8.

LEGIRANJE ELIKA

8. LEGIRANJE ELIKA
U kolegijima Materijali 1 i 2 studenti su se upoznali sa osnovnim legirnim
elementima koji se dodaju eliku kako bi im se poboljala odreena svojstva. Tim se
postupcima dobivaju legirani elici koji se u razliitim oblicima i namjenama koriste
u strojarskoj praksi. . Za razliku od nelegiranih elika, legirani elici, uz eljezo i
ugljik, sadre u izvjesnim koliinama jedan ili vie legirnih elemenata:
Si, Mn, Cr, Ni, W, Mo, V, Co, Ti, Cu, Al itd
Svi navedeni elementi su metali, a izuzetak je Silicij koji je metaloid. Dodatak
nekog ili vie legirnih elemenata izaziva odreene promjene u eliku, a one se
uglavnom uoavaju kroz:

promjene oblika Fe-Fe3C i TTT dijagrama te

pojavu novih strukturnih faza, esto vrlo komplicirane grae.
Ovi se elementi naelno mogu mogu podijeliti u dvije skupine a to su:

gamageni, koji stabiliziraju fazu (Mn, Ni, Co i Cu)

alfageni, koji stabiliziraju fazu (Si, Cr, W, Mo, V, Ti, Nb, Ta, Zr i B)

Dodatak legirnih elemenata utjee

na
visinu
temperaturne
pretvorbe
austenita u ferit A1 pri hlaenju, kako je to
pokazano na slici 8.1. Naelno, smatra
se da gamageni elementi snizuju, a
alfageni elementi podiu tu temperaturu.
To znai da Gamageni elementi
stabiliziraju austenit , to znai da
proiruju njegovo podruje po ordinati, a
time sputaju A3 i A1 linije. Ove su
promjene vie izraene to je koliina
legirnog elementa vea, slika 8.2.
Izoblieni dijagram ukazuje kako koliina
legirnih elemenata u sprezi sa ugljikom
utjee na mogunost kaljenja elika.

Slika 8.1 Utjecaj legirnih elemenata na

temperaturu A1 |1|

Tako bi se npr. elik sa x% legirnih elemenata mogao potpuno zakaliti jer ima
mogunost potpune pretvorbe ferita u austenit pri grijanju i austenita u ferit pri
hlaenju.
elik sa y% legirnog elementa bi se samo djelomino mogao zakaliti, jer pri
sobnoj temperaturi ima austenita, a feritna faza omoguava spomenute pretvorbe.
elik sa z% legirnog elementa nije mogue zakaliti, jer na sobnoj temperaturi
ima samo austenit i prema tome nema mogunosti nikakvih pretvorbi. Takav elik u
praksi se naziva austenitni elik i nije zakaljiv, a time ni prokaljiv.
I. Duplani, N. Krni: MATERIJALI 3

