Sveske 47-48

Hrvoje Juri
Miodrag uvakovi
Hasan Nuhanovi
Devad Karahasan
Mirjana Stefanovi
Senadin Musabegovi
Sadeg Hedajet
Jochen Kelter
Mihajlo Panti
Sinan Gudevi
arko Milenkovi
Mirana Likar
Biljana urevi
Ale Debeljak
Miodrag Pavlovi
Zoran Feri
NO
472015
48
asopis Sarajevske sveske izraava

zahvalnost sljedeim institucijama, dravama
i pojedincima na njihovoj podrci
Sarajevo Notebook magazine would like
to thank the following institutions and countries
and individuals for their support
Open Society Fund Bosnia and Herzegovina
The Balkan Trust for Democracy
Norway
Sweden
Finland
Denmark
Switzerland
Portugal
France
Great Britain
Slovenia
Ministarstvo kulture Republike Makedonije
Bosna i Hercegovina
United States
Srbija
Crna Gora
Ured za kulturu Grada Zagreba
Grad Sarajevo
European Community
Goethe Institut Sarajevo
KulturKontakt Austria
Buybook
Carl Bildt
Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo
Fondacija za izdavatvo Sarajevo
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Ministarstvo kulture Republike Srbije
USAID Bosna i Hercegovina
Redakcija
Ljubica Arsi
Basri Capriqi
Mitja ander
Ale Debeljak
Ljiljana Dirjan
Daa Drndi
Zdravko Grebo
Zoran Hamovi
Devad Karahasan
Enver Kazaz
Tvrtko Kulenovi
Julijana Matanovi
Senadin Musabegovi
Andrej Nikolaidis
Boris A. Novak
Sibila Petlevski
Elizabeta eleva
Slobodan najder
Dragan Veliki
Marko Veovi
Radoslav Petkovi
Miko uvakovi
Ana Brnardi Oproiu
Robert Alagjozovski
Tatjana Rosi
Alma Lazarevska
Andrea Lei
Glavni i odgovorni urednik
Velimir Viskovi
Izvrni urednik
Vojka Smiljani-iki
Sekretar
Aida El Hadari-Pedia
NO
472015
48
SADRAJ 47/48
U PRVOM LICU
Hrvoje Juri
ivot usred ivota: zato i kako je nastajala
bioetika?.............................................................................. 13
DNEVNIK
Milica Nikoli
Dnevnik itanja................................................................. 27
asopis BOREC................................................................ 27
Jovanu irilovu s pijetetom i dubokim potovanjem... 34
Knjiga o demonu zla........................................................ 35
Pismo o samomrnji Filip David.............................. 35
Eolska harfa Tanje Kragujevi...................................... 37
Miel Goslar: Jursenar biografija Kako bi
otuno bilo biti srean.................................................... 37
Miodrag Pavlovi: Takozvani mrtvi............................. 39
Otkrijmo novu, nepoznatu knjievnu zonu............... 39
Jo jednom o Marku Veoviu...................................... 40
U slavu hrabrih i borbenih............................................ 41
Simon Simonovi: Tursko groblje............................... 42
Margerit Jursenar: Snovi i sudbine............................. 43
Bogomil uzel: Ostrvo na kopnu................................. 44
DIJALOG
Hasan Nuhanovi
i Boro Konti
Mehanika fluida................................................................ 49
Zoran Feri
i Mihajlo Panti
Dve pesme na dan............................................................ 89
TEMA BROJA
Bioetika
Nikolina Iris Filipovi

Priroda kao kompleksan fenomen............................. 109
Toni Pustovrh
Neka bioetika i biotehnoloka razmiljanja
o poloaju i ulozi ivotinja u savremenom
tehnolokom drutvu.................................................... 117
Lidija Bernardi
Hommage smrti ivotinje: nestajanje ivotinje
iz okolia, nestajanje ovjeka iz teorije.................... 131
SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|5
Sunita Subai- Thomas

Elisabeth de Fontenay
Bez uvrede po ljudski rod ........................................ 139
eljko Kaluerovi
Antiki koreni modernih zalaganja
za dostojanstvo i prava ivotinja......................... 161
Orhan Jai
Biljni svijet u Tradiciji muslimana ........................... 171
Ozren Kebo
Sarajevo, grad spreman za et(n)iko ienje......... 179
Tomislav Krznar
Dotaknuti ivot: (ne)mogunosti bioetike
rasprave o lovu................................................................ 189
Senka Naumovska
Kultiviranje humanosti i bioetika.............................. 197
Marija Todorovska
Etika istraivanja sa ljudima i izazovi principa
pravednosti i solidarnosti............................................. 209
Melentie Pandilovski
Bioetika u biotehnolokoj eri. Kulturoloki odgovor.... 217
Miko uvakovi
Diskontinuiteti de-reontologizacije bioetike u
savremenoj umetnikoj praksi - sluaj Zorana
Todorovia........................................................................ 229
Tatjana Rosi
Paralelni reimi postojanja i samodovoljnost vrste
- totalitarizam antropocentrinog koncepta due
u Maloj sireni Hansa Kristijana Andersena........ 255
Predrag Krsti
Anatomija pitekofobije: mentalna geografija
King Konga...................................................................... 263
Aida Gavri
Na raskru ljubavi, morala i empatije:
odnos prema ivotinjama u knjievnosti
(Dostojevski, Kundera, Kuci)...................................... 277
MANUFAKTURA
Elizabeta eleva
Pobunjenika mo popularne kulture...................... 287
Devad Karahasan
Odlomak iz romana Miris straha............................... 295
Mirjana Stefanovi
Kada je Branko uo ohridske trubadure.................. 311
Mirana Likar Bajelj
Nadin stolnjak ................................................................ 321
Boris A. Novak
Lipicaneri idu na scenu .............................................. 327
Jovica Ivanovski Pesme................................................................................. 335
Nisam ti naao grob....................................................... 335
Vreme aputanja............................................................. 336
Pisanje te spasilo............................................................ 337
Neki drugi ti..................................................................... 337
Izgubili smo se................................................................ 339
Dooe varvari................................................................ 340
Uskoro, a moda i sutra................................................ 341
Bezoseajan...................................................................... 342
Skrhan posle buenja.................................................... 343
Senadin Musabegovi
Konac pamune majice pod pazuhom...................... 345
arko Milenkovi Muko pismo Radmili Lazi .................................... 351
Paranoja............................................................................ 351
Glava kue........................................................................ 352
6|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
Glava kue 2..................................................................... 353

Telefon.............................................................................. 354
Deset mukih zapovesti - eni................................... 355
Mirela Berbi
Bosanskohercegovake naracije o izmjetenosti:
relativiziranja prostorno-vremenskog
ukorjenjivanja i (re)lokacijska retorika doma........ 357
Nirha Efendi
Rosa damascena in Bosnia Argentaria .................... 383
Iva Beljan Poezija............................................................................... 385
Nebo................................................................................... 385
Leptir................................................................................. 386
Sjeme................................................................................. 387
Sjeme................................................................................. 388
Feniks................................................................................ 388
Put...................................................................................... 389
Ja........................................................................................ 389
Strah.................................................................................. 390
Kua................................................................................... 390
Jagoda
Mihajlovska-Georgieva
Drsko crveni karmin...................................................... 391
Saa Pani Pet pjesama...................................................................... 399
Prvak svijeta.................................................................... 399
Ptiica................................................................................ 400
Opis stepenita................................................................ 401
Dvorite ......................................................................... 402
Najvei............................................................................... 403
Aleksandar iljak
Boja vuica..................................................................... 405
Dragomir Kosti Crtei Vilijama Blejka Poezija................................. 419
Crtei Vilijama Blejka................................................... 419
Konaite tame. Megaron............................................ 420
Bog u ogledalu................................................................. 420
Zima................................................................................... 421
Remizov............................................................................ 421
Klepetalo.......................................................................... 422
Gospod umire s nama................................................... 423
Avlija.................................................................................. 423
Pasija po Mateju............................................................. 424
Progledaete freske lelujave........................................ 425
Ivana Seletkovi Poezija............................................................................... 427
***....................................................................................... 427
Zbogom iluzije................................................................ 427
Sudari stvarnosti............................................................ 428
***....................................................................................... 428
Bivanja.............................................................................. 428
Reverzibilnost(i)............................................................. 429
***....................................................................................... 429
***....................................................................................... 430
Basso Continuo............................................................... 431
La follia............................................................................ 431
* * *..................................................................................... 432
Gefirofobija ..................................................................... 433
Musica sacra.................................................................... 434
Obitelj .............................................................................. 434
Goran olakhodi Pjesme................................................................................ 435
Zaziv bazgi........................................................................ 435
Lov...................................................................................... 436
***....................................................................................... 436
Ugar................................................................................... 437
Zadnja konja.................................................................. 437
***....................................................................................... 438
1.......................................................................................... 438
2.......................................................................................... 439
3.......................................................................................... 439
5. ........................................................................................ 439
Sran Sandi
i Raphaelle Oskar
Vrati se i kai zbogom................................................... 441
Sead Husi
Decembar u Zenici......................................................... 459
IN MEMORIAM
Ale Debeljak
Toma alamun
Toma alamun, Igor Isakovski

I Na niijem tragu...................................................... 463
II Otiao je onako kako je iveo: s blagim
osmehom (In memoriam Toma alamun)..... 466
III Prijatelji i pesnici .................................................... 469
Bebe (su smrznuti oluci iz podzemlja)..................... 473
Porod, Bosie!.................................................................... 473
Miklav! Staljinov ukus je glup................................... 474
Imena su bore na panjevima....................................... 475
Oblici smrti...................................................................... 476
Zagrljaji............................................................................. 477
Percy Shelley................................................................... 478
Zverski su mi izbrusili cigle......................................... 479
***....................................................................................... 479
Led i sneg i martovsko sunce...................................... 480
Menuet za opkladu........................................................ 480
empjo ............................................................................ 481
Pismo koje nee proitati Masarik............................ 481
Isprskali su Katkinog kolskog druga....................... 482
Kia u Kaselu................................................................... 482
Ii na putokaz.................................................................. 483
***....................................................................................... 483
Elizabeta eleva
DNK zapis O DNK poeziji............................................ 487
Igor Isakovski Pesme................................................................................. 491
Pleme od dvoje................................................................ 491
Odloeno reagovanje..................................................... 492
Plava senka...................................................................... 493
Svi emo umreti.............................................................. 494
Smrt ima kosu od morske trave................................. 494
Nena pesma................................................................... 495
Zalegao nad stihovima.................................................. 496
Smisao jedne noi.......................................................... 497
Kako da napie pesmu................................................ 498
Dobro................................................................................. 499
Zaseo.................................................................................. 501
Pismo od testa i ptija pesma..................................... 502
*** (lep sam vojnik...).................................................... 503
* (mi...).............................................................................. 503
*** (preko krzna mieva...).......................................... 504
*** (vagoni krcati licima tutnjaju...).......................... 504
Mi smo krug, nevien, sakriven................................. 505
PASO/PUTOVNICA Iranska knjievnost

Alireza Abiz
Osvrt na poeziju Alija Abdollahija............................. 509
Ali Abdollahi Pjesme................................................................................ 513
Vjetar i stablo.................................................................. 513
Polovina okrenuta Suncu............................................. 514
Stablo, vrh, vodoskok.................................................... 514
ljemovi............................................................................ 514
Vrabac i voz...................................................................... 515
Jednononi sto................................................................ 515
Kasarnska pjesma........................................................... 516
Minijatura........................................................................ 517
Ljubav................................................................................ 517
Nekoliko kratkih pjesama............................................ 518
(Haiku).............................................................................. 518
Drevni historiar............................................................ 518
Kua alosti...................................................................... 519
ahist................................................................................. 519
Igra..................................................................................... 519
Pjesma o Suncu............................................................... 520
Nebo................................................................................... 520
Crno more kroz prozor aviona................................... 521
Istina.................................................................................. 522
Ova sjenka........................................................................ 522
Pokraj tebe....................................................................... 522
Sadeg Hedajet
Tri kapi krvi .................................................................... 523
MOJ IZBOR
Sinan Gudevi
Jochen Kelter
Biljeka o pjesniku......................................................... 539

Dogodine u Sarajevu...................................................... 541
Pokuaj povlaenja ........................................................ 541
Posljednje proljee ........................................................ 542
Panonska nizina ............................................................ 543
Bio bih tuano zvono ................................................... 544
U maju ............................................................................ 545
Glupa stvar....................................................................... 546
Jesenje nebo.................................................................... 547
Onze Novembre ............................................................. 547
istilita ........................................................................... 548
Kao u ivotu .................................................................... 548
Diotima............................................................................. 549
Andaluz............................................................................. 549
Pribliavanje svijetu ..................................................... 550
Laura ................................................................................ 550
Jezik poezije.................................................................... 551
Volgine irine ................................................................. 552
Stihovi .............................................................................. 553
Jesen 89. .......................................................................... 553
Pjesma o biblioteci ........................................................ 554
Oktobar na Jamajci ....................................................... 554
Daleke sedamdesete...................................................... 555
Dvaput 11. septembar .................................................. 555
Sljedee godine u Jerusalemu .................................... 555
Za Novu godinu ............................................................. 556
Le Beujolais Nouveau est arriv! .............................. 557
Ptiji ivi zid ................................................................... 557
Beograd, oktobar 1984 ................................................. 558
Neprekidno ..................................................................... 559
Zagreb .............................................................................. 560
Gladio................................................................................ 561
PORTRET SLIKARA
Nikola okovi
Permanentnost nasilja na slikama
Biljane urevi............................................................. 565
Biljeke o autorima
............................................................................................. 587
EXECUTIVE
SUMMARY
............................................................................................. 603
U PRVOM LICU
Hrvoje Juri
Hrvoje Juri
ivot usred ivota: zato i kako je

nastajala bioetika?
Svakodnevna je mudrost to da ivimo u doba krize. Financijske krize i
krize vlade juer, danas i sutra. Openitija ekonomska kriza i politika kriza, odnosno kriza kapitalizma i kriza demokracije prekjuer i prekosutra. Pa
jo openitija znanstveno-tehnika kriza i kriza instrumentalne racionalnosti,
usprkos nevienim uspjesima subjekata navedenih kriza. Takoer, duhovno-moralna kriza, koju se esto smatra izvoritem svih drugih kriza. Popis kriza mogao
bi se produavati unedogled. I sva ta dijagnostika odreenja zasigurno su tona.
Meutim, dvije se krize ipak izdvajaju, i to po tome to se tiu puke egzistencije,
golog ivota.
Jednu se naziva krizom medicine. Ona izlae razliitim opasnostima ljudski
ivot na individualnoj razini, tjelesnost i zdravlje svakog ovjeka, jer svatko od nas
prije ili kasnije postane objektom medicinske prakse. Fenomeni ove medicinske
krize su: lijeniki paternalizam (tretiranje pacijenta kao pukog objekta ili broja
na alteru te nemogunost pacijenta kao subjekta, o kojemu se u lijeenju zapravo jedino i radi, da doe do rijei u vezi s onim to je prvenstveno i jedino njemu
vano); tehnicizacija medicine (injenica da se sve napredniju tehnologiju smatra
spasonosnim rjeenjem u procesima lijeenja, te da se neposredni odnos lijenika
i pacijenta, kao dviju osoba sa svojim situacijama, biografijama, pogledima itd., zamjenjuje apersonalnim, toboe objektivnim i egzaktnim sredstvima i metodama);
birokratizacija medicine i zdravstvene skrbi (gdje se, slikovito reeno, pojedinac
u potrazi za zdravljem lako moe izgubiti u labirintima bolnikih hodnika i ureda
drugih zdravstvenih institucija); farmaceutizacija lijeenja kao posljedica tehniciziranog i birokratiziranog pristupa medicini (zamjena razliitih sredstava i metoda
lijeenja toboe svemonim lijekovima koje se prebrzo i preesto prepisuje bolesnicima, pa i ne-bolesnicima); komercijalizacija sistema zdravstvene skrbi, esto
kao uzrok farmaceutizacije i tehnicizacije medicine (preputanje medicine tzv.
trinim trendovima, tritu, kapitalu i profitu, pri emu se potpuno gubi iz vida
socijalnu dimenziju medicine i ono to se danas smatra ve zastarjelim pojmom, a
to je narodno zdravlje, kao to se gubi iz vida i pacijenta kao osobu); te medikalizacija zdravlja (tretiranje zdravlja, dobrobiti, tjelesnosti, egzistencije i ivota uope
kao bolesti ili kao potencijalne bolesti).
Druga je istaknuta kriza ekoloka kriza. Ekoloka kriza ne podrazumijeva tek
zbir pojedinih, makar i uestalih, ekolokih incidenata, nego se tim izrazom opisuje ope stanje ovjeanstva i Planete u smislu ekstremne ugroenosti ovjeka i
ovjekovog prirodnog okolia, ukljuujui zrak, zemlju, vode te biljne i ivotinjske
vrste. Ekoloka je kriza, dakle, ugroenost ivota i uvjeta ivota na velikoj skali ili,
ukratko, ugroenost prirode. Od mehanikog zagaenja i iscrpljivanja prirodnih

resursa, preko suptilnijih ali jednako opasnih biogenetikih manipulacija, do nikad nestale prijetnje nuklearne kataklizme pojavnosti ove krize su bezbrojne i
vie ih ni najvei optimisti ne mogu nijekati.
***
Premda izvore obiju kriza treba traiti dublje u povijesti, glavnu odgovornost i
krivnju za njihov nastanak i produbljivanje snosi vladajui tehnoznanstveno-ekonomsko-politiki sistem.
Pod tehnoznanou podrazumijevam spoj prirodnih, tehnikih i biomedicinskih znanosti, tehnicizirane medicinske prakse, matematike, te biotehnologija i informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Ta moderna tehnoznanost predstavlja
podlogu globalnih ekonomsko-politikih manipulacija, diskriminacija i destrukcija, jer ona osim materijalne baze osigurava, s jedne strane, odgovarajui svjetonazor i odgovarajuu ideologiju, u okviru ega je uope mogue provoditi reene
zahvate, dok, s druge strane, sasvim konkretno i kratkorono asistira ekonomsko-politikoj moi u provedbi odgovarajuih projekata.
Kada govorim o ekonomiji i politici, mislim dakako na njihove dananje, globalno dominantne oblike, a to su: trino-profitno orijentirana ekonomija i liberalno-demokratski orijentirana politika. Drugim i jasnijim rijeima, to su neoliberalistiko-kapitalistika ekonomija i birokratsko-militaristika politika. Prvu
utjelovljuju multinacionalne korporacije i mrea nad-nacionalnih ekonomskih
institucija i struktura poput Meunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke,
a drugu godzile poput Sjedinjenih Amerikih Drava i Europske unije, Rusije i
Kine, koje raaju mnotvo malih udovita, meu kojima su svakako i nae balkanske dravice.
Ovaj tehnoznanstveno-ekonomsko-politiki sistem djeluje po principu matrice, ba kao u kultnom filmu Matrix brae Wachovski. To, dakle, nije samo model
koji je reprezentiran kroz odreene, lokalizirane institucije, pa se tie samo ovog ili
onog podruja ljudskoga ivota, to bi znailo da ga se moe, uz odreeni napor, reformski promijeniti ili dogovorno zamijeniti. Ovaj sistem sve obuhvaa i u sve prodire. On odreuje kako javni, tako i privatni ivot; on kolonizira ljudsko miljenje,
djelovanje i stvaranje, ljudsku percepciju i akciju, vrijeme i prostor, ljudsku prirodu
i ljudsko drutvo, konano, i ono ljudsko i ono ne-ljudsko. On obuhvaa i odreuje
ovjeka, u totalu i pojedinostima, a putem tehnoznanstveno-ekonomsko-politike
moi, koju daje ovjeku, takoer obuhvaa i odreuje ono ne-ljudsko, prirodu u cjelini, globus. On je univerzum i apsolut. Izvan ovog matrixa ne moe se ni stvarati, ni
djelovati, a gotovo ni misliti. Izvan njega se, jednostavno, ne moe ivjeti.
U totalnom (ili totalitarnom) sistemu, koji predstavlja okvir dananjeg ivljenja, ivot je postao objektom radikalnih manipulacija. Pa to onda, rei e skeptik, oduvijek je ivot bio objektom razliitih manipulacija. To je istina, ali nikada
u ljudskoj povijesti nisu bila na raspolaganju sredstva da se do te mjere i na takav
nain znanstveno-tehnikoj, ekonomskoj i politikoj moi (i to simultano) ispostavi goli ivot, ljudski i ne-ljudski.
Naznake tog razvoja (kojeg se, od strane sistema, naziva napretkom) nalazimo ve u poecima Novog vijeka, kod Francisa Bacona, jednog od rodonaelnika
moderne znanosti. Upravo on je, jednim militantnim, skoro militaristikim rjenikom, iznio i utvrdio cilj jedne nove, moderne znanosti. Njegova poznata parola
Znanje je mo implicira da ovjek ima ne samo mogunost, nego i obavezu da
stjee i uveava svoju mo putem stjecanja i uveavanja znanja, to se ini putem
znanosti. Ta mo koju se stjee putem znanosti znai, pak, ovladavanje prirodom
od strane ovjeka, odnosno porobljavanje prirode od strane ovjeka. Priroda je, u
bejkonovskoj perspektivi, samo resurs koji moe i treba biti beskonano iscrpljivan od strane ovjeka i za ovjekovu korist, odnosno poligon za iivljavanje ljudske
moi. Priroda nema nikakve druge, vlastite svrhe, ni dostojanstva, pa ne zasluuje
nikakav moralni obzir, niti potovanje. A takva priroda, odnosno takva slika prirode, bila je omoguena dijeljenjem sveukupnoga bitka i svega postojeeg na res
cogitans (misleu stvar; ono duhovno) i res extensa (protenu stvar; ono tvarno),
za to je zasluan Ren Descartes, kojega stoga smatramo drugim rodonaelnikom
tehnoznanosti, jer njegova je ideja omoguila konceptualno umrtvljenje prirode
koju se onda podvrgava ne samo bezdunim eksperimentalnim istraivanjima
nego i jednako takvim manipulacijama, koje se, vidimo, moe itekako dobro ekonomski i politiki kapitalizirati. Meutim, tokom ovog razvoja dolo je i do zanimljivoga obrata: tehnoznanost, uz pomo ekonomije i politike, nije objektivirala
samo prirodu kao ne-ljudsku prirodu, nego je objektivirala i samoga ovjeka, tako
da krajnja konzekvenca antropocentrikog subjektivizma nije tek ostvarenje znanstveno-tehnike vlasti nad ne-ljudskom prirodom, nego i objektiviranje samoga
ovjeka. Isti onaj model ovladavanja, pokoravanja i destruiranja ne-ljudskoga sada
se, u jednom ironinom obratu, okree protiv ovjeka. Unitavanje prirode pomou
tehnikoga mega-aparata provodi se na pretpostavkama moderne prirodne znanosti, a takva znanost nije samo protu-prirodna, nego je i protu-ljudska, jer predmetom tehnoznanstvenih manipulacija, pa ak i ekonomskog privatiziranja, nije samo
ne-ljudska priroda koja sudjeluje u stvaranju i odravanju uvjeta ljudskog ivota,
nego i sama narav ovjeka, primjerice, njegova genetska struktura. Sad kad je postalo oigledno da je i ovjek ugroen u temeljnom sloju svoje egzistencije, napokon se postavlja pitanje o paradoksalnom spoju prividne ljudske svemoi i vidne
krhkosti ivota.
U takvom se kontekstu pojavila bioetika.
***
Bioetika nije kao to se to jo uvijek esto smatra samo podvrsta etike kao
tradicionalne filozofijske discipline (iako su filozofijska i etika teorija neizostavan
sastojak bioetike), niti je samo nova medicinska etika, dakle, nova verzija tradicionalne medicinske etike (iako je medicina rodno mjesto bioetike). Bioetika takoer nije ni samo jo jedna znanstvena disciplina, poput filozofije, teologije, sociologije, biologije, fizike itd. (iako ima neke odlike klasinih znanstvenih disciplina kao
to su predmet, metoda i slino). Bioetika nije nastala kao znanstvena disciplina,
nego kao drutveni pokret, u Sjedinjenim Amerikim Dravama, ezdesetih godina
dvadesetog stoljea, kad su se pojavili sve jai zahtjevi graana za veim nadzorom
i utjecajem u sistemu lijeenja i zdravstvene skrbi te njihovo organiziranje. Teorijska bioetika refleksija dola je nedugo potom, ali ipak naknadno, kad su se logino
povezali graanski angaman i teorija, odnosno kad su konkretna pitanja iz prakse
dala poticaj teoriji, a teorija je zauzvrat usustavila ta pitanja i etablirala bioetiki
pristup.
Ostavimo li po strani ekonomski i politiki aspekt prethodno opisanog trolanog vladajueg sistema dananjice, uzroci nastanka bioetike su, ponajprije, ubrzani napredak znanosti i tehnike te uestale i sistematske moralne dvojbe koje je
taj napredak izazvao. Tehnoznanstveni napredak nije bio u jednakoj mjeri praen
i tzv. moralnim napretkom. Prirodna znanost i tehnika naprosto napreduju, ali
jo uvijek ne daju odgovor na pitanje: to je napredak, kamo i zato se napreduje,
kao niti odgovor na pitanje: to trebamo initi i smijemo li initi sve ono to moemo initi? Upravo je to temeljno pitanje: Smijemo li initi sve ono to moemo initi? Na pitanje to sve moemo stvoriti? odgovaraju tehnika i znanost, ali one
nemaju odgovor na pitanje o dobru i zlu, o ispravnom i pogrenom, o dopustivom i
nedopustivom, o moralnom i nemoralnom. Znanost i tehnika naprosto napreduju,
a da ne definiraju cilj prema kojemu napreduju, napreduju besciljno i bezgranino.
Odreivanje tog cilja i tih granica je u djelokrugu etike. Ta su pitanja, s obzirom
na kontekst u kojemu se danas postavljaju, postala kudikamo kompleksnija nego
prije. Tradicionalni etiki aparat pokazao se nedostatnim za artikuliranje novovrsnih pitanja i odgovaranje na njih. Rijeima Hansa Jonasa, nali smo se u svojevrsnom etikom vakuumu: nova situacija zahtijeva nova pravila etike, a moda ak
i jednu novu etiku, kako kae Jonas, jer se nalazimo na niijoj zemlji, u procijepu
izmeu prividne svemoi koju je ovjek stekao zahvaljujui tehnici i posvemanje
dezorijentiranosti u tom stvorenom svijetu. Prevlast prirodnih znanosti i tehnike
nam je, s jedne strane, priskrbila ogromnu mo, ali nas je, s druge strane, dovela do
toga da ne znamo emu sve to slui. tovie, do toga da vidimo kako nas tzv. napredak ugroava. Nesrazmjer izmeu vika moi i manjka odgovornosti, moi nad
biosom (ljudskim i ne-ljudskim) i etike, doveo je do nastanka bioetike kao promiljanja problematike ivota u biomedicinskoj i ekolokoj sferi.
Sasvim konkretno, u razliitim prikazima povijesti bioetike kao dogaaj koji je
oznaio nastanak bioetike uzima se osnivanje prvog (bio)etikog komiteta, kao tijela koje donosi odluke o dvojbenim pitanjima u klinikoj praksi, a to se zbilo 1962.
godine, u Centru za umjetni bubreg u vedskoj bolnici u Seattleu (SAD). Tamo je,
naime, stavljen u funkciju prvi stroj za dijalizu, ali se odmah pojavio nerazmjer izmeu tehnikih mogunosti centra i broja bolesnika, te pitanje kojim pacijentima
e se omoguiti dijaliza. Bilo je jasno da odluku ne mogu donijeti samo lijenici,
tako da je osnovan komitet (u kojemu je bilo samo dvoje lijenika), a budui da je
on de facto donosio odluke o tome tko e ivjeti, a tko umrijeti, komitet je nazvan
Bojim komitetom. Tu se dolo do uvida da odluke koje se donose u medicini nisu
puke tehnike odluke nego etike odluke. Tu je osvijetena jedna nova medicinska
situacija koja je openito zahtijevala novi pristup: novu vrstu institucionalizacije odluivanja (etiki komiteti vs. lijeniki paternalizam) i novu vrstu refleksije
(nova medicinska etika vs. tradicionalna hipokratska medicinska etika). U svakom sluaju, ovaj je dogaaj dao znaajan poticaj razvoju onoga to danas nazivamo
bioetikom.
***
Meutim, sama rije bioetika nastala je desetak godina kasnije. Nastanak
bioetike, kao teorijske koncepcije i pod tim imenom, povezan je s amerikim znanstvenikom Van Rensselaerom Potterom (1911-2001). Potter je po struci bio biokemiar, a itavu svoju znanstvenu karijeru posvetio je istraivanju raka, u emu je
postigao zapaene rezultate i pritom odgojio generacije uspjenih znanstvenika.
Rije bioetika skovao je i poeo koristiti upravo Potter (zato ga se naziva ocem
bioetike), i to 1970, u dva svoja lanka, te godinu dana nakon toga, 1971, u knjizi
Bioetika: most prema budunosti. On je svojim izumom dao kljuni poticaj daljnjem razvoju onoga to nazivamo bioetikom, jer je prepoznao i artikulirao do tada
mutne predodbe o izvorima, formama i razmjerima problema koji se tiu ugroavanja ivota u tehnoznanstvenoj civilizaciji. Potter je u svojoj prvoj bioetikoj knjizi izloio vlastitu bioetiku poziciju koju je nazvao mostovnom bioetikom. Kako
je jednom prilikom sam rekao: Rije most upotrijebio sam jer sam bioetiku shvaao kao novu disciplinu koja e izgraditi most izmeu prirodnih i humanistikih
znanosti ili, jasnije reeno, most izmeu biolokih znanosti i etike... Potterova je
namjera bila da u svrhu rjeavanja goruih problema ovjeanstva, a uz pomo onoga to je nazvao bioetikom, doprinese premoivanju jaza izmeu znanosti kako bi
ovjeanstvo izgradilo vrst most prema budunosti. Njegov je motiv pritom bila, s
jedne strane, nezainteresiranost etike i drugih drutvenih i humanistikih znanosti
za rastue dileme u medicinskoj praksi i biomedicinskim istraivanjima, kao i za
ekoloka pitanja koja u to vrijeme jo nisu bila tako iroko diskutirana kao danas.
S druge strane, njegove je bioetike ideje motivirala nezainteresiranost lijenika i
prirodnih znanstvenika za promiljanje i konceptualiziranje rastuih problema s
kojima se svakodnevno susreu u praksi. Potterova bioetika htjela je dakle stvoriti
most izmeu prirodnih i drutveno-humanistikih znanosti (prvenstveno biologijskih znanosti i etike) i povezati ih u podruju biomedicine i ekologije, a s druge
strane, izgraditi most od sadanjosti prema budunosti, odnosno osigurati ljudski
opstanak (i kvalitetu ljudskog ivota), kao i opstanak prirodnog okolia, tj. prirode
(i kvalitetu ivota u cjelini). Polazite Potterove bioetike je teza da etika (vie) ne
moe biti odvojena od biolokih injenica. Uvid u umreenost problema i potreba
umreavanja pristupa tim problemima impliciraju jedan koliko obuhvatan toliko i
dugoroan pogled, koji e se fokusirati na ono to Potter smatra ciljem bioetike, a to
je preivljavanje ovjeanstva i Planete.
U tome je Potter bio sljedbenik Alda Leopolda (1887-1948), amerikog umara, konzervacionista i pisca, kojeg se smatra jednim od rodonaelnika suvremenog
ekolokog pokreta, pri emu se posebno istie njegova posthumno objavljena knjiga Almanah Pjeanog okruga (1949), odnosno esej Etika zemlje. Prema Potteru,
kao prva osoba koja je objedinila i definirala rijei zemlja i etika u ekolokom
znaenju, Leopold je neupitno bio prvi bioetiar; on je prvi predvidio novu etiku
osnovu za ljudsko djelovanje, prvi je razvio ekoloku etiku (koju je nazivao etikom
zemlje) i prvi jasno obrazloio zato je ona potrebna. Jedna od najsaetijih formulacija Leopoldove etike zemlje glasi: Etika zemlje, naravno, ne moe sprijeiti
mijenjanje, gospodarenje i iskoritavanje resursa, ali ona afirmira njihovo pravo
na daljnju egzistenciju i, gdje god je to mogue, njihovu daljnju egzistenciju u prirodnom stanju. Zemlja je, kae Leopold, biotika zajednica i nije samo tlo; ona
je fontana energije koja protjee kroz krug tala, voda, biljaka i ivotinja.
Nedugo nakon Potterova izuma bioetike ta je rije prihvaena od kruga ljudi
sa Sveuilita Georgetown npr. Andre Hellegers koji su je ugradili u naziv novoosnovanog Kennedy instituta za prouavanje ljudske reprodukcije i bioetiku. No,
koliko je god za daljnji razvoj, odnosno ubrzanu ekspanziju bioetike to bilo znaajno to je priznavao i sam Potter ipak se radilo o pogrenom, krajnje suenom
shvaanju izvorne intencije koja je upisana u rije bioetika. Radilo se, takoreku,
o debiliziranju Potterova pojma bioetike. A to je bilo najue povezano sa zaboravom Potterove zasluge u kovanju rijei bioetika te iniciranju bioetike rasprave,
o emu je sam Potter 2001. godine zapisao: Dugo vremena, od 1970. do 1990, nitko
nije spominjao moje ime niti je elio biti dijelom misije. U Sjedinjenim Dravama
odmah se dogodila eksplozija koritenja rijei bioetika od strane medicinara koji
su proputali spominjati moje ime ili naziv bilo koje od etiriju mojih publikacija
objavljenih 1970. i 1971. godine. Naalost, njihova je predodba bioetike odgodila
nastanak onoga to sada postoji.
U svakom sluaju, bilo je potrebno dosta vremena da se izvorna Potterova ideja ponovno probije u bioetiki mainstream, na emu je on sam takoer intenzivno
radio. Svakako najvanija stvar u tom smislu jest njegova knjiga Globalna bioetika:
zasnivanje na Leopoldovu nasljeu (1988). Ovdje su i dalje prisutne temeljne ideje
i inspiracije iz tzv. mostovne bioetike, ali su korigirane, precizirane i proirene,
odnosno razraene s obzirom na dotadanji razvoj (i zastranjenja) bioetike: Danas je nuno ii iznad Leopolda i iznad medicinske bioetike. Moramo uvidjeti da
pretjerana specijalizacija u bilo kojoj brani moe biti kontraproduktivna za cilj
prihvatljivog preivljavanja na globalnoj skali. Dvije grane globalne bioetike treba
harmonizirati i ujediniti do konsenzualnog gledita koje bi se moglo nazvati globalnom bioetikom, naglaavajui dva znaenja rijei globalna. Sistem etike je globalan, s jedne strane, ako je ujedinjen i obuhvatan, a u uobiajenijem smislu, ako je
proiren po itavom svijetu.
Premda se u svjetskim bioetikim raspravama jo uvijek moe pronai mnogo
znanstvenika koji bioetikom smatraju iskljuivo bavljenje problemima vezanim uz
kliniku praksu, sisteme zdravstvene skrbi, biologijska, biomedicinska i farmaceutska istraivanja te njihovu primjenu, kao i druga pitanja koja se tiu ljudskoga
ivota i zdravlja iri pojam bioetike (koji ukljuuje kako biomedicinsku tako i
ekoloku problematiku) sve je izrazitiji, a primjereno ga iskazuje njemaki filozof
Otfried Hffe: Bioetika (...) se razumijeva kao interdisciplinarno zasnovana znanost o preivljavanju, koja prvenstveno eli izgraditi mostove izmeu duhovnih i
prirodnih znanosti. Usmjerena protiv puko instrumentalnog odnosa prema prirodi, bioetika se bavi gospodarskim, drutvenim, politikim, kao i kulturnim pret18|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
postavkama ljudskoga odnosa prema prirodi. Proirena u podruje biomedicinske

etike, ona razmatra udoredna pitanja raanja, ivota i smrti, osobito s obzirom
na noviji razvoj i mogunosti biologijsko-medicinskoga istraivanja i terapije. Ona
istrauje, meu ostalim, moralnu problematiku pobaaja, sterilizacije i kontrole
raanja, (genske) manipulacije, eutanazije i eksperimenata na ljudima (...), kao i
zatitu ivotinja.
***
Duh poterovske bioetike utjecao je i na nastanak i razvoj bioetike na naim
prostorima, pri emu su bila i jo uvijek su najintenzivnija bioetika gibanja u Hrvatskoj. Pria o bioetici u Jugoistonoj Europi zasluuje posebno poglavlje koje ovdje nisam u mogunosti ispisati, pa u se zadrati na onom bitnom, a to je injenica
da se od kraja devedesetih godina dvadesetog stoljea do danas uz nevjerojatno
brz razvoj bioetikih znanstvenih istraivanja, bioetikih diskusija (u znanstvenim
krugovima i u javnosti), bioetikog izdavatva, bioetike edukacije, bioetikih institucija, itd. u prostoru Jugoistone Europe (tj. u zemaljama bive Jugoslavije
s Albanijom, Bugarskom i Grkom), a u suradnji sa znanstvenicima iz drugih europskih zemalja (prvenstveno Njemake) i svijeta, razvio i na globalnoj razini afirmirao originalan i inovativan koncept integrativne bioetike, za koji je zasluan
prvenstveno Ante ovi, profesor zagrebakog Filozofskog fakulteta i, slobodno se
moe rei, spiritus movens regionalne bioetike.
Integrativna bioetika polazi od predmetne integracije svih aspekata ivota i
od metodoloke integracije pod vidom interdisciplinarnosti i pluriperspektivnosti,
tako da bi ju se moglo definirati kao otvoreno podruje susreta i dijaloga razliitih
znanosti i djelatnosti, te razliitih pristupa i pogleda na svijet, koji se okupljaju radi
artikuliranja, diskutiranja i rjeavanja etikih pitanja vezanih za ivot, za ivot u
cjelini i u svakom od dijelova te cjeline, za ivot u svim njegovim oblicima, stupnjevima, fazama i pojavnostima.
***
Sastavnim dijelom integrativno-bioetikih nastojanja je i projekt europeiziranja bioetike, odnosno utemeljenje i razvijanje europske bioetike, to podrazumijeva aktiviranje potencijala euro-kontinentalne filozofije i kulture u bioetikom
kljuu, a to pak podrazumijeva istraivanje i reinterpretaciju cjelokupne europske
tradicije pod vidom zahtjeva koji dolaze iz polja bioetike. Europska bioetika miljena je kao plodotvorna dijaloka, a ne kao banalno polemika protutea anglo-amerikoj bioetici koja se razvijala uglavnom na utilitaristiko-pragmatikim postavkama.
U tom smislu, najznaajniji poticaj integrativno-bioetikim kao euro-bioetikim nastojanjima bilo je otkrie Fritza Jahra, koje dugujemo njemako-amerikom filozofu i bioetiaru Hans-Martinu Sassu, premda su u istraivanje Jahrove
bioetike najvie energije uloili i na osnovi toga najvie rezultata postigli Amir Muzur i Iva Rini s rijekog Medicinskog fakulteta. Naime, Nijemac Fritz Jahr (18951953) filozof, teolog i muziar po obrazovanju, a protestantski pastor i uitelj po
zaposlenju jo je 1926. i 1927, a zatim i u narednim godinama, objavljivao lanke

u kojima je (dakle, pedesetak godina prije Pottera) koristio termin bio-etika i artikulirao jednu bioetiku koncepciju na koju se dananja bioetika moe oslanjati
jednako kao i na Potterovu. Specifian (i u ono vrijeme ne tako uobiajen) pogled
na etike odnose ovjeka prema ivotinji i biljci, kako glasi podnaslov Jahrova
lanka Bio-etika iz 1927, bazira se na onome to ovaj praotac bioetike naziva
bioetikim imperativom. Parafrazirajui glasoviti kategoriki imperativ Immanuela Kanta, Jahr poruuje: Potuj svako ivo bie kao svrhu po sebi i po mogunosti postupaj s njim kao takvim. Iz toga proizlazi ne samo opi bioetiki zahtjev
za prepoznavanjem, uvaavanjem i potovanjem svrhe i vrijednosti svega ivoga,
nego i vrlo konkretne upute za ljudski odnos prema ivotinjama i biljkama. A sve to
Jahr je gradio pozivajui se u jednakoj mjeri na prirodoznanstvena istraivanja, filozofske teorije i religijska uenja upravo interdisciplinarno i pluriperspektivno.
Desetljeima nakon Jahra, a nekoliko godina nakon Potterova bioetikog nastupa (no neovisno i o Jahru i o Potteru), njemako-ameriki filozof Hans Jonas
(1903-1993) ponudit e, u okviru etike odgovornosti kao ekoloki usmjerene etike budunosti, svoju reformulaciju Kantova kategorikog imperativa: Djeluj tako
da su uinci tvoga djelovanja podnoljivi s permanencijom pravog ljudskog ivota
na Zemlji; ili negativno izraeno: Djeluj tako da uinci tvojeg djelovanja ne budu
razorni za buduu mogunost takvog ivota; ili jednostavno: Ne dovodi u opasnost
uvjete za neogranieno postojanje ovjeanstva na Zemlji; ili opet pozitivno upotrijebljeno: U svoj sadanji izbor ukljui budui integritet ovjeka kao su-predmet
svoje volje. Budui da i iz Jonasove etike koncepcije proizlaze vrlo konkretni zahtjevi koji se ne tiu samo meuljudskog djelovanja, nego i ljudskog odnosa prema
ne-ljudskim ivim biima i prirodi u cjelini, njega se takoer moe uvrstiti u (euro)
bioetiki Olimp.
Govorei o starim, ali novootkrivenim (ili barem: iznova temeljitije istraivanim) pred-oblikovanjim bioetike ideje, neizostavno je osvrnuti se na Alberta
Schweitzera, roenog 1875. u elzakom (tada njemakom, a danas francuskom)
mjestacu Kaysersberg. On je bio filozof i mislitelj, teolog i protestantski pastor,
muzikolog, orgulja i graditelj orgulja, prirodoznanstvenik i lijenik. Zahvaljujui svom medicinsko-humanitarnom, etiko-filozofskom i antinuklearno-aktivistikom djelovanju, 1952. je dobio Nobelovu nagradu za mir. No, kljuno je to da
je Schweitzer 1913. otiao u Afriku te u mjestu Lambarn (u dananjem Gabonu)
osnovao bolnicu koju je vodio sve do smrti 1965. godine, a u tom je periodu koncipirao i u brojnim djelima razvijao etiku strahopotovanja prema ivotu, zbog ega
ga se s pravom smatra preteom bioetike. A ideja o takvoj jednoj etici Schweitzeru
je dola kao neoekivano prosvjetljenje. Plovei, u predveerje jednoga dana, rijekom Ogouwe, ugledao je ispred sebe skupinu vodenkonja koja ga je u tom osebujnom ambijentu oduevila, te mu se bez nagovijesti i ozbiljnog istraivanja pojavio izraz etika strahopotovanja prema ivotu. I, kae Schweitzer, eljezna su se
vrata otvorila neka vrsta kristaliziranja cjelokupnog intelektualno-filozofskog i
ivotnog iskustva. Sredinja misao etike strahopotovanja prema ivotu glasi: Ja
sam ivot koji hoe ivjeti usred ivota koji hoe ivjeti. Dakle, svatko od nas stoji
usred ivota, usaen je u ivot, pulsira usred pulsirajueg ivota; umreeni smo u
gustu, neraspletivu mreu, a svaki pokuaj da se iupamo iz te mree, ohrabreni
mogunou da se intelektualno i konceptualno izdvojimo iz nje, zavrava faktinim kidanjem te mree. Drugim rijeima, mi ne ivimo samo u ljudskome svijetu,
kako smo naueni da mislimo, nego ivimo usred prirode; mi ne ivimo usred mrtve prirode, nego usred ive prirode, usred ivota. To nas obavezuje da sebe drugaije poimamo i da na drugaiji nain razmiljamo o svome odnosu prema ne-ljudskom. Dodatno, na praksu usmjereno objanjenje Schweitzerove bioetike moe
biti sljedei navod: Princip ne-ubijanja i nenanoenja tete ne bi trebalo smatrati
svrhom po sebi, nego je on sluga suosjeanja i podreen je suosjeanju. Stoga mora
biti povezan sa stvarnou na praktian nain. Istinsko strahopotovanje prema ivotu pokazuje se u injenici da ovjek prepoznaje potekoe koje su tom principu
inherentne. A potpuno svjestan da svoj bioetiki apel upuuje krajnje antibiotikoj kulturi, ukljuujui i arogantnu znanost o prirodi, Schweitzer kae: Boli me
kad razmiljam da mi nikad ne uvaavamo apsolutno misteriozni karakter Prirode,
nego uvijek tako samopouzdano govorimo o njezinu objanjavanju, pri emu idemo u sve kompliciranije opise koji ono misteriozno ine samo jo misterioznijim.
***
Svi navedeni mislitelji, openito govorei, zagovaraju repozicioniranje
ovjeka u prirodnom svijetu. No, osim ovih epohalnih zadaa koje se oituju u
tranziciji iz antropocentrizma prema biocentrizmu dakako, sa konkretnim zadaama koje se tiu i svakodnevnog djelovanja bioetika ne zaboravlja ni svoj
prizemniji angaman u biomedicinskoj sferi. Dapae, glavnina bioetikih rasprava jo uvijek se vodi u toj sferi, pa upravo zato treba inzistirati na usmjeravanju bioetikog pogleda na nae ugroene susjede na ljestvici ivoga biljke i
ivotinje i to ne samo principijelno nego takoer uzimajui u obzir zastraujue razmjere iskoritavanja, muenja i ubijanja ivotinja u raznoraznim industrijskim pogonima diljem svijeta (i iza svakog oka), kao i dalekosene i opasne manipulacije biljnim svijetom, primjerice, one koje poznajemo pod imenom
genetikih modifikacija i biopiratstva.
***
U svom multidimenzionalnom predmetnom postavu u itavom rasponu pitanja od kliniko-medicinskih do globalno-ekolokih, takorei, od bolnikog kreveta i znanstvenog laboratorija do istrebljenja vrsta i globalnog zatopljenja bioetika
nije tek mudrovanje o ivotu nego je i vaan drutveni pothvat. A i to moemo
razmatrati na primjeru bioetike u Jugoistonoj Europi.
Bioetika moe biti faktor integracije ne samo u striktno bioetikom smislu i u
smislu znanosti uope, nego i mnogo ire. Kao prvo, pitanja o ivotu i o manipulacijama ivotom kao osnovna bioetika pitanja ponitavaju granice koje obino
dijele nae discipline i polja rada, kako je to jednom rekao Jonas. Kao drugo, to se
zbiva i na kulturnoj razini. Usprkos tome to specifina pitanja koja se tiu ivota
esto produciraju razliite odgovore, ona ukazuju na zajedniku podlogu svih naih
problema i otvaraju jednu pomirujuu, zajedniku (i humanistiku i biocentriku)

perspektivu. Bioetika je u stanju da naglasi razlike, ali i da pronae temeljno zajednitvo na koje nerijetko zaboravljamo. Integrativna uloga bioetike u Jugoistonoj
Europi sastoji se, meu ostalim, u tome to se pitanja ivota i kvalitete ivota (bio
medicinska i ekoloka pitanja) prepoznaju kao vana pitanja zajednikog ivota i
zajednikog dobra, nasuprot onim pitanjima koja su desetljeima predstavljala
izvor konflikta. Ta pitanja, pak, zahtijevaju dijalog i suradnju po strani od razliitih identetskih pripadnost i opredjeljenja. U regiji koja je optereena politikim,
a nedavno i ratnim konfliktima, u regiji koja je takoer sama po sebi premreena
razliitostima (koje su esto bile izmanipulirane na taj nain da ih se predstavljalo
kao izvor sukoba ili kao dobar razlog za sukobe) bioetika je rasprava vie nego
ljekovita. Ona, u pozitivnom smislu, predstavlja alternativu i subverziju. Uvia se
da su od svih tih razlika i lomova vaniji epohalni lomovi svojstveni znanstvenotehnikoj civilizaciji, kojima se pridruuju globalni ekonomski i politiki potresi,
a koji se, svi skupa, prelamaju i preko Jugoistone Europe. Primjerice, naglaavaju
se temeljna pitanja ljudskoga opstanka i ouvanja uvjeta ivota nasuprot pitanjima
rata i konflikta oko povrnih i historijsko-politiki produciranih problema. Zahtijeva se jedna sustavna izgradnja svjetonazorske, kulturne, etike i drutveno-politike orijentacije naspram mutnog pojma tranzicije koji obiljeava javni diskurs
u post-komunistikim zemljama, a zapravo predstavlja izliku za uvoz neoliberalistikog kapitalizma, koji nikad nije bio demokratski legitimiran. Nudi se, takoer,
znanstvena i kulturna suradnja umjesto puke ekonomsko-politike suradnje kakvu
promoviraju tzv. euro-atlantske integracije.
Osim toga, na ovom prostoru takoer postoji, kao i bilo gdje drugo, stalna opasnost zatvaranja u svoju znanstvenu i strunu perspektivu, jednako kao i u onu
svjetonazorsku. Uz opasnost da zazvuim stereotipno, klieizirano rei u da za
to nema drugoga lijeka osim dijaloga. Kada kaem dijalog, izgovaram to imajui u
vidu itavu filozofijsku (i pogotovo hermeneutiku) prtljagu koju sa sobom nosi taj
pojam. Ideja pluriperspektivizma se, po mome miljenju, pokazuje kao reflektirana
metodoloka nadgradnja onoga to su filozofi od Heraklita i Platona do Gadamera
i Levinasa govorili o logosu i dialogosu. Zato tu rije, dijalog, jednako kao i pluriperspektivizam, koristim s uvjerenjem da ona neto doista znai: da nije samo
lijepa ideja ili ideja lijepih dua, nego da funkcionira u praksi, ak i u jednom
takvom minskom polju kao to je bioetika. U dijalogu se svatko iz svoje temeljne
znanstvene ili svjetonazorske pozicije povlai korak natrag kako bi bolje vidio drugoga, a zatim drugome izlazi u susret. Razumijevanje, koje se pritom zbiva, na ovaj
ili onaj nain prerasta u sporazumijevanje. I zato ni dijalog ni pluriperspektivizam
nisu tek epistemoloki, metodoloki, ontoloki, antropoloki ili estetiki pojmovi,
nego prvenstveno etiki. No, ne treba idealizirati: praksa dijaloga i pluriperspektivizma nije uvijek lagana. Dapae, ponekad je to vrlo napeto i bolno. Ali ako dijalog
ostaje otvoren, ako se sporne toke dijaloga pretvaraju u plodotvornu polemiku,
koja se bazira na argumentima, i ako postoji temeljna spremnost da se drugoga
upozna i prizna u njegovoj razliitosti, te da se vlastiti stavovi revidiraju u dotad nepoznatom ili neshvaenom svjetlu raznolikost i razliitost se moe shvaati kao
bogatstvo koje se, dijalektiki i sintetiki, u konanici opet pokazuje kao bogatstvo,
i to kao obogaeno bogatstvo.
Preduvjet toga je razvijanje i njegovanje jednog pluriperspektivistikog refleksa, u prepoznavanju, artikuliranju i rjeavanju problema. No, da bi se izbjeglo
opasnosti poput kratkovidnog ili slijepog etikog relativizma, potrebna je permanentna kritika i autokritika, odnosno metodoloka strogost i etika odgovornost u
prakticiranju pluriperspektivizma. Ta vrsta strogosti i odgovornosti nije sputavajua, nego upravo oslobaajua. Jer: jedina zabrana koja proizlazi iz pluriperspektivistikog pristupa je zabrana monoperspektivizma. Ni jedan pristup ako je izoliran od drugih pristupa ne moe imati monopol na istinu. Ne postoji niti mnotvo
istina (kako misle neki postmodernistiki filozofi), niti jedna definitivna i vjena
Istina koju treba otkriti. Istina, da parafraziram Antu ovia, moe biti samo jedna
( jer bi inae itava filozofija, kao i svaki drugi duhovni napor, bila besmislena), ali se
nju konstituira u pluralizmu perspektiva.
***
Iz prethodnih zabiljeki moglo je postati jasno da bioetiku treba poimati i kao
teoriju i kao praksu, i kao njegovanje senzibiliteta za ivot u najirem smislu i kao
ivljenje u skladu s time, i kao izgradnju jednog novog svjetonazora i kao drutveno-politiki aktivizam. Bioetika, kao (novo)otvoreno podruje refleksije i akcije,
zaista omoguuje da se istovremeno promiljaju naelna i temeljna pitanja o ivotu
te rjeavaju specifini i konkretni problemi ivota. A na bioetiarima je da iskoriste tu mogunost. Uz vanu napomenu: s obzirom na naznaenu narav bioetike i
ukratko prikazanu njezinu (pra)povijest, bioetiarima se mogu smatrati ne samo
oni koji se u institucionalnim okvirima i s odreenim akademskim ovjerama bave
bioetikom problematikom, nego i svi oni koji misle i djeluju u duhu bioetike, polazei od toga da je ivjeti usred ivota ujedno i pravo i dunost, i privilegij i obaveza, i mo i odgovornost.
DNEVNIK
Milica Nikoli
Milica Nikoli
Dnevnik itanja
asopis BOREC
Prvi put piem za Dnevnik itanja o jednom asopisu. I to slovenakom. U rukama mi je Borec, koji izlazi u Sloveniji (u Ljubljani). Izdava je preduzee Sophia,
koji ima dva ureivaka odbora: jedan iz Slovenije, drugi meunarodni - lanovi
su pisci iz Tuzle, Zagreba, Rijeke (Daa Drndi), Berlina, Milana, Njujorka, Bazela.
Dobila sam ga od prevoditeljice Mice Matkovi, koja je za poslednji broj (703-705)
prevela Krleu i Oskara Davia.
asopis Borec osnovao je decembra 1948. Savez boraca i uesnika narodnooslobodilakog pokreta Slovenije. Danas njegovo izlaenje pomae drava.
Mica Matkovi je prevela izuzetno zanimljiv i inspirativan Krlein esej iz 1933.
u kome ovaj pisac razmilja o istoriji Evrope u irem drutvenopolitikom i umetnikokulturnom kontekstu.
Esej je preuzet iz Krleine knjige koja je izila u Zagrebu 1935. godine, mada
je najvie Krleinih eseja objavljeno u beogradskom knjievnom asopisu Danas,
koji je izlazio januara-maja 1934. (peti broj je zabranjen). Ureivali su ga Krlea i
Milan Bogdanovi, a saraivali su leviari i nekoliko nadrealista (naravno, takoe
leviara).
Saznajemo da su se Krlea i Oskar Davio upoznali 1937, kad je Krlea kriom
poseivao Mou Pijade, koji je bio njegova partijska veza. O tome susretu nas detaljno obavetava Davio u svom tekstu Susret sa Krleom, objavljenom 1953. u Zagrebu (Republika).
O svemu tome, nepoznatom i zanimljivom, moemo se obavestiti u poslednjem broju asopisa Borec, koji se, verujem, moe naruiti. Adresa je Einspielerjeva
br. 6, 1109. Ljubljana.
Jovanu irilovu s pijetetom i dubokim potovanjem

Moj viedecenijski prijatelj filozof, pisac, pesnik, teatrolog, znalac kome slinog nikad nisam srela napustio nas je ovih dana. Svakodnevno sluamo izjave njemu bliskih i dalekih, mudrih kao on, i manje mudrih, ali koji tedro izraavaju svoje
potovanje, bolje rei divljenje prema oveku jedinstvenom ne samo kod nas nego
i u belom svetu.
Evo njegove biografije (nijedna uobiajena re mi ne odgovara kada govorim
o irilovu).
Roen je 1931. u Kikindi, preminuo 2014. u Beogradu. Diplomirao je filozofiju
na Beogradskom univerzitetu 1955. Bio je na elu Jugoslovenskog dramskog pozorita 15 godina, a od osnivanja do smrti umetniki direktor i selektor Bitefa. Od
2001. do 2007. bio je predsednik nacionalne komisije Jugoslavije a potom Srbije
pri Unesku. Napisao je dve drame, dva scenarija za filmove, nekoliko radio-drama...
Autor je jednog romana, vie zbirki pesama,mnogih teatrolokih studija, knjiga
uspomena, mnogih antologija i renika. Preveo je drame Brehta, enea, Stoparda,
Sama eparda, Mameta... i mjuzikl Kosa.
Govorio je nemaki, engleski, francuski, panski i italijanski, uio je kineski i
romski. Dobio je dve Sterijine nagrade za pozorinu kritiku, Oktobarsku nagradu
za ivotno delo. Francuska ga je odlikovala zvanjem Viteza umetnosti i knjievnosti.
Dala bih sada irilovu re. Naveu poslednju Re nedelje, rubriku koju je pisao za nedeljnik NIN. eleo je da bude objavljena nakon njegove smrti.
Jednog Ja manje je na svetu. I to moga ja. To svi drugi znaju, osim mene koji
vie ne postojim. Lake je ne postojati, nego postojati. Telo je jedino stanite svakog
ja, ali telu nije lako to u njemu prebiva jedno ja. Ja mui telo, a i telo mui ja. Oni
su u grevitom zagrljaju dok postoje. Ja je svesno da ne moe bez tela, a telo ne zna
nita. Ono prosto postoji ne zbog ja, ali kao da je tu zbog ja.
Otkako je ljudskog roda, bilo je neponovljivih ja. Svet postoji dok ga jedno ja
samosaznaje. I kad njega nema, kao da nema ni sveta. A ima ga. Koliko je za naeg
ivljenja otilo raznih ja iz ivota, i svet je nastavio da postoji bez tih ja. To je dovoljan dokaz. Evo, mene vie nema, a svet postoji.
je poetak crkvenoslovenske azbuke. ...
nisu samo slova, nego imaju znaenje: Ja slova znam.
Ja je srodno sa helenskim i latinskim ego, gotskim ikk, nemakim ich, litvanskim a i hetitskim ukka. Nije sluajno to je re koja oznaava sopstvo tako kratka.
Kao da je u toj kratkoi usredsreena sva sutina samopostojanja, tvrdo jezgro neporecive egzistencije. Jer ivotno postojanje dok traje je apsolutno. Ne moe ovek
istovremeno i da jeste i da nije. Kruni se njegova graa, ali ivljenje kao ivljenje
je u jednom trenutku dato u svoj svojoj punoi i jedinstvenoj neponovljivosti, bez
kolebanja izmeu bia i nitavila.
Knjiga o demonu zla

Verujem da se upravo objavljenoj (zima 2015) knjizi Kua seanja i zaborava
Filipa Davida moe prii na razliite naine, jer je vieslojna, polidimenzionalna.
Opredeljujem se, u ovom trenutku, za ono to me je najvie uzbudilo u kompleksnoj
teksturi romana: za Davidovog glavnog junaka zlo.
Iako Kua seanja i zaborava nije ni prva ni poslednja knjiga posveena ovoj velikoj i plodonosnoj temi svetske knjievnosti verujem da e biti jedna od najboljih.
David citira Sv. Avgustina, koji tumai ovekovo nastojanje da odgonetne prirodu zla u ljudskom biu: Kakvo je to udo i meni, kakvo udovite, i odakle je?
Filip David je u svom briljantnom tivu to udovite pokuao da definie njegovu sloenost i zamrenost, njegovu jedinstvenost, celokupnost, dvostrano teite
svestan da ih definisati ne moe. Gledao je njegovo lice, u kome su jo stari Grci
videli tu dvostranost, pratio njegove senke, bezbrojna lica tog dajmona njegove
opakosti i njegov satanski princip.
Zadivio me je literarni postupak kojim je to ostvareno. Nisam bila iznenaena
kada sam proitala da Kuu seanja i zaborava ve prevode na nekoliko jezika, jer
sam, im sam ovo remek-delo proitala, bila sigurna da sledi svetska slava.
Sueljavanje dobra i zla je nesumnjivo plodna konfrontacija u knjievnom delu.
Dobro je spasonosno, ono tei i nudi oveku uvek potrebnu veru, ali je kao knjievna
tema neuporedivo manje zanimljivo. David govori i o jednom i o drugom podjednako
uspeno. Rei e nam da e tajna o poreklu zla ostati neodgonetnuta (Bei koliko
hoe, utei ne moe) ali i da pravednici dre ovaj svet da se ne raspadne.
Meni je, ipak, zakucalo srce kada je govorio o poreklu i odreenju zla.
Verujem da e tako biti i sa mnogim itaocima.
Pismo o samomrnji Filip David

Dragi i potovani Urijele,
Ono to vas mui i uznemirava, oseanje da mrzite samog sebe, dobro mi je poznato.
Samomrnja je u stvari, ako hoemo da budemo sasvim iskreni, tipian jevrejski
sindrom.
Ovaj neobian i neuobiajen nain ponaanja iskazuje se kroz pokuaje drutvenih autsajdera da skinu teko breme drugoga i drugaijega, da se oslobode onog esto nepodnoljivog stanja u kom se nalaze protivno svojoj voljia najvie zahvaljujui
stereotipima prihvaenim od veine. To je teko, gotovo nemogue, jer privilegovana
veina ne prihvata promenu ustaljenih stereotipa. Uzalud imena, promena naina
ponaanja, odricanje od nacionalne i kulturne pripadnosti, socijalnog poloaja autsajder ostaje autsajder. Takva osoba sa margine drutvenog ivota koja ne uspeva da ,
uprkos svim svojim naporima i ustupcima koji idu od odricanja od sutine sopstvenog
identiteta, postane ravnopravan lan zajednice, svoje nezadovoljstvo, svoj oaj izraava samomrnjom. U samom sebi, u svojoj manjinskoj grupi trai i nalazi glavnog
krivca za nemogunost stvarne i potpune asimilacije. Tako dolazi do onih sumanutih

situacija da postoje Jevreji antisemiti i Jevreji nacisti. To izopaeno patoloko stanje
moe se u nae vreme otkriti i u ponaanju raznih drugih manjinskih i izdvojenih grupa i pojedinaca, svuda tamo gde nema stvarne jednakosti i potovanja razlika.
Za dalje itanje preporuujem Vam Brohov opiran esej o Hofmanstalu i njegovom dobu, esej Isaije Berlina o Mozesu Hesu i studiju autora Sandera Gilmana Jevrejska samomrnja (antisemitizam I skriveni govor Jevreja).
S potovanjem i najboljim eljama, uvek na usluzi,
Va Emil Najfeld.
P.S. Svi mi, u meri u kojoj nas je drutvo odbacilo ili nije prihvatilo, poznajemo
taj oseaj samomrnje.
elimo da budemo kao i svi drugi, ali nam to ne dozvoljavaju, razlikujemo se po
very, ili po boji oiju.
ta nam preostaje nego da mrzimo sebe, onaj deo sebe koji ini tu razliku.
Potovani Urijele,
Dopunjavam odgovor na Vae pitanje. Oseam potrebu da to uinim.
Poeu citatom profesora Jana Asmana: Svakih eterdeset godina epohe u kolektivnom seanju, prolost se reinterpretira, pa se danas o najveem zlu dananjice
govori s manje strahova, pronalaze se neke druge, vee opasnosti. Nestaju ivi svedoci, nauene lekcije prestaju biti ive i inspirativne, mediji, a esto istoriari, slede
modu ili diktat politiara, pa iz sadanjosti, kako je pisao Erik Hobsbaum, ispravljaju prolo.
Koliko je, gospodie Urijele, ostalo nas koji smo svedoci epohe, jedne od najstranijih epoha u sveoptoj ljudskoj istoriji? Ostalo nas se samo nekolicina, a svakim danom sve nas je manje. Moj kraj je sasvim blizu, stid e me nadiveti kao onog Kafkinog
junaka, krivog bez ikakve krivice.
Vi pripadate drugoj generaciji, generaciji nae dece, naih sinova i keri, naih
unuka koji o svemu znaju pomalo, iz pria koje ni priblino ne mogu da opiu stvarnost uasa u kojem smo iveli. Bio bi potreban nepostojei jezik da se ta istina ispria
na pravi nain. Nisu to moje rei, to su rei Prima Levija i ana Amerija. Pisali su o
tome i izvrili samoubistvo.
Nedavno se ubio i Solomon Levi koji je imao opsesiju da na jedinstven, neponovljiv nain istrai i saopti pravu prirodu zla, da uradi ono to jo niko nije uradio, da se
upusti u tu mranu avanturu. Prikupio je mnogo materijala, ali, verujte mi na re, od
biblijskog Jova do dananjih dana, uju se samo vapaji, a nema pravog odgovora. ta
je Zlo, kao pojam, kao misao, kao ivot? Ima vremena, ima mesta gde se ono gotovo
moe dodirnuti, gde se oseti njegov ledeni dah, gde se materijalizuje. Ali, niko, ama
ba niko, nije uspeo da ga dobro i ispravno definie. Toliko je zla svuda oko nas, a i u
nama, a toliko malo zadovoljavajuih opisa i odgovora. Zlo se pokazuje i manifestuje
na mnotvo naina, pojavljuje u nebrojano oblika, ali niko nije u potpunosti izrazio
njegovu sutinu, razlog i smisao postojanja. Traio sam odgovor i u knjigama koje
su pokuavale da razree tu dilemu. I znate koji su bili najei odgovori? Da zlo nije
neto odreeno, da nema svoju sutinu. I da se pitanje ta je zlo? mora zameniti
pitanjem Zato se ini zlo? Ja sam poeo da verujem, a to uverenje pretvorilo se u
dokaz da postoji neka sila, prirodna ili neprirodna, neka mrana opstrukcija da se
dobiju vani i istiniti odgovori. Oni koji su pokuavali da proniknu u to zabranjeno
stanje zasnovano na sopstvenom iskustvu zavravali su manje vie tragino.
Jedno od prvih pitanja koje sam sebi postavio svojim oskudnim detinjim renikom bilo je: Zato postoje ljudi? Pitanje se, naravno, ini besmislenim. Ali, dragi moj
Urijele, danas uviam da je to pitanje, iako izgovoreno dejom naivnou, do danas
ostalo bez odgovora iako ga postavljaju najumnije ljudske glave. Tako nema ni odgovora zato postoji zlo. Neki ovu dilemu reavaju tako to zlu daju metafiziku dimenziju, van naeg saznajnog iskustva, u zamraenim oblastima misterije i okultnog. Ali,
dragi moj, itav na ivot zaogrnut je velikom misterijom. Neke stvari jednostavno ne
moemo shvatiti, na um nije tome dorastao.
Eolska harfa Tanje Kragujevi

O poeziji Tanje Kragujevi pisala sam pre jedne decenije, ali ne za Sarajevske
sveske ve za knjigu Pesma, oblik, znaenje o, po mom sudu, najznaajnijim pesnicima XX veka u odeljku etiri pesnikinje kraja veka. Danas joj se vraam jer sam
upravo dobila (kasna jesen 2014) njenu najnoviju zbirku Od svetlosti, od praine.
elim da potraim ono to povezuje nekadanju pesniku artikulaciju Kragujevieve i ovu dananju odnosno stara i nova uobliavanja.
I danas, kao i ranije, ujem rei oteale od znaenja, one mandeljtamovske
bremenite rei. Oseam toplu mudrost pesnikinjinog enskog principa, njene
razgovore sa sadanjou i venou, uoavam sposobnost da svojom izuzetnom
senzibilnou rendgenski snimi trenutak u kome ivi, pronalazim mala remek-dela
miljajne otrine i preciznosti, iznimne spojeve racionalnog i vizuelnog, odjekuju
u meni rei-piloti. Pratim njeno sloeno pesniko miljenje, povezivanje spekulativnog i konkretnog, mo njene verbalnosti, pre svega o naem planetarnom bivstvovanju, o ivotu ovde i sada. Cenim sposobnost za monoloko i dijaloko i razliite artikulacione tonove i mnogo ta jo.
Ponovila bih zakljuak do kojeg sam pre mnogo godina dola da se vrednosti
ove poezije mogu porediti sa dostignuima izuzetnih pesnika naeg jezika.
Kod nas bi se o upotrebi bremenitih rei moglo govoriti u poeziji Vaska Pope,
o semantiko/eufoninom smislu kod Momila Nastasijevia, o ue eufoninom
kod Laze Kostia, Kodera, Davia i, sad, kod Tanje Kragujevi.
Miel Goslar: Jursenar biografija Kako bi otuno bilo biti srean

Miel Goslar, belgijska spisateljica i profesorka, autorka knjige Biografija Margerit Jursenar, osnovala je i danas rukovodi Meunarodnim centrom u Briselu koji
se bavi svim aspektima ivota i dela velike knjievnice, iji je roman Hadrijanovi
memoari (1951) jedno od najznaajnijih dela savremene svetske knjievnosti.
Margerit Jursenar je zabeleila: Danas sam napisala poslednji red Hadrijanovih memoara [...] i okonala ono to je, sve u svemu, bila najvea avantura mog ivota.
Miel Goslar nam otkriva kako je Margerit de Krajankur postala Margerit Jursenar. Zahvaljujui njoj saznajemo kakav je bio ivot spisateljice ivot bez majke,
uz dadilje i oca koji se, ne odustajui od pustolovnog ivota, posvetio erci i njenom
obrazovanju. Saznajemo mnogo nepoznatog o njenim ranim jadima, o prvim, ve
zrelim tekstovima i ljubavima.
Osim toga, Miel Goslar nas upoznaje sa stvarnim linostima u ivotu knjievnice, o njihovom udelu u toj neobinoj biografiji. Posebnu panju posveuje detinjstvu i odrastanju na imanju babe po ocu i njenim vezama sa rodnom zemljom,
Belgijom.
U svojoj knjizi Jursenar biografija Kako bi otuno bilo biti srean Miel
Goslar kae:
Kad sam 18. decembra 1987. saznala za smrt Margerit Jursenar, pomislila sam
da moram napisati njenu biografiju. Kasnije sam se potpuno posvetila tome. Stipendija za pomo piscima Francuske zajednice Belgije omoguila mi je da istraujem u Parizu, vajcarskoj i Grkoj. Dokumenta su poela da me preplavljuju te mi se
nametnula pomisao da osnujem centar kako bi bila na raspolaganju javnosti.
Meunarodni centar za dokumentaciju o Margerit Jursenar nastao je 16. septembra 1989. Danas je u njemu sabrano nekoliko hiljada dela, pisama, lanaka i
intervjua Margerit Jursenar. Centar me je podstakao da se ovom autorkom bavim
neumorno i stalno iznova itam njena dela, i da upoznajem osobe iz Belgije i drugih
zemalja koje su bile u kontaktu sa njom.
Prva biografija, ozijan Savinjo, objavljena je 1990. Ona je itaocima otkrila sve
to se u ono vreme moglo saznati o prvoj eni-akademiku. Ali za mene je tu ostalo
previe nereenih pitanja da bih zbog nje napustila sopstveni projekat.
[...] Poetkom 1995. objavljena je druga biografija koju je napisala Miel Sarad,
bavei se uglavnom grkim razdobljem Margerit Jursenar... Autorkino osvetljenje
bilo je prejako i previe usredsreeno na jedno razdoblje da bi predstavljalo istinsku biografiju i da bi me obeshrabrilo da nastavim sopstveni poduhvat.
Ovom knjigom elela sam [...] da pokaem koliko je stroga Margerit Jursenar zapravo bila rastrzano, svladano bie, rtva strasti i ... onemogueno da bude sreno [...]
[...] Gotovo sam se potpuno povukla pred njenim sopstvenim tvrdnjama i sudovima te sam joj dopustila da nametne svoj ton... kad je govorila o svom ivotu...
i osobama koje su joj bliske i njihovim postupcima. [...] Neke sitnice koje se nisu
mogle proveriti... prenete su onako kako su navedene, jer slutim i ostajem uverena
da je Margerit Jursenar nesposobna za namernu la ili za izmiljanje [...]
Znaaj ove moje prie o Margerit Jursenar lei samo u jednom: u njoj se eli
da iznese na videlo neumorno traganje i izuzetno ostvarenje jednoga Ja u kome se
sjedinjuje anegdotsko i univerzalno.
[...] Ova knjiga nee iscrpsti grau: bez odgovora e ostati mnoga pitanja, zagonetke to e ih tek generacije koje e imati pristup zapeaenim dokumentima
(godine 2037!) moda uspeti da razree a koje dananji raspoloivi suvoparni arhivi
ne mogu da osvetle.
[...]
Pomiljala sam da knjigu napiem u prvom licu, kao da je ispovest, vrsta
i kolebljiva istovremeno, ispovest ene koja je prola kroz stolee teei da se
u njemu orijentie najspokojnije mogue, to jest tako da ne doprinese nasilju,
runoi, gluposti i pohlepi. Odustala sam zato to je poznavanje nekih injenica
izbliza suvie nedovoljno da bih se usudila da uinim tako neto. I dalje alim
zbog toga.
Knjiga Biografija Margerit Jursenar, koju je, u odlinom prevodu Jelene Staki, objavila izdavaka kua Karpos 2013, ita se s velikim zadovoljstvom i moe se
preporuiti kao uzbudljiva lektira u ovo nae nita manje uzbudljivo vreme.
Miodrag Pavlovi: Takozvani mrtvi

Ovih dana izdavaka kua Tanesi iz Beograda objavila je zbirku pesama Takozvani mrtvi jednog od najznaajnijih srpskih pesnika XX veka Miodraga Pavlovia
(1928), koji je tokom poslednje decenije iveo u Nemakoj, gde je i sahranjen.
Prva zbirka Miodraga Pavlovia 97 pesama tampana je 1952, a zatim, iz godine
u godinu, sve do 2009, objavljivana je po jedna njegova nova knjiga.
Miodrag Pavlovi je prevashodno pisao poeziju, ali i prozu pripovetke, drame, putopise, esejistiku. Bavio se i prevoenjem. Priredio je i nekoliko antologija.
Najpoznatija je Antologija srpskog pesnitva.
Poslednja, predsmrtna, zbirka Takozvani mrtvi, iako se, mogue je, u budunosti, nee smatrati najznaajnijim delom ovoga pesnika, svakako je izuzetno vana
za razumevanje Miodraga Pavlovia. To je njegov opus Herculeum kojem se moramo diviti.
Moramo se diviti njegovom zavrnom monologu, razgovoru sa ivotom koji je
iveo, sa sudbinom koja se poigravala sa njim i njegovim narodom, onoliko koliko
i sa ivotom na planeti koju ne oekuje dobra budunost, sa svetlou i sa mrakom
vasione, sa savremenicima i onima koji tek dolaze, sa predsmrtnom jezom i zakonom samoodranja, sa kosmosom i odlaskom bez povratka sve to uz nemalu dozu
elegantnog humora, poverenja i nepoverenja u re.
Knjiga Takozvani mrtvi prevedena je i objavljena, dvojezino, 2013. godine u
Austriji. Svi tvrde da je prevod Petera Urbana na nemaki jezik sjajan.
Takozvane mrtve, ne laku i veselu knjigu, preporuujem za itanje u ovo neveselo vreme, ako nita drugo, ono zbog elegantnog humora Miodraga Pavlovia, koji
je umeo da se nasmeje svemu, pa i smrti.
Otkrijmo novu, nepoznatu knjievnu zonu

Nedavno sam se izvinjavala (pravdala, u stvari) to za Dnevnik itanja piem o
slovenakom asopisu Borec. Nisam tada slutila da u ubrzo to uiniti jo jednom,
i to naglaenije, jer ovoga puta prikazujem novinski, izuzetno dobar izbor savremene rumunske knjievnosti, njenih pisaca razliitih generacija: Joani Prvulesku,
roenoj 1960, Radu Vanku (1978), Vladu Zografiju (1960), Adrijani Zalmori (1974),
Eleni-Gabrijeli Lazari (1992), Leticiji Ilei (1967), Katalin Gombo (1978), sve samim odlinim prozaistima i pesnicima o kojima verujem da najvei broj italaca
nita ne zna.
Za to moramo zahvaliti rumunologu uri Mioinoviu, koji se posvetio izuavanju i prevoenju rumunske knjievnosti i kulturne scene Rumunije. Ovog puta
je izabrao i, rekla bih, izvanredno preveo tekstove za Beton, redovni jednomeseni
dodatak u novinama Danas. Mioinovi nam je, uz to, objasnio da Beton u rumunskom argonu oznaava superlativ. Dakle, za nenadmanog uru Mioinovia sve
sami superlativi, jer mu u toj oblasti zbilja nema ravnog.
Nekoliko rei samo o pesnicima iz ijih se dela u Beton objavljuju prozni odlomci ili stihovi.
Tu je odlomak iz romana Joane Prvulesku (1960) ivot poinje u petak, koji e
se, saznajemo od ure Mioinovia, pojaviti uskoro preveden na srpski, proza veoma moderna, puna ironije i sarkazma, koju emo, ako je dobavimo (izdavaka kua
Heliks iz Smedereva) sasvim sigurno itati sa velikim zadovoljstvom.
Tu su i fragmenti iz monodrame Vlada Zografije (1960) Poljubi me! rekla bih
u molijerovsko-joneskovskom kljuu jer teko nalazim pravo odreenje.
U svakom sluaju, majstorski napisano i majstorski prevedeno. Bravo, uro
Mioinoviu!
Isto se moe rei i za ostale prozaiste, pogotovu za Katalin Gombo (1978).
Nekoliko rei i o poeziji, koju je takoe odabrao i preveo ura Mioinovi
poezija Elene-Gabrijele Lazaro (1992), ije pesme amar, Lorena, Glasne ice odiu
modernim senzibilitetom i nekom vrstom verizma.
Odlina je pesnikinja Leticija Ilea (1967) kao i izuzetno socijalno obojena poetska formula Radu Vankua (1978) Sreno udovite.
Ne bih vie navodila. Verujem da e se ura Mioinovi postarati da se upoznamo sa ovim i, moda, kasnije, i nekim novim rumunskim piscima.
Jo jednom o Marku Veoviu

Upravo sam bila zatvorila poslednji broj Sarajevskih svezaka kad sam, traei
neki tekst (verovala sam da u ga nai u prethodnom broju 43-44, koji nisam proitala kako je trebalo iz razloga koje sad nemam nameru da navodim) kad sam naila,
zapravo ugledala, sva srena, prepeve Marka Veovia gotovo dvadeset ruskih pesnikinja. Poto je meu njima bilo i nekoliko mojih, koje sam volela i volim i danas,
nakon toliko godina, elim da jo jednom izrazim divljenje prema ovom vrlom, neumornom pregaocu, gladnom uvek novih otkria i iskuavanju vlastitih mogunosti.
Kada sam prvi put pisala o Veoviu, rekla sam:
Ono zbog ega izuzetno potujem Marka Veovia ne iscrpljuje se komentarima koje sam pokuala da saoptim. Postoji neto to je vie od toga i to oseam kao
jedno od ljudskih svojstava pred kojima bih kleala bili oni stvaraoci ili ne a to je
osetljivost i za ono to nije samo nae lokalno.
Ovog puta su preda mnom prepevi ruskih pesnikinja Zinaide Hipius, Adelaide
Gercik, Jelene Guro, Sofije Parnok, Ane Ahmatove, Vere Inber, Marine Cvetajeve,
Marije Petrovih, Lidije Aleksejeve, Olge Berholc, Veronike Tunove, Margarite Aliger, Julije Drunjine, Novele Matvejeve, Natalije Gorbanjevske, Bele Ahmaduline,
Irine Vasilkove, Olge Sedakove. (Najstarija je roena 1869, najmlaa 1949.)
Veovi je sam izabrao pesnikinje koje e prevoditi izbor je odlian, prevodi, rekla bih, takoe. Znam da, to se Veovia tie, to ne treba proveravati, a i kad
bi trebalo, ne bih to inila, jer ne volim ulogu presuditelja. Osim toga, ne smatram
sebe kompetentnom za to.
itaoci e, nesumnjivo, dobiti mnogo: upoznae najbolje ruske pesnikinje i verujem da e biti poneseni Veovievom bravuroznom sposobnou da prenese tako
razliite pesnike artikulacije.
Ne znam koje bih prepeve izdvojila. Jer bih, verovatno, sve pobrojala. Ipak mu, iz
najlinijih razloga, zahvaljujem za San o Gruziji nedavno preminule Bele Ahmaduline.
Zaustavljam se. Sve je vredno potovanja i divljenja.
Hvala Marku Veoviu za sve to je radio i to radi.
U slavu hrabrih i borbenih
(Nemo oiglednog Mirjane Mioinovi)

Mirjana Mioinovi je do te mere izuzetna linost naeg kulturnog podneblja,
budui apsolutna vladarica naeg knjievnog kruga nae esejistike i prevodilatva, nae teatrologije pre svega da mi nije bilo potrebno da proitam vie od nekoliko strana njene najnovije knjige Nemo oiglednog i budem sigurna kako o njoj
moram pisati u Dnevniku itanja za Sarajevske sveske.
Mirjana Mioinovi je do oktobra 1991. predavala na Fakultetu dramskih
umetnosti u Beogradu Istoriju jugoslovenskog pozorita i drame, objavila je mnoge
esejistike knjige o drami (dodajem, nesigurna: moda je najznaajnija Moderna teorija drame, 1981), prevela je nekoliko dela znaajnijih pisaca i teoretiara, priredila
Sabrana dela Danila Kia, dobila Sterijinu nagradu za teatrologiju (1991), nagradu
za ivotno delo u oblasti teatrologije (2011) itd, itd.
Zaustavljam se jer elim da navedem najznaajniji (koliko mi je poznato) in
njenog ivota, kome sam se divila 1991. i divim se i danas njeno pismo dekanu Fakulteta dramskih umetnosti, koje glasi:
Suoena sa uasnim razaranjem zemlje koju i dalje smatram svojom domovinom, sa divljakim ruenjem najvrednijih spomenika kulture u ijim su okvirima nastale i one duhovne vrednosti o kojima predajem na ovoj koli, s neizmernim ljudskim stradanjem, a svesna injenice da u tome i kao rtva i kao ruitelj ima
krupnog udela i narod kome sama pripadam, voena dubokim oseanjem ogorenosti i stida, ja Vas obavetavam da u ovakvim okolnostima ne mogu i ne elim da
drim nastavu na Fakultetu koji nije naao naina da se svemu tome usprotivi. Sa
dananjim danom, dakle, ja prestajem da drim nastavu iz predmeta Istorija jugoslovenskog pozorita i drame u narednih mesec dana. Molim da mi se obustave sva
novana primanja za mesec oktobar, a ukoliko za to vreme u ovoj zemlji ne bude
uspostavljen mir, ja u napustiti ovu kolu.
Beograd, 7. oktobar 1991.
Rat nije prestao, niti je Mirjana Mioinovi prestala da se bori protiv svih poasti drutva u kome je ivela. Tekstove to ih je pisala gotove dve decenije potom
objavila je u knjizi Nemo oiglednog, koju upravo prikazujem. U njoj su sabrani
razgovori koje je vodila sa mnogim linostima nae dananje kulturne scene, saoptenja to ih je davala razliitim povodima, beleke pisane za novine, nastupe na
tribinama u naoj zemlji i inostranstvu, sve to obojeno jednom znaajnom odlikom strasnom angaovanou u borbi za diskvalifikaciju nepoinstava. Je li Mirjana Mioinovi strog sudija? Iako ponekad moda izgleda da jeste, ipak se retko
kad, veoma retko, neemo sloiti sa njenim sudovima. Ono to temperament Mirjana Mioinovi ini tako privlanim to je, rekla bih, odsustvo takozvane graanske
pristojnosti iako je Mirjana Mioinovi, van svake sumnje, izuzetno pristojna,
dobro vaspitana, utiva osoba koja poseduje elegantnu elokvenciju, na emu joj
samo moemo pozavideti i diviti se stilskim svojstvima njenog izraavanja, kao i
odsustvu, kako ona kae, nepodnoljivo vulgarnog.
Knjigu Nemo oiglednog izdao je Centar za kulturnu dekontaminaciju u ediciji Transkripti CZKD, povodom 20-godinjice osnivanja Centra, kako je na koricama saopteno.
Tu se knjiga moe nabaviti: Biraninova 21, Beograd.
Simon Simonovi: Tursko groblje

Unapred traim za sebe opravdanje to se vraam pesniku o kome sam nekoliko puta pisala opinjena njegovim uvek novim (istim a drugaijim) (ili drugaijim
a istim) lirskim potezima i nepresunom inspiracijom.
Danas mi je u rukama Tursko groblje, najnovija zbirka Simona Simonovia
(objavljena 2013), koju doivljavam kao neku vrstu oprotaja sa itaocima i sa vlastitim delom, moda ak i ivotom. Tragini tonovi odjekuju gotovo u svakoj pesmi,
poput onih iz ciklusa Obdukcioni sto:
Sve tee diem na stepenitu
Ili uz kakvu ulinu uzbrdicu
(Ni sluajno da potrim za gradskim
Prevozom ili da se sagnem previe),
Oseam, prebrzo ostajem bez pola daha
Odonda me zabrinuta deca, uglavnom
Nedeljom pre podne, odvode u najbliu
Borovu umu i putaju da se nadiem
Za narednih (ako ih bude) sedam dana.
Ono to najvie pleni u ovoj lirskoj teksturi, to je kadrost da se zataka svaki
tragizam specifinom autoironijom. I jo neto: mo govora svakodnevice i, da tako
kaem, uobiavanje jezika. I dalje me opinjavaju njegov Jug sa svojom toplinom i
kolokvijalnost kao osnovna formula i najjae tonsko obeleje.
Simonovi se ne ustruava da upotrebi direktan govor i pronae taku na sredini puta izmeu vekovima ispisivane neposredne lirinosti i tenje za to veom
udaljenou od prvobitnog podsticaja.
Ovaj majstor poente i paradoksa kazuje mnogo vie no to se veruje da se jezikim oblikom moe.
Simonovi kao da razgovara sa itaocem esto na scenski nain, sa didaskalijama i mizanscenom. Sceninosti mnogih njegovih pesama nikad ne nedostaje duhovitost, on nas na razliite naine uvodi u svoju igru.
Priseam se Simonovievih zbirki osamdesetih i devedesetih. Izdvajam Uputstva za prevrat (1980), Majino mleko (1989), Snovi na okupu (1993). Sigurna sam da
se mogu nabaviti u beogradskim knjiarama. I ne samo beogradskim.
Margerit Jursenar: Snovi i sudbine

U uvodnom tekstu knjige Snovi i sudbine Poetika snova Margerit Jursenar
kae: elela bih da ispriam nekoliko snova koji veoma uznemiruju i ohrabruju bie
koje je mnogo sanjalo. Jo u ranoj mladosti (osim dva ili tri izuzetka, uopte se ne seam svojih snova iz detinjstva) moje noi je pratilo desetak snova, uznemirujuih ili
milostivih, prepoznatljivih poput muzikih motiva i poput njih podlonih bezbrojnim
varijacijama [...] Postoje u predelima snova uspomene u kojima dominira linost mog
mrtvog oca, postoji krug snova o ambiciji i ponosu kroz koji sam prola u noima kada
mi je bilo dvadeset godina, postoje krugovi straha, najgori od svih, nastanjeni udovitima, zatvorima, gubavcima, zmajevima, ali koji me pohode ree nego pre, jer s vremenom strah odlazi od nas ba kao i nada [...] Postoji krug ispunjen lutanjima u kome
nastojim da dotaknem senku jedne iezle ene koja se pretvorila u fantoma; postoji
krug smrti ispunjen vrtovima koji zapravo objedinjuju sve druge [...] postoji krug o crkvama u kojima neprestano lebdi jedna katedrala [...] postoje snovi o zvezdanoj noi i
vrtlozima zemlje i tela; kao i snovi o jezeru, jedan plavi san koji se vezuje za detinjstvo
i jedini koji se ponavlja iz godine u godinu ne podleui promenama. Postoje snovi o
ljubavi [...] iji su jedini tumai orgulje i elo. Snovi su se ipak povezivali [...] Postoji jedan san apsolutne sree koji sam sanjala samo jednom, gde se zbiva jedno nezaboravno plavetnilo [...] Postoje snovi i postoje sudbine: mene interesuju naroito trenuci u
kojima se sudbina iskazuje preko snova [...] Po mome oseanju [...] mogue je porediti
onirike elemente sna sa realistikim i njihove simbolike poruke koje se umnoavaju
u nedogled [...] Spava sklapa slike kao to pesnik slae rei [...] Kada bismo mogli videti zbirke muzeja snova, mogli bismo saznati kako je izgledalo iza zatvorenih oiju Da
Vinija, Delakroa, Vatoa [...] Dar snova nema nieg zajednikog sa snagom inteligencije jedan izuzetno genijalan ovek moe biti pravi idiot u svojim snovima.
[...] Snovi od kojih je sainjena ova knjiga (Snovi i sudbine M. N.) duboko su
moji i ne elim da u njih ugradim izbor lepih snova koji su me ponekad poseivali
[...] Smatram da je bolje objasniti itaocu da svi snovi u ovoj knjizi pripadaju jednom biu i da su delovi jednog velikog sna. Predgovori treba da objasne izuzetke
koji nastoje da ugroze harmoniju knjige. elim da ovde zabeleim udne komare
jedne starije ene koja se u snu vraa u dom svog detinjstva.
[...] Svaki spava je Narcis koji se budi i oslukuje na poleini kosmikog ogledala.
[...] Duh oveka koji ne sanja ne mora biti ni siromaniji ni uskogrudniji od
onog koji sanja [...]
[...] U stvari predeli iz snova [...] daleko su manje raznoliki od predela kojima se
etamo otvorenih oiju.
*
Naveu samo jedan od mnogih uzbudljivih snova Margerit Jursenar ne bih li ih
pribliila itaocima. U snu naslovljenom Ukleta bara, za koji Margerit Jursenar kae
da pripada noima njenog detinjstva i da je najtei, najledeniji od svih njenih loih snova itamo o jednoj obinoj livadi, maloj, skoro okrugloj, punoj nepoznatog bilja to podrhtava u vlanoj travi dok duva vlaan vetar, pomalo slatkast,
koji u zemljama Severa donosi kiu; tamno i nisko nebo je u stvari nepokretan dim;
samo su se ogromni crveni cvetovi divljeg maka koji su liili na krvave mrlje rasprskivali u suvoj travi. Na kraju, kad san prelazi u komar, jedna velika prljavo-ria maka
visi zakaena na granu drveta na kojoj sedim [...] Prepoznajem je: to je batovanska
maka podivljala kad su joj odveli mladunad da bi ih podavili u bari. Moj brat treba
da je ubije jednim hicem. Hitac je ispaljen a da se nikakav prasak nije uo. Metak je
udario ogromno glatko telo. Grozne zenice svetlucaju, prevru se i gase. Telo, odvratno, istegnutog stomaka, ukoeno, pada sa muklim zvukom, gri se i na kraju iezava
pod biljem. Lie deteline koje mi dopire do lanaka sklapa se iznad mrtve ivotinje;
vidim na tiho zatalasanom liu paprati dug i lepljiv krvavi trag.
Nisam navela ovaj san zato to je najlepi ili najimpresivniji, ve kako bih
ilustrovala jednu od mogunosti snevanja Margerit Jursenar, koja emo, ta snevanja, sasvim sigurno sa zadovoljstvom itati ako nabavimo knjigu Snovi i sudbine
velike spisateljice u izvrsnom prevodu Vojke Smiljani-iki. Izdava je Plavi jaha group 2014, Beograd.
Bogomil uzel: Ostrvo na kopnu

Zapoinjem ovaj prikaz drugaije no to sam dosad inila. Biografijom pisca.
Zar je to najvanije? Svi znamo da nije. Ali uverila sam se da u ovoj naoj samodovoljnoj zemlji Srbiji gotovo da i nema, bolje rei da jedva ima ne samo italaca
nego i kulturnog poslenika i pisaca koji znaju za njega. A bilo ih je. Ali oni nisu ivi.
Vasko Popa, recimo, koji je napisao predgovor 1973. za izdanje pesama Bogomila
uzela na engleskom (isto je uinio 2007. ameriki pesnik arls Simi). itamo da
je uzel prisutan u pesnikim antologijama posle 1965. na vie od 20 stranih jezika,
da je o njegovoj poeziji poljski slavista i knjievni teoretiar Leh Mjodinski odbranio disertaciju 1994. pod nazivom Priroda intelekt kultura pitanja o pesnikom
stvaralatvu Bogomila uzela.
Rani stihovi i oni pisani poslednjih godina veoma su razliiti. Rana uzelova
poezija je u kljuu savremene svetske moderne poezije (uzel je predvodnik modernistikog talasa makedonskog pesnitva), kasnije njegovo stvaralatvo je, s
jedne strane, eksplicitno odavanje pote ocu ali i neka vrsta duga prema savremenosti (O, stvarnosti moja, ne naputaj me).
Jedna od veoma karakteristinih uzelovih pesama iz kasnijeg perioda je
Kamo sree da nije bila otkrivena Amerika.
Naveu je delimino koliko mi prostor dozvoljava. Njen podnaslov je Vlaka
narodna pesma
Jeste, da nije bilo toga ne bi oni potegli u gurbet na pealbu
nai stari, tada mladi u najboljim godinama,
da bi tamo rmbaili za koji sveanj dolara poslatih kui
ali uvek nedovoljno. Ne bi se ni vraali nagreni i pogrbljeni,
tek koliko da se proetaju, naherenih eira kao orbadije
pre nego to predaju kosti rodnoj grudi
(ako ih ve nisu ostavili onamo u tuini...)
Ali da nije bila otkrivena Amerika nai starinci,
tada mlai i od ovih naih koji sada opet bee,
ipak bi beali samo da ne odu u komite i askere1
u neku novootkrivenu zemlju, pa ak i Sibir,
ili kao antipodi, da hodaju na rukama s glavom nadole.
(I da je Zemlja bila ploa a ne lopta, oni bi ipak
otili bestraga, uspaljenici, do samog njenog ruba
da se bace u denet-raj ili dehenem-pakao.)
Ili, kad bi poli negde blie, odlazili bi pa se vraali,
idi-mi-doi mi, u tuinu kao kod kue, a kui kao u tuinu,
ni tamo ni ovamo, u nekoj svojoj otkrivenoj zemlji
ili izmiljenoj, kao da im je vlastita, no tuih oiju i uma,
ona na kakvu se sada svela drava Makedonija,
izvojevana i odabrana od naih najboljih umova
kao da smo se izmislili pre celosnog otkria samih sebe.
I da ne bee otkrivena Amerika, ona bi nam ipak
i sada nedostajala i kao neotkrivena
od kad nam se ve odavno ugnezdila doma,
ne samo s dolarima za crne dane[...]
(Prevod Duka Novakovia)
Ne bih dalje. Iako mi je ao, jer ima stihova potpuno drugaijih a izvanrednih.
No ipak: moda je dovoljno i ovoliko da se sagleda lik Bogomila uzela, velikog pesnika nedovoljno poznatog kod nas.
Vojnike
DIJALOG
Hasan Nuhanovi
Boro Konti
Hasan Nuhanovi i Boro Konti
Mehanika fluida
Boro Konti: Tvoje posljednje mirnodopsko vee. Prije nego to sve postane
bijeg i zbijeg. Poetak aprila?
Hasan Nuhanovi: To je prvi april 1992.
B. K.: Ti si student etvrte godine Mainskog fakulteta u Sarajevu. ta radi te
veeri?
H. N.: Uim Mehaniku fluida.
B. K.: To je grana fizike vezana za vode?
H. N.: Za sve materije koje se ne nalaze u krutom stanju. Uz Termodinamiku
jedan od najteih ispita. Poloio sam teoriju i radim zadatke. Pred sobom imam
crte podmornice uronjene u vodu i trebam izraunati koliki je pritisak na metal
podmornice, s koje strane je najvei i koja jaina metala treba da izdri taj pritisak. Kad to poloi rauna da bi mogao diplomirati u narednih godinu, godinu
ipo. Bio bih ininjer mainstva i oev plan je bio, poto je radio u ipadu, da nauim engleski i odem u Indijanopolis, Ameriku gdje je ipad imao fabriku stolica.
To je bio plan. San.
B. K.: Sutra odlazi u Vlasenicu gdje ti ive roditelji?

H. N.: Da. To je drugi april, moj roendan. Putujem roditeljima i bratu. Bajram
je, mada bih svakako iao jer je to i vikend. Ali, glavni razlog je to sam elio da se sa
roditeljima dogovorim - ta raditi. Ve sam poslao svoju djevojku Mirzu njenoj kui
u Prijepolje. Zapravo sam roditeljima htio predloiti da bjeimo iz Bosne.
B. K.: Imao si instinkt da dolazi katastrofa?
H. N.: Nije to bio instinkt. Vidio sam da se svi okupljaju. Srbi, Hrvati, Muslimani.
B. K.: Govori o studentskom domu?
H. N.: Da. Okupljaju se u grupe ve mjesecima. I prekoputa moje sobe su neki
Srbi za koje mi, Bonjaci, govorimo da su etnici. Nose i kokarde. I ja vidim da ulazi
puno ljudi u tu sobu. Dvadesetak njih. Ulaze i neki ogromni tipovi koji su bili izbacivai u diskoteci, kojih se ljudi plae. Oni su obino kao studenti dolazili iz Trebinja
i Nikia. I vidim da ulazi jedan taj veliki, bio im je glavni. I ja da bih taj strah odagnao, moda ti je smijeno, kad sam gledao kaubojske filmove ima onu scenu kad
kauboj doe kod Indijanaca, sjedne uz vatru i ti se pita hoe li on iv izai. Ja sam
tako sebe vidio. Hajde da odem u njihovu sobu i da vidim ta se to tamo deava? I
sjednem. Ova dvojica komija, docimera, znao sam ih dobro, studirali su takoe mainstvo nisu imali nita protiv. Hajde sjedi, vele. I tako ulo je dvadesetak, uglavnom
mukaraca, bilo je i djevojaka, upalie svijee i kad je taj najvei, glavni uao upita
on sve: Jesmo li svi Srbi? Ja se javljam i kaem: Nismo. Nije mi bilo ba prijatno da
se javim ali on ree: Dobro, dobro, nema veze. I onda su oni poeli priati ali sam
osjeao da je neugodno i njima i meni. I izaao sam. Meni je sve to izgledalo strano
ak sam od oca traio pitolj.
B. K.: Da ga nosi u studentski dom?
H. N.: Smatrao sam da e mi u jednom trenutku zatrebati da se branim.
B. K.: ta ti je otac rekao?
H. N.: Rekao mi je - ne. Dokle je ilo, razmiljao sam kad je bila neka frka u
domu, da provedem icom struju od utinice do teke na vratima. Osjeao sam
strah i napetost u Sarajevu.
B. K.: Dolazi kui poetkom aprila da upozori roditelje. Jesu li oni strahovali?
H. N.: Ja sam oekivao od oca, direktora firme od 500 radnika, koji je uvijek
imao neko rjeenje, da je on obavjeteniji od mene. Ispostavilo se suprotno. ta je
objanjenje? On ivi u Vlasenici, da tako, iz retrospektive kaem, integrisan sa Srbima. Prijatelji mu Srbi, kolege, komije, gotovo svi. Do njega u firmi nije dolo kao
kod mene u domu. Ta polarizacija. Postojala je, to nam je priao, ali nije bila toliko
oigledna. Iako mi je govorio kako mu je straar, Srbin, u firmi, tih dana, u prolazu
dobacio: Direktore, nee ti jo dugo. Znai posljednji u hijerarhiji firme objanjava
mu bliu budunost, prijeti. ak mu je rekao: Ja sam ve zaduio mitraljez.
Roditelji Hasana Nuhanovia. Ibro i Nasiha. Poetak 1980-ih. Porodina arhiva
B. K.: Zar mu to nije bio znak?

H. N.: On je bio bukvalno posveen firmi. Nije plata isplaena - to je bio njegov
najvaniji problem. Nije bio u strankama, iako je imao ponuda, i time se ponosio.
inilo mi se da razmilja, Sarajevo je problem, nee to doi do nas na periferiji?
B. K.: Dolazi kui i vi dan, dva kasnije odlazite u Zvornik, rodbini tvoje majke,
na praznik - Bajram.
H. N.: To se deava nakon Bijeljine i upada Arkanovaca u taj grad. Mi i pored
toga idemo u tom pravcu. Zvornik je na pola puta izmeu Vlasenice i Bijeljine. Bilo
me strah ali oni odluuju da se ide kao da se nita ne deava.
B. K.: To je ba dan ili dva prije upada vojske iz Srbije u Zvornik?
H. N.: Mislim da je vojska sljedei dan uli u grad. Kako bih objasnio situaciju
u Zvorniku? Napeto. Mi smo na ruku ali ja odlazim u grad jer nemam mira. Imam
tu napetost due od godinu, osjeam taj nemir i strah da nas niko ne moe zatiti.
I u Zvorniku pokuavam kupiti no. Na kiosku nema nijedan i napokon u Robnoj
kui Zvornianka na odjeljenju lovake opreme kupujem jedan. Kae mi prodavac:
Kupili ste posljednji no. Nema vie. Sve sam ih rasprodao danas.
B. K.: Navee se vraate kui u Vlasenicu.
H. N.: Po mraku. Sutradan otac odlazi na posao a tetka Azra vritei se javlja iz
Zvornika: etnici silaze niz Vratolomac. To je strmo brdo, iznad kue mojih djeda i nane.
B. K.: ta se desilo sa njima?

H. N.: Dugo nismo nita znali. Tek smo par godina kasnije u Srebrenici preko
poruka Crvenog krsta saznali da su jo mjesecima ivjeli u Zvorniku i u nekom posljednjem vozu sa 1000 Bonjaka izali iz grada, stigli do Maarske, kasnije Slovenije da bi svi otili u Australiju.
B. K.: ta vi radite dok je otac na poslu?
H. N.: Ja gledam kroz pijunku na vratima. Sasvim sluajno prekoputa dolazi
u stan jedan od najdeklarisanijih etnika u BiH. To je isti ovjek koji je proitao zahtjeve SDS nakon blokade Sarajeva poetkom marta 1992. Iza referenduma.
B. K.: Govori o...
H. N.: Rajku Dukiu. Njegova sestra ivi pored nas i on dolazi da je posjeti. Vidim uniformisane ljude, s orujem, koji ulaze u stan.
B. K.: Kada vi naputate Vlasenicu?
H. N.: Uspijevam da ubijedim oca i mi 12. aprila odlazimo za Sarajevo. Vozi nas
otac. Skoro smo jedini na cesti. U Vogoi vidimo naoruane ljude. Dolazimo u naselje Bare kod amide. Tu nas otac ostavlja i on se vraa: Jer mora u Vlasenicu, na
posao. Ja sam mislio - nee se vratiti iv. U Sarajevu smo bili est dana. Otac ponovo
dolazi 18 aprila.
B. K.: Da vas vrati?
H. N.: Da. Stie sa vozaem Reljom. On je Srbin. To je zapravo bilo njihovo osiguranje. ija god da je kontrola na cesti imaju oba odgovora spremna. I tako se mi u
slubenom peou vraamo u Vlasenicu. Ja kukam na raskrsnici za Tuzlu, iza Kladnja, molim da bar odemo u Tuzlu. Otac govori, ne, ne, idemo u Vlasenicu. Kasnije
e mi on objasniti da mu je neki kolega Srbin, iz druge firme, rekao: Ibro gdje ti je
porodica? Kad mu je rekao u Sarajevu ovaj mu je kazao: Vodi ih iz Sarajeva, Sarajevo
e biti sravnjeno sa zemljom. Meutim, kad smo doli u Vlasenicu, Relja je odvezao
slubeni auto, otac nam je rekao imate pola sata da se spremite, kupite najnunije
stvari, idemo u Stoborane. To je selo njegovog oca gdje je on roen i odrastao. Nekih
40 kilometara od Vlasenice.
B. K.: To ipak govori da ne gubi inicijativu..
H. N.: Njegov plan je bio - krenimo prema selu tamo ima uma, planine. Dalje
od haosa koji je u Sarajevu, moda i Vlasenici..
B. K.: Stoborani su blizu epe. Trebate se popeti na plato Romanije planine,
proi Han pijesak.
H. N.: I onda ima 20 kilometara do Stoborana.
B. K.: Stoborani su, vidio sam, idilino mjesto. Panjaci, duboke ume, lijep pogled gdje god se okrene. Kako vas doekuje tih aprilskih dana?
Stoborani. Selo u Istonoj Bosni. Snimak iz 2012. Snimila A. Lazarevska
H. N.: Tih je dana pao snijeg. Lokalni ljudi su ve bili organizovani. Strae. Tu su
bonjaka i srpska sela striktno odvojena. Otac je straario, kasnije i mi, oko svojih
kua. Srbi napadaju Stoborane poetkom juna. Tada smo morali napustiti selo. Prije
toga e biti prekidi struje, iskljuenje, nadletanja helikoptera....Stoborani su oko pet
kilometara vazdune linije udaljeni od planine Veliki ep za koju se uvijek znalo da
je ogromna vojna baza, ispod zemlje, da postoje tuneli, Titovo sklonite...To je sada
bilo u rukama srpske vojske kasnije e biti i komanda generala Mladia. Tako da nije
bilo logike da ostanemo nedirnuti u takvom okruenju. I doivljavamo rat, katastrofu, spaljeno selo. To se deava 4. juna. Morali smo bjeati. ivimo u umi nekih sedam
dana, bjeimo na drugu planinu jo veu. To je bio plan. to si na vioj koti manja je
vjerovatnoa da e se oni penjati visoko, pogotovo sa tenkovima. Odmah smo nauili da tenkovi idu livadama i cestom. Mi smo bili bombardovani i u umi ali nije bilo
pjeadije. Shvatili smo takoe da i pjeadija nee u umu tek tako. Tako smo bjeei
iz Stoborana doli u selo Luka s druge strane planine. Tamo je ivjela sestra mog oca.
Selo Luka je najudaljenije selo srebrenike optine. 45 kilometara je od Luke do Srebrenice. I ono je lijepo, priroda, ume ali je bukvalno na kraj Bosne. Ima jo samo
kanjon Drine i Srbiju prekoputa. Selo je doivjelo avionsko bombardovanje ali nije
unisteno i tu emo mi provesti dio juna, juli i avgust. Dva ipo mjeseca.
B. K.: Odatle ete krenuti u Srebrenicu?
H. N.: 29. avgusta 1992. smo krenuli amcem kroz kanjon Drinu.Moglo bi se
rei da smo kao porodica napravili veliki krug. ivjeli smo u Srebrenici do 1976.
preli smo u Vlasenicu da bi 1992. opet stigli, ovog puta, u ratnu Srebrenicu.
B. K.: U svojoj knjizi Zbijeg opisujui taj va put od Vlasenice preko Stoborana,
Luke prema Srebrenici pie: Da si poeo upoznavati oca, majku i brata.
H. N.: Pogledaj ovo. Ja sam sa 19. godina otiao u JNA. Vratio se, proveo samo
15 dana sa svojima i otiao u studentski dom. etiri godine u Sarajevu. Sa svojima
u se viati povremeno, vikendima. ta pamtim? Toplinu. Savjete. Ja sam na prvoj
godini studija poloio vrlo malo ispita do ljeta. Odbranu i statiku, mislim. Doem
kui i kaem ocu: Da se prebacim na ekonomiju? Ovo mi mainstvo ba i ne ide. Nije
se protivio ali mi kae: Sjedi. Onda je nastavio: Sluaj, to se mene tie moe promijeniti fakultet. Ali, opet se vraa na prvu godinu. U ivotu e esto naii na prepreke.
I ako ih svaki put bude zaobilazio, a ne iao kroz njih, nee valjati. Posluao sam ga,
vratio se u Sarajevo, i za dva mjeseca poloio pet ispita. I tako stekao uslov za drugu
godinu. Meutim, ovo u aprilu 1992. je sasvim drugo. ivi sa njima 24 sata, okrenuti smo jedni drugima vie nego ikad ranije.
Gornji Milanovac, oktobar 1987.
Polaganje zakletve JNA.
Ibro, Hasan, Nasiha i Muhamed
Nuhanovi. Porodina arhiva.
B. K.: I ta saznaje, vidi, novo?

H. N.: Upoznaje njihove vrline i mane. I oni moje. Ono to ranije nisi vidio ili
znao. Ali, moja komunikacija sa bratom ve je bila upitna.
B. K.: Koliko ja razlika meu vama?
H. N.: est godina. Ja sam prije rata glumio velikog brata. Ja doem na vikend a
eto njega kasno navee kui. Onda ga ja izruim, viem na njega. I toga sam se sjeao
tog ljeta 1992. Ti si blizu smrti svakog momenta. Bilo mi je ao svakog momenta kad
sam vikao na njega, maltene ga maltretirao glumei starijeg brata.
B. K.: Kako se on snalazio tih dana?
H. N.: Dobro. On je bio utljiv ali interesantno gdje god je doao imao je puno
drugova. Ljudi su ga stvarno voljeli. I mislim da je njegova komunikacija s drugim
bila bolja nego sa mnom. Ipak je to razlika est godina. I tek smo mi trebali...da nije
bilo rata, da postanemo prijatelji. On je u ratu proao put od tinejdera do odrasle
osobe. Imae nepunu 21. godinu kad bude ubijen.
B. K.: Zapisuje u peinama iznad Luke: Da ste zajedno i da ima neki fluid koji
vas vee.
H. N.: Mi smo se u toj surovoj sredini ponaali kao jedno. Ta je sredina i prije
rata bila surova.
B. K.: Surova, u smislu to su gortaci?
H. N.: Surovo je sve. Priroda, ljudi. Tamo se radi po cijeli dan i nema sjedenja
previe. Da bi ivio mora stalno raditi. I u tom ratnom periodu ljudi su stalno radili, snalazili se. Bukvalno, ako ne doprinosis svojim radom ti si za njih bezvrijedan.
Nisi ravnopravan lan zajednice ako ne pomae. Iako su oni mog oca cijenili od
prije rata jer je bio jedan od rijetkih koji je zavrio fakultet i bio direktor. Ali, sve je
to kratko trajalo. Kako koji dan bude prolazio sve e manje biti bitno ko si bio prije
rata. Samo postaje bitno ko si ti sada u ratu. ta moe uraditi? Koliko doprinijeti?
Koliko si opasan? Koliko si opasan prema neprijatelju da te niko ne smije dirati?
To e se jo vie pokazati kasnije u Srebrenici. Bilo je solidarnosti, suosjeanja ali
je surovost preovladavala tokom cijelog rata. Taj fluid koji spominjem odnosi se na
nas etvoro. A svi ostali su neto sasvim drugo. Znali smo ako ti se neto desi, padne
granata, bude ranjen, niko te drugi nee nositi osim oca ili brata.
B. K.: Tvoj otac Ibro Nuhanovi zavrio je ekonomski fakultet?
H. N.: Da. Kad je diplomirao u Subotici vratio se u Vlasenicu.
B. K.: Tu je naao posao?
H. N.: Tu je ve radio. On je studirao i radio. Moj otac je zavrio srednju umarsku kolu na Ilidi. I sa tom kolom radio je u umarskim preduzeima Istone
Bosne. I onda je kroz rad zavrio i fakultet.
B. K.: U meuvremenu se i oenio?

H. N.: Da. Pamtim kad sam imao pet godina, brat se jo nije bio rodio. ivjeli smo
tada u Srebrenici. Otac se vratio iz Italije sa slubenog puta. Na ulaznim vratima,
pune ruke poklona. Donio mi je kompletnu kaubojsku opremu od mamuza, opasaa
sa pitoljima do eira. Donio nam je, i to sam vidio prvi put - pagete. To mi je kao
djetetu bio praznik. Te pagete sa sosom i parmezanom. Ispriao nam je tada kako je
ta cijela delegacija iz Srebrenice bila u Veneciji i kako su, izmeu ostalog, pili i vino sa
poslovnim partnerima, Italijanima. Postoji sauvana i slika sa tog puta. I meu njima
je bio jedan Mio iz Srebrenice koji je valjda tako govorio da mu je jedan od Italijana
rekao: Piccolo uomo, grande comuniste. Mali ovjek ali veliki komunista.
I zamisli, u toku rata na jednom od sastanaka UN posmatraa sa srpskom stranom, u Skelanima, jedan od konobara koji je donosio kafe i vode poe zagledati u
mene. Prevodio sam. I kad sam poao u toalet zaustavi me on i kae: Je si li ti Ibrin?
Radio je ranije u Vlasenici u jednoj kafani. Moj je otac iao u kafane, volio je druiti
se sa ljudima. Ono, zajedno i Srbi i Muslimani, kako je ve bilo prije rata.
B. K.: Oigledno je da imao posebno iskustvo prijateljstava, drutva, do rata.
H. N.: Nita od toga vie ne postoji. Sad smo u ratu. I to smo shvatili na tom
putu od Stoborana preko epe do Luke i Srebrenice. U tim uslovima nema puno
izbora. Uzima puku u ruke, ako je ima, ako je otme od neprijatelja. I postaje
ravnopravan. Postaje borac. Nisi relevantan ako nisi bio borac.
Pogled na epu. Snimak iz 2012. Snimio B. Konti
B. K.: To mora da mu je teko bilo?

H. N.: On nije bio od toga. Nije bio taj tip. S druge strane stalno vidim kod njega
to uasno optereenje to je dozvolio da mi tu zaglavimo. Puno mu ljudi spoitava
Otkud ti ovdje? Zapravo je vrlo mali broj intelektualaca ostao u Istonoj Bosni. Oni
koji nisu ubijeni, ve su otili dalje, vrlo ih je malo ostalo.
B. K.: itajui tvoju knjigu imao sam godina koliko i tvoj otac. Nekako sam mogao fiziki osjetiti tu njegovu zebnju, nemogunost da pomogne a elio bi.
H. N.: Njegov strah je bio da emo poginuti, da e nas odvesti na liniju. On je balansirao. Ne toliko za brata jer je imao malo vie od 17 godina koliko za mene. Imao je ogroman strah za nas. Ne vjerujem da se ikad plaio za sebe ili majku. Prioritet smo bili mi.
B. K.: Pie da si ga prvi put nazvao imenom Ibro, a ne tata, u junu 1992.
H. N.: U toku granatiranja Stoborana dok bjeimo u umu. U tom selu niko ne
zove tata. Zovu po imenu ili babo. Ja sam ga zvao tata i zvau ga tako do jula 1995. U
kui. Pred ljudima Ibro. I sad bjeimo kroz umu i ja viem - Ibrooo. Ne moe tada
ni izgovoriti tata.
B. K.: Traio si mu pitolj da brani poloaj. I dao ga je.
H. N.: Mi smo u jednom momentu bili bez odbrane, boraca i vidim treba Srbi
da uu u umu i govorim hajde da pripucamo da pomisle da tu ima nekoga. To je
jedan zbijeg. Moj brat i ja smo tu najmlai. Sve su to stariji ljudi. I ja zovnem par
njih sa lovakim pukama i ja sa oevim pitoljem kao da emo ih zaustaviti. Nismo
ni zapucali. Niko nije uao.
B. K.: Ti si pomalo poeo i preuzimati komandu u porodici.
H. N.: To je prvi put u ivotu da mi on daje malo prostora unutar porodice da se
pitam i ja za neto. Od te ume u Stoboranima. I to e sve biti izraenije. Posebno kad
ponem raditi za UN u Srebrenici. Da mogu da doprinesem, da uspijevam nai rjeenje.
B. K.: Mora da je za njega bio ogroman problem ta oita nemogunost da uini neto?
H. N.: Jeste. Bila je. I kasnije kad doemo u Srebrenicu gotovo nikad mi nee
dozvoliti da idem s njim u neku riskantnu akciju potrage za hranom. Bojao se da u
poginuti. On je svoj ivot stavljao u torbu iavi deset, dvadeset, pedeset kilometara
od Srebrenice traei hranu. Na tim putevima prolazio je i pored sela Kravica, gdje
su mnogi nestali. Par puta smo se uhvatili za prsa.
B. K.: U raspravi?
H. N.: Nije mi dozvoljavao odlazak na najopasnija mjesta - na primjer, na obalu
Drine. Jeste moda grozno ui sa ocem u fiziki sukob ali sve je to nita da neko
pogine ili bude osakaen od granate. Mi smo imali dogovor to se deava izmeu
nas etvoro, rijeiemo nekako, moe neko i da pukne ili poludi. Tako da ti incidenti
verbalni ili fiziki koji su se deavali izmeu nas zaboravljani su odmah. Sutradan
niko o tome nije priao.
B. K.: Negdje vam je u svemu tome obeao novi svijet.

H. N.: To se deava kada smo bili u umi, na brdu, poslije dvodnevnog granatiranja. Poslije pakla. Uz sve to granatiranje poinje kia. Zamisli sebe u umi, kia ne
prestaje dva dana a ti nema sklonita. Pa to je za obinog ovjeka i u miru tragedija. Nema se gdje osuiti a ne smije zapaliti vatru. Moe samo od toga umrijeti a
da ne spominjem granate. I onda sve to prestaje. I granatiranje i kia. Pojavljuje se
sunce. I otac kae: Ako sve ovo preivimo vodim vas u Australiju.
B. K.: Na kraj svijeta.
H. N.: Idemo odavde da vie nikad ne budemo tu. Nije ovo bilo sluajno. Mamina rodbina je tamo ivjela ve desetinama godina. I zvali su brata da ide pa se
vjerovatno i toga sjetio. Nije ga htio pustiti sa 16 godina da ide u Australiju.
B. K.: To su ga zvali preko ljeta?
H. N.: Zvali ga za skroz. Vidjeli su 1991. da se zakuhava kod nas i zvali ga. Sad se
vjerovatno kajao to to nije uradio.
B. K.: Koje je godite tvoja majka Nasiha?
H. N.: 1947.
B. K.: Kad su se vjenali tvoji roditelji?
H. N.: Oni su se vjenali 1967. Pretpostavljam? Ja sam roen 1968.
Ibro i Nasiha Nuhanovi. Septembar 1987. Porodina arhiva.
B. K.: Gdje su se upoznali?

H. N.: U Bratuncu. Oev prvi posao je bio u jednoj pilani kod Han Pijeska.
B. K.: Tu pilanu si mi pokazao na putu od Han Pijeska prema Stoboranima.
H. N.: On je doao iz srednje kole to je bilo kao fakultet sad. On je jedini u
cijelom tom podruju imao umarsku kolu. Ostali su uglavnom bili sjekai ume.
Njega su ak zvali ininjer. Kasnije je dobio posao u Bratuncu i tu je sreo svoju buduu enu, moju majku. Ona je na vikend dola kod sestre koja se tu ve bila udata.
Majka je imala 20 a otac 24 godine kada sam roen.
B. K.: Kao ti kad je poeo rat.
H. N.: Da. Brat je roen u Srebrenici 1974. godine. Otac je tada radio tu.
B. K.: Iz koje je porodice tvoja majka?
H. N.: Mehinagi. Kau neko poznato zvorniko prezime.
B. K.: Ona se uvijek brinula o vama, nije radila?
H. N.: Ona je zavrila srednju kolu i sjeam se precizno, imam tu sliku u glavi,
u Srebrenici, u naem malom stanu ona mene pita: Da li bi se ti ljutio Hasko, mene
su itav ivot zvali tako. Brata su zvali Braco. Pita me: Da li bi se ti ljutio da ja ponem
da radim? Posao je nekih 300 metara od stana.
B. K.: Koliko si imao godina?
H. N.: Moda pet. Onda je ona poela da radi u oevoj firmi Drina, ipad. Otada je uvijek radila. A ja sam otada ostajao sam kod kue. I tu ima raznih pria i anegdota. Kakve sam budalatine pravio. Izgubio sam jedno dvadeset kljueva od stana.
Ali, bio sam prilino samostalan cijeli svoj ivot. Kao desetogodinjak bio sam zaduen za Bracu. On je imao etiri godine. Od kako su oba roditelja radila moja je obaveza bila da ga vodim u vrti. Nije mogao izgovoriti moje ime nego je uspjevao samo:
Hako, dodajui daj mi ruku. Stanovali smo u tim novim zgradama u Srebrenici. To
su bila dva jedina solitera u gradu.
B. K.: To nee biti daleko od kue u kojoj ste nali sklonite kada se ratne 1992.
pojavite u Srebrenici?
H. N.: Ma, sve je to blizu. Srebrenica je mala. Sve je to unutar par stotina metara.
B. K.: Kako se ona snalazi dok se iz Vlasenice, Stoborana, Luke kreete prema
Srebrenici?
H. N.: Ona je tada imala 44 godine. Kao moja ena danas. Ona je uvijek fiziki
izgledala slabije. Mozda ne slaba ali blijeda, osjetljiva. Povremeno se alila na neke
zdravstvene probleme ali kako god da je bilo ona je morala svojom nogom da pree
sve te kilometre zajedno sa nama.
B. K.: Koliko je taj put od Stoborana do Srebrenice koji ste vi preli u ljeto 1992?
H. N.: Jedno 70 kilometara.
B. K.: Kad stignete u Srebrenicu njen je ivot briga o vama i rasporeivanje tih
malih koliina hrane koju naete?
H. N.: Ona ne ide nigdje. Mi smo skupljali a njena je briga da to skuha ili izmilja iz niega neto.
B. K.: Onda je u jednom trenutku sav svoj nakit prodala za au brana.
H. N.: Za asu brana. Nisam ja znao ni koliko toga ima niti sam je pitao o tome.
Jedino to sam znao jeste da smo imali 1200 njemakih maraka na poetku rata. Sluam na radiju kako ljudi u Sarajevu govore: Dosadili su nam hljeb, makaroni mi to
oima nismo vidjeli. Jedan jedini konvoj humanitarne pomoi je u Srebrenicu stigao
ja piem u knjizi novembra a roak me zove i ispravlja - decembra 1992. godine.
B. K.: I nakon toga?
H. N.: Nijedan do marta 1993. kad stiu Danci i koji e, kad istovare hranu, voziti za Tuzlu ene i djecu iz Srebrenice. Nakon toga poinje jedan veliki napad na
grad i tada se uspostavlja zatiena zona Srebrenice, poinju da dolaze tri puta sedmino. I tako e biti do proljea 1995. Izraunaj, tri konvoja hrane sedmino e biti
dovoljno da mi preivimo. A tokom cijele 1992. godine imali smo samo jedan. Osim
granatiranja i srpske vojske koja je uvijek bila opasnost da probije linije najvea
opasnost je bila glad. I to nikad ne prestaje.
B. K.: Ratna Srebrenica je glad?
H. N.: Bukvalno. Ja sam izgubio nekih 25-30 kila. Otac skoro 40. ta smo jeli?
Ne znam. Nema nita. Majka napravi kukuruzni hljeb, prenika jedno 15 centimetara, podijeli ga na etiri komada. I to je to. Uvijek smo jeli dva puta. U 9 ujutro i u
pola 4 popodne. Ma ni kukuruza nije bilo dovoljno.
B. K.: U knjizi navodi da su ljudi umjesto kvasca koristili prah iz aparata za
gaenje vatre?
H. N.: Da. Navodno taj prah sadri sodu. Mi to nismo koristili jer nismo imali bijelog
brana. Prah iz aparata je za bijelo brano ne za kukuruzu. Za kukuruzu ide samo voda.
B. K.: Tvoj mlai brat Muhamed. Zovete ga Braco. On je 17-godinjak na poetku rata?
H. N.: 1974. je godite. Znai osamnaesta. Bio je stvarno drueljubiv. Omiljen.
Voljeli su ga ljudi. To sam mogao vidjeti. Njegova komunikacija sa drugima bila je
bolja nego izmeu nas dvojice.
B. K.: Koju je srednju kolu uio?
H. N.: Iao je u srednju kolu prirodno-matematikog smjera. Ali, nije mu ila
ba najbolje. Za razliku od mene odlinog uenika, on je bio neka sredina. Zato je
Muhamed Braco Nuhanovi.

Srebrenica 1994.
Porodina arhiva.
bio aktivan izvan kue. Imao je svoj bend. Ja sam to malo podcjenjivao, smatrao
sam vie nekom djeijom igrarijom. Bio je bubnjar.
B. K.: Da li si ga ikad gledao?
H. N.: Jesam neto u prolazu. Imao je smisao za ritam. U to vrijeme su ga zvali
Groma. To je valjda dolazilo od ogroman. Bio je snaan. Nii od mene ali krupniji.
To je bilo prirodno, nije vjebao. Bio je na oca. Majka je bila puno krhkije grae.
B. K.: Ali za vrijeme tog puta do Srebrenice i tih godina, neto se mijenja?
H. N.: Ima ona uzreica iz engleskog Take it for granted. Uzima neke stvari
zdravo za gotovo. Mi smo i bez razgovora dali jedan drugom do znanja da znamo o
kakvoj se situaciji nalazimo, koji su prioriteti i koje su nae obaveze. Mi to rijeima
nismo izraavali. Inae u naoj porodici nismo se nikad grlili i ljubili. Prije rata. Kao
ovo sada. Ja kad doem iz Sarajeva za vikend otac me i ne poljubi. ak se moda i
ne rukujemo. Pa ni brata. Jedino me nekad majka znala poljubiti u obraz. Prije rata
nikad nisam rekao bratu da ga volim. Pa ni ocu. Ne znam jesam li majci to rekao.
Jeste ona nama to govorila. Ni u ratu se to nije previe promijenilo.
B. K.: Kako se on snalazi u ratu, kad nijedna definicija vie ne vai. Imate ta dva
utvrena zajednika trenutka ujutro i popodne. Kako provodi ostalo vrijeme?
H. N.: Uglavnom sa mladim ljudima iz ulice. Bolje se uklapao sa ljudima nego
ja. Ja sam jedno vrijeme donosio knjige iz biblioteke nudio sam i njemu ali da li je
itao ...ne bih rekao. On je bio u srednjoj koli uoi rata. kole su obnovljene kad
su trupe UN stigle u grad. Da li je zavrio, ni to nisam siguran. Nije bio neto zainteresovan. Moj je otac predavao njemaki jezik u jednoj takvoj koli. Otac je znao
njemaki prije rata ali je morao uiti kod kue da moe predavati.
B. K.: Da li je time mogao neto zaraditi?
H. N.: Ne, nije tu bilo plate. Moda kila brana. To, to si me pitao o odnosu
prema ocu. To se totalno mijenja. Nakon dolaska UN, ja u biti taj koji donosi pare i
hranu, praktino. I on e to prihvatiti. Ja sam onaj koji donosi hljeb. Imau taj osjeaj da sam favoriziran u porodici.
B. K.: Da li je Braco imao djevojku?
H. N.: O tome niko nije razmiljao u ono vrijeme strane gladi. Do sredine 1993.
Onda dolaskom UN to se sve mijenja i mnogi e biti dokoni. Ima hiljade tih omladinaca koji samo hodaju po gradu i drue se. Intenzivno. Bukvalno su izmiljali neto
da popune vrijeme. Ja sam bio u drukijoj poziciji. Radio sam svaki dan od rano ujutro
do kasno navee. Bio sam potpuno izvan njegove raje, druenja. Njegovo iskustvo je
potpuno drugaije od mog. Koliko se sjeam imao je tri djevojke u Srebrenici. Jednu
od njih vidjeu u bazi UN, 11. jula 1995. Tanka djevojka sa predivnom plavom kosom.
B. K.: Ti si roen kao Hazim ali su ti poslije dva mjeseca promijenili ime u Hasan.
H. N.: Umro je djed, oev otac, dva mjeseca po mom roenju pa su onda dali
ime po njemu.
B. K.: Ko je bio Hasan Nuhanovi stariji?
H. N.: Znao sam neto o njemu kao dijete. Uglavnom neko strahopotovanje.
Sad znam mnogo vie. Bio je 1945. predsjednik kotara epa, bio je partizanski jatak
a nedavno mi jedan ovjek pria kako je moj djed bio 1936. godine na nekom valjda,
komunistikom skupu u hotelu Evropa u Sarajevu, zajedno sa Srbima i Hrvatima.
To mi zvui nestvarno da neko iz Stoborana, sela na kraju Bosne, bude u takvim
aktivnostima. uo sam da su ga etnici u ratu vodili na strijeljanje, da je ranjen, ali
se spasio, da je poslije rata bio na Golom otoku.
B. K.: ta je bio zloin?
H. N.: On je kao najuticajniji ovjek iz tog kraja, koga su svi Bonjaci potovali,
iao da se buni da su partizanske spomenice date i onima koje je on znao kao et62|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
nike. Otiao je u Sarajevo da protestuje i nije se vratio. Niko nije znao gdje je. I ode
njegov najstariji sin, moj amida, koji je i danas iv, da ga trai i doe kod nekog
generala - Muslimana. Znao ga je otac. Ue u kuu i pita za tog generala. ena mu
uti. Ne znam kako se zvao taj general, moda Asim. Doao sam da pitam za oca, veli
amida kad - izae taj general iz neke sobe. Kae, Hasibe ja sam u kunom pritvoru.
Gdje mi je otac? Kae, ne pitaj. Amida ode u neki zatvor i neki mu je Srbin rekao:
Otac ti je u zatvoru, idi kui, ne pitaj puno, jer otie i ti kod njega Nije mu loe.
Uglavnom saznali su da je na Golom otoku. Vratio se poslije par godina. Ali je imao
boraku penziju i to mu nije bilo oduzeto.
B. K.: On je ivio u Stoboranima u kui u kojoj vi, aprila 1992, pokuavate da
naete spas?
H. N.: Mi smo bili u njegovim odajama, tako se to tamo kae. Na spratu. Kad
bi mu neto zatrebalo on bi samo kucnuo tapom. Tuk, tuk. I neko mora izletiti gore da ga pita ta treba. Imao je jedanaestoro djece. To je bila firma. On je
bio direktor a moja nena, njegova ena bila mu je sekretarica. Tu su bile snahe,
unuci... Svi stanuju tu. Trideset, etrdeset ljudi. Imaju 500 ovaca. Konje, krave.
I tu nema pogovora. Ima ak i bi ako zatreba. I samo kae, ti vodi goveda tu,
ti vodi ovce, ti mi osedlaj konja i tako. Do smrti je upravljao. I ja to sve sada
saznajem.
B. K.: Otac ti nije priao o njemu?
H. N.: Jeste neto malo ali ja nisam bio zainteresovan. Poeo sam svirati gitaru.
Vidim postere i neke mravce i shvatam da moe biti popularan i da ne trenira.
Ne mora biti ni razvijen. Tada sam prestao trenirati karate a bio sam jedan od najboljih u klubu u Vlasenici. Muzika, fakultet, vojska. To postaje moj krug. Ja sam,
nekako prije rata, te prie iz Stoborana doivljavao kao nebitne. Pred sam rat, kad
sam imao djevojku Mirzu, zavolio sam Stoborane.
B. K.: Vi iz ratnih Stoborana, preko Luke krajem aprila kreete ka Srebrenici.
Zato to je tamo slobodna teritorija?
H. N.: Mi smo krenuli zbog hrane. Planinska sela nikad nisu imali klimu za
kukuruz ili penicu. Sijali su eventualno ra. Sad i kad bi htjeli, ne mogu. Rat je.
I mi bukvalno zavisimo od onog to naemo. Kad smo pojeli posljednje zalihe
hrane krenuli smo ka Srebrenici jer smo uli da tamo ima. Srebrenica je druga
klimatska oblast. To je nekih 200 metara nadmorske visine uz Drinu, plodna
ravnica i tu raste sve. A taj kukuruz koji je uzgajan i koji je ostao u rezervi nije
bio za ljude. Bio je za stoku. Ja sam nakon par mjeseci vidio razliku. Kau, ovo
ti je hibrid. A ovo je osmak. Osmak ba sladak, ukusan. ta je osmak? Kad uzme klip on ima osam zrna u krugu a hibrid esnaest. Hibrid je mnogo vei ali
nije ukusan. Saznajem ono to su ti ljudi znali uvijek. Tako da smo mi bukvalno
pojeli stone zalihe iz bonjakih spaljenih sela. Ljudi iz Srebrenice ili bi pored srpskih linija traei po naputenim selima taj kukuruz i donose ga, jedu ili
prodaju u Srebrenici.
Kua Baia u kojoj je od septembra 1992. do jula 1995. ivjela porodica Nuhanovi.
Snimak iz 2012. Snimio B. Konti
taj?
B. K.: Kad doete u Srebrenicu, poetkom septembra 1992, lako ste nali smje-
H. N.: Da. Tada je vie od pola kua bilo slobodno. Skoro da smo mogli birati
gdje ui.
B. K.: Shvatio sam da niste eljeli ui u srpsku kuu?
H. N.: Dotada nismo stanovali u tuoj kui. Nekako smo eljeli da to bude muslimanska, bonjaka kua. Bili smo u jednoj par dana i onda smo je napustili, ne
sjeam se zato. Otac je saznao da je prazna kua koja je bila u vlasnitvu Veljka i
Razije Bai.
B. K.: to se kae - mjeoviti brak?
H. N.: Veljko je poginuo od struje radei tu kuu. Glaao je mainom beton
na balkonu. Negdje sedamdesetih. Moj ga je otac znao. Razija i djeca su otili na
poetku rata kada i veina Srebreniana. Zavrili su u Kanadi. Kad smo mi doli
u Srebrenicu, tu je ivjelo svega 200 prijeratnih stanovnika. Ratna Srebrenica su
izbjeglice. Kad smo uli u tu kuu, bila je slika Veljka Baia na zidu. Liio je malo na
Clark Gable. Crno-bijela fotografija, lijep ovjek sa onim tanjim briima. Frizura
kao holivudski glumci. Nikad niko nije dirnuo tu sliku. Bila su bombardovanja, avio
napadi, tresla se kua, ali slika je ostala. Ta fotografija na zidu mi je poslednji kadar
koji pamtim iz te kue koju sam napustio 9. jula 1995. godine.
B. K.: U te pohode za hranu 1992, 1993. tvoja porodica ne ide?
H. N.: Nikad nismo ili. Kad su ovi odlasci u naputena bonjaka sela postali
nemogui onda poinje period napada na srpska sela. Za ovo se uvijek znalo unaprijed i ljudi su se spremali. Vree, ruksake, puke, pitolje ko ima. To se zvalo akcija.
Glavna motivacija za napade na srpska sela bila je glad. Teko bi neko nekog mogao
natjerati da ide u takav rizik, napada sela, da bi uzeo hranu iz njegove kue. Drugo
je pucati iz rova a drugaije otii u selo da otme hranu iz neije kue. Iz friidera
bukvalno. Podruma.
B. K.: Oni zapravo nastupaju iza vojske?
H. N.: Pa da. Ne moe hiljadu ljudi sa vreama osvojiti selo. Ide prvo vojska. To
su zapravo male jedinice, pedesetak boraca sa jednim od tih karizmatinih voa.
Oni zauzmu selo i uzmu sve sebi. Kad se oni povlae, onda ovi nastupaju i uzimaju
ono to je preostalo. I to je ogroman rizik. Ovi sa pukom su se ve povukli a ti dolazi goloruk. Tu je veliki broj civila izginuo. Izginuo je i jedan dio srpskih civila i
njihove vojske. Sjeam se jedne mlade djevojke iz ulice koja je otila u taj pohod za
hranu i nikad se nije vratila. Ili su svi osim male djece.
Srebrenica 1993. Snimio Z. Stevanovi.
B. K.: U to vrijeme ti radi u lokalnoj biblioteci?

H. N.: Ne. Ja radim u Domu kulture koji je potpuno prazan. Dobio sam zaduenje
da na alteru tog Doma, gdje su se nekad prodavale karte, upisujem izbjeglice. Ponekad su to valovi ljudi kao jednom, vie od hiljadu njih iz epe. Nakon upisivanja imena ja ih upuujem tamo gdje su prazne kue ili ih jednostavno odvedem tamo. Dok ih
ekam, uzimam knjige iz biblioteke na spratu. itam ih tamo ili nosim kui.
B. K.: ta si itao?
H. N.: Najinteresantnija mi je bila knjiga u tri toma sa puno fotografija. Drugi
svjetski rat. itao sam o stvarima o kojima nikad nisam uo prije. Saznajem o ratu
ono to nikad nisam uo u koli.
B. K.: Istovremeno ivi u ratu.
H. N.: I poredim moj ivot i ono to itam u knjigama. ak se tjeim. Sve je katastrofa ali vidim da je bilo puno gorih stvari ranije.
B. K.: Utjeilo te, nisi jedini na svijetu?
H. N.: Skoro. itao sam i Dervia Suia. On je inae iz Vlasenice porijeklom.
Zapravo, to sam itao i prije rata. Ali sada uoavam nain na koji opisuje Drugi
svjetski rat. I to mi je bila novo. Njemci napadaju partizanske poloaje, ustae stavljaju sa lijeve a etnike sa desne strane svog krila. Oni se mrze ali zajedno sa Njemcima napadaju partizane a nemaju kontakta jedni sa drugima. itao sam o stradanju
zapravo pogromu nad Jevrejima u Poljskoj. Nisam nita znao o tome. Znao sam za
holokaust, naciste. Nisam znao da su ih Rusi ubijali. Poljaci. Da ih je svako ubijao. I
to i decenijama prije Drugog rata.
B. K.: Da li su ukuani neto od toga itali?
H. N.: Oni su samo razmiljali kako nai hranu. Otac je iao i molio neke prijeratne prijatelje. Nek ti neko da kilo brana, golemo ti je uinio. Preivi dva dana.
B. K.: Jedno se vee vraa kui, zatie majku samu i pita je Da li vjeruje u
Boga?
H. N.: Razgovarali smo puno puta i prije rata. Ovo ratno pamtim jer mi ona u
toj hladnoj noi kae: Pa, ako nema Boga, a mi smo gdje smo, onda nema nade. Jer,
ako mi zavisimo od volje ovjeka a ljudi mogu biti jako zli, to smo ve upoznali - beznadno je.
B. K.: A otac?
H. N.: Ne sjeam da sam sa njim imao neki ozbiljniji razgovor o vjeri. Mi smo
bili sekularna porodica kao i veina drugih do rata.
B. K.: Pretpostavljam da je njegov otac, tvoj djed, imao drugaiji odnos prema
religiji, kao veina starijih?
H. N.: U tom smislu ne sjeam se da je priano o njemu kao o nekom ko ide u
damiju. Ako se govori o partizanskom jataku, naelniku kotara, ovjeku koga su
potovali svi ili da je bio na Golom otoku... Moda je i iao..?
B. K.: uvao si jedne farmerice za kraj rata. ta je bilo sa njima?
H. N.: Te sam leviske pokupio tog 18. aprila 1992. kad smo naputali stan u Vlasenici. Da budem iskren mislio sam na svoju djevojku Mirzu. uvao sam jo jednu
lijepu majicu i nove cipele. Razmiljao sam, ako se sretnemo, treba da izgledam lijepo. Za kraj rata. Da izgledam kao insan. U ratu nisam liio ni na ta. Kao i drugi.
Ali, sve se to sam imao poderalo, uprljalo i u jednom momentu usred rata obuem
te leviske. Nisam imao ta drugo. Bilo je ratnika sa pukom koji su imali para. im
ima puku, ide u akciju, ta god donese to se pretvara u pare. I sad, ta mu fali?
Samo nove leviske.
B. K.: Da li si ih prodao?
H. N.: Nisam, ali oni su vie zagledali moje gumene izme. Nove, novcate, ribarske. Pronaao sam ih u kui Baia, u kojoj smo ivjeli. U ratu su gumene izme
vrhunac. Cipele se u ratnoj Srebrenici nisu mogle ni nabaviti ni kupiti. Mogao si
nabaviti neki drugi odjevni predmet, ali obuu ne. Ako izgubi ili podere obuu bio
si gotov. Nisi mogao nigdje. Posebno ako je snijeg, kia. Kasnije sam, kad je Unprofor stigao i poeo raditi za njih, kupio sebi i bratu nove leviske. U tim farmericama
je ubijen. Napisao sam o tome priu Made in Portugal. Tamo su napravljene. Donio ih je jedan Rus konvojem UNHCR iz Beograda.
B. K.: U to vrijeme poinje da ui i engleski?

H. N.: Hodam jedan dan po tom praznom Domu kulture a moram jer je hladno i tada sam navukao tu bolest koja mi vjerovatno nikad nee proi. Zgrada je od
betona, mermera, bez grijanja, strani minusi, smrzavao sam se i navukao bolest
mokranih kanala. Bukvano sam izbacivao krv. Ta e me bolest pratiti do kraja ivota. I tako hodajui otvorim vrata i vidim cijeli bunt istih knjiga. Kurs engleskog
ali sve na engleskom. to je moda i bilo dobro. Ja sam inae nauen na sistematski
rad i uenje. Studij mainstva nauio me je tome. To sam primjenio na engleski. Za
nekih tri mjeseca ja sam sve to preao bez izostavljanja ijedne stranice. Kraj 1992.
poetak 1993. godine. Gramatiku sam ba savladao tako kad su prvi Unproforci stigli, ja sam vladao jezikom. Bio sam meu petoro ljudi koji su od tih 50-ak hiljada
ljudi kako-tako znali engleski.
B. K.: To ti je bila ulaznica za posao?
H. N.: Nalazim posao jer me je otac tri dana ubjeivao da odem do vojnika i
traim cigarete. On nije zapalio mjesecima. I kad sam traei cigaretu progovorio
engleski, ovaj mi stranac iz UN kae: Hajde sa mnom. I uem tamo. Tamo mi je jedan oficir priao i ja ga gotovo nita nisam razumio. Klimao sam glavom iako nisam shvatao ta on pria. I on mi dade posao. Radio sam nekoliko mjeseci i nisam
bio plaen. Ali, bio sam zadovoljan da iz pepeljare pokupim opuke koje su vojnici
ostavljali. Ostavljali su i pola cigare. Istresem to u dlan, stavim u dep, donesem

kui. Onda otac i brat to odvajaju.
B. K.: I brat je puio u ratu?
H. N.: Da. Svi su u Srebrenici puili. Ja sam imao pristup tim UN opucima.
Znali su svakih nekoliko dana dati, bukvalno baciti kao cuki, MRE Meal ready to
eat. To je zapravo vojniki obrok. Nisam bio nezadovoljan jer sam podsvjesno znao
da ako se opet desi neki napad da je dobro biti tu oko Unprofrora. Radio sam za
vojne posmatrae.
B. K.: Ipak su u jednom trenutku poeli da vas plaaju.
H. N.: To je pokrenuo Tobi, vedski posmatra, kad je shvatio da mi nemamo
ugovore. On je otiao u Tuzlu, u komandu, i napravio frku Dajte im ugovore. Ja i
Emir Suljagi smo polagali test. Nije nam kontrolor dozvolio ni minut vie od dozvoljenih 45 minuta. Dobio sam dvojku, jedva sam proao. Emir trojku i imao je 100
dolara veu plau od mene.
B. K.: Kolika je bila plata?
H. N.: Oko 600 dolara. Ja sam do jula 1995. imao uteenih 6000 maraka. To
sam podijelio na etiri dijela. Svakom od nas po 1500. Imali smo dogovor da ako
doe do kakvog haosa, pogibije svako bjei bez osvrtanja i eto ima jedan mali fond
da se snae ko preivi. Njihove su pare dakle, bile sa njima kad su ubijeni. Ali, u Srebrenici od uspostave zatiene zone je prestao rizik od snajpera i granata.
B. K.: Poslije maja 1993. godine?
H. N.: Da. Bilo je nesigurno prvih mjesec dana, dva najvie. Nakon toga mjesecima u gradu nije bilo rizika od pogibije. Nijedna granata nije pala do proljea 1995.
Granatiranja je bilo u rubnim dijelovima ali ivot u gradu je bio normalan. Dolazi
konvoj to je bio radostan momenat. Djeca tre, trae bombone, svi se raduju i pitaju
ta je unutra? Ima li neto novo to dosad nije bilo? Ljeti su svi hodali u papuama.
Hiljade ljudi. Nema obue. Bosi, nemaju arapa. Papue su od nekih materijala, runo pravljene. I jednom smo u konvoju dobili svi po jedne cipele. UNHCR dovezao iz
Beograda. I sad u masovnim grobnicama nalaze te iste cipele. A ja u svemu tome radim, imam platu, puim prave cigare i to mi je jedini uitak. Ocu i bratu donosim papirie za cigarete. Oni su bili privilegovani u gradu jer su ostali motali duhan u obini
papir. Jednom sam, preko nekog eha, donio 300 paklica. Slavili su taj dan. ak sam
nabavio gajbu piva. Iz Bratunca od Srba, preko UN. To mi je donio jedan Rus, jer on
je imao dobre odnose sa Srbima sa druge strane linije i mogao je da ide na obje strane.
To su mi trazila dvojica prijatelja, negdje pred sam pad Srebrenice. Jedan je preivio a
drugi je pronaen u masovnoj grobnici. Eto, moda sam mu ispunio posljednju zelju.
B. K.: Tada pokuava da prvi put stupi u kontakt sa Mirzom, djevojkom?
H. N.: Mi smo se rastali poetkom aprila 1992. Ona je nastavila studij u Pritini
i pred sam pad Srebrenice bila je pred diplomiranjem. Ali, ja prvo pokuavam sa
njom stupiti u vezu preko radio amatera. To je ilo preko radio amatera iz Srebrenice koji uspostave vezu sa radio amaterima iz Srbije. Kasnije, kad su doli Holanani
koristio sam njihov satelitski telefon. Za 25 dolara bih kupio karticu za 3 minuta
razgovora. I tako ja iz Potoara zovem Prijepolje.
B. K.: Vi se u tom trenutku niste vidjeli, koliko, dvije godine?
H. N.: Mi se neemo vidjeti tri i po godine a u tom trenutku mi se prvi put ujemo tano nakon 17 mjeseci.
B. K.: Ti si pokuao da se sa njom tada, usred rata, i sretne?
H. N.: Dugo sam, mjesecima, molio kolege, posmatrae iz UN da mi pomognu
da nekako izaem iz Srebrenice, samo na kratko. I onda se sluajno potrefilo, ne
znam je li to bio razlog, ali tri posmatraa su bila iz muslimanskih zemalja. Inae
je u posmatrakom timu uvijek bilo pet, est nenaoruanih oficira iz razliitih zemalja. Tako sam upoznao cijeli jedan novi svijet. Od Bangladea do Rusije. I tom
momentu su bila samo trojica. Jedan iz Sudana, jedan iz Indonezije a trei iz Bangladea. Jusuf, Ahmed i Amin. U Srebrenicu nijedan predstavnik meunarodne
zajednice nije mogao ni ui ni izai ako ti Pale ne daju dozvolu. I Pale svaki dan primaju stotine zahtjeva iz itave BiH, sa naznaenim marrutama, brojevima kartice,
imenima i prezimenima, vremenima prolaska itd. Onda oni sa Pala alju faxom ko
je dobio odobrenje. I jednog dana poslije toliko pokuaja stigne papir da se ja, Ha70|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
san Nuhanovi, mogu kroz Bratunac i Zvornik prebaciti do Banje Koviljae. To je

kod grada Loznice u Srbiji, gdje je taj posmatraki tim bio stacioniran.
B. K.: Koje je to vrijeme?
H. N.: Bio je tano 5. januar 1994. godine. Iao sam bosanskom stranom do
Zvornika. Dipom UN-a. Trojica posmatraa sa mnom. Ovaj iz Bangladea mi je
dao dvije majice. Jednu, kae tebi a jednu tvojoj djevojci. To kod nas kota jedan
dolar. Ovaj drugi kae Imam sobu u Banji Koviljai. Dajem ti je na pet dana.
B. K.: To je cijela pria u reiji meunarodnih predstavnika?
H. N.: Operacija prava. Na prvom check pointu oni Srbi pitaju Otkud ti, es
to krenuo - velim evo dozvole. Kau: Opa, dobio si dozvolu za spavanje, onako obradovani, vele mi, sretno za taj moj reunion sa djevojkom. Samo to nisu aplaudirali. Na drugom check pointu, ja se bojim nekog maltretiranja, kad ono posvetie
se ovom Jusufu iz Bangladea. Natjerae ga da izvadi cijeli kofer iz gepeka da mu
kopaju po veu. U Zvorniku prije mosta u Karakaju, gdje je inae bilo najtee, prepoznam druga iz kole u Vlasenici. A uo sam za sluajeve da najgore proe kad te
prepozna neko s kim si bio dobar. Ja sam se gotovo sageo dole da me ovjek ne vidi.
On u uniformi, puka. I prelazim preko mosta u Karakaju jo samo sto metara i ja u
Srbiji. Sa roditeljima i bratom sam razgovarao. Ostalo je da ja trebam odluiti da li
da se vratim. Moj plan je bio da se vratim nakon 5 dana. Oni su mi govorili da se ne
vraam. Ostavio sam im skoro sve pare, za sebe samo par stotina maraka. Dolazim
na granini prelaz, srbijanska strana, neki ovjek ima sto kila, brkovi, velika glava,
maskirna uniforma. Samo je mene izveo iz auta, njima nije ni dao da izau. Neto
mu je sumnjivo bilo tri muslimana posmatraa i ja, Hasan. Tu smo ostali tri sata.
B. K.: Nisu ti dali da ue?
H. N.: Nije samo to. Nama, na radio stanicu, javlja atae UN iz Beograda da se
odmah vraamo jer su dobili informaciju da su srpske vlasti izdale nalog za moje hapenje. Vjerovatno bih zavrio u nekom logoru. I prije nego ovi dobiju fax iz Beograda,
sa takvim nareenjem, mi okreemo auto i nazad za Srebrenicu. Idemo nazad iako
sam tako poremetio let ovim ljudima koji su ili u Srbiju i nastavljali za svoje zemlje.
Zakasnili su na avione i moraju me vratiti u Srebrenicu. Na predzadnjem check pointu, ve je bio mrkli mrak, sreem momka koji je bio sa mnom na dvije radne akcije.
B. K.: Srbin?
H. N.: Da. Plav, izrazito. Bili smo nekad veliki prijatelji. Nisam ga vidio godinama. Bato iz Milia. Otvara vrata, gleda u mene kae tiho, okolo su mu kolege: Otkud
ti? Kaem mu, apui, mogu li proi onaj posljednji punkt. Veli mi, daj papir. Uze
ga, okrenu naopako, napisa neto i ree: samo pokai ovo. Jer, ja nemam dozvolu da
se vratim. Kad dobije tu dozvolu sa Pala, to je samo za jedan pravac. I na zadnjem
check pointu otvaramo prozor, kad tamo isti tip koji nas je jutros ispratio. ta je
Hasane, pita. Nita, velim: nisu me pustili u Srbiju. A majku mu, pa to to - ba se
naljutio. I tako se vratim u Srebrenicu.
Sjedite holandskog bataljona u Potoarima. 20. juli 1995. Snimak sa TV.
B. K.: Mirza ekala uzaludno?

H. N.: Nije ekala, plan je bio da je nazovem iz Srbije, kad uem. Tada bi ona
dola.
B. K.: I tako sve tee do jula 1995. Ti si o tome napisao knjigu Pod zastavom
UN u kojoj do u detalj prati djelovanje meunarodne zajednice, sve to se deavalo
uoi, tokom i nekoliko dana nakon 11. jula 1995. godine. Iz tvoje knjige je vidljivo da
UN nisu uinile gotovo nita. ta je razlog?
H. N.: To je pitanje za knjigu od 500 strana. Tolika je zapravo, moja. Jedna je
stvar ta ja mislim u retrospektivi. Jedna ta sam mislio u tom momentu. Trea je
stvar ta sam sve saznavao kasnije. Ima i neto to se zove naknadna pamet. Do zadnjeg momenta je meu narodom vladalo uvjerenje da e biti zrani udari. Da nee
dozvoliti da Srbi pregaze zatienu zonu. Tek par sati nakon podneva, 11. jula se formira kolona, uglavnom mukaraca koji se pokuavaju probiti prema Tuzli. A ostali,
ene, djeca i jo dosta mukaraca idu ka Potoarima. To je plan, kojeg nema i koji se
pravi u zadnji momenat kad je Mladi ve uao u grad. Do zadnjeg momenta smo
oekivali taj spas od meunarodne zajednice. Uvijek su nam tako govorili, dvije i po
godine. Ti Holanani, UN vojnici u Srebrenici su imali minobacae na svakom punktu. TOW - raketne lansere. Uvijek su se hvalili. Domet 3,5 hiljada metara, probija
sve oklope. Teke mitraljeze. Metka nisu ispalili.
B. K.: A bili su i napadnuti?

H. N.: Da. Hajde da ne raunamo na njih. Nai su ljudi pokuavali da zaustave
srpske snage. Pet ili est dana je trajala ta bitka za Srebrenicu. Srbi su izgubili dosta
vojnika. Nije grad tek tako pao. I mi smo do zadnjeg momenta oekivali te avione.
Mi nemamo pojma ta se deava izvan Srebrenice. U Sarajevu, Hagu, New Yorku.
Tek kasnije, ja slaem te kockice ali nismo gubili vjeru do posljednjeg momenta.
Nas je ukopala ta lana nada, prisustvo UN, status zatiene zone i prisustvo aviona
koje smo mogli uti.
B. K.: Iz svih tih dokumenata vidljivo je da nije ni postojala elja da vas
sauvaju.
H. N.: Uoi pada Srebrenice Akai je situaciju opisao kao fluidnu. 10. jula navee u
vezi sa eventualnim bombardovanjem srpskih poloaja on pie da je situacija na terenu fluidna. Ako je fluidna, onda se preliva. Hoe da kae, ako dou avioni, nee se znati gdje su srpske snage, gdje je UN a gdje su civili pa moe doi do kolateralne tete.
Postoji sauvan UN notes pisan dijelom stenografski. Tu se prenose reenice Jasui
Akaija specijalnog predstavnika. On 11. jula sjedi u Zagrebu sa svojim savjetnicima,
znaju da je pala Srebrenica i vijeaju. I on kae: Da, to je povoljna situacija za UN. On
kae: Desireable. Poeljna. Isto je i sa epom i Goradem. Zato. Bukvalno kae: Dugo
prieljkivani scenarij kada mi, dakle UN, moemo da izvrimo redeployment, prebacivanje snaga hoe rei iz tih istonih enklava negdje drugdje. Po tim dokumentima ovo
bi bio pozitivan rasplet dogaaja jer su te enklave, Srebrenica, epa, Gorade, stajale
na putu mirovnog procesa koji je trebao biti realizovan u nekom narednom periodu.
Ove se istone enklave, jednostavno, nisu uklapale u mape koje su trebale biti iscrtane. Ali, jedini problem koji se napominje u Akaijevom notesu jeste kako to prodati
medijima. I koristi rije: chalenge. Izazov, dakle. Neko je u zagradi stavio: Impossibly.
Nemogue. Sad ne znam je su li to rijei Akaija ili ovog koji je to pisao. ovjek koji je
ovo zapisivao i danas je iv. Zvao sam ga telefonom nekoliko puta. Amerikanac. Tony
Bunberry. Tu sam biljenicu dobio od amerikog novinara Davida Rhoda. Kad sam
Bunberryja zvao prvi put, bio je u Kambodi. U UN misiji. Pitao sam ga mogu li koristiti ovo to si pisao. Kae moe. Rekao je zapravo: Ti, moe.
B. K.: Pad Srebrenice se nasluuje ve 9. jula?
H. N.: Te sam veeri mislio da e Srebrenica pasti. I to su mislili svi oko mene. To
je jedna vrlo upeatljiva scena. U zgradi Pote su se nali gotovo svi komandanti. Svih
tih malih eta, odreda iz Srebrenice. Razgovara se ta uraditi. Odluuju da poalju vozaa. To je mercedes sa vozaem na slubi jednog od srebrenikih komandanata.
B. K.: Kako se mercedes sauvao sve vrijeme rata?
H. N.: ovjek ga je prevezao preko Drine splavom. Popaljena su sela viegradske optine 1992. godine. On je bio iz upe jednog viegradskog sela i bjeao je u
epu. Dakle, iz upe u epu. On je na splavu prebacio taj mercedes i parkirao ga u
epi. Onda je negdje kasnije kad je, par dana, bilo prohodno, siao sa njim u Srebrenicu. I stavio je na raspolaganje sebe i mercedes nekom od komandanata. I tog kriSARAJEVSKE SVESKE N 47/48|73
Ulica u Srebrenici. Kua u kojoj su stanovali Nuhanovii, prva sa desne strane.

Snimak iz 2012. Snimio B.Konti
tinog 9. jula njemu nareuju da ode kolima do taba i vidi ta se deava. I on sjeda,
nas trideset gleda, i ba je neka tiina, kobna. I ovjek se vraa nakon par minuta iz
tog gornjeg dijela grada odakle ve danima napadaju etnici. Izlazi iz auta svi gledaju u njega, ute i neko upita: ta je? Prvo uti pa onda kae: Nisam stigao ni do
kole. To je kilometar od nas a komanda, gdje je krenuo, je tri, etiri kilometra dalje.
Pitamo ga: to? Pa, kae: kad sam stigao do kole, zvide meci oko mene. Tada smo
pomislili da bi grad mogao pasti. Emir Suljagi sa dvojicom UN posmatraa odlazi
u Potoare u bazu a ja se upuujem prema gornjem dijelu grada gdje se nalazi moja
porodica. Znai prema prostoru koji je sada na samoj granici borbi. I trim ja gore
uz te metke, granate. Bio sam u izuzetnoj kondiciji. Stiem do Robne kue i sreem
Hakiju Meholjia, efa policije, stoji i viri iza zida zgrade. I stanem uz njega, drim
ga za rame. On je imao, mislim automat Thompson. Pitam ga: e su etnici? Kae:
Ne znam ni ja. Gore negdje. I ja sam jurnuo, to kau sto na sat, uzbrdo prema kui
u kojoj ivimo. To je na putu prema Guberu. Tu se nalazim sa roditeljima i bratom.
B. K.: Da li ste vi tog 9. jula napustili kuu?
H. N.: Ne. Samo ja i brat odlazimo iz kue. Mi se zapravo rastajemo od roditelja
i mislimo da se vie nikada neemo vidjeti. Oni ne ele ii jer je cijela ulica tu. Otprilike je nekih hiljadu ljudi ivjelo u tih 20-ak kua. Ja i brat izlazimo, on nosi neki
ruksak. Na prozorima kua pojavljuju se ljudi. Meu njima i naa prva kominica,
Zumra ehomerovi. Zna ko je ona? Ona ena koja u BBC dokumentarcu govori
kako joj je vjeno ostala ruka mua na ramenu kad su se zauvijek rastali 11. jula. Ve
je no a u to vrijeme obino prestanu borbe. I sad ne smijem ni ja napraviti paniku
meu ljudima. Ne mogu im rei bjeite jer se ipak jo nita ne zna.Vide me da odlazim pa mogu to i pomisliti. Kaem bratu, polako idi, kao da etamo. Mi smo sili
u grad i negdje kod kole vidimo stotine ljudi tri. Kau stiu avioni. Mi u podrum,
ekamo nekih sat vremena, izlazimo, nema nikakvih aviona. Tu sam ga vee ostavio
u jednoj zgradi koja je najblia Poti gdje je UN bio. Kod nekog njegovog druga. Plan
je bio, ako doe do nekog kritinog momenta, da ga povuem sa sobom. Da bude uz
mene jer mi je to bila garancija sigurnosti.
B. K.: ta se deava nakon toga?
H. N.: 10. jula on je i dalje kod tog prijatelja. Vode se borbe, granatiranja, ubie
tekim granatama ba to podruje. Tu je i bolnica. I ona je gaana. I ja sam par puta
dolazio u taj stan, u nekim pauzama. Da provjerim, ta se deava, je li sve u redu?
Puna je soba bila momaka i djevojaka, njegovih prijatelja, koje sam ja znao. Ne soba,
cijeli stan. Bilo ih je dvadesetak. ta je moja dilema? Ja izvlaim brata a tu je jo
dvadeset ljudi. Ali, nije to njima nikakav problem. Ne ljute se. I to mi je jedna od
najteih stvari u ivotu. Tog sam njegovog prijatelja Abida, iz tog stana, sreo u Tuzli
u avgustu 1995. On je sa tom kompletnom ekipom iz tog stana uspio, nakon pada
grada, doi iz Srebrenice u Tuzlu. est dana su ili umama i bili na elu kolone i
meu prvima su preivjeli Mar smrti. Oni su meni govorili: ostavi ga sa nama, ii
emo zajedno. Meutim, ja njega izvlaim iz stana. Kaem mu: Braco, ide sa mnom.
Teko mi je govoriti o tome. Imao sam najbolji plan ali nisam mogao ni pomisliti
da e Holanani biti isto to i etnici. Mi se te veeri kreemo prema tom malom
holandskom punktu u gradu i upravo oni, iz avlije, ispaljuju projektile ka gornjem
dijelu grada.
B. K.: Znai ipak su reagovali na napade Srba?
H. N.: To me je dodatno zbunilo jer mi je to vie znailo da je grad pred padom.
Tek kasnije u saznati da su ovo bili signalni a ne bojevi projektili. Tako da mi idemo
prema Potoarima, to je est kilometara od grada. Idemo pjeke, zajedno sa drugim
prevoditeljom Emirom Suljagiem. Nas dvojica smo bili jedini koji su obavjetavali
sav Unprofor, komande u Tuzli, Sarajevu, Zagrebu, ta se deava u Srebrenici 9, 10. i
11. jula. I tu na putu naie jedan dip, holandskih komandosa. Stadoe nam, uskoimo sva trojica i ja na taj nain provercam brata u UN bazu. Vojnik je samo otvorio
kapiju i dip je uletio unutra.
B. K.: Tako je tvoj brat 10. jula uao u UN bazu.
H. N.: Zapravo bio je prvi koji je tu uao i bie jedan od zadnjih koji e je napustiti tri dana kasnije. Bilo mi je sve lake znajui da je Braco na sigurnom. Ja se odmah vraam u Srebrenicu i biu cijelu no i sutra 11. jula u gradu. Prevodio sam taj
znaajni sastanak holandskog komandanta Karemansa sa komandantima odbrane
Srebrenice, kad je u pono 10/11. jula obeao zrane udare. Na kraju tog sastanka,
prola je pono, eka nas deset hiljada ljudi napolje. I vojska i civili, porodice cijele.
Ja prolazim svi me hvataju za ruke: Zna li ta se deava? Meni Karemans nareuje:
Ti ostaje tu u toj maloj bazi, blizu zgrade Pote ako u toku noi bude jo nekih razgovora ili pregovora. Ja stojim tu na kapiji jer mi nije dozvoljeno da napustim i moja
majka, sasvim sluajno, pojavljuje se iz tog mraka i dolazi do te ice. Naslanja se, sva
je blijeda i ona se meni zahvaljuje: Hvala ti kae Hasko to si spasao Bracu. Ta mi je
scena bila strana. Zamisli, da mi se za to majka zahvaljuje. Oni e sutra, kad uu
Srbi u grad, u toj ogromnoj masi ljudi napustiti Srebrenicu i krenuti ka Potoarima.
B. K.: Koliko je ljudi ivjelo u Srebrenici poetkom jula 1995. godine?
H. N.: Zvanino 42 hiljade. Niko ne zna tane brojeve ali izmeu 12 i 15 hiljada
kree prema Tuzli a oko 25 hiljada u koloni idu prema Potoarima.
B. K.: Potoari su selo oko 6 kilometara od Srebrenice u pravcu Bratunca. Tu je
velika UN baza i ljudi raunaju tu e nai spas?
H. N.: Da. I ja stiem sa njima na jednom od kamiona. Unutar baze se smjestilo
oko 5 hiljada ljudi. Odmah tu, ali izvan ograde smjeta se ostalih, oko 20 hiljada ljudi. Njima nije dozvoljeno da uu. Holanani su rasporedili svoje vojnike i oko baze.
B. K.: Tvoji roditelji i brat nalaze mjestu unutar baze. Pokuava da ih spasi?
H. N.: Da. I trei dan ne uspjevam. U ta tri dana holanske trupe e izbaciti sve
te ljude iz baze i prepustiti ih srpskim trupama. Bukvalno, brutalno i hladnokrvno.
B. K.: Iako vide..
H. N.: Postoje ve i dokumenti. Vide nekoliko smaknua mukaraca Bonjaka
upravo tu oko baze.
B. K.: ta je u pitanju, goli strah ili ...
H. N.: ak i da je strah ne moe biti opravdan. Ne znam nijednog Holananina
za kojeg bi mogli rei da su doli Srbi i oamarili ga. Od ega ih je bilo strah? Niko
nije oekivao da oni ginu za nas. Ali, mogli su dii glas. Neko je mogao pitati: ta to
radite? Nisam nikad o tome priao pogotovo na sudu jer sam samo sa injenicama
baratao. Smatram da je u pitanju jedna forma rasizma. Odnosno, predrasude prema
bonjakom stanovnitvu. To mislim sada nakon 20 godina.
B. K.: Vidio si te oblike...
H. N.: I indiferentnosti jedne jedinice koja stie iz zapadne zemlje u neki takozvani haos gdje se ne zna ni ko pije ni ko plaa. Njihov komandant Karemans na
kraju kae, na press konferenciji, u Zagrebu tri stvari koje sam upamtio zauvijek. U
Srebrenici nije bilo loih i dobrih momaka, dakle, Srbi i Bonjaci su bili isti za njega.
Rekao je: da nije bilo ratnih zloina i rekao je: da se divi Mladiu, kao vojniku, za nain na koji je zauzeo Srebrenicu. Po meni samo zbog te tri izjave trebao bi biti suen
za ratni zloin. To je reeno na aerodromu Pleso u Zagrebu, 21/22 jula 1995. godine.
Razgovor u Bratuncu. amila Purkovi i Ibro Nuhanovi. 12. juli 1995. Snimak sa TV.
B. K.: Tvoj je otac je 12. jula bio u trolanoj delegaciji iz Srebrenice koja je pregovarala sa Mladiem. Kako se to dogodilo?
H. N.: Sluajno. Mladi je od holandskog zapovjednika Karemansa traio predstavnike izbjeglih. I ovaj naao tri osobe sa fakultetom. Otili su moj otac, Nesib
Mandi i amila Purkovi. Nesib je bio direktor kole a amila je bila ekonomista.
B. K.: Da li si razgovarao sa ocem, kako je tekao taj razgovor?
H. N.: Malo, par minuta. Kazao mi je da je, kad su se kamere ugasile, priao
Mladiu. Oni su isto godite. Prie mu i onako ga, ovla, udari po stomaku. Moj je
otac koristio taj neki arm u komunikaciji prije rata, ono u smislu Daj...
B. K.: U smislu da opusti atmosferu?
H. N.: Udari ga po stomaku i kae mu: Daj, ovjee, pusti one ljude dole u Potoarima da idu, propatili su tri godine, dosta je bilo...Ima jo neto, mislim, ali to mi
je maglovito. Pitao ga je Mladi: Odakle si? On je rekao iz Stoborana a ovaj je rekao
neto kao: A to su oni to su okretali Srbe na ranju.
B. K.: Ne mogu se oteti misli da tvoj otac do kraja nije znao sa kakvim se zlom
suoio?
H. N.: Nikad neemo znati ta je on stvarno mislio. Ponekad mislim da je krio
svoj strah da ne prepadne nas troje. Kasnije sam saznao da ga je jedan etnik udario ispred baze UN, 12. jula. Vikao mu je: Jeste li vi Turci a on je odgovorio: Mi nismo Turci, mi smo Bonjaci. Onda ga je ovaj vojnik udario. To mi je ispriao Nesib
Mandi.
B. K.: Ti si pokuavao da ih stavi na listu ljudi koji ostaju u UN bazi ali nisi uspio. Oni su 13. jula 1995. istjerani iz tog kakvog-takvog sklonita. Taj trenutak mora
da je bio straan..?
H. N.: Ja o tome ne mogu da priam.
Oni su istjerani pred mojim oima. Gledao sam svog brata. Njegove plave oi i
blijedo lice. Izgledao je mirno. Moda bi neko rekao da izgleda zabrinuto ali ne uplaeno. Da li je to bilo zato to je toliko mlad da jednostavno nije mogao pojmiti ta se deava oko njega. Ili je samo mislio da je to samo jo jedan u nizu groznih dogaaja kroz
koje naa porodica prolazi od aprila 1992. kad smo napustili dom u Vlasenici. Da li
se pretvarao da nije uplaen jer se njegova biva djevojka takoe nalazila unutar UN
baze? Tanka djevojka sa predivnom plavom kosom. Morao ju je vidjeti u onoj guvi
jue. Ja sam je primjetio. U tom trenutku je Christina Schmidt, koordinatorica Ljekara bez granica rekla jednom od UN posmatraa kapetanu Andre de Haan-u: Da li si
vidio onih devet mrtvih tijela izvan baze? Ja sam se okrenuo i rekao svojima.Ubijaju
ljude izvan baze. Ubie nas sve. Moja je majka odmah izgubila svijest. Jednostavno
se nije mogla izboriti sa milju da e joj Srbi pred njom ubiti djecu. Iako je trebala
hitnu pomo niko se od stranaca nije ni okrenuo. ak ni profesionalni medicinari. Bili
su samo metar od tog prizora.Otac je smirivao: Nee nas ubiti. Zato bi to uradili?
Nemoj tako govoriti.
Tada su tri holandska vojnika doli u kancelariju i zajedno sa tri UN posmatraa
rekli mi :Hasane, tvoja porodica mora napustiti bazu. Sve su izbjeglice ve to uinili i
oni vie ne mogu ostati ovdje.Poeo sam plakati. Moji su roditelji ustali. Holanani i
posmatrai su stajali tano ispred nas. I ekali. Izgledalo je kao e ekati neko vrijeme
i onda upotrijebiti silu da ih istjeraju. Ponovili su: Hasane, nema vie vremena za ekanje. Moj brat je naglo ustao sa stolice i gnjevno izgovorio: Neu ih moliti. Idemo.
Hasane, nemoj ih vie moliti za mene. Nek se jebu svi.
Moj se pla pretvorio u viku. Urlao sam: Idem s vama. Neu dozvoliti da odete
sami. To je tek uplailo moje roditelje. Oboje su mi govorili: Neka je Braco sa nama.
Nas troje idemo kao porodica. Nemoj brinuti, on je sa svojim roditeljima. Nita nam
se nee desiti.
Krenuli smo prema izlazu. Bratu sam dao svoju staru UN legitimaciju. Govorio
sam mu da je pokae Srbima jer bi moda neko od onih koje sam sretao na sastancima
sa UN mogao pomoi. Savjetovao sam ga da ako ga neko od Srba udari da ne reaguje.
Da ih provocira bilo ime. Uinilo mi se u trenutku da bi njegova kona jakna mogla
biti provocirajua i dao sam mu svoju teksas a skinuo njegovu konu. Poljubio sam
ga, plaui i onda glasno rekao: Idem s tobom dok smo se kretali prema izlazu. On
se okrenuo i viknuo:Ne ide sa mnom. Ostae ovdje i ne ide. Majka ga je pratila.
Stajao sam sa ocem koji se elio oprostiti od mene. Tada se pojavio holandski major
Franken rekavi: Hasane, reci ocu da moe ostati. On je bio na listi predstavnika za
razgovor sa Srbima i tako stekao pravo da moe ostati. Moj je otac rekao pokazujui
na majku i brata: ta je s njima? Oni su bili 30-ak metara ispred nas na putu ka
izlazu iz baze. Franken je odgovorio meni: Ako ne eli ostati moe napustiti prostor
sa porodicom. To je njegov izbor. Moj je otac pruio Frankenu ruku, rukovao se, nasmijeio se prema njemu i okrenuo za majkom i bratom.
(Hasan Nuhanovi, Under the UN flag, chapter: Lunch at my mothers, str: 550 555)
Razgovor u Bratuncu. Ibro Nuhanovi. 12. juli 1995. Snimak sa TV.
B. K.: Da li si ikad mogao rekonstruisati ta se sa njima desilo, kakav je bio njihov dalji put?
H. N.: Brat je odmah odvojen od roditelja. Onda su i roditelji razdvojeni. Majka je najvjerovatnije ugurana u autobus. Dola je do Tie, to je mjesto gdje su svi
izlazili. To je nedaleko od Kladnja. Ue se u kanjon i ide se pjeke prema prostoru
Armije BiH.
B. K.: Ona je znai bila osloboena?
H. N.: Da. I prema nekim svjedocima, ona se samovoljno okrenula u suprotnom smjeru i otila prema Vlasenici.
B. K.: Vjerovatno da bi ponovo nala mua i mlaeg sina?

H. N.: I mene. Ona nije znala ni da u ja ostati iv.
B. K.: Ona je nestala na tom putu izmeu Tie i Vlasenice?
H. N.: uo sam da je zaustavljena na srpskom punktu da su je odveli u Vlasenicu. Koliko je tamo provela, koliko su je maltretirali, ne znam tano. Vjerovatno je
provela par dana u nekom zatvoru i jedan je, krvnik, uao, uzeo joj pare, onih 1500
maraka. uo sam da se hvalio po Vlasenici za te pare. Navodno joj je rekao da e biti
putena a ona, navodno, rekla: Znam da e ti mene sada ubiti. I ona je, vjerovatno,
sljedei dan ubijena ba od te osobe. To mi je rekao oevidac kome sam platio za tu
informaciju. On mi je takoe rekao da su je, zajedno sa nekih pet mukaraca, dovezli kamionom. Otvorili su one stranice, oni su izali, i naoruani su pucali na njih.
Na moju majku izbliza. Zatim su ih polili benzinom i zapalili. Naena je tu, ispod
smea, koje su bacali Srbi iz sela Jarovlje u jedan potok, 15 godina poslije. Naeni su
nagorjeli posmrtni ostaci ispod naslaga smea. Komandir policije u Vlasenici, jula
1995, danas je ef sektora za podrku Ministarstva sigurnosti BiH. Zove se Radenko
Stani. Tuio sam ga na Sudu prije skoro deset godina. Osim to mu je jedno vrijeme
bio oduzet paso, nita se nije desilo. Pa, ne moram ga ja tuiti. On je u Vlasenici bio
komandir policije od 1992. do 1995. godine. Broj ubijenih u Vlasenici u tom periodu
je bio nekoliko hiljada. Tu je i logor Suica. Otvoren i zatvoren u tom periodu. Ne
treba sluaj moje majke da bi se taj ovjek procesuirao. Ali, eto on i danas radi u
zgradi bukvalno pored moje kancelarije. Kad uu u lift nepoznate face, ja pomislim
moda je i on tu.
B. K.: Kad si naao oca i brata?
H. N.: Otac je prvi pronaen. Odnosno identifikovan. 2007. I to u sekundarnoj
grobnici.
B. K.: Znai, ubijen i sahranjen na jednom mjestu pa onda ostaci prebaeni i
sahranjeni na drugom mjestu.
H. N.: Najvjerovatnije su i otac i brat ubijeni u Pilici - Branjevo. Naeni su u
jednoj od 13 sekundarnih grobnica u anarima - Snagovo.
B. K.: Koliko ima kilometara izmeu te dvije lokacije?
H. N.: Mogu ti samo rei otprilike. Oko 30 kilometara.
B. K.: Otac i brat su bili zajedno u tim posljednjim trenucima?
H. N.: Najvjerovatnije. To su tragovi koje imam. Kad je otac eshumiran naena
je moja UN kartica koja je istekla. Tu sam slubenu karticu dao bratu a naena je
pored oca. Iz toga zakljuujem da su bili zajedno. Brata sam identifikovao pomou
patika. Ovaj ih je jedan Rus, posmatra, donio iz Beograda. Adidas. Crne sa bijelim
prugama. I leviske na kojima je pisalo Made in Portugal. Sauvala se sintetika. To
i oznaka Lewis 501. Sve ostalo od pamuka je istrulilo.
Naslovnica knjige Hasana

Nuhanovia Zbijeg.
Crte Dejan Slavuljica (Fabrika).
B. K.: Njihovi posmrtni ostaci su sahranjeni na mezarju u Potoarima?

H. N.: Da. Otac, majka, brat i amida. Oev brat.
B. K.: ta ti radi izmeu 13. i 20. jula 1995, od trenutka njihovog naputanja
baze i odlaska cijele UN baze iz Srebrenice u Zagreb?
H. N.: To mi je totalno maglovito. Ja sam u tih sedam dana jeo a ne pio valium. Naao
sam jednu cijelu hrpu i to sam uzimao kao bombone. Onda sam razmiljao da se objesim
ali me je Dulo - Abdulah Purkovi odvratio. Sjedio je pored mene danima i samo mi govorio: Nemoj Hasane. I ja sam pokuao ali vjeruj mi nema uzaludnije stvari od toga.
B. K.: Dulo je onaj ovjek koga reporter srpske televizije Snjean Lalovi nakon
pada Srebrenice tjera pred kamerom da prizna kako je: Narod radostan zato to su
ga oslobodili od islamskih terorista i prijeteim glasom mu sugerie ta da odgovori?
H. N.: Da. On je nakon tog maltretitranja pokuao da se objesi ali su ga skinuli
sa vjeala. I njegova sestra amila, koja je sa mojim ocem bila na pregovorima, i ona
je pokuala samoubistvo tih dana. amila je umrla od modanog udara prije est,
sedam godina. Dulo je umro prije dvije godine.
B. K.: Naputa Potoare 20. jula 1995?

H. N.: Da. Napustili smo bazu zajedno sa svim vojnicima UN. Preko Bratunca
do Ljubovije na granicu sa Srbijom. Tamo su nas ekali neki ljudi u crnim odijelima,
crnim naoalama i crnim kolima. Pratili su nas negdje do Rume. Onda smo okrenuli
prema Zagrebu, Hrvatskoj. Tu sam bio nekoliko dana i onda nazad u Bosnu, u Tuzlu. Imao sam samo jedan plan da budem blizu njih da ih pronaem. Ispostavie se
da u boraviti nekih desetak, petnaest kilometara od mjesta gdje su oni strijeljani.
Bio sam smjeten na aerodromu Dubrave kod Tuzle.
B. K.: Radi u UN?
H. N.: Najvie zbog toga to sam imao mogunost da zovem i srpsku stranu ali
i da idem na pregovore sa Srbima. Narednu godinu dana biu jedini prevodilac koji
volonterski ide na srpsku stranu.
B. K.: Da li si dobio neku vrijednu informaciju?
H. N.: To je bilo vie sklapanje mozaika. I to je trajalo godinama. Tu ima svakakvih informacija i dezinformacija.
B. K.: Da li si plaao za informacije?
H. N.: U poetku ne. Niko nije elio da pria. Ni za pare ni onako. Tek kasnije su
poeli da priaju za pare.
B. K.: Istovremeno, u Tuzli se suoava sa trenucima kada meunarodna zajednica umije vrlo brzo da reaguje, kad hoe.
H. N.: To je bio avgust 1995. Srbi su poeli bombardovati aerodrom Dubrave. Gaali su sa jedne kote kod Kalesije. Ubili su dvojicu Norveana oko piste. Svi
stranci bjee iz komande trae zatitni bunker. Ostajem samo ja. Na neki nain lud
ovjek. Zamisli izgubi oca, majku i brata. ta si ti sad? S jedne strane ta i ako poginem. S druge, ako sam preivio Srebrenicu, ta e mi uraditi tih dvadesetak granata.
Napravio sam kafu, sjedim. Iz te komande nije pobjegla jo samo jedna Izraelka,
civil, koja radi u UN. Ilana Betel. Ona pita: Odakle ove granate stiu? Ja joj kaem.
Zna li kote, pita? Odemo u operativni centar, izdiktiram joj koordinate sa vojne
mape na zidu. Ona ih prenese telefonom komandi u Sarajevu. Za desetak minuta
naioe Nato avioni i bacie dvije bombe. I prestade granatiranje.
B. K.: To izgleda nevjerovatno. Samo jedan poziv i eto aviona. To u Srebrenici
nije moglo i pored itave UN baze.
H. N.: To je iva istina. Bili smo samo nas dvoje u operativnom centru. Zgrada
je bila prazna. Svi ostali su pobjegli. Ta ena e se nekoliko godina kasnije udati za
generala Ruperta Smitha koji ljeta 1995. komanduje UN trupama u BiH. I danas
sam sa njom u kontaktu.
B. K.: U Tuzli pokuava ponovo da stupi u kontakt sa svojom djevojkom Mirzom.
H. N.: Kad sam doao u Tuzlu u poetku sam mislio, ta e mi iko. Nemam oca,
majku, brata niko me ne interesuje. Susretao sam se sa ljudima po gradu i kad bi
pokuao da im kaem ko sam, ta mi se desilo, vidio sam da veinu ljudi to ne interesuje. Onda shvatim da je Mirza jedina osoba koja zna moje roditelje i brata jer ih
je upoznala prije rata. Barem njoj ne moram nita da priam.
B. K.: Gdje ste se vi upoznali?
H. N.: U studentskom domu u Sarajevu. Dva puta sam je dovodio svojima u Vlasenicu. Zvao sam je iz komande UN ponovo, satelitskim telefonom i rekao: Ja sad
jo imam samo tebe. Trebalo nam je jo par mjeseci da se sretnemo. U Segedinu, u
Maarskoj. Iz treeg pokuaja. Prvo sam pokuavao preko Rima pa onda preko Zagreba i Skoplja da bi uspjeli tek u Maarskoj. Pravim ogroman krug iz Tuzle preko
Dalmacije, cijele Hrvatske i cijele Maarske do sjeverne granice sa Srbijom. Ona
dolazi vozom iz Prijepolja i prelazi u Maarsku i tu se poslije skoro etiri godine
sreemo. Ali, ona ima problem da ue u Hrvatsku jer ima srpski paso. Platio sam
na hrvatskoj granici 500 maraka, teku Marlbora i litar viskija da je provercujem
u Hrvatsku. I onda smo preko Splita putem prema Livnu uli u Bosnu. I dok smo u
Maarskoj ekali da krenemo ka Tuzli u kafani upoznam jednog ovjeka koji takoe eka tu vezu. Frizura, kao Karadi. Odmah mi je bio antipatian. Ali ta e, tu
smo sami, okrenuti jedan drugom. Htjeli ne htjeli - priamo. Kae ivio je u Srbiji
etiri godine ali hoe da se vrati u Tuzlu. Tamo je prije rata imao neku malu fabriku.
Sada je to firma Vulkan. Dugo vrijeme, ekamo pa i nastavljamo razgovarati. Kad
je krenuo autobus za Bosnu, on je jedini Srbin unutra. Sve ostalo Bonjaci. Ima tu i
djece, odraslih. Mi stiemo na prelaz Kamensko, put Split - Livno. Oktobar je 1995.
Ulazi tip unutra, ja kaem ustaa, ne znam kako bih ga drugaije opisao. Pijan, naoruan, maltretira, i na kraju izvede ovog ovjeka.
B. K.: Ovog to lii na Karadia?
H. N.: Da. I sad ova ena koja je na vodi, vlasnik firme, obavjetava nas o svemu. Ona je, inae, tada imala tri pasoa, tri imena i tri nacionalnosti. Ni danas ne
znam ko je ona bila. Ali je odrjesita i uspjela je istjerati ovog vojnika iz autobusa.
Onda se vratila i kae: Dali su nam dozvolu da idemo ali bez ovog ovjeka. Ako ga pustimo, on je gotov. I bio bi gotov. Kae, da skupimo para da ga otkupimo. Bilo nas je
petnaestak, dvadeset u autobusu. Ja dadoh 50 neko jo toliko maraka i tako ukrug.
Dade ona te pare onim vojnicima i vratie nam ovjeka. I otada svaki praznik Stojan
Davidovi se meni javlja, estita. Nikad ovuda nije proao da se ne javi.
B. K.: Ti poinje novi ivot sa suprugom Mirzom. Dobijate djevojicu Nasihu.
Po imenu tvoje majke.
H. N.: Nasiha se rodila 1998. godine. Danas pohaa gimnaziju i pjeva u rock n
roll bendu. Doselili smo u Sarajevo. Radim kao struni saradnik u Memorijalnom
centru Potoari, Srebrenica. Namjera nam je da se jo vie obogati muzejski sadraj. Centar se nalazi prekoputa mezarja Srebreniana, gdje su sahranjeni i moji i
na istom mjestu gdje je bila baza UN. Istovremeno traim roditelje, brata. Piem
Hasan Nuhanovi.
Snimak iz 2012.
Mediacentar Sarajevo.
knjige o Srebrenici. Vodim veliki sudski spor sa dravom Holandijom. Moj proces
protiv drave Holandije trajao je 11. godina. Tuio sam ih za izbacivanja roditelja
i brata odnosno svih Bonjaka izbjeglica iz UN baze i predavanja u ruke Srbima.
Odbrana Holandije, kad su u pitanju injenice vezane za taj 13. juli 1995, zasnivala
se na tri, etiri tvrdnje. Izmeu ostalog da moj brat nije imao pravo da ostane jer
su tako govorila pravila koja je uspostavio Franken, zamjenik komandanta holandskog bataljona. Pravilo da niko ne moe ostati ko nema karticu UN. To nije bilo
tano jer su ostali i ljudi koji nisu imali tu karticu. Ukupno je oko 30 Bonjaka ostalo
u bazi to ja nisam znao u tom momentu. Oni su ak toliko izmijenili moje tvrdnje
da su u jednom trenutku tvrdili da sam ja traio da falsifikuju karticu UN i daju je
mom bratu.
B. K.: Ti to nisi traio?
H. N.: Ja nisam traio nita da falsifikuju. Traio sam samo da brat ostane u
bazi. I onda je bila ta tvrdnja da je moj otac, Ibro Nuhanovi imao izbor. Da mu je
ponueno da ostane. A to mu je ponueno u posljednih desetak sekundi, prije samog izlaska iz baze. Na prvostepenom suenju ja sam izgubio. Sud je stao na stajalitu da je Ibro Nuhanovi imao izbor. Na drugostepenom suenju ja sam pitao
sudije: Da li smatrate da je to za jednog oca izbor. Da ostane sa starijim sinom iv ili
da ode sa mlaim sinom u vjerovatnu smrt. Znai, da ne pusti mlaeg sina samog. I
na kraju e u presudi pisati: Ibro Nuhanovi nije imao izbor. To je moda moja
najvea pravna pobjeda.
Ali, kakva je to pobjeda kad se bori protiv nekoga koji svjesno lae? Jer govorimo o sluaju krivice za genocid. Uloga Holanana u onom to zovemo - Genocid
u Srebrenici - je sastavni dio prie. Ja znam da to i Holananima i Bosancima i
svakome zvui nevjerovatno: Pa Srbi su ih ubili. Jesu ih Srbi ubili ali holokaust nad
Jevrejima, ne poredei holokaust i genocid, nisu samo poinili nacisti. Poinili su
ga i oni to su izdavali Jevreje. U ovom sluaju si imao direktno izuenje iz baze UN.
I ovo sam pitao sudije. Ako je UN proglasio Srebrenicu zatienom zonom i ako je od
cijele zatiene zone ostala samo ta mala povrina, te UN baze, zato su oni su moje
roditelje, brata i sve ostale koji su tu traili spas izbacili iz te zatiene zone. Ovo nije
crno bijelo. Ovo je ozbiljna pria u kojoj je UN u Potoarima bukvalno okrvario
svoju zastavu.
B. K.: Napisao si dvije knjige. Jedna isti dokument, jezikom injenica i pisanih
dokumenata govori ta se deavalo uoi, tokom i nakon pada Srebrenice. O ulozi
meunarodne zajednice. Druga je hronologija tvoje porodice od aprila 1992. do
maja 1993. Dokumentarno ali ista literatura. ta ti je bilo tee pisati?
H. N.: Bilo mi je teko sve. Vraa se u te dane. Drugo, bilo ta da pie mora
satima sjediti. Ljudi koji ne piu ne znaju da je to i teak fiziki posao. To su stotine
i stotine stranica. Moda bih mogao rei da mi je prvu knjigu, dokument o ulozi UN
u Srebrnici bilo lake pisati jer sam ja zaista vladao tom materijom. Ja nita nisam
napisao tamo do 2000. godine, mislei, vjerujui kad sam sve to ispriao jednom, i
kad je bilo na televiziji, da sada svi znaju. Dodue, to govori koliko sam naivan ali
uvijek me zaudi da nakon tri dana ljudi postavljaju ista pitanja. ak i ljudi koji su
me jednom pitali opet kasnije postavljaju ista pitanja. Hiljadu puta sam ponavljao
novinarima, strancima, naim ljudima, svakog 11. jula me pitaju: Gospodine Nuhanoviu zato je UN odgovoran? Pa da sam maina i dugme koje neko pritie vie bi
se i ta maina umorila. I tako sam stavio sve to na papir, crno na bijelo, hronoloki
obrazloio, izanalizirao. Drugo, kad me sutra vie ne bude, ko e priati onda? Evo
itajte. To je bila moja motivacija. U svemu tome ima jo jedna bitna stvar. Po meni
vlast BiH nije uradila svoj posao. Postoji li relevantniji posao od rasvjetljavanja uloge UN i meunarodne zajednice u Srebrenici? Ima li takva knjiga osim moje, kod
nas ili izvan naeg prostora. ta je moje razoaranje? Zato da ja usamljen piem
tu knjigu a ne tim istraivaa, pravnika, politologa, vojnih analitiara itd. ena mi
kae nedavno: Kad se ti ne bavio ovim, ti bi poludio. A ona me poznaje bolje nego iko.
Postoje periodi koji su uasno naporni. Zima je obino laka a uoi jula, bolje da ne
priam. Meni godinje doe vie od 100 ljudi povodom Srebrenice. Uvijek je intervju a da li je novinar, student koji radi magisterij, doktorat, predsjednik nevladine
organizacije, strunjak za neto...Podijeli to sa 365 dana. A nikog ne odbijam.
to se tie druge knjige, ona ima posebnu teinu. U njoj sam morao doarati
slikovito sve te dogaaje iz 1992. i 1993. godine koji su potpuno zasjenjeni onim to
se desilo jula 1995. Ima se utisak da je Srebrenica samo taj poetak jula 1995. kao
da nismo preivjeli nita strano do tada. A zapravo su prve dvije godine rata bile
stranije. Izabrao sam u drugoj knjizi drugaiju formu zato to sam vidio da nai
ljudi nee da itaju prvu knjigu. Ta prva knjiga je bila interesantna rijetkim novinarima, magistrima, studentima, doktorantima koji piu o ovome. To mi je bilo italatvo. U toj drugoj knjizi su u prvom planu emocije, moji stavovi, poredim stvari,
dakle, ima sve to nije bilo u prvoj knjizi.
B. K.: ta je bilo sa fakultetom koji si studirao do rata?
H. N.: Imao sam ogromnu pauzu. 10 godina. Fakultet je nekako ostao u drugom
planu. Diplomirao sam tek 2007. godine u svojoj 39. godini i dobio diplomu Mainskog ininjera ali ne radim taj posao. Ostalo mi je bilo 13 ispita a polagao sam u
prosjeku dva godinje.
B. K.: Kad si poloio Mehaniku fluida koju si vjebao no uoi odlaska u rat,
aprila 1992?
H. N.: Priznali su mi one zadatke koje sam spremao. Teoretski dio sam uradio
ranije. Traio sam asistenta koji je sveske sa zabiljekama odnio u Ljubljanu. On
je bio Slovenac. Nazovem ga telefonom i pitam Gdje je ona tvoja sveska? Kae,
nemam pojma. Nai je, velim mu, tamo su mi uraeni zadaci. I tako su mi na kraju
priznali da sam, prije rata, poloio ispit iz Mehanike fluida.
DIJALOG
Zoran Feri
Mihajlo Panti
Zoran Feri i Mihajlo Panti
Dve pesme na dan
Mihajlo Panti: Dragi Zorane, razgovaraemo i o ovome i o onome, ali predlaem

ti da ponemo od pokuaja odgovora na pitanje ta nam je u pisanju najvanije. Pisanje, uostalom, podrazumeva raspravu o svim udima ovoga sveta, ali je smisao te inae prilino besmislene ili makar iracionalne radnje (jo u o tome, kasnije) i u ustanovljavanju odgovarajuih poredaka, u odreivanju onoga to je u tom rasprenom i
nehvatljivom svetu vanije od ostalog. Da budem izriit, pisanje ima nekakvog smisla
tek ukoliko uspe da nas ubedi (pod tim nas podrazumevam i one koji piu i one koji
itaju) u vanost nekog stava, uvida, stvari, dogaaja, oseanja i tako redom, poev od
onih manje ili vie oiglednih egzistencijalnih fenomena o kojima pisci neodustajno
raspredaju hiljadama godina, poput ljubavi i smrti, do onih manje vidljivih, a isto tako
bitnih, ak odreujuih... rei u neto to mi prvo pada na pamet, recimo, (za mene)
ispunjavajuih stanja, poput jutra na moru, hvatanja neijeg pogleda u gradskom
prevozu, hodanja kroz vodu plitke, bistre i brze planinske reke.
Elem, mislim da neu pogreiti ako ti kaem da mi je za pisanje proze, to sam
stariji, sve vie potrebno itanje poezije. Nisam u ivotu napisao nijedan jedini valjan
stih (pisao sam samo tekstove za grupe u kojima sam kao mladi svirao i to uglavnom
zbog toga to sam u tim ekipama bio najpismeniji, ali i najloiji muziar, pa da i od
mene bude neke koristi), ali ne dajem poeziji zbog te sopstvene nerealizovanosti tako
jasan i izdvojen prioritet u odnosu na prozu. Kljuni razlog je mnogo dublji, i sa godinama sve postojaniji. Svaki dan neizostavno proitam dve ili tri pesme, mentalnog
zdravlja radi... Moja verzija jedne poune domaice ili kuvarice (pamti li ih, one
vezene krpe po zidovima u kuhinjama, obino iznad poreta?) Jedna jabuka na dan
doktor iz kue van glasi Dve pesme na dan psihi iz kue van. I, da, poslednjih
desetak godina uglavnom piem o poeziji... Ne itam knjige pesama iscela, od poetka
do kraja, nego listam nasumice i jednostavno ekam da me neka pesma presretne.
Tako sam nedavno proitao ovu pesmu Tadeua Ruevia:
VIDEO SAM GA
spavao je na klupi
glave poloene
na najlon kesu.
na njemu purpuran ogrta
slian starom otirau
na glavi je imao kapu uanku
na rukama ljubiaste rukavice
iz kojih je virio prst
kaiprst i jo jedan
(zaboravio sam kako se zove)
video sam ga u parku
izmeu golog drvea
za koi privrene
konzerve od piva
i vrpce okaene
o bun divlje rue
obuenog u tri dempera
crni beli i zeleni
(svi su izgubili boju)

spavao je spokojno kao dete
u srcu svom osetih
(ne pomislih ve osetih)
da je to Namernik
Isusov na zemlji
a moda i sam Sin oveiji
htedoh da ga dotaknem
i upitam
da li si ti Petar?
ali me obuze
veliki stid
i zanemeh
lice mu zaraslo
u uperke rie brade
htedoh da ga probudim
i jo jednom upitam
ta je istina
nagnuh se nad njim
i osetih smrad
iz usne
duplje
a ipak neto mi je govorilo
da je to Sin oveiji
otvori je oi
i pogledao me
shvatih da sve zna
odlazio sam zbunjen
udaljavao se
beao
a kod kue oprah ruke
Mislim da bi svako tumaenje pokvarilo utisak itanja Ruevieve pesme. Poezija je ono to ostaje izvan interpretacije, ne samo ono to se izgubi u prevodu.
Na kraju krajeva, pesma, da bi bila dobra, i da bih je posvojio kao takvu, mora ne
samo da sugestivno kristalizuje neki pretpostavljeni, do njenog nastanka neuoeni,
a vaan smisao, ve i da se primakne neizgovorljivosti, onome to ni na koji nain
ne moe da bude reeno, nego samo nagoveteno, to u trenu mine kao senka u mislima. Eto, zbog toga mi je poezija vana za pisanje pria. I da pojednostavim, poezija me upozorava da i pria mora teiti istom, onoj tiini do koje se nema drugog
naina (osim, moda, muzike) dolazi posredstvom rei. Susret sa tom pesmom,
gotovo sam siguran, nije nimalo sluajan. Poljaci imaju neverovatnu poeziju: Milo,
imborska, Herbert, Ruevi... Kako mi pisanje pria naspram te poezije deluje kao
prilino trapavo i traljavo belekarenje
Zoran Feri: Dragi Mihajlo, siguran sam da je razgovor o poeziji odlian poetak ovakvog dijaloga proznih pisaca koji nikada nisu pisali poeziju. Tvoje iskustvo s
poezijom su pjesme za bendove, a moje jedan sonetni vijenac upuen nekoj Tanji iz
Osijeka prije 27 godina. No, vrlo esto, kad piem priu ili roman i naem se u slijepoj ulici pa ponem oajavati (vjerojatno su ti poznata takva stanja) vraam se poeziji: Dragojeviu, Bukowskom, Carveru. Poezija me ui saetosti i preciznosti, ali i
onom iracionalnom i neuhvatljivom o emu govori. Sada sam pak blii poeziji vie
no ikada jer piem roman o djevojci s Down sindromom koja je na jednom otoku
trideset godina ivjela u izolaciji i koja pie poeziju. Tako da sada, da bih stvorio lik
kakav elim, moram pisati poeziju to mi je teko, ali na neki nain i zabavno. Moda zato to ta poezija nije moja i to je pie retardirana osoba. Sastavni dio romana
bit e, nadam se, i zbirka njenih pjesama, njen glas. Stoga, da bih nekako pomogao
svojoj junakinji momentalno itam Rilkea i Pessou.
to se tie smisla ovog naeg posla, kae da pisanje ima nekog smisla tek ukoliko nas ubedi u vanost nekog stava ili uvida. Mogu se sloiti s tim, dapae ono to
mi je vano i o emu zapravo itavo vrijeme mislim kad sastavljam neki tekst je taj
uvid koji dolazi na kraju. Taj je uvid jako vaan i nama jer tek kad napiemo, jasnije
vidimo. Napravio sam svojevremeno mali pokus. Poeo sam stvarati dosije u koje
sam se trudio upisati osobine ljudi iz svoje okolice, prijatelja, poznanika, roaka.
Pomislio sam da e mi to dobro doi kod kreiranja likova, ali efekt je bio iznenaujui. Zakljuio sam da mi nitko od njih nikada ne bi bio prijatelj da sam ono to je
upisano u te dosijee znao ranije. To samo potvruje tezu da knjiga moe biti ovjekov najbolji prijatelj, ali isto tako da ga uvidi iz vlastitih i tuih knjiga mogu odvratiti od mnogih drugih prijateljstava.
Kad mislim o pisanju javlja mi se esto slika osamljenog i vrlo tunog ovjeka
koji slae pasijans: s jedne strane emocija a s druge kombinatorika. Nekakve iracionalne slike, strahovi ili rijei koje treba sloiti u mozaik koji bi uvjerljivo pruio one
uvide o kojima govori na poetku. A odnos teme i forme shvaam vrlo staromodno,
kao neku klasicistiku ravnoteu.
Budui da smo poeli s poezijom, evo u nastavku jedne kratke i netipine pjesme C. Bukowskog:
UMJETNOST
kako
duh
kopni
tako
forma
jaa
obrise.
MP: Kad sam proitao tvoju repliku, moje su se misli u trenu zaputile u tri
pravca, rei u odmah koja: knjievni lik, bolest, Bukovski.
Hajde da ponem od tog treeg, obrnutim redom. Uvek sam se pitao u emu je
magija Bukovskog. Proitao sam nekoliko njegovih knjiga, i uvek sam imao utisak
da itam neto to sam ve ranije proitao, a sa protokom vremena sve te knjige
stopile su se u jednu, i vie ne znam ta u kojoj od njih pie. No, svejedno, mislim
da je Bukovski uspeo ono to je u pisanju najtee, da pronae vlastiti ton, namerno
kaem ton, a ne stil, stil mi je malo problematina kategorija, jer pod njim podrazumevam izvesnu pravilnost i ponovljivost koja me u jednom asu odbije ili ostavi
ravnodunim. Ali ton, to sam opet nauio od poezije, ona neponovljivost glasa koju
ima ili nema neki pisac, do toga se dolazi najtee, to celog ivota mnogi pisci ele da
osvoje i na kraju im, kad se podvue crta, tako neto ipak ne poe za rukom, uprkos
trudu. ita, recimo, knjigu koja ak moe biti i obeavajua, potencijalno zanimljiva, ali nikako ne uspeva da u njoj uje taj odreujui, neponovljivi ton, pa je u
jednom trenu ipak ostavi nedoitanu, bez aljenja. A Bukovski je sa tom svojom
ispovednom brutalnou, nalik onom hirurgu koji u snenoj pustinji sam sebi operie slepo crevo, ma koliko imali utisak da sve vreme pie jednu te istu priu, uspeo
da ouva itljivost i, vie od toga, da podstakne druge pisce da neto slino pokuaju, naravno neuspeno. Bilo je takvih pokuaja previe, pa sam se sa tim ironino
poigrao u prii Potar i Bukovski iz knjige Vonder u Berlinu. Sudei u konkretnom
sluaju po tome da i danas mnogi autori u pisanju prolaze kroz fazu Bukovskog,
mogu rei da su pojedini pisci, a on je dobar primer, iz ovih ili onih razloga a meni
je, eto, vaan taj zarazni, beskompromisni ton mnogo uticajni i itaniji od drugih,
nezavisno od stvarnog kvaliteta njihovog dela.
Zatim, bolest. itajui, Zorane, tvoje prie i romane uvideo sam u njima postojanu zainteresovanost za ona stanja koja remete regularnost ivota, namerno ne
kaem normalnost, jer je i normalnost takoe diskutabilna kategorija. I normalnost je, naime, jedan vid dijagnoze u kojoj se sastavci neke linosti nalaze u stanju
prividne ravnotee. Ponoviu, prividne. Dovoljan je, metaforino reeno, daak vetra, ak jedna jedina re, ali i teka trauma, na primer, ba bolest, a u svakom sluaju
iskliznue iz regularnog poretka da se ta ravnotea zaljulja, i ivot odjednom dobija
novi oblik, dubinu, sudbinski intenzitet, drugu svetlost. Ba me zanima kakve e
pesme napisati ta tvoja junakinja, i koliko e uspeti da joj ue pod kou i u misli.
Iskoeni pogled na svet zna da bude avolski intrigantan, neobian, iznenaujui,
bolan, otkrivalaki, sugestivan. Zna, uostalom, za one ideje avangardista razliitog

tipa koji o kreativnosti govore kao o izvetavanju sa granice nesvesnog, kao automatizmu podsvesti, buncanju koje nas primie neizrecivoj sutini, bezdanu uma.
Pred tim se ovek koji pokuava da pie uvek iznova najei: ta li sve postoji u
nama? I porazna je ta misao da ne moemo ni kontrolisati ni ukrotiti sopstvene misli koje, izbaene iz ravnotee, vode nekom novom, moda i dubljem uvidu. Ovde u
se zaustaviti, da ne oduim previe, o knjievnom liku u u narednom javljanju. Za
sada u samo rei da apodiktiki smatram kako bez dobrog lika nema dobre prie,
zvao se on Hamlet, knez Mikin, Merso ili Ahmet Nurudin...
ZF: Potovani Mihajlo, kad smo ve kod Bukowskog mogu i ja poeti s njim. Ni
ja nisam neki fan tog pisca i u ono vrijeme kad je kod nas bio najpopularniji, a to je
tokom osamdesetih, nije mi se neto svidio. Iako bi po nekim mojim preferencijama morao. Moda mi je tada smetala itava ta furka koja je vladala oko njega. itao sam naravno Zabljeke i prie, dopirala je do mene i ta iskrivljena seksualnost
kao na primjer u prii Kurva od sto kila, ali neto me je uljalo. Danas, eto, znam
i to. Izvjesna prljavost stila, grubi potezi, reenice koje su mi izgledale trapave i
skrpljene nabrzinu. Interes za Bukowskog obnovila mi je knjiga njegove izabrane
poezije Uici prokletih. Lirski dnevnik, ivot koji se biljei ne zato da nas oara stil
ili kompozicija, uglavnom sve ono to pripada formi, nego taj tamni ton iz podzemlja, prljavtina koja je i prljavo napisana. Barem odaje takav dojam.
A to se tie likova jasno je da nema velike prie bez lika, ali likovi koje si nabrojao su likovi drame i romana. Likovi su svakako nosei stupovi romana, oni su
taj na interes kad uzimamo roman u ruke, ali mi se ini da u priama ne mora biti
tako. Pria ili novela moe funkcionirati bez prepoznatljivog lika, samo kao pria, i
tamo gdje su likovi funkcije radnje. Kad sam sastavljao svoju prvu knjigu nosila me
pria, nisam razmiljao o likovima, dok su se u drugoj ve pojavili neki prepoznatljivi likovi. U Nepodnoljivoj lakoi postojanja Kundera kae da se knjievni likovi
raaju iz jedne slike, metafore, ideje, pa je tako Tomaa rodila jedna slika: kako stoji
pokraj prozora u svom stanu i gleda preko dvorita u zid susjedne stambene zgrade
i ne zna to da radi. Njegovu enu Terezu rodilo je, kae Kundera, kranje crijeva. Dola je na ljubavni sastanak i onda su joj poela krati crijeva. To su, dakle, ti
poetni impulsi oko kojih se okuplja lik. Ono to me uvijek zanima je ono: Kako
dalje? jesu li oni skup skrpljenih osobina raznih ljudi koji ponekad, eto, profunkcioniraju u naoj mati kao ivi, ili imaju svoje jake uzore u stvarnosti? To je esto pitanje koje postavljaju i polaznici radionica za kreativno pisanje: kako stvoriti
lik? Mi naravno znamo da nema jednoznanog odgovora. Lik moda proizlazi iz te
jedne slike, ali se onda oblikuje svakom reenicom, pogotovo dijalogom sve dok u
jednom trenutku ne shvati da ivi svojim ivotom i da ima neku svoju unutarnju
logiku. Pri tome nad njim esto visi i sjena neke stvarne osobe.
U zadnje vrijeme intrigantne su mi upravo te stvarne osobe. Lik na kojem momentalno radim mi je bliska osoba. Gledao sam je kako hrabro preko rive vodi za
ruku dvije djevojke s Down sindromom, a u gradu i sredini koja svoje drugaije ne
priznaje i sakriva od oiju javnosti. ak i te male javnosti u kojoj su svi roaci i svi
sve znaju. I protiv njene volje izgledalo je to kao izazov i eto, pretvorilo se u literarni
sukob. U knjigama svojih kolega jasno pronalazim sjene tih stvarnih osoba i upravo
me one intrigiraju. Pria i na interes oito se kriju u skrivenom.
A bolest je trenutak spoznaje. To je barokni memento mori u svijetu bez boga
i zato me interesira i zato su mi likovi esto povezani s bolestima. Svijest o bolesti
je moment u kojemu se poinjemo pitati o svojemu ivotu. Najee njime nismo
zadovoljni i spremni smo na velike promjene. To nisu u prvom redu promjene i disciplina koja bi nam omoguila da ozdravimo, to su promjene koje predstavljaju sam
ivot, tonije njegovo osmiljavanje, meandriranje, ponekad i pohlepno grabljenje.
U tom smislu je bolest i neka vrsta potencije, kao i ljubav. U ljubavi, uvjeren sam,
ne interesira nas samo ta emocionalna strana, ili seks ili uivanje u egu, mislim da
nas temeljno interesira kakav e ivot biti s tom osobom, interesiraju nas razlike,
mogunosti, varijacije.
MP: Uh, rekao si, Zorane, nekoliko vanih stvari o kojima i sam razmiljam. Tano je to tvoje razlikovanje izmeu lika u romanu i lika u kratkoj prii, roman je kao veliki muziki komad sa nekim dominantnim akordom odnosno sa kljunom figurom,
i u filmu koji je takoe veliki vizuelni narativ to se savreno dobro vidi. A u prii je
sasvim drukije, to je kao neka trominutna pesma, pop numera ili sonet, mora se sve
rei u zadatim okvirima, i lik je tu samo taka koja moe a ne mora da dri celu konstrukciju. I to me, vidi, nekako vie privlai, tih nekoliko kljunih poteza u koje mora
da stane sve ono najbitnije, najkarakteristinije. U romanu ima i prostora i vremena
Ko su likovi o kojima piem ili koji me, takoe, podstiu da piem? Teko to
mogu generalizovati, svako od njih je sluaj za sebe, i svaki zato i zasluuje svoju,
posebnu, neponovljivu priu. Nema utehe za nau vremensku, ljudsku ogranienost, za nau smrtnost, za sad i nikad vie, osim te, jedne jedine. Kakvi god da
smo, i kakav god ivot da smo proiveli, ko kraljevi ko prosjak, neponovljivi smo,
o tome nas knjievnost svakodnevno izvetava. Ponekad lik izroni iz seanja. Pamtim, recimo, kako smo se slikali u treem razredu osnovne kole kad smo ili u posetu zoolokom vrtu, i na toj slici bila je neka Sonja (ili je to, moda, Dijana?) koja
mi se dopadala i jedino to sam u tom asu eleo bilo je da se slikam pored nje, ali
nas je uiteljica razmestila tako da je to ispalo nemogue Ponem odatle, na tridesetpetogodinjici proslave mature mi moja adolescentska ljubav koju nisam video
decenijama ispria svoj ivot, ta je sve uradila, gde je sve bila, kakvu karijeru je
napravila, o deci koja su ve ljudi i o bivem muu jer je, kao i svaka emancipovana
intelektualka, naravno, razvedena. Setim se jo kojeega, jedne posete Nemakoj,
Hamburgu, u stvari, u samom procesu pisanja slike ponu jedna za drugu da se lepe
i, odjednom, vidim kako taj enski lik, nazvao sam je Tamara, i sama ta pria poinju
da mi nameu svoju volju, ja samo trim za njima i beleim to to pristie iz jezika,
racionalni momenat tu ba i ne igra neku posebnu ulogu. On dolazi na kraju, u finalizaciji teksta, a do tada je pisac zaista vie kompozitor koji slua tonove koji mu
naviru u sluhu i zapisuje ih.
Ili, drugi sluaj. Bio sam negde na putu, vie dana, svakog jutra ujem se sa suprugom i u jednom od tih brzih roming razgovora ona me pita: Je li, kako je pravo
ime Kamenog? Joca Kezi, kaem ja, setivi se mog druga sa kojim sam u mladosti
pet sezona igrao koarku u istom novobeogradskom klubu, on se odao pivu i blokovskom gluvarenju, a ja pisanju (moda sam pogreio?), on je imao iskustvo dvostrukog delirijuma Eno mu umrlice na zidu kraj samoposluge, kae moja ena, i
ja istog asa znam da u napisati priu o Kamenom, potpuno izmiljenu, ali na neki
avolski nain tanu, bespogovorno istinitu. Ili, opet, traili su mi da napiem priu
po Bori Stankoviu i neto me povue mada ne piem prie po porudbini ve samo
po duboko unutranjem podsticaju, pria je ili tu ili nije tu, ne treba je na silu pisati,
ne treba primoravati matu, ve e se ili nee sama pojaviti, pisanje je za mene oglaavanje unutranjih sadraja o kojima ni sam ne znam previe, ukazuju mi se zato
to moraju da se ukau, zato to su zbog nekog vraga vani, zato to im se tako hoe.
I setim se, opet, jednog lika iz mog starog bloka u kom sam odrastao, u stvari setim
se imena a ne lika, Cibulka je bio nadimak tog mangupa, nita o njemu ne znam, ali
taj nadimak zvoni u mom uhu, i krenem odatle. Zavrim priu, objavim je ne znajui ta to ime uopte znai i na putovanju u Ukrajinu, na kojem smo zajedno bili,
Ala Tatarenko mi kae da je cibulka na ukrajinskom beli luk. ta li nam pisanje
sve donosi i hotomino ili nehotino otkriva, o tome se ba i ne moe mnogo rei!
Lik je udo. Likovi ive due od svojih tvoraca, i na neki nain su besmrtni. ta
znamo o tvorcu Gilgamea? Ko je izmislio Jova? Ili Banovi Strahinju? A eto, oni
ive i postoje nezavisno od volje onih iz ije imaginacije su potekli.
I sad, dok zavravam ovu ruku, itam na nekom sajtu: Bukovski prvi put
pred iranskim itaocima. Nisam hteo vie o njemu, ali, eto, on sam se nekako ugurao, kako li e njegove prie zvuati nekom itaocu u Teheranu i ta e mu rei, to
ne mogu ni da zamislim. Hoe li podstai nekog od tih italaca da i sami pokuaju da
piu na slian nain, ispovedno, do koske, to je jo tee pitanje, besmisleno je baviti
se raznoraznim pretpostavkama, tu bih ve morao da izmiljam preko svake mere,
a pisanje je ipak pronalaanje nekakve mere, ne spolja zadate, nego one koja dolazi
od same forme, od odabrane situacije, od mogue a svakako poeljne uverljivosti
likova. Ako neemu teim dok piem, mogao bih rei da mi taj pojam deluje prihvatljivo. Uverljivost. To je ispit na kom se pada ili se dobija visoka ocena. Uverljivost,
pre i posle svega.
ZF: Jebote, oprosti na psovanju, ali mislim o tome to nas tjera da pored 7.046
milijardi postojeih mi jo i izmiljamo ljude? A onda ti kae pravu stvar: ne izmiljamo, preslagujemo, opisujemo, pomaemo im da postanu istinitiji. Ili uvjerljiviji.
I to je ono to me intrigira u knjievnosti, ta avolska istina o kojoj govori, paradoksalna situacija u kojoj neto izmiljeno postaje istinitije od istinitog zato to je
univerzalno, vrijedi na neki nain za sve ljude. Kad sada mislim o vlastitim likovima
ini mi se da mogu vidjeti one koji su nastali po predloku stvarne osobe i one koji
to nisu. Ovi prvi su svakako uvijek uvjerljiviji i meni i itateljima.
Kae da pria ide ispred tebe, da ima svoju logiku i razvoj i da ti samo biljei
ono to pristie iz jezika. Upravo se s tim najvie borim kad poinjem ozbiljnije raditi na nekoj prii ili romanu. Uvijek mi ima premalo onoga to pristie iz jezika, a
previe onoga to ja elim i to sam zamislio. Radim dosta precizne scenarije kako
bi trebala ii pria i ti nacrti me onda poinju sputavati. Nikako da se otkaim i prihvatim to to pristie iz jezika, taj iracionalni zov ili istraivanje. A to je, ini se, u
knjievnosti meu najvanijim stvarima. Danijel Dragojevi, kad su mu ponudili
posao u novinama da pie o slikarstvu jer mu je to struka, odbio je rekavi da on
to svakako moe jer zna, ali da on voli pisati o onome to ne zna, a ne o onome to
zna. Izgradio sam poetiku pripovijedanja s puno obrata i iznenaenja, a zapravo
ima jako malo onoga to mene samoga iznenauje. I s tim se sada moram suoiti.
Jezik je vrja stvar, kvarljiviji je od rakova, prelako se troi ili okotava. I kako je
rekao pokojni Jospi Sever: Jezik treba jebati! E s jebanjem u zadnje vrijeme imam
problem. Nema viagre koja tu moe pomoi.
Ali pomogao bi, moda, dijalog s kolegama, ono to mi upravo radimo. No, ini
mi se da je tog dijaloga posljednjih godina sve manje i manje. Imamo sve vie obaveza, mi koji se bavimo ovim poslom, zapravo radimo jo niz drugih poslova, ureujemo, itamo knjige za razne irije, predajemo, drimo radionice, piemo za novine.
U toj silnoj urbi i poslu izgubilo se ono to je izuzetno vano za knjievnost, a to je
dokoliarenje i razgovor o knjigama s prijateljima i kolegama. Desi se da sjednemo
za stol na ruak, nas troje ili etvero kolega i onda u jednom trenutku svatko zavri
na svom mobitelu i uju se rijei kao to su: prijevodi, potpora, vijee, naslovnica
itd. I eto opet paradoksa. Profesionaliziramo se da bismo imali vremena za ono to
nam je najvanije, za literaturu, a onda ba zbog toga za literaturu nemamo vremena iako na tome poiva sav na angaman. Prije par godina pokualo je nas nekoliko
kolega napraviti neto kao literarni salon, obnoviti tradiciju na neki nain i dogovorili smo termin u Booksi, recimo, srijedom uveer u osam. Bilo nas je desetak koji
smo se oduevljavali tim projektom, druenjem i razgovorima. Ali nismo odrali
niti jedan sastanak, nitko nije imao vremena. Eto.
Kae uvjerljivost pre i posle svega, slaem se, ali hoemo li se sloiti oko
toga to nam tu uvjerljivost ini uvjerljivom? Oprosti, puca me neki manirizam posljednjih dana, ali svaki tekst sam nekako stie tu uvjerljivost a problem je to je
to uvijek neto drugo. Pomae li uvjerljivosti istina, ono to zovemo naturalizam
ili verizam? Svakako. Pomae li dobra psihologizacija? Naravno. Ali i maniristika
djela postiu svoju uvjerljivost i ba pomislimo kako je barokni memento mori
koji moemo iitati iz veine djela toga razdoblja jedna duboka istina, kad shvatimo da je to jezik i forma, ono to, kako kae Bukowski, jaa kada kopni duh. S jedne
strane knjiga nas mora uvjeriti da nije knjiga nego stvarnost, a s druge da je itekako
knjiga koja nadilazi tu stvarnosti. isto praktino, uvjerljivost vidim kao pridavanje
panje detalju, konkretnim prostorima, postojeim gradovima i ulicama, s pravim
imenima, jasnim slikama, reenicama koje se beskompromisno oslobaaju balasta
i u kojima imenice ili glagole ne teroriziraju suvini dodaci. A kad jednom uvjerimo
itatelja u tu stvarnost teksta, postaje mogue sve. I to sve je valjda na krajnji cilj.
MP: Konkretnost. Upravo to. Proza je umetnost konkretnosti. Ili konkretizacija doivljenog koliko i sasvim izmiljenog, nije od presudnog znaaja, mada i ja vie
verujem tom prvom, nekako mi ima krvi. Ono to se deava uvek i svuda u stvari se
(ne)deava nigde i nikada, i kad neko pone da me zavlai kojekakvim astralno-speSARAJEVSKE SVESKE N 47/48|97
kulativnim mudrolijama, odmah odlaem takvu knjigu, to ne bih itao ni u nekom

treem ili devetom ivotu, ako bih ih imao, a nemam ih, nisam nikakva maka, nego
obini nesnaeni novobeogradski anonimus kojem je meu sto predivnih stvari
ovoga sveta zapalo da pie knjige, jesen ti posao, ko li me gurnu? alu na stranu, a
ovo je sve bila najistija mogua zbilja, mojim studentima na kursu kreativnog pisanja govorim da ih ne mogu nauiti pisanju, mogu ih samo podstai da to ine, bolje
je s tim prokletim pisanjem nego bez njega, ipak je nekako bolje, samo me nemoj
pitati kako je to, ivota ti, bolje, ne bih umeo da objasnim, ako me ne pitate znam,
ako me pitate nemam pojma. A imam i onu standardnu priu, sa najmanje dvesta
repriza. A, vi ste pisac, kae mi neko pri upoznavanju i, budui da nema pojma o
tome ime se bavim, a i zato bi kog vraga imao, nisam ni Kit Riards (sjajni memoari!) ni Nives Celzijus (sjajni memoari!), obavezno doda, znate, i moja mala pie.
Odviknite je dok je vreme, kaem mrtav hladan, odviknite je, pobogu, ne upropaujte mlade ivote, i po pravilu se susretnem sa neijom preneraenom facom, iji
izraz govori, ovaj ili lupeta ili je lud. A ja najozbiljni mogui, kao Baster Kiton.
Proza je, mlade kolege, umetnost konkretnosti, to ponavljam kao pokvareni
gramofon ili izgrebana ploa sa nekom dosadnom operskom arijom, jer je to, kako
god da se gleda, najvanije to im mogu rei, a to sam potvrdio u vlastitom iskustvu, mada ne znam koliko je spisateljsko iskustvo uopte upotrebljivo za druge,
svaka glista pojede svoj put, govorio je jedan na stariji kolega (ne znam tano koji,
ako se setim, javii ti, ili ispraviti u konanoj verziji ove prepiske). A o tome to govori, Zorane, da od poslova oko knjievnosti nemamo vremena ni za knjievnost
ni za pisanje mogao bih napisati roman, mogao bih, zaista, samo kad bi mi se dalo,
ali mi se, eto, nikako nee. Nema dana, kunem se svim svojim neostvarenim, trajno
tinjajuim ljubavima, nema jednog jedinog dana, kaem ti, a da ne dobijem poziv
za neku knjievnu akciju (danas je sve akcija, na srpskom se to kae rasprodaja),
okrugli sto, promociju, nauni skup, izlobu, predavanje, nema dana a da me neko
ne pozove da napiem tekst, prikaz, in memoriam, recenziju, referat, da proitam
neiji rukopis. Plus seminarski, diplomski, master i doktorski radovi. Evo, pristao
sam, malo zato to su me ubeivali, malo zato to sam sasvim nepraktian, malo
zato to imam neko blesavo oseanje odgovornosti, malo zato to mislim da nije
korektno gunati na raspored prilika u svetu, na sticaj okolnosti (uvek taj idiotski
sticaj okolnosti), a pritom odbijati ono to sami moemo i moramo da uradimo
pristao sam, velim, da opet uem u Ninov iri, i ve sada znam da e mi i kraj leta,
i jesen, i prednovogodinji dani, i Boi protei u itanju, u samomrcvarenju i,
kamo li sree, uivanju u desetinama knjiga od kojih u, dovoljno sam star, to bi
rekao Broj 1, odmah ili u kratkom roku zaboraviti maltene sve. Ukoliko ostane neto u prekrcanoj memoriji mog muzejskog modanog hard diska sa gomilom bad
sektor-a, bie dobro. Da, da, da, umesto da ivi i da pie, dananji pisac pretvorio
se menadera vlastite profesije. Kad god me neko pita ta radim, odgovaram bez
trunke ironije da obavljam sekretarske poslove za Mihajla Pantia, zastupam njegova autorska prava, pregovaram sa urednicima, dopisujem se sa prevodiocima i
organizatorima pirotehniih zbivanja ovoga ili onoga tipa. Za ribolov, za druenje
sa prijateljima, za odlazak u pozorite ili na koncert, za sviranje bas gitare i, naroi98|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
to, za gluvarenje, isto, esencijalno dokoliarenje, bez kog nema pisanja, ostaje mi
onoliko koliko uspem da otmem. Za samo pisanje, ipak, nimalo ne brinem. Prvo,
napisao sam deset, ma, pedeset puta vie nego to sam oekivao ili morao, dosta je i
previe i toliko, a drugo, kad me uhvati da piem, a to se deava, ipak se deava, samo
treba biti strpljiv sa sobom, onda sve ostalo postaje nevano. Ne oajavaj, ako stalno
misli na to to pie, nai e ve izlaz, ili e te on nai, sasvim svejedno, to ti je kao
u onoj izreci sa ponorom: Ako dugo gleda u njega on e poeti da gleda u tebe.
ZF: Dragi Mihajlo, prvo se moram ispriati za tako dugo nejavljanje, ali i ono je,
na neki nain, ilustracija onoga o emu smo govorili u svojim posljednjim porukama. Kao to se tebi desio iri Ninove nagrade, tako se i meni desio iri V.B.Z.-ove
nagrade. To je nagrada za rukopis, najbolji neobjavljeni roman iz Hrvatske, Srbije,
Bosne i Crne Gore. Ove godine imali smo rekordnu berbu: pristiglo je 137 rukopisa.
I u finiu, koji je trajao posljednjih mjesec dana, itao sam ko lud i zanemario sve
ostalo. Ne elim se time ispriavati, nalo bi se naravno vremena za prepisku, ali
u jeku toga posla, ve sam ranije primijetio, gubim volju za bilo to. Ne piem, ne
itam nita drugo nego ono to moram, a i to to moram itati, ini mi se, itam
presporo. Prolog utorka konano smo dodijelili nagradu i nona mora je zavrila.
Ne znam ima li ta iskustva sa irijima i itanjem, ali ja totalno gubim volju za
pisanjem. Kad vidimo koliko se mri papir, kakve tone papira se tu valjaju djeluje
mi posve besmisleno da i ja neto drljam. Od takvoga posla moram se tjednima oporavljati i odluio sam da je ovo zadnja godina u iriju.
Oito je da dijelimo iste probleme jer i mene mui taj prokleti osjeaj odgovornosti. Naime, ako se ve bavimo literaturom, red je valjda da je i populariziramo, da
radimo na literaturi i ove druge poslove koji nam nekako ulaze u opis radnog mjesta. Kae da nalazi vremena za pisanje, da se bori za to vrijeme. To moda i treba
tako, postaje nam taj posao vredniji, a onda moda i vei uitak.
U nedjelju je zavrio Interliber i konano smo mi, neki prijatelji, koji se bavimo literaturom, mogli sjesti i porazgovarati. ak i o knjievnosti, ne bi vjerovao.
Uglavnom, ljudi kau da je ove godine na sajmu znatno bolja atmosfera, vladala je
neka oputenost, ili moda pomirenost s prilikama, iako je situacija, ini se, objektivno gora nego prole godine. Prole se godine osjeala depresija, ove je godine ima
manje. I to ovjeka odmah malo digne, javi se neki traak optimizma u ovom naem
poslu koji, imam dojam, postaje sve tei. Prodaja knjiga spala je, kau, na najniu
razinu. S itanjem stvari stoje neto bolje, statistike u knjinicama su optimistinije, ali nikako se ne moemo na nacionalnoj razini pohvaliti nekim gutanjem knjiga.
Zato ovdje ve pola godine, ili moda due, traje iroka inicijativa za poticanje itanja koje u Ministarstvu kulture vodi profesorica Maja Zrni. U planu je izrada
nacionalne strategije za poticanje itanja koja bi obuhvatila cjelokupnu populaciju,
od vrtia do starakih domova. Projekt kompliciran i na duge staze, s neizvjesnim
rezultatom, ali s druge strane ini mi se da nema alternative.
Sada, kad je suludo donkihotovsko itanje konano zavrilo, veselim se vremenu koje e mi ostati za rad na knjizi. Paralelno sada radim na romanu o djevojci s
Down sindromom o kojem sam ti ve pisao i na zbirci pria o jednom otokom gaSARAJEVSKE SVESKE N 47/48|99
lebu sedamdesetih i osamdesetih godina. Htio bih napisati neto o tom fenomenu
koji je danas postao tako strano nepopularan da ga vie nitko i ne spominje, osim
u krajnje karikaturalnom kontekstu. Knjiga u kojoj e biti prilike za nostalgiju, ali
nadam se i za psiholoko seciranje na ivim likovima. Nije mi namjera stvarati karikature, nego objasniti fenomen i pokazati kako vrijeme i svojevrsni duh epohe
utjeu na ive ljude pretvarajui ih u marionete. Krlea je, ini mi se, u nekoliko
navrata pisao o tome kako ivimo u civilizaciji kia u kojoj se stidimo sebe prolih,
u kojoj, kad odreena moda ili trend prou, gledamo na sve one koji jo uvijek tako
misle, ponaaju se ili oblae s gaenjem i prezirom. Naravno, i na sebe iz prolosti.
Prirodu toga gaenja elio bih nekako pokazati u toj knjizi kroz desetak pria koje
e obuhvatiti vremenski period od sredine sedamdesetih pa do kraja osamdesetih.
Valjalo bi tu pokazati u kojoj su se mjeri u tih petnaestak godina promijenili ljudski
odnosi,u kojoj se mjeri promijenilo i ono to oekujemo od dobrog ljetovanja i kako
su heroji jedne male seksualne revolucije postali klaunovi.
U meuvremenu bio sam na promociji zbirke pjesama jedne djevojke koja ima
Down sindrom i zbog koje sam i zapoeo pisati roman. Bila je to posve neobina i
fascinantna promocija, a mi u publici u jednom smo se trenutku poeli suoavati s
vlastitim predrasudama, strahovima, s onim to ne znamo o ljudskoj psihi, pameti
ili osjetljivom emocionalnom aparatu. Stoga zavravam ovo javljanje jednom njenom pjesmom:
KADA ME NE VOLI
Kada me ne voli,
ti mi ipak reci da sam tvoja ljubav.
U mojem srcu nema vie
sunca jer ti si samo pogledao
kroz moje lice.
Znam da emo zajedno putovati
putovima koji e biti samo moji
zato kada me ne voli,
ti mi ipak reci da sam tvoja ljubav
jer nikada nema ratova
zbog princeza kao to sam ja.
MP: Da, da, u istom smo demu. Knjige, knjievnost, pisanje, itanje, nazovi
knjievnost, nazovi knjige, dijagonalno itanje, nemanje vremena za pisanje, i tako
iz dana u dan, iz nedelje u nedelju, iz meseca u mesec. To je ivot, takav kakav je, u
svakom sluaju, a s obzirom na opte bedne, usrane okolnosti sasvim dobar. Nije
mala stvar biti gospodar sopstvenog vremena. Na kraju krajeva, to je na izbor, i
teko da bih mogao zamisliti, a nekmoli iveti svoje dane bez knjiga, i ovakvih i onakvih, mada esto proklinjem sebe to se ne bavim onim ime bih zaista hteo da se
bavim.
Ali, kad se malo izmaknem i osmotrim sebe, vidim da tako neto naprosto nije
mogue, idealne situacije ne postoje, one su plod nae elje, razmiljanja, lienosti,
matanja i stalnog nastojanja da budemo ono to nismo i da budemo negde drugde,
gde je, navodno, bolje. Bolje, moje dupe, to bi rekao Selinder. Usred itanja produkcije romana za Ninovu nagradu koja me jednostavno preplavila i kojoj u dati
tri meseca ivota (kaem, svesno, kojoj u dati, a ne koja e mi uzeti, jer je to
ipak moja odluka, samo moja, mogao sam bez toga, a, opet, i nisam mogao) shvatio
sam nemoj misliti da je ovo neki mazohizam, mada na prvi pogled tako izgleda
da se od prekomernog itanja koje ne donosi nikakav uitak ovek moe braniti
jedino itanjem onoga to donosi zadovoljstvo. Na asu kreativnog itanja (to je deo
kursa kreativnog pisanja) neka mlada koleginica govori o Lovcu u rai, itao sam taj
roman pre etrdeset godina. Spominje ona scenu u kojoj Holden posmatra svoju
malu sestru dok spava i ja sebi i njima priznam da se uopte ne seam te scene, ma
ta nje, ne seam se gotovo niega. Na sastanku jednog irija (da, jo jednog irija,
jo u o tome, kasnije) u kabinetu kolege vidim na polici Lovca u itu u prevodu
Nikole Kria (volim njegove prevode), pozajmim knjigu i proitam je za jedno pre
podne i jedno popodne. Dobra knjiga, istina, ipak za adolescente koj oseaju svoju
nesnaenost u svetu (a mi je, kao, ne oseamo), bez onog utiska koji je ostavila na
mene pre mnogo godina, kada sam uglavnom itao gnjavenu lektiru, pa je i tada
ona bila neka vrsta kontrapunkta.
I tako dalje.
A ni to, mahom povrno, informativno itanje lanog obilja knjiga koje bi htele
da poberu svu slavu ovoga sveta, kad se sve sabere, nije uopte tako loe ni beskorisno. Najpre vidi ta za veinu ljudi knjievnost danas jeste, i koliko je, ne samo
prema Bahtinu, roman drutvena glasovna raznolikost. ta li sve ljudima pada na
pamet, o emu sve piu, svaki trenutak stvarnog ili izmiljenog ivota vredan je da
zavri u romanu! Zato ba u romanu? To i znam i ne znam. Pisanje je terapija, detraumatizacija, samopromocija, ego-trip, demonstracija stvarne ili, mnogo ee,
patoloki umiljenje genijalnosti, brbljanje, lupetanje, u redu, i jo milion drugih,
tako ljudskih stvari, i jedino to mi u tom plivanju u moru knjiga udi, zaista udi,
i samo udi (odavno sam prestao da se zbog toga nerviram) jeste koliina nesvesti
sa kojom to ljudi ine, odnosno, hronini, epidemijski manjak svesti da je to forma
koja obavezuje i da se ne moe pisati i pretendovati na uspeh tek tako, mimo same
knjievnosti, bez uvaavanja vrednosti koje u njoj postoje. Ali, ta da se radi, roman
je danas sinonim uspeha, to zna svaki lekar, taksista, advokat, TV voditelj, novinar,
profesor univerziteta, sportista, estradni umetnik roman je danas knjievnost.
Kada ete vi, Pantiu, napisati roman, ostavite se tih kratkih pria. Neu nikad, odluno: Neu nikad
Ma, koga briga, ljudi piu, piu li piu, i ne daju ni pet para za misao a ta to zapravo sve treba da znai, samo trae potvrdu, nagradu, oduevljenje, zaradu (kakva
iluzija!), uspeh. Mogu se zakleti da sam polovini od 150 romana koji su proli i koji i
dalje prolaze kroz moje ruke bio redak, ako ne i jedini italac. Otkuda mi hrabrosti
da tako neto tvrdim? Pa i nije neka hrabrost, dovoljno je da otvori, proita dvadesetak redova, pet ili deset stranica nekog romana i da se belodano uveri da ta
knjiga nije imala ni urednika, ni lektora ni korektora, sve je to danas nepotrebno.
Samizdat je opet na dnevnom redu, ali ne iz ideolokih ve iz tehnolokih razloga. Neko slupa nekakav tekst, i kae sebi: Napisao sam roman. Nema potrebe da
to govori drugom, dovoljno je da poalje bilo gde i za 300-400-500 evra za nedelju
dana ima knjigu. I moliu lepo, ta vi sad imate protiv toga? Pa, niko i nema nita
protiv toga, a i zato bi imao, prirodno je da ljudi piu, to je opteoglaena i izdano
iskazivana potreba, ali tu onda vie nema knjievnosti, ili je i dalje ima onoliko koliko je uvek imalo, u niskom procentu svega napisanog. Umetnost je ipak retkost, a
ne masovna pojava, ma ta govorila dananja praksa. Zato je i umetnost, jer je retka,
i jer je nikada nema dovoljno, a nekmoli previe.
I tako, od previe itanja relaksiram se itanjem. I ja u zavriti jednim citatom, naravno, iz romana (a da iz ega drugog) koji polako, s gutom, privodim kraju. Glavni junak je, moe misliti, i gle svete sluajnosti, knjievni kritiar koji je
oboleo od knjievnosti i koji ima sina koji je upao u agrafiju. I da vidi ta pie taj
moj stvarni bliski roak iz fiktivne daljine, koji nastoji da nekako ukloni prokletu
opsednutost tekstom, jer za svaku ivotnu situaciju ve ima paralelu u knjievnosti.
Dakle, Enrike Vila-Matas (taj je ba dobar), Montanovo zlo:
Knjievnost je, rekoh sebi, kao nikad do sada napadnuta Montanovim zlom, a
to je opasna bolest ija je geografska mapa veoma sloena, budui da je sastavljenja
od najrazliitijih i najraznovrsnijih provincija ili zlokobnih oblasti; jedna od njih,
najvidljivija i moda najgue naseljene a, u svakom sluaju, najprizmenija i najgluplja, ugroava knjievnost od onog dana kada se pisanje romana pretvorilo u omiljeni
sport gotovo beskrajnog broja osoba; teko da e se neki diletant odluiti da zida kue
ili da, odjednom, tek tako, pravi bicikle a da pre toga nije stekao odgovarajuu strunost; nasuprt tome, danas ceo svet, doslovno ceo svet, misli da zna da napie roman,
premda prethodno nikada niko od njih nije ovladao ak ni najosnovnijim sredstvima
tog zanata, ali vrtoglavo poveavanje broja tih piskarala sada ve nanosi ozbiljnu tetu itaocima, koji su danas rtve ogromne zbrke.
Pa, kako onda da sednem i da piem roman. Reci mi, kako?
ZF: To tvoje pitanje podsjetilo me na jednu od Albaharijevih pria iz Opisa
smrti, kad roak klinca koji funkcionira kao pripovjeda, ee s njim i djeakovim
ocem uz rijeku i odjednom prehoda vodeni tok, a za njim to uini i otac klinca. Mali
ostaje na drugoj obali i oklijeva, a taj roak mu govori:
Hodaj, no samo hodaj!
Tako neto mu govori, vie se ne sjeam, trideset godina je izmeu te prie i
mene, a ipak je ovdje imam potrebu parafrazirati. I mali prehoda vodu, a ovaj mu
onda kae:
Vidi da je bilo lako!
Ili opet tako neto. Jebem ti senilnost, ali mislim da je to smisao. Pa kad ti pita:
Pa, kako onda da sednem i da piem roman. Reci mi, kako?
Najbolji odgovori bi valjda bio:

Sjedi i pii.
To bi bio odgovor, naravno kad ne bi bilo one Mannove mudrosti koja kae
da je pisac onaj kome pisanje ide tee nego drugim ljudima. I upravo je to ono o
emu govori u svom pismu: ta nepodnoljiva lakoa pisanja i osjeaj da su pisanje i romani neto to je svima dano; samo posegnu na neku imaginarnu policu i
uzmu formu, zatim u koaricu stave i stil, pa biraju likove, crne, bijele i sive, onda i
pripovjedae, pouzdane i nepouzdane itd. Ovo o emu govori stvarno je fenomen
i zasluuje biti tema romana: zato ljudima ne pada na pamet iz hobija raditi bicikle, ili bojlere, a nemjerljiv broj ljudskih jedinki ima potrebu i hrabrosti upustiti
se u pisanje romana?
Odgovor na ovo pitanje krije se vjerojatno u sposobnosti zdravog razuma veine ljudi da za proizvodnju bicikla trebaju imati iskustva s obradom metala, da im
treba oprema za zavarivanje, i jo niz drugih uda. S druge strane, u sluaju romana,
ne postoji ni svijest o jeziku ni svijest o, ue shvaeno, jeziku knjievnosti. Uzrok
tome pak lei u nesposobnosti da vrlo velik broj ljudi shvati zato je neki roman
dobar, a zato neki drugi nije; za takvu procjenu potrebno je ipak neto malo vie
znati o tradiciji, postupcima, povijesti romana. Do sada nam je srednjokolsko obrazovanje nudilo alate za tu procjenu, kao i sasvim odreeno italako iskustvo. Danas, kad je itanje hobi koji izumire, a trite knjiga je kaotino, bez kriterija i bez
prave knjievne kritike, proizvodnja knjiga pretvorila se u tancanje stereotipa, a
ono najvanije za pojedine knjige su reklame kojima se prodaju. One su esto i jedini tekstovi koji su o njima napisani. Slaem se zato s tobom da bi radionice pisanja
trebale u prvom redu biti radionice itanja.
U toj poplavi romana dogaa se jedna paradoksalna stvar: oni koji bi stvarno
mogli napisati neto dobro to ne ine, dok oni koji nemaju anse napraviti ita dobro nemilosrdno mre papir. I u svemu tome zduno se zalaem da jedan roman,
koji jo ne postoji, konano bude napisan. Naime, postoji jedna izvrsna pria Senka
Karuze koja se zove Iz prve ruke. U toj prii glavni lik, koji sa svojom sretnom
obitelji, enom i dvoje djece, dolazi na otok gdje je proveo dio djetinjstva i mladosti,
pria priu o eni koja ga je usvojila, Mileni. On je pilot, uspjean je ovjek, osim ove
njegove, vole ga i mnoge druge ene, ali je u djetinjstvu bio seksualno zlostavljan.
To je inila njegova pomajka Milena. Radi se o prii koja nam na drugi nain i iz
drugoga kuta pria veliku priu o pedofiliji koja je obiljeila medije i javnost s kraja
dvadesetog i poetka novog stoljea. Pedofilija kao neupitno zlo ovdje je stavljena
pod znak pitanja, ona se u toj prii preispituje. Sama pria svom autoru zapravo je
biljeka za roman koji on iz nekog razloga ve godinama odbija ili ne moe napisati.
A to je, sudei po kvaliteti njegovih pria, naravno i ove, velika teta. I tako, ja kad
god mogu na radionicama itanja i pisanja spominjem to kao roman u nastajanju.
Eto, do kuda ide ta zaluenost knjievnou: kraj tolikih romana, ja se zalaem za
jo jedan.
Na Interliberu prijatelj koji radi kao urednik u Frakturi opskrbio me knjigama pa sada paralelno itam prie Mircea Cartareskua iz knjige Nostalgija i Amosa
Oza iz knjige Prizori iz seoskog ivota. Zanimljivo je da su obje knjige romani labave
strukture ili zbirke pria meusobno povezane likovima, temom i mjestom zbivanja. Cartarescu mi je ljekovito iracionalan, svia mi se jer se tu nalazi puno iza i
ispod rijei, u priama ima neto suludo i fantastino koje se ipak jako tie naih
ivota. Ozova zbirka Meu svojima bila mi je jako dobra, a u novim priama Oz je
ipak drugaiji. Njegova snaga je oduvijek bila u jednostavnosti i dobrom balansu
izmeu reenog i preuenog. U ovoj zbirci ima mi moda malo previe preuenog
pa prie djeluju sa zadrkom; omoguuju da se misli o njima jo dugo nakon to ih
se proita, usauju nam svijest onaj upitnik zbog kojega nam se na prvu loptu moda i ne sviaju, ali e to potaknuti da im se kad-tad vratimo.
Na kraju ti moram rei neto s poetka: sintagmu tvoje pitanje u brzini sam
napisao pogreno, pa je glasilo tvoje pisanje i to me podsjetilo koliko su te dvije
rijei sline, ali i da obje mogu funkcionirati u istom kontekstu. I doista, piui bavimo se pitanjima. A tako je i kad razmiljamo o pisanju. Zar ne?
MP: O tome stalno raspravljam sa studentima. Govor o knjievnosti je neprestano, neposustalo otvaranje pitanja. Odgovori su relativni, podloni stalnoj proveri, kontekstualni, i, to je najvanije, vrlo retko imaju optevaei znaaj. Svako
za sebe pronalazi svoju verziju odgovora. Nema tu mnogo aksioma. Jedan od njih
je: ako hoe da bude pisac, mora itati, ma ta mislio uka kad kae: uka je
pisatelj, on ne itatelj. itanje prethodi pisanju, itanje je krajnji ishod pisanja.
E, vidi, Zorane, mislim da je neuralgina taka dananje knjievnosti prenaglaavanje znaaja pisanja, a prilino olakotno ignorisanje itanja, na svim nivoima.
Meu mojim prijateljima i poznanicima ima tek nekoliko posveenih italaca, i
moda je u pravu Larisa Saveljeva, koja prevodi knjige srpskih i hrvatskih pisaca
na ruski, pa i moje, kad kae da je u dananjim prilikama, u tom epidemijskom
pretendovanju na status pisca (ta profesija je, navodno, ouvala neku neobinost,
nekakav ugled, sama knjievnost ba i nije), pomalo banalno biti pisac. Razumem
je: knjievnosti su, to je samo prividan paradoks, u neku ruku mnogi blii itaoci
i prevodioci, a biti pisac, pa to je, takorei, svakodnevna pojava, nema tu nieg
neobinog, hvale vrednog i nedokuivog, mada smo ueni da, eto, ima, pa i sami
to donekle prieljkujemo. A nema, zaista: to je samo jedna, moda ne najbolja, ne
ni najgora mogunost da osmislotvorimo sopstveni ivot, da mu damo nekakvu
posebnost i vrednost.
Jue mi je na konsultacije dola Aleksandra, moja nekadanja studentkinja,
sada bibliotekar u osnovnoj koli u Bori, velikom prigradskom naselju, to je najvea kola u Srbiji. Dovela je devojicu koja darovito pie, osvaja sve nagrade, pobeuje na konkursima, i sve tako redom, bistro i pismeno dete. Sela je ta simpatina Jovana i kad sam je zamolio da mi kae neto o sebi, prvo to je izgovorila,
bilo je: Ja sam Jovana, i hou da postanem pisac. To mi se dopalo, kupilo me u
trenu, ta reenost i ta jasna elja, ja i posle pedeset napisanih knjiga oseam teskobu kad negde moram da kaem: Ja sam pisac, pa najee to i zaobiem, obino
kaem: Ja sam profesor, to je, je l da, nekako prirodnije, nekako normalnije.
Ba lepo, Jovana, velim ja njoj, nemam nikakav savet za tebe, ne volim da dajem
ni da primam savete, dopada mi se ta nedvosmislenost tvoje namere, samo pii, i
itaj, i nemoj uriti sa objavljivanjem, znam za mali milion pisaca, a pola miliona i
lino poznajem, koji bi eleli da zaborave svoje rane radove, iz mnogih razloga, evo
ti Ivo Andri za primer. I tako mi lepo razgovaramo i, naravno, pitam ja nju, ima li
osim Aleksandrine naklonosti i roditeljsku podrku, a ona mi onako detinje iskreno
i pomalo kivno, spremno odgovori: Ma, ne, prole godine, na raspustu, roditelji mi
prebacuju: Zar moramo stalno da te vodimo u biblioteku, moe li ti ponekad, kao
sva druga deca, i tvoje drugarice, da kae kako bi htela da ide na bazen. Budi, bre,
dete, malo normalna. Ima neki avo u toj potrebi za pisanjem, a avola ne moe
kontrolisati. Najvie to moe je da uini da taj avo ne kontrolie do kraja tebe,
jer ako u potpunosti ovlada, eto oholosti, eto sujete, eto oseanja lane vanosti, eto
prevelikih oekivanja, eto zahteva da ti se dive, i sve tako redom.
Inae, rad u irijima ovih zimskih meseci uzima gotovo sve moje vreme, knjige
samo pristiu. Posebno mi se dopada iroko rasprostranjeni stereotip poruke koji
prati slanje ili lino uruivanje tih knjiga. Na sajmu knjiga u Beogradu, na koji idem
samo jedno popodne, jer je meni sajam knjiga svaki dan (to sam rekao u nekom intervjuu, pa se primilo i proirilo), najmanje petoro poznatih ili meni nepoznatih
pisaca mi je reklo: Ba me zanima ta ti o tome misli kad proita, svakako e
proitati, videe da je dobro, radio sam na tome godinama. Sasvim prirodna elja,
ljudi piu da bi bili potvreni, prihvaeni, voljeni. I nekako je to samorazumljivo...
Ali i mimikrino. Ne zanima nikoga od njih ta je zaista mislim. Prvo, emu upisivanje vanosti tome ta ja mislim, i zato bi to uopte bilo tako i toliko bitno, oni bi
zapravo hteli samo da ih hvalim, u tome je mimikrija, a drugo, ne bih bio siguran
da bi se u veini sluajeva poiljaoci tih poruka obradovali kada bih im rekao ta
zaista mislim, jer, odmah bi mi se na glavu, kao i toliko puta do sada, sruila kivnost,
uvreenost, optuba da sam ovo ili ono, to je takoe u redu i takoe vie nego zaslueno. Hou rei, tako je to ljudski i sa jedne i sa druge strane: pisci imaju averziju
prema kritici, ak i onda kada ih kritika hvali, ali, po njihovom, nikada dovoljno,
nikada onoliko koliko zaista zasluuju (tatina je bure bez dna), a posebno kada
kudi njihova kongenijalna dela, onda je nekompetentna, korumpirana, nedarovita
(kritiari su, dabome, propali, isfrustrirani pisci), i tako dalje, a gledano iz mog ugla,
niko me nije terao da se bavim tim asnim poslom istaa ulica, kako je svojevremeno govorio Jovan Hristi.
Pred spavanje itam Bernharda linka, gustiram, odugovlaim zavravanje,
siguran sam da zna taj oseaj koji se javlja kada se dobra knjiga privodi kraju. Nekako ti je ao to e se zavriti, za razliku od itanja pod moranjem kad samo gleda
koliko je strana ostalo, bacio bi to odavno, ali te neki obzir primorava da ne odustane, kad si proitao toliko, izguraj do poslednje reenice, mada bi odavno zavrljaio
taj blistavi uradak nadahnutog uma u ugao sobe, na gomilu egzekutiranih naslova.
link je dobar zato to je nepretenciozan, nekako mi je nemaki precizan i ekonomian, a ispod toga duboko egzistentan. Prvo sam itao itaa i nije mi se posebno
dopao, moda zato to sam se maio tog romana nakon to sam odgledao film (a film
kvari iluziju koju sami proizvodimo dok itamo), nije ovo za roman, govorio sam u
sebi, ovo je taman za priu... Onda mi je jedan od onih retkih poznanika itaa (veina su pisci, ali o drugim piscima retko i nerado govore, osim negativno, iz sasvim
razumljivih, opet tako ljudskih razloga) rekao da je na srpski prevedena i jedna

linkova knjiga pria. Dobro, pogledau, kaem mu onako pomalo preko volje, nisam bio naroito znatieljan, pod mlakim preanjim utiskom, i pri nekom odlasku
u knjiaru, onako uzgred pitam: Imate li onu linkovu knjigu pria? Koju od dve,
imamo dve, Bekstva od ljubavi i Letnje lai kae knjiarka, nju odavno poznajem.
Ma, svejedno, kaem, dajte mi obe mada nisam znao kog e mi avola obe, hteo
sam samo da pogledam. Kad ono: Pisac. I sada ga itam pred spavanje, jedino tada
itam knjige sa kojima sam na ti.
TEMA BROJA

Toni Pustovrh
Lidija Bernardi
Sunita Subai-Thomas
eljko Kaluerovi
Orhan Jai
Ozren Kebo
Tomislav Krznar
Senka Naumovska
Marija Todorovska
Miodrag uvakovi
Tatjana Rosi
Predrag Krsti
Aida Gavri
BIOETIKA
urednik Hrvoje Juri
Priroda kao kompleksan fenomen
Kad bismo nabrojali koliko smo puta u ivotu izgovorili rije priroda, broj bi
vjerojatno premaio onaj koji bi se odnosio, recimo, na rijei ljubav i stvaralatvo,
premda bismo ove dvije rijei teko mogli odvojiti od one prve. I obrnuto. Kada bismo, dodatno, imenicu priroda proirili na pridjev koji se njome tvori, broj bi se
barem dvostruko poveao. Jedan od razloga za to zasigurno lei u prirodi same stvari (da odmah pokaemo barem jedan od konteksta u kojem se ova rije moe izrei), a to je da rije priroda, osim to ima mnogo znaenja i mogunosti primjene,
pa ak i prilagodbe kontekstu, oznaava jedan fenomen toliko mnogostruk u svojoj
biti i raznolik u svojoj pojavnosti da se moe pojmiti jedino u nastojanju oko njegove cjelovitosti. To je oito iz raznih zabluda koje su proizvele pojedine perspektive
kad su prirodi pristupale jednostrano, od kojih e neke ovdje biti razmotrene.
Unato ovakvom stanju stvari, ipak je najea prva asocijacija kad ujemo
rije priroda materijalna, zelena priroda: more, ume, oblaci. A tako e je primarno definirati i rjenici, ukljuivi takoer sile prirode i svemir. Neto obuhvatnija rije bila bi kozmos. Ona, osim to u grkoj filozofiji oznaava red naspram kaosa, ukljuuje i beskonanost i univerzum. No, pogledajmo to bismo sve stavili pod
pojam prirode, jer nam se u izriaju jednog takvog irokoobuhvatnog pojma moe
potkrasti apstraktnost, koja esto dovodi upravo do onoga to teorija eli izbjei,
naime, do pukog teoretiziranja i udaljavanja od onoga emu se eli biti blizu, a to
je spoznatljiva, takorei, predoiva istina. Neke od prvih, vjerujem svima zajednikih asocijacija bile bi biljke, ivotinje, stanice, Zemlja, molekule, ovjek, vremenske
pojave kao to su kia i snijeg, zakoni prirode, instinkt, more, uma, polje, vatra,
voda, zrak, munja, oblak, potoci, a onda moda i materija, energija, snaga, sila, evolucija, promjena, rast, napredak... Ovdje smo, s posljednjom rijeju, doli do neega
to bi se danas najvema pripisalo pojmu tehnike, ponajvie znanosti, ovjeku i materijalnom napretku, a ponajmanje prirodi. No u svim pojmovima koje smo upravo
naveli manje moemo vidjeti relacionu, procesualnu dimenziju (prirodnoga) svijeta, a vie onu uhvatljivu, pojavnu i, susljedno tome, mjerljivu, ak i kada se radi o
pojmovima kao to su energija, sila, snaga, rast. Da se vratimo na gore naznaenu
trostrukost govora o prirodi: manje moemo vidjeti ljubav i stvaralatvo, a vie prirodu koja neminovno navodi na ono vidljivo, materijalno, (pro)motrivo. No ako je
priroda fenomen, kako je naznaeno u naslovu, onda je ona mnogo vie, ire i dublje. Djelomino je razlog ovoj polu-zabludi ( jer priroda ipak jest i to) ogranienost
jezika, i nae sposobnosti opojmljivanja onoga sa im se susreemo, a djelomino
naprosto nae svijesti koja je s tim procesom najue povezana. Krenimo, dakle, putevima te svijesti, sve svjesnije vlastitih ogranienja (i upravo zato sve ire).
Kako pojmovi (i sam jezik) nikada nisu izolirani od pojavnoga svijeta koji nas
je na opojmljivanje i naveo, tako se ovjek kroz povijest, osim opojmljivanjem i opisivanjem, bavio i motrenjem koje je tome prethodilo, a u nastavku na to i izradom
naprava koje bi to motrenje uinile preciznijim, to je dovelo i do (ne)namjernog
utjecanja na samu stvar koju motrimo i/ili na uvjete u kojima je motrimo, a to je
jedna od osnovnih karakteristika znanstvenog eksperimenta. To nam jasno kazuje
kako su se prirodom, poevi od najranijih ovjekovih nastojanja, a nakon mitoloko-religijske perspektive, bavile dvije, danas (barem u jo uvijek dominantnoj paradigmi) tako bolno i neopravdano suprotstavljene perspektive, naime, filozofijska
(ili openitije, humanistika) i prirodoznanstvena. Da one u bti uope nisu suprotstavljene, ve su samo su-postavljene, svjedoe nam ak i rijei Rena Descartesa
koji je na znanost utjecao upravo u kljuu dualizma. U svojoj knjizi Rasprava o metodi Descartes kae:
Sve nauke samo su ljudska razboritost, koja ostaje uvijek jedna, uvijek
ista, ma koliko bili razliiti predmeti gdje se ona primjenjuje. Ako vrenje
neke vjetine sprjeava da nauimo drugu, spoznaja neke istine, daleko
od toga da nam smeta, pomae nam da otkrijemo drugu. Ako dakle netko
ozbiljno hoe istraivati istinu, ne smije izabrati jednu jedinu nauku, jer
su one sve povezane meusobno i zavisne jedna od druge.
Daleko od toga da su ove Descartesove rijei znanstveno utemeljene na nain
na koji se danas govori o znanstvenom utemeljenju, ali one to ne trebaju biti, pa
ak ni ne tee biti, jer su izgovorene upravo u duhu metode spoznaje samo onoga
to naem umu moe biti jasno i razgovijetno. Descartesove rijei izgovorene su
gotovo paralelno s rijeima Francisa Bacona, koje su proizale iz ideje da se o pojavnom svijetu treba zakljuivati induktivno, dakle, iz promatranja pojedinanih
pojava zakljuivati na ope zakonitosti istih, pa i slinih. Baconovski ideal znanosti
provukao je svoje zlaane niti kroz sve kaveze koje je post-baconovska znanost konstruirala. Ipak, treba imati razumijevanja za Bacona, jer je on, iz perspektive svoga
doba, imao vie nego nekoliko razloga da upravo svoju metodu smatra oslobaajuom, istinitom, monom, s obzirom na to da je dotadanja znanost umnogome bila
proarana metafizikim, veinski skolastikim bojama koje su bacale svojevrsnu
sjenu na pojavni svijet i umanjivale arkost njegovih boja. Kako on dovodi u vezu
znanosti s filozofijom i prirodom moemo vidjeti na samom poetku predgovora
njegovoj knjizi Instauratio magna (Velika obnova):
Stanje znanosti nije sretno i nije mnogo uznapredovalo; ljudskom se razumu mora otvoriti put posve drukiji negoli je bio poznat do sada i moraju se pribaviti druga pomona sredstva, kako bi um mogao najbolje iskoristiti svoje pravo na prirodu.
Iz ovog Baconovog imperativa jasno je da do tada nije postojala eksperimentalna metoda, barem ne ona koja bi se nalazila izvan uma. Istovremeno, upravo je
to ono to Descartesa uvjerava u jedinu moguu izvjesnost, dakle, ono umno, mislee, ono Cogito, ergo sum. Za razliku od baconovskog empirijskog, osvajakog
Znanje je mo, a za volju istine, Descartes je mogao biti siguran jedino u injenicu
vlastitog uma (res cogitans), kojeg je striktno odvajao od injenice pojavnog svijeta
(res extensa). Za jasnou i razgovjetnost spoznaje, egzaktnost matematike nam,
prema njemu, u najveoj mjeri daje primjer i vodstvo, te se iz toga vidi neizostavna
povezanost filozofije i (prirodnih) znanosti, to je i on sam izrekao u prethodno navedenom odlomku. Ipak, njegova je racionalistika metoda u svojoj dosljednosti u
bitnome dovela do upravo suprotnog efekta, gdje su mnogi zakljuci, kao rezultat
njene primjene, ispali sasvim iracionalni (kao, na primjer, da su ivotinje, a i itava
priroda, za razliku od ljudi, samo strojevi/mainerija).1 Slino se dogodilo i s Baconovom induktivnom, empirijskom metodom koja je, u svojoj tenji da vidi svijet
kakav on zaista jest (a koju iz tog razloga ne moemo zvati drugaije nego metafizikom2), ipak taj svijet koji zaista jest svodila mahom na materijalni svijet podloan i
pristupaan naim osjetilima i eksperimentalnoj metodi. Iz istih razloga kao i kod
Descartesa, ovaj je pristup ostao necjelovit: istina, pruio je maksimum u prikazu
prirode pod uvjetima ove metode, ali se u okviru te metode pokazuje samo mali
dio prirode. Iako su nastala otprilike u isto vrijeme (Instauratio magna F. Bacona
1620, a Rasprava o metodi R. Descartesa 1637), ova dva velika djela dvaju velikih
autoriteta kad se govori o filozofiji, prirodnoj znanosti i prirodi openito dala su
svakako drugaije poglede na prirodu, no zajedno su stvorila osnovu moderne znanosti. Unato dualizmu koji ga je snaao,3 Descartes nudi podlogu za zakljuak da
razliita gledita doprinose cjelini i, pragmatiki reeno, upotrebljivosti u pitanjima znaajnima za ovjeka i njegovu okolinu. Tako je suvremena znanost doekala
prirodu s punim asortimanom racionalnosti, eksperimenata, dualizma i moi, koji
ju je, logino, drao na nianu pristojno udaljenom od njega samoga, zaboravljajui
kako upravo oko koje gleda kroz taj nian daje karakteristike onome to, kao takvo,
vidi okolo, pa i unutar sebe.
To nije (pre)dugo potrajalo. Suvremena znanost proglaena je objektivistikom, mehanicistikom, fragmentirajuom i destruktivnom, no ipak, u samom njenom sreditu pojavila se perspektiva drugaija od ove, perspektiva koja svoje oi
ne naslanja na nian da bi vidjela svijet oko sebe, ve ih, poput kameleona, okree
na sve strane i oko sebe, sa sposobnou da vidi ak i vlastita lea. Iako se svako
oko (p)okree neovisno, kad uoi plijen, oi se kameleona usklauju, usmjeravaju
i izotravaju sliku. Ova se perspektiva, metaforiki umnogome nalik ovoj fascinanZa opirniji prikaz ove teme, kao i za realne pozitivne odrednice Descartesova dualizma, a posljedino
i mehanicizma, usp. Tomislav Krznar, Ren Descartes i suvremeno shvaanje prirode, Socijalna
ekologija, god. 16 (2007), br. 1, str. 5978.
2
Metafizika se bavi razumijevanjem i objanjenjem prirode, bitka i svijeta na taj nain da transcendira pojedinane znanosti koje su se s razvitkom moderne znanosti diferencirale, jer prije razvitka ove
(prirodne) znanosti sva su se pitanja vezana uz prirodu rjeavala unutar metafizike i prirodne filozofije koja se razvila unutar nje.
3
Koristei rije snaao, mislim na to da Descartes dualizam nije traio, nego je do njega doao preputajui se dosljedno svojoj metodi, to mu je na kraju stvorilo i odreene probleme, koje je bilo teko
iz te pozicije rjeavati (kao to je povezanost izmeu uma i tijela), nakon ega je, pokuavajui ih ipak
rijeiti, upao u jo vee probleme.
1
tnoj ivotinji, poela pojavljivati poetkom 20. stoljea, no istinski je zaivjela tek
sredinom istoga, a koliko je u skladu s navedenom metaforom moda e pokazati
sljedee rijei Ludwiga von Bertalanffyja4 koje nalazimo u njegovoj knjizi General
System Theory: Foundations, Development, Applications:
izgleda da postoje opi aspekti, podudarnosti i izomorfizmi zajedniki
sistemima. Ovo je domena ope teorije o sistemima; ustvari, ovakvi se
paralelizmi ili izomorfizmi pojavljuju ponekad iznenaujue u inae
potpuno razliitim sistemima. Opa teorija o sistemima je, dakle, znanstveno istraivanje cjelina (engl. wholes) i cjelovitosti (engl. wholeness),
koji su, ne tako davno, smatrani metafizikim idejama koje prelaze granice znanosti.
Izgleda da je prirodna znanost, koja je svakako pretea znanosti o sistemima,
iz same svoje biti prepustila tron znanosti o sistemima koja iako nenaviknutom
uhu moda zvui apstraktno, pa ak moda i jo mehanicistikije od klasine prirodne znanosti ipak na neki nain transcendira sam predmet svojih istraivanja
ili mu barem priznaje veu neuhvatljivost, a time i irinu, tako da je, s obzirom na
to, promijenila i naziv prirodne znanosti u znanost o sistemima. Uoimo ovdje
da su prirodne znanosti iskazane u pluralu, dok je znanost o sistemima jedna
znanost o mnogim sistemima, kakvi nam se ve u svojoj mnogostrukosti i raznolikosti nadaju u prirodi i ivotu openito, pa time ne iskljuuje ni druge znanosti
osim prirodnih, kao to su drutvene i humanistike. (Spomenimo samo da u sisteme, napose otvorene sisteme, spada sve to je ivo, dakle, veina onih pojmova koje
smo nabrojali na poetku pod pojmom prirode, iz ega je jasno kako su to pojmovi koji dominantno spadaju pod biologiju i fiziku, dvije samo naizgled razdvojive
znanosti.5) Uzgred budi reeno, nije li ipak nepravedno znanosti o ivom i neivom
svijetu oko nas i u nama, kakve danas poznajemo, zvati prirodnim znanostima? Po
emu su te znanosti prirodne i na koji nain prirodi pristupaju? Znanosti s tehnikom u svojoj sri, kojom pak zadiru u sr prirode, do one granice do koje mogu. Ali
preko nje ne mogu nita. No one se i dalje zovu prirodnim znanostima iako nakon
prelaska spomenute granice gube kurs, gube prirodu iz vida, mada na nosu imaju
bezbroj naoala. Naoale mi mogu pomoi da bolje vidim tekst koji itam, ali mi
ne mogu objasniti to itam, a jo manje iskustva onoga koji je tekst napisao. Kompleksnost koja se nalazi u prirodi, a pri tome mislim i na ovjeka, ne moe se u svojoj
biti vidjeti golim okom. Osnovna prirodna znanost koja nam je otvorila oi po tom
pitanju je fizika, s otkriem kvanta i posljedino razvitkom kvantne teorije. Priloimo kao dokaz barem jedan citat poznatog fiziara Wernera Heisenberga, iz njegove
knjige Fizika i filozofija, gdje tematizira dualizam, koji je tako jasno i razgovijetno
Ludwig von Bertalanffy (19011972), austrijski biolog i filozof, zaetnik i jedan od glavnih osnivaa
ope teorije o sistemima (General Systems Theory).
5
Vie o znanosti o sistemima i njenoj pojavi u prirodnih znanosti usp. Nikolina Filipovi, Promjena
znanstvene slike svijeta u kontekstu ope teorije o sistemima, Nova prisutnost, god. 12 (2014), br. 3,
str. 401411.
4
naglasio Descartes, a razvitkom kopenhagenskog tumaenja kvantne teorije, izgleda da gubi na svojoj otrini u pogledu sve jasnijeg razumijevanja stvarnosti u cjelini:
Sasvim openito, dualizam izmeu dva razliita opisa iste stvarnosti ne
moe se vie promatrati kao naelna tekoa, budui da iz matematike
formulacije teorije znamo da u njoj ne moe postojati nikakvo proturjeje. Dualizam izmeu te dvije komplementarne slike, valne i estine, bit
e takoer jasno vidljiv u fleksibilnosti matematikog formalizma. (...)
Stoga mogunost da se radi s razliitim komplementarnim slikama ima
svoj analogon u razliitim transformacijama matematikog formalizma.
Ona u kopenhagenskom tumaenju kvantne teorije ne vodi ni do kakvih
potekoa. Zapreka razumijevanju tog tumaenja iznosi se u stvari uvijek
kada se postavlja poznato pitanje: ali to se onda stvarno dogaa u atomskom procesu?
Zaista, to se onda stvarno dogaa u prirodi, u ovjeku, u ivotu, u atomskom
procesu? Ova kompleksnost, neuhvatljivost stvarnosti koja nadilazi kartezijanski
(dakle, nepomirljivi) dualizam, oslabljuje nam fokus na objekt, atom, molekulu,
samo da bi se fokus izotrio na ono stvarno u Heisenbergovim rijeima, na proces,
na veze i relacije koje uope omoguavaju formiranje ovih objekata. Nova znanost,
znanost o sistemima, jo nam vie dakle otvara oi, a potreba za novim naoalama
gubi se u novosteenom bogatstvu razumijevanja kompleksnosti fenomena (ne)
ive prirode.
Ipak, ne treba biti previe optimistian pa tvrditi da je ova promjena u samoj
sri znanosti danas vidjiva onoliko koliko bi to trebala biti. Jo uvijek metoda, pristup, pa i svjetonazor prirodnih znanosti velikim dijelom definiraju sliku svijeta
kakvu ovjek dananjice usvaja, to preko samog iskustvenog bivanja u tom svijetu, to preko formalnog obrazovanja, a to je sve jo velikim dijelom pod palicom
ekonomsko-politikih sistema iz kojih ne moemo tako lako izai jednom kad se
formiraju.
Do sada smo o prirodi govorili u kontekstu znanosti. No moemo li govoriti
o prirodi a da ne govorimo o ovjeku? I moe li znanost govoriti o ovjeku a da ne
govori o umjetnosti i/ili religiji? Kako ovjek moe govoriti o prirodi ako je neodvojivi dio cjeline koju ona podrazumijeva? I govori li ovjek o prirodi kroz znanstvene
radove iz podruja prirodnih znanosti ili je govor o prirodi iz raznih perspektiva
ve po sebi priroda koja progovara? I ako govorimo iz raznih perspektiva (koje ne
spadaju pod znanost), tko e nam garantirati da smo suvisli? Je li kultura miljama
daleko od prirode, kako se u teorijama kulture esto istie? I kako to da govorimo
o ovjeku i o prirodi, a da ne govorimo o Bogu, o ljepoti, o ljubavi? Iako sasvim sigurno ne moemo u isto vrijeme misliti o svemu ega smo se ovdje dotaknuli, ipak
nas razgraniavanje udaljava od istine, a jo vie manjak komunikacije meu pojedinim iskustvima koja kao ljudi doivljavamo u cjelini svojih bia. Moda nije pravedno religiju i umjetnost svrstavati u ne-znanstvene perspektive i time im odrei
mogunost (utemeljenog) govora o prirodi, kao to nije pravedno prirodnim znanostima odricati mogunost da govore o bitku ili bogu, a da time ne izau iz svoga
podruja. Naalost, sve to se pretvori u instituciju, prestane bivati u ovoj cjelovitosti, pa su tako i crkve i akademije umnogome ograniavale ovu komunikaciju, da
ne kaem razumijevanje. No ipak su i filozofi, i teolozi, i vjernici, i slikari, i pjesnici,
i znanstvenici kroz povijest govorili o ovoj cjelovitosti, pisali, slikali, propovijedali i
pripovijedali, eksperimentirali, mislili o njoj. Priroda ili bog? Bog ili ovjek? ovjek
ili priroda? Platon ili Aristotel? Descartes ili Bacon? Ova su pitanja, prema svemu
do sada reenom, iluzorna i neistinita. A kako neistinito pitanje moe odgovoriti
istinom? Klju nije u biranju, a kljuanica je uvijek premala da bismo kroz nju vidjeli istinu. Vrata bi se moda ve otvorila da smo se prestali naslanjati na njih zurei znatieljno kroz pijunku.
Kako smo se onda mogli kroz prirodne znanosti toliko udaljiti od stvaralatva
i ljubavi, koje smo na samom poetku ovoga rada doveli u najuu vezu s prirodom?
Kako je Francis Bacon mogao potaknuti konstruiranje znanstvenog kaveza velikog gotovo tri stoljea nakon rijei koje ispisuje u predgovoru svoje knjige Instauratio magna, odmah nakon molitve koju upuuje bogu, a na kraju koje moli da se
mi (...) ne izobijestimo i da ne postanemo neumjereni, nego da istinu njegujemo
u ljubavi, nakon to ju, pomou metoda i alata koje predlae, otkrijemo (ili joj se
barem pribliimo):
Naposljetku bismo uope svakoga htjeli podsjetiti da uvijek misli na prave ciljeve znanosti. Za njima ne treba teiti zbog duha, ne poradi prepirke,
ne poradi toga da se drugi preziru, ne poradi prednosti ili slave i moi ili
slinih niskih stvari, nego za slubu i korist ivota; u ljubavi treba da ga
usavravaju i upravljaju njime. Iz poude za moi naime posrnuli su aneli, a iz poude za znanjem posrnuli su ljudi; ali u ljubavi nema prekomjernosti, pa zbog nje ni aneo ni ovjek nikada nije doao u opasnost.
Nakon (previe) provokativnih pitanja prethodno postavljenih, udaljimo se od
racionalnog razmatranja fenomena prirode i dozvolimo njenoj kompleksnosti da
se iskae i u pjesnikoj formi. A koliko jednoga u drugome ima teko emo ikada
moi izmjeriti, kao to emo teko izmjeriti trenutak zabiljeen ovdje zapisanim
rijeima i onima gore, i ovima nie:
Vjeno vraanje novog

Mogla bih trati zauvijek
pored jezera i divljih patki,
kreketa, umova i uma
i dralovih letova djevianskih,
to iako lete oduvijek
uvijek ih u udu gledam.
Mogla bih, a da se ne umorim,
trati zauvijek,
i kao da se ne kreem
mada sve se kree oko mene, pa i ja.
Sva ivost moga tijela iri se
na zemlju to me odbacuje
(da ne propadnem),
na zrak to me u uzdahu oekuje
(da ne ugasnem),
na sve to vidim iz sebe, a da nisam ja
(da se ne izgubim).
Taj je ivot tako rairen,
a opet skupljen u jednom mjestu
omeenom tek mojom koom.
Pa se uvijek iznova iri,
djevianski kao dralova krila
kao da je prvi put.
I sve se vraa, sve se uvijek vraa
na ovu prvost
nepovratnu.
Toni Pustovrh
Neka bioetika i biotehnoloka

razmiljanja o poloaju i ulozi ivotinja
u savremenom tehnolokom drutvu
prevela sa slovenakog: Ana Ristovi
Tekst istie neke (bioetike i biotehnoloke) aspekte novih mogunosti za

transformaciju biljaka i ivotinja koje donosi razvoj savremene tehnologije, posebno u kontekstu paradigme sintetike biologije. Usredsreuje se kako na tehnoloke
mogunosti i implikacije koje proizlaze iz njih, tako i na potencijalne kriterijume za
vrednovanje biljaka i ivotinja kao samostalnih biolokih sistema, na koje upuuju
nova saznanja neuronauke i nauke o ivotu. U nastavku je dat kratak prikaz savremene (re)konceptualizacije uloge i poloaja ivotinja i biljaka u kontekstu ljudskih
vrednosti, kao i tenzije koja vlada izmeu njihove instrumentalizacije i eventualne
(delimine) emancipacije.
Uvod: bioetika i biotehnologija

Tokom poslednjih nekoliko decenija odnos oveka prema ivotinjama i biljkama poeo je izrazito da se menja. S jedne strane, (neuro)nauno odnosno (neuro)
bioloko razumevanje kognitivnih procesa doprinelo je podrobnijem uvidu u slinosti izmeu emocija oveka i drugih ivih bia, dok, sa druge strane, razvoj biotehnologije, genomike i sintetike biologije omoguava sve preciznije i temeljnije
intervencije s ciljem preoblikovanja strukture ivih bia i njihovog delovanja. Tako,
u jednu ruku, postajemo vie empatini i aktivni kada je re o zalaganju da se umanji patnja drugih ivih bia, pre svega viih sisara, u cilju ouvanja (raznolikosti)
ivog sveta i okruenja u irem smislu. Sa druge strane, u savremenom tehnolokom drutvu se suoavamo sa narastajuim mogunostima (ali i spremnou) za
intrumentalizaciju drugih ivih bia (njihovih delova) u okviru ljudskog ulaganja
napora za postizanje efektnijeg i celokupnijeg zadovoljenja vlastitih potreba i htenja. Nauni i tehnoloki razvoj odigrao je veliku ulogu u oba trenda. Razmiljanje o
eventualnim irim posledicama i implikacijama takvog razvoja po iva bia, okruenje i ljudsko drutvo tokom poslednjih nekoliko decenija razvilo se pod okvirnim
pojmom bioetike.
Kao i u sluaju svake kompleksne drutvene pojave i u sluaju bioetike postoje
razliite interpretacije i istorijske geneze ove naune oblasti. Na bioetiku moemo
da gledamo kao na reakciju na sve vee tehnoloke mogunosti civlizacije koje omoguavaju korenito preoblikovanje sveta i ivih bia, kao i na sve dublje naune uvide
u funkcionisanje sveta prirode, ukljuujui i oveka. U optim crtama, mogli bismo
je definisati kao interdisciplinarnu oblast koja obuhvata medicinsku etiku, ivotinjsku etiku i ekoloku etiku koja formalno potie iz 60-tih godina 20. veka. Mogli
bismo rei da bioetiko prouavanje obuhvata sva etika pitanja koja se odnose na
stvaranje i odravanje ivih bia i tako obuhvata razvoje i pitanja na podruju (bio)
medicine i nauka o ivotu, kao i uticaje obuhvatnijih tehnolokih inovacija na ive
sisteme na razliitim nivoima, ukljuujui i biljke, ivotinje, ljude, drutva i ekosisteme u okviru sve globalnije usmerene (bio)etike.1 Pritom se, naravno, pokreu
neka (filozofska) pitanja od sutinske vanosti, kao to su ta je ivot i gde je razlika
izmeu ivog i neivog sveta, a posledino tome i koja bia jo zasluuju individualnu analizu i koja od njih treba da analiziramo iskljuivo u irem kontekstu ouvanja bioraznolikosti i odravanja pojedinih ekosistema.
ovek kao pripadnik vrste koja koristi razliite elemente prirodnog sveta za
njegovo i vlastito preoblikovanje, za sobom ima ve dugu istoriju sve vie planskog
usmeravanja i izbora biljaka i ivotinja za prehranu i pomo. Brzina i ciljani izbor
eljenih karakteristika ivih bia izrazito su se ubrzali sa naunim pristupom u
okviru industrijalizacije poljoprivrede i prehrambene industrije, koju je pratila sve
vea objektivizacija odnosno opredmeivanje i emotivna i kognitivna udaljenost od
tih biljaka2 i ivotinja kao ivih bia. Ta udaljenost je u prolosti sigurno bila manja
(kako u prostornom tako i u kognitivno-emotivnom smislu), uprkos dugotrajnoj
istoriji gospodarenja oveka nad njima, s obzirom na to da je zbog oteanog uzgajanja i odravanja njihova vrednost bila mnogo via, dok je danas njihov status
esto na ravni potronih predmeta. Savremene tehnologije za temeljnije i preciznije (bio)preoblikovanje ivih bia svoj pravi pohod poele su s poecima biotehnoloke revolucije 70-ih godina 20. veka, a pravi zalet su dobile sa dekodiranjem
ljudskog genoma 2000. godine, porastom (bio)informatizacije brojnih nauka i tehnolokom konvergencijom, kao i meusobnim podsticanjem i preplitanjem raznih
tehnologija i naunih uvida, u institucijama i napretku, tokom poslednjih deceniju
i po. Tako, na primer, sintetika biologija,3 jedno od brojnih perspektivnih bioinenjerskih podruja koje bi trebalo da u potpunosti sazri tokom buduih decenija,
razliitim tehnikama, a pre svega intervencijama na genomu elije, obeava velike
mogunosti za tehnoloko preoblikovanje ivih bia po meri. U tom smislu mogue
Nauni i tehnoloki napredak dan-danas otvara mogunosti za irenje sposobnosti proseno zdravih
odn. normalnih ljudi u okviru poboljanja ili jaanja oveka (vidi npr. Savulescu, Julian, Ruud kao
i Meulen i Guy Kahane (ur), 2011. Enhancing Human Capacities. Wiley-Blackwell) i nita manje
polemike pokuaje dekomponovanja irokih pojaseva zemaljske povrine odn. atmosfere s ciljem
hvatanja u kotac sa posledicama klimatskih promena, a u okviru geoinenjeringa (vidi u: Pustovrh,
Toni i Andrej A. Luki. 2012. Rizine tehnologije i suvremeni drutveni izazovi: geoinenjering u
drutvu rizika. Socijalna ekologija 21(1): 5-30). Implikacije obe oblasti mogli bismo da uvrstimo (i) u
istraivaku oblast bioetike.
2
Zanimljivo je npr. i vrednosno uspostavljanje razlika izmeu korisnih biljaka, lepih biljaka i korova,
i savremeno kulinarsko (pre)orijentisanje na biljke koje su tokom proteklih decenija u veoj meri bile
dobre za ishranu ivotinja.
3
Sintetiku biologiju uopteno moemo da definiemo kao inenjering biolokih sastavnih delova i
sistema koji ne postoje u prirodi, kao i inenjersko preoblikovanje postojeih biolokih komponenti, a
u cilju stvaranja sistema koji obavljaju korisne funkcije za oveka.
1
su (barem) tri stvari, i to: izolacija tj. replikacija pojedinih delova odnosno sistema
izvan ivih bia, preoblikovanje postojeih ivih bia i stvaranje, odnosno oblikovanje potpuno novih bia koja poseduju eljene osobine ili funkcije.4
Istovremeno sa deliminim deifrovanjem i modelovanjem bioloke strukture,
a posebno strukture mozga, postajalo je sve oiglednije da sva iva bia imaju zajednike odreene strukture, iz ega sledi da svi imamo sline fizioloke mehanizme i
sline funkcije. Ukoliko, meutim, govorimo o zajednikim i prilino slinim modanim strukturama, posebno meu viim sisarima, moemo da, naravno i putem posmatranja samog njihovog ponaanja, zakljuimo da iva bia poseduju barem delimino slian unutranji svet oseanja, kao to ga imamo mi, ljudi, a pre svega to se
tie osnovnih emotivnih reakcija kao to su strah, bes, iznenaenje i odvratnost.
Oba trenda su vodila do savremenih predloga i prvih pokuaja kako sa (bio)
tehnologijom nadomestiti ulogu i funkciju ivotinja u ljudskim aktivnostima i drutvima, to bi, s jedne strane, moglo da doprinese veoj efikasnosti i da prui vee
proizvodne mogunosti, a sa druge bi umanjilo trpljenje ivotinja.5 Tu se, izmeu
ostalog, otvaraju mogunosti zamene ivotinjskih proizvoda izolacijom delova tj.
sistema ex vivo, ili izradom ivotinjskih proizvoda bez cele ivotinje. U tom smislu, na veliku medijsku panju kao i panju javnosti nedavno je naila vest o uzgajanju mesa odn. miinog tkiva in vitro, dakle van ivog organizma, u epruveti, kao i
burger od sintetike govedine za 225.000 USD koji je 2013. godine kupio (odnosno
sponzorisao) suosniva Googla, tehnoloki zanesenjak i preduzima Sergej Brin.
Dugorono to bi moglo da vodi realizaciji ciljeva za koje se ve decenijama bore
brojne organizacije za zatitu ivotne sredine i organizacije za prava ivotinja, kao
to je PETA. Takvi trendovi su, naravno, povezani sa tehnolokim i preduzetnikim
mogunostima, a delimino i sa porastom svesti i bioetikom skepsom kada je re
o uticaju poljoprivredne i prehrambene industrije na senzitivne ivotinje i zemaljsku biosferu. O veem priznavanju emotivne i kognitivne sofisticiranosti vierazvijenim sisarima moda najbolje govori deklaracija o pravima delfina i kitova koja je
2010. godine izdata u Helsinkiju6 kao i zalaganje za dodelu statusa sopstva( jastva)7
odreenim primatima i drugim ivotinjama.
Kao to je, oigledno, i u sluaju bioetike kao i (bio)tehnologija za preoblikovanje ivih bia i drutvenopolitikih implikacija koje proizilaze iz toga, re je o
veoma obimnim i kompleksnim podrujima koja otvaraju brojne mogunosti kao
i brojna aktuelna pitanja i dileme.8 U tom irokom kontekstu ovaj tekst se usredsreuje odnosno ograniava na pregled nekih vidova tehnolokog razvoja, povezanih
Kao to je ve pomenuto, ni ovek nije izuzet iz bioinenjerskog projekta, a ipak te mogunosti i
njihove implikacije u ovom lanku nee biti posebno analizirane.
5
Ni taj trend nije ba nov, ukoliko se osvrnemo na istoriju upotrebe maina kao zamene za ivotinjsku
radnu snagu.
6
http://www.cetaceanrights.org/
7
Ukratko o konceptu sopstva za neljudske ivotinje: http://ieet.org/index.php/IEET/more/personhood201401
8
Pritom su obino u pitanju problemi razvijenog sveta iako neka siromanija drutva ponekad imaju
vie etiki odnos prema ivotinjama. Kao to je napisao Leri Niven (Larry Niven), poznati ameriki
pisac naune fantastike, civilizacija ima onakvu etiku kakvu moe sebi da priuti.
4
sa statusom ivotinja i biljaka, kao i irih bioetikih i drutvenih implikacija koje

proizlaze iz takvog razvoja a u cilju podsticanja diskursa i ire rasprave o ovoj sve
aktuelnijoj temi.
...nije pitanje: Da li mogu da razmiljaju? niti: Da li mogu da govore? ve:
Da li mogu da pate?
- Jeremy Bentham Uvod u naela morala i zakonodavstva
Istorijski gledano, razliite filozofije i religije su se bavile statusom i pravima
ivotinja, a manje biljkama koje, s obzirom na narodnu mudrost, ve intuitivno spadaju u drugu kategoriju ivih bia. U zapadnoj, hrianskoj tradiciji, u tom
smislu je tako reit citat iz Postanja, koji glasi: Da nainimo ovjeka po svojemu
obliju, kao to smo mi, koji e biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i
od stoke i od cijele zemlje i od svijeh ivotinja to se miu po zemlji i Raajte se
i mnoite se i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih
i od ptica nebeskih i od svega zverinja to se mie po zemlji. A to se tie biljaka:
,,Evo, dao sam vam sve bilje to nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja
nose sjeme; to e vam biti za hranu. A svjemu zvjerinju zemaljskom i svjema pticama nebeskim i svjemu to se mie na zemlji i u em ima dua iva, dao sam svu travu
da jedu.9
Na osnovu svega ovog primetan je i dugotrajni (dvostruki) odnos prema ivom
svetu u zapadnoj kulturi,10 gde je gospodarenje mogue interpretirati ili kao potpunu slobodu ponaanja i raspolaganja, to je uporedo s procesom industrijalizacije
i koncentrisane poljoprivrede vodilo do odnosa prema ivotinjama kao da je re o
predmetima, ili kao odgovorno (a moda i proeto empatijom) dobro upravljanje
biosferom. I prosveena misao s veom racionalnou i egzaktnou u tom smislu
se oslonila na Dekartovu pretpostavku da su ivotinje kompleksne maine i da su
njihove reakcije iskljuivo posledica mehanistikih procesa i reakcija, to inae
odraava i starije hriansko uverenje da ivotinje nemaju duu. S druge strane,
meutim, pre svega u novije doba ti biblijski navodi se interpretiraju kao odgovoran odnos, odnosno starateljstvo, u okviru kojeg ne bi trebalo da prouzrokujemo
nepotrebnu patnju. to se tie biljaka, one nisu date iskljuivo oveku ve i svim
ivotinjama odnosno ivim biima, to navodi na to da su biljke kategorija za sebe.
Tek je savremena ekoloka svest kao i svest o ivotnoj sredini uticala na to da poBiblija ili Sveto pismo Starog i Novog zavjeta, preveo Stari zavet ura Danii, Biblijsko drutvo,
Beograd.
10
Ovaj kratak opis ograniava se na hrianstvo i njegov uticaj na ideje i vrednosti zapadne civilizacije
koje su danas globalno rairene, iako na regionalnoj ravni jo uvek, ipak, postoje velike varijacije u
pogledu drutvenokulturnog odnosa prema drugim ivim biima i njihovog drutvenoekonomskog
vrednovanja u smislu trine vrednosti. U judaizmu i islamu mogue je otkriti slian odnos iakoje u
pomenutim vaea kategorina zabrana konzumiranja neistih ivotinja. U sve tri religije su se na
razliitim takama javljali pokreti koji su promovisali nenanoenje tete drugim ivim biima, npr.
sufiji, franjevci itd.
9
ne da se razmilja o znaaju i vrednosti biljaka u irem kontekstu raznolikosti, ne

samo kao hrane, materijala ili estetske vrednosti, ve i u svrhu ouvanja i podsticanja ekosistemske raznolikosti.
Ranije animistike i amanistike, a pre svega istone religije i filozofije od
davnina su prema itavom ivom svetu imale odnos ukljuivanja, pre svega zbog
opteg uverenja u to da je sve ivot, odnosno da je ivot u svemu, ponekad ak i u
neivoj prirodi, koja je na odreen nain animirana tj. oduhovljena, kao i to da je
duh u pojedinanim ivim biima meusobno povezan i da prelazi iz jednog oblika
u drugi. Tako je, na primer, u hinduizmu, budizmu i dainizmu oigledan naglaenije etiki odnos prema ivotinjama odnosno rukovanje ivotinjama, uzdranost
od upotrebe mesa kao hrane, i manje invazivan i instrumentalan odnos prema preostaloj ivoj i neivoj prirodi.11 Na Zapadu su se takoe vie puta javljali razliiti pokreti i filozofije koje se zalau za etiniji odnos prema ivotinjama i prirodi, izmeu
ostalog u obliku ideje panteizma, dakle, prisustva svesti u itavom svetu prirode.
Danas se te ideje, osnaene decenijama zalaganja organizacija za zatitu ivotne
sredine i organizacija za prava ivotinja kao i novih naunih naunih saznanja,
iznova vraaju u zapadnu kulturu. Moe se primetiti da uticaji dolaze iz istonih
religija i filozofija, koje su se, prepletene sa new age pokretima i idejama, ugradile u
savremeni popularni zapadni nain razmiljanja putem elemenata budizma, joge
i indijskih filozofija. S tim nainom ivota povezani su i vegetarijanski i veganski
trendovi ishrane kao i promocija fitnesa i zdravlja na nivou pojedinca.12 Tome je, na
kraju krajeva, doprinelo i (ponovno) uspostavljanje bliskog odnosa sa ivotinjama
kao kunih ljubimaca i razliite vrste brige o ivotinjama kao i gradnja sklonita za
ivotinje.
Sve to je dovodilo do poveane empatijske senzibilnosti odnosno intuitivnog
oseaja vee emotivne bliskosti sa ivotinjama u dananje vreme (i biljkama), do
priznavanja (neuro)bioloke i kognitivne slinosti izmeu razliitih ivih bia
i oveka kao i do politikih usmerenja u pogledu trajnosti i ouvanja prirodnih
ekosistema kao i naina proizvodnje hrane. Na taj nain se etiniji odnos prema
ivotinjama i biljkama moe zasnovati na barem tri pristupa i to na intuitivnom,
etiko-moralnom sistemu uverenja o samome sebi i o svetu, na drutvenoekonomskom odn. zdravstvenom pristupu kao i na (neuro)biolokom naunom pristupu u
pogledu kompleknosti nervnog sistema i posmatranog ponaanja. Naravno, svi ti
pristupi meusobno ne iskljuuju jedan drugi.
Sa stanovita savremene bioetike, odnos prema ivotinjama i biljkama mogue je zauzeti sa opterairene antropocentrine ili sa novije i radikalnije biocentrine take gledita. Prva (u savremenom kontekstu) analizira ulogu ivotinja i biljaka
To bi trebalo da bude jedan od razloga da tu nije dolo do nauno-tehnolokih revolucija s ciljem
preoblikovanja sveta prirode kao to je to sluaj na zapadu.
12
Zanimljiva suprotna pojava je paleo ishrana koja se bazira na navodnoj ishrani ovekovih predaka
i preteno se zasniva na (ivotinjskim) mastima, mesu i povru. Paleo ishrana je, dodue, prilino
ekoloki orijentisana i naklonjena manjem trpljenju ivotinja u kontekstu njihovog uzgajanja van
industrijske, koncentrisane proizvodnje, a ipak se zasniva na konzumiranju ivotinjskog mesa, masti
i proizvoda.
11
prema njihovom doprinosu ljudskim potrebama i htenjima, uzimajui u obzir novija usmerenja za smanjenje njihovih nepotrebnih muka. Druga pokuava da prevazie subjektivna ogranienja ljudskih vrednosnih sagledavanja i da prosuuje o
poloaju i ulozi ivotinja s njihove take gledita, dakle, s take individualnog organizma ili s take gledita vrste odnosno njihove uloge, kao metaorganizma, u irem
ekostistemu. Takvo vrednovanje se, dodue, u svakom sluaju vri sa stanovita oveka i njegovog doivljavanja i vrednovanja sveta, ali, naravno, moe da daje veu
vrednost i znaaj biljkama i ivotinjama a manju ljudskim drutvenoekonomskim
aktivnostima i potrebama, htenjima i zadovoljstvu. Kad je re o takvoj refleksiji, sa
stanovita individualne ili vrednosne perspektive povezane sa vrstom, obino su
analizirane sloenije i vie ivotinjske vrste (od kimenjaka pa nadalje), dok su prostije i nie ivotinjske vrste, biljke i mikrobi, najee analizirane u pogledu njihovog doprinosa zdravlju ekosistema i habitata u smislu bio-raznolikosti.13
Nek meukompromis izmeu stava koji vrednuje biljke i ivotinje iskljuivo u
kontekstu ljudskih drutvenoekonomskih aktivnosti i potreba, i stava koji oveku
ne priznaje nijedan poseban status i ne pravi razliku izmeu razliito kompleksnih
ivih bia, ve svima dodeljuje isti vrednosni status, mogue da je dat upravo kroz
perspektivu patnje odnosno oseanja, koju spominje Bentam. Iz perspektive (bio)
nauke postaje sve oiglednije da su odreene strukture i sistemi zajedniki svim
ivim biima, a to se vie kreemo po lestvici kompleksnosti, to postaje jasnije da
sa biljkama i mikrobima delimo samo neke osnovne gradivne elemente i elijske
strukture, dok jednostavnim ivotinjskim organizmima i neuronske elemente i
elemente nervnog sistema, a sa kimenjacima jo kompleksnije modane strukture. Kao to tvrde savremena kognitivna nauka i neuronauka, odreen subjektivni
doivljaj neposredno je u vezi sa odreenim strukturama, konfiguracijama nervnog sistema, ukljuujui i mozak. Tako moemo da zakljuimo da barem sisari,
sa odreenim neurofiziolokim strukturama slinim onima koje imamo mi, ljudi,
imaju slina (osnovna) doivljajna stanja, kao to su to osnovna oseanja (strah,
bes, iznenaenje, odvratnost). Kao to pie Tomas Mecinger (Thomas Metzinger),
osnovna razlika izmeu ljudske i ivotinsjke svesti je u tome to mi, ljudi, imamo
mogunost za (auto)refleksiju, svest i planiranje prolosti i budunosti, dok ivotinje ive u sadanjem trenutku, a iskustva iz prolosti se u njih upisuju samo na
ravni nesvesnih nagona. Ljudi tako (subjektivno) ive u ego tunelu, a ivotinje
u ego mehuriu.14 Naravno, umetenost u kontinuum izmeu mehuria i tunela
razliita je za razliite vrste ivotinja. Vii sisari, a meu njima kitovi, delfini, orangutani i gorile, sa ovekom dele jo vei raspon modanih struktura kao i naina
ponaanja. Zbog toga je verovatnije da su (barem u zamecima) sposobni i za kompleksnija, (proto)svesna stanja i doivljaje i da u praktninom smislu imaju vlastite
individualne linosti i seanja, premda njihov nain doivljavanja nije na ravni
Osim u sluaju nekih radikalnih pokreta koji oveka i njegovu civilizaciju doivljavaju kao rak-ranu
na zemaljskoj biosferi i u tom smislu veu vrednost daju ivotu bilo koje biljke i ivotinje nego ivotu
oveka.
14
Thomas Metzinger The Ego Tunnel: The Science of the Mind and the Myth of the Self, Basic Books,
2010.
13
ljudske svesti, ve je na ravni oseaja i nagona. Sa druge strane, teko je obrazloiti

vrednovanje jednostavnijih organizama kao to su mikrobi i biljaka, sa stanovita
njihove subjektivne (biocentrine) perspektive, osim ukoliko ne pretpostavimo
univerzalno jednaku vrednost i pravo na ivot za sva iva bia. U tom sluaju se,
dodue, javljaju problemi sa tim da mi, ljudi, ve samim svojim individualnim postojanjem (i metabolizmom) prouzrokujemo (nenamerno) umiranje nebrojenih
mikroorganizama i biljaka u svetu, a jo vie ciljanim intervencijama (antibioticima, insekticidima). Dok moemo da tvrdimo da praktino sva iva bia sadre
povratne pozitivne i negativne zamke koje bismo mogli opisati kao bol i uitak,
sigurno postoje kvalitativne razlike izmeu doivljavanja tih impulsa u internom
prostoru npr. C. Elegans15 i npr. orangutana. U tom kontekstu kljuno je oslanjati
se na neki objektivni kriterijum, dakle, na kompleksnost nervnog sistema koji proizvodi bogato doivljavanje prijatnih i neprijatnih oseaja i njihovu integraciju u
(proto)svesnu celinu.16 Pitanje dobrobiti mikroba i biljaka u tom sklopu mogue je
analizirati samo na ravni relacija, dakle, u pogledu njihovog doprinosa ouvanju i
uspevanju ekosistema, na ravni bio/ekodiverziteta, a ne pojedinanih jedinki.
Ukoliko, dakle, kao kriterijum iznova uzmemo u obzir kompleksnost i nauna
saznanja o mreama, odreene biljke (npr. sekvoje, s obzirom na njihovu starost),
ili vrsta gljiva, koja stvara kompleksnu mreu i, u tom smislu predstavlja najvei ivi organizam na Zemlji,17 zasluile bi individualno vrednovanje. Imamo li to u
vidu, moda i nije tako vano ouvanje individualnih jedinica koje same po sebi ne
poseduju preteranu kompleksnost (kao to su, na primer, pojedinani neuroni u
mozgu, pojedinani segment gljivinog micelijuma), ve celokupnog sistema odnosno metaorganizma (npr. pojedinane ume ili drugi vrsto povezani ekosistemi). Na najvioj ravni bilo bi to ouvanje raznolikosti i kompleksnosti Geje, Zemlje, kao ive planetarne biosferine celine sainjene od brojnih (raznolikih) ivih
bia i neivih sistema.18
S aspekta doivljavanja patnje i u okviru kompleksnosti neurofiziologije trenutno najvei neposredni izvor patnje i smrti za ivotinje predstavlja njihov uzgoj
i klanje za prehranu i ivotinjske proizvode kao i kozmetika i nauno-zdravstvena
upotreba za testiranje i eksperimentisanje na ivotinjama, emu doprinosi i sportski lov. Posredni izvor predstavlja sve manji broj, kontaminacija i odumiranje habitata, pri emu se iznova pokree pitanje o ulozi mikroba, biljaka i beskimenjaka
kao njihovih sastavnih delova u sloenim ekosistemima. Po nekim grubim, globalnim procenama, za potrebe ishrane godinje umre vie od 65 milijardi kopnenih
C. elegans je jednostavna nematoda i prvo ivo bie iji je nacrt konektoma, dakle svih (modanih)
neurona i njihovih meusobnih veza, bio digitalno mapiran i dostupan za otvoreno eksperimentisanje
u projektu OpenWorm.
16
Odreeni pokreti i filozofije, dodue, takvo gledite osuuju na osnovu preferiranja odreenih oblika
uma odnosno doivljavanja kao to je ljudsko-rasistiko ili vrstizam.
17
Glavni micelijum A. ostoyae, koji se prostire na 890 hektara u istonom Oregonu u SAD, otkriven je
1998. Procenjuje se da je organizam star oko 2400 godina.
18
James Lovelock Gaia: A New Look at Life on Earth, Oxford University Press, 2000.
15
ivotinja,19 to s aspekta ljudske empatije prema ivim biima koja i bol i strah (u
smislu osnovnih emocija) mogu da doivljavaju slino kao i mi, predstavlja izuzetno veliku meru patnje senzitivnih bia. Ta patnja potencirana je pre svega uzgajanjem u neljudskim uslovima, koncentrisanim industrijskim sistemom uzgoja
i nehumanim nainima usmrivanja koji vie od onih manje bolnih i brzih naina
smrti uzimaju u obzir naela ekonomije obima i trokova. Poto je potranja za ivotinjskim mesom i visokokalorinim prehrambenim proizvodima kao i onim proizvodima koji koriste ivotinjske sastojke, kako u savremenoj globalnoj kulturi tako
i u mnogim lokalnim drutvima snano ukorenjena i rairena i obraa se dubokim
ljudskim nagonima, ne treba oekivati da e iskljuivo drutvenokulturni trendovi
znatno smanjiti opte zanimanje za konzumiranje ivotinjskih proizvoda, posebno
ukoliko ih prate i suprotni trendovi koji promoviu konzumiranje mesa.20
Kada odreene drutvenokulturne ideje postanu raireni trend, u savremenom svetu se esto prepliu sa novim i novonastajuim (bio)tehnolokim mogunostima i pristupima za kritiku tehnolokog razvoja i reavanje civilizacijskih i
(bio)etikih problema. U tom smislu u savremenom kontekstu preduzetnitva i
visokotehnolokih start-up preduzea, naravno da predstavljaju i obeavajue trine mogunosti. U nastavku je naveden primer nekoliko takvih tehnolokih reenja za zamenu ivotinja (i biljaka) u industrijskom proizvodnom procesu i nekoliko
refleksija o njihovim irim etikim i drutvenim implikacijama.
Borimo se dok svaki kavez ne bude prazan, a ne dok svaki kavez ne bude
udoban.
- Danny Brady, e-pota Animal Liberation Front
Hedonistiki imperativ predoava kako e genetiki inenjering i nanotehnologija spreiti dalju patnju svih osetljivih ivih bia. Taj projekat je
ambiciozan ali tehniki izvodljiv. Istovremeno je i instrumentalno racionalan i etiki nuan.
- David Pearce, The Hedonistic Imperative
Kao to je ve pomenuto, razvoj savremene (bio)nauke i (bio)tehnologije, s jedne strane je otvorio uvide u brojne slinosti unutranjeg, doivljajnog sveta oveka i
(viih) ivotinja, a time i put do vee empatije za njihovu patnju, dok sa druge strane
nudi mogunosti za sve korenitije preoblikovanje ivih bia i iskoritavanje njihovih
funkcija za ljudske potrebe i elje. Prva faza biotehnoloke revolucije bila je usredsreena na unos novih (postojeih) redosleda u genetiku osnovu i time i na izraavanje specifinih osobina odreenih (oveku korisnih) biljaka i ivotinja. Druga faza,
http://farmusa.org/statistics11.html
Zanimljivo pitanje je, dodue, kako e na patnju ivotinja uticati kulinarski trendovi koji istiu
(ili, skoro zahtevaju) sastojke divljih, slobodnih tj. prirodno odgajanih ivotinja. Da li bi to znailo
prijatniji ivot za njih? Da li bi vodilo u jo vee osiromaenje i povean lov na divlje vrste?
19
20
u kojoj se trenutno nalazimo, omoguava preciznije prekrajanje postojeih kao i oblikovanje sasvim novih genoma, kako s novim rasporedima kao i nove grae (ksenobiologija), i mogunosti njihove implementacije u bilo koji organizam. Trenutni trend
u koji se polau brojne nade jeste sintetika biologija koja je za sada usredsreena
na ureivanje i preoblikovanje mikroorganizama i njihovih sastavnih delova za efikasniju i jeftiniju masovnu proizvodnju, na primer hrane, lekova, hemikalija, retkih
materija, bio-goriva, izvan prirodnog okruenja vieelijskih organizama i ekosistema, u bioreaktorima i kadama unutar industrijskih postrojenja.21 Biotehnologija
tj. sintetika biologija podstie se odnosno preplie i sa drugim tehnolokim trendovima koji se raaju u sklopu tehnoloke konvergencije izmeu kompleksnih domena
nanotehnologije, biotehnologije, informatike tehnologije i kognitivne nauke, kao
to su 3D tampa, bioinformatika, bio/nano materijali i genomika.
Ukoliko poljoprivredna i prehrambena industrija predstavlja jedan od najveih izvora savremene patnje ivotinja, onda tehnoloki pokuaji zamene (organskih) mesnih proizvoda i ivotinjskih proizvoda uopte, ukljuujui i kou i
krzno, analognim sintetizovanim proizvodima, istinski predstavljaju jak bioetiki
argument za njihov razvoj i iroku upotrebu. Dok su se u savremenom zapadnom
drutvu ve tokom proteklih decenija javljali pokuaji proizvodnje vetakih surogata, npr. vetakog krzna, zamene za meso kao to su tofu i seitan (penino meso),
ti proizvodi ni izdaleka se nisu mogli uporediti sa prirodnim, organskim. U tom
smislu tehnologija koja bi neto tako omoguavala jednostavno ( jo uvek) nije bila
na raspolaganju.
Mogunosti koje nude tehnike prvog biotehnolokog talasa, na primer genetike selekcije i kloniranja pojedinih ivotinja i biljaka s obzirom na eljenje
osobine,22 same po sebi jo uvek ne predstavljaju nikakvo poboljanje u pogledu
njihovog ivota odnosno umanjenja patnje, poto se i dalje uzgajaju u industrijskim, koncentrisanim fabrikama. Istinski bioetiki potez koji najavljuje sintetika biologija jeste izolacija i autonomizacija specifinih eljenih delova ili funkcionalnih sistema bez potrebe za itavim (vieelijskim) organizmom.23 U tom smislu,
trebalo bi da u budunosti bude mogue proizvoenje sintetizovanih ivotinjskih
prehrambenih proizvoda, kao to su mleko,24 sir25 i posebno meso, koji bi po sastavu i ukusu bili potpuno uporedivi sa prirodnim proizvodima jer koriste, odosno
sadre iste elijske sisteme. Sintetiko meso u tom sluaju, dodue, sadri miine
elije koje potiu od odreene ivotinje, ali izdvajanje elija ne predstavlja teku
operaciju niti prouzrokuje smrt.26
George C. Church in Ed Regis Regenesis: How Synthetic Biology Will Reinvent Nature and Ourselves,
NY: Basic Books, 2012.
22
Bez obzira na raspravu o njihovoj eventualnoj tetnosti po zdravlje ili okolinu odnosno negativnim
drutvenim uticajima monopolistikog vlasnitva nad embrionima i semenom.
23
Hemijska sinteza, dodue, ve dugo omoguava efikasnu proizvodnju odreenih izolovanih materija
izvan njihovih prirodnih, organskih proizvodnih puteva, ali ne i kompleksnih materija i struktura.
24
http://www.gizmag.com/muufri-synthetic-milk/34415/
25
https://realvegancheese.org/
26
Za sada, dodue, jo uvek zahteva upotrebu prave amniotike tenosti kao hranljivog medija, ali se
oekuje da ga u budunosti zameni sintetika.
21
U tom pogledu, tokom poslednjih nekoliko godina na najvie reakcija naili su

pokuaji 3D tampe mesnih burgera. Govei burger, koji je 2013. godine za 225.000
USD kupio Sergej Brin danas je blii ceni od 11 USD, a tokom dve godine dolo je
i do znatnog napretka na podruju tehnologija koje to omoguavaju.27 Tako je cilj
razviti tehnologije koje bi podsticale elije odreene vrste ivotinja da se razviju
u to bolju imitaciju pojedinog eljenog tkiva ili organa, dakle mesnog proizvoda.
Mogunost kloniranja, in vitro uzgajanja odnosno 3D tampanja mesa i miinog
tkiva, sigurno ne bi smela da predstavlja problem iz perspektive (bio)etike; suprotno tome, ona predstavlja bioetiki imperativ ukoliko smo ozbiljni u pogledu dobrobiti i umanjenja patnje ivotinja kada je re o njihovoj upotrebi u prehrambene tj.
poljoprivredne svrhe. Slino vai i za pokuaje sintetizovanja drugih ivotinjskih
proizvoda in vitro, na primer, najee koriene koe ili krzna, ali i prestinih
proizvoda, kao to je slonovaa ili tradicionalnih lekova kao to su rogovi nosoroga, to bi istovremeno moglo da smanji divlji lov meu ionako ugroenim vrstama.
Sa drutvenoekonomske take gledita se, dodue, postavlja pitanje da li bi to zaista
znatno smanjilo potranju, ili bi, suprotno tome, jo vie povealo interesovanje
za pravim proizvodima koji bi dostizali jo viu cenu zbog svoje autentinosti i
prirodnosti? to se tie biljaka i biljnih proizvoda, taj deo sintetike biologije je
trenutno usmeren na proizvodnju biogoriva, npr. etanola, lekova, npr. artemisina
protiv malarije, kao i drugih retkih prehrambenih materija iz npr. zaina i aromatinih biljaka, izmeu ostalog afrana i stevije. To bi, s jedne strane, moglo da doprinese smanjenju suavanja ekosistema u zemljama treeg sveta, gde zapadno
interesovanje za odreenim biljnim proizvodima esto podrazumeva i seu uma
u korist komercijalnih nasada, a sa druge strane bi umanjilo zaradu koje te zemlje
dobijaju za takvu proizvodnju. Kao u sluaju egzotinih ivotinjskih proizvoda, i
tu se postavlja pitanje ta bi se dogodilo ukoliko bi cene originalnih proizvoda
munjevito skoile. Moda ima smisla pomenuti (barem za sada) problematinu neeljenu ekonomsku posledicu primene biogoriva na podruju poljoprivrede, gde je
upotreba useva za proizvodnju biogoriva ugrozila dostupnost biljaka koje se koriste u prehrani i podigla njihovu cenu.
U tom kontekstu otvara se i pitanje kakvi proizvodi e vaiti za ekoloke i na
kakav nain bi trebalo da budu proizvedeni. Zrela upotreba, odnosno izolovana
proizvodnja ivotinjskih i biljnih proizvoda sigurno bi uticala i na zalaganje za ekoloku, odrivu tj. prirodnu poljoprivredu. Ukoliko bi prvi predstavljali efikasniju i
jeftiniju proizvodnju sa manjim uticajem na okolinu, to bi sasvim sigurno vodilo
smanjenju broja seoskih ivotinja i patnje osetljivih bia, a uticalo bi i na mogunosti uzgoja osnovnih seoskih ivotinja koje bi mogli da terete vii porezi i doprinosi
na uticaje na ivotnu sredinu, to bi moglo da znatno otea mogunosti za tradicionalnu poljoprivredu i zadovoljenje prehrambenih potreba na ravni individuuma
ili lokalne zajednice (izvan biotehnoloke proizvodnje hrane). To dovodi do pitanja
http://www.fastcoexist.com/3044572/the-325000-lab-grown-hamburger-now-costs-less-than-12
Neki futuristi i preduzimai ve najavljuju nagli porast mesnih varionica po uzoru na varionice piva
i mikro pivare.
27
vlasnitva, ne samo pojedinih organizama, ve i njihovog genetskog materijala, koji

u savremenoj bioekonomiji postaje kljuni (bio)kapital ili proizvodni element. To
polemiko podruje se otvara ve sada, na razliitim podrujima biotehnoloke komercijalizacije, u obliku biopiratstva i korporativnog vlasnitva nad semenom i
embrionima. Naravno, mogue je da to podruje naie na slian javni otpor kao
to je na njega naiao pokuaj uvoenja genetski izmenjenih poljoprivrednih kultura, ali takvo stanovite je u suprotnosti sa smanjivanjem patnje i trpljenja odnosno
sa oslobaenjem ivotinja.
Na drugim podrujima biotehnolokih aplikacija u budunosti su mogui prvi
pokuaji biotehnolokog vaskrsavanja izumrlih vrsta, kao to su mamut ili ptica
dodo i onih obinijih izumrlih ivotinja,28 kao i simuliranje biosistema na ipovima za testiranje lekova, kozmetike i drugih proizvoda kada je re o proveri njihove interakcije sa ljudskim telom. Prve bi omoguile barem delimino ispravljanje
ljudske krivice za smanjivanje zemaljske bioraznolikosti, uprkos praktinim problemima kao to su obezbeivanje prvobitnih ivotnih habitata i uzgoj hlebnih
ivotinjskih vrsta. Druge bi mogle da znatno umanje potrebu za bolnim testiranjem
ivotinja, kao i ivot u laboratorijskim uslovima, ukoliko, naravno, pretpostavimo
budui dalji razvoj odgovarajuih tehnologija.
Oba pokreta koja su navedena na poetku ovog segmenta, jedan okrenutiji drutvenokulturnim promenama i drugi vie okrenut tehnolokim reenjima, imaju isti
idealni cilj, a veoma razliita sredstva za njegovo postizanje. Hedonistiki imperativ29
ide, dodue, jo dalje od fronta za oslobaanje ivotinja koji eli da pomenute samo
vrati njihovom prirodnom ivotu u divljini. Dugorona vizija radikalnijih i (barem
za sada) vie utopijskih zamisli, kao to ih daje filozof i vegan tree generacije Dejvid Pirs (David Pearce), diktiraju biotehnoloko preoblikovanje ivotinja na nain
koji bi umanjio trpljenje i patnju plena u divljini. Pojednostavljen primer bilo bi
preoblikovanje mesojeda na taj nain da vie ne love i ne jedu druge ivotinje. Kako
takve kompleksne promene uvesti u komplikovanu mreu ekosistema je, dodue,
drugo pitanje. Zbog toga su i ciljevi hedonistikog imperativa podeljeni na vie etapa
i prve su praktino jednake sa ciljevima pokreta za oslobaanje i vea prava ivotinja,
preko njihovog oslobaanja, upotrebe surogata u testiranjima i ishrani, podsticanja
vegetarijanstva i veganstva, itd. Kao to je ve pomenuto i PETA podrava pokuaje
za razvoj sintetikog mesa, ak i novanom nagradom.
S obzirom na to da se sintetika biologija u toj fazi razvoja preteno usredsreuje na mikrobe i jednoelijske organizme, gde nema neposrednih bioetikih
prigovora u pogledu njihovog blagostanja, glavne rasprave se vrte oko njene bezbednosti i potencijalnih uticaja na prirodno orkuenje i raznolikost. Tu, dakle,
postoji prilina tenzija izmeu ekoloke i vegetarijanski usmerene kao i tehnoloko-filantropske zajednice, a ipak, u budunosti, treba doi do nekih zajednikih
stavova i prihvatiti odreene biotehnoloke prakse, ukoliko smo uopte ozbiljni u
pogledu smanjenja patnje senzitivnih ivih bia.
Chruch in Regis 2012.
http://www.hedweb.com/
28
29
I, na kraju, mogli bismo da postavimo tezu da su ljudi kao jedini nosioci odgovarajuih tehnolokih mogunosti, u okviru imeprativa opstanka, irenja i razvoja
ivota na Zemlji, nosioci dunosti za prenos tog ivota na druge svetove, u vanzemaljske prostore. Neto tako, meutim, verovatno nee biti mogue bez odreenog
preoblikovanja mikroba,30 biljaka i ivotinja, a najverovatnije i samih ljudi.31
Zakljuak: ovek, ivotinje i biljke - svi zajedno?

ta, dakle, moemo da oekujemo od tehnolokih reenja32 za drutvenokulturne i bioetike, odnosno biocentrine probleme savremene civilizacije? Hoe li
izolovani, autonomizovani biotehnoloki sistemi i procesi za proizvodnju ivotinjskih i biljnih proizvoda smanjiti potrebu za upotrebom ivotinja (i biljaka) u poljoprivredi i industrijskim granama? Hoe li poveati nejednakost izmeu siromanih
i bogatih pojedinaca, zajednica i drava? Hoe li pozitivno ili negativno uticati na
zdravlje, bezbednost i okolinu? Da li prestavljaju bioetiki imperativ? To su samo
neka od brojnih pitanja koja se postavljaju u tom kontekstu.
Mogue je da e budui razvoj biotehnologije iznova pomeriti (barem seoske)
ivotinje iz njihove hiljadugodinje uloge radnih i proizvodnih maina, i opustiti
pritisak nakon suavanja prirodnih ekosistema za potrebe poljoprivrede. ta e se,
dakle, dogoditi sa komercijalnim ivotinjama i biljkama, kada jednom vie ne budu
obavezni sastavni deo savremene prehrambene industrije tj. poljoprivrede? Upravo tu se, naime, tek otvara prava rasprava o znaaju i ulozi prirodnih odnosno
primarnih biljaka i ivotinja u ljudskom drutvu i zemaljskoj biosferi. Na primer,
u sklopu odrive, prirodne, ekoloke poljoprivrede, gde bi odnos prema tim ivotinjama bio mnogo humaniji i gde bi im se obezbedili to bolji ivotni uslovi u otvorenom okruenju, odnosno, koristili bi se kao jedan od elemenata poljoprivrednog
ekosistema (npr. za ubrenje) ili i za hranu. Moda e njihova nova uloga biti slina
savremenoj ulozi pasa, maaka i nekih drugih ivotinja kao kunih ljubimaca. Moda e se vrednost ivotinja i biljaka iznova pomai ka kontekstu sastavnih delova
kompleksnih divljih ekosistema i ouvanja biotike raznovrsnosti. Hoemo li, na
primer, pilie, izabrane i uzgajane iskljuivo za njihovu izuzetnu miinu masu,
koji nisu sposobni za dalji ivot, pustiti da izumru?
Konano, vea empatija prema slabijim, odnosno prema drugim ivim biima
vodi i do vebanja i razvoja vee empatije (moralnosti) u nama samima. Deca koja
odrastaju zajedno sa ivotinjama, u proseku su zdravija, otpornija i moemo da
tvrdimo i vie empatina prema drugim ivim biima. Prisustvo biljaka, na primer,
Potencijali sintetike biologije za terraformiranje okruenja pogubnih po ivot na zemlji: http://
schaechter.asmblog.org/schaechter/2013/06/terraforming-mars-with-microbes.html
31
http://motherboard.vice.com/blog/be-your-own-spaceship-how-we-can-adapt-human-bodies-foralien-worlds
32
to se tie preoblikovanja na ravni pojedinca, u tom smislu mogli bismo da pomenemo jaanje
empatije prema svim ivim biima putem prakse meditacije, ili, na primer, farmakolokim sredstvima
koja nakon konzumiranja mesa prouzrokuju muninu i vremenom uspevaju da izgrade otpor prema
njemu kao hrani.
30
utie na bri oporavak, bolje raspoloenje i verovatno i veu (radnu) efikasnost.

Druga bia tako nisu samo neto sporedno, moda ak i nepotrebno, neto to ima
iskljuivo ekonomsku vrednost, ve mogu biti i kljuna za nae dobro raspoloenje, zdravlje i duhovni razvoj, pa i u smislu samospoznaje. Moda bi te industrijske ivotinje mogle da postanu nai saputnici u sklopu kompleksnijih ekosistema,
umesto da predstavljaju samo fabrike hrane i drugih proizvoda. Potrebna je, dakle, iroka i otvorena, a pre svega nedogmatska rasprava o tome s kakvom kombinacijom tehnolokih i drutvenokulturnih intervencija emo najefikasnije poboljati
ivot i umanjiti patnju ivotinja i poloaj biljaka i tako smanjiti moralni dug odnosno krivicu koju nosimo od kada sve bolje poznajemo kompleksnost unutranjeg
doivljajnog sveta drugih ivih bia.
Lidija Bernardi
Hommage smrti ivotinje:

nestajanje ivotinje iz okolia, nestajanje
ovjeka iz teorije
ivotinjski zaokret
Nezahvalna je zadaa pokuati odgovoriti na pitanje to je to ivotinja?. Odgovora postoji mnogo, ali su najee proturjeni, neadekvatni i potencijalno tetni
(kako po globalnu etiku, tako i po individualne ivote). ivotinja kao da bjei od
pokuaja definiranja jo jedne rabote kojom ju optereujemo dok istovremeno
ovjek kao da nikad nije bio odluniji dokuiti to je to to mu izmie.
Ve nekoliko desetljea1 interes za interdisciplinarno promiljanje dinamine
uloge ivotinje u stvaranju (ljudske) povijesti i kulture rezultira onim to se u anglofonoj literaturi naziva ivotinjskim zaokretom,2 a ija je posljedica gomilanje
znanstvene literature koja pokuava definirati ivotinju i njenu ulogu u kontekstu
ljudske povijesti i kulture, kao i diskursa suvremene znanosti. U akademskoj zajednici interes za drugu ivotinju dobio je i svoje zasebno mjesto unutar interdisciplinarnog polja ljudsko-animalnih studija (human-animal studies), a ivotinjsko
pitanje je postalo novi horizont u kojem se otvaraju mogunosti novih etika i teologija, biologija, sociologija i antropologija.
U svjetlu globalnih ekolokih kriza, rjeavanje ivotinjskog pitanja odluit e
o sudbini itavog Planeta iz prostog razloga to u njegovoj potki lei svjetonazorska
aporija: ovjek je dio prirode i samim time jo samo jedna ivotinja ili je pak iznad
prirode i samim time bie nad drugim ivim biima.
Prolo je vie od trideset godina otkako je Peter Singer u filozofske rasprave uveo termin specizam
(kod nas takoer vrsizam) kako bi upozorio na razne oblike diskriminacija na osnovi vrste, a u tom
vremenskom okviru svoje je teorije razvio i ekofeminizam (koji zagovara sinergiju dokidanja eksploatacije na svim frontovima, pa tako i onom ivotinjskom). Pojavila se i feministika biologija
Lynde Birke te sasvim novo polje human-animal studies (ljudsko-animalnih istraivanja), to je doprinijelo ili je nastalo iz pokuaja da se ponovo promisli ivotinja unutar ljudske kulture, ali i svjetskog
biotopa openito.
2

Engleski izraz animal turn oznaava odreenu prekretnicu unutar znanstvenih interesa i
istraivanja, na kojoj se poinje znanstveno propitivati identitet ivotinje, njena uloga u dinaminom
stvaranju ljudske kulture, znaenja ivotinja za ljude, ali i znaenja po kojima ivotinje ive vlastite
ivote. S porastom interesa znanstvenika za takva interdisciplinarna istraivanja ljudsko-animalnih
odnosa pojavila se i debata o tome treba li se polje animal studies odvojiti kao zasebna akademska
disciplina, jesu li ovakva istraivanja samo produetak feministikih i etnikih studija ili ne i sl. Vie o
tome vidjeti u tekstu Keri Weil A Report on the Animal Turn (Weil, 2010).
1
Unato ovim raznovrsnim nainima koritenja za vjebanje miljenja i teoretiziranja, injenica je da na Planetu nikad nije bilo manje irafa, a vie pilia.3 I
dok se grevito trudimo povratiti i ouvati bioraznolikost Zemlje, istina je da veina
naih pokuaja dokumentira smrt ivotinje ili svjedoi o njoj: zadnji dani mnogih
vrsta ostat e zabiljeeni digitalnim kamerama na celuloidnim vrpcama ili umjetno
stvorenim inkubatorima divljine. ivotinja e postati didaktiko sredstvo poput
basne ili svjedoanstvo o davnoj prapostojbini ovjeka, poput jednog od mnogih
mitema koji konstruiraju velike mitove u koje vjerujemo.
Jesu li postmodernistike ideje poput kulturne animalistike, meuvrsne etike,
antropologije ivotinja, ontologije ivotinja ili biologije subjekta samo nusprodukti
procesa ubijanja ovjekove opozicije ili se raaju na osnovi ideje da je razlika izmeu ovjeka i ivotinje samo razlika u stupnju, a ne i u vrsti? Stoji li ivotinja s druge
strane ovjeka kao nedosena binarna opozicija ili se radi o propusnijoj opoziciji
iji polovi omoguuju i uvjetuju postojanje onog drugoga?
U pomalo neobinoj maniri predlaem gledanje po kojem rastui korpus literature koja se bavi ivotinjskim pitanjem svjedoi upravo o smrti ivotinje i zasad
nerijeenoj aporiji koja u svome sreditu njeguje dvije oprene ideje: ovjeka koji
je dio prirode i ovjeka koji ju je nadiao i postao kulturnim biem dok je ivotinja
ostala zatoena u svojoj ivotinjskosti ili u najboljem sluaju svojoj protokulturi. Obje ove pretpostavke sa sobom nose razliite reperkusije za na odnos s drugim ivotinjama.
Smrt ivotinje: nestajanje iz prirode i divljine

Posluit u se ovdje definicijama ivotinje koje donosi Hrvatski jezini portal,4
a koje ne odstupaju mnogo od, primjerice, definicija navedenih u Oxfordovim rjenicima.5 Prva definicija odreuje ivotinju kao mnotvo, kao svaki ivi organizam,
osim ovjeka, koji pripada ivotinjskom carstvu. Osim biolokog, skupnog i masovnog odreenja, ivotinjom se moe biti i u prenesenom znaenju: onda je to ovjek
bez srca i samilosti, okrutan na nain ivotinje. ovjek nije ivotinja, ali moe biti na
nain ivotinje. Dovoljno je da propadne u ivotinjskost od koje se tisuljeima uzdiemo.6 Tko sa zvijeri lijee, sigurno e umrijeti (Fernandez-Armesto, 2005: 20)
upozorenje je koje nam daje do znanja da je ruenje kulturne barijere izmeu ovjeka
i ivotinje tabu koji e rezultirati simbolikom, kulturnom ili pak biolokom smru.
Moda najdirljiviji dodatak ovim rezultatima pretrage rijei ivotinja jest
etimoloko objanjenje koje navodi: prasl. *ivotni (rus. ivtnoe) v. v, ivot.
ivotinja u sebi uva i jest ivot, jednako kao i ovjek. Kada je tono i u kojem sloReferenca na izlaganje povjesniara Yuvala Noaha Hararija koje je odrao u Kinu Europa u Zagrebu
25. 3. 2015.
4
Hrvatski jezini portal, http://hjp.novi-liber.hr, u trailicu je upisan pojam ivotinja.
5
Za rezultate pretrage pojma animal u online-bazi Oxford Dictionaries pogledati: http://www.
oxforddictionaries.com/definition/english/animal.
6
O propadanju u ivotinjskost i polemici o tome to spreava ivotinju da se prilii ovjeku vidjeti
lanak Neila Levyja What (if Anything) Is Wrong with Bestiality? (Levy, 2003).
3
ju egzistencije ovjeka dolo do ovog tabuiziranja zajednike, ivotinjske prolosti

ija je osnovica ivot?
Unato tome to ivotinja u svojoj etimologiji nosi reminiscenciju na ivot koji
je utjelovila, ivotinjskih vrsta sve je manje na Planetu. Ovo se posebno odnosi na
divlje ivotinje. Biomasa divljih ivotinja7 danas je najmanje zastupljena meu
biomasama svih ivotinja iako je u filmskim, umjetnikim i literarnim prikazima
najbrojnija, a pokreta za zatitu divljih vrsta sve je vie. 100 milijuna tona biomase
divljih ivotinja zanemarivo je naspram 700 milijuna tona biomase domaih ivotinja koje se utilitaristiki koriste. Prema izvjetaju World Wildlife Funda, u proteklih 40 godina nestala je polovina divljih ivotinjskih vrsta,8 a 60 % divljih, velikih biljojeda na rubu je istrebljenja. Ovakva izumiranja rezultiraju ispranjenim
pejzaima9 u kojima je nesiguran opstanak svih ostalih biljnih i ivotinjskih vrsta
koje o velikim biljojedima ovise.
Koliko je ovog ivota, koji im etimoloki pripada, preostalo pojedinim ivotinjskim vrstama?
Ruku pod ruku s ovakvim ispranjenim pejzaima idu i antropogene tvorevine poput rezervata i drugih zatienih, prirodnih podruja u kojima se pokuava
spasiti ono to je sustavno unitavano, pokoravano i civilizirano stoljeima divljina.
Zooloki vrtovi, botaniki vrtovi, rezervati i zatiena podruja na ogranienom prostoru uprizoruju razliite dijelove ovog planeta, ali i one imaginarne kakvi su nekada
postojali.10 Prilagoeni krajnjem korisniku ovjeku-namjerniku, zaljubljeniku u
prirodu, eko-turistu, foto-lovcu ili ljubitelju foto-safarija, pa ak i strunjaku za zatitu okolia oni nude konstruiranu iluziju rekonstrukcije divljine. Zajedno s ispranjenim pejzaima dolaze ovakve heterotopije11 koje doista predstavljaju (neke)
okolie, ali u proienim i pojednostavljenim inaicama koje predstavljaju dimenziju nepostojeeg.12 Osim konkretnih, biolokih i objektivnih heterotopija, postoje
i one nematerijalne i subjektivne: fotografije, dokumentarni filmovi i serije o divljim
ivotinjama. Iako se najee prezentiraju kao znanstveno utemeljeni i objektivni
(a time i dokumentarni), filmovi o divljim ivotinjama nikada to ne mogu biti.

Izvor podataka o zastupljenosti biomase divljih i domaih ivotinja navedeno je predavanje
povjesniara Hararija.
8
Podaci preuzeti iz lanka Bena Maloneyja How Did Half of the Worlds Wildlife Vanish in 40 Years
(Maloney, 2015).
9
Izraz empty landscapes preuzet je iz novinskog lanka navedenog u prethodnoj fusnoti.
10
Najbolji primjer ovakvih rekonstrukcija divljine su projekti poput Rewilding Europe, koji u
Europu ponovno uvode izumrle divlje ivotinjske vrste kao to su europski bizon, divlji konj i sl. Vie
o projektu i najnovijim akcijama podivljavanja Europe (meu kojima je i podivljavanje Like i
Velebita u Hrvatskoj) mogue je saznati na web-stranici www.rewildingeurope.com.
11
Michel Foucault heterotopiju prvi put predstavlja i definira 1966. godine u svojoj knjizi Les Mots
et les choses koja je kod nas 2002. godine prevedena kao Rijei i stvari: arheologija humanistikih
znanosti. Pregledni lanak iz 1984., dostupan online, kako je navedeno u bibliografiji (Foucault, 1984),
prua pregled rasprave o drugim prostorima, tj. heterotopijama.
12
Autorski lanak Dokumentarni filmovi o divljim ivotinjama: uzgajaju li divljinu u svome vrtu?, u
potpunosti posveen temi heterotopija koje nastaju u pokuaju spaavanja divljine, bit e uskoro objavljen
u zborniku Filmski zoo, pod urednitvom Marije Geiger Zeman, Suzane Marjani i Zdenka Zemana.
7
Jednako kao i ovakvi veliki vrtovi unutar kojih se, sasvim proturjeno, kultivira i gaji divljina, isto se dogaa unutar literarnih i filmskih narativa. ivotinje
nestaju kako iz stvarnosti, tako i iz ovjekova vidokruga.13 Unato tome, ili moda ba zbog toga, ovakve heterotopije kao da postaju jedina slamka spasa, no istovremeno i parazit koji ovjekovjeujui ivu ivotinju svjedoi o njenoj neminovnoj smrti, ieznuu i propasti. Navedimo samo filmske teoretiare poput Sergeja
Ejzentejna i Germaina Dulaca iji je diskurs o filmu i procesu snimanja filma bio
gotovo pa bioloki i organski, to je doprinijelo osnaivanju dojma da se od filma
i kinematografije oekuje da zamijeni i nadomjesti posljedice ovog sve breg nestajanja fizike prisutnosti ivotinja u ivotima ljudi (Lipitt, 2008: 24).
Unato suvremenoj bio-ideologiji koja pokuava podivljati dijelove Planeta, brojni autori i strunjaci14 upozoravaju da takva nastojanja, koliko god plemenita bila, stoje na klimavim nogama. Ako je vjerovati biolozima poput Michaela J.
Scotta, priroda vie ne moe opstati samostalno (citirano u: Mooallem, 2013: 3).
Zbog toga je potrebno prirodu odravati na ivotu, sa svim ivotinjskim i biljnim vrstama koje odluimo zatititi. Konzervacija i zatita prirode samo su se jo tjenje
isprepleli s praksom domestikacije.
Animals are useful no matter what the context, it seems. () One point is that
they vary. But another point is that theyre always there.15
Iako je autorica ovog citata u pravu kada kae da su ivotinje uvijek (bile) uz
ovjeka, u svim vidovima i aspektima njegovog ivota, postavlja se pitanje hoe li
tako i ostati. Uz alarmantne podatke koji svjedoe o nestajanju brojnih ivotinjskih
vrsta od kojih nemamo direktne, ekonomske koristi do svjedoanstava o masovnoj
eksploataciji onih koje jedemo, oblaimo ili ih vezujemo na kraj vezice i vodimo za
sobom postaje jasno da za druge ivotinje ostavljamo sve manje realnih prostora
dok im istovremeno posveujemo sve vie umjetnih kao to su znanstveni diskurs, umjetnost, polemiziranje u javnosti, prostor peticija i zatitarskih i okolinih
projekata. ivotinja prelazi u teoriju dok istovremeno iezava iz uma i prauma,
savana, mora i oceana, s planinskih masiva
Smrt ovjeka antropologija nakon ovjeka, multivrsna etnografija

I dok ivotinja polagano nestaje i ostavlja iza sebe ispranjene pejzae,
izgleda kao da istovremeno iz antropologije nestaje ovjek. Posljedino sustavnom
ignoriranju antropologije (znanosti o ovjeku) da u svoju interesnu sferu ukljui i
druge ivotinje perpetuirajui antropocentrinost discipline, raaju se ideje antroO ovom trendu pisali su mnogi autori, a moda najintrigantnije John Berger u svojoj knjizi Why Look
at Animals? (Berger, 2009) i Richard W. Bulliet u svojoj knjizi Hunters, Herders, and Hamburgers: The
Past and Future of Human-Animal Relationships (Bulliet, 2007).
14
Tvrdnje poput ove Scottove utjecale su na stvaranje slike o prirodi (divljini) kao o vrtu koji kultivira
ovjek. Ove ideje naile su i na osporavanje nekih autora, primjerice u tekstu Earth Is Not a Garden
Brandona Keima (Keim, 2014).
15
Citat preuzet iz lanka Cherie Winner Animals Enliven Language (Winner, 2015).
13
pologije ivotinja, zooantropologije, kulturne animalistike16 i slinih podruja koja

pokuavaju popuniti ovu veliku prazninu u teorijskom razmatranju o tome to je
ovjek. Kako je mogue da je neto toliko blisko i isprepleteno s naom kulturom
tako dugo stajalo postrance i nijemo promatralo raanje i razvoj discipline koja odgonetava i trai istine (prvo univerzalne, a zatim relativne i partikularne) o ovjeku, istovremeno potpuno ignorirajui tog promatraa i sudionika svakog razvojnog
stupnja, kulturnog, ekonomskog, povijesnog i inog ljudskog dostignua?
Poevi s Barbarom Noske i njenom knjigom Beyond Boundaries, koja na elegantan nain ukazuje na ovaj veliki propust te predlae da se druge ivotinje ukljue u antropoloka prouavanja bez suvine pompe i potrebe da se za takvu disciplinu trae novi nazivi ( jednostavno, ostat e to kulturna antropologija), preko ideja
feministike biologije,17 koja ukazuje na ideoloko i kulturno konstruiranje ak i
objektivnih znanosti, do najnovijih prijedloga revolucije unutar antropologije i
prouavanja ovjeka koja ovjeka nadilaze ili smjetaju usred svih ostalih ivih bia
ini se kao da ovjek u svojoj jedinstvenosti izumire u antropolokoj literaturi
jednako kao ivotinja u prirodnom svijetu.
Sijaset recentnih i aktualnih izdanja udaraju teorijske temelje za etnografiju
koja vie nije intra-vrsna (unutar ljudske vrste) nego multi-vrsna18 (etnografski
prouava i druge ivotinjske vrste), antropologiju ivota19 koja nadilazi ovjeka ili
ga pak smjeta u bajkovite i basnovite svjetove prepune ivotinja, poput Ezopove antropologije,20 izmiu ovjeka s njegovog privilegiranog, stvarateljskog i aktivno-ureujueg poloaja unutar kulturnih praksi i drutvenog ivota.
Nadovezujui se, izmeu ostalog, na ideju postajanja filozofa Deleuzea i
Guattarija,21 to se definira kao svojevrsna nova inaica odnosa koji proizlaze iz
nehijerarhiziranih saveza, simbiotikih poveznica i mijeanja kreativnih tvari (to
mijenja tipove u dogaaje, a objekte u aktivne aktere i akcije), te djelo i rad Donne J.
Haraway, osobito knjigu When Species Meet (Haraway, 2008), koja prua odskonu
dasku za zaokret vrste (species turn) u antropologiji, multivrsna etnografija i sve
Odlian pregled novih disciplina koje teoretiziraju ivotinju u njenom odnosu spram ovjeka, ali i
druge ivotinje, te relaciju dinaminog odnosa ovjek-ivotinja u kontekstu stvaranja kulture, nalazi
se u zborniku radova urednika Nenada Cambija i Nikole Viskovia Kulturna animalistika (Cambi,
Viskovi, 1998) te u knjizi Kulturna zoologija Nikole Viskovia (Viskovi, 2009).
17
Vie o feministikoj biologiji moe se saznati istraujui na internetu bibliografiju autorice Lynde
Birke.
18
Vie o multivrsnoj etnografiji moe se saznati u knjizi Multispecies Salon urednice Eben Kirksey
(Kirksey, ur., 2014), koja nudi naputke za nove naine pisanja kulture, kao i u tekstu The Emergence
of Multispecies Ethnography, koji obrazlae razloge za uvoenje ovakve etnografije uz dobar pregled
antropolokih i etnolokih prouavanja drugih ivotinja (Kirksey, Helmreich, 2010).
19
Ova se sintagma najee vezuje za autora Eduarda Kohna koji predlae novu antropologiju koja nije
usredotoena i osuena samo na ovjeka ve ju interesiraju uinci i posljedice nae isprepletenosti
sa svim drugim ivim biima (Kohn, 2013).
20
Izraz Aesops anthropology predlae John Hartigan Jr. u svojoj knjizi Aesops Anthropology: A
Multispecies Approach (Hartigan, 2014).
21
Deleuze i Guattari ovu su ideju predstavili u svojoj knjizi Mille plateaux, koja je prevedena kao
Kapitalizam i shizofrenija 2: Tisuu platoa (Deleuze, Guattari, 2013).
16
nove antropologije prouavaju ove zone doticaja ovjeka i prirode u kojima je granica izmeu prirodnog i kulturnog propusnija nego ikad prije, a razliite ekologije
i kulturne nie postoje zahvaljujui jednako drugim ivotinjama koliko i ljudima.
Umjesto centralnog remek-djela ili eksponata unutar antropolokog prouavanja,
nova antropologija ukazuje na nesmotrenost ljudske jedinstvenosti i ui nas da je
postajanje uvijek postajanje s (Haraway, 2008: 244).
Suvremena nastojanja drutveno-humanistikih znanstvenika pokuavaju pokazati da drutvenost, u svom izvoru i inaicama, poinje s neljudskim ivotinjama.
U igru kulture ukljuili smo se kasno i stiglo je vrijeme da ovo nadoknadimo u razmiljanju o drutvenome (Hartigan, 2014: 1). Tron kulture u znanstvenom diskursu sve
ee je ispranjen to se tie dosadanjeg jedinog i ekskluzivnog vladara ovjeka,
ili je pak pretrpan mnogim stvarateljima drugim ivotinjama. U tom se kontekstu
kulturna antropologija bavi razumijevanjem kulture, ne samo ovjeka ili anthroposa, koji je stajao u sreditu napora da se definira ovaj koncept (Hartigan, 2014: 2).
Utoliko je postojanje i postajanje ovjeka najue povezano s drugim ivotinjama. Ukoliko konstatiramo da ivotinja umire to e se dogoditi s njenom opozicijom? Hoe li ovjek nestati iz kulturne antropologije kao ivotinja iz prirodnih
stanita?
Umjesto zakljuka: propusne i elastine binarne opozicije

ovjek i ivotinja dvije su opozicije sumnjive (na)suprotnosti. U kojem su meusobnom odnosu, privlae li se ili odbijaju i moe li se o njima uope misliti kao o
opozicijama, emu nas ue Aristotelova podjela ivota, kartezijanska tradicija dualizma i judeo-kranska ideologija pitanja su iji odgovori doivljavaju suvremenu reviziju.
Post-humanistika kritika humanizma i pripadajuih mu obrazaca miljenja
i kreiranja svjetonazora esto u novom svjetlu prikazuje greke u koracima, kako
teorija i znanstvenih disciplina, tako i osoba koje su ih obiljeile. Koja je uope sudbina razmiljanja u oprekama?
Ako se sloimo s interpretacijama mnogih suvremenih autora,22 koji tvrde da
je humanistika paradigma utemeljena na pogrenom uvjerenju da su ivot i postoOvdje se prvenstveno misli na neka nova tumaenja Heideggerove ontologije ivota koja se danas
pokuava reinterpretirati u svjetlu novih okolinih pokreta i dubinske ekologije. Osim ovdje citiranog
Gavina Rea, idejom da je Heideggerova filozofija premalo istraena u smislu njenog utjecaja na posthumanizam te potencijalne utjecaje na stvaranje novih ekologija pisali su i Bettina Bergo u lanku
Sterben Sie? The Problem of Dasein and Animals of Various Kinds (Bergo, 2014), Bryan
Bannon u Flesh and Nature: Understanding Merleau-Pontys Relational Ontology (Bannon, 2011),
Simone Gustafsson u tekstu Outside of Being: Animal Being in Agambens Reading of Heidegger
(Gustafsson, 2013), Michael E. Zimmerman, koji je odnosu Heideggera i pokreta deep ecology
posvetio mnogo svojih radova (za kratak pregled dovoljno je vidjeti lanak Rethinking the HeideggerDeep Ecology Relationship; Zimmerman, 1993), Peter Critchley u svojoj knjizi Martin Heidegger:
Ontology and Ecology (Critchley, 2004), Bruce V. Foltz u lanku Heidegger, Ethics, and Animals
(Foltz, 1993), Arne Naess u lanku Heidegger, Postmodern Theory and Deep Ecology (Naess, 1997),
Brett Buchanan u knjizi Ontho-ethologies (Buchanan, 2009) i mnogi drugi.
22
janje ovjeka utemeljeni na postavkama i u terminima koji se radikalno razlikuju

od onih namijenjenih ostatku ivog svijeta, te samim time ovjeku omoguavaju
privilegirani poloaj u odnosu na ostatak svijeta i razmiljanje u okvirima opozicija
uope to e se dogoditi ako nam netko oduzme ovaj refleksivni okvir?
Svjedoimo tome kroz nove sintagme i preokrete spomenute prethodno u
ovom tekstu. Gavin Rae predlae viziju posthumanistike torije koja je inspirirana Heideggerom, ali se i odguruje od njega. Drugim rijeima, ono to povezuje razliite post-humaniste je zajedniki hajdegerijanski pokuaj da prevladaju logiku
binarnih opozicija humanistikog antropocentrizma. () U svom opem usmjerenju, moe se smatrati da posthumanistika teorija smatra da e, umjesto da napusti
ljudsko bie zbog pitanja bitka, paljivije promatranje ljudskog bia otkriti utkano,
drutveno konstruirano, umijeano, otkrivajue bie koje je isprepleteno sa svojim
okoliem na nain koji dovodi u pitanje tvrde i brze opozicije antropocentrinog
humanizma (ovjek nasuprot ivotinji, ovjek naspram svijeta, ovjek naspram
tehnologije, itd.) (Rae, 2014: 58).
Ovo neobino pomicanje ivotinje iz prirode i divljine u teoriju, praeno izmicanjem ovjeka iz teorije antropologije i prakse etnografije, svakako pokazuje da su
ova dva entiteta povezana do te mjere da e uvijek utjecati jedan na drugi.
Bibliografija
Bannon, Bryan E. (2011): Flesh and Nature: Understanding Merleau-Ponty's Relational Ontology.
Research in Phenomenology, 41: 327-357.
Berger, John (2009): Why Look at Animals? London: Penguin Books.
Bergo, Bettina (2014): Sterben Sie? The Problem of Dasein and Animals of Various Kinds.
Academia.edu: https://www.academia.edu/7952109/_Sterben_sie_The_Problem_of_Dasein_
and_Animals_of_Various_Kinds (pristup 30. 5. 2015.).
Buchanan, Brett (2009): Onto-ethologies: The Animal Environments of Uexkll, Heidegger, Merleau-Ponty, and Deleuze. Albany: SUNY Press.
Bulliet, Richard W. (2007): Hunters, Herders, and Hamburgers: The Past and Future of HumanAnimal Relations. New York: Columbia University Press.
Cambi, Nenad; Viskovi, Nikola (ur., 1998): Kulturna animalistika. Split: Knjievni krug.
Critchley, Peter (2004): Martin Heidegger: Ontology and Ecology. Academia.edu: https://www.
academia.edu/705387/Martin_Heidegger_Ontology_and_Ecology (pristup 30. 5. 2015.).
Deleuze, Gilles; Guattari, Felix (2013): Kapitalizam i shizofrenija 2: Tisuu platoa. Zagreb: Sandorf.
Fernandez-Armesto, Felipe (2005): Mislite, dakle, da ste ljudi? Kratka povijest ovjeanstva. Zagreb: Barka.
Foltz, Bruce V. (1993): Heidegger, Ethics, and Animals. Between Species, 9(2): 84-89.
Foucault, Michel (1984): Of Other Spaces, Heterotopias. Architecture, Mouvement, Continuit, 5
(1984): 46-49. http://foucault.info/documents/heterotopia/foucault.heterotopia.en.html (pristup 29. 5. 2015.).
Gustafsson, Simone (2013): Outside of Being: Animal Being in Agambens Reading of Heidegger. Academia.edu: https://www.academia.edu/4341876/_Outside_of_Being_Animal_Being_in_
Agambens_Reading_of_Heidegger (pristup 28. 5. 2015.).
Haraway, Donna J. (2008): When Species Meet. Minneapolis, London: University of Minnesota Press.
Hartigan Jr., John (2014): Aesops Anthropology: A Multispecies Approach. Minneapolis: University of Minnesota Press.
Keim, Brandon (2014): Earth Is Not a Garden. http://aeon.co/magazine/science/green-modernism-would-kill-off-the-wilderness/.
Kirksey, Eben (ur., 2014): Multispecies Salon. Durham: Duke University Press.
Kirksey, Eben; Helmreich, Stefan (2010): The Emergence of Multispecies Ethnography. Cultural
Anthropology, 25(4): 545-576.
Kohn, Eduardo (2013): How Forests Think: Toward an Anthropology Beyond the Human. Berkeley,
Los Angeles, London: University of California Press.
Levy, Neil (2003): What (if Anything) Is Wrong with Bestiality?. Journal of Social Philosophy,
34(3): 444-456.
Lipitt, Akita Mizuta (2008): Electric Animal: Toward a Rhetoric of Wildlife. Minneapolis: University of Minnessota Press.
Maloney, Ben (2015): How Did Half of the World's Wildlife Vanish in 40 Years? http://www.visiontimes.com/2015/03/26/how-did-half-of-the-worlds-wildlife-vanish-in-40-years.html (pristup
28. 5. 2015.).
Mooallem, Jon (2013): Wild Ones: A Sometimes Dismaying, Weirdly Reassuring Story About Looking at People Looking at Animals in America. New York: Penguin Books.
Naess, Arne (1997): Heidegger, Postmodern Theory and Deep Ecology. Trumpeter, 14(4): 1-7.
Noske, Barbara (1997): Beyond Boundaries: Humans and Animals. Buffalo: Black Rose Books.
Rae, Gavin (2014): Heideggers Influence on Posthumanism: The Destruction ofMetaphysics, Technology and the Overcoming ofAnthropocentrism. History of the Human Sciences, 27(1): 51-69.
Viskovi, Nikola (2009): Kulturna zoologija: to je ivotinja ovjeku i to je ovjek ivotinji. Zagreb:
Naklada Jesenski i Turk.
Weil, Keri (2010): A Report on the Animal Turn. Differences, 21(2): 1-23.
Winner, Cherie (2015): Animals Enliven Human Language.
http://news.psu.edu/story/352234/2015/04/10/research/animals-enliven-human-language
(pristup 28. 5. 2015.).
Zimmerman, Michael E. (1993): Rethinking the Heidegger-Deep Ecology Relationship. Environmental Ethics,15(3): 195-224.
Sunita Subai- Thomas
Elisabeth de Fontenay
Bez uvrede po ljudski rod
Ne vidim nijednog moralista meu nama () koji je bar malo razmislio o toj
stranoj navici (). Treba se vratiti do bogobojaznog Porfira i samilosnih
pitagorejaca da naemo nekog pred kojim emo se postidjeti zbog nae krvave prodrljivosti, ili pak treba otputovati do bramana; jer, () ni na skuptinama sveenstva, ni na naim akademijama jo nismo doli do toga da tu
univerzalnu klaonicu nazovemo zlom. (Voltaire)
Kako god da ga interpretiramo, koji god praktini, tehniki, nauni, pravni,
etiki ili politiki zakljuak da iz njega izvuemo, danas niko ne moe porei taj dogaaj, to jest posljedice tog pokoravanja ivotinja bez presedana.
() Niko vie ne moe ozbiljno i dugo negirati da ljudi ine sve to mogu da
sakriju ili se sakriju od te okrutnosti, da na svjetskom nivou organiziraju
zaborav ili nepriznavanje tog nasilja koje bi neki mogli uporediti s najgorim
genocidima (ima i genocida ivotinja: broj vrsta koje izumiru zbog djelovanja ovjeka je zaprepaujui). Simbol genocida ne bi trebalo zloupotrebljavati ni prebrzo odbaciti. Jer on se ovdje komplicira: unitenje vrsta zaista je
u toku, ali ono ide preko organiziranja i eksploatacije vjetakog preivljavanja, paklenog, virtuelno beskonanog, u uslovima koje bi ljudi iz prolosti
smatrali udovinim, van svih pretpostavljenih normi ivota svojstvenog
ivotinjama, istrebljivanim tako u svom preivljavanju i ak prenaseljenosti. Kao da su, na primjer, umjesto da se neki narod ubaci u krematorijske
pei i gasne komore, ljekari ili genetiari (na primjer nacistiki) odluili da
pomou vjetake oplodnje organiziraju hiperprodukciju i previe raanja
Jevreja, Cigana i homoseksualaca koji bi, stalno sve brojniji i bolje hranjeni,
bili namijenjeni, u stalno rastuem broju, na isti pakao, pakao nametnutog
genetskog eksperimentiranja, istrebljenja plinom i plamenom. U istim klaonicama. () Ako su ove slike patetine, to je jo i stoga jer patetino postavljaju beskrajno pitanje upravo patosa i patolokog, patnje, samilosti i
milosra. Ono to se od prije dva stoljea dogaa upravo je novo iskuavanje
tog milosra. (Jacques Derrida, ivotinja to sam)
Iako je pitanje dobrobiti ivotinja ve dugo u sreditu drutvenih rasprava u
mnogim zemljama, i pored brojnih, esto agresivih poduhvata branilaca prava ivotinja, a moda upravo i zbog njih, ono dugo vremena nije ozbiljno shvatano. Njihovi
istupi su ismijavani, uz lajanje i mjaukanje ak i u skuptinskim klupama zemalja
s visokom demokratskom kulturom. Politiari u tim zemljama dugo nisu mislili, a
kod nas jo uvijek ni ne misle, da ovo pitanje predstavlja vaan drutveni ulog, pa
je ono esto odgurivano u drugi plan. Neki smatraju da se dobrobiti ivotinja daje
prevelika vanost, dok se u isto vrijeme dobrobit ili temeljna ljudska prava velikog
broja ljudi jo uvijek ne potuju u mnogim dijelovima svijeta, u kojima vlada siromatvo i drugi problemi, esto u porastu. Od branilaca ivotinja se trai da najprije
poboljaju uslove ivota ljudske vrste jer neki njeni predstavnici ive u slinim, a
ponekad i gorim uslovima nego neke ivotinje.
Ova vrsta kritika u osnovi poiva na specistikoj1 pretpostavci da ljudska patnja
zasluuje vee uvaavanje nego bilo kakva patnja koju trpi ivotinja. Takve reakcije
i prigovore imali smo priliku sresti prilikom nespretnog rjeavanja problema pasalutalica u Sarajevu. Kako kod nas mnogo ljudi ivi ispod linije siromatva, koja je
uz to puno nia nego u zapadnim zemljama, ti su se prigovori mnogima mogli uiniti
opravdanim. Antispecisti odbacuju ovakav stav, smatrajui naprotiv, da svaka patnja
pecizam je oblik diskriminacije vezane za vrstu, po ugledu na sve oblike dominacije neke grupe nad
S
drugom, kao to su rasizam (diskriminacija zbog rase) ili seksizam (diskriminacija zbog roda). Antispecisti smatraju da u stvarnosti ta ideologija opravdava i namee eksploataciju i koritenje ivotinja
na nain kakav ne bi bio prihvaen da se radi o ljudima. ivotinje se uzgajaju i ubijaju kako bismo mi
imali u jelovniku njihovo meso, pecaju se za nau ishranu, koriste se kao zamorad u naune svrhe,
love iz sportskog uitka Po antispecistima, specizam je idelogija koju treba osuditi, pa je pokret za
osloboenje ivotinja neophodan kako bi se obiaji uskladili s evolucijom Zeitgeista.
zasluuje isto uvaavanje, o kojoj god vrsti bia da se radi. Odmah na poetku treba
iznijeti saznanje koje se namee iz duge historije odnosa ljudi i ivotinja svaki put
kad su ivotinje bile loe tretirane, stradali su ljudi. U raspravi o dobrobiti ivotinja
ne radi se, dakle, o sentimentalizmu i dokolici bogatih nego o politikom ulogu koji se
tie ivota ljudi. Po filozofu Johnu Stuartu Millu, svaki veliki pokret mora proi kroz
tri etape: izrugivanja, rasprave, usvajanja. Tako je bilo s ekolokim pitanjima, a sada
se smatraju vanim i zabrinjavajuim. Tako je jo uvijek sa pitanjem zatite ivotinja.
Do sada su preene prve dvije etape i dolo je vrijeme za treu.
Kako nisam raspolagala nikakvim kompetencijama u pitanjima prava ivotinjama, niim osim osjetljivosti na njihovu patnju i maglovitog sjeanja kako su ivotinje postale filozofska tema za Derridu, kad se naao gol i iznenaen pogledom
svog maka i doivio udan nalet stidljivosti i nelagodu jedne gole ivotinje pred
drugom ivotinjom,2 u poetku nisam imala drugih ambicija osim da kratko predstavim ono to je na tu temu napisala francuska filozofkinja lisabeth de Fontenay
i, eventualno, prevedem jedno-dva poglavlja. No, kad sam konano dobila njene
knjige, shvatila sam da samo njen magnum opus utanje ivotinja3 broji oko 1000
stranica gustog filozofoskog teksta, pa se ak i jednostavno predstavljanje pokazalo nemoguim zadatkom. Meutim, nisam odustala, uvjerena da je, uzevi u obzir
nau situaciju, bolje ita nego nita, te da moe biti korisno skromno iznijeti poneto iz njenih, kod nas jo uvijek neprevedenih knjiga, koje imaju velike anse da to i
ostanu. I, kako se to redovno deava kad se ponete baviti nekom temom, odjednom
se poinju pojavljivati brojne sluajnosti i koincidencije, koje to ba i nisu. Samo
to sam zapoela itanje njenih knjiga, naila sam na njeno ime na sajtu Le Mondea
meu 24 mislioca, pisca, filozofa, naunika i istoriara (osim lisabeth de Fontenay,
tu su jo i Matthieu Ricard, Frdric Lenoir, Michel Onfray, Edgar Morin, Hubert
Reeves), meu potpisnicima manifesta Fondacije 30 miliona prijatelja koji zahtijeva da se ivotinjama prizna status ivih i osjetljivih bia, a ne pokretne imovine,
kao to je do sada bio sluaj u Graanskom zakoniku.
PRAVNI ASPEKTI
To to se u Francuskoj, zemlji koja je stoljeima bila svjetionik drugima, danas raspravlja da li su ivotinje osjetljiva bia, ima ime iznenaditi. Nevjerovatno
ali je tako to je pitanje tek 2014. dolo na dnevni red iako treba napomenuti da se
raspravljalo samo o Graanskom zakoniku, zapravo o usklaivanju prava. U vrijeme kad je Graanski zakonik pisan, 1804. godine, on je bio odraz drutva u kojem
ivotinjama nije posveivana ista panja kao danas. Francuska je bila ruralna zemlja i ivotinje su smatrane poljoprivrednom snagom. lanovi teksta tog zakonika,
koji su definitivno prenijeli u pravni jezik teoriju o ivotinjama-mainama Rena
Jacques Derrida, Lanimal que donc je suis, Galile, Pariz, 2006. Tekst je prvobitno izaao u zborniku
Lanimal autobiographique, ur. Marie-Louise Mallet, Galile, Pariz, 1999, str. 253.
3
lisabeth de Fontenay, Le silence des btes. La philosophie lpreuve de lanimalit, Fayard, Pariz,
1998. U daljem tekstu utanje.
2
Descartesa, odavno su bili zastarjeli, a osim toga, Graanski zakonik je bio u neskladu s drugim zakonskim tekstovima (Seoskim i Krivinim), koji priznaju ivotinje
kao osjetljiva bia. Zbog toga je bilo krajnje vrijeme da se zakonodavstvo uskladi i
okona nekoherentnost i nedoreenost zatite ivotinja koja je onemoguavala da
se pravda u potpunosti primijeni kada je to potrebno.
Prava ivotinja su pravno ureivanje pojmova zatite i oslobaanja ivotinja.
Zasnovana su na ideji da su potrebe i interesi drugih ivotinjskih vrsta na hranu,
razmnoavanja, izbjegavanje patnje iste kao i kod ljudskih bia. Branioci prava ivotinja smatraju da se one ne bi smjele smatrati predmetima koji se mogu posjedovati ili koristiti, ve da bi ih trebalo smatrati pravnim licima i punopravnim lanovima ljudske zajednice. Narodna skuptina Francuske je, dakle, 30. oktobra 2014.
konano usvojila odredbu, o kojoj su poslanici glasali u aprilu, priznajui ivotinjama simboliku osobinu ivih bia obdarenih osjetljivou, odbacujui, meutim,
amandmane ekologa koji su zahtijevali da se ode puno dalje, ali i nastojanja glavne
politike partije desnice i desnog centra (UMP) da se njen domet ogranii. Nakon
vrlo ive rasprave, iako neto slabije nego u prvom krugu, poslanici su izglasali lan
kojim se usklauje Graanski zakonik, po kojem su ivotinje smatrane pokretnom
imovinom, sa Krivinim i Seoskim zakonikom, koji ih je ve priznavao kao iva i
osjetljiva bia. Bez jamstva zakona koji ih tite, ivotinje se podvrgavaju reimu
tjelesnih dobara, kae se u tom lanu koji objedinjuje razliite pravne mjere izglasane u Senatu s ciljem modernizacije i pojednostavljivanja prava.
Branioci ivotinja smatraju da ta mjera nema nikakav praktian znaaj, dok se
glavni poljoprivredni sindikat boji da ona ne dovede u pitanje tehnologije uzgoja.
Ipak, budui da ivotinje nisu dobile posebnu kategoriju koja bi bila negdje izmeu
ljudi i dobara, kako je trailo dvadesetak intelektualaca 2013, takav tekst je manje
zlo za taj sindikat. Tako je promjena zakona samo kozmetike prirode, smatraju ekolozi. Oni nisu uspjeli da nametnu dva amandmana koja bi ivotinjama dala
pravni status, s posebnim odredbama po kojima bi one trebalo da ive u uslovima
koji su u skladu s biolokim imperativima svoje vrste i koje bi garantirale da se s
njima korektno postupa.
Vlada, skuptinski izvjetai i dvije desne politike grupacije nisu odobrili ekoloke amandmane jer smatraju da je tekst uravnoteen i da bi se, ako bi se ilo predaleko, pokvarile pravne anse odredbi da prou pred Ustavnim vijeem, budui da
su desni politiari, koji smatraju da su ivotinje osjetljiva bia, ali i imovina, zabrinuti za ekonomske posljedice. Jedan od odbijenih amandmana po njima je previe neodreen, pa bi mogao posluiti osporavaocima industrijskog uzgoja. Stoga
se pravila u vezi s vlasnitvom nad ivotinjama nastavljaju da primjenjuju, a vlada
zbog tog nesklada u miljenju nema mogunost izmijeniti ugovorna i obligaciona
prava, pa je zakon ponovo ispitan u oba doma definitivnog usvojanja u Skuptini.
Konano je, odahnuli su Reha Hutin i Jean-Pierre Margunaud,4 definitivno
izglasan u Skuptini 28. januara 2015. Njegovo usvajanje po njima predstavlja historijh ttp://leplus.nouvelobs.com/contribution/1317634-statut-juridique-de-l-animal-un-pointde-depart-ambitieux-les-mentalites-vont-evoluer.html
ski preokret koji stavlja taku na vie od 200 godina jedne arhaine vizije ivotinja u
Graanskom zakoniku, udaljavajui se definitivno od koncepcije Descartesove ivotinje-maine. Ta evolucija nije pobjednika, zavrna, ve polazna taka u veem uvaavanju dobrobiti ivotinja jer mijenja teorijski okvir prava ivotinja i pojaava primjenu
postojeih odredbi koje ih tite, pa e suci moi pokazati vie hrabrosti, smatraju oni.
Na evropskom nivou ovo je najprogresivnija inicijativa jer ivotinja je definirana pozitivno, zbog sebe same, a ne ex negativo, kao npr. u Njemakoj, vajcarskoj i Austriji,
gdje se samo smatra da ona nije stvar. Prihvatajui misao Rena Demoguea da je pravo
beskrajno lijepa stvar () kao ogromni sindikat za borbu protiv patnji svih bia koja su
slaba jer im se moe nanijeti zlo, puno zla, oni vjeruju da je zakon, iako ne moe sam po
sebi promijeniti najogavnije stvarnosti, jednostavno najpodesnije sredstvo da se one
trajno promijene u pravcu boljeg potivanja osjetljivosti ivotinja i uslov da se organizira demokratska rasprava o mjerama koje e umanjiti njihove patnje.
Situacija u nekim drugim zemljama je puno bolja i, openito, zakonodavstvo je
naprednije u sjevernim evropskim zemljama i SAD-u. Meutim, iznenauje kanjenje i anahronost ove rasprave u zemlji kao to je Francuska, u kojoj su, podsjea . de
Fontenay, ljudi progresa kao Michelet i Hugo jo prije gotovo dva stoljea traili da
se civitas proiri tako da obuhvati i ivotinje, naglaavajui da nikad nee biti suvino podsjeati da su oni upravo u ime republike i demokratije sa strau branili od
katolike i konzervativne desnice pravo nae nie brae da nepotrebno ne pate i da
su nas upravo oni naveli da shvatimo da ulog jedne takve borbe spada u politiko i u
politiku, jer se tie ivota ljudi, i da ono to inimo svim ivim biima koja su obdarena osjetljivou i nosiocima svjetova na kraju krajeva inimo samima sebi.5
To je samo jo jedan u nizu brojnih paradoksa francuskog drutva i ne bismo
smjeli biti previe iznenaeni jer su ulozi kad se radi o ivotinjama ogromni i vieznani. Nije se, naravno, uope raspravljalo o tome jesu li ivotinje osjetljiva bia
jer svi znaju da jesu. Takva bi rasprava bila apsurdna i liila bi na skolastike rasprave o polu anela. U biti, radi se o tome da bi priznanje takvog statusa ivotinjama
dovelo u opasnost ekonomiju zemlje koja uprkos opravdanim kritikama industrijske proizvodnje i loeg tretmana ivotinja za sada nema namjeru da takav okrutan
nain uzgoja dovede u pitanje nego ga ak subvencionira mnogo vie nego tzv. bio
ili organsku proizvodnju malih farmi na kojima ivotinje ive u neuporedivo boljim
uslovima i u skladu sa svojom prirodom, ne zagaujui pri tome suvie onu koja nas
okruuje.
U vezi s dodjeljivanjem prava ivotinjama, profesorica Pravnog fakulteta u Clermond-Ferrandu, Anne-Marie Sohm-Bourgeois se pita: Da li bi ova izmjena [davanje
prava ivotinjama] donijela istinsko poboljanje njihovog poloaja? Moe li traeni
cilj opravdati probleme koje e napraviti izmjena naih tradicionalnih pravnih pojmova? Moramo, naalost, odgovoriti negativno. ivotinja koja postaje nosilac prava
nikad ga nee moi iskoristiti i, kao i do sada, to e umjesto nje initi njen gospodar
lisabeth de Fontenay, Sans offenser le genre humain. Rflexions sur la cause animale, Albin Michel,
Pariz, 2008, str. 233 [Bez uvrede po ljudski rod. Razmiljanja o pitanjima ivotinja]. U daljem tekstu
Bez uvrede.
ili ovlaena organizacija. A, s dananjim stanjem tekstova, ve je tako.6 lisabeth de

Fontenay je svjesna da ivotinja ne moe biti subjekt prava, ali neumorno insistira na
tome da se ona ne moe tretirati ni kao objekt. Vidjeemo kasnije kakva su joj rjeenja sugerirali neki pravni strunjaci (instituciju moralnog lica, pa bi ivotinja mogla
postati pravno lice iako nije pravni subjekt7) kako bi se izalo iz slijepe ulice posebne
kategorizacije, zatiene imovine ili zakonski zatienog interesa.
Nastavljajui razmiljanja Plutarha i Montaignea, Desmond Morris je primijetio da bi zbog obaveze da potujemo ivotinje veina ponaanja kakva si graani demokratskih zemalja doputaju prema ljudima, koje iskoritavaju kao robove ili putaju da umru od gladi, postala nepodnoljiva. Na odnos prema ivotinjama u stvari
je istinski ispit ovjenosti. Knjievnost je to, kao i mnogo drugih stvari, oduvijek
znala, a posebno lijepo formulirao Milan Kundera u Nepodnoljivoj lakoi postojanja:
Lijepo se odnositi prema drugom ovjeku, nema nieg naroitog u tome. ()
Neemo nikad moi sa sigurnou ustanoviti u kojoj su mjeri nai odnosi
prema drugim ljudima posljedica naih osjeaja, ljubavi, mrnje, dobrote ili
zlobe, a u kojoj su mjeri predodreeni odnosom snaga izmeu pojedinaca.
Stvarna dobrota ovjeka moe se pokazati u svoj svojoj istoti i slobodi samo
u odnosu prema nekome ko ne posjeduje nikakvu mo. Pravi ispit ljudskog
morala, onaj osnovni (iskren tako duboko da izmie naem pogledu) jest u
odnosu ovjeka prema onima koji su mu preputeni na milost i nemilost prema ivotinjama. A ba tu je dolo do fundamentalnog debakla ovjeka, u
toj mjeri sutinskog da su iz njega proizali svi ostali.8
Danas pokreti za odbranu ivotinja postoje pomalo svuda u svijetu, premda
u Francuskoj imaju tekoa da se razviju. Mnogo su brojniji u Engleskoj i SAD-u,
Kanadi i sjevernim zemljama Evrope. Francuski lobiji uzgajivaa i lovaca su puno
radili na tome da unite kredibilitet onih koji brane ivotinje.9 Na poticaj psihologa
Richarda Rydera na Univerzitetu Oxford ak je osnovana i katedra ivotinjske etike
koja se nametnula kao nova disciplina na anglo-saksonskim fakultetima. ivotinjska etika se bavi prouavanjem moralne odgovornosti ljudi prema onom to ine
ivotinjama i pita se ta je od toga dobro ili zlo, postavljajui temelje razmiljanjima
http://fr.m.wikipedia.org/wiki/Protection_animale
lisabeth de Fontenay, Bez uvrede, str. 129.
8
Milan Kundera, Nepodnoljiva lakoa postojanja, s ekog preveo Nikola Kri, Buybook, Sarajevo,
2013, str. 379-380.
9
Meu pokretima u Francuskoj neki su uspjeli stei priznanje kao fondacija 30 miliona prijatelja, Liga
za zatitu ptica Allaina Bougrain-Dubourga ili Fondacija Brigitte Bardot. Drugi, mlai pokreti pomalo
postaju poznati kao L214, koji se posebno ukljuio u odbranu ivotinja na farmama za intenzivni uzgoj
ili kao belgijski pokret Gaia Voice of the Voiceless. U SAD-u se jedan od najveih pokreta zove PETA
(People for the Ethical Treatment of Animals) i uspio je mobilizarati mnoge slavne linosti. U Francuskoj se zatitom divljih ivotinja bavi Aspas, radikalni pokret protiv koride (CRAC) zahtijeva ukidanje
te prakse, a LPO je liga za zatitu ptica
6
7
o pravima ivotinja. Upravo su ti univerzitetski istraivai iznijeli na svjetlo spomenuti specizam, koji se, kao i rasizam, sastoji u tome da se privilegiraju pojedinci svoje vlastite vrste (to jest ljudi) i da se smatraju superiornijim od ostalih. Ideju
da se ivotinjama daju prava brane profesori prava kao to su Alan Dershowitz i
Laurence Tribe s harvardskog Pravnog fakulteta, a prava ivotinja se sada predaju
na 92 od 180 pravnih kola u SAD-u.
Ipak se nakon svega namee pitanje da li je pravna borba, budui da je prespora, najbolji put. Moda e pod pritiskom trita i kupaca nezadovoljnih kvalitetom
takvog, u okrutnim uslovima, uzgojenog mesa, bljutavog i opasnog po zdravlje zbog
hormona i antiobiotika, ekonomski faktori napraviti promjene vie iz interesa nego
zbog osjetljivosti na pitanje patnje ivotinja. A moda bismo i mi svi morali shvatiti
da nam nije potrebno toliko proteina ivotinjskog porijekla i da se radi samo o predrasudi i looj navici. Na kraju ovog uvoda samo jedna stvar je sasvim jasna ovdje
moemo samo grubo ocrtati svu sloenost ivotinjske problematike.
DOBROBIT IVOTINJA ILI PRAVA IVOTINJA?