247

8. LEGIRANJE ELIKA

Slika 8.2 Utjecaj gamagenih elemenata na

dijagram Fe-l.e. |1|

Slika 8.3 Utjecaj alfagenih elemenata na

dijagram Fe-l.e. |1|

Alfageni elementi stabiliziraju ferit , to znai da suavaju podruje austenita i

proiruju podruje ferita po ordinati. To rezultira podizanjem linija A1 i A3.
Kakva je mogunost kaljenja elika legiranih ovom vrstom legirnih elemenata,
uz pretpostavku da u njima ima ugljika, vidljivo je iz slike 8.3. Tako bi se npr. elik
sa x% -genih legirnih elemenata mogao potpuno zakaliti jer ima mogunost potpune
pretvorbe ferita u austenit pri grijanju i austenita u ferit pri hlaenju.
elik sa y% legirnog elementa bi se samo djelomino mogao zakaliti, jer je
mogua djelomina pretvorba ferita u austenit pri grijanju i austenita u ferit pri
hlaenju.
elik sa z% legirnog elementa nije mogue zakaliti, jer na sobnoj i svim
temperaturama do solidus linije ima samo ferit i, prema tome, nema mogunosti
nikakvih pretvorbi. Takav elik u praksi se naziva feritni elik i nije zakaljiv, a time ni
prokaljiv.
Osim navedenih promjena temperatura A1, A3 i Acm dodavanje legirnih
elemenata nekom eliku uzrokuje i pomicanje koncentracija ulijevo tako da se
legirani elik sa oko 0,8% C moe nai u podeutektoidnom podruju pa ga se zato i
zove Ledeburitni elik. Tipini takav elik je Brzorezni elik.
Dodavanje legirnih elemenata leguri eljeza i ugljika, osim spomenutih
promjena dijagrama slijevanja, izaziva i promjene oblika i poloaja TTT dijagrama.
Ove promjene iskljuivo su posljedica oteane difuzije, pa sporije nastaju pretvorbe
koje se odvijaju difuzijom ugljikovih atoma. Sporija difuzija, zapravo, znai due
vrijeme za ostvarenje pretvorbe ime se mijenja poloaj nosa TTT dijagrama, slika
8.4. To ustvari znai da su vremena inkubacije ti kod legiranih elika dua (nos
TTT dijagrama pomaknut udesno), ime im se smanjuje kritina brzina vkr. Uz to, Ms
temperatura kod legiranih elika je nia, pa postoji mogunost da se sav austenit ne
pretvori u martenzit, ve da ostane i dio ostatnog austenita. Kod legiranih elika
postoji i mogunost stvaranja bainita.

248

I. Duplani, N. Krni: MATERIJALI 3

8. LEGIRANJE ELIKA

a
b
Slika 8.4 TTT dijagrami razliitih elika istog sadraja ugljika |1|
a - ugljini; b - legirani

Legirni elementi u Fe-C leguri mogu se pojaviti u vie oblika:

supstituiraju atome eljeza u , ili martenzitnoj reetki, to izaziva njenu

distorziju i oteava difuziju. To rezultira povienju mehanikih svojstava i
olakava pretvorbu austenita u martenzit
spajaju se s ugljikom u karbide (Nb, B, Ti, V, Mo, W, Cr, Mn) i nazivaju se
karbidotvorni elementi. Oni koji to izrazito nisu su: Ni, Co, Cu.
spajaju se sa eljezom u intermetalne spojeve, to je sluaj kod visokolegiranih
elika

Zakljuno smatra se da pri ubrzanim promjenama temperature legirni elementi

u eliku, prema |1,2| uzrokuju:

Usporavanje modifikacija pri austenitiziranju, naroito otapanje karbida u

austenitu
Koenje, pa ak i usporavanje, modifikacije austenita u perlit. Uz jednaki
sadraj legirnih elemenata utjecaj na kritinu brzinu hlaenja pada sljedeim
redom: V, Mn, Mo, Cr, W, Si, Ni, uz pretpostavku da se ovi elementi potpuno
otope pri austenitiziranju.
To ide teko kod karbidotvornih elemenata i
zagrijavanja koja se provode u praksi.
Promjenu temperature modifikacije austenita, a katkada i vrstu metalnih faza.
Spreavanje rasta zrna. Karbidotvorni elementi (Cr, Mo, W, V i dr) spreavaju
rast zrna austenita zbog svog sporog otapanja. Time ostanu sitne estice
neotopljenih karbida ime se ometa koagulacija, pa su takvi elici osjetljivi na
pregrijavanja. Poveanje austenitnog zrna smanjuje kritinu brzinu kaljenja, ali
pogorava ilavost i deformaciju zakaljenog obratka.

Iz iznesenog moe se zakljuiti kako pri austenitiziranju legirane elike treba

due zagrijavati nego ugljine, esto i na vie temperature, ali je kaljenje olakano
zbog izrazitog smanjivanja kritine brzine.
Meutim, utjecaj jednog te istog elementa moe se mijenjati ovisno o
temperaturi zagrijavanja. Na visokoj temperaturi zagrijavanja gdje se otopila
dovoljna koliina legirnog elementa u austenitu, kritina brzina se smanjuje. Ako je
temperatura zagrijavanja manja bolje e se pokazati ugljini elik, jer ako se karbid
I. Duplani, N. Krni: MATERIJALI 3

249

8. LEGIRANJE ELIKA

legirnog elementa nije otopio, austenit je siromaniji na ugljiku, a njegovo je zrno

sitnije to sve skupa utjee na poveanje kritine brzine.