U odbrani interesa ivotinja postoje dva velika filozofska pravca: jedan brani
veu dobrobit ivotinja, dok drugi za njih trai prava. Ove dvije take gledita odgovaraju dvjema openitijim etikim koncepcijama: moralu zasnovanom na pravima,
pa se one, prema tome, trae i za ivotinje i utilitarizmu koji svaku akciju ocjenjuju po njenim posljedicama u terminima dobrobiti, te je za njih dobrobit ivotinja
sredinji pojam. Branioci dobrobiti ivotinja esto smatraju da oni koji polaze s
take gledita prava ivotinja idu u nekim aspektima predaleko: dobrobit ivotinja
nuno ne zahtijeva potpuno iskljuivanje bilo kakvog korienja ivotinja, posebno kao kunih ljubimaca. Oni vie brane ideju da u vezi sa ivotinjama ljudi imaju
moralnu odgovornost da maksimalno umanje njihove patnje. Ovakav rascjep se esto poklapa s jednom drugom podjelom, izmeu abolicionista (pristalica ukidanja
bilo kakvog oblika iskoriavanja ivotinja) i reformista (koji se bore da poboljaju
njihovu situaciju, ne dovodei obavezno u pitanje svaki oblik iskoriavanja ivotinja). Odbrana dobrobiti ivotinja esto koincidira s reformistikom pozicijom.
Tako neki branioci prava ivotinja kao npr. Gary L. Francione, smatraju da je taka gledita dobrobiti ivotinja nekoherentna i moralno neprihvatljiva. Neke grupe
za odbranu prava ivotinja kao npr. PETA, odluile su da podravaju reformistike
mjere da bi patnja ivotinja trenutno olakala, ekajui dan kad e na kraju biti ukinut svaki oblik njihovog iskoriavanja. Neki se pokreti smatraju radikalnim i oni
organiziraju udarne akcije, ponekad isuvie nasilne. To je sluaj Animal Rights
Militia (ARM) ili Animal Liberation Front, kao i amerikog pokreta The Revolutionary Cels Animal Liberation Brigade (RCALB) i oni ponekad napadaju direktore
laboratorija koji prakticiraju vivisekciju.
Uslovi u kojima ive ivotinje u intenzivnom uzgoju su strani. U Francuskoj
je 50 miliona koka-nosilica kojima je esto kljun odsjeen bez anestetika zatvoreno u minijaturne kaveze u kojima ne mogu ni spavati, ni otvoriti krila, nego
samo jesti hranu koja eventualno potie iz septikih jama ili preistaa, a 50 milliSARAJEVSKE SVESKE N 47/48|145
ona mukih pilia svake godine ubijeno, u drobilici ili plinom. U SAD-u, najvea
tvornica koka-nosilica ubije ih 30 miliona godinje. Svinje su stisnute danju i nou
u metalnim boksovima koji im onemoguavaju bilo kakav pokret tokom dvije i po
godine. U zarobljenitvu ivotinja boluje tri puta vie od ireva na elucu, a dvije
od tri imaju kone bolesti. Brojnim pokuajima samoubistva u zatvoru odgovaraju
esta samosakaenja u ivotinjskom zarobljenitvu. Vasilij Grossman, Isaac Bashevis Singer, Elias Caneti, Primo Levi, Romain Gary, filozofi Theodor Adorno i Max
Horkheimer prvi su se usudili nagovijestiti da sudbina ivotinja ponekad lii na
sudbinu Jevreja, ako nije obrnut sluaj. De Fontenay smatra da nesumnjivo imamo pravo diskutirati o jednoj takvoj analogiji, ali ne bismo je smjeli odbaciti kao
uvredljivu, jer potie od ljudi koji su patili u svojoj puti, u svojoj povijesti i koji znaju
o emu govore kad podsjeaju na zlo u ljudima.10
Derrida11 je takoe insistirao na nevienim razmjerama tog pokoravanja ivotinja proizalim iz industrijskog, mehanikog, hemijskog, hormonalnog, genetskog nasilja, kojem ovjek ve dva stoljea podvrgava ivot ivotinja. I on je to
nasilje prema ivotinjama uporedio sa oaom (genocidom nad Jevrejima u II svjetskom ratu, iji izuzetni karakter proizlazi iz injenice da je do danas jedini industrijskog tipa). ivotinja koja je uvedena u Derridaino djelo u njemu funkcionira
ne samo kao topos ili filozofema nego kao glavna figura, izvor argumenata u slubi
dekonstrukcije onog to je svojstveno ovjeku, to jest, humanistike metafizike i
njene autoritativne retorike, a koja se na primjer i par excellence odrala kod Heideggera, koji utvruje da postoji ponor, opisan na razliite naine, izmeu samo
ivog i Daseina12. Derrida nikako ne porie da takva provalija, ponor [abme] zaista
postoji izmeu ljudi i ivotinja, ak preuzima heideggerovsku rije. Meutim, nasuprot doksikim i metafizikim oiglednostima u vezi s jasnoom, linearnou tog
odvajanja, on predlae ono to zove limitrofijom (trephein, hraniti na grkom) i
taj mu koncept omoguava da, pomou subverzivne topike, misli ono to se pribliava granicama, ono to one napajaju, iji rast pospjeuju na svojim obalama, i to
ih beskrajno uslonjava. Granice su raslojene, pluralne, pre-savijene, heterogene,
ne dozvoljavaju da se bilo ta objektivira, pojanjava de Fontenay.13Novi koncept
traga imao je za cilj da se proiri na cijelo polje ivog, onkraj antropolokih granica jezika, granica fonologocentrizma. ivotinja je uvedena kao trojanski konj u
metafiziku, onu koja ide od Descartesa do Levinasa, kae de Fontenay, da bi u njoj
odigrala veliku i vanu ulogu. Ona omoguava raskid kojem je cilj izbrisati ili, bolje
reeno, poremetiti granicu nazvanu antropolokom, pa je od svih suprotstavljenih
stranaka u toj parnici, tom diffrendu, opozicija koje pravi Derrida, ona izmeu ovjeka i ivotinje najvanija, smatra de Fontenay.14
Bez uvrede, 114.
Derrida smatra da je pitanje ivotinje sredinje u njegovom radu na dekonstrukciji i u svojim kasnijim tekstovima, posebno u Lanimal que je suis [ivotinja to sam], u nekoj vrsti auto-bio-bibliografske
rekapitulacije podsjea kako i koliko (su) se ivotinja i ivotinje uvukle u njegov rad.
12
Bez uvrede, str. 18.
13
Ibid, str. 20.
14
Ibid, str. 19.
10
11
Odluujui prelaz je prelaz s jednine ovjek/ivotinja na mnoinu, mnotvo

drugih ivih bia koje se samo zbog nepoznavanja i nasilja homogeniziraju u kategoriju ivotinja. U Deset zapovijedi postoji samo zabrana ubistva ljudi, pa u toj
negaciji ubistva ivotinje Derrida vidi neophodan i vaan uslov ustanovljavanja i
subjekta i drugog istovremeno (Il faut bien manger ou le calcul [ta emo, mora se
jesti ili raunica subjekta]). U karnofalogocentrizmu postoji jedna gotovo transcedentalna, hebrejska ali i grka, rtvena struktura pojave takozvanog ljudskog. Kako,
onda, zasnovati filozofski projekt bez pona-vljanja, bez ponovnog uspostavljanja
metafizike tradicije ljudskog izuzetka, to ni Heidegger, genijalni dekonstruktor
razumne ivotinje nije uspio izbjei, kad su nauni radovi i postmoderna filozofija (Foucault, Lyotard, Derrida) unitili implicitne i dobronamjerne, u potaji jo
uvijek kreacionistike temelje nae vjere u jedinstvenost ljudske historije, pita se
de Fontenay.15 Hegemonijsko planetarno irenje tehnistikog procesa, potpomognuto pobjedom kranstva i njegovog Zapada, za koje je ontoloko dostojanstvo
strogo rezervirano za ljude, ili bolje reeno, za neke ljude, raspolae svim pravima
na ono to ne spada u ljudsko onakvo kakvim ga oni shvataju, zakljuuje lisabeth
de Fontenay.16
Njeno razotkrivanje teorijsko-praktinih aporija koje su se nakalemile na kontroverze oko ivotinja bazira se, dakle, na rezultatima dekonstrukcije humanistike
metafizike i njene autoritativne retorike. Kako su one i u temelju pravnih kategorija, to nas obavezuje, kad govorimo o pravima ivotinja, na raspravu o sutini, a ne
da se nastavljamo pretvarati da ne znamo da kontinentalna filozofska vulgata suprotstavlja poloaj (condition), ili bolje reeno lo poloaj (incodition) ljudi i prirodu ivotinja?17 Radi se o tome da velika metafizika tradicija, to ukljuuje i njenu
internu kritiku, uvijek ponovo iscrtava tu granicu koja, tvrdi ona, idui od Pica de la
Mirandolea do Marxa, prisiljava da ovjeka shvatamo kao historiju i zadau a ne
samo kao injenicu. ak se i materijalistika filozofija kao marksizam upisuje u tu
tradiciju. O tome svjedoi Engelsovo predstavljanje evolucije ovjeka u Dijalektici
prirode, u kojoj se on uzdie do bia koje je zahvaljujui ruci utisnulo svoj peat u
prirodu. Zar se ne bi moglo rei, pita se de Fontenay da, s one strane opozicije izmeu filozofija esencije i egzistencije, duha i materije, Engels predstavlja vrstu prenosnu meustanicu tog humanizma ruke, koji ide od Anaksagore do Heideggera? A
posljedica tog kvalitativnog skoka je zakljuak da se ivotinj, ak i etvororunih,
ne tiu borbe za emancipaciju, a to ne-pravo Engels je nauno dokazao i tako liio
oslobaanje ivotinja vrstog uporita. Mada, nastavlja de Fontenay, tu udobnu filozofsku invarijantu onog to je svojstveno ovjeku ne bi trebalo tako olako dovesti
u pitanje, jer ona u svojoj vrstoj potki uva principijelnu opoziciju izmeu injenice i prava. Za nju je teko rei da li je ona u osnovi naeg univerzalno-zapadnog
creda ili cogita: pravo se ne zasniva na injenici, normativ na konstativu, iako su se
neki filozofi, kao Spinoza i Marx, usudili prekriti dominantnu tradiciju, kae ona.
Ibid, str. 47.
utanje, str. 278.
17
Ibid, str. 92.
15
16
Iako moramo pratiti rezultate nauke i uskladiti zakone s njenim napretkom i

s evolucijom obiaja, de Fontenay insistira na tome da prava ne mogu biti izvuena
iz naunih injenica. Njih donosi i proglaava Drava, polazei od neke transcedentno-imanentne metafizike koncepcije prirodnog prava, ili se ona moraju izmisliti,
ustanoviti, proglasiti, jer proizlaze iz historije ljudi. Zato s oprezom prima navodne oiglednosti nepovratnog napretka, kojima je u svom programu irenja ljudskih
prava na impanze Paola Cavalieri dodijelila funkciju da obrazloe prava ovjeka.
Cavalieri smatra da su ljudska prava isuvie ukorijenjena u filozofiji subjektivnosti i
predlae da se zamijene principom prava ovjeka kao ivog bia, prava ljudske vrste
meu drugim vrstama. Upirui prstom u neka ljudska bia koja se smatraju graninim sluajevima, a liena su samoproglaenih karakteristika ljudske vrste, Paola
Cavalieri i Peter Singer uhvatili su humaniste u flagrantnom krenju klasifikatorske koherencije jer su neke vie ivotinje intelektualno superiornije u odnosu
na neka ljudska bia. lisabeth de Fontenay odaje priznanje svim tim otkrivaocima
porijekla ovjeka, njegovih srodnika, tim tragaima za slinostima, jer su svi zajedno doprinijeli tome da se derogira ovjek, to jest metafiziki humanizam. Njihovi
ponekad gotovo etnoloki radovi u skladu s dostignuima kognitivnih nauka doveli
su do pitanja koje je bilo teko i zamisliti: da li treba proiriti prava ovjeka na impanze, gorile i orangutane. Kad sam prvi put ula da je takav zahtjev izreen, bila
sam dirnuta. Zatim sam se uplaila da, jednom kad se razotkrije i predoi irokoj
publici, taj viak dobronamjernosti prema velikim majmunima ne izazove politiki
podsmijeh i etiko ogorenje. Zbog pretjerivanja je izgubljeno vie bitaka nego to
ih je strpljenje i umjerenost dobilo, kae de Fontenay.18 Ona smatra da bez prethodnog preispitivanja ne smijemo prihvatiti interpretaciju rezultata svih tih istraivaa, zoologa, paleoantropologa, etologa, koju oni ili one ( jer su se ene posebno
istaknule u istraivanjima o velikim majmunima) ponekad naivno predlau, zato
to njihovi radovi ne nude nain da se oslobodimo mrane povezanosti s onim to
je svojstveno ovjeku i to je, od biblijskog stvaranja svijeta i izgona iz raja, Aristotelove Politike, prvog paragrafa Rasprave o metodi i Deklaracije o pravima ovjeka,
u skladu s naim shvatanjem razuma.
Suprotno takvom vrijeanju ljudskog roda, ona misli da samo strpljiva i
oprezna dekonstrukcija teorijskog humanizma svojstvenog metafizikama koje su
u temelju veine filozofija, s one strane opozicija izmeu materijalizma i idealizma,
moe potaknuti na potovanje ivotinja u njihovom ivotu i smrti, a da pri tome
ne vrijea ljude. Takva dekonstrukcija posebno je korisna kako bismo shvatili da,
zbog opasnosti da ozbiljno pogrijeimo prema nekim ljudima, ne smijemo definirati bilo kakav atribut ovjenosti i da moemo samo ocrtati nekakvu negativnu
antropologiju, kao to postoje negativne teologije, ili jo bolje, i dalje se drati nekog decizionistikog humanizma.19 Tim vie to nas tradicija potlaenih ui da je
izuzetno stanje u kojem ivimo pravilo i zato treba teiti takvoj koncepciji historije koja odgovara tom stanju (Walter Benjamin, O konceptu historije). Upravo s
Ibid, str. 91.
Ibid, sr. 119.
18
19
tom demokratskom konotacijom uzimanja u obzir historijskih katastrofa, moramo

prihvatiti da se norma raa iz izuzetka i da izuzetna situacija otkriva ili pobuuje odluke: Iskustvo beskraja, steeno iz tih graninih sluajeva, uz pristajanje na
smrt ovjeka i Progresa, daleko od toga da spreavaju da se etiki i politiki angairamo u odbrani onih koji su najranjiviji, kao pojedinci, narodi ili drutva, postaje
tim prihvatljivije kad prealimo apstraktnu univerzalnost i fantazme koji su joj u
temelju, vjeruje ona.20
S druge strane, predlae da se vratimo na duboku dvosmislenost koja neprestano pravi probleme uvrivanju ljudskih prava i zapitamo se o emu zapravo
govorimo, o pravima na slobodu koja su traili revolucionari 1789. ili im treba, bez
straha od protivrjeja, dodati osnovna prava i potraivaka prava21 izraena u Deklaraciji iz 1848, a koja se mogu definirati kao mo pojedinaca da obaveu drutvo
da im osigura pomo, zdravlje ili posao, na primjer. Ona smatra da od pozicije koju
usvojimo u ovoj pravnoj, politikoj i drutvenoj raspravi ovisi pertinencija refleksije o pravdi koju dugujemo ivotinjama. Jer, bez produbljenog razumijevanja filozofskog, historijskog i pravnog rasprave o ljudskim pravima, traenje prava za
ivotinje moe biti samo konfuzno. Samo obzirnost prema komplementarnosti,
steenoj borbom, prava na slobodu i potraivalakih prava omoguava da se precizira sadraj zahtjeva u korist ivotinja. Korak koji sada treba napraviti i koji treba
da Cavalierijev zahtjev zamijeni mogunou drugaijih prijedloga dvostruko je
opravdan: s jedne strane zbog injenice da utilitarizam neoprezno posuuje iz jezika prava i, s druge, sigurnou s kojom se nova pravna misao nudi kao alternativa
utilitaristikoj doktrini. Nastanak i ponovno odreivanje univerzalnosti se deavalo neovisno o naunim postignuima, stoga, ako su naa moderna prava ovjeka bez
iluzija i bilo kakve metahistorijske, religiozne ili ontoloke legitimacije, to ne znai
da moraju dobiti potvrdu ili legitimiranje od dostignua nauke.22
Odajui ipak priznanje utilitaristima, ona priznaje vanost dva kljuna koncepta njihove argumentacije, a to je najvanije, to to im nije potreban doktrinarni
kontekst da budu operativni. To su koncepti interesa i moralnog pacijenta. Meutim, na to preuzimanje odluuje se samo pod uslovom da se napravi posljednje
razjanjenje filozofskog reda. ivotinje nisu, za autore koji ih u zapadnoj tradiciji
uzimaju ontoloki u obzir, Husserla i Merleau-Pontya, samo bia prirode, i one to
nisu ne zato to mogu patiti nego zato to ima osnova da se pretpostavi da postoje
njihovi svjetovi, koji se mogu preklapati sa svjetovima ljudi. Ona usvaja tu fenomenoloku tezu, ija je prednost to implicira prevazilaenje jo uvijek vrlo antropocentrirane opsesije velikim majmunima (kao u sluaju Paole Cavalieri i Petera Singera), pa se ve sisavcima, i ire kimenjacima, moe dodijeliti neto kao kultura, a
Ibid, str. 120.
Droits-titres ili droits-crances (engl. claim-rights) su ekonomska ili drutvena lana prava:
pravo na socijalno osiguranje, plaeni odmor, obrazovanje, stan, zdrav okoli. Ova prava su se razvila ne zasnivajui se na vlasnitvu, odgovornosti ili slobodi ugovoranja pojedinca; ona proistiu samo
iz proizvoljnih odluka drave s ciljem da zadovolje odreenu izbornu klijentelu pomou pozitivnog
prava. Za liberale su ona nasljee marksizma.
22
Ibid, str. 96.
20
21
njihovi odnosi s ljudima mogu se misliti postavljajui pitanje Einfhlunga, to jest

eventualne sposobnosti razumijevanja koja bi nam omoguila izvjestan pristup
empatiki, intropatiki njihovim svjetovima. Ta problematika nema nita zajedniko s tezama duboke ekologije ni, openitije, s tezama teorije okolia, smatra de
Fontenay. Nasuprot tome, ona bi bila u saglasju s onim to bi se moglo imenovati
patocentrizmom, to jest sredinjim mjestom trpljenja i patnje koji su zajedniki
svim ivim biima, kako je nalazimo u djelima Schopenhauera. Patocentrika instanca doista omoguava da se, bez nepotrebne brutalnosti prema metafizikom
i pravnom humanizmu, ustanovi kako se moralna zajednica ne sastoji jedino od
moralnih agenata, obdarenih sposobnou recipronosti i sposobnih da sklapaju
ugovor pri punoj svijesti, nego takoe i od moralnih pacijenata, meu kojima su
i neke kategorije ljudskih bia i ivotinje. Recimo da bi se, s jedne strane, fenomenologija koja se poziva na Husserla, zatim Merleau-Pontya i, s druge strane, anglosaksonski zahtjev sa proirenje moralne zajednice mogli u tom smislu dobro spojiti, zakljuuje ona.
Ovakav pravni tretman ovih pitanja doista je takve prirode da uspostavlja kredibilnu alternativu utilitarizmu, pa, prema tome, i pozivu Petera Singera i Paole Cavalieri da se prava ovjeka proire na impanze, smatra de Fontenay, navodei kao razlog da sada znamo u kojem stepenu su nam oni srodni na genetikom i kognitivnom
planu. Ona se ne uputa u veliku anglo-saksonsku literaturu, o kojoj je izvanredno
pisao Jean-Yves Goffi, ali iz nje preuzima po njoj najpromiljeniji i najodgovorniji pokuaj u tom pogledu koji s rijetkom dubinom usklauje koncepte filozofije i prava.
Radi se o pristupu Joela Feinberga, amerikog filozofa prava. Odbijajui nerazlikovanje prava na slobodu i potraivakuh prava ili prava na ekonomska ili drutvena lana prava,23 on zahtijeva iskljuivo ovu drugu vrstu prava za ivotinje, kao, uostalom,
i za sva iva bia koja su, iako nemaju sposobnost da budu pravni subjekti, ipak sposobna za ono to se zove konativni ivot, sainjen od nagona, nesvjesnih instikata,
nastojanja, ciljeva koji se mogu pospjeiti ili zaprijeiti.
U nastavku ispitivanja aporija zbog kojih je esto propadala rasprava o pravima ivotinja, pa je slavni jurist Carbonnier mogao rei da se jedna od bitnih karakteristika [] nae pravne kulture sastoji u tome da se ivotinje nemilosrdno istisnu
iz prava,24 naa autorica se pita iz kojeg se razloga, ako ne zbog sutinskog razdvajanja naravno metafizikog zabranjuje pribliavanje statusa stvari ili dobara
statusu lica, pa preuzima argumente pravnice Suzanne Antoine, koja eli izbrisati
tu distinkciju, imajui na umu opoziciju izmeu graanskog i krivinog prava. Graanski zakonik ustanovljuje nepremostivu prepreku izmeu lica i ivotinja (ukljuenih u pokretnu i nepokretnu imovinu), dok Kazneni zakonik, koji je znaajno
evoluirao u Evropi, neposrednije provodi tenje drutva. Zakon od 9. marta 2004.
npr. ide dotle da inkriminira seksualna zlostavljanja nad domaim ivotinjama, pitomim ili u zatoenitvu. Obiajno pravo zloupotrebe dovedeno je u pitanje. Ipak, i
dalje postoji velika kontradikcija: ivotinje, koje smatramo ivim biima, predmet
Vidjeti biljeku br. 21.
Ibid, str.125.
23
24
su trgovine. ivotinja je, dakle, jedino ivo bie na svijetu koje se ne moe tretirati
ni kao subjekt ni kao objekt, pa Suzanne Antoine predlae da iz slijepe ulice izaemo stvarajui posebnu kategorizaciju zatiene imovine ili zakonski zatienog
interesa na temelju unutranje vrijednosti ivog bia, tako da se vie nee moi
jednostavno izjasniti vlasnikom neke ivotinje, a postupci i zloupotrebe e biti
stroije propisani.
Meutim, profesor prava Jean-Pierre Margunaud, kojeg smo spomenuli na
poetku, govorei o izglasavanju zakona u Narodnoj skuptini Francuske kojim su
ivotinje stekle status bia obdarnih osjetljivou, pokazao je da ivotinje u francuskom zakonodavstvu odavno vie nisu stvari nego istinska pravna lica. Pratei
evoluciju savremenog prava, on je utvrdio da je u zatiti ivotinja dolo do velikog
napretka i da je ivotinja zatiena zbog sebe same, kao pravno lice, iako nije
pravni subjekt, pa je usmjerio svoja nastojanja da objelodani tu pravnu stvarnost
kako rasprave vie ne bi ile u pogrenom pravcu. Prihvatajui razlikovanje pravnog subjekta i pravnog lica, on insistira na tome da personalizacija u pravu nema
nita zajedniko s antropomorfizacijom, pa stoga ne predstavlja prijetnju dostojanstvu ovjeka jer dodjeljivanje ivotinji svojstva pravnog subjekta samo dovodi do
ustanovljavanja jedne prilagoene pravne tehnike, u jednom odreenom trenutku,
do zatite interesa odreenih ivotinja, koja se smatra neophodnom. Prikladnost
takve simbolike promocije i pravno-tehnike nikako ne dovodi do banalizacije prava ovjeka jer, tvrdi on, pojam pravnog lica, koje nije pravni subjekt, ne
ide ka tome da izbrie granicu izmeu ovjenosti i animalnosti. Kao moralno lice,
ivotinja je, dakle, pravno lice iako nije pravni subjekt, zakljuuje de Fontenay.25
LOGA I LOGOS DELOACIJA IVOTINJA

Zahvaljujui paronimiji izmeu logosa i loge (koja u najstarijoj upotrebi u
francuskom jeziku oznaava sklonite ivotinja, logu, kao i kod nas) skovan je neologizam deloacija. Deloacija ivotinja je najprvobitnija, starija od deloacije
ena, robova, barbara, ludaka jer, iako su za sve grke filozofe ivotinje empsucha,
bia koja imaju duu, duh, ona su za stoike i Aristotela liena logosa, pa time i etiko-politikih i teoretskih sposobnosti koje taj logos implicira. Samo je ovjek zon
logikon ili zon logon echon, ivotinja obdarena logosom.
Ovdje bi se mogla uspostaviti analogija s Foucaultovom historijom ludila, smata de Fontenay, ali odmah postavlja pitanje kako govoriti o ivotinjama koje nemaju
historije jer su njihovi tragovi brzo izbrisani, a krici bez trajnog znaenja. Ratio je
izvrio gest podjele i iskljuenja analogan onom koji je opisao Foucault, ali mnogo ranije, jo od aristetolovskih poetaka filozofije. Projekt pisanja i prekrivanja
nesnosne i optuujue nijemosti ivotinja ne prestaje da je brine jer, ako ivotinje
imaju historiju, ovdje ona citira Roberta Delorta, onda je to jedino u vezi s ljudima.
Postavlja se pitanje da li se moe vratiti u onu prvobitnu nejasnost opresivna oiglednost koja je odredila odnos ljudi i ivotinja na Zapadu, ija je metafizika napraIbid, str.129.
25
vila tako veliki sluaj od uspravnog hoda ovjeka, a od te uspravnosti ontoloki stav
i definitivno odvajanje, iako zaista postoje ivotinjska drutva o emu svjedoe
pele i mravi koja rade zajedniki na zajednikom djelu, drutva kojima nedostaje
samo Ustav da bi se svrstala u politiko. Kamile i konji pokazali su se sposobnim da
moralno i snano, to moe ii do ubistva ili do samoubistva, reagiraju na incest na
koji ih uzgajivai prisiljavaju. Takoe treba prihvatiti da ljudi nemaju ni monopol
jezika: uprkos nedostatnosti same phn, izvjesne ivotinje su sposobne odaslati i
razumjeti artikulirane zvuke i jedna drugu pouiti.
Kad se, dakle, malo pribliimo nijemosti ivotinja, kae de Fontenay, a neke
koje su nam naroito bliske samo to ne progovore, raa se osjeaj da smo kao
ljudi davno napravili greku koja je prekrivena prvobitnim grijehom i koja im je
oduzela rije, bukvalno sprijeili ivotinje i da smo upravo mi krivi, kao idovskogrki-hriani, opsjednuti logosom i verbumom, to nema dovoljno rijei za sve to
ivi. U tom lyotardovskom sporu ili raskolu,26 ivotinja je liena mogunosti da
svjedoi po ljudskim pravilima utvrivanja povrede, pa svaka povreda ipso facto od
nje ini rtvu. ivotinja zapravo predstavlja paradigmu rtve.27
Zar taj aporetiki karakter skandala ivotinjske patnje ne vodi do neizbjenog poraza onog koji bi govorio u njihovo ime zato to s njima pati, pita se dalje de
Fontenay, primjeujui da je u ljudskoj historiji bilo i ljudi-rtava nekog spora ija
sudbina lii na spor oko ivotinja. Ipak, za one koji su osjetljivi na njihovu patnju i
sudbinu, traenje prava koje je postalo dolorizam, ne bi smjelo unititi tu ludu radost bivanja s njima, tu gotovo boansku milost, kae ona. Ali, da bismo im napravili prostora, treba krenuti u pravcu lukrecijanskog paganizma, napustiti subjektivnost metafiziku i praksi razmiljanja i prepustiti je snazi koja ide od alteracija
u identifikacije. To premjetanje vri se istina u reimu filozofske dekonstrukcije,
priznaje ona, ali je ono prije svega nevino lutanje po pluralnosti svjetova. Skretanje s puta individualnosti i subjektivnosti ostaje u traginom, u kojem se mijeaju
uivanje, samilost, ali i okrutnosti, meutim okrutnost koja nema nita zajedniko s okrutnou modernih vremena. Tu se s nostalgijom opijamo mnogostrukou
ivih oblika s kojima se moe ivjeti i druiti.28 Drugi put je jevrejski, kranski ili
sasvim republikanski, osjetljiv na pravdu i samilost, uvijek patetian i u opasnosti
da klizne u apokaliptini ton, koji postavlja pitanje ko odluuje kad i gdje ivotinje
treba da pate, zbog nas, iz stoljea u stoljee, a danas, zbog tehniko-naune svemoi i interesa prehrambene industrije vie nego ikad, do nezamislivih granica.
Tako se njena plovidba na sablasnom brodu u gotovo zatvorenom moru metafizika odvija pod zastavom samilosti i dekonstrukcije. Na prigovor o nedostatku odlunosti, jer bi trebalo izabrati izmeu samilosti i istraivanja vika miljenja (koje
je nemiljeno) filozofa, ona priznaje da se nije mogla odluiti izmeu ta dva puta,
jer joj se inilo da samilost ima veliku mo dekonstrukcije. Neki su ipak uli nijemo
Liotard, an-Fransua (1991 [1984]) : Raskol (Le Diffrend), prev. Svetlana Stojanovi, Izdavaka
knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci (Dobra vest, Novi Sad).
27
Parafrazirano prema francuskom izdanju: Jean-Franois Lyotard, Le Diffrend, Pariz, 1938, str. 38.
28
utanje, str. 26.
26
[Gospode, smiluj se] upueno gospodarima logosa i zemlje, tu alopojku dvostruko

uguenu prirodom i ljudima, to ih je natjeralo na preispitivanje onog to je svojstveno ovjeku i demontiranje mehanizma onog to se nametnulo kao nedodirljivi i kljuni postulat. Ustaljenost i prihvatanje dihotomija kao to su duh/materija,
ivo/svjesno, ovjek/ivotinja, priroda/odvajanje od prirode, zbog kojih se stie
utisak da se historija zaustavila na Kantu i Fichteu, kae de Fontenay, pokazuju svu
mo naturalizma i empirizma, pa se ini da davanje prava na patnju ivotinjama
oteuje ovjeka, koji gubi svoj privilegirani status bia otrgnutog od prirode.
Ona nalazi da Claude Lvi-Strauss nudi primjer kako se te formalne opozicije
mogu prevazii, u smislu da njegova stroga artikulacija opozicije priroda/kultura
iznova postavlja problem antropoloke razlike, dok nas njegovo djelo upoznaje s
najneobinijom logikom naih blinjih i meditira o tome kako mi postupamo sa
ivotinjama. Prije svega, on u Totemizmu danas priznaje utemeljivaku vanost
Rousseauove misli za drutvene nauke: Zato to se ovek prvobitno osea istovetnim sa sebi slinima (u koje treba ubrojati, kako Ruso izriito tvrdi, i ivotinje), on
e docnije stei sposobnost da se razlikuje, isto kao to njih razlikuje, to znai da
uzme raznovrsnost vrsta kao konceptualni oslonac za drutvenu diferencijaciju.29
Meutim, u predavanju iz 1962,30 gdje se identifikacija s osjetljivim biima misli
kao zaborav samilosti, to jest egoizam ljudskog, njegov zakljuak je da negiranje te
prirodne zajednice u teoriji i praksi, koje ini moguim kulturno, predstavlja porijeklo modernog barbarstva.
Povodom Rousseaua, Lvi-Strauss pie stranicu koja je primjer gustoe po
rijetko dostignutom bolu i snazi koje izraava, smatra de Fontenay. On najprije
podsjea na porast istrebljenja, pokolja, muenja dalekih naroda koje ne moemo
porei jer se vre u nae ime i u nau korist i koji nam se sada na neki nain vraaju, prijetei nam uasnim nasiljem. Zatim, s retorikim zanosom koji odskae od
njegovog uobiajenog tona, prorie ovim rijeima: Upravo sada [], izlaui nedostatke humanizma zaista nesposobnog da u ovjeku utemelji praksu vrline, Rousseauova misao nam moe pomoi da odbacimo iluziju ije, naalost, kobne uinke
na nas i u nama moemo vidjeti. Jer, zar nije upravo mit o iskljuivom dostojanstvu ljudske prirode nanio prirodi prvo sakaenje, iz kojeg su neizbjeno proizala
ostala? Poeli smo tako to smo odvojili ovjeka od prirode i postavili ga za neogranienog gospodara; vjerovali smo da emo tako izbrisati njegovu najnepobitniju
osobinu, a to je da je najprije ivo bie. I, ostajui slijepi za to zajedniko svojstvo,
otvorili smo prostor za sve zloupotrebe. Nikada bolje nego na kraju etiri posljednja desetljea svoje historije zapadni ovjek nije mogao shvatiti da je, uzurpirajui
pravo da korjenito odvoji ovjenost od animalnosti, dodjeljujui prvoj sve to je
oduzeo drugoj, pokrenuo jedan zlokoban period, i da e ta ista granica, neprestano
Levi-Stros, Klod [Lvi-Strauss, Claude (1990 [1962]): Totemizam danas, preveli Ivan olovi i Boko
olak-Anti, Beograd, Biblioteka XX vek.
30
Claude Lvi-Strauss, Anthropologie structurale, Deux, Pariz, Plon, 1973, str. 45. Moj prevod prema:
utanje, str. 58, budui da je u naim bibliotekama nedostupna Strukturalna antropologija 2, u prevodu Daniela Buana i Vjekoslava Mikecina, u izdanju kolske knjige iz Zagreba, 1988.
29
pomicana unazad, posluiti da se iskljue neki ljudi od drugih ljudi i zahtijeva u korist sve uih manjina privilegij jednog izopaenog humanizma koji je odmah nastao
zato to je od samoljublja preuzeo svoj princip i svoje poimanje.31
FILOZOFIJA NA ISPITU ANIMALNOSTI

U 90-im godinama, kad pie svoju knjigu utanje ivotinja, . de Fontenay vjeruje da postoji velika vjerovatnoa da e ta posljednja decenija ostati trajno zabiljeena kao vrijeme u kojem je poela era kloniranja. ivimo posljednje trenutke
kad je mogue pokuati, bez mnogo zastranjivanja, razmisliti o ivotinji kako je
osjeaju, zamiljaju, ele i shvataju zapadnjaci, u kontinuitetu koji je prvi put prekinut pronalaskom parne maine, a drugi put klaonicama ikaga i koji se upravo
lomi i umire na obalama naih sadanjih ivota. Budui da od tada zauzimamo i
manipuliramo cijelom ljestvicom bia, nije sigurno da e oni koje emo nastaviti
zvati ljudima odravati isti odnos sa ivotinjom kakav smo mi imali, od praistorije
do roenja kloniranih ovaca, i da e se prepoznati u antropolokim definicijama
za koje smo bili vezani.
Kad filozofi tretiraju pitanje ivotinja, postaju ili su slini onim predsokratovcima kod kojih su se zgusnule razliite razine misli i prakse, s velikim uticajem na
svaki od fragmenata. Jer, im se radi o ivotinji, opisni sadraj (ontoloki ili nauni)
i normativni iskazi (vjerski, moralni, pravni, ak i logiki) ine se neodvojivim, kae
ona, pa s iznenaenjem otkrivamo da su ulozi u toj stvari ivotinja ogromni i
vieznani: teoloki, ekonomski, eshatoloki, institucionalni, epistemoloki i u tolikoj mjeri nerazmrsivi da bi, ako se izdvoji jedan niz, rasprave postale apsurdne,
nalik onima koje su se gotovo tri stoljea (s vrhuncem u drugoj polovini 17. stoljea)
vodile o dui ivotinja, a koja ne zasluuje vie panje od rasprave o polu anela.
Kako bi se zaista moglo raspravljati o historiji due ivotinja? U njoj su nerazmrsivo upleteni propitivanje ontolokog statusa ivotinje i ovjeka, vie-manje reflektirana praksa pripitomljavanja, uzgoja, lova, igara i praznovanja, ali i pitanje ivota
nakon smrti, prava da se njima koristimo i da ih zloupotrebljavamo, klasifikatorske
prakse prirodopisa, eksperimentalni protokoli. Svaka stranica filozofije o ivotinjama vrvi od svih tih taaka gledita koje treba razmrsiti, ali nastojei da se ne razdvoje.
Kako u tom klupku treba paziti na ono to je promjenjivo i to izmie u ivotinjskom pitanju, ona mu ne eli pristupiti po grai ili motivima, jer bi takav
tematizam rezultirao nedosljednim komparativizmom. To bi znailo rtvovati
raznovrsnost problematika i konteksta, a naroito raznovrsnost tekstualnosti, ak
intertekstualnosti, koje uvijek prevazilaze teorijski sadraj to se iz njih moe izvui. Zbog toga vjeruje da je bolje paziti na ekonomiju misli, redoslijed sistema, ili pak
pisanja, samog stila i tona mislilaca, kako se dragocjene i otre ivice ne bi istupile
u korist sklepanih suodnosa koje dozvoljava naivni odnos na nekakav referent nazvan ivotinja. Ona smatra da odmah treba priznati da ono ime se ona bavi u svoIbid.
31
joj knjizi postoji samo za nas ljude, u odnosu na nas, na nae kulturne posebnosti,
na nau zapadnu filozofiju, na nau arku elju za univerzalnou. ivotinja, prezasiena znakovima, stoji upravo na horizontu naih misli i jezika; ona ivi, kree se,
bjei i posmatra nas upravo s granice naih predstava.
Ono to ona eli ispitati na animalnosti nije ljudska stvarnost nego filozofija i
metafizika, ne zaboravljajui nijednog trenutka da su ivotinja i betija samo
oznake koje u historiji naih predstava i praksi funkcioniraju kao strukture sposobne za invarijantnosti, evolucije i raskide iji rad najee ne poznajemo, pa su
predmet njene studije zapravo naini na koje ta oznaka djeluje u filozofskoj diskurzivnosti. ta e ostati od samog referenta, pita se ona. Gdje su nestale same ivotinje od krvi i mesa, sa svojim kandama i krznom, mirisima i kricima? Zbog ove
njene metodoloke odluke, prave ivotinje, ije je mnotvo nemogue disciplinirati, odsutne su u njenoj knjizi. Njihova bi tajnovita pojedinanost uzburkala analizu, smatra de Fontenay, raunajui na umjetnost i nauku da podsjete na njihovu
istinu stavljenu u zagrade. Vie na umjetnost, jer koliko god bila zanosna otkria
etologije i vjetake inteligencije, ne mogu se takmiiti s munjevitim intuicijama
slikarstva, muzike i knjievnosti, smatra ona. Stoga je njena knjiga puna dugih citata jer samo se tako uspijeva ponovo uspostaviti ono to izmie teorijama filozofa:
koncert njihove tekstualnosti donosi nemir i utjehu32 i de Fontenay otkriva da je
ak bojaljivo razmiljala o knjizi o kojoj je sanjao Walter Benjamin, potpuno sainjenoj od citata.
Iako je, moda, esto govorila o malo poznatim autorima i prenosila poneto
to se ini pravim cjepidlaenjem, kao na primjer pitagorejska rasprava o pitanju
treba li se uzdrati od mesa i ribe, ona se pravda da te sitne ekstravagancije omoguavaju da se predstavi mrano probijanje, tapkanje u uvoenju raskida izmeu
ovjeka i ivotinje. Anglo-saksonska produkcija nije uzeta u obzir i ona se ograniila
na kontinentalnu filozofiju, ali i u njoj je zanemarila neke vane linosti. Smatra da
bi, ak i da je podlegla iskuenju iscrpnosti, posljedica bila uvijek pristrasni zakon
izbornih srodnosti, tako da je, na kraju, prola kroz oblasti koje su joj bliske, odabirui hronoloki pristup kako ne bi ponovo upala u tematizam. Stalo joj je da se shvati da se ne bavi ivotinjom u historiji filozofije jer bi to podrazumijevalo masovno
postuliranje (polaznu taku) kontinuuma i invarijantnog ija je krhkost dokazana,
iako je, da bi definirala nae vrijeme, sugerirala da takvo neto upravo gubimo, da
mu nameemo mutaciju koja ni nas nee ostaviti neozlijeenim. Nadahnuta borgesovskom boofus-pticom, bliskom srodnicom Benjaminovog Angelusa Novusa,
koja gradi gnijezdo naopake i leti unazad jer je ne zanima da sazna gdje ide nego
odakle dolazi, njena je knjiga kompromis jer hronologiju potuje aproksimativno,
a svako poglavlje je istovremeno i zasebna cjelina, uprkos srodnostima i nasljeu.
To znai da se neprestano objelodanjuju kontinuiteti i prekidi, od kojih je najvei
i najvaniji pojava Hrista historija i povijest za sebe, ak i za one Zapadnjake koji
nisu krani jer, kad se radi o ivotinjama, ona predstavlja razdjelnicu koja odreuje jedno prije i jedno poslije.
utanje, str. 30.
32
Nadam se da je sada jasnija moja napomena s poetka da je ovu njenu knjigu

nemogue predstaviti. Nije mogue sintetizirati ak ni pojedinana poglavlja. Kao
ilustraciju njenog opreznog i paljivog rada, iznijeu ovdje samo poglavlje o najuticajnijem misliocu svih vremena, Aristotelu, koji se s oitim zadovoljstvom bavi
prirodopisom i koji svojim gotovo nadrealistikim klasifikacijama vraa ovjeka
u red ivotinja, da bi u drugim tekstovima definitivno uvrstio njegov privilegirani
poloaj iako ovaj prirodoslovac i metafiziar govori o ivotinjama samo openito,
izuzev u Traktatu o dui. Tako se, polazei od raznih kriterija, pojavljuje vie tipova
klasifikacije koji se mogu preklapati, ali Aristotel ni tada istinski ne revolucionira
homerovsku taksinomiju, smatra de Fontenay. Jedan od najvanijih meu tim kriterijima poiva u vrsti ivota i aktivnosti. Tu Aristotelove klasifikacije proizvode
najneoekivanija pribliavanja. Kad Aristotel pravi distinkciju izmeu domaih i
divljih ivotinja, neke ivotinje ostaju ono to su: na primjer, ovjek i mula uvijek ostaju domae. S druge take gledita, moemo vidjeti da se sve domae vrste
sreu takoe i u divljem stanju: to je sluaj konja, bikova, svinja, ljudi, ovaca, koza,
pasa. Uz to, meu ivotinjama koje ive u stadu, neke su sposobne za drutveni
ivot, druge su rasprene. ovjek po njemu istovremeno spada u obe vrste naina
ivota. Sposobne su za ivot u drutvu ivotinje koje sve rade s jedinstvenim ciljem
[]. Spadaju u tu kategoriju ovjek, pela, mrav, aplja (Historija ivotinja).33
Dva puta u nekoliko redova ovjek je tako spomenut zbog svoje animalnosti,
konstatira de Fontenay, i to povezivanje ne predstavlja nikakav etiki ili politiki
problem zbog kojeg bi vrijedilo da se rtvuje klasifikatorska strogost i ljudska ivotinja izdvoji od ostalih. Ipak, od svih ivotinja, jedino je ovjek sposoban za rasuivanje. Mnogo ivotinja posjeduje pamenje i sposobnost uenja. Ali nijedna
ivotinja osim ovjeka nema sposobnost raspravljanja.34 Tako u biolokim traktatima ovjek obrazuje svoj vlastiti genos, bez potpodjela na vrste i stavljen je na
isti nivo kao i etvoronoci. Meutim, u logikim i metafizikim traktatima ovjek
uspostavlja klasini primjer vrste (eidos) iji je rod (genos) ivotinja (zoon), tako
da su mu pridruene druge vrste, kao konj ili pas. Kako shvatiti to neoekivano razdvajanje, koje e, uostalom, tekstualno preplitanje ponekad demantirati, pita se de
Fontenay. Komentar Jacquesa Brunschwiga je da povratkom potisnutog, ovjek
ponovo stie svoj izgubljeni poloaj u trenutku kad ga gubi.35 U svakom sluaju, ta
Aristotelova dvosmislenost zasluuje propitivanje, smatra de Fontenay.
Sreom, njen gusti filozofski tekst isprekidan je anegdotama od kojih ne mogu
odoljeti da jednu ne citiram u cjelosti iako se bojim da nee biti zabavna bez konteksta 17. stoljea i njegovih gorljivih mehanicista, koji su mehaniki i matematiki objanjavali miine kontrakcije, uspravan poloaj, hod dvo- i etvoronoaca,
skokove, let ptica, plivanje riba, rad srca i plua, raanje ivotinja, drhtanje. Meu
njima je bio i Malebranche, koji je Descartesovu knjigu ovjek proitao u takvoj ekstazi, s takvim lupanjem srca, da je morao prekidati itanje da doe do daha iako je
utanje, str. 117.
Ibid.
35
Ibid, str. 118.
33
34
njegov suludi mehanicizam vie nadahnut Borellijem nego Descartesovom ivotinjom-mainom, smatra Canguilhem.36Polazite mu je jo vie augostinovska teoloka opsesija koja nastoji da opravda Stvoritelja od nepravde koju mu pristalice
osjetljivosti ivotinja neprestano pripisuju, precizira de Fontenay. Uz to, radi se o
jednoj od vjenih pria o psima koje su za Malebranchea predstavlja neiscrpni izvor
analogijske gluposti jer on misli da ne smijemo upasti u zamku ljubavi koje te ivotinje osjeaju prema svojim vlasnicima, strpljenja s kojim podnose njihove udarce,
jer one to ine samo zato to procjenjuju da nita ne dobivaju ako ih napuste. Kad
vrijea najboljeg prijatelja ovjeka, gotovo se ini da Malebranche umilja da je La
Rochefoucauld, moralist Velikog stoljea, demistifikator gluposti i ivotinja (btise
i btes), kae de Fontenay, nijedan osjeaj, nikakva odanost nema drai pred njegovim reduktivnim objanjenjem. Nije bilo lako ubijediti vie drutvene slojeve one
koji su ili u lov sa svojim psima i konjima da su koristili samo maine. Trebalo je
takoer slomiti upornost onih koji su bili na elu s La Fontaineom i Gospoom de
la Sablire, nastavljaa Plutarha, Plinija i Montaignea vie nego Descartesa, Pascala
i mehanicista. Scena koju je ispriao vojvoda od Liancourta, uprkos tome to je bio
blizak s Port-Royalom i kartezijanskim automatizmom, morala je, dakle, dobro naljutiti Malebranchea: Imam tamo dva psa koji okreu raanj naizmjenino. Jedan
od njih, kojem je to dosadilo, sakrio se kad smo ga traili, pa smo uzeli njegovog
druga da vrti umjesto njega. No, taj je zacvilio i mahnuo repom da krenemo za njim:
otkrio je onog prvog na tavanu i izgrdio ga. Jesu li to satni mehanizmi? ree on G.
Arnauldu, koji nae da je to tako aljivo da nije mogao prestati da se smije.37
DA LI DOBRONAMJERNOST PREMA IVOTINJA

UI OVJENOSTI?
lisabeth de Fontenay podsjea na to da je pokazati dobronamjernost prema
ivotinjama s ciljem da postanemo manje divlji bila ve pitagorejska i teofrastovska tema: treba, da se razlikujemo od divljih ivotinja, da se pripitomimo bolje
reeno: da se civiliziramo, humaniziramo, da se nauimo ovjenosti.38 Teofrast je
itao Pitagoru koji je, izmeu ostalog, tvrdio da nas blagost prema ivotinjama ui
filantropiji ali, u trenutku kad je Plutarh spominje, ta se vrlina ve odavno naziva
humanitas. A znamo da se, kae de Fontenay, za Cicerona, kosmopolitska zajednica ljudi oznaena kao humanitas uspostavlja samo tako to se iskljuuju ivotinje.
Philantrpia kojoj vodi blagost prema ivotinjama je, dakle, jo transgresivnija kod
Plutarha i Teofrasta: prvi se suoava sa iskljuivanjem stoikog porijekla koje postaje politiko-pravni poredak, dok drugi neprestano iri i pomjera granice zajednice.39 Ako se prisjetimo da je, kao to je to Nietzsche primijetio (u Volji za mo)
praots dominantna vrlina skepticizma, shvatiemo da Plutarh, na neki nain, igra
utanje, str. 397.
Blaise Pascal, Penses et opuscules, navedeno prema utanje, str. 405-6 u mom prevodu.
38
utanje, str. 246.
39
Ibid, str. 247.
36
37
unutar pojma ovjeanstva protiv stoike philantrpije, nastavlja naa autorica,

koju preuzima da bi joj odvano proirio znaenje: od sada se philantrpia odnosi
i na ivotinje. Odrati ivu ovcu, usuuje se rei Plutarh, znai nemati ovjenosti,
pa se neovjenost ljudi ne tie vie samo odnosa meu ljudima. Blagost prema ivotinjama navikava na blagost prema ljudima. Jer onaj ko je blag, ko se s njenou
odnosi prema ne-ljudskim stvorenjima, ne bi mogao nepravedno tretirati ljude.40
Tako je, kae ona, Plutarh mistik dekonstruktor u cilju jednog drugaijeg humanizma, razoritelj svojstva ovjeka za koje mu se ini da mu nedostaje ovjenosti.41
Rousseau opet primjeuje da sva pravila prirodnog prava proistiu iz principa samilosti i ljubavi prema sebi. Sve dok se ovjek ne bude nimalo opirao unutranjom impulsu saaljenja, nikad nee nanijeti zlo drugom ovjeku niti ak ijednom
drugom osjetljivom biu. [] Na taj nain on takoe i zavrava sa starim raspravama o ueu ivotinja u prirodnom zakonu; jer je jasno da, liene svjetla slobode,
one ne mogu priznati taj zakon; ali, nalikujui na neto u naoj prirodi po osjetljivosti kojom su obdarene, procijeniemo da i one takoe moraju uestvovati u prirodnom pravu, i da je ovjek podvrgnut nekoj vrsti zadae. ini se doista da, ako
sam obavezan da ne uinim nikakvo zlo svom blinjem, to je manje to je razumno
a vie to je osjetljivo bie, a ta osobina, budui da je zajednika ivotinji i ovjeku,
mora dati bar jedno od prava da se nepotrebno ne maltretira.42 Taj e princip, kae
de Fontenay, omoguiti Benthamu da trai proirenje prava na ivotinje: Pitanje
ne glasi mogu li one rasuivati, mogu li govoriti, nego: mogu li patiti?
Rousseau, dakle, jednim potezom istovremeno iznosi dvije stvari suprotstavljajui se nekim tumaima prava prava, ali i jednoj minornoj tradiciji koja se odrala od Teofrasta do Plutarha, pa onda do Porfira da ivotinje, koje nemaju razuma
ni, dodaje on, slobode, nemaju pristup prirodnom zakonu ali da ipak, zbog osjetljivost koju dijele s nama, moraju uivati u prirodnom pravu, nekoj vrsti zadae
prema njima koja se namee ljudima.43 Zato de Fontenay misli da treba prestati
svoditi Rousseaua na Descartesa i na Kanta i koristiti ga u ulozi koja nije njegova
(kao to ini Luc Ferry u Novom ekolokom poretku) u jednoj veoma staroj i sloenoj raspravi, u kojoj je on sam svoje mjesto strogo obiljeio mjesto identifikacije
svih s drugim, i ak i vie od toga, s drugijim od svih drugih, pa bio on ivotinja, kako
to kae Claude Lvi-Strauss: Jer jedina nada, za svakog od nas, da nas nai blinji
nee tretirati kao ivotinju je da se svi nai blinji, on na prvom mjestu, odmah osjete kao bia koja pate i da njeguju u svojoj savjesti tu sposobnost za samilost koja u
prirodnom stanju stoji na mjestu zakona, obiaja i vrlina i bez koje poinjemo da
shvatamo da u drutvenom stanju ne moe biti ni zakona ni obiaja, ni vrline.44 ivotinje uestvuju, dakle, u prirodnom pravu koje ipak ne priznaju, dok ene ak ne
uestvuju u drutvenom ugovoru. To zaista daje povoda za razmiljanje, primjeuje
Ibid, str. 249.
Ibid, str. 251.
42
Rasprava o porijeklu i temelju nejednakosti meu ljudima, citirano prema: utanje, str. 668 u mom
prevodu.
43
utanje, str. 669.
44
Strukturalna antropologija 2, citirano prema utanje, str. 669.
40
41
de Fontenay, meutim, ne nastavlja u tom pravcu, jer bi se ta rasprava o moguoj

onto-politikoj bliskosti izmeu ena i ivotinja razvila u jednoj sasvim drugaijoj
dimenziji nego to je dimenzija iskljuivo historino-humanistikog subjektivizma
koji se imputira Rousseauu.45
To je istovremeno i njen odgovor kritiarima koncepta prava ivotinja koji
iznose argumente da ivotinje, budui da ih mnogo vie od ljudi, pokreu instinkti,
nemaju sposobnost da potpiu ili prave moralni izbor, pa se prema tome, ne mogu
smatrati nosiocima moralnih prava, kao filozof Roger Scruton koji smatra da samo
ljudi imaju obaveze i da je posljedica toga neizbjena: samo mi imamo prava. Kritiari koji podravaju taj stav iznose da nije samo po sebi loe to koristimo ivotinje kao hranu, za zabavu i pokuse, mada ljudi mogu imati obavezu da ih zatite
od nepotrebne patnje, to je ve spomenuti stav pristalica dobrobiti ivotinja koji
podravaju neka od najstarijih udruenja za njihovu zatitu.
Italijanski etnolog Sergio Dalla Bernardina misli da se pojmovi prava ivotinja
i brojni drugi, kao antispecizam, oslobaanje ivotinja i ivotinjska etika, upisuju u
komediju nevinosti koja odgovara isto egocentrinim ambicijama. Ova strategija
izmeu ostalog slui tome da razrijei moralne napetosti koja izaziva na stil ivota,
simulirajui uvjerenje da e doi do promjene. Zauzvrat, aktivisti koji su na sceni
tu stiu samopotovanje, kao i drutvo, jer su oni njegovi izaslanici, u duhu ovog
teksta Friedricha Nietzschea iz Antihrista: Kada se imaju sveti zadaci, na primer
da se pobolja, spase, iskupi ovek kada se boanstvo dri u grudima, kada je rog
za prizivanje imperativa s one strane, sa takvom misijom vi ste ve izvan isto razumskih vrednovanja sami posveeni takvim zadatkom, sami ve tip nekog vieg
poretka! 46
Tako neki prava ivotinja, ak i animalistiki pokret, smatraju nekom vrstom
sentimentalizma, u kojem je ulog manje promjena a vie nada ili ideja promjene
s prolaznim osjeajima blagostanja koje on uz to jeftino nudi. Od tog trenutka, u
argonu animalista, osloboenje ivotinja, abolicija i prava ivotinja zapravo
hoe rei dobrobit ivotinja i umanjiti patnje. Cinici 17. stoljea kao La Rochefoucauld bili su vrlo svjesni te kulturne mahinacije koju definiraju kao porez koji
porok plaa vrlini. Olivier Reboul misli da je to bez sumnje najdemonskiji aspekt
te logike koja ini da reagiramo na posljedice izazvane uzrocima kako bi ipso facto
one bile prihvaene. Radi se o tome da zapravo ne bismo smjeli svojim nainom
ivota podravati bijedno stanje u kojem se nalaze ivotinje.
Najotriji kriari branilaca prava ivotinja smatraju da je projekt da se status
kunih ljubimaca podigne do ljudskog ideoloki projekt s antropolokim, ak egocentrinim ciljem. Meutim, da li se on tie samo onih koji ga brane kako bi stekli drutveni kapital? To pitanje kunih ljubimaca . de Fontenay dotie samo u
lirskom registru boanske milosti bivanja s njima i nikada ne govori o njihovoj
patnji. ivotinje koje su u takvom ropstvu kao da ine posebnu kategoriju i ne smatraju se eksploatiranim. Posjedujui kune ljubimce, mnogi branioci ivotinja, ukutanje, str. 669-670.
Nie, Fridrih, Antihrist, preveo Jovica Ain, Grafos, Beograd, 1985, str. 20.
45
46
ljuujui i . de Fontenay, tako su u protivrjeju sa samim sobom i ne opravdava

ih to to esto ivotinje uzimaju iz prihvatilita. Takva vrsta dominacije nad ivotinjama ublaena je ljubavlju, ali su te ivotinje ipak u zatoenitvu. One moraju
potisnuti svoje elje i uskladiti se sa eljama svojih vlasnika, koji im nameu svoje
kodove i oekivanja, prisiljavajui ih da se odreknu svog vlastitog naina izraavanja, naroito u kontaktu s pripadnicima svoje vlastite vrste, pa je i takva ublaena
dominacija negacija potovanja i ljubavi u pravom smislu. Ona prolazi neopaeno
iz vie razloga. Prvi od njih je to su, po Michelu Foucaultu, u naoj kulturi nasilje,
okrutnost i volja za mo odvojene od svijeta njenosti i zadovoljstva, ak i ljubavi,
pa je lako razotkriti nasilje koje se oituje u udarcima, a mnogo tee ono koje se krije u milovanjima i lijepim rijeima. Tako, ako zagrebemo ispod povrine, otkrivamo okrutnu stvarnost dominacije preruene u ljubav, koja je zbog svoje suptilnosti
mnogo perverznija nego vidljivo nasilje.
Drugo, malo ljudi dovoljno poznaje ivotinje da bi imalo svijest o tome da im
nanose zlo. Po Karen L. Overall, amerikoj psihologinji za ivotinje, samo 1% vlasnika poznaje bioloke potrebe i normalno ponaanje ivotinja kojima namee
zatoenitvo. Ljubav prema ivotinjama uvijek se povezuje s velikom ovjenou.
lisabeth de Fontenay esto citira Schopenhauera koji misli da onaj ko je okrutan
prema ivotinja ne moe biti dobar ovjek, a to miljenje dijeli i Mahatma Gandhi.
Po etnologu ricu Baratayu, za Katoliku crkvu, voljeti ivotinje kao sveci poput
svetog Franje Asikog predstavlja dosjetljiv postupak da se meu ljudima uspostavi isto kraljevstvo samilosti, da se iskorijeni e za krvlju i okrutnou, da ovjek
postane bolji prema drugim ljudima pa, prema tome, zatiti sama ovjenost. Iako
je ta ljubav ivotinjama uprljana superiornou i paternalizmom, ona uvijek asocira na velike ljudske kvalitete i za mnoge je ljude je ona razlog da se ponose. Pokazujui se u javnosti u drutvu kunih ljubimaca, politiari, zvijezde, javne linosti,
ali i obini ljudi, kao da ele svima obznaniti da moemo imati povjerenja u njih i
da su dobri ljudi jer, eto, vole ivotinje. Po historiarki lisabeth Hardouin-Fugier,
i Hitlerova se vlada, npr. ve 1933. uhvatila teme zakonodavstva ivotinja, u isto
vrijeme kad i sve njemake civilne, intelektualne i kulturne institucije, da bi pokazala navodni humanizam47 a o tom mitu pie, dekostruirajui ga i naa autorica.
Meutim, dovoenje u pitanje te ljubavi izaziva bijes, ljutnju i otpor neurotinih
vlasnika, naalost, esto neurotinih kunih ljubimaca. To je razumljivo jer time
dovodimo u pitanje nae sveukupno ponaanje. U okviru normativnih smjernica
drutva, u biti iako ne i u formi, bar na Zapadu se isto tako ponaamo i s naim branim drugovima, enama, djecom, prijateljima, podreenima na poslu, kolegama,
sugraanima. A upravo je tu i problem. H. D. Thoreau kae u Waldenu: Da bismo
sasjekli grane zla, hiljadu ih posijeemo za samo jednu koja uniti korijen, i mogue
je da onaj koji posveuje najvie vremena i novca potrebitim najvie doprinosi svojim nainom ivota da proizvede tu bijedu koju uzalud nastoji olakati.
lisabeth Hardouin-Fugier (2002): La protection de lanimal sous le nazisme. Luc Ferry ou le rtablissement de lordre. ditions Tahin Party, str. 129-151.
47
eljko Kaluerovi
Antiki koreni modernih zalaganja za

dostojanstvo i prava ivotinja
Moderna graanska epoha utemeljena je na logocentrikoj i homocentrikoj
slici sveta, iji smisao se, na Aristotelovom tragu, izvodi iz visokog poverenja u ljudske razumske i umske sposobnosti. Aristotel, tavie, naglaava da se logoske sposobnosti mogu pripisivati iskljuivo ljudima.1 Tvrenjem da jedino ovek ima govor
meu svim ivotinjama, on naglaava razliku izmeu ljudi i ivotinja i u segmentu
Aristotelovo generalno stanovite je da ivotinje nemaju verovanja, mnenja, rasuivanja, miljenja,
razuma i uma. Ovakvu tezu on brani u mnogim svojim spisima: O dui, O delovima ivotinja, Eudemova
etika, Politika, Nikomahova etika, Metafizika, Pamenje i seanje...
organizovane zajednice za ivot (Aristotel 1988: 4-5). Odreenjem oveka kao jedinog ivog bia koje ima govor, Aristotel je na poetku Politike, u stvari, izloio jedno
od njegova tri poznata izvorna odreenja oveka. Drugo odreenje oveka je da je
on jedino ivo bie koje je sposobno za razlikovanje dobra i zla odnosno pravednog i nepravednog. Tree, i svakako najpoznatije, Aristotelovo odreenje oveka je
da je on po prirodi socijalna ili politika ivotinja (Aristotel 1988: 4). ovek je po
prirodi odnosno po svom izvornom ustrojstvu, koje ga razlikuje od ostalih prirodnih vrsta, bie koje sopstvenu ljudskost moe realizovati samo u zajednici s drugim ljudima. Ova zajedninost ljudi nije identina sa zajedninou mrava, pela ili
nekih drugih ivotinja koje takoe ive u organizovanim formama ivljenja. Ljudi
sopstvenu zajedninost, smatrao je Aristotel, temelje na logosu u zajednici kao zajednici, ureujui je dogovorenim i prihvaenim pravilima, obiajima i zakonima.
Antropocentrinost ovog pogleda na svet bila je vaan razlog za to to se naa
dominantno tehnika civilizacija nije razvijala u skladu s prirodom, nego mnogo
ee u opreci s njom. Nijedan ovekov akt u prolosti nije mogao u sutinskom smislu uticati na spontanitet bivstvovanja nae planete, poto promene u prirodnom
ambijentu koje je on inicirao nisu ostavljale veeg traga na samoj Zemlji. Ubrzani
razvoj tehnike i tehnologije u ovom, ali i u minulom, veku stavio je oveka u jednu
sasvim novu moralnu situaciju. Nova situacija ogleda se u tome to savremeni ovek
mora primiti na sebe odgovornost za uinke koji nisu rezultat delovanja nijednog
pojedinca, nego su kolektivni in, in, huserlovski reeno, anonimnog subjekta.
Uinci moderne tehnike i tehnologije stoga nagovetavaju potpuno novu situaciju
za tradicionalnu etiku, jer se u odreenoj meri derogira postulat antropocentrike
slike sveta da su ljudi kao vrsta neupitni u svojoj egzistenciji na Zemlji. Osiguranje
opstanka ljudske vrste u doglednoj budunosti jeste zadatak ijem ostvarenju treba
da doprinesu nova saznanja u etici, odnosno bioetici. Da bi ta injenica bila potvrena bioetika treba da preispituje mo tehnike i tehnologije, ija dela tako dobijaju filozofski predznak s obzirom na to koliki znaaj imaju po ivot ljudske vrste. U
meuvremenu, priroda je poela da se najotrije buni protiv ovog neodmerenog
ovekovog delovanja promenom klime na Zemlji (globalno zagrevanje), ali i poveavanjem broja bolesti i poasti kod ljudi i ivotinja. Gorue lomae za vreme krize tzv. ludih krava, ptiji grip ili svinjski grip, predstavljaju samo upozorenje
ljudima i nagovetaj mnogo ozbiljnijih problema s kojima mogu biti suoeni. Kao
imperativ namee se jedan novi red u ivotu, gde e ovek postati svestan da Zemlja
teko moe podnositi njegove esto nepromiljene akte, ve zahteva kooperaciju
oveka sa svetom koji ga okruuje.
Zastupnici dovoenja u pitanje dominantno antropocentrike vizure kosmosa neantropocentrikim proirenjem etike, sve glasnije postavljaju (bio)etike zahteve za novim reavanjem relacije izmeu ljudi i drugih ivih bia. Nova relacija
pokuava se uspostaviti relativizovanjem razlike izmeu oveka i ne-ljudskih ivih
bia, odnosno pridavanjem ne-ljudskim ivim biima specifino ljudskih svojstava
i kategorija poput dostojanstva, moralnog statusa i prava, ali i oseanja, pamenja,
komunikacije, svesti i miljenja. ini se da je danas jednako inspirativno koliko i u
drevna vremena pitati se i traiti odgovor na pitanje mogu li i koliko mogu ivoti162|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
nje2 da razviju svoja oseanja. Pamte li ivotinje i ako pamte koje oblike pamenja
imaju? Kakva i koliko sofisticirana je njihova komunikacija? Da li su, konano, ivotinje svesna bia koja diferencirano misle, kod kojih se moe govoriti o svojevrsnoj
neurologiji?
Ako su neki od odgovora na pomenuta pitanja pozitivni ili inkliniraju u tom
smeru, obino se tada govori o otkrivanju iznenaujueg sveta, o ivotinjama kao
kompleksnim organizmima koji ive bogate i senzualne ivote, o njihovoj vezi i
analogiji sa ljudima, odnosno o revolucionarnom konceptu koji nije stariji od pola
veka. Ne ulazei, u ovom trenutku, dublje u raspravu ta se podrazumeva pod odreenim pojmovima, poput komunikacije, svesti i miljenja, da bi se moglo govoriti o njihovoj istinitosti u vezi ivotinja, autor ovog rada smatra da odstupanje od
glavnog toka zapadne misli i filozofije, ipak, nije nikakva novina druge polovine XX
veka. Razliiti pokreti za zatitu ivotinja organizovani su u Evropi znatno ranije.
U Londonu je, na primer, ve 1824. godine osnovano prvo drutvo za spreavanje
okrutnosti prema ivotinjama, dok je propis koji se odnosi na dobrobit ivotinja u
Velikoj Britaniji usvojen 1911. godine, i danas je, uz brojne izmene i dopune, i dalje
na snazi. U klasinom odlomku koji Bentam (J. Bentham) pie jo ranije, tanije
1780. godine, navodi se: Doi e dan kada e ostatak ivotinjskog sveta stei ona
prava koja im nikada ne bi mogla biti uskraena sem od ruke tiranina. Francuska
je ve otkrila da tamna koa ne predstavlja razlog zbog kojeg bi ljudsko bie trebalo
bez odtete prepustiti kapricu nekog muitelja. Moda e doi dan kad e se priznati da broj nogu, dlakavost koe ili zavreci os sacrum, predstavljaju razloge podjednako nedovoljne da se neko osetljivo bie prepusti istoj sudbini. ta je to to bi
inae moglo da ustanovi tu nepremostivu granicu? Da li je to mo razuma ili moda
mo govora? Ali, na stranu poreenje, odrasli konj ili pas je racionalnije, ba kao to
je i zabavnije, stvorenje od deteta starog jedan dan, ili jednu nedelju, pa ak i jedan
mesec. No, pod pretpostavkom da su drugaiji, koliko bi to bilo od koristi? Pitanje
ne glasi mogu li oni da rasuuju? niti mogu li da govore?, nego mogu li da pate?
(arden 2006: 167).
U traenju antecedenata niveliranja razlike izmeu oveka i drugih ivih bia,
mogue je, smatra autor ovog rada, otii jo dalje u prolost do samih poetaka znanosti tj. do prvih filozofa prirode, na osnovu ijih fragmentarno sauvanih spisa
moe da se utvrdi da oni anticipiraju veinu potonjih modaliteta neantropocentrikih pristupa.
Prema Evropskoj konvenciji za zatitu kimenjaka koji se koriste za eksperimentalne i druge naune
svrhe, pod ivotinjom se shvata svaki ivi ne-ljudski kimenjak, ukljuujui i slobodno ivue i/ili
reproduktivne larvene oblike, ali ne i druge fetalne ili embrionalne forme. U preambuli ove konvencije
navodi se da ivotinje poseduju sposobnost ne samo za patnju ve i za pamenje, pa u skladu s tim ovek ima moralnu obavezu da ih sve potuje (http://conventions.coe.int/treaty/en/treaties/html/123.
htm). ivotinja se u lanu 5 taka 13 Zakona o dobrobiti ivotinja Republike Srbije, na primer, odreuje redukovano ali nedvosmisleno kao svaki kimenjak koji je u stanju da oseti bol, patnju, strah i
stres (http://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_dobrobiti_zivotinja.html).
*
Jedna od univerzalno poznatih injenica u vezi Pitagore, koji je delovao u estom veku pre nae ere, je da je on prvi doneo u Grku uenja da je sve ivo to se
raa meusobno srodno. Ideja da su svi oblici ivota srodni dovela je u vezu ne samo
ljude sa ivotinjama i biljkama nego i nagovestila da ljudska dua, istina tek nakon
proienja, moe postii stapanje sa venom i boanskom duom, kojoj po svojoj
prirodi i pripada. Ovo srodstvo svih varijeteta ivota bila je nuna pretpostavka pitagorejskog uenja o seobi dua. O palingenesiji kao Pitagorinoj doktrini izvetava
Ksenofan, sa poznatim reima da je Pitagora u prolazu video kako neki ljudi tuku
psa, pa im je rekao da to vie ne rade, jer je po jaukanju ivotinje prepoznao da je
to dua njegovog prijatelja (Diels I 1983: 132). Iz ovog fragmenta vidljivo je zato
srodstvo svih bia koje je u vezi sa uenjem o seobi dua stoji u osnovi pitagorejske
zabrane jedenja ivotinjskog mesa.
Strukturna tekoa ovakvog stanovita je kako uklopiti srodnost celokupne prirode sa logikim implikacijama da onda ni biljke ne treba konzumirati s obzirom da
one, po pitagorejcima, jesu iva bia i deo zajednitva prirode. U belekama Aleksandra Polihistora, koje prenosi Diogen Laertije, pominje se da je on u Pitagorejskim uspomenama pronaao reenje paradoksa (Laertije 1979: 274). Pitagorejci su smatrali
da ivi sve to uestvuje u toploti, to je i razlog zato su biljke iva bia, ali da sve nema
duu. Dua je otrgnuti komadi aithera, onog toplog i onog hladnog. Dua se razlikuje
od ivota, ona je besmrtna jer je besmrtno i ono od ega se odvojila. Biljke, dakle, poseduju ivot ali nemaju sve duu pa su neke od njih pogodne za konzumiranje. Meu
onima koje nisu poeljne u ishrani bili su bob i slez. Razlog zato su se pitagorejci suzdravali od jedenja boba, osim boanskih i prirodnih razloga, mogue lei u injenici da su oni verovali u njegovu oduevljenost. Obrazloenje zato je Pitagora zabranjivao da se jede slez povezano je sa njegovim uverenjem da je ova biljka prvi glasnik i
svedoanstvo simpatije nebeskog ka zemaljskom (Jamblih 2012: 69).
Pitagora je, potom, od strane Ovidija predstavljen kao autor koji je naglaavao
da ak i ako neko ima pravo da ubije opasnu ivotinju, to ne znai da moe da je pojede. Neke ivotinje su smatrane za svete i da ukoliko se jedu mogu naruiti bliskost
bogova i ljudi. Zato je u bratstvu bilo zabranjeno jesti bele petlove, jer su oni posveeni Mesecu, kao to se nisu smele dirati ni svete ribe, odnosno crno i crvenorepke
koje su bile posveene zemaljskim bogovima.
Stavljajui ljude u isti rang sa ivotinjama, Pitagora je zahtevao da se one smatraju srodnicima i prijateljima i da im se ni u kojoj prilici ne nanosi teta. Mislio je
da se time podstie mirotvorstvo, jer ako ljudi ponu da se groze ubistva ivotinja,
kao neeg nezakonitog i neprirodnog, oni nee ni ubistvo oveka smatrati za astan
in, pa sledstveno tome nee ni ratovati. Ova indirektna dunost to se tie ivotinja bila je potom prepoznata od Klimenta Aleksandrijskog, Majmonida, Tome
Akvinskog, Kanta i nekih modernih filozofa, i danas se upotrebljava kao argument
zato ne treba vriti eksperimente na ivotinjama. Razlog je kasnija mogua dehumanizacija samog oveka.3
Slino pie i otac evropske bioetike Jar (F. Jahr): ... Okrutnost prema ivotinjama znak je sirovog
karaktera koji moe biti opasan i za svoje ljudsko okruje (Rini, Muzur 2012: 214).
Empedokle, vek kasnije, navodi da su sva bia razborita, odnosno da imaju razum ili svest, dodajui da je to tako po volji sudbine (Diels I 1983: 308). Srodna ovoj
je Empedoklova izjava da sve moe biti svesno i da ima svoj deo miljenja. Sekst
Empirik dodaje da je jo neobinije to je Empedokle smatrao da sve ima mo rasuivanja, ne samo iva bia ve i biljke (Diels I 1983: 309).
Empedokle je u svojim stihovima, takoe, govorio o rtvovanju uz pomo
vode, meda, ulja i vina,4 odnosno pevao je o starim vremenima u kojima su ljubav i
saoseanje sa srodnicima bili iznad svega, o odsustvu ubijanja i o tretiranju ostalih
ivih bia kao vlastitih ukuana. Umesto ivih bia tj. ivotinja ljudi su, po njemu,
kraljicu Kipridu nastojali umilostiviti rtvovanjem mirisne smole, tamjana i meda,
kipovima i slikom ivotinja. U tim vremenima, kae Empedokle, sve je bilo pitomo i blago prema ljudima, ukljuujui ptice i divlje ivotinje.
Prinoenje rtava, koje Empedokle pominje, nije ukljuivalo ni unitavanje
biljaka, to je verovatno i posledica toga to na jednom mestu belei da je ranije bio
deak i devojica, ptica i riba, pa i biljka odnosno bun (Diels I 1983: 313). Empedokle je oigledno, kao i Pitagora, zastupao stanovite da neija dua moe transmigrirati kako meu ljudima tako i meu ivotinjama i biljkama.
Empedokle poziva svoje uenike da se suzdre od jedenja svih ivih odnosno
oduevljenih bia, poto su pojedena tela ivih bia mesta gde obitavaju kanjene
due. On smatra da je i sam jedan od njih, onaj koji je ubijao i jeo, i da oienjima
treba leiti prethodne grehe u vezi sa hranom. rtvovanje bika i jedenje njegovih
udova je, kako to filozof sa Sicilije kae u delu originalnih fragmenata naslovljenih
sa Oienja, bila gadost najvea za ljude (Diels I 1983: 316). Ako neko uprlja
ruke ubistvom doivee sudbinu zlih demona, odnosno 30000 godina e lutati
izgnan daleko od blaenih, vodei pritom mukotrpan ivot i inkarnirae se u oblijima mnogih stvorenja. Upravo to za sebe tvrdi da jeste i Empedokle, izgnanik
boji i skita. Tema ovekovog izgnanstva iz boanskog doma preuzeta je, potom,
od strane Plotina i Porfirija, ponovljena u razliitim kontekstima u delima Aurelija
Avgustina, i koriena kod Plutarha kao uteha za politiko progonstvo. U osnovi, po
Empedoklu, greh koji je prekinuo zlatno doba pitomosti i sveopte blagosti bilo je
ubijanje i jedenje ivotinja.
Empedoklovi (i Pitagorini) sledbenici ponavljaju da su ljudi u srodstvu ne
samo jedni s drugima ili s bogovima, nego i sa ivim biima koja nemaju dara govora. Ono zajedniko to ih sve spaja je neki dah, kao neka dua, koji se prostire
kroz itav kosmos i koji ljude sjedinjuje sa svima njima. Ako ih ljudi budu, stoga,
ubijali ili se hranili njihovim mesom, poinie nepravdu, poto su verovali da za sva
Pitagora je prvi filozof koji je negde nakon 530 godine pre nae ere praktikovao upotrebu jemenih
kolaa, meda i ulja, radije nego ivotinja, u postupku rtvovanja (Jamblih, u delu u kome govori o
svakodnevici pitagorejaca, pie da su oni pre veere prinosili kao rtve opojne biljke i tamjan,
dodajui neto kasnije da se nudilo i meso rtvenih ivotinja, dok su ribu jeli retko (Jamblih 2012:
63). Praktikovanje odreenih rituala, naravno, nije ukljuivalo obine graane ve samo pripadnike
bratstva. Osniva bratstva je propisao da se u ishrani ne koriste oduevljena bia, poto su ivotinje
srodne ljudima posredstvom zajednitva ivota, istovetnih elemenata i odnosa meu njima, kao i
jedinstvenog daha koji ih sve proima.
iva bia vai samo jedna pravna norma, i ogreiti se o boanstva u istoj meri kao da
unitavaju svoje srodnike. Zato su italski filozofi i savetovali da se ljudi suzdravaju
od ivih bia tvrdei da bezbono postupaju oni koji toplom krvi blaenih crvene
rtvenik (Diels I 1983: 316). Transmigracija, mislio je Empedokle, podrazumeva
da ljudi doslovno ubijaju svoje srodnike, odnosno da ovek koji jede meso moe pojesti svoga sina, kao i sin oca, ili da deca mogu da pojedu svoju majku zato to su oni
izmenili oblije.
Gatri (W. K. C. Guthrie), zatim, kae da se kod Anaksagore stepenovanjem stvarnosti pokazuje da je dua na svom najniem nivou ono to ivim biima daje mo
samokretanja, dok je na viim nivoima sposobnost saznavanja bia. Kada je postulirao um kao naelo svega kretanja Anaksagora je povezao sve slojeve stvarnosti. Um
(Nous) je za iva bia bio unutranja mo dok je za neive stvari bio spoljanja sila
(Guthrie II 1965: 316). Implicitno prisutna kod Empedokla, ideja slojevitosti stvarnosti svoju dalju razradu doivee kod, od njega neznatno starijeg, Anaksagore, moda prvu u dugom nizu istorije teorije slojeva od Antike do Hartmana (N. Hartmann).
Nije, zato, iznenaenje kad se pronau mesta na kojima stoji da i biljke poseduju neki
stepen opaanja i miljenja. Osim toga, Anaksagora (i Empedokle) kau da se biljke
pokreu po prirodnoj udnji, da oseaju i da se vesele i aloste (Diels II 1983: 38).
Anaksagora iznosi i stav da su biljke ivotinje, a kao dokaz izreene tvrdnje
da biljke mogu da oseaju radost i tugu on navodi menjanje lia. Uprkos argumentaciji drugih antikih mislilaca da biljke i mnoge ivotinje ne diu, Filozof iz
Klazomene je stajao na stanovitu da biljke imaju disanje. Anaksagora je, tavie,
u (Pseudo) Aristotelovom spisu De plantis, predstavljen, zajedno sa Empedoklom i
Demokritom, kao zastupnik teze da biljke imaju i um i sposobnost miljenja. Um je,
sledei Anaksagoru, prisutan u svim ivim biima (ljudima, ivotinjama i biljkama)
i u svima je isti. Razlike izmeu ovih bia nisu posledica sutastvene diferencije izmeu njihovih dua, ve su posledica razlika izmeu njihovih tela, koja olakavaju
ili oteavaju potpunije delovanje Nous-a.
Ideja srodstva celokupne prirode nije bila ekskluzivno italska paradigma nego
se njeni tragovi mogu pronai i u jonskoj tradiciji. Anaksagora je usvojio opterasprostranjeno stanovite da je ivot najpre nastao pomou vlage, toplote i zemlje.
On naprosto kae da su iva bia najpre nastala u vlazi, a kasnije jedna od drugih.
Vazduh za Anaksagoru sadri semena svih stvari i one su dospele iz aer-a zajedno sa
vodom i stvorile biljke. Na ovu Teofrastovu konstataciju o Anaksagori, hrianski
mislilac Irinej dodaje da se prethodno izreeno odnosi i na ivotinje, odnosno da
su ivotinje nastale od semenja koje je s neba palo na zemlju (Diels II 1983: 37).
Irinej za Anaksagoru kae da mu je nadimak bio ateista (atheus), moda i zato to
za njega nebo vie ne predstavlja oca koji treba da oplodi majku zemlju kiom, da bi
kia, kao njegovo seme, potom rasla u toplini nedara zemlje. Periklov prijatelj stvari
objanjava oponaajui u izvesnoj meri mitoloke obrasce, ali je u racionalizovanom diskursu njegovih stavova seme jednostavno sa neba na zemlju stiglo pomou
kie, a proklijalo je posredstvom toplote.
Na kraju niza presokratovaca, iji stavovi su relevantni za potonje pokuaje
utemeljenja ne-antropocentrizma, nalazi se Demokrit, etrdesetak godina mlai
od Anaksagore, koji je smatrao da postoji mali deo due u svim stvarima, dakle i u
ivotinjama. Demokrit (ali i Parmenid5 i Empedokle), drugaije reeno, tvrdi da ivotinje imaju neku sposobnost miljenja.6 S obzirom da miljenje izvodi iz sastava
tela, Demokrit jednostavno kae da ono nastaje kada je dua u prikladnom stanju s
obzirom na svoju smesu. Plutarh prenosi informaciju da Demokritovi uenici misle
da je biljka ivotinja koja raste iz zemlje. Neimenovani uenici filozofa iz Abdere,
u stvari, smatraju da izmeu biljaka i ivotinja nema sutinske razlike, osim to su
biljke ukorenjene u zemlji.
Demokrit je, sa druge strane, bio uveren da su ljudi u nekima od najznaajnijih
umea bili uenici ivotinja. On se podsmeva osobini ljudi koji imaju obiaj da
hvale ivotinje koje su sposobne da neto lako naue (Diels II 1983: 169). Demokrit, naprotiv, tvrdi da je posmatranje aktivnosti pauka dalo ljudima ideju tkanja
i krpljenja, oponaajui lastavice ljudi su, po njemu, pojmili gradnju kua, dok su
pevanje nauili imitirajui labuda i slavuja.
Presokratovci su, na koncu, bili uvereni da postoji intrinsina srodnost celokupne prirode, pa su bez mnogo normativnih akata ali na osnovu dubokih uverenja
u vlastitu bliskost s drugim ivim biima odbijali da ih povreuju i koriste u ishrani.
Niveliranjem ivotinja navie, odnosno pripisivanjem svim ivim biima slinih
ili identinih emotivnih i intelektualnih karakteristika, prvi grki filozofi su utrli
put potonjim pokuajima naunih, filozofskih ali i zakonskih modifikacija njihovog
statusa, koje su kulminirale u veku koji je za nama.
*
Poslednjih pedesetak godina na evropskom kontinentu obeleeni su dramatinim promenama na podruju etiko-moralne i pravno-politike regulacije zatite i dobrobiti ivotinja. One su rezultat kako zakonodavne aktivnosti pojedinanih
drava, tako i implementacije u nacionalna zakonodavstva velikog broja odgovarajuih dokumenata usvojenih pod okriljem Saveta Evrope i razliitih odluka organa
Evropske unije, kao i standardizovanja zakonodavstava evropskih drava.7 Veina
donetih zakona i pravilnika reflektuju dominantno praktiko-etiko ili bioetiko
to potvruje Parmenidovo stanovite da svako bie ima neku spoznaju (Diels I 1983: 204), koje se
relativno lako moe dovesti u vezu sa pominjanim Empedoklovim stanovitem da sve ima razboritosti
u sebi i miljenja dosuen deo (Diels I 1983: 309).
6
Rudimentarna verzija ideje da su ivotinje i odgovorna bia, moe se takoe pronai kod Demokrita.
Detaljnije o odgovornosti ivotinja i razliitim modalitetima razumevanja pojma odgovornosti,
posmatrano kroz prizmu Aristotelovih dela, videti u radu autora ovog lanka (Kaluerovi 2011: 311-321).
7
Zakoni posveeni zatiti i dobrobiti ivotinja doneti su u, zemljama regiona, u intervalu od deset godina,
u periodu od 1999. godine (Hrvatska i Slovenija) do 2009. godine (Bosna i Hercegovina i Srbija). Crna
Gora je svoj Zakon o zatiti i dobrobiti ivotinja donela 2008. godine. Dobrobit ivotinja najee
se procenjuje na osnovu meunarodno prihvaenog koncepta tzv. pet sloboda: 1. Sloboda od gladi i
ei kroz obezbeivanje dovoljnih koliina kvalitetne hrane i svee vode, 2. Sloboda od neudobnosti
kroz obezbeivanje odgovarajueg zaklona i mesta za odmor, 3. Sloboda od bola, povreda i bolesti kroz
obezbeivanje brze i adekvatne veterinarske nege i preventivne zdravstvene zatite, 4. Sloboda od
straha i stresa kroz obezbeivanje uslova i postupaka koji ne dovode do mentalne patnje ivotinje, i 5.
Sloboda ispoljavanja osnovnih oblika ponaanja karakteristinih za vrstu kroz obezbeivanje dovoljno
prostora, adekvatnih objekata za dranje ivotinja i odgovarajueg drutva ivotinja iste vrste.
5
shvatanje ivotinja, odnosno evoluciju stavova zakonodavaca prema ivotnoj sredini, ivotinjskom svetu kao njenom integralnom delu, pa i prema ivotinjama kao
pojedinanim biima ili biima po sebi, njihovom svekolikom integritetu i dobrobiti. Smisao takve zatite ivotinja bio je i jo uvek jeste antropocentrikog karaktera, poto u njenom sreditu nisu ivotinje kao takve, ve razliiti interesi oveka
i drutva u celini, poput ouvanja zdravlja ljudi, razvoja privrede i njenih pojedinih
grana, stoarstva, lova, ribolova, zatita javnog morala, reda i dobrih obiaja i oseanja ljudi prema ivotinjama kao i ekonomskih interesa vlasnika ivotinja.
Za razliku od presokratskih koncepcija, moderna zakonodavstva osnovna naela zatite dobrobiti ivotinja najee baziraju na tzv. patocentrikom konceptu,
jer se u njima govori o univerzalnosti bola, a osim bola, patnje, straha i stresa,
obino se dodaje da ivotinje mogu da osete i paniku. U ovim konvencijama, protokolima i zakonima, istina, jo uvek nije priznato fundamentalno pravo ivotinja
na ivot. Bez obzira to su zakoni o zatiti i dobrobiti ivotinja stvar od opteg interesa, oni sami, uglavnom, ne zabranjuju svaku povredu odnosno tetu nanetu
zdravlju ivotinja, ukljuujui i njihovo ubijanje, ve jedino zabranjuju ukoliko je
to uinjeno suprotno odredbama zakona. U lanu 15 Zakona o dobrobiti ivotinja
Republike Srbije, recimo, navodi se devet osnova po kojima ivotinja moe biti liena ivota na human nain, odnosno u skladu sa zakonom. Meu njima je i taka 3, po kojoj se ivotinja moe ubiti ako se koristi za ishranu. Sve dok savremena
drutva budu u velikoj meri vezana za konzumiranje mesa, bie mogue postupno
realizovati ovo osnovno pravo ivotinja i zbog toga ga usidriti samo uz ogradu
bliih zakonskih regulativa, dakako uz drugaije programiranje prehrambenih
i drugih navika novih generacija ljudi. Malo je verovatno da e ovek u doglednoj
budunosti prestati da jede ivotinje, tj. da e priznati fundamentalno pravo ivotinja na ivot, ali to ne znai da ne bi i dalje trebalo raditi na produbljivanju zatite
ne-ljudskih ivih bia.
Drugaije reeno, da bi senzibilitet za ivotinje bio adekvatno interiorizovan on
treba da postane integralni deo vaspitanja i obrazovanja svih ljudi od najranijih dana.
Veoma je vano da razliiti organi i sami graani u svojim spoznajama i uvidima ne
idu ispod dostignutih civilizacijskih standarda etiko-moralne kulture i da razliite
teme u vezi odnosa prema ivotinjama promiljaju uz duan oprez i svesnost dilema
sa kojima se mogu susresti u svom profesionalnom radu i ivotu. Odgovarajui pluriperspektivni pristup, kao i svest o odgovornosti, bi trebalo da rezultiraju delikatnijim
i odgovornijim odnosom svih navedenih prema ivotinjama. Konano, opravdano
staranje o zatiti i dobrobiti ivotinja ne znai da autor ovog rada smatra da ivotinjama treba priznati nekakav moralni status, koji bi bio saobrazan ljudskom moralnom fenomenu. On, tavie, sledi tradicionalno etiko stanovite da moralni status
moe imati samo ovek, poto je on jedino od prirodnih bia koje moe moralno delati. Na kraju krajeva, staranje o dostojanstvu i svim sadanjim i buduim pravima
i statusu ivotinja, kao i produbljivanju njihove zatite, u osnovi je ovekov zadatak.
Literatura:
Aristotel, O delovima ivotinja. O kretanju ivotinja. O hodu ivotinja, PAIDEIA, Beograd 2011.
Aristotel, O raanju ivotinja, PAIDEIA, Beograd 2011.
Aristotel, Politika, Liber, Zagreb 1988.
Bentham, J., The Principles of Morals and Legislation, Oxford 1907.
ovi, A., Biotika zajednica kao temelj odgovornosti za ne-ljudska iva bia, u: A. ovi, N.
Gosi, L. Tomaevi (ur.), Od nove medicinska etike do integrativne bioetike, PERGAMENA /
Hrvatsko bioetiko drutvo, Zagreb 2009.
Diels, H., Kranz, W., Die Fragmente der Vorsokratiker I-III, Weidmann 1985-1987.
Diels, H., Predsokratovci fragmenti I-II, Naprijed, Zagreb 1983.
Evropska konvencija za zatitu kimenjaka koji se koriste za eksperimentalne i druge naune
svrhe. Internet adresa: http://conventions.coe.int/treaty/en/treaties/html/123.htm.
Guthrie, W. K. C., A History of Greek Philosophy II, Cambridge 1965.
Ihvanus-Safa, Razgovor ovjeka sa ivotinjama, Graf. zav. Hrvatske d.o.o., Zagreb 2008.
Jahr, F., Zatita ivotinja i etika u svom meusobnom odnosu, u: I. Rini, A. Muzur, Fritz Jahr i
raanje europske bioetike, PERGAMENA, Zagreb 2012.
Jamblih, Pitagorin ivot, DERETA, Beograd 2012.
Kaluerovi, ., Aristotelovo razmatranje logosa, volje i odgovornosti kod ivotinja, u: Filozofska istraivanja, 122, god. 31, sv. 2, Zagreb 2011.
Kaluerovi, ., Jai, O., Pitagorejska i arapska recepcija ne-ljudskih ivih bia, u: Nova prisutnost, god. 13, br. 1, Zagreb 2015.
Krznar, T. (ured.), ovjek i priroda, PERGAMENA, Zagreb 2013.
Laertije, D., ivoti i miljenja istaknutih filozofa, BIGZ, Beograd 1973.
Matti, J. F., Pitagora i pitagorovci, Jesenski i Turk, Zagreb 2009.
Zakon o dobrobiti ivotinja Republike Srbije. Internet adresa: http://www.paragraf.rs/propisi/
zakon_o_dobrobiti_zivotinja.html.
arden, D. R. de., Ekoloka etika, Slubeni glasnik, Beograd 2006.
Orhan Jai
Biljni svijet u Tradiciji muslimana
Od prapovijesti do danas odnos ovjeka i prirodnog okolia obiljeen je njihovom neodvojivou. Prirodni je okoli za ovjeka oduvijek bio vrt, raj na Zemlji, a
ovjek mu je bio pastir, onaj koji sve imenuje i nad svime bdije.1
Ljudski faktor svojim djelovanjem iz stoljea u stoljee sve vie unitava okolinu koju nastanjuje, o emu svjedoe nepregledna odlagalita otpadnih tvari, unitene ume, brojna klizita, krajolici koji se sve vie pretvaraju u pjeanu pustinju itd.
Okoli je konstantno ugroavan zagaivanjem zraka, zemlje i vode, emu nesumnjivo najvie doprinose, pored prethodno nabrojanih faktora, i velik broj automobila,
industrijski dimnjaci i industrijska proizvodnja biljne i animalne hrane. Takoer,
ljudskom akulturacijom i akomodacijom dolazi do smanjenja biolokog diverziteta. Upravo je na taj problem ukazano u devetnaestom stoljeu u znamenitoj poruci
indijanskog poglavice Seattlea amerikom predsjedniku, koja je krajem dvadesetog
stoljea objavljena u asopisu Islamska misao.2 Ova poruka, bez obzira na rasprave
o njenoj autentinosti,3 donosi upeatljiv opis destrukcije biotike raznovrsnosti u
devetnaestom stoljeu, to je danas mnogo izraenije, a sutra e vjerojatno biti jo
i vie.4 Fascinira bioetiki senzibilitet poglavice koji je bio neobrazovan, ali itekako
osvijeten, kao i njegov poetski opis biocentrine slike svijeta koju su Indijanci tovali i ivjeli. Indijanski narodi polazili su od naela da je sve to je ivo i sveto. Prema
njima, bratstvo i sestrinstvo karakteriziraju odnose svih stvorenja u prirodi, od bizona i drvea, preko voda i planina, do ljudskih bia.5 U Seattleovoj se poruci naruenu
Svatko od Vas je pastir (R), svatko je odgovoran za ono nad im bdije. Predvodnik (Imm) je pastir, i
odgovoran je za ono nad ime bdije. Mukarac je pastir u svojoj obitelji i odgovoran je za ono nad ime
bdije. ena je pastir u kui svog supruga i odgovorna je za to nad ime bdije. Sluga je pastir imetka svoga
gazde, i odgovoran je za to nad ime bdije. ovjek je pastir imetka svog oca i odgovoran je za to nad ime
bdije. Svako od vas je pastir i svako je odgovoran za ono nad ime bdije. adt govor blagoslovljenog
poslanika Muammada biljei Amad, al-Bayhaq, Ab Dwd i at-Tirmi, prenosei ga od asnog
Ibn Umara (Al-mi a-ar, Maktaba Mir, Kairo, 2003). Takoer usp. Valentin Pozai, Ekologija
u teologiji, u: Valentin Pozai (ur.), Ekologija. Znanstveno-etiko-teoloki upiti i obzori, Centar za
bioetiku FTI FFDI, Zagreb, 2004, str. 155.
2
Bijeli ovjek unitava prirodu, Islamska misao, 10 (127/1989), str. 31-32. (Tekst je prenesen iz Nina
od 19. 2. 1989).
3
Usp. Chief Seattle: The Speech, https://en.wikipedia.org/wiki/Chief_Seattle#The_speech.
4
Nikada ne moemo shvatiti zato tamanite bizone, zato ubijate divlje konje na prerijama, zato je
u umama preovladavao zadah ljudskog vonja, zato su vidici zelenih gora i modrog neba proparani
icama koje govore: Gdje su umarci, trave i prerije? Nestali su. Gdje je veliki orao? Nema ga! Ljudskom
ivotu je kraj, poinje borba za opstanak. (Bijeli ovjek unitava prirodu, str. 32).
5

Usp. Mile Babi, Protiv civilizacije smrti, u: Mehmed Karahodi (ur.), Poruka Indijanaca,
Conectum, Sarajevo, 2013, str. 154.
ravnoteu smatra razliitom ulnom recepcijom okolia, gdje su prelijepi prizori trka
bizona i leta ptica zamijenjeni beivotnim i hladnim kablovima, a neopisivi miris prirode potisnut je apsolutnom prisutnou ovjeka (,,zadah ljudskog vonja). Obraanje indijanskog poglavice, koje predstavlja svojevrsno apokaliptiko tumaenje skore budunosti ovjeanstva, zapravo odgovara svijesti znaajnog dijela ovjeanstva,
koja je probuena sedamdesetih godina dvadesetog stoljea kada se javnost definitivno uvjerila u pogubnost moderne tehnoloke civilizacije.
Iz razloga ija bi detaljnija analiza uvelike premaila okvire ovog rada, zapadnoevropska civilizacija, uslijed vlastite krize duhovnosti, sredinom dvadesetog
stoljea biva fascinirana jednostavnou i dubinom izraza Indijanaca kojima se u
prvome redu transcendencija ovjeka, kao prepoznati izbor iz reda tumaenja ovjeka, kao prepoznati izlaz iz krize, izraava kroz zbilju imanentnosti, drugim rijeima u neraskidivom odnosu ovjeka i prirode, punoj manifestacija i ravnotee,
sada uveliko naruene. Ovaj interes, sasvim prirodno, pokazat e muslimanski intelektualci, napose perenijalisti, kao to je Frithjof Schuon (Isa Nurrudin) koji e u
indijanskom odnosu prema prirodi prepoznati i obrede oboavanja Boga.6
Stablo zauzima znakovito mjesto u mnogim religijskim tradicijama, jer predstavlja sastavnicu uma, parkova i avlija. Vrt, ono to se na arapskom kae annat,
doivljava se kao odraz Raja, te se iz tog razloga i stablo vee za koncept raja. Pojam
drveta neodvojiv je od ume, od praume i prije svega od pojma divljine. Bjesomuno unitavajui divljinu sjeom drvea, ovjek destruira domove razliitih vrsta
ivotinja i biljaka te hranu koja slui za odravanje ivota ljudi, domorodakih plemena. Veza izmeu stabla i vjere oituje se u metafori drveta (stabla) ivota, iji su
korijeni duboko u Nebesima.7 Stablo je simbol samoga ivota, simbol uda u kojem
su nepokretni elementi sunca, kie i tla ukljueni u misterij rasta.8 Takoer, ono je
simbol odgovornosti jer, prema miljenju Enesa Karia, u raju su Adam (Adem) i
Eva (Havva) iskuani drvetom, komu se njih dvoje nisu smjerali pribliavati, a to
drvo, za sve drugo, simbolizira princip odgovornosti.9
U Qurnu se rije stablo spominje u razliitim znaenjima. Prilikom stvaranja svijeta, Bog ga je ukrasio stablima i vrtovima, te ih predao ovjeku na upotrebu.
Rije stablo spominje se dvadeset i est puta u Qurnu, a rije raj, u smislu vrta,
oko stotinu etrdeset i est puta.10 Ako bi se sakupili svi ayati koji opisuju pojedine
dijelove kozmosa i Zemlje, dobile bi se prelijepe slike prirode u kojima se istiu opisi sunca, mjeseca, zemlje, bilja, usjeva, plodova bata, vrtova, oblaka, kie, izvora,
Usp. Frithjof Schuon, A Message on North America Indian Religion, Studies in Comparative Religion,
15 (1-2/1983); Frithjof Schuon, The Feathered Sun: Plains Indians in Art and Philosophy, World
Wisdom Books, Bloomington, 2003; ,,Frithjof Schuon and the American Indian Spirit: An Interview
with Michael Fitzgerald, Vincit Omnia Veritas: Collected Essays, ur. Renaud Fabbri, Timothy Scott,
Religio Perennis, 2010, str. 13-33.
7
Usp. Reid Hafizovi, Teoloki traktati 1 O naelima islamske vjere, Bemust, Sarajevo, 1996, str. 11.
8
Usp. Huston Smith, Religije svijeta, Znanje, Zagreb, 2010, str. 296.
9
Enes Kari, Eseji od Bosne, Sejtarija, Sarajevo, 1999, str. 93.
10
Usp. brahim zdemir, Towards an Understanding of Environmental Ethics from a Quranic
Perspective, u: Richard Foltz, Frederick M. Denny, Azizan Baharuddin (ur.), Islam and Ecology: A
Bestowed Trust, Harvard University Press, Cambridge, 2003, str. 6.
6
tekuih rijeka i mora. Zatim slijede prizori dana i noi, tame i svjetla, hladnoe i
ege, studeni i toplote, planina i ravnica, biljaka, ivotinja i ovjeka.11 Qurn govori o mnogim vrstama biljaka, o itaricama i sjemenju, npr. penici, klasju itarica,
o vou, stonoj hrani i razliitim plodovima, o povru, npr. krastavcima, lei, crvenom luku, itd. Govori se i o palmi, hurmi, grou, lotosu, akaciji, ali i o bananama nanizanim grozdovima, smokvi, ipku, maslini, tamariski, tikvi...12 Zatim tu su
stabla i biljke koje su se tovale zavisno od religijske tradicije. Smokva je tako, na
primjer, biljka koja ne posjeduje svetost u drevnoj Grkoj, dok je kod muslimana
osobito znaajna. ak i jedno qurnsko poglavlje (sura) nosi naziv po ovoj biljci;
rije je o devedeset i petom poglavlju, Smokva. O blagoslovljenosti smokve govori i injenica da se Plemeniti u asnome Qurnu kune: Tako mi smokve i masline
(95:1). Osim smokve, u navedenom ayatu spomenuta je i maslina, koja se u Qurnu
spominje na ak sedam mjesta.
Pojam drveta se dovodi u vezu s vrlinom lijepog govora.13 Ono se nalazi i u raju,
sjajei znakovitom simbolikom. Naime, drvo predstavlja hlad rajski; kao izvor hrane drvo je biljka koja ima svoje mjesto i u annatu.14 Stablo, takoer, predstavlja
dom ivotinjski, a primjer takovrsnog domita je pelinji dom.15
Usp. Nijaz ukri, Priroda u kulturalnom planu Kurana, Glasnik, 51 (6/1988), str. 620.
Usp. Enes Kari, Ekoloke poruke Kurana, Novi Muallim, 9 (35/2008), str. 67. Sljedei qurnski
ayati govore o tome: Zar ne zna da Allah s neba puta vodu i da Mi pomou nje stvaramo plodove razliitih
vrsta; a postoje brda bijelih i crvenih staza, razliitih boja, i sasvim crnih. (35:27); Nebesa je, vidite ih,
bez stubova stvorio, a po Zemlji planine nepomine razbacao da vas ne trese, i po njoj ivotinje svih vrsta
razasuo. Mi s neba kiu sputamo i inimo da po njoj niu svakovrsne plemenite biljke. (31:10); U plodnom
predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom. Eto, tako Mi, na razne naine,
ponavljamo dokaze ljudima koji zahvaljuju. (7:58); Oni koji imanja svoja troe na Allahovom putu lie na
onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah e onome
kome hoe dati i vie; Allah je neizmjerno dobar i sve zna. (2:261); Allah ini da zrnje i kopice prokliju. On
iz neiva izvodi ivo, iz iva neivo to vam je, eto, Allah, pa kuda se onda odmeete? (6:95). O biljnom
svijetu svjedoe i sljedei reci iz Knjige: On vodu s neba sputa, pa Mi onda inimo da pomou nje niu sve
vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje
je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasaeni, naroito masline i ipci, slini i razliiti. Posmatrajte, zato, plodove
njihove, kad se tek pojave i kad zru. To je zaista dokaz za ljude koji vjeruju. (6:99); On je taj koji stvara
vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve razliita okusa, i masline i ipke, sline i razliite jedite
plodove njihove kad plod dadu, i podajte na dan etve i berbe ono na ta drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer
On ne voli rasipnike, i stoku koja se tovari i kolje jedite dio onoga ime vas Allah opskrbljuje, a ne slijedite
ejtanove korake, jer vam je on pravi neprijatelj, i to osam vrsta: par ovaca i par koza Reci: Da li je On
zabranio mujake ili enke ili ono to se nalazi u utrobama enki? Kaite mi, i dokaite, ako je istina to
to govorite i par kamila i par goveda. Reci: Da li je On zabranio mujake ili enke ili ono to se nalazi
u utrobama enki? Da li ste vi bili prisutni kad vam je Allah to propisao? Ima li onda nepravednijeg od
onoga koji, ne znajui istinu, izmilja lai o Allahu da bi ljude u zabludu doveo. Allah, sigurno, nee ukazati
na Pravi put ljudima koji su nepravedni. (6:141-144)
13
Zar ne vidi kako Allah navodi primjer - lijepa rije kao lijepo drvo: korijen mu je vrsto u zemlji, a
grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi - a Allah ljudima navodi
primjere da bi pouku primili. A runa rije je kao runo drvo: iupanom drvetu s povrine zemlje nema
opstanka. (14:24-26)
14
A oni sretni - ko su sretni?! Bie meu lotosovim drveem bez bodlji, i meu bananama plodovima
nanizanim i u hladovini prostranoj, pored vode tekue i usred voa svakovrsnog. (56: 27-32)
15
Gospodar tvoj je pelu nadahnuo: Pravi sebi kue u brdima i u dubovima i u onome to naprave ljudi.
(16:68)
11
12
Nasuprot rajskom drveu, postoji i druga strana, a to je drvee iz pakla poznato kao Zekkum. Muslimani vjeruju da e Zekkum biti hrana stanovnicima Pakla (ahannam).16 Konstitutivna Tradicija poznaje i sljedee vrste drvea: blagoslovljeno drvo masline, Sidra al-Muntah (lotosovo drvo), te drvo koje je Allah
zabranio Adamu (aara al-uld wa al-Mulk). Zatita cjelokupnog okolia, od
voa i povra do sveg ostalog raslinja, naglaena je Konstitutivnom tradicijom.
Na osnovu ivota Bojeg Poslanika poznato je da je Blagoslovljeni poslanik zabranio da se tokom ratnih pohoda unitavaju prirodni resursi, tj. palme, voe i
drugo bilje.17
Drvo je u ekolokoj arhitekturi i graevinarstvu bilo najee tradicionalno gradivno sredstvo tijekom izgradnje damija u Bosni i Hercegovini. Naalost,
zbog postmodernih trendova, u sakralnoj se arhitekturi poinje se sve vie
oitovati ki i upotreba suvremenih te potiskivanje tradicionalnih graevinskih
materijala. No, i dalje se po Bosni mogu vidjeti drvene damije ispred kojih se redovito nalaze i vee zelene povrine (damijska dvorita, haremi), uz koje su jo
prisutne i esme sa vodom. Dananji ,,slobodni teritorij (oranice, livade, nerijetko i blagorodna i zelena dvorita) biva destruiran ovjekovim djelovanjem koje
unitava zeleni ambijent.
Jedan od praktinih primjera takovrsne etike metamorfoze na mikroplanu, u oblasti arhitekture i graevinarstva pokazuje se u nestajanju dvorita
(avlija). Destrukcija dvorita se osobito dogaa nakon posljednjeg rata u Bosni
i Hercegovini, gdje itelji bosanskih gradova, ali i manjih mjesta, postojee zelene povrine ispred svojih domova pretvaraju u betonirana ili pak asfaltirana
parkirna mjesta. Slino se zbiva s parkovima i drugim zelenim povrinama, to
je osobito primjetno u Sarajevu. Moda su posljednja obrana pred takovrsnom
destrukcijom okolia muslimanska groblja (mezarja). Uoljivo je da se na veini
zelenih povrina Sarajeva koje se nazivaju parkovima nalaze niani (nadgrobni
spomenici) iz vremena osmanske uprave Bosnom i Hercegovinom. Vjerojatno
bi destruktivna mainerija ruila i te povrine, no u tome ih spreava sakralnost
spomenutog tla i tovanje umrlih.
Proces destrukcije muslimanske duhovnosti umnogome je ubrzan ideologijom neoliberalizma, koja ostavlja dubok trag meu muslimanima, to se jednim dijelom odraava i u sakralnoj arhitekturi damijama i mesdidima prilagoenoj
opustoenom okoliu u kojem obitava suvremeni ovjek. Takoer, razvoj gradova
Usp. Rasim Habul, Zekum drvo grjenika, Preporod, 8 (922/2010), str. 68. U vezi s tim u Qurnu
stoji sljedee: Sigurno, s drveta Zekkum jesti, i njime ete trbuhe puniti, pa zatim na to kljualu vodu
piti, poput kamila koje ne mogu ed ugasiti; to e na onome svijetu biti goenje njihovo! (56: 52-56)
U Qurnu se nalazi jo jedan opis Zekkum drvea: A da li je bolja ta gozba ili drvo Zekkum koje smo
nevjernicima kao kaznu odredili? To je drvo koje e usred Dehennema rasti, plod e mu poput glava
ejtanskih biti. Oni e se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti, zatim e to s kljualom vodom
izmijeati, a potom e se, sigurno, opet u Dehennem vratiti. (37:62-68); Ali oni su nezahvalni postali, pa
smo na njih poplavu pustili, poputanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima
sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim. (34:16)
17
Usp. Tarik Ramadan, Stopama Boijeg poslanika. Pouke iz ivota Muhammeda, a.s., Udruenje Ilmije
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2010, str. 210.
16
utjecao je na plodno tlo, smanjenje broja oranica i unitenje ogromnog umskog

bogatstva.18
Biljni svijet, svojim obilatim darovima, zadovoljava brojne potrebe, podjednako materijalne i duhovne. Na vie mjesta u Qurnu izlae se vanost bilja za ovjeka, njegovu prehranu, grijanje i odjeu, te se ovjek poziva da obilno, ali i ispravno
koristi ove boanske darove, udovoljavajui svojim potrebama.19
U dimenziji odnosa prema okolinom blagu u povijesti muslimanske kulture i
civilizacije Ab Bakr zauzima posebno mjesto. U bioetikom diskursu vezanom za
ekoloka pitanja esto se pripovijeda o vremenu halife Ab Bakra (632.-634.), jer
je vojskama izdao izriitu naredbu o nedopustivosti skrnavljenja okolinog blaga,
naroito unitavanja stabala. Nije to bilo jedino njegovo nareenje te vrste. Naime,
naglasio je da vojska ne smije initi zlo djeci, enama, starcima, nemonima, ali je
posebno zabranio unitavanje drvea, usjeva, kao i ubijanje ivotinja.20
Muslimani vjeruju da sveto i svjetovno predstavljaju nerazdvojivu cjelinu, te
pri tome i zelene povrine smatraju svetima, a u tome se ogleda i stanje duhovnosti
i religioznosti vjernika.
Stoga je est sluaj da moderna religiozna zdanja svojom arhitekturom vie nalikuju magacinima, hangarima, garaama i brodovima negoli mjestima ovjekovog
obredoslovnog odnosa prema svetom. Arhitektura je i odraz materijalnih mogunosti, ali ona, prije svega, reflektira unutranje stanje graditelja, njegova duhovna stanja
i potrebe.21 Moe se postaviti pitanje: da li je rije o teocentrizmu ili antropocentrizmu? Jer ovjek nainom i stilom gradnje pokazuje zapravo stanje svoje due.
Nasuprot ovim destruktivnim fenomenima u arhitekturi, nalazi se jedan oblik
religiozne obredne prakse muslimana Balkana, ali i cjelokupnog svijeta, a to je muslimansko klanjanje na musalama. Rije je o otvorenim molitvenim prostorima na
zelenim povrinama, najee livadama, na kojima se u povijesti muslimana Bosne
i Hercegovine redovito obavljala molitva dva bajrama. U blizini musala esto su se
nalazile esme ili bunari, koji su sluili za obredno pranje, ali i za druge svrhe.22 Na
taj je nain prisutna simbioza vode, zraka i zemlje.
Zbog onoga to ljudi rade, pojavio se mete i na kopnu i na moru, da im On d da iskuse kaznu zbog
onoga to rade, ne bi li se popravili. (30:41)
19
Usp. Halil Imaduddin, Biljni svijet u Kuranu, Glasnik, 42 (1/1980), str. 44-45.
20
Usp. Fazlun M. Khalid, Islam and the Environment, Social and Economic Dimensions of Global
Environmental Change, 5 (2002), str. 333. O biljnom svijetu u Qurnu stoji: On je taj koji stvara
vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve razliita okusa, i masline i ipke, sline i razliite jedite
plodove njihove kad plod dadu, i podajte na dan etve i berbe ono na ta drugi pravo imaju, i ne rasipajte, jer
On ne voli rasipnike. (6:141); Onaj koji vam iz zelenog drvea vatru stvara i vi njome potpaljujete. (36: 80);
A od plodova palmi i loze pripremate pie i hranu prijatnu. To je, doista, dokaz onima koji pameti imaju.
(16:67); Mi s neba s mjerom kiu sputamo, i u zemlji je zadravamo a kadri smo da je i odvedemo i
pomou nje bae za vas podiemo od palmi i loze vinove u njima mnogo voa imate, i vi ga jedete i drvo
koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i zain je onima koji jedu. (20:18-20)
21
Samir Beglerovi, Savremeno muslimansko miljenje pred izazovima ekoloke krize, Novi Muallim,
9 (35/2008), str. 74.
22
Usp. Jusuf Rami, Mjesto i uloga damije u zatiti ovjekove okoline, Muallim, 1 (3/1990), str. 17.
Takoer usp. Elma Temim, Zeleno volim te zeleno, Preporod, 871 (5/2008), str. 40.
18
Osvijetenost i potivanje prirode, te fasciniranost njenim ljepotama pokazivali su i alim religiozni uenjaci klasinog perioda povijesti muslimanske kulture
i civilizacije poput al-azlija (1058.-1111.). Poznato je da al-azl, dok govori o
ljubavi prema ljepoti, pie o zadovoljstvu prouzroenom pogledom na livadu, tekuu, ubornu vodu, kao i svjee voe. Srednjovjekovni ezoterik al-azl spominje
i Vjerovjesnikovu naklonost k zelenilu i vodotocima, te tvrdi da pogled na cvijee,
cvat i ptice uvijek donosi radost ovjeku zdravog duha.23 Imajui sve reeno u vidu,
moe se zakljuiti da su danas drutva s veinskim muslimanskim stanovnitvom
rtve degradacije u oblasti zatite okolia, iako brojne muslimanske zemlje i institucije imaju dostupne resurse da na najefikasniji nain potaknu pozitivno razmiljanje i promjenu u toj sferi.24
Jo jedan oblik praktine religiozne brige prema okoliu u muslimanskoj kulturi i civilizaciji je im, to znai zatieno mjesto, a odnosi se na povrinu predvienu za ouvanje polja, uma, movara i divljai s posebnim propisima o ispai,
rezanju stabala i koritenju voda. Drugi korelativan pojam imi je arm, to predstavlja neokrnjenu povrinu, i to je takoer zatieno podruje, gdje je koritenje
resursa strogo kontrolirano, obino oko gradova i sela. arm se koristi za zatitu
vode, slivova i rijeka. im je usko povezana s posebnim okolinim obiljejima podruja. Tu se mogu primijeniti mnogi oblici propisa za ispau i zatitu pojedinih stabala poput smreke.25 Svetita (im) se moe oformiti na temelju religioznog prava,
zarad zatite biljnog i ivotinjskog svijeta, kao i za osiguranje ispae ivotinja koje
se rabe za javne potrebe. Prvotne ima ili arm zone imale su ulogu zatite izvora
vode od zagaenja i zloupotrebe.26 Zatieni prostor unutar muslimanskih drutava predstavljaju dva harema (aramayn), Makka i Madna. Rije je o dva najsvetija
grada muslimana, u kojima su stabla i ivotinje zatieni: ne smiju se sjei stabla,
niti ivotinje ubijati. U karakteru navedenih podruja odraava se nesumnjivo biocentrina dimenzija, s izrazitim osjeajem za ivotinjski, ali i biljni svijet.
Posebno mjesto u bioetikom diskursu vezanom za odnos prema okoliu imaju slike raja i pakla. Naime, annat ili Raj je u Qurnu opisan kao mjesto s rijekama,
koje je u potpunosti zeleno i ivotno. U povijesti, muslimanski vladari, od muslimanske panjolske do Perzije, nastojali su oivjeti slike raja u formi dvorskih vrtova, gradei vodoskoke, bazene i fontane. Vrtovi Alhambre u Granadi ili kompleks
Bagh-e-Tarikhi u Iranu svjedoe o pokuaju oponaanja raja na Zemlji. Navedena
zdanja su graena oko vodenih povrina i fontana koje su bile suptilno satkane u
plan prelijepih vrtova, tako kombinirajui vodu i ljepotu prirodnog okolia da bi se
Usp. Gustave E. von Grunebaum, Odnos prema prirodi u arapskom pjesnitvu, Islamska misao, 11
(127/1989), str. 28-29.
24
Usp. Muhamed Sacirbey, Razmiljamo li zeleno?, Preporod, 681-682 (5-6/2008), str. 33.
25
Usp. Nejib Benessaiah, Wetlands and the Islamic Perception of Nature, u: Thymio Papayannis,
Dave Pritchard (ur.), Culture and Wetlands in the Mediterranean: An Evolving Story, Med-INA, Atena,
2011, str. 368.
26
Uvjeti za formiranje hime su: 1. trebala bi biti izraena za javne potrebe; 2. ne bi trebala uzrokovati
tetu; 3. trebala bi biti smjetena u prostoru bez zgrada i drugih urbanih objekata; 4. najvanija
svrhovitost ima je tititi javno dobro. (Usp. Mawil Izzi Dien, The Environmental Dimensions of Islam,
Lutterworth Press, Cambridge, 2000, str. 44.)
23
ispunila ljudska dua vjerom, radou i sreom.27 Inae, kada se u Qurnu spominje
raj, opisuje se kao mjesto kroz koje e rijeke tei, u njima e vjeno boraviti (3:15).28
Na osamdeset i pet mjesta u Qurnu spominje se voda. Rije je o supstanci
koja se najvie spominje u Svetoj Knjizi muslimana.29 Voda je stvorena prije nego
to su stvorene ivotinje, te je u muslimanskoj Konstitutivnoj tradiciji voda s biotikog motrita izuzetno cijenjena i predstavlja blagoslovljeni dar Boji.30 Voda u
Konstitutivnoj i Interperativnoj tradiciji zauzima znakovito simboliko, ali i praktino mjesto. Ezoterik Rm predstavlja vodu kao anela. ubor vode umiruje, a
filozofi poput Ibn Ruda (Averroesa) i Ibn ufayla su u srednjovjekovonoj muslimanskoj panjolskoj pored adrvana ispisivali svoja filozofska djela. Odnos prema
vodi oituje se i u izgradnji mnogobrojnih hamama ( javnih kupatila), esama, adrvana. Ostaci takovrsne kulture mogu se pronai i danas u Bosni i Hercegovini, npr.
u Sarajevu, gdje se moe vidjeti adrvan u haremu Gazi Husrev-begove i mnogih
drugih damija. Naalost, u dananje vrijeme hamami vie ne postoje, a esme se
uglavnom izgrauju pored kua.
Postoji i aspekti razumijevanja vode kao sile koja kanjava. Naime, voda je bila
razarajua snaga u vrijeme Novog (Noinog) potopa. Na Drugom svijetu uzavrela/
kipua voda e biti jedino pie stanovnika Pakla.31
Usp. Francesca de Chatel, Kapljice vjere: Voda u islamu, Takvim (2004), str. 141.
Takoer se na jo nekoliko mjesta opisuje raj u Qurnu: A one koji vjeruju i dobra djela ine obraduj
dennetskim baama kroz koje e rijeke tei; svaki put kada im se iz njih da kakav plod, oni e rei: Ovo
smo i prije jeli a bie im davani samo njima slini. U njima e iste ene imati, i u njima e vjeno
boraviti. (2:25); Reci: Hoete li da vam kaem ta je bolje od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i
grijeha klonili imae u Gospodara svoga dennetske bae, kroz koje e rijeke tei, u njima e vjeno
boraviti, i iste ene, i Allahovu naklonost a Allah poznaje robove Svoje. (3:15); Njih eka nagrada
oprost od Gospodara njihova i dennetske bae kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno ostati, a
divne li nagrade za one koji budu tako postupili! (3:136); I Gospodar njihov im se odazva: Nijednom
trudbeniku izmeu vas trud njegov neu ponititi, ni mukarcu ni eni vi ste jedni od drugih. Onima
koji se isele i koji budu iz zaviaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mueni i koji se budu borili
i poginuli, sigurno u preko hravih djela njihovih prei i sigurno u ih u dennetske bae, kroz koje e
rijeke tei, uvesti; nagrada e to od Allaha biti. A u Allaha je nagrada najljepa. (3:195); A one koji se
Gospodara svoga boje ekaju dennetske bae kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno ostati takav
e biti Allahov doek. A ono to ima u Allaha bolje je za one koji budu dobri. (3:198)
29
Usp. Bosna je nagraena vodama, a vodama se nagrauju oni koji su svjesni Boga: Intervju sa
Demalom Hadismajloviem, Preporod, 939 (21/2006), str. 20.
30
O stvaranju ivotinja iz vode stoji sljedee u Qurnu: Allah sve ivotinje stvara od vode, neke od njih
na trbuhu puze, neke idu na dvije noge, a neke, opet, hode na etiri; Allah stvara to hoe, jer Allah sve
moe. (24:45)
31
Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je ivot na ovome svijetu obmanuo, a opominji
Kuranom da ovjek, zbog onoga to radi, ne bi stradao, jer osim Allaha ni zatitnika ni posrednika nee
imati i jer se od njega nikakva otkupnina nee primiti. Oni e, zbog onoga to su radili, biti u muci zadrani;
njih eka pie od kljuale vode i patnja nesnosna, zato to nisu vjerovali. (6:70); Ova dva protivnika tabora spore
se oko Gospodara svoga; onima koji ne budu vjerovali bie odijela od vatre skrojena, a kljuala voda bie
na glave njihove lijevana; (22:19); po kljualoj vodi, a zatim u vatri preni (40:72); Zar je Dennet, koji je
obean onima koji se Allaha boje u kome su rijeke od vode neustajale i rijeke od mlijeka nepromijenjena
ukusa, i rijeke od vina, prijatne onima koji piju, i rijeke od meda procijeenog i gdje ima voa svakovrsnog i
oprosta od Gospodara njihova zar je to isto to i patnja koja eka one koji e u vatri vjeno boraviti, koji e
se uzavrelom vodom pojiti, koja e im crijeva kidati! (47:15); sa vrela uzavrelog piti (88:5)
27
28
Sljedei element, koji ima posebno mjesto u Konstitutivnoj i Interpretativnoj

tradiciji jest vatra. Vatra u ovom sluaju predstavlja kaznu i nain provoenja pravde na Drugom svijetu. Navedeni pojam ima vano znaenje u filozofskoj i teolokoj
interpretativnoj tradiciji. Primjerice, vatra spada u temeljna etiri naela predsokratovskih grkih filozofa, zajedno sa zrakom, zemljom i vodom. Vatra je, takoer,
dio prikaza apokaliptikog stanja, raspadanja, uarenosti.32 No, s druge strane, vatra predstavlja i ogrjev te ima svoje pozitivno znaenje, pa i religiozno fundiranje.
Za na kontekst vaan je element i zrak koji muslimani vezuju uz vjetar.33 Izuzetno je vano i zanimljivo napomenuti da se u jednom ayatu navodi da ovjek biva
uniten sa etiri tradicionalna elementa: zrakom (vjetar), vatrom (munja, koja je
vatrena energija), vodom (potop) i zemljom (potres). Ne treba izjednaiti etiri tradicionalna elementa sa spojevima elemenata modernog periodnog sustava elemenata, ve ih treba motriti kao suptilna etiri naela fizikog stanja (plin, energiju,
tekuinu i materiju), ime se naravno najsavrenije simbolizira naa okolina (tj.
zrak, vatra, voda i zemlja, od kojih se cjelokupna priroda sastoji). Drugim rijeima,
ovjek e biti uniten svime to je u prirodi, jer on naruava ravnoteu svega u prirodi.34
Drevni elementi posjeduju nesumnjivo i bioetiki znaaj. Zemlja je, bioetiki
reflektirano, vrlo vaan supstrat, te je duboko ukorijenjena u muslimanskoj Tradiciji. Posebno mjesto u praksi muslimana zauzima kultiviranje zemljita.35
Ugroavanjem tla, zraka i voda ne biva ugroen samo ovjek nego i druga neljudska bia koja egzistiraju na Zemlji. Veza izmeu biljaka, ivotinja i ovjeka ogleda se, i za muslimane, u njihovoj komplementarnosti.36
koji e u vatri velikoj gorjeti (87:12)

I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska, poslali, a neke stranim glasom
unitili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. Allah im nije uinio nepravdu, sami su sebi nepravdu
nanijeli. (29:40)
34
Usp. Ghazi bin Muhammad, Reza Shah-Kazemi, Alab Ahmed, The Holy Quran and the Environment,
The Royal Aal al-Bayt Institute for Islamic Thought, Amman, 2012, str. 33.
35
O tome kazuju i sljedee predaje: Zemlja mi je uinjena mjestom obavljanja namaza i sredstvom
ienja (al-Buhr, al-mi al-Musnad a-a, Dr Tavkun an-Nat, Kairo, 1422, tom I/IX, str. 95,
br. 438); Tko god oivi zamrlu zemlju ( kultivira je), bit e za to nagraen. Kae Poslanik: Tko (obradom
i trudom) kultivira besplodno zemljite, za to mu pripada nagrada, a ono to sa nje pojedu iva bia,
rauna mu se kao sadaka. (Amad ibn anbal, Musnad, Muassasa ar-Risla, Bejrut, 2001, tom XXII,
str. 170, br. 14.271). Takoer usp. al-Albn, a al-mi a-agr wa ziydtih, al-Maktab al-Islm,
Bejrut, tom II, str. 2035, br. 5974; al-Albn, Silsila Aadsi-aa wa ay min fiqhih wa fawidih,
Maktabah al-Maarif li an-Nar wa at-Tavz, Rijad, 1995, tom II, str. 111, br. 568).
36
I sljedei adt govori o tome: Koji god musliman posadi sadnicu ili usije usjev, pa od toga bude jeo
ovjek, ptica, ivotinja, ili bilo ta drugo, on e od toga imati koristi do Sudnjeg dana (al-Buhr, almi al-Musnad a-a, Dr Tavkun an-Nat, 1422, tom III, str. 103, br. 2320; Muslim, Sa, Dr
Iyai at-Turat al-Arabi, Bejrut, tom III, str. 1189, br. 1553).
32
33
Ozren Kebo
Sarajevo, grad spreman

za et(n)iko ienje
Koliko ljudska vrsta godinje pojede nevinih pripadnica i pripadnika drugih
vrsta? Nedavno su svjetski mediji, bez ikakvih znaajnijih reakcija, objavili odgovor
na gornje pitanje. Svakih 30 minuta mi zakoljemo, zatuemo, umlatimo, oderemo
ili naivo skuhamo est miliona ivotinja. to znai da u toku samo jednog dana
unitimo 288 miliona ivih bia. Ako vam je drae da to pomnoimo 30 puta, ispada
da sedam milijardi ljudi svakog mjeseca zbog svojih evapa, brizli, natur nicli, pljeskavica, ranjia, ranjeva i bifteka muki usmrti osam i po milijardi nevinih stvorenja. A ako vas zanima koliko sve ovo iznosi na godinjem nivou, pomnoite taj
zastraujui mjeseni iznos 12 puta i onda preispitajte sva svoja saznanja, zakljuke
i stavove o sutini i prirodi genocida.
Oko sto milijardi nedunih ivotinja na ovu planetu doe i svake godine skona samo da bismo mi napunili sopstvene zalihe sala. I to je najgore, poslije emo
zbog tog sala ii na dijetu i u teretanu. Ako bi neko neutralan, neko s druge planete
ili iz tree dimenzije, htio da objektivno analizira etike dosege ljudskog roda, ta
valorizacija potonula bi u seriju tekih razoarenja. Daba sva tehnoloka, intelektualna i umjetnika dostignua 18., 19. i 20. vijeka, daba nekada davno renesansa,
zalud ultrabrzi 21. vijek, mi smo i dalje u sramotnim moralnim nizinama, na samom
dnu karakternih pregnua.
Da nije ovako surova i tragina, naa bi antropocentrinost ponekad bila zaista
smijena. estog maja 2015. godine svijet je obila sljedea vijest:
Avion Turkish Airlinesa Boeing 737-800, koji je letio iz Istanbula i prevozio
125 putnika i lanova posade, prilikom slijetanja u grad Nevehir naletio je na jato
ptica, zbog ega je na letjelici nainjena znatna materijalna teta. Na sreu niko nije
povrijeen. Pilot koji je upravljao letjelicom incident je prijavio kontrolnom tornju, koji je potom obavijestio avione u blizini aerodroma. Najmanje dvije letjelice
su zbog jata ptica bile primorane da krue prije nego to su konano sletjele.
Nos aviona u potpunosti je uniten, a znaaj oteenja mnoge je zaprepastio
s obzirom da je rije o sudaru sa pticom. U mjesecu aprilu desio se slian incident
u kojem je avion na liniji izmeu Seattlea i San Josea u SAD-u bio primoran da se
vrati zbog sudara sa jatom ptica.
Pokuajmo napraviti prigodnu analizu ove informacije. ta nam ona govori o
naem odnosu prema ivotinjama?
1. Moda to da ivotinje ne shvatamo kao dio ukupnog ivota na Zemlji, nego
iskljuivo kao smetnju ovjekovom daljem irenju i napretku?
2. Ko je zapravo ovdje kome smetao? Jato ptica avionu ili avion jatu ptica? Ptice postoje odvajkada, avion je tu u povijesnom smislu tek od prekjuer, ali ve je
izborio pravo civilizacijskog i egzistencijalnog prioriteta, tako da ne smeta on pticama, nego one njemu. Ako historiju ispisuju pobjednici, sadanjost profiliraju iskljuivo jai. to mu ga doe na isto.
3. Informacija nam dalje govori da je nos aviona znaajno oteen, ali da sreom niko od putnika i lanova posade nije povrijeen. Dakle, ovdje u informaciji
imamo ugraenu jednu vrstu samopodrazumijevajueg komentara onu rije sreom, koja s punim pravom i s mnogo valjanih razloga izraava empatiju, odnosno
etiko zadovoljstvo zbog injenice da niko nije stradao. Niko? Stvarno niko? Primjetno je da se jatom ptica i njegovim sudbinom ova informacija ne bavi. Tako da joj, kada
se ve upustila u empatijsko komentiranje, nedostaje vrlo bitan dio: da je nesreom!
jato desetkovano ili, to je vjerovatnije, uniteno. Zbrisano, tj. usisano s ovog svijeta.
4. Zar ovdje ne govorimo o stranoj tragediji, o unitenju velikog broja ptica kojima se na putu isprijeio jedan od najsofisticiranijih ljudskih proizvoda, monstruozno
nauno-tehnoloko dostignue avion vrijedan nekoliko stotina miliona eura?
5. Ali u naem obzoru ptija tragedija nije zasluila da zauzme ni periferne
obronke informacije. Nema je ni u apoziciji. Umjesto toga, imamo zaprepatenost
zbog potencijalne opasnosti za putnike i lanove posade, i skoro pa sauesniki al
zbog tete na nosu letjelice. Proitajmo ponovo ovaj dio: Nos aviona je u potpunosti uniten, a znaaj oteenja mnoge je zaprepastio s obzirom da je rije o sudaru sa
pticom. U mjesecu aprilu desio se slian incident u kojem je avion na liniji izmeu
Seattlea i San Josea u SAD-u bio primoran da se vrati zbog sudara sa jatom ptica.
6. Dakle, iz ponuene interpretacije relativno estog incidenta moemo iitati klasinu antropoloku brigu za sudbinu aviona, a za posljedice koje je nesrea
izazvala u fauni tvorci informacije nisu zainteresirani. Kolateralna teta.
Amerika i Evropa, blie nego ikad

Ostanimo jo malo u svijetu sofisticiranih, to u prevodu na jezik prirode znai opakih letjelica. Prije nekoliko godina povela se pria o novoj vrsti interkontinentalnih aviona koja bi razdaljinu izmeu Evrope i Amerike dramatino smanjila u
odnosu na vrijeme koje je trebalo slavnom Concordeu. Takav avion zahtijeva posebne mega-aerodrome, s neuporedivo veim i zahtjevnijim pistama od onih kojima u
ovom trenutku raspolae svjetska aerodromska mrea. Ovo vei istovremeno znai
i toksiniji, odnosno po okolinu destruktivniji aerodromi. I pala je ideja da se takav
gigantski projekt, zbog tete koju bi nanosio ljudskim nastambama, izmakne daleko u
Alpe. Primjeri sve bolji jedan od drugog. Alpski lanac ionako je nepopravljivo naruen
mreom puteva koji su presjekli prirodno kretanje mnogim ivotinjskim vrstama,
neke od njih ili su izumrle ili su pred nestankom, jer im je stanite radikalno reducirano, a ta bi tu uradio gigantski aerodrom, moemo samo nasluivati.
Ova dva primjera izabrana su kako bi se ukazalo na procese koji su integralni
dio savremenog ivota i koji su ve nanijeli nepopravljivu tetu prirodi. Nema sumnje da bi drugaije intonirani sluajevi mogli ukazati i na brigu koju pojedina drutva, drave, udruenja i pojedinci sustavno ulau u sauvanje prirode, meutim, u
ovom tekstu pokuavamo pokazati mraniju stranu medalje.
Sve je vie dokaza da na globalnom nivou priroda predstavlja ozbiljnu smetnju ovjeanstvu i njegovom daljem progresu. Formatirano tako da svaku smetnju
shvata kao problem koji treba rijeiti, ovjeanstvo je i ovu prepreku shvatilo ozbiljno i njegove najnaprednije naune, tehnoloke, politike, ekonomske i fnansijske snage upregnute su u rjeavanje tog problema. I nema sumnje da e priroda kao
problem biti uspjeno rijeena, odnosno eliminirana.
Balkan, gori dio civilizacije

Dakle, bez elje da navedene primjere i iz njega izvodive konkluzije postavimo kao konane definicije, nego s namjerom da ukaemo na trendove koji su
u formi epidemije zahvatili planetu, idemo sada s tog opeg na striktno lokalni
plan. Imajui u vidu da smo tek dio globalne prie o surovosti spram ivotinja,
pozabavit emo se u ovom tekstu Bosnom i Hercegovinom kao neporecivim dijelom savremene civilizacije i pogledati kako se u njenom glavnom gradu Sarajevu
s uspjehom rjeava jedan relativno nov fenomen, zabrinjavajui suficit ulinih
pasa. Koji je ve godinama ozbiljan politiki, pa onda i praktini, odnosno egzistencijalni problem.
Gigantski smo nazadovali posljednjih godina

Pria je zanimljiva jer pokazuje neto neobino. Svejedno je da li neko drutvo
ide stazom progresa ili gigantski nazaduje, ivotinje su mu uvijek smetnja. Bosna i
Hercegovina je spletom povijesno-politikih okolnosti drutvo u evidentnom nazatku, zbog ega bi neko nakon gornjih razmatranja nepromiljeno mogao zakljuiti
da je tu ivotinjama bolje: nema progresa, nema ni tlaenja. Naalost, nije tako. Bilo
da napreduje, ili da krupnim koracima grabi unazad, ovjeku ivotinje smetaju.
U nekoliko reenica to izgleda ovako: godine 2009. usvojen je Zakon o dobrobiti ivotinja. Usvajanje kao politiki in nije bilo rezultat visoke uljuenosti ovdanje politike kaste, nego portvovanog angamana aktivista, prijatelja ivotinja.
Zakon, kao i veina njemu slinih, progresivnih akata, nikada nije zaivio u praksi, a
najvee probleme stvorio je populaciji pasa. Zaustavljena su ubijanja, to ubrajamo
u pozitivne tekovine ovog akta, ali nita drugo iz opsenog niza mjera nije uraeno kako bi problem bio rijeen. Evo kako je to bilo: ukinuti su zloglasni interaji, u
kojima su decenijama psi eliminirani tako primitivnim i surovim metodama da je
Zakon, ponavljamo, sam po sebi veliko civilizacijsko dostignue i krupna dobrobit.
Tamo su psi ubijani bejzbol palicama, davljeni icom, usmrivani otrovnim injekcijama, mueni, izgladnjivani, prije smaknua trpani u ledene kafeze pune fekalija...
Svrha zakona i jeste da stalno uljuuje, unapreuje postojei ivot.
Ali, nakon to su interaji ukinuti, neposobna politika zajednica potpuno je
stala. Nita nije uraeno: nema azila, nema evidencije i ipovanja vlasnikih pasa,
nema kontrole nad uzgajalitima, tako da drava i lokalne zajednice nemaju uvida u vlasniku strukturu, nema mobilnih timova veterinarske hitne pomoi, kakva
je, recimo nedavno uspostavljena u Beogradu. Kada bi se sve te mjere ispotovale,
Zakon bi dobio puno opravdanje. Poto nisu, njegovo donoenje je u dobroj mjeri obesmiljeno, jer kao rezultat aktivnog nesprovoenja imamo desetine hiljada
pasa po bosanskim ulicama, parkovima, putevima i umama. Proizvoljno se barata
podacima od 12.000 lutalica u Sarajevu, 60.000 u Bosni i Hercegovini, ali na ovom
mjestu izraavamo duboku skepsu spram tih brojki. Drava koja nije u stanju organizirati pristojan popis stanovnitva, nije sposobna utvrditi ni taan broju ulinih i
umskih pasa, to garantiramo.
I tako, dobro doli u pakao; problem je roen. I to kao rezultat nesposobne vlasti,
a ne loeg zakona. Populacija ulinih pasa poela je progresivno da raste. Poveao se
i broj opora, agresivnih pasa, ujeda i ljudi su unisono skoili na lokalne strukture
traei upamtite ovu formulaciju, vratit emo joj se kasnije da se problem rijei.
S druge strane, prijatelji ivotinja, uvidjevi kakvo se zlo sprema, takoer su intenzivirali svoj angaman. I, kao rezultat svake loe politike, dobili smo dvije opozitne,
konfrontirane grupacije, to su stranke na vlasti poele zloupotrebljavati u predizbornoj kampanji. Koliko je i ova problematika uticala na rezulate opih izbora u Bosni i Hercegovini 2014. godine teko je rei, ali je izvjesno da su u povijesnom, nikad
teem debaklu SDP-a znatnu ulogu odigrali prijatelji pasa. Kad treba jedna slona
i relativno dobro organizirana populacija, koja je s mnogo valjanih argumenata u tadanjoj politici ove stranke prepoznala zauujue divljatvo i sankcionirala ga ne
samo uskraivanjem glasa, nego i upornim viemjesenim agitiranjem protiv takve
politike. Novo rukovodstvo stranke, izabrano nakon izbora, izgleda ne slijedi prethodnu politiku prema ivotinjama, ali jo nisu smogli snage da se ograde od tetoinskog djelovanja koje i danas ima katastrofalne posljedice.
U ovom tekstu pokuat emo evidentirati probleme s kojima se prijatelji ivotinja susreu u Bosni i Hercegovini i Sarajevu. Njihova je prioritetna namjera tititi
ivotinje, u prvom redu uline pse i poboljati im uslove za ivot. Pri tome oni nisu
negirali postojanje problema, niti su se ikada zalagli za status quo. Njihova politika
najbolje se moe saeti u jednom transparentu s protesta 2013. godine. Ta poruka i
danas figurira kao svojevrsni moto borbe za prava ulinih pasa. Moto i transparent
glase: RJEENJE PROBLEMA DA, UBIJANJE NE!
Ali niko nije htio da uje glas razuma. Graani i graanke trae konano rjeenje, hoe da se psi eliminiraju jer im je bezbjednost ugroena. Zatitnike ivotinja
optuuje se da su im psi vaniji i drai od djece, da je njihova borba za prava ivotinja
zapravo kamuflaa za bogaenje na raun nesretnih lutalica, da svojim nepotrebnim
aktivizmom skreu panju s istinskih problema drutva na marginalne, a s politikih govornica im je poruivano ni manje ni vie no ovo: Ako vam je ve stalo do pasa,
nek onda fino svak uzme po jednog, i vodi ga kui, pa nek tamo brine o njemu, a ne da
uliari ujedaju poteni bosanskohercegovaki, napose sarajevski svijet.
Pokuat emo na ovom mjestu razmotriti neke od najfrekventnijih prigovora
zatitnicima ivotinja...
Prigovara im se da su agresivni. Ovo je jedan od rijetkih prigovora u kojem
ima istine. Smatrajui da se bore za pravu stvar, neki (ne svi!) zatitnici ulinih pasa
sebi esto dozvoljavaju nekorektno ponaanje: vrijeaju, prijete, psuju... Kod nas
u BiH to je zajedniki imenitelj svim politikim grupama: svi misle da su borci za
pravu stvar, a to nam, kao to znamo, daje pravo da se koristimo i nedozvoljenim
sredstvima. Ovdje nedozvoljena sredstva koriste i nacionalisti, i zagovornici graanske opcije, ta god da to znailo, i ljubitelji pasa i njihovi zakleti neprijatelji.
Sad pak dolazimo do nijanse zbog koje moramo napraviti znaajnu distinkciju u
gradaciji nasilja. Ljudi koji tite pse nasilni su uglavnom verbalno. Ovom autoru nije
poznat nijedan sluaj napada na nekog vatrenog protivnika ulinih pasa. S druge strane, poznate su mu desetine sluajeva tekih prebijanja. Najvei borci za prava pasa
zapravo su borkinje, odnosno ene. To nasilnicima daje neogranienu snagu. Kada
na ulici neki mukarac hrani psa, on je rijetko izloen agresiji. A kada to radi ena
(a stalno neku od njih moete zatei u toj plemenitoj aktivnosti), u permanentnoj je
opasnosti da bude pretuena ili bar verbalno napadnuta. I napadi su esti, brutalni,
redovno nesankcionirani. Nasilnici ih na ulici tuku, psuju i pljuju. Na mrei ih vrijeaju (Sutra je protest nepelcovanih aktivista; Sve dukele pobiti, sve aktivistkinje
silovati), rugaju im se, poniavaju ih. Zbog ega? Te portvovane ene udomile su
hiljade pasa. Isto toliko ugroenih ivotinja je lijeeno, njegovano, hranjeno, spaeno
od hladnoe i ubica koje s pukama patroliraju periferijom Sarajeva. (Obavezno pogledajte Kinofil, potresan dokumentarac iji je autor Damir Nemir Janeek, bez obzira na muninu koju gledanje izaziva i koliinu uasa koju film sadri.)
A iivljavanje nad nesretnim psima maraton je koji nikada ne prestaje. Tako,
da kada govorimo o verbalnom nasilju zatitnika ivotinja, istovremeno moramo
imati na umu i ovu drugu dimenziju istog fenomena.
(P.S.: Kada je ovaj tekst ve bio zavren, jedan dio njegove argumentacije neoekivano je dobio demanti i duni smo ga zabiljeiti. Na samom poetku juna 2015. godine nepoznati poinioci palicama su napali uposlenike veterinarske stanice poznate
po nelegalnom hvatanju i ubijanju ulinih pasa. Sluaj jo nije istraen, ne znaju se

ni motivi ni poinioci, ali ipak ga ovdje navodimo kao prvi zabiljeeni primjer napada
s druge strane...)
Sljedei prigovor: aktivisti i prijatelji ivotinja bave se marginalnim stvarima, razvodnjavajui pobunu zbog bitnijih problema. Ovdje imamo nekoliko
kontraprimjedbi. Prvo, ne postoje marginalni problemi. A ako i postoje, ulini psi
to nisu. Jer kada se politika sprema da pobije desetina hijada primjeraka neke vrste,
onda je ta prijetnja sve samo ne marginalna. Drugo, zagovornici ovog argumenta
veinom nisu sami angairani, niti to misle biti, ali imaju vrlo precizne i jake ideje
o tome na emu bi se, umjesto na spaavanju pasa, trebali angairati zatitnici ivotinja. Dakle, ovo je ve tree, nije problem to su prijatelji ivotinja aktivni, nego
to su njihovi prigovarai totalno neaktivni, ali s preciznom listom zaduenja za
aktiviste.
Zatitnici ivotinja najvea su blagodet za korumpiranu i nesposobnu
politiku jer, trubei o psima, skreu panju s te nesposobnosti i problema
kakvi su glad, siromatvo, bolest... Zapravo, ovaj prigovor je neoekivani poklon
politiarima, jer ne postoji taj aktivizam koji se ne moe osporiti ovim suspektnim
argumentom. Demokratsko drutvo izmeu ostalog podrazumijeva divergentnost
interesa, strasti i angamana. Vano je svako djelovanje jer rjeava neki problem
i sastavni je dio ukupne aktivnosti drutva. Ljudi koji finansiraju beskunike, koji
hrane gladne, pomau nemone, stare i bolesne, koji se bore protiv korupcije ili se
zalau za ist okoli... Zanimljiva lista vrijedna potovanja, zar ne? E pa slobodno
na nju dodajte i one koji hrane, lijee i zbrinjavaju uline pse i ta lista nee izgubiti
nita od svoje respektabilnosti. Naprotiv, bit e obogaena...
Dukele su nia, manje vana bia, koja nam nanose viestruke tete:
napadaju i ujedaju ljude, ire zarazu, turistima pruaju lou sliku, svijet
nam se ruga jer ivimo sa ivotinjama. Problem je toliko eskalirao da samo
eutanazija problem rjeava... Vrlo je teko, gotovo nemogue ubijediti politiki
ispravne i pravovjerne stanovnike Bosne i Hercegovine da je eutanazija u etikom
smislu vei problem i od korupcije. Ovdanja politika sasvim je spremna i samo je
estok otpor aktivista spreava da ozakoni smaknue desetina hiljada nedunih
bia. I taj masakr koji nam stalno visi nad glavom i koji se u ilegali ionako sistematski provodi, uprkos eksplicitnoj zakonskoj zabrani, neodoljivo asocira na 1992. godinu i pokolje u temeljito oienim gradovima kakvi su Viegrad, Prijedor, Foa...
Slinosti su frapantne: imamo nezatienu populaciju koja je demonizirana i a prirori proglaena opasnom, pri emu nema mogunosti da se brani od kontinuirane
kampanje i surove politike koja e izgurati svoje ne pitajui za cijenu.
I eto nas ve kod novog prigovora: uporeivati psea i ljudska stradanja
zapravo je blasfemino skrnavljenje bonjakih rtava koje su nemilosrdno
pobijene u spomenutim gradovima. Zanimljivo je da zagovornici ovog prigovora
ne prepoznaju bitnu stvar: u svijetu je s borbe za prava ivotinja odavno skinuta
stigma marginalizma i uzaludnosti. Govorimo o legitimnom i priznatom aktivizmu, a dodatnu mu snagu daje to to je usmjeren ka zatiti bia koja ne mogu izrei
sopstvenu patnju. I, to je najzanimljivije, nailazi na istu vrstu nerazumijevanja i

prigovora s kojima se suoavaju udruenja koja se zalau za prava LGBT populacije,
Roma, hendikepiranih... Uvijek je to borba na dva fronta protiv beskrupulozne
vlasti i protiv ravnodune, nesenzibilizirane veine koja smatra da ima vanijih
stvari i veih prioriteta od dukela, pedera i cigana.O ovoj vrsti angamana opirno i uvjerljivo je pisao Damir Mari u knjizi Etika i ivotinje.
Borci za prava ivotinja bave se posljedicama i nisu u stanju prepoznati uzroke. Jo jedna iz serije sutinskih netanosti. Ovaj prigovor utemeljen je na
ve razmatranoj tvrdnji da psea problematika odgovara politiarima, jer nas sve
udaljava od stvarnih problema. Kakva greka. Taj argument je savren poklon bh.
vlasti. Koja povodom reene problematike nema valjanog argumenta, ali ima poluge vladanja koje joj omoguavaju da radi ta hoe. Vano je istai ovo: psei angaman niti iskljuuje, niti negira, niti blokira potrebu za angairanjem na rjeavanju
problema s prioritetne liste. A zato tog angamana nema, aktivisti su zadnji ljudi
kojima bi trebalo mahati tim pitanjem. Ali zato prigovori da se oni bave glupostima
dok kraj njih protiu sutine, itekako mogu izblokirati stvari.
Sva ta udruenja za zatitu ivotinja dio su dobro organizirane mafije
koja sve ovo radi zbog novca i fondova. Zanimljivo je kako je politika spinovala
ovaj problem. Stranke sklone nepotizmu, umijeane u brojne, mahom neprocesuirane afere, sada prikrivene finansijske interese pripisuje aktivistkinjama i aktivistima koji brinu o pravima ivotinja. Ironija je da korumpirane politike snage
optuuju graane da trpaju pare u depove, dok istovremeno taj mahom enski
proletarijat najee od usta odvaja da psi na ulici ne bi bili gladni, bolesni, povrijeeni. Ljudi ne daju pse. Struka je rekla svoje, javnost takoer, religijske zajednice
kao rijetko kada reagirale su konstruktivno i humano, stotine istaknutih umjetnika,
intelektualaca i sportista je protiv, kontinuirano se javljaju evropski parlamentarci,
globalni mediji i pojedini ambasadori, ali SDP i SDA, centralne bosanskohercegovake i sarajevske stranke, nisu htjele popustiti. Da li to znai da se iza eutanazija
krije viemilionski biznis i da su procenti ve dogovoreni?
Za ta se zapravo zalau zatitnici ulinih pasa? Ve mjesecima svjesno se
preuuje injenica da se dvije zaraene grupe slau oko ishoda psi ne trebaju biti
na ulicama. Ponavljamo, glavni slogan ljubitelja ivotinja jeRjeenje problema
DA, ubijanje pasa NE. Evo ta o eutanaziji kae Sneana Vidovi, ugledna bosanskohercegovaka glumica i aktivistkinja za prava ivotnja. U intervjuu za portal
Tano.net ona objanjava praktine domete eutanazije: Sedam godina kontinuiranog ubijanja jedva smanjuje populaciju pasa na ulici za 32,5 posto, dok pet godina
primjene preventivnih mjera sterilizacije naputenih ivotinja smanjuje populaciju za 95 posto. Raunica je jasna, egzaktna i nedvosmislena.
ta je s etikim aspetkom eutanazije? Veina eksperata potvruje ono to
je tuzlanski lijenik Emir Kabil rekao jednom prilikom za skuptinskom govornicom: Nijedan odgovoran veterinar, kao ni lijenik, nee pristati da eutanazira
zdravo ivo bie. Etiku dimenziju problema mogli bismo postaviti ovako: mi nismo gospodari ovog prostora, nego tek njegovi privremeni upravitelji, dijelimo ga s
ostalim ivim biima i, kao najsvjesniji u lancu egzistiranja, imamo odgovornost: da
budemo humani, da ne istrebljujemo druge vrste i da ivot ureujemo ne nanosei

tetu nikome. Niko ne bi smio da se igra Boga. (Iako smo formalno neto kao monoteistiko drutvo, trenutno imamo minimum sedam lokalnih bogova, odurnih
i besramno bogatih gospodara svega to hoda, pria i laje.) Psi ne trebaju dozvolu
ljudi da bi ivjeli.
Vodite ih kui ako vam je ve stalo do pasa! U moru prizemnih argumenata koje nam je kao uveani raun za vodu ispostavila ovdanja politika, jedan se
posebno izdvaja teorijskom blesavou, politikom nekorektnou i praktinom
neupotrebljivou. Jedna agresivna lanica SDP-a ovako je komentirala angaman
potivnika eutanazije: Kad im je ve stalo do pasa, nek izau na ulicu i nek svako
usvoji po jednog Ko biva, nek ih vode kui. E sada emo posebno razraditi ovaj
kulturni i civilizacijski model, est u naem politikom ivotu:
1.Mi plaamo dravi porez da bi rjeavala nae probleme. Tako je svugdje u
svijetu i prebacivati odgovornost drave na graane neviena je demagogija.
2.Ne ivimo mi od stranaka, nego od sopstvenog rada (ko ima sree da uope
radi neto), a oni od naih novaca i poreza. I vie se nikada nee vratiti vremena u
kojima smo mi polagali raune politiarima. Oni odgovaraju nama, jer oni su na
servis, a mi nismo njihovi podanici. Tako stvari stoje u savremenim demokratijima,
ak i kada su ovako krhke, blijede i neuvjerljive kao ova naa.
3.Svi ti ljubitelji ivotinja, odnosno najvei broj njih, usvojili su vie primjeraka naputenih pasa i maaka, pokuavajui ih spasiti od gladi, agresivnih ljudi i
najgore od svega ubilake politike.
Ako mi pas ujede dijete... Kroz ovu kampanju politika je dosegla takav stepen
dehumaniteta i politikog ozvjerenja masa da vie niko ne smije ni pomenuti humanost, argument kojim bi, da je sree, trebala i poeti i zavriti ova pria. Mnogi je
bijesni roditelj svoju opravdanu ljutnjuusmjerio ka protivnicima eutanazije: Ako
se neto desi mom djetetu, ja grizem, kae jedan ljutiti otac. Ako mi pas ujede dijete, znam ko e mi biti kriv, konstruktivno ga u plodonosnoj diskusiji nadopunjava
jo ljui babo. E pa ovako: ako vam gluho i daleko bilo pas ugrize dijete, krive su
vam drava i politika koje su ovo proizvele. A ako ne ugrizu, to podravamo i emu
se iskreno radujemo pazite sad zahvalite prijateljima pasa koji ih hrane i brinu o
njima, ne dozvoljavajui da politika greka preraste u ivotinjsko bjesnilo.
Poto nisu uradili nita od onog to su morali, i poto su nesposobni da odredbu provedu, oni su postojee rjeenje proglasili neprovodivim. Nismo mi nesposobni, nego je zakon neprovodiv. Ergo, moramo ubijati. To je klasina forma politike
nedogovornosti i mogli bismo joj se smijati do besvijesti da nije krvavih posljedica koje e je pratiti. Zrelost neke vlasti mjeri se njenom proaktivnou. To znai
preuzeti odgovornost, sagledati posljedice, iznai najbolja rjeenja, eliminirati sve
radikalne tete i djelovati, djelovati, djelovati S druge strane, parapolitika ovdanjih stranaka je udo. Predloenim izmjenama Zakona ostvarili su rijedak politiki
ideal, organsko jedinstvo nesposobnosti i zla, a to je ak i za nae zaostale kantone
krupan, ali ba krupan, korak unazad.
Ovo je bila idealna prilika za razumnu politiku da demonstrira sopstvenu sposobnost. Mogli su se s velikim uspjehom obraditi objema zaraenim stranama i pr186|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
voj obeati: OK, rijeit emo problem, a drugoj isto tako: OK, neemo ubijati, bit
emo humani. I sakupiti sva pozitivna iskustva iz svijeta, djelovati i smanjiti populaciju pasa.
Masovna eutanazija nije nita drugo nego politiko divljanje stranaka koje su
proizvele problem. Leonardo da Vinci je prije 550 godina napisao da e doi vrijeme kada e se ubijanje ivotinja tretirati kao i ubijanje ljudi. U razvijenim drutvima ta je svijest ve aktivna, a u nas e ista na snagu stupiti budimo optimisti, zato
uvijek stvari gledati crno oko 2190. godine. Ono to su pametni ljudi anticipirali
prije vie od pola milenija SDP i SDA ne mogu da prepoznaju ni 2015. godine, ali tu
ve govorimo o kognitivnim i filozofskim kapacitetima stranaka koje se ubie od
brige za ovjeka i narod. Zastraujue je da smo uope dovedeni u situaciju da raspravljamo o ultramasovnom ubijanju kao politikom rjeenju.
Kada izostane studiozan pristup, onda nema ni adekvatnog uvida u problem, a
to je majka svih loih djelovanja. Evo nekoliko pitanja na koja niko nema odgovora:
Zbog ega ni pet godina nakon stupanja Zakona na snagu nije donesen podzakonski
akt o obaveznoj identifikaciji pasa i maaka?Ko i zato koi ovaj akt, ije je donoenje definirano i u planu rada Vijea ministara ve dvije godine?Ko onemoguava
uspostavu centralnog registra oznaenih pasa i maaka? Ko titi nelegalne uzgajivae, lovake lobije i neodgovorne vlasnike?ta je s izradom nacionalne strategije
i programom uhvati-steriliziraj-pusti? Naravno, odgovore na ova pitanja neemo
dobiti.
Predizborne manipulacije
Vjerovali ili ne, ulini psi su unosno predizborno orue. Evo jednog udbenikog primjera. Prvi ovjek Sarajeva posjetio je prvog dana predizborne kampanje
2014. godine osobu koju su napali i izujedali ulini psi. Divan potez zabrinutog politiara, koji je tom prilikom izjavio da su psi lutalice akutni problem glavnog grada
i da e ga ova vlast kao to radi i sa svim drugim problemima efikasno rijeiti.
Nekoliko dana nakon posjete, nekakav divljak je na Grbavici ubio psa. Pucao
ovjek, pae motorista, iz pitolja i dao svoj doprinos uklanjanju uline poasti.
Kako u ovom sluaju da se ponaa odgovorna, pravedna i humana vlast? Sada bi gradonaelnik morao obii i porodicu ubijene kuje, est bespomonih kuia, izraziti
im duboko sauee, ograditi se od vandalskog ina podivljalog motoriste, izjaviti
kako je Sarajevo otvoreni grad u kojem ima mjesta za sva iva bia dobre volje i obeati da e ova vlast nedune pse zatititi od neodgovornih pojedinaca koji
Naravno, ova karikirana slika osam mjeseci kasnije dobila je i svoj realni, svakodevni odjek. U Sarajevu su se desila dva ba onako runa incidenta, od kojih jedan
ima snaan nacionalistiki sentiment. Grupa lokanih navijaa pretukla je pet motorista iz aka samo zato to su na jaknama imali obijeja Srbije, svoje domovine. Pa
je koju no iza toga na Baariji brutalno pretuen (tee tjelesne povrede) ameriki
dravljanin. Gradonaelnik nije uputio izvinjenje, a ovi su incidenti vapili za takvom
reakcijom. Vratimo se sada na posjetu onoj izujedanoj eni: politika je uvijek manipulativna ak i onda kada, onako na prvu, povlai divne, humane poteze.
Sarajevo, grad koji veem dijelu planete ogadio svojom priom o suivotu, zahvaljujui ovakvim vlastima na najbrutalniji nain dokazuje da nije sposoban za
suivot sa psima. Grad koji takoer probi ui opsadom i nehumanim iivljavanjima
kojima je tokom tekih godina bio izloen, mentalno je spreman i ve mjesecima
vapi za masovnim ubijanjem, prizivajui uklanjanje populacije koja se ne uklapa u
njegove strateke planove. Ponavljamo, nije nam se desio poveani broj pasa, nego
su ga direktno proizvele neradom, nerazumijevanjem i radikalnom nesposobnou prethodne i aktuelne gradske vlasti, genijalci u vladajuim klupama koji sad
hoe da Sarajevo sprovede et(n)iko ienje...
Psi imaju pravo da ive. Ljudi imaju dunost da im to pravo obezbijede i da
sprijee sve negativne posljedice prisustva pasa po gradovima i selima. Negdje izmeu ta dva fenomena, izmeu ivotinjskog prava na ivot i ljudske obavez da taj
ivot ispotuje, smjestilo se Sarajevo. I podmuklo vreba svoju priliku...
Tomislav Krznar
Dotaknuti ivot: (ne)mogunosti

bioetike rasprave o lovu
Na poetku je potrebno istaknuti da ovo nije promiljanje koje na bilo koji
nain, ili s bilo kojim eljenim ishodima, vrijednosno eli kvalificirati djelatnost
lova suvremenog ovjeka.1 Drugim rijeima, ne zanima nas je li lov, kako se danas
odvija u suvremenom drutvu, prihvatljiva ili neprihvatljiva djelatnost i koji bi
eventualno bili razlozi u prilog bilo kojoj od ovih teza. Zanima nas druga, kazali bismo dublja, dimenzija rasprave o lovu. Oblikujmo je ovako: kako bismo s pozicija
suvremene bioetike mogli govoriti o lovu danas? Moe li taj govor uostalom biti
tim problemima usp. autorove lanke: Tomislav Krznar, Lov sport ili destrukcija? Tragom misli
O
Josa Ortege y Gasseta, Filozofska istraivanja 29 (3/2009) 115, str. 461-475; Tomislav Krznar,
Utjecaj lova na razvoj ovjeka. Pokuaj ekohistorijskog prikaza, Ekonomska i ekohistorija 5 (2009)
5, str. 59-77.
neto razliito od diskusija o prihvatljivosti ili neprihvatljivosti lova? Na tragu reenog, zanima nas i znaajan uvid koji bi se pak mogao oblikovati ovako: ukoliko je
lovom kao hranidbenim alatom i drutvenim mehanizmom odreeno 99% ljudske
prolosti, moe li i dio ljudskosti dananjeg ovjeka biti izgubljen ako jednostavno zanemarimo raspravu o lovu i njegovoj vanosti za fiziki i mentalni razvoj
ovjeka? Dakako, ovime smo doli na stranputicu jer smo moda, makar implicitno, proturjeno temeljnom odreenju, postulirali prihvatljivost lovne djelatnosti.
Pokuajmo ovu poziciju razjasniti traenjem odgovora na sljedee pitanje: Zato bi
bioetika (uope) govorila o lovu?
Naravno, prije nego to odgovorimo na ovo pitanje, moramo makar ukratko
ocrtati to je bioetika, kako je ona nastala i to se njome eli postii. Iako vrlo propulzivno podruje, bioetika je relativno nedavno uspostavljen sustav znanja i metodolokih obrazaca. Iako je u povijesti ideja bilo mnogo pokuaja da se oblikuje
promiljanje na nain koji bismo danas nazvali bioetikim, a mnoge od tih pokuaja danas otkrivamo kao pretee i inspiracije bioetikom miljenju, misaono nastojanje koje nazivamo bioetikom usustavilo se u tek neto manje od pola stoljea.
Prve pokuaje da se misli onkraj disciplinarnih (znanstvenih) ogranienja i da se
djeluje u razliitim situacijama koje su koliko zastraujue (poput opasnosti nuklearne energije) toliko i nepredvidljive (poput problematike koju izaziva mogunost
i eventualna uspjenost presaivanja ljudskih organa) uoili smo u podruju medicine ili nastojanja oko mira u svijetu. Vidljivo je da su svi pokuaji novih uvida imali
zajedniki nazivnik u dvije pojave: injenici neobuzdanog rasta tehnoloke moi
(dijela) ovjeanstva i potrebi da se ljudskom znanju postavi vrijednosno ogranienje. Otuda upravo u medicini potreba dolaenja do novih uvida ije se postojanje
krije pod znakovitom mnogoznanicom bioetik, a koji u sri nastoje dati rjeenje
konkretnih situacija sukladno unaprijed odreenim modelima i pravilima.
Bioetika se bavi ivotom, pokuavajui dati nove dimenzije razumijevanja fenomena koji nepovratno transformiraju ivot ili ga (moda i) unitavaju. Otuda
u bioetici rasprava o eutanaziji, pobaaju, presaivanju organa, biotehnolokim
implantacijama, genetikoj transformaciji organizama, transformaciji prirodnog
okolia, neobuzdanoj potronji prirodnih resursa ili unitenju mnogih oblika ivota. Suoena s tim fenomenima, bioetika u prvome redu nastoji razabrati razloge
njihova nastanka, potom detektirati arita problema koji generiraju spomenute
negativne aktivnosti i na kraju ponuditi rjeenja koja bi promijenila smjer kretanja,
koji je, barem u veem dijelu spomenutih problema, vidljivo unitavajui po ivot.
Kako vidimo, kada je rije o bioetici, nije mogue zaobii vrijednosnu perspektivu,
dakle, ono nastojanje koje se pita o ispravnosti injenja, istovremeno pledirajui
za stvaranje obvezujue norme za djelovanje. Ostaje pitanje u kojoj mjeri bioetika posjeduje ovaj normativni karakter, budui da bioetika nije znanost, barem ne
znanost u smislu novovjekovnog konstrukta znanosti, zasnovanog na (hiper)racionalistikim, numerikim, kvantitativnim i korisnosnim oitovanjima. Ipak, odrei bioetici u potpunosti karakter znanstvenosti znailo bi ne vidjeti ili namjerno reducirati racionalne mehanizme na kojima ona poiva te zanemariti karakter
poopivosti i pogreivosti koji bioetika zasigurno posjeduje. Drugim rijeima,
bioetika nije znanost ili, tonije, ona nije samo znanost iako je njena potka uistinu znanstvena. Bioetika je ujedno i novi nazor na svijet, mogue i nova planetarna
osjeajnost i novi moralni kodeks koji nastoji dati ovjeku, od razine pojedinca do
razine ovjeanstva, mogunost stvaranja osmiljenog humanog ivota. Nedvojbeno, bioetika ima i vrijednosnu perspektivu, dakle, onu koja nastoji odrediti i promicati ispravno injenje u svrhu ouvanja ivota i promicanja prava na postojanje
svih oblika ivota.
Ovime smo postulirali znaajan problem koji lei u korijenu bioetike, a rije je
o reflektivnoj dimenziji vrijednosne neutralnosti racionalnog znanja. Naime, povijest znanosti tvrdi da je znanstveno djelovanje vrijednosno neutralno, a uinci
primjene pojedinih znanstvenih rezultata ovise o moralnoj strukturi subjekta koji
djeluje. ini se potrebnim, makar marginalno, primijetiti da u vremenu znaajne
tehnoloke moi ovi uvidi nisu dovoljno dobri da osiguraju ovjeanstvu sigurnost
postojanja bez bojazni od unitenja, bilo pojedinih dijelova ili cjeline ivota.
Ovdje vrijedi zastati i kazati da smo u ovih nekoliko misli probali ocrtati karakter bioetike, njenu snagu i istovremeno unutranja proturjeja. Vrijedi, takoer,
napomenuti da bioetika ne pretendira na to da donosi opevaea i ultimativna rjeenja, nego prije tei razgledavanju fenomena, bilo kojeg ivog ili ivotnog fenomena, te donoenju uvida koji nastoje rijeiti probleme u konkretnim situacijama, bez
pretenzije da to rjeenje bude uvijek, u svakoj sljedeoj istoj situaciji, bez daljnjih
produbljenja zadovoljavajue.
Vratimo se sada problemu koji smo naznaili ranije i oblikujmo ga kroz pitanje: to je (bio) lov u povijesti ovjeanstva? Kada danas pokuamo razabrati to je
to tono lov, ostajemo u znaajnoj nedoumici. Naime, primarno je percepcija lova
takva da nam kazuje da je lov krvava i nasilna djelatnost kojom se samo jo jednom izraava ovjekova dominacija nad razliitim oblicima ivota. Istovremeno,
ne mogu se mimoii uvidi koji kazuju da je lov prilino uinkovit alat upravljanja
populacijama, posebno u onim situacijama gdje dolazi do populacijskog disbalansa izazvanog iskljuivo ovjekovim interveniranjem u prirodne procese. Time lista
proturjeja vezanih uz lov nije iscrpljena. Lov danas nije primarno ekonomski alat,
ali istovremeno, mnogi strateki dokumenti (na razliitim razinama: regionalnim,
nacionalnim ili internacionalnim) zagovaraju ulogu lova kao pokretaa ruralnog
razvoja ili ak mehanizma ouvanja postojeih kulturnih obrazaca. Lov se esto
percipira kao pastoralna aktivnost i, premda proturjeno, kao iskaz ekonomske
moi, izravno ili potajice, ekonomskih, vojnih ili politikih elita. K tomu, lov je i
predmet znanstvenog prouavanja, konkretno znanosti lovstva, odnosno onih misaonih i metodolokih obrazaca koji nastoje prouavati ivotne procese i njihove
dobrobiti usmjeriti u korist ovjeka.
Moe li se na tom tragu razabrati to je lov? Pogledajmo lov s historiografskog
gledita, no prije toga ocrtajmo novi sloj razumijevanja naeg svijeta. Naime,
kako smo izokola naznaili u pokuaju odgovora na pitanje to je bioetika, moemo kazati da je na svijet razmjerno mlada pojava. Dominantno, na je svijet
oblikovan pobjedom nad protufaistikim silama u Drugom svjetskom ratu i ruenjem socijalistikog bloka manje od pola stoljea kasnije. Gotovo da su svi politiSARAJEVSKE SVESKE N 47/48|191
ki, ekonomski i kulturni procesi na globusu obiljeeni ovim dogaajima. Rezultati

takvih aktivnosti vidljivi su kroz mehanizme liberalne demokracije, kapitalistike
privrede, tehnicizacije drutva i globalne informatizacije; primarno je rije o to
uinkovitijem protoku roba i usluga te maksimalizaciji profita. Slojevi naeg postojanja, dijelom spomenuti i u ovim odreenjima, nisu mnogo stariji, datiraju nekoliko decenija ili stoljea unatrag u obliku informatike ili industrijske revolucije,
izgradnje graanskog drutva, pojave znanosti, ili nekoliko milenija unatrag, pa ih
nalazimo u pojavama grke filozofije, rimskog prava ili judeo-kranske duhovnosti. Ukoliko uzmemo da bie koje sebe zove ovjekom moe razabrati slojeve svojeg
postojanja i kroz nekoliko milijuna godina, reeno nas doista navodi da zakljuimo
da je na svijet uistinu mlad.
Meutim, jedno se znaajno otkrie zbilo prije oko deset tisua godina. Rije
je o procesima koji su zapoeli pripitomljavanjem biljnih i ivotinjskih vrsta, a
rezultirali su procesima urbanizacije, razvoja pisma i pismenosti, pojave i razvoja znanosti, pojavom posebnih institucionaliziranih oblika religije, trajnih rodnospolnih konstrukcija i postojanim, uglavnom destruktivnim, mehanizmima upravljanja ivotom i transformacije ivota. Svi ovi procesi imali su samo jednu svrhu:
korist ovjeka ili, bolje i tonije reeno, jednog dijela ovjeanstva mukarca. Sve
prije ovih slojeva povijesti ovjeanstva u bitnome je obiljeeno lovom, ne samo
kao gospodarskim mehanizmom pribavljanja hrane, nego prije lovom kao pogonskom snagom razvoja ovjeanstva.
Ukoliko se vratimo na ranije odreenje lova, vidimo da je ono u bitnome, bilo na
razini opisa fenomena ili na razini fenomena samog, degradacija i vulgarizacija one
formativne snage ovjeanstva koja je proizvodila bie koje sebe naziva ovjekom u
99% njegove prolosti. Prije lova ovjek je doista samo ivotinja. Naime, lov je, osim
u podruju duhovnosti i umjetnosti, ovjeka stvarao i na razini kognitivnih i motorikih sposobnosti te na razini socijetalnih mehanizama. Umjetniki zapisi sa stijena
peine Altamire kazuju da je bie ija je glavna djelatnost, uz sakupljanje plodova, bila lov imalo visoko razvijen osjeaj za postojanje razliitih oblika ivota i da
je imalo odreeno razumijevanje sebe u tom sklopu ivota. Nadalje, iz komparativne povijesti religija znamo da su (u mnogome do danas prevalirajui) konfesionalni
obrasci izgraeni u vremenu kad je ovjek bio lovac, a vjerojatno i lovina. ovjek je
kroz lov uio o ivotu i o sebi, stvarajui slike i pojmove, jaajui svoje misaone i emotivne sposobnosti. Vjerojatno je, kako naglaavaju uvidi evolucijske biologije, ovjek
kroz lov vjebao misao usavravajui strategije lovljenja, vjebao je kooperacijske
mehanizme nastojei savladati lovinu jau i opasniju od sebe. Za to su mu bile potrebne rije i misao, a priliku da ih iskae dobio je kroz lov. Drutvene strukture vremena lovaca-sakupljaa bile su beskrajno razliite od onih koje su danas na snazi, i to
ne samo u pogledu socijalne kompleksnosti ili tehnoloke opremljenosti, nego prije
svega po karakteru odnosa prema drugim ljudima i prema ivotu, kao i po karakteru
razumijevanja vlastitog postojanja. Sredinja ideja dananjeg ovjeka je dominacija, a prema znanjima koja imamo o svijesti lovaca i sakupljaa, sredinja ideja njihova
postojanja bilo je preivljavanje. Ovo nam govori o krhkosti njihovih misaonih svjetova i istovremeno o uznositosti i nadmenosti naih.
Prije nego to okonamo ove kronino parcijalne i vjerojatno umnogome konstruirane uvide u postojanje svjetova lovaca i sakupljaa, konstatirajmo da suvremeni ovjek, kao i svi ljudi prije njega, aktere svih ranijih razdoblja smatra primitivnima i misaono zakrljalima, ne pomiljajui na mogue bogatstvo tih misaonih
svjetova. Promiljanje o lovu prilika je da se suoimo s tehnolokim redukcionizmom naeg svijeta i razumijevanjem ivota nalik onom u prethistorijskih lovaca.
Naime, ono to danas razumijevamo pod lovom jo je jedan od oblika tehnicizirane
dominacije nad ivotom. Ovdje se treba podsjetiti na ono to smo rekli o bioetici i
postaviti novo pitanje, kljuno za nae promiljanje: zato bi bioetika (ipak) trebala
govoriti o lovu? Prije no to damo odgovor na to pitanje, promotrimo misao jednog
od rijetkih filozofa koji se pozabavio problemom lova kao kulturnog fenomena. Rije je o panjolskom filozofu Josu Ortegi y Gassetu i njegovom znaajnom spisu
Meditacije o lovu.2
Primjer, moda i usamljeni primjer, filozofijskog promiljanja o lovu nalazimo
u djelu mislioca koji je svoja misaona nastojanja posvetio brojnim temama: od onih
klasino filozofijskih (ontolokih, gnoseolokih, etikih, politikih i socijalnih)
do onih vie estetikog i literarnog karaktera. Ortega je promiljao i o naizgled banalnim temama, temama poput lova. Ortega je najpoznatiji po djelu Pobuna masa,
u kojemu je, s pozicija esto prozivanih elitistikima i pesimistikima, reflektirao
o karakteru modernog drutva, obiljeenog znanstvenom specijalizacijom i tehniciziranim nainom miljenja. Otrica Ortegine kritike okrenuta je upravo protiv
nastojanja da se ljudsko bie, bilo kao izolirani individuum ili kao socijalni fenomen, razumijeva jednodimenzionalno. Posebno je rije o kritici zapadnjake
civilizacije i njenoj potrebi, kako promilja Ortega, da oblikuje ljudski ivot na nain da ga izolira u tehniciziranoj komociji udaljenoj od doticaja s cjelinom ljudskog
postojanja, a segment te cjeline je i razumijevanje povezanosti ivota i ovjekove
esencijalne, upravo nune upuenosti na ivot. Znaajna pozicija kojom moemo
ovo oslikati je Ortegina tvrdnja da je ovjek graditelj svjetova, no istovremeno je
i unitavatelj ivota i unitavatelj cjeline svojeg postojanja. U tom pogledu, Ortega
je podvrgnuo otroj kritici zapadnjaki misaoni kozmos usidren u razumijevanju
racionalnoga te okrenut tehnikim nastojanjima koja mnogo puta protetiki nastoje zamijeniti ivot. Dakako, daleko od bilo kakvog naivnog razumijevanja ivota
u vitalistikoj i biologistikoj maniri, Ortegina nastojanja oblikovana su u teoriju
racio-vitalizma, kojom on eli stvoriti novu platformu za razumijevanje ivota i ovjekove uloge u ivotu. Radi se o tridesetim godinama dvadesetog stoljea: tada je
Ortegina misao bila na vrhuncu, a Europa je istovremeno prolazila svoju najveu
opasnost, u politikom pogledu predoenu pojavom totalitarnih sustava, a u drutvenom predoenu kao maksimalizirana tehnicizacija drutva.
Ortegine misli o lovu predstavljene su u djelu Meditacije o lovu koje je primarno napisano kao
prolog djelu Veinte aos de caza mayor Ortegina prijatelja grofa Eduarda de Yebesa, objavljenom u
Madridu 1943. Prilog je objavljen u sabranim djelima Josa Ortege y Gasseta Obras completas, Revista
de occidente, Madrid, 1964, svezak VI, str. 419-491. Ovaj je prilog vie puta zasebno objavljivan u
prijevodu na svjetske jezike; usp. npr. engleski prijevod: Jos Ortega y Gasset, Meditations on Hunting,
Wilderness Adventures Press, Bozeman, 1995.
to je, s obzirom na to, za Ortegu lov? Ortega kazuje da je ljudski ivot istovremeno napor i praznina. Napor okrenut ostvarivanju ivotnih uvjeta primjerenih
ovjeku, a praznina zato to se ti uvjeti ostvaruju radom, premda ljudska bit nije
rad nego potraga za smislom ivota. Zamiljen nad ovim, Ortega dolazi do spoznaje
da je kroz povijest ovjeanstva najznaajniji alat bijega od rada bio upravo lov.
(Dakako, ovdje ne uzimamo u obzir razdoblje kada je lov bio alat preivljavanja, to
smo prethodno istaknuli.) No, lov je u isti mah dogaanje u ljudskom ivotu koje
ovjeku omoguuje da se zblii s dubljim slojevima svog postojanja; lov je odmak
od razuma, od rutine ivota i od zavaravanja tehnologijom. Kazati za lov da je razumska djelatnost za Ortegu je uvreda, kao to bi bila uvreda da kaemo da je lov
mehanizam naturalizirane dehumanizacije ovjeka. Lov je, kazuje Ortega, neto
mnogo delikatnije: on je ono nastojanje koje omoguuje ovjeku, osim uranjanja
u sebe, i susret sa ivotom kojemu je temeljna odredba nestajanje ili, bolje, nestalnost. Mogue je da upravo ovdje lei dublji Ortegin uvid: ako je ljudski ivot potraga
za smislom, a lov mehanizam udubljenja u ivot, tada lov razumijemo kao orue
potrage koja se, dodue, dogaa na povrini ivota, ali je esencijalno okrenuta prema unutranjosti u samog ovjeka.
Problem nastaje kada ovim uvidima dodamo element smrti, budui da bez
smrti, odnosno bez krvave i bolne smrti, nema lova. U ovoj stvari Ortega uvjerljivo otkriva licemjere tehnike civilizacije ukazujui na brojne brutalne, nasilne i
upravo destruktivne mehanizme kojima civilizacija tvori samu sebe. Zato bi nam
smetala smrt ivotinje u lovu ako smo okrutni prema cjelini ivota openito i prema ljudima koje ne smatramo dijelom naeg civiliziranog kruga? Ovdje je Ortega,
istina, dobro detektirao probleme kolonijalizma i masovne produkcije dobara na
kojima poiva Zapad, ali nije nita uvjerljivo rekao o lovu samom. Osim moda jedne injenice: ovjek je (i) bie instinkta; on mora vjebati instinkte, makar i u brutalnosti smrti, da ostane cjelovito bie, jer u protivnom se ostvaruje kroz brutalnost
tehnike civilizacije. Ovo Ortega potkrepljuje uvidima o brutalnosti dehumaniziranog civiliziranog ivota koji poiva na domestificiranju biljnih i ivotinjskih
vrsta. No, ni ovo nas ne uva od obveze da zakljuimo, pratei Ortegu, da je lovac
dakle, ovjek koji je u potrazi za cjelinom sebe pronositelj smrti. Mogli bismo ovaj
uvid istraivati kroz slojeve hispanske kulture i njenog drugaijeg razumijevanja
ivota, ali ovo razmatranje nije prilika za to. Kaimo samo da Ortega ovdje naglaava licemjernu odbojnost prema smrti kakvu nalazimo u tehnikim kulturama
koje upravo poivaju na nesmiljenoj transformaciji, pa ak i unitenju ivota. Bijegom od uvida o smrti, ak i u lovu, neemo izbrisati bolnu pojavu da je ivot hijerarhizirana pojava, a sam ovjek dio te hijerarhije. Lov, rekli smo, nije stvar razuma.
On je prije nagovjetaj cjeline, jer poiva na instinktu koji je, kazuje Ortega, esencijalna zabiljeka ivota. Ako je ovjek i prirodno bie, on ima obvezu uvanja i
tog dijela sebe. Lov je, smatra Ortega, arhaina pojava koja podsjea ovjeka na to
da je bjegunac od prirode, a time moda i bjegunac od sebe. Moda je lov prilika da
uhvatimo ivot i tako ouvamo cjelinu svog postojanja. Moda ovi segmentarni
i pomalo tendenciozni uvidi ne opisuju u dovoljnoj mjeri Ortegino razumijevanje
lova, a jo manje daju odgovor na pitanje to je to lov, ali nam ipak otvaraju prostor
za postavljanje naeg kljunog pitanja. Ako je lov dio ovjekove prirodnosti, moda je dobro razloiti tu dimenziju u cjelini i suoiti se njenom oporom konsekvencom: ovjek je bie koje, hotei sebe ostvariti, upravo sebe reducira. Otklonom od
prirodnosti svog postojanja ovjek reducira sebe na uinak tehnikog ivljenja.
Treba li, dakle, suvremenom ovjeku lov? Vjerojatno ne. Ukoliko shvaamo
lov kao iskaz maskulinistike dominacije nad ivotom, posebno nekim njegovim
iskazima, i ukoliko je lov samo jo jedan podsjetnik na snagu tehnikog uma ovjeka, tada lov suvremenom ovjeku nije potreban. No, ukoliko je lov podsjetnik,
makar neeljeni i gorki podsjetnik na to da je ovjek bie koje smisao svog ivota
mora graditi i kroz vezu s biolokim komponentama svog ivota, tada nam se lov
onkraj apologijske ili difamacijske rasprave ini kao dobar razlog za bioetiko
udubljenje, odnosno onu misao koja tei cjelini i rjeenju problema u ovjekovom
ivotu, onih problema koje je ovjek sam stvorio.
S obzirom na uvodno iznesene teze o naravi i zadaama bioetike, te s obzirom
na ocrt Orteginih misli o razliitim dimenzijama ivota, ne ini nam se neprimjernim zakljuiti da su Ortegini uvidi o lovu doista instruktivni. Oni nam vie kazuju
o naoj kulturi i karakteru postojanja ovjeka nego o lovu samom. K tomu, oni nam
kazuju o dimenziji prirodnosti ovjekova bia, onoj dimenziji koja je esto rastoena u tehniciziranoj komociji. Moda se ovdje za bioetiku nalazi prilika da zahvati i u
one teme koje, poput lova, same ne kazuju mnogo, no istovremeno pruaju uvide u
brojne probleme koji mue suvremenog ovjeka. Kako razumjeti ivot zasigurno je jedan od najvanijih bioetikih problema, a ovaj problem esto nas zatekne
svojom nepredvidljivou, primjerice, kad ga susretnemo u raspravi o lovu. Moda
je ba zato dobro da se i bioetika bavi lovom, kako bi izbjegla uhodanost i spokoj
naizgled rijeenih tema.
Senka Naumovska
Kultiviranje humanosti i bioetika

prevod sa makedonskog: Nenad Vujadinovi
Homo est et qui est futurus;

etiam fructus omnis iam in semine est1
Nikad ranije, tokom svoje istorije, ljudski rod nije bio u tolikoj mjeri nepripremljen i, u isto vrijeme, toliko izloen novim tehnolokim mogunostima, izazovima
i opasnostima. Vrlo vjerovatno e se, za samo nekoliko generacija od sad, radikalno
promijeniti naa definicija ivota i poimanja znaenja njegove sutine. Novo bioloko oruje otvara prostor za nevjerovatne mogunosti preoblikovanja ivota na
Zemlji i pred naim oima se otvara jedan nov pejza koji jo uvijek nije mapiran i
ije se konture kreiraju u biotehnolokim laboratorijama irom svijeta.
Naime, svijet u kojem ivimo u enormnoj mjeri se naseljava ne samo ljudima
ve i tehnolokim artefaktima koji imaju tendenciju da oblikuju ovaj na ljudski
ivot. Dozvolili smo tehnici da postane posrednik tokom sprovoenja uobiajenih ljudskih aktivnosti i iskustava na, praktino, bezbroj naina. Ovakav, tehnoloki
usmjeren, karakter naeg svakodnevnog ivota ima i sutinski vane etike implikacije. A obaveza etike, kao filozofske nauke o moralu, je da izuava sve fenomene
koji se tiu moralnog ponaanja.
to moemo oekivati od epohe u kojoj je biotehnologija postala glavna opsesija i to se u vezi s tim promijenilo u odnosu na opte etike principe?
Nekad se medicinskoj etici pripisivalo nepisano pravo da bude jedini arbitar u
rjeavanju pitanja povezanih s temama koje se tiu zdravlja i bolesti, ivota i smrti.
Iako se i sama temelji na opim etikim normama, medicina ima naroito izraenu
specifinost vlastitih normi, iji je neposredan centar ovjek, njegov ivot, zdravlje
i dostojanstvo. Sr etikih postulata ljekarske profesije ini humanost, uz bazinu
pretpostavku da samo dobar ovjek moe biti ljekar, te da povjerenje u ljekara
predstavlja temelj odnosa ljekar-pacijent i da ljekareva dunost nije samo da izlijei bolest, ve i bolesnika. Specifinost medicinske etike sastoji se u tome da se
pacijent nalazi u podreenom poloaju u odnosu na ljekara i da je prisiljen da se
prepusti ne samo strunosti i znanju ve i dobronamjernosti ljekara. Ljekar je, kao
onaj s druge strane, kao vertikala moi, definisan samom svojom ulogom, funkTertulijan: ovjek je i onaj ko e biti (ovjek); kao to je i svaki drugi plod sadran u sjemenu.
cijom i strunou, koju se pretpostavlja da posjeduje. Od njega se oekuje da odgovori na pitanja, sumnje i strahove, koje sa sobom donosi pacijent; ta bespomona
horizontala koja eka presudu. On je taj koji treba da odredi to nije u redu i
preporui tretman. Od pacijenta se oekuje da govori o stvarima koje se u najveoj
mjeri doivljavaju kao privatne ili intimne, dok ljekar, najee, sebe ne vidi u ulozi
sluaoca dovoljno je, zaboga, to to je posveen otkrivanju i popravljanju neega
to ne funkcionie i nasuprot je pacijentu, koji se osjea obezvrijeenim kad se njegovo stanje podvede pod mehanike zakone i kad se svede na broj ili dijagnozu. Ako
teimo humanoj medicini, empatiju ljekara u odnosu na bolesnika moramo shvatati kao neto to je od neprocjenjivog znaaja. Zbrinjavanje bolesnika ne svodi se
samo na lijeenje tjelesnih simptoma ve obuhvata i brigu o njegovim osjeanjima,
brigu o pacijentu kao o jedinstvenom psihosocijalnom biu. Saosjeanje predstavlja samu sutinu medicinske etike. Da bi ispunio svoj humani zadatak ljekar treba
da bude emocionalno pismen do najvieg nivoa emocionalne interaktivnosti. Pored toga, vano je da se napravi i razlika izmeu pravnih i moralnih dunosti ljekara. Pravni propisi koji se tiu posla ljekara i principa ljekarske profesije predmet su
medicinske deontologije. Ljekarska deontologija podrazumijeva i sve aspekte koji
se tiu eventualnih nepravilnosti nastalih tokom vrenja ljekarske profesije, kao i
obaveze ljekara da bude upoznat: s principima medicinske tajne, s principima djelovanja lege artis (na osnovu zakona) i primum non nocere (prvenstveno ne treba
nanijeti tetu pacijentu), s principima koji se tiu pitanja eutanazije, kao i onih koji
se odnose na etiko-psiholoke karakteristike svih medicinskih oblasti.
Etika komponenta svoje pokrie i opravdanje nalazi u mnogobrojnim dokumentima koji su u razliitim periodima istorije tretirali medicinsku etiku. Zaeci
zapadne naune etike sreu se jo u okviru uenja starogrkih filozofa, iz vremena
prije Hipokrata. Ocem naune etike moe se smatrati Sokrat (469-399 p.n.e.) jer je, u
okvirima etike misli, bio prvi koji je ugradio nauni pristup. Proklamujui Dajmonov princip (glas vlastite savjesti) smatrao je da ovjek u sebi nosi poseban organ uz
pomo kojeg razlikuje dobro i loe, a svaka individua treba da se pridrava svojih intimnih i autentinih principa. Po njegovom miljenju ljudski ivot ima smisla samo
ako je u njemu mogue ostvariti duhovne i moralne vrijednosti. Etiko uenje najpoznatijeg Sokratovog uenika Platona (427-347 p.n.e.) ima dva aspekta: etiko uenje u uem smislu koje idealizuje apsolutnu istinu kao nepromjenjivu vanvremensku veliinu i sutinu svega to postoji; i etiko-politiko uenje koje se tie odnosa
i stavova pojedinaca i drutvenih slojeva prema dravi. Platonovi stavovi2 o etikim
ciljevima ljekarske profesije, inspirisani psiholokim i biolokim elitizmom, daleko
su od humanistikih i savremenih etiko-medicinskih stavova. Aristotel (384322
p.n.e.) smatra da se etike vrline ne stiu iskustvom i uenjem, ve predstavljaju
vrline navike, za to je odgovorna drava. Ove vrline on shvata kao sredinu izmeu
Platon u svom politiko-filozofskom djelu Drava kae: I ljekarsku profesiju, o kojoj govorimo, treba
da uredimo u ovoj naoj dravi kao i sudsko zakonodavstvo; i jedni i drugi ljudi koji se bave ovim profesijama brinue se o graanima koji su tjelesno i duevno zdravi; one koji nisu tjelesno zdravi ostaviemo da umru, a one koji su duevno bolesni i nepopravljivi osudiemo na smrt.
dva antipoda, dvije krajnosti. Aristotelova zlatna sredina je istinska optimalna mjera
moralnih/etikih kvaliteta ovjeka. Hipokrat (460375 p.n.e.) je bio najslavniji ljekar
svoga vremena i utemeljio je medicinu na osnovu biolokih nauka, koristei empirijske i filozofske metode, bez naunih eksperimenata. Njegovi uenici i saradnici
sakupili su 53 njegova djela i objavili ih u zborniku od 72 knjige (Hipokratov zbornik).
Pretpostavlja se da je on autor Hipokratove zakletve (Corpus Hipocraticum), kodeksa u kojem je potencirano zdravlje pacijenta kao najvanija briga za jednog ljekara.
Odsustvo predrasuda koje se tiu nacionalne, rasne, politike, vjerske ili klasne pripadnosti imaju kljuno mjesto u okviru moralne filozofije Oca medicine.
Etiki principi kojih se treba drati tokom sprovoenja medicinskih istraivanja u koja su ukljueni ljudski subjekti utvreni su enevskom deklaracijom3
iz 1948. godine i predstavljaju, u stvari, preraenu Hipokratovu zakletvu. Na Treoj
generalnoj skuptini Svjetske medicinske asocijacije, u Londonu 1949. godine,
usvojen je Internacionalni kodeks medicinske etike, kojim se propisuje odnos ljekara prema svojoj profesiji i ljudima.4 Pored osnovnih etikih naela, ovim dokumentom definie se i ljekarska tajna5 (uhu povjerena, oima viena, umom predosjeena). Ljekarska tajna podrazumijeva sve to je povezano s bolesnikom, od njegovog
imena do dijagnoze.
Istaivanja na ljudima nuna su u naunom i istraivakom radu. Ciljevi medicinskih istraivanja ovog tipa su: da se otkrije etiologija bolesti; da se shvati tok
bolesti; da se poboljaju prevencija, lijeenje i dijagnostika; da se evaluiraju bezbjednost, efikasnost, dostupnost i kvalitet terapija i intervencija. U ovu kategoriju
spadaju i ispitivanja neeljenih dejstava kad je rije o upotrebi farmaceutskih i drugih tretmana koji slue poboljanju zdravstvenog stanja i usavravanju medicinskih procedura.
U Nirnberkom zakoniku, koji je definisan kao rezultat Nirnberkog procesa iz
vremena poslije Drugog svjetskog rata i loeg iskustva s nacistikim istraivanjima
Paragraph 7, WMA Declaration of Helsinki Ethical Principles for Medical Research Involving Human
Subjects: U ovom asu kad postajem lan ljekarske profesije, sveano obeavam da u svoj ivot posvetiti humanosti. Ouvau duno potovanje i zahvalnost prema svojim uiteljima. Svoj poziv u izvravati savjesno i dostojanstveno. Zdravlje mojeg pacijenta bie mi najvanije. Potovau tajnu onoga
ko mi se povjeri. Svim svojim snagama sauvau iste i pleminite tradicije ljekarskog poziva. Moje kolege bie mi braa. Dok vrim dunost prema bolesniku, nee na mene uticati nikakve razlike: vjera,
nacionalnost, politika i klasna pripadnost; apsolutno u potovati ljudski ivot od samog poetka. Ni
pod kakvom prijetnjom neu dozvoliti da se moja medicinska znanja iskoriste u suprotnosti s humanim zakonima. Ovo obeavam sveano, slobodno, pozivajui se na svoju ast.
4
Ljekaru je povjereno zdravlje ovjeka; on ima humanu i socijalnu misiju; duan je da potuje moralne
zakone profesije; ne smije da dozvoli da bude motivisan na osnovu sticanja vlastite koristi; zabranjeno
mu je reklamiranje; treba da mu bude zatiena profesionalna nezavisnost; moe da primi samo profesionalnu nagradu za svoj rad; ne smije ni u emu da nanese tetu pacijentu; nova otkria i postupke
moe koristiti samo ako su javno priznati; ima obavezu da bolesnika uputi ljekaru koji je struan za
taj posao; ima obavezu da ukae brzu pomo svuda i na svakom mjestu; prema kolegama treba da se
odnosi onako kako bi elio da se oni odnose prema njemu; ne smije bolesnika dovoditi u sumnju kad je
rije o njihovoj saradnji s njegovim kolegama i s velikom panjom mora da izbjegne sve to njegovim
kolegama moe da nanese tetu, moralnu i materijalnu; ljekar mora da se pridrava propisa koji su dio
enevske konvencije.
5
Iako je sastavni dio Hipokratove zakletve, ljekarska tajna postaje pravna obaveza tek u 18. vijeku.
3
na zatvorenicima u koncentracionim logorima, prezentirano je 10 direktiva koje

se tiu etike u procesu sprovoenja eksperimenata na ljudima. U ovom zakoniku
akcenat je postavljen na slobodnu volju ovjeka koji je podvrgnut medicinskim
istraivanjima (ona se ne smiju vriti prinudom, ne smiju biti agresivna i izazivati nepotrebne povrede i bol). Istraivanja se mogu izvoditi samo u specijalizovanim ustanovama i od strane struno kvalifikovanih istraivaa. Proirivanjem
Nirnberkog zakonika, koji definie samo bazine etike principe, dodate su odredbe o posebnoj zatiti ranjive populacije, o protokolu koji treba potovati tokom
istraivanja, a etabliran je i Etiki komitet za nadgledanje istraivanja, predvianje
rizika i objavljivanje rezultata. Helsinka deklaracija (usvojena 1964. godine od
strane Generalne skuptine Svjetske medicinske organizacije u Helsinkiju) tie se
upravo etikih principa povezanih s medicinskim istraivanjima u koja su ukljueni
ljudi, u to spadaju i istraivanja identifikovanih ljudskih materijala i podataka.
Ova deklaracija je obavezna za sve ljekare istraivae, ali se preporuuje i ostalim
uesnicima u medicinskim istraivanjima koja ukljuuju rad s ljudima.
Osim aktivnosti koje se odnose na vrenje istraivanja etika mora imati
svoje mjesto i kad je rije o podacima do kojih se na osnovu istraivanja dolo.
Najvaniji segment u ovom smislu je povjerljivost podataka. Postoji nekoliko
pravila u vezi s uvanjem i anonimiziranjem linih podataka (Personal Information in Medical Research, Ethics Series). Rije je o utvrenim optim etikim
principima koji se odnose na upotrebu linih informacija u medicinskim istraivanjima. Kao jedan od etikih principa potencirana je povjerljivost podataka
o subjektu koji u istraivanjima uestvuje. Osim toga, utvreni su i unificirani
opti pricipi dobre naune prakse (Good Research Practice, Ethics series): altruizam, integritet, objektivnost, odmjerenost, otvorenost, iskrenost i liderstvo.6
Naravno, utvreni su i kljuni pricipi koji se tiu uzimanja ljudskog tkiva i biolokih primjeraka za istraivanja (Human tissue and biological samples for use
in research, Ethics series).
Moderno vrijeme, vrijeme velikog napretka na svim poljima nauke i tehnike,
u medicini nosi problem hiperspecijalizacije. Iako je zamiljena kao nain na koji
se mogu poboljati ljekarske usluge (ljekari postaju iskljuivi specijalisti, ak i supspecijalisti) za odreenu oblast ili odreeni organ), u oima savremene medicine
na ovaj nain segmentovan pacijent prestaje da bude linost, gubi svoje humane
karakteristike i pretvara se u objekat informacije.
Tijelo je oduvijek bilo mjesto najradikalnije politike, odn. eshatoloke borbe... Tijelo podataka je rekombinovano tijelo: klonirano od strane biotehnoloke
industrije, sastavljeno od vjetake koe, digitalnih nerava i umreene inteligencije, klasifikovano uz pomo oznaka reklamne marke. Istovremeno, itava osa meusklopa digitalne realnosti i biotehnologije predstavlja mjesto budue politike
borbe, na kojem se meso buni protiv volje virtuelnosti. Tijelo podataka, i u zlu i u
dobru, postaje otrica tehnokulture.7
Medical Research Council, Good Research Practice, Ethics Series, December 2000, 2.
Arthur & Marilouise Kroker: Resequencing the Human Genom Project , , . 53, 2001.
6
7
Kao akademska interdisciplinarna oblast, bioetika je fokusirana na etika pitanja povezana s bioistraivanjima i biomedicinom, to ukljuuje i njihovu praktinu
primjenu i posljedice (klinika testiranja, istraivanja i eksperimente) i nastavlja
da se razvija na osnovu drutvenog pokreta i otpora protiv velikih incidenata povezanih sa zloupotrebom medicine i medicinskog autoriteta u novijoj istoriji, poevi
od medicinskih eksperimenata nacistikih ljekara u koncentracionim logorima za
vrijeme Drugog svjetskog rata, do ozloglaene Taskdi studije o sifilisu (Tuskegee
Syphilis Study) eksperimenta koji je trajao pune etiri decenije (19321972) i
bio sponzorisan i sprovoen od strane dravnih medicinskih vlasti i institucija na
primjeru mukaraca crne rase koji su bili u zabludi da primaju terapiju, dok je, u
stvari, veliki broj njih s predumiljajem bivao zaraen sifilisom - s ciljem realizovanja medicinskog istraivanja.8
U okviru savremenog naunog i tehnoloki obiljeenog kapitalistikog svijeta
slobodnog trita, pojam o kojem je ovdje rije stvoren je poetkom sedamdesetih
godina9 prolog vijeka u SAD, prvenstveno zahvaljujui modernom razvoju genetskih tehnologija i molekularne biologije. Ve tokom kasnih sedamdesetih, zahvaljujui genetskom inenjeringu i biotehnolokom napretku, dogodila se i komercijalizacija nauke, naroito biologije,10 ime je bio naruen i moralni kredibilitet i
nauke i naunika, i to najvie zbog nekritikog apsorbovanja naunih istraivanja u
okviru komercijalnog i industrijskog sektora.
Zapadna bioetika obino izjadnaava autonomiju individue s tzv. informisanom saglasnou i tretira se kao praktian koncept u kontekstu zdravstvene zatite,
ali, ujedno, i kao kapacitet i zagarantovano pravo individue. U stvari, koncept autonomije individue predstavlja jedan od etiri kljuna bioetika principa, zajedno s
ljubaznou, dobrim odnosom, nenanoenjem tete i pravdom, ija karakterizacija
je u bioetikoj teoriji data kao udarna kategorija u Principima biomedicinske etike
Toma Boampa i Dejmsa ajdlresa iz 1983. godine.11
Brojne dileme na koje zakonodavci treba da odgovore povezane su s pitanjima
kao to su zatita prava i privatnosti lica koja su korisnici bimedicinski pomognute oplodnje, mogunosti da se ena sama javi kao korisnik postupka biomedicinski
pomognute oplodnje, mogunosti da se jedna sestra javi drugoj kao davalac jajne
elije, pitanje anonimnosti davalaca reproduktivnih elija i nemogunosti da dijete
dozna ko su njegovi bioloki roditelji, prihvatanje posthumne reprodukcije i mogunosti da se vre eksperimenti s ljudskim embrionima, zabrana surogat materinstva i reproduktivnog kloniranja, kao i kupovanje i prodaja reproduktivnih elija i
embriona.
Pokretanjem osjetljivih pitanja koja se tiu enskog zdravlja i problematike
polne subjektivnosti zapoinju i aktivnosti tzv. enskog zdravstvenog pokreta (The
Feminist Bioethics, Stanford Encyclopedia of Philosophy (last revision: June 1, 2009), www.plato.
stanford.edu/feminist-bioethics.
9
Pojavom djela Bioetika most ka budunosti Renselara van Potera, 1971.
10
Sheldon Krimsky. Biotechnics and Society - The rise of Industrial Genetics. New York: Praeger, 1991.
11
Tom L. Beauchamp and James F. Childress, Principles of Biomedical Ethics, 6th edition, New York:
Oxford University Press, 2009.
8
Womens Health Movement).12 Razvoj biotehnologije i farmaceutske industrije u

istom periodu skree panju i na fenomen male zastupljenosti ena u okviru klinikih testiranja novih lijekova, i na ignorisanje enskih zdravstvenih prioriteta u
okviru medicinskih i farmaceutskih istraivanja uopte (rije je o temama kao to
su: rak dojke, rak jajnika, menopauza, psiholoki i zdravstveni problemi ena koji
nastaju kao posljedica silovanja i porodinog nasilja itd). U ovom smislu u fokusu
se nalo pravo ena da kontroliu svoje tijelo, to, izmeu ostalog obuhvata seriju pitanja koja se odnose i na sferu biomedicine, prije svega to su: enska seksualnost, enska reproduktivna funkcija i prava ene u vezi s trudnoom, poroajem,
problematikom carskog reza, materinstva, opravdanosti medicinske proliferacije
u procesu vaenja materice i odstranjivnja dojke/dojki, prava na (lako dostupnu i
jeftinu) kontracepciju, ukljuujui tu i najkontroverznije pravo pravo na abortus/
pobaaj.13
Tehnoloki artefakti su moralno potkrijepljeni i posreduju u moralnim dilemama. Dobar primjer za ovakvu moralno potkrijepljenu tehnologiju je ultrazvuk
koji se upotrebljava u akuerstvu. Ovaj sofisticirani metod igra znaajnu ulogu u
praenju trudnoe, odn. u alternativnoj dijagnostici, a naroito je vaan u procesu
donoenja moralne odluke u vezi s abortusom. Dakle, ako se utvrdi da plod boluS tim ciljem formira se serija enskih lobi-organizacija (kao to su, npr. Boston Womens Health Book
Collective, National Womens Health Network, National Black Womens Health Initiative), iji je primarni cilj bio podizanje javne svjesnosti o ovim pitanjima i skretanje panje na ensko zdravlje, kao
i borba za to da ene imaju vei uticaj kad je rije o formulisanju zdravstvenih politika i zakonodavstava i o uspostavljanju protivtee postojeoj medicini i farmaceutskoj industriji, kojima dominiraju
mukarci i pitanja povezana s njihovim zdravljem. Zahvaljujui ovoj borbi i lobiranju, Nacionalni instituti za zdravlje SAD (U.S. National Institutes of Health) priznali su problem nezastupljenosti ena
u klinikim istraivanjima i testiranjima, kao i problem nezastupljenosti pitanja povezanih sa enskim zdravljem uopte i u vezi s tim su 1990. uspostavili Kancelariju za istraivanje enskog zdravlja
(Office of Research on Womens Health). Preuzeto iz: Mastroianni, A. C., R. R. Faden, and D. D. Federman, Women and Health Research: Ethical and Legal Issues of Including Women in Clinical Studies,
National Academic Press, Washington D. C., 1994.
13
Oba termina, abortus i pobaaj, odnose se na prekidanje trudnoe u periodu prije nego to je fetus
sposoban za preivljavanje van uterusa. Vei broj definicija odnosi se na otpornost fetusa. Otpornost
oznaava kapacitet za ivljenje i tie se fetusa koji je dostigao odreeni gestacijski uzrast i teinu i koji
je sposoban za ivot van uterusa. U prolosti se, kad je o ovome rije, mislilo na starost od 24 gestacijske nedjelje ili na teinu veu od 500 grama. Iako postoje razliita miljenja, na osnovu nekih izvora,
sad se otpornost rauna u periodu od 20. do 35. nedjelje. Postoji i nekoliko moguih stavova o tome
kad, zapravo, zapoinje ivot: u vrijeme zaea, u vrijeme kad poinje da funkcionie mozak (obino
od 8. do 12. nedjelje), u vrijeme ubrzanog rasta (od 16. do 18. nedjelje), u vrijeme otpornosti (od 20.
do 35. nedjelje) ili u vrijeme raanja. Neke religiozne grupe tvrde da ivot poinje u vrijeme zaea,
budui da blastocit nosi genetski kod novog ljudskog stvorenja. Pobornici teorije da poetak ivota
nastaje sa zapoinjanjem funkcionisanja mozga oslanjaju se i na injenicu da je ovo u saglasnosti s
idejom da smrt nastupa prestankom funkcionisanja mozga. Neki poetkom ivota smatraju period
intenzivnog intrauterinskog rasta (od 16. do 20. nedjelje). Aristotel je vjerovao u to da prije perioda
intenzivnog rasta ljudski fetus ima samo floralnu ili animalnu duu. Drugi razlog za ovaj tip miljenja
lei moda u injenici da ene u ovom periodu ve osjeaju ivot ploda. Ideja o tome da ivot poinje
kad fetus postane otporan (izmeu 20. i 35. nedjelje), odnosno kad ve moe da ivi i nezavisno od
materice, djelimino je bazirana na sljedeoj premisi: ako fetus zaista moe da opstane sam, onda je
ivot ve zapoeo. Na osnovu miljenja ostalih, ivot zapoinje u vrijeme roenja jer se tek tad moe
vidjeti, tek tada dodirnuti i drati u naruju i tako doivjeti kao kompletno bie.
12
je od ozbiljne bolesti, onda oduka o tome da se abortira ve ne proizilazi samo na

osnovu odluke ovjeka kao nosioca morala, ve predstavlja i nunu aktivnost nastalu na osnovu tehnoloke interpretacije. U ovom sluaju, tehnologija generie specifian nain izbora. Modernistika metafizika, s one strane humanizma, doprinosi
tome da moemo sve tee da razumijemo ono to se oko nas deava. U modernim
kritikama ovog tipa autori kao to su Bruno Latur i Martin Hajdeger obrazlau tezu
o gruboj odvojenosti subjekta od objekta, u modernistikom smislu, i o nemogunosti da se sagleda na koliko mnogo ravni su oni isprepletani. Uzimanje u obzir ove
isprepletanosti izmeu subjekta i objekta od kljunog je znaaja za razumijevanje
nae tehnike kulture.14
Do odreenog stepena, moralni sud antenatalne dijagnostike moe biti izraen rjenikom humanistike etike i to postavljanjem sljedeih pitanja: Da li je nekome dozvoljeno da obortira fetus s ozbiljnim kongenitalnim smetnjama? i Da
li je nekome dozvoljeno da nekome omogui ivot, a da pri tom zna da e on tokom ivota imati ozbiljne patnje? Ako razmotrimo ova dva pitanja, uoiemo da
se reflektuje dilema da li je uopte etiki opravdano roditeljima prepustiti moralnu
odluku o ivotu neroenog djeteta na osnovu izraunavanja rizika. Dakle, ako ultrazvuk zaista pomae da se odredi moralna odluka ljudi, onda on i rui autonomiju subjekta i istou njegove volje. Ultrazvuna dijagnostika nesumnjivo, na neki
nain, utie u ovoj situaciji izbora. Ultrazvuni skener tako postaje neto vie od
nijemog i pasivnog objekta, od alatke koja se koristi samo za pogled u utrobu. ini
se da je tehnologija, zahvaljujui pomoi koju nam prua, sposobna da utie i na
ljudski svijet. Dozvoljavajui to, mi neosjetno prelazimo granicu koja se nalazi izmeu subjekta i objekta.
Na osnovu miljenja Deremija Rifkina: Biotehnoloka revolucija e svakoga
od nas prinuditi da svoje znaajne vrijednosti postavi pred ogledalo i da se zamisli
nad osnovnim pitanjem smisla i znaenja postojanja. Moglo bi se rei da se upravo
u tome sastoji i njen najvei doprinos. Sve ostalo zavisi od nas.15
Tokom istorije biomedicinske nauke jedno od najveih i navanijih dostignua
predstavlja otkrie ljudskog genoma16 genetske mape ovjeka.
Genetski inenjering (GI) je glavna grana biotehnologije i tie se direktne manipulacije genima: rekombinovana DNK tehnologija, genetske modifikacije i genetske manipulacije. Tanije, postupci na osnovu kojih se sijeku i ponovo spajaju
fragmenti DNK razliitog porijekla i prenose se vektorima nazivaju se genetskim
Peter Paul Verbeek: Cultivating Humanity, http://philpapers.org/rec/VERCH.
Jeremy Rifkin: The Biotech Century, 1998.
16
Genom je osnovna jedinica nosilac nasljednih osobina ovjeka. Predstavlja dio molekula dezoksiribonukleinske kiseline (DNK) koji sadri ifru sinteze nekog funkcionalnog molekula RNK. Molekul
DNK predstavlja alku od etiri razliite vrste nukleotida. Sekvenca nukleotida u genima se prevodi
od strane elija radi produciranja aminokiselina od kojih su izgraeni proteini. Redoslijed aminokiselina u proteinu odgovara redoslijedu nukleotida u genu. Ovo, u stvari, predstavlja tzv. genetski kod,
odn. ukupnost genetskih informacija jednog organizma koje se prenosi na njegove nasljednike, i on
sadri oko 25.000 gena. Genotip predstavlja genetsku konstituciju pojedinane elije ili organizma.
Definie se i kao specifian set apela koji formiraju genom pojedinca. Genotip svakog pojedinca je
razliit i nepromjenljiv.
14
15
inenjeringom ili tehnologijom rekombinovane DNK. Pored rekombinovane DNK,

sve su vie prisutne i nove biotehnoloke procedure, kao to su: tehnike za in vitro
kultivisanje elija, dijagnostike tehnike koje se tiu identifikacije posebnih proteina ili djelova DNK, proizvodnja sintetikih hormona (insulina, hormona rasta),
proizvodnja vakcina, proizvodnja genetski modifikovanih organizama voa i povra s poboljanim svojstvima itd. Primjena GI u lijeenju genetskih bolesti ljudi
otvara jedno od najkontroverznijih pitanja: Da li lijeenje moe imati uticaja samo
na konkretnu individuu ili se, pak, promjene genoma mogu prenijeti i na njene potomke?
Smatra se da e dalja ispitivanja i otkria u sferi genetskog inenjerstva i razliitih biotehnologija ponuditi mogunosti za potpuno izljeenje od nekih, do danas,
neizljeivih bolesti. U ovoj sferi genetika ide dotle da omoguuje modelovanje
novog ovjeka na osnovu preferenci buduih roditelja u vezi s polom, bojom kose,
koe itd. Ovo delikatno i kontroverzno pitanje namee minuciozno pravno regulisanje metoda genetskog inenjeringa i eksplicitnih zabrana odreenih genetskih
intervencija.
Genetski inenjering predstavlja mono oruje, koje poveava uticaj ovjeka
na prirodu kao ni jedna druga tehnologija, osim, naravno, nuklearne. Uz pomo biotehnologije preuzimamo kontrolu nad nasljednim ablonima samog ivota. Moe
li bilo koji razuman ovjek, pa makar i za trenutak, povjerovati u to da tolika mo ne
nosi sa sobom i nevjerovatne opasnosti?
Biotehnoloka era donosi i novu bazu sirovina, nov komplet tehnologije za
preoblikovanje eugenike nauke o razvoju, novu sociobiologiju, novu kosmoloku
priu. Sad su korak blie komercijalnoj stvarnosti sad ve istorijske determinante
kotskog biologa Jana Vilmuta koji je 1997. godine objavio kloniranje prvog sisara u
istoriji ovce po imenu Doli.17 Dolazak na svijet ovce Doli predstavlja prekretnicu
ka periodu svitanja biotehnolokog doba. Ubrzo poslije toga, Vilmut i tim dr Kita
Kembela objavljuju raanje druge klonirane ovce Poli, koja u svom biolokom kodu
ima adaptiran ljudski gen.
Oplodnja in vitro je jedno od najatraktivnijih dostignua. Godine 1978. suprunici Lesli i Don Braun dobili su prvo dijeto zaeto u epruveti Luizu Braun. Ovaj
in oznaio je novo doba u procesu ljudske reprodukcije. Britanski ljekari Patrik
Steptou i Robert Edvards,18 oevi ovog eksperimenta, izvukli su samo jednu jajnu
eliju iz jajovoda Lesli Braun i oplodili je u laboratorijskom sudu Donovom spermom. Ta jednostavna procedura danas je rutinizovana intervencija koja se izvodi u
gotovo svim opremljenijim akuerskim klinikama.
Genetske intervencije na ljudima dijele se na tri grupe i to su: analiza gena u
medicinske svrhe, analiza gena u nemedicinske svrhe i genska terapija. iroku listu
biotehnolokih procedura ine i: genetski skrining, prenatalna dijagnoza (pitanje
Vilmut je zamijenio DNK u normalnoj jajnoj eliji ovce prinjerkom DNK koji se nalazio u lijezdama
vimena ve odrasle jedninke.
18
Robert Edvards, pionir reproduktivne medicine, 2010. godine dobio je za ovaj eksperiment Nobelovu
nagradu za medicinu.
17
selektivnog abortusa), somatska genska terapija, germinativna genska terapija,

projekat humanog genoma (human genome project), kloniranje i dr.
Sporne vrste genske terapije predmet su decenijskih rasprava. Genska terapija se definie kao postupak zamjene deficitnog genskog produkta ili korekcije mutiranog gena. Javlja se kao somatska, kao genska terapija polnih elija (germinativna) i kao genska terapija embriona koja utie i na potomstvo, te je, otud, etiki
nedozvoljena, zabranjena i najee inkriminisana. U tom smislu, genske terapije
preklapaju se s ciljevima tzv. negativne eugenike19 onemoguavanja prenoenja
neeljenih gena na potomstvo.20
Podjela eugenike na pozitivnu i negativnu, kao to je navedeno i u definiciji
Istraivake grupe za globalnu budunost Njemakog centra za istraivanja primijenjenih politika,21 ne oznaava to da je jedan postupak dozvoljen, a da drugi nije
ve to da pozitivna eugenika oznaava korienje saznanja do kojih je dola humana
genetika za ojaavanje eljenih i genetski zasnovanih karakteristika i ophoenja, a
da ih negativna koristi za eliminaciju ili ublaavanje genetski zasnovanih bolesti i/
li stanja hendikepa. U praksi se ini da negativna eugenika postaje, na mala vrata,
dozvoljena kroz praksu genskih terapija.22 Naime, tzv. negativne intervencije, kao
to su: korienje in vitro tehnika oplodnje tokom kojih se pravi preimplantaciona
genetska dijagnoza radi implantiranja samo onih embriona koji nemaju defektne
gene; dozvoljavanje abortusa usljed medicinskih indikacija (ako, na primjer, fetus
ima hromozom 21, koji je nosilac Daunovog sindroma); korienje somatske elijske terapije za unoenje funkcionalnih ADA gena kod djece s tekom kombinovanom imunodeficijencijom i sl. predstavljaju, u stvari, korienje genetskih procedura i manipulacija za eliminisanje ili ublaavanje genetski zasnovanih defekata,
to nije nita drugo do negativna eugenika.23
Ideju o dobrim genima sreemo i kod Platona, ija vizija o idealnom drutvu
podrazumijeva da bi vladalac trebalo da pokua da uplete, ujedini, klase ljudi u
koje su inkorporirane najbolje duhovne karakteristike: hrabrost i razboritost, a to
bi bilo mogue kad bi se sprovela selekcija tih klasa i njihova separacija u odnosu na
degenerativne forme (one koji su nastrojeni militaristiki i asocijalno).
Jedno od glavnih otvorenih pitanja ostaje ono o terapeutskom kloniranju u
vezi s kojim, u okviru nacionalnih kaznenih zakonodavstava, postoje dijametralno
suprotna rjeenja. Na osnovu miljenja naunika, terapeutsko kloniranje moe da
dovede do istinskih uda u okviru medicine. Kloniranje embriona iz zdrave tjelesne
elije bolesnog lica od kojeg e se dobiti stem elije (matine elije), koje e, poto
se zavri proces diferenciranja, biti istom licu implantirane bez opasnosti da ih orOvo se odnosi na nove eugenike pokrete koji zastupaju savremena gledita eugenike zasnovana na
nauci (science based eugenics).
20
http://www.cap-lmu.de/fgz/portals/biotech/terminology.php.
21
http://www.cap-lmu.de/index.php.
22
http://weblearn.ox.ac.uk/site/conted/biosci/ethicsbiosci/eb_content/GeneticsAndHumanNature/
PositiveAndNegative.html.
23
University of Oxford, http://weblearn.ox.ac.uk/site/conted/biosci/ethicsbiosci/eb_content/GeneticsAndHuman Nature/PositiveAndNegative.html.
19
ganizam odbaci kao tue tijelo, omoguilo bi izljeenje bez velikog rizika. Ipak, da
bi se dolo do toga, mora se stvroriti embrion, koji bi se, ukoliko se ne uniti, u odgovarajuoj sredini mogao razviti u ljudsko bie. Da li na taj nain ljudski i ivot i sm
ovjek postaju potrona roba? Upravo kao u Tertulijanovoj maksimi: Zar budue
ljudsko bie nije, takoe, ljudsko bie?
Jo prije dvije i po hiljade godina Platon je anticipirao biopolitiki projekat,
koji je oblikovao eru u kojoj ivimo. Tako bar tvrdi Sloterdajk u svojoj smjeloj interpretaciji. Naime, u julu 1999. Sloterdajk je odrao govor pod naslovom Pravila
o ljudskom parku,24 ime je uznemirio duhove njemake javnosti. Zbog navodnih
reminiscencija na nacistiku ideologiju govor je izazvao burne reakcije u medijima
i estoku debatu u intelektualnim krugovima, ali i van njih. U podnaslovu Odgovor
na Hajdegerovo pismo o humanizmu nazire se opta tema: neuspjeh humanizma
kao pedagokog projekta za kultivisanje ljudskog roda. Kao odgovor na krah humanizma u radu se razmatra mogunost njegovog prevazilaenja u dobu transformacije ljudske prirode uz posredstvo gen-tehnologije. Sloterdajk je na veoma suptilan
nain skicirao istoriju humanizma od vremena starih Grka i Rimljana, preko nacionalnih humanizama iz perioda Francuske revolucije, do kraja Drugog svjetskog
rata. Interesantno je to kraj nacionalhumanistikog ideala obrazovanja putem
knjiga, ve prihvaen kao kanon uenosti, on vidi u medijskom preokretu, u pojavi
novih medija koji postaju stubovi postliterarnog, posthumanistikog drutva.
Argumentativni skok u njegovom govoru predstavlja sljedea teza: humanizam se,
u svjetlu ekspanzije novih medija koji sa sobom nose opasnost dekultiviranja i
varvarizacije (usljed prikazivanja i glorifikacije nasilja), reinterpretira kao reakcija na tendenciju koja vodi ka regresu humanosti u animalnost (i to u dvije ravni: militaristikoj i kulturno-tehnolokoj), i koja je anticipirana jo u krvolonim
gladijatorskim borbama.25 Po miljenju Sloterdajka, kakav e ovjek neko postati,
zavisi od toga koje e medije izabrati za (de)kultivisanje svoje prirode: knjige pripitomljuju, a krvolone predstave u pozoritu uasa vode u eksces.
Pitanja o ivotu i smrti oduvijek su polarizovala miljenja ljudi, a mediji su
imali funkciju dodatnih pojaivaa i multiplikatora suprotstavljenih stavova.
Tako su, dok je Sloterdajkova namjera bila da ukae na krizu humanizma i na sve
jau konkurenciju u medijima koji apeluju na destruktivne nagone, neki mediji i
autori lansirali iskrivljene teze o eugenikom karakteru njegovih stavova. Postavlja se pitanje da li bioetika i, uopte, filozofija, koja se bavi vjenim pitanjima ivota i smrti, imaju vie tete ili koristi od ovakvih diskusija u medijima. Primjer koji
se odnosi na Sloterdajka ukazuje na negativne efekte koji mogu proizai iz diskusija
o bioetikim problemima u medijima. Ali, bioetiki diskurs je diskurs otvorenog
karaktera i tie se svakog ovjeka, a ne samo naune zajednice. Bioetika ne smije
da postane dio jednog autoreferentnog teorijskog sistema akademskog hermetizma, bez kontakta s neakademskom realnou. Naravno, izvjetavanje treba da bude
Peter Sloterdijk, Regeln fr den Menschenpark. Ein Antwortschreiben zu Heideggers Brief ber den
Humanismus, Frankfurt am Main 1999.
25
Sloterdajk govori o ideologiji arene.
24
adekvatno, rezistentno na proizvoljne manipulacije i tendenciozne reinterpretacije, osloboeno medijskog senzacionalizma.

Prodorom tehnike u medicinu, u to polje najpraktinije primjene biolokih
otkria, kao i prodorom tehnike u sferu stvaranja i odravanja ivota uopte, ozbiljno e biti ugroen tok ivota. Tehnika nam praktino poboljava kvalitet ivota
na nenormalno veliki broj razliitih nivoa, to, u stvari, znai njegovo nemoralno produavanje i odlaganje (odn. svojevrsno varanje) smrti. Nije sluajno to to je
ve poela legitimizacija pitanja: Da li ulazimo u eru u kojoj se sve ee i strasnije
govori o obavezi koja se tie smrti?26 Ili, na osnovu onoga to kae Jonas27 o pravu
na umiranje. Ova dunost da se umre je obaveza koju je ovjeku propisao sm Bog
ili Majka priroda, a upravo te obaveze eli da se oslobodi dananji zahuktali okovani Prometej, tako to stalno i uporno nastoji da zauzme mjesto Zevsa, odn. Boga.
Time ovjek, ne samo to eli da uniti bol ve eli i da postane stvaralac sebe samog. Dakle, uz pomo tehnike, ovjek eli da ostvari svoju iskonsku elju da postane besmrtan, ali ovoga puta ne samo duhovno ve i tjelesno, to je mnogo opasnija
elja. Zato moramo heuristiki da pretpostavimo da besmrtni ovjek, vjerovatno,
vie ne bi bio ovjek, jer raanje i smrt idu zajedno. Ono, meutim, to karakterie
stepen ljudskog u organskom svijetu je njegova sposobnost za izbor meu mogunostima i neanimalno posredovanje u odnosu prema objektima, koje je omogueno
na osnovu sposobnosti ovjeka da stvara predstave o samome sebi; to, na osnovu
Jonasovog miljenja, ini sutinu transanimalnosti njegove slobode. Samo zahvaljujui toj svojoj moi stvaranja predstava o samome sebi ovjek je postao question
mihi factum est (samome sebi upitan), to je jo Delfijsko proroanstvo naslovilo
kao gnosi seauten (spoznati sebe samoga).
Naa narasla mo, uz posredstvo tehnologije, produkt je nae slobode, koja,
pak, zahvaljujui radikalnoj promjeni vlastitog djelovanja, prijeti da ukine samu
sebe kao subjekt tog istog djelovanja, povlaei istovremeno sa sobom i itav organski svijet i prirodu kao cjelinu.
Iako je Jonas eksplicitno konzervativan kad je rije o novim premisama u etici
i bioetici odgovornosti, on ipak mora da odgovori na promjene koje su nas sustigle
zahvaljujui tehnolokom razvoju: Uz postojanje ovakvih vjetina koje se mogu
primijeniti na ljude, irom se otvara poklopac Pandorine kutije melioristikog,
pronalazakog, perverzno radoznalog avanturizma; bolje je da ova Pandorina kutija ostane zatvorena... Stanje u kojem se nalaze ljudi stalno priziva poboljanja. Da
pokuamo da pomognemo. Da pokuamo da sprijeimo, da ublaimo, da lijeimo.
Ali da ne pokuavamo da budemo tvorci u podruju koje se protee iznad korijena
naeg postojanja, iznad praprijestola njegove tajne.
Szawarski, Zbignjev: Paradoksi moralnog progresa, Sarajevo, u: Dijalog, br. 1-2; 1990.
Jonas, Hans: Princip odgovornosti. Pokuaj jedne etike za tehnoloku civilizaciju, Sarajevo: Veselin Maslea, 1990.
26
27
Marija Todorovska
Etika istraivanja sa ljudima i izazovi

principa pravednosti i solidarnosti
prevod sa makedonskog: Duko Novakovi
Pitanje o pravima ivotinja i biljaka prividno gubi svoju vanost ako se kontekstualizira u okvire neslobodnog sistema u kojem se ljudi liavaju osnovnih prava i
sloboda. U situaciji u kojoj se tretman ljudi svodi na eksploataciju, poniavanje i
rutinsko nanoenje nepravdi do takvog stepena gde se zamagljuje koncepcija pravednog i dobrog, problem tretmana biljaka ini se deplasiranim. Ali, s druge strane, upravo odnos prema ivotinjama i biljkama jeste u osnovi konceptualizacije
metafizike struje bioetike, odnosno evropske bioetike. Do pre manje od dvadeset
godina verovalo se da je ameriki biohemiar Van Renseler Poter (Van Rensselaer
Potter) bio prvi koji je upotrebio termin bioetika, najpre u tekstovima Bioethics:
The Science of Survival (Bioetika: nauka preivljavanja) i Biocybernetics and
Survival (Biokibernetika i preivljavanje) iz 1970, a potom i u meniku discipline,
njegovoj knjizi Bioetics Bridge to the Future (Bioetika most prema budunosti),
gde izraava svoju zabrinutost za sve veu dehumanizaciju nauke kao i potrebu zatite prirodnih resursa. Poterova ideja, koja vai do danas, ukazuje da je bioetika,
kao spoj biolokih nauka i etike zapravo nauka koja slui kao most izmeu prirodnih i humanistikih nauka, a i izmeu prolosti i tehnologizirane budunosti.
Na konferenciji u Tibingenu, 1997. godine, profesor Rolf Leter (Rolf Lther) sa Univerziteta Humbolt, spomenuo je ime Frica Jara (Fritz Jahr) kao autora kovanice
bioetika jo u dvadesetim godinama dvadesetog veka. Ovo se otkrie brzo proirilo svetom, zahvaljujui nemakim, latinoamerikim i hrvatskim bioetiarima
i istraivaima. U prvoj deceniji ovog veka, nemaki istraiva Hans-Martin Zas
(Hans-Martin Sass) sa Kenedi Instituta za etiku pri Univerzitetu Dordtaun sproveo je ekstenzivno istraivanje o Fricu Jaru. Jo posle preliminarnog istraivanja
bilo je jasno da su koncepcije o bioetici Jara i Potera komplementarne: Poter etiku
povezuje sa naukom i nije ba autor kovanice, a Jar dugo godina pre njega osmiljava kovanicu bioetika i razvija koncept discipline polazei od biosa, od ivota,
povezujui etiku sa ivotom ne samo ljudi, ve i ivotinja i biljaka. Zato moe da se

simplificira: Jar ima metafiziki, a Poter nauni stav u formiranju bioetike.1
Jarovo formulisanje bioetikog imperativa, inspirisano i razraeno iz Kantovog kategorikog imperativa, posluilo je kao prvi koncept nove discipline. Radi se,
u sutini, o prihvatanju i proirivanju Kantovog kategorikog imperativa na ivotinje i biljke. Iz antropocentriki osnovane etike Jar se okree prema irokom shvatanju biosa, ne kao rezultatu intuicije o sveukupnoj povezanosti ivota, kao Albert
vajcer (Albert Schweitzer), takorei u isto vreme, niti kao proizvodu dubokog religioznog verovanja da su sva stvorenja meusobno povezana, kao sv. Franja Asiki
pre mnogo vekova, ve kao rezultatu povezivanja nauke sa svetim spisima (to ne
znai i religioznim fundiranjem nauke). U svom tekstu iz 1927. godine, Jar belei
da se psihologija ve proirila i na psihologiju ivotinja, i da se primeuju naznake
i oko psihologije biljaka. Jar polazi od koncepcije Rudolfa Ajslera (Rudolf Eisler) o
bio-psihologiji (Bio-Psychik), u kojoj je iskazano da, u kontekstu naunog istraivanja njegovog vremena, ovakav neologizam nosi jaku sinerginu poruku poenta je bila da upravo doseg nauke i proizvodi progresivnog i aktivnog ljudskog uma
pokazuju da nema stabilnih osnova u zastupanju antropocentrike pozicije. Jar ne
zaboravlja da je korienje ivotinja pridonelo postizanju pozicije koju ovek ima
u svetu, ali primeuje da upravo nauni napredak moe da predstavlja opasnost,
ostavljajui ljude lomljivim i zavisnim od ekstremnih uzroka i kretanja. Filozofija,
prema Jaru, nekad vodilja nauka, trebalo bi da se gradi i na faktima nauke. Nauka
pokazuje da stroga podela na ljude, s jedne strane, i ivotinje, s druge, nije osnovana. Prema tome, samo je korak udaljenosti od biopsihologije do bioetike, gde se podrazumeva pretpostavka o moralnoj dunosti ne samo prema ljudima, ve i prema
svim formama ivota. Ako se Jar smatra izumiteljem evropske bioetike, pratei
njegov opus, ne mogu da se propuste njegove beleke o davno postojeoj istonoj
filozofiji ivota, takorei sasvim razliitoj od evropske. U sutini, zahvaljujui opoziciji izmeu Istoka i Zapada, Jarovi bioetiki principi postaju oigledni. Odnos
prema biljkama i ivotinjama na Zapadu je utilitaristiki: oni su potrebni i korisni
u kontekstu odravanja i napredovanja oveka. Ali Jar se pita o tome kako Boja zapovest Ne ubij! objanjava vezu oveka i ivotinja. I Sveto pismo i prirodne nauke
Tekstovi Frica Jara u prevodu na hrvatski jezik nalaze se u: Iva Rini, Amir Muzur, Fritz Jahr i raanje
europske bioetike, Zagreb: Pergamena, 2012. Autori ve u predgovoru primeuju da je bioetika toliko
sveobuhvatna da se ne moe smatrati naukom u poterijanskom smislu (ak i sam Poter pred kraj
ivota napominje da je smatra religijom), jer se ne zasniva na dokazima, a s obzirom na sumnjivu
hiperprodukciju kliejiziranih publikacija, moda bioetika ne bi ni trebala teiti tome da bude
smatrana naukom (I. Rini, A. Muzur, op. cit., str. 1314). Ali Rini i Muzur doputaju: kako god da
bioetika bude shvaena na kraju dvadesetog veka, ona je ve profilirana kao znaajan pokret. Bioetika
se veoma rano orijentisala prema medicinskim temama, ograniena logikom i prioritetima amerike
kulture, pokuavajui da pragmatino odluuje o stvarima koje su nedoreene, svodei se na krhke
pakete principa. Ovo je, pak, dovelo do njene potrebe za evropeizacijom, kao nainom za povezivanje
raznovrsnih i bogatih evropskih kultura i perspektiva. Znaenje ponovnog otkrivanja Jara jeste i u
tome to u njegovoj ideji o bioetici, donekle slinoj onoj Poterovoj, a ipak toliko razliitoj, ovi pokuaji
povezivanja ostaju zadrani na nivou metodolokih interesa, bez dubljeg razumevanja i bez novih
perspektiva koje takvo razumevanje otvara.
upuuju na moralnu odgovornost prema ivotinjama. Ako se peta Boja zapovest

ne odnosi iskljuivo na ljude (to je plauzibilno u smislu da ubijanje ivotinja radi
ishrane biva specifian ritualni in, iako Jar ne ulazi u pitanje o oveku kao homo
necansu, kao to to rade metamitolozi iz nemake i ritualisti iz engleske antropoloke kole, na primer), tada bi ona mogla jednako da se primeni i na ivotinje i na
biljke, bez obzira to ovo deluje utopijski.2 Kao dodatak fundiranju bioetike, Jar
uvodi princip samilosti, saoseanja, uz naune fakte o nepostojanju kvalitativnih
razlika izmeu ljudi i ivotinja. Ovaj princip nije samo sluajni emocionalni i mentalni konstrukt, ve je nauni fakt koji se pojavljuje kao empirijski dodati fenomen
ljudske due. Jer, saoseanje koje se iskazuje prema ivotinjama istovetno je i prema ljudima, i uopte nije utopistiko, jer se oseanje (sa)milosti javlja prema ivim
biima, a ne samo prema odreenoj grupi ivih bia.
Ali, u odsustvu samilosti prema ljudima samilost prema ivotinjama nema aksioloku teinu. Da li je skianje bezdomnih pasa potresnije od vriske bezdomne
dece? Da li graanski apeli o donacijama sredstava za leenje tenadi treba da budu
vaniji od onih za leenje dece? U savrenom svetu ne bi bilo potrebe za graanskim
apelima za solidarnim donacijama, jer ne bi bilo bolesti. U dovoljno prekrasnom
svetu, u kome nauka nije razreila sve zdravstvene brige, pa jo uvek ima bolesti i
stradanja, ipak su nepotrebni oajniki vapaji za spaavanje ivota preko graanskih akcija solidarnosti. Ali, ivei u stanju u kome se umire za jedno da ili jedno
ne i u stalnoj borbi za pola hleba,3 nema unificirane, opteprihvaene i primenljive definicije ivota, s jedne strane, zbog pluriperspektivnosti razumevanja ivota i metodolokih komplikacija koje se neizbeno javljaju, a s druge strane, zbog
toga to odsustvo definicije pojma olakava opravdanje odsustva (vrednosti) ivota.
A ipak, ak i u tom stanju, neprirodno je da se ne osea samilost sa ivotinjama i
biljkama. Odnosno, stepen samilosti kao saoseajnosti, ak i da je skroz proporcionalan sa samilou prema ljudima, bez aktivne brige ne znai nita. Solidarnost
sa biljkama i ivotinjama ne moe da se osea kao kad su u pitanju oseanja prema ljudima. Pravednost kao princip u razumevanju vrednosti svih bia mogua je
samo ukoliko se poseduje duboko razumevanje drugih ljudi. Jer, uzimajui u obzir
da ogroman broj konstitutivnih elemenata sveta treba da se poboljava i unapreuje, mogunost za ukljuivanje u istraivanja u nauci i tehnologiji predstavlja se
i kao mogunost participacije u duhu vremena. Problemi koji se javljaju odnose se
na etiku istraivanja sa ljudima kao subjektima.
Zato to ima religija, svetonazora i naina ivota baziranih na principu nenasilja, utopijsko moda
nije adekvatan izraz i moda bi bolje bilo da se kontekstualizuje uzdravanje od nasilja u okviru nekog
vremenskog perioda, da utopijsko u sutini dobije znaenje uhronijskog. Savremeni svet ne moe
da funkcionie onako kako ga je znao Jar i onakav kakav je sada, bez eksploatacije biljaka i ivotinja.
Zapadna civilizacija kakvu poznajemo ne bi postojala, dok bi dainisti konzistentno nastavili da
funkcioniu.
3
Autorka se referie na italijanskog pesnika i proznog pisca Prima Levija (iz Se questo un uomo): Vi
koji ivite sigurno u vaim mlakim kuama (...) razmislite da li je ovo ovek: koji radi u blatu, koji ne
zna za spokojstvo, koji se bori za pola hleba, koji umire za jedno da ili ne.
2
Stav Teodora Adorna (Theodor Adorno) da posle Auvica poezija nije potrebna prividno je potpuno suprotan stavu o ljudskim pravima: upravo posle Holokausta ona dobijaju na vanosti. Posle moralne zgroenosti dehumanizacijom u vreme
Drugog svetskog rata, medicinska etika se pretvorila u bioetiku, a prirodna prava u
ljudska prava, ime se pokazao smer za ponovno otkrivanje njihovih ciljeva. Bioetiki
principi kao sredstva za zatitu ljudskih prava, preko istorijske sluajnosti, poeli su
da se smatraju osnovnim. Ipak, sve vie se ini da je potreban stalan napor da bi ona
uspela da se zadre u fokusu teorijskih rasprava u bioetici. Ljudska prava, kao droits
de lhomme, prirodna, neotuiva ljudska prava, formulisana kao sloboda, bezbednost, vlasnitvo i otpor prema opresiji iz doba Francuske revolucije (1789. godine)4
i kao od Boga data neotuiva prava na ivot, slobodu i osvajanje sree iz amerike
Deklaracije nezavisnosti (1776. godine) nisu primenljiva na poetku dvadesetog veka.
Pokuaji da se doe do deklaracije ili zakona o ljudskim pravima dolazili su od strane pravnika bez politikog iskustva ili profesionalnih filantropa podravanih od nesigurnih sentimenata profesionalnih idealista, dijagnosticira Hana Arent (Hannah
Arendt), to je podstaklo deklaracije koje su proizile iz radnih grupa prema kojima
jezik i kompozicija imaju poraavajuu slinost tih formulisanih od udruenja za zatitu ivotinja od surovog tretmana. Politiki faktori (linosti i pokreti) nisu se mogli
smatrati ozbiljnim, niti su liberalne i radikalne partije u Evropi smatrale da je nuno
da u svoje programe unesu novu deklaraciju o ljudskim pravima.5
U sutini, priroda ljudskih prava bila je nedefinisana sve do Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. godine, a njena specifikacija bila je rezultat
Nirnberkog procesa iz 1947. godine, na kome su lekari, naunici, pravnici i vojnici bili osueni za zloine protiv oveanstva. Potreba za takvom univerzalnom
deklaracijom javila se kao reakcija na neuspeh u zatiti manjinskih prava i otkrivenih uasa Holokausta, i kao potreba za transkulturnim, transnacionalnim i transvremenskim moralnim i pravnim sudovima koji e vaiti za sve i u svako vreme.6
Preambula Deklaracije o ljudskim pravima podsea da se ona javlja kao reakcija na
varvarska dela koja su uasnula savest oveanstva. Ni poreklo Nirnberkog kodeksa ne moe da se sagledava van konteksta zloina i suenja. Nirnberki tribunal je
morao da formulie etiki kodeks za adekvatnu optubu nacistikih istraivaa jer,
prema njihovoj odbrani, u vreme kad su oni obavljali svoja istraivanja, nije bilo
pravnih normi koje su se odnosile na istraivanja nad ljudima kao subjektima,
sem odrednica nemakog Ministarstva za zdravlje (iz 1931. godine) u kojima su se
zabranjivali eksperimenti nad pacijentima bez njihove informirane saglasnosti i
principa istraivanja Amerike medicinske asocijacije (AMA) koji su zabranjivali
istraivanja nad linostima bez njihove saglasnosti, to je, shvaeno bukvalno, bilo
Vidi: French Assembly, Declaration of the Rights of Man and the Citizen, 1789, u: Jeremy Waldron (ur.),
Nonsense upon Stilts: Bentham, Burke, and Marx on the Rights of Man, London: Methuen, 1987, str. 26.
5
Vidi: Hannah Arendt, The Origins of Totalitarianism, New York: Meridian Books, 1958, str. 292.
6
Zaboravljajui na problem takvog vaenja, koji je Kafka zabeleio u paraboli kratkog teksta Pred
zakonom, koji je izdat zasebno, ali je inkorporiran u roman Proces, na primer zakon/pravo treba
da vai za sve i u svako doba, ali univerzalnost zakona je nepomirljiva i neprimenljiva u odnosu na
singularnost egzistencije.
4
neprimenljivo, jer ljudi u logorima nisu bili pacijenti, ve zatvorenici, i nije moralo,
striktno uzeto, da im se trai saglasnost (koja e i tako biti neslobodno data u takvim okolnostima), niti su pak Amerikanci bili za to da podlegnu pravilima amerike medicinske zajednice. Pukovnik Lio Aleksander (Leo Alexander), psihijatar koji
je leio ljude koji su preiveli logore i profesor Endru Ajvi (Andrew Ivy), oficijelni
posmatra AMA-e, izjavili su da je eksperimentiranje nad ljudima bez njihove saglasnosti dozvoljeno, pozivajui se na Hipokratovu zakletvu i tradiciju (ali, ponovo
itano bukvalno, ovo bi kao pravilo bilo primenljivo samo na lekare/medicinske
strunjake).7 Ajvi se, takoe, poziva na zakon ovenosti, uporedo sa etikim principima medicinske profesije.8 Izraz zakoni ljudskosti je iz jezika Nirnberkih suenja, a izraz etiki principi potie iz AMA-e, u kojoj je etika bila razloena na
principe jo od Principa medicinske etike iz 1903. godine.9
U godinama koje su usledile bilo je mnogo pokuaja da se reformuliu i sistematizuju pravila o zatiti ljudi kao subjekata u istraivanju. Britanska medicinska asocijacija i medicinski istraivaki savet izdali su 1963. godine pravila u kojima su terapeutski eksperimenti izuzeti iz strogih ograniavanja i apelira se na profesionalnost
lekara. Svetska medicinska asocijacija u okvirima prve verzije Helsinke deklaracije
(iz 1964. godine, poznate kao Helsinki I) takoe je uvela pravila o terapeutskim
istraivanjima, postavljajui ih kao vodi za svako lekarsko i kliniko istraivanje
(Nirnberki kodeks je vie univerzalan, a Helsinki je usmeren na pokuaj partikularne primene). U Ninberkom kodeksu sutinskim se smatra dobrovoljna upotreba
novih terapeutskih mera ako, prema njihovom prosuivanju, one nude nadu za spasavanje ivota, vraanje zdravlja ili olakavanje bolesti. Ovo ne znai da se zaboravlja
potreba saglasnosti, ali je ona na neki nain ublaena. Helsinki I podstie kliniare,
koliko god je to mogue, da dobiju slobodno datu saglasnost od pacijenata od trenutka kad im na nju ukau, i potpuno objasne njihovo stanje.10
Kasnije brojne formulacije Helsinke deklaracije ukljuuju reformulacije ili
dodatna objanjena pravila informirane saglasnosti, s tim to u poslednjoj verziji
(iz 2013. godine) vie akcentuju potrebu od saglasnosti, ali i potrebu za razumevanje
odgovornosti lekara/kliniara/medicinskog strunjaka o sauvanju ivota, zdravlja,
dostojanstva, integriteta i privatnosti subjekta, bez obzira na datu saglasnost.11
Vidi: Leo Alexander, Ethics of Human Experimentation, Psychiatric Journal of the University of
Ottawa, 1 (12), 1976, str. 4046; Michael Grodin, The Historical Origins of the Nuremberg Code,
u: George Annas, Michael Grodin (ur.), The Nazi Doctors and the Nuremberg Code, New York: Oxford
University Press, 1992, str. 134135.
8
Vidi: Andrew C. Ivy, Report on War Crimes of a Medical Nature Committed in Germany and Elsewhere
on German Nationals and the Nationals of Occupied Countries by the Nazi Regime during World
War II (1946); preuzeto iz: Robert Baker, Bioethics and Human Rights: A Historical Perpective,
Cambridge Quarterly of Healthcare Ethics, 10 (3), 2001, str. 243.
9
Vidi: R. Baker, op. cit., str. 243244.
10
Potpunije razumevanje stanja od strane pacijenata postaje problem, jer ne moe da se opredeli
ta je potpuno, ali to nije predmet razmatranja u ovom tekstu, niti e biti problem terapeutskog
nerazumevanja (situacija u kojoj je lekar istovremeno i istraiva, a pacijent je istovremeno i subjekt
istraivanja).
11
Vidi devetu taku u optim principima WMA Declaration of Helsinki Ethical Principles for Medical
Research Involving Human Subjects, http://www.wma.net/en/30publications/10policies/b3/.
7
Autor dela Principi biomedicinske etike (Principles of Biomedical Ethics) Tom

Biam (Tom Beauchamp) i Dejms ildres (James Childress) fundiraju bioetiku na
etiri principa: injenje dobra, neinjenje zla, autonomija i pravednost (to je jedan
princip vie u odnosu na Belmont Report iz 1978.), i ovi se principi opravdavaju teoretski preko pretpostavljenog konvergiranja etike refleksije. Pravednost se smatra
za jedan od osnovnih principa u zdravstvenoj nezi i medicinskim istraivanjima od
strane amerikih bioetiara. Ali, primena principa pravednosti nije jednostavna,
kako zbog razliitih vidova pravednosti (distributivna, retributivna, rektifaktorska,
egalitarijanska itd.). Evropski pandan principa pravednosti jeste princip solidarnosti, vezan za zajednicu, graanske inicijative, dobrovoljno delovanje i reciprocitet
razmene, a ne za oficijelne dravne funkcije i dogovorne razmene. Princip solidarnosti, primenjen na pitanje etike istraivanja, odnosi se na to ko treba da uestvuje
u istraivanju i zato, kao i na pitanje tipa da li postoje i kad se mogu identifikovati
konflikti izmeu interesa individue i zajednice/drutva, da li je razumno da se razlikuje globalna solidarnost i solidarnost orijentisana prema zajednikim projektima. Dok se pravednost koncipira kao nepristrasna, problemi u vezi s njom nadilaze
granice zasebnih zajednica, upravo zbog njenog stremljenja ka optem. Tako se postavlja pitanje o postojanju moralnih pravila za regulisanje odnosa izmeu bogatih
i siromanih zemalja, izmeu velikih farmaceutskih kompanija i ranjivih grupa i
zajednica u zemljama u razvoju, kao i mogunost savlaivanja problema eksploatacije. Koncept solidarnosti nema plodnog tla u amerikom razumevanju zajednice,
pa se zbog toga i ne nalazi u prvim principima Belmontovog izvetaja, niti u prva
etiri izdanja Principa biomedicinske etike. Evropska ideja o solidarnosti se javila u
vreme Francuske revolucije, preko fuzioniranja pravnog koncepta o grupnoj odgovornosti skupa sa konceptima fraternit i mutualit, odnosei se tako na kolektivnu
obligaciju12 i uzajamni reciprocitet zasnovan na oseanju drutvene povezanosti ili
zajednitva. Don Rols (John Rawls) reducira solidarnost fraternit preko principa razlike (princip razlike u potrebama, odnosno prioritiziranje alokacije u korist
onoga koji ima najveu potrebu).13 Ipak, koncepti nisu svodljivi jedan na drugi zbog
njihove divergencije: dok je pravednost inherentno nepristrasna, slepa, solidarnost je per definitionem zasnovana na emocionalnoj povezanosti, na posmatranju
stradanja i potrebe drugih i uivljavanju u njihovo stanje.
Ogist Kont (Auguste Comte) i Emil Dirkem (mile Durkheim) stvorili su jedan od osnovnih socioantropolokih pojmova. Pozitivna obligacija delovanja, ona koja bi se u Dirkemovoj teoriji poistovetila
sa pozitivnim kultom, nije jednostavna za uklapanje u glavne etike teorije, ali na nivou istraivanja
u biomedicini i tehnologiji doima se razumljivom ako se sledi kolektivni sentiment raspodele
opteg ivotnog principa (ovo ne vai samo u totemiznu, oigledno zajedniki kolektivni identitet
podrazumeva uivljavanje u nama sline, to omoguava lake razumevanje potrebe da se uestvuje
u zdravstvenoj zatiti i medicinskom istraivanju zarad njih). U ovom kontekstu moe se spomenuti
i elerova (Max Scheler) ideja o optoj zajednikoj individui (Gesamtperson) i njegovo razumevanje
sveta kao celine u kojoj je svaka individua koodgovorna za to ta drugi ine i hoe, za njihove zasluge i
nedostatke (ovaj ontologizirani prekraj moda nije primenljiv u etici istraivanja, ali daje iru sliku
nae povezanosti sa optim principima postojanja).
13
Vidi: John Rawls, A Theory of Justice, Cambridge: Harvard University Press, 1971, str. 105106.
12
U etici istraivanja, princip pravednosti odnosi se na raspodelu koristi i optereivanja (odnosno odnos izmeu sticanja i rizika). Iskoriavanje u moralnom smislu
jeste forma nepravednosti; neadekvatno korienje nekoga znai da taj biva nekorektno tretiran (Verthajmerova radna definicija o iskoriavanju). Alan Verthajmer (Alan
Wertheimer) pravi razliku izmeu tetnog i uzajamno korisnog iskoriavanja, a u etici
istraivanja postavlja se pitanje o tome da li iskoriavanje ini istraivanje moralno
neopravdanim u sluajevima koji jo uvek nisu proglaeni problematinim (to je, pak,
kao formulacija samo po sebi problematino, jer podrazumeva retroaktivno shvatanje
izvrenog iskoriavanja), na konto drugih principa, kao nekrenje i nenaruavanje
osnovnih ljudskih prava.14 Iskoriavanje nije tetno za iskoriavanu linost per se, niti
pak nuno ukljuuje posedovanje manje koristi od onoga koji omoguava iskoriavanje, niti je nuno prisilno. S obzirom na vrednost (informisane) saglasnosti, iskoriavanje linosti smatra se manjom ako je ogranieniji dijapazon alternativa koje stoje na
raspolaganju. Ali, i ovo je problematino: pacijent daje saglasnost za rizinu operaciju
ak i kad (ili upravo zbog toga to) jedina druga alternativa biva smrt, a subjekt daje saglasnost za uee u istraivanju jer bi mu to potencijalno moglo spasiti ivot (ili vratiti
zdravlje ili samo umanjiti bolove); dok hirurg nema modusa za aktivno iskoriavanje
pacijenta, inioci u istraivanju ga imaju. Iskoriavanje ukljuuje i nepotovanje linosti. (Zato i Belmont Report i Explanatory Report to The Convention for the Protection
of the Human Rights and the Dignity of the Human Being with Regard to the Application
of Biology and Medicine i njihove opsene pro i contra analize insistiraju na raznolikosti
problema i perspektive.) Moe se smatrati da je nepotovanje drugih, kada se njihova
ranjivost tretira kao prilika za postizanje sopstvenih interesa i projekata, sramno korienje tue slabosti za sopstveni cilj.15 Potovanje tue autonomije i slobode izbora
podrazumeva da treba dozvoliti mogunost stupanja u odnose iskoriavanja ako se to
radi posle temeljite informisanosti i potpuno validne saglasnosti, jer mogu da se dogode zabrane za ukljuivanje u iskoriavanje, pa odnos ranjivih grupa, koji nije tetan,
rezultira ozbiljnijim oblicima iskoriavanja, kao vid magine spirale problema.
inovi solidarnosti su raznovrsni i idu u korak s vremenom (ono to je bilo solidarno sa pripadnikom klana sada je solidarno sa ovekom u slinim okolnostima
na drugom kraju sveta, na primer, uivljavanje u situaciju demonstranata koji se
bore za svoja prava, mase ljudi bez posebnih identitetskih odrednica, ali sa kojima
delimo sistem vrednosti), s time to sve vanije postaje ono to Klaus Peter Ripe
(Klaus Peter Rippe) naziva projektno orijentirana solidarnost,16 naspram filozofVie o tome u: Alan Wertheimer, Exploitation, New Jersey: Princeton University Press, 1996, str. 210
221; Stephen Wilkinson, Bodies for Sale: Ethics and Exploitation in the Human Body Trade, London:
Routledge, 2003, str. 1920; Alan Wertheimer, Exploitation in Health Care, u: Richard E. Ashcroft
et al. (ur.), Principles of Health Care Ethics, Chichester: JohnWiley and Sons, 2007, str. 249.
15

Vidi: Allen W. Wood, Exploitation, Social Philosophy and Policy, 12 (2), 1995, str. 150151.
Referisanje sramnosti kod Vuda odnosi se na karakter onog ko obavlja iskoriavanje, to je na liniji
etike uzvienosti. Za raspravu o prigovorima iskoriavanju, nezavisno od toga ko ga vri, , odnosno,
u Kantovoj terminologiji, o tretiranju drugih kao sredstva, vidi: Martin Wilkinson, Andrew Moore,
Inducement in Research, Bioethics, 11 (5), 1997, str. 384385.
16
Klaus Peter Rippe, Diminishing Solidarity, Ethical Theory and Moral Practice, 1 (3), 1998, str. 355
374. U ovom radu analiziraju se dva glavna pristupa prema solidarnosti.
14
skih rasprava i solidarnosti, koji se odnose na altruizam i uzajamno tipine bliskosti interpersonalnih odnosa. Ipak, dok lan porodice/plemena/kluba/gilde/zajednice koji ima zdravstvene probleme dobija pomo od svojih bliskih u formi akutnog
doniranja krvnih proizvoda, kotane sri, tkiva i slino, ree je ukljuivanje u zajednicu neakutnih delovanja, kao to je dugotrajno medicinsko istraivanje. S druge
strane, kao to brojni sluajevi solidarnosti pokazuju, van okvira direktne interpersonalne povezanosti, baziraju se oseanja pripadnosti po drugoj osnovi (kao raspodela sistema vrednosti, nalaenje slinih okolnosti, sposobnost za identifikaciju
sa problemima zarad prethodnih doivljaja slinih problema ili anticipacije takvih
problema), a direktno interpersonalno povezivanje, ukoliko se dogodi, bilo bi rezultat solidarnosti, a ne razloga za njeno manifestiranje (posebno u savremenom
svetu Tviter-kampanja i brze razmene podataka i iskustava). Zato uestvovanje u
istraivakim projektima, gde je direktna dobit subjekta, u retkim sluajevima, cilj,
a pokretaka snaga je odloena dobit za one kojima je potreban rezultat istraivanja, pojam solidarnosti je iri, ali i indikativniji za izazove bioetike u okvirima meusobnog razumevanja ljudi. Moe i da se postavi pitanje o tome da li bi uee u
medicinskim istraivanjima trebalo da smeta dobrotvornosti ili solidarnosti, s tim
to se dobrotvornost kao milostivo dejstvovanje razlikuje od solidarnosti, ne podrazumevajui oseaj identifikacije, pripadnosti ili orijentisanosti ka zajednikom
cilju. Naime, subjekt istraivanja koji deluje iz altruistikih pobuda moe da bude
solidaran (povezuje se sa onima koji imaju potrebu, uivljava se u njihove probleme razumevajui delenje istih stremljenja i ciljeva) ili pak milostiv (nema direktne
veze sa njima iako deli sa njima ivotni princip). Cilj je uveavanje kvantuma znanja, obogaivanje nauke i poboljanje uslova ivota. Izazovi su u tome da se podigne
svest o potrebi uestvovanja (na ovakav ili drugi nain) u napredovanju ovenosti,
bez da se forsira napredak po svaku cenu, nego uvek uzimajui u obzir drugost, vanost rasporeivanja zajednikih ciljeva i negovanje vrlina.
Evropski koncept solidarnosti sa svoja tri glavna elementa zajednika obligacija (u smislu prihvatanja odgovornosti), uzajamnost (u smislu reciprociteta) i
socijalno oseanje (zajednitvo) ne moe da se svede na savremeni koncept pravednosti. Solidarnost po evropskom shvatanju etike istraivanja postavlja se kao
protivtea ravnodunim stavovima pravednosti i anomikim snagama individualizma i trinog kapitalizma (to se moe locirati u principu autonomije kod Biama
i ildresa). Ovakve principalistike teorije internacionalne bioetike ili univerzalne
etike u poimanju kulturnih razlika suoavaju se sa izazovima. Ponovo se dolazi do
problema potrebe za uvaavanjem svih, u svako doba. Univerzalnost uvaavanja je
nepomirljiva sa nepostojanjem konvergencije perspektive i sa singularnou postojanja.
Razumevanje samilosti prema ivotu lei u osnovi nae anse kao ljudskog
roda. Tretiranje oveka kao oveka, emancipovanog i nezavisnog, kao cilj za sebe,
kao cilj za sve nas, treba da ostane u fokusu bioetikih rasprava. Bioetike rasprave, pak, kao podloga za pomirenje perspektive i uspostavljanje paradigmi, treba da
ostanu u fokusu integrativnog razumevanja ivota.
Bioetika u biotehnolokoj eri.

Kulturoloki odgovor.
prevela sa engleskog: Kanita Halilovi
Biologija ima dugu istoriju politizacije. Michel Foucault je u svom istraivanju

o ontologiji realnosti prvi upotrijebio termin biopolitika, govorei o enigmi biopolitike. On je biopolitiku definisao kao nain vladavine kojim se ureuje stanovnitvo kroz biomo (primjenu i uticaj politike moi na sve aspekte ivota ljudi). Od
kada je Foucault upotrijebio termin biopolitika, postalo nam je jasno da je njegoSARAJEVSKE SVESKE N 47/48|217
vo porijeklo vrsto ukorijenjeno u projektu modernosti i u politikom razmiljanju

koje iz njega proizilazi, jer se politika projektuje kao najvii horizont biologije. On
kae da je ovjek milenijumima ostao ono to je bio za Aristotela: iva ivotinja s
dodatnom sposobnou politikog postojanja; moderni ovjek je ivotinja ija politika dovodi u pitanje njegovo postojanje kao ivog bia.1 Foucault je jasno stavio
do znanja da je ivot postao roba i da se prema njemu treba odnositi kao prema
temelju savremenih politikih i ekonomskih bitaka. On je biomo definisao kao
tehnologiju moi, tj. nain upravljanja ljudima kao grupom (cijelim populacijama).
On je, takoe, pojasnio ciljeve biomoi, kao preventivno djelovanje na stanovnitvo, umjesto disciplinovanja pojedinca kroz razliite oblike rehabilitacije, normalizacije i institucionalizacije.
Biopolitika je danas stekla proirenu ulogu ukljuivanjem u biotehnoloku revoluciju, na taj nain oblikujui ivot i preuzimajui centralnu ulogu u drutvu. Biopolitika se, prema tome, danas pominje u odnosu na politike koje se tiu razliitih
primjena biotehnologije, a uz to predstavlja politiko zagovaranje koje se bavi dobrobiti svih oblika ivota. Osnovna odlika koju moramo uzeti u ozbir jeste da smo
postali svjedoci doba dubokog i besprimjernog mijenjanja vrijednosnih sistema,
bez premca u istoriji ovjeanstva, kroz tekuu revoluciju u biotehnologiji koja nas
primorava da preispitamo vrijednost ivota i postojanja. Iako ulazi na teren tehnolokog, biopolitiku ne naputaju dualnosti moi i prava, suvereniteta i zakona.
U Nadzoru i kazni (1977) i Istoriji seksualnosti, knjiga prva (1978), Foucault
govori o svijetu bez autora, to sugerie promjenu ukupnog diskursa krajem 20. vijeka, te novu vrstu odnosa koji se javljaju u ovom novom biopolitikom aparatu,
ulogu i funkcije subjekata koji se mijenjaju, te promjenjive identitete koji variraju u
skladu sa potrebama koje aparat zahtijeva. U istim knjigama, Foucault uvodi izraze
tehnologija moi i mree, prema kojima se pojedinci shvataju kao vorita.
Ideja vorita koju je uveo Foucault, kada se odnosi na poloaj subjekta (pojedinca)
u okviru mree, jo je vie pojaana biotehnologijom koja omoguava ee razmjene unutar mree koje jo vie pojaavaju razmjene konstruisanog tkiva ili genetskih nivoa na organskom i elijskom, biolokom i nano nivou. Ova organska isprepletenost je ojaana umjetnim mogunostima koje omoguava biotehnologija.
Za Foucaulta je biomo tehnologija moi i predstavlja doslovno posjedovanje
moi nad drugim tijelima, te eksploziju brojnih i raznovrsnih tehnika za postizanje potinjavanja tijela i kontrolu populacija. Karakteristina kvaliteta ove politike tehnologije je to ona omoguava kontrolu nad cijelim populacijama. To je
bilo istorijski nuno za pojavu moderne drave nacije i kapitalizma, te predstavlja
tehnologiju moi, tj. nain upravljanja ljudima kao grupom, u kontekstu brige vlasti za unapreenje ivota populacije. Foucault se ovdje poziva na odreenu anatomo-politiku ljudskog tijela i na regulatorne kontrole, izraz koji smjeta u okvir
biopolitike populacije. Upravo ovaj detalj je onaj dio biopolitike koji je od najveeg
znaaja za pisanje ovog rada, jer se anatomo-politika moe odnositi i na disciplinarni spektar prema kojem se ljudsko tijelo moe pokoriti na elijskom, organskom
Michel Foucault, Istorija seksualnosti 1: Volja za znanjem.
i genomskom nivou. S tim u vezi, vrijedi pogledati istraivanje Roberta Esposita o

ulozi koju biotehnologija ima u odnosu na biopolitiku, kao i na raspravu o teoriji,
porijeklu i razvoju biopolitike, u odnosu na doprinos Nietzschea, Foucaulta, Merleau-Pontyja i drugih filozofa koji su dali doprinos ovoj naunoj oblasti, kao i na
Derridov pojam auto-imuniteta.
Pored toga, prema Foucaultu nadzor nad tijelom i regulacija stanovnitva
predstavljaju dva pola oko kojih se organizuje mo nad ivotom. Usmjereno ka
funkcionisanju tijela i ivotnim procesima, stvaranje klasinog aparata bipolarne
tehnologije, i na svom anatomskom i na biolokom nivou, karakterie mo ija najvia funkcija vie nije da ubija, ve da u potpunosti ulae u ivot. Foucault istie da
se od 17. vijeka mo nad ivotom razvijala u dva osnovna oblika, koji predstavljaju
dva pola razvoja; prvi pol u sreditu ima tijelo kao mainu: njegov nadzor, optimizaciju njegovih sposobnosti, iznuivanje njegove snage, paralelno poveanje njegove
korisnosti i gipkosti, njegovu integraciju u sisteme efikasnih i ekonomskih kontrola, kao anatomo-politiku ljudskog tijela.
Morali bismo pogledati i istraivanje Donne Haraway o biopolitici u postmodernim tijelima; opis Agnes Heller o biopolitici kao novoj kulturnoj revoluciji i o
njenoj povezanosti s fenomenom masovne kulture; te istraivanje Giorgija Agambena o mogunosti otpora imperijalnoj moi, povezujui ga s revolucionarnim pristupom Hardta i Negrija.
Na teoretskom nivou, otkria Michela Foucaulta o biopolitici se vie ne ine
zadovoljavajuim, inei novo tumaenje ili ispravljanje njegovih stavova o biopolitici zaista potrebnim, u svjetlu novih deavanja u biotehnologiji.
Meutim, danas je takoe postalo oito da je biotehnologija ula u nae ivote
na velika vrata kroz poljoprivrednu i farmaceutsku industriju, kao i kroz genetsku
modifikaciju, jer se naa uobiajena ishrana sastoji od konzumiranja GE (genetski
izmijenjene) hrane koja sadri hormone i antibiotike.
Stoga gore navedene definicije ne uspijevaju da opiu puni uticaj na nae savremeno drutvo, gdje su posljedice prilino zapanjujue, prouzrokovane velikim
prijelomnim dogaajima, kao to je dekodiranje ljudskog genoma, konstruisanje
tijela na ranije nezamislive naine, putem implantata; plastine hirurgije; proteza;
prilino efikasnim modificiranjem naeg psiholokog, mentalnog i spolnog stanja
putem razliitih tretmana (npr. hormonskih); izgledi za budunosti koja se moe
100% genetski programirati; te razvoj umjetnog ivota. Radikalno preureenje odnosa izmeu politike i prirode je zapravo omogueno sloenou biotehnologije,
koja omoguava preispitivanje naina na koji tumaimo ivot, jer je postalo oigledno da se pod biotehnolokim pritiscima ureivanje ivota ne moe nastaviti na
pretpostavkama onoga to smo ranije uzimali zdravo za gotovo. Zbog toga se u globalno povezanom drutvu javlja novi biopolitiki model gdje se ivot, politika i ekonomija ukrtaju velikom brzinom koja mijenja operativno funkcionisanje drutva.
Naime, biotehnoloka revolucija potpuno mijenja biopolitike diskurse, naroito oblasti biolokog kao politikog, te biolokog kao ekonomskog. Bioloko kao politiko obuhvata ideje primjenjivanja procesa odluivanja u upotrebi biotehnologije; pitanja transformacije (tj. kako se nae drutvo transformie s
biotehnologijom); izmijenjenu okolinu, ljudska prava i bioterorizam. Bioloko

kao ekonomsko se prikazuje u dvostrukoj perspektivi. S jedne strane, naglaava
predstojee doba biokapitalizma i njegovo irenje po zemaljskoj kugli, po tradicionalnim podrujima razvijenog Zapada, te po novootvorenim podrujima biveg
Sovjetskog saveza i Istone Evrope, Kine i Indije. Ono otkriva i stanovitu negaciju
kapitalizma, dovodi u pitanje njegovu sposobnost rasta, te zastupa podvojen etiki stav, jer je jo uvijek u fazi kada ga hrane kapitalistike proizvodne vrijednosti.
Takoe, moemo zakljuiti da savremeni biokapitalizam nije puki nastavak kapitalistikih praksi, jer zasniva veliki dio svog ekonomskog znaaja na pitanjima tijela ili proirenog tijela. Time se biotehnologija etablira na poboljanju i preustroju
ljudske biologije s ciljem unapreenja tjelesnih funkcija. To obuhvata proizvodnju
i trgovinu farmaceutskim proizvodima, kao to su substance koje utiu na raspoloenje, preparati za poboljanje pamenja i lijekovi koji lijee erektilnu disfunkciju,
te kozmetiku hirurgiju, proizvode od matinih stanica, genetsko poveanje miia, genomska ispitivanja, te moguu trgovinu ljudskim organima.
Jiangxia Yu i Jingwei Liu2 u svom eseju The New Biopolitics navode: Biotehnoloka revolucija iz razliitih dimenzija duboko mijenja i rekonstruie Foucaultovski koncept biopolitike. Ona objavljuje dolazak doba biokapitalizma, koje
otvara novi obrazac modernog dodjeljivanja moi upravljanja nad ivotom i ljudima istovremeno pokazuje dvije perspektive: utopijske nade i distopijski oaj. Biokapitalizam nije samo proizveo etiku izroenost i kulturni ok, ve je, to je jo
vanije, otvorio nove oblasti za politiku hegemoniju i ekonomsku agresiju kroz
rekonstrukciju biopolitike, te unapreenje sveobuhvatne dominacije kapitala nad
prirodom i ljudskim drutvom. Prema tome, on je postao oblast ozbiljnog, naunog
istraivanja u biotehnolokoj eri radi istraivanja posljedica savremene biopolitike, preduzimanja mjera opreza, te smanjenja stvarnih rizika tehnokapitalizma.
Gore navedeno naravno ukazuje na injenicu da se takoe borimo da teoretski definiemo korisne i korjenite promjene u biotehnologiji. Isto se moe rei za
sistem vrijednosti koje one donose, bilo da se odnose na formulisanje filozofskih
odgovora o strukturi i funkciji ivota, na prevazilaenje etikih dilema koje se javljaju zbog pojave ininjeringa ivotnih oblika, na pojave umjetne biologije, na problem polu-ivota itd. Institut J. Craig Venter je u maju 2010. godine objavio da je
uspjeno usadio umjetni genom u ispranjenu bakterijsku eliju, ime je stvorio
umjetni ivot s organizmom kojeg u potpunosti kontrolie DNK kojeg je napravio
ovjek. Govorei o tehnikim stranama ovog uspjeha, Craig Venter je rekao: Ovo je
prva umjetna elija koja je napravljena. Zovemo je umjetnom, jer je elija u potpunosti izvedena iz umjetnog hromozoma, napravljena sa etiri boice hemikalija na
hemijskom sintetizatoru, poevi od informacija u kompjuteru. Takoe je rekao
da ulazimo u novo doba gdje nas najvie ograniava naa mata. to se tie mate,
poznato je da je umjetnici imaju u izobilju, zajedno sa zdravom dozom kritikog
diskursa. Danas se informatiari, mikrobiolozi, fiziari i umjetnici sve vie bave
Jiangxia Yu i Jingwei Liu rade na College of Humanities and Social Science, Northeast Forestry University, Harbin, Provincija Heilongjiang, Narodna Republika Kina.
stvaranjem tvorevina koje izgledaju i ponaaju se kao ivi organizmi. One jedu, rastu, razvijaju se, mnoe i umiru. Drugim rijeima, iskazuju sve osobine biolokog
ivota. Bioinformatika nam pomae da razbijamo ifre prirode, kao i da napravimo
efikasnije ifre, uzimajui evoluciju u svoje ruke.
Umjetnici istrauju pojave kao to su produenja tijela, polu-ivi organizmi;
odnos izmeu ivog i neivog; meudjelovanje ovjeka i maine, bio-visoka moda
(ivi tekstili); budunost evolucije i budunost kiborg sistema, abiogeneza; te kako
neorgansko postaje organsko. U projektu Malus Ecclesia, otac bioumjetnosti,
Joe Davis, eksperimentie sa etiri hiljade godina starom sortom jabuke najbliim srodnikom zabranjenog voa koje je raslo u Rajskom vrtu. On koristi umjetnu biologiju da bi ponovo stvorio ivo drvo znanja usaivanjem DNK-kodirane
verzije Wikipedije u jabuku. Australijski projekat The Tissue Culture & Art Project
je pokrenut radi istraivanja upotrebe tehnologija tkiva kao sredstva umjetnikog
izraavanja. Oni su istraivali razliite gradijente ivota kroz stvaranje polu-ivota, nove klase postojanja. Samo postojanje polu-ivih bia kao dijelova sloenih
organizama koji se odravaju u ivotu izvan tijela i koji se prisiljavaju da rastu u
unaprijed odreene oblike dovodi u pitanje na koncept ivota i toga ta ivot
danas predstavlja. TC&A u svom radu neprestano istrauje razliite odnose koje
ljudska bia imaju sa drugim ivim i djelimino ivim sistemima. U projektu Pig
Wings, TC&A je istraivao javne reakcije na polu-ivot kroz ikonografiju tijela s
krilima koja predstavljaju bia (himere) bilo kao dobra/aneoska (ptice), bilo kao
zla/sotonska (imii), kao i Pterosauruse (kulturno neoptereeni). Extra Ear
Scale provocira raspravu o novim vrstama tijela, ukljuujui meta-tijelo i produeno tehno-nauno tijelo koje onemoguava standardizaciju i klasifikaciju i koje
je povezano svuda i bilo kuda. U projektu Extra Ear Scale, od razgradivih
biopolimera je napravljena djelimino iva replika Stelarcovog uha u omjeru 1/4 i u
njega su usaeni ljudski hondrociti. TC&A smatra da ovaj projekat promovira viziju polu-ivota kao tvorevine koja je isuvie suptilna da bi postala udovite i isuvie
krhka da bi predstavljala prijetnju; bezazleno, zavisno bie koje osporava trenutne
kulturne percepcije ivota i dovodi u pitanje odnose koje gradimo sa ivim sistemima. Tissue Culture & Art stoga nudi fenomenoloko suoavanje sa evocirajuim
objektima/subjektima i predodbu meupovezanosti i sveprisutnog tijela koja se
ne moe iskusiti kroz realistine medije ili postojei diskurs. Isti projekat, posmatran kroz Stelarcovu perspektivu, bavi se povezanou uha sa tijelom kao mekana
proteza.
Hibridnu instalaciju glo(c)k gene (2004) Australca Andrea Brodyka karakterie upotreba ivih materijala kao novog umjetnikog medija, koritenje procesa koji se upotrebljavaju u biotehnologiji i koji ukljuuju genetski inenjering kao
umjetniki protokol novih medija za kritiku i umjetnosti i nauke. U skladu s tim,
u sreditu instalacije glo(c)k gene je ideja da sadanje transgenske tehnologije
omoguavaju stvaranje bilo koje ive vrste s kodiranim genetskim materijalom
iz razliitih izvora, ukljuujui beivotne neive predmete. Neivo na taj nain
postaje kljuni dio ivota, mijenjajui time proivljeno iskustvo, koje se odnosi
na vremensku i prolaznu predodbu ivotnih formi i koncepta ivoga. PredstavSARAJEVSKE SVESKE N 47/48|221
ljen kao hibrid ivog/neivog, i kao nauno-fantastina i nauna injenica, glo(c)k

gene se postepeno raspada kroz izlobu razliitom brzinom.
to se tie drutveno-ekonomskih postulata koji definiu doba biokapitalizma
u kojem sada ivimo, ukljuujui ire ekonomske parametre kao to su efikasnost,
produktivnost, potronja, razmjena, rad s biomaterijalima i profit, nije iznenaujue da doba biokapitalizma najvie definiu molekularne mjeavine koje najbolje funkcioniu i na biolokom i na ekonomskom nivou. U veoma poznatom projektu Disembodied Cuisine, ve pomenuti TC&A je istraio razliite aspekte stvaranja ivotnih
formi, kao i interakciju s njima, kroz uzgoj abljeg skeletnog miia preko polimera,
s ciljem stvaranja potencijalnog prehrambenog proizvoda. Zamisao je bila da se iz
ivotinje moe uzeti biopsija ili da se, umjesto toga, mogu koristiti elijske trake za
uzgoj bifteka koji ne zahtijeva rtve.
Pored toga, biotehnologija, kao nova industrija, ima veoma vanu ulogu u odnosu na proces uspostavljanja odnosa moi u svijetu. Sve smo vie svjedoci biopolitikih borbi koje se vode u stvarnom i virtuelnom svijetu, od strane vladinih i privatnih, nacionalnih i globalnih korporacija. U sreditu biopolitikih sukoba je niz
problema, od prakse i ureivanja tehnologije gena, genetskog inenjeringa, istraivanja matinih elija ( jedna od glavnih tema na amerikim izborima 2008. godine), biopatentiranja, ljudskih prava i biomedicine, bioetike, abortusa, eutanazije,
unosnih trinih dogovora o novim sjemenskim proizvodima (npr. sadanja borba Monsanta i DuPonta oko razliitih genetski modifikovanih sorti kukuruza kao
izvora hrane, stone hrane i etanola) i patentiranja (biotehnoloke i farmaceutske
kompanije otkrivaju da ameriki zakoni o reformi propisa o patentima favorizuju
visokotehnoloke kompanije).
Takoe je vano naglasiti da su biotehnologije tokom prve decenije 21. vijeka postale privlane irokoj publici, te moemo primijetiti sve vei interes za DNK
profiliranje, linu genomiku, prikupljanje biopodataka te, u posljednje vrijeme,
genetsko drutveno povezivanje. Jedna od posljedica toga je stvaranje genetskizasnovanog sistema vrijednosti. S pravom moemo posumnjati da bi jo jedna posljedica mogla biti razvoj privlanih oblika neo-eugenike u 21. vijeku, te je paradoksalno to bi takav razvoj dogaaja mogao dovesti do stvaranja novih utopijskih
zajednica.
Meutim, ovo nije nova situacija u kojoj smo se nali. Zapravo, u aprilu 1953.
godine James Watson i Francis Crick su predstavili nauni rad o strukturi DNKheliksa rekavi: Ova struktura ima nove osobine koje su od znaajnog biolokog
interesa. To je oito bila preblaga izjava i ni blizu nije istaknula pravi znaaj otkria
koje je najbolje opisano u kasnijem objanjenju koje je dao Francis Crick: Otkrili
smo tajnu ivota. To je zaista tano, jer smo posljednjih 50 godina stalno pravili
prodore u ijem je sreditu otkrie DNK strukture. Ovaj stav je, naravno, izazvao
odgovor iz oblasti kulture kada je Gordon Rettray Taylor napisao Biological Time
Bomb, u kojem se Kornbergovo otkrie biohemijskog preslikavanja virusnog gena
smatra scenarijem sudnjeg dana. Izdava je upozorio da biste za 10 godina mogli
oeniti polu-vjetakog ovjeka ili enu, promijeniti svoja sjeanja, doivjeti 150
godina ili odabrati spol svoje djece, ako nas nauna revolucija prije toga ne uniti.
To je bilo doba kada su umjetnost i naroito pokretna slika slijedili doba bavljenja
naunom fantastikom. Primjeri su Star Trek, Woody Allenov Sleeper, anr koji je
kasnije nastavljen Cronenbergovim The Fly, Matrix itd.
Istorija je svjedok da su tehnoloka otkria u posljednjih nekoliko vijekova zaista odgovorna za stvaranje djeliminog temelja za revolucije. Prirodno se postavlja
pitanje revolucionarnog potencijala 21. vijeka, te da li biotehnoloka otkria imaju
potencijal da postanu jo jedan uzrok nove revolucije u 21. vijeku, to naglaavaju
nenamjerne posljedice tehnolokog razvoja, kao to su klimatske promjene, ekoloki i posljedino tome ekonomski kolaps? U mom intervjuu sa Georgeom Gessertom, jednim od pionira bioumjetnosti, on kae: Od 18. do 20. vijeka tehnoloka
otkria su dovodila do revolucija. Mislim da e u 21. vijeku promjene manje biti izazvane tehnolokim razvojem, a vie njegovim nenamjernim posljedicama kao to
su klimatske promjene, gubitak vrsta i ekoloki kolaps. Umjetnost e imati kljunu
ulogu u razvijanju razmiljenja i osjeanja koji e ukazati na odrivije ekonomske i
drutvene sisteme. Politiki teoretiar Andrew Shapiro sugerie da ako se zagrebe
povrina informacijske kao i biotehnoloke revolucije, ono to se otkriva ispod je
revolucija kontrole, tj. ogroman prenos moi sa birokratije na pojedince i korporacije. On dalje navodi: U neureenoj revoluciji kontrole, slobodna trita i izbor
potroaa postaju jo dominantnije snage u drutvu nego to su to sada, a u doslovno svakoj oblasti drutvena ureenost poputa pred ekonomskom inicijativom.
Neobuzdani konzumerizam uveava sveprisutnost pop kulture i slobodno natjecanje za oskudne resurse. Na kraju se ak i takve drutvene nematerijalne vrijednosti
kao to je privatnost pretvaraju u robu.
Ameriki bioumjetnik Adam Zaretsky postavlja sutinsko pitanje u svom
nedavnom osvrtu pod naslovom Oocyte Aesthetics, Human Design and Mission
Creep: Kako emo odluiti ta vrijedi stvarati pomoi ininjeringa? Zaretsky se
bavi sljedeim irim pitanjem: da li modifikacija jajaca u potpomognutoj reprodukciji radi spreavanja prenoenja mitohondrijskih bolesti ili lijeenja neplodnosti uzima u obzir posljedice eventualnih prateih estetskih odluka na dugorone
ekoloke posljedice za koje je odgovaran ovjek? Zaretsky vjeruje u istraivanje
itavog spektra programiranog tijela i eli da intervencije prilikom modifikacije
naslijeenih gena napreduju od promocije zdravlja ka stvaranju cijelog niza estetskih genskih izraavanja u kolau viestrukih genomskih paleta.
Analizirajui dananju vezu izmeu umjetnosti i konzumerizma, ameriki
umjetnik George Gessert (u mom intervjuu sa njim) kae: Danas su veina vrsta
transgresija, tehnolokih inovacija, provokacija itd, samo umjetnost koja ide ukorak sa potroakom kulturom.
Ameriki filozof Eugene Thacker smatra da trijumvirat kodiranja, ponovnog
kodiranja i dekodiranja danas predstavlja glavne aktivnosti biotehnologije. On istie istovremene predodbe o biolokom vlasnitvu kao imovini i kao informacijama, jer ima osobine materijalnosti i nematerijalnosti i jer postoji kao prenoenje
ivota koje se prebacuje iz tijela u tijelo, iz tijela u kod i iz koda u tijelo. Ova trojna
podjela je takoe i politiko-ekonomska podjela. U odreenom smislu, kodiranje je
sinonim za produkciju, jer je upravo zahvaljujui procesu kodiranja biotehnoloka
industrija u stanju da stie profit (kao intelektualna imovina, kao vlasnika baza
podataka ili softver). Ponovno kodiranje je sinonim za distribuciju (i srodni termin
stavljanje u opticaj), jer se prakse bioinformatike, upravljanja bazama podataka i
kompjuterskog umreavanja temelje na mogunosti iroke distribucije i opticaja
biolokih informacija. Konano, dekodiranje je sinonim za konzumaciju jer se, barem u medicinskom smislu, bioloke informacije koriste, konzumiraju ili ugrauju
u tijelo upravo kao konaan proizvod ili ponovna materijalizacija biologije (u The
Global Genome: Biotechnology, Politics, and Culture).
U poznatom transgenskom radu Genesis iz 1999. godine, brazilski umjetnik
s adresom u Chicagu, Eduardo Kac, upotrebljava principe kodiranja, ponovnog kodiranja i dekodiranja koristei prirodni jezik, DNK kodiranje, te binarnu logiku. On
prvo stvara umjetni umjetniki gen prevoenjem reenice iz biblijske knjige Postanka u morzeovu azbuku, te konvertovanjem morzeove azbuke u osnovne DNK
parove prema principu konverzije posebno razvijenim za ovaj rad. Reenica glasi:
Neka ovjek ima vlast nad ribama mora, nad nebeskim pticama, te nad svakim ivim biem koje se kree zemljom. Ovu sekvencu mijenja publika koja tokom cijele
izlobe pali i gasi UV svjetlo. Na kraju predstave se izmijenjena biblijska reenica
dekodira i ponovo ita na engleskom jeziku, nudei uvid u proces transgenske meu-bakterijske komunikacije.
Eugene Thacker takoe izokree predodbu Timothyja Learyja da su kompjuteri lijekovi 90-ih, te kae da su za biotehnoloku industriju lijekovi kompjuteri 21. vijeka. Ovo je znaajan pomak u paradigmi. Na pitanje da konkretnije definie ovu promijenjenu vezu izmeu nauke (npr. biologije)/kulture i informatike,
Eugene Thacker kae: Ideja je bila da biotehnoloku industriju najvie pokreu
napredne kompjuterske tehnologije, koje se dobrim dijelom koriste u pravljenju
novih lijekova, koji se onda oblikuju i testiraju, a zatim putaju na trite i na kraju
zavre u ivom tijelu pacijenta. Dakle, neto to poinje kao informatino i kompjutersko zavrava u ivom tijelu, ime intervenie u tom ivom tijelu ili ga mijenja.
Prema tome, informacije postaju ivotnije, a iva tijela postaju informatinija...
Eugene Thacker zatim nastavlja: Rasprave o naukama o ivotu (ukljuujui bioumjetnost) neodvojive su od politikih tema. On kao zanimljiv novi pravac vidi ona
podruja koja prelaze izvan nauka o ivotu u uem smislu u susjedne oblasti, kao
to su ekologija, atmosferske nauke, klimatologija, geologija itd.
Duboke tehnoloke promjene pred nama, koje se odraavaju u radovima
umjetnika, zasigurno e rezultirati znaajnim promjenama u politikim, drutvenim i ekonomskim sistemima. Mi se, meutim, nalazimo u drugaijoj situaciji od
one koju je predvidio Foucault, jer biopolitika danas poinje da uvia da bi biotehnologija mogla omoguiti daljnu emancipaciju ljudskog bia u smislu svijesti o
vlastitom genetskom sastavu i svim njegovim manama i vrlinama. Stalni napredak
u biotehnologiji, nanotehnologiji i 3D tampanju izvjesno oznaava pomak u ravnotei moi u korist drutva koje moe odabrati i stvoriti poeljne ivotne oblike.
Prisutni su svi elementi koji su potrebni za kritinost. Ipak, ne smijemo zaboraviti
da neki od kljunih biotehnolokih umjetnika, ukljuujui brazilskog umjetnika iz
Chicaga Eduarda Kaca, koji je i sam jedan od glavnih protagonista biotehnoloke
umjetnosti, pate od posmatranja biotehnologije kroz pozitivistike naoare, to

sutinski doprinosi nekritikom prihvatanju i formiranju biopolitikog aparata. I
Alba i Genesis (najpoznatiji radovi Eduarda Kaca) posluili su kao biotehnoloki
preokret u oblasti umjetnosti, te generalno u kulturi. Takoe su doprinijeli cementiranju biopolitikog aparata u umjetnosti i kulturi, kao jo jedne oblasti ljudske
aktivnosti, uz biomedicinu, poljoprivredu, biopatentiranje, ljudska prava, bioetiku,
nauku i tehnologiju u teoriji, praksi i propisima.
Moda je umjetniki svijet sklon razmiljanju u ovom smislu, jer se veina ovih
umjetnikih djela smatra kreacijama umjetnika vizionara koji koriste biotehnologiju u svrhu stvaranja avangardnih umjetnikih djela. Kritiari su blaeno nesvjesni usluge koju ova umjetnika djela ine propagiranju biotehnologije, istovremeno
uspostavljajui biopolitiki aparat u oblasti umjetnosti i kulture. (Zanimljivo je da
je Louis Bec, jedan od bliskih saradnika Vilma Flussera, odigrao znaajnu ulogu u
stvaranju Albe.)
S druge strane, sam Kac, u pokuaju da ublai eventualnu kritiku, navodi da
je tehnoloka kritika jedna od najvanijih dunosti savremenih umjetnika. Iako
dalje kae da smatra da se tehnologija ne smije napustiti u umjetnosti i da je dunost umjetnika da postavlja pitanja o savremenom drutvu kroz koritenje novih
medija, nikada nije izriito kritian prema biotehnologijama, ve umjesto toga sugerie transgensku umjetnost umjetniko prisvajanje tehnologije genetskog
inenjeringa radi prenoenja prirodnih ili umjetnih gena u organizam radi stvaranja novih i jedinstvenih ivih bia kao svoj lini doprinos savremenoj umjetnosti.
Kac daje doprinos raspravi kazavi da umjetnici mogu ponuditi vane alternative
polarizovanoj debati o genetskom inenjeringu, stavljajui dvosmislenost i suptilnost na mjesto polariteta. Jezik koji on koristi je u osnovi modernistiki, a taktika koju upotrebljava je ponekad senzacionalistika, kao u sluaju Albe poznate i
kao The GFP Transgenic Bunny. Svjetski poznata Alba je albino zec ije cijelo tijelo
pod fluorescentnim svjetlom svijetli zelenom bojom, a stvorio ga je Institut INRA
u Francuskoj, kroz saradnju Eduarda Kaca, Louisa Beca, Louis-Marie Houdebine
i Patricka Pruneta. Postojala je oigledna podjela poslova, pri emu je Kac bio zaduen za konceptualno razmiljanje o stvaranju svijetleeg zeca, dok je nauni tim
izvrio tehniki dio projekta. Drutvena strana projekta je takoe bila vana, jer je
Kac namjeravao da zec ivi sa njegovom porodicom u Chicagu i bio je obavezan da
se angauje u kampanji kako bi laboratorija pustila Albu da se pridrui porodici.
Steve Tomasula objanjava karakteristian stav u Genetic Art and the Aesthetics
of Biology3. On smatra Albu, prvog sisara koji je genetski izmijenjen u stvaranju
umjetnikog djela, dijelom izvedenog drutvenog dogaaja po imenu GFP Bunny.
On kae: U njemu su Kac i zec trebali da ive zajedno u lanoj dnevnoj sobi unutar
Grenier Sel u Avignonu, u Francuskoj, a zatim sa Kacovom pravom porodicom
u njegovom pravom domu u Chicagu. Ono to se umjesto toga desilo je da je Albu
zaplijenila istraivaka laboratorija u kojoj su radili Kacovi saradnici biolozi, Institut National de la Recherche Agronomique, a glavni biolog je ukoren. Javna debaLeonardo, svezak 35, broj 2, april 2002, str. 137-144. The MIT Press.
ta koju se Kac nadao potaknuti jeste uslijedila, ali sa pojedinim francuskim i njemakim novinarima koji su izjednaili Albinu pljenidbu sa cenzurom umjetnosti,
te drugima koji su okarakterisali Albu kao djelo dekadentne umjetnosti.4 Nekoliko
godina kasnije, 2003. godine, nevezano za projekat Eduarda Kaca, na sjevernoamerikom tritu je promovirana riba GloFish. Zbog odluke laboratorije INRA,
Alba nikada nije stekla status prvog biotehnolokog ljubimca, te je ta ast pripala
ribi GloFish, koja je zapravo posebno uzgojena za otkrivanje zagaivaa vode i koja,
zahvaljujui dodatku prirodnog biosvjetlucavog gena, svijetli crveno pod crnim
svjetlom. Kac istie da moemo stvarati umjetnost u kojoj je odnos izmeu publike i djela odnos dva subjekta, a ne odnos subjekta i objekta. Gdje su granice ivog
umjetnikog djela? Da li je sve to umjetnost, ili samo pojedine odlike, kao to su
cvjetovi ili fluorescencija? Kakve vrste interakcije su mogue sa ivim umjetnikim
djelima? Javljaju se brojna pitanja u vezi ovih djela, naprimjer da li se Alba i dalje
moe smatrati umetnikim djelom nakon to umre? Sa stanovita biotehnoloke
umjetnosti, ini se znaajnim definisati odgovornosti umjetnika, duebrinika, kolekcionara i ire publike u odnosu na iva umjetnika djela. Eduardo Kac dodatno
postavlja pitanje u kojim okolnostima, ako su uopte i mogua, smrt i patnja mogu
postati vidovi umjetnosti.
Ova nova kultura programiranja tijela i sebe samih direktno nudi oblik subjektiviteta koji se moe kodirati. Ova situacija podrava Foucaultovu tezu pojanjavanjem metoda upravljanja populacijom kroz kontrolu tijela i uma. Jasno ukazuje
na ulogu naunih centara s dravnom ili privatnom podrkom koji klasifikuju bioloke resurse, te na zakone o patentiranju koji slue da bi ih iskljuili iz javne sfere,
preputajui bioindustriji kontrolu nad proizvodnjom i ponudom farmaceutskih i
drugih roba, a time i kontrolu nad drutveno-ekonomskim odnosima u biotehnolokom dobu.
Eksperimentisanje kanadskog umjetnika i zubara Davida Khanga s biomaterijalima ga dovodi do Beautox Me, gdje radi sa glumcima ija se lica koriste kao
platno za kozmetiku/umjetniku intervenciju putem injekcija botoksa u lice. Njihova lica se mijenjaju dok poziraju za snimke prije i kasnije i dok recituju veoma
afektivan tekst. Dva kanala su sinhronizovana da bi se naglasili razliiti vizuelni
migovi koje proizvodi paraliza miia uzrokovana botoksom.
Foucault, u djelu Treba braniti drutvo, uvodi ideju biopolitike populacije,
koja se odnosi na ulogu koju aparat preuzima u odnosu na rast populacije i industrijalizaciju. Stopa nataliteta i ivotni vijek su meu kljunim parametrima koji se
pomou nje mogu ureivati. Osnovna ideja je da se u doba ubrzane industrijalizacije tijela ne mogu kontrolisati pojedinano, ve ih je potrebno kontrolisati kao masu,
jer populacija predstavlja novi oblik tijela, koje je potrebno za kontinuitet drave.
Kada god se natalitet nae u opasnosti, drava se, putem biopolitikog aparata, poOvakav diskurs se ponavlja u tekstovima Carol Becker GFP Bunny (Art Journal, jesen 2000), Carrie
Dierk Glowing Bunny Sparks International controversy (Biology News, 12.10.2000), Garetha Cooka
Cross hare: hop and glow (Boston Globe, 17.09.2000), Libby Copeland Its Not Easy Being Green
(Washington Post, 18.10.2000), itd.
brine da intervenie korektivnim mehanizmima. Foucault smatra da se pitanja ove

vrste tretiraju kao politiki problemi, iji rezultat su mnogobrojni razliiti nivoi intervencije od strane vlasti, kao to je poticanje ili obeshrabrivanje nataliteta na razliite naine u razliitim populacijama. Brojni sluajevi irom svijeta podravaju
Foucaultovu tezu. Primjeri sluajeva koji bi se mogli istraiti u Sjedinjenim Amerikim Dravama bi bili bijeli graani srednje klase u poreenju s Portorikancima,
mentalno bolesnim i osobama s invaliditetom. Meu ovim razliitim populacijama, prilino su oigledni razliiti standardi u politici institucionalizovane njege i
zdravstvenog osiguranja. Pored toga, razliitim populacijama (grupama) su na raspolaganju razliiti izbori, pri emu se Portorikankama namee kontrola raanja i
promovira se sterilizacija, dok se za bijele majke srednje klase u SAD-u propagira
prenatalna njega. U djelu Treba braniti drutvo, biopolitika se po definiciji bavi
populacijom kao problemom moi, biologije i politike. Biopolitika populacije se tu
tretira kroz podruje politike, uokvirene standardima i propisima, te nivoima na
kojima vlast intervenie u ureivanju tijela populacije kao cjeline, ime preuzima
mo ureivanja interveniui i u odnosu na ivotni vijek i na natalitet.
Biotehnoloka umjetnost i biokultura egzistiraju u sloenoj mrei, koja ukljuuje etike standarde (etiki kodeks i kodeks ponaanja), posredovanje koje pruaju naune laboratorije, uspostavljanje buduih stratekih i taktikih mogunosti za
biotehnoloke umjetnike, ulogu koju za biotehnoloke umjetnike ima umreavanje, naine na koje posrednici (tehnike i naune laboratorije) utiu na umjetnost,
odgonetanje teksture stvarnosti u dananjem svijetu, te istraivanje, kroz niz analiza sluajeva, razvoja nove teoretske pozicije s koje bismo mogli bolje analizirati
procese u biotehnolokoj umjetnosti prihvatanjem razliitih metodologija i praksi,
bile one na konceptualnom nivou, na nivou realizacije projekta ili postupaka koje
koriste. Bavljenje biotehnolokom umjetnou je veoma sloeno, jer podstie oduevljenje za promijenjenu ulogu umjetnosti u 21. vijeku i otvara pitanja koja se tiu
kreativnosti, estetike, etike, biopolitike i opteg usmjeravanja panje naeg drutva
na nauku i tehnologiju, kao i odgonetanja teksture stvarnosti u dananjem svijetu. Izlaganjem vizuelnih i materijalnih strana biotehnoloke umjetnosti u galeriji,
nauna laboratorija postaje podjednako vana, jednako kao i angaovanje javnosti
u savremenoj biotehnologiji. Meutim, s obzirom na to da su umjetnici i naunici stekli obrazovanje ili iz prirodnih ili iz drutvenih nauka, ovaj zadatak je veoma
otean, jer se u analizi treba baviti sutinom, izvedbom i pozadinom naunih postupaka, umjetnikim djelom i njegovim estetskim kvalitetima, sloenim odnosom
nauke i kulture, te drutvenim i politikim kontekstom umjetnosti i biotehnologije. Ova sloenost se dodatno pojaava jer treba uzeti u obzir da se umjetnici bave
veoma raznolikim temama, kao to su politika biotehnoloke discipline, etike implikacije genetskog inenjeringa, stanita ivotinja, odnos izmeu etike i biotehnologije itd. Sve smo svjesniji da irenje stanita ljudi vodi do suavanja stanita
ivotinja, te da se kao posljedica toga gube mnoge ivotinjske vrste. Njujoranin
Brandon Ballenge je proveo mnogo godina u ponovnom kreiranju vjerovatno izumrle afike abe. Brandon Ballengee u svom djelu Species Reclamation via a NonLinear Genetic Timeline pokuava da rekreira vrstu afrike abe Hymenochirus
curtipes. Ballengeeove instalacije obuhvataju dokumentaciju o projektu kreiranja,

kao i ive abe koje ukazuju na nau ulogu u izumiranju H. curtipesa. Ovo djelo je i
kritika opaene sposobnosti nauke da spaava, jer je umjetnik itekako svjestan da
ponovo kreirana vrsta nema dodira sa divljinom, te da stoga nije u stanju da se suoi
sa naom klimom koja se mijenja. Pa ipak Ballengee pokuava da rekonstruie iezlu vrstu. U tome nije sam. Vraanje izumrlih vrsta u ivot je postalo potapalica u
mnogim krugovima. Australijski naunik Archer je oivio dvije vrste australijskih
aba, Rheobatrachus vitellinus i Rheobatrachus silus, koje su iezle 80-ih godina prolog vijeka. Naalost, i oivjeli primjerci su takoe iezli. Tim panskih i
francuskih naunika je izumrlog bucarda (pirinejskog kozoroga) vratio u ivot na
nekoliko minuta, prije nego to je umro. Tehnike kloniranja djeluju obeavajue
za povratak dlakavog mamuta, tilacina, goluba selca itd. Veliku ulogu u tome imaju bioetiari i zagovornici ouvanja prirodnih bogatstava. Duni smo da postavimo
pitanje da li postoji bilo kakva razlika kada naunik oivi izgubljenu vrstu i kada
to uini umjetnik (koji je takoe naunik)? ini se da u potonjem sluaju ivotinja
nije samo objekat testiranja, ve je i estetski objekat. Javlja se i pitanje himere.
Diskursi o bioetici se stalno razvijaju, a postali su znaajni i za razvoj oblasti
bioumjetnosti i biokulture. Teoretiari i umjetnici su zaista shvatili kulturni i estetski znaaj biotehnologije. Tekui i raniji dogaaji u razvoju biotehnologije ukazuju
na velike promjene kroz koje prolazimo kao drutvo i kao pojedinci. Doista, biotehnologija, a naroito rad sa DNK, omoguava nam da mijenjamo nasljedne osobine.
Ova mogunost je jo vie napredovala u bioinformatici i nanotehnologiji, gdje moeno ponovo graditi na nivou atoma, ime oblikujemo bioloke oblike ivota. Takoe smo razmrsili kodove ivota mapiranjem na hiljade gena koji sainjavaju ljudski
genom, zbog ega smo u stanju da vrimo genetski inenjering nad embrionima i
da generalno mijenjamo ljudsku vrstu. Da bi se stvari dodatno zakomplikovale, britanski fiziar Stephen Hawking je ustvrdio da se kompjuterski virusi trebaju smatrati oblicima ivota jer ispunjavaju sve standardne definicije ivota.
Sposobnost kodiranja ivota u obliku simbola, te sposobnost tumaenja tih
simbola, promijenili su samu predodbu onoga to shvatamo kao ivot. Neki se
nadaju da emo na kraju ovog procesa moi u potpunosti stvoriti ivot i odbaciti
smrt. Amerika umjetnica Natasha Vita More je zaista zaokupljena buduim poboljanjima ljudi. Ona je najpoznatija po svom radu Primo Posthuman i po njegovoj iteraciji Platform Diverse Body, kao i po Substrate Autonomous Person
kognitivnim umreavanjem za uitavanje uma i za njegov prenos preko razliitih
platformi. Ona vrsto vjeruje da e bioumjetnost intenzivno uestvovati u radikalnom produenju ivota u godinama koje dolaze, te da e meusobni odnosi umjetnika i naunika dovesti do znaajnih prodora u oblasti produenja ivota.
Miko uvakovi
Diskontinuiteti de-reontologizacije
bioetike u savremenoj umetnikoj praksi
- sluaj Zorana Todorovia
De re : Neko X je takvo da je ono nuno A
Savremena umetnost1 se sutinski izmenila u odnosu na dugu, zaista dugu,
tradiciju ontologizacije zapadnog mimezisa. Ideologije mimezisa su zasnovane na
uverenjima da jedno umetniko delo postoji tako to verno ili neverno odslikava
spoljanji ulni svet - najee vizuelnu ili audiovizuelnu pojavnost sveta ili oblika
ivota. Naputanje mimezisa u umetnostima 20. veka vodilo je od ulne predstave
da je neko X takvo da zastupa, predstavlja ili odslikava neko postojee A u svetu,
ka situaciji da neko X jeste nuno A sveta koje se modifikuje ili premeta u kontinuumu sveta radi postignua diskontinuiteta koji mora suoiti gledaoca sa ulnim,
Boris Groys, Art in the Age of Biopolitics From Artwork to Art Documetnationobjavljeno u Art
Power, The MIT Press, Cambridge MA, 2008, str. 53-65 i Sophie Berrebi, Documetnary and the
Dialectical Documetnation in Contemporary Art, u Margriet Schavemaker, Mischa Rakier (eds),
Right About Now Art & Theory since the 1990s The Body / Interactivity / Engagement / Documentary
Strategies / Money / Curating, Valiz, Amsterdam, 2007, str. 108-115.
bihevioralnim, etikim ili politikim paradoksima ili antagonizmima koje pokree

A, koje je stvarni oblik ivota.
Re je o de-reontologizaciji umetnosti koja postaje postmedijska i performativna time to vie nije vezana za koherentne umetnike medije prikazivanja ili izraavanja onog to je izvan umetnosti. Umetnost se ukazuje kao formacija, format
ili dispozitiv unutar stvarnog sveta i stvarnih oblika ivota, makar kasnijim produkcijskim ili postprodukcijskim procedurama bila uvedena u komunikacione kanale
sveta umetnosti (galerija, muzej, arhiv, projekciona sala). Savremenom umetnou se postiu atrakcije, afekti ili simptomski uinci delovanjem u konstelacijama
svakodnevnih ili izuzetnih dogaaja ljudskog individualnog ili kolektivnog ivota.
Postmedijski karakter savremene umetnosti je sutinski povezan sa situacijom naputanja logike prikazivanja u ime taktikog rada sa dispozitivima stvarnosti
kao postmedijskim entitetima savremene umetnosti. Govori se o biotaktikama,
taktikim medijima, taktikoj performativnosti ili taktikoj bihevioralnosti. Zato,
savremena umetnika dela ne podleu logici odslikavanja (de dicto: govoriti o onome to je predstavljeno i prikazano), ve su taktika izvoenja, aproprijacije ili intervencije u svetu i stvarnim oblicima ivota (de re: govoriti o onome to je prisutno
kao objekt, situacija ili dogaaj u svetu).
Izvesne postmedijske umetnike prakse se orijentiu oko formacija, formata
i dispozitiva stvarnih oblika ivota - stupaju na polje rada sa oblicima ivota u
njihovim suoavanjima sa etikim normativima ili politikim strukturama istorijskih i geografskih drutava i kultura. Umetnost, danas, nije politika ili etika po
svom sadraju ili odnosu sadraja i forme unutar umetnikog dela, ve po instrumentalnim funkcijama izvoenja dogaaja koji moe biti i poremeaj u politikim
ili etikim potencijalnostima savremenog drutva, kulture i umetnosti. Gotovo na
istovetan nain se tretiraju umetnou posredovani prizori genocidnog uasa (u
delima Alfredo Jaara,2 August 1, 1994: Newsweek magazine dedicates its first cover
to Rwanda) ili odloene emocionalnosti kao potencijalne estetizacije uasa u radu
sa ljudskom kosom Zorana Todorovia (Warm, 2009.) Doslovnost, poremeenost
ili pocepanost upotrebljenih mehanizama pokretanja (atrakcije, afektiranja) individualne i kolektivne imaginacije postala je postmedij umetnikog delovanja.
Upotreba koncepata ivot i forma ivota duguje analizama i raspravama
razlika, antagonizama i kontradikcije izmeu neprikazivog-nemog prisustva ive
materije u prirodi, neprikazivog-nemog i nekonceptualizovanog ivota prirode i u
potpunosti konceptualizovanog, prikazivog i izrecivog ivota drutva tj. kulture i
umetnosti. Priroda kao da ne postoji izvan opsega kulture. A kultura i drutvo kao
da bivaju dovedeni u pitanje nesimbolizovanim potencijalima materije prirode u
sreditu kulture (telu, telima, organizmima, biolokom materijalu, medicinskoj
proizvodnji itd).
Jacques Rancire, Theater of Images, objavljeno u Alfredo Jaar, La Politique des Images, JRP
Ringier, Zurich, 2012, 71-80.
Biopolitiko3 i bioetiko4 miljenje, u najirem smislu pojma, zapoinje kao

kritika drutvenih mehanizama rada sa ili rada na ivoj materiji od medicine i
bioinenjeringa do drutvenih tehnologija artikualcije individualnog i kolektivnog
ljudskog ivota u institucijama drutva i kulture. ivot se identifikuje ukazivanjem
da postoji neto izvan drutvenog i kulturalnog teksta kao referent, kao rascep, kao
ono to ispada ili kao ono to se ukazuje kao postajanje, odnosno, kao ono to jeste
predmet, situacija ili dogaaj orijentisan ka ljudskom proizvodnom radu ogranienom materijalnou, simbolikim potencijalima i uzrokovanim imaginacijama.
Postoji neto to je istovremeno divlje, mono i imanentno, a opet krhko, ranjivo
i veoma ogranienog trajanja re je, svakako, o ivotu bakterije, elije, platana,
itarice, leptira, slona ili oveka u svetu koji je reontologiziran u odnosu na ontologiju imanentne prirode njihovim postojanjem i delovanjem. Na jednom mestu kod
Gillesa Deleuzea se definie ivot sledeim reima:
Rei emo o istoj imanenciji da je IVOT, i nita drugo. Nije to imanencija ivota, ve ono to je imanentno nije nita drugo do ivot. ivot je imanencija imanencije, apsolutna imanencija: to je potpuna mo, potpuno
blaenstvo.5
S druge strane, po Giorgiu Agambenu stari Grci nisu posedovali jedinstven termin koji bi izraavao ono to mi podrazumijevamo reju ivot.6 Oni su koristili dva
termina, semantiki i morfoloki razliita: zo, koji je oznaavao samu injenicu zajednikog ivljenja svih ivih bia (ivotinje, ljudi ili bogovi) i bios, koji je oznaavao
formu ili osobit nain ivljenja pojedinca ili grupe. U savremenim jezicima, u kojim
je ova razlika polako nestala iz leksike, tamo gde je sauvana, u izrazima poput
biologija i zoologija, ona vie ne oznaava nikakvu bitnu razliku. Jedan jedini termin ivot upotrebljava se tako to njegova nejasnost raste proporcionalno sakralizaciji njegovog referenta. ivi oznaava puku zajedniku pretpostavku koju
je gotovo uvek mogue izolovati u bilo kojoj od brojnih formi ivota. Terminom
forma ivota podrazumeva se, meutim, ivot koji nikada ne moe biti odvojen od
svoje forme, ivot u kojem je nemogue izolovati neto poput pukog ili golog ivota.
Na ovom mestu se fundamentalno razlikuju teoretizacije ivota konstituisane u
studijama kulture i filozofske interpretacije ivota provocirane u biopolitikoj filozofiji. U studijama kulture se postulira post-poststrukturalistika teza da nema
golog ivota, ve da je re uvek o tekstualnim agentima zastupanjima i prikazivanja
unutar zatvorenih sistema kulture. ivot se pokazuje kao tekst ili ne-goli ivot. U
filozofiji biopolitike se postavlja teza o analitiko-kritikom razdvajanju prirod-
Michael Foucault, The Birth of Biopolitics. Lectures at the College de France 1978-1979, Palgrave
Macmillan, London, 2008.
4
Bonnie Steinbock (ed), The Oxford Handbook of Bioethics, Oxford University Press, Oxford, 2007.
5
Gilles Deleuze, Immanence: A Life, u Pure Immanence / Essays on A Life, New York: Zone Books,
2001, 27.
6
Giorgio Agamben, Form-of-Life, u Paolo Virno, Michael Hardt (eds), Radical Thought in Italy A
poential Politics, Minneapolis: University of Minnesota Press, 1996, 151-152.
3
nog od ljudskog a to znai intelektualnog i politikog ivota.7 ivot se pokazuje

kao dogaaj koji izaziva promenljive posledice u svetu, koji nastanjuju i konceptualizuju upravo ivi ljudi sa svojim kulturalnim memorijama, aktuelizacijama i fikcionalizacijama budunosti.
S tree strane, sa stanovita filozofije biologije, forma ivota nije samo sam dogaaj ivota, ve je forma ivota istovremeno dogaaj i diskurs koji ima svoju istoriju koja se projektuje na dogaaj ivota u konstruisanju i izvoenju konkretnog i
apstraktnog znanja o ivotu. Tada je ivot za nauku koja se zove biologija heterogeni skup u koji se ukljuuje: lingvistiko i nelingvistiko, odnosno, u koji se
ukljuuju neintencionalni dogaaji ive materije, diskursi o ivoj materiji. Koncept
ivota je odreen ivotom kao takvim tj. ivotom kao spoljanjom referencom diskursa. Ali, koncept ivota je i apstraktno znanje o ivotu. Koncept ivota je, takoe,
institucionalna klasifikacija i podela znanja o ivotu ili nadzoru/kontroli ivota. ivot je filozofska propozicija i zakonska odredba. Forma ivota, ima, konkretnu strateku funkciju koja je smeta u singularni ljudski odnos, sa svim kontradikcijama
i konfliktima koje ljudski odnos kao takav ima. Biologija je, zato, odreena presecima odnosa moi i znanja u sloenom procesu ljudskog otuenja, a to znai usred
protivurenosti da ovek mora da postane maina da bi u sebi mogao da proizvede
oveka. Pitanje otuenja nije, zato, pitanje gubitka prvobitne prirodnosti kako veruje velika Zapadna filozofija (Heidegger, Marx), ve upravo suprotno: otuenje je
uslov geneaologije koja pokazuje puteve oveka i oveanstva od netransparentnosti ivotinjskog sveta bez ljudi do sveta ljudi danas. Tek proizvedeni ovek koji kao
da naputa svoje zoe (bioloko postojanje) je taj koji konstruie koncept ivota
kao apstraktno znanje u odnosu na divlje, mono i imanentno, a opet krhko, ranjivo i veoma ogranieno trajanje organizma. Kretanje izmeu zoe i bios, odnosno,
izmeu biosa koji ini moguim zoe kao znanje u polju moi je sutinska odrednica
svake forme ivota vezane za ljudsko postojanje.
iva umetnost je, zato, efekat izvoenja ili spektakularizacija odnosa izmeu
formi ivota u savremenim umetnikim praksama. Na primer, po Yves Michaudu:
Ovde je re o novom polju inova i rada kojima se upoljavaju materijali i procesi ivota.8
Odnosi ivota i umetnosti temelje se na stavu da se forme ivota mogu spektakularizovati - uiniti vidljivim - kao kvalitativno nove pojave u umetnosti i kulturi. Analiza odnosa umetnosti i ivota vodi ka modusima spektakularizacije, ivota
umetnou. Pri tome, forme ivota postaju neka vrsta postmedija u umetnikom
delovanju. Forme ivota su taktiki mediji istraivanja polja vidljivosti samih tih
formi ivota.
Sa stanovita politike postavlja se pitanje o institucionalnim odnosima i porecima u kojima se materijali i procesi ivota uvode u prakse ostvarivanja drutveMichel Foucault, The Birth of Biopolitics, objavljeno u Paul Rabinow (ed.), Michel Foucault: Ethics
Subjectivity and Truth, London: Penguin Books, 1997, 73-79.
8
Yves Michaud, Art and Biotechnology, obavljeno u Eduardo Kac (ed), Signs of Life Bio Art and
Beyond, Cambridge MA: The MIT Press, 2007, 387.
7
nog upravljanja (policy) i ostvarivanja funkcija drutvene moi (governmentality).

Umetnike prakse usmerene na kritiku, subverziju ili simptomsku problematizaciju bio-politikog upravljanja i ostvarivanja oblika ivota ulaze u performativne
i postmedijske produkcije koje pokazuju kako drutvena mo posredstvom politike utie na postavljanje (ge-stell) dominantnih oblika ivota u rasponu od borbe
za preivljavanje, odravanje higijene i zdravlja do organizovanja same lokalne ili
globalne drutvenosti. Umetnike prakse usmerene na kritiku, subverziju ili simptomsku problematizaciju bioetikog diskursa unutar jednog drutva pokazuju
kako ceo sistem politikog, naunog ili kulturalnog oblikovanja i spektakularizacije
ivota biva normiran definisanjem elementranih ili sloenih prava na ostvarivanje,
davanje, odravanje ili oduzimanje ivota. Bioetiki diskurs se tie onog bitnog pitanja Ko ima pravo na ivot? ili Ko raspolae pravom na ivot?, koje esto biva
preformulisano u pitanje Ko ide pravo na ivot? Ii ili ne ii pravo na ivot je bitno
pragmatino pitanje svake bioetike.
Za savremene umetnike prakse bitna su tri taktika pristupa: 1) kritiki, 2)
subverzivni i 3) simptomski.
Kritiki taktiki pristup je usmeren ka konceptualnom ili diskurzivnom osporavanju bio-politike i bioetike dominantne paradigme unutar jednog drutva.
Re je o iznoenju konceptualnog stava (propozicionog stava) u verbalnom ili pokaznom postmedijskom smislu. Na primer, grupa General Idea dva lana ove grupe
su umrla od AIDS-a nizom projekata je tretirala atmosferu koja je pratila pojavu
AIDS-a. Pojava AIDS-a nije bila samo pojava nove bolesti, ve pojava kompleksa
bolesti koji je imao drutvene i politike efekte, pre svega, u SAD.9 Povezivanje homofobinih kampanji u drugoj polovini osamdesetih i tokom devedesetih godina,
pretvorilo je pitanje epidemije i medicinske intervencije u politiko pitanje identifikovanja rodnih identiteta kao podobnih i nepodobnih. Kulturalna klima oko
AIDS-a je pokazala kako se zdravstvene politike pretvaraju u drutvene politike. U
takvom kontekstu grupa General Idea je pokrenula niz projekata (The Imagevirus
Series 1989-91, Blue /Cobalt/ Placebo 1991, Pharmacopia 1992, Infections, 1994).
Ovim projektima su se suoavali doivljaj i razumevanje individualnog ili kolektivnog odnosa sa AIDS-om u postmodernom zapadnom drutvu.
Subverzivni taktiki pristup je usmeren ka aktivistikom tj. performativnom
provociranju, uznemiravanju ili, ak, razaranju singularnih pojavnosti biopolitikih i bio-etikih dispozitiva kao realizacija dominantne paradigme organizacije
oblika ivota unutar jednog drutva. Karakteristine su aktivistike produkcije
grupe Critical Art Ensemble10 (Flesh Machine, 1997-98). Politizacija genetike posredstvom genetike umetnosti i kulturalnog aktivizma je uspostavljena kao praksa kritike analize, a esto i subverzije, genetike kao nauke i genetike kao tehnolokog inenjeringa u funkciji biomoi i neolioberalnog totalizujueg trita. Nije vie
Douglas Crimp, AIDS: Cultural Analysis, Cultural Activism, Cambridge MA: The MIT Press, 1988.
Critical Art Ensemble, Introduction / Contestational Biology, u The Molecular Invasion, New York:
Autonomedia, 2002, 3-4; kao i: Critical Art Ensemble, Disturbances, Four Corner Books, London,
2012.
10
bilo pitanje samo o fascinacijama mogunostima inetrvenisanja u polju primarnih

formi ivota, ve i o radu sa politizacijama konteksta genetike kao nauke, genetike
kao tehnologije i genetike kao umetnosti. Pitanja koja se, danas, postavljaju unutar
genetike umetnosti ne odnose se samo na stvaranje nove ili modifikovane forme
ivota, ve i na preispitivanje statusa i funkcija genetike u odnosu na polje drutvenosti: umetniki rad sa platformama, protokolima i procedurama tj. institucionalnim potencijalnostima i granicama medicinske genetike, zatim, sa genetikim
tritem koje je odreeno komercijalizacijom genetikog inenjeringa na globalnom tritu. Genetiki inenjering ili genetika tehnologija se, zato, tretiraju kao
umetnki postmedij ili taktiki mediji kojima se realizuju koncepti i projekti o doslovnom radu sa formama ivota. Spektakularizacija politizacije genetikog inenjeringa pokazuje njegove konstrukte i kontrolne sisteme kao instrumente savremenog izvoenja drutvene hipertehnologizirane trine realnosti tj. savremene
ideologije o kontroli ivota u globalnim proizvodno-trinim sistemima.
Simptomski taktiki pristup je konstrukcija singularnog perfomativa ili dispozitiva kojima se u konkretni represivni drutveni poredak biomoi ili konformistiku bioetiku unosi poremeaj koji gledaoca umetnikog dela pretvara u sauesnika koji gubi sigurnost u kriterijume normalnosti, obiajnosti, navika, te vaeih
javnih ili preutnih politikih i etikih pravila. Umetnik koji postavlja sebe ili svoje
delo kao simptom obraa se konzistentnom velikom Drugom (politici vlade i ministarstva zdravlja, medicinskoj i farmaceutskoj industriji, pravnom ili kaznenom
sistemu) koji e mu retrospektivno dodeliti odreeno znaenje i ulogu u individualnoj i drutvenoj organizaciji svakodnevne stvarnosti. Simptom je, po lakanovskoj
psihoanalizi,11 defekt simbolizacije tj. poremeaj u sreditu neprozirnosti neverbalizovanog u subjektu. Simptom je element na kojem se pokazuje skriveno, potisnuta istina nekog individualnog ili drutvenog polja odnosa. Simptom je taka na kojoj
se totalitet nuno kliza i pokazuje svoju nestabilnost. Simptom se interpretacijom
razreava tako to mu se dodeljuju znaenja, tako to se smeta u neku simboliku
mreu i time mu se reinterpretira njegov besmisleni i traumatini sadraj. Subjekt
se identifikuje s mestom na kojem je simptom bio, subjekt prepoznaje element koji
mu daje postojanost. Na primer, medicinski i farmaceutski diskurs se u svoj svojoj
drutvenoj neprozirnosti mora dovesti do simbolizacije koja nije stvar semantike ve i vidljivosti a to znai rekonstruisane individualne i kolektivne imaginacije. Suoavanje sa vidljivou medicinskih i farmaceutskih mehanizama se odvija u
dijapazonu od subjektivnog doivljaja do drutvene institucionalizacije biomoi
kojom se direktno ili indirektno odluuje o statusu zdravog i o statusu bolesnog,
odnosno, o ivotu i smrti.
Umetniko delovanje beogradskog savremenog umetnika Zorana Todorovia12
- tokom poslednjih dvadeset godina je povezano sa izvoenjem razliitih dogaaja
Jacques-Alain Miller, Two Clinical Dimensions: Symptom and Fantasm, http://pablobenavides2.
blogspot.com/2010/09/two-clinical-dimensions-symptom-and.html
12
Miko uvakovi (ed), Zoran Todorovi: intezitet afekta, Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi
Sad, 2009.
11
tj. simptoma kojima se drutvena netransparentnost biopolitikih i bioetikih drutvenih strategija i taktika u vremenu tranzicije i globalizma postavlja kao poligon
eksperimenta sa oblicima ivota (biomaterijalima i pojavama, uesnicima projekta,
publikom, drutvenim institucijama u polju kulture ili drutvenim tehnologijama
izvoenja normalnog kontrolisanog i odravanog ivota). Todoroviev umetniki rad
se u odnosu na internacionalne umetnike prakse pojavio u vremenu nepreglednosti,
na kraju postmodernog pluralizma i na zaetku globalnih kulturalnih postmedijskoumetnikih i kustosko-umetnikih praksi. U pitanju su umetnike prakse zasnovane
na uvoenju novih medija ili postmedija u tradicionalno definisanom kontekstu
umetnikih disciplina slikarstva i skulpture, te, zatim, na uvoenju umetnikih stvaralakih, kritikih, artistikih i bihevioralno-performerskih praksi u podruja kulturalnog/drutvenog rada i delovanja u de-remodalitetima.
Todorovi nije fasciniran novim tehnologijama i njihovim efektima u umetnosti kao izrazima ili postignuima novog ili tehnolokog napretka, on je pre neka
vrsta introvertnog korisnika ili potroaa13 novo medijskih ili drutveno-tehnolokih praksi u izvoenju kritinog, singularnog, bihevioeralnog dogaaja (event)
iji se intezitet i afekt prezentuju uivo ili dokumetnuju i posreduju u sistemima
komnikacije ili izlaganja u svetovima savremene umetnosti. Todorovi, najee,
umetniki rad postavlja kao ivo izvoenje kojim se afektivni uzorci uvode u specifinu izvedbenu situaciju potencijalnosti koja korespondira ivotnim situacijama
savremenih graana. Izvedbenu situaciju postavlja ili kao intervenciju na telima
drugih ljudi (autorsko eksperimentisanje sa interventnom drugou) ili na svom
telu (tradicionalni model tela umetnika kao objekta i subjekta umetnosti). Izvedbeni dogaaj se pojavljuje unutar privatnosti ili zatvorenih drutvenih situacija.
Kasnije e biti dokumentarno-medijski prezentovan javnosti; odnosno, izvedbeni
dogaaj se pojavljuje unutar javnosti, gde ukljuuje interakciju sa biotehnologijom i funkcionalnou ljudskog tela saradnika u umetnikom projektu ili prisutne publike koja je dovedena do situacije reflektovanja sopstvene intimnosti unutar javne sfere. Odnos privatnog i javnog intimnog i zajednikog eksplicitno je
razraen kao konstitutivna atmosfera potencijalnosti dogaaja umetnikog dela i
njegovih afektivnih uinaka.
Meutim, svaki dogaaj koji izvodi je singularnost: potpuna pojedinanost tu i
tada u odnosu na ponaanje ljudskog tela (bihevioralnost), ali i, dalje, na potencijalnosti oblikovanja ivota tu i tada u odnosu na umetnikovu nameru da publiku suoi sa
dogaajem izvan njihovih uobiajenih ivota u jednoj situaciji koja je ozbiljna i prava
kao bilo koja ljudska situacija u stvarnom ivotu izvan sveta umetnosti. Singularni
dogaaj je ono to se odigrava tu i tada u svojoj specifinosti, neuniverzalnosti i razliitosti od pretpostavljenih kliea kulture ili teorijski orijentisanih optosti. Svaki
dogaaj prelazi put od neponovljive i neuporedive singularnosti, to je dimenzija
izvedenog dogaaja do pojedinane instance u nekoj familiji mogunosti, a to je reBoris Groys, The Artist as an Exemplary Art Consumer, iz Erjavec, A. (ed.), Aesthetics as Philosophy
XIXth International Congress of Aesthetics - Proceedings I, Filozofski Vestnik t. 2, ZRC SAZU,
Ljubljana, 1999, str. 87-100.
13
im dokumentacije. Todorovi ne radi sa konanim brojem predstava singularnosti i zastupnikim tekstom koji obeava optost i nasluuje univerzalnost ljudskog.
On radi sa singularnou dogaaja koja se potencijalno moe dogoditi u bilo kom
kontekstu kulture/drutva i time singularnou inicira potencijalnost spekulativnih, naknadno konstruisanih univerzalnosti. Njegova dela ne simboliu univerzalnost, ne pripovedaju o nekoj velikoj ili pravoj univerzalnosti ili o metajeziku
politike i etike, ve izazivaju mogunost singularnog dogaaja uvek i svuda, tj. u bilo
kojim uslovima i okolnostima svakodnevnog ivota. Uvek je re o pojedinanosti
izvoenja dela u nekom intervalu vremena, prostora i ivota. Ali, ipak, sve to to
uini u jednom trenutku mesta i ivljenja biva izloeno i preputeno dejstvu unutar
sistema umetnosti: direktno kao dogaaj i indirektno kao dokument.14Referentni, a
time potencijalni odnos dogaaja i dokumenta je bitan za njegovu umetniku praksu koja kontradiktorno suoava situaciju gledaoca kao svedoka.
Svedok 15 je usred dogaaja i svedoi o verodostojnosti svog prisustva (biti-u)
i sauesnitva (biti-sa) u dogaaju koji je inicirao Todorovi u stvarnom svetu i
koji se odvijao, najee, netransparentnim drutvenim mreama u kojima su
biopolitiki i bioetiki zahtevi dovedeni u koliziju sa odlukama koje gledalac-svedok mora da donese. Todorovi izlazi iz sveta umetnosti, deluje izvan normi i navika o artificijelnosti umetnosti, da bi zatim mapirane i indeksirane atrakcije i afekte
stvarnog sveta komunicirao mehanizmima unutar institucija umetnosti (izloba,
festival, prezentacija projekta).
Todorovievi umetniki radovi imaju odlike simptoma unutar mikrobiopolitike i mikro-bioetike, poto su performativni i interventni u odnosu na
stvarno konkretne i prepoznatljive drutvene konstrukcije nadzora, identiteta,
normi socijalizacije, vrednosti pristupanja ljudskom ivotu i modusa izraavanja/
prikazivanja, odnosno, ponaanja u stvarnom ivotu. Pri tome, ono mikro znai
da se Todorovi ne bavi velikom meta-politikom borbi drutvenih klasa, velikimreal-politikim pitanjima o rasnim, nacionalnim ili generacijskim ideologijama
svakodnevnog ivota ili o bioetikim kriterijumima univerzalne ljudskosti, ve se
bavi sa politikom i etikom mikro-klima izdvojenih i prezentovanih u svetu umetnosti kao segmentu kulture/drutva unutar mnogostrukosti oblikovanja ivota.
Todoroviev rad je transgresivan poto provocira, invertuje i ini neodreenim, otuenim, esto i sablasnim, utilitarnost i pragmatinost javnih diskursa
oekivanja od politikog i etikog delovanja. Danas nije transgresivan onaj rad koji
oigledno kri neki bitan ili nebitan drutveni zakon - sistem pravila ponaanja i
politike korektnosti, ve onaj rad koji na svojim atrakcijama i afektacijskim efektima demonstrira da je drutveni zakon/norma ili navika javnog mnjenja pravo
i jedino mesto transgresije. Todorovievi prividno hladni i racionalno planirani
umetniki radovi suoavaju gledaoca-sauesnika sa ubrzanim otuenjem i temeljBoris Groys, Umjetnost u doba biopolitike od umjetnikog djela k umjetnikoj dokumentaciji,
iz Neda Bero (ed), Boris Groys : Uiniti stvari vidljivima Strategije suvremene umjetnosti, Muzej
suvremene umjetnosti, Zagreb, 2006, str. 7-28.
15
Giorgio Agamben, Svjedok, iz Ono to ostaje od Auschwitza Arhiv i svjedok (Homo Sacer III),
Biblioteka AntiBarbarus, Zagreb, 2008, str. 19-28.
14
nom nesigurnou, ak i brigom (sorge)16 pred onim u emu se naao/nala i pred

onim ta ga ili ta je oekuje. Dogaaj ini nesigurnim nas u svetu i svet oko nas.
Za Todorovia ekspresivni uinak umetnikog dela nije izraz umetnikovih
unutranjih stanja, ve efekat sistema racionalnosti i utilitarnosti drutvene moi
koja konstituie politika pravila i etike norme koje pokazuju svoje idealizacije i
cenzure u proizvoenju afektacijskog dogaaja. Afektacijski dogaaj je polje praenjenja koje se saglasno Brianu Massumiu moe opisati sledeim reima:
Pre bleska postoji samo potencijalnost u kontinuumu intenziteta: polje
potencijalnih estica.17
I to jeste jedno od bitnih odreenja Todorovievog koncepta umetnikog dela.
Umetniko delo za njega nije ulna pojavnost koncepta za estetsku kontemplaciju, ve je instrument za reaktuelizaciju izabranih ulno-telesnih uzoraka egzistencijalne ili eksperimentalne (stvarne ili fikcionalne) stvarnosti za ljudsko stvorenje
(telo, organizam, duh/um). Bez obzira da li se hirurki uzimaju telesne masnoe
samog umetnika koje se koriste za izradu sapuna za kupanje (Agalma, 2003-2004),
da li se telo druge osobe podvrgava hirurkoj intervenciji radi estetske korekcije
(Korekcija-portret, 2004), da li se sakuplja ljudska kosa iz frizerskih salona od koje
se industrijski proizvodi ebad ili tkanina za modne kreacije, da li se video/fotografski portretie zatvorenik osuen zog tekog zloina (Portret jedan, 2015) - delo
ne reprezentuje i ne iznosi bioetiki ili biopolitiki stav umetnika, ve suoava gledateljku/gledaoca sa situacijom koja je otvorena za njene/njegove politike i etike
reakcije. Re je o simptomu-delu tj. afektivnom-agentu koji da bi bio identifikovan,
klasifikovan i prosuen, mora da bude uveden u procedure izvoenja individualnih
ili kolektivnih iskustvenih dogaaja. Re je o moguem oblikovanju ivota u njegovoj konkretnoj i izuzetno netransparentnoj singularnosti. Todorovi namerno
manipulie netransparentniou simptoma da bi pokrenuo spekulativni ili intrigantski um savremenog graanina.
Todorovi pseudo-objektivne stavove medicinske, farmaceutske, higijenske,
pravne ili potroake logike tj. uobiajene ideologije odravanja svakodnevnog ivota kao privida sveta u kome je sve u redu - suoava sa naglaenom nesigurnou
koja proizilazi iz same umetnosti u savremenom svetu, gde se umetnost ne identifikuje sa ideologijom pseudo-objektivnosti nauka ili etiko-politikih dikursa.
Umetnost se zato pokazuje kao neka vrsta taktikog eksperimentalnog poligona za
izvoenje simptoma drutvenih oblika ivota koji nemaju pseudo-objektivnu verifikaciju uobiajenu za ideoloke dispozitive nauka, medicine, ekonomije, prava,
politike ili prihvaene etike tj. smisla delanja sa smislenim konsekvencama. Oduzimanje smisla konsekvencama ponuenih vizuelnih, objektnih ili bihevioralnih situacija i dogaaja stvara oseaj dezorijentacije. Sve je mogue i sve to je ponueno
nekud vodi. Ali, izlaz, cilj ili barem identifikaciona doxa kao da izmie poto umetMartin Heidegger, Briga kao bitak tubitka, iz Bitak i vrijeme, Naprijed, Zagreb, 1988, str. 205-262.
Brian Massumi, Introduction: like a thought , iz A Shock to Thought expression after Deleuze and
Guattari, Routledge, London, 2002.
16
17
nik nije biotehniar moi/morala. Za razliku od savremenih naunih, tehnolokih,

politikih ili bilo kojih drugih upravljakih modela, u savremenoj umetnosti se ne
nude protokoli za ispravno ljudsko delanje u konstruisanoj neizvesnoj situaciji
prepoznavanja, reavanja ili prevazilaenja traumatine situacije tj. umetnikog
dela kao simptoma eksplicitne ili implicitne traume. Todorovievi umetniki projekti nisu usaglaeni sa dominantnom biopolitikom ili povezani sa oekivanjima
objektivizirajue bioetike povezane sa disciplinovanjem tranzicijskog neoliberalnog graanstva, naprotiv, oni izneveravaju njihove protokole arbitrarnou koja
ne nudi reenje date situacije ve otvara, poveava i ubrzava problematiku koja
svojom otvorenom nerazreenou brutalno suoava telo gledaoca sa mehanikom
svake moi - upravo one moi koja u savremenim drutvima stoji iza biopolitike i
bioetike u beskrajnoj produkciji ekonomskog vika vrednosti.
U strogom smislu svakog etikog skepticizma moe se postaviti pitanje koje
implicitno pokreu razliite singualrnosti Todoroveevih projekata: ta ako za
nae inove, ma kakvi oni bili, nemamo opravdanje? ta ako ne moemo opravdati nas
same kao oblik ivota? Kako tada ivot funkcionie meu drugim oblicima ivota
koji mu ne daju smisao?
U tradicionalnoj umetnosti (tzv. likovnim umetnostima) naznaena etika/
politika pitanja su indeksirana u modalitetima prikazivanja i izraavanja. Etiko
ili politiko je ono to se umetnikim delom prikazuje ili izraava u de dicto obliku kao simbol, alegorija ili narativni konstrukt. ak i ako se u delu radi o prestupu
politikih zahteva ili etikih normi, transgresija je data kao predstava prestupa ili
vizuelno-narativni govor o prestupu. Moe se ukazati na proceduru posredovanja
vizuelno-tekstualnog znaenja i smisla.
Naprotiv, ako govorimo o simptomima koji omoguavaju transgresiju - re je
o delima Zorana Todorovia, tada je njegovo delo u de-reformi a to znai da se ne
moe praviti razlika izmeu stvarne situacije/dogaaja i situacije/dogaaja koja
je umetniko delo. Umetniko delo ne lii na stvarnost ono jeste konstrukcija ili
izvedba stvarnosne situacije i dogaaja, mada je konstruisana ili izvedena u polju
umetnikovih transgresivnih intencija. Todorovi namerno koristi izvesne oblike
proizvodnje usmerene na preobraaj ljudskog materijala (masnoa, tkivo, kosa,
koa) u artefakt ili robu (sapun, ebe, odea). Upotreba ljudskog materijala (kose,
tkiva) ini situaciju problemski sugerisanom u smislu politike rada sa oblicima ivota, te sa bioetikim kriterijumima upotrebe ljudskog materijala kao proizvodne
sirovine. Poenta Todorovieve produkcije je da opisanu konstelaciju odnosa ostavi relativno netransperentnom, ime omoguava etiku, politiku ili kulturalnu
spekualciju o stvarnim namerama umetnika, efektima takvih inova u kontekstu
upotrebe ljudskog materijala kao sirovine. Sugerisana relativna netransparentnost
je relaciona podloga na kojoj njegova simptomska intervencija provocira naa
etika, politika ili kulturalna uverenja o neupitnosti i zatienosti ljudskog ivota.
On rauna da su etika/politika uverenja deo lokalne i, zatim, ire doxe koja svojim
klieima podupire nae gledalake reakcije, intrige ili aktivne platforme.
Todorovi u jednom od poslednjih projekata Portrait one (1915) izlae fotografiju ili video snimak. Snimak nema estetsku pozicioniranost umetnikog dela, ve
ima karakter administrativnog hladnog snimka. Na snimku se vidi stariji mukarac,

verovatno u radnikoj ili zatvorskoj uniformi. Snimak je neutralan, a to znai neekspresivan i bez vizuelnih zahteva za estetskim, etikim ili politikim prepoznavanjem ili identifikovanjem osobe. Sekundarne informacije su da je to fotografija
koja prikazuje zatvorenika osuenog zbog najteeg krivinog dela. Prilikom izlaganja rada u Beogradskoj galeriji Remont bio je izloen tablet sa linkovanim web
podacima o snimljenom mukarcu i njegovom zloinu i kazni: ubistvo oveka koji
je bio darodavaoc organa (bubrega) erki budueg ubice itd.
Snimak suoava gledaoca sa otvorenim i neodreenim pitanjima o razlogu
izlaganja. Zapravo, o moguim podtekstovima ili fetiizacijama ili fascinacijama,
odnosno, politikim/etikim odlukama u izboru modela snimanja i o odnosu prema sloenoj biopolitici savremenog drutva, medicinskoj politici, ivotnim okolnostima, sudskoj politici, zatvorskoj politici, bioetikim pitanjima darovanja i oduzimanja ivota. Ali, sva ova pitanja nisu postavljena umetnikim delom - ona, ak ne
moraju bitri izreena, ak ni miljena u vezi sa delom. Ono to umetnik ini jeste
da gledaoca sugestivno suoava sa velikim brojem nepoznanica koje mora razreiti
ako eli da ue u igru sa delom koje je otvoreno obeanje tamne mrlje ljudskosti.
Pri tome, nije u pitanju zahtev za razumevanjem umetnikog rada. Pre je re o situaciji u koju je gledalac gurnut i u kojoj moe da reaguje na osnovu svojih ubeenja,
moralnih stavova, predrasuda, etikih izbora, sapatnje sa rtvama bolesti, ubistva,
utamnienja. Umetnik vodi politiku pozicioniranja gledaoca/gledateljke u odnosu na minimalne i netransparentne informacije, te na transcedentni/singualrni
uas koji moda, tanije, verovatno stoji iza njih.
Todorovi svojim delom ne nudi katarzini mimezis, ve antagonistiki i konfliktni simptom koji jeste potencijalnost za pozicioniranje u bioetikom polju intrige ili istine za pogled individualnog ili umreenog kolektivnog tela. Bioetika problematika biva dovedena do tela/pogleda gledaoca vizuelnim reimom fotografske
ili video slike koja polje individualne i drutvene ulnosti-senzibilnosti konfrontira
sa nesigurnou odnosa intrige i istine tj. reprezentacije (transcedencije) i dogaaja (singularnosti).
Tatjana Rosi
Paralelni reimi postojanja i

samodovoljnost vrste - totalitarizam
antropocentrinog koncepta due
u Maloj sireni Hansa Kristijana
Andersena
...mramorni kip deaka...
Mala je princeza imala u svom vrtu kip i taj je kip oboavala sa neskrivenom
predanou. Malo bi nedostajalo da se ta strast nazove idolopoklonstvom, no, na
svu sreu, re je bilo o deijoj igri, o devojici koja je oboavala mramorni kip deSARAJEVSKE SVESKE N 47/48|255
aka princeza je naime imala manje od deset godina kada je na morsko dno, sa
lae nastradale u brodolomu, pao kip kojim je ukrasila svoj deli carskog vrta. A
ipak, zapravo se radilo o idolopoklonstvu, samo to ga niko u miroljubivom vodenom carstvu nije prepoznao niti nazvao tim imenom: mala je princeza naime bila
mala sirena a ono to je oboavala bilo je savrenstvo samo otelotvoreno u liku mramornog deaka; u liku koji predstavlja sirenama stranu, drugu vrstu bia, razliitih
od one kojoj je pripadala mala sirena. Bila je to, dakako, savrenija vrsta, vredna
divljenja, ljudska.
I eto, na samom poetku prie o zagonetkama antropocentrinog koncepta
due u Maloj sireni - koji nam svaka pria o romantinoj ljubavi uvek iznova zadaje poput nekakvog obrasca krije se protivurenost. Ljudska vrsta i svet podvodnih
bia nalaze se u bliskom, neuimitnom ogledanju: sve je slino a ipak tako razliito u
ta dva sveta i nije sasvim jasno u kom od njih bi trebalo da traimo odgovore na neka
etika pitanja koja Andersenova bajka pokree.
Mramorni kip, oivljen senkama cvea koje je mala sirena uzgajala sa ljubavlju, ne bi li ga potakla da joj uzvrati oseanja, priinjavao se ponekad odista ivim.
Ta varka, taj odsjaj due koji se pojavljivao na njegovom lepom mramornom licu
bio je odsev same udnje male sirene, same biti njenog nespokoja i tenje ka drugaijem svetu, uzvienijem i boljem. Bez te udnje, koja je i samo rumeno cvee u
princezinom vrtu nagonila da se njie i nestrpljivo leluja od iekivanja, mramorni
bi deak bio niko i nita, zaboravljeni treerazredni vajarski rad potonuo u nekoj
od bezbrojnih oluja koje presreu brodovlje na njihovim trgovako-gusarskim putevima. Ali upravo zahvaljujui onoj koja nije imala ljudsku duu mramorni deak
izgledao je ivim; upravo mu je rad udnje one koja je pripadala drugoj i drugaijoj
vrsti bia udahnjivao njegov ivi, ljudski izraz koji se obino pripisuje unutranjem
radu ljudske psihe i oseanja, misli i duhovnih pregnua. Kako je mogue da ona
kojoj nije dato da uiva prednosti i preimustva ljudske due udahne odsev te due
u mramornog deaka? Kakvim je inima naa mala princeza uspela da prevlada sve
prepreke koje stoje na njenom putu do deakovog mramornog srca i uini ga ivim, uprkos svojoj prirodi vene strankinje u ljudskom svetu besmrtne due? I o
ijoj dui se zapravo radi kada se ita dobro poznata Andersenova bajka koja stare neoplatonistike mitove dekodira u hrianskom kljuu, pripovedajui o sireni
reenoj da stekne ljudsku duu i tako postane bie druge vrste, hibridno bie koje
u svet besmrtne ljudske due moe biti inicirano samo romantinom ljubavlju sa
mukarcem koji e upravo nju izabrati za svoju ivotnu saputnicu i na taj nain joj
podariti svoju sopstvenu duu koja e postati njena, uinivi je, - na taj nain ljudskim biem?
Protivurenost je utoliko vie zbunjujua ukoliko se setimo da mala sirena
jedva da je navrila deset godina kada se snaga njene strasti rasplamsala toliko i
tako da je bila u stanju da neivom predmetu udahne privid ivota; da je pokrene
na dugaak, opasan put koji e joj razotkriti lepotu i prokletstvo inverzija koje nam
uvek iznova namee antropocentrina slika sveta u ijem je sreditu mramorni kip
mladog mukarca, skoro deaka, gotovo uvek Narcisa koji kao da ne postoji dok se
ne ogleda u ogledalu tue due.
...oluja romantine ljubavi...