8.1 UTJECAJ LEGIRNIH ELEMENATA NA SVOJSTVA

ELIKA
Da bi se dobile neke smjernice za izbor legiranih elika prema vrsti sadranog
legirnog lementa dat je u nastavku kratak pregled osnovnih utjecaja karakteristika
glavnih legirnih elemenata na faze i promjene svojstva elika, to ih oni uzrokuju.
Ugijik - Do 1% poveava tvrdou poslije kaljenja. Iznad toga raste otpornost
troenju zbog vee koliine karbida (Knoop-ova tvrdoa martenzita je 700, a
cementita 1100).
Nikal Sa porastom sadraja nikla pada kritina brzina hlaenja, tako da se od
perlitinih prelazi na martenzitine, te dalje na austenitine elike. Ovi posljednji
nastaju zbog toga, jer nikal sputa i temperaturu pretvorbe ' . Legure eljezonikal sa 24 -26% nikla su nemagnetine na sobnoj temperaturi, (Curijeva toka je
ispod sobne temperature) ali s porastom sadraja nikla Curijeva toka se podie
zbog magnetinosti nikla. elici za poboljavanje spadaju iskljuivo u perlitine.
Nikal im od mehanikih svojstava naroito poboljava ilavost to ga ini prikladnim
za upotrebu u dinamiki napregnutim dijelovima.
Krom je alfegeni i karbitotvorni element.
promjenu sljedeih svojstava elika:

Njegovo prisustvo utjee na

Podie A1, a sputa A3 temperaturu. Znatno poveava prokaljivost.

Stvara tvrde i temperaturno postojanije karbide nego to je cementit (npr. tvrdoa
po Vickersu karbida Cr23O6 je 1800). Time poboljava tvrdou i vrstou ne
smanjujui ilavost, te poveava otpornost habanju i poputanju.
Poveava otpornost vatri i koroziji.

Krom-nikal elici - Kombiniranim djelovanjem ovih elemenata poboljava se

njihov utjecaj na svojstva to ih oni pojedinano mijenjaju. Time oni postaju
visokovrijedni ilavi konstrukcijski elici.
Mangan u mnogo emu djeluje slino kao i nikal. To znai da sniava
temperaturu modifikacije, ali snanije nego nikal, te znatno smanjuje kritinu
brzinu hlaenja. To je element to najvie poveava prokaljivost elika.
Nedostatak mu je to poveava osjetljivost pregrijavanju, pa austenitino zrno
brzo poraste, a time pada ilavost. To se tumai njegovom velikom sklonou
otapanju u austenitu, pa se time njegovi karbidi (tvori kompleksne karbide sa
eljezom) brzo raspadaju i ne koe vie porast austenita. Pri kaljenju manganovi
elici naginju prskanju, jer zbog niske Ms i Mf temperature martenzitina pretvorba
nastaje na temperaturama smanjene rastezljivosti. Tako usprkos njegovoj niskoj
cijeni ne koristi ga se ba previe.