Pet dugih godina mala sirena je ekala da izae na povrinu mora i vidi izbliza ljudski rod u svoj njegovoj slavi. Kao i svaka druga mlada sirena i naa je imala
na to pravo kada navri petnaest godina i ona je na to pravo ekala strpljivo iako
sa tugom jer joj se inilo, kao i svakoj devojici, da nikada nee porasti. Ali kada je
najzad dobila pravo da se otisne na puinu i upozna svet ljudi, ona ga je upoznala u
jednom haotinom, iznenaujuem vidu. Za razliku od svojih sestara ona nije sauvala distancu u odnosu na ljude koje je gledala, zaboravila je na svoje poreklo i
mladi kraljevi sa broda, neobino slian mramornom deaku iz njenog vrta, osvojio joj je srce. Da bi ga spasla u iznenadnoj oluji rizikovala je svoj sopstveni ivot ali
nije marila do obale ga je donenela paljivo plivajui, oarana bliskou sa biem
drugog, zemaljskog sveta i druge, ljudske rase.
Oluja je kao i svako nevreme pomerila granice dozvoljenog i oekivanog.
Mala sirena, i sama ophrvana olujom svoje ljubopitljive ljubavi, bila je omaijana
onim koga je spasila. Takoe, bila je omaijana mogunou da zahvaljujui njemu
stekne ono za im je najvie udela besmrtnu ljudsku duu. Jer, kae bajka, i kae
mudra i nekoliko stotina godina stara sirenina pramajka, samo ljudi ive veno zahvaljujui svojoj besmrtnoj dui sirene, iako ive due od ljudi i mogu da uivaju u
arima ivota i po nekoliko vekova, na kraju umiru i pretvaraju se u bezvrednu, kratkotrajnu morsku penu koja nestaje kada talasi udare svom silinom o stenovitu obalu.
A mala sirena nije elela da nestane na taj nain. Tako da se zaljubila istovremeno i u
kraljevia i u njegovu besmrtnu duu, duu koju je i sama elela da ima i za koju je verovala, svom snagom romantine ljubavi, da e joj biti pravedno poklonjena u onom
trenutku u kom kraljevi bude svima objavio svoju ljubav prema njoj, onoj koja ga je
spasila. Koja je sauvala njegovu besmrtnu duu za njega ali, i tu nastupa ta slatka
kalkulacija koja postoji u svakom obrascu romantine ljubavi i - za sebe.
Ljubav male sirene jeste bezrezervna ali nije bezinteresna: mladi kraljevi, otelotvorenje njenog sna o konanom preobraaju u drugu vrstu, trebalo bi da joj omogui, ispunjenjem njenog sna o romantinoj ljubavi, metamorfozu o kojoj je godinama sanjala. Jer romantina ljubav uvek to jeste: san o nemoguem preobraaju, beg
u drugaije, putovanje u nepoznato koje bi trebalo da nam garantuje, svim olujama
uprkos, jedan miran, uzvien i bolji svet iji poredak ne podlee nikakvim promenama niti potresima. Iako zasnovana na enji za nemoguim, na olujama iznenaenja
i tektonskim porazima obrazac romantine ljubavi ne odustaje od vere da je mogue
nai formulu sopstvenog otelotvorenja, vlastitu uspenu realizaciju udnje za dalekim i nedodirivim svetom besmrtnosti. Obrazac projektuje u daleko i nedodirivo
upravo ono to mu je imanentno i na emu je zasnovan: besmrtnost ljubavi nije u trajanju ve u trenutku, nije u venosti ve u strasti koja ono to je samo tren pretvara u
duboko, i nikad potom narueno oseanje da smo jednom, ipak, bili besmrtni.
...kraljevi je zapravo mramorni kip iz sireninog vrta...
Na slian nain mala sirena projektuje u svoju romantinu udnju za kraljeviem strast sopstvene due koja je ono to pokree itav perpetum mobile AnderseSARAJEVSKE SVESKE N 47/48|257
nove bajke jer kako bi se drugaije mogla nazvati sila unutranjeg htenja, snaga
posveenja, jaina volje i pesnika posveenost ispunjenju sopstvenog sna/cilja
koju pokazuje glavna junakinja Andresenove bajke. Ta strast se odslikava na kraljevievom licu, i u njegovom ponaanju, ba kao to se nekada odsjajavala na licu
mramornog deaka: kraljevi zapravo nije nita drugo do isti onaj mramorni kip
idolopokloniki oboavan koji dobija znaaj zbog toga to ga takvim vidi sirenina
dua.
Problem male sirene je, meutim, posledica jedne ideoloke zablude: mala je
devojica-sirena u ranom detinjstvu ula mnogo pria i predanja koje su govorile
o razlici izmeu donjeg, vodenog i gornjeg, zemaljskog sveta kao i o razlici izmeu
podvodnog i zemaljskog naina ivota. U svim tim priama uvek je isticano, ak i
od strane mudre sirenine pramajke, kao i od drugih predstavnika podvodnog sveta
poput mone vetice, da postoji samo jedna vrsta bia koja imaju duu. Dakako, ta
je dua besmrtna i ta je dua ljudska. Druge vrste i bia ne mogu pretendovati na
to da imaju svoju sopstvenu duu niti svoju sopstvenu besmrtnost: u antropocentrinom modelu sveta vrhovne vrednosti su one koje zastupa ljudska vrsta koja, po
predanjima koje slua mlada sirena, ak ni ne mora zasluiti svoju besmrtnost. Ljudima je po tim predanjima besmrtna dua imanentno, arbitrarno i a priori data. U
Andersenovoj bajci besmrtnost ljudske due nije uslovljena hrianskim uenjima
o dobru i zlu po kojima veno blaenstvo onostranog uivaju samo dobre due.
No hriansko e uenje, sasvim shodno logici inverzije koja vlada odnosom meu
vodenim i kopnenim svetom u ovoj prii, svoju primenu i opravdanje nai upravo u
razreavanju sudbine i sluaja nesreno zaljubljene male sirene.
Pre tog razreenja vratimo se praznini u kojoj se ogleda i koju ispunjavaju
tenje i stremljenja sirenine due. Napisana u duhu romantiarske tradicije koja
upravo u dui vidi kako klicu besmrtnog ivota tako i iskru promene, otpora, imaginacije koja svakodnevicu transcedira Andersenova je bajka upravo u liku glavne
protagonistkinje predstavila zablude, lutanja, iskuenja i iskupljenja hrianske
due na njenom putu ka besmrtnosti. Interesantno je, meutim, da je, ne tako neuobiajeno za Andresena, to lutanje due onih za koje se obino pretpostavlja da
nemaju due ili da su je izgubili onih bia koji u antropocentrinoj, logocentrinoj i falocentrinoj zapadnoj kulturi jesu potinjeni i marginalizovani, slabi i ponieni, feminizovani i lieni glasa odnosno mogunosti da se zaloe sami za sebe i
za svoja prva, mogunosti da se predstave zajednici kao njeni punopravni lanovi.
Mala sirena, zauvek liena svog glasa, otelotvoruje upravo sva ona deklasirana i zaboravljena bia, predmete i vrste kojima je Andersen u svojim bajkama toliko puta
pokuavao da da pravo glasa, pravo na ljubav i razumevanje, znajui, bolno, da je to
nemogui i na poraz osueni pokuaj.
Otuda nije nimalo nebitno to podvodni i kopneni svet toliko lie jedan na drugi. No, ne bi se trebalo zavaravati: iako je u podvodnom svetu klasna i drutvena
hijerarhija vrlo slina nadzemnom, kopnenom drutvenom reimu re je o slinosti koja nikada ne vodi ravnopravnosti no sve veem meusobnom otuenju. Iako
naoko slina, ova su dva sveta neuporediva, nesameriva i nesagledivo udaljena jedan od drugog. Svaki od ova dva sveta ima sopstveni reim ivota, zasluga i dru258|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
tvene organizacije, kao i emotivnih i duhovnih vrednosti; ta dva reima nikad se

ne ukrtaju ve se razvijaju nezavisno jedan od drugog, paralelno (ili, geometrijski
preciznije mimoilazno?), gradei svaki svoju, odvojenu vrednosnu logiku due.
To postaje oiglednim u trenutku kraha ideje o moguoj romantinoj ljubavi izmeu kraljevia i male sirene: ne samo da mala sirena ne moe da zastupa samu sebe
i otkrije svoj pravi identitet spasiteljice ve ni kraljevi ne prepoznaje u njoj onu
koja ga je spasila. Koncept romantine ljubavi ovde je ozbiljno naruen: nije re o
nesporazumu koji se moe ispraviti ve o sutinskom neprepoznavanju koje nije
mogue u prii o romantinoj ljubavi koja dozvoljava nesrean kraj, razdvojenost
ili ak i smrt zbog iznenadnih nesrenih okolnosti (ekspirov Romeo i Julija), ali
nikada ne dozvoljava da se dva zaljubljena bia ne prepoznaju u ontolokom jedinstvu, shvatajui, zahvaljujui olujnoj strasti koja pomera granice, da jesu jedna dua
u dva tela. Konano, kraljevi bira draganu koja neverovatno lii na malu sirenu i
ak ima i isti glas kao ona ali ipak nije sirena.
Slinost kraljevieve budue neveste sa malom sirenom uvredljivo je bolna ali
i alarmantna. Ona upozorava na sebe kao na simptom dva reima, naoko slinih
ali sutinski razliitih svetova, nespojiva su i moraju ostati takvim, razvijajui se
nezavisno jedan od drugog i bez uzajamnog meanja, ne dozvoljavajui nikakve
hibridne situacije u kojima bi se otvorio prostor drugaijim, kiborg identitetima.
Ne zaboravimo da antropocentrinom slikom zapadne kulture vlada muka figura
narcistiki zagledana u sopstveni odraz. Mala sirena koja je na put traenja sopstvene besmrtnosti krenula iz idolopoklonike pozicije oboavanja mramornog
deaka suoie se sa iznenadnim otkriem svoje samodovoljnosti na tom putu,
samodovoljnosti koja dekonstruie kako antropocentrinu viziju sveta tako i muko/ensko mesto u njoj. Jer, kada bi se upitali koji od ova dva sveta zapravo predstavlja pravi, istinski put due i njene borbe za besmrtnost vratili bi se u isti onaj
vrt u kome je desetogodinja sirena snagom svojih unutranjih htenja uspevala da
udahne privid ivota u mramorni kip, na onu istu palubu broda na kojoj petneastogodinja sirena uspeva, snagom svoje istinske ljubavi, da ostavi kraljevia u ivotu
(spasavi ga ovoga puta odista), da baci u vodu veticin no i tako konano zbaci sa
sebe krivicu zbog kalkulacije o zadobijanju besmrtne ljudske due koja je, od samog
poetka, bila upisana u romantinu ljubav prema kraljeviu.
U ovom trenutku mala sirena postaje vazduna vila kojoj je vraeno svojstvo
govora, njen divni glas koji u dugoj istoriji alegorijskog predstavljanja due u zapadnoj civilizaciji nikada nije bio nita drugo do sama supstanca due.
...glas i bosa stopala...
Podsetimo se na tri slike iz te istorije.
U prve dve, vezane za starogrku mitologiju, ensko fantastiko bie vezano
za svet voda ima znaajnu ulogu za razumevanje sloene uloge glasa u ljubavnoj
komunikaciji, zavoenju i samopredstavljanju. Prvo je pria o nimfi Eho i Narcisu,
drugo je pria o slavnom Odiseju. Poput male sirene i Eho je bila kanjena oduzimanjem glasa kada je otkrila da joj je Eho neposluna, Hera ju je osudila da moe
govoriti samo reima drugih, tako to je ponavljala zadnje rei njihova govora. Tako
kanjena Eho nije mogla iskazati Narcisu svoju ljubav reima te ju je nestrpljivi
Narcis oterao. Eho je zamolila Afroditu da je usmrti i Afrodita joj je usliila molitvu
ali je u prirodi sauvala njen glas koji joj se svideo. Tako je ime nimfe Eho postalo
sinonim za odjek ili eho koji se na pojedinim mestima u prirodi razlee iznad vode
ili unutar peina. U ve uvenoj prii o Odiseju koji je odoleo arima sirenine pesme
koje je ipak uo, i ona ga nije namamila da se sa svog broda strmoglavi u morske ponore kao da znamo sve. Morske sirene iz ove prie mnogo su opasnije i zavodljivije
od male sirene ali neto od njihove moi mogu se naslutiti i u Andersenovoj bajci
glas je maloj sireni oduzet ne samo zbog toga to je to cena/kazna koja se plaa saradnji sa zlim silama i to bi joj njena lepota trebala biti dovoljna da oara kraljevia
ve i zato da bi susret sa kraljeviem bio lien bilo kakvog sablanjivog, manipulativnog, zavodnikog zova sadranog u sireninom glasu. Mala je sirena na izvestan
nain morala garantovati da e se odrei smrtonosne erotinosti sadrane u zovu
sirenine pesme i da e se osloniti na dogmu romantine ljubavi u ijoj je osnovi verovanje da e biti prepoznata, da e njena sutina, njen identitet biti prihvaeni u
ljubavnom zanosu bez ikakvih dodatnih, zavodnikih smicalica; u nepatvorenoj istoi pravog susreta u kome se dva bia uzajamno prepoznaju kao jedno. Gledano
iz perspektive antikog mita Andersenova je junakinja od sirene koja otima tuu
duu morala postati nimfa koja govori tuim reima i koja postaje ogledalo tuoj
dui, morala je potvrditi svoju idolopokloniku vernost mramornom kipu, kraljeviu Narcisu koji se nalazi u sreditu antropocentrine slike zapadne kulture. A sve
to zbog zablude da sirena svoju sopstvenu duu nema i ne moe imati i da se uvek
mora sluiti dosetkama kako bi je nekako otela od oveka-besmrtnika.
U treoj slici, onoj koja pripada neoplatonistikoj hrianskoj tradiciji i uenju o dui, bosa stopla muenice izjednaavaju se sa bosim stopalima Bogorodice
koja se uznosi u nebo, neokaljana, pronaavi besmrtnost, dok je u renesansnoj
slikarskoj tradiciji njena dua predstavljena belim golubom koji uzlee u nebo.
Mala sirena, ona koja je izgubila glas, samu svoju duu, dakle, da bi dobila ljudsko/
devojako oblije zauzvrat je stekla sposobnost da osea i trpi uasnu bol pri svakom
svom koraku. Ta bol je simbol njene nove, ljudske, hrianske duevnosti. Njena bosa
stopala koja krvare postaju jedan od centralnih motiva bajke ona su mesto stranog ugovora na kome mala sirena uvek iznova plaa cenu svoje steene ljudskosti.
Moglo bi se rei da je ovaj bol, neljudski i mazohistiki, jedino mesto na kome se, u
Andersenovoj bajci, ukrtaju dva inae paralelna reima due i postojanja, oliena
u podzemnom i kopnenom svetu. Mala je sirena sa stopalima koja krvare ne samo
olienje hrianske muenice ve i nedopustivo, bolno mesto ukrtaja dva sveta
koje uvek krvari; ona je kiborg identitet koji mora biti uniten da bi se totalitarizam besmrtne ljudske due potvrdio u svojoj opravdanosti i paralelizam dva reima
postojanja nastavio. No nasuprot tom totalitarizmu Andersenova umetnika volja
da otelotvori manjinske glasove na najneobinije mogue naine od tradicionalne
antike zavodnice pravi hriansku Mariju Magdalenu: u tom ukrtaju se i otvara
pitanje koji od dva sveta iz Andersenove bajke zapravo polae pravo na istinsku
duu i da li se moe govoriti o razliitim, raznovrsnim i polivalentnim konceptima
due, manje totalitarnim i bogatijim znaenjima od autoritarnog antropocentrinog koncepta due. I konano, podrazumevaju li ti drugaiji koncepti due uzajamno proimanje i komunikaciju ili se zasnivaju na bezinteresnom su-bivanju u
okviru koga dva ili vie reima egzistencije/etike due jedan drugog ne ugroavaju
ali ne dozvoljavaju niti meusobne susrete ni stvaranje novih oblika postojanja, novih biolokih i etikih vrsta?
...samodovoljnost vrste...
Jer ini se da je ideja o samodovoljnosti vrste bilo koje vrste prava prepreka
stvaranju polivalentnih koncepata due. Otuda je kljuno pitanje Andersenove bajke, kao i uvek kada je Andersen u pitanju, etiko, ili, recimo to smelije, bioetiko to
znai istinski i konano ljudsko, usmereno na sveukupnost postojanja, na ideju
ukidanja samodovoljnosti. U razmiljanju povodom ove Andersenove bajke i naina na koji se u njoj uspostavlja trei paralelni reim postojanja due, (reim vazdunih vila koji ohrabruje malu sirenu na njenom putu ali ne ukida smodovoljnost
vrste kao takve niti ukida totalitarizam antropocentrinog koncepta due) moemo se upitati nije li Andersenova ljubav prema marginalizovanima ipak otvorila
mnogo vie prostora za novo nego to bi se to moglo zakljuiti na prvi pogled. Nije
li mala sirena kao novi oblik etikog postojanja, kao hibridno etiko bie, zapravo
postavila uslove za stvaranje novih bioetikih a time i biolokih oblika postojanja?
Nije li novi etiki koncept onaj koji susreemo kako u ovoj tako i u ostalim Andersenovim bajkama ve dovoljan uslov za razmiljanje o novim vrstama koje e
nastati u okviru novih etikih praksi, vrsta sa kojima moda ve delimo planetu a da
to ak i ne primeujemo, zatieni zabludom i platom sopstvene samodovoljnosti?
Moda ne oseamo, poput kraljevia iz Andersenove bajke, dodir vazdune
vile koja se sa nama oprata? Moda proputamo ansu da se probudimo iz sopstvenog narcistikog sna i steknemo nove sagovornike? Moda smo, ba kao u bajci, ve
postali mramorni kipovi u neijem vrtu i samo nas neiji tui glas moe oiveti?
...jer ljudska bia moda ni ne postoje osim kao fragmenti fantazija o superiornosti
ljudske vrste?...
Predrag Krsti
Anatomija pitekofobije: mentalna

geografija King Konga
Rodonaelnikom filmova u kojima se pojavljuju majmuni mogao bi se smatrati
crno-beli film King Kong iz 1933. godine Meriana Coopera i Ernesta Schoedsacka.1
ovekoliki majmun je dodue i pre toga u knjigama i filmovima esto predstavljao
iskrivljen i zakrljao vid ivota koji, kao metafora instinktivne prirode, istie razliitost neiskrivljenog i naprednog ljudskog ivota. Na poetku Tarzan of the Apes
Edgara Ricea Burrougha iz 1912. godine majmun Kerchak zastrauje druge majmune i napada posetioce iz Evrope. Oglasi za film pozivali su publiku da vidi kako
majmun otima belu devojku. Usledili su i drugi filmovi sa zlim majmunom: The
Leopard Lady (1928), Where East is East (1929), The Wizard (1927), The Missing
Link (1927) i The Murders in the Rue Morgue (1932). A onda je doao King Kong kao
odluujua inscenacija i dramatizacija takvog negativnog junaka (Cripps 1977:125;
Geduld i Gottesman 1976:26; Peary 1976:41). Ili upravo suprotno, kao njegova korekcija i negacija, kao neobino dirljiva bajka u kojoj se zvijer ne predstavlja kao
udovite unitenja nego kao bie koje na svoj nain eli uiniti pravu stvar: Kong
se brine za enu koju je zarobio, titi je i napada tek ako je izazvan, a bio bi sasvim
zadovoljan da ga ostave na miru na njegovom ostrvu (Ebert 2002).
Civilizacija i zver
Kong je izvorno zamiljen kao neka vrsta divovskog i izuzetno snanog praistorijskog majmuna, sa naglaenim humanoidnim karakteristikama: od pogleda i
dvononog naina hoda do emotivne inteligencije; ni zver ni ovek, kako ga opisuje Carl Denham (prema Turner Classic Movies 2013; uporediti Haber 2005:105106; Goldner i Turner1975; Morton 2005; Eggleton 2005). Ili i jedno i drugo. Slika
Konga koji razularen juri ulicama Manhattana i poudno oima trai Ann jedna je
od esto ponavljanih predstava zveri i prerasla je u rairenu i samorazumljivu metaforu. S druge strane, iako je Kong majmun, on je dovoljno ovek da bi zakomplikovao nau reakciju na njegovu sudbinu. Ako i ne razumeva potpuno svet oko sebe,
on pokazuje oseaj dostojanstva i radoznalost koji podrivaju lik poudnog ubice.
Kod Konga ima neke preverbalne nevinosti koja postaje ubilaka i bezobzirna tek
kada je uronjena u civilizaciju, nekog ak nagovetaja svesti recimo, deteta ili potpunog stranca koji ini da njegov pad sa Empire State Buildinga bude tragian:
rema dosad najdokumentovanijoj biografiji Coopera, njihova filozofija snimanja filmova bila je:
P
Neka ostane udaljeno, teko i opasno, a njegov lini moto: Uiniti veim, uiniti veim! (Vaz 2005:7,
210; uporediti Wallace, Cooper i Lovelace 2005).
neizbeno saoseamo sa njegovim kobnim susretom sa modernim ivotom u New

Yorku i s njegovom novootkrivnom ljubavlju prema Ann (Hellenbrand 1983:89).
Ili sa neim mnogo drevnijem, prizemnijem i odreenijim. Recimo sa samoafirmacijom muke dominacije nad enama i enstvenou koja je zabrinuta za
svoje gospodstvo. Tragedija Konga se, prema Natashai Giardinai, sastoji u njegovom venom prokletstvu: on je zver koja ne moe da ivi bez lepote, ali ne moe ni
da je preivi. Taj poznati motiv Lepotice i Zveri ima, meutim, jednu temeljniju poruku koja je duboko neprijateljski raspoloena prema enama: film koristi
enstvenost kao rtvenog jarca za teskobu mukaraca u pogledu njihove mukosti
(Giardina 1995:191). Tako se u King Kongu ali unitenje primalnog mukarca, a
negativno oseanje se prebacuje na uzrok njegovog unitenja: na itav obim enstvenosti koji simboliki predstavlja ona lepota ija je posebna manifestacija Ann
Darrow. Lepotica korumpira: svaki neuspeh mukarca nije njegova greka ukoliko
se moe opravdati injenicom da ga je kontakt sa enama uinio mekim, slabim, da
je iskvaren njihovim feminizujuim uticajem. Primalni mukarac moe biti glavni
majmun u dungli, ali ima jednu fatalnu ranjivu stranu: na jednu bolest enstvenost nimalo nije imun. Film slavi Kongovu primalnu mukost ali mu, naizgled paradoksalno, ne dozvoljava status heroja: udovita ne mogu biti heroji. Film moe
da slavi velianstvenost primalnog mukarca, ali je njegovo ponaanje potpuno
neprikladno za dvadeseti vek. Isto svojstvo koje ini Konga sjajnim takoe ga ini
zastraujuim; moemo da fantaziramo o primalnom mukarcu, ali ne moemo da
izaemo na kraj s njim u naem dnevnom boravku (Giardina 1995:192).
Leva filmska kritika, koja je odavno unapred reila da pre svega politike a
onda i sve druge briljivo skrivene aspekte diskriminacije pronae u svakom holivudskom ostvarenju, u King Kongu ih je detektovala samo ukoliko se ispravno
dubinski ita ispod emotivne prirode zapravo latentno nakupljene seksualne
energije i njenog dvosmislenog otputanja. King Kong prikriva i ostavlja nereenim
potencijalno eksplozivnu alegoriju rasne i seksualne eksploatacije manipulisanjem
kodovima pomou kojih filmovi obino slikaju romantini konflikt i razreenje. Politiki kodovi su takvom manipulacijom delotvorno transformisani, i to trostruko:
svaka svest o politikoj stvarnosti podvedena je pod ljubavni zaplet; razlabavljanjem kodirenih opozicija crno/belo, ensko/muko, divljak/civlizovan, zver/
ovek, koje se postie ueem u fantastinim vizualnim razmenama, privremeno
se suspenduju rasne i seksualne fiksiranosti da bi se pokazale jo neophodnijim
kada se gledalac vrati u stvarnost; narativ osvajanja pretvara se u priu o vienju, u
optiki kolonijalizam, koji nas tera da sauestvujemo sa njegovim imperativima
(Snead 1991:64).
Dalje raskrinkavajui skrivena znaenja King Konga, moglo bi se rei da nije
sluajno to je to bio Hitlerov omiljeni film. Na jednom nivou, u njemu se radi o
brutalnosti i primitivnoj prirodi jedne inferiorne vrste: sam Kong bi mogao biti
samo jedna pojaana verzija domorodaca koji ga oboavaju, glorifikovani arhetip
podrase. Njega je stoga morala da pobedi neodoljiva vojna tehnologija: oborili su
ga dvokrilci poput onoga na kojim je leteo Crveni Baron iz Prvog svetskog rata. Ne
mora se biti ludi osvaja sveta u pokuaju da bi se uoila (iskrivljena) istina tog
stanovita, primeuje i koriguje DeBrandt: Kong predstavlja sirovu, primitivnu

mo, ali to nije element ogranien na ma koju granu oveanstva. To je mo zveri,
ivotinje koja vreba iz zadnjeg mozga svakog od nas (DeBrandt 2005:49). Preglednoj jednostavnosti rasnog pridodaje se tek onda i rodni argument: podleea
tema King Konga se svodi na jednu jednako jednostavnu, seksistiku poruku: snaga
mukarca dolazi iz njegovih ubilakih instikata. ena koju predstavlja Lepotica
iscrpljuje tu snagu i neizbeno vodi unitenju mukarca (DeBrandt 2005: 50).
Snaga tih jednostavnih poruka, koje destiluju haos ivota u lako razumljive slogane, nudi stabilnost i red i obeava lake odgovore na teka pitanja, obraa se Zveri u
nama, zaobilazi sve ono neuredno i komplikovano i apeluje neposredno na elje.
Zver je, konano, stvorenje jednostavnosti, iji lik niti je poeo niti se zakljuuje
sa Kongom (DeBrandt 2005:50).
Kong je zver i Kong je crn. Ann je bela. Otmica Ann je prepoznavana kao glavna tema filma, dok dramatinija otmica Konga i njegovo dovoenje u New York
nije bila graa od koje bi se sainila melodrama. Tak kada on nju otima, to moe ili
mora da se iita kao pobeda nerazuma nad civilizacijom. U fantazmu publike,
bez obzira ta ini ili ne ini, Kong ostaje upisan kao crni majmun koji siluje belu
enstvenost, neugasli recidiv onog asociranja crnaca sa silovanjem i majmunima
koje je u beloj kulturi staro makar koliko evropski kontakt sa Afrikom i vievekovna
racionalizacija eksploatacije i porobljavanja.2 Ta dugaka istorija rasnog mita odraava se u popularnoj kulturi i kada Kong balavi nad Anninim grudima u oglasu filma
(Hellenbrand 1983:90-91; uporediti Jefferson 1972:72; Newby 1965:3-17: Jordan
1975:3-43, 491-501). Budui da je King Kong zamiljen sa bele take gledita, film je
morao da se zakljui porazom zveri. Otelovljenje nerazuma i predistorije nije moglo da odgovori na napad moderne tehnologije (Hellenbrand 1983:92).
Feministikoj i politikoj drutvenoj kritici Konga pridruuje se onda i religijska. Charlie Starr uvia jo direktniju vezu izmeu Konga i Hitlera, kao homolognih
predstavnika moderne koja je zaboravila Boga. King Kong je devetnaestovekovna
parabola oveanstva dvadesetog veka, koju je kultura potonjeg i nasledila: vizija
oveka koja uzdie um do boanstva poriui egzistenciju ljudskosti i duha i
pretvarajui nas u ivotinje; projekcija oveanstva kao monog boga koji se ispostavlja gorilom. Drugo ime za to je moderna: Ona gradi kulu do neba, na vlastiti
Empire State Babilon, ali zauvek porie Zveri nebeski blagoslov venanja sa Lepotom (Starr 2005:125). Devetnaestovekovne pretke moderne, ija je parabola King
Kong, Starr pronalazi u Nietzscheu, Darwinu i Freudu. Sa Kongom oni, ako dobro
Kevin Dunn nalazi da su britanski i ameriki filmovi tridesetih bili nastavak kolonijalne knjievnosti
koja je konstruisala odbojnu sliku Afrike (i Afrikanaca), ali i da su takvim predstavljanjem podsticali
evropsku kolonijalnu praksu i osnaivali rasistiki i kolonijalni nain miljenja. Slike Afrike kao
nepripitomljene praznine, otvorenog zoolokog vrta i riznice izgubljenog blaga ohrabruju
belog mukarca da je dovede u red i ukazuju na korist od kolonijalizma, a predstava Afrike kao
negostoljubivog fizikog/psihikog izazova naglaava mitska postignua onih belaca koji su ve
pripitomili dunglu: misionara, istraivaa, lovaca i kolonijalnih vlasti. Prema ovoj rekonstrukciji,
meutim, najprodornija filmska slika Afrike tridesetih bila je jedan ambivalentni san/komar: s
jedne strane ona predstavlja lepu, neiskvarenu zemlju, spremnu za nastanjivanje, a s druge stranu,
neobraenu divljinu, koja zahteva da je belci pripitome (Dunn 1996:169).
tumaimo, dele izvesnu figuru nastupanja i postupanja modernog oveka koji odbacuje transcendenciju i na taj nain se postavlja na mesto boanstva, jednako se
redukujui na ivotinju i unitavajui koncepte lepote, dobrote i ljubavi koji mu
daju smisao. Empire State Building je Vavilonska kula modernog oveka i na njenom vrhu kulminira parabola oboavanja idola. Tu se Kong penje na nebo da bi
uvideo da je ono nestalo, da je prazno, da su krilate anele zamenili ne vie ni pterodaktili od kojih je spasavao svoju Lepoticu na najvioj taki Ostrva Lobanje, ve
demonski dvokrilci, beivotne maine. Odbacivi transcendenciju, Kong ne moe
ni da sauva svoj boanski tron ni da spasi svoju Lepoticu i vena se s njom. Ostavlja
je na vrhu neosvojive kule, a on, [p]oput Lucifera, pada u pakao vlastitog injenja,
da bi tu umro i postao meso za preivljavanje najsposobnijih crva. Ovo je lekcija
parabole Kong: prava opasnost je povratak filozofskim sistemima koji odbacuju
transcendenciju za raun materijalistike/evolutivne vizije oveanstva i morala.
Ubie nas odbacivanje Lepote. Takav je Denhamov duboko sentimentalan zakljuak: Oh ne; nisu to bili avioni. Lepotica je ubila Zver (Starr 2005:132).
Kakva gomila gluposti!, odvraa DeCandido imajui u vidu sve konstrukcije
koje tu zavrnu repliku King Konga smatraju monim trenutkom, zavretkom
prie koja navodno glasi: jadni zavedeni monstrum nije u stanju da dosegne pravu
ljubav koju je naao i zbog te zlehude sudbine neminovno umire. U pitanju je, meutim, tek jedan moan stereotip istinska ljubav prevazilazi fizika ogranienja
i varijacija imena jedne bajke koju su u osamnaestom veku zabeleili Gabrielle de
Villeneuve i Jeanne-Marie Le Prince de Beaumont, a za modrenu publiku je ekranizovali Jean Cocteau, Ron Koslow i Walt Disney Company. Klasina knjievnost varira taj motiv Lepotice i zveri od grkog mita o nemoguoj ljubavi Kupidona i Psihe,
do fascinacije lepotom sveta i ivota koja porie runo udovite u Frankensteinu
Mary Shelley (Accardo 2002). Sve to ukazuje da je re o monoj metafori, koja sadri i tragediju i patos, ali je to jo uvek gomila gluposti. Nije lepotica ubila zver, ve
avioni koji su leteli oko Empire State Buildinga. I dobro je da su to uinili (DeCandido 2005:147). Ako se pogleda kroz antropoloke naoari radije nego kroz filter
dobre pokretne slike (DeCandido 2005:149) otkrie se da se zaista dogodio samo
nasilni poremeaj jednog funkcionalnog poretka stvari za koji je plaena pravedna
kazna. Pleme na Ostrvu Lobanje je imalo vrlo ritualizovanu kulturu, u kojoj je rtva
mlade ene Kongu zauzimala znaajno mesto i predstavljala duboko ukorenjena
praksu. Pleme je slalo rtvu, a Kong ih je zauzvrat ostavljao na miru. Njegov ivot
je bio sasvim dobro ureen i strukturiran: skakutao je naokolo po ostrvu sa ostalim
udovitima, imao sve banane koje moe pojesti, a s vremena na vreme mali ljudi su
mu slali igraku. I sve je bilo lepo i krasno dok se nisu pojavili neki bledoliki stranci koji su doli da unerede patinom vekova posveeni red.3 Pokrenut je lanac dogaaja koji je vodio fatalnom posrnuu Konga. Posada broda verovatno nije shvatala
ta bi se desilo sa Ann da su Denham i Dricsoll odluili da je pametnije da potuju poredak stvari, da je
ne spasavaju nego da se vrate i pronau drugu plavuu za svoj film, vrlo detaljno i brutalno plastino,
sa svim vidovima i stepenima njenog prilagoavanja novom ivotu i postajanja gorilom, domiljava
Castro (2005:154-162).
ta ini kada je Konga izmestila iz njegovog prirodnog stanita ili ih nije bilo briga
teko je rei ta je gore, neznanje ili zloba (DeCandido 2005:149) a Kong se
nije rukovodio neuzvraenom ljubavlju, jednostavno zato to i nije voleo. Sumanuta potraga izmuenog majmuna za Ann ulicama velegrada mnogo se ubedljivije
objanjava traganjem za neim to je je jedino poznavao za svojom najsveijom
rtvom u moru nepoznatih pogleda, zvukova i mirisa, u betonskoj dungli iz koje
su nestala sva bia i objekti koje je znao, nego eljom za bledom enom desetog
dela njegove veliine (DeCandido 2005:150). U nedostatku visokog drveta, popeo
se na najviu zgradu, odakle su ga sruili avioni. Prevara da je re o ljubavnoj prii
je isprva proizvedena da bi pridobila gledaoce filma, a potom da bi obolom tragedije
prikrila inicijalnu katastrofalnu glupost njegovog sadraja da se uopte ide na ostrvo i izmesti Kong sa njega. I ljudi su kupovali film kao ljubavnu priu a ne kao film
o udovitu. Na kraju udovite nije ogromno, runo stvorenje ve su to ljudi koji
su ga osudili (DeCandido 2005:151).
Teorijske gomile gluposti su moda jo gore od propagandnih manipulacija.
ak i Helenbrand, koji insistira na sociolokom tumaenju rasistikih i seksistikih, dakle zverskih elemenata King Konga, zduno osporava psiholoka tumaenja
(na primer, Miller 2005): Nema razloga da se u Kongovom padu sa Empire State
Buildinga vidi neka lekcija o falikoj istoriji. Sve to treba da razumemo jeste da
je on pao sa najvieg i najnovijeg simbola amerike metropole. Nekoliko decenija
ranije, Konga su mogli gurnuti sa Brooklyn Bridgea u East River, kao to je njegov
roak brontosaur gurnut sa London Bridgea u Thamesu u The Lost World (Hellenbrand 1983:92). Orville Goldner i George Turner poriu umesnost i drutvenih i,
uostalom, svih uitavanja teorije u King Konga: komunista koji su u ruenju kapije
domorodakog sela videli simbol Marxa; tumaa koji su u Kongu prepoznali predstavu crnaca koje su, kao i njega, belci doveli na obale Amerike u lancima i eksploatisali; frojdovaca koji su ukazivali da se Kong povlai na vrh najveeg falusnog
simbola na svetu. Umesto takvih proizvoljnih konstrukcija kojih se gadila ili se
njima zabavljala i ekipa filma, autori sugeriu da su jednostavna objanjenja i dalje
najbolja: Kong nije bio tamniji od bilo koje druge gorile, smrskao je vrata samo
zato to je eleo da povrati Fay Wray, njegovo zloesto ponaanje u gradu nije imalo
nikakve veze sa politikim ili ekonomskim uslovima, a pentrao se na Empire State
Building zato to je on bio najvia taka u gradu, koja odgovora najvioj taki njegovog legla na vrhu planine u domovini. King Kong je upravo ono to je trebalo da
bude: veoma zabavno, lukavo osmiljeno delo istog filma (Goldner i Turner, prema Brin 2005:5-6).
Animalizacija i humanizacija
Smisleni ili neiskonstruisani minimalni deo teorijskih interpretacija Konga
oko kojeg bi se svi sloili, ini se da bi bila dijagnoza da je u filmu re o izvesnoj
humanizaciji udovita. Kong je predstavljao takvog monstruma da se bezbedno
mogla kupiti razglednica na kojoj se penje na Empire State Building ili nalepnica za
kola koja poruuje da je King Kong umro zbog tvojih greha. Nedugo po pojavljiSARAJEVSKE SVESKE N 47/48|267
vanju Kong se pridruio jednoj posebnoj i malobrojnoj grupi referentnih kulturnih

taaka i metafora Frankenstein, Moby Dick, Deda Mraz, Sherlock Holmes koje
nisu ni prisne ni strane, ni potpuno stvarne ni potpuno fiktivne. Postao je, ukratko,
klasik, ali ne zbog svoje majmunskosti nego zbog svoje ljudskosti.4
A onda se ravnotea onog izmeu zveri i oveka, meuprostora na kojem je
Kong poivao, jednoznano pomerila na ljudsku stranu. U remakeu iz 1976. godine
Kong je ovekolikiji nego to je bio u originalnoj verziji: ak i hoda (gotovo) iskljuivo kao dvonoac. To odstupanje naravno nije glavni razlog, ali jeste deo razloga
zbog kojih je ovaj proizvod Dino De Laurentiisa, prema nepodeljenom miljenju,
izneverio oekivanja iako se s poetka inilo da je sasvim dobra ideja: originalni
film je dugo vremena bio deo amerikog folklora, dolazilo je doba blockbustera; dakle, nova verzija starog klasika, zainjena savremenim specijalnim efektima, sigurno bi bila uspeh. Najblae reeno, to nije bio sluaj. Nedosledna reciklaa ne samo
da je bila osuena na neuspeh nego, tavie, i na nezadovoljstvo gledalaca koji su se
s nostalgijom seali originalne verzije. Kong Dino De Laurentiisa ne treba da se
plai aviona, konstatirao je Jeffrey Blair Latta na web stranici Kingdom Kong, ve
duha originala [T]e 1976. godine skoro svaki kritiar je odrastao na originalnoj
verziji i nije mogao da zamisli nikakvu drugu interpretaciju. To je bio film njihovog
detinjstva, vien oima dece koja ga oboavaju, ak i ako te oi sada pripadaju navodno staloenim, uenim kritiarima (Latta 2005; uporediti Canby 1976; Rubio
2005:30).5
Ima zaista neeg uvredljivog u remakeovima popularnih mitova ukoliko su oni
ve shvaeni ozbiljno. Sam remake voli takve mitove ali, takoe, za razliku od onih
Jo dok Kong nije bio stvoren, tvorci su raspravljali o stepenu njegove humanosti. Koncepcija
glavnog tehniara i animatora, Willisa OBriena, koji se zalagao za saoseajnog, antoropomorfnog
Konga, nadvladala je konano Cooperovu monstruozniju viziju, i on je humanizovao glineni
model majmuna, dajui mu ljudske gestove i nene izraze (Snead 1991:54; uporediti Eggleton 2005;
Goldner i Turner1975; Wallace, Cooper i Lovelace 2005).
5

Steven Rubio slikovitom analogijom predstavlja neminovnost propasti druge verzije jednom
prihvaenog originala: Grupa antropologa je pronala primitivno pleme negde izvan civlizacije
kakvu znamo i poela da ga izuava. Jednog dana naunici su odluili da upoznaju domoroce
sa pokretnim slikama. I tako su postavili platno za projektovanje, usmerili projektor i poeli da
prikazuju uroenicima originalnu filmsku verziju King Konga. Pripadnici plemena su bili zaneseni
tim udesnim, maginim podvigom; voleli su film. Toliko su ga voleli da su traili da ga opet gledaju, a
antropolozi su rekli OK, mogu da ga gledaju opet sledee nedelje. I dola je sledea nedelja, postavili
su platno i projektor i prikazali drugi film. Posle par minuta, pleme se unervozilo. Posle jo nekoliko
minuta, njihova uznemirenost je postala glasna. A posle jo nekoliko, poeli su da viu na ekran. Gde
je film?, pitali su. Ovo nije film!. Naunici su bili zbunjeni, jer su zaista prikazivali film. Ali je publika
uskoro razjasnila svoj stav: ta god da je bila ta stvar na platnu, nije bila film. Film je bio King Kong;
King Kong nije emitovan; stoga, oni nisu posmatrali film. Tako su istraivai svake nedelje potom
uvek postavljali platno, usmeravali projektor i prikazivali King Konga. Jer je on bio film. I tako su,
kada je zavreno emitovanje filma 1976. godine, poklonici koji su se sjatili u sale pitali: Gde je film?.
To nije film!. Producenti su bili zbunjeni, jer su zaista napravili film o King Kongu. Ali je publika ubrzo
razjasnila svoj stav: ta god da je bila ta stvar na ekranu, to nije bio film. Film je bio King Kong; King
Kong nije bio emotovan; stoga, nisu posmatrali film naime onaj originalni film iz 1933. godina koji
su ljudi eleli da vide (Rubio 2005:27-28, 30; za odbranu i ak davanje prednosti King Kongu iz 1976.
godine, kao eko-bajci o volji oveka da siluje ivotnu sredinu zbog profita, u odnosu na originalni
petparaki pustolovni film (videti DeBrandt 2005:51-52).
4
kojima su namenjeni, smatra da su oni budalasti. Iskuavajui ovu dijalektiku

(re)produkcije mitova na sluaju drugog King Konga, Charles Taylor zapaa da su
kritiari filma bili najvie uznemireni zbog toga to je ovaj Kong bio komedija, i
tendeciozno se odmah pita: Ali kako ljubavna pria izmeu starlete i dinovske gorile da ne bude komedija? (Taylor 1999). S druge strane, film nije predstavljao in
demontae, nije imao nameru da raskrinka original niti da bude cinian u pristupu.
Opetovanjem do prozirnosti on je, paradoksalno, uvrstio mit: Iznosei otvoreno
budalastost ove prie on je ne podriva; upravo obrnuto. Slobodno joj se smejui ona
postaje jo prisutnija i, konano, uticajnija nego ikad (Taylor 1999; uporediti Rubio 2005:32).
A onda je doao jo jedan remake 2005. godine koji se stara da, osim po duini,
specijalnim efektima i zaradi, ne odstupa od originala, te i radnju smeta u 1933.
godinu. Reditelj Peter Jackson je od poetka odluio da je vreme za zauzimanje
strane zveri, da King Kong ne sme da se ponaa niti da izgleda kao ovek. Skupa sa
Andy Serkisom, kome je poverena naslovna uloga, prvo u londonskom zoolokom
vrtu, a onda i u prirodnim stanitima gorila u Ruandi, posmatrao je i izuavao njihove pokrete, ne bi li se potonji u studiju pomagao prednjim udovima i po prvi put
odlepio od antropomorfizma i kretao sasvim nalik pravim gorilama. ak je imao
i veliki stomak biljojeda i udarao se po grudima, kako dolii, otvorenih dlanova a
ne vie pesnicama (Abel 2005; Woods 2005:176187; Pryor 2004:209210; Morton
2005:316329). Motivi jamano nisu bili autentino majmunofilni. Kontrastom sa
njegovim vernim animalnim izgledom, ljudska duevnost Konga je, naravno, samo
dobila na izraajnosti. Sa svim talozima koji je prate.
Kongova naturalizacija tako nije mogla da izbledi onaj rasizam i seksizam koji
se King Kongu od poetka pripisuje ili upisuje. Uvek se nekako pronae da ih on
vercuje ili ak otvoreno legitimie (Combe i Boyle 2013:27-72). Filmska industrija
naprosto zakonito reciklira u manje ili vie ivim bojama nimalo suptilne rasistike predstave i stavove koje drutvo usvaja.6 King Kong u tom pogledu ne moe biti
izuzetak. Naprotiv, on je jedan od nekoliko rasnih likova, kao to su ia Toma, tetka Jemima i Stepin Fetchit, koji slue kao stenografski izrazi razliitih formi rasistikih praksi (Erb 1998:15). Prakse se menjaju, a s njima i filmske slike: poslednja
je tipizirano nasilje u egzotinim crnakim gradskim zajednicama. King Kong iz
2005. godine se onda ubraja u niz jemaca da e te slike siledija, svodnika, ganstera i
prevaranta nastaviti da progone, i na platnu i izvan njega, afro-ameriki i ameriki
kulturni imaginarij (Henderson 2010:1218).
S druge strane i bez obzira na razloge, u King Kongu iz 2005. godine izvren je
onaj napor odlepljivanja od ljudske perspektive koji je neophodan makar i samo za
napredovanje u realistikoj prezentaciji. Bilo bi lepo da njegovo opravdanje lei u
6
Slike koje vidimo u istoriji komercijalnog filma otkrivaju javne strahove od crnaca koji se krkaju
pri povrini jedva potisnute svesti Amerike. Te tekue metaforike reprezentacije nude litaniju slika
koje u raspravi o rasi i rodu odravaju temu sveprisutne psihike pretnje belom poretku i civilizaciji.
Kako je Maurice Wallace prikladno zakljuio, opaena fikcija nelegitimnosti crnaca kao pravih
Amerikanaca poeljnija je od istine takve percepcije kao samolegitimiue projekcije buroaske bele
muke arogancije (Wallace 2002:33; Henderson 2010:1214).
antinarcizmu i antivrstizmu, ali nije mala stvar i ukoliko sledi impuls takve mode
posvemanje korektnosti koja je iz savremene nauke prela u politiku. Tako je fiktivna vrsta ivota, iji je Kong navodno poslednji primerak, dobila i ime sasvim
mogue, ak verovatno, kada bi postojala Megaprimatus Kong. Reeno je uostalom da se razvila iz vrste koja je ve potvrena Gigantopithecusa to bi verovatno opet mogao biti sluaj, da je ima. Tako uverljivo evolutivno smeten, on je
prikladno opisan i prikazan kao prilino star, prosedog krzna, sa ranama, povredom
vilice i oiljcima kao ratnim trofejima iz borbi sa rivalskim stvorenjima jednako gigantskih razmera.7 On ipak dominira svim ivljem na ostrvu i, nalik prethodnim
verzijama, blagodarei ogromnoj fizikoj snazi koliko i zavidnoj inteligenciji, kralj
je jednog (izgubljenog?) sveta (Wikipedia 2013; Workshop 2005).
Strah i frktanje
Filmsko osciliranje antropocentrinog stava zle savesti prema drugom, koji se
prikazuje as kao da tera na priznanje svojim reaktivnim zverstvom as kao da brie praksu zverstva za raun lepote, uvek otkrivajui da su zveri tek ljudi koji druge
nazivaju zverima, prati kao jedna strategija, jedno razreenje ili jedno ponavljanje
one oscilacije koje su znatno pre industrije zabave dvadesetog veka stavila na kunju status ivotinje i oveka. Kolebanja u pogledu njihovog razgranienja otvara i
svedoi moderna nauka.
vedski prirodnjak Carl von Linn, koji u osamnaestom veku osniva modernu
taksonomijsku nomenklaturu ivotinja, vratio se u vedsku sa studija u Amsterdamu, u ono vreme centru trgovine egzotinim ivotinjama, postao glavni kraljevski lekar i u Upsali obrazovao mali zooloki vrt, koji je jamano ukljuivao razliite
vrste ovekolikih majmuna. Ta empirijska orijentisanost ga je morala motivisati
da se usprotivi teolokoj ideji da su majmuni sutinski razliiti od oveka po tome
to im manjka dua, odnosno kartezijanskom razumevanju ivotinja kao automata
mechanica. U spisu karakteristinog naslova ovekov roak Linn objanjava
tekoe na koje se neminovno nailazi prilikom pokuaja da se sa stanovita prirodne nauke ustanovi specifina razlika izmeu antropoidnih majmuna i oveka. Razlika izmeu oveka i zveri, dodue, jasno postoji kada je re o moralu i religiji, ali
to pripada jednom drugom forumu koji ne bi trebalo da zanima prirodnjaka reenog da razmatra oveka i njegovo telo i koji stoga teko da zna i jednu distinktivnu
oznaku koja odvaja oveka od majmuna, osim injenice da potonji ima prazan prostor izmeu svojih onjaka i drugih zuba (Linn 1955:4). Jedan kritiar primeuje
da u Linnovom Sistemu prirode ovek kao da je napravljen ne po slici Boga, nego
7
Pretpostavili smo da je Kong poslednji preiveli pripadnik svoje vrste opisuje Jackson svoj
sredinji lik On je imao majku i oca i moda brau i sestre, ali su oni mrtvi. On je poslednji ogromni
gorila koji ivi na Ostrvu Lobanje i kada nestane... nee ih vie biti. On je vrlo usamljeno stvorenje,
apsolutno sam. Svaki dan mora da se bori za ivot protiv stranih dinosaura i nije mu lako. Nosi oiljke
mnogih prethodnih suoavanja sa njima. Zamiljam da je star verovatno sto do dvesta godina u vreme
kada poinje naa pria. Nikada nije osetio ni najmanju empatiju za drugo ivo bie u svom dugom
ivotu; iveo je brutalan ivot (Urban Cinefile 2005).
majmuna, a Linn gotovo nehajno odgovara, dodue u pismu Johannu Gmelonu, da

se ovek sam sobom prepoznaje, a da to se tie generike razlike izmeu majmuna
i oveka koja bi bila konzistentna sa principima prirodne istorije, on ne zna ni jednu, niti zna nekog ko bi mu je pokazao (prema Gribbin i Gribbin 2008:56).
Sa modernom evolucionistikom biologijom dovedene su u pitanje, mislilo se,
i poslednje tradicionalne privilegije koje su zdruivane sa ovekom, i racionalna
ivotinja je poela da se misli skromnije: kao meu mnogim ne-ljudskim jedna
ljudska ivotinja. Darwinovo Poreklo vrsta iz 1859. godine transformisalo je celokupno razumevanje ovekovog odnosa prema ostatku prirode, ukazavi da ljudi
nisu odvojeni od drugih ivotinja, ve ih naslee dovodi u vezu. Zaprepaujue
slinosti sa majmunima nisu sluajne, ve su svedoanstvo usvajanja i modifikovanja odreenih karakteristika zajednikih predaka. ovek nije jedino razumno stvorenje, ve odreeni stupanj racionalnosti poseduju i druge ivotinje. Nasuprot jo
Scheleru koji se sedamdeset godina kasnije upinje da pokae kako je nemogue da
izmeu Edisona i najpametnijeg majmuna postoji tek graduelna razlika (Scheler
1987:45), Darwin izriito tvrdi da izmeu oveka i viih sisara u njihovim mentalnim sposobnostima postoje razlike samo u stupnju, a ne u vrsti (Darwin 1909:234).
To nije prolo bez otpora. U viktorijanskoj Engleskoj, uvi za zamisao da su
se ljudi razvili od majmunolikih predaka, pria se da je supruga episkopa od Worcestera uzviknula: Potekli od majmuna! Dragi moj, nadajmo se da to nije istina,
ali ako jeste, pomolimo se da to ne postane optepoznato (Simons 1963:886). Osporavajui Darwina, britanski politiar Benjamin Disraeli se pitao: Da li je ovek
majmun ili aneo? i netom odgovorio da je on sm na strani anela (Monypenny i
Buckle 1929:108). Disraelijeva poalica, koja je verovatno premisa svih onih koji su
i dalje ubeeni da je ovek stvoren onako kako je opisano u Knjizi postanja (1:2628), a nikako ne prirodnom selekcijom od ovekolikih majmuna, samo je jedna
od mnogih arki koje su zabeleene u sporu oko evolucionizma. Zastupnici tradicionalne religije i do danas jedva da pokazuje znake popustljivosti, naroito kada
se radi o zatiti omladine od bezbone teorije, a liberali nisu kadri da se odupru
plimi kreacionistike opozicije darvinizmu, sve jednako joj se nadmeno rugajui
(Bowler 2009:1-2).
Imajui u vidu da su ljudi, poput supruge episkopa Worcestera ili Disraelija,
mahom uasnuti perspektivom da potiu od majmunolikih predaka i da pate od
duboko ukorenjene anksioznosti u pogledu svog porekla, da niko ne eli da prizna
prljavog pokvarenog podlaca koji moda vreba u njenom ili njegovom porodinom
stablu (Beard 2004:289), imajui tavie donekle i razumevanja za, s obzirom na
ponueni izbor, samohvalisavu predstavu da smo radije stvoreni de novo na sliku
i priliku natprirodnog tvorca, William King Gregory je ipak podrugljivo tvrdio da
je otkrio novi psihiki poremeaj: pithecophobia (Gregory 1927). Gregoryjeva
dijagnoza pitekofobije zahteva terapiju iji bi ishod morao biti drastino obrtanje
perspektive. Sa oveanstvom se mora postupati isto kao to obueni psihijatar
postupa sa pacijentom koji pati od iluzije veliine: mora mu se pomoi da razvije
realistiniju procenu svog mesta u ivotu. U ovom sluaju, to znai dovesti ga do
uvida u neobjektivnost koliko god rairenog i prihvaenog gledita da se ljudi kaSARAJEVSKE SVESKE N 47/48|271
tegoriki razlikuju od drugih ivotinja (Beard 2004:291). To je mogue uiniti, na

primer, tako to se upoznavanjem sa fosilnim ostacima ukazuje da svi ivi ljudi, bez
obzira na boju koe ili etniku pripadnost, dele skoranje zajednike pretke (uporediti Johanson i White 1979). Ili je, vie kulturoloki, mogue prihvatiti istorijsku demontau da je biblijska zapovest da se ljudska populacija razmnoava i potini zemlju i sva iva stvorenja na njoj moda imala smisla na kraju neolita, ali da
smo danas, kada planetu nastanjuje blizu sedam milijardi ljudi, ipak stekli pravo
da objavimo da je ta misija zavrena, da je njeno produavanje tavie postalo neodrivo i, uostalom, tetno po onu moralnu odgovornost koju podrazumeva upravo
nalog da se upravlja Zemljom i njenom biolokom raznovrsnou, budui da nas
odvaja od prirode i ne prua ubedljiv razlog da se ouvaju njeni resursi i sauvaju
ugroene vrste (uporediti Gregory 1927; Beard 2004:290).
U svakom sluaju, takva saznanja pomau da se uoi kako je sasvim mogue,
pa i ne samo bezbedno nego i blagotvorno, sagledati primate u drugaijem svetlu.8
Oni bi se onda mogli prikazati kao nai najblii srodnici, s kojima smo povezani zajednikim precima i s kojima smo delili sudbinu veim delom naeg evolutivnog
puta. Makar s jednako prava i svakako plauzbilnije moglo bi se insistirati ne na
nesumnjivo postojeim razlikama ljudi i drugih primata usredsreivanjem na nain na koji su se razvili od ovekolikih majmuna, ve na suprotnoj poenti: Duboki
evolutivni koreni koje delimo sa drugim antropoidima seu unazad nekih pedeset
pet miliona godina, dok je sam ljudski rod mlai za veliinu gotovo itavog reda.
oveanstvo kao celina je utkano u bogatu bioloku tapiseriju. ivo naslee tog zajednikog evolutivnog puta zasluuje da se slavi a ne da se prezire. Pitekofobija u
Moda za na psihiki komfor i nije udobno da posluamo nalog nauke i priznamo nau evolutivnu
istoriju, ali na duge staze postaje korisno. Zakopavanje glave u pesak prua utehu, ali i nepotrebno
ugroava noja. oveanstvo koje ne moe da prevlada teskobu u pogledu svojih dubokih evolutivnih
korena isto tako generie izvesne rizike. Osim toga, nismo jedini na iju dobrobit treba misliti.
Najneposrednija pretnja zbog ponaanja koje sledi iz povlaenog sagledavanja oveka nije upuena
ljudima ve njegovim najbliim ivim roacima. Istraivanja u zapadnoj Africi, Gabornu i republici
Kongo pokazuju da su populacije impanzi i gorila opale za vie od polovine tokom poslednje dve
decenije (Walsh 2003:612). Ako se taj trend nastavi, afriki ovekoliki majmuni e biti istrebljeni iz
divljine. Nema sumnje da su ljudske aktivnosti dovele do ove situacije: afriki ovekoliki majmuni
se u njihovim prirodnim stanitima i dalje love i ubijaju, ne vie toliko zbog trofejnog skidanja glave,
aka i krzna ve zbog prehrane. Trgovina mesom divljai postala je najznaajniji faktor smanjenja
njihove populacije. Da stvar bude jo gora i po oveka, s obzirom na evolutivnu blizinu ljudi i afrikih
ovekolikih majmuna, praksa hranjenja mesom majmuna se opasno pribliava kanibalizmu. Ako
je moralnost trgovine mesom divljih ivotinja i podlona raspravi, uticaj njegovog konzumiranja
na zdravlje lokalnog stanovnitva vie nije. Primeeno je da hemoralgijska groznica ebola izbija u
neposrednoj blizini inficiranih populacija afrikih ovekolikih majmuna, pa se pretpostavlja da se
virus prenosi na ljude sa njihovog kontaminiranog mesa (Beard 2004:290). Ali, opasnost je moda
postala posvemanja i nepovratna: i oni koji bi da ouvaju diverzitet i zdravlje ekosistema, ne jedu meso
divljih ivotinja, staraju se za njihov spas, moda su i izloeniji zarazi i, sledstveno, i druge izlau njoj
(The Mountain Gorilla Veterinary Project 2002 Employee Health Group 2004; Cranfield 2008:753).
Pa i da nije tako, problematino (p)ostaje koliko su kontrolisani i iskreni napori da se na ogranienom
prostoru odri jedna populacija uopte dejstveni u sluaju planinskih gorila (Guschanskia, Vigilanta,
McNeilageb, Grayd, Kagodae i Robbinsa 2009; Gray, Roy, Vigilant, Fawcett, Basabose, Cranfield,
Uwingeli, Mburanumwe, Kagoda i Robbins 2013).
svim svojim manifestacijama sukobljava se sa naim vlastitim dubokim korenima

(Beard 2004:293).
Spas i udes
Prepoznatljiva figura koja podlei pitekofobiji je formulisana na razliite
naine. Prezrena ivotinja funkcionie kao sablast nehumanosti, opasujui granice ovetva. Ideja oveka u evropskoj istoriji je izraena razlikovanjem od ivotinje: svojim neumom ona je dokazivala ljudsku vrednost (Horkheimer i Adorno
1997:285-286). Ukoliko su lieni razuma, ljudi nisu nita drugo do ivotinje; animalnost je zauzvrat samo ljudskost u krajnjem stanju degradacije. ivotinje predstavljaju ono to preostaje kada se ovek operie od onih svojstava koja je velikom
podelom prethodno ve instalirao kao distinktivne karakteristike svoje humanosti: od razuma ili miljenja (Fuko 1980:50-94; Latour 2004:16-18). Ali se moe
i obrnuti put, sada kada upravo blagodarei naunoj racionalnosti vie ne moramo
da batinimo vrsne predrasude: Jedan od naina da se pitamo kako je to biti ovek, jeste pitati se kako je to ne biti sasvim ovek. A u tom sluaju, treba pitati nae
najblie ive roake, velike ovekolike majmune, kae Florian Maderspacher,
opisujui interdisciplinarni pristup i aktivnosti lajpcikog Instituta Max Planck za
evolutivnu antropologiju (Maderspacher 2005:149). I ne tedeti na analogijama, ne
samo morfolokim ili organskim, nego i onima koje se tiu ponaanja i jezika (Begun 2004; Miles 2004; Bonvillian i Patterson 2004; Mitchell 2004).
Na taj nain tek moda nae iskustvo ivotinja stavlja na kunju nae konceptualizacije i nas samih i Drugog: ivotinja je jedan od naina da se kae Drugi,
jedna strana one granice na ijoj drugoj strani smo mi ljudi, Ja, ovek (Derrida
2002:370). To mi ili te nas, uprkos saznanju o zajednikom poreklu,9 i dalje definiemo eksternalizacijom onih kvaliteta za koje nalazimo da su nam neprihvatljivi. Distinkcija izmeu ljudi i ivotinja, izvesno je, ne povlai se izvan nas ve funkcionie unutar nas, izmeu delova nas samih (Agamben 2004:21, 52). Ta granica
moda iezava tek na jedan specifian i moda farsian nain, kao jednaenje po
onom rtvenom udesu koji ne samo da u postapokaliptikoj budunosti nee odvajati nego, prema Baudrillardu, u savremenosti ve vie ne odvaja ljude i ivotinje.
ivotinjama se, naime, dogodilo sve ono to se i nama dogaa: eksploatacija,
eksperimentisanje na njima, industrijalizacija njihove smrti. One su nekad imale
izvesnu boansku ili rtvenu plemenitost, pa i svetiju prirodu od ljudi. U ubijanju
i lovu, pa ak i u pripitomljavanju ivotinja, jo uvek je postojao neki simboliki
odnos; u laboratorijskom traniranju, industrijskom odgajanju ili istrebljivanju u
kasapnicama vie nema nikakvog odnosa. Od ivotinja je nainjen jedan rasno inferiorni svet, koji ak vie nije dostojan ni nae pravde, ni nae kazne i smrti, nego
jedino nae naklonosti i onog drutvenog milosra koje zaodeva jedan beskrajno
U geolokoj epohi miocen je najmanje sto vrsta ovekolikih majmuna tumaralo starim svetom. Skorije
otkriveni fosilni ostaci sugeriu da su ne u Africi nego u Evroaziji obitavali oni iz kojih su nastali veliki
ovekoliki majmuni i ljudi koji danas ive (Begun 2003:74-75).
degradiran oblik bestijalnosti: sentimentalno ili eksperimentalno nasilje distance (Bodrijar 1991:134-135).
Bogata pretnjama i metamorfozama, ivotinja je u mitologiji, u heraldikim
likovima, u snovima i fantazmima, bila predmet uasa i opinjenosti, ali nikad negativna, uvek ambivalentna, uvek neki vid saveza koji se potajno razreava u ivoj
ljudskoj kulturi. udovinost ivotinja je promenila smisao i postala spektakularna. Iz dungle izvuen i u zvezdu mjuzikhola pretvoren King Kong izvre kulturni scanario i neovenost prelazi na stranu ljudi, a ovenost na stranu zarobljene
bestijalnosti: Nekada je mitski junak unitavao ivotinju, zmaja, udovite a iz
prosute krvi nicale su biljke, nicali su ljudi, nicala je kultura; danas ivotinja KingKong dolazi da razara industrijske metropole, da nas oslobaa od nae kulture, mrtve, zato to se oistila od svake stvarne udovinosti i to je raskinula ugovor sa
njom (Bodrijar 1991:135).
Literatura
Abel, Glenn (2005): King Kong: Peter Jacksons Production Diaries. Dostupno na: http://web.archive.org/web/20060513134323/http://www.hollywoodreporter.com/thr/reviews/review_display.
jsp?vnu_content_id=1001700175 (pristup 17. 9. 2013).
Accardo, Pasquale J. (2002): The Metamorphosis of Apuleius: Cupid and Psyche, Beauty and the Beast,
King Kong. Madison: Fairleigh Dickinson University Press.
Agamben, Giorgio (2004): The Open: Man and Animal. Stanford: Stanford University Press.
Beard, Chris (2004): The Hunt for the Dawn Monkey: Unearthing the Origins of Monkeys, Apes, and
Humans. Berkeley and Los Angeles: University of California Press.
Begun, David R. (2003): Planet of the Apes. Scientific American 289/2:74-83.
Begun, David R. (2004): Hominid Family Values: Morphological and Molecular Data on Relations
among the Great Apes and Humans. U: The Mentalities of Gorillas and Orangutans: Comparative
Perspectives. Sue Taylor Parker, Robert W. Mitchell i H. Lyn Miles, ur. Cambridge: Cambridge University Press, str. 3-42.
Bodrijar, an. (1991): Simulakrumi i simulacija. Novi Sad: Svetovi.
Bonvillian, John B. i Francine G. P. Patterson (2004): Early Sign-Language Acquisition: Comparisons between Children and Gorillas. The Mentalities of Gorillas and Orangutans, str. 240-264.
Bowler, Peter J. (2009): Monkey Trials and Gorilla Sermons: Evolution and Christianity from Darwin
to Intelligent Design. Cambridge: Harvard University Press.
Brin, David (2005): Introduction: The Ape in the Mirror. U: King Kong is Back!: An Unauthorized
Look at one Humongous Ape. David Brin i Leah Wilson, ur. Dallas: Benbella, str. 1-9.
Canby, Vincent (1976): King Kong Bigger, Not Better, In a Return to Screen of Crime. Dostupno
na: http://movies2.nytimes.com/mem/movies/review.html?title1=&title2=King%20Kong%20
%28Movie%29&reviewer=VINCENT%20CANBY&v_id=27392 (pristup 12. 11. 2013).
Castro, Adam-Troy (2005): Ann, Abandoned. U King Kong is Back!, str. 153-164.
Combe, Kirk i Brenda M. Boyle. 2013. Masculinity and Monstrosity in Contemporary Hollywood Films.
New York: Palgrave Macmillan.
Cranfield, Michael R. (2008): Mountain Gorilla Research: The Risk of Disease Transmission Relative to the Benefit from the Perspective of Ecosystem Health. American Journal of Primatology,
70/8:751-754.
Cripps, Thomas (1977): Slow Fade to Black. New York: Oxford.
Darwin, Charles (1909): The Origin of Species. New York: P. F. Collier & Son.
DeBrandt, Don (2005): Three Acts of the Beast. King Kong is Back!, 49-57.
DeCandido, Keith R. A. (2005): Twas Stupidity Killed the Beast. King Kong is Back!, str. 147-151.
Derrida, Jacques (2002): The Animal That Therefore I Am (More To Follow). Critical Inquiry,
29:369-418.
Dunn, Kevin (1996): Lights Camera Africa: Images of Africa and Africans in Western Popular
Films of the 1930s. African Studies Review, 39/1:149-175.
Ebert, Roger (2002): Great Movies King Kong (1933). Dostupno na: http://www.rogerebert.com/
reviews/great-movie-king-kong-1933 (pristup11. 10. 2013).
Eggleton, Bob (2005): The Making of King Kong. King Kong is Back!, str. 77-84.
Erb, Cynthia Marie (1998): Tracking King Kong: A Hollywood Icon in World Culture. Detroit: Wayne
State University Press.
Fuko, Miel (1980): Istorija ludila u doba klasicizma. Beograd: Nolit.
Geduld, Harryi Ronald Gottesman (1976): The Eighth Wonder of the World. The Girlin the Hairy
Paw: King Kong as Myth, Movie, and Monster. Ronald Gottesman i Harry Geduld (ur.). New York:
Avon, str. 19-28.
Giardina, Natasha (1995): Queer Eye for the Ape Guy? King Kong as Endangered Masculinity. King
Kong is Back!, str. 187-195.
Goldner, Orville i George E. Turner(1975): The Making of King Kong: The Story Behind a Film Classic.
New York: A. S. Barnes and Co.
Gray, Maryke, Justin Roy, Linda Vigilant, Katie Fawcett, Augustin Basabose, Mike Cranfield, Prosper
Uwingeli, Innocent Mburanumwe, Edwin Kagoda i Martha M. Robbins (2013): Genetic Census Reveals Increased but Uneven Growth of a Critically Endangered Mountain Gorilla Population. Biological Conservation, 158:230-238.
Gregory, W. K. (1927): Two views of the origin of man. Science, 65:601-605.
Gribbin, Mary i John Gribbin (2008): Flower Hunters. Oxford: Oxford University Press.
Guschanskia, Katerina, Linda Vigilanta, Alastair McNeilageb, Maryke Grayd, Edwin Kagodae i Martha M. Robbinsa (2009): Counting Elusive Animals: Comparing Field and Genetic Census of the
Entire Mountain Gorilla Population of Bwindi Impenetrable National Park, Uganda. Biological
Conservation, 142/2:290-300.
Hellenbrand, Harold (1983): Native Son, Film and King Kong. The Journal of American Culture,
6/1:84-95.
Henderson, Carol E. (2010): King Kong Aint Got Sh** On Me: Allegories, Anxieties, and the Performance of Race in Mass Media. The Journal of Popular Culture, 43/6:1207-1221.
Horkheimer, Max i Theodor Adorno (1997): Dialektik der Aufklrung. Theodor W. Adorno: Gesammelte Schriften, tom 3. Frankfurt am Main: Suhrkamp.
Jefferson, Thomas (1972): Notes on the State of Virginia. New York: Norton.
Johanson, D. C. i T. D. White (1979): A systematic assessment ofearly African hominids. Science,
203:321-330.
Jordan, Winthrop (1975): White Over Black: American Attitudes toward the Negro, 1550-1812. New
York: W. W. Norton.
Haber, Karen et al. (2005): Kong Unbound: The Cultural Impact, Pop Mythos and Scientific Plausibility of a Cinematic Legend. New York: Pocket Books.
Latour, Bruno (2004): Nikada nismo bili moderni: ogled iz simetrine antropologije. Zagreb: Arkzin.
Latta, Jeffrey Blair (2005): Reviews. Dostupno na: http://www.pulpanddagger.com/canuck/kkreviews.html (pristup 12. 11. 2013).
Linn, Carl von (1955): Menniskans Cousiner. Uppsala, Stockholm: Almquist & Wiksell.
Maderspacher, Florian (2005): Planet of Apes. Current Biology ,15/5:146-150.
Miles, H. Lyn (2004): Symbolic Communication with and by Great Apes. The Mentalities of Gorillas and Orangutans, str. 197-210.
Miller, Joseph D. (2005): Darwin, Freud and King Kong. King Kong is Back!, str. 93-101.
Mitchell, Robert W. (2004): Deception and Concealment as Strategic Script Violation in Great Apes
and Humans. The Mentalities of Gorillas and Orangutans, str. 295-314.
Monypenny, William F. i George E. Buckle (1929): The Life of Benjamin Disraeli. London: John Murray.
Morton, Ray (2005):King Kong: The History of a Movie Icon from Fay Wray to Peter Jackson. New
York: Applause Theater & Cinema Books.
Newby, Idus A. (1965): Jim Crows Defense: Anti-Negro Thought in America, 1900-1930. Baton Rouge:
Lousiana State University Press.
Peary, Gerald (1976): Missing Links: The Jungle Origins of King Kong. The Girlin the Hairy Paw,
str. 37-42.
Pryor, Ian (2004):Peter Jackson: From Prince of Splatter to Lord of the Rings An Unauthorized Biography. New York City:Thomas Dunne Books.
Rubio, Steven (2005): Not the Movie: King Kong 76. King Kong is Back!, str. 27-35.
Scheler, Max (1987): Poloaj ovjeka u kosmosu. Sarajevo: Veselin Maslea.
Simons, E. L. (1963): Some Fallacies in the Study of Hominid Phylogeny. Science, 141:879-889.
Snead, James (1991): Spectatorship and Capture in King Kong: The Guilty Look. Critical Quarterly,
33/1:53-69.
Starr, Charlie W. (2005): Of Gorillas and Gods: The Kong-flict of Nineteenth-Century Thought and
Twentieth-Century Man. King Kong is Back!, str. 123-133.
Taylor, Charles (1999): Fool For Love. Dostupno na: http://www.salon.com/ent/movies/
tayl/1999/01/18tayl.html (pristup 4. 12. 2013).
The Mountain Gorilla Veterinary Project 2002 Employee Health Group (2004): Risk of Disease
Transmission between Conservation Personnel and the Mountain Gorillas: Results from an Employee Health Program in Rwanda. EcoHealth, 1/4:351-361.
Turner Classic Movies (2013): Archives for King Kong (1933). Dostupno na: http://www.tcm.com/
tcmdb/title/2690/King-Kong/tcm-archives.html# (pristup 30. 12. 2013).
Urban Cinefile (2005): King Kong Building a Shrewder Ape. Dostupno na: http://www.urbancinefile.com.au/home/view.asp?a=11264&s=Features (pristup 24. 12. 2013).
Vaz, Mark Cotta (2005): Living Dangerously: The Adventures of Merian C. Cooper, Creator of King
Kong. New York: Villard.
Wallace, Edgar, Merian C. Cooper i Delos Lovelace (2005): King Kong. New York: Modern Library.
Wallace, Maurice (2002): Constructing the Black Masculine. Durham: Duke University Prees.
Walsh, P. D., et al. (2003): Catastrophic Ape Decline in Western Equatorial Africa. Nature, 422:611614.
Wikipedia (2013): King Kong. Dostupno na: http://en.wikipedia.org/wiki/King_Kong (pristup 29.
12. 2013).
Woods, Paul A. (2005): Peter Jackson: From Gore to Mordor. London: Plexus Books.
Workshop,Weta (2005): The World of Kong: A Natural History of Skull Island. New York: Pocket Books.
Aida Gavri
Na raskru ljubavi, morala i empatije:

odnos prema ivotinjama u knjievnosti
(Dostojevski, Kundera, Kuci)
Rei u otvoreno: okrueni smo poduhvatom u degradaciji, okrutnosti i ubijanju koji je ravan svim zamislima Treeg rajha, pa ih ak i nadrasta, budui da je
na poduhvat beskonaan, da se sam od sebe obnavlja, neprestano donosei na svet
zeeve, pacove, ivinu i stoku sa iskljuivom svrhom da ih ubija (Kuci 2001: 1314),
rijei su Elizabet Kostelo (Elizabeth Costello), lika u Kucijevom (J. M. Coetzee) djelu ivoti ivotinja.
Kada je autorici ili autoru odreena tema intimno bitna iznimno je teko poeti pisati o njoj, premda je na dui i umu toliko toga da se kae, pa stoga moda i
poinjem tuim rijeima. Prvotna mi je namjera bila poeti od ljubavi, no nekako
se nametnulo kao neophodno isprva razjasniti ta je ono to snano uznemirava
one kojima je ova tema bitna, dakle, to pobuuje na pisanje o njoj. U pitanju je
istinsko neprihvatanje neega tako opteprihvaenog kao to je specizam i pokuaj
razraunavanja s neim to je, barem meni lino nakon prije nekoliko godina nastupajueg osvjetenja, posve neobino, nerazumljivo i samim time neprihvatljivo.
Specizam je, prema Doan Danajer (Joan Dunayer)1, propust da se s obzirom na
vrstu ili karakteristike zasnovane na vrsti bilo kojem svjesnom biu prida jednak
obzir i potovanje. U najkraem, specizam je diskriminacija na osnovu vrste. Specizam je, prema pomenutoj autorici, zapravo takva pojava i takav svjetonazor koji podrazumijeva ignoranciju injenice da su klanje i komercijalno ribarenje ubojstvo,
a kupovanje rezultirajuih proizvoda, prvenstveno mesa, koe i dlaka, suuesnitvo
u ubojstvu, jer osim u sluaju vrlo male djece i odraslih s krajnje niskim intelektualnim sposobnostima, ljudi koji jedu hamburger razumiju da je to proizvod klanja.
Ipak, mnogi nakon to se povede razgovor na ovu temu odbijaju da razgovaraju o
injeninom, branei se neupuenou i neznanjem, pa se na ovom mjestu vjerovatno potrebno razraunati i sa takvim stavovima, upuujui na Kucijevu opasku
iz u poetku citiranog djela o voljnom neznanju. Fiktivna knjievnica, Elizabet
Kostelo, drei gostujue predavanje o pravima ivotinja pravi paralelu izmeu
Treblinke i klaonica, fabrikih farmi i laboratorija za testiranje lijekova, povezujui
ih po ljudskom zloinu otjelotvorenom u voljnom neznanju.
To to su vodili ekspanzionistiki rat, i izgubili ga, nije razlog to se na Nemce
jedne odreene generacije jo uvek gleda kao na ljude koji stoje unekoliko izvan
ljudskosti, koji moraju uiniti ili biti neto izuzetno da bi bili ponovo primljeni u
ljudsko okrilje. Oni su, u naim oima, izgubili ljudskost zbog izvesnog voljnog neznanja. Pod uslovima hitlerovskog rata, neznanje je moglo biti koristan mehanizam
za preivljavanje, ali to je opravdanje koje, s primernom moralnom vrstinom, mi
odbijamo da prihvatimo. (...) Naprotiv, kaemo, ta generacija i dalje nosi beleg izvesne bolesti due. Obeleeni su njome graani Rajha koji su inili zlodela, ali isto
tako i oni koji, svejedno iz kojih razloga, za ta zlodela nisu znali. Tako je, praktino,
obeleen svaki graanin Rajha. Neduni su bili samo oni u logorima. (Kuci 2001:
12)
Voljno neznanje sam iskusila nebrojeno mnogo puta prilikom sopstvenih pokuaja irenja informacija s nastojanjem eliminiranja faktora neznanja u daljnjem
specistikom, tj. zloinakom odnoenju ljudi protiv neljudskih vrsta. Najbolji primjer su pokuaji nagovaranja na gledanje, za tu svrhu primjerenog, dokumentarnog filma Zemljani, koji su u veini sluajeva bili, pod raznim izlikama, odbijeni.
Veina ljudi, koji su odbili biti upueni, pobunili bi se na tvrdnju da su specisti ili
karnisti. Veina takvih ljudi, preteno, vraajui se ponovo potovanoj Doan Danajer, dok se hvale ljudskom dobrotom s drugim ivotinjama postupa krajnje nepravedno i okrutno. I ovakva tvrdnja bi nastojala biti opovrgnuta, navodei samim
1Uslijed trenutne nemogunosti dolaska do knjige, fragmenti djela Specizam: diskriminacija na osnovi
vrste Joan Dunayer preuzeti su iz emisije Zoofon Treeg programa Hrvatskoga radija iz januara 2008.
(prevodilac i komentator: Zoran ia, urednica: Giga Graan). Dostupno na: https://www.youtube.
com/watch?v=bbLOmv9m0RA&feature=youtu.be.
time na napomenu da ne moramo zaklati ivotinju da bismo bili nepravedni prema

njoj, dovoljno je da je prevrnemo na rotilju ili je stavimo u sendvi, ne moramo joj
oguliti kou i krzno, dovoljno je da ga kupimo i obuemo. S druge strane, veina
ljudi svakako razumije da ne moraju jesti meso, posjeivati zooloke vrtove, nositi
neljudsku kou ili dlaku i podravati uzgoj neljudi kao kunih ljubimaca. (...) Doista, mnogi ljudi sudjeluju u eksploataciji neljudi premda, po vlastitom priznanju,
smatraju tu eksploataciju nemoralnom. Npr. nastavljaju jesti meso i ostale proizvode ivotinjskog porijekla i nakon to su zakljuili da je to pogreno, smatra Danajer. Meutim, to je nadasve paradoksalno, mnogi od tih istih ljudi tvrde da vole
ivotinje. Tu dolazimo do prie o ljubavi, od koje sam namjeravala, ali nisam mogla,
poeti.
Polazei od istraivanja samog pojma ljubavi, zanemarujui stav gotovo sviju nas da znamo ta ljubav zapravo jeste, premda o njoj podrobnije i analitiki ne
promiljamo, pozabavila sam se jednim naslovom Ortege i Gaseta (Jos Ortega y
Gasset) koji mi se uinio znakovitim i relevantnim u ovom kontekstu. Knjiga je naslovljena O ljubavi. Izostavljajui i nastojei zaboraviti autorove nipodatavajue
stavove prema enama ( jer ljubav mukarca prema eni je ono o emu prvenstveno i pie), proete poraavajuom injenicom da je njegova namjera, ini se, bila
pozitivna, a cilj afirmativan, premda bih lino i subjektivno najradije odbacila ovo
djelo kao irelevantno u svakom smislu osvrnut u se na dva paragrafa proitana u
pomenutom djelu, koja mi mogu biti od koristi u daljoj raspravi na ovu temu.
... u ljubavi se osjeamo sjedinjeni sa naim objektom. ta znai ova sjedinjenost? Ona zapravo nije tjelesno sjedinjenje, ak ni tjelesna bliskost. Moda na
prijatelj, ne treba zaboraviti ni na prijatelja, kada se openito govori o ljubavi, ivi
daleko od nas i mi ak i ne znamo nita o njemu. Ipak, mi smo sa njim, u nekom simbolinom zajednitvu. ini se da se naa dua udesno izduuje, smanjuje razdaljine, a mi se osjeamo, bilo gdje da se on nalazi, da smo blizu njega. I kada u nekom
tekom trenutku kaemo: Uzdajte se u mene, ja sam sa vama, to znai: Vaa briga
je i moja, ja povezujem svoju sudbinu sa Vaom. (Ortega y Gasset 1989: 90)
Voljeti ivotinje znailo bi ne zaboravljati na njih premda su daleko. Voljeti
ivotinje znailo bi i ne doivljavati ih dalekim, izduiti duu, smanjiti razdaljinu, osjeati bliskost. Voljeti ivotinje podrazumijevalo bi osjeati brigu za njih i
njihovu patnju kao za svoju. Voljeti ivotinje znai omoguiti im da se uzdaju u nas,
jer smo svoju sudbinu povezali s njihovom. Voljeti ivotinje ne znai tjelesno se
sjediniti s njima tako to ih pojedemo, odnosno tako to jedne ( janje, tele ili pile,
primjerice) pojedemo, a druge (pse i make) pomilujemo.
Ortega i Gaset dalje navodi: Razmislimo, ta znai voljeti umjetnost ili domovinu. To znai ni u jednom trenutku ne posumnjati u pravo njenog postojanja; to
znai u svakom momentu biti svjestan i potvrditi da je vrijedna svoga postojanja.
(Ortega y Gasset 1989: 91) Zato ovo ne bismo mogli primijeniti i na neljude, odnosno ivotinje? Mi kao drutvo, kao nadmona ljudska vrsta, neprestamo poriemo
neije pravo postojanja, prvo nekome druge rase, potom nekome druge nacionalnosti, druge vjere, drugih pogleda na svijet, drugih navika, ovisno o vremenu i prostoru. Meutim, u svakom vremenu i na svakom mjestu, bez razlike, neprestano
biva poricano pravo na postojanje drugim ivim neljudskim vrstama. To je daleko

od obzira, potovanja, istinskog poimanja moralnih normi, a kamoli od ljubavi.
Gotovo neodvojiv pojam od pojma ljubavi na ovom mjestu jeste i onaj empatije. Postoje ljudi koji su sposobni da sebe zamisle kao drugoga, postoje oni koji takvu sposobnost nemaju (kad je nedostatak ekstreman, nazivamo ih psihopatama),
a postoje i oni koji tu sposobnost imaju ali svesno odluuju da je ne upotrebe. (Kuci
2001: 33)
Specizam je, poput ostalih zadrtosti, pie Danajer, nesposobnost osjeanja
empatije za one izvan vlastite skupine. ta je i kako bi izgledala empatija prema onima izvan vlastite skupine, u ovom sluaju ivotinjama, mogue je objasniti ve pomou jednog izvrsnog primjera u sklopu jednog od najveih klasinih djela svjetske
knjievnosti. Prisjetimo se romana Zloin i kazna Dostojevskog. Nisam podrobnije
istraivala koliko je taj fragment djela istinski zanemaren pri knjievnim i kritikim analizama, pa ne bih postavljala ture i nesigurne tvrdnje, ali vodei se linim
iskustvom, mogu rei da mi je pri nekadanjem itanju tog djela uistinu promakao.
Danas smatram da je taj fragment jedan od temeljnih, te da ini samu sr ove prie
i Raskoljnikovljevog lika, onako kako je tvoren. Rije je o Raskoljnikovljevom snu o
jednom dogaaju iz djetinjstva: scena bievanja kljuseta, kojoj je kao dijete jednom
prilikom prisustvovao. Raskoljnikov je, pie Dostojevski, volio da posmatra dugogrive konje, koji bez ikakvog napora vuku brdo tereta.
Ali sada, udna stvar, u tako velika kola bilo je upregnuto malo, mravo crnogrivo seosko kljuse, jedno od onih to se on je to esto viao ponekad strano
mue vukui teki teret drva ili sijena, a naroito kad se kola zaglibe u blato ili propadnu u kolovoz, i koja tada seljaci nemilosrdno biuju, ponekad po samim nozdrvama i po oima, a njemu je bilo tako ao, tako ao da to gleda da je bio gotov da
zaplae, i mati ga je tada uvijek uklanjala s prozora. (Dostojevski 1999: 64)
Scena u kojoj se pijani ljudi (vie od njih est) penju u Mikolkina kola, koja ve
i prije nego je iko bio u kolima nije imala dovoljno snage da povue takav teret, njihov smijeh, bievanje pod kojim kobilica dahe i kleca je metaforina slika naeg
drutva i nae vrste. Tata, tata vie mali Roa ocu tata, ta to oni rade! Tata,
jedno konje biju! pitanje koje kao dijete Raskoljnikov postavlja ocu je ono pravo
pitanje, koje bismo svi trebali postaviti: ta to mi radimo? I otkud nam moralno pravo na to? Otkud nam pravo da ubijamo i jedemo druga iva bia, koja jednako kao i
mi vole svoju djecu, brinu za njih, tuguju, vesele se i igraju? Otkud nam pravo da ih
zatvaramo u fabrike koje se ne razlikuju od koncentracionih logora, u kojima ih silujemo eljeznim napravama kako bismo ih oplodili i dalje zarobljavali, izrabljivali
i ubijali njihovo potomstvo, pa potom djecu tih potomaka i tako u nedogled? Jesmo
li svjesni da uestvujemo u odravanju koncentracionih logora u kojima kao robove drimo generacije i generacije neljudskih osjeajnih i razumnih bia zaredom?2
2Krave ne skakuu po livadi dok za nas, kao jedinu vrstu koja konzumira mlijeko druge vrste, proizvode
mlijeko (premda ni tada ne bismo imali moralno pravo da im ga otimamo, jer ono je namjenjeno
teletu, a ne nama). One su u veini sluajeva u postrojenjima i talama u kojima nemaju uslove ni da
se pomjere. Vidi film Earthlings (Zemljani): https://www.youtube.com/watch?v=YOal1j2wtPc.
Da, ivotinje jesu i razumna i osjeajna bia, premda ak ni to ne bi bio neizostavan

kriterij u negiranju naih prava da inimo zlo drugim biima dok to ne moramo initi. Obustavljanje izrabljivanja i muenja ivotinja nas kao vrstu ne ugroava niti
egzistencijalno niti po kojoj drugoj osnovi, mi to ne moramo raditi i u tome i jeste
na najvei poraz u etikom smislu. Ovdje se otvara prostor za pomen drugog fragmenta djela O ljubavi, koji sam ve nagovijestila.
Bila bi zabluda misliti da naa okolina koju nazivamo i milieu, slui samo zato
da bi naim trenutanim djelatnostima sluila kao cilj. Iz dana u dan nam postaje
jasnije da se funkcije naeg organizma (ak i one elementarne kao ishrana) samo
tada ispunjavaju, kada ih neto podstakne. Dakle, podraaji su za ivo bie od posebne vanosti. Sve ostalo od njih ovisi do te mjere da bi se moglo rei: ivjeti znai
biti podstaknut. Arsenal podraaja koji stalno djeluju na na organizam i na pogonsku silu naeg ivota je prije svega naa okolina. (Ortega y Gasset 1989: 16)
Ortega i Gaset piui ovo, naravno, nije imao u vidu ono na to je mene ovakvo
promiljanje asociralo, to ne moe osporiti postojanost mog itanja i promiljanja
prethodno izreenog. Primijenimo li pomenuto na ono o emu je ovdje rije zapitat emo se ta nas podstie, primjerice, na jedenje ivotinja? Kada vidimo kravu u
polju kaemo ili pomislimo Kako su joj lijepe okice, a ne oblizujemo se. Zar ne?
Za nas ivotinja kao takva nije podraaj za osjeaj gladi, nego tek njeno fabriciranje (kada je u obliku salame ili kobasice koju vidimo u friideru supermarketa, mi
nemamo u glavi sliku njenih oiju). Kada bismo uspjeli osvijestiti put od ivotinje
na livadi do njenih dijelova tijela u friideru marketa, moda bismo poeli uiti i
usvajati drugaije poimanje, drugaije, empatike, etine i nespecistike svjetonazore. I dalje, kada bismo spoznali da te ivotinje nisu ak ni na livadama, te da mi
nemamo isti milieu kao zvijer; ona e ve u ivotinji na livadi vidjeti podraaj za
luenje pljuvake u ustima, jer ona drugaije ne bi mogla preivjeti, dok mi itekako nesmetano moemo. Prola su vremena u kojima smo lovili da bismo preivjeli
zimu; vie ne posjedujemo nikakvo opravdanje. A trebali bismo osvijestiti da ni ivotinje uope ne posjedujemo. One nisu nae i to je ono to u poglavlju o bievanju konjeta tematizira Dostojevski. Odbij! Moja je!, esto ponavlja Mikolka dok
mui ivotinju. To i jeste jedna od naih polazinih greaka, nije njegova i nisu nae;
niti krava, niti konj, niti pile, a ni pas, jednako kao to ni robovi nisu bili, nisu smjeli
biti vlasnitvo robovlasnika, to smo tek nedavno osvijestili. Ve u samom jeziku
pronalazimo problemsku osnovu. Uvrijeeno je rei vlasnik psa, to je oznaka koju
moramo mijenjati. Pas nije predmet i samim tim ne moe biti nae vlasnitvo. Tako
nae vlasnitvo ne bi smjela biti niti jedna ivotinja, to ne osporava suivot ivotinja i ljudi, ve podrazumijeva novo ustrojstvo suivota, druge naine ophoenja.
Podrazumijeva najprije buenje nalik Raskoljnikovljevom snu:
On, mali Roa, tri pored kobilice, istrava naprijed i vidi kako je ibaju po
oima, po samim oima! On plae. Suze teku, srce hoe da mu prepukne. Jedan od
zlotvora dohvati ga biem po licu, ali on to ne osjea, on kri ruke, vriti i tri starcu
sijede brade to mae glavom i sve to osuuje. Neka snaa ga uhvati za ruku i hoe da
ga odvede, ali on se istre i opet potra kobilici. Ona je ve potpuno malaksala, ali jo
jednom poinje da se rita. (...) Ali jadni malian vie ne zna za sebe. Vritei, on se
kroz gomilu probi do kobilice, zagrli njenu mrtvu, iskrvavljenu glavu i ljubi je, ljubi
je u oi, u gubicu... Zatim najednom skoi i svojim malenim pesnicama bjesomuno
kidisa na Mikolku. Ali upravo u tom trenutku, nakon dugog ganjanja, otac ga najzad
zgrabi i iznese iz gomile. Hajdemo! Hajdemo! govorio mu je otac. Hajdemo
kui! Tatice! A zato su oni... jadno konje... ubili! jeca malian, ali mu dah staje,
i rijei se vriscima otimaju iz stegnutih grudi. Pijani su pa budalesaju, nas se to ne
tie, hajdemo! govori mu otac. (Dostojevski 1999: 6667)
Dvije su sredinje take prethodno citiranog odlomka. Prva jeste slika empatije i ljubavi prema ivotinjama, briga i patnja ovog konjeta je i Roina briga. Roa
bi jednako patio i plakao kada bi imao priliku vidjeti ivote ivotinja onakve kakvi
su zbog mlijene industrije i industrije jaja, da bismo mi zadovoljili svoje umiljene potrebe za ivotinjskim mlijekom, jogurtima, ukusnim sirevima, jajima, proizvodima koji ih sadre, a ne bismo morali itd. Druga lei u opasnoj i signifikantnoj
reenici Roinog oca; Nas se to ne tie. Tie nas se, jednako kao i Treblinka, a
moda i vie, jer mnogo direktnije uestvujemo u ovom sistematskom zlu. Kada
Norma u prii ivoti ivotinja, razgovarajui sa svojim suprugom, sinom Elizabet Kostelo, kae kako su uvjerenja njegove majke njena lina stvar, izgovarajui
sljedee: Ako eli da svoje pozne godine utroi na propagandu protiv okrutnosti
prema ivotinjama, to je njeno pravo (Kuci 2001: 8), ona je u potpunosti u krivu.
Borba za prava ivotinja na ivot openito i ivot bez patnje nije lino uvjerenje ili
barem ne bi smjelo biti, takva borba je moralna obaveza svakoga ko je osvijestio da
se oko njega deavaju masovna muenja, pokolji i istrebljenja na koja mi kao vrsta
iz nekih izopaenih razloga smatramo da imamo pravo. Prema Norminom poimanju, Elizabetina miljenja o ivotinjama, ivotinjskoj svijesti i etikim odnosima sa
ivotinjama bljutava su i sentimentalna. Ona, kao i mnogi drugi, zasigurno ne vidi
nita pogreno u tome da se u laboratoriji mui neki pas, majmun ili mi kako bi
njena krema za lice bila prije njene upotrebe adekvatno testirana. Gdje tu vidimo osjeaj razlikovanja dobra i zla? Kako uope moemo pomisliti da smo etiki
osvijeteni, dobri, moralni (puna su nam usta pria i spisa o etici i moralu), a da
pri tome nismo svjesni specizma ili u njemu ne vidimo jedan od glavnih problema
civilizacije? Kako feministica moe da se busa u prsa borbom za enska prava dok
za dorukom, razvrgavajui neke nove ili stare oblike mizoginije i patrijarhata, jede
omlet i tost sa sirom? Zar je krava koja biva silom oploena, koju vime boli od cjeloivotne mue eljeznim fabrikim rukama, kojoj su oteli mladune nakon to
ga je nosila u trbuhu, bez da ga je i podojila, manje ensko nego to smo to mi? Za
kokoke i krmae ne vae enska prava? Zato oekujemo da mukarci prestanu koristiti svoju fiziku nadmo u odnosu na nas kada je mi, takoer, koristimo u odnosu
i na muke i enske jedinke druge vrste. Zato je seksizam problem, a specizam ne?
Recimo da su, osim ekofeminizma, svi ostali feminizmi specistiki i samim tim autodegradirajui samim time to vrei nasilje nad enskim jedinkama druge vrste
negiraju sami sebe. Prema tome, svaka osoba koja se smatra moralnom, a feministica naroito, trebala bi usvajati veganske svjetonazore i naine ivljenja. Recimo da
je na dobrom tragu da potkrijepi ovdje iznesena razmiljanja i ujedno odgovori na
vie puta postavljeno pitanje odakle nam pravo? bio Milan Kundera. Prije samog
kraja romana Nepodnoljiva lakoa postojanja u poglavlju naslovljenom Karenjinov osmjeh Kundera iznosi izvanredna zapaanja:
Odmah na poetku Knjige postanka pie da je Bog stvorio ovjeka kako bi mu
povjerio vladavinu nad pticama, ribama i ivotinjama. Naravno, Knjigu postanka je
pisao ovjek, a ne konj. Nije nimalo sigurno da je Bog povjerio vladavinu nad drugim stvorenjima upravo ovjeku. Prije se ini da je ovjek izmislio Boga da bi uzurpiranu vladavinu nad kravom i konjem pretvorio u svetu stvar. Da, pravo ovjeka
da ubije jelena ili kravu je jedino u emu se itavo ovjeanstvo slae ak i dok vodi
najkrvavije ratove. To pravo nam izgleda kao neto samo po sebi razumljivo, jer se
na vrhu hijerarhije nalazimo mi. Bilo bi, meutim, dovoljno da se u igru umijea
neko trei, recimo posjetilac s druge planete, kome je Bog rekao: Vladat e nad
biima sa svih zvijezda!, pa da sve to je u Postanku bilo samo po sebi razumljivo
postane problematino. ovjek koga Marsovac bude upregao u kola ili koga neko
stvorenje s Mlijenog puta bude peklo na ranju moda e se sjetiti teleih kotleta
koje je bio naviknut da vidi u svom tanjiru i zamolit e (prekasno!) kravu da mu
oprosti! (Kundera 2013: 376)
Ne znam da li je ikako mogue bolje i saetije iznijeti sve o emu bih voljela da
razmislimo nego to je to ovim odlomkom uinio Milan Kundera. Nema dirljivijeg
prizora nego kad se krave igraju, iskazuje dalje pripovjeda, a Kunderina junakinja
Tereza ih posmatra sa simpatijama govorei sebi kako ljudski paraziti ive na kravama kao pantljiara u ovjeku; pripili su se na vimena krave kao pijavice. Njene
misli su opasne, pie Kundera, udaljavaju je od ovjeanstva. Njegova namjera je
podsjetiti nas na to da, premda mi to nerijetko mislimo, ivotinja nije machina animata, te da je njeno cviljenje pla i izraz patnje, a ne kripanje mehanizma koji ne
funkcionie pravilno. U dijelu o starospecistikim svjetonazorima Joan Dunayer
se, takoer, osvre na nekadanje (a moda i danas prisutne) stavove da ivotinja ne
moe osjetiti bol na nain i u onoj mjeri u kojoj ga osjeti ovjek. Izrazito je zanimljiva i simbolina i pria, umetnuta u isto poglavlje, o nekom ruskom gradu u kome su
pobili sve pse. Taj dogaaj pripovjeda oznaava kao nagovjetaj svega to e doi;
terora i protiv ljudi. Ubijanje pasa imalo je svoju posebnu svrhu na tom mjestu u toj
povijesnoj taki; bilo je potrebno sjediniti agresivnost, uzgajati je i odravati u stanju pripravnosti. Bilo je potrebno uvjebavati je na provizornim ciljevima. Tim ciljem postale su ivotinje. Novine su u to vrijeme poele objavljivati cikluse lanaka i organizovati anketiranje italaca. Trailo se, naprimjer, da u nekom gradu budu
istrijebljeni golubovi. I bili su istrijebljeni. Ali glavna kampanja bila je usmjerena
protiv pasa. Ljudi su bili jo oajni zbog katastrofe koja ih je zadesila okupacijom,
ali novine, radio i televizija su govorili samo o psima koji zagauju trotoare i parkove, ugroavajui zdravlje djece, koji su potpuno beskorisni, a ljudi ih ipak hrane.
Stvorena je takva psihoza da se Tereza bojala da nahukana masa ne uini kakvo zlo
Karenjinu. Tek godinu dana kasnije se nagomilana (i na ivotinjama istrenirana)
zloba usmjerila na pravi cilj na ljude. Poelo je izbacivanje iz slube, hapenje,
poeli su sudski procesi. ivotinje su mogle odahnuti. (Kundera 2013: 379)
Svjesna sam da u sljedeom opaskom izazvati negodovanje veine; odobravanje, ako ga i bude, bie neznatno i djelimino. Primijetimo li paralelu izmeu malog
ruskog grada tada i naeg grada danas? Ne predstavljaju li u naim medijima i u naim razgovorima, dok osobe gube zdravstveno osiguranje ukoliko se usude da zarade vie od 208 KM jednokratno, glavni i najvei problem psi lutalice? Koliko god
im lino bila privrena, ne tvrdim da problem nije prisutan, no isto tako ne mogu se
ogluiti o injenicu da smo ga mi proizveli, da je uprkos tome rjeiv i bez masovnog
ubijanja i da je itekako daleko od istinskih problema na naim prostorima.
Ono to mene, na koncu, zanima jeste pitanje u kojoj mjeri se knjievnost bavila ovim pitanjem, te da li u dananjem stadiju ovjeanstva postoji potreba da se
moda ak uoblii neka vrsta angairane knjievnosti i umjetnosti, koja bi imala za
cilj osvjetenje i otrenjenje od jedne od naveih zabluda ovjeanstva prava na
koritenje, zloupotrebu i pokolj neljudskih ivotinja.
Umjesto zakljuka, prepustit u Milanu Kunderi da nas jo jednom navede na
to da svako za sebe preispita osjeaje ljubavi, mrnje, dobrote i zlobe.
Tereza miluje Karenjina po glavi koja nepomino poiva na njenom koljenu.
Govori u sebi otprilike ovo: lijepo se odnositi prema drugom ovjeku, nema nieg
naroitog u tome. Tereza se mora odnositi pristojno prema ostalim stanovnicima
sela, jer u suprotnom ne bi mogla ivjeti na selu. ak se i prema Tomau mora odnositi s ljubavlju, jer joj je Toma potreban. Nikad neemo moi sa sigurnou ustanoviti u kojoj su mjeri nai odnosi prema drugim ljudima posljedica naih osjeaja,
ljubavi, mrnje, dobrote ili zlobe, a u kojoj su mjeri predodreeni odnosom snaga
izmeu pojedinaca. Stvarna dobrota ovjeka moe se pokazati u svoj svojoj istoti
i slobodi samo u odnosu prema nekome ko ne posjeduje nikakvu mo. Pravi ispit
ljudskog morala, onaj osnovni (iskren tako duboko da izmie naem pogledu) jest
u odnosu ovjeka prema onima koji su mu preputeni na milost i nemilost prema
ivotinjama. A ba tu je dolo do fundamentalnog debakla ovjeka, u toj mjeri sutinskog da su iz njega proizali svi ostali. Jedna od junica prila je Terezi, zastala
i dugo je posmatrala krupnim smeim oima. Tereza ju je poznavala. Nazivali su
je Marketa. Htjela je da da imena svim svojim junicama, ali nije stigla. Bilo ih je
previe. Nekad davno, sigurno prije vie od etrdeset godina, sve krave u tom selu
imale su imena. (A ako je ime znak prisutnosti due, moemo rei da su ga imale
uprkos Descartesu.) A onda su sela pretvorena u velike zadrune fabrike i krave su
poele provoditi itav ivot u svoja dva kvadratna metra staje. Od tada vie nemaju
imena, pretvorene su u machinae animatae. itav svijet se saglasio s Descartesom.
(Kundera 2013: 379380)
Literatura:
Dostojevski, Fjodor Mihajlovi. Zloin i kazna. Sarajevo: Svjetlost, 1999.

Kuci, Don Maksvel. ivoti ivotinja. Beograd: Paideia, 2001.
Kundera, Milan. Nepodnoljiva lakoa postojanja. Sarajevo: Buybook, 2013.
Ortega y Gasset, Jos. O ljubavi. Sarajevo: Svjetlost, 1989.
MANUFAKTURA
Elizabeta eleva
Devad Karahasan
Mirjana Stefanovi
Mirana Likar Bajelj
Boris A. Novak
Jovica Ivanovski
Senadin Musabegovi
arko Milenkovi
Mirela Berbi
Nirha Efendi
Iva Beljan
Jagoda Mihajlovska-Georgijeva
Saa Pani
Aleksandar iljak
Dragomir Kosti
Ivana Seletkovi
Goran olakhodi
Sran Sandi i Raphaelle Oskar
Sead Husi
Elizabeta eleva
Pobunjenika mo popularne kulture

prevod s makedonskog: Duko Novakovi
1.
O Viktoru Hari prvi put sam ula kad me je makedonski reiser (i naturalizovani Njujoranin) Naum Panovski pozvao da govori na tribini Umetnik u mranim
vremenima, odranoj na FDU, 24. oktobra 2013. godine, organizovanoj povodom
obnavljanja projekcije njegovog dokumentarnog filma ovek koji je umro pevajui istinu. Film (koji je snimljen 1978. godine, samo nekoliko godina posle Harine smrti, uz uee nekoliko njegovih saradnika, dok su utisci bilo jo uvek bolno
svei) sasvim me je fascinirao i obuzeo me je svojim sjajnim porukama, nesmanjenom estinom i energijom, koja je zraila iz njega, konano, sa svojom surovom i
monom, traginom priom o kultnom pesniku i muziaru, ileanskom pesniku
Viktoru Hari. Ne znajui bukvalno nita o samom protagonisti ovog dokumentarnog filma, iako se ve 30 godina bavim izuavanjem komparativne knjievnosti, iz
raspoloivih podataka na Internetu, izmeu ostalog, nala sam i to da je Hara popularno nazivan junoamerikim Bobom Dilanom, to je u meni odmah pokrenulo
niz (kulturolokih) pitanja i asocijacija, kao i kritikih prosuivanja ireg obima.
Jedno od onih direktnih pitanja, koje se, takorei, spontano javilo i samo po
sebi nametnulo, bilo je: da li, osim primarne (prvozacrtane) hijerarhije meu popularnom i oficijalnom (elitnom) kulturom, u istoj meri postoji (uzajamna, preutana, generalno podrazumevana) hijerarhija meu samim popularnim kulturama
(koje dolaze iz razliitih nacionalnih i kontinentalnih sredina)?
Odgovor na prvopostavljeno pitanje, jer prethodno nisam znala nita o ovom
znaajnom pesniku i pevau, nalazi se u domenu onih (preutanih) hijerarhijskih
odnosa, koji diktira mo i koji doprinose postojanju evidentne asimetrije u dostupnosti i rasprostranjenosti pojedinanih kultura u svetu danas. Naime, kultura i
umetnost iz ekonomsko-politikih i vojnih sila (centara) po automatizmu, ujedno, postaje kanonska ili optepoznata tekovina, sa statusom obavezne lektire
i vrednosnim uzorkom za celo oveanstvo! Zato, u ovom sluaju, niko (ni uzgred
neemo uti imenovanje u obratnom smeru od postojeeg) nikad ne moe, na primer, o Bobu Dilanu, da kae, da je on (severno) ameriki Viktor Hara... Konano, ne
bi bilo ni takvog generikog ili homogeniziranog atribuiranja samog Hare, koji
je predstavljen kao junoameriki autor sa celim svojim kontinentom, odakle dolazi i koji broji nekoliko stotina miliona stanovnika uostalom, to je sluaj i sa ostalim vrhunskim piscima iz tog, oigledno veoma plodotvornog i svetski relevantnog,
umetnikog tla i sredine. Otud, ako adekvatno proirimo tezu, u kulturnoj politici i
reprezentativnosti umetnika, koji potiu i dolaze iz ne-imperijalnih sredina (meu
koje spadamo i mi na Balkanu), odnosno iz onih kultura, koje nisu metropolitanske

redovna je praksa pomenutih kultura (kao i njihovih najistaknutijih predstavnika) da budu sub-sumirani u vee identitete, pri emu se od pomenutih autora po
pravilu oekuje prvenstveno da stvaraju dela sa tematikom iz njihove kolektivne
prolosti ili doivljene-kolektivne traume! Jednostavnije reeno, jedni (kanonski
privilegovani) autori svaki put pevaju za sebe a oni drugi, manje povlaeni, preteno o kolektivu i kolektivnoj, traumiziranoj istoriji!
Viktor Hara (1932-1973) je leviarski opredeljen kantautor (peva, gitarista,
kompozitor) i predvodnk pokreta La Nueva Cancon Chilena (Nova Pesma), pozorini reditelj i potovani univerzitetski profesor, poreklom iz ilea, zemlje sa 18
miliona stanovnika, koja se protee po duini kroz zapadni pojas June Amerike,
na bregu Tihog Okeana razapeta izmeu svoje (amerike) geografije i (evropske)
istorije. iveo je i stvarao sredinom 60-tih godina, nekoliko godina bio je privrenik socijalistike politike predsednika Salvadora Aljendea, koji je 1973. godine (uz
podrku SAD) nasilno oboren sa vlasti i ubijen od strane faistike hunte, pod vo
stvom ozloglaenog generala Augusta Pinoea.
Hara je roen u siromanoj seoskoj porodici, njegov otac Manuel bio je nepismeni zemljoradnik i povremeno radnik, dok mu je majka bila meanog porekla
od Araukana, domorodaca Indijanaca, i bila je samouka muziarka, koja je pevala i
svirala na lokalnim svadbama i pogrebima. Kad je imao 6 godina, Viktor je poeo da
radi po tuim njivama, zajedno sa ocem, a u 15. godini je ostao siroe. Iznurena od
samostalnog podizanja dece, posle smrti mua Viktorova majka umire i sve to
zajedno doprinelo je da se motivi njegovog siromanog detinjstva i surove mladosti
neprekidno provlae kroz njegovu socijalno obojenu liriku.
Ako pogledamo iz pozicije uporedno-istorijskog i kulturnog aspekta godina
u kojoj je ubijen ovaj kultni muziar i aktivista, pesnik i trubadur sa socijalistikim
idealima za pravdu, jednakost, potovanje radnika i seljaka 1973. godina spada u
prevratnika i pobunjeniki obeleena vremena kosmopolitskog osveavanja omladine, masovnih studentskih nemira i demonstracija irom Evrope i SAD, posebno
posle 1968. godine, kada se vodila iroka antikapitalistika i antiinstitucionalistika
kampanja, to je dovelo do uspona kontra-kulture, rok muzike, mirovne orijentacije hipi pokreta. Meutim, razlika i rizik u obe Amerike su nesporni. Ako u 1974. g.
kultni rok bend Deep Purple promovie svog harizmatinog mladog pevaa Dejvida
Koverdejla, koji je doekan ovacijama na koncertu, na prepunom stadionu u Kaliforniji, kad sugestivno interpretira besmrtnu baladu Zlostavljan, Viktor Hara je samo
godinu dana pre toga, u 1973. g. pod neprijateljskim nadzorom na jednom drugom
stadionu, u Santjagu, gde je odveden usred svog predavanja na univerzitetu i uhapen, zajedno sa 5000 svojih sugraana, i gde, u svojoj 41. godini ivota, glavom plaa
visoku cenu svoje pobune i slobode, beskompromisne borbe za pravdu i humanost.
Jo gore, prema istorijskim svedoenjima njegovih preivelih prijatelja, posle surovog ubistva (kroz igru sa ruskim ruletom i uperenim pitoljem u glavu) , telo Hare
bilo je bukvalno izbaeno na ulice Sntajaga! I, dok na severu, u SAD, tee hipi-revolucija, tamo na jugu, u ileu, povampiruje se faizam u svom novom i gadnom ruhu,
ovoga puta ostrvljen prema vlastitim sugraanima i svom narodu!
U 2014. godini, takorei pola veka posle ovog brutalnog dogaaja, dokumentarni film Panovskog kao i cela tragina istorija i prerana, nasilna smrt Hare
ne prestaje da privlai panju i kreativno podstie umetnike sa svih strana sveta,
iz raliitih nacija i kultura da u svojim delima, u svojim pesmama i nastupima
sa vrhunskim potovanjem spominju i obeleavaju ime Hare, njegovo vanredno
znaajno mesto polazei od dostignua popularne kulture, ali ne ostajui samo u
njenim okvirima, niti iskljuivo u domenu umetnosti. Naime, u 1973. g. nekoliko
dana posle brutalne smrti Hare i u ast njegovog ivota i dela, sovjetstki astronom,
Nikolaj ernihnov, otkriveni asteroid 2644 nazvae ba imenom Viktor Hara.
Osim ovog kurioznog navoda, u prilogu ovoj tvrdnji, mogu da se pronau i brojni
drugi primeri, koji potvruju, nema sumnje u to, nestiani uticaj koji je ovaj muziar
stekao zahvaljujui ne samo svom delu, ve i svojim ivotom do tog stepena da je
postao tragian i univerzalno poznat simbol, odnosno umetnika ikona otpora.
U ovoj prilici, kao najznaajnije izdvojiemo i nabrojati samo nekoliko primera, koji reito svedoe o uticaju i reputaciju koju sve do danas uiva Hara u
globalnim okvirima. Najcenjeniji muziki magazin u svetu, Rolling Stone, ubraja
Haru meu 15 najistaknutijih umetnika protesta u svetu. Jo 1974. godine na inicijativu Pola Oksa, sa kojim je zajedno nastupao na turnejama po Junoj Americi,
odran je dobotvorni koncert u Njujorku u ast prerano preminulog Hare, na kojem su svirali legendarni Bob Dilan, Arlo Gatri, Pit Siger. U 1978. godini, Din Rid,
inae lini Harin prijatelj, u Istonoj Nemakoj, reirao je biografski film o Hari,
pod nazivom El Cantor, u kojem je igrao ulogu svog prijatelja! U Portugaliji postoji folk bend koji se zove Brigada Viktor Jara. Na svom humanitarnom koncertu, odranom u Argentini 1988. za Amnesti Interneenel, poznati kanadski
kantautor Brus Springstin, u ast Hare, na panskom jeziku je otpevao uvenu
Harinu pesmu Manifest. U 1985. godini, ruski muziar Aleksander Gradski postavio je svoju rok-operu Stadion, inspirisanu dogaajima koji su prethodili Harinoj smrti.
Velika britanska glumica i aktivistkinja, Ema Tomson, krajem 90-tih poela je
sa radom na scenariju filma posvenog Hari, gde se za ulogu Hare planira nastup
panskog glumca Antonija Banderasa, jo jednog od njegovih velikih potovalaca.
U 1980. godini, pank bend Clash posvetio je jednu pesmu Vaingtonski metak iz
svog albuma Sandinist opet Hari, u kojoj je iskazan sledei appel: Molimo vas,
zapamtite Haru na stadionu u Santjagu. 1987. irski bend U2 u pesmi Breg sa jednim drvetom spominje Haru u stihovima: Hara je pevao, njegova pesma je oruje
u rukama ljubavi/ Iako njegova krv jo uvek jei ispod zemlje. Konano, u 2014 g.
farski rok peva Hogni, snimio je pesmu Nazad naspram zida koja govori o strahotama nasilja i koja je posveena Hari i njegovoj snazi da mu se suprostavi, a ovaj
muziar je to uo iz pria svoga oca!
2.
ivotna i umetnika pria Viktora Hare prua se u nekoliko ravni analize,

upravo zbog svoje indikativne strukture koja omoguava iri i kompleksniji rakurs
sagledavalja i tumaenja!
S jedne strane, re je o jednoj fundamentalnoj tematici i problematici vieugaonih i isprepletenih odnosa izmeu umetnosti i kapitalizma!
Kapitalizam u savremenim sociolokim studijama definisan je kao kontinuirano stanje hitnosti i perfidna bio-politika koja bukvalno upravlja sa telima ljudi,
koji ipak ostaju takorei nesvesni svoje marionetske uloge i poloaja. Moderna dravna politika, kao to upozoravaju filozofi tipa Dorda Agabeja i Alena Badjua,
svodi se ili ide na redukciju (ili odravanje) samo golog ivota (zoe) ljudi! Tako je i
u potresnoj pesmi Hare ovek je tvorac koja ipak zavrava nadom u solidarnost
meu obespravljenima, eksploatisanima u njihovo bolje sutra:
Kao i mnoga druga deca
Bio sam nauen da se znojim
Ne znadoh ta je kola
Ne znadoh kako se igra
Izvlaili su me iz kreveta u cik zore
I zajedno sa ocem
Izrastoh kao i on u radnika...
Mogu da ti izgradim kuu
Mogu da ti postavim put
Mogu da napravim vino lepog ukusa
I fabrika i dalje da iskuljava dim...
Nauih jezik mojih gazdi i efova
Ubijaju me iznova i iznova
Jer sam se osmelio glas da podignem
I opet se diem iz praine
Pomou tuih ruku
Jer sada nisam sam
Sad nas ima mnogo vie.
U Harinoj pesmi neminovno se javlja jo jedan dodatni momenat estoke kritike imperijalizma, s druge strane! On reaguje protestom i negodovanjem protiv
interkulturalne nejednakosti izmeu Severne i June Amerike, protiv estoke i
surove eksploatacije podjednako kako prirodnih tako i ljudskih resursa, koju u njegovoj rodnoj zemlji ileu beskrupulozno i godinama sprovode SAD kao (susedna)
imperijalna sila, bez trunke savesti ili krivice!
Njegove pesme su obilje potresnih slika izmuenih radnika, kojima posveuje
i nezaboravnu Molitvu radnika (Plegaria A Un Labrador):
Zastani
Pogledaj planinu
Izvor vetra, sunce, vodu
Ti, koji menja teenje reka
Koji zajedno sa semenom seje
I let svoje due...
Krenuemo zajedno
Ujedinjeni u krvi
Sada i u trenutku
Nae smrti. Amin.
Hara je bio istinski primer angaovanog umetnika i politiki osveenog pesnika, koji odbija da uti pred nepravdom i onim za ta je samog sebe smatrao lino
odgovornim, o idealima jednakosti, ravnopravnosti, humanosti zalaui se za istinu kao ultimativnom cilju i obavezi istinskog umetnika. Izmeu umetnika i revolucionara sam Hara gledao je da svojim linim primerom uspostavi znak jednakosti!
Njegova gitara je bila vie od (muzikog) instrumenta i narcisoidne alatke za
hvaljenje, samopokazivanje talenta prema njemu gitara je instrument borbe,
ali i oruje koje moe da odjekne kao puka. U pesmi Manifest, Hara ukratko
saoptava svoju poetiku:
Ja ne pevam za ljubav pevanja
Ili da bih pokazao svoj glas
Ve zbog iskaza
Moje iskrene gitare...
Da, moja gitara je radnik
Koja blista i mirie u prolee
Ona nije za ubice
Halave za novac i mo
Ve za ljude koji rade
Za bolju budunost...
Pevam o dalekom pojasu zemlje
Tesnom, a beskrajno dubokom.
On, ak i u poslednjim trenucima svog ivota, nije prestajao da pie, a njegova
poslednja pesma, napisana na kobnom stadionu i kasnije provercovana u cipelama njegovog preivelog saborca i prijatelja, posthumno je naslovljena Stadion
ile. U njoj Hara prikazuje potresno lirsko svedoanstvo o nevienim zverstvima
nad golorukim, nevino zatvorenim zarobljenicima:
Vojnike nizata nije briga
Krv je za njih medalja
Klanje orden za heroizam...
O pesmo, toliko teko nadolazi kad moram da pevam o teroru
Nasilju koje ivim
Kao smrt, teror...
Dok su muk i krik
Poziv ove pesme
Ono to vidim, nikad video nisam.
Stvaralatvo kao, uostalom i Harin ivot, reit je primer za ono to Miel Fuko
naziva parrhesia, da bi oznaio ovim, inae starogrkim terminom, beskompromisno opstajanje i izricanje neustraivog govora o istini, bez obzira na sled posledice zbog takvog ega (delovanja)!
Umetnost je beskompromisna kad biva re o istini i ona sama postaje proces
(osvajanje ili dosezanje) istine! Nije sluajno Hara rekao i ispevao: Moja gitara je
moje oruje!
Uprkos tome to se najee stvara u tiini i izolaciji, umetnosti je neophodna
potreba za javnim prostorom kao to je ulica, trg, univerzitet, galerija, da bi naoruala svoje postojanje i osigurala svoju delotvornost.
To potvruje sluaj Harine poezije i muzike, koja je tokom svojih ivih nastupa
performativno potvrivala nepokolebljivo opredeljenje za istinu i nepresunu veru
u umetnost.
3.
Popularna kultura je osnova polaznih tema naeg naunog skupa, prvog od

ovakve vrste u Makedoniji (moda i ire, u regonu). Na primeru ili studiji sluaja
nazvanim Viktor Hara, u ovom tekstu mogu da se sagledaju plodne interaktivne i
intermedijalne veze i uzajamna kreativna pronicanja i dopunjavanja, koja mogu da
se uspostave (i ne samo) u ovom domenu!
Ovaj prilog, kao to sam rekla na poetku, nije bio je ponukan literaturom,
ve jednim dokumentarnim filmom, koji po definiciji ima sinkretiki karakter,
objedinjujui muziku, tekst, vizulenu sliku u jednu umetniku celinu. S druge
strane, Hara sledi i nadovezuje se na tradiciju ileanske popularne muzike,
oivotvorujui njene nove potencijale u aktuelnoj borbi protiv kapitalizma i
imperijalizma. U bogatoj (i jo uvek neokonanoj) ostavtini umetnikih dela
koji samog Haru uzimaju kao svoj eksplicitni motiv, lik, heroj, simbol, poruku
kao to smo videli figuriraju dela iz najrazliitijih anrova od pesama, rok
opera, biografskih i dikumentarnih filmova, do biografije Viktor: nedovrena
pesma, koju je napisala njegova supruga Doan (inae Britanka poreklom)
to sve zajedno ukazuje na intezivnu i dinaminu cirkulaciju koja se neprestano odvija izmeu pojedinih segmenata (i anrova) ne samo popularne (ve isto
tako i umetnike) kulture.
S druge strane, upravo je ime Hare istinska potvrda i argumentovano svedoanstvo o buntovnoj moi i o kritikim (a ne samo konformistikim ili neobavezno-hedonistikim) potencijalima koje oduvek poseduje popularna kultura! Mihail Bahtin pre vie decenija, u svom neprolaznom delu Fransoa Rable i narodna
kultura srednjeg veka i renesanse bio je prvi koji je na primeru renesansne kulturne pobede nad dogmatskom crkvenom skolastikom, s puno prava upozorio na
subverzivne (ali i revolucionarne) moi i potencijale koji su joj svojstveni i esto
ostaju skriveni u popularnoj kulturi, pretvarajui je u znaajan izvor, u saveznika
prosvetnih kulturno-istorijskih promena kroz koje se kree oveanstvo. Na taj nain, popularna kultura sa svojim ostvarenjima predstavlja vitalnu alternativu koja
nudi i omoguava kreativno jaanje tzv. elitne kulture!
Upravo ovde moda lei i presudni odgovor na pitanja koja tragaju o uzrocima tragine smrti Hare iako je bio nenaoruan u klasinom smislu ovog pojma, u
oima faistike hunte, nesumljivo je predstavljao veliku i realnu opasnost od bilo
ega drugog, jer je ulazio duboko u srca i glave svojih sunarodnika i iznutra je korenito menjao njihove stavove, njihovu pokornost, rezignaciju i nemo. Svojom monom umetnikom izvedbom i porukom, Hara je imao iri sveobuhvatniji domet od
bilo koje konkretne puke ili oruja sa razornom ubistvenom moi.
Tako moe da se objasni neviena sadistika surovost oficira koji su namerno
polomili njegove prste na stadionu, da ga onemogue da svojom gitarom i svojom
pesmom hrabri ostale zatvorenike. To razotkriva i pojanjava uzrok zbog kojeg je
najvei broj njegovih originalnih muzikih zapisa, posle, bio spaljen, ali i dugo vremena zabranjivan od strane vojne diktature.
Drugi uzrok motivacije ovakvog besmislenog i zloinakog ina prema Hari, nalazi se u strukturnoj matrici preko ije osnove funkcionie biopolitika koja je, prema
uvidima Miela Fukoa, nuna za modernu nacionalnu dravu, odnosno kapitalizam. Ako krenemo od najednostavnije definicije bio-politike kao moi nad drugim
telima, kakva bi mogla da bude delotvornija manifestacija moi nego privoenje celih
gomila nevinih ljudi i njihovo nabijanje u zatvoreni, neprobojni prostor kao to je to
bio gradski stadion u Santjagu! Taj isti stadion, nedugo potom, postaje mona bio-politika alatka za drobljenje ljudi u metafore. Poruka o zloinu izvrenom na stadionu
nedvismislena je pretnja i glasi: Eto, upravo OVAKO i na ovaj nain zavrie (svaki)
onaj koji peva istinu! Ili, reima Hare: Krv je za njih medalja.
Na kraju moemo da zakljuimo. Danas smo svi mi reducirani na potroake
subjekte. Od nas se danas oekuje saglasnost sa nekim proklamovanim vrednostima, u skladu sa interesima sistema, oportunizma i konformizma, koje mediji obilno
podravaju kao poeljnu, ako ne i vrhovnu vrednost! Suoeni sa jednim bezmalo
kontinuiranim vanrednim stanjem i prefidnom biopolitikom ( svedenom na odravanje golog ivota) kritiki otpor i pobuna takorei su nezamislivi i unapred
osueni na utanje, zbog vladajue rezignacije.
Upravo zato interesovanje za bilo kakvo znaenje buntovnih, angaovanih
pesnika i muziara, kao to je bio Hara neretko poprima obrise takorei kultnog
odnosa to nije sluajno, niti pak sasvim neoekivano iako je prolo celih 40 godina od njegove surove smrti. Naprotiv, moda su sva morbidna zbivanja, povezana
sa njegovim prerano prekinutim ivotom i njegovom iroko prihvaenom cenom
stvaralatva, na kraju, pridoneli u pravcu toga da lik i delo Hare preraste u besmrtnu, popularnu paradigmu otpora i redak primer umetnika sa nepomuenim integritetom.
S druge strane, ne samo svojim stvaralatvom, ve i posthumanom reinkarnacijom vlastitog imena i ivotne prie, koju je kasnijedoiveo, Viktor Hara i dalje
utie, kao simbol, na veliki broj kasnijih autora iz domena popularne kulture, inspiriui neije tue stihove, naslove, pesme, filmove, ak i imena jedne muzike grupe
i jednog asteroida. On, takoe, iako na tragian nain, potvruje validnost Bahtinove tvrdnje da buntovnika mo popularne kulture ima veliki i aktivan doprinos
kreativnom jaanju elitne, oficijelne kulture.
Zahvaljujui svojim uzvienim idealima prema pravdi, jednakosti, ljubavi i

humanosti- svojim linim primerom i rtvom, Hara i dalje ostaje da zrai, sve do
danas, 40 godina posle njegove smrti, svedoei o nezaludnosti i sutinskoj potrebi
za popularnom kulturom da bude saveznik i potkrepljiva ljudi od kojih je i zbog
kojih i sama nastala, kao oruje nepokora pred silama zla!
U vezi sa tim, ini nam se da je najuputnije, da se na kraju ovog teksta podsetimo na, moda, kontraverzno, ali ipak izazivako ukazivanje Slavoja ieka, prema
kome popularna kultura u sutini predstavlja politiku 21. veka!
P.S. Konano, kao rezultat viedecenijske upornosti u traganju za pravdom od
strane porodice i supruge Doan, u decembru 2013. godine, 40 godina od kobnog
dogaaja na stadionu, osam ranijih oficira Pinoea, meu kojima i komandanti stadiona Nacional, konano su sudski optueni za ubistvo Viktora Hare. Sem toga,
pokrenuta je i privatna tuba protiv pukovnika Fernandeza, koji danas ivi na Floridi. Kao to e, u vezi sa tim, izjaviti Naum Panovski, autor dokumentarnog filma o
Hari, inae i sam poznat reiser, dramaturg, pisac, aktivista, univerzitetski profesor
i umetniki direktor pozorita Poezis u Njujorku, poreklom Makedonac: Na kraju, postoji pravda, koja mora da se ostvari, i postoji istina!
Izvori:
Viktor Hara official website www. fundacionvictorjara. cl

Viktor Hara: Manifest htto://unionsong.com/u445.html
Viktor Hara: Molitva jednog radnika http://smokestack-books.co.uk/book.php?book=61
Viktor Hara http://en. wikipedia.org/viki/V%Adctor Jara
VICTOR JARA: Quien ha matado este humre https:/www.youtube.com/watch?v=acfL-q7IkjU
Victor Jara: El Cigarrito https:/www.youtube.com/watsh?v=hesTpJ40Gvk
Naum Panovski: ovek koji je umro pevajui istinu, dokumentarni film u produkciji RTS,1978.
Vreme:40 min http://vimeo.com/76259002
Film ovek koji je umro pevajui istinu jedini je dokumentarni film posveen Viktoru Hari. Ali
on vie ne postoji u arhivi matine produkcije MTV i bio je prikazan samo zahvaljujui sauvanim privatnim snimcima reisera Panovskog. Na kraju, postoji Pravda, koja mora da se ostvari, i
postoji istina, kae Naum Panovski, poznati reiser, dramaturg i pisac iz Makedonije, profesor i
umetniki direktor pozorita Poezis u Njujorku.
Sunica Unevska: Koliko kota sloboda http://www.utrinski.mk/?ItemID=Ca21841DAEEAB54
6B92913A239B6E778
Devad Karahasan
Odlomak iz romana Miris straha

2.
Dvaput je Hajjam proao cijelu krmu, i zatvoreni i vrtni dio, a da nije prepoznao svoje mjesto. Nekoliko puta je zastao i premiljao se, jer su za dva-tri stola
sjedila drutva u kojima je on imao poznanike s kojima bi se neko vrijeme mogao
druiti, ali je nakon kratkog razmiljanja nastavljao traiti, jer nije vidio razloga da
se pridrui tim ljudima. A pritom je znao da e ipak sjesti za jedan od tih stolova, jer
je isto toliko malo razloga imao da se okrene i ode kui, da trai na nekom drugom
mjestu, da die ili gleda oko sebe. Na kraju je bilo tako, sjeo je za stol u uglu prve sale,
jer je tu sjedio simpatini udak Bajazid zvani Dva Brata, s kojim kao da nije moglo
biti neugodno.
Bajazid je nadimak Dva Brata vjerovatno dobio zato to ga sigurno niko u gradu nije uo da kae ja, a sigurno su svi, koji su ga uope uli da govori, bar deset
puta morali uti nas dva brata. Poneko u gradu je jo i znao da je njegovo pravo
ime Bajazid, ali vjerovatno niko nije znao pravo ime njegovog mlaeg brata, kojeg
su svi zvali gazija Duldul. Njih dvojica su ostali siroad kad je Bajazidu bilo etrnaest godina, tako da je on istovremeno bio otac, majka i stariji brat, u obitelji koja se
sastojala od njih dvojice. Povremenim zaradama i uz pomo dobrih ljudi, kojih se
sreom uvijek i svugdje nae, uspio je odrati na ivotu i sebe i brata. S osamnaest je
dobio mjesto na jednoj koli za siromanu djecu, tako da vie nije morao strahovati
za hljeb. Mijenjao je kole i ono to predaje, ali nikad nije uspio prodrijeti u neku od
kola u kojima se pristojno zarauje. Pa ipak je od tanke nastavnike zarade uspio

utedjeti dovoljno da malome, kako je zvao svog mlaeg brata, nabavi dobru ratniku opremu i nae uitelja, koji e ga osposobiti za unosni posao ratnika. To se
pokazalo kao izrazito unosan potez, jer je mladi u stalnim ratovima, koji su neprekidno slijedili jedan iza drugoga, stekao slavu i ugled, o emu je dovoljno govorilo to
to su ga suborci nazvali Duldul, vjerovatno po bijeloj mazgi, koju je Poslanik darovao Aliju. Ali mali je, pored slave i ugleda, stekao i veliko bogatstvo, tako da braa
ve petnaestak godina ive u pravom blagostanju. Ve deset godina gazija Duldul
ne ide u rat, preselili su u novu veliku kuu, ali i dalje ive sami, bez ena i posluge,
Bajazid i dalje predaje na siromanim kolama i brine se o malome kako je inio
dok su bili djeca. Kad god mu se ukae prilika, on s brigom i ponosom govori o nas
dva brata i podsjea na nevolje koje danas prijete estitom ovjeku.
Desno od Bajazida Dva Brata sjedio je Ibn Mai zvan umurli, graevinski
poduzetnik, sin jednog uglednog zidara, koji je nagomilao neprocjenjivo bogatstvo
otkako su svijetom zavladali stalni i veliki neredi. Njemu neredi i neprekidni sukobi, koji moda i nisu pravi ratovi, ali su za ivot pojedinaca i zajednice umogome i
gori od pravog rata u kojem se sukobljavaju dvije prepoznatljive i uredne vojske,
nisu izgleda smetali ni u poslu, ni u ivotu. On se pojavljivao u kraju zahvaenom
sukobima im bi se pojavili znakovi iscrpljenosti kod jedne ili kod obiju sukobljenih
strana i poinjao kupovati ruevine ili zemlju jo prije nego to bi borbe prestale, a
onda okupljao ljude ili dovodio svoje iz Niabura i poinjao proizvoditi cigle, erpi,
zidne i krovne ploe. Kako bi borbe prestale, umurli bi krenuo s gradnjom i za manje od godinu dana skupo prodavao damije i kole, hamame i bolnice, podignute
na ruevinama koje je on kupio budzato. Prodavao je, po cijeni koju je sam odreivao, i privatne kue obiteljima koje su iz ovih malih ratova izlazile bogatije nego to
su u njih ule, pa su za sebe traile stanite koje bi na prvi pogled pokazivalo njihovo
pravo na novo mjesto u drutvu. I onima koji su izgubili sve ili gotovo sve, umurli
je mogao pomoi, naprimjer tako da im je davao svoje kue u zamjenu za njihovu
zemlju. Zahvaljujui takvim poslovima, njegovo bogatstvo je raslo sa svakim novim
sukobom, a on je objanjavao da su graevinar i ratnik braa ili barem ortaci, jer
bi onaj prvi brzo ostao bez posla, kad ovaj drugi ne bi ruio i tako mu pravio posao.
Valjda zato nisu prestajale prie, koje su tvrdile da on esto velikim novcem nastoji
nagovoriti nekog od novoproglaenih sultana, hanova i ahova da povede neki rat, a
i da starom sultanu zna u Isfahan poslati skupocjene darove i onda ga preko svojih
ljudi na dvoru uzme nagovarati da povede neki mali rat, koji sultan njegove moi ne
moe izgubiti. umurli se, uostalom, nije ni trudio da takve prie porekne ili suzbije, moda su se zato one uporno irile i mnoile.
Lijevo od Bajazida Dva Brata sjedio je Ali Rizah, udak kojeg je pola grada smatralo simpatinim i hvalilo ga preko razumne mjere, a druga polovina ga bijesno ogovarala i o njemu govorila samo loe i gore od toga. Utorkom je Ali Rizah obilazio sirotita i dijelio djeci sitne poklone, razgovarao i igrao se s njima, a petkom obavezno
odlazio u bolnicu i razgovarao s onim bolesnicima kojima niko nije doao u posjetu.
Znao je po sat vremena i due ostati u razgovoru kod nekog takvog nesretnika. Raspitivao bi se o njemu, htio saznati odakle je i zato mu niko ne dolazi, od ega boluje i
koliko se nada ozdravljenju, ta mu treba i ta bi elio dobiti idueg petka, kad mu Ali
Rizah opet doe u posjetu. A onda bi se idueg petka pojavio s onim to je bolesnik
prolog petka poelio i opet razgovarao s njim, dugo, brino i prijateljski. Oni koji ga
nisu voljeli tvrdili su da Ali Rizah ne voli ljude i da takve stvari ne radi zato to bi bio
dobar, nego se tim dobrim djelima nastoji oprati od grijeha, kojima se okaljao prodajui muslimanima opojna pia i trgujui ukradenim stvarima, ratnikom opremom
pokupljenom na bojitima i bavei se jo sramnijim poslovima. Zato ne pokazuje
dobrotu prema normalnim siromasima, kojih je pun grad, pitali su oni kojima je Ali
Rizah iao na nerve, svakom naem siromahu, pa i svakom prognaniku i nesretniku
iz okoline, kakvih je stotine u gradu, ak bi i lijepa rije dobrodola. Ali ne, on uope
ne vidi njih, nego s puno ljubavi razgovara sa strancima u bolnici, obilazi ih i tjei kao
najroeniji njihov, a utorkom nosi darove kopiladi u sirotite, kao da su sve to njegova kopilad. Oni su bili sigurni da Ali Rizah to radi zato to se takva dobra djela vide i
priznaju, o njima se govori i njemu donose pohvale. I sam Ali Rizah je na neki nain
davao za pravo onima koji su tako govorili, napominjui da naim siromasima svi
pomau, pa nema razloga da i on to ini. A ko e se sjetiti ovih mojih nevoljnika, ako i
ja okrenem glavu od njih!?, pitao bi one, koji su njega pitali zato ne pomae naim
siromasima. Osim toga, on nikad nije doveo u pitanje uvjerenje, koje su klevetnici
pripisivali njemu, dakle miljenje da i Bog bolje vidi i vie cijeni dobra djela, koja ovjek uini onima koje su svi drugi zaboravili.
Lijevo od njega sjedio je mladi, gotovo djeak, izrazito svijetle, ustvari bijele
puti, kao da u licu nema ni kapi krvi ili na njemu nosi masku od bijelog brana. Tog
mladia je Ali Rizah u posljednje vrijeme obilazio u bolnici, a on je onda traio i naao svog dobroinitelja, nakon to su ga istjerali iz bolnice, kako je on rekao. To je
bilo jedino to je mogao uraditi u svojoj situaciji, ili bar jedino to je njemu palo na
um, jer ovdje, a moda ni na cijelom svijetu, nije imao nikoga i nita. Znao je on da
ne moe ostati uz dobrog starca, ali je, otputen iz bolnice, doao da bude uz njega
dok mu ne padne naum neto to bi mogao uiniti sa sobom. Jer ovjek se ne moe
pokrenuti ako su mu otvoreni svi putevi to ih ima na svijetu, ovjeku treba jedan
ili dva-tri puta koji mu se nude i njegovi su, da bi se pokrenuo i iao jednim od njih.
Tako je on objasnio svoj dolazak Ali Rizahu, koji ga je zabrinuto pitao namjerava li
on s njim i njegovoj kui, recimo ivjeti kod njega i ostalo.
Pored nepoznatog mladia sjedio je najpoznatiji niaburski pijanac Abu Lula,
posljednji ivi izdanak stare plemike obitelji, koja je u posljednjih tridesetak godina nereda izgubila sve to je imala, a pritom se i istrijebila s ovog svijeta, ginui
u borbama ili umirui u miru. Iako go kao prst, Abu Lula je jo uvijek djelovao otmjeno i bio poeljan drug za stolom. Jer bio je naitan i ugodan sugovornik, znao je
sluati kao niko na svijetu i dobro odmjerenom primjedbom na kraju pokazati da
je zaista sluao i razumio ono to je uo. Uivao je u svakom gutljaju i zalogaju, od
njega se zaista moglo uiti kako treba jesti i piti, pa su oni pametniji meu novim
bogataima to i inili, pozivajui ga za svoj stol kad god su mogli. Nikad nita nije
traio, samo je dozvoljavao da ga se asti ili mu se tu i tamo neto pokloni. Rijetko je
bio pijan, pogotovo dok je bio mlai, sada, kad se nagnuo starosti to se ipak dogaalo
sve ee. Tada je, i to samo onda kad je bio sasvim pijan, govorio o sebi. A to je inio
neprirodno glasno, tako da je privlaio panju cijele krme, a ne samo ljudi s kojima
je dijelio stol. Valjda se zato u gradu mnogo govorilo o njegovim pijanim ispadima,
u svakom sluaju mnogo vie nego to su ti ispadi zasluivali. To uostalom nisu bili
pravi ispadi, on nikad nikog nije udario ili uvrijedio, nije sruio stol ili na nekog
prolio pie, on je samo davao maha osjeanjima koja su ga preplavila, osloboena i
pojaana piem. Kad pie ukloni prepreke, koje je on postavio svakom razmiljanju
i govoru o sebi i svojoj sudbini, Abu Lula bi ustao i gromoglasno objavio da je on
svoj ivot propio sve sposobnosti, elje, potrebe i ostalo to spada u ivot. Kako
on uzvikne da je propio sav ivot, svi razgovori u krmi utihnu i sve oi se okrenu
prema njemu, jer ljudi znaju da e uslijediti zanimljive stvari o kojima e se danima
razgovarati u gradu. Tada bi on, mislei valjda da mu opa panja daje pravo na to,
poeo glasno razmiljati, naprimjer o tome da bi ustvari trebalo rei da je on svoj
ivot popio i izmokrio. Jer ivot tee, on je kao voda i mlijeko, a vodu i mlijeko koje
smo popili moramo izmokriti. Eto tako ovjek mora izmokriti i svoj ivot, ako ga je
popio, onako kako mora izmokriti vino koje je salio u sebe. Gotovo uvijek je govorio otprilike ovo ili neto slino ovome, ali su njegova glasna i preglasna razmiljanja uvijek nalazila zahvalne sluaoce i bila danima prepriavana. A dok je govorio,
mahao je ili udarao akom desne ruke po dlanu lijeve, grcao i guio se od snanih
osjeanja koja su mu navirala u grlo i prekidala dah, sa suzama u oima ili na licu.
Dogaalo se da se i srui usred svog razmiljanja o sebi, ali bi dan ili dva nakon toga
sjedio u nekoj krmi, ugodan i poeljan drug za stolom, kakav je vazda bio.
Za stolom su bila jo trojica Hajjamu nepoznatih ljudi, pa se on ugurao izmeu
nepoznatog mladia i Ali Rizaha, da se ne bi morao upoznavati s njima, to bi svakako morao uiniti ako bi sjeo na njihovoj strani stola.
umurli je pripovijedao kako je nedaleko odavde, u prelijepoj upi, nekih dan
jahanja prema Balhu, dobio veliko naputeno selo u zamjenu kue koje je izgradio
na rubu Niabura. Nekadanji stanovnici sela bili su mu zahvalni kad im je ponudio
te kue u zamjenu za njihove ruevine i zemlju koju vie nisu mogli obraivati, jer
su te kue bile praktino u gradu, a grad danas nudi mnogo vie sigurnosti nego to
bi je oni mogli imati u selu, makar bilo dvaput vee od njihovog. A kad je ovjek
jednom dospio u grad, nai e vremenom i neke zarade, jer ljudi uvijek preivljavaju tamo gdje ih je ivot doveo. umurli je na mjestu njihovog sela, gdje je imao
vodu i plodnu zemlju, za manje od godinu dana podigao dva velika karavan-saraja,
tridesetak velikih, upravo raskonih, kua, te damije, kole i sve ostalo to treba
pristojnom naselju. Sad je to naselje naraslo do gradia, koji mu je ve donio preko
sto pedest hiljada zlatnih dinara iste zarade, a gotovo svaki dan donese jo poneto. Gotovo svi ljudi koji su nekda tamo ivjeli sad rade za njega, ovdje u Niaburu,
i svojim radom mu donose zaradu a svojim priama ugled i slavu dobroinitelja... A
sve to samo zato to je u pravom trenutku imao pravu ideju. Dobra zamisao je najvrijednija stvar na svijetu, uvjeravao je umurli sluaoce za stolom i to dokazivao
svojim primjerom, jer on evo sjedi i zabavlja se s njima, a bogatstvo se samo od sebe
uveava, samo zato to je njemu u sretnom trenutku pala na glavu prava zamisao.
Blago tebi pohvalio ga je Bajazid Dva Brata sad moe biti iroke ruke. Ja
mislim da je najpotrebitija Bistamijina damija u Novom Gradu, tamo se u godini
dana sleglo preko hiljadu nesretnika koji su pobjegli od kojekuda. Ako mene pita,
tu bi trebao ba otvoriti ruku.
O emu ti to? pitao je umurli nakon krae pauze.
Sadaka, o emu bih drugome. Nema smisla davati sadaku tamo gdje ljudi ve
imaju ono to im treba objasnio je Dva Brata.
Kakvu sadaku? nije uspijevao da shvati umurli.
Valjda daje, kao sadaku, dio onoga to zaradi, zato bi inae sticao?!
Na to je umurli objasnio da ne daje sadaku i da bi, kad bolje razmisli, mogao
rei da od srca mrzi ili bar prezire siromane. Ne bi ono bilo siromano kad bi htjelo
misliti i raditi, uvjeravao ih je umurli, sramota je biti siromaan danas, kad je ovoliko posla i zarade na svijetu.
Dva Brata je na ovo razmiljanje uzvratio pravim predavanjem, kao da ga je
umurli podsjetio na to da itav ivot hljeb zarauje kao nastavnik i da je duan
ljudima razjasniti ono to im je nejasno. Podsjetio je da smo ivot dobili na dar, a
da sretni meu nama dobiju na dar i sve ono radi ega se isplati ivot podnositi, kao
to su ljubav, prijateljstvo, radost. Nita od toga se ne moe zasluiti, zaraditi ili kupiti, to nam Allah dragi daruje iz Svog obilja, a time nas obavezuje da i mi darujemo
potrebitima od onoga to imamo. On od nas trai da volimo siromane onako kako
On voli nas.
A zato ih ne bi odmah on volio, zato bez potrebe komplicira? nije razumijevao umurli ili se samo pravio da ne razumije.
Voli ih, On voli sve to je stvorio, moda siromane vie nego tebe i mene,
moda njih najvie, mi to ne moemo znati.
Ali zato mene uplie?! On ih daje na svijet jer ih voli, a onda od mene trai da
ih izdravam. Gdje vam je tu logika?
Nema logike, nije ona tu od pomoi strpljivo je objanjavao Dva Brata. Ni
ivot, ni ono zbog ega vrijedi ivjeti, ne da se shvatiti logikom.
A ja bih eto ostao kod onoga to mogu shvatiti logikom, makar mi se ne isplatilo ivjeti zakljuio je umurli.
Abu Lula je objavio da on visoko potuje rad i zaradu, pa ve godinama ivi od
dobrote ljudi koji rade i zarauju. Ali nikad nije sreo ovjeka kojemu bi to bilo dovoljno. Lijepo je to raditi i zaraditi, niko to ne dovodi u pitanje, ali ne moe biti dovoljno cijelom ovjeku, mora biti ili teki prostak , ili imati sasvim ravnu pamet da
bi ti to bilo dovoljno.
Ja mislim, hakime, da bi se ti ovdje morao umijeati obratio se umurli
Hajjamu, koji ga je samo odmjerio i slegao ramenima.
Hajjam nije morao ni kazati, ni pokazati, koliko mu se ne da sudjelovati u ovom
razgovoru, jer je Ali Rizah izjavio da se vjerovatno zato djeci do pete godine, a moda i due, ne smije dozvoliti da rade neto korisno. Pa i uiti smiju samo kroz igru, ni
u kolu ti njega ne smije dati prije este godine. Samo igra, ali sve najvanije naui
igrajui se, mislio ja Ali Rizah.
I ta nam to kazuje? pitao je umurli, koji ve nije uspijevao sakriti bijes,
iako se trudio da govori vedro, na pola puta izmeu ozbiljnog i aljivog razgovora
kojim se ugodno ubija vrijeme.
Valjda govori koliko je igra vana? uzvratio je Ali Rizah pitanjem. Nauio
si hodati i jesti, plakati i voljeti roditelje, smijati se i razlikovati no od dana, sve
igrajui se. A ne moe se igrati ako si se vas odao koristi.
ta ste se svi danas pomamili protiv koristi i bogatstva!? zaudio se umurli. Kao da nema nita gore od bogatstva!
Ima, ali malo toga uzvratio je Dva Brata.
Na ovo su se svi nasmijali, umurli moda najglasnije, ali nije uspijevao, moda nije ni pokuavao sakriti da se u ovom drutvu ne osjea dobro i da razgovor tee
protivno njegovoj volji i oekivanjima. Moda se zato obruio na Dva Brata im se
smijeh utiao.
Ne valja vama bogatstvo, jel da? pitao je umurli, trudei se da zvui podrugljivo. E zato vam je sve ovako kako je: ivite od danas do sutra, teko sastavljate
kraj s krajem, promeete se kroz ivot kao da se provlaite izmeu kinih kapi. A
bogati ive i grade, uivaju u svemu, a kad im dosadi izmiljaju nove uitke. Ugledajte se na njih, ljudi moji! Treba ivjeti svoje snove, a ne sanjati svoj ivot.
Ne dao Bog! otelo se Hajjamu.
ta tebi bi? zaudi se Abu Lula.
Zamisli da neko mora ivjeti komare, koje ja esto sanjam! odgovorio je
Hajjam s pravim strahom u glasu. Kakva bi to kazna bila, ovjee! A na Ibn Mai
upravo to eli, i to sebi samome. Dobro dumaninu, ali sebi!
Zna ti dobro ta sam ja mislio i ta elim obrecnuo se umurli ne krijui
da sav kuha od bijesa.
Ja bih se pitao zato sanjam komare, umjesto da o tome javno govorim
ubacio je jedan od nepoznatih, ali ga Hajjam nije udostojio ni pogleda, ni odgovora.
Znam, dragi, znam ja sve tvoje misli netrpeljivo se Hajjam obratio Ibn Maiu zvanom umurli. Zato se i uasavam, samo zato to ti znam i misli i sve tvoje.
Ma kako nee znati!? rugao se umurli. Takav ovjek i ugled!
Ne treba za to ugled, nego pamet poduio ga je Hajjam, i dalje netrpeljivo.
A ti, maallah, ima oboje, samo ne znam da li vie ugleda ili pameti.
Zamisli jedan broj predloio je Hajjam nakon kratkog razmiljanja. Po
svom izboru, bilo koji.
Zamislio sam odgovorio je umurli.
Pomnoi ga s pet. Jesi li?
ekaj, treba mi malo papira zatraio je umurli, a onda kratko nakon toga
objavio da je izveo operaciju koju je Hajjam traio.
Sad oduzmi treinu od broja koji si dobio traio je dalje Hajjam. Jesi li?
Sada broj koji si dobio podijeli s deset. Jesi li? Provjeri sve radnje do sada, ne smije
biti greaka.
Dva Brata se nagnuo prema svom susjedu za stolom, pa su zajedno ponovili sve
operacije koje je umurli do sada izveo. Objavili su da je sve u redu.
Sada tome to ste dobili dodajte redom treinu, polovinu, pa etvrtinu broja
koji je Ibn Mai zamislio. Je li gotovo? Koliko ste dobili?
ezdesetosam objavili su umurli i Dva Brata uglas.
Zamislio si etrdesetosam, zar ne zakljuio je Hajjam nakon kratkog razmi300|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
ljanja, na ta su se Dva Brata i umurli zapanjeno pogledali, utke klimnuli glavama i spistili ruke na stol.
Zavladala je teka neugodna tiina. Abu Lula mje pokuao da se nasmije, ali je
samo zakrkljao. Ali Rizah je podigao na Hajjama pogled, koji je do tada bio prikovan
za papir na stolu, i obavijestio ga da to nisu ista posla. Onaj nepoznati se sloio s
njim i podsjetio da je on ve savjetovao budalu da se ne ponosi onim to pametni
kriju, ali kakva korist, ne mogu ni ja slijepom namigivati.
Dobro, pogodio je rekao je umurli u grupu, svima i nikom posebno, pa
poruio novu turu za sve, kao da eli to prije zatakati stvar. Sluaj.
Je li sluaj? upitao je Hajjam razdraeno, kao da ga neki bijes tjera da pravi
uvijek nove gluposti. Zamisli neki broj izmeu jedan i deset. Pomnoi ga s dvadesetsedam. Sada broj koji si dobio pomnoi s tridesetsedam. Jesi li? E sad mi reci
samo posljednju cifru broja koji si dobio.
Pet objavili su Dva Brata i umurli kad su zavrili s raunanjem.
Na to se Hajjam kratko zamislio, kao da rauna u glavi, pa objavio da je umurli zamislio pet, to je onaj potvrdio klimnuvi glavom.
Ponovo je zavladala tiina, teka i gluha. Svi pogledi su leali na Hajjamu i izlivali na njega gustu mjeavinu straha, bijesa i nepovjerenja.
Eh, gluposti! s gaenjem je odmahnuo Hajjam i s naporom pokuao ustati
od stola. Ja sam neviena budala.
Nisi ti budala, nisi samo budala poduio ga je onaj nepoznati.
U pravu je ovjek, to je gore od budale, nemoj to raditi dobronamjerno mu
je savjetovao Abu Lula.
Ja ta radi! odmahnuo je Hajjam, a lice mu se iskrivilo od gaenja. Najzad je
uspio ustati i krenuo prema vratima, ne oprostivi se od drutva.
Nije bio ni deset koraka od krme kad je iza sebe uo uzvike.
ejh baba, ejh baba, stani me malo, molim te vikao je jedan svijetao i
visok, vjerovatno mlad glas.
Okrenuo se i vidio da je bijeli mladi, koji je sjedio kod Ali Rizaha, prije nego
se on ugurao meu njih, istrao za njim i sad ga doziva, maui ispruenom rukom.
Stao sam, mome, kai procijedio je Hajjam, a mladi mu je pritrao, zgrabio mu desnu ruku i protresao je, pa poljubio i jo jednom protresao.
Htio sam poeo je mladi pa stao, naklonio se, a onda duboko uzdahnuo pa
nastavio: Kai mi, je li mi iva majka, molim te.
Smiri se malo predloio je Hajjam a onda mi reci ta hoe od mene.
Hou sloio se mladi i opet se naklonio. Kai mi, molim te, je li mi majka
iva.
Pomozi mi da te razumijem umirivao ga je i dalje Hajjam, jer je po svemu
bilo jasno da mladia tjera neka velika muka. Ko si ti, odakle si, ta ti treba od
mene?
Vukac, to sam ja. Iz Biljeeva pod Visokim, zemlja Bosna spremno je objasnio mladi. A od tebe mi treba, reci mi, je li mi majka iva. Treba mi pravac, zna
i sam, iv ovjek mora imati mjesto prema kojem e upraviti misli i korake. Ako je
ona iva, krenuo bih nazad, kui.
Kako bih ja to mogao znati?! zapanjeno ga je upitao Hajjam.

Kako si mogao znati ta onaj debeljko misli? pitao je mladi, ne krijui zebnju u glasu.
Nisam znao odgovorio je Hajjam preglasno i odmahnuo rukom onako kako
odmahuje ovjek koji odbija neto to mu se uporno nudi.
Znao si, svaki put.
To su ale, to se prvo naui ako se ovjek pone malo ozbiljnije baviti aritmetikom.
Pa eto, naali se i sa mnom, reci mi je li mi majka iva. Biljeevo pod Visokim,
zemlja Bosna.
Ne znam, mome, ne mogu to znati vjeruj mi odgovorio je Hajjam tonom
koji je pokazivao koliko mu je ao mladia.
Pazi, ejh baba, imam plan predloio je mladi nakon kratkog premiljanja. Kad dobro razmislim, ja nisam bez igdje iega, ja imam deset zlatnih dinara.
Tvoji su, ako mi kae.
Kako u ti rei ono to ne mogu znati, dragi ovjee?!
Pazi, kad bolje razmislim imam ja i svih dvanaest zlatnih dinara. Tvoji su, ako
mi kae, a tebe nita ne kota, ti e za svoje znanje platiti cijenu ovako i onako.
Hajjam je rairio ruke kao ovjek koji se naao u istinskoj neprilici, a onda pogledao prema gore, kao da s neba oekuje pomo.
Ipak si i ti ovjek, ejh baba podsjetio ga je mladi zna da iv ovjek
mora nekamo ii. A ja to ne mogu, meni su sve strane jednako prazne.
Hajde onda sa mnom nasmijao se Hajjam nakon Bog zna koliko vremena.
I meni su, mogli bismo se dobro sloiti.
3.
Sjetivi se kako stoje stvari u njegovoj kui, Hajjam se okrenuo i poveo bijelog
mladia u sredite grada, kako bi kupili neto za jelo. Neko vrijeme su ili u potpunoj tiini, a onda je Vukac poeo kaljucati i duboko disati, glasno udisati i jo glasnije isputati zrak, pokazujui time da ima neto to bi morao rei.
Nisam ja naivan, ejh baba progovorio je nakon dugog oklijevanja znam
ja dobro ta sve ovjeku prijeti kad se upusti s takvima.
S kakvima? pitao je Hajjam.
Kao ti, onima to su se odali znanju, htjeli bi svako znanje.
ta prijeti ovjeku od njih?
Svaka propast, i due odgovorio je mladi.
Zato se onda uputa sa mnom? pitao je Hajjam.
ta u, mora se neko i za tebe brinuti.
Eh, budalo mala nasmijao se Hajjam s vedrinom koju ni u sebi, ni u svijetu,
nije primijetio ve vie desetina godina, sigurno jo od smrti kerke Lejle. Smiri
se, od mene ti prijete samo dvije stvari: prvo je dosada, jer su stari ljudi uglavnom
dosadni, a drugo je to da gleda kako se raspada staro tijelo, koje je i samo sebi postalo teret. A ipak ne odustaje, tijelo naalost ne odustaje od ivota dok na to ne
bude prisiljeno.
Kratko nakon toga, Hajjam je pozvao mladia da mu kae neto o sebi, na ta je

on uzvratio Dobro, ejh baba, i nastavio utke ii pored njega.
Nemoj me zvati ejh baba.
To je potovanje uzvratio je Vukac.
To je glupost, a glupost ne moe biti potovanje objasnio je Hajjam.
Pa ta u? Kako u te zvati?
Neki su me ljudi nekad, moda ak s pravom, zvali hakim. Ali je najbolje
Omar, sad je sigurno najbolje samo Omar.
Dobro, hakime Omare.
Hajjam se opet nasmijao, valjda mu je bila smijena sklonost njegovog mladog
pratioca da ga oslovljava s dva imena. Nakon toga su opet neko vrijeme utili, pa
je Hajjam pitao mladia zato uti i jo jednom zatraio da mu kae neto o sebi.
Vukac je svoju utnju opravdao time da mora otkriti ta je za priu, a onda poeo
priu o sebi.
Bilo mu je dvanaest trinaest godina kad se u njihovom kraju pojavio jedan
odrpani ovjek s vatrom u oima i u glasu. Zaustavljao je djeake ili ih traio pored
njihovih stada, u njivama, pored vode, okupljao ih oko sebe kad god je mogao i vatreno im govorio da jedino oni mogu odbraniti Sveti Grob od nevjernika i ak proiriti krstjanske posjede u Svetoj Zemlji. Objanjavao je da oni to mogu jer su isti,
oni nemaju grijeha i zato nemaju straha, jer strah dolazi iz grijeha. Sa zanosom je
govorio o Svetoj Zemlji i snazi vjere, o svemu je on govorio sa zanosom i uvjerljivo
koliko je to mogue, priao im je uzbudljive prie o kriarskim ratovima i uvjeravao
ih da e do kraja godine Svetu Zemlju preplaviti vojske djece koja su krenula iz svih
krstjanskih krajeva da brane i ire istinu. Njih desetak iz tog kraja odluilo je da
krene s odrpanim strancem, koji je svoje pratioce trebao dovesti do rijeke Save, gdje
bi se oni sastali s velikom vojskom koja dolazi sa sjevera i nastavili s tom vojskom
putovanje do Svete Zemlje.
Vukac je naravno krenuo s njima, jer mu je svega bilo dosta. Otkako mu je otac
umro, majka je stalno napominjala da je on najstariji meu braom i sestrama, pa
njemu tovarila na vrat sve poslove i sve drugo to se na sirotog ovjeka moglo natovariti. Ustajao je s kokoima i lijegao kad vie nije bilo posla, ili bar nije bilo svjetla
da se poslovi sviaju, a pritom je morao jo i nju tjeiti, jer je ona stalno plakala za
muem, kao da na svijetu nije bilo drugog posla.
Nekim udom je vojska, kojoj su se oni prikljuili, i koja se nije sastojala samo
od djeaka, kako je onaj stranac govorio, a pogotovo nije bila neizbrojna, nepobjediva i sjajna, kako je on najavljivao, nakon dugog putovanja i lutanja, prije nekih
dvije godine dospjela nadomak Jeruzalema. Tu ih je, prije nego to su udarili prvi
logor, napala neka muslimanska vojska, koja je zarobila mnogo ljudi, meu njima
i Hajjamovog mladog pratioca, kojeg je k tome ranila. Tako je dospio u bolnicu u
nekom oblinjem naselju, koje su krstjanske vojske nekih dva mjeseca kasnije napale i opustoile. Tokom toga napada stradala je i bolnica, iz koje su neki zarobljeni
ranjenici osloboeni i odvedeni, dok su neki drugo ozlijeeni jo gore i ostavljeni u
zatoenitvu. Meu ovim drugima je bio i Vukac, koji je u napadu na bolnicu zadobio ranu na ramenu, teu od one koja ga je u bolnicu dovela, i teak udarac u glavu,
od kojeg je dospio u neko stanje izmeu ivota i smrti, koje je neobino dugo potrajalo. Bog sami zna zato ga je Valid, njegov lijenik, utovario na kola i povezao s
ljudima na kojima se vidjelo da su ivi, vjerovatno to ni sami Valid nije znao, jer se
protivi svakom razumu povesti sa sobom mladia koji ne daje znake ivota.
Kad se jednom pokrenuo sa svog mjesta, Valid se izgleda nije vie mogao zaustaviti, jer je svako dva tri mjeseca tovario na kola ono to je imao i iao dalje na
istok, ne gledajui na to kako mu je u bolnici u kojoj se skrasio i ima li neki razlog da
je napusti tako brzo. Moda je on i znao zato to ini, ali i ako nije znao, ovjek koji
o njemu pripovijeda ima pravo vjerovati da ga je razumio i njegovom neprekidnom
bijegu na istok prirpisati neke razloge. Moda je bio sit sukoba u njegovom starom
kraju, koji se nisu smirivali i nije bilo znaka da e se ikada smiriti, pa htio to dalje
otii od njih? Moda je bjeao od nekog sjeanja ili straha, moda od neega u sebi?
Ali zato je svaki put tovario na kola i svog pacijenta Vukca, koji nije davao znakove ivota, a pritom nije umirao niti se vraao u ivot to je Valid moda mogao
objasniti, ali ovjek koji o njemu o njemu pripovijeda sigurno ne moe i nee moi.
Nakon dugog boravka u nekom svijetu izmeu ivota i smrti, Vukac se probudio
tek prije pet est mjeseci u Jazdu ovako bijel i umoran, kao da je sve vrijeme
nesvjestice kopao ili razbijao kamen. Prije nepunih mjesec dana Valid i on su doli
i smjestili se u ovdanju bolnicu , a prije deset dana Valid je umro. Jutros je njega,
Vukca, otjeralo iz bolnice, dalo mu odjeu i dvanaest zlatnih dinara da ima za prvu
priliku i otpustilo ga bez pozdrava.
Vukac je zavrio svoju priu i stao, ali je Hajjam iao dalje, kao da to nije primijetio, pa je mladi pourio za njim, izravnao korak s njegovim i pitao ga ta ima rei
na ovu priu.
Nita odgovorio je Hajjam ta bih rekao.
Traio si da ti ispriam.
Kako bih neto saznao o tebi, zato sam traio objasnio je Hajjam.
Nakon toga nisu mogli neko vrijeme razgovarati, jer su stigli do bazara, a tu je
valjalo smiljati ta da se kupi, pa to traiti, birati, pogaati se s prodavcima i plaati, pa kupljeno nekako uvezati i upakovati da se ponese do kue. Hajjam je ve prije
dolaska u bazar pokazivao znakove umora, ali ga je ona vedrina, koja se niotkuda
pojavila dok je sluao i gledao svog mladog prijatelja, pratila i za vrijeme kupovine
za koju je jedva nalazio snage. Tako je kupovinu obavio uglavnom utei, kupovao
bez pravog biranja i cjenkanja s prodavcima, povremeno se oslanjao na Vukevo
rame da predahne i malo predahne. Valjda su mu utnja i kratki predasi pomogli da
prikupi neto malo snage, jer je na putu prema kui odjednom opet progovorio, i to
vedro, kao i prije ove duge utnje.
Ako riba i pol kota dirhem i pol, koliko e kotati pet riba? upitao je.
Zavisi odgovorio je Vukac.
Kako to zavisi?
Zavisi od mnogo stvari odgovorio je njegov mladi sugovornik. Kolike su
ribe, koje su vrste, koliko su svjee, zavisi od toga i od mnogo drugoga. Ni budala
nee platiti ribu od juer kao onu koja je evo sad iz vode.
Ali recimo da su sve jednako velike, jednako svjee i iste vrste.
Ne moe to biti zabrinuto je odmahnuo Vukac nakon kratkog premiljanja.

Uvijek je jedna bar malo vea, ili masnija ili deblja.
Znam da ne moe, ali recimo da je tako navaljivao je Hajjam.
Zato bih govorio ono to ne moe biti?
Da uspostavimo pravilo. Ili radi igre nagovarao ga je uporno Hajjam.
Nisam dijete da se igram kao budala.
Objedovali su u tiini, Hajjam sporo i bez oduevljenja, a Vukac brzo i halapljivo, kako jedu mladi izgladnjeli ljudi. Kad se konano najeo, Vukac je duboko odahnuo i poao krunim pokretima trljati stomak dlanom, kao da ga masira.
Oh, to je ovo dobro prostenjao je u neko doba Vukac ovo vraa snagu.
Pritom je i dalje kruio dlanom po stomaku, a tom pokretu je bilo toliko zadovoljstva da se Hajjam nenamjerno osmjehnuo. Nije tada znao da e imati prilike
dobro se nagledati tog postupka, Vukac je tako trljao stomak kad god je objedovao
obilato i s uitkom.
Ve se najavljivao mrak, pa su mladiu namjestili postelju u velikoj sobi, a Hajjam je krenuo na krov. Prije toga je uzeo lampu i sveanj pisama koja je uvao u
jednom skrovitom pretincu u musandri.
Hajjam je bio zbunjen. On je ve davno zaboravio ono to se u njemu dogaalo
dok je sluao i gledao malog tuina, tako davno da i ne zna o emu se tu radi i kako
bi to trebalo nazvati. Je li to radost, je li povjerenje u ivot i postojanje? On je ovo
upoznao samo sa Sukajnom, prije i poslije nje on nije osjetio da mu se tijelo smije
od pogleda na nekoga. Samo od nje mu nije prijetilo nita i cijelo njegovo bie je dobro znalo da mu od nje nita ne prijeti, valjda zato se prema njoj sve njegovo moglo
otvoriti i radovati. Ona je bila dokaz da je svijet dobar, i da je ivot dobar, i da je on
sam dobar ili bi bar takav mogao biti. Ovo to se u njemu zbivalo danas, kad je razgovarao s malim, podsjetilo ga je na Sukajnu, pa je pomislio da b moda opet mogao
itati njezina pisma, koja je davno sakrio od sebe u onaj pretinac, jer nije mogao
podnijeti da ih ita.
Pisma su bila jedna od igara kojima je ona uljepavala i komplicirala njihov ivot. Kad ih je poela pisati, stanovali su kod njezinih jer se njihova kua gradila,
zato su bili manje sami jedno s drugim nego to su eljeli, pa mu je Sukajna poela
pisati pisma u kojima mu je kazivala ono to drugi nisu trebali uti. To joj se valjda
dopalo, pa mu je nastavila pisati cijelog ivota, sve do Lejline smrti. Nekad su to
bila prelijepa pisma u kojima je govorila o svojoj potrebi za njim, nekad uzbudljivi
pozivi na skrovite tjelesne igre, a nekad opet ale kojima ga je izazivala, onako kako
ine djeca kad im je zaista dobro. Meu takvima su pogotovo esta bila ona pisma
u kojima ona zahtijeva odgovor na neko od pitanja na koja odgovora ne moe biti,
uz napomenu da bi on to morao znati ako je stvarno hakim. Je li istina da je Allah
s Ademom govorio nabatejskim jezikom?, pitala je naprimjer u jednom pismu. Na
njegov odgovor, Allahu ne treba ljudski jezik, da bi ga Njegovo stvorenje razumjelo, slijedilo je novo pitanje: Moda je tako Adem razgovarao sa Havvom? Je li
istina da je onaj tvoj Euklid napisao da je rukopis duhovna geometrija, koja se iskazuje tjelesnim sredstvom?, pitala je u jednom drugom pismu, a u jednom se opet
raspitivala na kojem jeziku je napisana poruka to su je Kurejije nali u temeljima
Ka`abe. Takva pisma su bila zguvani komadii papira, dovoljno mali da mogu stati
na dlan kad se razmotaju, koje bi mu Sukajna tutnula u ruku za objedom, u prolazu
ili dok su pili aj s ostalima. Ona druga je nalazio na postelji, ili u odjei, a nekad ih
je otkrivao pod jastukom. Neka pak, moda ona najljepa, uglavnom mu je davala iz
ruke u ruku, recimo kad bi krenuli spavati, a u takvo pismo je uglavnom bila umotana dunja., koja je od samog poetka bila njihova voka.
Sukajnina pisma je pohranjivao tajno i od nje same, a kad su preli u svoju
kuu, naao je za njih skrovito mjesto na kojem ih je mogao lijepo sloiti i stalno na
njihovom smotku drati jednu dunju. Pisma su bila jedna od nekoliko stvari koje je
ponio iz njihove kad je, nakon Sukajnine smrti, odlazio iz Isfahana, od njih se nije
odvajao sve ove godine (samo sad nije vie na njima drao dunju), ali je tokom svih
ovih godina samo nekoliko puta proitao poneko od njih. Nije mogao, nije se dalo
podnijeti ono to se s njim zbivalo ve tokom itanja, kad dua krene iz tijela a ne
moe se otrgnuti jer je tijelo ne da.
Kad se drugi ili trei put odmarao na stepenicama koje su vodile na krov, osjetio je miris dunje. Je li to se miris uvukao u pisma i odrao do danas? Ili mirie iz
njegovog sjeanja, moda iz njegove potrebe? Ili ga to doziva njezina dua? Daj,
Boe, da je tako i da joj se danas uspijem odazvati, uzdahnuo je, pun nade i elje, ali
se istog trenutka sjetio mladog Bosanca, po kojeg bi bilo pogubno ako bi se on danas
odazvao Sukajni.
Morao se ponovo odmarati kad se popeo na krov, a onda se presvukao za spavanje i pruio se na leaj. Sunce je ve zapalo, jo neko vrijeme e biti svijetlo, a onda
e zavladati sivo polusvjetlo. Kad se to polusvjetlo zgusne i nagna prema tami, on e
upaliti lampu, uzeti sreda prvo pismo i poeti da ita. A do tada e leati, osjeajui po
prvi put nakon Bog zna koliko vremena svoje tijelo kao posudu ugodnog umora. Zamirio je i zahvalno udisao miris dunje, koji je obeavao da e danas proitati do kraja
bar jedno pismo. Onda mu je ruka posegnula i dohvatila pismo s vrha. Uspravio je prvi
dio tijela, naslonio se na zid i otvorio oi. Ono to je ugledao nije bilo Sukajnino pismo.
Mom bratu Omaru, u Neabur, selam.
Davno sam saznao ta te je snalo, dragi Omare, ali nisam mogao i nisam htio
ranije ti pisati. Nisam mogao od posla, valjalo je uspostaviti i do ove visine uzdii
ono to sam poeo graditi na tvoje oi, u ono vrijeme u Isfahanu. A nisam ni htio,
jer ti nisam elio pristajati na muku. Mogao sam ja preutjeti sve nae razgovore,
sama injenica da ti piem podsjetila bi te na to da sam vas upozoravao na ono to
vas eka, to nas sve eka, na ta ste me vas dvoje istjerali iz kue. Ko vas je u ono
vrijeme, onako zaljubljene i sretne, uvjerene da je svijet va, ko vas je tada mogao i
smio upozoriti da ivot u krajnjoj liniji moe donijeti samo nesreu?!
Govorio sam vam da je svijet roen iz Iblisovog oajanja i da se odrava njegovim i naim suzama i bolom. On je, prokletnik, pao u vrijeme, prije tog pada je postojala samo vjenost u kojoj je boravilo sve to je bilo, jer sve je bilo vjeno. Njegov
pad je pokrenuo vrijeme, koje se do danas kree, tjerano naom krvlju, mukama,
nesreom. Sve vam govori da je tako. Vriskom se oglasimo kad doemo na svijet,
suze su prvo to damo od sebe, prije nego to okusimo majino mlijeko pa ta vi
ekate i emu se nadate?! Jo jedno dijete, moda?
Poznata ti je poslovica koja kae da ovjek namiguje ejtanu kad se promatra

u ogledalu, bez obzira na to ta radi pred ogledalom. Moe on raditi ta ga volja, on
sigurno namiguje ejtanu, jer je ogledalo ejtanska stvar. A to e i ostati, sve dotle
dok udvostruava ljude i poveava im broj. Sve to si sigurno do sada shvatio, sudim
po tome to se nisi opet oenio i sticao djecu.
Stvari idu dobro po nas, sav svijet ve mirie na strah i sve je vie ljudi koji znaju da je ivot, da je svako postojanje, teko prokletstvo. Naa braa iz Sirije nala
su istomiljenike meu Francima koji su provalili u Palestinu, povezala se s njima
i pomogla im da se organiziraju slino nama. Njima je moda jo lake nego nama
da svoje drutvo urede kako valja, jer njima monatvo nije zabranjeno, naprotiv poeljno je. Njihov imam se zove veliki majstor, a sadanjem je ime Hugo de Payens.
Dobro se razumije s naima tamo, sklapaju prijateljstva i zajedno rade, nai mi javljaju da ak spremaju zajedniko osvajanje Damaska.
Izgradili smo ti prekrasnu opservatoriju na jednom od najviih vrhova poznatog svijeta, sakupili smo najvrijednije rukopise i knjige sa svih strana i napravili ti
najbolju biblioteku koju je svijet do danas vidio, imamo za tebe i posla i nagrada dostojnih tebe. Doi i budi mi sugovornik, brat i desna ruka. Istina je s nama, oslobodi
se privida u kojem si boravio i doi.
Hasan
Proitao je, spustio pismo pored leaja i zagledao se u jo uvijek svijetlo nebo.
Otkud ovo meu Sukajninim pismima? Kako je uspio na njega tako potpuno zaboraviti? Kako mu je polo za rukom da zaboravi ne samo sadraj Hasanovog pisma,
nego i to da ga je uope dobio?
Dugo mu je trebalo da se svega prisjeti. Pismo je stiglo prije pet est godina,
donijela su ga trojica momaka u po bijela dana, odjevena u bijelo, s crvenim kajevima na grudima i crvenim izmama na nogama. Doli su, predali pismo, obavijestili ga da sidna, njihov glavni zapovjednik, alje selame i ovo pismo. Neka Hajjam
razmisli hoe li putovati sam ili eli pratnju, odgovor moe poslati preko tog i tog
ovjeka u gradu, a ako odgovora ne bude pa i to je neki odgovor. Otili su, ostavljajui Hajjama u stranom uzbuenju i izvjesnosti da e ova posjeta, za koju e ve
sutra znati cijeli grad, poveati zazor i strah, ali i potovanje, koje u gradu uiva jo
od dolaska.
Hasan je neraskidivo povezan sa Sukajninom smru, ak i ako on nije naloio
njezino ubistvo, zato je njegovo pismo moralo razbuditi bol, bijes i oajanje, sve one
komare i muke u koje ga je survala njezina smrt. Ali je ovaj put bolni komar trajao
zaudo kratko, moda dva tri dana. im se malo smirio, stavio je Hasanovo pismo
u tajni pretinac u kojem je uvao Sukajnina, time ga je sakrio od sebe najbolje to je
mogue, jer je znao da taj pretinac vie nee otvarati. Ne moe on vie itati enina pisma, susret s njima jedva preivi, ali ga naalost uvijek preivi samo slabiji i
tuniji, dublje uronjen u nevolju i oaj. Samo jedno kratko vrijeme nakon to ga je
sakrio u pretinac bavio se u mislima Hasanovim pismom, tojest jednim pitanjem
koje mu se nametnulo u vezi s njim: kako to da ljudi poput Hasana spretno i uporno
osvajaju mo i trude se da zavladaju svijetom? Oni ivot i svako postojanje smatraju za grijeh i prokletstvo, znao je da Hasan to iskreno govori i tvrdo vjeruje, a ipak
osvajaju ovaj svijet, ele vladati njime i pretvoriti ga u borilite u kojem bi se ljudske
zvijeri trebale meusobno razdirati. Kako to shvatiti? Kako objasniti to proturjeje, koje nije samo logiki neodrivo? to e im mo u ovom svijetu, koji oni ionako
ele to prije napustiti, jer je prividan i grean? Istina je da mo stvara prazninu oko
onoga ko je ima, jedan prazni prostor koji ga odvaja od svih drugih ljudi i osamljuje
ga, potvrujui tako njihovo uvjerenje da je dua ovdje izgubljena i zatoena, ali to
nipoto nije dovoljan odgovor na pitanje o njihovoj potrebi da osvoje mo i vladaju.
Ni to ga meutim nije dralo dugo, ni mjesec dana nakon to je dobio Hasanovo
pismo, zaboravio je i njega i sva pitanja oko njega, kao da nieg nije bilo.
Zaudio se to ga otkrie ovog pisma i njegovo ponovno itanje nije jae uznemirilo. Samo ga je proitao, gotovo ravnoduno, odloio na tlo pored leaja i osjetio
tugu zbog gubitka. teta to ne moe itati Sukajnina pisma, umoran je i slab, ne bi
podnio to itanje. A mogao je, sigurno bi danas bar jedno s uitkom proitao, da se
Hasanove gluposti nisu udjenule izmeu njega i njih. Je li to se uistinu u njegovom
ivotu neto promijenilo, i je li to u vezi s malim Bosancem kojeg je sreo danas?
Sukajnina smrt je njemu oduzela neto to ga je titilo od svijeta i pomagalo
mu da ga podnosi, moda neku auru koju je njihova ljubav gradila oko njega, moda samo povjerenje u ivot, moda neto tree. U svakom sluaju, on se naao gol i
nezatien, kad je izgubio nju i zatitu koju mu je prualo njezino prisustvo. Jedino
to ga je sada jo moglo braniti, bilo je ogorenje, nekakav bolni gorki bijes na svijet
i, strano je i pomisliti, na njegovog Tvorca.
Sve ove godine u Niaburu nije mogao ni raditi kako valja, prehranjivao se
pravei bolje stojeim ljudima horoskope kad su dobivali djecu ili se htjeli eniti,
predviajui, to jest raunajui kakvo e biti vrijeme narednih dana, kako bi novi
bogatai znali kada da odrede svadbu ili neko drugo veliko slavlje, savjetovao juvelire koji su eljeli znati koji kamen odgovara kojem godinjem dobu. Gotovo jedino
ozbiljno to je u tom vremenu uradio bilo je nekoliko desetina pjesama, ustvari replika u njegovim neprekidnim razgovorima s Tvorcem, jedinim razgovorima koji
su mu neto znaili nakon to je izgubio Sukajnu, Nizamul Mulka i Abu Saida. Ako
su to bili razgovori, ako nisu bile tualjke kojima se on branio od sebe. Sve gubitke
koji su ga snali u kratkom vremenu on vie nije mogao ni podnijeti, a kamoli mirno
prihvatiti, kao to bi bio duan, pa je poeo govoriti Tvorcu, molei za neki razlog,
objanjenje, za bilo ta to bi mu pomoglo da podnese. esto je pomiljao da bi mu
bilo lake kad bi se bar mogao osloboditi znanja, kad bi recimo mogao povjerovati
da su zvijezde, koje iz noi u no gleda i tjei se tim gledanjem, Sukajnine oi ili
svjetlost njezine due, koja gori ekajui na njegovu. Tako su mu govorili, tako je
i on vjerovao dok je bio dijete. ak je i Sukajna vjerovala, ili bar htjela vjerovati,
da su zvijezde due koje gore, ekajui voljenu duu s kojom e se vratiti u nevidljivost, kad se opet zdrue. On to vie ne moe vjerovati, ne moe se ni nagovarati
da povjeruje, ne moe se praviti da bi mogao povjerovati, jer on je znao. Zato mu je
bilo jasno koliko zvijezde veze imaju s naim ljubavima i duama. Je li mogue da e
se i znanje okrenuti protiv njega, pitao se zbunjen. On je cijelog ivota vjerovao da
ga Tvorac obavezuje da neumorno stie znanje, vjerovao je da Mu se jedino znanje
moda moe malo pribliiti. Kako moe postati prokletstvo, ono to dugujem Nje308|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
mu i na ta me On obavezuje?!, pitao se ponekad, zbunjen ili oajan. A pokazuje se

evo da jeste prokletstvo, jer mnogo bi mu lake blo, kad bi mogao povjerovati da ga
Lejla i Sukajna ekaju kao zvijezde koje svaku no gleda pun enje.
Nije dobio odgovor ni na jedno od pitanja, ni na jednu molitvu ili molbu, nije
se potvrdio ni jedan od njegovih strahova, a jo manje se pojavila nada da bi se mogao osloboditi nekog od njih. Sve je utilo i ilo svojim putem. Danju se trudio oko
pjesama ili neega drugog, nou satima ili ak po cijelu no zurio u nebo i pratio
pokrete na njemu, sve to je radio da bi dao oblik svom oajanju i pitanjima, nadajui
se valjda da e tako postati razumljiva i drugima. Uzalud. Niko se nije osvrnuo na
njega i nita mu nije odgovorilo. Ali svijet pritom nije utio, kako mu se ponekad
inilo, on je itekako dobro uo njegov amor, ali je valjda on, Hajjam, potonuo u
tiinu, izgubio sposobnost i mogunost da se objavi. Zato sve govori, ali njega niko i
nita ne uje. Tako je na nebu i dalje vladao veliki dobri red, na zemlji krvavi nered,
a on stajao uronjen u oba i nesposoban da im kae svoju muku.
Prije desetak godina potpuno je zanijemio, prestao je pisati i pjesme i raditi
bilo ta drugo. Tako je poeo svakodnevno obilaziti krme, ajhane i druga mjesta
na kojima se okupljaju ljudi, jer se na takvim mjestima s najmanje muke moe ubiti
dan. To mu je uostalom donijelo i lijepu korist.
Jednom je u ajhani pored bazara neki trgovac glasno i rjeito, onako kako je
zahtijevala nova moda, poricao sve u ta ljudi vjeruju. Ismijavao je ljubav i prijateljstvo, dokazivao nepobitnim argumentima da su ljudi betije koje samo strah
prisiljava da ponekad budu pristojni i prave se dobri, uvjeravao da ozbiljan ovjek s
ukusom ne spava sa svojom majkom samo zato to je ona za njega stara i runa. Bio
je vjet govornik, znao je misliti i uspio je pobiti ili bar zbuniti sve one koji su mu se
pokuali suprotstaviti. Jednoga, koji je progovorio o onom svijetu, podsmjeljivo je
pitao kad je to on bio tamo i kad se otamo vratio; drugoga, koji je govorio o Bogu i
zakonima koje je On uspostavio, podsjetio je na to da Bog oigledno mora potovati
zakone koje je sam nametnuo svijetu, jer eto voda vazda tee nizbrdo, nikad uzbrdo,
ak ni po Boijem davanju, Bog je prema tome prije uvar zakona, nego zakonodavac. Kad bi ga bilo, on bi bio policajac, a ne sultan, toliko mora i ti uvidjeti, ako
misli svojom glavom, zakljuio je trgovac i pobrao nepodijeljeno divljenje. Na to
je onaj plaljivo pitao ko je stvorio svijet, a trgovac mu strogo odgovorio da je jo Ibn
Sina znao da svijet niko nije stvorio, jer je on oduvijek.
Zamisli veliko kirajdijsko poduzee obratio mu se Hajjam, koji nije elio
razgovarati s trgovcem, pogotovo ne pobijati ga ili u neto uvjeravati, ali nije mogao
podnijeti da se Ibn Sinu koristi kao dosjetku u razgovorima ove vrste hiljade kola,
desetine hiljada konja, mazgi i volova. U svakom trenutku se roba koju valja prevesti tovari na deset ili petnaest kola, u svakom trenutku u dvorite poduzea ulazi ili
iz njega izlazi dvadeset ili trideset kola, u svakom trenutku se hiljade zaposlenih
kree po dvoritu, po talama u kojima valja nahraniti stoku, po lagerima u kojima
treba slagati ili tovariti robu... Uporedo stotine poslova izvedenih od hiljada izvoaa raznih vrsta, naizgled bez veze meu njima, a ipak sve gradi i sve ini jednu cjelinu. Svaki posao uzet sam za sebe moe izgledati besmislen, ali svi zajedno otkrivaju
prekrasni sklad. Svaki izvoa nekog posla, ovjek, konj ili toak, mogao bi izgledati
besmisleno uzet sam za sebe, ali uzeti svi zajedno i sa svojim poslovima, otkrivaju
sklad pred kojim zastaje dah. Moe li zamisliti takvo jedno poduzee?
Ne moram zamiljati, bio sam u mnogima odgovorio je trgovac.
I moe se zakleti da je ono nastalo samo od sebe, bez nekog duha iza svega,
bez namjere i plana? Samo se jednom zagledaj u nebo nou i vidjet e kirajdijsko
poduzee kojem kraja nema.
Trgovac nije odgovorio, a kratko nakon toga je napustio drutvo. Hajjamova
pria o kirajdijskom poduzeu se, meutim, danima, vjerovatno i mjesecima, prepriavala i komentirala po gradu. Neki su bjesnili na Hajjama i osjeali njegovu intervenciju kao izdaju, drugi su se podrugivali i tvrdili da se to astrolog i arobnjak
umiljava monicima, ali je ipak veina ljudi o njegovom postupku govorila s odobravanjem, videi u njemu odbranu vjere i tradicije. A to mu je itekako valjalo, Bog
zna kad bi se zazor i strah, koji ga ovdje prate ve dvadeset godina i due, pretvorili
u otvoreni bijes i naveli zabrinute ljude, sigurne u svoju stvar, da nasrnu na njega.
Je li se danas u tome svemu neto promijenilo? Ima li nade da izie iz svoje
velike tiine?
Mirjana Stefanovi
Kada je Branko uo ohridske trubadure

BALADA
Ohridskim trubadurima
Mudrosti, neiskusno sviu zore,
Na obine rei vie nemam pravo!
Moje se srce gasi, oi gore.
Pevajte, divni starci, dok nad glavom
Rasprskavaju se zvezde kao metafore!
to je visoko iezne, to je nisko istruli.
Ptico, doveu te do rei. Al vrati
Pozajmljeni plamen. Pepeo ne huli.
U tuem smo srcu svoje srce uli.

Isto je pevati i umirati.
Sunce je re koja ne ume da sija.
Savest ne ume da peva, jer se boji
Osetljive praznine. Kradljivci vizija,
Orlovi, iznutra kljuju me. Ja stojim
Prikovan za stenu koja ne postoji.
Zvezdama smo potpisali prevaru
Nevidljive noi, tim crnje. Upamti
Taj pad u ivot ko dokaz tvom aru.
Kad mastilo sazre u krv, svi e znati
Da isto je pevati i umirati.
Mudrosti, jai e prvi posustati!
Samo nitkovi znaju ta je poezija,
Kradljivci vatre, nimalo umiljati,
Vezani za jarbol lae koju prati
Podvodna pesma javom opasnija.
Onesveeno sunce u zrelom vou e znati
Da zameni poljubac to pepeo odmara.
Al niko posle nas nee imati
Snagu koja se slavujima udvara
Kad isto je pevati i umirati.
Smrtonosan je ivot, al smrti odoleva.
Jedna strana bolest po meni e se zvati.
Mnogo smo patili. I, evo, sad peva
Pripitomljeni pakao. Nek srce ne okleva.
Isto je pevati i umirati.
Branko Miljkovi
Pesnik u seanju
Moja ve izbledela, zamagljena, viestruko eksponirana, nepouzdana seanja
na Branka vrte se oko asopisa Delo i Bezistana.
On sam je napisao: Roen sam 1955. godine u Delu, uz pomo Oskara Davia.
(Marica Stojin, Provetravanje ivota).
Davio i Delo su tada, u prvim godinama od nastanka asopisa, otkrivali, podravali i negovali mlade u kontekstu otvorenosti prema eksperimentu i inovacijama u oblasti poezije i kritike, prema revolucioniuoj svesti u irem smislu
(Muharem Pervi). Imamo ambiciju da otkrivamo i plasiramo mlade ljude, nove
talente (Antonije Isakovi), obojica u Dejan Vukievi Delo (1955-1992) Bibliografija, Beograd, 2007.
Tako je Branko u julskom broju 1955. objavio ciklus od sedam pesama Uzalud
je budim (kako e se zvati i njegova prva knjiga) koji je odmah izazvao panju i divljenje pa i proroke ocene da se rodio veliki pesnik.
Mene Davio objavljuje u novembarskom broju 1956. Te godine u oktobru bila
sam napunila sedamnaest godina, i bila sam, drei to Delo u rukama, beskrajno radosna i ponosna i uzbuena i uznesena, ali nisam taj svoj iskorak u visoko drutvo
ni na asak doivela kao roenje. Mislim da je samo Branko, od svih nas mladih pesnika koje e otkriti, podravati i negovati Delo, samo je on bio apsolutno posveen
poeziji:
Ona mu je sve: ivot, porodica, ljubavnica. Njegovo `ljubavi moja` nije se odnosilo ni na enu, ni na ma koje ljudsko bie, ve na njegovu pesmu. (Marica Stojin).
Branko je od mastila oekivao da sazre u krv.
Mi ostali smo, pored poezije, imali i ivot. Koji sam lino uvek stavljala na prvo
mesto. I danas, a kamoli tada kada on, ivot, bee jo uvek mlad, raznobojan i prepun bljetavih iekivanja.
Odmah ispod Dela odnosno Nolita, na Terazijama u zgradi broj 27 u kojem je
asopis bio podstanar i raspolagao, koliko se seam, samo jednim stolom, bez sobe,
ljatao je Bezistan. Tek napravljen, uglancan, blistav, arhitektonski dobro reen
prostor koji povezuje Terazije i tada Trg Marksa i Engelsa. I u njemu kafe-restoran.
iji je najlepi deo bio na otvorenom, oko one velike gole bronzane ene (da li Zarinove?) iz ije je u vis podignute ruke tekla voda, svetlucavo. Tu oko podneva sede
pisci. Ili tek neki samo proe, ne primeuje nas za stoiima. U stilu krv-na-nos, to
bi rekli Crnogorci.
Rade Konstantinovi, visok, visoko uzdignute glave, sav otmen, opran i lep,
vodi na povocu dva sjajnodlaka mlada irska setera, svee ietkana... I Bora Radovi je lep i visoko dri glavu, upravo je igrao u nekom filmu, kau, a kau i da gasi
pikavce devojkama na elu, u ta ni danas ne verujem. Branko Miljkovi nije lep,
uvek poguvan, kao da ga je poplava izbacila, masne kose i lica, ali potovan, higly
respected to bi se danas reklo. Zbog dela i zbog pameti. Vodi me u Moskvu, na
maline sa lagom, a tamo u uglu sedi elegantna, savreno doterana plavua. Je l`
zna ta je po zanimanju? Ne, otkud bih znala? Prostitutka!
Ja zaprepaena, otkud mi u komunizmu da imamo prostituke, i to jo u podne?!
Otkud je poznaje? pitam.
Lykosov festival, trei jugoslavenski
Obimna knjiga-spomenar sa treeg jugoslavenskog festivala poezije, posveenog proslavi etrdestogodinjice KPJ i SKOJ-a. Poutela, sva osuena, preko 320
strana.
Prvi jugoslavenski festival poezije (1956. na Plitvikim jezerima) i Drugi
(1958. na podruju kotara Rijeka ) imali su pored ostalog veliki znaaj za afirmaciju
novih generacija jugoslavenskih pisaca. To jo vie vrijedi za Trei jugoslavenski
festival, za koji sa punim pravom moemo rei da je festival mladosti. Tako izmeu
150 uesnika na njemu sudjeluje preko 30 najmlaih pjesnika i kritiara. Ali takoer, na Treem jugoslavenskom festivalu sreemo i najpoznatija i najznaajnija
imena savremene jugoslavenske pozije i kritike.
Ovaj, kao i prethodna dva, organizuje zagrebaki Lykos. Odrava se jula 1959.
godine u Beogradu, Niu, Skoplju, Bitolju i Ohridu, te meu brigadirima na gradilitima srpske i makedonske deonice autoputa Bratstvo-jedinstvo : Parain Ni i
Negotino Demir Kapija.
U festivalskom odboru su, izmeu ostalih i knjievnici Mak Dizdar, Petar
Dadi, Blae Koneski, Ivan V. Lali, Janez Menart, Slobodan Novak, Vlatko Pavleti, Dragutin Tadijanovi, Husein Tahmii, Slavko Vukosavljevi, a predsednik
Sekretarijata festivala Josip Vidmar, pa sad vi vidite. I jo su lanovi Sekretarijata
Duan Mati, edomir Minderovi, Aleksandar Vuo, Ciril Zlobec, Aco opov, Drago Ivanievi i druge linosti iz itanki, a Slavko Mihali je Sekretarijatov sekretar.
Pesnici, kritiari i recitatori uestvuju na stotinak priredbi, od najstarijeg Todora Manojlovia, do najmlae Jasne Melvinger. Dolaze, naravno, iz cele Jugoslavije. (Objanjenje za mlade: Jugoslavija, to je ono to se sada zove Zapadni Balkan
ili region, u skladu sa narodnom izrekom u kui obeenog, konopac ne spominjati).
U zborniku sam pretposlednja, na 295. strani, odmah ispred od mene godinu
dana mlae Jasne. Branko je, pet godina stariji, smeten na stranu 259, meu ispisnicima Daliborom Cvitanom, Tomislavom Sabljakom i Muharemom Perviem.
Pesma je Tito : Kad govori kao da zvezde padaju...
Provetravanje ivota
Tako se zove dragocena memoarska knjiga Marice Stojin, viedecenijske sekretarice asopisa Delo, posthumno objavljena u Vrcu, 2008.
Ova Mariina jedina knjiga, pored uzbudljive autobiografske prie, obiluje
svedoenjima iz prve ruke znaajnim za istoriju srpske, pa i regionalnih knjievnosti. Ko bi, poznavajui je, mogao naslutiti da e seanja te upadljivo lepe i doterane, uvek ljubazne i nasmejane ene, jedne od onih osoba to osvetle sobu kada u nju
uu, proizvesti niz nepretenciozno pisanih a knjievno blistavih medaljona.
Ona i njen tadanji mu Petar Dadi bili su bliski Brankovi prijatelji. Intezivno su se druili poslednjih godina i meseci pesnikovog ivota. Marica u svojoj
knjizi Branku posveuje dvadesetak stranica, iskrenih, ponekad do surovosti.
Evo, biram odlomak o Brankovom, a i mome, barem genetski uslovljenom zaviaju, onom u kojem sam ivela samo prve dve godine :
To popodne nikada nisam zaboravila, niti u ikad. Recitovao je Kotanu, koju
sam i ja skoro itavu znala naizust (...)
Interesovao ga je komita koji je ,,... po tavnoj gori etu vodio i mnoge ucvelio i
rasplakao, a najvie majku Jovanovu. Sina jedinca, Jovana, joj zaklao. Pa...oca, majku, sestru, sve ih naterao da pevaju ! Otac igrao i plakao: Jovane sine, Jovane! / Ti si
mi, sinko, prvenac! I majka plakala: Jovane sine, Jovane! / Ti si mi jagnje urevsko! I sestra plakala: Jovane, brate, Jovane! / Ti si mi cvee proleno !
Dogaaj je istinit raspitivao sam se. To je moj zaviaj. Interesovala me linost hajduka: straan, surov, zao i naopak, ogrezao u krv i zloin neprestano na
ivici groba. Ne prizaje ni boga, ni veru, u stalnom krvavom ratu sa sobom i svetom
oko sebe. A negde duboko u njemu, zri tiina zla. teta to nije bio pesnik kakva
bi to poezija bila!.
Fauna Rebeke Vest

Divna knjiga Rebeke Vest Crno jagnje i sivi soko, po mome oseanju najbolja
ikada napisana o Jugoslaviji i njenim ljudima u koje se, i ljude i zemlju, Rebeka na
prvi pogled zaljubila.
Onaj deo jagnjeta i sokola o lepotama Ohridskog jezera. I natprirodnim njegovim moima: kako su duevne bolesnike roaci dovodili da izvesno vreme provedu vie u blizini izvora Crnoga Drima nego Svetog Nauma i kako bi ih, te bolesne,
uznemirene, usplahirene, napaene, sumaee, boravak u blagoslovenom pejzau
zaleio.
A da su bili pesnici, ukresao bi u njima iskru nove pesme? Kao to ja mislim, da
je sva ta pitomina, nenost, blagost, ruoprsta uzvienost ohridskih pejzaa zasluna za nastanak Brankove Balade, skoro isto koliko su to i divni starci.
Fotografije
uvam nekoliko svojih malih, crno-belih, naravno, fotografija sa broda koji
vozi knjievnu bratiju toga letnjeg dana kroz u mom seanju osunanu, prozranu,
zaaranu plavet Ohridskog jezera.
Sveta Luki u uniformi JNA njega i Antuna oljana vojska je pustila na odsustvo samo za ovu priliku... Dane Zajc, Petar Milosavljevi, Vlada Uroevi i Dragan
Kolundija i ja, svuda.
Najvanija u ovom asu meni je ona na kojoj reditelj Boda Markovi dri pod
ruku s jedne strane Floriku tefan a sa druge mene, svi nasmejani, jer se levo od
nas vide, vie nasluuju, starci u crnim eirima, sa muzikim instrumentima u rukama, - to su Ohridski trubaduri, to su oni to su nam pevali i svirali tokom cele te
omaijane vonje po jezeru, to su oni koje je Branko, uverena sam, tada prvi put sluao, kao i mi, i kojima je posvetio jednu od svojih najlepih i najznaajnijih pesama.
O kojoj e se sve do danas pisati, a ija je inicijalna iskra ovaj prelepi dan.
Kada sam na You Tube-u ukucala Ohridski trubaduri prvo se pojavio tekst
pesme Branka Miljkovia, ceo!
Pola veka posle svoga nastanka, modernistika, puna metafora, i danas nedovoljno prozirna, podlona razliitim itanjima, sa svojom vizijom ivotnog i kosmikog kruga (Srba Ignjatovi) ponosito stoji, visoko podignute glave, u okeanu
virtuelne povrnosti.
Ponuena najiroj moguoj, kako bi nauni radnici rekli recepciji, a koji termin mene uglavnom asocira na neto hotelsko.
Eto kako Brankova poezija i njegova sudbina i dalje, vie od pola stolea, emituju hipnotiki sjaj.
Ljiljina ispomo Sadilovci, divni starci

Ovde korieni odlomci iz strunih knjiga makedonskih muzikologa dospeli su
do mene zahvaljujui velikoj ljubaznosti moje prijateljice pesnikinje Ljiljane Dirjan.
Trubadursko muziciranje predstavlja istovremeno sviranje i pevanje jednog
instrumentalnog sastava. U Ohridu se pojavilo u drugoj polovini XIX veka. Te su
gradske trubadurske druine nalikovale instrumentalno-vokalnim sastavima koji
su postojali u Junoj Francuskoj od XI do XIII veka. Karakteristino za ohridske
trubadure, a i za francuske, je to to pevaju grupno, pridruujui se svome sviranju. (Borivoje Dimrevski Gradska instrumentalna tradicija vo Makedonija (19001941), Skopje 2005)
Smatra se da su ohridske trubadurske grupe u svom muziciranju sintetizovale
zapadne, istone i lokalne elemente, stvarajui tako svojevrsnu, jedinstvenu i neponovljivu muziku. Pored, sa zapada preuzetog istovremenog pevanja i sviranja svih
lanova grupe, i repertoarski su se, kada su to naruioci traili, doticale zapadnoevropskog muziciranja, izvodei polke, valcere, tanga ili mazurke. Istonjaki prizvuk, obavetava nas Dimrevski, proizilazio je iz njihovih originalnih orijentalnih
instrumenata. I, naravno, svepristuna kolektivna memorija upisana u narodne pesme, bila je nezaobilazni, moni inilac njihove muzike.
Pa ko su, onda, Ohridski trubaduri, ti to su pesnicima Jugoslavije svirali i pevali pre vie od pola stolea, na brodu, na jezeru, dostojanstveni, u tamnim odelima,
u belim kouljama, sa crnim eirima, sedokosi ? Pevali i svirali tako dirljivo i tako
uzbudljivo da su zapalili onu inicijalnu iskru iz koje e se izviti Balada?
Zvali su ih Sadilovci, po njihovom osnivau, Klimetu Sadilu, talentovanom violinisti, roenom Ohrianinu, sinu violiniste. Klime (1880-1965) je muziko obrazovanje sticao u Bitolju, konzulskom gradu, gde je imao priliku da, osim na svadbama,
krtenjima i suneenjima, svira i na balovima po konzulatima.
Gde se igrao ak i kadril!
itao je note i bio ovek od autoriteta, dostojanstven, vedar i uvek veseo
(Vladimir Tuntev u knjizi Nikole Boalea Ohridski trubaduri, glasnici na graganskite slobodi). Osnovao je svoju druinu, tajfu, i sa njome svirao u Ohridu, Strugi,
Debru, Resnu, Belici... Nekoliko puta gostovali su u Sofiji, te u Albaniji, u Pogradecu,
Kori i Tirani. Na velikim vaarima svirali su u Sv. Naumu, Kalitu, Sv. Klimentu...
Za praznike Sv. Naum (3.jul) i Sv. Ilija (2.avgust) su u periodu izmeu dva rata
bile organizovane venecijanske veeri. Ohriani su uivali plovei po jezeru, po
meseini, u svojim amcima koje zovu kajinja, a koji su im u svakodnevici sluili
za ribarenje. Ni sa ovih narodnih gradskih svetkovina nisu izostajali Sadilovi svirai: Klime bi sa svojom druinom u najveem kajetu, predvodio povorku plovila
pevajui i svirajui.
Na tim nonim etnjama odblesak meseca, uzdrhatao od sitnih jezerskih talasia, sjedinjavao se sa ehom pesme i muzike (Borivoje Dimrevski).
Popularnost Sadilovaca bila je najvea tridesetih godina XX veka. Pozvani su
bili ak u prestonicu novostvorene zemlje, u Beograd. U kafani kod ekredija, poreklom Ohrianina, postali su pravi gradski hit.
No, vremena su se menjala, a Sadilovci se polako povlaili pred dezom mladi

su vie voleli trubu i saksofon od uta i daira. Ali su ugledne stare gradske porodice i
dalje elele da po nevestu idu uz pratnju algadija.
A pedestih godina XX veka izala im je long-plej ploa, u Njujorku. Tonske zapise njihove muzike uvaju Radio Ohrid i Narodni muzej Ohrida, a ezdestih godina
prolog veka zagrebaki Jugoton je na trite plasirao malu plou sa najpoznatijim
im pesmama Frosina, Mome i Za Despinu.
Danas, kada vie nema starih Ohridskih trubadura, onih koje je Branko sluao,
pod njihovim imenom se odrava festival narodne i popularne muzike, i njihove
ime nosi, s ponosom, vie muzikih grupa.
Savremenik
asopis Savremenik br. 121-122 iz 2004/2005 godine delom je posveen sedamdesetogodinjici roenja Branka Miljkovia. U njemu se pesnika seaju pisci,
Brankovi prijatelji i drugovi :
Stevan Raikovi:... Pred njegov bliski kraj, sedeli smo dugo jednog poslepodneva u kafanici Brioni, negde u centru Zagreba... Uz bakalar... i sasvim umerene
doze vina... priali smo iskljuivo o poeziji... Ne pamtim lepeg i dubljeg razgovora...
(Branko je bio verovatno najlucidniji pesnik koga sam ikada upoznao... ili sam takav
neponovljivi utisak moda stekao posredstvom njegove nenadmane elokvencije...
u kojoj je prosto goreo kada izvue kakvu spasonosnu nit za svoje dokaze o samoj
sutini poezije.
ika Lazi: Mislim da je Branko prvi izgovorio re neosimbolizam. Izraavati
se novim simbolima, izdvojiti se iz srpskih trvenja izmeu realista oko Savremenika i modernista oko Dela. Branko je vrbovao Jovana Hristia i Velimira Lukia s
kojim je sedeo u istom seminaru. Veca je prihvatio poziv da se pridrui a Vava odbio.
eleo je da plovi pesnikim morem sam. (...) Ako sam onda znao ta je neosimbolizam, danas, posle toliko godina, ne znam. Zaboravio sam.
Petar Paji: Branko je, gde god bi se naao, vodio glavnu re. Bio je izuzetne
inteligencije, erudita i elokventan, svakoj temi davao je dubinu i znaaj i svi su ga
rado sluali. Takav je isto bio i kada bismo se nali samo nas dvojica. Depovi su
mu uvek bili puni stihova, bilo onih koje je sam pisao, bilo onih koje je prevodio sa
francuskog i ruskog.
Dimitrije Nikolajevi: Jo tada mi koji smo drugovali s Brankom znali smo da
je izuzetan i smatrali ga prirodnom pojavom koja se dogodi jednom u sto godina.
Mada nam nije bilo mnogo jasno otkuda toliko znanja, pameti, inteligencije i prefinjene kulture, a posebice takvog talenta kod jednog oveka iz tamo nekog Nia. Pa
jo s manirima koji su nama bili potpuno strani. I sve je to kod nas izazivalo utoliko
vee potovanje zbog njegove skromnosti koja nije bila lana.
Moma Dimi: Zacelo je bilo otrenjujue sluati Branka dok tvrdi kako ama
ba niko ne ume da peva, budui da svako peva tek na jednoj struni, a nema onog ko
bi mogao da skupi ujedno sve strune, sve te konture u jedno dominantno sredite i
da ga izdigne kao to to ine planine sa svojim vrhom.
U tamnom i zatvorenom grumenu mozga trinaestogodinjaka kakav sam tada

bio zasigurno su se reale rei, dakako jo uvek nejasne, koje bi da se obraunaju
sa svim mestima i vremenima, iekujui svoj trenutak da se umeaju u polumrtvi
govor pesnika koje sam tako predano sluao kao i onih koje sam makar samo i zamiljao kako govore.
U kratkom informativnom tekstu Obren Risti navodi zaprepaujue poda
tke: do januara 2004, kada se navrilo sedamdeset godina od Brankovog roenja,
njemu u ast nastalo je vie od tri stotine pesama, kako znaajnih pesnika, tako i
onih manje poznatih.
I jo: prevod na francuski Brankovih pesama, posthumno objavljen u Parizu,
podstakao je desetak francuskih pesnika da Miljkoviu posvete svoje stihove.
U ovom broju asopisa za nau temu posebno je vaan esej Srbe Ignjatovia
Vizija ivotnog i kosmikog kruga u Baladi Branka Miljkovia.
U minucioznoj analizi pesme autor uoava mitske reference lirski subjekt je
okovani Prometej kome orlovi ne doleu spolja, nego iznutra kljuju. A ta nutrina
simbol je i sinonim unutarnje jave (ili same poetske vizije). Pored mita o kradljivcima vatre pesnicima koji pevajui tragaju za samim smislom egzistencije,
Miljkovi uvodi i smrtonosno pojanje sirena iz Homerove Odiseje ne bi li podvukao
svoju, meni neverovatnu, tezu o tome kako isto je pevati i umirati.
Ma kakvi!
Ma, ni u kom sluaju!
Ma, otkud mu samo tolika vera u snagu pesmovanja?
Ama, zato bi pevanje bilo ivotni apsolut?!
Pojanje?!
Koje se sada ve zove i pesnienje.
Aman, zato ga ubi prejaka re?!
Re iz pesme, ne iz sudske presude, niti iz usta kakvog komandanta koncentracionog logora u Sibiru, recimo Gulaga, ili u Poljskoj, recimo Auvica?
Ubija metak, konopac, kaikara, kiselina iz akumulatora, kad se silom sipa u
grlo, miomor, sekira, gas iz tua, bajonet, bacanje s mosta ili sa krova, grom, maeta, struja, nuklearno ozraenje, pa ak i obine tablete za spavanje ubijaju, samo ako
ih se dovoljno popije, moe i aj od lijandera!
Za razliku od ivotinja koje liavaju ivota druge ivotinje samo da bi se prehranile, a samoubistvo im nije ni na kraj njihove male pameti, ovek, stvorenje sa
vrha Darvinove lestvice, vredno, neumorno i sa puno entuzijazma usavrava industriju smrti, ne bi li se otarasio primeraka svoje sopstvene vrste: najlon kesa na glavi, elektrina stolica, giljotina, svilen gajtan oko vrata, lomaa, nabijanje na kolac,
razapinjanje na krst....
Pa sad jo i prejaka (pesnika) re !
Mogao je Branko da, kao Rembo, obesi o klin papir i olovku i sa arts and crafts
u koje se danas pesnienje uvruje, pree na neku drugu, manje opasnu a mnogo
lukrativniju industry.
Umesto to se varako sa smru.
No, treba stii do kraja Srbinog eseja o Baladi. Posle niza lucidnih, istana318|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
nih uvida u njena slojevita znaenja i mnoge jezike i formalne bravure Brankove,
Ignjatovi se vraa na poetak, naim trubadurima, divnim starcima kojima je Balada posveena.
...Svako ko je makar jednom u ivotu bio u prilici da slua stare ohridske balade (!) poput Despine, pevane s mediteranskom melizmom i uz pratnju itave `baterije prastarih ianih instrumenata, uz taj njihov zveckavi, plemeniti srebrni zvuk,
pretpostavie da se nekog davnog dana i pesnik Branko Miljkovi naao u slinoj
situaciji, i da mu je zaaravajua melodija, uz sva brojna kruna ponavljanja i
varijacije, podstakla viziju svekolikog ivotnog i kosmikog kruga. Pred njegovim
umnim oima obznanio se Veliki Toak, a potom je pesnik nastavljamo sledei
intuitivnu pretpostavku iznedrio vlastitu Baladu i, u znak zahvalnosti srenome
asu i sticaju okolnosti, ispod tog jednostavnog naslova upisao posvetu.
A to to je esejista pre itave decenije pretpostavio da se nekog davnog dana
desilo, stvarno se desilo, 1959.godine, na Ohridu.
I to je ovaj tekst pokuao da dokae.
Konstrukt, iz nehata?!
Odjednom ponu da mi se, odnosno Branku, rasprskavaju zvezde kao metafore, tj. shvatim kako u Baladi, koju evo itam tek osamnaesti put, divni starci pevaju
pod zvezdama!
Otkud sad zvezde?!
Da li su Trubaduri muzicirali za pesnike i kritiare Jugoslavije ne samo po
danu, na brodu, ve i jedne od tih ludih i pripitih festivalskih veeri, samo to se ja
toga vie ne seam?
Moda i svake veeri?!
Pa ovaj prelepi, sav u plaveti osunan i prozraan dan i Rebeka Vest sa odom u
prozi izvoritu Crnog Drima i leenjem sumaeih i Svetim Naumom, tj. cela moja
gore ispisana frka i iscrpno svedoenje sada padaju u vodu...
Ili su zvezde samo pesnikovo takorei stajae mesto?
Moda Trubadure, dok sviraju i pevaju u noi, pod rasprskavajuim se zvezdama, u nekoj boljoj kafanskoj bati, a svakako ne na brodu, nije ni bilo mogue
fotografisati, kao to je to izvedeno po danu, na suncu. Onim aparatom, sasvim
skromnim, kao to se bjelodano vidi iz kvaliteta slike. I koji sigurno nije imao blic.
Ko je uopte uslikao te moje fotkice? I ijim aparatom? Mojim sigurno ne, jer
bi ih u tom sluaju bilo vie, a i kao porodica, iako dobrostojei, nismo bili dovoljno
bogati da te 1959, pored friidera, radija Kosmaj i pisae maine, imamo i fotografski aparat. To bi ve bilo sasvim preko jego.
I ta u sad?!
Je l da sve do sada napisano preraujem, skraujem, pola bacam u vodu, tumbam, prepravljam i prekrajam?
Ma kakvi, ne pada mi na pamet.
Foto: Matic Bajelj
Mirana Likar Bajelj
Nadin stolnjak
sa slovenakog preveo: Boris Gregori
R.-u za ljetne rijei izgovorene uz pivo

Zajebano, misli, dok koraa po glatkoj, klizavoj, bljetavoj rivi, dok pod tankim konim potplatima osjea svaki dodir s kamenim kockama. Boji se da e se
zaplesti u haljinu na koju nisi navikla. Ako se zaplete, to e biti znak, a ako ne, isto
tako; cijela je ulica nekako ispupena, zbog straha, otjecanja kinice ili vremena,
ve zbog neeg. Jo do prije nekoliko mjeseci taj bi trenutak opisala rijeju paradoksalno, ali je sada ta rije, s nekima drugima zaglavljena negdje straga, negdje u
vremenu. Reci mi koje rijei koristi pa u ti rei s kim se drui i to si. Jo se moe
predomisliti, usprkos tome to se svijet u posljednje vrijeme ubrzava iz mjeseca u
mjesec, iz tjedna u tjedan, iz dana u dan, danas se ubrzava iz sata u sat, pa samo jo
na to moe misliti, da vremena vie nema i na to kako je sve to zajebano.
Pred tobom je crveno-bijelo-modra zastava sa ahovnicom, mora biti druga
negdje iza, da ne govorimo o onima koje su ostale po parkiranim automobilima;
oko zastave su unajmljeni glazbenici koji pjevaju o Lijepoj naoj i o Dalmaciji koju
emo braniti do zadnje kapi krvi, svi pjevaju s njima; pored tebe koraa Goran, za
tobom svi ti ljudi. Svi tvoji su ovdje i tono zna to misle, nije ova temperatura za
nas, prevrue je. Izmijeali su se s Goranovima, smee, zelene, bljutavo pastelne
nijanse meu crnima, modrima, i ivopisno modernima, tvoji su navikli biti doma,
najelegantnije boje za njih su smea i tamnozelena, nekako nisu za nas te vrue kamene ploe, to vrelo subotnje popodne, ali za tebe bi uinili sve, a i ono to napravi
naa Nua uvijek je dobro. ak i ne zna, tvojeg oca u gostionici zovu Naanua jer
svaku reenicu poinje s tvojim imenom. Naanua, veli, pa si popravlja naoale.
Goranovi su se takoer zrihtali. Mukarci u elegantnim odjelima, na nogama nose
kulerske talijanske cipele, bez arapa. Probada te u oitu. Kakav je to svijet u kojem
sveano odjeveni mukarci ne nose arape? Jesu li oni normalni?
Hodate rivom, u zraku miris soli koji se mijea s vonjem nafte i, hajde, priznajmo si, kanalizacije. S tvoje desne su privezane jahte, na njima, na bonaci, poput
krpa, vise zastave, stranci vas gledaju s krme i procjenjuju. ovjeuljak na talijanskoj jahti se istegne fotografirajui mukarce. Tko e ga znati kako, ali zaplivala si,
pa sve to gleda odozgo, promatra cijelu tu zbrku. Lijepo vidi sebe kako hoda po
stoljetnom kamenu, zna da ti je vrue, boji se da neto nije sasvim u redu, vidi i
fotoaparat u Talijanovu malom smeem dlanu. Moda e ve ujesen neki manekeni ledeno-idiotskog pogleda koraati na modnoj pisti bez arapa, dobra fora: koa
na koi, sanjat e o tim visokim Dalmoima, zastavama, o ovom prizoru. U spomen
na ovaj ljetni dan manekene e odjenuti u kratke hlae i mantile, u ruke e im staviti zastave, tvoje vjenanje zamrznut e se u bizarne prizore izopaenog svijeta.
Prokleti pederi, jednog e dana, sjedei pred televizorom, rei Goran i promijeniti
kanal. Gdje li e tada biti ti?
Jo lani i ti bi rekla, zgodni su, ti Dalmatinci, po svadbama pjevaju domovinske
budnice, zanimljivo, sa sobom imaju zastave, nije ni udno, kad su ih luaci s brda
toliko granatirali Ali lani je lani, ove godine je ove godine, i ove godine to vie nije
samo egzotika, koja se uslika i pohrani za sive dane.
Sad su te zastave iznad tebe i ispod tebe, pitanja su se namnoila, motaju ti se
pod nogama, gomilaju se, ali nije najbolje vrijeme za pitanja na koja ne zna odgovore, iako ih zapravo zna, inae se ne bi osjeala tako loe. Posljednjih se dana
pojavio cijeli arsenal slika, svaka na svoj nain grozna, a blii se i trenutak kada e
se sva pitanja udruiti u jedno, a odgovor e bit samo jedan.
Najednom si, na primjer, ugledala Nadin stolnjak, Nadu i njezine rijei Goran
nije bio u kui. Dva dana uoi vjenanja cijelu no nije bilo doma. Rekao je da malo
ide van, da e se odmah vratiti, a to odmah se razvuklo do jutra. Njegov mobilni
je ostao doma, vidi, takav je zapravo ivot s njim, sjedile ste vas dvije, ti i Nada, u
kuhinji ekajui ga, ponajprije strankinje, bez rijei. Primijetila si taj stolnjak, od
plastike, oguljen, hajde, ajmo priznati, usto prljav. Nije da nikad nisi vidjela takav
stolnjak, nije o tome rije. Rije je o tome da e kod Nade ivjeti, Goran ti je to lijepo rekao. Hoe li joj stolnjak, koji joj je dobro sluio godinama, skinuti sa stola ili
to? Takav e ti biti dom. A hoe li tako dobiti i domovinu?
Nada te gledala u oaju, kroz dim cigarete pale su rijei koje su na sve bacile
novo svjetlo. ta da ti kaem, rekla je, pa od tamo je ispao, i s gaenjem je namignula
negdje meu svoje noge. Sad se pita, je li to nasljedno. Nasljeuje li sin od majke?
Zauvijek. Moe li se to nekako popraviti? A to uiniti s oajem?
Najgore to tvoja majka uini je mig uz rijei, zna to, plus oajan pogled, plus
prekid reenice, utnja. Zna to, rekla je, kad si joj sve ispriala. Zna to Zar si za
to studirala? Jesi za to izgarala? Otac to nee podnijeti. Nou je ustajao i odlazio sluati die li. Tko e ti tamo dati posao? A ni pola joj nisi ispriala. Sad su tata i mama
negdje straga, pitajui se je li to to se dogaa istina, i to je sljedee.
Mama se jako boji. Lani si joj pokazivala fotografije s godinjeg, na njima su
bile i smetlarke, smetlarke su se inile kao sigurna, neutralna tema, ovdje su magarci, tamo granatama oteena katedrala, pa opet ene na smetlarskom kamionu. Da,
grozno, u Dalmaciji imaju smetlarke. Bilo vam je drago to u vaem svijetu nema
svega toga.
Nema ni toga da mukarci tek ujutro dolaze kui, uz rijei, dodaj mi, duo, mineralnu, malo sam popio, te pou bez rijei spavati a da im pri tome nije mogue
postaviti nikakvo pitanje, jer odgovor je samo jedan. Takav sam, zna, kakav sam, i
to e sada. Nije li prva bol bolja od zadnje?
Odmah si mu rekla da si u drugom stanju, a mogla si priekati i sama odluiti,
ali ti odmah glavom kroza zid. Bum. Jesi li mislila da e on odluiti umjesto tebe?
Pa zna kako on gleda na ivot. to bude, bit e. Njemu e biti sve dobro. Ako tako
odlui, onda e biti svadba, ako odlui drugaije, nee. Ali, ako odlui tako, ivjet
e ovdje s njim i s Nadom. On nee nikamo otii. Vikend ljubavnicu nee zamijeniti za vikend enu.
Uskoro ete ui u crkvu, izvana je i dalje puna rupa, jo ih nisu popravili, sve vie
se boji, crkveni brod je ukraen bijelim tilom i bijelim ruama. Proivljava sekunde
u kojima si odluila i sekunde u kojima si se predomislila. Sada je tvoj ivot nainjen
od tih sekundi, neke od njih ve grade i ono to bi se moglo nazvati sudbinom.
Misli li na onog arhitekta? Kad si ga upoznala, tek se razveo. Znao sam, rekao
ti je, znao, da to nee dobro okonati, jo onda kad sam poao u gradsku vijenicu
oeniti se. Ali nisam imao snage prekinuti svadbu, svi slavljeniki odjeveni i dotjerani, darovi kupljeni, stan opremljen. Sve bi bilo lake da sam sluao svoj instinkt.
Onda si bila mislila da ti nikad nee otii tako daleko, da ste ti i tvoj unutarnji glas
jedno, a pogledaj se sada.
Jo lani Gornji kat kod tvojih roditelja za poetak, kolega iz pravnikih krugova koji e se preko noi pretvoriti u idealnog ljubavnika i divnoga mua, subotom ete djecu ostaviti kod mame i otii svojim putem: zimi na skijanje, ljeti u
Egipat, pravnika satnica je toliko i toliko a dan ima toliko pravnikih sati, pomnoeno s dva
S tom milju ili ste na jedrenje, ti i kolege iz ureda. Ne bi li se iz sivila uredskih
zaslona moda nacrtala kakva slika u boji, svojevrsna mogunost koja je postala
nitavna u trenutku kad se, nakon sedam dana, negdje usred vaih intelektualnoljubavnikih nadmetanja, Goran preko tvog kreveta istegnuo u smjeru komore u
krmi. Kad vam se pokvarila naprava za automatsko kormilarenje, niste ni znali da
u tvojoj kabini, na kraju kreveta, postoje mala vrata iza kojih se nalazi ta naprava.
Jedini koji vam u ovom gradu moe neto popraviti, rekli su u marini, Nadin
je Goran, kad ste im objasnili da vam je uniten godinji odmor. Ali njega je teko
dobiti, on je u ovo vrijeme ve na Kornatima. Bez puno nade, uzeli ste njegov broj.
Nemate upute, nemate konfiguracijsku shemu, nemate pojma, ustanovio je, i
zaplivao po tvojim plahtama da bi prouio kormilo koje se tako poemerilo da je jedrilica ila svojim putem bez obzira to bi gore mukarci utipkali na zorniku. Valjalo bi kormilariti runo, moglo bi se, ali kako bi u tom sluaju u isto vrijeme pili pivo?
Zajebano, ustanovio je, elektronika, to je uvijek zajebano, bez sheme mogu
samo logikom, dodajte mi rafciger. Nakon dva sata plahte su bile mokre od njegova znoja, ali je popravio. Logika je, barem u tom asu, pobijedila. Kamo je nestao
taj as? I gdje je sada? Za sebe nema upute, nema konfiguracijske sheme, vie ne
razmilja logino.
S veseljem ste mu ponudili pivo. Pio ga je nekako bez posebnog oduevljenja
s vama i sa sobom meu vama. Rekao je da ide na Kornate, da tamo malo spava u
sjeni, malo pliva, i ispee poneku ribu, to je sve to ga jo zanima. Igrao se zlatnim
upaljaem na kojem su se prvi puta susreli vai pogledi i zbog kojeg si o njemu pomislila, Lav, on je Lav. Trebala si pobjei ve tada, ali nisi mogla, jer mu se nakon
tog pogleda ton glasa jedva primjetno promijenio. Dok sam iao u pomorsku, takvih
stvari za male brodice jo nije bilo, rekao vam je, ali prije dvije godine vozio sam
jahtu za nekog bogataa, tamo su sistemi bili zamreniji, ali s logikom moe sve
rijeiti. Dok je jo bio dijete uspio je s logikom rastaviti svoj moped i potom ga ponovno sastaviti. Ostala su mu dva dijela za koja nije znao to bi s njima, ali motor je
iao jo bre.
Bogata, brod, logika Pretvorili ste se u ui i oi. Da, svi poznajete tu slavnu
osobu za koju je Goran navigavao, zato vam nee otkriti o kome je rije, rei e samo
da je to doista kruh sa sedam kora, ne zbog toga to je fiziki naporno, nego je grozna atmosfera, jer si, bez obzira na to koliko te plaaju, za njih uvijek ovjek drugog
reda. To ne moe podnijeti, ako ima i mrvu samopotovanja a Goran, nakon svega
to je preivio, ima prokleto mnogo samopotovanja. Usto, bio je odgovoran za posadu. Kad je jednoga dana na Malti morao zapovjediti da akalicama oiste utore
na bijelim potplatima cipela gostiju vlasnika jahte, koje su obini mornari i ovako i
onako istili svakoga jutra, jednostavno je uzeo svoju torbu i otiao. Briga njega za
novac, on ode kad vie ne moe. On je slobodan i nitko mu e uzeti tu slobodu.
Tada si eljela samo jedno, jednako slobodna leati s njim na Kornatima. A
sada, u ovom trenutku? Koliko slobode jo ima? Nikome ne moe ni rei da si jo
istoga dana s njim tamo i leala. I nakon toga uope nisi mogla natrag, na jedrilicu,
u svoj stari nita posebno film, u svoj ivot. Kad si legla pored njega, fasovala si sve
njegovo. Odmah ti je rekao da u ivotu nee raditi puno vie nego ovako leati, i tu
i tamo popraviti kakvu doista zajebanu stvar za koju e se dati jebeno dobro platiti.
Tada ti je ve rekao, a tek ovih dana razumije, to i o emu ti je zapravo priao. On
je, naime, ve sve vidio, i zna da u ivotu nema vidjeti vie od toga u to sada gleda.
Tijekom rata bio je dragovoljac, njemu nikakav bogataki peder nee objanjavati
ivot. Bio je u specijalnom odredu kojeg nema ni u jednom vojnom dokumentu. U
njegovoj vojnoj knjiici nije ni zabiljeeno da se borio u Domovinskom ratu. Slubeno nije imao nikakva dodira s hrvatskom vojskom. Bili su odgovorni direktno ministru unutarnjih poslova, a i taj je njegovu odredu samo okvirno odreivao to da
rade i kako. I jesu. Sve su napravili kako treba. Uvijek. Mislili su da e im domovina
biti zahvalna, a domovina je izgubila sve njihove papire, ako su uope i postojali,
zato sada Goran i njegovi najvie od svega vole pogled na puste Kornate i mirno
more, zato ih gotovo nita drugo ni ne zanima. Nepostojei odred, rekao je. Kad si
ga pitala to su radili, lijepo ti je rekao, sve. Sve su radili. Sve za to su vjerovali da
moraju. Dok su drugi, obini ljudi, bili izbjeglice i ovisni o tuoj pomoi, loei u
mraku parkete, Goran i njegovi iz nepostojeeg odreda, stanovali su u najzatienijoj zgradi, imali su svoj generator, svoju naftu, biranu hranu, viski, cigarete, svega
na pretek, uz najsuvremenije oruje koje je uope stizalo u Hrvatsku. Sav komfor za
one koji rade sve. Jo lani mislila si da je Goran zapravo Black Hawk iz Platoona koji
je spaavao vojnika Ryana, bila si zaljubljena, ali, eno, sada ipak zna to to znai sve i to to znai odred, pogledala si na internetu i lijepo pie: odred je nestalna
vojna jedinica tj. formacija, neodreene veliine, sastavljena od vodova i eta s namjenom da ispuni odreene zadae. U ovom sluaju: sve. Sada nekako zna da nije
juriao na pozadini svjetlosnih i zvunih efekata, nego se kretao po mraku, u tiini.
Budui da u snu vie, mogue je da je najvie puzao. to li je tada drao u rukama?
O tom Goranovom sve ne snimaju se filmovi. Ponekad, kad zatvori oi, zna da sve
jo nije zavrilo, da godina koju je odmah nakon rata proivio na ribarskom brodu
da bi izbrisao sve i potom ivio normalno, nije nita izbrisala, jer ono sve se nikada
ne moe izbrisati. Jesi li to eljela? Provesti ivot s mukarcem koji za sobom vue
neto neizbrisivo? Koji nema nikakvih iluzija? Koji je ve vidio sve?
Ispred oltara eka te upnik. Za ovu prigodu nauio je nekoliko slovenskih

rijei, koga briga, nee se udati za upnika, ako se uope bude udala. Sputa se
dolje, pod cipelama ti je sad crvena prostirka od kokosa, strop je visok, jer zato i postoje katedrale, da ovjek poeli visine, uzdignuti se. Svira svadbena koranica a ti
se jo predomilja. Stoji zdesna, u klupu iza tebe sjeli su tvoji, u klupu iza Gorana
njegovi; svi osim tebe znaju to e biti. Pod svodom neujno leti ptica; kroz otvorena
okna kupola uranja u sumrak, a ptica trai izlaz. Kad bi ovo negdje zapisala, nitko ti
ne bi vjerovao, kakva istroena metafora rekli bi, ali doista je tamo, trai izlaz. Ako
ga nae, misli, ako ga nae, bit e to znak, i rei e ne, potom e rjeavati to se
bude moglo rijeiti. Ako ga pak ne nae, rei e da, i sve majke u crkvi ganuto e
zaplakati, a svi mukarci vani pred crkvom uzvikivat e: naa je
upnik govori, Goran se jedva primjetno ljulja, ljudi kaljucaju, fleevi bljeskaju. Kad te upnik upita, Nua, uzima li zaboravi pogledati pticu i kae
Boris A. Novak
Lipicaneri idu na scenu

U Prologu pod naslovom Lipicaneri idu u Evropu predstavljen je fantazijskoneobini zaplet tragikomedije: zbog agonije koju ve due vremena doivljava
Konjunica Lipica, tri lipicanera dva drepca, Maestoso i Siglavy, kao i kobila sa
sugestivnim imenom Europa, to je ime jedne od linija kobila lipicanerske rase
pritue se Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Prvi in, pod nazivom Lipicaneri idu u Strazbur prikazuje proceduralnu raspravu u kojoj sudije odluuju da
konjska prava potpadaju pod jurisdikciju suda za ljudska prava. Potom, kao svedoci
nastupaju istorijske linosti koje su na ovaj ili onaj nain povezane sa sudbinom
lipicanera od Marije Terezije preko Napoleona do Tita, a kulminaciju suenja
predstavlja rasprava o dananjem poloaju lipicanera.
Troje sudija koji razmatraju ovaj sluaj su engleski plemi, Ser Redinald Skot,
(Sir Reginald Scott), koji pod maskom fer pleja prikriva aroganciju stare imperijalne i kolonijalne sile, nemaki naunik koji je strunjak za pravo, prof. dr FrancKsaver Miler (Franz-Xaver Mller) i koji zastupa konzervativnu pravnu i politiku
doktrinu, kao i francuska sutkinja dr Duli Berger (Julie Berger), koja okira i istovremeno armira svojom nemilosrdnom kartezijanskom logikom i armantnom
oseajnou. Sutkinja Berger sa svojim liberalnim pogledima predstavlja protivteu Milerovim represivnim stavovima, a Ser Redinald lukavo koristi taj konflikt i
lovi ravnoteu izmeu oba suprotna pola. Oni su, dakle, predstavnici tri velika naroda koja tvore tri kamena temeljca Evropske unije. Iz istorije nasleeni konflikti izmeu ta tri naroda i drava izbijaju na svetlo dana kroz podbadanja o nainu
ishrane koje, obino, svojim nezasitim aptetitom, provocira nemaki sudija Miler.
Tragikomedija Lipicaneri idu u Strazbur je prvo slovenako dramsko delo koje se
bavi poloajem Republike Slovenije u novoj, evropskoj zajednici naroda. Sudije
Skot i Miler se prema Sloveniji na prikriven nain odnose arogantno i cinino, dok
je sutkinja Berger neuporedivo tolerantnija i otvorenija.
Kao u tragediji Kasandra i u tragikomediji Lipicaneri idu u Strazbur ene su
nosioci pozitivnih poruka (solidarnosti, nenasilja, kulture, erosa), dok su mukarci
nosioci negativiteta (sebinosti, nasilja, logike vojne i dravne moi, kulta smrti). U
Kasandri su mukarci vojnici, ubice i siledije, a u Lipicanerima su veinom vladari
koji izdaju naredbe za ubijanje nedunih ljudi i konja. Tom svojatakom odnosu
prema svetu se svaka na svoj nain opiru sutkinja Berger, carica Marija Terezija
sa svojom prosveenom pameu i majinskim instinktom, kao i veterinarka, dr Lucija Lotri, koja svojom profesionalnom i ljudskom etikom doprinosi sutinski vanom svedoanstvu o doskoranjem i dananjem stanju sveta i sudbini konja i ljudi.
Slino konstruktivno kao i ene u svetu ljudi, deluje i kobila Europa u konjskom
svetu. U suprotnosti sa velianstvenim, a ve pomalo dotrajalim alfa mujakom
Maestosom, koji opadanje seksualne moi kompenzuje aktivistikim ureivanjem
sveta, Europa sve vreme doivljava svet kroz prizmu erosa i seksa, i zato je toplija i
mudrija. Naivni, a hormona pun mladi drebac Siglavy pobrinue se za neprestanu
napetost u tom konjskom trouglu.
Bez obzira na tu razliku izmeu drebaca i kobile, konjski svet je u mojoj tragikomediji neuporedivo oveniji od ljudskog sveta: Maestoso i Siglavy su hrabri
drepci koji brane opstanak vrste i ne zapadaju u vojni nihilizam Napoleonovog ili
Petenovog tipa, ili u ideoloku demagogiju Titovog kova. U toj drami konji su predstavnici elitne kulture, a ljudi nevaspitani i neobrazovani varvari: lipicaneri kao
bia iste lepote izraavaju se u stihovima, a ljudi u prozainoj prozi. Inae, svaki
lik u ovoj drami govori na sebi svojstvenom jeziku: svaka od istorijskih linosti donosi na scenu jezik, obiaje i atmosferu svog vremena. Uloge konja koji govore, u
realistikom kontekstu su zahvalan izazov za nadarene glumce.
Konji koji govore nisu nikakva posebna novina u knjievnosti i drami. Sreemo ih u antikoj mitologiji (krilati konj Pegaz, Ahilov uitelj Hiron, Ahilovi konji)
kao i u srednjovekovnim baladama i legendama (npr. flamanska pria o udesnom
konju po imenu Ros Beiaard). Sviftov Guliver, pored Liliputa i Brobdingnaga poseuje i zemlju pametnih konja. Drama Petera efera (Peter Shaffer) Equus bavi
se identifikovanjem osetljivog mladia sa konjem. Skrenuo bih panju i na roman
flamanske spisateljice, Monike van Paemel, Razlika (Het verschil), koji sam preveo
na slovenaki (MK, 2003) i u kojem jedan od glavnih junaka, lipicaner koji govori,
tokom rata prati grupu humanitaraca na putu u Sarajevo i komentarie ljudsko nasilje i ludost. Monika van Paemel mi je svojim strunim savetima dosta pomogla u
pisanju ove drame.
Tragikomedija Lipicaneri idu u Strazbur neobian je anrovski hibrid: istovremeno je fantastina i realistina, poetina i satirina, a preplitanjem kominih
i traginih elemenata opravdava i sam svoj podnaslov - tragikomedija. Sinteza poetinog i etikog, estetskog i politikog, sasvim logino je diktirala i izbor brehtovske
dramaturgije.
Uprkos aktuelistikim satirinim bodljama, moja umetnika ambicija je vea i
dublja: tragikomedija Lipicaneri idu u Strazbur postavlja pitanje sudbine prirodnog
i kulturnog naslea u dananje vreme ili, drugim reima, pitanje kakva je sudbina
krhke lepote u svetu u kojem je brutalni vladar Novac. Premda je kroz ovu dramu
mogue sasvim jasno prepoznati istoriju lipicanera i Lipice, ne zadovoljavam se
jednostavnom dramskom hronikom: lipicaneri su za mene istovremeno i simboline figure koje odraavaju istoriju Slovenaca tokom poslednjih pet vekova, kao i
poloaj Slovenije u novoj, iroj tvorevini u koju se nedavno ukljuila u Evropskoj
uniji.
Lepotu u ovom dramskom tekstu otelotvorili su lipicaneri, konjska rasa koja
je nastala planskim ukrtanjem razliitih pasmina (pre svega razliitih podvrsta
arapskog konja i tzv. krake kobile) i, dakle, predstavlja plemenitu sintezu nature
i kulture.
Lipicaneri pored andaluzijskog (belog) i frizijskog (crnog) konja spadaju u

porodicu tzv. baroknih konja koji su se pojavili u istorijskom trenutku kada vitezovi vie nisu odlazili u borbu nosei teke oklope, tako da im vie nisu bili potrebni
snani ratniki drepci, ve okretniji i spretniji konji. Uprkos tome, dresurne figure
kojima se lipicaner odlikuje i po kojima je svetski poznat, jo uvek odraavaju prastaro vojno poreklo: kada bi se konj propeo na zadnje noge (levada) ili skoio sa sve
etiri u vazduh utirajui na sve strane (kapriola) neprijateljskoj peadiji glave bi
letele u stranu.
Lipicaner je, dakle, jedan od simbola srednjoevropskog baroka. Ta istorijska
i kulturna injenica dolazi do izraaja i u bogatom metaforinom jeziku protagonista, pre svega u drugom inu pod nazivom Lipicaneri idu u Be. Raskona barokna ulnost u mojoj drami svojstvena je pre svega liku osnivaa Konjunice Lipica,
habsburkom nadvojvodi Karlu II. Slikar kotskog porekla, Johan Georg de Hamilton, koji je ovekoveio lipicanere i Konjunicu Lipica poetkom 18. veka, osea
potrebu da bolnu lepotu smrtnog zemaljskog sveta ovekovei svojom umetnou.
Slavna carica Marija Terezija obrazlae nunost lepote i znaaja lipicanera svojom briljantnom i elokventnom prosveenikom retorikom (mozak pod krunom
). Najslavniji konjiki ceremonijal terezijanskog perioda bili su Damski karuseli,
kada su jahale iskljuivo gospe, to bi trebalo da izraava mirovnu poslanicu Marije Terezije mukarcima kao vojnim konjanicima. Nain doivljavanja i izraavanja
Marije Terezije u mojoj drami je, dakle, izrazito enski i majinski, njeni monolozi
su pledoyer feminizma avant la lettre. Njena osuda leinara koji unitavaju njene konje i njeno naslee, radikalizacija je i zgusnue aristokratske kritike banalnosti dananjeg potroakog sveta, sa kojom se na toj ravni kao autor sasvim
slaem, premda sam, dodue, ubeeni demokrata. Da ne bi drugi in zazvuao kao
nekritika idealizacija aristokratije, slovenaki upravnik Konjunice Lipica Franc
Jurko (takoe istorijska iako zaboravljena linost!) izraava i blagu kritiku carske
vlasti koja dobro uva i hrani konje a malo loije njihove konjuare (Ide li u Be,
trbuh ostavi napolju!).
Upravo panoramske slike Lipice i lipicanera koje je Hamilton naslikao za beki dvor, jasno govore da lipicaneri u poetku nisu bili samo beli, ve i da su bili svih
moguih boja: krdo lipicanera na Hamiltonovoj paleti slino je dugi. Tek kasnije,
planskim, strpljivim i sistematinim ukrtanjem, preovladala je bela boja. Jo uvek
je, meutim, u pitanju samo izgled: lipicaneri imaju tamnu kou koju s vremenom prekrije bela dlaka. Raaju se kao crna drebad da bi potom postali beli kao
labudovi. Flamanska spisateljica Monika van Paemel je u romanu Razlika neverovatno ubedljivo pokazala kako slepo insistiranje na identitetu vodi u nasilje i da se
lepota i kultura uvek raaju iz razlika. Svojim poznavanjem ivotinja Monika van
Paemel mi je omoguila dublje razumevanje konjske due.
Zahvaljujui svojoj inteligenciji, sluhu za ritam, dobrodunosti i svojevrsnom
daru za teatralnost (kada god lipicaner oseti da ga neko posmatra, on poinje da
glumi), lipicaneri su se pokazali kao idealni konji za dresuru i ceremonijalne potrebe aristokratskog dvora u 17. i 18. veku. U vreme vladavine aristokratije, lipicaneri
su doiveli svoj najvei procvat. Oni su konjska aristokratija; stvoreni su za dvor.
Zbog toga uvodno pitanje o sudbini lepote u dananje vreme moram socioloki da
preciziram na sledei nain: kakva je sudbina aristokratske lepote danas, u doba
vladavine novca?
Iako nam je aristokratski nain ivota prilino dalek, riznica evropskog kulturnog naslea jo uvek se u velikoj meri zasniva na umetnikim delima koje je
demokratija nasledila od nedemokratskih drutava dok je vladala aristokratija.
Glavnu atrakciju evropskih prestonica predstavljaju muzeji u kojima je konzervisana slika lepote kakvu su videli umetnici prethodnih epoha, koje su u vidu mecena
izdravale aristokrate. Toj muzejskoj, umrtvljenoj, mumificiranoj slici aristokratske lepote jo uvek se klanja ceo svet, dok lipicanerima, jedinim ivim reliktima
aristokratskog sveta preti izumiranje. Hoemo li dopustiti da izumru samo zato da
bismo dokazali leviarsku tezu o pokvarenoj aristokratiji?! To nije uinio ni Josip
Broz Tito, diktator koji je voleo konje i koji je, izmeu ostalog, poznat po nadimku
poslednji Habsburgovac . To, meutim, ine politiari nezavisne, demokratske
Republike Slovenije, koji su sasvim izgubili svako kulturno i istorijsko pamenje.
Ne elim da dam pogrean utisak da idealizujem aristokratiju i zbog toga neu
upotrebiti formulaciju da je vreme habsburke vladavine bilo zlatno doba za lipicanere. Period 17. i 18. veka, kada su lipicaneri paradirali na svim dvorskim ceremonijama, imenovau kao srebrno doba lipicanera.
Srebrnom dobu sledi bronzano doba koje u skladu sa antikom mitologijom
oznaava doba junaka, dakle doba vojnika i ratova, vojnih pokolja i razaranja: u
mojoj tragikomediji taj period je predstavljen u treem inu naslovljenom Lipicaneri idu u rat. Iako su konji patili u svim ratovima od poetka simbioze sa ljudskom
vrstom, u mojoj drami bronzano doba poinje s Napoleonom. U vreme Napoleonovih ratova, na poetku 19. veka, lipicaneri su ak tri puta doiveli egzodus selili su
ih u druge zemlje ne bi li ih sauvali od unitenja. Sa svakim ratom su nastajale nove
konjunice lipicanera daleko od krake kolevke; tako se lipicaner rairio po itavoj
Evropi, pre svega po Srednjoj, to je, pre nekoliko godina, kumovalo meunarodnom pravnom sporu o poreklu ove rase.
Novi kvalitet u nainu ratovanja donela je uredba o uvoenju automatskog
vatrenog oruja i oklopnih vozila (tenkova): Prvi svetski rat je, uz milione izgubljenih ljudskih ivota, predstavljao i krvavi zaton vojne konjice koju su mitraljezi bukvalno pomeli sa bojnog polja. Jedan od protagonista te igre upotrebljava igru rei:
kalvarija kavalerije. Dok sam zapisivao ove prizore pred oima mi je neprestano
lebdela potresna fotografija sa zapadnog fronta kraj belgijskog mesta Ipr (gde
su Nemci prvi put isprobali otrovni plin, plikavac, po tom mestu je nazvan i iperit):
eksplozija je konja bacila na drvo, da je ostao da visi na granama, bukvalno razapet
izmeu neba i zemlje.
Prelaz sa konjskih lea u kupolu tenka personifikuje ameriki general Dord S. Paton Junior (George S. Patton Junior) koji je briljantnu vojnu karijeru poeo kao konjiki oficir, a sve svoje velike pobede postigao je tenkovskim divizijama. Njegova nemilosrdna nihilistika vojna logika (re je o jedinom komandantu
u itavoj istoriji ratovanja koji nikada nije izdao naredbu za povlaenje) pruila je
i mogunost za suoavanje stare Evrope i Novog sveta Amerike: Patonovo sve330|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
doenje govori o tome kako u dekadentnu i slabiku evropsku kulturu prodire ameriki nain razmiljanja koji itav svet pretvara u predmet, dakle, u krajnjoj
konsekvenci u predmet unitenja. Kao ljubitelj konja, Paton je spasio lipicanere iz
Lipice i drugih konjunica koje su Nemci nakon italijanske kapitulacije evakuisali
na Moravsku. Kada se Crvena armija pribliavala, nemaki oficiri su kontaktirali
Patona i zamolili ga da spasi krdo lipicanera. Ameriki general ih je posluao: tokom poslednjih krvavih ratnih akcija u Drugom svetskom ratu izvrena je, izmeu
ostalog, uspena i spektakularna akcija spasavanja lipicanera koja je ovekoveena u
filmu Volta Diznija Bekstvo belih drebaca. Naalost, svega jedanaest lipicanera se
nakon rata vratilo u Lipicu. U kontekstu transke krize i poetka hladnog rata
zapadni saveznici su veinu krda poklonili Austriji, Italiji i ekoj.
Najkontraverziniji lik u celoj toj drami je upravo Tito. U njegovom svedoenju
izbija na svetlost dana istorijska injenica da je paradoksalno upravo on spasio
lipicanere od smrti od gladi. U skladu sa revolucionarnim komunistikim naelima Konjunica Lipica je pala pod dikrektnu upravu narodnih odbora koji su u lipicanerima videli samo predstavnike aristokratskog sveta, neprijatelje naroda koje
treba izgladneti na smrt. Tito je najverovatnije voleo konje. Prilikom svojih poseta
inostranstvu rado ih je poklanjao dravnicima: tako je, prilikom svoje prve posete
Velikoj Britaniji lepo drebe lipicanera poklonio i kraljici Elizabeti. O istorijskim
linostima, naravno, ne smemo da sudimo samo kroz prizmu konja: svedoenje
veterinarke Lucije Lotri prikazuje i policijsku represiju koju je uspostavio Tito.
Pria o njenom ocu, nesrenom fotografu koji, uprkos zabrani lokalne policije, slika
Tita i njegovu enu Jovanku, zasniva se na istinitom dogaaju iz june Srbije.
Doba re u istoriji lipicanera predstavlja nae vreme (u mojoj tragikomediji to
je etvrti, poslednji in pod naslovom Lipicaneri idu u nita). Destruktivne planove slovenakih vlada iz poslednjeg perioda na prostoru Lipice, pred strazburkim
sudom zastupa advokat kojeg vlada RS nagrauje za uspenu odbranu i imenuje
ga za ministra. Kroz njegovo svedoenje na svetlost dana ispliva potpuni cinizam
i nihilizam novodobnih politiara, prezir prema svakom kulturnom i istorijskom
pamenju, brutalno svojatanje prirode, vulgarna vladavina profita kao vrhovnog
principa sveta. Tragikomedija Lipicaneri idu u Strazbur nije samo satira ona je
istovremeno i pre svega poetina i etika drama o stanju sveta. U vezi sa aktuelistikim referencama moram da priznam da sam ovu dramu napisao podstaknut krajnjim gnevom.
O angamanu za zatitu lipicanera naveu samo nekoliko nunih podataka.
Potreba za organizovanom akcijom pojavila se u prolee 1998, kada je izbio
meunarodnopravni spor o domicilu lipicanera. Monika van Paemel i ja smo 8.
juna 1998. u okviru slovenakog PEN-a ustanovili Drutvo prijatelja Lipice. U njega su se pored brojnih pojedinaca ukljuila i etiri kolektivna lana: PEN Slovenije,
Drutvo slovenakih pisaca, Slovenaka matica i Nauno-istraivaki centar Slovenake akademije nauka i umetnosti. Tadanji slovenaki predsednik, g. Milan
Kuan, koji je bio svestan vanosti ovog problema, zamoliio nas je da za odbranu
lipicanera iskoristimo svoje meunarodne kontakte. I, mi smo to uz pomo Monike
van Paemel i uinili.
Ubrzo smo, meutim, shvatili da najvea opasnost po ostvarenje slovenakih

prava na lipicanere ne dolazi iz Brisela, Rima ili iz Bea, ve iz Ljubljane! Zbog
sramotne pasivnosti slovenakih dravnih organa, Monika van Paemel i ja smo 21.
avgusta 1998. u Briselu, g. Karlu Van Mirtu (Karel Van Miert), visokom komesaru
EU za trgovinu i konkurenciju, zvanino uruili zahtev Drutva prijatelja Lipice
za priznanje Slovenije kao drave porekla lipicanera. G. Van Mirt, tada najmoniji
ovek u Evropi, izrazio je izrazite simpatije za slovenaka prava na lipicanere. Obeao je da EU nee prihvatiti nikakvu odluku bez prethodnog savetovanja sa slovenakom stranom. Sloio se da bi naa drava odmah morala da u odgovarajuim
meunarodnim organima pokrene postupak za priznanje domicila lipicanera, a
istovremeno i da zahteva da se rasprava o tom delikatnom pitanju odloi do trenutka kada Slovenija postane punopravna lanica Evropske unije. Kao visoki komesar
koji je pored trgovine bio zaduen i za pitanja konkurencije, g. Van Mirt je izjavio da
zalaganje Austrije i Italije za domicil lipicanera, uzmemo li u obzir neravnopravan
poloaj Slovenije, predstavlja eklatantan primer za nelojalnu konkurenciju. Istovremeno nas je obavestio da Republika Slovenija do tada nije bila uloila nikakav
zahtev za lipicancima ni na politikoj, diplomatskoj ili vladinoj ravni! (To je naa
drava uinila tek kasnije, pod pritiskom Drutva prijatelja Lipice, a i to drei ipak u depu.)
Zakonodavstvo Evropske unije se zasniva na osnovnom ekonomskom postulatu savremenog kapitalizma da svaki proizvod (ukljuujui ivotinje i ivotinjske
proizvode) mora imati na sebi oznaenu zemlju porekla. To pravilo je izazvalo pravo pravcato takmienje meu dravama lanicama EU za domicil svih moguih
proizvoda, od vina preko sira do konja. Austrija ima odreena prava na lipicanere
na osnovu panske kole jahanja, ali ne na osnovu evropskog zakona o zemlji porekla (land of origin), jer je kolevka rase (cradle of the race) nesumnjivo Slovenija.
Iako bi, dakle, na osnovu zakonodavstva Evropske unije voenje uzgojnih knjiga
morala da preuzme Slovenija, zbog pogaanja i oklevanja nae neodlune vlade Austrija je iskoristila svoj privilegovani poloaj lanice EU i pridobila taj status. Uprkos tom negativnom i sasvim nepotrebnom raspletu po Sloveniju, treba istai da
ta meunarodnopravna odluka ne ugroava fiziki opstanak lipicanera u Sloveniji.
Naime, njihov opstanak ve dugi niz godina ugroavaju razliiti finansijski interesi unutar Slovenije, koje klijentelistiki servisira politika. Iako sam 30. decembra
1998. organizovao demonstracije protiv austrijskog i italijanskog zahteva, nakon
svih tih godina borbe tekog srca moram da priznam da je lipicanerima u Austriji
mnogo bolje nego u Sloveniji. (Prilikom istraivanja istorijske pozadine, tokom pisanja drame, sa iznenaenjem sam zakljuio da se, uz mnoge rane meu kojima su
i neke kao to je npr. pisanje dvojezinih natpisa u Korokoj, koje su jo uvek otvorene tokom vekova napetog suivota i protivljenja njemu, izmeu Austrijanaca i
Slovenaca odvijala intenzivna i plodna kulturna razmena.)
Istovremeno, rado bih odluno odbacio kritike da su aktivnosti Drutva prijatelja Lipice povezane sa nacionalizmom. Nae aktivnosti su pre svega usmerene
ka odbrani dragocenog segmenta slovenakog i evropskog prirodnog i kulturnog
naslea, i, dakle, sasvim su legitimne.
Ako je u poetku Drutvo prijatelja Lipice pre svega posveivalo panju meunarodnopravnoj ravni ove problematike (pitanju porekla rase i prava na voenje
originalnih uzgojnih knjiga), tokom poslednjih godina naglasak aktivnosti Drutva
je na zatiti lipicanera od brojnih i pre svega izraenih domaih finansijskih apetita.
U tom smislu, naalost, dolazili smo u konflikt sa svim dosadanjim vladama.
Drutvo prijatelja Lipice ve dugo godina uzalud upozorava da je najvaniji
uzrok agonije Konjunice Lipica dvolina politika vlad(e) RS do prema prirodnom
i kulturnom nasleu: isti politiari koji se razbacuju bombastinim frazama o lipicaneru kao slovenakom nacionalnom simbolu, pod stolom rasprodaju konje kao
najgori trgovci. Okrenutost ka komercijalizaciji, zloupotrebi i unitavanju Lipice
i Krasa ostaje jedna od stalnica slovenake politike, bez obzira na smenjivanje zadnjica na vladarskim foteljama. Apetiti ostaju jednako vuji, menja se samo njihova
vrsta: Slovenaka ljudska stranka (Slovenaka narodna stranka) bila je povezana
sa kazinom, Liberalna demokratija Slovenije je pokuala da sa promenom Zakona
o Konjunjici Lipica omogui rasprodaju panjaka, a Slovenaki demokrati bi rado
veliki deo zatienog prostora konjunice pretvorili u golf igralite za svoju privatnu zabavu. Smeno i strano! Takve intervencije je do sada u osnovi onemoguavao
dobri Zakon o Konjunici Lipica iz 1996, zato je glasaka maina vladajue koalicije
u politikom zatiju pred same letnje ferije jula 2006. promenila taj zastareli zakon i prilagodila ga stvarnosti. PriHvatizacija istorije i drave je tu dosegla svoju
bednu kulminaciju: 425 godina star kulturni spomenik i krdo lipicanera u svojoj
istorijskoj kolevci treba da nestanu samo zato da bi aica politiara na Krasu igrala
golf na raun poreskih obveznika!
Neprestano upozoravamo na to da bi drastino irenje golf igralita na zatienoj teritoriji konjunice opasno suzilo ivotni prostor lipicanera i sutinski pogoralo uslove za njihov uzgoj. Golf igralite na tom prostoru je greka i iz prirodnobezbednosnih razloga, s obzirom na to da odravanje travnatih povrina zahteva
ogromnu koliinu vode, koja na Krasu izuzetno nedostaje, kao i upotrebu pesticida.
Osim toga, u neposrednoj blizini, na italijanskoj strani granice, jedva tri kilometra
vazdunom linijom od Lipice, ve postoji veliko golf igralite sa osamnaest rupa.
Kako je dravna granica izmeu Italije i Slovenije u EU nestala, irenje golf terena
u Lipici je utoliko nepotrebnije i aspurdno.
Reenje za Konjunicu Lipica i slovenako krdo lipicanera jeste u postavljanju
konjogojstva kao apsolutnog vrednosnog prioriteta i u potovanju prirodnog i kulturnog naslea. Drugog, rezervnog naslea Slovenija, naime, nema. Zar vladajue
slovenake politike stranke misle da e ljubitelji prirode i turisti pohrliti u Lipicu
da se dive njihovim rupama?!
Odavno se ni oko jedne stvari nisam toliko angaovao kao oko lipicanera. Ni sa
jednom drugom akcijom nisam prikupio toliko neprijatelja, to objanjavam injenicom da je re o velikim finansijskim i politikim interesima.
Moda je upravo emotivna vezanost razlog zbog ega sam ovu dramu toliko
puta preradio i na njoj toliko dugo i intenzivno radio. Najverovatnije sam morao da
se distanciram od vlastitog angamana u vezi sa lipicanerima i da, prilikom oblikovanja grae, uspostavim umetniku distancu.
Samo poslednji in, posveen onome to se deava danas paradoksalno nije

doiveo nikakve sutinske promene od prve varijante koja je nastala tri godine pre
premijere u MGL, u jesen, 2003. Tu sam proroki najavio fatalnu opasnost koja
danas preti Konjunici Lipica i opstanku lipicanera. I, premda cilj i svrha pozorita nije da utie na drutvena deavanja, ve da ih umetniki reflektuje i artikulie,
raduje me to to je tragikomedija Lipicaneri idu u Strazbur doprinela osveivanju
javnosti o lipicanerima i Konjunici Lipica kao neprocenjivoj vrednosti naeg kulturnog i prirodnog naslea.
Kakva je presuda Evropskog suda za ljudska prava u vezi sa lipicanerima iz Konjunice Lipica? Ne znamo.To ne znam ni ja, kao autor. Kakav je, zapravo, kraj te
tragikomedije? Otvoren. Kakva je sudbina lipicanera i Lipice? Takva da zavisi i od
vas koji gledate ili itate ovu dramu i pritom se nadam se barem malo i zabavljate. I razmiljate. I razmiljate. I ljutite se.
***
Tragikomediju Lipicaneri idu u Strazbur na sceni ljubljanskog Mestnog gledalia reirao je Zvone edlbauer u sezoni 2006/07. U skladu sa brehtovskom dramaturgijom teksta stvorio je duhovitu i gorku, angaovanu i komunikativnu predstavu, koja je lepo primljena od publike.
Jovica Ivanovski
Pesme
NISAM TI NAAO GROB

Nisam ti naao grob

u mermernoj umi.
Posle pogreba traio sam orijentire
da bi se snaao kad ti budem

dolazio na razgovor,
ali nita nisam zapamtio.
Petnaest minuta od jednog do drugog groba,
cipele oteale od blata,
glava od imena i likova,
nepoznatih i dok su bili ivi.
Zaskitah lavirintom u koji emo se
jednoga dana svi izgubiti
( ili nai svoje mesto).
Kad sam ti preklani prvi put doao
u goste u novom stanu, doekao si me

na balkonu i bacio mi klju.
Sada nita, mrtva tiina
beivotne ulice.
Odoh sa griom savesti
ostavljajui svee i cvee
na neki nepoznati grob.
Doi u ti u prolee,
u nekom lepom sunanom danu,
sa flaom dejmisona i dve
kutije cigareta,
i sedeu do fajronta.
Ili moda groblja
rade kao dragstor,
24 sata na dan?

03. 02. 2015.
VREME APUTANJA
Preuti da te ne bi uutkali!
to je parola ovog vremena.
A kad zidovi imaju ui
razgovori se svode na apat
s glasnom muzikom u pozadini.
Treba li, je li, telefonom
da razgovaramo u iframa
koje ne moe da razbije
ni jedan Alan Tjuring?
Neka ogluve ti koji nas prislukuju!
kad ti kaem koliko te volim,
da hou da vodimo ljubav.
Neka im se nikad ne digne!
Kletve, ove bapske, iz nemoi...
I daj boe da seksualno
budu aktivni kao ja politiki!

28. 10. 2014.
PISANJE TE SPASILO
Da ti nije bilo pisanja
tog uastog vlakna za koje si se
hvatao kao slepac za slamku,
oplakivali bi te, odavno...
Te pauze od poroka, trezveni
rezovi, podizanje rune pred bezdanom.
Dani u kojima si se krio od lepih ljudi,
beao od sebe da bi sebe naao,
u kojima si se infuzirao poezijom i muzikom...
Dobrovoljni karantin sa celim
risom hartije u laptopu.
Potom te zore koje kao da gore
ili noi u kojima si se borio
da te ne progutaju kao to ti
guta itljiva tiva.
Te rei-slagalice iji redosled
ume da raznei i najei, da utne i obori.
Gomila tvojih prijatelja zavrila je u tuini
samo zato jer nisu imali pravu pasiju
(a ivot bez pasije ivotarenje je na veresiju).
Pisanje te spasilo od sigurne smrti.
A odavno si shvatio da u tom zatalasanom
pesnikom moru to se preliva od alkohola,
duvana, ena, nezdravog ivot,
ali i pravde i iskrenosti,
takorei nikad se ne dave
loi plivai, ve samo najbolji.

12. 01. 2015.
NEKI DRUGI TI
Ti si santa leda ispred Titanika,
tresak u zoru i eho budunosti.
Slinavo dete i poskitani tinejder.
Modernizacija je tvoja prolost,

budunost u turskom.
ivi primer da vreme ne samo to

moe da stane, ve i ide u rikverc.
Ti si zadovoljni prosjak pred poinak

i umorna kurva u osam ujutro.
Raspon tvojih glasnih ica
od eksplozija leleka do promuklosti
( i jedva proaputane radosti).
Potrebni su ti ljudi sa sluhom i vrhunski dirigent
samo tako uzdignuti glas naroda
moe da razdrma ui Gornjeg.
Zimi si najruniji, u prolee nasmejan,
leti razgoljen, u magli neodoljiv...
Poznat kao dlan a neotkriven kao lek od raka.
Zna me jo kad sam bio beba, a i ja tebe kad si ti bio beba.
Merio sam ti puls u tri posle ponoi,
ljubio te do pet ujutro, pa rakiju
na nate srce i izgrgljavanje nou.
Jutra sa mladou, leto i sezonska migracija,
i lepo oseanje da sam ponovo kod kue.
Novi urbanonimi, orijentiri tako je
oduvek bilo stari su negodovali, mladi
se privikavali.
Spomenici koji kad su neprikladni
nalik su ptijim govnima od spomenika.
Tvoje najnovije nepokretnosti koje
trebaju pod hitno da prohodaju.
Kone bolesti fasada,
odaci neproieni kao due stanara.
Bivi parkii iz kojih nie beton...
Kako e prekrstiti trg Slobode,
moda po imenu nekog petokolonaa?
Zalazak sunca Partizanske,
izlazak sunca otud od elezare...
Ti si rudar koji kopa u smogu,
higijeniar koji smrdi na znoj,
barmen koji onglira sa politikom...
Nema smisla za humor, ali ponekad
zna da me zasmeje do suza,
velikih, kao da kaplju sa mosta Oko.
ekam te sa obe strane reke.
Nikad nisi bio ksenofobian, i ba
zbog toga, kai NE nacionalizmu.
Toliko lepih naroda, narodnosti, manjine...
miks od kulture i zaina koji zainjavaju
ali treba i da sauvaju zajednitvo.

Glasovi sa minareta i zvonika
susreu se na istoj visini.
Razliiti smo u svojoj drugosti.
Obini ljudi, nita vie.
Mi delovi iz tebe, ti deo iz nas /
eta nam po krvi dok krvarimo
u porama tvog asfalta.
Krug ivota si ti
za nas najupornije, koji ti
jo uvek naivno verujemo
i za nita na svetu
ne bismo te napustili.

27. 01. 2015.
IZGUBILI SMO SE
Izgubili smo se
u prevodu na makedonski
u svemu to odbijamo da shvatimo
i tvrdimo da je neprevodivo,
u prolazima prolaznosti
u prostoru zgrudvanom u tesnom pogledu
u lanoj prolosti i slepoj budunosti,
u vremenu koje nije od ovog vremena.
U imitaciji demokratije,
u sistemu koji nas jebe sistematski.
U vreme ebole od koje ovde niko ne boluje
moda zbog toga to smo od roenja
pelcovani otrovom.
U enji do boli za zdravom Makedonijom,
koja e kao hitna pomo voziti slalom

nosei lek siromatvu.
U makovim poljima i u farmama
nojeva, u poljskim klozetima i u
Trijumfalnim kapijama.
Sanjajui pobedu u borbi sa senkama.
Gledajui u zemlju, ka dnu samog dna
(sputene glave ne mogu da vide
nasmejana lica nego samo ulino ubre i
cipele koje ue da gaze preko trupova).
Izgubili smo se u novom svetu naih
predaka ispred kojih prednjaimo pokornou.

U glasu naroda koji govori iz stomaka,
u smislu za humor onih
koji nemaju smisla za humor.
U poremeenim vrednostima i u
iaenoj pravednosti.
U tradiciji gena i u
indetitetu sekreta.
U orsokaku stvarnosti,
u iliziji nazvanoj preivljavanje.
Izgubili smo se u lavirintu
politike vidovitih koji i sa
vezanim oima prelaze put do bezdana.
Izgubili smo se u naem gradu,
ulicama bolnim od demencije
na prekrtenom trgu pred kojim se
krste stranci,
ispred naih rodnih kua iz kojih nam

mau neki drugi odrazi.
Igubili smo se u oiglednom.
Mi smo nezatieni svedoci
jedne neviene lakrdije,
a oni besramno pokuavaju
da nam zamene oi.

DOOE VARVARI
( U snu san)
U ulici baroka
nastradae najnovije fasade.
Zatim jedan rapnel
zbrisa facu vojnog konja.
Ma Filipov odlete zajedno
sa njegovom nedunom rukom.
Kao da itam Bi boji, Zamjatina,
ali sve ovo nema nikakve veze sa Hunima.
A Skoplje nije Rim suoen sa vekovima,
niti sam ja Kavafis da bih rekao
da su Varvari kakvo-takvo reenje.
Solunski atentatori
digoe ruke na sebe,
18. 01. 2015.
a Ilindenci po drugi put

padoe za Makedoniju.
Haos.
Neu da sam svedok ovog gadnog ina
rekoh i skrenuh pogled kad su na kraju
svi poeli da piaju u novu fontanu

na trgu, koja, uzgred reeno,
jo uvek nije ni bila izgraena

8. 2013.
USKORO, A MODA I SUTRA

Mir, treba nam mir.
Udaljeni od svega.
Kuica, letnja kuhinja i
poljski klozet bez interneta.
Ribe da su nam kominice,
bez ograde a ipak najograenije,
i jedino da nam talasi
gostuju u dvoritu.
Moda amac stasao
za mirglanje, koji emo
iscrtati koljkama
puevima i morskim zvezdama
kad budemo u nekom
drugom stanju, najbliem
nedorasloj deci.
Mir, treba nam mir
Mrvica poezije i mnogo muzike.
Gitara sa mnogo prstiju
i notnih ica za ptice.
I tada, kad skromnost
postane navika i odlika
biemo najbogatiji
na celom svetu

14. 01. 2015.
BEZOSEAJAN
Beim od oseanja,
apstrahujem ih.
utiram ih, degairam.
Nema za njih mesta u mojoj poeziji.
Ima cela bulumenta balavaca koji balave
da bi im se balavili nad intimom.
Njih itajte!
Oseanja, kucnuo vam je poslednji as;
odstupite od mene, ja vas
uopte ne oseam!
Spokojan kao jelka iznad neonke,
rasprostrt a skupljen u jedno,
lanjska sarma sa kojom se
odmotava nova godina.
Sada jedno veliko UFFF!
Nekoristan vazduh, olakavanje,
obezmozgovanje...
Futuristi, ekspresionisti,
nadrealisti, postmodernisti...
ita li vas iko ovde?
Sve neke kerke Nerude i Prevera
dosadnije i od njih samih.
Oseanja, u sedam majinih idite!
Dvadeset i prvi vek je, hejjj!
A kerke, pobegulje,
jesu li svesne da ono to
piu nije ni malo
razlitiito od onog to
ini vlada?
Romantizam, nita drugo.
Osloboen forme
letim kao sijalica
oko leptira. No je vezala oi
Meseini i igraju se
skrivalice.
Dronjci neba padaju

u moja zinuta usta.
Pljujem i idem dalje,
nita ne oseam.

04. 01. 2014.
SKRHAN POSLE BUENJA

Kao da su ti se odmotali miii
vretenasti.
U lobanji-avanu neki TV kuvar
dodaje luk i ulje i tue ti mozak

da bi napravio umak.
Grudva u stomaku, grudva koja moe
da prouzrokuje lavinu u ve-ce olji.
Ne osea noge, kao da su obno
trale maraton da bi umakle od ubice, od tebe.
Lice bievano godinama, kao gola lea roba.
Vrat kao da ti je u gipsu, kao da je slomio nogu.
Oi tvoje treba izvesno vreme da ostanu zatvorene

kad izlazi iz samice sna.
Pritisak u uima dokle si ronio

noas znatieljniku nezasiti!
Samo gospodin Gladnik nita ne rauna
ispravio se ponad trpeze stomaka i
insistira pod hitno da bude posluen.
Senadin Musabegovi
Konac pamune majice pod pazuhom
U tek otvorenoj kafani Teatar, ispred Narodnog pozorita, sjedio sam u bati
i pio jutarnju kafu i us. Naspram mene, za drugim stolom, starija djevojka, prekrtenih nogu kao jogin uvlaila se u stolicu: elio sam je fotografisati. Maramom je
prekrila obrijanu glavu. Kolutavi dim iz cigarete, stisnute u mravim prstima, uspinjao do usta, oiju, nosa i zmijski joj arao crte lica: utinuo bi je za oi to ih je,
kao mehanika lutka, otvarala i zaklapala. Ispred nje, na stolu, leala je kutija sa
fotografskim papirom.
Upitao sam:
Mogu li da te fotografiem?
Prvo mi reci kako hoe da me snimi? kroz osmjeh mi je dobacila.
Napinjao sam se da joj objasnim kakva je privlanost njezine atipina ljepote: osmijeh pun sjaja, obrijana glava, anoreksino tijelo skupljeno u joga poziciju,
posjeduju neto od iskonskog mira, stabilnosti, i, istovremeno, podsjeaju me na
nekoga ko je bio u konclogoru, pa sam naumio da napravim kontrast izmeu njezine i manekenske ljepote, koja se obino via na ovakvim mijestima. Intelektualnu
tiradu sam zavrio mislima Waltera Benjamina i Susan Sontag o fotografiji.
To za konclogor mogu nekako i da progutam, ali to sranje o Benjaminu i Sozan Sontag nikako.
Izvini onda! i okrenuo sam se da se vratim za sto.
Stani, sjedi. Nemoj odmah da posustaje, malo sam se alila. Ustvari, ideja ti
nije toliko loa, samo je preambiciozna. Dakle, moje tijelo vidi u konclogoru kao u
nekoj nirvani? Simbol ti je suvie jak.
Moda se nisam dobro izrazio.
Ako hoe moemo naruiti neto da popijemo, pa da ti se misao malo razbistri.
Naruila je dva viskija. Dok sam raspredao kakav je smisao fotografije, njezine
moi, niz grlo mi je klizio viski. Boje na semaforu, koje sam gledao preko njenih
lea, poele su da se umnoavaju: nemirno su treptale. Crveno-uto-elene samoforske oi su me snimale. Zvuk guma na autima cijepao je nedeljnu tiinu. Uvlaio
sam se u opeglanu koulju, kao da sam u njoj od te buke i tog rasipanja svijetla i boja
bio zatien. Zaplitajui jezikom spomenuo sam italijanskog reditelja Antonionija, kako njegov kadar hvata, dok snima okove neke kue ili prazninu italijanskog
trga, samou svojih likova. Pod dejstvom alkohola njeno lice se mijenjalo, izduivalo, rastapalo. Ture su se redale.
Njen osmijeh, kroz mutno staklo ae priljepljene za usne, se caklio i resko bi
me, svaki put, prekidao. Dok smo nazdravljali, kucanje aa, kao poljubac, zakucaSARAJEVSKE SVESKE N 47/48|345
vao me u drhtaje nelagode to je iz mojih grudi odzvanjala. Priljubljujui otar rub

ae uz donju usnu, zmijskim jezikom lovila je komadike leda: tijelo mi se, pod
njezinom pogledom, kao led na vrhu jezika, rastapalo. Ne davi joj puno da pria o
sebi, do mojih uiju je doprlo samo to da je iz Dubrovnika i da se, da bi snimala podvodne fotografije, bavi i podvodnim ribolovom. Kazala je da u fotografijama, koje
snima pod vodom, pokuava da kombinuje oblike ljudskog i ribljeg tijela.
Da li to znai da svako od nas nosi neko pramitsko, animalno zlo u sebi?
Ne! Zanima me vie kako je u tijelu sirene, poluribe i poluljepotice, uobliena perfektna erotska strast.
Pa, zar one nisu vie simbol smrti?
Moda, ali samo za mukarca. Odisej nije zato morao da ima vosak u uima;
trebao je samo neto da izmijeni u svojoj glavi.
Moja se zbunjenost, s velikom koliinom ispijenog alkohola, gubila; ponesen
njegovom magijskom snagom, postajao sam samouvjereniji, dominantniji. Trabunjao sam o rascjepu izmeu enskoga i mukog tijela, koji poiva na smrti, da
bih onda iznio svoju veliku tezu o rascjepu izmeu fotografije i samog tijela, kao i o
erotskoj privlanosti koja se javlja u inu kada se kroz fotografski aparat posmatra
svijet. Sve to vrijeme sam govorio protiv harmonije i sklada, kao i o trivijalnosti to
se u njima nalazi.
Mislim da je harmonija la, i da je iskustvo fotografisanja, ustvari, iskustvo
rascijepa izmeu tebe i svijeta. Zna, kada glavni junak u filmu Wima Wendersa:
Stanje stvari uzima kameru, umjesto pitolja, dok u njega pucaju, on tada upravo
naglaava nemogunost hvatanja odreenog trenutka. Zapravo, on istie nesklad
izmeu sebe i svijeta, izmeu fotografije i sebe, izmeu pitolja i fotografije, izmeu
oka i fotografskog aparata...
Predvee smo otili u atalje njenog prijatelja u kojem je bilo postavljeno
mnotvo skulptura riba, ali i njezinih fotografija, okaenih po zidovima. Na sredini
ataljea bio je brani krevet koji je tu, usamljen, kao mrtvaki koveg, ekao. Privlaio me je u ateljeu osjeaj naputenosti, praznine u kojoj, kao poslije sudnjeg dana,
stoje ukoene glinene figure, to naglaavaju tragove ljudskih oblika. U glini su bile
izvajane figure poluovjeka, poluzvijeri. Njene fotografije su nastojale da na ploan,
vizuelan nain, otjelotvore ono to se nalazilo u skulpturama, kao da su druga strana njihovog lica. Rekla mi je da je njezin prijatelj autor tih plastinih figura.
Sjela je na drvenu stolicu sa koje je, kako mi je kazala, njen prijatelj vajao skulpture to su nas okruivale, skinula koulju sa sebe i rekla mi da je fotografiem.
Uzeo sam svoj aparat, okrenuvi objektiv, zumirao sam joj bradavicu, to se na
hladnom vazduhu, pod talasima zraka s ventilatora, otrila. Izgledala je kao iljak
na koji e se sve nabosti. Hvatao sam brijegove na njezinim ramenima iz kojih su
sitne dlaice izvirale. Snimao sam je anatomski kao da hirurkim noem prelazim
preko njenoga tijela, osvjetljavajui svaki detalj na koi. Na momente, pod mojim
pogledom, tijelo joj je bilo nemono, odbaeno kao tijelo logoraa pod pogledom
SS-delata, a, u isti mah, kao da se iznova stvaralo. S fotografskim pogledom posjedovao sam njezino tijelo, kontrolisao ga do najsitnijeg detalja. Nisam dozvoljao
da me ona kao sirena zavede. Sa fotografskom mainom bio sam nadmoan. Mogao
sam da je posmatram odozgo, kao Ulis, to je pobjedio zavodljivo ensko tijelo, koje
ga je vodilo ka smrti. Moj pogled je prodirao kroz nju, cijepao je i kou joj prekrajao.
Lijevom rukom skinuo sam njeno donje rublje i rekao joj da se skvri kao fetus.
Pronaao sam paralelu izmeu vodenastog oblika fetusa i riba, ije su fotografije
stajale na zidu. Kazao sam joj da legne pored fotografije koju sam skinuo sa zida.
Postavio sam lampu ispod njene vagine koja je izgledala kao meduza to sve guta.
Kada sam stavio prste u njen vlani otvor, snimao sam kako od uzbuenja otvara
usta i kako joj se iz ubrzanog disanja, koje se inilo kao stenjanje, otimaju kritavi
krici. Iz njenoga preglasnog dahtanja kao da je kuljao neki prvotni strah koji se oko
mene omotavao. Iz mraka, ispod njenih usana, crveni jezik je palacao i odmotavao
se prema objektivu. Snimao sam je kako u nekom udnom zanosu grli lampu, ija ju
je svijetlost izduivala. Snimao sam je i kako dri moju dlakavu ruku na svojim grudima, dok joj prstima dodirujem usne. Dok smo na krevetu prodirali jedno u drugo,
imao sam osjeaj da me njezine usne, kojima je prelazila po mojoj koi, snimaju.
Sa zadahom viskija koji je iz njih klizio, poprimale su okus smrti, koji me privlaio,
tavie: uzbuivao. Prodirui u njezino tijelo postajao sam fotografski bljesak koji
se u nju sliva. inilo mi se da nestajem, kao to sam, nekad davno, na vijest o dedinoj
smrti, nestajao, sabijen u oku dnevne sobe. Samo to sada nisam bjeao od smrti;
kroz nju sam prolazio. Smrt je bila ljepljivo znojno ensko tijelo to se oko mene,
kao pipci hobotnice, obmotavalo i isisavalo me do kostiju. Pod njenim poljupcima,
zagrljajima, ugrizima, u meni se rasplamsavala elja da samog sebe, kao u raljama
ajkule, raskomadam do najmanjeg komadia, kako bih, sasvim razoblien, nestao u
ponoru njezine utrobe.
U asu orgazma kao da je iz mene sve isticalo, drhtalo, titralo i nastavilo da
struji vazduhom. Pogled mi je, kao kroz fotografski aparat, bjeao iz vlastitog oka
i ljepio se za njezinu znojnu kou. Postajao sam praina sa fotografija njezinih slika iz kojih zbunjeni ljepljivi riblji pogled toliko lagan, bez teine, kao dlake kose
to su se po posteljini kolutale i ljepile za moje usne viri. Zavlaio sam se u njezi
pupak koji se pomjerao gore, dolje. Kao sipa, kada izbaci svoju tintu u more, iz sebe
sam prosuo spermu u prezervativ.
A onda, kada je tiina poela da nas obuzima i prodire kroz nas, uzela je svoje
cigarete sa stolia i zapalila.
Nisam ti kazala progovorila je na ovoj stolici na kojoj si me fotografisao,
moj prijatelj je prije godinu dana izvrio samoubistvo. Bio je skulptor. Njegovo tijelo, kada su ga svog iskrvavljenog pronali, bilo je kao skulptura. Jedan od razloga to
sam se ovdje vratila je da napravim kola izmeu njega i mojih fotografija. Nisam
uspijevala. Eto, moda si mi ti pomogao.
Zbunjen i iscrpljen spustio sam glavu na jastuk i prepustio se snu. Sanjao sam
riblje eljusti kako me grickaju, prodiru mi utrobu. Sjedei na istoj stolici, na kojoj
sam je fotografisao, a koja se sada nalazila na dnu nekog nepoznatog okeana, vriskom sam poeo da ih od sebe tjeram. Lebdio sam kroz morske talase, koji su me
uvijek iznova ubacivali u neke druge nepoznate predjele i dubine. Sve je bilo ljepljivo. I dok su se moji pokreti, kao kroz gusti med, batrgali u naporu da se probiju,
shvatio sam da su voda i ribe i morska nepregledna dubina, ustvari, njezine usne to
su se za mene ljepile. Ljepljivi i masni poljupci poeli su da se oko mene obmotavaju. Kao da su od moga tijela pravili kola od fotografije i skulpture.
S prvim zrakama sunca, to su prodirali kroz umazane prozore, ibajui me po
kapcima, otvorio sam oi. Krmeljavom pogledu, kroz izmaglicu, koja se skupljala
oko trepavica, ukazao se prizor njezine gole glave, koja se, kao zvijer u svojoj jazbini, savila na mome ramenu. Paljivo, kao neku krhku, odbaenu stvar, spustio sam
je na jastuk. Dok sam joj sa svog ramena sklanjao glavu, iskliznuo mi je sa uda prezervativ i pao pod njezinu dojku. Bio je zguvan kao moja koa.
Koraajui do prozora svaka me je skluptura gledala. Postali smo braa koju
glina ljepljivo povezuje. Kroz prozor, to se prostirao preko cijelog zida, posmatrao sam grad. Sa tek opalim liem, koje je jutarnji povjetarac u vazduhu vitlalo, grad se budio. Izlazio je iz svog nonog drijemea. Mljekar je plavim loncem
klepetao, dok je iz njega, ispred ulaznih vrata, ulijevao mlijeko u staklene flae.
Iza oluka iskoila je crna maka i direktno podletjela pod crvenu kodu, prednji
tokovi su je zgnjeili. Mljekar se naglo trznuo i prosuo mlijeko na cipele starca
koji je, pod mikom, nosio izdanje jutarnjih novina. Fotografskom sam otrinom
zapazio, na naslovnoj strani novina, uozbiljen lik Predsjednika, kako narodu, to
mu aplaudira, pokazuje ispruenom rukom spasonosni put. Nad bijelom lokvom
prosutog mlijeka nekoliko jutarnjih znatieljnika se nagnulo da bi u njoj vidjeli svoje odraeno lice. Da li zgaena crna maka donosi sreu ili nesreu? Neka
samoa se irila i prostirla po svemu. itav grad je, sa svojim jutarnjim zvucima,
drhtao na mojoj goloj koi, kruio kroz krvotok. A u meni je rasla spoznaja o naputanju, nestajanju. Znao sam da vie neu nikada vidjeti tijelo s kojim sam se
svu no grlio; znao sam da e prizori nelagoda mljekara koji rukom isti stareve pantalone, strah starca koji jutarnje izdanje novina prislanja uz svoje lice da
se sakrije od trzaja zgaenih maijih nogica, kripa guma koje natopljene majom
krvlju ostavljaju trag na asfaltu ieznuti iz okvira mojih trepavica; znao sam,
da e zgaenu maiju kou na asfaltu saprati kia, da e iz mene istei trenutak
jeseni, kada se lie koluta i kada se ukrta sa mojim dahom, da e se sa moje koe
mirisi enskog tijela saprati.
Otiao sam u WC. Nageo sam se nad klozetskom oljom i u njenom dnu posmatrao u vodi svoj odraz. Povukao sam lanac kotlia i pustio vodu, mislio sam da e
tako i moj lik, u cijevima to su grgotale, nestati negdje daleko i da u u njima iscuriti sve do mora, do neke tamne crne rupe kojoj nisam znao ime. Voda koja se prelivala preko mene, kada sam se tuirao, kou mi je svlaila i uvlaila u odvod na koji
su se dlake kaile. Kada sam se vratio u sobu njeno je tijelo, dok je spavala, izgledalo
umrtvljeno. Ono nije vie posjedovalo onu strast kakvu sam te noi vidio. Posmatrao sam joj dlake na nogama, otvorena usta to su se od hrkanja pomjerala goredolje. Izgledala je kao utopljenik iz kojeg se posljednji dah jedva probija. Poeo sam
da skupljam svoje stvari. Ona se naglo trgnula i kroz smijeak dobacila:
-ta, ve bjei!
-Nije, imam neke obaveze, moram ii.
-Hej, ostavi mi svoju majicu. Voljela bih da je imam. Moda od nje napravim
neku fotografiju, poto ja nisam tebe snimala. Da imam neto za uspomenu.
Razmijenili smo majice. Ja sam navukao njenu, a njoj sam ostavio svoju. Njena,
smea, bila mi je uska, ali, onako stegnuta, kao da mi je ocrtavala miie, inila ih veim i vrim. Sa majicom, to se ljepila uz moje grudi, kalio se u meni i neki muki
ponos. Postajao sam snaniji, jai, zreliji. Dok sam prolazio ulicom pored pregaene
make, ija se crna koa jo uvijek caklila na iskoenom jutarnjem svjetlu, napravio
sam nekoliko fotografija. Snimio sam joj zube koji su izvirali ispod smrskane glave,
rep to se lagano uvio u polukrug, kou zalijepljenu na ivicu trotoara.
***
Upisao sam se na Filozofski fakultet i poeo da pohaam studij filozofije. I dok
sam najvie vremena provodio u zaguljvom bifeu Filozofskog fakulteta raspravljajui sa svojim kolegama o vjenim idejama koje svijet uslovljavaju, ili ne uslovljavaju, kao i o mogunostima apriorne spoznaje kako bi se odredio neki univerzalni
kvalitet, substancija, u susjednoj Republici Hrvatskoj poeo je rat. Jugoslovenska
Narodna Armija, koju sam u Beogradu sluio, krenula je da razara hrvatske gradove. Poelo je bombardiranje Dubrovnika i Vukovara.
Sa prijateljima sam otiao, poslije jedne une rasprave o tome kako pojedinac u svojoj autentinoj usamljenosti treba da bude odvojen od morala krda, u
kafe Teatar, mjesto na kojem sam je upoznao. Poto u bati nije bilo mjesta sjeli
smo unutra. Na zidovima, na kojem su obino bile izloene fotografije manekenki,
bile su objeene fotografije tijela poginulih na hrvatskom ratitu. Rat je ve uao u
modu. Na ulicama se mogo vidjeti neki minker da nosi maskirnu uniformu, kao
dokaz svoje muke snage. Atmosferu isforsirane glamurozne bljetavosti, remetile
su fotografije. U centru prostorije visio je lite-show, koji je arenim zrakama ibao
po svim uglovima sobe, prodirui i u poglede konobara to su, munjevitom brzinom, utogljeni u crne leptir mane, pronosili pladnjeve napunjene coca-colom,
schweppesom, kafom. Raskomadana tijela sa fotografija manekenski su mamila
pogled: svinjska njuka rovi po utrobi mrtvoga ovjeka; djelovi raskomadanog tijela
u razorenoj i spaljenoj crkvi ljepe se za plastinu figuru Isusa Hrista; majka ljubi
svoga mrtvog sina u kovegu. Fotografije su hvatala tijela sa kojima sam se nastojao
identificirati. Jedan od mojih prijatelja uperio je prstom na jedan le koji se od dugog leanja u blatu raspadao. Majica iz koje su provirivali komadi tijela bila je ista
i sa nje se veoma jasno razabirao znak: Lacoste.
Vidi, ima istu majicu kao i ja.
Bilo je neega erotskog u mogunosti da se vlastita majica identificira sa majicom mrtvog. Mrtvi su nam postali nekako bliski kao da s njima odlazimo svakodnevno u isti duan.
Nekoliko dana poslije, u novinama sam nabasao na fotografiju svoje prijateljice, objavljenu s kratkom vijeu o njezinoj smrti. Dok je fotografisala bombardovanje Dubrovnika vojnik JNA pitoljem joj je s lea ispalio metak u potiljak. Potom
ju je gurnuo u more. Sedmicu dana bila je hrana ribama. U novinama je objavljena i
fotografija njenoga lea. Na njoj sam prepoznao svoju majicu.
Ostatak dana proveo sam razvijajui njezine fotografije. Kombinovao sam fotografiju maije koe sa njenim tijelom. Nisam se mogao osloboditi osjeaja da me
sa papira fotografije gladi njezina koa, ljepljiva poput ribe, koju je pokrivala crna
maija prostirka. Njezin pogled, ispunjen tugom tuljana, u mene je utopljeniki
uranjao. Fotografije sam zakaio o zidove sobe. Uzeo sam bocu viskija i polagano je
ispijao. Leao sam otromboljen na stolici, kao to je leao njezin prijatelj danima,
prije nego to su ga pronali. Iz svakog oka zijevala je praznina i u mene ciljala.
Kao pucanj kroz priguiva, tiina se kaila po mojim dlaicama.
Uzeo sam fotografski aparat da se snimcima odbranim od neega sablasnog
to je na mene srljalo. Koraao sam stanom i slikao sve naputene predmete. Izaao sam na balkon i sa dvanaestog sprata snimao Sarajevo. Na balkonu je o triku
bila okaena njezina majica koja se suila. Fotografisao sam kapljice koje su se s nje
slivale i padale. U udarima vode na glatki balkonski beton, oglaavala se prijetnja,
opasnost to se nadvijala nad gradom, koji sam, kroz pad kapljica, snimao. Majica
je hvatala vjetar i napuhana se svijala u beskrajne arabeske. Plazila se na vjetru kao
objeena koa jagnjeta, to ga je majka za Kurban-Bajram zaklala.
Uili su nas da radi spasa vlastite due treba nekog rtvovati.
arko Milenkovi
Muko pismo Radmili Lazi

PARANOJA
Opet si preturala po mojim stvarima
Zavirivala u moje hartije
akala po mom kompjuteru
A telefon stalno nalazim na mestima
gde ga nisam ostavio
Opet sumnja da te varam
i eli me uhvatiti na delu
Stalno si neraspoloena
Namrtena
Dangrizava
Samo to ne ujeda
Pitam te ta radi duo
Opsuje me
Ne da mi da te poljubim
a o seksu i ne pomiljam
Kupim ti cvee
baci mi ga u lice i pone da zvoca
Kae da se iskupljujem zbog neeg
Duo ne varam te ali ako tako nastavi
Moram
GLAVA KUE
Dovodi me do ludila
Kada te hou ti me odbija
Izmilja razloge
Boli me glava, umorna sam, spava mi se
Ti si verovatno jedina ena koja svakoga dana u mesecu ima menstruaciju
Tera me da sumnjam
Apstiniram ve dugo
Svake noi se svlaim i leem pored tvog
golog tela Nag
S ukruenom do bola mukou
Spremnom da zadovolji svaku tvoju fantaziju
ak i onu skrivenu do nesaznatljivosti
Spermom da te okupam Otvorim nove vidike
Opet me odbija Stavila si masku na lice
Mumificirala si se I to radi namerno da bi mi
spustila ali se ne predjem Insistiram Molim
priam ti kako je seks dobar za zdravlje i lepotu
Pretim otii u nai drugu koja e ga negovati
Gledati ko malo vode
Ti se samo okrene na stranu i kae ako nae
bolju idi
Odustajem
Kome je vie do seksa
GLAVA KUE 2
Tuno je biti muko!
M. Crnjanski
Stalno mi neto nareuje
Popravi peglu popravi mainu
Okrei sobu Pomeri orman
pomeri krevet
Poisti podrum Oribaj terasu
Uradi ovo Uradi ono
Uvek ti neto fali
Uvek ti neto smeta
i nikada nisi zadovoljna
Ne ovako nego onako
Zato si ovo onako kada sam rekla ovako
Ovako ili onako
Nikako ne valja
Kao da sam majstor
Moler ista Tvoj rob
A ne tvoj mukarac
kome treba ljubavi i panje
a naroito seksa
ena koja e da razume
ena ne Atila Bi Boji
TELEFON
Zove me stalno
po sto puta dnevno
Dok sam na poslu
sa drugarima na pivu
na utakmici
u trnom centru
Dok se tuiram ti me zove
Jer zaboravi gde sam
Ne da mi mira
Gde si ta radi
kada e kui
Nikad ti nita ne treba
Ne poraa se Nigde ne gori
Samo me proverava
s kim sam gde sam
Kao da si mi majka
kae nemoj do kasno
lepo jedi i obuci neto toplo
Samo se moj telefon uje
(Kako ne shvata Dobiu otkaz zbog tebe
jer svoje radno vreme provedem priajui s tobom)
Svi mi se smeju
Molim te prestani ve jednom
Znam da te ne brine
Ni da li u ostati do kasno
jesam li lepo jeo ili se toplo obukao
tebe brine neto drugo
Zapamti ta u rei
Duo znam da ti nisam prvi
i ne ponaaj se kao da si poslednja ena na svetu
DESET MUKIH ZAPOVESTI - ENI

1. Ja sam Tvoj Mukarac, nemoj imati drugih mukaraca osim
Mene, nemoj im sluiti niti im puiti;
2. Ne priaj dok govorim, naroito ne tokom seksa;
3. Davae mi se svakog dana, a nedeljom i tri puta;
4. Ne priaj tokom seksa, ni onda kada te nita ne pitam;
5. Kad doem s posla, neka me eka ruak i nasmejana Ti;
6. Ne priaj o neemu to ne razume, a naroito ne tokom seksa;
7. N
e prevari Mukarca svog, ni u mislima niti sa boljim od
Mene;
8. Nema stalnog opingovanja, lepa si mi gola;
9. N
e priaj tokom seksa niti dok gledam utakmicu, bolje mi donesi
pivo;
10. Ljubi Mukarca svog, vie od same sebe.
Mirela Berbi
Bosanskohercegovake naracije
o izmjetenosti: relativiziranja
prostorno-vremenskog ukorjenjivanja i
(re)lokacijska retorika doma
(Dervi i smrt i Tvrava Mee Selimovia, Hodnici svijetlog praha
Vitomira Lukia i Projekat Lazarus Aleksandra Hemona)
U uslovima fluidne modernosti (Z. Bauman liquid modernity and liquid life)1
prostor je postao referentna taka identiteta, ali ne u statici sedentiranja i stratifikacije, ve upravo u lokalizovanosti koja se beskrajno umnoava budui da izabrano
kretanje omoguava da se dom konstituira svugdje i istovremeno nigdje rije je
i o Kennethovom2 promiskuitetno uoenom engleskom oksimoronu koji postavlja
i dezintegrira svoju antitetinost nowhere znai biti ni-gdje ne-gdje, ali i kada ste
ne-gdje veoma je mogue da zapravo i niste tu. ini se da ovom mapiranju sopstva ponajbolje odgovara foucaultovska strategija definiranja identiteta u prostorima istovremene utopijske i heterotopijske atribucije, a to Foucault nominira prostorom
ogledala: gledate se tamo gdje niste, istovremeno jedina identifikacija koja vam stoji
na raspolaganju je vaa slika u tamo, to onemoguava da se poimate kao subjekt na
drugom mjestu (ovdje). Meutim, smatramo, a to roman Aleksandra Hemona i d/
pokazuje, da ova relativizirajua i donekle relaksirajua pozicija liminalnih egzistencija ipak nuno ne znai apsolutnu kapitulaciju privatnog mjesta.
Analizirani romani Selimovia (donekle i Vitomira Lukia) ovdje su postavljeni u interpretacijsku korelaciju privatnojavno/kolektivno (totalitarno), da bi se
identitet individue izveo u traganju za alternativnim mjestima koja e supstituirati,
ali i suspendirati kolektivnu represiju. Potom, situacija nakon pada Berlinskog zida
(1989), potonja postjugoslovenska kriza, nedovrene naracije postsocijalistikog
i neoliberalnodemokratskog drutva, koje su se na prostoru Bosne i Hercegovine
(i drugih nekadanjih jugoslovenskih federativnih jedinica) izopaile u nacionalistikim dekompozicijama i fragmentacijama s jedne strane, i nekritikim, nekonsenzualnim inkludiranjem u globalne strategije novog kapitalizma s druge strane,
samo su potcrtale problematini odnos identiteta spram kategorije kolektivnih
V. Bauman, Zigmunt, Fluidni ivot, sa engleskog preveli Sinia Boovi i Nataa Mrdak, Novi Sad:
Mediterran Publishing, 2009.
2
V. Vajt, Kenet, Nomadski duh, prevele sa francuskog Jelica Mihaldi i Bojana Mikovi, Beograd:
Centar za geopoetiku, 1994.
1
autoriteta i prostornog ukorjenjivanja. Oni pak pisci, poput Hemona, koji su se svojim biografijama upisali u rushdiejevski dnevnik Imaginary Homelands3 mogli su
pitanje sopstva postaviti ne vie naspram nekadanjeg dravnog totalitarizma (u
smislu konkretnog socijalistikog drutva koje je batinilo poteze represivizma pod
lanim okriljem klasne jednakosti, ravnopravnosti i pravde kao njenih glavnih postulata) ve sada istovremeno i naspram vremenskog diskontinuiteta koji je konano anulirao hermetine nacionalne (etnike) veze, a s druge strane naspram globalnih konvergentnih praksi, takoer pogubnih za njihovo nastojanje da ouvaju svoje
ja u durabilnoj ambivalenciji. I jedno i drugo, ovdje zapravo nije suvie udaljeno
od strategija totalitarnog, koje su prvobitno inicirale u bosanskohercegovakom
romanu spasonosne naracije izmjetanja, budui da, paradoksalno, Foucaultovo je
ogledalo u veoma jakoj vezi sa modelima proizvodnje stvarnosti, odnosno prostornim fenomenima koje u statusu (sada inovirane) izolacije uvaju strukture
moi (od nacionalistikih metanaracija do medija koji konstituiraju, podravaju i
simuliraju bez mogunosti da se predloak kopirane stvarnosti redefinira).
Meutim, naspram ove aberacijske retorike, postavljamo pitanje mogunosti da tranzicija postane trajni nain egzistencije sadanjosti, ali i reciprono (ili
kompatibilno), nakon demitizirajuih naracija nismo li na korak novom potraivanju akradinog mjesta uporitenja, i nije li, kako kae Bjelohradski, parafraziramo, nekadanju proustovsku potragu za utopijom vremena moda supstituirala
heterotopijska (biti na jednom mjesto simultano znai biti na nekom drugom) potraga za izgubljenim prostorom, inoviranim antropolokim mjestom doma?
***
Transverzala Selimovi Luki Hemon treba ponuditi cjelokupniju perspektivu, budui da neke tek zapoete modele prostornih (i vremenskih) aspekata kauzalnih identitarnim modifikacijama dograuju i revidiraju potonji romani u
bosanskohercegovakoj knjievnosti. Odnosno, uzimajui u obzir svojstvo teksta
da oko sebe stupa u odreene meusobne odnose sa pamenjem kulture, stvarajui
preduvjet i rezervu za njegovu dinamiku,4 potonja disperzija kulturnog prostora i
saznanja sasvim legitimno poveava akumulaciju informacija odreenog knjievnog teksta. A olakavajua distancirana pozicija percipirajueg subjekta itatelja/
kritiara dozvoljava specifino kontekstualiziranje romana iz ezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih onima poslije 1990, odnosno 2000. godine.
U romanu Dervi i smrt Mee Selimovia postoji lik [djelimino i likovi u drugim romanima, npr. ehaga Soo u Tvravi, ali je smisao putovanja remodifikovan
i znai neuspjelu kompenzaciju bijegom, dok Ahmet abo ima posebnu poziciju u
Aluzija je na zbirku eseja Salmana Rushdieja, pisca koji paradigmatino oprimjeruje hibridnu,
meukulturoloku poziciju onoga koji istovremeno i nema domovinu, ili ih ima nekoliko. Up. Rushdie,
Salman, Imaginary Homelands: Essays and Criticism 1981 1991, London : Penguin, 1991.
4
V. Lotman, Jurij Mihajlovi, Semiosfera. U svetu miljenja. ovek tekst semiosfera istorija, Novi
Sad: Svetovi, 2004, str. 27.
3
ovim prostornim re-lokacijama, o emu e biti govora neto kasnije] koji osmiljava kretanje istovremeno kao neminovnost vezivanja i napor oslobaanja, neophodnost ljubavi prema svome i potrebu razumijevanja tueg. (DiS,5 316) Kretanje kao mogunost mijenjanje mjera da svoje ne postanu jedine (DiS, 316)
implicira fragmentaciju homogenih identifikacijskih struktura. Ujedno, ini se da
je ova koncepcija prelaenja liminalnih zona asimetrina i pretpostavljena Nurudinovoj entropinoj krizi identiteta uslijed osjeanja gubitka istovjetnosti sa samim
sobom, a metonimijski sa prostornim okvirom tekije koji je definirao Subjekt. Uoblien u monokolnom sistemu znanja i vrijednosti, gdje se misao o ivotu stvarala u
izdvojenosti i poslunosti (v. DiS, 105) i buenje iz svijeta skoncentrisanog na jednu
strukturu, zbog svoje dubine i zbog svoje ambivalentnosti predstavlja teku traumu za sam Ego subjekta. Meutim, da bi se identitet restrukturirao, da bi dosegao
Hasanovo evociranje nad ivotom, skopano sa skoro itatelju nerazumljivom voajeristikom nefiksacijom prostora, on mora najprije iskustveno spoznati ego uoblien ne kao iskljuivo samoprisustvo, kao singularno ja, ve kao Sopstvo ralanjeno
na blizinu Drugog i drugaijeg.6 Zbog toga je u romanu jasno da je buenje svijesti
(to oivljava moja misao, poinjui da preobraa ono to vidim i ujem, DiS, 43)
kao uzrok i posljedica individualizacije bia koje misli nuno konsolidirno sa biem
koje etiki rasuuje, pa svijest i savjest postaju inicijalne take uoblienja identiteta individue. Meutim, poraz Nurudina na kraju pripovijesti, kada odbija identifikaciju sa mladim ovjekom za koga postoji sumnja da mu je sin, ukazuje na promaen projekat inkluzije personaliteta nakon autistinog hermetizma i neuspjeh
u formiranju postojanog Sopstva u procesu promiljanja i implementacije etike, a
ne priklanjanje uz drutveno kodirani aksiomatski ogranien model morala. Takva
individua mogla bi definirati subjekt modernog drutva, ali na razini hronotopskog
dualizma romana i paraboliki ostvarene slike Jugoslavije7 konstantno zanesene
borbom izmeu diferentnih modela kolektivizama, te supstitucije etnikih i nacionalnih identiteta u traganjima za sinergijskim silnicama, abolirane uslonjenim
koketiranjem sa reimima represije, postaje jasno da takva dravotvorna struktura
nikada u svoj pravno-ustavni poredak nije disjunktivirala suverena.
Kada Andrew Baruch Wachtel u knjizi Stvaranje nacije, razaranje nacije: knjievnost i kulturna politika u Jugoslaviji ustanovi reciprocitet Andrieve narativizirane nadnacionalne sinteze sasvim usklaene sa poslijedrugosvjetskom politikom
integracija nacionalnih skupina i Selimovieva romana Dervi i smrt koji ukida bilo
kakvu mogunost itanja Bosne i Hercegovine kao Jugoslavije u malom budui da
Svi citati iz romana Mee Selimovia Dervi i smrt referirat e iz izdanja: Selimovi, Mea, Dervi i
smrt, Sarajevo: Dani, 2004., i bit e oznaeni skraenicom DiS.
6
Up. Levinas, Emanuel, Drukije od bivstva ili s onu stranu bivstvovanja, sa francuskog preveo Spasoje
uzulan, Niki: Jasen, 1999.
7
Odnos fikcije romana (narativizirani hronotop osmanlijske Bosne iz 17. stoljea) i referiranog
hronotopa jugoslovenskog konteksta (sociokulturni kontekst 60-ih godina 20. st.), doitan
sekvencama iz Selimovievih autobiografskih Sjeanja omoguavaju uspostavljanje parabolike
spone, kao svojevrsnog punjenja tekstualnog oznaitelja drugim znaenjima.
5
svoju priu koncentrira oko jedne nacionalne skupine,8 on to ini kako bi knjievno-kulturoloki potkrijepio zaokret u zvaninoj politici Jugoslavije: od centralistike, ali i unitaristike ideje nadnacionalne kulture ka centrifugalnim aspiracijama nacionalnih (osvjetenja) svake od federalnih jedinica ponaosob. Meutim, ne
samo da nije tano da u svetu ovog romana nije opisana niti jedna druga kulturna
grupa, te da je svijest te grupe, kako je predstavlja Hasan stravino iskrivljena,9
budui da upravo Hasan definiranje Sopstva izvodi u zaokretu i usvajanju prisustva
identiteta drugog, ve Selimovievo insistiranje na unutardijegetskom tipu iskaza
potvruje jedan mnogo dublji zaokret u (uslovno kazano) genezi bosanskohercegovakog romana. Odnosno, ako bismo pratili prelaz Andri Selimovi, autora koji
na drugaije naine postavljaju problematiku graninosti, i izmjetenosti, onda
pratimo prelaz od Andrievog eksperimentiranja (i polemiziranja) sa identitetom
kulturne zajednice koji dodue vocira poraz upravo na ne-mjestu individue, do Selimovieva dijagnosticiranja jaza koji se formira izmeu autonomnih perspektiva
i heteronomije drutva. Odnosno, od Andrieve kolektivne naracije u Travnikoj
hronici, naprimjer, koja se izvodila u zaokretu od imperijalnih sila kao Simbolikih Drugih ka zasnivanju specifinog vlastitog semiosfernog prostora, gdje taktiki upotrijebljena formalna polifonija zapravo proziva njen sadrinski manjak, do
Selimovieva formiranja dravne strukture koja je iznevjerila poprimivi oblik totalitarizirajueg mehanizma te onemoguila perspektivu javno privatno, a kolektivni identitet uobliila zanemarujui truizam i nalog da pristup javnom prostoru
ne smije biti plaen anuliranjem vlastitog specifinog identiteta u njemu. Nadalje,
ovdje uvrten roman Hodnici svijetlog praha, Vitomira Lukia apsolutno dezintegrirajui u odnosu prema privatnom prostoru kue, kao i autonomiji personalnog
identiteta, ve koristi distancirani ekstra-heterodijegetski fokus, koji dodatno hiperbolizira dramatski kadar u kojem Mihovil Jerg sada ne samo heterodijegezom,
ve i ekstrateritorijalno motri vlastitu kuu kao prostor stranosti. A tek e Lucijina
propozicija izmjetenosti konano pokazati da se egzistencija mora izvesti izvan
postojee drutvene strukture.
Nurudinova sposobnost ivota sagorjela je unutar zatvorenog principa, te ne
uspijeva konvertirati u su-ivot, za razliku od Hasana koji norme relativizira, kako
bi iz restrikcije svoj identitet situirao u horizont stalno pomjerajuih atributa:
Ukopavanje je pravi poetak starenja, jer je ovjek mlad sve dok se ne boji da
zapoinje. Ostajui, ovjek trpi ili napada. Odlazei, uva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametnute uslove (DiS, 268) (istakla M. B.)
rijei su procesualnog, ali ipak lociranog Hasana. Nurudinov neuspjeh, ipak, nije
antitetian niti u vrijednosnom sistemu krajnje negativno ocijenjen Hasanovom
mjerom; on zapravo paradigmatino i simptomatino odjelotvoruje traumatini
slom upravo onog subjekta koji se izgradio u izolaciji, ali istovremeno nesintetiUp. Vahtel, Endru Baruh, Stvaranje nacije, razaranje nacije: knjievnost i kulturna politika u Jugoslaviji,
preveo sa engleskog Ivan Radosavljevi, Beograd: Stubovi kulture, 2001, str. 227-228.
9
Up. nav. djelo E. B. Vahtel.
8
zirajuom dijalektikom privatnojavno vocirao zahtjev za priznanjem vlastitog

identiteta. Roman zapravo, najmanje dvostruko kodiran pokree problem konsolidacije javne i privatne osobe (Nurudin), ali dozvoljava figurativni transfer pri
kojem pojedinac postaje sinegdoha naracije o identitetu Bosne, ili zasebnih etnikih jedinica unutar ireg kulturnopolitikog prostora Jugoslavije. Potom, doitano
kontekstualizirano, a smjeteno u hronotop multinacionalne politike postavlja se
pitanje prirode ravnopravnosti tih jedinica, odnosno nije li ona vie dovela do vidljivosti razlika, a manje do stvarne jednakosti (Wachtel zapravo i sam pozivajui
se na izvore pokazuje tu politiku alteritetnosti preko aktualnih kolskih programa
u Jugoslaviji od 1945. do 1983).10 Dervi Nurudin, kao pojedinac, ali i kao surogat
svake separantne zajednice postavlja kljuno pitanje: da li pristup javnom prostoru, odnosno prostoru kolektivnih integracija mora znaiti ostavljanje razlika u sferi
privatnog. ta ako pojedinac, ili grupa, zahtijeva javno priznanje te razlike i
nije spreman odrei je se?11 Da li je nuno osuen na apstinaciju Sopstva?12 Naravno, personalitet je sinegdoha koja najjasnije ukazuje na kolektivnu mjeru blizine
ralanjeni identitet polietnike zajednice blizinom Drugih koji je konstituiraju
vie ne moe biti singularan, ve odnosan, relacijski i drugotnoafirmacijski. Na to
opet, u svojoj invenciji kretanja ukazuje Hasan.13 Nurudin i Hasan zapravo su Janusov dvolik, lice ambivalentne pozicije bosanskog identiteta Nurudin kao figura
Bosne pokazuje da participacija kulturnog identiteta oformljenog na izolacionizmu postaje nemogua,14 i da zahtjev za priznavanjem svoje specifinosti okonava u
niveliranju razlika, postajui mjesto na kojem je na ispitu pala ideja multikulturalUp. Vahtel, nav. djelo.
Loretoni, Anna, Identitet i priznanje, u Identitet i politika, (ur. Furio Cerutti), Zagreb: Politika
kultura, 2006, str. 139.
12

Navedeni silogizam svakako bi mogao svoje uporite imati i u autobiografskom segmentu
Selimovieva romana.
13
O antinomiji likova u Selimovievom romanu Dervi i smrt pisali su: Robert Hodel Antinomije u
Selimovievom romanu Dervi i smrt, u Diskurs (srpske) moderne, Filoloki fakultet Institut za
knjievnost i umetnost, Beograd: igoja tampa, 2009, te Zvonko Kova u tekstu Mea Selimovi
u meukulturnom prostoru u Zborniku radova Knjievno djelo Mee Selimovia, urednici Zdenko
Lei i Juraj Martinovi, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, posebna izdanja, knjiga
CXXVIII, Sarajevo 2010, str. 1327.
14
Dopisniku Politike, na pitanje Bosna kao velika knjievna inspiracija Selimovi odgovara: ...
Turska okupacija je jednima oduzela vjeru, a svima slobodu. Ali i oni koji su preli u tuu vjeru, ostali
su samo Bosanci, udan soj ljudi koji se nije mijeao s okupatorom, ali nije vie bio to su njegova druga
braa, mada su im isti obiaji, nain ivota, jezik, ljubav prema zaviaju. Tako ostaju sami. Mislim
da nikad nijedna grupa ljudi u istoriji nije ostala usamljenija nego to su bosanski Muslimani. Nije
mnogo pomagalo ni to to je Bosna do 18. vijeka bila relativno razvijena, praktino bez nepismenih,
sa mnotvom kola, s ureenim urbanim ivotom, sa dosta vjerske tolerancije, neprirodnost njihovog
poloaja bila je oita. Nisu prili tuinu, a odvojili su se od svojih. Kuda je mogao da vodi istorijski put?
Nikud. To je tragini bezizlaz. U zatvorenim zajednicama koje su se stvarale u Bosni, najzatvorenija
je bila muslimanska. Od kue i porodice stvoren je kult, a sav neistroeni vitalitet tu se ispoljavao. Ili
su s okupatorom, ali su ga mrzili, jer im put nije bio isti. S ostalima nisu mogli, ali su eljeli kraj turske
carevine i doprinosili njenom ruenju. A kraj turske carevine je i kraj svega to su oni bili. Razum tu
nije mogao pronai rjeenje. Ostala je samo pasivnost i predavanje sudbini. (istakla M. B.), http://
riznicasrpska.net/knjizevnost/index.php?topic=441.0, dostupno 14.12.2013.
10
11
nosti, budui da autoritarna vlast smjera kontrolirati identitet mehanizmom totalitarizirajue svijesti, dok Hasan ovjerava da ona ne samo da mora biti ukljuena u
javni diskurs, ve priziva revidiranje identiteta usvajanjem tue mjere (da svoje ne
bi postale jedine). Meutim, kako Hasanovo autoiskljuenje i zapravo jedan
oblik kulturoloke autostigmatizacije osvjedoava konanu nemogunost
kompatibilnosti javnog i privatnog, odnosno pojedinca i kolektiva, ili partikularnih etnija i jugoslovenske nadstrukture, budui da je drutveni model zapravo totalitaran, postaje jasno da Jugoslavija ne podrava niti jedan,
niti drugi. A ako se cijela personalizirana naracija o nemogunosti spasenja brata,
budui da je in djelovanja iskarikiran i apsurdiziran injenicom da se ve umrlog
spasiti ne moe, upie u onu o komunitarizmu promoviranom u floskuli bratstva,
ova posljednja odaje svoju istroenost i progovara ironijskom nedjelotvornou.
Ipak, moglo bi se rei da Selimovi preko propozicije Hasanovog putovanja i demonstriranja izmjetanja razvlauje petrificirajue identifikacijske strukture, te
naspram homogenih modula zajednice afirmira interlokucijski diskurs gdje grupa
ne promilja Sopstvo iskljuivo intra-, ve eks-teritorijalno.
Nije teko sloiti se sa Baumanom da je uspon individualnosti oznaio progresivno slabljenje raspad ili raskidanje guste mree drutvenih veza, implicirajui
gubitak moi zajednice i/ili njenog interesa za normativno regulisanje ivota njenih
lanova to je u formulu javnoprivatno upisalo proporcionalan odnos: privlanost
kunih svetiljki raste kako na spoljni svet pada mrak.15 Izgubivi transparentnost u
regulisanju ivota, zajednica (odnosno ideoloka struktura drave) nevoljko otvara
prazninu u sopstvenom socijalnom prostoru za pojedinca, koji e kako kae Bauman,
parafraziramo, morati preuzeti neotuivu odgovornost za pravac i posljedice interakcije u tom prostoru. Meutim, ta odgovornost je uinkovita i ima smisla jedino ako
je komplementarna slobodi u procesima odluivanja. Ukoliko nije, unutar subjektivnosti stvorit e se aporija nepouzdanja u Sopstvo, te abolicija Ega na utrb njegovog ponovnog stavljanja pod supremaciju centrifugalnih normi, durkheimovske
drutvene injenice, kao difuznog, ali trajnog, neumoljivog i nadmonog zakona
de iure.16 Bauman ovu entropiju privatnosti ili doma kao utoita izvodi iz Marxovog
srednjokolskog zapaanja o nonim leptirima to sa zalaskom sunca idu za svjetlom
kunih lampi. Unutar bosanskohercegovakog romana, restrikcija i represivnost
spoljnog svijeta formirale su ipak neto sloeniju sliku prostornog preoblikovanja. S
jedne strane, uz individualizaciju narativa, to Kazaz ispravno uoava na globalnom
planu bonjakog i bosanskohercegovakog romana kao dominaciju doivljajnog nad
dogaajnim aspektom organizacije prie,17 uobliena ja lotmanovski kazano otporna baza antikui: kamerni intimni svijet kue (to je Selimovi donekle izveo u
svojoj Tvravi), dok s druge, jaanje negativnih konotacija spoljnog formira upravo
kretanje kao sekundarnu mogunost da se potkopaju imobilizirajue metanaracije
koje identitet podvrgavaju asimilatorskoj retorici i oligarhijsko-reglementirajuim
Bauman, Fluidni ivot, Novi Sad: Mediterran Publishing, 2009, str. 30.
Vidi, ibid, 32.
17
Up, Kazaz, Enver, Bonjaki roman XX vijeka, Zagreb Sarajevo: Zoro, 2004.
15
16
strukturama moi. Hronotop puta konotira obrazovanje distance prema homogenim prostorima (u kontekstu dravnog totalitarizma), a internalizacija iskaza kako
bi pojedinac kazivao sebe/o sebi izvan zatvorenih spacijalnih struktura (analogno
autistinim kulturama) metonim je premotavanja ponora izolovanih etnija u sklopu ideje jugoslovenskih integracija i tadanje politike bratstva. Domu (Tvrava) se
suprotstavlja put (Dervi) kao via vrijednost naspram zatvorenom egoizmu ivota
u kuama,18 i u kontekstu bosanskohercegovake romaneskne prostorne semiotike
iskustvo put(a)/-ovanja postat e mjesto preoznaavanja, otpor konzerviranju i apstinaciji miljenja (Hasan, Dervi i smrt).
Nurudinova egzistencija implicira da se uoe analogije i kauzaliteti na liniji
izolacionizam promaena participacija u javnom prostoru vremenski nihilizam, dotle Hasanova ini isto tako znakovitu vezu izmeu prostornih praksi razmjetanja, kontaktne alokucije (koja locira drugog naspram-) i angaovanja koje
e suspenzirati egzistencijalnu ispranjenost bitka. Naspram Nurudinova iskustva
besmisla (i ivota i smrti) stvorena je opozicija koja omoguava smisao preko ricoeurovski kazano elemenata koji vremenu obezbjeuju jednu takorei pozitivnu dimenziju (novootkrivenog) totaliteta karakterne dispozicije i vjernost datoj
rijei.19 Hasanova dosljedna odgovornost za drugog izvedena u relaciji kauzalnih i
reverzibilnih sintagmi raunajui na mene i biti odgovoran za u konanici je
potvrdila identitet u samo-stalnosti kao njegov istovremeni kontinuitet, vremensku postojanost ali i lini izbor koji poiva na nestabilnom podruju djelovanja iz
trenutka u trenutak. Samo-stalnost, kako bi rekao Ricoeur, znai za linost poseban nain ponaanja koji obezbjeuje povjerenje drugog tako da drugi na nju moe
raunati. Zato to neko rauna na mene ja sam pred nekim drugim odgovoran
(comptable) za moje djelovanje.20 Vjernost datoj rijei bi slijedstveno tome u naoj
tezi vodila povratku subjekatskom integritetu u onom momentu kada se pozitivno razrjei Nurudinovo oekivanje i povjerenje u spas dok zatvoren lei u tvravi.
Tako se u tekstu tautologija besmisla
Ti si ekao mene, ja sam ekao Hasana, nismo doekali, nikad niko ne doeka, svako uvijek na kraju ostane sam. Jednaki smo, nesreni smo, ljudi
smo, brate Harune. Kunem se vremenom, koje je poetak i zavretak svega, da je svaki ovjek uvijek na gubitku. (DiS, 211)
ponitava u drugom vremena, temporalitetu koji se puni jedinstvenom kvalitetom etike situacije realizirane kroz kategorije brinosti i aktivnog prijateljstva:
A kada je jednom, u tom venjenju bez vremena, jer se kidalo ne uspostavljajui se kao trajanje, Demal rekao neto kroz otvor na vratima, nisam
odmah shvatio ta kae, ali sam znao da je znaajno. Probudio sam se i
razumio: prijatelji su mi donijeli darove. (DiS, 212)
Up. Lotman, Semiosfera. U svetu miljenja. ovek tekst semiosfera istorija, nav. izdanje, str. 286.
V. Riker, Pol, Sopstvo kao drugi, s francuskog preveo Spasoje uzulan, Beograd: Jasen, 2004, str. 130.
20
Riker, P. Sopstvo kao drugi, str. 173.
18
19
Sloboda odluivanja i upisivanje u sopstvo personalnog procjenjivanja dobra

zapravo je kauzalna Hasanovom projektu participacije u javni prostor a aniteti
na Nurudinovom egzistencijalno-etikom neuspjehu. Nemogue je ne zapaziti
da Hasan moe demonstrirati labilni identitet oprobavan u kontinuiranom (dis)
lociranju, ali tada bi trebalo deducirati da mu to omoguava jedna, u odnosu na Nurudina, drugaija vrsta izolacija: Hasan se unaprijed samoiskljuio i njegovo ja se
ve u poecima ograuje od drutva pripisanom mu etiketom crne ovce bogate
begovske porodice. Hasan stoga demonstrira otopljavanje vrstih stega zajednice,
ali paradoksalno i skoro neoekivano razotkriva itatelju traumatino, nemogue
usaglaavanje izmeu personalnog i kolektivnog. Pristajui na sebe takvog, Hasan
zapravo nije prijetei subjekt sistemu. Nurudin jeste! Slijedstveno, roman Dervi i
smrt zapoinje prikazom rastakanja individue na javni entitet i svijest kao privatni
entitet, a okonavajui kao Nurudinov neuspjeli projekt nudi negativan odgovor na
temeljno pitanje romana: ostvarljivost njihove kompatibilnosti. Nurudin je kao
produkt i odraz sistema elio da utka pravednost u samu strukturu (dravne!)
institucije. Odgovor je rezultirao romanom totaliteta nihilizma. Pri emu treba biti
jasno da je afirmacija lica smrti kao (pseudo)pokretaa zapleta i kao apsolutnog
Drugog naratorska taktika: nije rije o suoenje sa besmislom smrti, ve je okretanje od smisla smrti, koje pretenduje da prikrije (bes)smisao ivota radikalizacija
ovog drugog na nain da ivot moe biti pozitivno definiran samo ukoliko ukljui
ravnopravnost i etiku u prostor egzistencije. Budui da svaka filozofija smrti (re)
definira ivot, on, mjeren u kategoriji dogme, postaje apsolutno devitaliziran, a djelovanje proizalo iz samosuoenja i odnosnosti suoenja sa drugima zaniva se na
onome to Ricouer naziva moralom, dok ga mi prepoznajemo kao moralnu aporiju
i moralom omoguenu distancu, koja apsorbuje etiku u univerzalne, ali po strogim
naelima definirane prakse djelovanja. Hasan e zato rei da je ivot ( je) iri od
svakog propisa. Moral je zamisao, a ivot je ono to biva... (DiS, 122) Potom, ponovo
ne smijemo zaboraviti da Nurudin ulazi in vito onda kada ga Ali-hoda prepozna.
Prepoznati u ovom bi sluaju znailo konano iznova otkriti Sopstvo, iz hermetizma postati neko drugi.
Metaforiki svjetovi romana se umnoavaju tako da figura zapravo posredujui blokira beskonanu semiozu. Predloak tekije, kuranskog metateksta, dervikog
koncepta egzistencije i miljenja s jedne strane paraboliki se nastoji protegnuti
do trenutka ispisivanja/ispitivanja identiteta pojedinaca unutar struktura totalitarizma, odnosno, referiranu SFR Jugoslaviju (te njezinu politiku razraunavanja sa
drutveno nepodobnim pojedincima), i s druge unutar simbolikog sistema ideologije koja, sasvim izvjesno, manifestira unitaristiki kd nikada ne transgresirajui
u domenu nadnacionalne ideje. Jer, time bi garantirala prava graana, a sasvim je
jasno da je takva regulativa mnogo tea budui da je lake promovirati (ipak tek
floskulu) nacionalnu koravnopravnost (uz opasno primamljivo bratstvo i jedinstvo koje je uvijek imalo etniku poleinu) nego slobodu suverena. Otuda, romanu
pristupamo upravo iz pozicije definiranja identiteta pojedinca, ali tako da se kriti
ki impuls ispita upravo u prokazivanju falinog identiteta (metonimije) dervia,
budui da se on kao Cjelovit (moderni jaki Subjekt/Cvjetko Milanja) konstituira u
hermetizmu te je u tom smislu na koncu ne samo laan ve i promaen i nesposoban da kao individua postane oslonac novom identitetu zajednice. I ne samo da je
homogen, ve i kontaminiran reglementirajuim panoptikumom ideologije, postaje njenim objektom!
Nurudin ne moe kreirati sopstvenu refleksivnu etiku budui da kao pojedinac
nema utemeljenje u sebi, ve u zakonu (bio on dogmatski ili totalitarno-dravni).
Drama identiteta nastupa onda kada se osvijeste lomovi starih struktura miljenja
i konano se traga za prostorom personaliteta posredstvom kojeg se uspostavlja
moderni identitet. A Nurudinova tegobna misija osvajanja individualnosti demistificira takav subjekt, jer na vidjelo izranja njegova lana i unificirajua autonomnost. Ono to oivljava u urevskoj noi kada Nurudin po prvi put ambigvitet
Subjekta i okoline ne razrjeava u sigurnom prostoru tekije (budui da je ve i
iznutra kontaminirana stranim glasom bjegunca Ishaka) je pokretanje, promjena
i disperzija krutog identiteta analogna izmjeni prostora. Meutim, uprkos gubitku
transcendencije, Nurudin do samog kraja pokuava pronai novo uporite,21 ak i
kada je ono odjelotvoreno u mrnji: Iz tog munog stanja izvukla me mrnja. Oivjela me i ustalila, razgorjevi se jednog dana, jednog trena, kao plamen. (DiS, 269)
Iako Nurudinovo radikalno zatvaranje u svaki od principa ponaosob batini jaku
dozu negativnih konotacija, ne moemo ne pretpostaviti da oblici emocionalnog
pranjenja jesu paradoksalno potvrde biu da postoji. Nurudinu je to potrebno, jer
izvan poznatog svijeta mora formirati Sopstvo bukvalno ni iz ega. Pa emocionalna strana bia postaje suprotstavljena racionalizacijskoj normiranoj strani zakona. Meutim, njegovim konanim neuspjehom mjeri se Subjekt (kao pojedinac ili
kao figura zajednice) koji je promaio u svojoj i zbog svoje izolaciji/-e, uzemljen u
naelo postao individualno (psiholoki) neosjetljiv prema sopstvenom ulaganju u
svijet sa kojim stupa u interakciju. U tom smislu Nurudin poput Bosne postaje
nesposobni identitet, izolovan i u izolaciji neuinkovit, osim ako se pod uinkovitou podrazumijeva stabilizacija u okvirima ideolokog hegemonog i heteronomijskog narativa. Tako da Nurudin demonstrira aporetini moderni identitet, koji
izgubivi jedno uporite, pokuava pronai novo, a da pri tome, istovremeno svojim
iskustvom demonstrira da ono nije mogue tamo gdje e se proglasiti autonomija
subjekta na utrb anuliranja blizine drugih. itljivo i na drugoj narativnoj razini i u
dvostrukom kodu: individualni altruizam ekvivalent je kolektivnom egoizmu!22
Hasan svojim filozofskim refleksijama o putu i kretanju, skoro proroki nagovjetavajui potonji diskurs nomadizma, smisao odlaska vidi u mogunosti povratka, pri emu igra fort da jeste istovremeno odlaganje, ali i potvrda Sopstva. U tom
smislu, uprkos transformacijama u strukturi subjekta i uprkos antinomiji likova
(pa italac doista biva zaveden Hasanovim humanim aktivizmom) on se u Derviu
Up. Prohi, Kasim, initi i biti, predgovor romanu Mee Selimovia Dervi i smrt, Sarajevo:
Svjetlost, 1991, i Kazaz, Enver, Bonjaki roman XX stoljea, nav. izdanje: ..nakon to je Princip vjere
zamijenjen Principom Sumnje, pa Pobune, pa Mrnje, pa Osvete, glavni junak romana Dervi i smrt
postaje moralno neist, pri emu se rtva pretvara u krvnika, da bi na kraju opet postala rtvom, uz
pesimistino saznanje o metafizikom udesu ovjeka koji je uvijek na gubitku (193).
22
V. Bauman, Postmoderna etika, sa engleskog prevela Dorta Jagi, Zagreb: AGM, 2009, str. 107.
21
do kraja pronalazi i definira u snazi uporitenja, postajui pravi identitet

modernog ovjeka koji traga za smislom, onda kada se destabilizirala potonja
metafizika i transcendentalna slika svijeta simbolizirana starim pravom na grijeh u jurjevskoj noi. (DiS, 35) Meutim, kriza ne nastupa, niti su transformacije u
Nurudinu izazvane jedino tim egzistencijalno-filozofskim uruavanjem, ve upravo onda kada izolovani subjekt (do tada asimiliran u zapravo kolektivnu ideju identiteta dogme) ukljui u sekularni ivot i dijalog sa drugim: Svijet mi je odjednom
postao tajna, i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, zaueno se gledamo, ne
raspoznajemo se, ne razumijemo se vie. (DiS, 13) U tom smislu i razaranje metateksta Kurana i cjelokupna sumnja u pouzdanost da norma moe objasniti ivot,
pa Kuran postaje tek povorka lijepih rijei (DiS, 50), nije samo demistifikacija
islama i gubitak vjere u religiju shvaenu i kao ideologiju, ve i razaranje lanog
identiteta, kojeg dervi skriven iza rijei svetog teksta (one, indikativno iskrivljene, zaokruuju ispovijest) upisuje u identitet, na taj nain takoer demistificiran
kao falsifikovan, budui da se formirao u neuinkovitosti i sterilnoj hermetinosti.
Zapravo, ako bismo postavili meu likove reciprocitet on bi za bazu imao
Marxovu podjelu subjekta na proizvodei i spoznajni, odnosno identitet uspostavljen na filozofiji prakse i filozofiji refleksije, pri emu izmeu spoznavanja i djelovanja posreduje koncept oblikovanja. Filozofija refleksije oblikovanje definira kao
osvjetenje (duha Nurudin), a filozofija prakse oblikuje se kroz saproizvoenje
(djelatni kontakt Hasan). Naravno, za Marxa rad je ekvivalentan i asimiliran i u
procese umjetnike proizvodnje i u bliskoj je vezi sa statusom pisma unutar romana, da bi potom dnevniki zapisi kao simboliki umjetniki tekst puni smisao dobili
tek kroz itatelja Hasana. Meutim, mora biti jasno da status pisanja/-ma (zapis
moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, DiS, 9), funkcionalan tek u reviziji, potvruje da iako sam ja taj koji otkriva svoj autentini identitet (autorefleksivno
Tako u moi da vidim sebe kakav postajem, to udo koje ne poznajem DiS, 9) ne
znai da je on kao takav dostatan i izgraen na meusobnoj izolaciji subjekata.23
Anna Loretoni aludira na Taylorevu koncepciju interaktivnog modernog Sopstva,
po kojoj se identitet pojedinca oblikuje kad ulazi u odnos makar i u konfliktnom
obliku [a to se dogaa pri Nurudinovom izlasku iz dogmatske izolacije] s drugima. A Sopstvo se nije moglo integrisati u zajednicu koja je namjesto interlokucije
identitet zatvorila u represivni nadzirani teritorij kasabe. Ovakvim recipronim
polovima subjekta odgovaraju isti takvi replikanti prostornog okvira unutar kojeg
se subjekt potvruje. Potonji status uzemljenja zajedniki je za oba lika, i to bez obzira na relativizam Hasanovog meukulturolokog kretanja, na to sasvim ispravno
upuuje Zvonko Kova, ali djelimino budui da se, kako smo uoili, kretanje blokira u konanici pozicioniranja. Naime, zamisao o putovanju u Hasanovoj reviziji,
bez obzira to smo hronotop puta postavili u idealne okvire demistificiranja monolitnih identifikacijskih struktura onih zajednice, ali i onih pojedinanog Sopstva, koje namjesto autoafirmacije moraju restrukturaciju izvesti u kontaktu formula je odlaska koja zadobiva legitimitet tek ako otii znai zadovoljstvo povratka:
Loretoni, Anna, Identitet i priznanje, u Identitet i politika, nav. izdanje, str. 132.
23
Pa u tome i jeste sve: vraati se. S jedne take na zemlji eznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te take za koju si vezan ne bi volio ni nju ni drugi svijet, ne
bi imao odakle da poe, jer ne bi bio nigdje. A nisi nigdje ni ako ima samo
nju. Jer tada ne misli o njoj, ne ezne, ne voli. A to nije dobro. Treba da
misli, da ezne, voli. Onda, spremi se na put. Ostavi tekiju hafiz-Muhamedu, oslobodi se ti njih i oni tebe, i budi spreman da se na mirnom konju,
sa ranama na stranjici, nae na kapiji drugog carstva. (DiS, 268)
Jer,
Ostajui, ovjek trpi ili napada. Odlazei, uva slobodu, spreman je da
promijeni mjesto i nametnute uslove. Kuda i kako da ode? Nemoj da se
smijei, znam da nemamo kud. Ali, moemo ponekad, stvarajui privid
slobode. Toboe odlazimo, toboe mijenjamo. I opet se vraamo, smireni,
utjeljivo prevareni. (DiS, 268)
Hasanov evokacijski panegirik putovanju iako afirmira koncept dislociranja,
kao bazu novog decentriranog subjekta (Milanja), filozofijom podsjeajui na postmoderne bezmjesne subjekte, rushdijevski kazano imaginary homelands (beskunike), igra fort da sutinski odrediva u kontekstu Hasanovog odnosa prema Bosni,
kasabi i njenim stanovnicima, artejskoj domovini, unosi logiki red u njegovo
kruno kretanje, i ini ( je) odlaenjem i vraanjem, a ne lutanjem (DiS, 316)
(istakla M.B.). Tako, Hasan i dalje ostaje usidreni Subjekt koji afirmaciju identiteta
dovrava u identifikaciji sa domovinom, s tim da koncept putovanja postaje paradigma mogue relativizacije autarkine zone kulture, a nadalje izmjetanje je omoguilo izvoenje iz kodiranog identiteta kako bi se u kontaktu meu subjektima
oznailo nadilaenje Sopstva potrebama drugog, gdje se istovremeno afirmiem i
gubim u njemu kao diferentnom, istovremeno asimiliranom (sa)znanju.
A kako je razgovor jo jedna od moguih spona meu ljudima, ljudi su mi postali blii, zbog govora (DiS, 298), on postaje i jedini smisao Nurudinu, jer pria
e nai itaoce (Hasana!) i jedino u dijalogu formira se identitet: on nije vie saet
u osobi, ve u relaciji: pros-oopon, pro-egzistenciji u kojoj ljudsko bie treba, kako
kae Hegel, promatrati kao individuum i kao drutvo.24
Dervi i smrt kao svojevrsna knjiga pri-sjeanja, re-ispisivanja iako vrijeme puni
besmislom uzdiui ga od pounutrenjene perspektive na univerzalnu filozofiju apsurda, zapravo naspram vremenovanja bivstvovanja kao gubitka svjedoi da je vrijeme i ponovno zadobijanje svih razmaka: kroz zadravanje, pamenje i istoriju.25
Stoga, samo izricanje prie nadilazi estetiki utopizam, jer ovjeravanje ispisanog Hasanovom marginalnom signaturom pokazuje da je uslov subjektivnosti drugi, i da
Navedenu referenciju treba posmatrati izvan konteksta Hegelove filozofije openito, budui da e
ona kasnije podrazumijevati zapravo ukidanje individue u viestupnjevitoj subjektivnosti drave u
sferi udorea.(Hotimir Burger u prikazu Habermasovog Filozofskog diskursa moderne, (v. Filozofski
diskurs moderne: dvanaest predavanja, Zagreb: Globus, 1988.). str. XVI)
25
Levinas, Emanuel, Drukije od bivstva ili s onu stranu bivstvovanja, s francuskog preveo Spasoje
uzulan, Niki: Jasen, 1999, 23.
24
status pisma izdignut u novu transcendenciju nije dovoljan sam po sebi.26 Dok
Nurudin, bez obzira na iskustvenu potvrdu metamorfoze identiteta povezanu sa mogunou ponovne reinkarnacije, raanja prestanak da bude ono to jeste i pretvaranje u ono to jo nije27 svoju ispovijest zapoinje i zatvara u spoznajnofilozofskom
govoru/pismu nesretnog ovjeka u vremenu, Hasan kao opunomoitelj Nurudinovog pisma destabilizira nihilistiku konstantu vremena na narativnoj razini zalaenjem u drugi prostor: Svojom rukom napisao Hasan, sin Alijin: Nisam znao da je
bio toliko nesrean. Mir njegovoj namuenoj dui. (DiS, 427)
Mogli bismo zakljuiti da u Derviu i smrti naracija o izmjetanju nije dezintegrirala tvorbe jakih Subjekata (bilo na individualnoj, bilo kolektivnoj ravni kodiranja),
ali to vie nisu radikalne pozicioniranosti, ve one koje promoviraju dijaloki diskurs.
Kolektivni identitet domovine i dalje je osnovni stub, temeljni prostor za artikulaciju
pojedinanog ja. Meutim, taj se pojedinac ovdje redefinira u potezu disperzije i unutranje neprijateljske dravne teritorije, odnosno prostori etniciteta (jedna take na zemlji) gube svoju opasnu hermetinost, nisu u krajnostima vezani za fiksne, permanentne, nepromjenljive opozicije i definitivno vie nisu potpuno definirani iskljuivanjem
i mobilizacijom slobodoumlja. Zbog toga, autoidentifikacija znai kohezivan proces
raanja svijesti o sebi, ali i uvaavanje drugog (prostora). Tako da se nihilizam vremena (Pozivam za svjedoka vrijeme, poetak i svretak svega da je svaki ovjek uvijek na
gubitku., DiS, 9) rastvara u relativizmu putovanja, mjestima susreta i angaovanja,
ali i u rememoracijskoj i rekonstrukcijskoj etikoj impostiranosti prie Nurudinove reskripcije ispitujui posredovanje koje narativ moe uspostaviti izmeu teorije
djelovanja i moralne teorije (Ricur), odnosno izmeu svijesti o sebi i prostoru za
drugog (u) sebi/u blizini sebe. U ovim romanima put semantizira taktiku gestu preivljavanja, ali jo ne implicira revizorne i subverzivne retorike pripadnosti (kakve u
bosanskohercegovakom romanesknom korpusu razvijaju potonji romani o egzilantskim, migrantskim, apartheidskim subjektima), niti ponitava svetost geografske i
historijske uporine take. Naprotiv, on brani dom(ovinu) koji(u) je stvorila zajednica,
pa se i definiranje Subjekta odvija u komplementarnoj politici (vie magnetnih nego
bipolarnih energija) Ja i kolektiva, pri emu se jo nije spremno potpuno izmjestiti i
odrei se skromnog utoita koje zajednica prua subjektivnosti.28
Uobiajeno je, i u tom kontekstu legitimno prepoznavanje stanovitog, za modernizam posebno
estog, estetskog utopizma kao jedinog smislenog utoita Subjektu i egzistenciji. Meutim, kako
tekst namee sobom legitimizirano, a potom kontekstom drutvene scene upotpunjeno, drugaije
znaenje, Selimovievo pismo kao izvjesni transcendentalizam ne moe funkcionirati izvan
nadreenog mu, i u stvari nadmonog pojma drugog, Hasana i kda itatelja koji na ovom, a potom i
na drugim nivoima vodi do romana o uspostavljanu identiteta istovremeno u samosvijesti (rastakanju
na sokratovski kazano dvoje u jednom) i odnosnosti sa drugim u javnom prostoru nakon tekijske
izolacije. To to je onemoguena kompatibilnost osobe kao privatnog i javnog entiteta svjedoi
o drutvu koje nije zasnovano na pravu jednakosti, niti pravdi za sve, ve apsolutizmu bezzakonja,
karakteristinog za reime totalitarizma, kako to pojanjava Hannah Arendt.
27
Bauman, Z., Fluidni ivot, sa engleskog preveli Sinia Boovi i Nataa Mrdak, Novi Sad: Mediterran
Publishing, 2009, str. 17.
28
Zakljuci su izvedeni prema tezama Saidovog teksta Razmiljanja u egzilu, u Zarez, dvotjednik za
kulturna i drutvena zbivanja, Zagreb, 24. februar 2005, godite VII, broj 149, pdf.
26
***
Roman Tvrava Mee Selimovia organizira fabulu u biografskom vremenu ivota glavnog lika, isprianog iz personalne perspektive. Meutim, sukcesija
pripovijedanja ne unosi red u sadrinu vremena, nju intriniziraju asimetrine, ali
sinestezine kategorije kontigentnosti i krune obnovljivosti. Sluajnost odluuje
o ivotu Ahmeta abe u Selimovievoj Tvravi: Ne odluujemo, ve se zatiemo.
Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojnih izmjena. (T,29 99)
Ovakva apstrakcija dogaaja pronalazi adekvatni spacijalni okvir u praznom
prostoru (to je i naslov V poglavlja romana) iz kojeg je iilio smisao, a neuspjela
potreba da se Sopstvo ustabili preko prepoznavanja i identifikacije sa dotadanjim
sistemom vrijednosti zapravo znai i konanu diobu identiteta na javni i privatni
fenomen. Odnosno, kako personalizirana svijest Ahmeta abe i dalje udi za priznanjem hou da budem ovjek, i nisam mogao pristati da ostanem tako zazidan,
kao da sam iva sjenka koju niko ne vidi a ona vidi svakoga... (T, 86) postaje oigledno da je u romanu prethodno pripovijedana scena30 usidrenja u intimni prostor
secretuma, linog mjesta kojeg uvaju pokroviteljski bogovi prostora31 i koji se
definira u posveenosti i sakralizaciji, podrazumijevajui homogenost i obezbjeujui subjektu taku oslonca iako abolira infernalnost spoljnog svijeta, nedovoljno
kompenzacijska da bi se permanentno oformio cjelovit Subjekt. U tom smislu, amfibijski prostori, dovedeni u kontakt preko subjekta koji oprobava iv(ot)/ljivost na
njihovim dvostrukim koordinatama konano e potvrditi nekonsolidaciju ovjeka
kao istovremeno privatne osobe i drutvenog bia koji iznosi zahtjev za inkluzijom,
ali i priznanjem svoje samostalnosti i anonimnosti. Iako bi abine odluke trebalo da su autonomne i osloboene kompetencije drutveno promoviranog etikog
koda32, njegov potonji eskapizam u tvravu ljubavi determinira ambivalentno i
aporetino drutvo koje ne zna konsolidirati pojedinca sa sopstvenim zakonima,
a da rezultat jednadbe ne deformira u dril nad individuom.
Prostor doma, dakako moe transformirati u utopiju onda kada spoljna
stvarnost ukida ovjekovu mogunost da bude, da djeluje i da se etiki angauje. Meutim, umjetena pasija ljubavi ne iskoritava subverzivni (Lewis Mumford)
potencijal utopije, ona u Tvravi ne pretenduje na promjenu, ve zaokruujui
se anulira ekstrovertno-djelatni potencijal u formulaciji eskapizma. Ona, dodue,
uva individualitet, ali ga sterilizira od spoljanosti i kao takav on je istovremeno
zatien, ali i sputan svojom intimnom izolacijom. Prostorna utopija doma, proetog ljubavlju, ovdje nimalo simplificirano, konotira dvostruki znak. Ona oznaava bie nespremno na stvarnost, ali nas moe usmjeriti i reinterpretaciji utopije.
Svi citati iz romana Tvrava Mee Selimovia referirat e iz izdanja: Selimovi, Mea, Tvrava, Sarajevo: Dani, 2004., i bit e oznaeni skraenicom T.
30
Troje nas je, u cijelom svijetu samo troje: moji prsti, njeno tijelo i njegov ujednaeni damar. Uhvaeni
nezaustavnim kolanjem krvotoka. Nije vano ta e biti sutra, vaan je ovaj as blaenstva bez misli.
(...) Prvi put znam ta je srea, osjeam je, vidim, miriem. Cio svijet i cijela vasiona, nas troje. Nikog
drugog osim nas nema. I ima sree. Da li je mogu zadrati? (T, 46)
31
Lotman, Semiosfera, nav. izdanje, str. 285.
32
Bauman, Zygmunt, Postmoderna etika, str. 41.
29
Odnosno, ona nije nuno mrtva nekadanja projekcija idile kakvom su je, naprimjer, svojevremeno prezentirali bivi sistemi komunizma i socijalizma. Utopino,
u svojoj podrivalakoj gesti, a ujedno i partikularno, zapravo moe uskrsnuti upravo u trenucima kada drutvo zapada u dekadenciju, i jedino u tom smislu ona bi
mogla transformirati u kritiki diskurs i sabotirati postojee drutvene strukture.
Meutim, naspram negativnog dejstva i egoizma ljubavi, ona je jo uvijek teritorijalizacijska, dakle autentino mjesto alternativnih (kontra)identifikacija (bio
sam sam, sada imam svoj svijet, kao da sam osvojio svoju planetu, T, 62), privatni
region pripadnosti, prostor razvijene topofilije koji koncentrie bie unutar granica
koje tite.33 Ipak, da li ono, ta moralna stranka od dvoje, kako bi rekao Bauman,
postaje dostatno/-a za identitet ( jer dala mi je sigurnost, ali ogranienu, samo
kad sam uz nju..., T, 302, istakla M. B), ili Selimovi zapravo istrauje procese destabilizacije metaforikih ograda tvrave kako bi interferirali prostori izvana i unutar,
obrazujui meuprostornu intimnost, jednu iz-meu temporalnosti, koja premjerava boravljenje u domu dok stvara jednu novu sinestezinu sliku bia u istoriji (H.
Bhabha). Upravo zbog toga Tvrava okonava u udnji za njihovom koherencijom:
Prepoznao sam sve, i sebe, vrativi se u zaviaj.
Sakrio sam suze kad sam osjetio miris voljene zemlje.
aptao sam u sebi uzbueno, kao voljenoj eni: bez tebe je moja dua
gubava, bez tebe moje srce vapi, izgubljeno, bez tebe je moja misao osakaena, bez krila.
To isto sam mislio grlei Tijanu, njenom blizinom lijeei se od strepnje, njenim mirisom oslobaajui se od tuine. (T, 318)
I to u narativno izvedenoj kritiko-konfrontacijskoj gesti otpora, kompenzacijskoj, budui da se dravi vie ne moe povjeriti Sopstvo (postoji li druga mogunost za ljude osim straha, T, 63 i da li je mogua ikakva veza izmeu ovjeka i
svijeta osim moranja, T, 118), pa se potreba za integrisanjem u nadkategoriju kolektivizma supstituira (u potezu ironizacijske litote) onom uopavajuom (dakako,
ne manje esencijalizirajuom) rodne grude zemlje, vrativi Ahmeta abu mjestu
gdje se identitet uzemljuje.
U tom je smislu u Tvravi egzistencijalni prostor (u partikularnoj kategoriji kue) neodvojiv od misleeg (mogue utopijskog) prostora rodne domovine.
Ipak, moglo bi se pretpostaviti da ovakav iskorak u definiranju protutee ideologijskim konstruktima (nedovoljno za individuu emancipatorskih i egzistencijalno
nepodravajuih sistema) batini potonje procese deesencijalizacije dravne teritorije kao autentinog mjesta petrificiranom identitetu nacije (ovdje jasno pokazane kao dravne strukture koja je koravnopravnost zamijenila foucaultovskom
trijadom prostorne kontrole, nadzora i kazne).
Naravno, ako je ljubav hermetizirala i djelimino pauperizirala identitet, u
romanu postoji drugo, oprobavano mjesto za njegovu autorizaciju (istovremeno
Balar, Gaston, Poetika prostora, Gradac: Alef, 2005, str. 23.
33
unutar i izvan sistema). To je nepouzdani, u relativizmu iskarikirani, ali u karikaturi podrivalaki lik Mahmuta Neretljaka. Biti u sistemu, a ne biti (sistem) je mnogo, moda i najvie to je Selimoviev opus priskrbio jednoj subjektivnosti. I dok,
naprimjer, Hasanovo iskustvo deteritorijalizacije uspijeva prostor transfigurirati,
ono ga i ponavlja istovjetnim putanjama, Neretljakovo brownousovsko kretanje
bez reda odbija definiranje osvojenog prostora, vremena i sistema znaenja koja se
iz odreenog hronotopa kodiraju. Mahmut Neretljak pribjegava lukavstvima preivljavanja, certeauovskim taktikama, odreenim odsustvom moi, te to je slabiji onaj koji se podreuje stratekoj upravi, to mu je vie na raspolaganju lukavstvo.34
Glavna odlika taktika kao ne-dosljednost, kao boravljenje u trenutku i u ne-mjestu,
kao nemogunost, kako definira De Certau, nije toliko zacrtati neki globalni projekt niti sagledati u totalu neprijatelja u odreenom prostoru, ve djelovati od zahvata do zahvata,35 to naposlijetku postaje nestabilna paradigma Neretljakovog
ivota. Naravno, taktike se ue iskustveno i njihova je vrijednost u romanu upravo
u izboru lika da se a-logikom sopstvenog djelovanja suprotstavi usistemljavanju.
Na ovaj nain Neretljak anticipira budue taktike parodiranja, kojim e se naracije
o jakim pozicioniranjima obesmisliti i desakralizirati, kako bi se na njihovo mjesto
iznova postavile prie o definiranju antropolokog mjesta.
Zapravo, Mahmut Neretljak postaje jedini istinski antonim junaku iskuenja
Ahmetu abi, pa dok prvi, iako definira apsurdnost svijeta, odabire sekundarni poredak koji e ga smisleno ustabiliti, Neretljak ni u emu nije dosljedan i sve iznevjera; sve je njegovo iskidano,
iskrpljeno od sakatih pria koje se niim ne povezuju, ve upadaju jedna
u drugu, svaka sa svojim tokom i svojim razlogom. Njegovo pamenje ne
izvlai lanac sjeanja, ve komadie, razbijen i nesastavljiv mozaik, niti se
trudi da sve to spoji. I niemu ne trai smisao, pouku, zaokruenje, dovoljan mu je dogaaj, takav kakav je, ta treba jo vie? (T, 89)
Ali, time je, kako bi to rekao Bahtin, veran samom sebi, svojoj antipatetinoj,
skeptinoj orijentaciji.36 A zapravo je skepsa konani filter kroz koji se kanalizira
Selimoviev ambigvitet singularnog Ja i integracijskog sistema.
***
Istovremeno, kritian i spram (vrlo konkretnih) i individualnih i kolektivnih identifikacija, sasvim jasno deducirajui njihovu inkompatibilnost hronotopu istroenih egzistencijalnih, graanskih, ali i drutveno-ideolokih potencijala,
Luki e svoj roman Hodnici svijetlog praha okonati u iznova legitimizirajuoj
semiotici puta to rezultira spoznajom da se egzistencija moe nastaviti u proskribiranom konceptu deteritorijalizacije i odlaska (Lucija Jerg). Za razliku od SelimoV. Certau, de Michel, Invencija svakodnevice, prevela Gordana Popovi, Zagreb: Naklada MD, 2003,
str. 90/91.
35
Ibid., str. 90/91.
36
Bahtin, O romanu, Beograd: Nolit, 1989, str. 174.
34
vievog Hasana ije je kretanje osmiljeno uz determinirajuu reverzibilnost, ili

od Ahmeta abe koji Sopstvo i dalje definira u sedentirajuoj retorici pripadanja,
Lukiev alokalizam ne otvara mjesta za retroverziju i revitaliziranje naputenog i
otuenog prostora. Naprotiv, Lucija sa sobom odnosi flautu i ljubav kao supstrat
vrijednosnog sistema na kojem se moe (?!) zasnovati identitet, ostavljajui naputeni prostor ispranjenim uslijed zaivljavanja homogenizirajuih struktura i doslovno usmrivanje parcijalnih smrt Mihovila Jerga.
Naspram atrofirane temporalnosti i razvlaenog subjekta lienog svetog prostora kue, u romanu se proteira put(ovanje!) kao alternativni smjer izvanokvirne
naracije, i to u dvostrukoj, meusuprotstavljenoj semantici: ono koje, odjelotvoreno u Lucijinom promiljanu u toku doruka u blagovaonici, postaje skoro analogno
uporinim tezama intelektualnog nomadizma oznaivi kretanja koje se otvara u
smeru nekog novog intelektualnog i kulturnog prostora; odnosno Deleuzovog unutarnjeg ili psihikog putovanja krajolicima i predjelima suprotstavljenog (ili supsumiranog, ipak!) materijalnoj delokaciji: A ponekad bih mogla sjesti pored prozora i
da, ne pomiui se iz kue, napiem putopis [...] Zato ja mislim: dua moe prevaliti
veliki put a da se ne makne s mjesta, HSP,37 100); ali i ono doslovno izmjetanje ovjeka koji naputa autoput istorije38, kako bi u retorici fizikog iseljavanja izvrio
subverziju i abolirao prostor koji (ga) prisiljava na odlazak. Meutim, ova e druga
kategorija, budui realizirana i istovremeno ireverzibilna, sabotirati prvu kao utopinu, problematinu i transparentno nedovoljno kompenzacijsku.
Kua je mrtva.
Gospodin Jerg s naknadnom potitenou shvati kako je danas, ve od
ranog jutra, njegova kua, nakon to je definitivno prestala postojati za
njega, postala udovinim sreditem itavog ostalog svijeta. (HSP, 230)
Proces dezintegracije zapravo je zapoeo mnogo ranije, jo u onom trenutku
kada su dogaaji svijeta, inovirane historijske revolucije (v. HSP, 141) provalili
izvana. Boravak u prostoru vlastitosti remeti olfaktorni ok izazvan prisustvom vunenih arapa u Jergovoj sobi, uvaljanih znojem koje su pod utjecajem njegovog
zapanjenog pogleda isputale estok smrad, slian amonijaku (HSP, 124), proizvodei kod Mihovila Jerga osjeaj prisustva uljeza bezdomnosti: da je sve ega se god
takne prljavo od nevidljivih dodira. (HSP, 125) Prostor kue, nekadanje simbolike harmonije, sklada i bezbjednosti postao je ontoloki prazan, ili preciznije entropian oznakama antipodnosti. Tako se njeno osnovno obiljeje uklonilo, ostalo
je samo semiotiko. Kua se pretvarila u znakovni element erozije kulturnog prostora.39 Naravno, ubistvo jednog znaka moe amalgamirati konstituciju drugog, a u
skladu sa takvom konfiguracijom preustrojava se i cjelokupni prostor odgovarajue
citati iz romana Hodnici svijetlog praha, Vitomira Lukia referirat e iz
izdanja: Luki, Vitomir, Hodnici svijetlog praha, Sarajevo: Svjetlost, 1989, i bit e
oznaeni skraenicom HSP.
Svi
37
Vajt, Kenet, Nomadski duh, Beograd: Centar za geopoetiku, 1994, 15.

Up. Lotman, Semiosfera, nav. izdanje, 296.
38
39
semiosfere. Kua se supstituira semiotikom put(ovanj)a, pa se drama teritorijalizacije (pojedinanih struktura) u ovom romanu, koji istovremeno pripada, ali uslijed navedenog i cijepa modernistiku paradigmu, okonava deteritorijalizacijom,
odnosno retorikom demitizacije holistikog mjesta. Ona je ve promovirana u mogunosti da se emocija doma ivi u drugoj spacijalnosti legitimirana generiki-antropolokim, jo uvijek nediskreditiranim vrijednostima.
Neki e od nas otii i nee se ovamo vie vratiti. Neki e otii i ostaviti sve,
a kad se vrate, nita vie nee zatei. Nemojte aliti za tim. I ovaj svijet je
nastao iz zamisli Svevinjeg, kao to su kua i grad nastali iz ljudske.
Moe sve biti sravnjeno sa zemljom, ali nee biti uniteno dokle u ideji
postoji neunitiva slika svijeta iz koje e biti ponovo roen jo ljepi svijet
onog trenutka kada to ustjedne neka volja. Teko onima koji nemaju ideje, a sva im je volja okrenuta unitenju. Mogue je ivjeti u otetom gradu,
ali osvaja nikad nee postati graaninom. I u ruevinama cigle e ostati
dio kue, jer svaka je dok je pripadala zidu, zapamtila rijei to su izgovorene o nedjeljnim objedima, pred san, za dobrodolicu, te, kad kue
vie nema duh je njen u svakom zrnu buke. Dovoljno je samo izgovoriti rije kua, pa da ponovo uskrsne. Zato slobodno idite i ne
osvrite se na ono emu je izreena osuda. (HSP, 214-215, istakla M. B.)
Delokacija subjekta bez funkcije povratka konotira znakoviti topos kritikog
pa subverzivnim postaje to zavrnica romana afirmaciju erosa kao simbolikog vitalizma vidi tek u spacijalnom i temporalnom izmjetanju iz prostora koje je potroilo svoj ne samo ideoloki, ve i egzistencijalni, kulturoloki i duhovni potencijal.
Takav kraj ne svjedoi samo o siejnoj organizaciji,40 ve o (de)konstrukciji svijeta u cjelini, a prostorni fenomen re-lokacije replicira odgovarajuoj oznaci epohe
i kulturoloke paradigme (Lotman) implicirajui potrebu za njezinim re-vitalizmom i re-organizacijom!
***
U skladu sa retorikama dis-lociranja koje su u bosanskohercegovakom romanu nagovjetavale raspad petrificiranih ideniteta i ideologija, slijedei korak
je premjeriti takve strukture sa uvjetno kazano genotipskom nomadskom strukturon svijeta Projekta Lazarusa, romana Aleksandra Hemona iz 2009. godine, te
idejom kretanja, putovanja kao doslovnog i metaforinog kompenzacijskog akta
slobode naspram politika prisilnog i ontologijskog zasnivanja identiteta. Danas
nomadizam u teorijskom diskursu predstavlja jedno veoma iroko semantiko polje, ali odlike poput pokretljivosti, nestabilnosti, apovjesnosti, te suprotstavljanje i
propitivanje transcendent(alnih)/-irajuih oznaitelja doma, domovine i drave u
sreditu su nae interpretacije. Ovdje e on najprije podrazumijevati stanje raskiUp. Lotman, Jurij M, Struktura umjetnikog teksta, prevela Sanja Veri, Zagreb: Alfa, 2001, str. 290.
40
da tradicionalnih veza naroda zajednice, naroda nacije, odnosno pojedinca sa

kolektivnom identificirajuom pozadinom i njenim politikim aspiracijama. Kako
istie Pai domovina se premjeta u neprestanom gibanju,41 a neprestano kretanje/gibanje upozorava nas s jedne strane na dananju sliku globalnog haotinog
svijeta i intersubjektivnih odnosa uvjetovanih dobrovoljnim i prisilnim migracijama, na bezapreni protok kapitala i transfer/razmjenu znanja, informacija u posttehnolokom drutvu, a sa druge amalgamira reinterpretaciju u oznaiteljskom
polju doma i domovine sup(r)otstavljajui ih onima nacije/drave. Nomadski subjekt ima domovinu, ali ne i dravu. Kako je moderni koncept nacije u zapadnoj
pravno-politikoj tradiciji vezan uz pojam u-roenosti (na-tio) kao na-stanjenosti
na nekom teritoriju,42 tako nas dananja situacija vodi pojmu imaginarnih beskunika, iz-mjetenih, hibridnih identiteta to demonstriraju relativizam pripadanja
u retorici spacijalne hiperzacije, postajui umjereno lojalni graani par drava.
(PL,43 17) Dakako, oni vie nemaju, niti trae pravo da budu politiki priznati kao
subjekti nacije-drave,44 nego usvajajui poziciju dinamike viestrukih identifikacija, tek u imaginaciji, ili realizaciji, a koja, ipak, moe znai povratak izmijenjenog
subjekta na mjesto unhemlicha, s vremena na vrijeme potvruju svoju izgubljenu/
nostalginu pri-padnost: Sve je bilo isto kao u mom sjeanju, a opet potpuno drugaije; osjeao sam se kao duh. Ljudi su prolazili ne gledajui me; bio sam totalno
obian i nebitan, ako ne i potpuno nevidljiv. (PL, 219) Nevidljivost kao atribucija
is-kljuenog, neidentificirajueg, nekoherentnog, nekontinuiranog (budui da je u
vremenskoj aporiji izmjeten iz sekvencijske naracije o nacionalnim ukorijenjenostima) krajnja je vrijednost identitetske hibridizacije. Hibridizacija je deklaracija
o autonomiji, ak i nezavisnosti, s nadom da e uslediti suverenitet prakse.45
U skladu sa stalnom mobilnou Vladimira Brika, lika iz Projekta Lazarusa,
stoji anticipacija metafizike doma, a odbijanje da se prostor fizikalizira, zapravo da
se izjednai sa domovinom koju drava (nacionalna matrica) legitimizira. Propitat emo mogunost da se a pro po Brika i Rore (dva donekle oprena, ipak proporcionalna lika) govori o subjektima koji odbijaju povijest, definirajui se spram
nestabilne prostornosti (poput nomada, prema francuskom dvojcu Deleuzeu i
Guattariju). Meutim, kako povijest opsjeda Rorine prie, na kraju ipak iz iaenog sadraja rezultirajui Rorinu smrt, moglo bi se rei da nomadizam, kao modelirajua struktura koja uz pomo kretanja i prelaska granica odbija petrificiranje
identiteta, ovdje poiva prije svega na deteritorijalizaciji, odnosno meuliminalnoj
poziciji sa koje se relativizira i demistificira metanarativni poredak istina Povijesti. Distopijski, u svojoj sutini, narativ Projekta Lazarusa desakralizira sve oblike
Pai, arko, Zemljovidi za lutalice: nomadizam i kaos kraja povijesti, u Sarajevske sveske: Nomadizam,
br. 23-24, Sarajevo Mediacentar, 2009, str. 119.
42
Ibidem, str. 119.
43
Svi citati iz romana Projekat Lazarus referirat e iz izdanja: Hemon, Aleksandar, Projekat Lazarus,
Zagreb: VBZ, 2009, i bit e oznaeni skraenicom PL.
44
Pai, arko, navedeni tekst, str. 119.
45
Bauman, Fluidni ivot, nav. izdanje. str. 40/41.
41
esencijalizirajuih (kolektivizama) identiteta. Tako se mitom o promaji46 (u bosanskohercegovakoj i amerikoj verziji) varijantnou predoava kompleksnost supstantivnih poruka koje kulture jedne drugima odailju, pri emu se naspram unificirajuih strategija sugerira njihova naporednost, a inkluzija pluraliteta u funkciji
je destabilizacije esto zloupotrebljenog statusa istine. Naprosto, ne radi se o istinitosti, jer niti se mitom ta krije, niti objavljuje, njime se iskrivljuje, to bi slikovito
i lapidarno saeo Barthes: on nije niti la, ni la ni priznanje: on je skretanje.47
Ujedno, iskarnevaliziranim priama Rore uspostavlja se antinostalgini diskurs
kao antipod utopizaciji prolosti, sadanjosti i budunosti. Rije je o motritu, glasu
koji unutar Lazarusa kao drugo teksta razbija simetriju izmeu Brikovog traumatinog iskustva egzila i Lazarusove pogromake sudbine tuosti/stranosti u svijetu izmjetenosti. On stoji kao trei koji transkodira ambivalentni status naracije
taktikim supostojanjem traginog i kominog iskaza. Rorin diskurs je jedan vid
pastia uozbiljene ratne traume presvuene, ili filtrirane fantastinim i humornim
subverzijama. Kao takve, njegove prie presijecaju tekst ne doputajui da govor
pripovjednog subjekta pree u esencijaliziranje, ili nasjedanje na nostalgini diskurs, ili ak na stereotipiziranje drugog. Kd koji djeluje na granici nostalginog i
kominog, postajui viestrukokodirani trop paradoksa je vic. To je doza smijeha i
svojevrsni oblik dubinski redukovane karnevalizacije (Bahtin) ije inkorporiranje u
narativ rezultira detronizacijom metapripovijesti, ak reguliui moguu opasnost
posveivanja i autostigmatizacije egzilantskog iskustva.48 Vic i Rorina retorika
kominog, presvuena njoj svojstvenom fantazmagorinou i elementima nestvarnog/udesnog, preuzimaju u Lazarusu funkciju subverzije. Zahvaljujui taktikama osporavanja, suspendirajui dravne, nacionalne, etnike (pa i kulturoloke, kao npr. neoimperijalnu dominacijsku politiku Amerike) procese autentizacije
i imobilizacije, te njihove opasne namjere ikonizacije identiteta, ovi romani, mogu
naposlijetku ak dopustiti spacijalnu i temporalnu reverzibilnost subjekta. Meutim, Brikov povratak u Sarajevo nee u naraciju upisivati apsolutizirajui nostalgini ili ak melanholini patos. Rije je o povratku na mjesto koje iznova zadobiva
semantiku doma, ali tek nakon to subjekt osvijesti da ivjeti u sadanjosti ne znai
nuno utopizaciju prolosti, pa njegova nostalgija vie ima veze sa onim to Svetlana Boym odreuje kao stanje duha, enje, koja se bazira na pojavi osjeanja prisnosti sa svetom,49 nego sa stvarnim predmetom elje. Meutim, dopustimo i ovu
zapitanost: zato ne i sa stvarnim?! Odnosno, da li se nuno mora zaboraviti prolost, da bi se moglo ivjeti u sadanjosti? Ne moe li se ona obezvlastiti drugom
priom (funkcionalne Rorine pripovijesti), pa se upravo pisanje konstituira kao
mogui otpor rutinizaciji povijesnog dogaaja. A slobodom sjeanja ulae se u slobodu prie o prolosti i njezinom mijenjanju, kako bi rekla Svetlana Boym.50 ta je
Up. Hemon, Aleksandar, Projekat Lazarus, nav. izdanje, str. 17/18.
Vidi: Rolan, Bart, Knjievnost, mitologija, semiologija, Beograd: Nolit, 1971, str. 284.
48
V. Hemon, Aleksandar, Projekat Lazarus, nav. izdanje, str. 42-43.
49
Bojm, Svetlana, Budunost nostalgije, Beograd: Geopoetika, 2005, str. 19.
50
Ibidem, str. 513.
46
47
to tako opasno u nostalginom zaposjedanju prolosti? Naravno, osvijestiti njene

pozitivne efekte ne treba da generira glorifikaciju nekada naspram traumatinog
sada. Pripovijest nas ui nainu redefiniranja, reanimacija, zdravog odnosa prema
onome to prijeti da postane ikonini identitet, ili onome to prijeti da se konstituira kao matapria o kolektivnoj veliini. Tako Rorine pripovijesti o ratu rearaniraju
okamenjene stigme umnoavajui zbir oznaitelja unutar jednog oznaenog polja,
nudei prema selektivnom i iskljuujuem, ili ak rigidnom identitetu eklektian i
disperzivan. Pripovijest o ratu u Bosni i Sarajevu, obremenjena i semantiki proirena fokusom ratnog divergenta Ramba, ili pria o pljakanju prodavnica obue
uslijed ratnog rasula i poremeenog sistema vrijednosti (pria utopijske nepravde o
sukobu ratnog gangstera Pseta i Ramba, ratnog dobroinitelja) metod su irenja,
ili ak iaenja ve dobro uzglobljenih stereotipizirajuih predstava. Sadrajem, ili
unutarnjom reorganizacijom i to uplivom treeg (unutarnjeg antiheroja) t prie
razaraju uvrijeene obrasce pripovijesti. Na globalnom planu romana figura heroja
ne samo da je ustupila, ili poklekla pred tegobom figure rtve,51 (rekonstrukcija
Lazarusove pogromake sudbine, svirepog ubistva i Olgine postegzistencije svedene na alternativnu, moguu ivljivost), nego je i taj heroj upravo unutar Rorinih
pria/fragmenata sada dodatno relativiziran i uruen u svojoj antiherojskoj varijanti. Namjesto monumentalnog subjekta/ikone priom dominira figura ratnog
kriminalca Ramba ijim se djelovanjima postupno razara i sam pojam pravednosti.
Ona nema za cilj da razara (Rambo je polivalentan, moda isuvie ljudski, premalo
herojski) ve da disperzira ili da drugom priom narui koherentnost uvrijeenih
istina. Rambo zato i moe da, iako oigledno borac na pravoj, pa izgleda a priori i
etiki apsolutiziranoj strani branitelja, istu tu borbenost, junatvo laira i da j za
njega, kao herojsku borbu protiv etnika za amerike novine konstruira potplaeni
ameriki novinar Miller. Njegove prie nemaju za cilj da desakraliziraju veliinu
ratne tegobe ili ljudske patnje, ali imaju za cilj da se pria otvori za drugaije modele, te da se priom, u stvari kao narativnim terapijama unese infuzija u iskustvo
inae entropino ideolokim pojednostavljenjima rata. Zbog toga Rorina istina o
Rambovom naputanju Sarajeva nije jednaka onoj koju za Brika (re)interpretira
Rorina sestra Azra. Meutim, pitanje istine i nije vano koliko sama pria kao strategija mogunosne, stalno iznova osmiljene, istine drugog, jer sasvim jednostavno: zadovoljstvo je bilo biti u prii. (PL, 87)
Prolost je saznatljiva samo ako je spoznajno rastereavajua, nemitotvorina
i okamenjeno ideologijski hermetina. Zbog toga se Brik moe vratiti u Sarajevo,
ali i iznova iz njega otii. Zbog toga on naspram smjetanja odabire relokaciju, zbog
toga je njegov povratak, povratak privremenosti tu, a uskrsnua negdje tamo. Ovo
tamo moe da bude upravo pria, jer pria jednako kao i ivot, spoznajna je, autorefleksivna, i ve ontoloki (ako je to mogue) uvijek moe (ili jeste) biti preitana/ponovo ispisana pria o drugom, dok ovdje pouzdano prerasta i u strategiju
afirmiranja prie o sebi. Brik je morao pisati o Lazarusu, jer, kako kae: morao
Kazaz, Enver, Kazaz, Enver, Prizori uhodanog uasa,
www.ceeol.com/aspx/getdocument.aspx?logid=5&id , dostupno 4.3.2013, str. 8.
51
sam iskoraiti iz svog ivota u Chicagu i provesti izvjesno vrijeme duboko u divljini
neke druge tuine. (PL, 44), odnosno knjiga e me natjerati da postanem neko
drugi... (PL, 110) (istakla M.B.) A ima li boljeg naina od putovanja kao djelatnog
kontakta sa drugim, ujedno putovanja kao puto-pisa!?
Ujedno, nomadsko je u ovoj interpretaciji prije svega bazirano na odbijanju
lociranja doma/domovine kao ekvivalenta dravi, te ideju koju izvodi arko Pai
reinterpretirajui tibetansku poslovicu Domovina je tek logorovanje u pustinji,
zaivamo Hemonovoj tvrdnji Dom je tamo gdje neko primijeti tvoje odsustvo.
To znai da se odbija prostorno etiketiranje, a promovira emocionalni, metafiziki
koncept bliskosti, tanije iskustvo prisnosti sa drugim preitano iz pripovijesti sa
poetka stoljea, o Lazarusu Averbuchu i njegovoj sestri Olgi, to rezultira uslonjavanjem hronotopa putovanja potencijalnim susretom sa povijesnim temporalnospacijalnim drugim. Roman, takoer, moe posluiti i kao paradigmatski
narativ unutar kojeg se nomadizam raslojava kao opozit dravnoj nauci, odnosno
subjekti koji identitet definiraju u priznavanju svojih viestrukosti, i koji aktivirajui diferentne lokacije, subvertiraju dravnu autorizaciju teritorija i njene postupke ograniavanja. Deleuzeovski koncept nomadske nauke, kao onaj koji se
kretanjem suprotstavlja namjeri drave da uspostavlja kontrolu nad teritorijom
manifestirajui mo nad individuom, problematizira se upravo u parabolinom
uvezivanju amerikog antianarhistikog pokreta 20. i rata protiv terorizma sa
poetka narednog stoljea nakon 11. jula desit e se najvee kontrole kretanja 21.
vijeka. Vlast nad tijelom, i odabir pokretanja, odbijanje da se bude ulovljen u zamku
dominantnog pogleda Drugog (Brik odbija postati autentini Amerikanac), takoer
je nomadski otpor, subverzija ne samo svim petrificitetima, ve i opoj biopolitikoj
paradigmi unutar koje sistem nastoji ovladati pojedincem.52
Stanovnici Hemonovog svijeta opet53 su oni koji dok vode borbu za identitet
u nestabilnoj zoni kulturnog i jezinog preivljavanja destabiliziraju vrste granice, a koji sada u multiplikaciji iskustva i u povijesnom pohodu revizije promoviraju
naspram sopstvene traume i identitetskih lomova diskreditirane pojmove ljubavi,
etike, odgovornosti, brinosti i solidarnosti. U globalizacijskom, asimilacijskom i
procesu vrijednosnog niveliranja, navedeni postaju zaboravljeni, te se pripovjedni subjekt, a opirui se letarginoj automatizaciji sopstvene, okree reafirmaciji
tue ljubavi, kao njezinom obnovljenom konstituiranju. Roman iznova kanalizira
emocije, izvodei ljubav iz hiperdevitalizirajuih fenomena tjelesnosti, hiperseksualnosti i kodirane pseudoljubavi. Bez da tronizira tu emociju (Brikova je ljubavna
melodrama adekvatni pokazatelj) Lazarus otvara prostor za pripovijedanje izvan
zarobljavajueg diskursa politike. Izvan prie o Averbuchu, borbi radikalne i liberalne anarhistike struje (naravno, obje vrlo ideoloke, te time i manipulacijske,
Up. Horvat, Sreko, Kretanjem protiv cirkulacije Kapitala, http://www.sanjamknjige.hr/sajam2008/
index.php dostupno 4.3.2013.
53
Misli se na Hemonov prethodni roman ovjek bez prolosti (u bosanskom izdanju ili prevodu, 2005.),
te zbirke pripovjedaka: ivot i djelo Alphonsea Kaudersa (1997), Pitanje Bruna (2004) i Ljubav i
prepreke (2008).
52
pa se a pro po kazanog treba prisjetiti Reitmanovog govora povodom Lazrusove

smrti)54 odmotava se pripovijest o ljudskoj rtvi. Dakle, ta sa tim ivotima unutar
povijesnog ludila, globalnih kretanja, migrantskih premjetanja? Gdje se nastaniti,
odnosno kako projecirati sopstvo u neprestanoj borbi sa samim sobom i drugima,
gdje iznai, u agonu deteritorijalizacije prostor ivljenja? Lauarus odgovara: u zaboravljenim vrijednostima. Radi toga Briku je potrebna pria (o drugom/za drugog), jer, ponovo ispisujui nju, on svoje vlastito iskustvo otvara za novi poetak i
reanimaciju.
Multiplikacija iste misli o kui koja se konstituira tamo gdje neko primijeti
tvoje odsustvo, izgovorena u dupliciranim hronotopima Brikovim i Lazarusovim
fokusom konstruie jedan okrepljujui horizont nade, prostor koji nije iskljuen
iz povijesnog zla, ali mu nije ni u potpunosti podreen u smislu da najezda istorijskog sveta (H. Bhabha) nije nuno gubitak kredibiliteta onog intimnog. Naravno,
kua Lazarusa Averbucha nee sasvim umai historijskoj zamci, i ona (moda) jeste
itljiva kao mjesto u obezdomljenosti u koje su tri puta provalili veliki dogaaji
sveta55 zaposjevi dom hiperbolizmom historijskog represivizma: invazija vojnika u kuu djetinjstva Olge i Lazarusa u doba pogromake akcije u Kiinjevu, te nekoliko godina poslije antianarhistiki progon u Chicagu, koji e okonati traginom
Lazarusovom smru. Ali Olga Averbuch naspram povijesnog dogaaja odabire subverziju dominantnog sistema, koristei se njime da bi osmislila taktike mogueg
preivljavanja. U onom momentu kada odabire ivot za Isadora oskrnavivi svetost
smrti i ritual sahranjivanja, ona o(s)tvaruje opstanak u iznaenom smislu egzistencije za drugog. Ujedno, mogunost da se izvede gesta simbolike, ali i izravne
desakralizacije proteira njenu unutarnju ispolitiziranost ideologijom. Sakralno
je ovdje tek metonim ideolokog unutar ijeg oznaiteljskog kruga ovjek oscilira
izmeu prirodnog i politikog. Na crti njihovog dodira i proimanja praktino je
nemogue uspostaviti ravnoteu (to pokazuje Agamben od Aristotela preko nacizma, totalitarizma i potonjih neoimperijalnih strategija), osim ako egzistenciju ne
situiramo u taktikama preivljavanja.
Za razliku od epohe pred-modernog koja je nespoznatljivost i nepreglednost
prostora kompenzirala u utopiji transcendentalne vjenosti, ili epohe prve moderne (Giddens), kada lokalizovano mjesto biva smijenjeno prostorom nacionalne drave, epoha post-modernog drutva (ili preciznije prema Giddensovoj tipologizaciji
Na brat Averbuch postao je rtva neznanih kraljeva republike, Reitman nastavlja, rtva andara
i erifa imune klase. istih tenji i motivacije, lik Lazarusa Averbucha nadvio se nad naom
zaguujuom drutvenom egzistencijom. Nisu propustili niti jednu mogunost da ga prikau kao
nisko, podmuklo stvorenje, zato to se ova nacija mora uljuljkati u uvjerenju da su samo najnia
ljudska bia ta koja su nezadovoljna. A brat Averbuch je vie nego neduan. On je muenik. Da je
neko u tom trenutku uao i rekao Reitmanu da je Lazarus Averbuch napolju, iv i zdrav i sretan,
bilo bi mu svejedno, misli William P. Miller. Samo bi nastavio priati o njegovom muenitvu, jer je
mrtvi Lazarus daleko vrijedniji i korisniji ovoj vatrenoj predstavi. Nikome u ovoj sobi on ne fali. Up.
Hemon, Aleksandar, Projekat Lazarus, Zagreb: VBZ, 2009, str. 100/101.
55
Baba, Homi, Smetanje kulture, Beograd: Beogradski krug, 2004, str. 45. Bhabha ovdje pod dogaajima
sveta podrazumijeva ropstvo i apartheid aludirajui na roman Voljena (Beloved, Toni Morrison).
54
druge moderne), obiljeena je prekoraenjem granica nacionalnih drava pomjerajui ih ka jednom globalnom transkulturnom prostoru razmjene. Meutim, ini
se, a kako ispravno sugerie Pavle Milenkovi, pozivajui se na Giddensa, Leontisa
i Bjelohradskog, da je nekadanju proustovsku fenomenoloku utopiju potrage za
izgubljenim vremenom (ne)uspjeno zamijenila potraga za izgubljenim prostorom. Odnosno, potreba da se taj prostor sauva, da mu se da lokalna mjera u odnosu na delokalizaciju lutajuih subjekata, potreba da se on ponovo izmisli, da se
konstruira, ili pak da se kreira iznova zaboravljeni zaviaj, najdosljednije ukazuju
na potragu za samim identitetom. Proces iskorjenjivanja, o kojem govori Giddens
u Posledicama modernosti donosi razdvajanje prostora od vremena u epohi moderne naglaavajui konstruktivistiki karakter identiteta, a heterotopijski karakter
drutva onemoguava da taj konstrukt bude smjeten u prostor kao mesto sa
trajnim i vidljivim granicama.56 Odnosno, druga moderna operira lokalnim-mjestom kao premjetajuim identitetom unutar globalnog prostora. Uhvaeni izmeu Scile neprestanog kretanja [konotacije na Brikovu privremenu nastanjenost na
jednom i boravak na drugom prostoru] i Haridbe titee elje za korenima, [Brikova potreba da se vrati tamo gdje mu je srce] mi se kuimo sa svaim to moemo da
ponesemo.57
Dakako da se navedeno ne moe sasvim dosljedno implementirati na dekodiranje Hemonovog teksta, budui da je Brikov povratak domovini privremen, tek
meustanica koja e otvoriti naraciju za dalju projekciju identiteta preko fenomena putovanja, ali melanholija upisana u sam proces kretanja, melanholija koja ga
inicira, ve inkorporirana Brikovim pogrenim itanju tune kao tuge, nagovjetava moda ovu tvrdnju Bjehloradsko identitet se moe iznova osmiljavati preko
svoje strategije ne(is)korjenjivanja, ali istovremeno on batini arhainu potrebu za
potvrdom sopstva ak i u takama kolektivnih irina:
Lik bez rukava se u unju provukao ispod rampe, doslovno je dodirujui vrhom glave. Proao je dovoljno nisko da ga graniari ne vide, zatim se
uspravio i leerno odetao desetak metara dalje (...) Meni je to bilo krajnje
fascinantno i ohrabrujue, njegovo nepotivanje meunarodnog zapravo, svakog zakona, njegovo odsustvo straha prema naoruanom, uniformisanom autoritetu. Ja se nisam usuivao ni pomisliti na takav poduhvat,
zato to su postojala mjesta na koja sam morao otii i na koja sam se
morao vratiti. (PL, 145/146) (istakla M. B.)
Naravno, idealna je u ovom prizoru, ali jo nemogua s obzirom da je izrazito partikularana, pojavnost ovjeka koji granicu ignorira. Njega Brik posmatra sa
zaviu, budui da je sm jo uvijek limitiran potrebom da definira svoje mjesto,
uprkos sekundarnoj narativnoj liniji interpretacija na kojoj se ono ini moguim i
saznatljivim tek u njegovoj stalnoj promjenljivosti. Meutim, romani poput HemoMilenkovi, Pavle, Granice regiona: heterotopija i identitet. Epistemoloki aspekt, u Socioloki
pregled, vol. XXXVI (2002), no. 1-2, str. 215.
57
Ibid, str. 214.
56
novog Lazarusa e razotkriti da u stvari i nije opasan osjeaj biti kod kue, opasno
je to biti nuno upisati u esencijalizirano kui. Naprosto, kua je tamo gdje neko primijeti tvoje odsustvo. Konsolidacija je postignuta na ravni supstitucije drave domovinom, a u varijanti privatno-intimne spacijalizacije, domom.
U ovom presjeku roman iz 2009. gradi ekvivalentne spojeve sa romanima Mee Selimovia iz 60-ih, odnosno 70-ih godina XX stoljea. Naime,
u ovim romanima, kako se pokazalo, subverzija prostornih praksi (poput
Hasanovog kretanja ili Ahmetove intimne izolacije) nije do kraja izvedena
naspram kolektivistikih referentnih sistema, budui da dospijeva samo do
granica totalitarne drave, da bi se ideja nadindividualnog pozicioniranja
u prostoru kompenzirala u (esencijaliziranoj, ali proienoj) spacijalnosti
rodne grude, odnosno zemlje.
Meutim, dok ovi raniji romani i dalje tee aproprijacijskim narativima ( jednostavni prirodni ivot zo jo se od Aristotela suprotstavlja dobrom ivotu bos,
koji obiljeava sferu politikog)58 i nisu spremni napustiti skromno uporite koje
je stvorila zajednica kultura, jezika, obiaja,59 ovi potonji vide u dijalektici umjetanja i razmjetanja mogunost da se odupru vulgarnoj manipulaciji pojedinca
strategijama nadzora i biopolitici savremenog doba. Nadalje, dok prvi smjeraju
istraiti mogue spone pojedinca sa kolektivnim pozadinama (ne vie totalitarna
drava, ali da autentina zajednica!), ovi drugi subverzivni su kako prema vezama,
tako i prema bilo kakvom obliku trajnog identiteta: ni grupni koji e apsorbirati
individualni, ni individualni koji destabilizira sopstvo naruavajui u narativnim
igrama pouzdanost znanja o njemu (sebi). I dok ta (ne)pouzdanost dervia (Dervi
i smrt) poduava etikoj stabilizaciji, likovi u Lazarusu uope ne tragaju za njom,
budui da se etiki imperativ revidira preko alteritetnog povijesnog iskustva. Usvajanje povijesne drugosti, (U. Eco, a u Projektu Lazarusu Brikova reskripcija Averbuchove pripovijesti) odnosno rizomatini lateralniji spojevi narativa impliciraju
u kolikoj mjeri subjekt vie ne vjeruje u ucjelovljenje prostornog-vremenskog Ja,
a u kolikoj paradoksalno demonstrira promjenljivost i dispoziciju u kojoj se to ja
nadaje stvarnim i postojanim.
I dalje se na pitanje kua? odgovara fleksibilnijom naracijom sedentiranja i integrisanja, tako se ne odupirui zamci globalizacijske ambivalentnosti, njenom svojevrsnom simptomu koji naspram promovirane
bezdomnosti, situirane paradoksalno u sveobuhvatni konvergentni homogenizirajui identitet, generira (iz egzilantsko-migrantske vizure, dodue, lagodno osloboene nacionalistikih dekompozicija lokalizovanog,
rigidnog identiteta zajednice) ponovnu udnju za konkretnim domom
izvan simbolikih fikcija koje mu priskrbljuju sve etnike, obavezujue i
Up. Razgovor s talijanskim filozofom Giorgiom Agambenom, http://blog.dnevnik.hr/print/
id/1625328228/razgovor-s-talijanskim-filozofom-giorgiom-agambenom.html (dostupno,
8.11.2013.).
59
Said, Edward, Razmiljanja o egzilu, u Zarez, dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja, Zagreb,
25. februar 2005, godite VII, broj 149, str. 24., pdf.
58
determinirajue naracije. Iako lik Brika zadobiva svojstvo aktanta, tj. subjekta u funkciji povratka, ovakvi romani, demistificirajuim taktikama,
erodiraju (razvlauju) ortodoksne dravne, etnike, nacionalne autorizirajue identitete, demonstrirajui kako se tek nakon krajnje distopijske
naracije moe kodirati nova ideja teritorijalizacije: Bio sam negdje; konano sam stigao u Sarajevo. (PL, 221)
Izvori:
Selimovi, Mea (2004): Dervi i smrt. Dani.Sarajevo.

Selimovi, Mea (2004): Tvrava. Dani. Sarajevo.
Luki, Vitomir (1989): Hodnici svijetlog praha. Svjetlost. Sarajevo.
Hemon, Aleksandar (2009): Projekat Lazarus. VBZ. Zagreb.
Literatura:
Baba, Homi (2004): Smetanje kulture. Beogradski krug. Beograd.