250

I. Duplani, N. Krni: MATERIJALI 3

8. LEGIRANJE ELIKA

Silicij podie temperature modifikacije i slabo poveava prokaljivost. Budui da

je poznati grafitizator mogue je dobiti u eliku sa dosta ugljika jedan dio ugljika u
obliku grafita. Poradi svog temperaturno postojanog i nepropusnog oksida koristi se
u elicima za rad na povienim temperaturama. Poveava granicu elastinosti a
ujedno pospjeuje razugljiavanje. Veliki sadraj poveava elektriki otpor, istiskuje
ugljik iz reetke, te daje veliki magnetski permeabilitet, a smanjuje gubitke
histereze. Tvrdoa silicijevog karbida iznosi 2200 HV.
Volfram je alfageni i karbidotvorni element.
U nadeutektoidnim i
ledeburitinim elicima nalazi se prvenstveno u obliku vrlo tvrdih (WC do 2700 HV) i
naroito temperaturno postojanih karbida. Otopljen u austenitu poslije kaljenja ini
martenzit vrlo otpornim poputanju. Usitnjuje zrno, pa je elik manje osjetljiv na
pregrijanost. Nedostatak mu je to smanjuje toplinsku vodljivost, pa trai oprez pri
grijanju (zagrijavanje u vie stupnjeva).
Vanadij nema naroito direktno utjecaja na mehanika svojstva, nego
indirektno dajui eliku sitnozrnatost zbog svojih teko otopivih karbida. elik time
postaje neosjetljiv na pregrijavanje. Dolazi naroito do izraaja pri toplinskoj i
toplinsko-mehanikoj obradi debljih presjeka, jer ve mali sadraj (do 0,04%)
poveava prokaljivost. Zbog velike tvrdoe svojih karbida (do 3000 HV) i otpornosti
troenju, eliku sa velikim sadrajem vanadija je oteano bruenje.
Bor samo poveava prokaljivost i to tim vie im manje je ugljika u eliku.
Utjee na poveanje zrna. Dodaje se obino nelegiranim elicima (do 0,003%), pa
se njihova prokaljivost poveava na jeftiniji nain, nego dodavanjem drugih legirnih
elemenata.
Olovo nije otopivo u eljeznim fazama, nego se u obliku vlastitih kristala
rasporeuje po granicama zrna. Na sobnoj temperaturi ne mijenja praktiki
mehanika svojstva eliku, ali pri niskom zagrijavanju, blizu talita naroito smanjuje
karakteristike deformacije.
Bakar se u eliku nalazi jedino otopljen u mjeancu (do 1%). Osnovno mu je
djelovanje poveanje otpornosti atmosferskoj koroziji.
Molibden djeluje poveavajui prokaljivost, udarnu ilavost i vrstou na
povienim temperaturama, zadrava sitnije zrno, te smanjuje krhkost poputanja.
Njegovi karbidi zbog velike tvrdoe (do 2700 HV) poveavaju i otpornost troenju, a
zbog temperaturne postojanosti poveavaju eliku otpornost poputanju. Molibden
proizvodi isti efekt kao i volfram, pa se ovoga moe zamijeniti molibdenom, ali u
manjem postotku. Da bi se naime dobili vrlo slini rezultati dovoljno je odreenu
koliinu volframa zamijeniti polovinom molibdena. Zakljuuje se da jedan atom
molibdena (atomska teina 96) ima isti uin kao jedan atom volframa (atomska teina
184).
Kobalt poveava sposobnost otapanja karbidotvornih elemenata u austenitu,
pa time poveava vrstou i tvrdou na povienim temperaturama, postojanost
poputanju i toplinsku vodljivost.

I. Duplani, N. Krni: MATERIJALI 3

251

8. LEGIRANJE ELIKA

Titan i niobij su izrazito karbidotvorni, pa se koriste za vezivanje ugljika koji

difundira iz mjeanaca. Poradi velike temperaturne postojanosti njihovih karbida
(3100, odnosno 3500 HV) pojaavaju sitnozrnatost.
AIuminij i cirkonij u malim sadrajima poveavaju prokaljivost. Neki od ovih
elemenata dodaju se eliku u vrlo malim postocima, dok kod drugih ti se postoci
nalaze u vrlo irokim granicama to zavisi o namjeni elika. Rijetko se sree elik
legiran samo jednim elementom, jer je pri ukupnoj koliini vie legirnih elemenata
njihova djelovanje efikasnije. Pogotovo je to potrebno onda, ako prisustvo jednog
elementa ima i negativnih posljedica. Tada su svakako potrebni i drugi elementi to
e ukloniti te nedostatke.
Preciznije e se o utjecaju pojedinih elemenata i njihovoj koncentraciji na
svojstva nekih elika objasniti u poglavljima koja slijede. Treba napomenuti da se
odvojeno djelovanje pojedinog elementa znatno razlikuje od kombiniranog djelovanja
vie elemenata.
Literatura
|1| R. Deeli Metali 2, Sveuilite u Splitu, FESB, Split,1987.
|2| M. Stupniek, F. Cajner: Osnove toplinske obradbe materijala, Sveuilite u Zagrebu,
Zagreb,1996.

252

I. Duplani, N. Krni: MATERIJALI 3