Bart, Rolan (1971): Knjievnost, mitologija, semiologija. Nolit. Beograd.
Balar, Gaston (2005): Poetika prostora. Alef. Gradac.
Bauman, Zigmunt (2009): Fluidni ivot, sa engleskog preveli Sinia Boovi i Nataa Mrdak. Mediterran Publishing. Novi Sad.
Bauman, Zygmunt (2009): Postmoderna etika, sa engleskog prevela Dorta Jagi. AGM. Zagreb.
Bojm, Svetlana (2005): Budunost nostalgije. Geopoetika. Beograd.
Certau, de Michel (2003): Invencija svakodnevice, prevela Gordana Popovi. Naklada MD. Zagreb.
Horvat, Sreko: Kretanjem protiv cirkulacije Kapitala, http://www.sanjamknjige.hr/sajam2008/
index.php? , dostupno 4.3.2013.
Kazaz, Enver (2004): Bonjaki roman XX vijeka. Zoro. Zagreb Sarajevo.
Kazaz, Enver: Prizori uhodanog uasa, www.ceeol.com/aspx/getdocument.aspx?logid=5&id , dostupno 4.3.2013.
Levinas, Emanuel (1999): Drukije od bivstva ili s onu stranu bivstvovanja, sa francuskog preveo
Spasoje uzulan. Jasen. Niki.
Loretoni, Anna (2006): Identitet i priznanje, u Identitet i politika, (ur. Furio Cerutti). Politika
kultura. Zagreb.
Lotman, Jurij Mihajlovi (2004): Semiosfera. U svetu miljenja. ovek tekst semiosfera istorija. Svetovi. Novi Sad.
Lotman, Jurij M. (2001): Struktura umjetnikog teksta, prevela Sanja Veri. Alfa. Zagreb.
Milenkovi, Pavle (2002): Granice regiona: heterotopija i identitet. Epistemoloki aspekt, u Socioloki pregled, vol. XXXVI, no. 1-2.
Pai, arko (2009): Zemljovidi za lutalice: nomadizam i kaos kraja povijesti, u Sarajevske sveske:
Nomadizam, br. 23-24. Mediacentar. Sarajevo.
Riker, Pol (2004): Sopstvo kao drugi, s francuskog preveo Spasoje uzulan. Jasen. Beograd.
Rushdie, Salman (1991): Imaginary Homelands: Essays and Criticism 1981 1991. London: Penguin.
Said, Edward (2005): Razmiljanja o egzilu, u Zarez, dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja.
Zagreb, 25. februar, godite VII, broj 149.
Vahtel, Endru Baruh (2001): Stvaranje nacije, razaranje nacije: knjievnost i kulturna politika u
Jugoslaviji, preveo sa engleskog Ivan Radosavljevi. Stubovi kulture. Beograd.
Vajt, Kenet (1994): Nomadski duh, prevele sa francuskog Jelica Mihaldi i Bojana Mikovi. Centar za geopoetiku. Beograd.
Nirha Efendi
Rosa damascena in Bosnia Argentaria
Sudbina me donese u jedan bogati ruinjak. Kako sam se tamo nala ni sama
vam ne bih znala rei, ali eto, nala sam se, u udu udei se ljepotama oko sebe.
Imadoh tamo jednu lijehu, a u njoj sve same rue ulbeeerke. Obraivala sam ih
i ureivala priljeno; donosila nove sorte, kalemila na postojee; pokazivala svima
i divila se svojim ruama neobinog latinskog naziva, a koje sam dobro poznavala
odnekud ranije, zajedno sa dobronamjernim gostima. Mnogi su dolazili u moj vrt
da vide to udesno cvijee; nerijetko se zaustavljali due nego li su planirali uivajui u bajkovitom prizoru, miomirisnom zraku i plodnoj berbi. Sve drugo oko mene
bijae sasvim prosjeno i svakodnevno; obian ivot sa svim nevoljama i radostima
uz vjeiti strah od gubitka i siromatva. A ruinjak eh, on mi je ulijevao posebnu
snagu: bio je, zapravo, moj izvor radosti i ivota, uinio me ponosnom, a ponos je
veoma zahtjevno osjeanje. to sam bila ponosnija na ruinjak, moja odgovornost
prema njemu se uveavala.
Da budem posve iskrena, nisam se ba dobro razumjela u ponos neprestano
sam se ustvari pitala ta li je to ponos: da li se to tako naziva ono mukotrpno stanje kada neto potrebujemo, a ne moemo niotkog da zatraimo ili, moe biti, da
je ponosan onaj koji ne eli pobjei pred tekim zadatkom ili ponienjem, ili je ponosan onaj koji ne pristaje ni na kakvu nagodbu ili neto sasvim tree. Kako god da
premislim, ponos mi se inio besmislenim pred pukim preivljavanjem, a s druge
strane, ovo naporno osjeanje nametalo mi se kao nesavladivo teka prepreka pred
mojim tenjama da ivim bezbrino i lepravo. Pomislih da nije ruinjaka, ne bi
bilo ni ovog napornog ponosa, ali ne bi bilo ni ljepote i ivosti, ne bi bilo ni radosti
i miomirisa: bila bih tuna i usamljena, tek tad bi sva druga ivotna borba izgledala
poprilino ogoljeno. Ovaj ponos me uio da ne pruam ruku olahko, tjerao me da
se sama pozabavim rjeenjem kad se naem u kakvom tjesnacu, da u svojoj glavi
naem tajnu i put do izlaza; da uvijek i najprije sama poduzmem sve to mogu. A zatreba pomo svakome i ponosnom i poniznom; i bogatom i siromanom; i lijepom
i runom i naivnom i mudrom.
Zbog ponosa radila sam neumorno. Bila sam krajnje predana svemu to sam
ve znala da uradim, a toga nije bilo malo, a zatim i onome to tek trebam da nauim
kako se radi, ega je uvijek bilo beskrajno mnogo.
Najednom se moje mirisave rue naoe u nevienoj opasnosti, a cijeli vrt napade opaka bolest pepelnica. Naoh se u muci i panici ne znajui u prvi mah ta mi
je initi. Ruinjak bijae ono najljepe od ivota to imadoh, nije ni mene bez njega, pomislih, moram se boriti kako znam i umijem da ga spasim i sauvam! S druge
strane, onaj ponos se sve ee protivio mojim odlukama i donosio mi dodatni nemir. U tom razmiljanju sjetih se ovice Aske kada se nala u nevolji i sjetih se kako
ni Aska nije sluala ponos, nego je plesala zbog iskonskog nagona da traje i to da
traje iva i zdrava. Ja sam takoer, kao i ovica, kao i svi drugi, naprosto imala elju
da ivim; a moj ivot i srea bijahoe mogui jedino u ruinjaku meu ulbeeerkama koje zahvati nenadana bolest. Ali ta sad, kako da naem izlaz iz ove muke,
zamiljala sam i panino vikala u pomo, golim rukama skidala uljeza, pravila razne
pripravke od onoga ta sam imala i zalijevala ih, borila se sa sve jaom napasti i ekala da se dogodi udo.
ekala sam dugo. Moj ponos takoer se nae na nevienom udaru. Najzad, odluih da se posvaam s njim i raspitam za mogui lijek kod neznanaca. Rekoe mi
da postoji spas jedino meu lanovima porodice Cappa caeruleus, a oni mi bijahoe
sasvim strani. Pomislih da nemam drugog izlaza; ali ne dooe ni oni odmah. Zapravo, ne dooe sve dok surova boleina ne spali skoro sav ruinjak. Najzad se
pojavie i ponudie mi nagodbu. Rekoe mi da e se oni nadalje brinuti za preivjele
rue pod uvjetom da im predam sve bespotrebne pripravke kojim sam ih lijeila, jer
tu su sada ugledni strunjaci i spasonosni iscjelitelji. Teka srca pristadoh, a ponos,
eeh ponos, kako sam samo naivno vjerovala da znam dovoljno...
Pokupie sve moje ilade, a zatim nakratko nestadoe. Sa njima se, kao nekim
udom, poe povlaiti i pepelnica. Najzad se iscjelitelji ponovo pojavie sa neobinim klompama na nogama. Ono malo preivjelih ulbeeerki poe cvjetati, a ja
konano osjetih mrvicu dugo prieljkivanog mira. No ne potraja dugo.
Ubrzo zatim Cappa caeruleus u klompama objavie ponovnu najezdu pepelnice i saoptie mi da nema vie nikakvog spasa za moje mirisave rue. Osjetih prevaru i mukotrpan bol te nevieno ponienje. Zaboga, ta sam uradila, ta sam sebi
uradila! hroptala sam u dubokom oaju. Uz stranu bolest cijeli vrt zahvati najezda velikog povodnja. U tom sluujuem vrtlogu posvuda odjekivae samo krici, posve neujni pred silovitom vodom u kojoj se utapala itava vrsta rue nazvana Rosa
damascena, tamo negdje u udesnoj zemlji koja se zvala Bosnia Argentaria. Uzalud
bijae i glasova i slika i ponosa i sree i nevolje i straha i hropca i elje i oaja i borbe
i vriske i panike i miomirisnog ruinjaka sve odnese veliki povodanj!
Dugo je vladao muk. U proljee osjetih kako sam ve oronula starica bez igdje
ikoga, a na mjestu moga ruinjaka ostade samo nanos, duboko uzrovljen. Pooh
razgrtati nataloeni mulj i ugledah kako se posvuda oko mene, u razrovljenoj crnici, nalazi korijenje ulbeeerki. Umorena, upitah ima li ikog i nikog blinjeg ne
bi osim onog napornog osjeanja ponosa, koji me povue na povrinu ve stegnute
zemlje. Ugledah kako se iz pijeska ponegdje promaljaju mladi i soni izdanci i ja
iznenada dobih neobinu snagu i volju da ponovo podiem ruinjak. Tako moj rad
ne prestade nikada. A ponos, eeh ponos njegov doivotni uvar ostade tek jedan
od rijetkih strahova koje je priznavao: bijae to strah od nerada.
Iva Beljan
Poezija
Nebo
Odavde
nebo je duboki ponor
u nj padaju elje, strahovi i enje
u njega nas vode prepobone tenje:
samo punina
i samo teina
Odatle
nebo je beskrajan prostor
na njemu nema slika naih udi
na nebu nema ni bogova ni ljudi
samo praznina
samo vedrina
Leptir
U ahuri skriven eka
u ljuturi sklopljen raste
u opnici svijen zrije
i spava godina sto
dugo
i strpljivo
I ne zna da eka trenutak
kad ruke su teke i bole
kad tijelu je tijesno i mrano
kad zrak se udahnuti mora
Tama te tjera da bjei
od muke ljuturu lomi
ivot te tjera da ode
i leti za jedan dan
lagan
i beskrajan
Sjeme
Prestalo si rasti.
Disanje si ustavilo
i srce usporilo
koljena si presavilo
i ruke preklopilo
glasove si utialo
i oi zaklopilo
u sebe se zatvorilo
jer strah te je
da e pasti.
eljelo si rasti.
Svjetlo te je dotaknulo
iz opne si povirilo
odmah si se povratilo:
kad se zemlja razmaknula
ti pomisli
da e pasti.
Sjeme
Mene teki pokrov pokriva
od sna
Teina me vue
da spavam
dubina me vue
da sanjam
Mene tamni pokrov prekriva
od tla
Praznina me zove
da poem
visina me zove
da krenem
Mene tanka opna odvaja
od dana
Vrijeme je ova mrena to me dijeli
od toga da spavam
ili klijam
Feniks
Ja e sagorjeti
u njemu e oganj buknuti
ja e izgorjeti
i moje
to e se uzdii
iz pepela
to e uzletjeti
iznova
to se i ne raa
ponova
jer ve je ovdje
Put
Ja krim jedan put
ispred sebe
i ne znam je li dug
jer sve se oko mene stee
Ja ptim jedan put
sam u sebe
i ne znam je li dug
jer ve me oko vrata stee
Mene grli jedan put
sav u sebe
ide dalje jedan put
preko mene
Ja
Tko je to ja
i to je to ja
i ije je
I kome to kaem ja
i kome to kau ti
vide li
I kako se to
i kada se
i ime se to od njeg ode
I gdje je pak to
i ima li ta
iza ja
Strah
Strah te je ponora
Strah te je obzora
Boji se vikanja
Boji se utanja
Strah te od utvara
Strah i od stvarnoga
Boji se veega
Ali i manjega
Strah te je stranaca
Strah te i susjeda
Boji se kretanja
Al i mirovanja
Ima li ivljenja
Ispod tih strahova
Ili ljudovanja
Ispod strahovanja
Kua
U ovoj kui stanuje jo netko
i ujem ga kako tiho die
beuman je, ne pomie nita
budno prati otkucaje srca
U ovoj kui otprije je netko
osjeam ga kako mirno gleda
ne mijea se, ne prekida nita
tihi svjedok radosti i tuga
Ovu kuu ispunja jo netko
tko e mirno ispratiti mene
zatvorit e prozore na kraju
pogasiti svjetla kada odem
Jagoda Mihajlovska-Georgieva
Drsko crveni karmin

Crni bentli kabriolet, oldtamer 1930, mazno zaseca zamrlo telo ot El erida. Bela pustinja tuniskog juga, uspomena na neko drevno more. Nema peanih
dina. Ni peska. Samo beskrajna ravnica naplaene soli koja se, daleko na horizontu, kroz zamagljenu liniju spaja sa isto tako belim nebom. Rana je zora, bez boja i
bez nagovetaja da e skoro nadoi.
Erneste, dragi, kad bi samo znao koliko sam ti zahvalna to si se saglasio...
ena prua ruku u mekoj, konoj rukavici i neno mu dodirnu rame.
U redu je Med izgovara njeno ime kao i svaki put u trenucima osobene,
nene naklonosti.
Ne kao to je uobiajeno on i najblii oslovljavaju sa Merd, skraujui njeno
ime Merdori, namerno izostavljajui ono r. Odsustvo tog glasa ima ekstravagantnu namenu. U sebi sadri nekakav tajni kod intimnosti, samo njihove, onaj koji je
svojstven branim parovima koji iza sebe imaju decenije i decenije bogatog i harmoninog ivota.
U redu je ponavlja, okreui se prema njoj, nasmejan iako poinjem da se
pitam da nismo pogreili to smo se odvojili od karavanskog relija. Ova pustinja...
pravi iroki luk desnom rukom, drei levom volan. Kakvih li sve nismo videli, ali
ovakvu nikad, zar ne, draga? Toliko smo sami. I prazno je. Bez zvukova. A moda i
zato to je bela, pa kao da me po malo...
...Kao da te plai, jer je mrtva. I tebe je zatekla pomisao da je, u stvari, smrt
bela, a ne crna? ponovo ga dodiruje po ramenu.
Sea li se, jednom... Bili smo previe mladi, boe, kad je to bilo, negde u nekim planinama, padao je gust sneg kroz mlenu maglu, ti si rekao da je za tebe bela
najudaljenija boja. Tek sad razumem ta si hteo da mi kae. Pamti li, Merd?
im kae da sam to rekla alovito njiui glavom sigurno je tako i bilo. Zna
i sam, ja toliko mnogo, i sve vie, zaboravljam, Erneste. Da nema tebe... odjednom se
energino podie iz dubokog sedita. Pogledaj dragi, izgleda da sam tada bila u pravu! upuuje svoj pogled kroz beskraj. Ne mogu da ga spazim. Sve je toliko daleko
daleko belo. Umrtvljeno, osmatra izvesno vreme nagnuta iznad oferajbne, dlanovima zaklanjajui oi. Crni, dostojanstveni bentli napuderisan tankim slojem slane
praine, mazno klizi po tesnoj, kao iscrtanoj liniji pravog puta, kroz srce bele pustinje
ot El erid. Nema nikoga ko bi uo njegovo ravnomerno brujanje. Niti video njih
dvoje. Nju, nesumnjivo nekad strasno privlanu, a sada, neobino za kasni uzrast, ivahno lepu enu. Njena srebrnkasta kosa ukroena u modroj marami i tamne, velike
naoari za sunce, platnene pantalone sa irokim kaiem stegnutim oko njenog vitkog
tela, koulja sa podvijenim rukavima, meke cipele do glenjeva. I njega, sa svetloplavim, svilenim alom leerno vezanim oko vrata, sa kaketom nisko navuenim iznad
gustih, pobelelih obrva, koji baca senku preko njegovog lica, toliko oigledno, ak napadno otmeno. Lice mukarca u koje je duboko utisnut porodini ig plemenitosti.
ute.
Oseam se kao siroe kae ona odjednom, uvlaei se u sedite. Evo ga,
to muno oseanje ponovo poinje da nadolazi. Opet tvoj otac, draga? neno se
naginje prema njoj. I opet onaj daleki deseti april?
to vie starim to sve ee mislim na oca. Zar nije glupo, ali mi sve vie nedostaje. I ne samo on. Moje detinjstvo ovde, u ovoj zemlji, ega, more... krupne zvezde,
noi koje miriu na miroije... sve to... Da, Erneste, svaki put isti deseti april.
Znam, znam... tvoj sedmi roendan. I tvoja opsesivna elja da te odvede u
belu, slanu pustinju.
To je trebalo da bude obeani poklon. Izvini, Erneste, toliko sam ti puta ovo
ve ispriala. Izjutra, pred sami polazak... oh, ta nesnosna strahota!... ekala sam
ga na tremu, ekala, a moj se otac nije probudio. Zauvek je zaspao. Ubrzo smo ja i
majka napustili Tunis i vratili se u Birmingem.
Ali, evo sada, na tvoj sedamdeseti roendan ja ostvarujem njegovo obeanje.
Oboje smo sada sred ot El erida. Zar to nije prekrasno, Merd!?
Liio bi na tebe da je doiveo tvoj uzrast paljivo se zagledava u njega kao
da ga njene oi vide prvi put. Takvog ga uvam u seanju. Isti ti svih ovih godina. A
kako moe da se pamti neto to se nikad nije dogodilo, kai mi Erneste, da to nije
moda previe...
udno!? Merd, draga, zna i sama, oduvek je s tobom sve bilo previe udno.
Zapravo udesno milo joj se osemehuje. Devojko moja, vreme je da prestanemo
da se udimo. Moda samo da zahvaljujemo gleda gore, visoko, ak iznad neba, jo
uvek sasvim belog.
Potom ponovo ute.
Sve tee podnosim ove iscrpljujue vonje, misli on, nostalgino se vraajui
na hiljade kilometara relija oldajmera izvoenih svukud po svetu, jo od vremena
kad su bili mladi, sve do sada. Misli o njegovoj Merd, lepotici, najprivlanijoj eni
iz ekskluzivnih klubova zaljubljenika u stare, skupocene automobile i svaki put,
ako moe tako da se kae, najneukroenijoj... Obino suvoza, ponekad i sama za
volanom, kad bi kapriciozno poelela da zamene mesta i to, kao za belaj, kad god
god naiu najopasnije deonice, a on nikako ne uspeva da je razuveri... Molim te
Erneste, samo nekoliko milja, ma, proklinjem te, ne pritiskaj previe papuicu za
gas... Uostalom, jedino zbog njene divlje strasti prema prema takvim relijima, i njegovoj prema njoj, on se mirio sa dugim i esto rizinim putovanjima po svetskim
bespuima. Inae, ne bi se ni pomerio iz svoje fotelje kraj prozora, sa raskonim
pogledom na njihov ogromni, tihi vrt... ali Merd, ona, nikad ukroena... Razmilja
sa zahvalnou i o njihovom bentliju koga su od milosti nazvali Starac Ben, koji ih
nikad nije izneverio. I usput, kradimice i od samog sebe, pomilja na vlastito, najvee izneveravanje, na dan kad e morati da joj kae: Draga, oprosti, bojim se da je
ovo na poslednji reli.
Merdor ne misli ni na ta. eka zalazak sunca.
Oboje istovremeno ugledae, ne prvi sunani zrak, ve jedinstveno crno zrnce meu svim nebrojenim belim zrnima soli u pustinji ot El erid. Negde, veoma
daleko na horizontu, polako, pribliavajui se, ono se pretvara u taku, pa se proiruje, uveava se, i sve vie i vie uobliava u mali ator razapet ukraj puta. Beduinski
ator, od onih na koje su retko nailazili kroz pustinju, nikli niotkud, daleko od bilo
kakvog naselja. Takorei u bezumnom oseanju to ih uopte ima na ovom mestu,
zajedno sa nekoliko kamila i njihovim jahaima.Sasvim improvizovane tezge za
prodaju sitnica. I skupa sa pitanjem, na koje su, takoe, neretko nailazili kroz pustinju, da moda sve ovo nije samo fatamorgana.
Ovaj ator nije.
Starac Ben se zaustavlja. Izlaze. Nekoliko parova oiju mrzovoljno prate svako
njihovo kretanje. Niko od beduina ne uri da im prie. Velika je pustinja. Male su
mogunosti da neki putnik zaskita u njoj i jo manje, da naie na ovakvu ponudu, a
da je ne momoie. Svee voe, voda u flaama, ilimii od grube vune sa arama u
zemljanim bojama izatkanim od Berbera, meke marame oko glave i preko lica koje
tite od pustinjskih vetrova, runo izraeni komadi nakita, svega ima na tezgi. Prividno su nezainteresirani, po svemu izgleda tako, jer, zapravo, samo usputno prodaju ovakve sitnice. Oegleno trguju solju. Oko njihovih atora ima prilino dubokih iskopa, velike crpaljke i celo udo vrea i koeva pored kamila.
Proetau kae Merdori, proteui se kao maka.
I nije neko mesto za etnju, draga sa uzdranom uznemirenou posmatra

pustinju i nju... strunu u njenom telu, od nje strahuje, od nje koja se napinje i samo
to se ne otkai.
Belo od praznine protee se dalje,u pravcu gde ona ve kree. Prema beskraju.
Ne idem daleko dobacuje mu iza lea, lagano zakoraujui.
Da malo poistim Starog Bena i odmah produavamo kae on tek da neto
kae. Ne da bi je pokolebao, dobro je poznaje, uzalud je sve kad ona neto naumi da
uradi.
Merdori se okree. Samo jednom. Vidi kako beduini znatieljno opkoljavaju automobil, gleda i Ernesta, tek to je poeo pedantno da brie prednje staklo sa
setom mekih krpa i suneria. I ona, razume se, isto tako dobro poznaje njega,
njegovu zauujuu sistematinost, to e potrajati, kae sebi, sve dok ne vrati sav
sjaj bentlija. Imam dovoljno vremena da odem to dalje, zagleda se u zavodljivu
belinu, pa odmie urno. Takorei tri.
Pustinja sipkavo, sitno krcka ispod njenih stopala, enjivo joj se podavajai,
kao da je ekala na nju dugo, jako dugo. uje se samo zvuk soli koja se roni od otrog
koraanja. I uzdah isto tako. Malo zatim, ni to. Staje. Muk je tako dubok pa vlastite
misli postaju preglasne. Uobiajene, banalne misli koje jedna za drugom, pa ak i
u celim nizovima, poinju da se ratrkuju kroz beskonanost beline. Otud, pak, iz
pravca nepregledne linije horizonta, pristiu druge, naizgled nepoznate, ali jo pre
nego to dou do nje, ona ih prepoznaje.
Uspomene se, udaljene odavno, sada, eto, vraaju
Glas guvernante, na francuskom, iza komarnika kuhinjskih vrata, mademoiselle
Merori, tako su je zvali u Tunisu, sa mekim , umesto tvrdog d, pristigao je onaj
momak iz Tamerza oaze, donosi vae urme. Kae, prolog puta ste mu naredili da ih
vama lino proda, i nikome drugome. Je li to tano? Da mangup ne lae? Ui u mu
iupati ako me prevari, teko njemu. Moete li da ga primite, ili da ga ja isplatim?
Brzi koraci, njeni, male gospoice Merd, u prolaenju kratak pogled u veliko prozorsko staklo na tremu, sve je u redu, duge pletenice sasvim uredne, haljina ne ba toliko,
jer je upravo mesila kolae od blata u vrtu, ali nije vano... Pljucnu u dlanove, izbrisa
ih tako, ah, da, tre se, karmin! Nae ga u depu, premaza usne gore-dole. I ponovo
guvernanta, izvukla je u meuvremenu glavu iz komarnika, mademoiselle Merori,
ovoga puta strogo, prekorno, pogledajte se na ta liite! Na klovna! Sramota! Opet
se igrate sa crvenim karminom vae majke, a!? Takorei tranje, potom, preskakanje niske ograde, pa isprekidanog daha, evo me, dola sam... Bonjour mademoiselle,
specijalno za vas ubrao sam ih jutros, pre izlaska sunca, da budu svee u ovoj egi.
Nekoliko sati jahanja treba dovde iz Tamerza oaze. S, il vois plait, dodade joj snop
lastara nanizanih bledunjavim, zeleno-rozikavim plodovima. Ba ovakve volite, jo
uvek nedozrele, krckave, zar ne? Ona izvue iz depia ve spremljenu banknotu, je
li dovoljno!? i otkide jednu od vrih, sveih urmi. Momak odreno klimnu glavom.
Treba li jo koliko novca?, urma se sono izdrobi meu njenim zubima. Ne treba, nije
skretao pogled sa nje. Poklon za vas od mene. Zato?, koketno ispui mala ustaca,
pa mangupski otpljunu semenku. Da bi me voleli, zato. Pocrvene. Ne on. Gospoicu
Merd obli rumenilo sve do korena pletenica, ak su moda i one pocrvenele. Milo, toplo rumenilo koje nije iskljueno da ga ona nije ni osetila. Ali on jeste. Pogleda je vrlo
drsko u zenice. Vrlo drsko. Pa spusti pogled na njene usne premazane crvenim karminom. Lepo vam stoji, ne izgovara, ali njegove tamne oi, kafene kao sasvim zrele urme,
zaiskrie bletavo. Za glavu je bio vii od nje. I duplo stariji. To mu je omoguavalo
jednu vrstu prednosti, iako je tamnopiti beduin, bio od onih najsiromanijih, a ona
bela gospodarica, bogata kerka engleskog diplomate. Zatim joj se pokoloni u znak
pozdrava, da idem, ree, ili ete i ovoga puta poeleti da vam priam... nasmeja se...
da vam kvarim francuski... pa e vam se guvernanta naljutiti? Nikako da vam dosade
moje prie, ma sher mademoiselle, a? Razume se da hou, kapriciozno zgrabi njegovu
ruku. Priaj mi o beloj pustinji ot El erid,o tvojoj brai koja kopaju so, o vaoj oazi,
o malom, zelenom jezeru, o potoku vodopadu... nita nemoj da preskae, ni izvor na
vrhu brega nemoj da zaboravi, je li jasno?, naredi mu otro, vukui ga prema tremu.
Otrije nego to bije njeno srce, i mnogo otrije od onog mekog, neimenovanog treptaja, unutra u najdubljem delu due. Tuno-nean do rasplakivanja. Tuno-radostan
do rasplakivanja. Velik kao nono nebo. Oseala ga je tako svaki put kad bi on doao,
a jo snanije kad bi odlazio, a najsnanije dok ga je ekala da ponovo donese svee
urme. Gospoica Merdori nije znala ta je to, tako veliko. Jo uvek je bila malecna.
Ali je znala da ba zbog njega taj trepet, a ne zbog urmi, i kad spava i kad je budna,
sanja dan za susret sa slanom pustinjom. Obeani poklon od njenog oca za njen sedmi
roendan.
Iscrtava se preko bele ravnice, nestvarno izduena, prozirna, jedva da je senka.
Mora da je moja, pomilja Merdori, nema nikoga drugog ovde osim mene. Gleda
naokolo. ini joj se da gleda sopstveno telo kako lako lebdi iznad pustinjske povrine. Starca Bena i ator jedva moe da vidi, a lice Ernesta kao i figure beduina uopte
se ne raspoznaju. Izgleda da sam se previe udaljila, kako to?, iuava se. Da, senka
je njena, polazi od samih stipala i stie... Nigde ne stie. Gubi se negde daleko, bledi,
pretapajui se prema zapadu u slano, svetlosno treperenje. Istok je ve spreman za
izlazak sunca. Nebo je tamo nekako podignuto i odailje drugaiju, sjajniju svetlost,
zbog toga valjda i njena senka. Ali, druge, odakle su, sve ove to, evo, nadolaze, ovako pokretljive!? I lica imaju. I glasove. Ona ih ve vidi. Ve ih uje. Nije mi prvi put,
pravda se pred sobom... Merd, draga, zar joj nije ne samo jednom Ernest rekao,
blago tebi, tebi se stalno dogaaju udne i udesne stvari.
Merdori, doi, tvoja te kamila eka!, radosno joj doviknu. Prie mu, toboe bojaljivo, a noge joj klecaju u kolenima.U ustima suvoa. Pljuvaka zgusnuta. Samo
pletenice veselo mau, ta znaju one ta je strah? Prvi put mi je, ne umem da jaem,
ukosi svoje usne. Anelika zna, ne boji se, pomazi malu kamilu po vratu. Vano je da
bude spokojna. Ona e to osetiti. Ako si nervozna, i An, potapa je po leima, i ona e
se uznemiriti, zar nije tako dobra moja Anelika? Prinese dlan njenoj njuki. Njegov
tamni dlan sa nekoliko belih eernih kocki. Ja u te popeti u sedlo, samo se prepusti
meni. Pa je obuhvati oko struka i lako je podie. Lepo ti pristaje bedunska marama,
Merd, poe da je nameta, evo, ovako, usta treba da budu pokrivena, da ti se ne bi
napunila slanom prainom. I prekri oi njom ako zaduva, pogleda je pravo u zenice,
im je smesti na lea Anelike. Misli na neto lepo, dodade osmehnuto, ja u jahati
ispred tebe i sve e biti u redu. Mala Merd nije prestala da misli na neto najlepe.
Na njegove vrste ruke oko njenog krhkog tela u bezvremenom trenutku dok je lebdela
izmeu tla i lea kamile. Na sluajni dodir njegovih prstiju preko njenih usana dok
je nametala maramu. I na njegov pogled, tamniji i od najzrelijih, najslaih, sonih
urmi koje je ikad okusila.
Zatim... dugo zatim, posle sati i sati jahanja, njih dvoje sami u beloj, slanoj pustinji ot El erid, evo ih, stigoe do Tamerza oaze. Oh, zapljeska ona rukama, znai ovo
je moje malo jezerce!, zaroni pogledom kroz zelenu dubinu vira kod kopita Anelike.
Pogledaj Mard, on joj pokaza rukom potok koji se odozgo, sa vrha brega survavao
meu stene, kroz zapenuane slapove. Divlje.
Budalasto. Huno. Na vrhu je izvor, tamo emo ii, s kamena na kamen popeemo
se do njega, veto skoi sa kamile, ali, gle, evo mojih, dolazim!
Braa, sestre, njegova majka, otac i svi ostali doli su da ih doekaju. Naa nova
nevesta, naa nova nevesta!, zapevae i zaigrae oko njih, dok joj je on pomagao da
sie sa Anelike. Sada si moja zauvek i ja sam tvoj, poljivo joj je odvezao beduinsku
maramu. Ovde je na dom. Zar nisam previe mlad za enidbu? upita ga sva ozarena.
Ima da poraste, budalice! poljubi je u levo pa u desno oko. Ali nevesta bez karmina ne
ide. Premai usne s tvojim... onim drsko crvenim i hajde, na ruke u te odneti do urminog stabla, sama da nabere svee plodove. Uze je i svi pooe za njima. Njen trepet,
od onih najdubljih iz due, velik kao nono nebo, tuno-nean, rasplaka se od radosti.
Merdori, draga, nepopravljiva, udi se suzama koje joj klize niz lice. Neka Ernest kae ta god hoe, budalosto je seati se neega to se nije dogodilo.
Boe, sunce samo to nije izgrejalo!, trecnu se, osvrui seprema ve zarumenjenom istoku. A, zajedno emo ga posmatrati... Sigurno brine!, klima prekorno
glavom i energino zakorauje. Pustinja ot El erid koraa skupa sa njom. iri se
i suava. as se sitno mreka njena bela povrina, as se blago talasa. Duboki okean
stian posle bure.
Tano na vreme, draga, samo jo zadnje farove da obriem, da uzmemo malo
voa i polazimo, podie glavu. Pribliilo se izgrejano sunce.
Crni bentli bleska nalik ogledalu. Beduini se ushieno vrte oko njega, kao
pred boanstvom. Prvi put vide ovakav automobil. Ja u kupiti, zavri ti posao
Merdori zastaje pokraj tezge ispod atora.
Nekolicina se strava prema njoj, naputajui razgledanje oldtajmera.
Mali grozd banana, tri-etiri pomorande, samo jedan kokos, molim vas...
Ne, zahvaljujem, jagode neu, previe su krupne, vetaki sazrele, izgleda da
im nije sezona.
Ne razumeju me, sneveseljava se, gde su otile sve moje francuske rei!?, nestrpljivo prebira po seanju. I one koje pronalazi ne moe da vee jednu za drugu, a
kao da je jue bilo kako su joj teno klizile izmeu usana. Prua nekoliko banknota,
sa plaanjem ide lake, uzima voe i zakorauje prema automobilu.
A, urme, gospoo? Hoe ti li moda sveih urmi? Izvolite!
Muk. Ne napolju. Iznutra. Neki njen muk. Duboki bezdan koji odjednom guta
sve Merdorine godine, daleko unazad. Zaustavljen polu korak. Sleenost.
Potom lagano okretanje. Pa strah. Preplaenost da se srce, sklupano negde u
tami grudi, koje topoe kao poludelo, ne raznese samo od sebe na komade.
Kad su ubrane? izgovara na tenom francuskom, podiui velike naoare za
sunce iznad ela. I ko zna zbog ega vadi rukavice. Nedostaje joj vremena da se zaudi
kako ovako odjednom nadolaze zaboravljene rei. Sve vreme koje ima, koje je imala
i koje e imati, zgunjava se u njenom pogledu, gurnutom u oi momka, tamnijim i
od najzrelih, najsonijih urmi koje je ikad okusila. Nije starije od petnaest godina. U
rukama dri snop lastara sa nanizanim, bledunjavim, zeleno-rozim plodovima.
Jesu li svee? Danas u zoru, ni zvezde jo uvek nisu bile zgasle, pred sam polazak ovamo, ubrao sam ih. Inae ne bi izdrale egu. Nije bilo blizu moje oaze, i
prua joj snop.
Tamerza oaza? Veliki treptaj njene due nadolazi kao okeanska plima, pretei da je povue u najvee dubine.
Ah, ne, gospoo smeje se. Tamerza je sasvim mala oaza. Naa je velika,
sa vie naselja gordo objanjava sa nasadima urmi, banana, kokosa. Nekoliko
izvora. Sistem za navodnjavanje. Imamo solanu i asfaltni put, fudbalsko ogralite.
Zove se Tozer. To je najvea oaza u severnoj Africi, mora da ste uli za nju! govori,
govori. Treptaj se na trenutak povlai.
I kolu imamo. Proglasili su me za najboljeg aka viih razreda nije mu neprijatno to je neskroman a, francuski mi je omiljeni predmet.
Treptaj opet nadolazi, jo jae, jo ee.
Izgleda da si ti pametan deak prua ruku da ga pomiluje, pa je naglo povlai, kao da je gurnula u vatru. Pametan i lep.
I vi ste lepi, gospoice gleda je pravo u zenice. Vrelo. Vrcavo. Lepi ste ak i od
vaeg atomobila baca ushien pogled ka bentliju, oldtajmeru. Nikad nisam video
gospou kao to ste vi i ovakav automobil enjivo uzdie. Toliko stari a mladi.
Zacrvenjuje. Ne momak. Gospou Merdori obliva rumenilo sve do korena
kose vezane ispod modre marame. Moda se i kosa skupa sa maramom crveni. Neno, milo, rumeno, to ona svakako osea. Ali on verovatno ne.
Dovoljno? prua mu banknotu, otkidajui jednu od vrstih, sveih urmi.
Momak odreno vrti glavom.
Jo koliko treba? urma se sono drobi meu njenim zubima.
Ne treba ne odmie pogled od nje. Poklon od mene za vas.
Zato?- vrisak iznutra kao da zaustavlja pitanje, da bude izgovoreno.
Ispljuvala je semenku pre nego to je mogla da joj se zaglavi u grlo. Pre nego
to bi se uguila.
Merd, draga, idemo? dovikuje Ernest ve zaseo za volanom.
Dolazim, odaziva se ona. Nikad te nisam zaboravila kae momku i prilazi
automobilu.
Oprostite, pogreno ste se izrazili. Pravilno je da se kae, nikad te neu zaboraviti. Future semple, umesto passe compose, zastaje kraj nje, gvirei u unutranjost automobila. Pomeali ste vremena, gospoo.
U pravu si, pomeala sam vremena suzi kroz grlo, i dole, jo dublje.
Nisam znao da si sauvala francuski Ernest pogleda u nju sa nevericom.
Ja u voziti, dragi. Slae li se? Otvara mu vrata bez da saeka odgovor. Put
je prav, i sa zatvorenim oima bi mogla da vozi.
Samo paljivo. Posipan je solju sitnom kao puder, ne pritiskaj gas, molim te,
klizav je nevoljno se premeta na sedite suvozaa. Ona se smeta iza volana, izvlai mali neseser iz jednostranine fioke, vadi karmin i gledajui se u retrovizor,
strasno nanosi gusti sloj boje preko usana. Ista je kao lak na dugim, negovanim noktima. Drsko crvena boja.
Hvala ti na poklonu kae momku koji je zaneseno gleda dok odvezuje maramu i divlje rastura bujnu, srebrnastu kosu.
Ve u sledeem trenutku, neobino smireno, kao da vie nije ta ista ena, sa
crvenim karminom od malopre, navlai rukavice za vonju.
Njeno tiho zbogom, najposle, gubi se u brujanju oldatajmera. Potom ruka,
Merdorina, koja mae visoko iznad oferajbne, njegova, koja se ve stapa sa belinom pustinje ot El erid i evo ga, sunce koje ve poinje polako da pali so.
Taj me je momak, Erneste... dodirnuo do samih mojih dubina u... osmehnu se
stiano zavodljivo. Oh, zar je jo uvek to mogue, ak i u ovako kasnom uzrastu...
Kakvo budalasto srce, ovo moje, gospode! sa nevericom vrti glavom. Izgleda da
si u pravu, dosta je to se uenja tie. Postoji samo zahvalnost. Zar ne zna ...
Reci, draga!?
Nita zadrava osmeh.
U redu je, Med opet izostavlja glas r iz njenog imena, uzima njen dlan, pa
vrsto, kao da e mu njegova Merdori pobei skupa sa tim dlanom, ako ga malo olabavi, stee ga u svom jo vre. A, da li ti zna... ukoso, kriom je pogledava da
si jutros posebno lepa? I toliko... Da, toliko mlada.
Znam nastavlja spokojno da vozi, tako nasmejana. Ali, sa crvenim karminom, zar ti ne liim na klovna? koketno pui usne, okreui se prema njemu.
Ne lii ne gleda u nju, gleda u ogromno, krvavo crveno sunce koje se sve
bre die iznad bele pustinje.
*
Tek su 15. aprila, celih pet dana posle njihovog nestanka, tako to biva, vesti iz
pustinje stigle sa zakanjenjem, u crnu hroniku jednih lokalnih novina, kratko je
objavljeno: Na putu iz Duzaka Tozeru koji prolazi kroz slanu pustinju ot El erid,
nedaleko od Tamerza oaze, rano jutros dogodila se saobraajna nesrea u kojoj su
stradali engleski turisti, brani par Karingtonovi. Njihovo vozilo bentli oldtajmer
iz 1930. godine iz nepoznatih razloga izletelo je sa puta. Istraga je u toku.
Nije pisalo da su se suprunici, zasuti solju, belom i sitnom kao puder, i mrtvi
drali za ruke, da je ona imala drsko crveni karmin na usnama i bila nasmejana,
a on...
Saa Pani
Pet pjesama
Prvak svijeta
Sedmoga sijenja ili januara hiljadu devetsto sedamdeset i osme
plesao je kao Jose Manuel Moreno
prvak tanga i drugih nepotpunih i nedostojnih stvari
Ispruio je ljevicu i onaj drugi je pao
na pauinu od sna
podigao je ruke i rekao
nad grobovima ivih neasno je misliti o krvi
Mi smo sestre i braa u svemiru
slomljenoga srca
Ptiica
Dragi Eduardo
lijepo si zapisao da je svijet
za as
cirkuska atra
Tako su ga zvali
kada se rodio i dok je rastao
govorili su da je na njemu sve krivo i besmisleno
Rekao je da je pio na duak i bez slabe vjere
i da je uo to o njemu priaju inteligentni ljudi
Kada umrem zapiite jo je rekao
Kasnoga proljea hiljadu devetsto ezdeset i druge sjeam se sa sjetom
jer sve je prolazno
bio sam kao onaj princ siromaha koji jednom doe i ode
(kau da je onomad pio u nekoj bosanskoj krmi to lii na nasukani brod)
svi su ekali moj sljedei potez
Ako laem ne piite nita
ali moj je dribling bio lijep kao sunce
Opis stepenita
Dragi Boo
napisao si da to samo rijetki ili da to skoro nitko ne radi u trku
da je rijetkost vrlina
ili je bilo obrnuto ili ne znam
Gledam ga kako se sputa niz titogradsko stepenite
fakin rekli bi gore na sjeveru
jedna stepenica jedan trik
Lopta se odbija od neba
Potom Milano pored svega
tamo su stepenice uzbrdo pisale su novine
U proljee hiljadu devetsto devedeset i etvrte
Fabio je kazao da samo magarci umiru u ljepoti i ako je istina
jo poneka riba
A veliki je Andoni gledao u zrak nad Atenom i nije vjerovao
kako s neba pada djeaki grijeh
Dvorite
I ja sam Cristiano
ali nisam onako dobar i nemam onoliko automobila
Da znate slab nisam bio
Bila je dvije hiljade i deveta kada sam se vratio
mogao sam drugdje zaraivati vie
stotine hiljada eura milijun i jo toliko
nisu to neke pare
ako svaki mjesec potroim hiljadu i po koliko je to ivota
Neki je sumnjiv tip
robija
zapisao da ova igra to ju igram nije samo opijum i da se tu moe nauiti zanat
solidarnosti
Ja sam roen u Livornu
tu je moje dvorite
dva kamena s obje strane travnjaka i prijatelji
tu jo pjevaju o djevojci koja je slutila smrt i njenom odlasku iz grada
i budunosti veseloj i nepoznatoj
Najvei
To sam ja rekao
Puno sam priao na poetku i nisu mi vjerovali
da je istina svjedoe posjeene ume
i danas utim
Da sam htio mogao sam biti prvak svijeta sedam puta
ali prvi put nisam birao
poeo sam sa dvanaest
i danas me bole ruke
I ime sam morao promijeniti
a nadimak rekoh moj je
s time nitko nije imao nita
A te ruke to me bole
to je zato to Joe Louis nije mogao spasiti djecu poput mene
a zvali smo ga svake noi
Onu medalju iz hiljadu devetsto ezdesete izgubio sam
kasnije su mi je ponovo dali
i sve je bilo isto
Jedan pjesnik a moda je bio filozof
to se ubio tabletama u jednom panjolskom hotelu
rekao je da smrt nije kraj svega
Ne optuujem nikoga
samo kaem
kad opet budem imao dvanaest
moje e ruke biti lijepe i jake
Aleksandar iljak
Boja vuica
Jana se skoro saplee o tijelo u snijegu, dvije su mu strijele u leima. Ne zaustavlja se da pogleda tko je, bez daha juri prema svojoj kui. Tri kroz dim, grize je.
Plamen dere slamnate krovove. Neto udara u nju, raupano i okrvavljeno, vritei i zapomaui. Jana ni ne zastaje, kao kakvu krpenu lutku grubo odbacuje enu
u snijeg, tek s jednom misli u glavi dok joj srce tue kao ludo.
Miko!
Iza nje netko urla, zaziva ljude neka gase. Netko drugi kune posred sela, bespomono vitlajui starim maem. Bolno muui od jeze, neka jadna krava istrava
u blato i razgaeni snijeg i krv, obara zakanjela ratnika, njegove psovke zamuknu
pod tekim papcima. Sve to Jana ostavlja za leima, pogibajui se pred razularenom
buktinjom to guta tagalj.
Miko!
Krv! Krici, psovke, naricanje, njitanje, alobno mukanje, a iznad svega poput
crkvena svoda veselo pucketanje raspomamljenih vatri. Krv! Leevi, sasjeeni, nastrijeljeni, rascopanih glava, oko njih buketi rua razbacani po bijelom, tek opranom
stolnjaku. Krv! Tue Janu u lice sa svih strana, draka joj nosnice kroz jaru i dim, vrela,
slana, budi u njoj neto za to je mislila da je davno za njom. Krv! Vie ne zna za sebe,
selo i jadni ljudi za nju vie ne postoje, svih ula obuzetih nagonima njena plemena.
Miko!
Jana zna da su joj sad nagoni sve to joj je preostalo. Samo joj nagoni mogu
pomoi: prastari, stariji od pamenja, stariji od novog opora kome se pridruila,
opora koji je zapravo krdo to bespomono bleji i mue, rastjerano nemilosrdnom
psoglavom hordom. Nagoni. Lovca. Krvoloka. Zvijeri.
Njena je kua malo izvan sela, podalje od ostalih. Jana pada na koljena kad s
olakanjem vidi da nije zapaljena. A onda postaje svjesna tragova kopita to vode
ravno prema kui. Proklinje i ustaje, sili se da pretri tih stotinjak metara, slijedei
trag horde, upijajui njene jo svjee mirise. Nagoni.
Ulijee u dvorite, ograda od prua sruena je, drveni kotac prevrnut. Jambrek
lei u snijegu pored zdenca. Boe, ne, zacvili Jana i pada do njega, grabi ga u ruke i
pridie. Die, hvala bogu, i stenje u Janinu naruju. elo mu je okrvavljeno, Jana prstima otire krv i trai ranu u slijepljenim pramenovima. Nalazi plitku razderotinu,
krvari gore nego to stvarno jest.
Jana, Jambrek s mukom otvara oi.
Miko? Gdje je Miko?
Zgrabio ga je, Jambrek se uspravlja, krv mu curi iz kose. Jana skida rubac i
pritie ranu. Zgrabio ga je, psoglavac, da mu ... Jambrek trai rukom u snijegu,
Jana tek sad primjeuje okrvavljenu sjekiricu. uljevita je aka grabi, bijesno stee
drku. Jambrek pokuava ustati, ali posre, jo omamljen udarcem i Jana ga posjeda natrag u snijeg.
Odveli su ga! to emo, Jana? Odveli su nam Mika!

Jana ustaje, gleda natrag prema paleu i smrti to je selo. Dobro zna da nema
nikog tko bi poao za psoglavcima. Ljudima e trebati barem do veeri da pogase vatre i pokupe razbjealu stoku i previju rane ranjenima. A tko zna kolike su psoglavci
pobili. Ne, u selu nema nikoga. A i da ima, nema dobrih konja za potjeru. Ono malo
konja su seljaki, za plug i kola, nisu tako hitri kao oni mali to ih jau psoglavci.
Jana prima Jambrekovo lice dlanovima. Bijes u njegovim plavim oima preplavljuju bol i oaj. I Jambrek zna da su psoglavci sad ve daleko, nedostini. A s
njima i Miko, njihov Miko ... Gdje si mi skrio vuinu?
Studeni zrak ree Cevenovo lice dok se zadovoljno ceri i podbada konjia pod
sobom. Kopita razbacuju snijeg, bra od bilo kakve potjere. Ceven hitar kao deiran to na vitkim nogama brza pustinjom. Dobro je isplanirao: tri je dana izviao,
unjao se sa svojim ljudima oko sela i seljana, a da ih nisu ni osjetili. Ceven prepreden poput manula dok se skriva iza kamena da zaskoi sadu, ni dlaku da pokae. Luk, strijele, sablja, dobro su se danas krvlju okrijepili. Napad je bio iznenadan i
nemilosrdan, onako kako samo jahai horde znaju. Ceven kao bars u skoku, isukanih pandi, onjaka bijelih kao smrt.
Za sobom je ostavio krv i plamen, pla i jauke. Pravo je khan jednom rekao,
Ceven ga je svojim uima uo i svaku rije upio. Nieg ljepeg od jauka djece tvojih
dumana i leleka njihovih ena, tako je rekao dok je kroz grohot udarcem noge iz
jurte izbacio djevojku, neku kitajsku kraljevnu koju je te noi imao dok se u daljini
plamen gostio palaom njena oca. Nieg ljepeg ... Tek je Horlo bio nepaljiv, mrti
se Ceven, i seljak ga je stigao zasjei sjekiricom. Eh, Horlo, Horlo, uvijek s njime
nevolja. Ali, snaan je on i rana je nita, zacijelit e.
Ali zato je plijen tu, svezan, u Cevenovim snanim rukama. Grize ga za aku,
zubi ne putaju, grizu do vrele krvi. Ceven ni da trepne, samo se ceri.
Pravo je onomad zborio aman, ipak mu je dobro sudbinu prorekao ...
to pobi sav taj narod, Cevene? Krv se slijevala niz elik, cijelo su pleme bez
milosti poklali on i njegovi ljudi. Zadnje je vriskove snijegom zameo vjetar, ljudi su
grabili konje i razbjeale deve i pljakali jurte. Ostala je jo samo jedna, podalje od
ostalih, a u njoj starac.
A to ne?, pljune Ceven prezrivo. Drim sablju u ruci, oni ne.
Zna li to eli, Cevene?, pitao ga je vjetrom i suncem i snijegom izborani aman dok je stepom zavijala meava, a gorom vuci. eli li biti veliki ratnik, najvei
od svih? Hitar kao deiran, prepreden kao manul, smrtonosan kao bars? Tvoje da
bude sve to ti oi ugledaju? Je li to ono to eli, Cevene?
Zagonetni smijeak na stegnutim starevim usnama, sablja Cevenu u ruci. Tko
je ovaj starac da mu se podsmjehuje? I kako zna tko je, kako zna tko mu je to banuo,
razgrnuo koe, pustio studen i pahulje unutra? A starac samo kimne glavom, znao
je odgovor i bez da mu ga Ceven kae. Da, to je ono to eli, Cevene.
Onda uzdahne i sklopi oi, kao da Cevena i njegove sablje nije bilo. To e biti
tvoja sudbina, Cevene. Ako ..., stareve se oi irom otvore, prst mu sune uvis. Ako
prvo nae nejako sunce.
Nejako sunce?
Idi za suncem, Cevene. Idi tamo kuda zapada. I trai djeaka. Plavih oiju, plavih kao nebo nad planinom. I sjajne kose, sjajne kao zlato. Prepoznat e ga kad ga
nae, Cevene, znat e. On je nejako sunce. On je klju tvoje sudbine. Na te rijei
starac prasne u smijeh, a Ceven se namrti pred ovom drskou i sasijee ga.
Ve je htio izai u okrvavljenu meavu, kad ga zaustavi hropac i prema njemu
podignuta kvrgava ruka. Samo se uvaj njegove majke, Cevene ... Vuice ... Dobro
je se uvaj!
Tako je onomad zborio aman. Tko zna je l mu majka stvarno vuica, pomisli
Ceven, ali mali jest vui.
Njegov mu je izvidnik, to je selo motrio prije sedam dana, javio kako je vidio
djeaia oiju plavih poput neba nad planinama i kose sjajne kao zlato. Ba tim rijeima se posluio. A kad ih je uo, Ceven je zastao i odmah se sjetio starog amana:
ve ga je bio zaboravio, bio je na kraju krajeva samo jedan od mnogih iju je krv njegova sablja prolila. Pred oi mu je dolo njegovo proroanstvo. Veliki ratnik, najvei
od svih! Hitar kao deiran, prepreden kao manul, smrtonosan kao bars!
Prst sudbine, nita drugo, smjesta je znao Ceven. Jer, izvidnik je iste rijei izrekao kao i aman, kao da ih je s njegovih smeuranih ustiju uo, a nije. I zato je Ceven, ne gubei ni trenutka, digao svoja dva najbolja arbana. Poveo ih je put suneva
zalaska, a kad su doli nadomak sela, tri su se dana oko njega uljali dok Ceven nije
naao gdje djeak ivi. Oca mu je vidio, s prezirom otpuhnuo: tek seljak! Majku mu
je vidio. O da, nacerio se, rado bi se s njom pohrvao u krznima u svojoj jurti! Ali djeak je bio ono to je Ceven htio, nejako sunce, klju njegove sudbine!
A sad ga djeak grize do krvi i Cevenu, strpljivom kakav jest, ve je pomalo dosta. Zatee uzde, konji se propinje i staje. Ceven skae iz sedla, baca malo sputano
tijelo u snijeg i grabi bi i njime iba dok djeji zubi ne puste. Hoe li prestati?,
urla Ceven i zamahuje biem, obuzet bijesom. Hoe li prestati?
Djeak stee zube, skvren pod biem i ni glasa da pusti od sebe, samo mu se
suze nijemo kotrljaju niz promrzle obraze. Onda podie pogled, plave oi klize Cevenovim izmama, sabljom, izvezenim delijem. Zaustavljaju se na vuini prebaenoj preko ramena, a onda prkose malim, crnim psoglavevim oima, stisnutim pod
krznenom kapom nabijenom na elo.
Ceven staje, pogleda svoje jahae. Oni ni da zucnu, dobro znaju da se bijesnom
Cevenu ne proturjei. Ceven proklinje i grabi djeaka i skae s njime natrag u sedlo.
Sad vie djeji zubi ne grizu, ali Cevenu nije promaklo kako je malian otrpio bi i
kako ga je odmjerio. Ni iskusni ratnici se ne bi tako usudili pred Cevenom.
I Ceven se na trenutak prisjeti zavretka stareva proroanstva. Obuzme ga
neka nejasna zebnja oko srca. Jer, ako je djeak ovakav, kakva mu je majka?
***
Gdje si mi skrio vuinu?
Jambrek zastaje, hvata Janu za ramena. Nemoj, Jana ... Gdje si mi skrio vuinu?
Odveli su ga, Jana. Ne moemo ih vie stii, nemoj ...
Gdje si mi skrio vuinu? Janin je glas sada tvrd, neumoljiv, leden i njen mu
pod njime puca poput granice na vjetru.
Nemoj jo i ti, Jana! Nemoj me jo i ti ostaviti, Jambrek je na rubu suza i Jana

ga grli i privija sebi, njegov joj se topli dah tako milo razlijeva prsima. Nemoj da jo
i bez tebe ostanem, ne moemo ih vie stii ...
Ljudi ih vie ne mogu stii, Jambrek, Jana ga njeno odmie i gleda pravo u
oi. Ljudi ne. Ali vuci da. Gdje si mi ...
Jambrek ustaje, ulazi u talu, Jana za njim. Zastaje, odvaguje. Miko. Ili Jana.
Zna da Jana moe sustii proklete psoglavce. Zna i da e vratiti Mika, u njenim je
zelenim oima to vidio. Ona jedina sad to moe. Vratiti Mika. I zanavijeke otii
natrag u umu, u opor. Napustiti ih, svoga sina i mua. Vie nikad da je ne vidi,
nikad vie da se ne ogrije na njenoj toplini, nikad vie da se ne nauije njene vreline,
tek da joj uje zavijanje u studenim noima kad je puni mjesec poput sveca sjajem
okrunjen. Miko. Jana. Na vazi.
Jambrek jo jednom pogleda svoju Janu, stoji na vratima, stegnutih usana, okrvavljena njegovom krvlju. Onda odluuje. Iz sjenika izvlai Janinu vuinu, skrivenu
duboko u sijenu, umotanu u grubo platno i konopcem zavezanu. Krava se uznemiri,
ali Jambrek je primiri njenim glasom, kako samo on to umije.
Jana uzima zaveljaj, razvezuje uzao, razmata platno, rastvara i iri vuinu.
Stie je u prstima, prinosi obrazu, puta da je meka dlaka miluje. Opija se svojim
mirisom. Onda pogleda Jambreka, u ruci mu stari zahrali obru, skinut s jedne
trule bave i baen u kut.
Dri ga, Jana! Jana odmahuje glavom. Dri mi ga, da se kroz njega prekobrcnem i vuk postanem, pa da zajedno idemo!
Ne, Jambrek!
elim s tobom, hou i ja ...
Ne, Jambrek, trebam te! Jambrek zastaje dok mu Jana prinosi svoju vuinu.
Trebam te ovdje, da me ima tko nai. Da me prepozna, razumije li?
Jambrek shvaa i nijemo se pokorava svojoj eni. Iz ruku joj prima vuju kou
i pipa je i prinosi licu, puta da njime ovlada miris zvijeri, gleda vuju njuku i ui,
pamti ih da ih nikad ne zaboravi.
Jana izuva izme, onda se svlai. Jambrek polae kou u sijeno pred nju i izlazi
u dvorite. Vie se nema to rei, nema vremena, psoglavci su brzi. Jana, potpuno
naga, uzima vuinu i prebacuje je preko sebe. Vuja lea padaju preko njenih, vuja
joj njuka prekriva lice, vuji se udovi privijaju uz njene. Divljina iz vuine kulja u
Janino tijelo, proima joj svaku poru, obuzima cijelo bie. Dira je u samu sr, koa
prianja uz nju i obuhvaa je i prestaje biti neto odvojeno od nje, koa postaje Jana
i Jana postaje koa. ena to je bila vuica ponovno postaje vuica. Samo svijest o
neem neodlonom, neem stranom, spreava Janu da zakeve od radosti i zarei
od jarosti i zaurla i zavije i cijelom svijetu objavi da se zvijer vratila svome praiskonu, svojem korijenu, svojoj biti.
Vuica podie pogled, gleda ovjeka to stoji na ulazu u talu, u ruci mu sjekirica. Okrvavljenu, prinosi je vuici pod nos. Ovo je psoglaveva krv. Omirii je,
moda e tako lake pratiti trag.
Drugi ve dan Jana slijedi psoglavce. Njene je neumorne ape, ape vuice,
nose svjeim tragom preko zapuha. Dri se na sigurnoj udaljenosti, ula je i pam408|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
ti prie kako strijele psoglavaca daleko lete, kako prokletnici imaju oko sokolovo i
ruku to, dok napinje luk, ni na tren da zadrhti. Ne zna jesu li je spazili, ali ini se da
nisu, malu crnu tokicu koja koristi makar vlat suhe trave to viri iz snijega, svaki
trn, suhi list zaostao na goloj, injem ureenoj grani kupine, svako stablo da se iza
njega prikrije. Dosta joj to vremena odnosi. Kad bi smjela otvoreno za njima preko
izdajnike bjeline ... I dosta joj je vremena trebalo da uhvati zeca to ga je istjerala
iza jednog grma divlje rue. Na trenutak je Jana htjela suzbiti nagon, htjela ga je
pustiti da odskakue na sigurno, ali nije smjela propustiti tu priliku, glad bi je iscrpjela. Vrijedilo je, shvatila je kad joj je svjee prolivena krv ispunila nosnice i kad su
zubi rastrgli ono malo dlake i zagrizli u meso sirote ivotinje to se jo trzala.
Dosta je vremena potroila, dragocjenog, ali nije pustila psoglavce, ni jednog
im trenutka ne gubi trag. Kad ih ne vidi, na snijegu u daljini, vode je mirisi konjia
i nepranih tijela; kad ih ne njui, vjetar preko iibane ravnice donese rzanje i dovikivanje.
Od prvog trenutka kad ih je spazila, Jana zna da nee moi sama. Dvadeset konjanika, svi s lukovima i sabljama, neki sa sjekirama. Zatukli bi je, a da ni jednog ne
bi oborila. Trebat e opor. Sama je bespomona. U oporu, svemona.
Ali onda Jana shvaa da ni opor nee moi samo tako na njih. Iskusni su to
lovci, vidjela je Jana iz daljine kako ne jedan ima vuinu prebaenu preko lea ili
sedla. I druge koe, neke ukaste, a pjegave, zderane sa zvijeri koje nikad nije upoznala. Sjetila se i kako se pria da psoglavci vole loviti. Okrue jedan kraj i potjeraju
svu divlja i sve zvijeri i sve ih pobiju, strijelama i kopljima, tako, za zabavu. A promakne li nekom od njih koja sretna zvjerka, toga izbiuju da mu se vie ne ponovi.
Jana ne eli da pola opora izgine na otvorenom. Kad ne bi bilo druge, kad bi
to bio jedini nain, cijena koju mora platiti da izbavi Mika iz njihovih pandi ... Ali,
vidi da jahai ne mijenjaju smjera, tjeraju svoje konjie uvijek prema izlasku sunca.
Pamti Jana svoje vuje dane, na etiri je ape s oporom cijelu ovu krajinu prola i
svako stablo i svaki potok upoznala. Za svaki put zna kud vodi i gdje zavrava i sigurna je da psoglavci jau u planinu. Ne mogu je zaobii, osim ako se nee vraati i gaziti smrznutu rijeku na jugu. A u gori, u umi, goloj pod snijegom, okovanoj ledom i
studeni, sigurni su od neeljenih pogleda. Barem tako misle ...
Jana malo zaostaje, puta jahae da odmaknu. Onda zapamti gdje ih je napustila za svaki sluaj, ako se bude morala vratiti i zabrza u luku, daleko od njihovih otrih pogleda, prestigne ih i do veeri zae meu mlade dubove, straare na
mei velike ume koja od najniih obronaka prekriva planinu.
***
Mjesec je kao kakav noobdija, blijedi lampa to ga neumorno dri visoko nad
svijetom vodi Janu uzbrdo, kroz umu usnulu pod snijegom. Gola stabla prijete, izdiu se iznad nje i kao da je zatvaraju odozgo: debla su mrane utvare, grane isprepleteni prsti, oglodani do kostiju, to grabe i otkidaju komade studenog nonog
neba. Psoglave je jahae vuica ostavila daleko za sobom. Dobro se sjea ume, kao
da je jutros njome prolazila. Tu i tamo nanjui poznate mirise, slabe, ali svejedno.
opor je jo nedavno bio u ovom dijelu ume. Nedavno: nisu mogli daleko odmaknuti i lako e ih prizvati.
Ve visoko u planini i duboko u umi, Jana nailazi na srueni brdnik, povaljen
niz padinu. Vuica se nije sluajno tu zatekla. Ovuda, malo iznad izvaljenog hrasta,
ide zabaen umski put. Psoglavci su ga otkrili i ba njime proli kad su kretali u
pohod na selo. Jo im je dolje nie Jana naila na trag. Osjetila je miris, danima star,
ali osjetila ga je i slijedila i putem stigla dovdje. Vuica prepoznaje stablo, pamti ga
dok je jo stajalo snano i ponosno. Mora da ga je neka oluja izvalila u zadnjih nekoliko godina, dok je bila ena. U padu je teki div povukao i polomio i pod sobom
prignjeio jo jedno stablo. Naokolo, mladice, vitke i lomne, miruju do proljea, kad
e nastaviti utrku za suncem.
Jana odjednom osjeti miris prijetnje i opasnosti, dopire negdje ispod izvaljena
brdnika i granja i snijega. Paljivo prilazi, mekano staje, uva se da joj ape ne bi sluajno propale. Tu je jedna debela grana, preko nje palo je jo tanjih, sve je to prekrio
snijeg, titi od mraza i studeni: ispod, u unju i suhoj paprati, mora biti ba mekano
i toplo i zatieno. Jana oprezno proba koliko je vrsto. Ne ba, neka nagazi neto
malo tee ... Da se vuci mogu smijeiti, Jana bi se nasmijeila. Pogledom prati put.
Da ... Sigurno e iz ovog smjera dojahati ... A iza ovih bi ih se stabala moglo saekati,
skrivaju od pogleda i strijela ... A ovdje ... Vuica baca jo jedan pogled i odluuje,
ovdje pored izvaljenog hrasta ba je pravo mjesto za zasjedu. Sad samo da potrai
opor.
***
Kad je na rubu proplanka spazila prvi par eravica, Jani zaigra srce od veselja.
Nije ih trebala dugo dozivati, odmah su joj odgovorili, odasvuda, izbliza i iz daljine.
im je zabacila glavu i stala vijati, sa stijene propete nad golim, u snijeg zametenim
bukvama, kao da se cijela planina probudila. Studenu je no ispunilo zavijanje, razlio se nad golim kronjama pozdrav dragoj prijateljici koju se dugo, dugo nije vidjelo niti se o njoj godinama ita ulo. Radost je ispunila umu, narasla i do mjeseca,
potekla je Janinom nutrinom, sledila krv u ilama svakom ljudskom biu u krajini.
A sad je opor tu, oko Jane, svi su se skupili. Okruena je s nekoliko desetaka
vukova. Trlja se tijelom o njihova, mazi se obrazom o njihove, valja se i preskae
preko njih i oni preko nje, na trenutak bezbrini u snijegu. Njui ih, upija njihove
mirise, one poznate, starih drugarica i drugova, s tugom saznaje da nekih vie nema.
Upoznaje i nove mirise, vuica i vukova otenjenih dok je bila ena. U ali kezi zube i
kostrijei dlaku na leima i rei prijetei i otkriva da je opor jo uvijek potuje, staro jednako kao i mlado. I svi je pozdravljaju, veseli to se vratila nakon toliko godina
izbivanja. A Jana im pria kako je postala ena. opor ne vjeruje, pitanja se mnoe,
ali Jana ih utiava, jer vanije su stvari pred njima. Pria im o svome ovjeku i o sinu
kojeg s njime ima, o djeaku oiju kao nebo nad planinom i kose sjajne kao zlato.
Kazuje im i o hordi to ubija, ljude i vukove bez razlike, o psoglavcima to su joj oteli
nejako sunce i uskoro e proi planinom.
Nisi trebala otii. opor tone u muk, razmie se, Jana ostaje sama meu njima. Iz ume na proplanak izlazi neto to je na prvi pogled ovjek. Hoda pognuto,
zavlai jednu nogu, podupire se kvrgavim tapom. Odjeveno je u prljave dronjke,
raupane i proderane hlae i lanenu koulju, preko koje je prebacilo neki stari sukneni prsluk. O ramenu mu objeen rog, Jana zna da njime doziva opor. Tek kad
stvorenje podigne glavu, zvjerinju, plane mu pogled i vuja se gubica iskezi i otkrije
ute onjake. Jana pogiba glavu, ak ni ona nee i ne smije sada prkositi vujem pastiru. Nisi trebala otii, Jano, Janice. Pa jo meu ljude. Nakon to su ti sve uzeli.
to su mi drugi ljudi uzeli, jedan mi je ovjek vratio. Vuji pastir zastaje u
pola koraka i Jana tek sada shvaa koliko je podijeljena izmeu dva svijeta. U Jambrekovu zagrljaju nije o tome mislila. S Mikom u naruju nije o tome mislila. Tek
sad, meu vucima i pred vujim pastirom, shvaa koliko je vuica. Ali Jambrek joj
je i dalje u srcu, i Miko ...
Da bi ti onda opet neki drugi ljudi uzeli.
Zato sam i dola, da mi pomognete.
A onda e se vratiti? Vuji se pastir unosi Jani u lice, njegov je miris zapahuje. Tu gdje pripada, meu svoje? Svi je vuci gledaju, cijeli opor, i Jana moe tek
kimnuti glavom.
Vuji se pastir zadovoljno uspravlja i okree oporu. Podie tap i njime kao da
opisuje krug nad vukovima dok govori. to emo, vuci moji? Pravo je da pomognemo vuici u nevolji. ak i ako se odmetnula, i onda je pravo. S ovjekom ima sina i
taj je sin po ljudskoj slici i prilici. Ali je sin vuice i to ga ini vuiem. to emo?
Na trenutak nad proplankom vlada napeti tajac. A onda svi vuci oko Jane i pastira, svi kao jedan, mlado i staro, cijeli opor, zabacuju glave i zaviju. I vuji pastir
zavije s njima, a onda prasne u grohot i pogleda Janu.
Vidi, Jana, to su vuci? Svi kao jedan! A gdje su ti tvoji ljudi, gdje je to tvoje
selo da ti sada pomogne? I opet joj se unosi u lice, oima je prikiva u snijegu. Vidi
da nisi trebala otii, Jano, Janice!
***
Ima ve kako je svanulo, jutarnje se sivilo razvlai golom umom. Jana lei u
snijegu, skrivena, eka. Pogleda lijevo, pogleda desno, vuci ekaju. Negdje odostraga je i vuji pastir, eka i on, poduprt kvrgavim tapom, s rogom u ruci. Nisi trebala
otii, mrmore vuici u uima njegove rijei i ona se prisjea onog jesenjeg dana, prije puno ljeta ...
A pustja, a pustja, a pustja!, vika pastira to skau na noge, prestraeno blejanje uskovitlanog stada i bijesni lave prate Janu dok s ovcom u zubima grabi u
umu. Suton je. Jana ve dva dana prati stado to su ga pastiri dotjerali s juga, s kra
i kamenjara, i na skeli prebacili preko spore rijeke. Dva dana promatra, eka, stalno
uz vjetar da je moni tornjaci ne nanjue. A onda grabi priliku, trenutak neopreza
mrkih pastira s psovkom stalno na ustima i noem uvijek za pojasom i batinom vjeito u ruci. Izlijee iz ume, poput sive munje skae i grabi najbliu ovcu, jednom
psu pred nosom. Ne osvre se vuica na batrganje i blejanje jadne ivotinje, ni na
udarce papcima, samo jo jae stee i gui.
A u sigurnosti ume, kad su i ljudi i psi zastali, neodluni na rubu tame iz koje
ih tko zna to moe zaskoiti, Jana puta ovcu na tlo. ivotinja, oamuena, pokuava ustati, ali joj Jana opet zabija zube u grkljan i kida i kolje, vrela joj krv ispunjava
usta, s uitkom je loe i lie s razjapljene rane. A kad se ovca konano primiri, vuica
upa pramenove i dere kou i halapljivo otkida i guta zalogaje.
Jesen je, nije jo doba kad vukovi nasru na stada. Ali, za Janu vie ne postoje
godinja doba, ne postoji glad koja tjera. Vuica napada kad stigne i to stigne, samo
da je ljudsko. Jednog je lovca zaklala u rano ljeto. I jednog drvosjeu, crijeva mu je
preko pola luga razvukla. I jo jednog, i jednu je enu izujedala. Koliko je pasa zaklala, ne pamti. U sama se sela zalijetala, cijelog ljeta, i otkidala ih s lanaca iz dvorita.
Pa bi im onda na rubu ume glave ostavljala, toliko da jezu u kosti utjera. Kad stigne
i to stigne, samo da je ljudsko.
Kao to su i njoj njezina vuka i njene vuie tog proljea psi i ljudi poklali.
Jana ostavlja to je ostalo od ovce. Moda e se vratiti, moda nee. Ima jo
ovaca, i neka joj se pastiri i tornjaci samo usude nai na putu ...
Ve je no i mjesec, stari noobdija, die svoj lampa nad svijet. Palo bukovo
lie miluje Janine ape dok hita kroz umu, krvava, sita, tek malko utaene mrnje. Penje se uz stijene, vie u brdo, dok ne zauje um slapa priguen deblima i
kronjama.
Jana izbija na obalu malog jezera, nad njime se izvija stijena, sa stijene se rui
potok. esto ovamo dolazi da se napije i osvjei, da primiri plamen to je iznutra sve
ljeto sagorijeva. Vuica se baca u jezero, puta vodi da s nje spere bijes i jezu i klanje.
Onda zvijer izlazi van i stresa kapi sa sebe. I dok samo mjesec noobdija gleda, svlai
Jana sa sebe svoju vuinu i postaje predivna djevojka, zelenih oiju i kose kao ito,
pada joj niz lea. Svoju vuju kou rasprostire na kamenu i vraa se u vodu. Ne zna
koliko dugo pliva, tek, kad se umori, izlazi na obalu, prilijee u meku travu i preputa se smirujuoj tmini sna.
Neto trza Janu iz sna, neki um, krckanje granice, djevojka istog trena shvaa da nije sama. Mjesec je visoko na nebu, na nekoliko koraka od nje sjedi momak.
Podalje je odloio kacigu i pancir, do njih poloio ma i drveni tit i koplje. Gleda
Janinu ljepotu i smijei joj se plavim oima. Jana ni da pomisli na stid, skae poput
zvijeri zaskoene u brlogu i posie za svojom vuinom. Ali, nema je na kamenu.
Vrati mi moj kouh!
Neu! Nizata na svijetu!, odgovara joj vojak. Postat e mi ti enom!
Jana prokune i baci se na momka, vuinu mora da je skrio u platnenoj torbi
iza sebe. Ali mladi se spretno izmie i hvata Janu za ruku i privija je sebi i neto
u njegovim plavim oima je li to umor, tuga, enja zaustavlja vuicu da ga ne
ugrize. Hoe li i mene zaklati?
Vuica shvaa da je mladi uo o njoj, cijeli je ovaj kraj bacila u uas i sigurno
su ga odgovarali da sam u umu poe, pa jo nou. Ali on nije posluao, pancir i tit
i koplje znae da se vraa iz vojne i jedna ga vuica nee uplaiti, njega koji je tim
plavim oima smrti pravo u duplje gledao.
Mladiev pogled, vreli dah na Janinu obrazu, snano tijelo naspram njenom,
teaka ruka to dri njenu ... Jana osjea kako joj obrazi rumene, kako je ispunjava
toplina za koju je mislila da je zauvijek ugasla tog proljea pod razlistalim kronjama. A onda kroz grubo tkanje hlaa djevojka osjea njegov ud kako bubri i raste, trlja joj se uz nago bedro. Mladieve se usne blie tik nadomak njenih, dah mu postaje
teak, isprekidan, uspaljen, zvjerski uspaljen. U Jani se jo trenutak bore vuica i

djevojka. A kad se usne stope u poljubac, vuica i djevojka poele samo jedno. Spariti se s vukom, voditi ljubav s ovjekom, strau sprati svu bol i mrnju koju su cijelo
ljeto pokuavale sprati krvlju.
I tako se Jambrek Valjavec, prije puno godina, vratio iz daleke vojne i sa sobom
enu doveo, cijelom selu na tihu zavist. A vuica je nestala iz krajine; nikada je vie
nitko, ni vuk ni ovjek, nije vidio ni za nju uo.
Do ovog dana, u jutarnjem sivilu, za stablom, u zasjedi, a horda samo to nije
stigla: tako su vijanjem javili vuci koji je prate otkako je zala u veliku umu. Opet e
se za Janu, za vuicu, uti. Opet e joj ljudska krv oblijevati nepce.
***
Cevenovu otru oku ne promie vuk iza brdnika. Proklinje u sebi, cijelo ih jutro prate. Ceven zna da je opor oko njih, procjenjuje ga na sedam do deset zvijeri.
Goni ih glad, konjii su primamljiv plijen, ali dva arbana znae puno strijela i vuci
to znaju. Ne napadaju, samo svako malo neki zavije. Djeak je svezan. I on vidi vuka,
ali ne pokazuje straha. Ba kao ni Cevenovi jahai.
Ceven se ceri, ali osjea kako u njemu raste tjeskoba. Jo uvijek ne zna puno
znaenje stareva proroanstva. Ta kako bi ovaj djeak mogao biti klju njegove
sudbine? Ali, djeakova hrabrost i prkos znak su da je aman nesumnjivo dobro
prorekao. ak i vreli borts jede kao da itav ivot nita drugo nije kuao. Nejako
sunce ... Nejako, ba!
A i to je mislio aman kad ga je upozorio na njegovu majku? to mu ona moe,
ostavio ju je etiri dana jahanja za sobom! Pa ipak, otkako je spazio prvog vuka, nikako mu ne izlazi iz glave. Vuica. Da, ba je tako rekao starac tik pred smrt. Glupost, pomilja Ceven, trabunjanje sa zadnjim isputenim dahom. Ili moda nije?
Moda vuci ... Ma, glupost!
Stari ih put vodi uzbrdo, mora da je zaostao od nekih davno sruenih carstava.
Ceven je uo da u ovoj planini ima rudnika, samo vie nitko ne zna gdje su. Cevenov
je izvidnik otkrio put, prohodan ak i pod snijegom, a duboko u umi. Mala je vjerojatnost da bi ih itko vidio, a posebno kakva vea sila. Ceven je odmetnik, jedva je
oko sebe okupio ljudi za nepuni jaghun i premda zna da bi njih stotinjak moglo tui
i deset puta jau vojsku, ne eli iskuavati sreu.
Ceven se osvre iza sebe. Druina je sa svih strana okruena stablima, uma je
ovdje gusta. Svi su na oprezu, ruku spremnih da hitro zgrabe luk ili sablju. I konjii
su nervozni, njue vukove. Jo su tu, skriveni od pogleda i strijela, ali tu su. Moda
se ipak zalete. Glad i najoprezniju zvijer tjera u oajniki napad. Ceven to dobro
zna.
Malo vie uz put, Ceven vidi oboreno staro stablo, izvaljeno u oluji, zameteno
snijegom. Sruilo je jo jedno drvo, oba su pala niz padinu. Cevenov konji odjednom re i strie uima i zastaje neodluno. Ceven ga podbada, aka grabi sablju,
ostali psoglavci laaju se oruja. U trenu, strijele su uperene na sve strane, kolona
je poput kakva hitra jea to grabi putem. Mrki pogledi trae mete, ali ne nalaze ih.
Vuci kao da su se izgubili. Pa to to onda uznemiruje ivotinje?
Odjednom, umom se razlijee zvuk roga. Iza stabala izlijeu sive zvijeri i Ceven psuje, njegova kletva nadglasava povike i reanje i njitanje konjia. Kakav je
ovo opor, pita se, nikad nije vidio toliko vukova na jednom mjestu! Erlik Khan ih
odnio, ima ih preko pedeset! I to u zasjedi! Koja je ovdje mrana sila na djelu?
Jana izlijee iza stabla kao ispaljena strijela, tijelo razbacuje snijeg dok se baca
na vou psoglavaca. Vidi Mika, prokletnik ga dri u sedlu pred sobom, svezana. Ali,
jaha snano cima uzde, konji se propinje i Jana odskae da izbjegne kopita i sablju to joj fijue iznad vrata. Vuica pokuava ugristi konjia za noge, ne uspijeva,
jedva se izmie kopitima i sjeivu.
Negdje pozadi, prestraeno njitanje, krik i reanje, zubi to hvataju za grkljan
i kolju. I strijele to lete naokolo, veina promauje hitre i okretne zvijeri, ija panja ne poputa ni na trenutak, i zabija se u stabla ili snijeg. Ali, jedna ipak pogaa i
Janino srce para bolno cviljenje ranjena vuka.
Nema vremena za tugovanje. Voine zapovijedi nadjaavaju kaos, jahai se hoe
zbiti u krug. Ne ide im od prve, nisu u stepi ve na uskom putu: ispod je padina, iznad
strmina. Ali mogli bi uspjeti, pomisli Jana, a onda e joj isplanirana zasjeda propasti.
opor nikad nee probiti dvadeset zbijenih ljudi, sa smrtonosnim lukovima.
I ostali iz opora to na vrijeme shvaaju i zalijeu se meu konjanike, eljusti
kljocaju, vuci grizu konjie za noge. Jadne ivotinje vie ne sluaju, psoglavci ih
jedva dre pod uzdom. Jedna vuica skae na najbliega, grabi ga za ruku u kojoj
dri luk. Teina zvijeri povlai ga iz sedla i oni padaju u ve okrvavljeni snijeg. Prije
no to psoglavac uspije povui no, vuica ga ujeda za lice i otkida mu komad obraza. Psoglavac se hvata za uasnu ranu, krv mu lipta meu prstima. Priskae i Jana i
grize ga za grlo i upa i razdire, svijet postaje krvav. Iza lea jo netko vriti, tri zvijeri razvlae jo jednog psoglavca, skinutog iz sedla. Njegov se konji valja u snijegu
i mlatara kopitima, a onda se die i bezglavo bjei putem.
Cvile. Jedna je vuica dobila sabljom preko lea. Pokuava se skloniti, ali tri
je strijele prikivaju uz hrapavu koru brdnika. Sve je oko Jane vrzino kolo kopita i
vujih eljusti i strijela i sablji i sjekira. Kletve. Njitanje. Reanje. Jauci. Cvile. Jo
jauka, vuci se sa svih strana bacaju na jahae. Tko ih odbije sabljom ili sjekirom,
spasio se, barem na trenutak. Koga zgrabe i zbace iz sedla u kau snijega, blata i krvi,
nema mu pomoi. Smrt kosi bez milosti, tijela se gomilaju po putu i padini: zaklana psoglava ispod nastrijeljenih vujih, sasjeena vuja ispod rastrganih psoglavih.
Okolo bjee prestravljeni i izgrieni konjii. Vuci ih putaju, kasnije e ih biti lako
loviti jednog po jednog, u dubokom snijegu, kako opor ogladni.
Okrvavljena krzna, svih ula ispunjenih vrelom krvi, Jana pogledom trai
vou. I Mika. Nalazi ih, odsjeene od ostatka bitke zajedno s jo tri psoglavca. Uokolo Jana pobraja pet mrtvih vukova, petero brae i sestara. Desetak se vuica i vukova stvara pored nje, spremni jurnuti.
Tek sad Jana poteno zagleda Cevena. Cijeli ga pokolj nimalo nije uplaio, u
oima mu bijes i prkos i odlunost. On se nee predati, nee dopustiti da mu uas
pomuti pamet. On ima namjeru proi, probiti se iz vujeg obrua i samo ga smrt
moe u tome omesti. Ceven i njegova tri konjanika odapinju strijele na hitre vukove, jedna zafijue na prst od Janina uha. U trenu psoglavci odapinju nove strijele,
okrznuta vuica lijevo od Jane cvili s krvavom razderotinom, ali se ne povlai. Jedan se vuk zalijee, grize najblieg konjia. Jaha proklinje i grabi sjekiru i zamahuje, vuk za dlaku izbjegava smrtonosni elik.
Ceven odapinje strijelu, pogaa jednu zvijer u slabinu, rui je u snijeg, dokrajuje jo jednom strijelom. Psuje, okolo je sve puno vukova. Prokletinje kao da je
sam khagan uio kako da se bore, razbili su mu dva arbana u grupice i sad ih kolju.
Jo strijela, jedna pogaa. Iza Jane i vukova bitka jenjava. Klanje se blii kraju, jo
netko psuje i vriti, a onda je gotovo, tek rzanje konja i cvile pogoena vuka.
Ceven shvaa da je bitka zavrila. Sad se oko njega i preostala tri jahaa okuplja
jo krvoloka. I svi kao da gledaju jednu zvijer, vuicu. Ratnik je paljivije promotri,
a onda se strese. Nije mogue da je prokleti starac mislio doslovno!?
Idemo!, zaurla Ceven. Iza vie nitko nije ostao iv i mora se probiti. A opor
se sad baca na njega i njegova tri druga. Psoglavci gaaju u uskovitalnu masu okrvavljenih tijela, neka uz cvile padaju u snijeg i ostaju leati.
Jana iskae pred Cevenova konjia, kljoca, grebe, ivotinja se propinje. Ceven
bjesni, grabi sablju, zamahuje njome u prazno. Podbada konjia, ali jo vukova iskae, ne daju mu proi. Vuica se opet zalijee na njega, a djeak ni da trepne, svezan,
ni da podvrisne, a kamoli zaplae.
Ceven i njegovi momci mau sabljama i sjekirama oko sebe, elik dri zvijeri na odstojanju. A onda, kao da se na trenutak meu vukovima otvara prolaz. Za
mnom!, zapovijeda Ceven. Ovo bi im mogla biti prilika!
I uistinu, etiri jahaa projuruju meu vukovima, opor se bez predaha baca u
potjeru. Hitre su ape u snijegu bre od kopita, u trenu su vuci psoglavcima s obje
strane. Jedini je slobodan put prema izvaljenom starom stablu i Ceven ne oklijeva,
konjanici se sjuruju prema njemu.
Jana napeto prati etvoricu, mora im odsjei svaku odstupnicu, mora ... Ceven
preskae debelo srueno deblo, konji se doekuje na vrsto. Prokletstvo, pomisli
Jana, nije ... Ali odmah za njim preskae i drugi jaha i propada, granje prekriveno
snijegom ne moe izdrati teinu i uz prasak puca. Konji njiti, jaha izlijee iz
sedla, pada i kotrlja se lomei mladice, a onda neto krupno i mrko i bijesno iznutra
silovito razbacuje snijeg i slomljene grane i odbacuje konjia. Trei i etvrti konjanik ne uspijevaju stati ni skrenuti, nalijeu ravno na razjarena medvjeda, konjskim
kopitima probuena iz zimskog sna.
Janina se klopka zatvara u smrtonosnom vrtlogu njitanja i krikova i bijesnog
mumlanja. Medvjed silovitim udarcem ape lomi vrat jednom psoglavcu, tijelo mu
poput krpe odlijee desetak koraka u stranu. Drugoga medvjed kai pandama i
dere mu lice u krvave trake. Psoglavac vriti i onda pada pod teinom nekoliko vukova. Ostali vuci skau na posljednjeg jahaa. Izbjegavaju njegovu sablju, a onda ga
jedna vuica grabi za ruku i obara. Sljedeeg je trenutka rastrgan ispod uskovitlane mase bijesnih zvijeri. U meuvremenu, medvjed, jo polusnen, ni ne pokuava
shvatiti to se zapravo dogaa. Izlijee iz jame, prekobacuje se preko debla i nezgrapnim trkom nestaje u umi, vjerojatno sretan to je izvukao ivu glavu.
Ceven ostaje sam, sa svih strana okruen, licem u lice s vuicom. Stee svezanog djeaka pred sobom, oi su mu kao nebo nad planinom i kosa sjajna kao zlato.
Nejako sunce ... U drugoj mu ruci sablja, iz misli nikako da izbije posljednje amanove rijei.
Jana vie ne oklijeva, skae, baca se na prokletnika, obara i njega i Mika u
meki snijeg. Neka se vuica zalijee meu njih i grabi Mika za odjeu i vue, odvlai
djeaka na sigurno, podalje od kopita i sablje i zuba. A Ceven zamahuje, elik fijue
uprazno i Jana zagriza pod bradu. Zubi nalaze put, kidaju ile i ne putaju, razdiru grkljan, ne daju. upaju, komadaju, krv lipta, prska sivo krzno, natapa Cevenov
modri deli. Oi vuice plamte mrnjom, nemilosrdne, neumoljive, ba kao i njegove
crne. Oi su vuice zadnje to ratnik vidi prije no to ga obuzme tmina, a ruka sa
sabljom nemono klone u krvavi snijeg. I u posljednjem trenutku svijesti Ceven konano shvaa kako je to nejaki djeai postao klju njegove sudbine.
uvaj se njegove majke, Cevene! Vuice. Dobro je se uvaj!
***
Meava iba Jambreka, zasljepljuje ga, studeni mu se vjetar zavlai pod gunj,
snijeg upada u izme. Ali Jambrek ne posustaje, glavinja putem prema umi to na
trenutak izranja iz meave poput tamna zida, samo da bi je vjetar opet zastro zavjesom snijega.
Mika je Jana dovela kui prethodne noi. Jambrek je sjedio za stolom, zadubljen
u mrane misli pod slabanim svjetlom svijee. Osam je dana prolo otkako su psoglavci
ugrabili Mika, osam dana otkako je Jana pola za njima. U selu su oplakivali mrtve,
popravljali krovove, ivot je polako krenuo dalje. Samo je u Jambrekovoj kui sve stalo.
A onda, odjednom, nekakvo struganje izvana po vratima. Jambrek se trgne,
ruka sama poe za sjekiricom, jo je na njoj bilo psoglaveve krvi. Opet struganje.
Grebanje. Pande! To mora da su pande! Jana! I cvile.
Jambrek poleti s klupe, otvori vrata, stane kao ukopan. Miko je leao u snijegu, promrzao i prljav. Sam, samo su vuji tragovi bili pred vratima. Jambrek pograbi
djeaka, umota ga u svoj gunj, unese u kuu i baci drva u ognjite. A onda pohita
natrag u dvorite.
Jana, zazva Jambrek u no. Uinilo mu se, dok je prebacivao gunj preko Mika, da vidi obris zvijeri kako hita u umu. Jana!, zazva jo jednom svoju enu, ali
odgovori mu tek daleko zavijanje.
U cik zore, dok je Miko jo spavao, utopljen i umiven i nahranjen, Jambrek
pohita po Maru. Nju su ljudi zvali kad je u selu pomoi trebalo s ranom ili boleu,
posljednjih je dana pune ruke posla imala. Dok je preko ramena prebacivao torbu
s neto kruha i slanine i luka i opasivao ma, samo joj je rekao neka pazi na Mika i
nita da ne pita.
A kuda e ti sad na ovu zimu, Jambrek? Mara nije bila ena koja nita nee
pitati. I s maem?
Idem po Janu, odgovori Jambrek. Mara je tek kimnula glavom. Zavijanje te
noi je ula, vuci su bili blizu. Moda je nasluivala to je Jana, moda nije, Jambreku je bilo svejedno. Ljudi su aputali da je Mara vilenica i svi su se pazili da joj se
ne zamjere. Moda je znala, moda nije, ali Mika e paziti kao svoje roeno dok se
Jambrek Valjavec sa enom iz ume ne vrati.
Meava je stala, vjetar se umirio, tek jo koja pahuljica tiho pada na bijelo to
je tiinom prekrilo cijelu krajinu. Jambrek stresa sa sebe snijeg, pue u ake da ih
ugrije. uma je pred njim poput kakve dinske vojske to izranja iz snijega, strana,
prijetea, tko zna to sve eka meu stablima. I opor je tu negdje, cijeli je dan slijedio njihovo zavijanje, do ruba ume ga je dovelo, zametenim putem, kroz studen i
zvidanje vjetra i zavjesu snijega. Moda ga ba sad promatraju, skriveni, kako stoji
neodluan. Moda se sve zvijeri, cijela uma, pitaju, s nekim zvjerinjim prezirom,
hoe li u Jambreka Valjavca biti jai strah ili ljubav. Moda se i Jana to pita. A to je
misao koju Jambrek ne moe podnijeti, ak ni na trenutak.
I stoga Jambrek nastavlja putem u umu.
Okruen sa svih strana stablima, Jambrek gubi svaki pojam o vremenu. Nigdje
se nikakva zvjerka ne uje, tek mu snijeg kripi pod izmama. opor je prestao zavijati, kao da ih je meava zamela. Ali Jambrek osjea da su blizu, moraju biti blizu.
Tko zna koliko jo ima do zore kad Jambrek nailazi na stazu to se kria s putem kojim ide. Opsuje tiho. Do sad je bilo lako, samo ravno za nosom. A kud sada?
Koju stazu da slijedi?
A onda se Jambreku priinja kako netko ui uz jedno stablo, dvadesetak koraka od njega. Ruka posee za maem, ali ga ne povlai. Netko je uistinu tamo, pridie
se, u ruci mu kvrgavi tap. Odjeven je u dronjke, vue nogu, o ramenu mu objeen
rog. Tek kad prie Jambreku na par koraka, podie glavu, zvjerinju. Pogled mu
plamti i vuja se gubica iskezi i otkriva ute onjake.
Jambreku srce staje u grudima, jedva se suzdrava da stvora pred sobom ne
sasijee maem.
to hoe u ovoj umi, neznane?, rei vuji pastir.
Item svoju enu, u boju se je vuicu povrnula.
Vuji pastir kima glavom. Ti si, znai, Janin ovjek? Rekao sam joj da nee
poi za njom. A ona je rekla da hoe i, priznajem, pravo je rekla. Lijepog si joj vuia dao. Samo nas je skupo kotao. Kad je doao sebi, Miko je ocu sve ispriao, o
psoglavcima i o vucima koji su ih zaskoili i o krvavoj bitki i medvjedu i kako se ni
trenutka nije uplaio jer je znao da je majka tu, meu vukovima. Jambrek se samo
nasmijao na djeje rijei, a onda je ugledao iskru u djeakovim plavim oima, plavima kao nebo nad planinom. Smijeh mu je zamro na ustima, istu je iskru vidio u
zelenim oima vuice, trenutak prije no to je pohitala za psoglavcima. Bez rijei
je pomilovao Mika po glavi, po toj njegovoj kosi poput zlata, a onda ga je poloio u
postelju i prekrio i trenutak kasnije djeak je tvrdo spavao. A sad je vrijeme da mu
vrati i majku.
Gdje mi je ena?
Tu je, blizu! Evo, vuji pastir trubi u rog. Jambrek ne stie ni okom trepnuti,
a iz ume ga opkoljava tridesetak zvijeri. Pogodi koja je zvijer tvoja ena i vratit e
ti se. Samo pazi, rei vuji pastir, ne pogodi li, rastrgat e te moji vuci!
Jambrek, okruen vucima, zagleda svakog ponaosob. Na prvi pogled, svi su isti,
iste gubice, iljate ui, plamtei pogledi. Zubi. Ali im mu je Jana prije odlaska dala
da joj vuinu pogleda, im mu je rekla da je mora prepoznati, shvatio je da je svaki
vuk kao ovjek i svaka vuica kao ena, na svoj nain osobita. Zna, siguran je, da je
moe raspoznati u mnotvu, da je moe nai, da se ne smije uplaiti pastirove strane prijetnje.
Jambrek se potrudio zapamtiti vuji obraz svoje ene. Oima leti preko opora, neke vuice odmah odbacuje, toliko razliite od Jane. Ova ima brazgotinu, ona
tamo rasjeeno uho. Jedna je ve stara, Jambrek ne vjeruje da e doekati proljee.
opor strpljivo eka, ni ovo nije Jana, miris je drugaiji i dlaka pod prstima. Ova
slii, ali ne, ni to nije njegova ena, siguran je. Ova ovdje? Jambrek joj prilazi, klei
pred nju, zvijer mirno puta da je opipa, da je ogleda sa svih strana. Ne, nije ni ona.
No tiho tee oko Jambreka, vujega pastira i njegova opora. Crv oaja poinje gristi, dvadeset je vuica u oporu, a neke su stvarno sline jedna drugoj. Jambrek ustaje, u umi je mrano, to ako pogrijei, ako se prevari? Pogleda pastira,
plamtee mu oi prijete.
Zato mu Jana ne da neki znak? Zato ne zarei, ne mahne repom, ne priskoi?
Moda ne smije, moda se boji pastira? Proklet bio, kakvu on mo ima nad oporom?
A onda Jambrek zastaje, dobro mu je poznat taj osjeaj kad se crne sumnje
mnoe. Tako je bilo u vojni, pred svaku bitku. Strah. Nita drugo doli strah. I tko ga
je svladavao, preivljavao je. To je nauk koji je Jambrek dobro nauio, pod udarcima
maa i ubodima koplja.
Jambrek ponovno zagleda opor, paljivo, smireno, predoava si Janinu vuinu, njenu njuku, nos, obraze, elo, ui. Lea, bokove, noge, rep, pokuava se sjetiti
svakog pramena dlake. S Janom u mislima, trai Janu u oporu.
I nalazi meu uzgibanim zvijerima vuicu, ba je kao njegova Jana. Dobro zagleda, ali ne grijei, ne vara se! Pogledi im se susreu, njegov ljudski i njen vuji, srce
mu jae zakuca i neto u Jambrekovoj nutrini odluuje umjesto njega. Eno, ona je
vuica moja ena!
Vuji pastir priskae odabranoj vuici i jednim potezom snane ruke trga s nje
vuju kou. U snijegu ostaje Jana, Jambrek joj priskae i prebacuje svoj gunj preko
njene nagosti. Pastir bez rijei kima oporu, zvijeri se u tiini povlae u umu. Za
njima i njihov pastir, ostavlja Janinu vuinu u snijegu.
Jambrek grli Janu, cjelovima joj obasipa lice. Uspjela si, Jana, uspjela ..., apue joj kroz kosu dok je zagre u grubi sukneni gunj i pridie. Uspjela si, Jana,
vuice moja, vratila si Mika.
A Jana se samo smijei, zelene oi sjaje u tami, sjaje pogledom zvijeri to je sad
opet postala enom. A onda se sagiba i podie svoju vuinu i brino je zamata. Tko
zna kad e opet morati postati vuicom. Hajdemo. Put je dug. Pourimo, da nas
Miko ne eka.
Dragomir Kosti
Crtei Vilijama Blejka

CRTEI VILIJAMA BLEJKA
U Londonu
Nisam napisao pismo
Verici
Iako je jednog jutra
Jutro
I vazduh
I sve to je trebalo
Bilo nalik onome
Oktobarskom danu
Prvi put
Kad za tim posegnuh
Umesto toga
Produavao sam uz Temzu
Prema Tejt galeriji
U kojoj se posle dugo zadrah
Pred crteima Vilijama Blejka.
KONAITE TAME. MEGARON

Uini jo korak Ako sme
Spusti se bar do Pred
U isti mah Orfeju
Bodre te Nagovaraju Smeju
Keze ti se
Dok se dvoumi Pa to je
Tek prvi put
Da si pred Levkom tame
drelom prstenookih Stao
I spusti se Smeta ti
to si jedan to su drugi
Daleko ostali Ipak
Silazi
Jednom jedinom zovu
Odazivajui se
Nedostojnom siromatvu
BOG U OGLEDALU

Sprema se da svakog jutra
Potrai Boga u ogledalu
Crnim pticama Divljem ovnu
Uarenom polju
Da se vrati
Potpuno Ali nekud
Gde nisi ba preesto Zalazio
Treba li to Na kraju
Krajeva I kome
Zoranu Jovanoviu Dobrotinu
ZIMA
Kao savrena klonulost nogu
Kad si mislio da ih vie Nee pokrenuti
Ali jae od podjarenog bola u kostima
Pozleuje ta belina pustona Umrtvljuje
Makar i na kratko Za vedrih suvomrazica
Jama: Jasenak
Kad uopte nee uspeti
Da se izvue
Za blagi dodir Daak osmejaka
Treptaj juna lahora Ma i za nagovetaj
Razgovor s vokama Koje si bajagi hteo da
Posee pre no svane
asak kad u svemu tome I stavi sebe
Nitavilu na dohvat
iva vatra
iva bolest
REMIZOV
Zar opet na tu stranu da pogled puta
Moda e tako i otkriti ono to nisi priznavao
to je odvraalo od sebe dosad Moda se nee izjaloviti
Moda se neoekivani obrt i desi Napokon se namiri
Drugaije zar kako moe Ne hodae li sve k tome
Hramu koji se moda rastakao no bee jo tu
Da te privije kad te i ta arobnica napusti
Bude kao poast Kladenac oaja Izbavljenje
Od gorega Kako i prilii dobrome muu
Koji vidi sve i zna sve I na dobrom je putu, jer
Dve ga vile vode: Danas i sve dalje Pa kad ona
Omane: Sledi ta iz osoja koju prikriva Uspavljuje
uva za neko vreme u koje e Drugo Zadugo
Odbaciti uroenu podozrivost Danajski dar
Odlaui ponovo eljeni istup Keri Danaja
KLEPETALO
Ili podne u gradu
Kojeg bi da se kloni
Naslonjen na eleznu oznaku
Uz breg
Lagano lagano Hvatajui zrak
Jo neko vreme Krst od tisovine
Zanjiha se meu ovekom I enom
Koji uoe Opletoe idilom
Uzdu Pred zatvaranje ulice
Pojavi se Sa dna Tvrda lica
Potapajui se na obe ruke
Imajui uza se jo jedan par
Krpa na krpi To je bio
Posle kad zae U jo tenju uliicu
Doznade sasvim: Nemae nemae
Sin oveji gde
Glavu da sklopi
Izlazei: Onaj ve vrsto grebae
Na peakom prelazu Sad se tipe
Strano protivljahu Sav iskien
I onaj mali slikar Isto tako
Nema gde da ode Prie dakle
Prvom autobusu Posve zdrav
Kao da ga dodirnu Taj slikar ne bi
Ne bi bolji mozaik umeo Da naini
Tek pred mladim poljem
Pomisli zaista Za nedelju dve
ta e biti
Ili e: Biti toprv
Kakva se to mili dome Nerodica
Sprema
GOSPOD UMIRE S NAMA

Dospeli smo u neverovatan poloaj
U kameni grad Meu ogradu tvrdu
Sebe ne prepoznajemo
Imaginarni ljudi
Imaginarnu zajednicu ine
Carstvo simbola Anatomija
Nasilja Anatomiju trpljenja
Proizvodi (Slino slino)
Hajde to nas drugi ne vide
Ne uju i ne shvataju
Ali ta to vidimo mi
ta to ujemo
AVLIJA
Izmeu kue i Polja
Domaa ivotinja
Herbarijum
Na domaku Slobode
Okree se Bunar
Breza
Komad neba
Kao komad hleba
Iza plota je
(ica nevidljiva Logor bestelesni)
Okrutno bezlije
Preanjeg
PASIJA PO MATEJU
Ne doarava Nita
Nau patnju pouzdano kao
Pasija po Mateju
J. S. Baha
Kada je 1729. godine
Pisao svoje Najvee delo
Bah je mislio Kako je pria
O Hristovim mukama
Zavrena
Ali nije Samo to su
Pilati I samo to su delati
Samo to je publika Spremna
Na podsmeh Porugu
Znatno umnoena
Uveana
Gde god zastanu
ivog Boga jo raspinju
No On ostaje Kao i patnja
Sve je drugo
Drugo
Nitavno
PROGLEDAETE FRESKE LELUJAVE

Izai iz okova Zidova (Krea i maltera)
U potrazi za oima
Koje su vas uplaeno gledale
Traiete ih po mrtvim uglovima
Mranim stanitima Gde su vas
Nemo molili
I gde su se snagom koju niste imali
Krepili udno (Davno krepali)
Traiete ih
I nee ih biti
Moliete da se vrate
I nee imati gde
Samoa njihovih vekova
Okrutna Beznadna samoa
ekae na vas
Ivana Seletkovi
Poezija
***
Bumerang se vraa
da ti razmrska lice
ispljuvkom historiografije i kulturolokih artefakata.
Smiri se i dii duboko, uspokoji se novom majicom
i izlaskom sa novim i starim prijateljima.
Njima je faca svjee namjetena;
oroena pricama botoksa zaborava,
simetrizirana snishodljivom ukalupljenom figurom
izumom suvremene plastine kirurgije.
Zbogom iluzije
Kad nestanu sve iluzije i rijei izgube znaenje
Brani se trenutkom ushienja
nekom psihoanalizom i aporijom
Doi do smisla iako je smisao daleko
Doi do sebe iako se ne poznaje
Kad se unite bajunete od neprestanog trvenja slika prolosti
Kad velika enigma i tada ostane neotkrivena
Smisli novu teoriju
Uzmi knjigu
Uvidi da moda ipak nisi toliko autentian/ako nisi
bolestan i sumorno istraumiran svakako je
sve ionako svejedno tone.
Sudari stvarnosti
Ovi krateri od stopa;
i ova lica od karmin
Razjapljenih peina od usta;
Ove ruke od uadi
I prsti od plastelina
I zglobovi od vijaka hodajuih magazina;
Uvijek klaunskih
Na kraju zaboravljenih mozgova
zrnaca praine koja odlazi s vjetrom.
***
Boli ova glazba i itav orkestar u glavi
I suita iz izgubljenog vremena
I fuge koje bjee
I zanosni i uzoriti menueti
Wachtet auf, ruft uns die Stimme
Boli i ovaj kasniji komar etide u glavi
...i vizija goluba listonoe na prozoru
Jednostavno je zaboravio doi
Erbarme dich
Bivanja
U ekanju da bude u budunosti
dok biva sada
Sada nije dovoljno da postane
u vrtlogu opstajanja
Cinik se mudro igra vremenom
koje je smo u funkciji
pokretnih slika
Reverzibilnost(i)
Svijet od privida,
mranih i opskurnih
mjesta aluzija;
Tjelesnosti i prisnosti
trenuci zavaravanja;
Iekivanje
dozivanje
pozicioniranje;
objeena lica
naborana vremenom
i razoarenjem;
Tjeskoba
oholost
dijelovi mrnje;
sve su to oblici i sve je modeliranje osjeta
kraj
opstanka igre koju
ne volim.
***
Zovi Cvetajevu u pomo
Izreci joj molitvu
Pokaj se za grijehe
Biuj se terminima i personifikacijama
Moda onda nastane poezija
Napokon, jer nisi pjesnik i nisi ovjek
Zadovoljavaju te rijei i tone u njih
Kao i neki koji sve jesu to ti nisi
Ne laskaj si
Pomoli se Baudelaireu i Keatsu
Budi romantini romantiar u raskoraku s vremenom
Na pomolu nita novo
Poezija je utoite
A to si ti neljudski
kvazi Pjesnie?
***
Vidio si stepenice
koje su sputene
s visine
Ne zna odakle i dokle
seu
Moe li se uspeti
jesu li blizu
podnoja nekog praga
provizornog doma
to je tamo gdje zavravaju
Ovdje ini se nalazi se
samo busenje i
bunje
lokve u koje uskae
dok ti se
drugi smiju
Basso Continuo
Odnijet e sve
poplava ovih dana
i donijet e nabuljali
zaborav i eho u pustoi
Pozelenjet e sve
opet nakon tih
dana
Ali ostat e miris vlage
i crte s rasprsnuima
na fasadama
Bit e puno nogu i ramena
to se sudaraju
na asfaltu ispod kojeg
su nagomilane
kosti zaboravljenih
grobova
Potrebno je zaokruiti
priu o
prolaznosti
La follia
ivim u balonu.
U njemu su ljudi, breuljci, kue, putovanja,
Duge kie, snjegovi, paunovi, gliste, muhe,
Svjetovi sa svojom patetikom.
Sve se odvija po nekom redu
A ipak, sve je ... kao u refrenima smjenih i tunih lanih pjesnika.
Izvan balona stoji ovjek,
Pripravan,
S iglom
I skupina Patricka Sskinda
koja e probaviti ostatke.
***
UBIJ
ZAKOPAJ
SAHRANI
MISLI
SAMO ZATO DA
TE PODSJEAJU
KAO ZAKOPANI KUNI LJUBIMAC
NA ONO TO JE
BIO
I TO SI MODA TI
JEDNIM DIJELOM
BIO ILI
JESI
I OKRENI SE
ONDA
KADA
VIE NE BUDE
MOGAO
IZDRATI
ZAPALI VATRU
SPALI GRAEVINU
DA KASNIJE
MOE I
IMA ZA IM
PLAKATI
Gefirofobija
napada
I napadam ja nju
U pokuaju prelaenja
Do polovice puta
Nestaje mi dah i tijelo se koi
Usredotoavam se na disanje i vlastite korake
Gledam dolje u rijeku
Bojim se pada
ekam i ekajui hodam
Diem ubrzano
Hodam
Diem
Gledam
A ispod nalazi se
rijeka koja me privlai i doziva
Napokon
Tu sam
Na sredini puta
Diem glavu
Promatram da li se neto promijenilo
I onda ne vidim nita
Pa ne gledam
Ne ujem disanje
Rijeka je daleko
Ve sam na kraju mosta
Prolost mi je iza lea.
Musica sacra
Zamjenjiv si ovjee
ne zato jer nisi drugaiji
ve stoga jer je mnogo ljudi
mnogo pogledaj ih
masa zamjenjivih
Zamjenjiv si ovjee
ne zato jer ne vrijedi
ve stoga jer je mnogo vrijednosti
mnogo - itaj ih
aleje vrijednosti
Zamjenjiv si ovjee
ne zato jer te nagoni navode i progone
ve stoga to je mnogo nagona
mnogo - osvrni se
jo uvijek jest i biva
na neznanom prapoetku.
Obitelj
je najtunija institucija.
Puna svaa i propalih ambicija,
Sinergije percepcija,
Orkanskih vjetrova osjeaja,
Godinjih doba razoarenja.
Folder je vremena
Sukoba prolosti i budunosti.
Pirika u svemu tome.
Goran olakhodi
Pjesme
Zaziv bazgi
Moda da kraju privedemo jedno izgnanstvo:

bazga divno cvate.
Smireno i sustavno tiranstvo
dugo je zelene mladice dralo van vrta; sad da se vrate,
da se u njemu nastane s mirom,
to elimo.
Visee titove neka razastiru irom
nad ivicom, upom, kad ih doselimo
ovamo opet. Kau da brane kuu od zloga,
da hrane kukce, ptice i ljude;
ini se da bazge, poput gloga, nude
i tajnovito ienje noi od mraka.
I dok sam te prije traio, podmuklo,
da vidim kako u te, izmeu maka
i lia rabarbare epati, upati, danas te promuklo
zovem i dozivam k sebi, da probije ogradu,
da prijee k naoj vlasti,
zaboravi zavadu,
jer u naem e kunome kozmosu
odsad u miru bit pozvana cvasti.
Lov
Lovio sam zeeve
obilno i neujno:
nian je ubijao, nije bilo pucnja,
krznene su vree padale bez odgode
na suhu travu sumraka. Ostajali su
kruti, otvorenih oiju, bez kapi krvi
na stegnutim ranama, zapravo smijeni,
neopasni u toj smrti koja nije
preotela ivot, pa je bila prozirna.
Meni nije nestajalo metaka,
a ni njima smrti: stalno su je producirali
po humcima i jarcima.
Sputa se jesen, bit e da je to.
***
Prije sam se bojao nestanka znanja o zemlji,
ali je ono i u mene uraslo
s godinama neto zbog tebe,
a vie iz tvrde gline samog vrta.
Prije sam strahovao zbog prolaska pria,
ali one su se vratile toliko puta
da sam ve i sam pouzdan kaziva
tvojeg sve dueg ivota.
I nema vie bojazni, nakon bolesti.
Samo prieljkujem (djetinje, uzalud)
stalnost tvoga kalja ujutro u vonjaku
i onaj njeni miris koji se die
kad gazi grubo po metvici
pod mojim prozorom.
Ugar
Uili su me da uvijek neto mora mirovati.
Makar kao spomenik, izraz zahvalnosti,
kao sigurna distanca od pretjerivanja:
za svaki sluaj. Za sobom uvijek urediti,
vratiti sve u sklad, kako god moe i zna.
Treba zagrnuti sve svoje nelijepe tragove,
treba pospremiti mokre ostatke ljeta,
listove, gomolje, plodove, kou i kosti,
vratiti zemlji pravo na utnju i pusto.
Ostaju topli i prostrijeti leajevi. Punjeni
mekanom osnovom svega, pravilno rezani,
posuti sijenom, ipak dokazuju udio ruku.
Ugar omoguava proljea za proljeima.
Neto mirovanja negdje, uvijek, pomalo,
doputa umi i livadi da se provuku nou
pod ogradom, da u krevetima ire korijenje.
Neto mirovanja, neto sna koji rastae
otrinu brazda, mee dana, doputa tebi
da stane zorom uz ogrozde, da me kiom
svojih oiju i usana pred proljee spremi
za dodir i kopanje. Izbojci drvea kod nas
u krevetu, osim to nas prorastaju, brzo
nas prerastaju: ostani moj u tom raslinju
barem do berbe popodnevnih jabuka.
Zadnja konja
Zadnja konja jo jedan tih ritual.
Ne mora se nuno, ali je dobro,
a i lijepo, jer vraa u kolovoz,
vrijeme kad je konja zarazna kao i zijevanje,
kad upali motor i krene,
a kad prvi put stane,
uje itavi motorni zbor iz bliske
daljine, od svake strane svijeta.
Svi svladavamo travu, igramo se krava,
igramo se susjeda u predgrau Chicaga.
Zadnja je konja ljepa i mukija:
sam si u tome, esto je magla i sumrak.
Obavlja neto travi runo i bolno

u njezinu korist, kao lijenik ili otac.
Vodi rauna o stroju, kupa ga pred san,
izlijeva benzin, bavi se, kao to se ne bavi nikad,
jer si filolog, pisar i gej, uljem i elikom. Na kraju
zakljuava vrata, izdiui jedno sve je spremno
sad moe zima, sad mogu duge noi bez rasta
provedene daleko od zemlje,
odatle uzdah.
***
Stajali smo i koristili perfekt
razgovarajui o tvojoj smrti
zapravo ne o njoj, jer se ve bila dogodila,
njome smo baratali teno kao glagolima.
Trebalo je rijeiti pitanje-dva
u vezi sjetve i proljea, sunca;
nekoliko napomena prije odlaska na rad,
izostanak hrabrenja tvoj je izraz uzdanja.
Tek oko podneva, poslije magle,
dok si lopatom rezao korijenje,
sjetio sam se da sam nou i plakao, probuen,
kratko, prevrnuvi tugu u mraku, kao i zemlju
pri jesenskom kopanju; ula je
natrag, u humus, kao gujavica.
Sada obojica guramo ake u podatnu tamu,
sve se dogodilo dok jo i nije, dobra je zemlja.
1.
Kua se uvijek na brijegu ukae nenadano, odjednom zdesna, izvor krivudave rijeke
ljunka koja izigrava prilazni put. Ondje ju je postavio ovjek bez lica, onaj koji je u
njoj proveo gaenje listopada. Mi smo doli tek poslije, poto se izlila kia, a vrak
glavice brijega postao iznova suh. Odonda golubice mogu donijeti granicu loze s
obronka, u zalog budueg mira; no sve to okruuje uma, strmi, silnim liem zasuti
klanci, sjedita gljiva. Vonjaci koji su sve sliniji umi: u svako proljee stabla izmijene po list, ljeti odbace plod, prijeu na stranu zelenog mraka. Iz ljeta u ljeto prilaz
je sve tei, trava sve via, crni kamenii ceste tonu sve dublje u zemlju, korov sve
gue i plodnije sipa svoje sjeme.
2.
S prodolja mirie sijeno, mada u odsustvu kosaca, ali hravi kolotur zdenca ipak se
moe okrenuti. Sve odaje nedavne posjete ljudi, rijetke dolaske, kratke prisutnosti ipak dodire. Pod orahom titraju sjene njegovih lisnatih udova, granice kripe
na lagodnom vjetru popodneva. Otvaram zdenac iz kojega uzlijeu protekle jeseni (negdje se jo uje hihotanje bjesova), izvlaim iz njega vjedro prepuno lia,
obraslo mahovinom i liajem: iz duboke vlage izlazi stonoga, padajui natrag preko
ruba, nalik na bijelu vrpcu. Izvlaim opet, pronaem crvenu. Nosim je da je Kata
uplete u kosu.
3.
No isparava iz ume, ne gmie s istoka. Naini se prije zalaska sunca, onda strpljivo eka svoj red da procuri izmeu stabala. Bijele sjene nepoznatih zvjerki postaju
otrije, lebdei nijemim krajicima oka i sve crnje izazivajui pomutnju. Zatvaramo
vrata. Samo ona stara, dobra, drvena ostaju otvorena, skinuta sa arki, negdje duboko u upi. Sami su njihovi dovratci jamili sigurnost: moglo se gledati suprotni brijeg jedno samotno svjetlo u dalekom selu kroz otvorena vrata bez straha. Te su
veeri prole. Vie ne znam kako smo mogli lunjati jarcima kraj kukuruza, gledati u
ume, sami u noi. Bijele su nas oi gledale, a mi im nismo vidjeli kande.
5.
Ovo je kraljevina. Pod njom su mnogi ljudi i kue, mnoge gljive. Kue su gljive, privremena plodna tijela micelija svojih podruma; pojave se bez jasna razloga, sazriju,
istrunu, nevidljivim kanalima zemlje otpuu u tamu vremena da bi opet, jednom,
ali nikad na istome mjestu, procvale cvijetom bez boje. One sjedinjuju pokret i nepokret, meso i travu, sjedinjuju bezbrinost bilja i otrov ivotinja, a isto jedinstvo
i jedu. Tako i podrumi: podrumi su zavojiti, pletu se u ome, dave mrane kukce
koji ih nagrizaju, jedui ih. Pruaju svaemu zaklon, ipak. Opasno je sii u podrum,
posebno kada ga nema.
Sran Sandi i Raphaelle Oskar
Vrati se i kai zbogom
1.3 New Years Resolution

Prestat u poinjati reenice s bojim se i volio bih.
Telefon u koristiti samo kada moram.
Utiat u um.
Kau mi neki ljudi da postoji vrijeme za ljubav.
Meni je to maloumno.
Dok se ne smognemo usuditi.
Sve je dobro.
I najbolje posude imaju neku pukotinu. Tamo i tu. Pa procure. Kao da
imaju menstruaciju.
A nakon toga ivot kree ispoetka.
I sve je dobro.
Samo da je mir.
Jo jednom sam matao.
Bajku punu punu punu.
Sada je to prolo. Vie neu tako.
Reeno je da je to sve u kodu, zna, da je ok biti i ljubomoran i patiti
i
htjeti vie, ali ja ne elim biti onaj koji sam bio.
Ne elim patiti,
ni biti ljubomoran,
ni ozlojeen.
Zapravo se nita loe nije dogodilo.
Bezveze uope i govorim o tome.
Da sam ptica i da imam krila
ja bih cijelu Bosnu preletila.
Letila bih, nikad ne bih stala,
dok se Bosne ne bih nagledala.
Ta fascinacija me skoro
imenom uvjetovala:
Sultanija.
Ali bolje mi, mislim, stoji jedna druga funkcija:
bit u efendija.
I alak.
Two in one.
U akirama, a u nanulicama,
prevrnut u ti s astala i fildan i kahvu i dezvu.
Bujrum!
A ovo je crnogorska Julija Romeu:
evojka ga, evojka ga,
mrko pogledala, mrko pogledala.
Danu mome, danu mome,
ne ali se sa mnom, ne ali se sa mnom,
jer sam noas, jer sam noas,
grdne snove snila, grdne snove snila
i da sam se, i da sam se,
mlada ja ubila, mlada ja ubila.
Da bih rije rekla!
I cvri, cvri Nazorov cvrak,
gospoa Ministarka se preko Nuia ali da joj puva,
dok je onaj Krmpotikin sretan ovjek i dalje bez koulje.
Gruvaju Crnjanskijevi topovi,
hoda se gore-dolje po Andrievoj upriji,
sastaju se opet, rastaju se opet Dobriine kapi,
i ni Rum vie ne zna
da l slon telefonira il telefon slonira.
A Ki? On ti uope ne veruje u pievu fantaziju.
Sve to, stara moja, na tvojoj polici,
dok si ti na poslu.
Otila si biciklom,
s torbom na paktregeru
i jednom Rei i Milju.
Za nonu smjenu.
U pogonu.
Ja bih sada sjedila na tvom paktregeru
glave naslonjene na tvoja lea.
Kao Re i Misao.
I umjesto da ti meni,
ja bih sada tebi sve.
I pjevala, i itala, i plesala,
I Portoro, i Bled, i Bohinj,
I nala bih Bracanina dva
da tebi poslue bokal vina.
Ma, ja bih tebi
ispraila, oistila, oprala,
utirkala, osuila, ispeglala, porubila,
kao Biljana izbijelila,
tu tvoju Jugoslaviju.
Samo da se nije,
kao i majci Desanke Maksimovi,

i kada si umirala,
inilo da se osea krivom
to nas naputa.
Samo da nisi kao karijatida
u svakom trenutku
drala cijeli svemir
da se ne urui.
Samo da jednom.
Tu posljednju mandarinu.
U zdjeli.
Nisi uvala nekom drugom.
Samo da sam jednom vidjela
da prvo misli na sebe.
**************************
Doe mi da se ponaam
ko drumovi bez Turaka.
Prva,
jedva, ali proe.
Pa druga, stisnem zube.
Trea, k vragu, srea?
etvrta i peta.
Nakon toga, nita udno, sve uredno, redno.
Uglavnom sam si supertruper,
tu i tamo se sjetim ega ne bi trebalo,
ali zakrpam to, imam sistem.
trikam, heklam, haklam, hendlam,
menjam kune, marke, dolare.
E, a onda na moj roendan, kardinalno zgrijeim,
ispadnem iz ritma, sjebem takt.
Nema takta bez predtakta.
Trt-mrt,
ivot ili smrt?*
Ajmo Jovo nanovo.
* Laza Kosti, prijevod prve reenice Hamletovog solilokvija, 3. in, scena 1, Hamlet:
To be, or not to be: that is the question
3.3 JEDNA JE
**Tako bi to Ki# rekao. A pod Nacionalizam %itajte Ona:
*Nacionalizam je, pre svega, paranoja. Kolektivna i pojedina%na paranoja.
Kao kolektivna paranoja, ona je posledica zavisti i straha, a iznad svega
posledica gubljenja individualne svesti; te, prema tome, kolektivna paranoja i
nije ni#ta drugo do zbir individualnih paranoja doveden do paroksizma.*
Ona vam je takva.
A dodala bi jo#: A #ta da radim?
I nema tih para.
Aman, %ovje%e.
U vijeke vjekova.
Amen.
Ku$u njemu, jer ima prezime.
Ma, o"enit $e se.
Ho$e.
Ho$e.
On je normalan.
Sve je.
On je njeno sve. On je ne$e izdati. On je nikada nije izdao. On to ne zna.
Elem: NJEZINA PSIHOPATOLOGIJA JE PREVELA SINA U MU)A, K*I U
SLU(KINJU, MAMU U BOGORODICU.
SAMO BOL.
BOL ZAUVIJEK.
PO NJOJ.
Samo da dobro o"eni sina. Za k$i je va"no da ostane blizu. Da joj do!e
o%istiti, oprati, skuhati, brinuti o njoj kad ostari. Ne bi mogla nikada od sina
zahtijevati isto #to i od k$eri. Ne bi se sin nikada sna#ao. Ne zna sin, jadan.
K$i zna. Zato $e sin za nagradu dobiti cijelo imanje.
Ovime se izgovara: depresija, neizdr", nemogu$nost.
Ona nije kriva.
Ni za #to!
Ni za#to.
Nikada ona nije kriva.
Pusti je na miru.
Odmah!
Kamioni, autobusi, veliki crni automobili i kombiji koji tutnje i jure i odnose
samo njezine poglede. Kad ve$ nju, sirotu, ne mogu.
Dosadan pejza".
Klasje, kukuruz, suncokret.
Zemlja.
Je ravna.
Ploa.
Prostrana,
nepregledna,
teka.
Zaleena,
utopljena,
sprena.
Debeli trbusi pred ogradom,
koati laktovi na prozorskom oknu,
omaramljeno sjedilo.
Nanizani na meunarodne puteve i ceste.
Oko ijeg vrata?
Oko njenog, naravno.
Uvijek i jedino oko njenog.
Dok jede jabuke i ljive s kruhom.
Dok joj se vrti u glavi.
Dok misli da je taj vertigo neuroloki, a ne psiholoki.
Dok ne voli svoju djecu.
Ta, naa majka.
Bosanskohrvatskosrpski sprkana.
Kakva je to ideologija?
Odgovor.
Snovi moraju biti u miru, utopljeni, ohlaeni, zaslaeni.
Kao jagode,
iz vinograda,
s komarcima.
Kao jagode, u etiri popodne.
Pod hladnom artekom vodom, sa eerom iz eerane,
s fatamorganom grada, koji je zapravo silos, ali izgleda kao grad.
S tim dalekim gradom koji nikako da postane.
U noi, samo prije par sati me je pritisnula frka.
Nazvala je i rekla da joj ne radi televizor, da nema za kruh i da li joj mogu
pomoi.
Rekao sam ne, jer ne mogu.
Ona je pomislila da je ne da.
I danas me je nazvala i pitala istu stvar.
Pitao sam: Kako?

3.7 DNEVNIK
Umjesto doruka
doekao me prazan tanjur
i isto posue.
Volim kada mi je sve isto.
Voljela bih da se vratim doma
i da vidim da je sve razbacano i prljavo
i da se imam na koga naljutiti zbog toga.

.

.
.
Ti si slabi, iako.
Neka masna kosa ljubila je prozor autobusa.
Ostao je otisak proarane magle.
I na samom dnu.
.
.

4.2 x.xx.xxx
x.xx.xxx
Ti,
dobro ti jutro.
Voli ga gledati kroz prozor kupaone. Ovu uzavrelost sedmog mjeseca.
Plavetnilo. Nedostaje ti more. Nedostaje ti hrana. Sjea se kako si se molio
da ode? Uvijek ti je bilo ovako. Nikada nisi bio zadovoljan stanjem u kojemu
si. Htio si vie ljubavi jer je iste bilo doista malo. Htio si normalne odnose u
obitelji. Normalne profesore. Normalne vrijednosti. Tebi normalne vrijednosti.
Iako nisi htio to ludilo, ludilo te je okruilo. ivot nije normalan, draesni. Od
insomnije pate svi oni koji ti se ine da danas ive puno adekvatnije od tebe.
Nije ti jasno? Pogledaj bolje. to misli to im je? Kako su povjerovali da im je
ivot u toj mjeri isprazan? Zato se osjeaju jednako krivima? Od ega se
toliko odmaraju?
Ako su tako dobri prema sebi, zato ne spavaju? Zato bjee od ljudi? Zato
su stalno umorni?
Uvijek voli one koji se prema tebi odnose fino, iako te ne vole. Ne znaju te
voljeti. Ne onako kako bi ti volio da te se voli. Ne onako kako bi ti volio samog
sebe kada ti ne bi bio ti, nego netko drugi. Razumije? Uvijek, onda, nakon
nekog vremena s njima, ti eli pobjei. Optui ih za nedostatak ljubavi. Ti
kao sudac i tuilac i jedini svjedok ipak dobiva spor. Jer si bio i porota. Malo
ti je neugodno. Ubrzo shvati da si ti njih volio ipak vie. Ubrzo to opovrgne i
shvati da su oni, logikom stvari, tebe morali voljeti vie. Nije ti jasno kako su
nastavili bez tebe. Ipak, priznaje da jesu. I to vrlo brzo. I to upravo bilo s
kim.
# Ne okrivljuj. Ne sumnjaj. Ne boj se. Nastavi. Voli. Smjekaj se. Oprataj. #
Da bi bio zreo, morat e poet peglati koulje. Nositi koulje. Na vrijeme se
brijati. Kupovati svako malo odjeu da ne pomisle da nema. Oni koji imaju ne
vole vidjeti one koji nemaju. Oni koji nemaju su bez imena i sami su si krivi.
Sretni ne vole nesretne. Trudi se pratiti te glupe analogije koje se jo uvijek
nisu opovrgle.
Nekada ujutro, dok se svaa sa svojom neurozom, otri nazad do kreveta
da poljubi svog ljubavnika koji bezbrino spava. Priblii mu se. Poljubi ga.
Iako ga sunce mazi, pomazi ga i ti. Voli kada ga se eka po vratu. Kao veliki
razigrani pas je. On te budi iz sna dok se smije. Sanja i smije se. Nisi to ni
znao. Da, da, to ti radi, dragi moj. Zahvalan si mu to te voli koliko te moe
voljeti. Otri nazad u kuhinju. Htio si da on to napravi tebi. Poveo si se
Bojom zapovijedi koju si preformulirao: ini drugima ono to bi drugi trebali
initi tebi. Davno si povjerovao da ti jesi itav svijet i da nema razlike izmeu
tebe i ostatka. Danas, dok nema za kruh, tu formulaciju mora ponovno
staviti pod upitnik. Ne da ti se. Mora. Ipak.
Alkohol je tvojim roenjem bio tvoje pitanje. Da, zbog njega. Alkohol je bio
demon koji je njega pretvorio u osumnjienika, gada, jadnika. Sada, kada si ti
s njim, vidi da on budi samo ono to u tebi jest. To je poraavajue. Zar nije?
Dakle, on je bio gad, jadnik, slabi. Kako god hoe. Ipak si ga volio. Je li
jesi? Jesi siguran da si ga volio?
**
Htio bi da su tvoji ljubavnici ludi za tobom. Sram te je to priznati. Da te stalno
zovu bi htio; trebaju, to bi tako volio, da su teatralni u onoj mjeri u kojoj su
racionalni. Da te istinski vole. Da te istinski trebaju. Ali, to e ti to, zapravo?
Daj si sekundu vremena za to pitanje. Jesi li siguran u pridjev istinski?
4.3 Rogovi u vrei

Sevilla.
Trg.
Straari.
Don Jos.
Radnice iz oblinje tvornice cigara.
Carmen.
Pjeva.
Lamour est un oiseau rebelle
que nul ne peut apprivoiser
Et cest bien en vain quon lappelle
Sil lui convient de refuser
ili
Ljubav je podivljala ptica
i nita ju ne moe pripitomiti.
Uzalud ju doziva
ako nju boli ona stvar.
Plee, rastee lokne, pui usne, nabrekle joj sise.
Baca cvijet.
Pred Don Josa.
Iritira ga.
Radnice se vraaju u tvornicu.
Micala.
Nosi pismo.
U pismu pie:
Don Jos, vrati se doma.
Mama.
p.s. oeni je
Micala odlazi.
Mete na trgu.
Carmen masakrira jednu od radnica.
Don Jos je odvodi u zatvor.
Pred zatvorom ga ona zavede.
On je puta.
Za kaznu slui kaznu umjesto nje.
Malo smo se zaljubili.
Izlazi iz zatvora.
Krma.
Carmen.
Plee po stolovima.
Escamillo.
Toreador.
Zagleda se u Carmen.
Uskoro e moja borba s bikom!
Odlazi.
Krijumari i frendice.
Carmen, pridrui nam se u brdima.
Neu.
Podijelit emo plijen.
Neu.
Zato?
ekam Don Josa.
Eto njega.
Don Jos, idemo u krijumarsku eskapadu.

Neu.
Ti mene uope ne voli.
Nije istina.
Lae.
Moram uvati strau.
Iznenada.
Zuniga.
Glavni oficir.
Autoritet.
Napada Carmen.
Don Jos mu ne da.
Don Jos ga sprijei.
akama.
Don Jos ga ozlijedi.
Frka.
Nema vraanja na dunost.
Don Jos.
Carmen.
Bjee.
Krijumarima i frendicama.
U brda.
Brda.
Frendice.
Carmen, doi s nama gledati u karte.
Kad tamo:
Smrt.
Njezina.
Smrt.
Iznenada.
Escamillo.
Gleda u Carmen.
Don Jos.
Tua.
ake.
Tua.
Pucnjava.
Rane.
Frka.
Iznenada.
Micala.
Umire ti mama.
Don Jos odlazi.
Escamillo.
Uskoro e moja borba s bikom.
Don Jos.
Vratit u se!
Korida.
Ispred.
Escamillo.
Carmen.
Cmau se.
Frendice.
Don Jos ti je tu negdje.
Ba me briga.
Eto njega.
Slinavi, balavi, preklinje:
Vrati mi se.
Eno ti tvoja Micala.
Ali elim tebe.
Carmen baca prsten.
No.
Don Jos probada Carmen.
Smrt.
Koplje.
Escamillo probada bika.
Smrt.
Trijumf.
Dvostruki.
Istovremeni.
Gubitnici.
Nema ih.

5.1 Pje#$ani sat

V*
I u najgor#oj zori
Negde za nekog odCkrinuti su prozori
i neko za nekog zebe. I #eka.
*DuCan Mati"
I u najgor#oj zori
Dto mu#no se probija iz tunela u tunel jada
Voz Cto suludo juri neizbe!nom kraju
Negde kraj pruge u zagrljaju kestenova
Stanica jedna skrovita #eka. I #eka
Od puta umorna #oveka.
zamra
_Uz zamra%en
prozor koji simulira hladno$u nema #anse da $e# vidjeti prljav
pod. Zato si i zamra%io prozore. Voli# nevidjeti tu svakodnevicu koja cijepa
tvoj "ivot. Nju, koja te iznova podsje$a na prljav pod, prljave #alice, prljav ve#.
Ona je tvoj izvanjski super ego. Dolazi iz materijala. S istim takvim se bavi#
unutar sebe. Sve je jasno. 'im se odlu%i# usuditi, omjer snaga postaje jasan.
)ivot ti mo"e pro$i u %ekanju.

'ekanju da novac do!e, da se on promijeni, da
se prestanu sva!ati, da se televizor sti#a.
)ivot je %ekanje.
_
_
_
A poslije tebe opet ti.
[ Ljubav. Svu. Gdje. 'eka. Te. Netko. Ponesi. ]
Svaki sam dan gladna. Gladna sam kao gladni ker. Zadnjih godina. Nisam ba#
mislila da $u u "ivotu biti i gladna, ali eto. Vjerojatno to nitko i ne misli da $e biti. Tako
je lak#e "ivjeti. Priznajem.
Sramota se skrila u sitne novanice. U drhtanje pred onima koji dobra imaju. udna
vam je ekonomska konstrukcija: DOBRA!!! Vidite kako su se posjednici i u jeziku
odredili vrijednosno, kao bolji. ONAJ KOJI IMA DOBRA MORA DA JE DOBAR.
KROTKI LJUDI KROTKA DUHA. BLAGO ONIMA SLABOGA DUHA, NJIHOVO JE
CARSTVO NEBESKO. OVO ZEMALJSKO EMO MI DA DELIMO. Ma, mislim.
Jesmo li fascinirani?
Drhtim pred njihovom osudom. U TRESKAVICI SA SVOJIM ODGOVORIMA:
nemam; znate, ne mogu; neu; nisam, hou; jo koji dan; uskoro; oprostite; sorry;
ao mi je. Nikad dosta. I gladi i osude.
Ima li to veze s nevoljenjem sebe ili s drutvom? To tako vidite? Vi vjerujete da je
odgovor u sredini? Ja znam da nije, ali da moete i tako misliti.
Jede mi se upajz, Mahuna, Grah, Kobasica, unka, Sir, Previe Keksa, pije mi se
Cola, Jogurt, JEDE MI SE Domaica, Braco, Seka, Eurokrem, Jaffa, Munchmallow,
ele Bomboni, Kikiriki, Zrele ljive, Zelene ljive, Kruke U Proljee, Jagode U Ljeto,
Trenje, Vinje, Dudovi. Jabuke U lafroku.
Ne da mi se biti umjerena.
elim spavati s imaginarnim brigama. Bez zlih slutnji. Bez gladnog eluca. elim se
buditi s Hesseom uz glavu i trati po dvadesetim godinama dvadesetog stoljea,
predosjeati Drugi svjetski rat. Kada proe, fino ga sublimirati. Osjeati da se veliki
uas nije dogodio i da je to ba dobro. Knjiga i ja, pokriveni plahtom, u sparnoj noi s
dva-tri komarca koja zuje. Moe i etiri. Otii u spavau sobu i potrati s Karlom
Mayem po balkanskim gudurama. Vratiti se u svoju sobu gdje me ekaju Pepeljuga,
Ba elik, moj Disney. Osjeati da nikada neu biti gladna. Osjeati da nikada neu
biti sama. elim sita utrati u te sobe. Tada jo ne s Tobom, oprosti mi, mili. Ne
pothranjena, ne umorna. Ne umorna od pothranjenosti. Umorna od pristanka da
jedem samo jednom dnevno. Ne takva. Ne, ne.
elim eljeti, opet eljeti. Onako.

___________________________________________________________________
On e Vas priekati. Po noi. S koferom. Pola noi. Due. Ako opet zakasnite.
Svjee oian i obrijan. Samo za Vas. On Vas doista voli. Jeste li sretni zbog toga?
To ste htjeli, zar ne?
Umor je samo Va.
6.7 Rubrika elje, pozdravi

Sarah Bernhardt je sino, u istoimenom kazalitu Sarah Bernhardt, igrala Hamleta,
Princa Danske, u istoimenoj predstavi Hamlet, Princ Danske. Naranaste kose, nosa
kao s freske ovoj eni je ve vie od pedeset ljeta. Davno je trebala prerasti takve
mladenake tosove. Neka se bavi kiparstvom.
Vjerni Oboavatelj
Sead Husi
Decembar u Zenici
Samiru Nurkoviu, alter egu
I
Gledavi iz Metroa pred novu godinu
kako sa stanice, prekoputa, ljudi dolaze svojim
domovima iz daljine, uo sam u kafeu kako se
ljudi prepiru i ugovaraju poslove u tranzicijskim
vremenima u kojima dim ne koluta kao nekad i ne
prolama se uzdah kafanom... ekao sam, kolutajui dimove,
Samira, koji u eljezari pravi novogodinji inventar.
O eliku i livaonici, o protestima i kapitalistima?
ovjek i dimnjaci: magla i smiraj Bosne.
II
Nakon koncerta klasine muzike,
etali smo ulicama i trgom na kojem
su svjetlucala novogodinja iznenaenja i
oneobiavala su prostor bajkovitom slikom,
koju sam negdje izgubio u djetinjstvu. Na mostu,
pored sinagoge, djevojka sa plavim kovrdama,
gledavi u mene, sklonila je kosu sa ramena i prela most,
gubei se pod decembarskom kiom, punom zebnje!
Samir je govorio o robotiziranom ovjeku i kapitalu koji se,
gomilajui, irio, i gubio negdje u rukama pohlepna svijeta.
Ja sam, sluajui Samira, poetizirajui prostor, lirski mu rekao da
u nekada napisati pjesmu o etnji decembarskoj u Zenici u
kojoj na trgu ljudi su nas zaobilazili, a neko bi i ramenom pozdravio,
urei svojim domovima.
etnja i svjetlucanje kovrdama,
kia i rasipanje svjetla na ploniku.
III
Gledavi iz stana na rijeci su ptice,
duinom rijeke, kao da se trkaju sa magistralom,
prelijetale vode, ogledajui se na njoj. U kuhinji
osjetio se miris doruka. Na stolu Sofijin svijet mijeao
se sa mojim. Na cesti uniformisani zakon
jutarnjim stopom legitimizirao je sebe.
I vidi, Samire, kako na jutro koluta fabriki dim
a na planini prvi decembarski snijeg sjea te na zaviaj.
Pa, poimo sada,
dok niz planine snijeg i odraz ptice
u rijeci ne blijedi u jo jednu etnju,
dok nad zaviajem mrak pada.
IN MEMORIAM
Toma alamun
Foto: Joze Suhadolnik (Delo)
Ale Debeljak
I Na niijem tragu1
Svi se upinjemo da neto ne propustimo i u silnom tempu lovimo ono to juri

ispred nas, bio to auto, novac ili lopta. Kao da je u naem ivotu neko povikao: brzo, da
vidimo ko e da bude prvi i odmah smo se dali u neobuzdani trk, ne da bismo zapravo
tano znali ko je povikao, zato je povikao, kuda to jurimo i gde elimo da stignemo.
Tako je pre etrdeset godina pisao Primo Kozak u knjizi Peter Klepec u Americi.
Te 1971. godine hladni rat bio je na vrhuncu, Berlinski zid je vrsto stajao, Sovjetski savez, ehoslovaka i Jugoslavija bili su vidljivi na geografskoj karti, a u
Istonoj Evropi su vladali komunistiki reimi. Oni su kritiku reimskih nedostataka i mana shvatili ozbiljno: oponente su zatvarali u zatvore i ludnice, muili ih
i ubijali, ili bi ih slali u izgnanstvo. Takva je bila sudbina ruskog pisca Aleksandra
Solenjicina koji nam je dao potresno svedoenje o arhipelagu Gulag, sibirskim
radnim logorima, dobio Nobelovu nagradu za knjievnost i naao utoite u amerikoj saveznoj dravi Vermont, kao i poljskog pesnika eslava Miloa, saradnika varavskog otpora, koji je nakon Drugog svetskog rata bio diplomata Narodne
Republike Poljske a potom izbeglica u Parizu, sve dok se nije ustalio u Kaliforniji i
dobio Nobelovu nagradu kao ameriki dravljanin. Milo nam je pruio potresno
svedoenje o drugoj Evropi, tradicionalno seoskom predelu izmeu Rige i Rijeke,
u moderno doba upregnutom u uzde sovjetskog komunizma.
Delo - Sobotna priloga, 6. avgust 2011.
Primo Kozak, pisac slovenake kritike generacije, a u to vreme stipendista

Meunarodnog knjievnog programa na Univerzitetu u Iowa City, tokom jednogodinjeg boravka u tom gradu je dodue zapisivao svoje reakcije na Ameriku a razmiljao je o slovenakom drutvu.
Svet je drugaiji 2011. Hladnom ratu je kraj, cigle berlinskog zida su izloene u
muzeju, raspale su se komunistike savezne drave, u Evropi je nastao kapitalistiki savez drava, a Slovenija je nezavisna ve dvadeset godina.
Za Slovence to sasvim sigurno predstavlja veliki korak napred.
Dva koraka ispred Slovenaca je pesnik Toma alamun.
Ove godine je napunio sedamdeset godina. Rodio se 4. jula 1941. u Zagrebu,
detinjstvo i mladost proveo je u Kopru a studentske godine u Ljubljani, da bi potom
iveo jo i u Meksiku i Americi. Stalno boravite mu je u Sloveniji, a roendan na
praznik amerike nezavisnosti.
Meu naslovima njegovih pesnikih knjiga su i Praznik i Amerika. Nije to nikakva sluajnost. U svakoj sluajnosti skriva se klju. Klju za ulazak u alamunov
stvaralaki svet je njegova prva zbirka pesama, Poker. U toj knjizi koju je objavio
o svom troku jasno je pokazao da njegov pesniki glas nee biti samo jedan od
mnogih.
alamun je izabrao poseban i samosvojan stvaralaki put. Zacrtao ga je pomou otre jeziike maete kojom je prokrio dostup do razliitih kulturnih riznica, i
harizmatinom pojavom kojom je iskuavao razliite drutvene norme. alamun je
ivi paradoks: umetnik, koji u nedra narodne kulture stavlja eksploziv i podsmehuje se velikoj misi slovenakog jezika, a u svakodnevnom ivotu ovek koji ljubazno
okree drugi obraz i nesebino prua podrku mladim pesnicima i njihovom radu.
alamun poseduje nepoljuljanu veru u pesniku pozvanost, koja se otkriva u
nainu na koji umetniko delo lebdi izmeu ne vie i ne jo. Otkriva se u stilu
kojim venost progovara u slikama sadanjice. Poto je tragao za takvim stilom, ve
u Pokeru se umorio od slike svog plemena i iselio se, a potom je poeo da skuplja i
prerauje slike globalne sadanjosti.
Za stipendiju Meunarodnog spisateljskog programa u Iowa City preporuio ga je Primo Kozak. Stipendiju je dobio, a za razliku od Kozaka alamun je jo
nekoliko godina ostao u Ajovi: najpre kao asistent na univerzitetskoj katedri za
istoriju umetnosti, a potom kao pesnik u sazveu teskobne slobode. Skinuo se sa
dojke majke Slovenije, oprostio od vizuelne umetnosti sa kojom je koketirao kao
lan OHO, meunarodno priznate grupe konceptualnih umetnika, i u potpunosti
se posvetio pesnitvu.
Ameriku je u 19. veku nemaki filozof Hegel video kao zemlju budunosti, gde
e se u vremenima koja dolaze razotkriti teret svetske istorije. U 20. veku pratio
ga je i Kozak. Ali, kada se Kozak sretao sa amerikim navikama srca i drutvenim
obredima, posmatrao ih je kroz naoari slovenakog intelektualca, vie zabrinutog
za sudbinu naroda nego za za slobodu pojedinca.
alamun ne prati nikoga. Ameriku doivljava kao ekran na koji projektuje snopove svetlosti koji dolaze iz jednog izvora: pesnikog ja. Interesuje ga samo sloboda
pojedinca.
Pie na slovenakom jeziku i nije postao ameriki dravljanin. Nije dopustio

da ga zavede obeanje o brojnijoj italakoj publici i nije se uvrstio meu knjievnike koji naputaju jezik detinjstva i poinju da piu na usvojenom jeziku. Jozef
Konrad, Vladimir Nabokov, Samjuel Beket i Milan Kundera dokazuju da prozni pisci to mogu da uine, dok pesnik ne moe da nadomesti jezik koji je proet slikama
njegovog detinjstva i igre, u kojoj je sve ozbiljno.
Granice alamunovog jezika, meutim, nisu granice njegovog sveta. Slovenakim pipcima dodiruje raznovrsne svetove i jezike, tradicije i kulture iz kojih skuplja
rei i ivotopise, ne bi li im dao pesniki oblik u kojem zatreperi lepota sasvim drugog. alamun je obnovio veru u umetnost koja nas izbacuje iz ustaljenog odnosa
prema svetu i povlai u magini krug.
ivotnu strast i estetsku pronicljivost u alamunovoj poeziji prepoznali su
brojni itaoci, najvie oni koji su imitirali majstora. Imitiranje kao najvii stepen
oboavanja i divljenja - alamun danas ne predstavlja umetniki uzor i ugled samo
za slovenake, ve i za brojne amerike, evropske i azijske pesnike. alamunovci
piu i objavljuju na svakom oku savremenog globalnog sela, a alamunove knjige
su dostupne u mnogim prevodima i na mnoge jezike.
Pazite: tu nije re o pisanju na engleskom kao oruu savremene meunarodne komunikacije! Tu nije re o naunim pojmovima sa meunarodno ustaljenim
znaenjima! Ne: tu je re o poeziji koja je najliniji izraz onoga to nas sve prevazilazi. Tu je re o nainu izraavanja koji se kao ljubav i molitva opire prevodu. A
ipak je, uprkos prevodu u kojem se uvek neto izgubi, oigledno ostalo dovoljno da
alamunove pesme nadahnjuju ljude na itavoj planeti. To je veliki uspeh, kakav
slovenaka knjievnost nije nikada dostigla, ali zaista nikada!
Kada bi poezija bila spektakl, danas bismo listali meunarodni Journal of Toma alamun Studies sa istraivanjima o liku i delu, a alamun pesnike radionice
ne bi vodio samo po brojnim amerikim univerzitetima, ve i u Sloveniji.
Poezija, meutim, nije spektakl a mi se i dalje upiremo iz petnih ila kao to su
se upirali Kozakovi savremenici. Jo uvek nismo pronali duhovnu utehu. Uteimo
se uranjajui u odlomak iz alamunove knjige Letni as (Godinje doba) (2010), i
pritom ne zaboravimo da e biti kriv pred Bogom onaj ko alamuna ita ironino:
Kamion prevozi. Ne znam ta prevozi.
ovek ima svetlozeleni sako.
Umoran sam. Od blaenstva sve me boli.
Dete je zaspalo.
II Otiao je onako kako je iveo: s blagim osmehom

(In memoriam Toma alamun)
U sredu popodne otiao sam u kratku posetu na prvi sprat zgrade u ljubljanskoj
Dalmatinovoj ulici 11. Posedeo sam kraj prijatelja na samrti, koji je leao pod velikim,
sugestivnim platnima Metke Kraovec, svoje ivotne saputnice, podrke i oslonca,
umetnice povrine, boje i linije. Rei sedamdesettrogodinjeg pesnika ve su bile poprimile prigueni ton, a ipak je to bio sasvim razgovetan apat: naklonost, uokvirena
osmehom. Kanuo sam nekoliko kapi vode na blago ispucale usne i pomilovao obraze,
kao i uvek besprekorno obrijane. Poljubio sam ga u elo i oprostio se od njega.
U subotu prepodne vozio sam se autoputem ka Gorici. Imao sam na nastup
u okviru veernje sveanosti povodom prve godinjice SMO, dakle Slovenakog
multimedijalnog okna, domiljatog pripovedakog muzeja, koji su zamejski Slovenci podigli u peteru u Nedikoj dolini (ital. San Pijetro al Natisone). Metkin telefonski poziv mi je saoptio ono to smo ve neko vreme slutili, bolje rei znali.
Toma nas je napustio. Od prole jeseni borio se s rakom.
Istekla je 2014. godina, istekao je ivot Tomaa alamuna.
Kao to znamo, rodio se 4. jula 1941. u Zagrebu, detinjstvo i mladost proveo
je u Kopru a studentske godine u Ljubljani, da bi potom nekoliko godina iveo i u
Meksiku i Americi, dok je redovno nastupao na uglednim meunarodnim festivalima i pesnikim recitalima. Ve u svojoj prvoj knjizi pesama Poker (1966), izabrao je
jedinstven, autentian stvaralaki put. Otrom jezikom maetom prokrio je put
do razliitih jezikih riznica, a harizmatinim stavom stavljao na probu razliite
drutvene i estetske norme. Umro je u svom domu, okruen voljenima i voleima,
Metkom, erkom Anom i sinom Davidom. Napustio nas je onako kako je i iveo:
budnih oiju, blagog osmeha i otvorenih dlanova.
U subotu vee, u peterskom muzeju se pred stotinu posetilaca odvijala sveanost: prvi deo sa okruglim stolom i drugi deo sa filmskom prezentacijom slovenake poezije od romantinog pionira do savremenih cicibana. Slovenaka poezija
poinje sa Francem Preernom. S nastupom Tomaa alamuna pretvara se u tradiciju. Modernizam je dobio pravo na re. Danas, tu re u etrdeset i jednoj zbirci
poezije itamo kod kue, a u razliitim prevodima mnogobrojnih prevodilaca i prevoditeljki - bukvalno - po celom svetu, ukljuujui i obe Amerike i Kinu. Nikada do
sada slovenaka poezija nije iznedrila estetiku takvog globalnog dometa, kakav je
ostvarila sa alamunovim opusom, esto nagraivanim u Sloveniji i u meunarodnom prostoru, prole godine, na primer, junoslovenskim Nobelom, Njegoevom
nagradom.
Na znaaj alamunove poezije podsetio nas je prigodnim uvodom Miha Obid,
slovenaki pesnik iz edada i urednik sveane priredbe u SMO. Vest o pesnikovoj
smrti je tako nala svoj put u ne medijsku, ve - ivu javnost najpre na krajnjoj
margini slovenakog kulturnog prostora. Kako, pre svega, prikladno i reito!
alamun je, naime, u svom umetnikom delu neprestano prelazio rubove, barijere i granice, s obzirom na to da je istovremeno iveo u mnogim jezicima, kulturama i linostima. Bio je paradoks koji hoda: poezijom je u nedra narodne kulture
stavljao eksploziv i uprkos kazni i neprijatnim posledicama podsmevao se velikoj
misi slovenakog jezika, a u svakodnevnom ivotu se pretvarao u gospodina bekih manira i mediteranske ivosti. Ljubazno je podmetao drugi obraz i nesebino
pruao podrku mladim pesnicima, pozivao ih na rukove i snabdevao knjigama,
idejama i kontaktima.
alamun je imao neto to posebno univerzitetski strunjaci za knjievnost
nikako ne mogu da svare: imao je nepoljuljanu veru u apsolutnu pozvanost, veru u
umetnost koja hronoloko vreme stavlja u zagrade i izbacuje nas iz ustaljenog odnosa prema svetu, povlai nas, dakle, u magijski krug, dok nam istovremeno sasvim
jasno otkriva razliku izmeu vokacije s jedne i profesije s druge starne.
Vokacija je poziv, dakle pozvanost za neto, dok profesija nije nita drugo do
svetovno potovanje normi i standarda. Poziv i pozvanost se u alamunovom delu
otkriva pomou stila kojim umetniko delo lebdi izmeu ne vie i ne jo. U traganju za takvim stilom on se, kao to znamo, umorio od slike svog plemena i iselio se,
a potom je poeo da skuplja i prerauje slike globalnog svakodnevlja.
Zbog toga nimalo ne udi to da ga tradicionalni humanisti i uskogrudi nacionalisti ne vole: alamun pie na slovenakom, iako granice njegovog umetnikog
jezika ni najmanje nisu granice njegovog doivljajnog i idejnog sveta. Slovenakim
senzorima on dodiruje mnogobrojne tradicije iz kojih skuplja rei i opise ne bi li im
potom dao pesniki oblik u kojem e zasijati lepota onog sasvim drugog. Taj oblik
je dobio osobine geografske karte za radoznali i dareljivi duh koji halapljivo i strasno belei mnogobrojne preobraaje svakodnevice i prosejava ih kroz sito linog
iskustva i originalne vizije zato da bi istovremeno mogao da razmenjuje poglede sa
neuhvatljivim trenucima i sa venou.
to se mene tie, ja gledam samo kroz vetrobransko staklo i bone prozore
moje xsare piccaso na nedeljnom povratku iz petera. Vozim kroz promajnu Vipavsku dolinu. Primeujem iznenada zavejano odvajanje za empas i pomiljam na
rane sedamdesete, kada je umetnika grupa OHO, iji lan je bio i Toma, isprobavala ivot u komuni na rubu ovog sela. Vozim se kraj Postojne uz divlje udarce bure
i setim se prve polovine osamdesetih kada smo nastupali u tamonjoj biblioteci,
prolazim kraj Vrhnike i setim se ranih devedesetih i zabavnog zajednikog ruka na ubogom julskom izvoru Ljubljanice, vozim, i razmiljam o naem ivotu koji
kratko traje, urim kui da jo jednom zaronim.
U ta? U knjigu pesama pod naslovom Dojenki (Bebe), poslednju od knjiga
koju je autor drao u rukama (knjiga pesama Orgije samo to ne izae u tudentskoj zalobi). Kako to znam? Moj primerak ove zbirke Tomaa alamuna krasi posveta. Napisana je drhtavom rukom uz zahvalnost za veoma kratku impresiju o njenom itanju: pesme iz zbirke Dojenki itam pretvarajui se u telo preko kojeg pada
popodnevni pljusak sitnih kristala i tankih iglica koji stvara pomeana oseanja
zauenosti, blaenosti i bola. Mali izvetaji sa nepreglednog terena po kojem se

kree pesnikov duh, ovde se usput sastavljaju i ve isparavaju kao uzorci na vlanoj
koi koja se polako sui. Dojenke itam sa zahvalnou za otkrivanje mnogobrojnih nijansi gipke due i lebdeih rei, koje su upravo zbog toga i te kako primerene
za na raspadajui svet.
Napustio nas je pesnik, ali njegova pesma traje i iri granice onoga to je mogue izgovoriti. Uvek iznova, naime, izrie ono to se opire izricanju. Drugim reima,
o onome o emu ne moemo govoriti, moramo govoriti uvek iznova, upravo onako
kao to ujemo u Orgijama:
Travu podie.
Stene podie.
Nebo podie.
III Prijatelji i pesnici 1
Dragi Toma,
Ovih dana sam malo lutao po Balkanu. Ne, ta reenica previe zvui kao fraza.
Nisam besciljno lutao, na jugoistok sam otputovao sa ciljem, na kratko ui i izai,
kao i uvek. U Beogradu sam nastupio na festivalu povodom Svetskog dana poezije,
a nedelju dana kasnije sam na Cetinju sedeo na sastanku irija za Njegoevu nagradu. Nije tano ni to da sam se etao po ,,Balkanu, re je, zapravo, o bivoj Jugoslaviji. Ispravljam se zato to veina nas, Slovenaca, pogreno doivljava Balkan kao
sinonim za prostor izmeu Alpa i Vardara. Oprosti, molim te, profesoru u meni, ali
istorijski se precizno kae da je Balkan tamo gde je nekadanje Otomansko carstvo
podiglo stalna i zbijena naselja, premda balkanski oblici ponaanja i navike duha ne
poznaju nikakva ogranienja.
Prenosim ti pozdrave knjievnih poznanika i tvojih brojnih italaca, kako iz
grada na uu Save u Dunav, tako i iz stare kraljevske prestonice. Posebno toplo te
pozdravlja prijatelj Milan orevi. Nakon to ga je pre nekoliko godina dok je prelazio ulicu na Terazijama zgazio sumanuti voza automobila, mislili smo da nee
preiveti. Teke operacije, meseci leanja u bolnici ispunjeni nesigurnou. Kui
su ga poslali nekako skrpljenog. Moram rei da vidim kako se iz sve snage bori, oigledno da ima snanu volju ali, tu su i dani kada ga bol ne naputa.
I dalje pie, objavljuje knjige i dobija nagrade. Posebno ga cene mladi srpski
pesnici, kao to sam uo ispod Knez Mihailove ulice, u podrumu knjievnog kluba Plato, proetom dimom koji tedro podstie posveeno srkutanje piva i nehajno
sluanje poezije. Ali, po povratku u skromni apartman na potkrovlju Filozofskog
fakulteta, sve stvari na meni smrdele su na duvan.
Milan i dalje nosi gustu, kratku crnu bradu i njegove ivahne i pomalo vragolaste oi ispod pramenja sede kose i dalje ibaju poglede od usana sagovornika pa do
koje od petnaest maaka sa kojima deli sto i klupu, ako ne i krevet. Neureeni vrt je
prepun njih, primetio sam da ih ima u svim razvojnim fazama; od malih pufnastih
klupadi do prilino ostarelih primeraka.
I dalje nosi debela stakla naoara uglastog okvira i zna da se glasno smeje,
posebno onda kada neko u razgovoru upozori na paradoks. Meutim, ako ivi sa
graanskom etikom koja pod krovom lino-ispovedne estetike vue korene iz srpskog kosmopolitizma, u staroj porodinoj kui na Dedinju, toj tradicionalno elitnoj
etvrti u kojoj se nalazi i Kua cvea, ve sama ta injenica je izvesno olienje paradoksa, zar ne?
Ne udi to da smo se tokom ta dva sata, istrgnuta iz prenatrpanog rasporeda,
Delo - Sobotna priloga, 4. april 2015.
prijatno kikotali a nekoliko puta i gromko nasmejali, premda smo povremeno i zautali. Usput smo mirkali u zenicu sunca koje je tog ranog, subotnjeg popodneva
treperilo visoko nad gradskim uzvienjem prekrivenim vilama u razvojnim fazama
od dostojanstvenog propadanja do ee onih kierajski renoviranih. Ograeni
travnjaci, cvetne nijanse vonih stabala, ptiiji cvrkut iz umaraka, kratki rukavi.
Kaem ti, utvara privremenog savrenstva!
To poklonjeno vreme Milan je jednostavno i potresno opisao u pesmi koja mi
je, nekoliko dana nakon to sam opet stupio na beton aerodroma Brnik, kapnula u
elektronsko sandue. Navodim je ovde u celini:
Sunce nas je s vedrog neba toplo grejalo
u bati kada smo na drvenoj klupi sedeli
pesnik Ale Debeljak i ja a u nas je gledalo
bie, maka iva, sad mrtva, kad smo poeli
da govorimo o sahrani pesnika alamuna
i jo o mnogim i malim i velikim stvarima.
Sedeli smo na toj staroj klupi, sred dima
iz Aleove cigarete, te smo poput plotuna
ispaljivali, tanije izgovarali, mnoge rei,
gledajui put aria donesenog iz Medvoda
to raste ispred kue koja nije neka pagoda.
Da, da, takvo neobavezno druenje ljude lei
od samoe i spasava nas od ivotnog mraka.
A za to nisu loe ni velike sise golih devojaka.
I tako u prijateljevanju nas ljudi ba tinjaju
vatre a mogli bismo njih nazivati i ivotima
dok daleko, kraj foka, Eskimi neim vitlaju
sred predela gde su sneg i najledenija zima.
Naravno, priali smo i o tebi, a kako ne bismo! Upravo ti si me upoznao sa Milanom koji je rodbinskim i spisateljskim putevima navraao u Ljubljanu, druio se
sa piscima Milanom Kleom, Jaom Zlobecom i Zdravkom Duom i puno prevodio
slovenake knjievnike, od Tarasa Kermaunera do Draga Janara, da brojne pesnike ne nabrajam. Opisao sam mu kako je na poetku pronicljivog govora koji je Miklav Komelj odrao na tvojoj sahrani, ispod svoda belih Plenikovih ala2* doletela
ptica, zaustavila se na tamnoj urni i ostala nepomina sve dok se nisu zauli prvi
akordi dalmatinske tugovanke Sutra e te ponit. Potom je odleprala. Sasvim nestvarno. Sluajnost? Ma kakvi! U svakoj sluajnosti skriva se klju. Sigurno nisam
jedini koji je video tvoju duu koja leti svuda tamo gde ljudi znaju da je ,,poezija zato
to ovek nije Bog, kao to jezivo iskreno kae i sam. Hor je otpevao pesmu koju
*Plenikove ale ale su centralno i najvee groblje u Ljubljani, koje je tokom Drugog svetskog rata
renovirao poznati slovenaki arhitekta Joe Plenik, po kojem je i nazvan proireni deo ovog groblja.
prim. prev.
si sam izabrao. To razumem, ali verujem da je ptica nad pepelom morala da dobije
smernice od apsolutne istinitosti. Vidi, tano u ime toga smo vezani ,,velikim lancem postojanja, mi i vi, ivi, mrtvi i jo neroeni.
Nedelju dana nakon posete Milanu, odleteo sam u Podgoricu i potom putem,
uzbrdo i pravo do Cetinja. Gradi poploanih ulica i niskih kua, ljupkih vila i ivopisnih ambasada pod Lovenom prvi put sam posetio kao turista, na maturantskoj
ekskurziji 1980., a ipak u zauvek pamtiti prvu pesniku posetu koja se dogodila
nekih pet godina kasnije.
Da li je zaista prolo trideset godina? Trideset godina, od kada sam bio momak veseo, lepe pesme rado pevao, iako samo u kupatilu, jer se u svoj sluh ba ne
pouzdam, lagere sam mrmljao! Strano. Pesme sam recitovao na binama zadruga
i narodnih biblioteka, svuda sam iao ako su me zvali. ,,Gde je radoznalost, tamo je
poezija!, poduavao si vlastitim primerom.
Leto 1986. i Cetinjske staze, jugoslovenski knjievni festival na kojem su jedno vee posvetili tvom delu, a meu uesnicima u raspravi bio sam i ja. inilo mi
se izuetnim to to tada, kao egrt pesnikog poziva i kritiarske profesije, jo uvek
utokljunac, nastupam na istoj sceni sa uglednima i slavnima iako nije nedostajalo
ni izvikanih imena.
Najsvetlije iskre razprave prtale su na terasi Grand Hotela Cetinje koji je danas, naalost, zatvoren. Tada je ogromna duguljasta piramida odseenog vrha do
jutarnjih sati slala uslune konobare, da su opsluivali bune stolove za kojima se
stepen ubedljivosti debate merio flaama ispijenog vina. Mi, pisci smo priali jedan
drugome i preko drugog, prepirui se i pripovedajui anegdote koje, paradoksalno,
trguju najkrhkijom robom na svetu: ljudskom osetljivou.
Dobro se seam tvoje anegdote. Tada sam je iz tvojih usta uo prvi put, a potom
jo puno puta. Ukratko, nakon povratka iz Amerike, tokom druge polovine sedamdesetih, niko nije hteo da te zaposli i, tako si postao akviziter za prodaju knjiga, Jehovin svedok njihovog trenja. Ide od vrata do vrata, nudi prirunike za sakupljanje peuraka, sam svoj majstor i sline stvari. Ilo ti je prilino loe ali potpuno te
je oborila neka studentkinja. Nije te prepoznala, ve je ponudu za kupovinu odbila
prezrivo zapuivi nos: ,,Nosite to smee, ja itam samo Daneta Zajca i Tomaa alamuna!. Nasmejali smo se do suza, a tebi su se u meavini samouverenog blaenstva i prefriganog eretluka arili obrazi.
Nema sumnje, na Cetinju te u knjievnoj republici svi poznaju. Opet u se
ispraviti: ne samo u Crnoj Gori, iji predsednik ti je u jesen 2013., u cetinjskom Narodnom muzeju sveano uruio Njegoevu ili junoslovensku Nobelovu nagradu za
knjievnost, ne samo u Beogradu i Srbiji, stari moj, ne samo u bivoj Jugi, poznaju
te svuda na Balkanu. Ma ta poznaju, cene te kako nikada nisu nikoga od slovenakih pisaca i kako su tek retke od svetskih!
iv si, iako te nema.
Meni meni ipak nedostaje.
Tvoj Ale
Toma alamun
Bebe (su smrznuti oluci iz podzemlja)

Porod, Bosie!
O, ti, blesava kravice.
Od crnog srca si.
Umrla tatina? Odrafi svoju glavu,
presadi svoju glavu. Zalivaj je
pirinanim zrnima. Onima koja odu pod
orman i nikad ih vie
ne izvue napolje.
I, tako se stvori kolo.
Vreme istie.
Jaemo srebrninu.
Miklav! Staljinov ukus je glup

U est idem u bioskop da gledam
Volgu, Volgu, film
koji je voleo Staljin. Prozori su od
porcelana, ja nisam od
porcelana. Vreme je uvek
inkognito. Drvar, mrest,
ta imaju zajednikog sa abom koju
sam jue gledao na slici
u zoolokom vrtu,
kada sam bio tamo
sam, kao dete kada sam, kao
nekad davno, opet video slona,
kamilu, vodenjake, lemura.
Heraklit je gladan.
Imena su bore na panjevima

Komandni moskito ugrabi iz pote
stalak i s njim se vozi po
gradu. Mine ubijaju teritoriju.
Prekrij me gazom i
vazelinom. Zamenjujem zebu i
divdanku. Volim
srne koje stoje u vodi u noi
kresova. Vajam i druge
ivotinje. Diem paprat. Izviai
peru termose mahovinom.
Subjekti koji su jo do malopre imali
ime, cvile. Gde nestaju
takvi subjekti? U mranu no
upljine prskajuih slatkia?
Mi chiamo Mafalda.
Stojim na obali i gledam ljude.
Konji. Bezobline glave.
Oblici smrti
Visina stene je Arigajevo grlo.
Traktorom samo ako su
obrui golog lepena nad njom.
Grlo je ona.
Domaica. Zuriti u meso
domaica. Zvezda milost. Presaviti papir kao
japanski vrt. Celac je
samovoljan. Obrisao mi je kou.
Pokretima ne poniremo.
Pokretima se diemo. Utvara lei
duboko u paretu uglja.
Gde logoruje vr.
Reci mi, gde logoruje vr.
Zagrljaji
Kroz pukotinu, recimo, da su bili
lanii i na rukama i
nogama, ne pogaa celog
kosa. Obino se
uplete kakav vihor. Srne se
ire sa staklom,
jer im treba protiv poara. Ali i
paprat napreduje sa vizir kaketima.
Ponekad da, ponekad ne. Ponekad i da i
ne. Dugmeta menjaju poloaj,
ti si moj rabelj. I, ta stvori?
Planetu. I at na toj planeti?
Palme. Kada rairi ruke kapci
ti se sue. Svetluca kia.
Percy Shelley
Leglo ima noge i stope.
Kolena, listove, noge i
stope. ta hoe, slameni
ovee? Otoman na
sofi, zgodno prase?
Lako te je etkati. Gore,
gore plamene. Poljubio
sam voz i svaka
pastrmka koja se rodi sa
tri oka
boji je dar. Direktori
su sami dizali
malter ekrcima. They're
lovable and giftable.
Orgije
Zverski su mi izbrusili cigle

Zverski su mi izbrusili cigle.
Koga metodino izradi, bije
zvon. Usta mu iskrivi. Smreke ne,
biljke se dodiruju. Ovalne crte, uho
sove. Odron se postavi kao
pelerina, ljudi podiu sedita.
Zubati tokovi, sveta Eulalia,
ivot je dobar. Doi, trimo.
Beba kroz reetku puzi u
toalet. Tvoje telo i obru na hlebu.
Parsifal mea brano i pepeo. Princip,
obavijem al oko vrata. Dolazi
s leva. Ruim. Kruka. Ivan
otvara oko, ne budi se. Keks smo jeli
samo pod vodom, da ne bi krckalo.
***
Ha! Your sprezzatura eats my eyes.
Bombole (nekadanje, suzdrane)
imaju blizance. Povijaju blizance.
Don popravlja kamin, David
putuje, ja idem u Aziju. A ti,
zrikave, tuci svoje
granitne kocke. Azija je ogromna.
Vie nego to sam zamiljao.
Zamiljao sam kofer sa ruom,
a ovde su u tri reda. Azija je
ogromna. Vie nego to sam
zamiljao. oka je surfovao, tu i
tamo. Ja sam jeo biljke i
verao se po drveu i jo uvek me boli.
Led i sneg i martovsko sunce

Breskva si i teror.
Dug hodnik. Dug hodnik sa ugljem.
Travu podie.
Stene podie.
Nebo podie.
Pljosnat sam, izlizan, sirot.
Bolkonskog uvije u maramicu i
za njim me iznutra oisti.
A ja tebe. A ja tebe.
Divokoze meu slapovima skau s polica.
Devojica si.
Moja Anica Spavalica.
Tvoje trepavice su kao dirndlovi.
Lutkica i jastreb. Dve prtine.
Menuet za opkladu
abica je izumela brzu potu.
Neko drvee zna za steznike.
Drugo drvee ne zna za steznike.
Zar nije bolje: neko drvee zna za
steznike, drugo ne. Ne.
Plen lovi lisicu.
Lisica povraa.
Malarm je nekoliko godina u kolenu imao parie cigle.
Onda ih je rasuzio.
Niko nije vreo.
Stene su besteinske.
Dolazi neko od vanosti.
Nasloniu ga na kruku.
abica je izumela brzu potu.
empjo 1
Kljunovi laa prolaze crvenim ilama,
zaoblieni i zatamnjeni crvenom solju.
Grafiti su crni. Vidi li moje povrine?
Vidi platan, palme, kesten?
Ja sam sneg. Ti si juri.
Okreemo se. Mrav je podlegao.
Psu se vie, zitto! zitto, Febus!
Zitto! zitto, Febus! Jedini ti,
Febus, smrdi u hotelu Giardinetto.
ute ruke u vodi. Plodi se.
Gugue. Slina se sklanja
gondoli. Doi, Febus. Nisam vie
ljut na tebe. Jaa kad ne veerava
gladnice. U kutiji je srce kurva.
Pismo koje nee proitati Masarik

Krunisao sam bavicu i rekao joj
nina, nana, moj jezik je
sladak. Miris je govno zrikavca:
skarabej. Zvonie, osvetavam te,
zvonie. Litije stavim na poseen
prst. Ona jabuica e se otkotrljati u
pidami. Skakati od stepenika do
stepenika. Kvadrat e
porasti od alosti. Mali udar u
romb. Slomljeni krug.
Paprat, zaivena na Singer maini.
Plenikovo kamenje lizati na
Hradanima, Alisa.
Tu sam, gde je moje ime.
empjo primorski izraz za budalu, tupana (od italijanskog scempio) prim. prev.
Isprskali su Katkinog kolskog druga

Nostradamus je bio posut kostima,
dok ih nije izgazio.
Sunce je zanjitalo brdo,
Jan Cvitkovi je napravio buzdovan.
Bunjuel si, Bunjuel si.
Osea i matovilac.
Prvo ti liem one kapke,
onda te uzimamo kao
glutaminazu. trikovi e se spustiti s
bombola i pokopati hodoasnike.
Otac e ui u razred.
Bie bled. Otkupio si ga. Jesi li
video gde su posadili slona?
U mesto. Tamo gde je Vedova spavao.
Kia u Kaselu
Biti od kesera i imovine i imati
dva para stezaljki.
Moliti udubinu.
Ponoviti to kao prvi stih.
Sebe i tebe umiti u potoiu.
U pogledu krila na maslu.
Prozirnih krila na maslu.
Umivenih dimnjaka u staquu,
kada se umasti i
nek vrti nebu u Arlu meu
patuljcima, njivama i blokovima.
Jegulje imaju glatku kou.
Japanci nose torbe i
Patrik Vajt voli ljude.
Ii na putokaz
Verski ludak mlatara noicama,
ne smem vie.
Verski ludak mlatara noicama,
ne smem vie.
Blokovi su uti, od polivinila,
debeljukasti. Mi, ljudi, umiremo. Tu
nije potreban asteriks. Tu nije to: I ask
you, ne l-ji ne r-ji Japance
i Kineze. Sama bela peurka,
mrena. ivotinje su plodne.
Da. Da. Od belog luka, od rduhe, od
ega jo sve ne? Izlaska sunca.
Dimiti se na krovu. U lokvanju se
presvlaiti i suiti kosu.
***
Moje koice vole
tvoje koice.
Sjajan oseaj.
Nad nama raste cvee.
Ljudi cupkaju.
Jedni imaju mokre cipele.
Pale svee i mljackaju.
edni su. Nae
koice potpune kukumavke.
Ako ih iskopa iz
zemlje, nikog ne
plae. They're sacred
bones. Ossa sacra,
mamma mia.
IN MEMORIAM
Igor Isakovski
Elizabeta eleva
DNK zapis O DNK poeziji

Igor Isakovski (1970-2014) je pesnik, prozni pisac, urednik i izdava, koji generacijski pripada grupi, ne samo lakalno, ve i regionalno afirmisanim makedonskim autorima, roenim 1970-tih godina. Njegovo pismo i poetika dosledni su u
svom izrazu i prepoznatljivi po estoko urbanom senzibilitetu. On je prepoznatljiv
i po individualnoj radikalnosti, buntovnikom erosu, kontra-kulturnim porivima,
potrebom za eskapizam bluza, seksa, alkohola. Grad je ultimativni lirski prostor
u pesmama Isakovskog, privilegovani seting neopozvane usamljenosti lirskog
subjekta. Grad je dekor, ali i taka. Potresno svedoenje o beskompromisnom traganju i ei za sutinskoj Ljubav(nosti), ali i meditativna nona scena neizbene
usamljenosti.
Upravo u poslednjih 4 od ukupno 9 objavljenih knjiga Isakovskog: Stairajui
za sveca, Ljubavna, Smrt ima kosu morske trave, zakljuno sa poslednjom Pesme iz
velike sobe, kao i u pesmama (za sada) objavljenim samo na Fejsbuku dogaaju se
erotoloki preokreti tako to se lirski subjekt iz svoje prvobitne, i od ranije prepoznatljive, gorko-nihilistike nastrojenosti preporaa u ljubavnost kao ontolo
ku jednainu postojanja i jedinstveno poeljno domovinstvo. Biva rei o posveenoj, samosvesnoj i autopoetikoj razlistanoj lirici, koja opstaje u vrstom zagrljaju
meu prividno teko spojivim komponentama: elemenat ispovednosti, konfesioSARAJEVSKE SVESKE N 47/48|487
nalnost, novi (muki i muevni) intimizam lirskog subjekta, u dominantnom

prvom licu jednine s jedne strane i elemenat autorske refleksivnosti ( ma izai,
uzmi vazduh, spoj se sa svetom. najdobronamernije ti kaem, Isakovski), i surovo
laboratorijsko sebe-ispitivanje, vlastite radikalne poetike s druge strane. Jebi
se Isakovski je u tom smislu posebno indikativan primer za eksplicitno (metajeziko i autoreferencijalno) obraanje i imenovanje samog sebe (koje je on po prvi
put uveo u makedonskoj poeziji) a koje se protee u rasponu od strogosti prema
sebi do duhovne auto-ironije, koju lirski subjekt iskazuje na vlastiti raun... Ovi
upeatljivi meta-jeziki, meta-pesniki elementi govore ne samo o intimnom procesu nastanka pesme, o njenom kontraverznom i bolnom raanju, ve i o (najee)
bespotednom i samoironinom odnosu lirskog subjekta/autora prema samom
sebi. Kao da je sam sebi dosadio vlastitim nepokorom, nemirom, neuklopljenou.
Jo od svojih prvih, momakih zapisa, danas ve prekaljeni autor Isakovski,
ostaje dosledan svom buntovnom nastupu, u svojim izlivima nepokora prema
svetu takav kakav je sklon laima, prepravljanju, licemerju, povrnosti. U tom
i takvom konformistikom okruenju lirski subjekt uvek odabira stranu nezavisnosti, ogoreni revolt, solo poziciju slobodnog strelca... koji ne plae, ne cvili, ne
balavi, ve glasno vie i uzvikuje! Sve do (naalost) poslednje knjige Isakovski estoko udara po malo(graanskim) normama i stereotipima, po oekivanim ivotnim scenarijima i umrtvljenosti konvencionalne, muko-enske, zajednice. Kao
to uostalom i sam svedoi u stihovima Bez milosti prema sebi najbolji je put prema milosti za svetom.
Posebno Smrt ima kosu od morske trave, osma po redu knjiga, kao uostalom
i cela lirika Igora Isakovskog, predstavlja potresno svedoenje o (ipak, preskupo
plaenoj, ali zato i veoma upeatljivoj) jednaini izmeu poezije i egzistencije, a
pritom su obe relacije tetovirane njegovim neosporno autentinim, neprogreivo
prepoznatim, nezaboravnim Potpisom.
Biva re o estokom pesnikom pismu, u kome opsesivno proniu sile Erosa
i Tanatosa u ukrtenom izobilju ljubavne, ivotodajne strasti i suicidnih motiva
i radikalnih najava vlastite smrti. Jer, samo onaj, koji nije dogorevao s pepelom
gorkih cigareta enje, koji se raa iz neizleivog iskustva samoe ne zna koliko snano kidaju vuje kande ljubavne tuge. U skladu sa svojom koncepcijskom
doslednou, kao i svojim otvorenim lirskim obraunom sa smru ova poezija je
uporediva moda jedino sa makabrinom lirikom Slavka Janevskog iz Astropeusa
i Jevanenja po Lukavom Peji kao i sa potresnom testamentarnom knjigom Crni
ovan Blaa Koneskog, objavljena tano u godini njegove smrti, 1994, to jest tano 20
godina od prerane i iznenadne smrti naeg savremenika Igora. Da li sluajno, ili je
moda re o zakonomernim podudaranjima, ko zna... Kao to sada, najposle, pesme
posveene ocu kao pesnikom liku i seanje na njegov eksplozivni kraj zvue kao,
naalost, savreno i lucidno predskazanje vlastitog, prebrzog i neumitnog, fatalnog
ivotnog puta. Ogromna prednost i vanost ove, surovo iskrene i ispovedne lirike,
nalazi se upravo u njenom nekonformizmu i spremnosti, ak i za najradikalnija reenja i ishode kao to je smrt sama po sebi. I ne samo zbog toga to je spomenuta
kao takva, nego to je i prigrljena kao ultimativni saveznik i kao ena sa prodornim
oima iz pera lirskog subjekta, koji je i sam emanacija strasti, energije, blagorodne
muevnosti sa (ne) udomljenom ili jo bolje (ne)udomljivom prirodom...
Upravo je (ne)udomljenost jedan od vodeih motiva ili principa ove lirike, koji
utemeljuju i garantuju visoko-oktansko uzbuenje itanja, kao i dramatino suoavanje sa svima nama, temljenim pitanjem u stihu koji odie preciznom, i nita
manje, bolnom tanou:
Gde mi je dom? Gde mi je dua, gde sam ja, gde si ti? Egzistencijalna poetika
otuenosti i tegobnosti sugestivno odzvanja i u stihu Optereen ivotom, koji nije
moj- kao bespotedan egzistencijalni krik, koji se dozivasa Kafkom, Sartrom,
Handkeom trima apostolima fatalne osame, ali i sa nizom drugih, hronino neprilagoenim ili graanski neprikladnim pesnicima i piscima.
Mogue je da e, na prvi pogled, delovati paradoksalno; da ova poezija revolta
i tanatizma, u svojoj bazinoj prirodi, zapravo biva protivnik malodunosti, mlakosti, sterilnosti, nekrofilnoj konstanti, toliko karakteristinoj za mentalitet naeg
podneblja, zaguenog brojnim konformizmima. Upravo opevavanje mrtvog, nemog umesto prihvatanje iskriavog i go(vo)rljivog kao to sugerie Isakovski
jo su jedan od gorkih pokazatelja nekrofilnog karaktera nae savremenosti.
Pesniki skriptum ili post-mortem

Nikad ne znamo koja e nam (nama) pesma biti poslednja, zavetna i koja e
pesma (ili knjiga) utisnuti neizbenu eshatoloku taku ma ijem stvaralatvu i,
jo vanije, ivotu. Kada se radi o bliskom i dragocenom oveku, odlinom i posveenom pesniku, beskompromisnom i vatrenom mukarcu gramatika odjednom
postaje veoma surova disciplina. Kao da se (odjednom) govori o nekom u prolom
vremenu, kao da je jednom bio i nikad vie nee biti? Ovo (hladno gramatiko vreme) posebno pada teko, kad taj odlazi iznenada, u svojoj punoj ivotnoj i, jo vie,
stvaralakoj snazi, kad nije imao niti jednu belu vlat na bujnoj, dugoj kosi, niti jedan
trag od toliko bliske konanosti... Jer, previe energije, previe supstancija, previe
ivota, previe muzike, previe pitanja, koji ivot znae pun sam sokova i stihova ostali su kod njega nepodeljeni, neiskazani, nezaokrueni da ih podeli sa
svojim itaocima-saveznicima, s one strane banalnog, s one strane ravnodunog, s
one strane tamnice i samog Nepostojanja...
Iako je sada najmanje vano, u meni kao itaocu i kritiaru i, nita manje, kao
njegovom prijatelju, ipak ostaje gorko oseanje, izazvano nebrinou makedonske knjievne sredine prema stvaralatvu i izuzetnosti Igora Isakovskog. Sve to je
(uspeo) da stvori tokom svog intezivnog, plodnog i svestrano angaovanog ivota
samog Igora je uinilo usamljenikom, bez ikakve pomoi ijedne politike partije,
monog sponzora, uticajne ili bogate porodice. Njegovo oseanje za linim integritetom i odgovornou s kojom se odnosio kad je u pitanju literatura (ne samo
vlastita, ve i literatura drugih autora s kojima je saraivao i zduno prevodio), bilo
je evidentno i budilo je respekt kod svih, ak i starijih kolega i autora, koji su ga sa
zadovoljstvom prihvatali kao sebi ravnom. Mile Stoji, Izet Sarajli, Roni Somek,
Amir Or, Ale Debeljak, Sibila Petlevski, Benjamin ulce, Zvonko Karanovi, MlaSARAJEVSKE SVESKE N 47/48|489
den Lompar, Branko egec, Predrag Luci samo su neki od imena koja mi prva
padaju na pamet!
Upravo je to, moda, bio glavni uzrok zato je njegovo punokrvno, samopregorno stvaralatvo uspeno zaobilazilo domae knjievne medalje, oficijelne nagrade i javna priznanja. Izgleda da je sasvim u pravu mudri Boris Buden, kad ironino konstatuje: Ko god te i kad god te bude sahranio drava e te pothraniti
(Uvod u prolost, 2013) uzimajui u obzir upravo licemerni fenomen posthumne kanonizacije, svjestvene ne samo naoj sredini.
U tom pogledu, za kraj ovog malog omaa beskompromisnom pesniku i oveku koji je govorio o samom sebi da oscilira i dvo-umi se izmeu krajnosti monaha
i boema, htela bih u svoje lino ime najiskrenije i pred svim (njegovim) itaocima
da mu poruim:
Strava si; Isakovski ko god da si i gde god da si pritom!
monah ili boem, pesnik ili urbani skitnik, strahovito zaljubljen mukarac
ili na smrt proklet (B)luzer, samo na nekoliko korakapesama pred sopstvenim ritualnim (samo)unitavanjem!
Igor Isakovski
Pesme
PLEME OD DVOJE
Nije samo taj miris koji me raspameuje.
u svakoj pori tela imam po zrno
tvoje sutine lako se navukoh
na tebe, na sve tvoje udesne magije
koje se kroz mene rasprskavaju svakodnevno.
jer ti si: imenovana i doivljena
potpuno instiktivno i savreno
tano - u nekom sam nasluenom ritualu
preskoili smo inicijaciju
svih poznatih plemena.
mi smo pleme od dvoje,
vatrena moja, moja umo
u kojoj lovim i nita ne sakrivam.
ti lovi sa mnom i ispred mene:
uje bolje, njui bolje;
kad mi se prispava, ti mi stavlja
glavu u krilo. apue
pticama da tvoja ljubav spava...
sve to znam, ja sve to znam.
uzimam tvoje telo pod svoje
i dugo, dugo te grejem, da bi se vrela
probudila, puna snage
puna sokova od kojih emo se napiti.
obilno i u tiini, dok nas ptice
iznad naih namirisanih tela uporno
pozivaju na igru
25. 11. 2014. 04:40 poslednja pesma (objavljena na Fejsbuku)
ODLOENO REAGOVANJE
zaplakao sam tek posle tri nedelje
od sahrane oca
Koko i ja pili smo i slavili
staru novu godinu
u jednom kafeu manjem od trafike
odnekud grmnue trube
i tada krenuh da plaem
setih se zemlje u nasipanju
preko sanduka, pop je odmah zatraio
da mu se plati, ako moe u devizama
rodbina je dremala iznad rupe
bacali su ake zemlje i cvea
sve se mealo, mrtva glina
i prebrzo uvelo cvee
ja sam stajao miran i uspravan
pristojno primao sauee
setio sam se bolnice
uto je lie plakalo za priu
i za njegovim poslednjim reima
uvek punim zajebancije pa i tada
kaalj mu je izvirao iz samih peta
rasparavao mu je smeh
pljucnu u korpu
i namognu mi
rekoe mi da je umro kao u zemljotresu
od srca, izliva, napada astme i bubrezi
istovremeno i potpuno zemljotresno
kao da je eksplodirao, rekoe
tada sam mislio na mehure sapunice
mislio sam na odjeke zvona kroz prazninu
shvatio da u i ja tako umreti
setio sam se lekara koji je ekao pogrebnike
i nije mi dozvoljavao da oca obrijem
da ga okupam smirenih dlanova i doteram
kao za skopsko korzo i dobar ank
setio sam se tog lekara koji je drhturio u uglu
dok sam mu renovirao kabinet
i kukao da e pogrebnici njega prvog

spakovati u vreu
kukao i lomio sve dok me nije poslao
u bolniku ostavu
otac moj leao je na jednoj polici
ono to je bilo ostalo od njega
leao je na polici s brojem oko palca
i u drutvu novih kolega
setio sam se svega kad su grmnule trube
30. 04. 2007. 22:23
PLAVA SENKA
Sara: Tata, je l da da postoje i plave senke?
uzimam je sa asa iz engleskog
a brblja na makedonskom 100 na sat
poto je izrekla sve mogue senke na engleskom
priali smo zato su senke nae ute
rekoh joj za svetlo koje se razliva
kroz maglenost jesenje veeri
i zakljuih da su senke uvek crne
eventualno plave ili tamno-plave
u svakom sluaju tamne
a plavih, sigurno ima i plavih senki
zar ne, tata? jer je i plava tamna....
zakljuuje skoro metar nia od mene
sa plavom kosom kroz koju proviruju
boje grada
ima, sunace moje, ima.
samo to se ovde ne vide:
ovde su crne i tamno-sive.
najtamnije koje mogu da budu.
lome mi se lea
raspadam se u plavu senku
iz vizije moje kerke
rastvaram se u oblak
koji lebdi iznad grada
i sve ispod sebe boji
u sve svetle nijanse plavog
31. 10. 2007.
00:22
SVI EMO UMRETI

Ovo je slika koju imam o sebi:
brod koji otplovljava, tesnac kroz koji
vetar peva. ovo je ta slika: kapljica
na vrhu prsta, kapljica puna soli.
vidim sebe u nekoliko rei
u nekoliko slogova vidim se.
sahranjen sam ovde, vedar i spokojan,
brod zahitan prema nemerljivom,
budalasta misao koja u zvezdama nebeskim
lovi duine drubenice. kapljica
soli sam, sutina moga postojanja
je ista i bezuslovna ljubav. kapljica sam
vea od svoje misli, tihi
trag i kaucija za jednog pesnika.
29. 09. 2013. 23:11
SMRT IMA KOSU OD MORSKE TRAVE

u poslednje vreme
esto pomiljam umreu
ubrzo. tiho. zato svima i kaem
iveu bar jo pedeset godina.
slatke obmane koje nikoga nee povrediti.
u poslednje vreme
esto razmiljam da li da odseem
kosu. odjednom. esto vidim sebe u sanduku
sa mekom postavom boje tenog zlata.
pa mislim da li u svojim najmilijima biti lepi mrtvac.
zato makaze uvam
to dalje od dohvata, to dalje
od misli, kad ve moram da umrem. nek budem takav:
s kosom, s bradom, kao preslikan sa ikone, ili kao
tek otrgnut od anka. zaista, nema velike razlike.
u poslednje vreme
ne razmiljam o niemu posebno. dovoljno mi je
to ponekad prespavam. ne sanjam. bude me ptice.
nema ljudi u mojim snovima: samo povrine i prostori:
ekaju me s nestrpljenjem, da zaigramo veseli ples sa smru.
u poslednje vreme
zaista pomiljam da je ovo poslednje
vreme. smrt je lepa ena sa prodornim oima i
dlanovima pretankim za moj ukus. ima kosu od morske trave,
ima dodire od algi. Mirie na enu koju sam
oduvek poznavao.
NENA PESMA
danas, dok sam istovarao nove knjige poezije
na pultu ugledah knjigu sa naslovom opasan sam.
dok sam ekao da prime poeziju, otvorih je
i videh: ovo je opasno kao protivpoarni aparat
-izneverie te kad ti bude najvie trebao
opasan si, mrmljam u sebe, za knjievnost kao umetnost
ne daj boe da te neko dete shvati ozbiljno.
tovarim knjige poezije u ranac, sanjajui prozu
svaka me zora budi novim stranicama pria
nita ne zapisujem, samo pitam gde je ank
opasan postadoh za samog sebe, ovako nenapisan
nikako da se dopijem u ovim mojim proleima
nikako da se nasitim hrane, rei i muzike
- zajebau se od previe ljubavi za ivotom
gde je ank, gde je led, imate li au za mene?
samo to pitam, unapred pomiren na svaki mogui odgovor.
nean sam. pijem utke i pokuavam da ponitim
uspomene, ta e mi seanje, ako sad nisam iv?
imate li, za mene, gde je led? vatra mora da se gasi,
ili e svet izgoreti kao tanka neispisana hartija...
patetine rei za bes koji bije kroz mene, tubalice
koje ak ni meni ne znae nita. imate li, za mene?
na samotnom bregu gradim kolibu: kad god bude neka bude, morau
da se vratim ribolovu. nit koja ne povezuje
sa dubinama: znoj i plot u plodovima svih voda sveta.
natoi mi jo. ne tedi me, ne tedi flau.
sve e biti dobro. samo neka tee. vreme neka je tu:
biemo oduvek svoji ako ga ne promiljamo previe.

gradim kolibu na mom bregu. od potopljenih brodova, od
svenulog drvea. gradim kolibu za moje misli:
ako ih ovde ne skupi, podii emo palatu od rei
- krhku kao kulu od karata. nean sam, ravnoduan
prema svetu, ravnoduan prema sebi, ali neu odbiti
ako me pomiluje. leem pitom i svejedno mi je kad u se
razbuditi. poezije me bude dok samo sanjam prie.
04. 07. 2009. 18:44
ZALEGAO NAD STIHOVIMA

stihova imam posvuda
oko mene, lebde kroz vazduh
trepere mi ispod prstiju
kao vatra pred cigaretom
uturaju mi se u kosu
ekaju me ispod nosa
grebuckaju mi lea
ekuju me u krevetu
kao nena topla mazna ena
klize mi po nogama liu mi
grudi stihovi mi se bukaju
u pupak i tamo rovare
posvuda oko mene stihovi
iznad mene stihovi i ispod mene stihovi
kao neni leptiri kao zlatna praina
bee pred dodirom kao jato nemih riba
u ribnjaku neba koje zlatno svetli
zlatno kao utanje
SMISAO JEDNE NOI

ta ja radim ovde
da me avo nosi, zato
uopte gledam kroz nekakav
sjeban i neoien prozor...
ta da se uradi sa mnom, ovde na putu
pozvanja i obiaja i zaboravljenih susreta...
vidi li me u stihovima, nalazi
li me? ja sve tee: kao da samog sebe trai
kroz maglu seanja o kroz dodire za koje
sumnja da su izmiljeni, to je ak
i za mene prenaporno... kad ne mislim o
besmislenosti. da ne mislim: veeras studi.
stud mi se prikrada kao halapljivi grabljivac
ja se grejem slikama koje su se moda dogodile
loim se mirisima koji su me moda natapali,
aneoska sam maina od skupljenih mrvica vremena.
sluam muziku zemlje, odsviranu
kroz orkestar golih kostiju i hladnih vetrova.
ispred mene put od ispravljenih linija, ispred mene
uspravljen stoji svet natoljen hladnoom i osmesima.
opet isto pitanje, a odgovori ute
kao prazne grobnice... orkestar je na veitoj
probi i stalnom ispitu. u reima se plasti
bud i zelenkasta patina taloga: prosto vreme.
ta radim ovde, koja je smisao noi?
mogu li da osetim, ili samo mogu da mislim?
hou li znati odgovoriti kad me budu pitali, ili
utati kao poremeeni mrgodnik bolan od seanja?
26. 04. 2009. 00:23
KAKO DA NAPIE PESMU

treba ti belina
zastraujua belina
gutajua praznina
i vrsta odluka
mirna ruka
kao kod hirurga (ili mesara)
oputena misao sa doputenim vrutocima
ulazi u slike
bez razmiljanja o izlazima
apat i vika prolosti nikako ne pevaju zajedno
sem u nekoj proceenoj pesmi
u pesmi kai neto tuno
svi vole tune slike dogaaje ljude
bez obzira koliko uasa ima ova istina
svi se tee tuim sranjem
i vole da vide kako neko pobeuje
svakako mora da ima pobednika u pesmi
inae e pomisliti kako je poezija popustljiva
da se pesnik predao, iako ne znaju uvek
ta je pesnik poeleo da kae
kao ni mnogi drugi od pesnika
ako se ve razbacujemo istinama
svi smo stvoreni od prolosti
pa zato vadi slike iz sebe
verovatnoa da se neko drugi pronae u njima
prilino je velika
tvoje neprilike postaju tue
a put kroz grau prolosti
postaje prigodna etnja kroz ruevine
nalik ratnom turizmu
to je jo jedna neprolazna
istina
priznali mi to ili ne
zagledani u tua stradanja
ispuljeni slatkim marcima
u kimi leima grudima rukama
ekstatino uzbueni to smo ivi
to nismo bili drugi postradali

to nas nije progutala praznina
26. juli 2005.
DOBRO
dobro, hajde da priznam sebi:
ja sam samotan, taka. idemo
dalje: nije mi loe?
dobro, hajde da pomislim:
ljubav je misao, skrivena
u mraku sveta.
dobro.
hajde sada da utim malo.
tvoji osmesi, sunce.
tvoje grudi.
pusti me da ih preutim.
dobro, hajde da pomislim:
sanjam retko ali dobro.
isto kao u reklami za opijanje
koje je ubilo mog oca pij malo
pij dobro. vinjak. Cezar. ili Rubin.
taka. dobro.
hajde sada da se vratim tamo:
u stanu na poslednjem spratu.
ose grade gnezda u praznim
pivskim flaama na uskoj terasi.
uz unitranji zid terase
moji su reali flae, kao za odstrel.
poginuo je, prvo, onaj koji ih je pio redom:
od onda kad je poeo da ih pije tajno, tiho.
posle, poesmo mi da ginemo, u njegovoj boli
da ginemo, kao bezvredni crvi na putu
prema bogu. hajde sada, budi uman i objasni sebi:
kako moe, toliko jednostavno i lako,
ljubav da te ubija. u dozama, kao na kaiicu.
dobro, stavi taku. pljuni. isplai se.

nee biti bolje: samo te lau.
dobro.
hajde sada da se priupitam: imam li hrabrosti,
imam li muda, da se vratim, tamo.
samo take stavljam. i potvrujem:
dobro. ne plae mi se, nita mi se ne...
to god treba da uradim. mrtav. on.
ja: iv, kao vatra iva. kao voda nadola.
iv, ja. neverovatno. posebno to to sam lud.
to mi je jebeni bonus u mraku sveta:
gledam skrivenu svetlost. ljubav. boli.
dobro. to god da uradim, nita ne menjam.
takorei nita, ne na duge staze, ionako sam
printer. brzi dahovi, estoka vatra, ako se
spepelim, znai pao mi je pepeo u skut.
od cigarete. dobro.
boli me ona stvar za to...
dobro, to god da je
hajde da utimo.
ne volim da sam ovde. dobro. ne volim
da sam bilo gde. a hou da sam iv.
jesam. kakav god da sam. vatra bez doma.
pitom. lud i neobjanjiv.
jesam. taka.
toliko je lako
to je tuno.
07. 03. 2009. 02:11
Pesme sa Fejsbuka do sada neobjavljene u knjizi
ZASEO
zaseo u moj deo grada
gledam vas kako drljate kolena
za afirmativnu recenziju
za pohvalu pred svetom
za velianje pred publikom
koja vas nee itati
lagano otpijam iz ae
putam mirnu muziku
ekam svoje koleno
i pitomo se smekam
sami smo izabrali sudbinu
neko u pravcu slave
neko u pravcu umetnosti
na kraju, kobajagi, trka
vi ete biti smoreni i prazni
ja u biti spokojan i nepometen
od stola za kojim se svaki dan proteem
i povremeno piem
jer ne mogu drugaije
jer moram
jer ja ovako diem
04. 09. 2014. 02: 19
PISMO OD TESTA I PTIJA PESMA

nema nita lepeg nego
pesme da ti piem
(pa i one sneveseljene)
nema nita bolje od toga.
noas, grad je u testu
zapitah se kako li ptice
spavaju, odmah mi se javie dve,
u paru, u natpevavanju: prkosne
i snane pred maglom, pred
hladnoom, ptice verovatno lude,
potpuno udesne. ptice slobodne,
ptice svoje, sa dugama u grlima.
nema nita lepeg nego
pesme da ti pien. tebi.
smisao nam je samoa,
jer znamo da smo sami
na ovom svetu i svim drugim.
sami, a uvek zajedno.
(oprosti mi ako se ponavljam,
ja s tobom neprestano razgovaram
ak i kad poelim da zautim)
za mene nema nita lepe nego to da tebi piem.
glasovima da te dodirujem: daleko sam od umetnosti
- kao nanos dima cigarete tek ugaene,
kao srebrna senka koja mi lebdi do levog oka;
san li je to tvoj koji mi u dubokoj noi
apue, ili samo tvoja enja
crta tebe oko mene, dok ti dodirujem
kosu, obraze, osmeh sa kojom bih hteo
da me tetovira: opet. ponovo, postojano
- dok ima daha u meni. senko moja srebrna,
udesna ptija pesmo, prkosno silna. ljubavna.
13. 01. 2014. 02:58
*** (lep sam vojnik...)

lep sam vojnik
heroj icrpljenih noi
punih jasnih misli
o potpunoj besmislenosti
punih detaljnih misli
o lakom umiranju i iezavanju
lep sam vojnik
sa ordenjem pobacanim i zaboravljenim
u uglovima fijoka koje najbolje slue
za pamenje i ljubljenje i enju
rubovi bezdana su posvuda
svaki put blii nego to misli
svaki put zinuti za tvojim razumom
svaki put gladni i sa eljistima halapljivim
za tvojim mislima, za tvojom svetlou
lep sam vojnik
sam kroz pustinju vuem puku
noge su mi pune prisiljavanja i plikova
dlanovi su mi rana od siline stezanja
usne su mi planinski reljef
usne su mi tihe i edne i zatvorene
22. 01. 2014. 02:16
* (mi...)
mi, koji znamo sve
rebus smo kad smo zajedno
ja ne znam da li smo zavisni
od meseevih mena
ili od uzajamne zavisnosti
mi, koji znamo sve
vorovi smo od misli kad utimo
a znamo da smo laki
i podatljivi za uvanje:
male krzneno/mazne ivotinjice
mi negujemo svoju slobodu i nezavisnost
pa blesnemo kad nam se poklope orbite
25. 04. 2014. 01:22
*** (preko krzna mieva...)

preko krzna mieva
odslikava se meseina
srce bije nekontrolisano
srce bije po svojoj meri
najsvojskijoj i najsilnijoj i najtoplijoj
trkaraju mievi kroz tesne
koridore, udaraju njukama
grebu apama, sa telaaca
otpadaju im srebrna vlakna
puna hladne mudrosti
kao granata prska im srce
izliva se preko okolnih zidova
sluz i reenost i trepet
izlivaju u svoj veni lavirint
mieve sa meseinom u krznu
22. 01. 2014. 02:38
*** (vagoni krcati licima tutnjaju...)
vagoni krcati licima tutnjaju
kroz no: oi pune
mualjivog uasa, suoene
s nejasnom predodreenou,
zagledane prema konanosti.
konvoji puni opipljive pomoi
hitaju kroz minska polja,
tovari puni nitroglicerina
koji puca pri najmanjoj nepanji
lete iznad zemlje i nad svakim smislom.
pune piste, autoputevi, ine,
ljudi puni matom, mislima,
snovima, eljama, enjama,
boljkama, nesanicom, prhutom
i savijenih grbaa: jure prema kraju.
22. 01. 2014. 03:10
MI SMO KRUG, NEVIEN, SAKRIVEN.

barovi u kojima smo se nekad
sakrivali od sveta
sada ne postoje u naem gradu;
rade na drugim mestima, sa istim
imenima. ne znamo kakva je njihova
posluga, kakav je nametaj,
imaju li dovoljno veliku senku
za nas, mi smo nekadanji, sada
zamenjeni kao imena ankova
uz koje usred noi problesnemo:
najvedrije komete koje je ovaj
i svi drugi gradovi videli.
ponekad, njukao je moj
vrat: pokuavali smo da ostanemo
pristojni dok sam zjapio u tvoje
oi i deo po deo svlaio te
u naem umu. jer smo i um delili:
bezgranino pare prostora
u maloj vreloj mansardi na vrhu neke
gradske kule; zamiljali smo Henka
Vilijamsa, usamljen i zakaljan i pun
rei dok Koen peva Tower
of Song. i ovo smo videli. ljubav.
sliku u kojoj jedno od nas odlebdi
ka nepoznatom, u tiini, zauvek
i nanovo je briemo; nae se due
trae i pored svih promena.
moja je stara: toliko stara
da mirie na izgorelo drvo
i razvejane uspomene; poinje
da se osea na umor. (ni ovakva
kakva je ne mirie loe)
ank za kojim smo se jednom podupirali
sada je ogrevno drvo za zimu koja dolazi,
za neku malu pe u nekoj mansardi;
pare prostora je bezgranino.
09. 08. 2014.
PASO/
PUTOVNICA
Ali Abdolahi
Sadeg Hedajet
IRANSKA
KNJIEVNOST
Alireza Abiz 1
Osvrt na poeziju Alija Abdollahija

preveo sa persijskog: Namir Karahalilovi
Pisati o Aliju Abdollahiju (Al Abdollh) za mene nije jednostavno: postoji

mogunost da vie od dvadeset godina bliskog i iskrenog prijateljstva i druenja
utjee na moj sud o njegovom knjievnom radu. Treba u isto vrijeme kazati da su
upravo ove skrupule razlog tome da do danas izuzev jednog kratkog zapisa o
ovom plodonosnom pjesniku i prevodiocu nisam nita napisao; prijateljstvo je, zapravo, postalo preprekom za izvrenje moje obaveze. U vrijeme kada je borba za
koricu kruha pustila korijenje u svim oblastima naeg individualnog i drutvenog
ivota, moje nastojanje da se drim podalje od te poasti plaeno je visokom cijenom zanemarivanjem djel jedne od najznaajnijih knjievnih linosti naeg
doba. Dakako, svih ovih godina revnosno sam itao pjesme i prijevode Alija Abdollahija, i njegovim se brojnim djelima zamano okoristio.
Svoju prvu zbirku poezije Stalno hodam u mraku (Hei rh mrawam dar trk)
Ali Abdollahi objavio je 1997. pod podnaslovom Dvanaest ljubavnih i druge pjesme
(Dawzdah derang-e eqne wa ar-e dgar). Ako se dobro sjeam, prvotno je
bilo predvieno da ta knjiga (ije je tampanje 1994. onemogueno) ponese naslov
Na terasi vjetrova (Bar pgard-e bdh); kasnije (tri godine kasnije), na moj prijedlog njen je naslov promijenjen u Stalno hodam u mraku.
Ve u toj prvoj knjizi Abdollahi predstavlja osobenosti svoje poetike: raskoan,
primiren i kontemplativni lirski preludij (taazzol); njena ljubav prema egzistenciji, stvarima i ljudima ispunjava itavu knjigu. Svakom je pjesmom iskazano iskustvo koje je, ini se, dugo vremena ivjelo u pjesnikovom sjeanju, bivalo brueno,
te je na kraju odjenuto u ruho rijei. Pjesnike slike su ive i snane, uvijene u pokrov od emocija i blagosti.
Abdollahi je pjesnik 90-ih godina dvadesetog stoljea, ali se dri podalje od
krajnosti kojima je sklona skupina pjesnika iz tog vremena. On cijeni nova iskustva
i unosi ih u svoju poeziju; meutim, ne udaljava se od one iskonske i vjene poetske
linije koja itavu svjetsku historiju poezije spaja u jedno. Za njega poezija nije sredstvo privlaenja panje na sebe i samohvale, te zbog toga izbjegava demonstriranje
leksikog i sintaksikog umijea. Njegov je jezik isti onaj svakodnevni, uobiajeni
jezik, a muzikalnost njegove poezije u skladu je s njenim sadrajem. Perzijskim je lireza Abiz (Alrez bz) (1968), savremeni iranski pjesnik i prevodilac. Do sada objavio tri zbirke
A
poezije i nekoliko knjiga prijevoda. Neki njegovi radovi objavljeni su na arapskom, engleskom i
njemakom jeziku. Objavio je vei broj naunih i strunih radova u iranskim asopisima. Pohaa
doktorski studij kreativnog pisanja na Univerzitetu u Newcastleu, gdje trenutno ivi.
zikom vlada na nesvakidanji nain, dok u svojim pjesmama povremeno koristi lokalizme iz Horasana;2 ipak, u primjeni te tehnike ne ide u krajnost, ve upotrebljava
melodine, relativno poznate i frekventne rijei.
Jedan od bitnih elemenata Abdollahijeve poetike jeste kontemplativnost. Abdollahi je neka bitna filozofska djela preveo s njemakog na perzijski jezik i vrlo
studiozno se bavi filozofijom. Jedna od osobenosti njegove linosti jesu filozofija
i filozofski pogled na egzistenciju; stoga je moda i prirodno to kontemplativnost
zauzima tako znaajno mjesto u njegovoj poetici. Pjesma Na grobu miroljubivog ovjeka (Bar gr-e mard-e solhdst) dobar je primjer filozofskog i egzistencijalistikog pogleda u Abdollahijevoj poeziji:
Na grobu miroljubivog ovjeka
Golubovi dupljai, i oni pitomi
Svakoga trena i sata
Na njegov grob
Izmet izbacuju
Grobar kae:
Za svoga ivota bio je
Miroljubiv ovjek!
Ova pjesma osvjetljava jo jedan aspekt Abdollahijeve poetike, a to je njegova blaga satira kojom se grade proturjenosti. Pjesma Filozofiranje sa sjekirom
(Falsafdan b tabar), iji je naslov posuen iz jednog Nietzscheovog retka, jo je
jedan primjer gorke i kontemplativne satire:
Filozofiranje sa sjekirom
Na malome trgu dananjice
Jueranjicu sam posjekao
U iekivanju sunanije sutranjice
Al hajde znaj da sutranjica nee biti jueranjica!
Imaj pri ruci sjekiru!
Zbog toga ne dolazi (n ast ke namyad) (2002) druga je zbrika poezije Alija
Abdollahija. U toj zbirci pjesnik se donekle udaljava od lirskog preludija, dok kontemplativna dimenzija njegove poetike postaje snanije izraena. U poetskom jeziku ove zbirke povremeno su zastupljene sintaksike igre, no takvi su sluajevi
malobrojni.
Po mom miljenju, druga zbirka poezije Alija Abdollahija nije mnogo doprinijela osnaivanju njegovog poloaja na iranskoj knjievnoj sceni, niti se moe smaHorasan (Xorsn): provincija na sjeveroistoku Irana, iz koje pjesnik potjee (prim. prev).
trati velikim korakom naprijed. Veina pjesama napisana je u dotadanjem stilu, a

u pojedinim sluajevima su i slabije. Najznaajniju razliku predstavlja naglaavanje kontemplativnosti i filozofskog pristupa poeziji i jeziku, kao i udaljavanje od
lirskog preludija i blagog lokalpatriotizma, primjetnog u prvoj zbirci.
Zbirka Vjetrovi mi odnijee linu kartu (Bdh ensnme-ye mar bordand),
s podnaslovom Zapisi s putovanj i druge pjesme (Safarnebeteh wa ar-e dgar)
(2009), pred itaocem otkriva jedan novi horizont i navjeuje novu fazu u poetskom opusu Alija Abdollahija. Zapisi s putovanja (safarnebeteh) poetske su biljeke sa pjesnikovih putetestvija po razliitim gradovima svijeta. Svoje prisustvo
u nekom odreenom gradu pjesnik koristi kao povod, prokopava prolaz do historije i umjetnosti toga grada, te u velianstvenoj sintezi s vlastitim sjeanjima i dojmovima stvara snanu poeziju od koje zastaje dah. Vie nego turistiki, pjesnikov je
pristup istraivaki, smion i gorljiv, dok strastveno i s ljubavlju govori o poznatim
i nepoznatim mjestima. U isto vrijeme, njegovo rodno mjesto i domovina jasno su
prisutni u pozadini svih tih pjesama.
U ovoj zbirci, jo jedanput, ivotna radost, lirizam i ushit izmiruju se s razmiljanjem i sklonou filozofiji. Rezultat toga su pjesme koje uistinu vrijedi proitati;
one ne samo da itaoca ine pjesnikovim saputnikom na mjestima njihovog nastanka, nego u itaoevoj svijesti prizivaju brojne ideje, knjige, arhitektonska, knjievna i druga umjetnika djela. Dok putuje i na papiru biljei svoje opise onoga to je
vidio i uo, ljudi i mjest, pjesnik nas poziva da budemo gosti njegove svijesti: ita
nam ono to je ranije proitao, ini nas sudrugom u svojim strepnjama i brigama,
pohvalama i pokudama, samohvali i samoprijekoru. Istok i Zapad, staro i novo, u
tim su pjesmama u dijalogu, a ponekad i u svai.
Drugi dio ove zbirke ine satirine pjesme o ivotinjama. Te pjesme imaju satirini otklon prema odnosu izmeu ovjeka i ivotinja, te mjestu ivotinja u savremenom svijetu. U pojedinim sluajevima pjesnikov pogled na tu temu je metaforian, tako da na ivotinje gleda kao metafore za ljudske osobine. Kao primjer
navodim pjesmu Brige jednog bolesnog tigra (Delnegarnh-ye yek babr-e bmar):
Brige jednog bolesnog tigra
Bolnicu za velike i male ivotinje
Bolje je da, na kraju, u umu premjestite
Visokocijenjeni veterinari!
Bolesni tigrovi
Izgubili su adresu veterinarske stanice
A i vai mobiteli o, Boe!
Stalno su nedostupni!
Pozdrav kitu (Dord bar nahang) (2011), etvrta objavljena knjiga poezije Alija
Abdollahija, predstavlja zbirku sainjenu od njegovih kratkih pjesama. Moda bi se
te pjesme mogle nazvati promiljanja, poto svaka izraava neku misao ili idejno
gledite, i rezultat je promiljanja u odreenom trenutku, odnosno na odreenom
mjestu. Pjesma Jutarnja rosa (abnam-e bmdd) opis je jutarnjeg doba i jedne
kapi rose koju pjesnik poredi sa ovjekom i smatra je mudrijom od njega.
Jutarnja rosa
U iekivanju Sunca
Nemiran zbog novog dana
to e doi, poljubiti te i nevidljivom uiniti
Jo uvijek zadubljen u Malu nonu muziku
Opijen tvojom njenou i miomirisom
Jutarnja roso
Ti si, bez sumnje,
Mudrija od nas!
Objavljivanjem ove knjige definitivno je potvren Abdollahijev pjesniki manir.
Suvereno vladanje perzijskim jezikom, irok i snaan vokabular, kontemplativni i u isto vrijeme lirian pristup poeziji, koritenje svoga bogatog znanja o filozofiji, knjievnosti i folklornoj tradiciji, panja usmjerena ka njegovim zaviajnim,
horasanskim korijenima glavne su karakteristike Abdollahijeve poezije, zajednike za sve njegove do sada objavljene poetske zbirke. I pored sveobuhvatne upuenosti u svjetsku knjievnost, napose poeziju, uspio je izbjei radikalni pristup
skupine savremenika koji su poeziju sveli na polje igre sa sintaksom, te isto tako
odrati se podalje od lahkomislenosti, jezike iscjepkanosti i spisateljske slabosti
skupine drugih koji su, pod izgovorom jednostavnosti u pisanju, prikrili vlastito
nedostatno znanje o perzijskom knjievnom i jezikom naslijeu. Njegova poezija
predstavlja logian i zdrav slijed razvoja perzijske poezije: ona uzima u obzir nae
korijene i knjievnu prolost, ali isto tako tei inovativnosti i stvaranju novih poetskih svjetova, na sigurnoj udaljenosti od zaglune vike i opsjednosti parolama.
Abdollahi je jedan od najproduktivnijih savremenih prevodilaca; opseg djela
koje je preveo s njemakog na perzijski jezik uistinu je zavidan. Mnoge znaajne
njemake pjesnike danas poznajemo preko Alija Abdollahija. Za mnoge od tih prijevoda napisao je znalake predgovore. On ima znaajnu, jedinstvenu ulogu u predstavljanju savremene perzijske poezije svijetu, a posebno govornicima njemakog
jezika. Po mom miljenju, nijedan Iranac ak ni oni koji godinama ive izvan
Irana i rade u institucijama kulture nije perzijsku poeziju i perzijske pjesnike
predstavio u svijetu u mjeri u kojoj je to uradio Abdollahi. Sve to uinio je, a i dalje
ini, u tiini i povuenosti, izmaknut od svake vrste afera i bez ikakve podrke. No,
Abdollahi nije samo istaknuti pjesnik, prevodilac bez premca i uvaeni literat, ve
i jedinstveni ovjek koji osnauje nae vjerovanje u ljudski rod i mogunost humanog ivota. Nadam se e i dalje uvjerljivo pjevati, pisati, prevoditi i poduavati; da e
njegov rad biti cijenjen, jer zasluuje svaku pohvalu.
Ali Abdollahi
Pjesme
Izbor i prijevod sa persijskog: Namir Karahalilovi
Vjetar i stablo
Vjetar to doe i proe
Uvijek je isti vjetar
Od behara nastanu trenje
Ili kruke i ljive
Dozriju
I opadnu
Potom
Doe red na jabuke
Ali vjetar je
Uvijek isti vjetar
Polovina okrenuta Suncu

Kia je pere
Sunce sui
Vjetar joj apue na uho
No je privija na skute
I pjeva joj uspavanku;
Samo onoj polovini kamena
to okrenuta je Suncu
Stablo, vrh, vodoskok

Sve ima svoju visinu:
Stablo, vrh, vodoskok
Mi, to se oblak bez kie nagledasmo
I na vjetar se ne oslanjamo
Prilii da vas
Koji salto izvodite
Na parteru prolaznosti
A umiljate da nebesima amare lijepite
Uvijek drimo onima
Koji ne znaju ta je stablo
Niti su nogom kroili na vrh
ljemovi
I u snjenim danima
Vojnici ratuju
Da ubiju, il ubijeni budu
A ljemovi
to nade ratnik
Od zrn i geler uvae
Sada
Za vrapce
Snjenom se vodom napunie
Vrabac i voz
(Mom sinu Kurou)

Vrabac je vrabac
to bi ti rekao
A voz voz
Ali, ako nekog vrapca
Uhvati san na inama
Hoe li voz biti isti onaj voz
A vrabac isti onaj vrabac?
Jednononi sto
Jednononi sto
Na pleima dri sobu
Stare knjige i besmislice
I lii
Na pehar
Stablo u pustinji
Minaret s kapom od oblak
Iz kojih dani bez tebe
Vodu piju
U papiru zguvana biva
Nema ladice da te sakrije
Kad za njega sjedne
Oima perzijskog mornara
U drevno doba
Od svega se oprata:
Od kockastih tapeta
Bezbrine mjeseine
Ulice
Kasarnska pjesma
U dugim noima
Prie o zabranjenim ljubavima
Sitnim radostima
I lanim dozvolama za odsustvo
Danju
Pranje komandatova auta
Glancanje hodnik
I postupanje po naredbama oficir
Sada, ispod kronje bijelog jasena
Okupljeni su
I daleko od komandantovih oiju
Jedna cigareta
Krui iz ruke u ruku
Dok
Dim cigarete ini kolutove u zraku
Svojim psovkama
Mogu
Na slobodi zavidjeti pticama
Minijatura
Jedan u bijeloj odori
Crven
Drugi u plavoj odori
ut
Svjetina nije spretna i okretna
Bez iijeg doputenja, brzo potpisuj
Inae proe ti voz!
A ona neka vodi rauna!
S dozvolom starijih
Ima vremena samo za jedno da
Do septembarskih vjetrova
Jo su tri mjeseca
Krajem jeseni, Bog zna
Koliko e pilia preivjeti
A zima
Boe moj! Uvijek bez snijega!
Kako bi bilo
Da po ovoj hladnoj zemlji tagod pospemo
I sliku zavrimo?
Ljubav
ovjek razbija badem
Jezgra mu pod eninim zubima
ena razbija badem
Jezgra mu pod ovjekovim zubima
U granama vrbe povi njih
Vjetar
Opijeno pjeva
Nekoliko kratkih pjesama

(Haiku)
1.
Osvaja sam vrhova
Na koje drugi
Zabadaju zastave
2.
Fotograf se
Oprata od drvea
Prije operacije na otvorenom srcu
3.
Balon
Ne podlijee sili tee
Jer si ga ti napuhala!
4.
Nije vano ta je za jelo
I ko su gosti
Svijea na stolu gori
5.
Otvorena knjiga
Poduke o bojama:
Leptir u letu!
6.
Pjesma nonog istaa
Na ulici
Malo poslije kie
Drevni historiar
Crvena rua
Ve hiljadama godinama
Historiju ljubavi i smrti
Ispisuje
Ali jo uvijek
Sve su njene stranice
Prazne
Kua alosti
Eto da se vrata i otvore
Pogled se stopi s drveem
Vjetar puhne terasom
I jauke oaloenih
Iz kue pomete...
Hoe li ta kua
Opet
Kuom postati?
ahist
ahist
to figurama od rijei
Igra
Na samom poetku biva
Matiran bjelinom papira
U toj igri za jedno
Nikada nee pobijediti
A nastavkom igre
Samo e niz svojih poraza
Produiti
On to dobro zna
Pa zato je, onda, i dalje
Igrom opinjen?
Igra
Pristane li na igru
Ili od nje odustane
Kakva korist?
Sve igrajui se,
Tebi se primiem
Tako kazuje smrt
Pjesma o Suncu
(Za Kuroa)
Dgu nacrtaj ti
Ja u nacrtati oblak
Nebo je ionako
Uvijek na svome mjestu
Ostaje samo Sunce:
Ako njega nacrta
I tvoja dga i moj oblak
U trenu e nestati
Nebo
(Za Kijana)
Na nebu
Nema mjesta za rast
Ni mjesta za spavanje
Niti mjesta za umiranje
Pa zato je onda na vaem jeziku
Raj
Drugo ime za nebo
Crno more kroz prozor aviona

Nije crno
Koliko kau
Nije ni plavo
Koliko bi trebalo biti
Kroz prozor aviona
Ne vide se brodovi na njemu
Niti uje hrzanje konja
Malo dalje
U vjetrovima iznad Sofije
Nad oblacima
Drevno Sunce sija
A konji u galopu
Zapanjenost putnik
Za sobom ostavljaju
Prije mnogo godina
Jedan mornar zapisa:
Crveno more, koliko kau,
Crveno nije
No, kako god bilo
uto more duhove ute ima
I vile sitnih oiju...
- A Bijelo more?
Tu priu
Niti jedan mornar
Nije do kraja ispriao
Istina
Istina je rijeka
Kau
S vodom i ribama
Istina je grad
Kaem
S kuama, ulicama
I ljudima
Ova sjenka
O, zaludno ime
Na zidini vjetra
Ova se sjenka
Samo zato pojavi
Da se u Suncu izgubi?
Pokraj tebe
Odmie
Na molu
Maem
Nebo mi stee ruku
Pogled mi brodski putnik postaje
Putnici na palubi
More
Dozivaju...
Pokraj tebe sam
A pijesak
Po mojim rijeima
Sipa
Sadeg Hedajet
Tri kapi krvi

sa persijskog prevela: Jelena Mandi
Tek jue su me premestili u zasebnu sobu. Da li sam potpuno izleen i hoe li

me otpustiti sledee nedelje kao to je upravnik obeao? Da li sam bio bolestan?
Godinu dana sam ih molio da mi donesu papir i olovku, ali nisu obraali panju na
moje molbe. Mislio sam da, im dobijem papir i olovku, zapiem mnoge stvari...
Jue, meutim, iako nisam traio, doneli su mi papir i olovku stvari za kojima sam
eznuo, stvari na koje sam tako dugo ekao...! Ali to mi sada vie nita ne znai. Jo
od jue razmiljam o emu da piem. Nita mi ne pada na pamet. Imam oseaj kao
da mi je neko stegao ruku ili da mi je ruka utrnula. Paljivo posmatram ono to sam
napisao, izmeu neitkih redova nalaze se i ove rei: Tri kapi krvi.
***
Nebo je plavo, vrt je zelen, a cvee na vrhu brda je procvetalo. Lagani povetarac
donosi miris cvea sve dovde. Ali to mi sada vie nita ne znai. Izgubio sam elju za
ivotom. Sve ove stvari su zanimljive pesnicima i deci i onima koji su sauvali dete
u sebi. Proveo sam godinu dana na ovom mestu. Svake noi, sve do zore, ne mogu
da zaspim zbog make koja sve vreme mjaue. Njeno zastraujue jaukanje i promukli glas su pogubni za mene. A ujutro me eka... smrtonosna injekcija! Proveo
sam mnogo dugih dana i uasnih sati na ovom mestu. Obueni u uta odela, leti se
okupljamo u podrumu, a zimi sedimo na suncu u vrtu. Ne vidim nikakvu slinost sa
njima. Mi smo dva potpuno razliita sveta. Meutim, njihovo jaukanje i stenjanje,
njihovo utanje, psovke, krici i smeh zauvek e ostati u mojim komarima.
***
Za sat vremena donee nam veeru. Ali kakvu veeru?! Staru dobru orbu od jogurta, sutlija, pirina, hleb i sir. Toga nikad dosta! Hasan bi eleo da pojede pun lonac
orbe i etiri vekne sangaka.1 Verovatno e mu, kada ga otpuste, dati pun lonac orbe
umesto papira i olovke. Takoe, on je jedan od retkih kome je ovde sasvim dobro. Niskog rasta, ludakog osmeha, debelog vrata, elave glave i zadebljalih grubih ruku, on
je roeni nosa. Njegov celokupni izgled, uzimajui u obzir i taj ludaki pogled, svedoi o njegovoj predodreenosti da bude nosa. Kada nas Muhamed Ali ne bi nadgledao
za vreme obroka, Hasan bi nas sve digao u vazduh. S druge strane, i sm Muhamed Ali
je deo ove skupine. Bez obzira ta govore o ovom mestu, mislim da se ono razlikuje od
obinog sveta. Takoe, imamo i jednog lekara staistu koji, na svu sreu, ne zna nita.
Da sam na njegovom mestu, jedne noi bih zatrovao hranu i ujutro bih, podboen,
gledao kako iznose mrtve. Zapravo, kada su me ovde prvi put doveli, sama pomisao na
tako neto me je uasavala. Plaio sam se da me ne otruju, hranu ne bih ni takao sve
dok je Muhamed Ali ne bi probao. Nou bih se trzao iz dubokog sna, sanjajui da su
doli da me ubiju. Sada je sve to daleko i nejasno... jedino ostaje seanje na iste ljude,
isti jelovnik i istu plavu sobu iji je donji deo okreen u tamno plavo.
Pre dva meseca doveli su jednog ludaka u dvorite. Paretom mermera je sebi
rasporio trbuh, izvadio creva i igrao se sa njima. Za njega su rekli da je bio mesar i
da je bio naviknut na sakaenje trbuha. Zatim, bio je jo jedan pacijent koji je sebi
iskopao oko. Ruke su mu bile vezane iza lea. Urlao je. Krv se bila osuila. Kladim se
da je upravnik umean u sve ovo.
Naravno da nisu svi stanari isti. Veina njih bi umrla kada bi se izleila i bila
otputena. Evo, uzmimo, na primer, Sugru Sultan, na enskom odeljenju. Pokuala
je dva ili tri puta da pobegne i svaki put su je uhvatili. tavie, iako je stara, jo uvek
koristi belilo i rumenilo. Sebe doivljava kao etrnaestogodinjakinju. Kada bi se
izleila i pogledala u ogledalo, doivela bi srani udar. Meutim, najgori sluaj je
na Tagi, koji je bio naumio da menja svet. Optuivao je ene za probleme u svetu i
smatrao da bi ih trebalo sve pobiti. A onda se zaljubio u Sugru Sultan.
Ubeen sam da je sve ovo delo upravnika. On je potpuni ludak. Velikog nosa,
mirkavih oiju i izgledom opijumskog zavisnika, izbezumljeno bi etao u dnu vrta
ispod onog bora. S vremena na vreme bi se sageo i pretraivao podnoje drveta. Oni
koji ga nisu poznavali saaljevali su ga. U njemu su videli finog, bezopasnog oveka
koji je bio rtva gomile ludaka. Ali znam ja njega dobro! Znam da se tamo, ispod
drveta, nalaze tri kapi krvi. Takoe, znam i da se ispred upravnikovog prozora nalazi jedan kavez. Kavez je prazan, jer se maka dokopala ptice koja je bila u njemu.
Prazan kavez slui kao mamac za ubijanje maaka.
Upravo jue je upravnik pojurio jednu maku uz bor. im se maka popela na
drvo, naredio je straaru na kapiji da je upuca. Ove tri kapi krvi pripadaju toj maki;
ali, ako biste upravnika pitali za njih, rekao bi vam da je to krv sove kukuvije.
Onaj to uzima kola je moj prijatelj i komija Abas. Iako je prolo manje od
dve nedelje otkako je ovde, postali smo pravi drugari. Sebe doivljava kao proroka
Sangak je vrsta hleba peenog na kamenu.
i pesnika. Veruje da uspeh, naroito mo proricanja, zavisi od sree. Onaj ko ima

sree, ak i ako je izuzetno glup, naposletku e uspeti. Onaj ko nema sree, ak i ako
je vrstan naunik, zavrie kao najvei glupak. Abas sebe doivljava i kao vrsnog sviraa tara.2 Napravio je nekakvu skalameriju, improvizovani tar, od daske i pareta
ice. Takoe, napisao je i pesmu koju mi ita osam puta dnevno. Izgleda da je zbog
te pesme i poslat na ovo mesto. Neobina pesma ili pesmuljak glasi ovako:
Avaj, jo jedna no je pred nama,
Svet tone u potpuni mrak,
Svi su nali utehu i mir,
Spasi me, moja patnja i oaj su beskrajni.
U ovom svetu nema radosti,
Smrt je jedini lek za moju tugu;
Ali u onom uglu, ispod onog bora,
Tri kapi krvi pale su na zemlju.
Jue, dok smo Abas i ja etali u vrtu, pevuio mi je ovu pesmu. Onda su jedan
mukarac, ena i devojka doli da ga posete. Ovo je bila njihova peta poseta tako da
sam imao priliku i ranije da ih vidim i upoznam. Devojka, koja je nosila buket cvea,
osmehnula mi se, to je bio znak da joj se dopadam. Zapravo, dola je da vidi mene.
Devojkama se uglavnom nije dopadalo Abasovo roavo lice. Ali, uprkos tome, dok
je ena razgovarala sa doktorom, primetio sam da su se Abas i devojka izdvojili sa
strane i poljubili.
***
Niko me do sada nije posetio niti mi je neko doneo cvee. Poslednji koji me je
posetio bio je Sijavo. Bio je moj najbolji prijatelj i komija. Svaki dan smo zajedno
ili u Dar al fonun3 i zajedno se vraali kui. Zajedno smo radili domae zadatke, a
u slobodno vreme sam ga uio da svira tar. esto bi nam se pridruila i Ruhsareh,
Sijavoeva roaka i ujedno moja verenica. Sijavo je nameravao da se oeni Ruhsarehinom sestrom. Na samo mesec dana pre njihove veridbe, Sijavo se razboleo. Posetio sam ga nekoliko puta da vidim kako je, ali svaki put bi mi rekli da mu je doktor
izriito zabranio posete. Nekoliko puta sam zahtevao da ga vidim, a kako mi nisu
dozvolili, odustao sam.
Savreno dobro se seam toga. Bilo je kasno popodne pred ispitni rok. Vratio
sam se kui, bacio knjige i sveske na sto i otiao da se presvuem. Onda sam uo
pucanj. Blizina zvuka me je zaprepastila, delom jer je naa kua bila iza kanala, a
delom i zbog mnogobrojnih provala u komiluku. Izvadio sam pitolj iz ladice pisaeg stola, izaao u dvorite i oslunuo. Odatle sam se onda popeo uz stepenice, pa na
krov. Izgledalo je kao da je sve bilo u redu. Dok sam se vraao, odozgo sam pogledao
Stari persijski iani instrument slian gitari (gitara potie iz Persije, git znai - muzika, a tar ica).
3
Dar al fonun, osnovan 1851, bio je prvi savremeni univerzitet u Teheranu.
2
u Sijavoevu kuu. Sijavo je stajao nasred dvorita u pidami. Iznenaen, rekoh:

Sijavo, jesi li to ti?
Prepoznao me je i rekao: Doi. Sm sam.
Jesi li uo pucanj?
Prstom mi je pokazao da utim, klimnuvi glavom u znak odobravanja da doem do kue. Brzo sam siao niz stepenice i pokucao na vrata. Sijavo je otvorio.
Pognute glave i pogleda prikovanog za pod, prekorio me je: Zato me nisi posetio?
Dolazio sam dva ili tri puta, rekao sam. Rekli su mi da ti je doktor zabranio
posete.
Misle da sam lud, ali gree.
Ponovo sam ga pitao: Jesi li uo pucanj?
Ne odgovorivi, uhvatio me je za ruku, odveo do podnoja bora i pokazao na
neto. Pomno sam posmatrao. Bile su to tri kapi svee krvi na zemlji.
Onda me je odveo do njegove sobe i zatvorio vrata. Seo sam na stolicu. Upalio
je lampu, priao je pisaem stolu i seo preko puta mene. Soba je bila jednostavna,
plava sa donjim delom okreenim u tamno plavo. U uglu sobe nalazio se tar. Nekoliko knjiga i svezaka bilo je razbacano po stolu. Sijavo je zatim izvadio pitolj
iz ladice stola i pokazao mi ga. Bio je to jedan od onih starih pitolja sa sedefnom
drkom. Stavio je pitolj u dep pantalona i rekao: Imao sam maku koja se zvala
Naci (izgovara se Naaci, Pufna). Sigurno si je video. Bila je jedna od onih uobiajenih maaka sa velikim plavim oima. are na njenim leima podseale su na
Rorahove mrlje. Svakog dana kada bih se vratio sa fakulteta, Naci me je ekala na
vratima, mjaukala i eala se o mene. Kada bih seo, penjala bi se po meni, njuila me
i lizala mi elo svojim hrapavim jezikom. Traila je da je poljubim. ini mi se da su
make lukavije, prijatnije i, uopteno govorei, osetljivije od maora. Osim mene,
dopadao joj se i kuvar; verovatno zato to ga je povezivala sa hranom. Ali nije joj se
dopadala Kijabija, starija ena koja je ivela u kui. Ona je redovno klanjala i samim
tim je izbegavala maje dlake na podu. Vrlo je mogue da je Naci shvatila da su ljudi
pametniji od maaka, da imaju dobru hranu, da su zaposeli sva topla mesta u kui i
da make moraju da im se umiljavaju kako bi dobile neke od ovih stvari.
Meutim, Nacin uroeni instinkt dolazio je do izraaja svaki put kada bih joj
dao okrvavljenu glavu petla. Pretvorila bi se u divlju zver. Izbacila bi kande, iroko rairenim zenicama i glasnim itanjem pretila bi svakome ko bi joj se pribliio.
Potom bi, kao da je samu sebe zavaravala, ispoljavala svoju agresivnost. Koristei
svu snagu imaginacije, oivela bi petlovu glavu, pipkala bi je ne bi li se glava pomerala, skakala bi, krila se, sedela u zasedi i ponovo napadala. Ukratko, pokazivala je
svu spretnost i okretnost svoje vrste uz ponavljanje naglih pokreta, taktike napada
i povlaenja. Kada bi se umorila, progutala bi okrvavljenu glavu; ak bi provela nekoliko minuta traei preostali deo. Narednih nekoliko sati zaboravila bi na svoje
prividno utivo ponaanje. Ne bi nikome prilazila niti bi se umiljavala.
Dok se pretvarala da je prijateljski nastrojena, Naci se trudila da ostane divlja
i tajnovita, ne doputajui nam da otkrijemo sve njene tajne. Nau kuu smatrala
je svojom. Kada bi se kojim sluajem pojavila neka druga maka, naroito enka,
njeno reanje i jaukanje trajalo bi satima.
Nacino mjaukanje kada je traila veeru razlikovao se od onog kada se mazila.

Isto tako se njeno reanje u borbi izmeu maaka razlikovalo od mjaukanja kada se
parila. Ovo prvo je bilo srceparajui urlik, ovo drugo krik osvete, dok je ovo tree bilo
bolan jauk kao odgovor na uroeni instinkt. Nacini pogledi su ipak bili najznaajniji.
Ponekad su toliko podseali na ljudske da bi se ovek zapitao: Kakve li se samo misli i
oseanja vrzmaju po toj krznenoj glavi i iza tih tajanstvenih zelenih oiju?
Ta uasna nesrea dogodila se prolog prolea. Kao to znate, prolee je doba
godine kada se ivotinje pare i trae partnere. Verovatno je proleni vazduh taj koji
izaziva pomamu i nespokoj kod svih ivih bia. Naa Naci je takoe bila pod njegovim uticajem; celo telo joj se treslo i isputala je alosne jauke. Maori iz celog
komiluka uli su njena dozivanja i pohrlili ka njoj. Nakon mnogobrojnih sukoba i
borbi, Naci je konano izabrala najjaeg i najglasnijeg udvaraa za partnera. Poseban miris mujaka ima veliku ulogu u parenju. Iz tog razloga, mujaci koji su krotki
ne uzbuuju enke. Divlje make, make u potrazi za plenom, make koje kradu
stvari, mrave make, make lutalice i izgladnele make su u sutini make ije je
krzno zadralo iskonski miris i najvie privlai enke. Svake noi uo se ljubavni
zov Naci i njenog partnera. Njeno meko i krhko telo uvijalo se pod telom mujaka
koji je s vremena na vreme bio prav kao strela. Ovo je trajalo celu no. Ujutro se
Naci, umorna i raupana, vraala u sobu.
Iz noi u no, Nacino parenje je bilo pogubno za mene. Bilo mi je svega dosta.
Jednog dana, dok sam radio pored onog prozora, video sam ljubavnike kako se etaju u vrtu. Na tri koraka od njih, istim onim pitoljem koji si video, naciljao sam i
povukao obara. Metak je pogodio Nacinog ljubavnika. Mislim da ga je pogodio u
lea. Poskoio je, a onda je, neujno, pobegao kroz hodnik. Kasnije sam ga pronaao
mrtvog u podnoju vrtnog zida.
Iza sebe je ostavio krvav trag. Neko vreme ga je Naci traila sve dok nije otkrila
njegov miris. Njuei krv, otila je pravo do tela i naredna dva dana i dve noi straarila nad njim. esto je pipkala telo kao da je elela da kae: Ustani. Stiglo je prolee.
Zato spava kada je vreme za parenje? Zato se ne pomera? Ustani. Ustani. Naci
nije mogla da shvati znaenje smrti. Nije znala da je njen ljubavnik bio mrtav.
Narednog dana nestali su i Naci i telo njenog ljubavnika. Svuda sam je traio i
sve ljude pitao da li su je moda videli, ali uzalud. Da li je Naci odluila da prekine
nae prijateljstvo? Da li je umrla? Da li je nala novog ljubavnika? U svakom sluaju,
ta se desilo sa telom mrtvog maora?
Jedne noi uo sam mjaukanje tog maora. Dve noi je cvileo i zapomagao.
Ujutro je sve bilo tiho. Tree noi sam ponovo uzeo pitolj i pucao u isti onaj bor
ispred mog prozora. Njegove oi su svetlucale u mraku. Ispustio je dugaak jauk i
zautao. Ujutro su tri kapi krvi bile ispod drveta. Od tada, on svake noi dolazi i jaue. Niko drugi ga ne uje. Svi vrsto spavaju i kada im to kaem, samo se nasmeju.
Ali ja znam. Znam da to jaukanje potie od maora koga sam ubio. To jaukanje je
zaista bilo pogubno za mene. Gde god da odem i u kojoj god sobi da spavam, cele
noi, ova nemilosrdna maka sa uasnim glasom jaue i urlie za svojim partnerom.
Danas u kui nije bilo nikog. Doao sam do istog onog mesta gde je maor nou
sedeo i mjaukao. Nanianio sam. Mogao sam da odredim tano mesto na osnovu
svetlucanja njegovih oiju u mraku. Kada sam povukao obara, uo sam jauk i odozgo su pale tri kapi krvi. Zar se niste i sami uverili u to? Videli ste, zar ne?
Vrata su se tada otvorila i Ruhsareh i njena majka su ule.
Ruhsareh je nosila buket cvea. Pridigao sam se i pozdravio ih. Sijavo se
osmehnuo i rekao: Mislim da zna Mirzu Ahmad Han bolje od mene. Nema potrebe za upoznavanjem. On tvrdi da je svojim oima video tri kapi krvi u podnoju
bora.
Da, video sam ih.
Sijavo je priao, glasno se nasmejao i izvukao pitolj iz mog depa. Onda je,
sputajui pitolj na pisai sto, rekao: Zna, Mirza Ahmad Had nije samo dobar
svira tara i pesnik, on je takoe i dobar lovac. On je strelac.
Onda me je naterao da i ja neto kaem. Ustao sam i rekao: Da, danas popodne sam doao da pozajmim svesku od Sijavoa. U meuvremenu smo pucali u onaj
tamo bor. Ali one tri kapi krvi ne pripadaju maki, one pripadaju sovi kukuviji. Znate ve tu priu. Sova kukuvija pojede tri zrna penice. Nou toliko vriti da joj iz
kljuna trcnu tri kapi krvi koje zatim padnu na zemlju. Osim toga, to bi mogla da
bude i krv ubijenog maora koji se dokopao komijinog kanarinca. Moda je proao
ovuda. Ali saekajte. Hajde da vam proitam svoju najnoviju pesmu.
Onda sam uzeo tar, natimovao ga i zapevao ovu pesmu:
Avaj, jo jedna no je pred nama,
Svet tone u potpuni mrak,
Svi su nali utehu i mir,
Spasi me, moja patnja i oaj su beskrajni.
U ovom svetu nema radosti,
Smrt je jedini lek za moju tugu;
Ali u onom uglu, ispod onog bora,
Tri kapi krvi pale su na zemlju.
Tada je Ruhsarehina majka ljutito izala iz sobe. Ruhsareh je zaueno rekla:
On je lud. Onda je uzela Sijavoa za ruku i zajedno su, smejui se, izali iz sobe,
zatvorivi vrata za sobom.
U dvoritu, dok sam posmatrao sa prozora, Sijavo i Ruhsareh su se zagrlili i
poljubili ispod uline svetiljke.
LUNATIQUE
Jaka iznenadna kia, slina onim koje su verovatno padale i u vreme nastanka
tla, pljutala je po ogoljenom zemljitu. Vetar je nosio tanak mlaz vode du ulice. U
meuvremenu je more, tiho i mirno, puno duboke, neme i daleke ljubavi, utonulo
u olovnu maglu. Sve je bilo vlano, lepljivo, sparno. Vlaga je prodirala i uvlaila se u
telo i nagrizala duu.
Nekakav nejasan drhtaj enje obuzeo je sva iva bia, daak ludila ili pijanstva koji je nagovetavao potpuni zaborav, klonulost. U njima se probudila elja da
se sve napusti, ak i samo postojanje. U toj strasnoj razvratnosti proticala je voda,

silovita voda nekakvog razbesnelog boga. Kia je zaguila sve zvuke iz spoljanjosti.
Iznenada je stala.
Soba, koju sam nedavno iznajmio na prvom spratu jedne zgrade, bila je udobna, ali jo uvek nisam mogao da se priviknem na stvari u njoj. Nametaj je izgledao
vrlo udno, zagonetno, ivahno: tu je bila jedna niska i teka komoda, visok i uzak,
pa ipak masivan i smean, ali praktian orman, okrugli niski sto i prelepo ogledalce
sve to me je pomno i zloslutno posmatralo. Otar, zainski miris karakteristian
za Induse irio se vazduhom.
Polugo, jedan stari indijski obuar sa crvenim turbanom sklonio se ispod mog
prozora gde je pobono i skrueno promatrao uskomeanu gomilu ljudi. Iscrpljen
do iznemoglosti, imao je preplanuo ten i upale oi. Neuredna brada mu je prekrivala skoro celo lice. Jedna stara kutija i nekakve izlizane cipele stajale su ispred njega.
Celo popodne sam proveo uz fonograf. Opsedala me je jedna indijska ploa,
nasumino kupljena. Neprekidno sam je putao iznova i iznova, dok sam sedeo u
fotelji, posmatrao kiu i nekoliko prolaznika koji su se usudili da izau napolje. Moj
prozor je bio okrenut ka moru, sivoj i tromoj masi koja se stapala sa horizontom.
Iznenada mi je neko pokucao na vrata. Otvorio sam. Ugledao sam jednu mravu enu, bledu, elo joj je bilo proarano plaviastim venama, pravilnih crta lica,
velikih zelenih oiju i svetlo smee kose. Rasejano je rekla, Pobogu, prestanite vie
da putate tu plou. Nervira me, ide mi na ivce.
Jako mi je ao, odgovorio sam.
Zahvalila mi se i vratila se u susednu sobu.
Iskljuio sam fonograf i pomislio da je ona sigurno bila strankinja koja nije
poznavala indijsku muziku. Ili ju je moda mrzela zbog predrasuda. Legao sam na
krevet da prelistam jedan lokalni asopis.
U osam sati otiao sam do trpezarije na treem spratu. Upravnik, preplanuli polutan koji je bio poreklom iz Goe, ali je govorio da je Portugalac, upoznao me
je sa nekolicinom ljudi iju nacionalnost nije bilo lako odrediti. U trenutku dok se
sluila supa, vrata su se gromoglasno otvorila i moja kominica je trijumfalno ula.
Nosila je dugu plavo-utu cvetnu haljinu od krepa, usku i sa velikim dekolteom. Nosila ju je sa uroenom elegancijom koja je isticala njenu lepotu i davala jednostavnu razdraganost njenoj vitkoj figuri. Klimnula je glavom u znak pozdrava gostima i
sela na preostalo slobodno mesto za naim stolom.
Posle veere pitao sam upravnika za nju. Majmunskog izgleda i sa sjajem u oima, rekao mi je: Zove se Felisija, avanturistkinja koju mue boljke tropskih krajeva. Onda je, osmehujui se, dodao, Jedan savet: Ne igrajte se sa vatrom.
Zaista me je zainteresovala ova udnovato privlana ena, ena koja me je tako
otro prekinula u mojoj muzikoj orgiji.
Pri odlasku u veernju etnju, video sam je ispred svog prozora kako ivahno
razgovara sa indijskim obuarom.
Izmeu ratrkanih oblaka, pun mesec, bled i fluorescentan, poput oka mrtve
ribe, slabo je obasjavao Bombaj nou. Celo nebo je izgledalo kao da je bilo prekriveno blistavom beliastom tenou. Autobusi i taksiji kretali su se uz melanholian
zveket. Krenuo sam putem koji je vodio do keja gde je bila gomila ljudi u dugim
tunikama i sa ogromnim arenim turbanima. ene obuene u sjajne sarije izgledale su kao da lagano plutaju. Grupe ljudi, neobina meavina pripadnika nie klase,
perverznjaci, stranci i mnogobrojni Indusi, odavali su utisak maskenbala.
Dok sam se vraao sa keja na Apolo Bandaru, video sam Felisiju kako sedi na
stepenicama pristanita, skrtenih ruku, irom otvorenih oiju. Nepomino je zurila u meseev odsjaj u moru. Njeno blago bledilo i podrhtavanje usana otkrivali su
njenu uznemirenost.
Prepustivi se sanjarenju, nije obraala panju na prolaznike.
Kada sam se vratio u pansion, bilo je pretoplo. Ukljuio sam ventilator i legao,
ali od kaljanja starog obuara nisam mogao da zaspim.
Sledee veeri nije dola na veeru. Naposletku sam uao u lift i pritisnuo dugme. Klik. Posluna sprava je skliznula du kablova i zaustavila se. Otvorio sam vrata i sklonio reetku. Na moje veliko zaprepaenje, ugledao sam Felisiju, nepominu kao kip; okruivao ju je blag i izazovan miris parfema. Ona je prva progovorila,
na francuskom, sa jakim engleskim akcentom.
Da li ste slobodni veeras?
Da, gospoice.
Da li biste eleli da proetamo sve do Grina?
Sa zadovoljstvom.
Promenila se. Njeno ponaanje i izraz lica bili su smireni. Dok smo izlazili, zaustavila se ispred indijskog obuara.
Tabiat tik hey?,4 rekla je.
U znak potovanja, Indus je sklopio i podigao ruke i duboko se naklonio.
Saheb salom parmatma tamara balakareh, bal batche sonkira ke!,5 odgovorio je.
Otvorila je svoju torbicu i dala mu nekoliko novia. Kleknuo je na zemlju i
rekao, Bhagvan marguia, Bhagvan marguia.6
Ne podnosim ovog oveka, rekao sam. Sve vreme kalje. Sino nisam mogao
oko da sklopim. Ne znam zato je izabrao da sedi ba ispred mog prozora.
Siroti Bhagvan, odgovorila je. On je moj miljenik. Ponekad mi ga je ao. Ponekad ga se plaim, a nekad mi se i gadi. Iako je posluan kao pas, ima neverovatnu
mo kontrole nada mnom. Sada je veoma bolestan, moram da ga odvedem u bolnicu. Sutra u to uraditi.
Nije gledala u mene, gledala je kroz mene kao da sam proziran. Uputili smo se
ka Apolo Bandaru dok je obuar, pognut, neprekidno kaljao.
Mesec, ruiast poput sjajne ploe od mesinga, bio je na horizontu. Obuena
u beli sari, Felisija je bila ravnoduna prema ovakvom prizoru kao da je mesearila. Njena lepota je bila oaravajua. Pevuila je neku dez melodiju lepim, nenim,
slabanim, pa ipak setnim i dirljivim glasom, esto zastajkujui. Obod njenog eira
bacao je senku preko njenih zelenih oiju.
Kako ste?
Mir s Vama, neka Gospod Bog zatiti Vas i Vau decu.
6
Bhagvan je mrtav, Bhagvan je mrtav.
4
5
Onda mi je rekla, a da je nisam nita ni pitao, da je zapravo bila poreklom iz Kolkate i da je odrasla u Evropi. Dodala je, Malo sam putovala po Evropi i Aziji, ali nijedna zemlja nije na mene ostavila takav utisak kao Indija. Uvek sam bila nostalgina. Ovo je jedina zemlja u kojoj mogu da ivim. Nije samo snobizam razlog zbog ega
Evropljani primeuju samo fakire, krotitelje zmija, rade i hramove u Indiji. Oni koji
posete neku zemlju ili narod, kada se vrate, priaju svoje prie, a svi drugi ih slepo
sluaju i sagledavaju stvari onako kako su im predstavljene. Tajanstvena Indija, njena
uurbanost, siromatvo i uda, potpuno su uniteni. Mrzim ta uda. Za mene je najvee udo to to postojim. Govorila je kao da je pokuavala samu sebe da ubedi u to.
Sa takvim poznanstvima i iskustvom, usudio sam se da kaem, mogli biste
lako da postanete dobar reporter.
Rasejano me je sluala, netremice je posmatrala ljude oko nas i inilo se da je
ni najmanje ne zanima to to govorim.
Ah, kako samo ne podnosim taj posao!, rekla je. elim samo da obogatim
sopstveno iskustvo. Ne elim da delim najbolje delove svoga ivota sa znatieljnim
itaocima. Nemam nameru da se ispovedam ili da stiem slavu. emu sve to?
Za trenutak je sanjivo zastala ispred Vrata Indije.
Oseate li taj miris zapaljivog gasa?, pitala me je. Taj miris me podsea na
zapaljivi gas skriven u svima nama.
Trenutak kasnije, dodala je, Pozvali su me da izaem veeras. Onda se pozdravila i otila. Ponovo je zastala, sumnjiavo, onda se iznenada okrenula i nestala. Njena
figura, mrava i bela, promicala je kroz udnovatu gomilu ljudi koja se kretala prema
Grinu. Ali talasi nisu uspeli da slanim mirisom okeana odagnaju ovu krajnje neprija
tnu atmosferu. Nekoliko amaca se beznadeno odupiralo upornim talasima.
Dakle, ostavila me je na vlanoj ulici, usred mrane noi, da se dosaujem
Bombajem. Preplavila me je sumanuta, ali neizdriva elja da pobegnem odavde,
da odem na kraj sveta elja koju nisam mogao da ostvarim. Obuzelo me je gorko
kajanje, enja, seta. To me je toliko obuzelo da mi je ceo ivot prolost, sadanjost
i budunost izgledao isprazan kao ta ulica, puna dosade, samoe i uznemirujuih
privienja.
Pitao sam se, jo od sino, zato sam se sastao sa tom svojeglavom, neobinom
enom, tom bestidnom, opasnom avanturistkinjom. Izgledala je kao da joj je neka
nevidljiva sila podarila draesnost i neobjanjivu privlanost. Zato se ponaala kao
da sam je zanimao da bi onda postala tako hladna i suzdrana? I ta njena prisnost
sa onim bednim avoljim obuarom bila je krajnje nejasna, uzimajui u obzir njena
poznanstva sa Indusima i Evropljanima i svim tim bogatim stranim biznismenima.
Svake nedelje, ispred naeg pansiona dolazili bi luksuzni automobili da je odvezu
do plae Juhu, najpopularnije plae u Bombaju, ali ona bi svaki put odbila i umesto
toga odlazila do Tada ili Grina u pratnji nekih nepoznatih mladia isto da bi pokazala da je nisu zanimali istaknuti ljudi. Ono to je jo vie zbunjivalo, bio je njen
neobian posao, prodavala je francusku odeu u jednom butiku.
Sigurno je bila razmaena i nemoralna. ta ako su njeni problemi posledica
propalih brakova ili ak brakova izmeu srodnika? Ja svakako ne bih mogao da
shvatim tako sloene probleme.
Dok sam se vraao u pansion, video sam starog Bhagvana kako uuren na
trotoaru hre.
Narednog jutra video sam je kako razgovara sa Bhagvanom ispred mog prozora. Mahnuo sam joj i dola je do mene. Pruajui mi ruku u kojoj je drala utosmeu rukavicu, rekla je: Da li imate da mi pozajmite deset rupija?
Dao sam joj svoj novanik. Izvadila je novanicu od pet rupija i dala je Bhagvanu. Onda je dodala: Veeras u vratiti.
Na veeri mi je vratila pet rupija. Ostali gosti su se znaajno osmehnuli. Dok
smo zajedno izlazili, rekla je: Da li bismo mogli da proetamo do Viseih vrtova?
Pozvao sam taksi i otili smo.
Danas sam odvela Bhagvana u bolnicu Svetog ora. Nije mu dobro. Ila sam
dva puta u bolnicu da vidim kako je.
Onda je postala sanjiva. Sada sam se ve bio i navikao na njena sanjarenja, ali
mi nije bila jasna njena privrenost tom ubogom obuaru. Pomislio sam da je to
verovatno bila opsesija, hir vrlo bogatih ljudi koji su ponekad dareljivi prema siromanima samo da bi se hvalili svojom velikodunou. Ali, ako elite da budete
stvarno dareljivi, zar ne bi trebalo da ostanete anonimni?
Dok smo se vozili, uporno je utala i posmatrala puste ulice, siromane etvrti
i prepune pijace.
Nisam eleo da je ometam. Taksi nas je ostavio ispred Viseih vrtova. Ili smo
dobro osvetljenim stazama kroz bujnu travu, zatim smo preli prelep vrt odakle se
moglo videti more i svetla uspavanog grada. Koraali smo jedno pored drugog dok
me je dodirivala svojom haljinom. Mogao sam da osetim neni i blagi miris njenog
parfema.
Za trenutak se nagnula preko betonske ograde koja se pruala du kanala i zurila u tamu koja je prekrivala Kulu tiine. Iz daljine je uasni krik leinara naruavao tiinu noi. Tamno nebo je bilo zloslutno. Vlano drvee je otputalo neverovatne mirise. Felisija se okrenula ka meni.
Uskoro e kia. Bolje da se vratimo, rekla je.
I bila je u pravu. Tek to smo uli u taksi, poela je da pada kia, prava provala
oblaka. Grad je bio obavijen kiom i tamom. Ona je sedela odmah pored mene. Skoro da sam dodirivao njenu golu ruku i bio omamljen mirisom njenog parfema. Bila
je oputenija, smirenija i atmosfera je bila vrlo prijatna. Iznenada je poela da mi
se poverava.
Priala mi je o indijskom mitu po kome rtvenik gde su gnjeene i drobljene
stabljike biljke some predstavlja mesec. Soma je nestajala dok su je bogovi ispijali
da bi se ponovo pojavljivala sa izlaskom sunca. Onda mi je priznala da su meseeve
mene uticale na njena oseanja. Imala je utisak da je igraka u rukama neke udne
sile koja joj je bila strana, ali isto tako i deo nje. Sila je upravljala njome i morala je
da joj se povinuje.
To je jae od mene, dodala je. Znam da je mesec taj koji mi odreuje sudbinu. Ne znam, moda sam u prolosti poinila neki straan greh? Ono sa ime moram da se nosim je uasno dva razvoda u Evropi i sada ivot u Indiji. Nigde drugde
vie ne mogu da ivim. Ne znam da li me je to privlaila indijska poezija ili filozofija.
Zna ve, linija koja predstavlja granicu izmeu tri stanja svesti, mesto gde
ivot i smrt nestaju. Indusi su jedini narod u svetu koji zasniva svoja verovanja i
obiaje na metafizici. Jednom kada sam bila u Varanasu, stajala sam na obali Ganga.
Iznenada sam shvatila svu uzvienost indijske filozofije. Potpuno ravnoduno su na
jednom mestu slavili venanje, u blizini su kremirali mrtve, a nedaleko odatle su
svetenici obavljali ritualno kupanje. Dua kod Indusa se ve hiljadama godina nije
menjala. Uprkos modernizaciji, nita se nije promenilo i nita se u ovoj zemlji ne
moe nazvati obinim. Zahvaljujui svom atavizmu, ovi ljudi imaju veliko bogatstvo i snagu.
Taksi se zaustavio ispred naeg pansiona. Za trenutak me je pogledala svojim
prozirnim oima pri emu mi se inilo kao da gleda kroz mene i lagano je rekla:
Hajdemo do tvoje sobe.
Odeveo sam je u svoju sobu. Izgledala je zabrinuto. U oima joj se ogledala bespomonost. Bio sam zbunjen njenom napetou, njenim bolesnikim bledilom i
nepovezanim govorom. U isto vreme sam i drhtao od enje.
Njeno suzdrano, a u isto vreme i grubo ponaanje kada sam je prvi put video i
njena trenutna pomirenost sa sudbinom podstakli su moju enju.
Kia je i dalje padala, ne tako jako, ali isto onako nemilosrdno, postojano i
uporno. Pustio sam nekoliko ploa. Rasejano je sluala i oigledno se dosaivala;
onda je iznenada rekla: Imam oseaj da e mi se neto loe desiti.
Kako bih je uteio, seo sam pored nje na krevet i pokuao da je uhvatim za ruku.
I moram da priznam da sam goreo od poude. Ali, iznervirana, izmakla je ruku.
Ah! Pusti me! Za ta me to smatra? Ovo je rekla uz podsmeh koji je udno
odzvanjao kroz sobu. Pogreio si, prijatelju. Odvratan si, uje li? Ako sam ti se
poverila, to je zato to si izgledao ozbiljno, pa ak i povueno, i uz to si jo i stranac i
putnik. Koliko se samo uasavam ovih ljudi ovde. Ismevaju me i misle da sam luda.
Ali budi siguran da ne bih menjala jednu Bhagvanovu dlaku za sve vas.
Bio sam zapanjen. S jedne strane, bio sam uznemiren i ponien ulogom koju
sam imao u svim tim igrama; s druge strane, bio sam duboko uvreen zbog starog
obuara.
Onda je otila, zalupivi vratima.
Kia je pljutala. Brzo sam se raspremio. Njeno promenljivo, udno ponaanje
i prezrivo, unezvereno smejanje uznemirili su me. Odluio sam da sa njom vie ne
razgovaram i udubio sam se u knjigu iako nisam ni znao ta sam to itao. Uprkos
svim mojim naporima, stalno sam mislio na Felisiju. Celo moje bie je vapilo za
njom, njenim reima, osmesima, pokretima. Bio sam neverovatno tuan.
Sutradan, dok smo jeli, nastojali smo da jedno drugo izbegavamo. Posle veere
neko mi je pokucao na vrata. Bila je to Felisija, obuena u prelepu haljinu sa kineskim motivima. Ula je u sobu sa osmehom na licu. Njeno izraeno bledilo, divno
telo i neni miris parfema uzbuivali su me. Prisno mi se obratila: Sea li se ta
sam ti rekla sino? Da e mi se neto loe desiti? Da li si uo tu uasnu vest?
ta pokuava da mi kae?
Pa, danas popodne su mi iz bolnice javili da je Bhagvan umro.
Nemogue. Ne, nisam znao.
Da li bih mogla da te zamolim za uslugu? Da li bi iao sa mnom da preuzmemo

njegovo telo i odnesemo ga u Soumatpur? Plaim se da ga ne odnesu u medicinsku
kolu i seciraju.
Smiri se sada. Bolnica je zatvorena u ovo doba noi. Srediemo to ujutro.
Nezadovoljna, iznervirano je lupila nogom. Moramo, moramo odmah da idemo. Tako sam uplaena. Verovao mi je. To je bogohuljenje, zar ne shvata?
Zaplakala je i bacila se na krevet.
Tako sam usamljena, promrmljala je, tako nesrena. Raunala sam na tebe.
Doi, imam neto da ti kaem.
Neodluno sam priao dok mi je pruala svoju nenu ruku, a zatim rekla: Nikada se nisam usudila da ovo nekome kaem, ali saoseam sa ovim skromnim,
jednostavnim ljudima iji ivoti iezavaju poput talasa u okeanu. Ovaj jadniak
Bhagvan je doao i otiao sa ovog sveta, ne ostavivi nikakvog traga. Nikada nije ni
pokuao da neto kae, uradi, pomisli. Sada ga vie nema. Njegova smrt je bila beznaajna kao i njegov ivot. I postoje milioni drugih slinih njemu. Sigurno je verovao u karmu. Ponizno je prihvatao svoju sudbinu i bio ubeen da e se nakon smrti
ponovo roditi u nekom boljem ivotu.
Njegov svet mi je bio blizak. esto sam primeivala, ak i kada mi je prvi put
oistio cipele, da sam mu se dopadala. Divio mi se i eznuo za mnom. Uglavnom je
eznuo. U snovima sam ga viala kako izgara od strasti. Ali nisam sigurna da li je on
taj koji me voli ili neko drugi. Ovi Indusi su uasno tajnoviti; to im je u krvi. U isto
vreme su i veoma povueni, nikada ne odaju svoje tajne. Njegovo krajnje utivo ponaanje me je izluivalo. Kada sam mu pomagala, to sam radila samo da bih umirila
samu sebe. Nisam mu bila potrebnija nita vie nego drugi ljudi. Indusi umeju da se
nose sa smru. On je meni bio potrebniji. Iako imam mnogo bogatih oboavalaca,
oni su moda manje inteligentni i oveni od Bhagvana. Novac je sve to imaju i
novac je taj koji im daje presti i drskost. Upustie se u bilo ta, mislei da su inteligentni. Ah! Kako ih samo mrzim! Oduvek sam ih mrzela iz dna due. Dakle, on je
uvenuo, istopio se ispred ovog prozora i sada je mrtav. Bie kremiran i vetar e razasuti njegov pepeo. Patio je uprkos njegovim enjama i strastima. Niko nije znao
bolje od njega da su enja i strast noene vetrom. Zar njegova sudbina nije takoe
i naa?
Govorila je kao da je pokuavala samu sebe da ubedi. Zenice su joj bile rairene, trepavice su joj bile duge i plave, a na elu joj je nabrekla plaviasta vena. Njeno
grubo ponaanje se promenilo. Bila je jednostavna, skoro naivna. Naslonila se na
mene; njen udnovat izraz lica bio je meavina straha i strasti. Oseao sam dodir
njene koe i mogao sam da izbrojim otkucaje njenog srca. Jednolian ritam je kucao u mojim venama, u poetku sporo, a zatim sve bre i bre. Pitao sam se zato je
elela da me vidi i zato mi je toliko toga ispriala.
Pokazala je prema prozoru. Molim te, navuci zavesu.
Bilo je toplo i sparno, spremala se oluja. Vazduh je prijanjao za kou poput znojave majice. Mlad mesec, okupan u ruiasto, pojavljivao se na horizontu. Povukao
sam zavesu i neodluno zastao kod prozora.
Prii, promrmljala je.
Dugo je govorila, s vremena na vreme je podizala glavu ka meni kao da je oekivala znak odobravanja. Zatim je kleknula, zagrlila me i moleivo prislonila svoju
neverovatno plavu kosu uz mene i neno mrmljala. Priala mi je o ljubavi i drhtala
sa suzama u oima. Njene rei su imale prizvuk i snagu magijskih ini.
Hteo sam da je zagrlim, ali tada sam zauo lepet krila i ugledao slepog mia,
bezopasnu ivotinju koja se pojavljuje nou naroito za vreme kie. Uplaen, leteo
je po mojoj sobi.
Felisija, ukoena od straha, pripila se uz mene i vrisnula: Vidi? To je njegova
dua, Bhagvanova dua! Doao je da me kazni. Doao je da nas oboje uhvati. Morau
odmah da odem.
Postao sam neraspoloen i neki udan oseaj straha me je obuzeo. Teko je
ustala i bez pozdrava istrala. Nisam znao ta da radim. Pomalo nelagodno sam ugasio svetlo i legao. Ubrzo sam vrsto zaspao.
Narednog jutra sam rano ustao i brzo se obukao. Pokucao sam na njena vrata,
nije bilo odgovora.
Video sam upravnika u hodniku. Pokazujui na Felisijinu sobu, zajedljivo se
osmehnuo i rekao: Nije mi nita najavila, ali otila je sino. Ne znam gde je otila.
Sva srea pa mi je platila. Rekao sam Vam da ne bi trebalo da verujete takvoj jednoj
avanturistkinji. Takvi su ljudi iz tropskih krajeva!
POUNA PRIA
Bio jednom jedan sasvim obian ovek koji se zvao Madi Zulfagar; imao je sasvim obinu enu koja se zvala Sitare Hanum.
Jednog dana, kada je Zulfagar stigao kui, njegova majka, Gohar Sultan, dotrala je i poela da se ali na Sitare Hanum, govorei: Magare! Zna li da ti ena
vrlja sa raznoraznim mukarcima? Gde ti je dostojanstvo?! U moje vreme, kada
bi neki nepoznat ovek pokucao na vrata, mlade ene bi stavljale kamenie ispod
jezika kako bi zvuale kao starice. O ovim stvarima se i dan-danas propoveda, ali
ko to jo slua? Neto ranije danas, Sitare je, zbog sladoleda, prepeaila pola ulice
nosei samo podsuknju. I jutros sam je, dok je kaila posteljinu na krovu, uhvatila
kako flertuje sa Alijem, sa onim to krpi lonce i erpe na spratu ispod nas. Gospode, i taj njen avetinjski izgled lii na mrtvaca koji je ustao iz groba. Ne mogu sebi
da oprostim to ti nisam izabrala kerku Ustada Maalaha. Ona je bila poput cveta,
devojka zlatnih ruku. Pitam se da li se to tvoja ena razmee svojim bogatstvom ili
mirazom! Dala sam sve od sebe da je nauim da zamesi testo; misli da sam uspela?
Upropastila je celu vreu brana ukiselilo se i morala sam da ga bacim. Ponovo
sam zamesila testo i napravila vekne. ta god da kaem, ona mi odgovara: Udala
sam se da bih se ulepavala, ne da bih krpila odeu!
U tom trenutku je Zulfagar, sav besan, uleteo u sobu, kao i svakog drugog
dana, skinuo bi sa iviluka i napao Sitare, udarajui je to je jae mogao. Crni
koni jezici bia uvijali su se, poput zmije, oko njenog tela, ostavljajui crne linije na njenim rukama. Sitare, pokrivena svojim velom, jaukala je, ali niko nije
doao da joj pomogne.
Nakon pola sata, vrata su se otvorila i Gohar Sultan, grizui usnu i sa zlobnim
osmehom na licu, ula je da bi se umeala. Uhvatila je Zulfagara za ruku i rekla:
Gospode, ta to radi? Nije ti to Jevrejin! Zato je toliko tue? Ustani, Sitare,
ustani, draga! Naloila sam vatru na ognjitu. Donesi zdelu sa testom i hajde da
peemo...
Sitare je uzela testo iz korpe. Kada se pribliila ognjitu, videla je svoju svekrvu kako se naginje i duva u vatru. Sudbina je htela da se Sitare saplete o oblinju
kofu vode i padne; zdela sa testom pala je na glavu Gohar Sultan. Svekrva je upala u
ognjite sve do struka. Posle pola sata, kada je Sitare dola k sebi, poto se namerno
onesvestila, polovina tela Gohar Sultan bila je re peena.
Pouka: Ova pria nas ui da nikada ne ostavljamo enu i svekrvu same pored
ognjita.
MOJ IZBOR
Jochen Kelter
izbor i prijevod:
Sinan Gudevi
Sinan Gudevi
Biljeka o pjesniku
Jochen Kelter roen je 8. septembra 1946. u Klnu. Studirao romanistiku u
Njemakoj i Francuskoj. Doktor filologije. Godine 1969. preseljava se u vajcarsku
(u vremenu 1993 2014 ivio je i u Parizu). Od 1974. do 1976. imao je zabranu zaposlenja u javnoj slubi (Berufsverbot) u pokrajini Baden-Wrttemberg, zbog uea u
studentskim demonstracijama 1968. To je bio birokratski zavretak procesa koji je
zapoeo jo za vrijeme demonstracija, kad je, kao politiki nepoudan, otputen sa
mjesta naunog suradnika na Institutu za jezike univerziteta u Konstanzu. Takvu
zabranu je u Njemakoj dobilo mnogo studenata i nastavnika, stvar koja je kod nas
ostala nepoznata. Otputanje s fakulteta Jochen Kelter je tematizirao u vie eseja, u
stihovima nije. Jedna od rijetkih pjesama koja dira tu temu je napisana prole godine, s naslovom Gladio, posljednja u naem izboru. U originalu jo nije objavljena.
Naslov joj je kodno ime paravojnih jedinica koje je CIA nakon 1945. formirala u zapadnoevropskim zemljama, a koje su izvodile napade za destabiliziranje ili odstranjivanje nepoudnih reima. Ti su napadi u pravilu bivali pripisivani pojedincima
ili ljeviarima. Da bi se pjesma razumjela, valja jo znati da su na dan velikog zloina
na glavnoj eljeznikoj stanici u Bologni, 2. avgusta 1980, Kelter i njegova djevojka,
nakon odmora u Apuliji, u posljednji as odluili da se u vajcarsku vrate avionom.
A trebalo je da odande putuju fatalnim vozom Ancona - Chiasso.
Jochen Kelter je objavio 13 zbirki stihova, tri knjiga pripovjedaka, jedan roman i desetak knjiga eseja i lanaka. U listu Sdkurier iz Konstanza ve nekoliko
godina ima kolumnu na temu ekonomske situacije u svijetu.
Od 1989. do 2003. bio je predsjednik federacije evropskih saveza pisaca European Writers Congress. Do 2010. bio je i predsjednik vajcarskog drutva za zatitu autorskih prava ProLitteris u Zrichu. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini
organizirao je, pod imenom Kulturbrcke Schweiz Sarajevo, veliku akciju meu
piscima vajcarske za pomo kolegama u Sarajevu. U njoj su uestvovali politiar
Flavio Cotti, reiser Fredi Murer i pisci Franz Hohler i Beat Brechbhl. Velike poiljke sa hranom za odrasle i za djecu, sa materijalom za pisanje i odjeom stigle su
u Sarajevo, i ta je pomo podijeljena bez pravljenja razlike po nacionalnosti. Novac,
u njemakim markama, nosio je u Sarajevo lino Franz Hohler i ta suma je jedna od
onih za koju se zna da je podijeljena i cijela i pravino.
Jochen Kelter je najzasluniji to je, za vrijeme rata, bio popravljen krov na
potkrovnom stanu Izeta Sarajlia u ulici Asima Ferhatovia, u koji je ulazila kia,
jer ga je razvalila granata. Jochen Kelter i Beat Brechbhl su zasluni to je Sarajli,
usred rata, iziao iz Sarajeva i deset dana, zajedno sa suprugom, kerkom i unukom,
proveo u Frauenfeldu i Gottliebenu. Domaini su tada Izetu i njegovima ponudili
boravak do kraja rata, ali ga je on odbio: Hvala vam, dragi moji, ali ja moram natrag,
u moj grad: jer se ja prezivam Sarajli!
Kelter ivi na vajcarskoj strani Bodenskog jezera, u Ermatingenu.
Prevedeni stihovi koje objavljujemo dio su knjige Kelterovih izabranih stihova, koja e pod naslovom Dogodine u Sarajevu ove godine biti objavljena u izdanju
Srpskog kulturnog drutva Prosvjeta iz Zagreba.
Jochen Kelter
Dogodine u Sarajevu
s njemakoga preveo: Sinan Gudevi
Pokuaj povlaenja
Ali ti si se
svejedno sa svim tim draguljima
koje sam ti pred noge postavio
povukla iza zida
Ali oni bombarduju
sve zemlju za zemljom uzimaju
teritorije jednu za drugom
pljakaju due
premjetaju nas u barake bia
Ali gdje da ilanim
sebe iz tebe
ti koja si poinila izdaju
i iz njih koji pustoe
sve vie i vie. Pa kako to sve?
Posljednje proljee
Makija stremi
iz stijene prema nebu
nad vodom trepti
jedini as
emu slui zvono
na mojim vratima
ako ne za to
da ga vaa ruka koristi?
Sada te vie nema
ja nisam nikada bio tamo
sada me naputate
jedan za drugim
A sjeate li se
Da ste nekada drukije
Nego u obliku knjige
U moju kuu dolazili
U ratu si u Sarajevu
i kod sebe ostao
i ta li bi ostalo da se kae
o predrau i porau?
Nisam nikada bio u paniji
ali da je ivot
melanholina korida
mogu ak i odavde vidjeti.
Ratove stoljea si
zgusnuo u rakiju
a iz nje si potezao radost

kao rijetke cvasti
Makija stremi
iz stijene prema nebu
nad vodom trepti
jedini as sada
I nikada
Panonska nizina
Izet, Giacomo, Adam
sjedimo u ponjevenom polju
ispred snoplja kukuruza visine ovjeka
smijemo se svima
koji sada vlast imaju
Najzad je pripovijest
o Josefu Schulzu ispriana
o njemu koji je odbio
naredbu da strijelja
nai su domaini
Kasnije na redu
dok nas usrdno posluuju
mesom, ljivovicom, vinom
godina je 1984
zlatni oktobar
Lasciate ogni speranza
Bio bih tuano zvono

Izetu Sarajliu
Na jednoj fotki
sjedimo na ponjevenoj njivi
jednu si ruku poloio na moje koljeno,
smije se, pui
Na jednoj drugoj
Adam je svoje ruke stavio na naa ramena
pokraj nas je Giacomo. Pred nama na rascvaloj livadi
vee nego u stvarnosti glave
partizanskog spomenika
Veernje oktobarsko sunce
stoji ukoso i potapa sve
oko nas u tamu
etrdeseta je godinjica
osloboenja od faizma
Da e nas svijet nakon gaenja svjetla
pozaboravljati, to znamo
ali mi smo partizani
i jo uvijek znademo pjesmu
zapjevati partizansku
Bella Ciao i pozaboravljati: ta je
sutra bilo, ta e se desiti jue.
Uzima Vladimira, unuka tvoga
otvara prozor i oima ga
vodi u etnju
Po suncu, kii i snijegu
sarajevskom. Vue stazu pred smru,
vodi te za ruku
volim te, ti si mi posve stran
Stalno kucam po tebi, stalno
protiv smrti.
U maju

po Bertu Brechtu
Oni idu u maju

zemlja je laka
i od cvasti slijepi padaju
vjetrovi iz visokog plavetnila
u zelenilo na koje se naslanjamo
Mi smo mlaz
jednog poetka
sve do jednog drukijeg svretka
koji ne doseemo
oi se sklapaju prije no to vide
Svakome poetku
mi smo zavretak roen na
sirovim daskama amca
koji pun luaka ne zna ni domaju
niti cilj
A puni zaviaja
od svih okrajaka ovoga svijeta
sanjani smo i pognuti
k sebi samima i ve izgubljeni
ne znamo nita
O svojoj sudbini ak ni
u osmatrakim korpama:
velikoga neba jo vee plavetnilo
vezuje teret
ne bira nas ni za ijeg glasnika
Glupa stvar
Doi kui
teka je stvar
ah, odakle? I ah, kamo?
Kui se vratiti duga je stvarca
odakle dolazi i otkad?
Koliko donosi?
Koliko uzima?
Kui se vratiti teka je
stvar i zato i od koga
i kako to od bilo kuda?
Kui doi jeste glupa
stvar. A kamo?
Ah mi okreemo
ah mi vam okreemo lea
ah mi vam se kunemo
rojevi se komaraca
roje negdje drugdje isto tako dobro
a ljudi znaju
na drugim mjestima propuste
ljudske spremnosti isto tako dobro
i na takvim takama
vraamo se kui
sama srea. Srea sama
Ali mi se kui povraamo
na dunama ivog pijeska. to je bilo znano
otunjalo se na tihim apama
postalo parcela, supermarket
i crno srce
kui doi duga jeste stvarca:
Ah, vi ste izbivali?
Ah, kako ste nam
nedostajali. Da nedostajali.
Kui doi jeste glupa
stvar. A kamo doi?
Jesenje nebo
Da li je neko
na bulevaru Beaumarchais
prije tri generacije ili pet
sa nekog prozora na drugom spratu
u kasno popodne moda
gledao prema Bastilji
gdje nije bilo revolucije?
Nebo jako plavo
ponad Kruga i strahovito
daleko gore bijela rebra oblaka
kao da e isti as zai
kao i mi sami potom nebo
u jesen je opet daleko
od nas udalj: tri ivota, pet
Onze Novembre
U Njemakoj
poinje karneval
fanik, doba
petog zaborava
U Britaniji se
dijele struci maka
bulke, cvijet
flandrijskih polja
U Parizu
oni preostali dobijaju
poasnu legionsku medalju, starac
iz jednog afrikog sela
umro je dan ranije
320 franaka penzije za
cijelo pleme ostaju naciji
Pariz on nije vidio nikada
Crvene cvasti
na vjetru pod niskim oblacima
pod kosim svjetlom to
na polja pada
istilita
Kad mi je otac umro
borio sam se za jednu ljubav
mali su se oblaci kovrali
kad sam nagore gledao
preko otvorenoga groba
Kad mi je umrla majka
onu sam borbu ve bio
izgubio. Bijeli tornjevi oblaka
na svjetloplavom nebu
bili su ve preli preko zemlje
A onda se izgubili
kao ovaj ivot. Ni ona
za mene nije nita
imala. Bio sam dakle
sam i razmiljao
Kako se oblaci
vitlaju i gomilaju
u mone znake
kako te nijedna ruka ne dosee
ali istilita ekaju
Kao u ivotu
Najprije doe u stihovima
onda doe u prozi
najzad doe u boji
poslije opet doe sve
jo jednom u ivotu
i ubije te
Diotima
Sve bilo je tvoje
tvoj pogled tvoja ruka
moja koa i moja kosa
moji sati i godine
tvoja usta to zadaju bol
Sve samo tvoje
oblaci iz kojih sam itao
no s vinom i s rijeima
moja putovanja po raznim zemljama
izgubljena arapa
i gotova pria
Sve tvoje
pogreni tonovi tako brzi
tvoja lovina kad sam ih ja izvodio
planine na Mjesecu nonoblijedi led
tue ravnice
veliko drvo visoko to se die
Od moga zelenila sve do plavila
ljetno polje i njegova mona
sjenka pod kojom stoji
ti u snu stojim ja na tvojoj
strani ti na tvojoj
Andaluz
itam pometeno poremeenog
genijalca Crnjanskog
i gledam prema Mjesecu izmeu
obadvije palme kako
iza kue stoji iza kue gore
breuljci niske ume
ne gore vie ovamo
prema nama gore prema Marbelli
sva makija plamti u nebo
Englezi igraju nesmiljeno golf
uz breuljke niz breuljke
itam odlunog
strogog tanog Lorku
itam poremeenog Crnjanskog

odlunog Hernandeza
koji svim srcem ide na katolike
zmije gledam prema Mjesecu
izmeu palmi kako
lunja i lunja sluam
Engleze kako se smiju
kako i Mjesec odsmijavaju
ovdje vie ne gori nita
Pribliavanje svijetu
Topla no opet
crna sad ve neosvijetljena
nebeskim svjetlom ispunjena samo
jo bliskim praznim glasovima
a svi prijatelji daleko
a ljubljene ene odavna
vrgnute u blijede utvare
koje sanjaju kako ti kau
da e uskoro opet doi kui
to je bio san od prije mnogo godina
kad bi ovo bila posljednja no
ljeta i svijeta
ta bih ja tada drugo inio
do pisao ovaj stih
mojoj srei koja bi bila
svih nas srea
Laura
Laura, Beatrice ostaju
naravno nijeme
dok mi govorimo govorimo
uimo pred oltarom i molimo se
pa nakon tolikih bitaka
koje smo proslavili, tolikih istih
poraza, nakon rana koje smo
do kosti polizali, stojimo
nekako pogubljeni s itavim tim
borbenim dronjcima i ekamo
na neku rije. No naravno
Laura, Beatrice ostaju nijeme

povlae se u svoje okove
terapeuti u svojim bijelim
odorama opominju da se poe
dovri s jelom, na razum
na ovsene pahuljice, na mekinje usred mira
anelii grabuljaju ljunak
Amor pui hai. ovjek se mora odluiti
ja se odluio jesam: Laura
Jezik poezije
Jezik poezije je darovit
on stavlja rijei na mjesta lelujavih slika
on se ne obraa nikome i svima
ieznuo je, skroz prolost, on ui
da nema pouzdanosti na kao lipa zelenim sobama
da pod mekim sagovima
stenju i hraju elini nosai
Da konkretna utopija
zahtijeva juhu od graka, jo dva piva
nove razgovore i dva ljudska ivota
da nama trebaju dva ivota
jedan i jo jedan drugi
da inimo kao da imamo beskonano mnogo vremena
da nikad ne skapamo u malim smrtima
Da planine podriguju
da jezera ispljuvavaju ribe na zemlju
da livade muzu mieve
da krave najradije imaju rumene zalaske sunca
da je srea ishod logike
daleko od naih muenikih pucnjeva u sebe same
naih zasitno sazrelih odluka
Da ovladavanje nekom zemljom
od njene ovladljivosti potie
da siromatvo u ugljenokopima i bogatstvo
u ugljenokopima jesu relativne veliine
da vrapci na elektrinim ogradama
i mljekari s bijelim bocama za mlijeko
izazivaju veliki alarm
Da se u naim bezbrojnim priama

krije san o jednoj novoj prii
da mi samo tebe, samo tebe hoemo
zbog tvoje zadnjice te hoemo, zbog tvojih grudi te hoemo
zbog nae povijesti, koja lagano
buja u stran i tu vor
da ne znamo gdje ti zapravo upravo stoji
Da smee biva lopatom odneseno za halucinante
uvijek kad voz stigne godinu dana ranije
da gradovi u rana jutra izgledaju kao popiani mjeseari
da u hladnoi biva vidljiv nedostatak
mrazom ugroeni vrtovi odlaze u kantine
a pisoari osamdesetih godina
bivaju nacrtani u pisoarima pedesetih godina
Jezik poezije postavlja rijei
na mjesto galame, zvunih amara
na mjesto jake svjetlosne kupe
koja sad odonuda lebdi kroz debelu prainu
na par u koitusu na pozornici
na crvenu krv na njegovu sjajnom vratu
gdje svak zbori, ovjee, opet crvena boja.
Volgine irine
to se mene tie iroko kao Volga
onaj to je ve utopljen
i onaj to je ve potonuo
ne boji se valova
stoji vrsto i irok kao Volga na dnu
i die bezvodno
I vidi kako se nebesa vuku
obale zeleno
i diui se zaboravi:
s dna valja na svijet gledati
nikakvo mjesto izmeu mjeseine
i dna Volge
Stihovi
Stihove sam
jednog prijatelja iz Sarajeva
tumaio
o tome gdje je sada
nemam vijesti
ne znam
da li ikakva rije njegova
sada
ide preko rovova
Stihove sam
jednog prijatelja iz Alira
prevodio
da li su njega uhvatili jedni
ili drugi, njegov narod ili vlada?
Ili spava do mile volje
u Parizu
kod svoje drage?
Bi li mi ti bio zahvalan
kad bih tvoje pjesme nosio po
vodama
od vremena jezika imenovanja?
Gdje e ih ostaviti?
O emu e
tvoji stihovi zboriti
u mom jeziku
na obali drugoj? Onda
Jesen 89.
Ovoga novembra
kad su slike iz Njemake
vijale sa ekrana
a oluje vjetra fena
uznijele
planine oblaka visoko iznad vrhova
pod raspuklim nebom tornjeve izvodile
iznenada ta divlja elja
za tuinom i slobodom
Pjesma o biblioteci
Moje se knjige sele
postale su biblioteka
idu dalje du jezera
sad su vulkani i voda blii
Moja biblioteka nije blago
to je obina zbirka
puna pregorjelih i svijetlih zvijezda
na nebu koje jo jednom
Silazi: u svijet
iz polica izlaze
i knjige mojih prijatelja
umrlih jednodnevnih poznanika
Sjeanje iskae iz njih
ja sam osjetio njihovo disanje
njihove strahove oni su svoj glas
ostavili na stranicama
Ti bira vulkane vodu
i ivot jo jedanput: glatku
hrapavu fikciju. Sirovi ivot
raste opet kao dungla
Oktobar na Jamajci
U tunim tropima
teko je uzeti posljednju rumenu
jabuku s drveta
Izgorjeti zime
ljeto jesen u njihovu
prolost izgnati
Ko e alovati Zapadnu Indiju
u nigdini juno i
sjeverno od svakog mjesta?
Padaju crni snovi
iz oblaka nad okeanom
nou krete ptice
Daleke sedamdesete
Gledam vas na ekranu
opet: nekadanji revolucionari
sada vremena gospoda priprosta
ste bili dakako oduvijek
Priate skraene stvari
mi razumijemo: na televiziji
kao da se uje skraen i na ivot
bili smo mladi sad smo gospodini stari
U meuvremenu nije bilo skoro nita
Dvaput 11. septembar

Kao to su avioni
uli u nebodere
tako je bilo usjeeno u sjeanje
preko mrenjae u koju
uvijek i vazda nanovo prodiru iste slike
No nijedna slika ne pokazuje
kako je Allende prije trideset godina
bio ubijen
sjea ga se samo srce
hiljade njih koji se u Mestrama vikali:
Abbasso limperialismo!
Sljedee godine u Jerusalemu

Svi oni Linci svi oni Pinto
i svi oni sa sjevera i sa istoka
svi zajedno sa Bjelava
u polje pusto
Ljudi kao ti
kao moja baka
elave glave naoari stroga puna
u njivi bojoj sruenih kamenova
Pet stotina godina

poslije njihova dolaska sve je
mirno nema ni tice u zraku
Dogodine u Sarajevu
U nebesima
zbog kojih su oni i ondje ono
to je bilo i to je nestalo
ta je ikada bilo istinito?
Za Novu godinu
Palestinske gradove
raznijele su, razorile, izravnale
izraelske rakete
Sav onaj novac koji je moj otac
nakon drugog od ubilakih ratova
nakupio i sauvao
Sve su to banke u
etvrt godine skoro spiskale
moram dakle opet raditi
U umjetnosti u pisanju
koja ve podugo samo za nas
luake vai: premala dobit
Za siromane i dalje vrijedi:
gaajte ih kad god vas
zapadne, a rat dvorcima
Le Beujolais Nouveau est arriv!

Rumuni u metrou
sviraju Bella Ciao na harmonici
a ne znaju povijest kontinenta
pod kojim je sviraju
Njemakim muevima na putu
do Pigallea odzvanja iz jedne galerije
na Monmartru odgovara a capella:
Koga traite vi? Isusa iz Nazareta.
Svi smo na pogrenom
kontinentu u pogreno vrijeme nema
pravog Baal kree pohlepno
za nama tragaju vladari Babilona
Da nas unite za drugo nisu
ni u stanju na je ivot bezvrijedan samo mi
to ne primjeujemo hodamo preko Pigallea
i Auschwitza prema paklu novembar se
Prostire crn po gradu
ak tako blago Bach komponira Milost
Boju mi znamo da je nema
samo no iznad grada tako blaga
Ptiji ivi zid

U uvali s one stane
vode u led otvrdle
okupilo se u bljetavom
podnevnom svjetlu u jezeru
u luku sve do luke preko puta
U ivom zidu crnom od obale gledajui
hiljade vodenih ptica
crnih dralova labudova
divljih pataka nenavadnih svatova
sa sjevera trepte gnjure
Slijeu pojedinano ostaju
glave u perju isto kao i mi
rijetke vrste svjetlucava perja

crnoglavi smo i mi bili
kad smo navalili na dirke
Stihove sklapali rijei
koje su pod jezikom plivale
led e se topiti zid od perja
othujati kao uperak
kao divlja griva koju smo nosili
Smjeli momci kakvi smo bili
mi Jevreji mi svi ostali ljudi
tada su preko noi nestali
ivi zidovi tijelo kraj tijela
ptica jedan za drugoga samo
Beograd, oktobar 1984

Za Izeta Sarajlia
Kao klju vode iz zemlje

stupa radost
iz naih srca
prijaznost
i, kaem ja, ljubav
Izete, Giacomo, Jamal
kao klju vode
U mome srcu
otie kao klju vode
radost
ve sputa
na Srbiju se vee
avioni klize
iz nje u svim pravcima
I radost
Izete, i ljubav
i moje srce
Neprekidno
Trajno u oazama
trajno s prorocima
trajno s krmarima
koji u svoje glave
ulaze u filcanim papuama
Neprekidno unutranji svjetovi
neprekidno vanjski svjetovi
neprekidno vazda ovdje
i bre
nego u mislima
Ni dana bez smrti
ni dana bez naega rata
ni dana bez svete vodice
a mi, a mi sami
besmrtni
Vazda izgledi vazda
miljenja, vazda namjere
vazda neprekidno stalno
i ja usred toga
bez svjetla
Nikad vie ne prestati
nikad se vie ne zaustavljati
nikad samo komadi livade
sam s oblacima
od jutra do veeri
Zagreb

Za Predraga Matvejevia
Da se predamo patuljastim zgradama

nove drave gore na onom
breuljku? Ili onim nekolikim ulicama
tipa fin de sicle donjeg grada uza sav
taj istroeni ivot?
Da malo doivimo tu dravotvornost
na kratko u ovoj Evropi novih mogula,
je li? Tu gore onamo dolje ili pak
u panonsku ravnicu da zbriemo
ka otocima u treperavom moru?
Da se upustimo u sivotuni dreavoareno
spakovani ivot od sjajnih prospekata
da se izmirimo sa burger king klopom
napirlitanim kiastim dvorcima
ili da kao nostalgiari
davno propalog svijeta budemo
prezreni? Neemo doivjeti
ni crvene zastave bez njihove prisile
niti one crne nae tuge
ima nas jako malo
Od onih koji jo
na Kalemegdanima i mostovima Mirabeaux
na prospektima i bulevarima
povratnike iz svih ratova
i ivot u slobodi ekaju
Onih koji ve nemogue jo
misle i jo uvijek hoe da stignu
na drugu obalu Dunava, Save
ili ostrva u svjetlosti skupa s braom
a ako je nuno i s drugovima
Gladio
Bomba na kolodvoru
u Bologni promaila nas je
mi smo za natrag nali avion
i ti otad svakako ne ivi
nesigurnim vie ivotom?
Taj dan u avgustu je
bacio sjenku daleko
natrag u prolost od moga
roenja su ruili sve
to se mrdalo stanice
Bombardirali vlade
s nacistikim se slubama
s mafijom s faistima slizavali
nai oslobodioci se nisu
libili da nas liavaju graanstva
Mene su davno jo prije
onoga dana prognali iz one
zemlje koja nikad nije bila pri sebi
a tako stravino prisebna Gladio
baca u sumnju sve to je bilo
Smrt Feltrinellijevu na banderi
umorstvo Alda Mora
samoubistva iz Stammheima
atentat za oktoberfest u Mnchenu
nae male i kratke pobjede
PORTRET SLIKARA
Nikola okovi
Slikarstvo
Biljane
urevi
Nikola okovi
Permanentnost nasilja na slikama

Biljane urevi
Rad Biljane urevi zauzima kompleksan meuprostor izmeu akademskog
slikarskog fokusiranja na naslee figurativnog, portretskog, realistinog slikarstva, sa jedne strane, i minuciozne psihosocijalne studije, drutvene alegorije i
kritike globalnog sistema moi, uz tretiranje vizuelnog medija slike kao drutveno
angaovanog svedoanstva, sa druge strane.
Slika postaje plato, mesto za osveenu dubinsku kritiku savremenog drutva
i njegovih mehanizama kontrole, nadziranja, kanjavanja, isleivanja, nasilja. Ovaj
drutveno angaovan, politiki aspekt je posebno upeatljiv kroz tematiku nasilja
kada se slikarski postupak svodi na stalnu reiteraciju traumatinih scena. Uvek
iznova susreemo se sa variranjem, kontekstualiziranjem opsesivno-opresivne tematike progona pojedinanih i grupnih tela od strane svesno anonimiziranih nevidljivih progonitelja, koji uvek iznova ostaju out of frame, ili preciznije sa druge
strane platna, dok ih implicira sama pozicija i pogled auditorijuma, distanciraSARAJEVSKE SVESKE N 47/48|565
nog posmatraa slike. Budui da veina likova, uglavnom frontalno portretisanih,

gleda u pravcu posmatraa slike, sam posmatra biva aktivno prozvan pogledom.
Slikarska taktika prozivanja posmatraa rui ono to se u teoriji i praksi pozorine i performativne umetnosti naziva etvrtim zidom, a svodi se na naruavanje
pozorine iluzije koja uvek sugerie fiktivnu zatvorenost i zaokruenost pozorinog
prostora, bez obzira na publiku, koja se u tradicionalnom mizanscenu samo jo podrazumeva kao nevidljiva. Tehnika likovne interpelacije posmatraa Biljaninih slika, licem u lice, posredstvom gazea koji na slikama uvek tvori iluziju neunitivosti
fiskiranog pogleda, dovodi do preispitivanja same pozicije konvencionalno shvaenog distanciranog interptetarora slika, koji uvek samo jo moe da kontemplira
nad predmetom slike i slikom kao povlaenim estetskim predmetom.
Produbljena, u percepciju posmatraa udubljujua, traumatina zurenja zapitanih, preteih, zbunjenih, anesteziranih ili jednostavno preplaenih, petrifikovanih pogleda onih koji su stavljeni u poziciju objekta torture, ili njenih izvrilaca,
proziva i samog nemog posmatraa da preispita sopstvenu ulogu u tradicionalnoj
podeli prostora na fiktivni prostor predstavljen slikom i realni prostor u kojem
se kree sam posmatra. Sam posmatra se, dakle, uvlai perceptivnom logikom
produenog pogleda fiktivnih likova, na mesto prisutnog svedoka i sudeonika, u socijalno ponovo aktiviranu ulogu vie ili manje voljnog i svesnog bystandera, odnosno poziciju onih koji su prinueni da toleriu moralno problematian ina koji
se odvija pred naim oima.
Prostor slike kao psihosocijalno aktivirani prostor impliciranih izvrioca nasilnog ina i onih nad kojima se sam in izvrava, istovremeno je petrificiran u jednom pomalo fantazmatski-traumatoloki izmetenom, pretpostavljajuem pre
ili posle. Time postaje potisnuta ali i reaktualizovana prisutnost i mogunost u
istom polju apstraktnog domiljanja i daljeg zamiljanja neposrednog sprovoenja ina nasilja. Provejava atmosfera potpune, permanentne uronjenosti u sferu
nasilja, kao da je re o nekakvoj sivoj, socijalno inhibiranoj, stenjenoj zoni drutvenog limba, usled venog iekivanja sledeeg posvedoenog ina nasilja, koji se
iscrpljuje u monotonijama perpetuacije, odreujui i podreujui sebi sav fokus
anksiozno-traumatine nelagode permanentnog iekivanja sledeeg kontinuiranog framea naredne slike iz ciklusa. Kontinuum prostora nasilja se tako stalno dodatno simulira kao neprekinut hronotop, popunjava kompaktnou reiteracijskih
scena, motiva i tematskih ciklusa u koje su slike razvrstane.
Ovde bih nabrojao pojedinane tematske cikluse koji su mi dostupni na na zvaninom internet sajtu Biljane urevi, sa posebnim osvrtom na pojedinane slike
koje smatram vanim za ovu analizu. Ciklusa ima sedam, razvstanih obrnutom hronologijom od najnovijeg ka prethodnim: Dark Is The Forest (2011-2012), Oddity
(2008), Paradise Lost (2005), Hotbed (2009-2010), Living in Oblivion (2006), Seven
Deadly Sins (2004), Dentist society (1996-1998).1 Tu su jo i crtei mahom nastajali
u rasponu od 1996. do 2000. godine.
Link http://www.biljanadjurdjevic.com/
Odnos prirode i naturalizacije patrijarhalnog nasilja

Ako se ciklinost repetitivnog vraanja tema nasilja i telesne deprivacije shvati
kao svojevrsna meta-tekstualna, diskurzivna polemika sa slikarskim nasleem realistinih slikara drutvenih situacija i pejzanih portretista, onda sama upotreba
tematsko-motivske, i prostorno-vremenske ciklinosti dobija sasvim novo ozraje.
Na mesto prirodnih ciklusa dolazi socijum i moralno onespokojavajui ritualni obiaji tog socijuma, shvaenog kao univerzalna kategorija koja se moe dogaati bilo
gde na sceni potpunog svoenja ovekove prirode na funkciju bespomono izloene, progonjene drutvene ivotinje, automatona uguranog u naturalizovani ciklus
nasilja.
Priroda je na veini slika potisnuta, odnosno prisutna uglavnom kao vrsta dekoracije, floralnog ukrasa na zidovima zbijenih enterijera u koje su likovi, ima se
dojam, sabijeni i priterani protiv svoje volje. Sortiranje i grupisanje enskih likova,
kao to je to predstavljeno na kolektivnim, zajednikim portretima devojica, adolescentkinja i ena, skoncentrisano je na kliniki i sanitetski neutralno posredovanu pozadinu, ponekad floralnih tapeta sa maniristiki monotonim, repetitivnim
motivima, koji ine kontrapunkt gotovo pravilnim smenjivanjem sa potpuno sanitarno-belim ploicama zidova koje provejavaju u drugim enterijerima. Na taj nain
zidovi donekle uspostavljaju perceptivne limite rodnog ekvivalenta ponovljivost
zidne flore sa na tim zidovima poklapa sa pojavljivanjem objektivizacijski izloenih, obespravljenih, fiksacijski imobilisanih depersonalizovanih, infantiliziranih, i
ak razapetih enskih likova kao na slikama Dummies i Gluttony. Domestifikovana floralna pozadina oigledno upotpunjuje kao ironini komentar domestikacije i banalnosti rtvovanja. Ako je, meutim, floralni pattern ukraavajui pratilac
maskuliniteta kao npr. na slici Summer Time is Over onda se pre moe govoriti
o ironiziranoj stilizaciji u forsiranju pervertiranog kavaljerstva iza kojeg se, meutim, krije pretnja ogoljenog nasilja, i instrumentalizacija animalne, falogocentrine simbolike snage kojom se fascinira odabrana mukost.
Ciklus Hotbed tematizuje odnos prirode i polno i rodno uslovljenog nasilja na
dodatan nain u odsustvu samih poinioca koji ostaju sakriveni, ne-portretisani,
obezbeeni prostorom van slike . Data su nam enska tela pojedinana, u paru
i po troje, poloena na krevet od bilja, uronjeni u pejzae sa vikom zlokobne
naslutivosti otrovnosti movara. Posebno je indikativan naslov Grass Will Cover
All, dok slika predstavlja leima okrenute enske figure, koje formiraju trougao,
imobiliziranih ruku u poloaju predavanja. Naslov, pratei atmosferu koja podsea
na trenutak pred streljanje sugerie momenat kada se rtvama nareuje da iskorae, dok sama movarna priroda postaje preutni saveznik u zatakivanju zloina,
u njihovom izmetanju na niiju teritoriju, prostor bez svedoka. Movarno zemljite je, znamo to iz kriminoloke analiza sluajeva mukog nasilja, idealni teren
za brisanje tragova zloina, posebno tragova zlostavljanih ena.
Varijacije slikarski i umetniki neiscrpno frekventne teme Ofelije, na slikama
Garden i Hotbed, uvode svee, ne-romansirano tretiranje ofelijske figure, koja u
Biljaninom tumaenju, postaje jedna u nizu anonimiziranih rtava. Oigledno da
su tragovi poinioca izbrisani divljim, nepristupanim predelima opojnih visokih trava, ikara, eksterijerima bate, movarnih zemljita i klijalita, ivog
blata.... Bata je pritom izgubila mitoloko-romantiziranu opojnost, floralnu
raskonost i alegorinost oslobaanja od drutvene opresije povratkom u mitsko
vreme pre sagreenja. enska tela su tako izoptena iz drutva, presaena na
teritoriju zatakane evidencije nasilja. Hotbed Klijalite, nasuprot kanonizovane konvencije egzotizacije i mistifikacije enske seksualnosti, doziva i uprizoruje ironinu igru sa rasadima, presaivanjem i rasaivanjem koje se ovde putem slikarske sinegdohe, odnose ne na samu falinu prirodu pretpostavljene
enskosti ve na telesnu nemo, ubranost, istrgnutost iz kontesta civilizacije u
nepristupanu ne-identifikovanu daljinu, u divljinu.
Asocijacija se dalje protee na itav zapadni, patrijarhalni kanon, koji enu
uvek smeta u okrilje prirode, ime se enska tela dodatno pasivizuju i naturalizuju kao alegorijske manifestacije plodnosti, prirodnog instikta za prokreacijom.
Kod Biljane urevi ovakva identifikacija sa enskom prirodnou je osporena.
Priroda, po principu drutvene petlje, usred ekvivalencije enterijera i eksterijera,
predstavlja samo dalji produetak, i brutalizovano ispoljavanje drutvene norme
mizoginog nasilja u svom ogoljenom obliku.
Uslovno reeno nov odnos prema prirodi prisutan je u ciklusu Dark is a
Forest koji nudi jednu vrstu kontemplativnog predaha u celokupno delo Biljane
urevi. Re je moda ne toliko o raskidu sa prethodnim temama koliko o raskidu
sa dominantnim izolovanim klinikim, hotelskim enterijerima, kao i dehumanizovanim enterijerijima zapadne, hrianske civilizacije u kojima se telo tretira
kao izloeno deprivatizovano meso. Odluka da se izae u prirodu, nije uzrokovana nekim retro-impresionistikim zaokretom ka estetizaciji fragmentarnih
impresija, ve pokuaj da se hermetini ciklusi zatvorenog drutva nasilja okrenu
prema otvorenosti koju navodno, sasvim problematino i upitno, nudi priroda,
makar ona bila shvaena i kao ovekovo intimno putovanje, njegov rehabilitovani
ili ponovno osvojeni enterijer, duhovni kontejner... Ovaj preokret u samoj optici
gledanja na oduhovljenost prirode, jeste okretanje kroz oma sopstvenim fascinacijama renesansnim slikarstvom i literaturom, i u tom smislu je odustajanje od dijagnostikovanja drutva kontrole.
Da li je to u sluaju autorke znak umora pred beskopromisnou raskrinkavanja nepatvorenosti prirode kao a priori drutvenog koncepta fabrikovane eskapistike utehe usled prividne predstave o apsolutnoj slobodi?
Taksonomija nasleene ginofobinosti

Ciklus Paradise Lost, svojom hrianskom iluzivnou, govori o tome da je
Biljana urevi odabrala hrianski mit, i genealogiju tog mita, kao platformu za
drutvenu kritiku religijiskih svetih mesta iaene telesne inspekcije, sugeriui da je zapadna civilizacija i dalje skoncentrisana na svoju mesijansku estetiku
sopstvenog mitskog, metafizikog ishodita, na period neposredno pre trenutka sagreenja oveanstva.
U skladu sa tom rekreiranom anti-modernistikom percepcijom sveta, autorica istrauje naine na koji se genealogija mistifikovanog pada iz civilizatorskog raja
pretvara u ginofobino isleivanje permanentni progon enskih tela. Vieznanim
verbalno-vizuelnim poigravanjem sa metaforikom pada iz raja, autorica se koncentrie pre svega na drutveni zazor od enske seksualnosti i telesnosti, kroz portretisanje kolektivistikih i pojedinanih sluajeva prinoenja rtava objektivizovanih pubescentnih devojaka i adolescentkinja, posledino sve do upliva u zrelo
doba raanja.
Intervencija na prostoru hrianskog mita o padu koncentrie se na revalorizaciju drevne hrianske alegorije enskog sagreenja koje je uzrokovalo pad u
telesno stanje, uz smetanje te tematike u psihosocijalni okvir novih modaliteta
patrijarhalnog kanjavanja enskih tela zbog nasleenog greha oveanstva. Slike
ilustruju taksativne naine kojima drutvo udara svoj ginofobini, isleivaki ig u
prostoru koji podsea na pervertiranu stranu savremene svakodnevice.
U centru ovog ciklusa nimalo sluajno nalazi se kolektivni portret pubescentnih devojica sugestivnog aluzivnog naslova Systematic Examination. Devojice su smetene frontalno, na fiskulturnu gredu, u neemu to bi moglo da podseti
na gimnastiku salu, u zaustavljenom trenutku nakon ili pre pretpostavljene vebe.
To je neto to denotiramo kao poetnu informaciju koju slika posreduje.
Postoji meutim i konotativni aspekt slike, koji nam sugerie sam naslov sistematski pregled upuuje na kolsku praksu proveravanja zdravlja, neega to su
pomeane ingerencije kolskog sistema i medicinske kontrole.
Ako se za trenutak prisetimo Miela Fukoa, i njegovog Nadziranja i kanjavanja, postaje jasno da je u medicinsko-rekreativni, prosvetiteljsko-edukacijski
diskurs kontrole zdravlja kao moguu polaznu teorijsko-konceptualnu inspiraciju za slike dodatno utkan i diskurs manifestovanja iste prakse ispoljavanja
ginofobine moi, normiranja telesne normalnosti ena, sortiranja i izdvajanja psihofiziki poeljnih sposobnosti enskosti, to sobom ukjuuje i odstranjivanje i
odbacivanje onih psihofizikih karakteristika koja drutvo smatra nastranim, i
potencijalno eli eliminisati u ranom uzrastu. Zloslutno-jezovit prizvuk ovog dopunskog, konotativnog aspekta ita se i iz ukoenih, petrifikovanih tela i pogleda
zateenih devojica, koje kao da pokuavaju sebi same da protumae stanje u koje
su dovedene. Sve devojice su izrazito bele puti, i izrazito slie jedna drugoj, kao da
je re o genetiki poeljnom kodiranju specimena bele rase, de-indivudualizovanih automatona ije se bliznatvo ne iscrpljuje prosto linijom krvi. Takoe, kao
da aluzija ovde zadire jo dublje, u domen eugenetike i sterilizacije.
U maskulino-patrijarhalnoj fetiizaciji tela koje se ponavljaju uz neznatne varijacije, u istim bespomonim pozicijama, telesna repetitivnost je povezana sa rodno nevinim karakteristikama pubertetskog uzrasta, kada nisu jo uvek do kraja
izraene sekundarne polne karakteristike, to na prvi pogled omoguuje izvesnu
varljivu zamenjivost fiksnih pozicija mukog i enskog pola u prostoru neutralnog
srednjeg ni mukog ni enskog. S druge strane, polna i rodna, pa i rasna ranjivost kao da automatski podrazumevaju i viak feminizacije, koja je uvek dodatno
suspregnuta i sputana, fiziki imobilisana. Pubertetski uzrast koji se naizmenino
smenjuje sa adolescentskim uzrastom, i konano zrelim dobom postaje u ovakvoj

sputanoj ritaulizaciji toka odrastanja, idealno, veno, sadanje trajno doba permanetnog forsiranja infantiliziranih, neslobodnih obrazaca ponaanja. Motiv gubitka nevinosti, koji se nadovezuje na tematiku pada iz raja, u sluaju objektivizovanih tela devojica frontalno izloenih pred pogled posmatraa, ima jo dodatno
nelagodnu, seksualno-inicijacijsku asocijaciju ulaska u svet odraslih. Iako se motiv seksualnog, maistikog nasilja moe samo naslutiti, vizuelno-verbalne aluzije
su dovoljno iroko intonirane da bi se jedno takvo dodatno itanje zanemarilo.
Izdvojio bih zbog toga jo dva kolektivna portreta devojica kolskog uzrasta/
adolescentkinja jedan predstavlja devojice rasporeene na niske stoliice bez
naslona, okrenute leima, ruku izvrnutih u neprirodan poloaj, kao pri simulaciji
hapenja, to sugerie izvesnu dvosmislenu dobrovoljnost. Zbijena, close-up perspektiva slike otkriva da je re o uhvaenom iseku nedovrenog kruga (polu)luno
smetenih devojica, jer se niz prekida okvirom slike, to dalje konotira da se niz
izabranih objektivizovanih enskih uzoraka ne iscrpljuje u prostoru slike; drugi
kolektivni portret predstavlja adolescentkinje, sada smetene u pomalo fantazmagorian, romansirani scenario, na dno bazena bez vode, dok lee imobilisane na
leima, uz prisutni mizanscenski dekor opalog jesenjeg lia. Jesen sugerie osporeno sazrevanje, odnosno ciklinu promenu doba sabotiranog odrastanja, dok se
krug torture ovog puta zatvara i doslovno u pun krug pervertirane baletske, operetske take koji opisuju enska tela ujedinjena situacijom mizogine opresije. Sve
izgleda kao perveritrana inscenacija nostalgine, bajkovite scene mladosti koja je
izvrgnuta u sopstvenu zlokobnu, hororinu suprotnost, ostvarenje mizoginog komara na javi.
Telesni ostrakizmi
Ciklus Seven deadly sins poigrava se na karikaturalno-farsian, parodian nain sa hrianskom doksom, odnosno sa odgovarajuom fiksnom listom grehova.
Lista je izmetena iz originalnog arhainog kontesta u kontekst savremene civilizacije, to proizvodi dodatnu dimenziju dislociranosti i hiperbolisane bizarnosti.
Ono to nam Biljana urevi razotkriva ovim ciklusom jeste da prakse dananjeg
izdvajanja pre svih pripadnika tree dobi , kao i pratea stigmatizacija na osnovu psihofizike neprilagoenosti uslovima fitnesa i opsesivno-opresivne telesne
discipline, u mnogome duguju nasleenim tehnikama trajne izolacije usled ostrakizama i osveivanja takvim telima.
Hiperbolino-karikaturalno portretisanje ene koja pati od gojaznosti na
slici Gluttony prodrljivost, naglaena je vezivanjem za krst koji visi na zidu,
i na koji pada centralni fokus pervertirane domestikacije. Stie se dojam da je re
o uzorku tretiranja simptoma koji se poigrava sa opte prihvaenim ginofobinim
nainom kanjavanja. Prokaena gojazna tela stoga jo jedino mogu, usled potpune imobilizacijske fiksacije samim priborom za jelo po modelu ranohrianskog,
anahronog muenja ekvivalencijskom invokacijom samih naina sagreenja usmerenih na telo rtve biti prikucana na krst. Sfera domainstva podrazumeva per570|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48
vertiranu sliku rtvovanja, dok se uvodi dodatna dimenzija introjektovane krivice

i oseanja grenosti sopstvenog tela. Strategija imobilizacijskog fiksiranja enskog
tela za prostor domainstva hiperbolino-parodijski je naglaena, dok se enski subjekt simboliki pretvara u hristoliko telo vene patnice, kanjenice koja supstituie itav ljudski rod, to je omiljena praksa mizogine sanktifikacije.
Slabljenje telesne snage pripadnika tree dobi predstavlja za Biljanu urevi osnovu skoro taksonomijski distancirane stigmatizacije. Logika alegorijske
taksonomije sedam smrtnih grehova preplie se sa kapitalistikom logikom tela
istroenih u procesu konzumacije, i samih ve konzumentski dokrajenih, poput
proizvodnog vika genetskog karta. To dobija naglaeno parodinu dimenziju u
prikazivanju greha lenjosti u liku zaspalog starca zaboravljenog u potroakoj korpi. Slika je naslovljena sa Pieta Sloth, to unosi ironino poigravanje sa
patetinim moralizmom privilegovanja rtvovanja tela svetaca koja zasluuju
oplakivanja i ceremonijalnu pompu, nasuprot telima grenika koja bivaju preputena zaboravu.
Drutvo stomatologa drutveno-normativna lica nastranosti

Ciklus slika Oddity u slobodnom prevodu Nastranost, predstavlja dijagnosticiranje odreenih drutvenih pojava, normi i patologija uronjenih u ozraje globalizacijske drutvene matrice.
Oddity upuuje najpre na neki simptom, strogo privativnu aberaciju, zastranjenje koje je po svojoj prirodi asocijalno, ili anti-socijalno. Ali, nastranost poprima i dimenziju sociopatskog stava nasilnika i sadista, kao na slici Odd Fellows,
gde se apostrofira siva zona nasilja, pojaana udnom, iaenom atmosferom enterijera pretvorenog u torture chamber, po kome je razbacano jesenje lie kao svojevrstan memento mori detalj.
Oddity tako dijagnostikuje pomerenost i iaenost same percepcije. Dodatno,
zlokobnost scene naglaena je prisutvom insignija procesa muenja lanaca i boksa u rukama nastranih likova dok je jedan od dvojice poinioca zagledan u pravcu
posmatraa, a drugi u pravcu zida sa koga vise trake-suspenzeri, u prazno mesto
koje svedoi o nevidljivom tragu tela uklonjene rtve.
Suspendovanje drutvenih i fizikih granica izmeu privatne i javne sfere u
korist orkestriranog terora, povlauje ovo izdvajanje nastranosti kao nove drutvene matrice i konstante. Tako je iskljuujua priroda nastranosti vraena drutvu poput iskrivljenog ogledala dominantne, veinske psihopatologije socijuma,
koja time postaje norma. Kada psihosocijalna dijagnostika postane normativna, i
normirajua, onda drutvena psihopatologija postaje dominantan obrazac podsticane i poeljne komunikacije veinski komunikatibilna. Naravno, nastranost koja
se svedoi, izmeu klinike dijagnoze i normativne prakse, uglavnom je usmerena
prema stigmatizovanim, oznaenim telima drugih, ustaljenih rtava ovako dijagnostikovanih praksi maltretmana i iskljuivanja.
Konano, tragom vizuelno posvedoenih nastranosti dolazim do naslovne slike iz ciklusa Dentist Society.
Uvodna, naslovna slika kao da otelovljuje nekakav hororino-fantazmagorian komar u kome se opet moramo zapitati o zloslutno kriminogenom identitetu
predstavljene etvorice mukaraca stomatoloka ordinacija je izmetena iz sfere svakodnevice, adaptirana kao prostor scene muenja. Ova dijagnostika promena namene primarnog prostora ne iznenauje u kontekstu neistih namera i
dodatnih ingerencija ljudi iz podzemlja koji su, ini se, predstavljeni kao lanovi
eksluzivne komore za muenje.
Njihovi zloslutni identiteti su karnevaleskno-kriminogeno anonimizirani
navuenim maskama i higijenskim odelima sanitetskim rukavicama, dubokim
izmama i mantilima izuzev jednog lica bez maske, koje, pretpostavljamo, moe
biti u ulozi naredbodavca. Maske odaju utisak homogenosti grupe, razmenjivosti
sa licem ispod maske ija nam pojedinana demaskiranost ne razotkriva bilo
ta ostavljajui utisak meusobne zamenjivosti pozicija svih na sceni. Ovo izjednaavanje lica i maske, tretiranje lica kao samo jo jedne maske, dodatno pojaava oseanje jezovitosti homogenog suoavanja lice u lice sa samom grupnom
logikom identifikacije nosioca nasilja. Frontalna, ukoena statinost, pocrtana je
monumentalno-statinom, statusnom mimikom koja kao da naglaava ponosno
dranje nekoga ko ima prestian drutveni ugled kao i izrazito maskulinom, nabildovanom konstitucijom, praeno gestikulacijom. S leva na desno, jedan stomatolog dri ruku na meunoju, drugi, nagnut nad medicinsku stolicu, umesto
medicinskog instrumenta dri neto nalik na brojanicu, trei je prekrstio ruke na
grudima, u stanju iekivanja, dok je jedino lice bez maske levu ruku podboilo desnom, artificijelno-scenski okrenuvi aku ka gore kao da neto svedoi, docira ili
razotkriva. Dodatno, sredino postavljena figura, smetena jedan korak ispred drugih, za nijansu vie dominira slikom, posebno kada primetimo lani oreol iznad
glave, koji je zapravo dvosmisleno uvedena optika varka re je o standardnoj svetiljci koja se koristi u stomatoloke svrhe. Igra sa svetlosnim oreolom je bitna kao
drutveno-statusni komentar njome je kontraverzni poinilac dobio ironizirani
mitski status sveca koji ini drutveno korisno delo.
Konfuzijom uloga posmatraa i posmatranog se jo jednom sugerie inverzivni zaokret u raspodeli moi posmatrai su u poziciji posmatranih, na mestu gde
bi po logici ove hororine terapeutske seanse trebalo da se nalazi sam pacijent.
Time se scena promovisanja nasilja osvetljava kao drutveno afirmiui spektakl
povlaenog mukog kluba, sa varljivo pozitivnim predznakom favorizovane maskulinosti eksluzivne profesionalne grupe.
Obostrana igra sa percepcijom poinioca i gledaoca scene, kao i relacija izmeu etvorolanog udruenja koje je na slici, i ireg drutvenog auditorijuma, kojem pripada sam posmatra, dodatno je, meutim, uslonjena.
Konano, gledajui ovu sliku, moemo se uvek iznova pitati da li se njome sugerie da je i gledalac svojevrsni sauesnik u samozatajnom inu prozivanja pogledom, onaj ko se preutno saglaava bystander? Da li je gledalac pre svega doivljen kao sledea mogua rtva opskurnog drutva pervertita i sadista, ili kao onaj
koji nevidljivo sainjava, tvori, dovrava zaarani krug drutveno legitimisanog nasilja, bez ijeg pasivnog pristajanja, neopiranja u sferi sigurne anonimnosti van
framea slike, izvan pozornice spektakla nasilja, ne bi bilo ni mogue domisliti postojanje, niti vizuelno osmisliti opskurnu nastranost stomatoloke grupe?
Biljana urevi nas uvlai u preispitivanje sopstvenog anonimnog statusa
kontemplirajuih posmatraa umetnikog dela, lano obezbeenih abolirajuom
estetikom distancom koja ukida nunost upletenosti i sauea. Svaki posmatra
Biljaninih slika je ve i voljni ili manje voljni sauesnik drutva nasilja, zakoraio u
prostor kontrole i prinude, isteran iz sopstvene anonimnosti razoruavajuim pogledom koji ga stalno propituje o sopstvenom statusu i ueu u dnevnim ritualima
moralno degradiranog drutva.
Foto: Aleksandar Ani
Summer Time is Over, Oil on canvas, 195 x 300 cm, 2005
Grass Will Cover All, Oil on canvas, 205 x 130 cm, 2009/10
Hotbed, Oil on canvas, 70 x 190 cm, 2010
Systematic Examination, Oil on canvas, 150 x 230 cm, 2005
Little Girls Drawing I
Synchronized Swimming, Oil on canvas, 208 x 370 cm, 2007/08
Gluttony, Oil on canvas, 251 x 162 cm, 2004
Pieta - Sloth, Oil on canvas, 202 x 145 cm, 2003
Odd Fellows, Oil on canvas, 130 x 205 cm, 2008
Dentist Society, Oil on canvas, 230 x 320 cm, 1996/98
Biljeke o autorima
Hrvoje Juri (Biha, 1975) radi kao izvanredni profesor na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, gdje
predaje etiku i bioetiku. Zamjenik je glavnog
i odgovornog urednika asopisa Filozofska
istraivanja i Synthesis philosophica, te aktivan lan razliitih znanstvenih, kulturnih
i socijalnih projekata i inicijativa. Pored
brojnih znanstvenih, strunih, esejistikih i
publicistikih lanaka u hrvatskim i meunarodnim asopisima i zbornicima, objavio
je knjigu Etika odgovornosti Hansa Jonasa
(2010), te bio suurednik zbornika Filozofija
i rod (2005) i Filozofija i mediji (2014). Osim
etike i bioetike, u podruja njegovog interesa
spadaju filozofija tehnike, filozofija prirode,
filozofija medija, rodni studiji i socijalno-politika problematika. Bavi se i poezijom, te je
objavio pet knjiga pjesama.
Milica Nikoli (1925) beogradski esejista,
antologiar i prevodilac sa ruskog. Objavila je knjige: Ruske poetske teme (1972), Igra
protivreja ili Krotka Dostojevskog (1975),
Deset pesama: Vuo, Mati, Dedinac, Risti,
Davio (1978), Daviov Gospodar zaborava
(1986), Mare mediterraneum Ivana V. Lalia
(1996), Tuma ptiijeg leta ili izvoenje romana O Dekartovoj smrti Radomira Konstantinovia (1998), Ruska arheoloka pria
(2002), Obiavanje stvarnog: Tima, B. osi,
Kuzmanovi (2004). Priredila je Antologiju
moderne ruske poezije (zajedno sa Nanom
Bogdanovi, 1961), Antologiju ruske fantastike XIX i XX veka (1966), i izabrana dela Osipa
Mandeljtama (1962), Velimira Hlebnjikova

(1964), Josifa Brodskog (1971), Marine Cvetajeve (1973, 1990), Oskara Davia (1979),
Aleksandra Time (1987) i Aleksandra Ristovia (1995). Poslednjih godina pie o savremenim srpskim pesnicima i prozaistima.
Boro Konti (Niki, 1955) direktor i osniva Mediacentra Sarajevo (1995). Predava
na treninzima za novinare i koli stratekog
komuniciranja. Dugogodinji novinar Radio
Sarajeva. Autor brojnih emisija tokom 80tih od Primusa (1979-1985) do Omladinskog
programa Radio Sarajevo (1987). Glavni i
odgovorni urednik Drugog programa Radija Sarajevo (1990-1992). Specijalnost radio
dokumentarci. Na festivalima Frix Futura
Berlin i Prix Italija, 1991. godine dobio je
Grand Prix za radio dokumentarac JAZZTIME. Autor nekoliko TV dokumentaraca
ukljuujui Godine koje su pojeli lavovi o
novinarstvu i propaganda tokom ratova 90tih te Bez naslova (2011) dokument o nobelovcu Andriu koji se bavi pitanjem ta je
nama Ivo Andri onda i sada?
Hasan Nuhanovi (Zvornik, 1968) aprila 1992. godine bio student etvrte godine
Mainskog fakulteta u Sarajevu. Preivio je
genocid u Srebrenici u kojem su mu ubijeni
otac, majka i brat. Objavio je brojne lanke
na temu genocida u Srebrenici, sa posebnim
fokusom na ulogu meunarodne zajednice
u ovim dogaajima. 2005. godine objavio
je knjigu Pod zastavom UN meunarodna
zajednica i genocid u Srebrenici. 2012. Godine u izdanju Media centra objavio je knjigu
Zbijeg, dokumentarnu hronologiju njegove
porodice tokom 1992. i 1993. godine od Vlasenice, preko Stoborana, epe do Srebrenice. Obje knjige prevedene su na engleski
jezik. Trenutno radi za Memorijalni centar
Srebrenica Potoari kao savjetnik.
Zoran Feri (Zagreb, 1961) diplomirao je
jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu i od
1994. godine radi kao profesor hrvatskog jezika u XVIII. gimnaziji. Prie objavljuje po
asopisima i novinama od 1987. godine, ali
prvu knjigu pria, Miolovka Walta Disneya
objavio je relativno kasno, 1996. godine u
zagrebakoj Nakladi MD. Za drugu knjigu
pria, Aneo u ofsajdu, objavljenu 2000. godine dobio je nagradu Ksaver andor Gjalski
i Nagradu Jutarnjeg lista za najbolju proznu
knjigu godine. Za Miolovku Walta Disneya
dobio je prvu i jedinu nagradu Dekada, za
knjievni tekst s odmakom od deset godina.
Treu knjigu, roman Smrt djevojice sa igicama objavio je 2003. godine, a zbirku kolumni
koje su izlazile u tjedniku Nacional objavio je
2004. u izdavakoj kui Profil international
pod naslovom Otpusno pismo. Petu knjigu, roman Djeca Patrasa objavio je 2005. godine u
biblioteci Premijera Jutarnjeg lista. Za roman
Kalendar Maja dobio je nagradu Jutarnjeg
lista za proznu knjigu godine, Nagradu grada
Zagreba, godinju nagradu Vladimira Nazora
i Kiklop za proznu knjigu godine. 2012. izala
mu je knjiga sabranih kolumni u izdanju kue
v.b.z. pod naslovom Apsurd je zarazna bolest.
Knjige su mu prevedene na njemaki, engleski, poljski, ukrajinski, slovenski i talijanski
jezik. ivi u Zagrebu.
Mihajlo Panti (Beograd, 1957) pripoveda,
kritiar, univerzitetski profesor. Na beogradskom Filolokom fakultetu predaje Junoslovensku komparatistiku, Pripovedake poetike i
Kreativno pisanje. Objavio je pedesetak knjiga

studija, eseja, knjievnih kritika i antologija, te jedanaest knjiga pria (prva izdanja):
Hronika sobe (1984), Vonder u Berlinu (1987),
Pesnici, pisci & ostala menaerija (1992), Ne
mogu da se setim jedne reenice (1993), Novobeogradske prie (1994), Sedmi dan koave
(1999), Ako je to ljubav (2003), Ovoga puta
o bolu (2007), Prie na putu (2010), Hodanje
po oblacima (2013), Prie od vode (2014; sa
Milanom Tucoviem). Prie Mihajla Pantia
prevedene su na dvadesetak jezika (samostalna izdanja na francuskom, ruskom, nemakom, engleskom, ukrajinskom, bugarskom,
slovakom, maarskom, slovenakom i makedonskom) i uvrtene u mnoge antologije
i preglede u Srbiji i svetu. Za pripovedaki i
esejistiki rad dobio je znaajne knjievne
nagrade i priznanja, ukljuujui i Andrievu
nagradu za knjigu Ako je to ljubav (2003), Nagradu Branko opi i bugarski orden irila
i Metodija. ivi na Novom Beogradu i poasni
je graanin tog dela Beograda.
Nikolina Iris Filipovi (Zagreb, 1983) diplomirala je filozofiju i sociologiju na Hrvatskim studijima Sveuilita u Zagrebu 2009.
godine. 2012. je upisala poslijediplomski
doktorski studij filozofije na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, gdje dovrava
doktorsku disertaciju pod naslovom Kompleksnost ivota iz perspektive ope teorije
o sistemima. Trenutno radi kao vanjska
suradnica na Uiteljskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu u okviru kolegija Filozofija
odgoja, a osim toga organizira i moderira
Filozofski caf, koji se od 2014. godine redovito odrava u Knjievnom klubu Booksa u Zagrebu.
Toni Pustovrh sebe predstavlja kao interdisciplinarnog istraivaa koji se bavi
prouavanjem razliitih aspekata i uticaja
razvoja tehnologije i nauke na pojedinca i
drutvo. To, izmeu ostalog, obuhvata bioetike, pravne i drutvene implikacije, ulogu
eksperata u oblikovanju javnih politika, koncept odgovornog istraivanja i inoviranja,
tehnoloko preoblikovanje oveka i prirode
i kognitivnu nauku i evolucijsku psihologiju.
Poseduje titulu docenta za oblast kulturologije i naunog saradnika u Centru za prouevanje znanosti na Fakulteti za drubene vede
Univerziteta u Ljubljani. U slobodno vreme
se, izmeu ostalog, bavi prevoenjem, pisanjem, besednitvom, jogom i meditacijom.
Povremeni je vegetarijanac i esto tvrdi da e
drutvo budunosti na sadanju intenzivnu
prehrambeno-mesnu industriju u najmanju
ruku gledati kao na oblik robovlasnitva, ili
ak i kao na varijantu koncentracionih logora za ivotinje.
Lidija Bernardi je diplomirala etnologiju
i kulturnu antropologiju na zagrebakom
Filozofskom fakultetu, te upisala poslijediplomski doktorski studij filozofije na istom
fakultetu. Neizljeivo je zainteresirana za
marginalne teorije i podruja kao to su kulturna animalistika, feministika biologija,
onto-etologija, biologija subjekta i empirijski odgovorna filozofija. Danju novinari,
prevodi i lektorira, a nou pie tekstove za
asopise kao to su Zarez, Trea, Narodna
umjetnost i pokoji zbornik.
Sunita Subai-Thomas (Sarajevo, 1959)
studij jugoslovenskih knjievnosti i sh/hs
jezika, a paralelno i francuskog jezika i knjievnosti zavrila na Filozofskom fakultetu
u Sarajevu. Prije rata radila kao asistent u
Institutu za knjievnost u Sarajevu, koje je
napustila tokom opsade da bi preuzela mjesto lektora naeg jezika u Francuskoj, gdje je
ostala da ivi, nastavljajui da prevodi, pie i
objavljuje u Bosni i Hercegovini, uglavnom u
oblasti teorije knjievnosti i knjievne kritike. Za Bonjaku knjievnost u 100 knjiga
pripredila djela Midhata Begia i napisala

uvodnu studiju. Sada ivi u Sarajevu.
eljko Kaluerovi (Vrbas, 1964) na ratarsko-povrtarskom smeru Poljoprivrednog
fakulteta Univerziteta u Novom Sadu diplomirao je 1991. godine. Iste godine upisao je
studije filozofije na Filozofskom fakultetu
Univerziteta u Novom Sadu, na kome je
diplomirao 1996. godine. Na Filozofskom
fakultetu u Novom Sadu je i magistrirao
2003. godine, a potom prijavio i 2008. godine odbranio doktorsku disertaciju. Zaposlen je kao vanredni profesor na Odseku za
filozofiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu. Od letnjeg semestra 2010.
godine nastavnik je na Odseku za Filozofiju
i sociologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli (Bosna i Hercegovina). Objavio
je sledee knjige: Aristotel i predsokratovci
(KriMel, Novi Sad 2004), Helensko poimanje pravde (Izdavaka knjiarnica Zorana
Stojanovia, Sremski Karlovci-Novi Sad
2010), Presokratsko razumevanje pravde
(Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci-Novi Sad 2013) i Filozofski triptih (Biblioteka ARHE, Filozofski
fakultet, Novi Sad 2014). Objavio je blizu
osamdeset naunih radova u relevantnim
naunim i filozofskim asopisima u Srbiji,
Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori,
Makedoniji, Rumuniji, Maarskoj, Turskoj
i Nemakoj. Uestvovao je na preko trideset meunarodnih simpozijuma i jednom
svetskom kongresu (9th World Congress of
Bioethics). lan je vie strunih udruenja,
ureivakih odbora asopisa i organizacionih, naunih i programskih odbora razliitih meunarodnih konferencija i simpozijuma. Uestvovao je ili uestvuje kao
saradnik na est naunih projekata u Srbiji
i Hrvatskoj. Od 2010. godine ef je Odseka
za filozofiju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. ivi u Novom Sadu.
Orhan Jai je stekao na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu doktorat humanistikih znanosti u polju filozofije. Objavio je brojne znanstvene i strune radove te
izlagao referate na strunim i znanstvenim
skupovima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj,
Njemakoj i Srbiji. Znanstvena podruja
njegova interesa su akaid (dogmatika), religiologija, praktika filozofija i integrativna
bioetika. Trenutno radi kao asistent na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.
Ozren Kebo (Mostar, 1959) ivi i radi u Sarajevu. Ureivao magazine Dani, Start i Gracija
i portal analiziraj.ba. Objavio knjige Sarajevo
za poetnike i Kako je lijepa moja Vectra. Nahranio i hrani stotine ulinih i umskih pasa,
trajno angairan na njihovom zbrinjavanju...
Tomislav Krznar (Zagreb, 1979) radi kao
docent na Katedri za filozofiju i sociologiju
Uiteljskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, a
djeluje i kao vanjski suradnik na Odjelu lovstva i zatite prirode Veleuilita u Karlovcu.
Diplomirao je filozofiju i religijsku kulturu
na Filozofskom fakultetu Drube Isusove u
Zagrebu (2004), a zavrio je i studij lovstva
i zatite prirode na Veleuilitu u Karlovcu
(2005), te alternativni obrazovni program
Mirovni studiji pri Centru za mirovne studije u Zagrebu (2007). Doktorirao je 2010.
godine filozofiju na Filozofskom fakultetu
Sveuilita u Zagrebu. Uz veliki broj znanstvenih i strunih lanaka, objavio je knjige
Bioetiki mozaik. Pokuaj prikaza okoline
problematike u bioetikom kontekstu (2009)
i Znanje i destrukcija. Integrativna bioetika
i problemi zatite okolia (2011), te uredio
zbornik ovjek i priroda. Prilog odreivanju
odnosa (2013).
Senka Naumovska (1954), lekar i bibliotekar. Diplomirala je i specijalizirala na
Medicinskom fakultetu u Skoplju. Radi kao
specijalista za strunu i predmetnu obradu

literature iz medicine i psihologije (izrada
tezaurusa, renika). Koautor je nekoliko
projekata u pripremi: Leksikon o umetnosti,
sa sinonimima na engleskom, francuskom,
nemakom i italijanskom; prevod UDC
Summary; Prirunik o Univerzinalnoj decimalnoj klasifikaciji (autor), prevodi sa engleskog: The Awakening / Kate Chopin (Templum, Skoplje, 2008); Pillars of the earth /
Ken Follett (Toper, Skoplje, 2014); 50 godina
od zemljotersa u Skoplju [Elektronski izvor]:
Skoplje 1963-2014: Skoplje - antiko ili moderno; izbor tekstova; The girl on the train /
Paula Hawkins (Toper, Skoplje, 2015). Prevodi i pie recenzije u asopisima Margina i
Identiteti.
Marija Todorovska (Skoplje, 1987) na
Institutu za filozofiju Filozofskog fakulteta diplomirala je 2008. godine. Zavrila je
dvogodinje postdiplomske studije na grupi
Filozofija religije i magistrirala pod mentorstvom prof. dr Ljubomira Cuculovskog
sa radom na temu Mit kao sveta skaska,
maja 2010. Doktorski rad na temu Dijabolina priroda sveta odbranila je juna 2013.
godine. Stie Napredni sertifikat za etiku
istraivanja u okviru dvogodinjeg programa za bioetiku i etiku istraivanja na Junion
Greduejt Koledu (Union Graduate College), SAD, i Univerzitetu u Vilnusu, Litvanija,
maja 2013. godine. Od 2008. do 2011. godine
angaovana je kao demonstrator na Institutu za filozofiju u Skoplju, od avgusta 2011.
zaposlena je kao mlai asistent za predmete
Uvod u filozofiju religija, a od oktobra 2013.
kao docent za predmete Uvod u filozofiju, Teorija religija, Filozofija religija (opti kurs).
Predaje i predmete Ontologija, Filozofska
terminologija i Aksiologija, kao i predmete
iz modula Filozofija religije na post-diplomskim studijama Instituta za filozofiju. Uestvovala je na nekoliko meunarodnih let-
njih i zimskih univerziteta, kola i radionica.

Na dvadesetak meunarodnih konferencija
uestvovala je sa prezentacijom radova iz
oblasti filozofije i bioetike, kao i na nekoliko
naunih simpozijuma i tribina iz oblasti filozofije i bioetike u Makedoniji. Autor je veeg
broja strunih tekstova iz oblasti filozofije i
bioetike.
kom uri, 2003, 2006), Epistemology of Art

(2008), Konceptualna umetnost (2008, 2011),
The Clandestione Histories of the OHO Group
(2010), Pojmovnik teorije umetnosti (2011),
Umetnost i politika (2012), Istorija umetnosti
u Srbiji - XX vek tom 1-3 (2010-14) itd.
Melentie Pandilovski je medijski teoretiar

i povjesniar, kustos i kritiar. Direktor je
Video Pool Media Arts Centre u Winnipegu,
u Kanadi. Prethodno je bio direktor Fondacije Eksperimentalne Umjetnosti u Adelaidi, Australija, i Sorosovog
Centra za suvremenu umjetnost u Skopju, Makedonija. Bio

je kustos vie od 150 izlobi i organizirao je
brojne simpozije, konferencije i radionice,
u Europi, Australiji i Kanadi. Njegovi teorijska istraivanja se bave ispitivanjem veze
izmeu umjetnosti, kulture, tehnologije,
individualnog identiteta i svijesti. Neke od
njegovih publikacija su: Kako biotehnologije i
drutvo zajedno ine jedni drugima (Technoetic Ars Journa Intellect Ltd, 2012), Na modusu svijesti i elektronike kulture, U prolazu:
fenomenologija i medije (San Diego, Kalifornija, 2000), Pozicija kulture u Jugoistonoj
Europi (2000), Svijest i elektronike Kultura,
Ureaji ivota i smrti (2010), Energija, biopolitika, Strategije otpora i kulturne subverzije
(Skopje, Makedonija (2011); itd.. Melentie je
radio na brojnim projektima sa Syndicate meunarodnom mreom.
Tatjana Rosi (Beograd, 1962), vanredna

profesorka na Fakultetu za medije i komunikacije Univerziteta Singidunum u Beogradu
i spoljni nauni saradnik Instituta za knjievnost i umetnost u Beogradu. Predavaica
i saradnica Centra za rodne studije u Beogradu. Gostujua profesorka na doktorskim
studijama Filoloko-umetnikog fakulteta
Univerziteta u Kragujevcu. Aktivna knjievna kritiarka kad joj mediji za to prue priliku. Podruja interesovanja: studije medija,
kulture i roda sa fokusom na teoriju maskuliniteta, studije knjievnosti i studije kulturne politike. Autorka knjiga Mit o savrenoj
biografiji: Danilo Ki i figura pisca u srpskoj
kulturi (Institut za knjievnost i umetnost,
Beograd, 2008) i Proizvoljnost dnevnika: romantiarski dnevnik u srpskoj knjievnosti
(Institut za knjievnost i umetnost, Beograd,
1994). Takoe urednica meunarodnog
zbornika Teorije i politike roda, rodni identiteti u knjievnostima i kulturama Balkana
i jugoistone Evrope (Institut za knjievnost
i umetnost, Beograd, 2008) i antologijskog
izbora iz savremene srpske proze Bizarni raskazi, objavljenom na makedonskom jeziku
(Magor, Skoplje, 2002).
Miodrag uvakovi, redovni profesor na

Fakultetu muzike umetnosti i predava na
Interdisciplinarnim studijama Univerziteta
umetnosti u Beogradu. Predaje istoriju i teoriju umetnosti na Arhitektonskom fakultetu
u Beogradu. Objavio i uredio knjige Impossible Histories Historical Avant-gardes,
Neo-avant-gardes, and Post-avant-gardes in
Yugoslavia, 1918-1991 (urednik sa Drubrav-
Predrag Krsti je struni savetnik u Institutu za filozofiju i drutvenu teoriju Univerziteta u Beogradu. Pored niza autorskih
i ureivakih priloga u strunoj periodici, te
osam monografskih studija (Subjekt protiv
subjektivnosti: Adorno i filozofija subjekta,
Beograd, 2007; Filozofska ivotinja: zoografski nagovor na filozofiju, Beograd, 2008;
Postapokaliptika: niemu vie filozofija, kao i
dosad, Beograd, 2009; Kameleon: kako da se

misli ljudska ivotinja, Beograd, 2010; Asocijativni filozofski renik: preliminarni nacrt,
Banja Luka, 2011; Pohvala naivnosti, Kragujevac, 2012; O emu govorimo kad govorimo o
psovanju, Beograd, 2014; Kud plovi ovaj brod:
teorijske staze Enterprajza, Beograd, 2014),
autor je i dve knjige poezije (Psihokosmografija pesme, Beograd, 1992; Uknjienje poezije,
Beograd, 2005) i jednog romana (Povedanje,
Beograd, 2006).
Aida Gavri (Sarajevo, 1986) 2008. diplomirala i 2010. magistrirala na Odsjeku za
komparativnu knjievnost i bibliotekarstvo
u Sarajevu. Pisala je i objavljivala knjievne
i filmske kritike na razliite teme u asopisima poput Novog Izraza, Polja, Sophos itd.
i portalima poput Pulsa demokratije i Kritike.ba., te knjievno-znanstvene tekstove u
zbornicima u Njemakoj i vicarskoj. Autorica je nekoliko emisija i dramatizacija Dokumentarno-dramskog programa BH radija
1. U skorije vrijeme bavi se i prevoenjem
tekstova sa njemakog i engleskog jezika.
Trenutno zavrava drugu godinu doktorskog
studija Knjievnost i kultura na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu.
Elizabeta eleva (Ohrid, 1961) redovna profesorica Teorije i metodologije prouavanja
knjievnosti na Katedri za optu i komparativnu knjievnost na Filolokom fakultetu u
Skopju. Bavi se knjievnom kritikom, teorijom kulture i rodnim studijama. Aktualna
predsednica Udruenja Nezavisnih pisaca
Makedonije te jedna od urednica njihovog
asopisa Nae pismo. Prevela sa engleskog
jezika knjigu Gender Trouble Judith Butler
kao i teorijsku autobiografiju Unended Quest
Carla Popera. Autorica je 200 lanaka i 8
knjiga: Komparativna poetika (1996), Knjievno-teorijske studije (1997), Kulturoloki
eseji (2000), Od dijalogizma do intertekstual-
nosti (2000), Zatoenici dana (2001) u e-formatu, Otvoreno pismo (2003), Dom/Identitet
(2005), Dom pisma (2008).
Devad Karahasan (Duvno, 1953), kolovao se u rodnom mjestu, Sarajevu i Zagrebu.
Radio kao dramaturg u Zenici, Salzburgu i
Sarajevu. Predavao na univerzitetima u Sarajevu, Salzburgu, Berlinu, Baselu. Napisao:
romane Istoni diwan, ahrijarov prsten,
Sara i Serafina, Nono vijee, Sjeme smrti;
knjige pripovjedaka Kraljevske legende, Stid
nedjeljom, Kua za umorne, Izvjetaji iz tamnog vilajeta; eseja O jeziku i strahu, Dnevnik selidbe, Knjiga vrtova. Dobio par jugoslavenskih i bosanskih nagrada za knjievnost,
te niz meunarodnih. Tokom 2012. dobio
Goetheovu i medalju Heinrich Heine.
Mirjana Stefanovi (1939) kolovala se u
Novom Sadu, Beogradu i Delhiju, Indija.
Poeziju i prozu objavljuje od srednjokolskih dana, te ima priznat radni sta, upisan
u radnu knjiicu, od svoje petnaeste godine.
To zato to se, po nekadanjim propisima,
knjievnicima /i knjievnicama/ sta priznavao od dana kada su objavili prvi svoj
rad. Radila je u Radio-Beogradu (1966l973), prvo honorarno, na Treem programu, potom za stalno u Deijoj redakciji.
Od 1974 do 1991 bila urednica u izdavakoj
kui Nolit.Takodje je bila glavna urednica
edicije Prva knjiga Matice srpske (19741979) kao i an redakcije Letopisa Matice
srpske (1982-1983). Objavila je oko dvadeset pet knjiga poezije, proze i tiva za najmlae, te napisala desetak radio-drama, tri
TV drame i jednu pozorinu komediju za
decu. Sa engleskog je prevela dva romana
indijskih pisaca. Dobila je vie knjievnih
nagrada od kojih su joj najdrae Nagrada
novosadske Tribine mladih (1959), Nagrada
Neven za najbolju knjigu za decu u Srbiji
(1962), dodeljena joj u odsustvu, dok je ive-
la u Delhiju, Nagrada Desanka Maksimovi

(2010) za celokupno pesniko delo i doprinos srpskoj poeziji i knjievno priznanje
Bosanski steak (2013) koje se dodeljuje
istaknutom inozemnom ili domaem pjesniku, u ijem se djelu prepoznaje autorsko
ustrajavanje kako na knjievno-estetskim
tako i na humanistiko-etikim principima
knjievne i openito javne rijei.
Njene su pesme i po neka pria uvrtene u
osamdesetak antologija i panorama, na srpskom i drugim jezicima.
Mirana Likar Bajelj (Novo Mesto, 1961)
u Ljubljani, na Filozofskom fakultetu, diplomirala slovenski jezik i bibliotekarstvo.
Pisati je poela relativno kasno, oko 2006.
godine. Ubrzo i esto objavljuje po knjievnim asopisima, literarnim portalima, na
nacionalom radiju. Za kratke prie koje su
do sada objavljene u dvije zbirke (Subotnje
prie, Cankarjeva zaloba, Ljubljana 2009;
Sedam rijei, LUD Literatura, Ljubljana
2012), dobila je nekoliko nagrada. Pria Nadin stolnjak uvrtena je u antologiju Best
European Fiction (Dalkey Archive Press,
Champaign-London-Dublin 2013) koju je
uredio Aleksandar Hemon. Sa svojom obitelji ivi u Ljubljani. Predaje slovenaki jezik u
osnovnoj koli.
Boris A. Novak (Beograd, 1953) slovenski
pjesnik, dramatiar i prevoditelj, redovni
profesor komparativne knjievnosti i literarne teorije na Filozofskom fakultetu
Univerziteta u Ljubljani, podpredsjednik
Meunarodnog PEN-a i dopisni lan francuske pjesnike akademije Mallarm. U devedesetim godinama organizirao je humanitarnu pomo za izbjeglice iz nekadanje
Jugoslavije i pisce u opsjednutom Sarajevu.
Izmeu ostalog napisao je zbirke pjesama
Ki sjeanja, 1001 stih, Krunidba, Vrtlar tiine, Majstor nesanice, Alba, arenje, Obre-
di oprotaja, Dlaneno platno i MOM: Mala

Osobna Mitologija, tragediju u stihovima
Kasandra (koja kroz mitoloki okvir trojanskog rata govori o opsadi Sarajeva i stravi jugoslovenskih ratova), a za djecu brojne knjige poezije te lutkarske i radioigre. Prevodi
sa francuskog (Verlaine, Mallarm, Valry,
Jabs), okcitanskog (provansalski trubaduri), engleskog (Heaney), nizozemskog (Paul
van Ostaijen, Monika van Paemel) itd. Objavio je vie znanstvenih djela, izmeu ostalog
Oblik, ljubav jezika (recepcija romanskih
pjesnikih oblika v slovenskoj poeziji), Sonet
i Pogledi na francuski simbolizam. Knjievni
izbori njegovih pjesama objavljeni su u SAD,
Francuskoj, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini,
Srbiji, Slovakoj i Makedoniji. Primio je vie
priznanja, meu njima nagradu Preernovog sklada za poeziju, Sovretovu nagradu
za prevoenje te Zlatni znak Znanstvenoraziskovalnog centra Slovenske akademije
znanosti i umjetnosti za teoretski rad. Udruenje knjievnika Bosne i Hercegovine uruilo mu je meunarodnu nagradu Bosanski
steak za knjievni opus.
Jovica Ivanovski (Skoplje, 1961) autor deset
knjiga poezije: Zato meni ovakva jetra (1995),
Grad je pun tebe (2007), udan neki sunani
dan (2009), Tri napred tri nazad (2004), Dupli
album (U senci bilborda i Sladoled u nedogled)
dve knjige zajedno (2005), Tenja ka dremanju (2007), Vetar i magla (2009), Sa slamicom u ustima (2011), Jutarnji bioskop (2015).
Izbor iz poezije na engleskom: Open the Window and Let the City Breathe a Little (2002),
elektronski izbor iz poezije na engleskom i
makedonskom Izabrane pesme (2002) i izbor
iz poezije na makedonskom i engleskom: One
of These Days If Not Tomorrow (2009). Jedan
od pesnika zastupljenih u knjizi est makedonskih pesnika, objavljena 2011. u Engleskoj. Prevoen je na desetak jezika. Jo uvek
ivi i radi u Skoplju.
Senadin Musabegovi (Sarajevo, 1970) od

1990. do 1993. godine studirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a 1995. studij
nastavlja na Sienskom univerzitetu u Italiji
gdje je 1999. godine diplomirao politiku
filozofiju. Na European University Insititute, Firenze zavrava doktorski studij.
Tokom studija pohaa nastavu i na New
York University i boravi na London Schoool
of Economics kao gost-istraiva. Godine
2004. godine brani doktorsku disertaciju
na engleskom jeziku sa temom: Rat-konstitucija totalitarnog tijela. Izabran je u zvanje
docenta na Univerzitetu Demal Bijedi u
Mostaru 2005. godine, a 2007. godine prelazi na Filozofski fakultet gdje je ponovo
biran u zvanje docenta. U zvanje vanrednog
profesora izabran je 2012. godine i trenutno
je ef na Katedri za historiju umjetnosti na
Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje dri
nastavu iz oblasti teorije kulture i vizuelne
umjetnosti. Podruja naunog istraivanja
Senadina Musabegovia su problem reprezentacije tijela, kroz vizuelnu umjetnost,
u totalitarizmu i nacionalizmu; sociologija kulture i umjetnosti i teorija umjetnosti. Objavio je teorijske radove u domaim
asopisima, kao i meunarodnim asopisima i antologijama, a kao gostujui profesor
drao je predavanja na evropskim univerzitetima (Cambridge University, University
of Sussex, IUC: Inter-University Center
Dubrovnik, European University Institute,
Firenze) i amerikim univerzitetima (MIT:
Massachusetts Institute of Technology,
Wittenberg University). Objavio je tri knjige
poezije: Udarci tijela, Odrastanje domovine i
Rajska lopata, njegova poezija uvrtena je u
mnoge svjetske antologije. Za knjigu Odrastanje domovine dobiva dvije najprestinije nagrade u Bosni i Hercegovini: nagradu
Drutva pisaca Bosne i Hercegovine za najbolju knjigu i nagradu Planjax za najbolju
knjigu pjesama. Prevoen je na poljski, itali-
janski, engleski, francuski, vedski, arapski,

turski, maarski i panski jezik.
arko Milenkovi (Pritina, 1988) pie poeziju, kratke prie, radove, knjievnu i likovnu kritiku. Knjiga pesama Kenotaf (2011).
Prie, radove, knjievnu kritiku objavljuje u
knjievnim asopisima i zbornicima radova,
izmeu ostalih u Letopisu Matice srpske,
Politici, Knjievnom magazinu, Mo
rei... Na master studijama na Filozofskom
fakultetu u Novom Sadu Odsek za srpsku
knjievnost. ivi i radi u Preocu kod Pritine.
Mirela Berbi Roena u Tuzli. Magistrirala
2011. godine na Odsjeku za knjievnosti naroda Bosne i Hercegovine, na Filozofskom
fakultetu Univerziteta u Sarajevu, pod mentorstvom prof. Envera Kazaza. Doktorsku
disertaciju, ije je pisanje u toku, bazira na
propitivanju spacijalnih i temporalnih aspekata u (de)konstrukcijama identiteta. Objavljivala u domaim i inostranim asopisima i
zbornicima. Uestvovala na domaim i meunarodnim skupovima. Trenutno radi na
Univerzitetu u Tuzli kao via asistentica na
Odsjeku za bosanski jezik i knjievnost, pri
Katedri za knjievnost.
Nirha Efendi kustos je za usmenu poeziju
Etnolokog odjeljenja Zemaljskog muzeja
BiH. Roena je 1979. godine u Zvorniku, a
djetinjstvo, sve do 1995. godine, provela je
u Srebrenici gdje je zavrila osnovnu kolu.
Srednju kolu zavrila je u Zagrebu. Diplomirala je na Odsjeku za orijentalnu filologiju
Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu (2002) Arapski jezik i knjievnost i
Perzijski jezik i knjievnost gdje je i magistrirala (2009), a zatim i doktorirala (2014)
iz knjievnohistorijskih nauka. Dobitnica je
nagrade za najtalentiranije studente-apsolvente univerziteta u Federaciji BiH 2002.
godine. Objavila je vie desetina naunih i
strunih lanaka u referentnim domaim i

meunarodnim asopisima, a radovi su joj
objavljivani na bosanskom, engleskom, hrvatskom i slovenskom jeziku. Istraivako
iskustvo stjecala je tokom nekoliko studijskih boravaka u Velikoj Britaniji u razdoblju 2004-2008 (Exeter, Oxford, Stoke-onTrent). Saradnica je Instituta za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava Univerziteta u Sarajevu.
Iva Beljan (1979), povjesniarka knjievnosti. Bavi se starijom hrvatskom knjievnou, posebno onom u Bosni i Hercegovini, te
odnosom knjievnosti i historiografije. Doktorirala 2010. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, zaposlena na Filozofskom fakultetu
u Mostaru. Dosad objavila tridesetak znanstvenih i strunih radova, te knjige Pripovijedanje povijesti: ljetopisi bosanskih franjevaca
iz 18. stoljea (2011) i Na rubu knjievnosti:
rasprave o hrvatskim piscima u BiH (2014).
Objavljuje i poeziju.
Jagoda Mihajlovska Georgieva (1953)
ivi u rodnom Skoplju i u planinskom selu
Mavrovu. Vie od tri decenije je novinar, esejisti filmski kritiar u tampanim medijima,
i urednik na makedonskoj televiziji Telma.
Autor je serije televizijskih putopisa o Bombaju i o Goi u Indiji, Katmanduu i Himalajima u Nepalu. Objavila je knjige: Mojata
kozza (Moja kozza, zbirka pria, 1988), Jas,
mometo Molnja (Ja, deak Munja, roman
za decu i mlade, 1989), Ogledala ludo bilje
(Ogledala ludo bilje, eseji, 1994), Igbal, mojata tajna (Igbal, moja tajna, roman za decu i
odrasle, 2000), Kamenot od Tvojot den (Kamen Tvoga dana himalajska pria, roman,
2oo4), Indigo Bombaj (Indigo Bombaj, roman, 2009), Drsko crven karmin (Drskocrveni karmin, zbirka pria, 2012). Dobitnica je
vie nagrada za kratku priu i Racinovog priznanja za najbolju knjigu proze u 2005. godi-
ni, za Kamen Tvoga dana himalajska pria.

Za roman Indigo Bombaj dobila je nagradu
Roman godine za 2008, Utrinskog vesnika,
najprestiniju za taj anr u Makedoniji. Oba
nagraena romana doivela su brojna izdanja u Izdavakom centru TRI iz Skoplja. Zastupljena je u mnogim antologijama kratkih
pria na vie jezika, a roman Indigo Bombaj
je objavljen na srpskom jeziku u izdanju Geopoetike iz Beograda, 2012. godine. Preveden i na engleskom, eka potencijalnog izdavaa. Sa ovim romanom bila je predstavljena
na sajmovima knjiga u Frankfurtu, Lajpcigu,
Geteborgu i Beogradu.
Saa Pani (Pula, 1972) suraivao je u Feral Tribuneu i Glasu Istre. Suraivao je i u
asopisu za kulture Balcanis gdje je bio lan
ureivakog kolegija. ivi i radi u Ljubljani.
Suradnik je tamonjeg Mirovnog instituta.
Aleksandar iljak (Zagreb, 1963) diplomirao je raunarsku tehniku 1987. na Elektrotehnikom fakultetu u Zagrebu. Raunarske
znanosti magistrirao je 1990. godine. Paralelno s radom kao profesor informatike i
elektrotehnike/elektronike u srednjim kolama, bavi se ilustracijom. Prvenstveno radi
prirodoslovne ilustracije, ali i znanstvenofantastine, kriminalistike, ratne i slino.
Godine 2005. ilustrira knjige pria iz prirodeRoganiMikoVlatka aria. Ilustrirao je
i knjige Joze VrkiaBijela vrana(2006),Divlja naa od zagrebakog kita do radoikog
bika (2008), Crna vrana (2009), te Modre
oi Lijepe Nae (2010). Osim ilustratorskog
rada, Aleksandar iljak od 1991. pie i fantastine prie. Neke je od tih pria 2003. sabrao u zbirciSlijepe ptice(Mentor, Zagreb).
Iste je godine pod pseudonimom Karl S.
McEwan napisao i objavio znanstvenopopularnu knjigu Kriptozoologija: svijet zagonetnih ivotinja (Zagrebaka naklada),
koju je sam i ilustrirao sa 60 crtea. Slijede
knjiga pripovijedaka Boja vuica (Mentor, Zagreb 2010), roman Irbis (Zagrebaka
naklada, Zagreb 2012), zbirka pria Knjiga
betija (Biblioteka Machu Picchu, Zagreb
2013), romanPoseidonia (Zagrebaka naklada, Zagreb 2014) i zbirka kratkih priaTajna
Grimiznog mora(Naklada Semafora, Zagreb
2014).Svoje prie i tekstove prevodi i objavljuje i u inozemstvu, u tiskanim i mrenim
publikacijama u Njemakoj, Danskoj, Argentini, Grkoj, Italiji, Srbiji, NR Kini, Francuskoj, Poljskoj i SAD. Uredio je, zajedno s
Tomislavom akiem, i opsenu antologiju
hrvatske znanstvenofantastine novele Ad
Astra(Mentor, Zagreb, 2006). Opet s Tomislavom akiem, od 2007. ureuje i knjievni asopis za znanstvenu fantastiku UBIQ.
Aleksandar iljak dobitnik je Nagrade SFERA za roman (Irbis,2013), pet Nagrada SFERA za najbolje znanstvenofantastine prie
i minijature (1996, 1998, 2000, 2011, 2013),
dvije za najbolju znanstvenofantastinu ilustraciju (1993, 1995) te posebne SFERE za
antologijuAd Astra(2006).
Dragomir Kosti (Pritina, 1954) pesnik, profesor knjievnosti na Filozofskom fakultetu u
Kosovskoj Mitrovici. Knjige pesama:Sputanje
prema moru(1984),Iraklijeva laa(1990),Svet
neurotine zveri (1997), Ham (1998), Posrtanje(2003) iTua zemlja(2006). ivi u Preocu
kod Pritine.
Ivana Seletkovi (Slavonski brod) je zavrila magisterij komparativne knjievnosti,
upisala doktorski studij sociologije. Pie,
objavljuje (i objavila je) radove u vie asopisa: Zarez, Sarajevske sveske, Zenike sveske,
Odjek, (sic!).
Goran olakhodi (Zagreb, 1990) nakon
zavrene II. gimnazije u Zagrebu upisuje studij anglistike i rumunjskog jezika i knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te mu
je jo preostalo obraniti diplomske radove.

Prevodi s rumunjskog i na rumunjski, preteno suvremenu knjievnost, a povremeno
prevodi i s engleskog i francuskog. Poeziju i
u znatno manjoj mjeri prozu pie uglavnom
kontinuirano od poetka srednje kole. Pjesme je dosad objavio u asopisima Poezija,
Zarez i Vijenac. Za pjesniki rukopis radnog
naslova Na kraju taj vrt nagraen je Goranom
za mlade pjesnike za 2015. ivi u Samoboru.
Sran Sandi (1985) pisac je, novinar, knjievni i kazalini kritiar, kolumnist. Objavljivao ili objavljuje za cijeli niz kulturnih
medija u Hrvatskoj i regiji: Trei program
Hrvatskog radija, mvinfo.hr, kulturpunkt.
hr, mi2.hr, balkanwriters.com, Zarez, Tema,
Kazalite, queer.hr, vizkultura.hr, arteist.hr,
h-alter.org, booksa.hr, Novosti, Knjievni
pregled, Knjievna republika. lan je Hrvatskog drutva pisaca. Do sada objavio knjigu
drama S(i)nu bez s(i)nova (Sandorf, 2012) s
izvrsnom recepcijom, te knjigu razgovora
s autoricama Knjievne veeri sa Sranom
Sandiem (Velvet, 2013).
Raphalle Oskar (1986) komponira, pie
drame, poeziju i prozu. Od poetka stvaranja djela Vrati se i kai zbogom intenzivnije
objavljuje na kulturnim portalima u Hrvatskoj i Srbiji, kao i na Treem programu Hrvatskog radija. Takoer objavljuje u magazinu DUST (Berlin/London, 2014), te surauje
s Meunarodnim knjievnim festivalom u
Berlinu (2013, 2014). Koautorica i performerica je predstave EX-POZICIJA (od 2007)
Bacaa sjenki, autorica komada Isla Candela
(Volksbhne, Berlin, 2014/15), te autorica i
izvoaica u Nabavit u si maka (LAB &TD,
2010) i I WILL BE YOUR AUDIO GUIDE
(Month of Performance Art, Berlin, 2013).
Sead Husi (Tuzla, 1986) bosanskohercegovaki knjievnik. Srednju kolu zavrio je u
Banoviima a 2010. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Poeziju, prozu, eseje

i radove o knjievnosti objavljuje u knjievnim asopisima i web portalima. Do sada je
objavljivao u ivotu, Motritima, Beharu, Rijei, Pismu, Lingvazinu, Sentu i dr. Ove godine mu izlazi iz tampe prva zbirka pjesama,
koja je podrana od Fondacije za izdavatvo
u Sarajevu. Izdava je Klepsidra, Kreevo.
Napisao je jo nekoliko rukopisa poezije i jedan rukopis kratkih pria.
Ale Debeljak (1961) diplomirao komparativnu knjievnost na Univerzitetu u
Ljubljani, a zvanje doktora nauka na temu
Drutvena misao iz/sa Makwellske kole
graanstva i javnih poslova je stekao na Univerzitetu Syracuse u New Yorku. Radio je
kao gostujui vii nauni saradnik u okviru
programa Robert Bosch 2013. godine na Institute za humanistike nauke (Institute of
Human Sciences IWM) u Beu, vii nauni saradnik u okviru programa Fulbright na
Univerzitetu u Californiji - Berkley, istraivaki saradnik na Institutu za visoke studije
Collegium u Budimpeti (Institute of Advanced Study-Collegium Budapest), gostujui pisac (Centar Civitella Renieri, Centar
za prouavanje umjetnosti i humanistikih
nauka Bogliasco Liguria - Bogliasco Liguria
Study Center for the Arts and Humanities),
te profesor meunarodnih studija Roberta Buffett na Northwestern univerzitetu u
Chicagu. Debeljak je na maternjem slovenakom jeziku objavio 14 knjiga kulturne
kritike i devet knjiga poezije. Neke od njegovih knjiga poezije na engleskom jeziku su
Smugglers (2015), Without Anesthesia: New
and Selected Poems (2010), Dictionary of Silence (1999), The City and the Child (1999),
te Anxious Moments (1994). Meu njegovim
knjigama kulturne kritike na engleskom jeziku su The Hidden Handshake: National
Identity and Europe in a Post-Communist
World (2004), Reluctant Modernity: The

Institution of Art and its Historical Forms
(1998), Twilight of the Idols: Recollections of
a Lost Yugoslavia (1994), te sveobuhvatna
antologija The Imagination of Terra Incognita: Slovenian Writing 1945-1995 (1997), koju
je uredio.
Toma alamun (Zagreb 1941 - Ljubljana 2014) slovenaki pjesnik. Diplomirao
je povijest umjetnosti. Godine 1969. bio je
zaposlen kao pripravnik u Muzeju moderne umjetnosti (Ljubljana), a u 1971. kao asistent-profesor povijesti umjetnosti na Akademiji likovnih umjetnosti. Sedamdesetih
godina poinje putovati. Tijekom tih putovanja je nastala veina njegovih zbirki poezije. Godine 1970. provodi tri mjeseca na poslijediplomskim studijima u Pisi, a veinom
putuje po Sjevernoj Americi, gdje je neko
vrijeme ivio i bio kulturni atae u SAD-u.
Amerikanci su ga usvojili kao amerikog pjesnika i objavljuju ga zajedno sa svojim najboljim pjesnicima. Posljednjih nekoliko godina
u SAD-u radi kao gostujui profesor. U redove slovenskih klasika, upisao se 1993. pjesmama uvrtenim u poznatu zbirku Kondor.
Godine 2005. izabran je za izvanrednog lana SAZU. Njegove su pjesme najvie objavljivane u Perspektivama, Zborniku EVA, Pericareeracirep, Katalog I i Katalog II.
Igor Isakovski (1970- 2014) radio je kao radio i TV voditelj u periodu 1991-1999, 20012003, na raznim frekvencijama. Osniva je
i direktor kulturne ustanove Blesok. Radio
kao glavni i odgovorni urednik i vebmaster
istoimenog asopisa. Bio je urednik asopisa Nezavisnih pisaca Makedonoije, Nae
pismo. Diplomirao je na katedri za Optu
i komparativnu knjievnost u Skoplju, magistrirao na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpeti (Rodovi i kulturoloke
studije). Bavio se i prevoenjem objavio
je vei broj knjiga poezije, proze i eseja, sa (i

na) makedonskog, engleskog, slovenakog,
srpsko-hrvatskog-bosanskog-crnogorskog
jezika. Objavljivao je u mnogim domaim i
stranim asopisima. Dela su mu objavljena
na 16 jezika: engleski, holandski, rumunski,
slovenaki, hrvatski, srpski, bugarski, crnogorski, bosanski, eki, maarski, poljski,
slovaki, korejski, hebrejski i turski jezik u
dvadesetak zemalja..
Namir Karahalilovi (Banja Luka, 1967)
zavrio studij orijentalistike 1991. na Odsjeku za orijentalistiku Filozofskog fakulteta
u Sarajevu. 1999. zavrio postdiplomski, a
2002. doktorski studij perzijskog jezika i
knjievnosti na Univerzitetu Teheran (IR
Iran). Radi na Katedri za perzijski jezik i
knjievnost Odsjeka za orijentalnu filologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, u zvanju redovnog profesora za oblast perzijska
knjievnost. Objavio etiri autorske knjige,
tri knjige prijevoda, te nekoliko desetina naunih i strunih radova o knjievnoj batini
BiH na perzijskom jeziku i perzijskoj kodikologiji.
Alireza Abiz (Alrez bz) (1968), savremeni iranski pjesnik i prevodilac. Do sada
objavio tri zbirke poezije i nekoliko knjiga
prijevoda. Neki njegovi radovi objavljeni su
na arapskom, engleskom i njemakom jeziku. Objavio je vei broj naunih i strunih
radova u iranskim asopisima. Pohaa doktorski studij kreativnog pisanja na Univerzitetu u Newcastleu, gdje trenutno i ivi.
Ali Abdollahi roen je 1968. u Birdandu
(Brand), gradu u provinciji Horasan na
sjeveroistoku Irana. Zavrio je dodiplomski
studij njemakog jezika i knjievnosti na
Univerzitetu ehid Beheti (ahd Behet)
u Teheranu. Postdiplomski studij njemakog jezika zavrio je na Univerzitetu Tar-
bijat-e modarres (Tarbiyat-e modarres) u

Teheranu. Radio je kao nastavnik njemakog jezika i prevoenja na univerzitetima
Teheran (Tehrn), Isfahan (Esfahn) i Azad
(zd). Objavljuje naune i strune radove
u iranskim knjievnim asopisima. Do sada
je objavio etiri zbirke poezije, te nekoliko desetina prijevoda poezije savremenih
iranskih pjesnika na njemaki jezik. Bavi
se i prevoenjem s njemakog na perzijski
jezik, a do sada je objavio oko sedamdeset
prijevoda proznih, poetskih i filozofskih
djela njemakih autora. Izmeu ostalih, na
perzijski jezik prevodio je djela autora kao
to su Heinrich Heine, Friedrich Nietzsche,
Rainer Maria Rilke, Franz Kafka, Bertolt
Brecht, Kurt Tucholsky, Elias Canetti, Robert Musil, Martin Heidegger, Gnter Grass,
Ilma Rakusa, Michael Krgeritd. Antologije
savremene njemake poezije, u njegovom izboru i prijevodu, viestruko su nagraivane
u Iranu. Trenutno kao slobodni pisac ivi i
radi u Teheranu.
Jelena Mandi (1986). Diplomirala je na
Odseku za anglistiku Filozofskog fakulteta
u Novom Sadu (knjievno usmerenje). Zavrila je master studije iz engleskog jezika
i knjievnosti na Filolokom fakultetu u
Beogradu. Trenutno je na doktorskim studijama jezika i knjievnostina Filozofskom
fakultetu u Novom Sadu. Pie poeziju i kratku prozu.
Sadeg Hedajat (1903-1951) bio je pravi zaetnik moderne persijske knjievnosti, jedini iranski pisac koji je stekao veliki ugled van
granica svoje zemlje. Prouavao je iransku
kulturu i istoriju, bio je upoznat i sa knjievnou zapadnih zemalja (bio je vrsni znalac
francuskog jezika). Uzimajui u obzir drutveno-politike probleme vremena u kome je
iveo, Hedajat je otro kritikovao autoritarnu
vladu Reze aha Pahlavija zbog ega su njego-
va dela bila cenzurisana i zabranjena u Iranu.

Njegovi romani i kratke prie prepune su ljudi koji svojevoljno postaju nesreni i usamljeni, oni su stranci u svetu koji donekle podsea
na nestvarne kulise pozorita ili nekog sna.
Kao emigrant iveo je u Parizu, gde je i izvrio
samoubistvo, otvorivi slavinu za plin. Pisao
je romane, drame i kratke prie, mnoga dela
su mu prevedena, a njegovo najpoznatije delo
je roman Slepa sova (1937) u kome se narator
obraa senci na zidu koja podsea na sovu;
senka zapravo predstavlja smrt kojoj se narator predaje, paralisan sveu o usudu koji ga
ini bespomonim.
Sinan Gudevi (Grab na Goliji, izmeu
Novog Pazara, Sjenice i Ivanjice, 1953).
Knjievnik i prevodilac, po obrazovanju filolog, studirao klasine i moderne jezike u
Beogradu, Pisi, Mnchenu. Prevodi s latinskog i starogrkog, sa njemakog, talijanskog, ruskog i portugalskog. Preveo dvije
rasprave o lai (O lai i Protiv lai) Aurelija
Augustina, Govor o dostojanstvu ovjekovu
Pica della Mirandole, Nono putovanje Poslanika Muhammeda nepoznatog autora,
mnotvo stihova s latinskog i starogrkog
(Ovidije, Martijal, Gregorije iz Nazijanza)
objavljenih po knjievnim asopisima, te
hiljade stihova pjesnika uesnika sarajevskih susreta posveenih Izetu Sarajliu, koji
su trajali 10 godina. Sa Raffaellom Marzano
na talijanski preveo izbor od 154 Sarajlieve pjesme, objavljen u Salernu, kao i svoju
zbirku Rimski epigrami. ivi u Zagrebu.
Jochen Kelter (Kln, 1946) njemako-vicar-
ski pjesnik, esejist, pripovjeda i prevoditelj.

Studirao je knjievnost i lingvistiku u Klnu,
Aix-en-Provence i Konstanzu. Napisao je poeziju, prozu, eseje, drame i prijevode s engleskog, francuskog i talijanskog, koje su objavljene u antologijama i knjievnim asopisima.
ivi u Ermatingenu (vicarska) i Parizu.
Nikola okovi (Kragujevac, 1978) diplomirao 2004. godine na grupi za srpski jezik i
knjievnost Filolokog fakluteta u Beogradu
(odeljenje u Kragujevcu), gde je upisao i doktorske studije knjievnosti. Boravio i studirao i na postdiplomskim studijama u Zagrebu, na Odseku za komparativnu knjievnost,
film i izvedbene umetnosti Filozofskog fakulteta (u trajanju od 10 meseci). Uestvovao na prvom modulu projekta Critisize this!,
koji je okupljao mlade kritiare iz regiona
bive Jugoslavije. Objavio vie teorijsko-kritikih radova (u hrvatskim asopisima Zarez
i 15 dana, na feministikim portalima Muf i
Vox Feminae, u srpskim asopisima Polja i
Naslee, BIH asopisu Sarajevske sveske).
Objavio zbirku poezije, Zid gneva, u izdanju
CZKD, iz Beograda. Poeziju objavljivao i na
sajtovima Peanika i Kontrapressa, Srbija.
Biljana urevi je slikarka. Diplomirala
je i magistrirala na Fakultetu likovnih umetnosti, gde je poslednje etiri godine docent.
Ima zavidan broj samostalnih (Beograd,
Bugarska, Slovenija, Nemaka i vedska) i
grupnih izlobi (Albanija, panija, Nemaka,
Italija, Austrija, vajcarska, Francuska, Norveka, Amerika, Australija).
BESTOF SARAJEVO NOTEBOOKS
Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos litteraere
magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les
cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | |
Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki
| | Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere
da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo
Notebook | | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos
Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske
sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos litteraere magasin
| Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de
Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus
Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki |
| Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo
| Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook
| | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra
Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske |
Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos
Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo |
| Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo |
Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki |
| Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske
biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook |
| Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski
edited by:
zvezki | | Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs
Vojka
Smiljani
iki
| Sarajevos
litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift
| Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki |
| Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo |
| Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta |
Bora osi
Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos litteraere
Boris
A. Novak
te Sarajevs
| Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les
magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret
Tidsskrift | Sarajevo Notebook | |
cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere
Sibila Petlevski
Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki
Hemon
| Kirjeit Sarajevosta
| Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere
| | Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo Aleksandar
litteraere
magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo
da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos
Elizabeta
eleva
biljenice
| Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos
Notebook | | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske
Predrag
Matvejevi
Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske
Bashkim
zvezkiShehu
| | Sarajevos litteraere magasin
sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski
| Lettere
da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de
| Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs
Jelena
Lengold
Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus
Dragan Veliki
Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki |
Goran| Sarajevske
Stefanovski
| Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta
sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo
| Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook
| Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos litteraere
Alma magasin
Lazarevska
| | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra
Mirko Kova
Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske |
Slavenka
Drakuli
Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki
|
| Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos
NO biljenice | Les cahiers de Sarajevo |
| Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske
Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit SarajevostaNO
| Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo |
Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki |
2008
2008
| Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook | | Hefte aus Sarajevo | Kirjeit Sarajevosta | Sarajevske sveske | Fletoret te Sarajevs | Lettere da Sarajevo | Sarajevske
biljenice | Les cahiers de Sarajevo | | Sarajevos Litterra Tidskrift | Sarajevski zvezki | | Sarajevos litteraere magasin | Sarajevos Litteraere Tidsskrift | Sarajevo Notebook |
18
BEST
OF
SARAJEVO
NOTEBOOKS
18
EXECUTIVE SUMMARY
In order to support broad, open and undogmatic debate on problems in the

relationship between new technologies and socio-cultural interventions and to inspire greater awareness of the world we live in (which, we often forget, along with
people, is also made up of plants and animals), we devoted the theme of the new
47/48th issue of Sarajevske sveske/Sarajevo Notebooks to burning issues of Bioethics and their artistic perception.
The editor of the thematic block, Hrvoje Juri, in the introductory section
First-person narrative, explains that bioethics did not originate as a scientific
discipline, but as a social movement, in America, in the 1960s, when citizen demands for greater control and influence in the system of medical treatment appeared.
In the Theme of the issue, a group of researchers from the region offered
diverse views of bioethics. The history of ancient ideas about the kinship of all
of nature and early demands of mans cooperation with the world was presented
by eljko Kaluerovi. Nikolina Iris Filipovi reminds us of the contribution of
physics and quantum theory in understanding the complexity of nature and man
which cannot be seen with the naked eye. Lidija Bernardi points out that the
word for animal in South Slavic languages - ivotinja preserves its Proto-Slavic
meaning of life ivot (Proto-Slavic. *ivotni - Russian ivtnoe v. v, ivot),
just like man. Toni Pustovrh refers us to three approaches to taking a more ethical approach to animals and plants: an intuitive, ethical and moral system of beliefs about oneself and the world, a socio-economic or health approach, as well as a
(neuro)biological scientific approach in relation to the complexity of the nervous
system and observed behavior. Legal perspective in an article by Sunita SubaiThomas, problems related to medical ethics discussed by Senka Naumovska, and
principles of fairness and solidarity in an analysis by Marija Todorovska entwine
with Bosnian and Herzegovinian (Orhan Jai, Ozren Kebo) and Croatian (Tomislav Krznar) social examples. Thorough reading of the film versions of King Kong
and their changes in meaning were offered by Predrag Krsti. Tatjana Rosi focuses
on a new view of Hans Christian Andersens Little Mermaid, while Aida Gavri points to the works of Dostoyevsky, Kundera and Kuci. Melentie Pandilovski demonstrates how simultaneously amazing and worrying achievements in biopolitics
reflect in the thinking of philosophers and works of artists. Miko uvakovi also
focuses on the relationship between bioethics and art, interpreting the works of an
author and multimedia artist Zoran Todorovi.
The Diary section contains 12 essays on books by Milica Nikoli, an essayist
whose works were reviewed as first-rate long ago.
We included two dialogues in the Dialogue section. On the occasion of the 20th
anniversary of Srebrenica genocide, Boro Konti talked with Hasan Nuhanovi, a
witness and author of documentary books on Srebrenica. Two writers Mihajlo
Panti and Zoran Feri discuss a completely different kind of reality in their dialogue: writing, prose, influence of poetry, writers problems
In the Manufacture we publish poetry and prose, autobiographic essays and
interpretations, to mention just a few of them: poets (Ivana Seletkovi, Iva Beljan,
Sran Sandi and Raphaelle Oskar, Saa Pani, Goran olakhodi, Dragomir Kosti, Jovica Ivanovski, arko Milenkovi), storytellers (Mirana Likar Bajelj, Jagoda Mihajlovska-Georgijeva, Aleksandar iljak, Senadin Musabegovi), novelists
(Devad Karahasan), essayists (Mirjana Stefanovi, Boris A. Novak)... We draw
attention to Mirjana Stefanovis article which may also have historic value. Remembering Branko Miljkovi and a gathering of poets in Ohrid in 1959, she writes
a lucid and witty essay about the relationship between poetry and life, pointing out
the importance of organized support to poets and poetry in the past, as well as the
inspirational power of the music of Ohrids troubadours.
Following the deaths of two prominent poets, Toma alamun and Igor Isakovski, we remember them and their work, in the section In Memoriam.
The Passport introduces readers to the Iranian poet Ali Abdollahi whose
works were selected and translated by Namir Karahalilovi, as well as to the Iranian novelist Sadeg Hedajet.
The section My Choice presents German poet Jochen Kelter whose works
were selected and translated by Sinan Gudevi.
The closing section brings the Portrait of a painter, Biljana urevi, and
interpretations of her work by Nikola okovi.
Mediacentar Sarajevo
Direktor: Boro Konti
Kolodvorska 3, 71000 Sarajevo
Bosna i Hercegovina
Telefon: (+387 33) 715 861
Telefax: (+387 33) 715 840
E-mail: sarajevske.sveske@media.ba
www.sveske.ba
www.infobiro.ba
Korektura:
Svetlana Tomi
Dizajn naslovne strane:
Ognjenka Finci
Amra Zulfikarpai
Grafiko oblikovanje:
Adnan Mahmutovi
tampa:
Kovertelux, Sarajevo
Tira: 700
asopis izlazi etiri puta godinje.
ISSN 1512-8539
Na osnovu miljenja Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke,
kulture i sporta, broj 02-15-5451/02 od 28.08.2002. godine, asopis
Sarajevske sveske osloboen je plaanja poreza na promet proizvoda.
Sarajevo, 2014.

Sveske 47-48

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Sveske 47-48

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Hrvoje Juri

asopis Sarajevske sveske izraava

Dve pesme na dan............................................................ 89

Nikolina Iris Filipovi

Sunita Subai- Thomas 

Glava kue 2..................................................................... 353

8|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48

Toma alamun, Igor Isakovski

PASO/PUTOVNICA Iranska knjievnost

Biljeka o pjesniku......................................................... 539

10|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48

ivot usred ivota: zato i kako je

ukratko, ugroenost prirode. Od mehanikog zagaenja i iscrpljivanja prirodnih

postavkama ljudskoga odnosa prema prirodi. Proirena u podruje biomedicinske

zaposlenju jo je 1926. i 1927, a zatim i u narednim godinama, objavljivao lanke

problema i otvaraju jednu pomirujuu, zajedniku (i humanistiku i biocentriku)

SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|23

SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|27

SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|29

30|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48

SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|31

32|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48

SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|33

Jovanu irilovu s pijetetom i dubokim potovanjem

34|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48

Knjiga o demonu zla

Pismo o samomrnji Filip David

krivca za nemogunost stvarne i potpune asimilacije. Tako dolazi do onih sumanutih

Eolska harfa Tanje Kragujevi

Miel Goslar: Jursenar biografija Kako bi otuno bilo biti srean

Miodrag Pavlovi: Takozvani mrtvi

Otkrijmo novu, nepoznatu knjievnu zonu

Jo jednom o Marku Veoviu

U slavu hrabrih i borbenih

(Nemo oiglednog Mirjane Mioinovi)

Simon Simonovi: Tursko groblje

Margerit Jursenar: Snovi i sudbine

Bogomil uzel: Ostrvo na kopnu

SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|45

Hasan Nuhanovi i Boro Konti

B. K.: Sutra odlazi u Vlasenicu gdje ti ive roditelji?

Roditelji Hasana Nuhanovia. Ibro i Nasiha. Poetak 1980-ih. Porodina arhiva

B. K.: Zar mu to nije bio znak?

B. K.: ta se desilo sa njima?

Stoborani. Selo u Istonoj Bosni. Snimak iz 2012. Snimila A. Lazarevska

54|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48

B. K.: I ta saznaje, vidi, novo?

SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|55

B. K.: U meuvremenu se i oenio?

Pogled na epu. Snimak iz 2012. Snimio B. Konti

56|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48

B. K.: To mora da mu je teko bilo?

B. K.: Negdje vam je u svemu tome obeao novi svijet.

Ibro i Nasiha Nuhanovi. Septembar 1987. Porodina arhiva.

58|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48

B. K.: Gdje su se upoznali?

SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|59

Muhamed Braco Nuhanovi.

Srebrenica 1993. Snimio Z. Stevanovi.

SARAJEVSKE SVESKE N 47/48|65

B. K.: U to vrijeme ti radi u lokalnoj biblioteci?

Srebrenica 1993. Snimio Z. Stevanovi.

66|SARAJEVSKE SVESKE N 47/48

Srebrenica 1993. Snimio Z. Stevanovi.

Sunita Subai- Thomas