Professional Documents
Culture Documents
UDK 141.32
Egzistencijalna antropologija
Filozofska antropologija, koja je zasnovana dvadesetih godina na{eg vijeka i koja je u narednim desetqe}ima odoqevala svim
prekidima i zastojima kao sveobuhvatan program, ne predstavqa
disciplinu koja oduvijek ima svoje mjesto u filozofiji (kao {to je
to odvajkada slu~aj sa logikom ili etikom). Nije ~ak ni izrasla iz
naslije|enih filozofskih pitawa kao npr. psihologija, da bi se
zatim osamostalila. Ova antropologija, od Maksa [elera i
Helmuta Plesnera do Arnolda Gelena i Eriha Rothakera, {tavi{e
predstavqa odgovor filozofije na uzbudqivu pretpostavku, da su
najrazli~itije prirodne i duhovne nauke usmjerile svjetlo na nove
aspekte ~ovjeka. Trebalo bi provjeriti filozofsku relevantnost
otkri}a tih nauka o `ivotiwskom porijeklu ~ovjeka sva saznawa
biologije i psihologije, etnologije i sociologije, te istorijskih
nauka, o wegovoj svjesnoj povezanosti sa mo}ima nesvjesnog, o wegovom `ivotu u dru{tvenoj zajednici, o ~iwenici da kao vrsta tek u
istorijskim okvirima postaje ono {to zapravo jeste. Disciplina
koja je tako nastala, filozofska antropologija, pre{la je granice
koje su povu~ene izme|u pojedinih disciplina. Preuzela je saznawa
biologije i psihologije, preko dru{tvenih i istorijskih nauka
do{la je do odre|enih pitawa, a nije pri tom iz vidokruga
iskqu~ila ni metafizi~ke perspektive.
Prirodne i duhovne nauke, koje je utemeqio 19. vijek, daqe
razvijao 20. vijek, dakako su razorile naslije|enu sliku o ~ovjeku i
wegovom mjestu u svijetu i to na na~in koji je qudsko razumijevawe
samog sebe i svijeta stavio na najve}u ku{wu. Iz tog razloga filozofska antropologija nije mogla biti puki predmet teorije ~ije je
djelo nastalo neoptere}eno brigom o ~ovjeku. Filozofska
antropologija trebalo bi da predstavqa poku{aj da se u saradwi s
naukom ponovo izgradi slika o ~ovjeku i to u vremenu koje je tu
sliku razbilo u parampar~ad, u vremenu u kojem se saznawe o ~ovjeku
399
OTO PEGELER
400
EGZISTENCIJALNA ANTROPOLOGIJA
Kako je bilo mogu}e ocijeniti ideju egzistencijalne antropologije, posmatranu nasuprot ideji filozofske antropologije?
Nije li egzistencijalna antropologija bila ni{ta drugo do preurawen bijeg iz mno{tva nau~nih pitawa u sferu moralnog, pou~nog, svjetonazornog? Da li je to bio poku{aj da se jednim naprasitim i genijalnim pokretom ruke uklone svi odlomci, referati
i detaqne studije, koje su le`ale na stolu jednog velikog antropologa kao {to je [eler, ne bi li se obezbijedio prostor za radikalna pitawa koja se ti~u egzistencije? Ili je egzistencijalna
antropologija predstavqala utemeqewe filozofske antropologije, kako je sama sebe tuma~ila? Na koji na~in uop{te antropologija postaje filozofska? pitao se Hajdeger u svojoj diskusiji
o [elerovom po~etnom razmi{qawu. Da li je filozofska upravo
zbog ~iwenice da se odrekla odgovora razli~itih nauka na pitawe
o bi}u ~ovjeka? Ukoliko bi sebi postavila u zadatak to pitawe,
~ovjeka bi u skladu s antropolo{kim te`wama tuma~ila prema
polo`aju u kosmosu kao postoje}e, kao ne{to {to filozofe vodi
ka prvim i posqedwim pitawima mi{qewa. Prema Hajdegeru,
me|utim, ostaje nejasna osnova za povezivawe najrazli~itijih filozofskih problema sa pitawem o ~ovjeku. Tako ideja filozofske
antropologije ostaje neodre|ena, poja{wewe te ideje svodi se na
spoqa{wu i filozofski sumwivu karakterizaciju antropologije
kao jedino mogu}e sabirne kutije za centralne filozofske
probleme 2 .
Hajdeger je u djelu Bitak i vrijeme formulisao svoje
gledi{te o zasnivawu jedne filozofske discipline. Po wemu,
filozofska disciplina, ukoliko tematizuje odre|eno podru~je
bitka, ne mo`e jednostavno da se nadove`e na pozitivna istra`ivawa, ve} mora da im prethodi, a prilikom tuma~ewa bitka
osnovne pojmove treba da stvori na temeqima svog bitka3. U skladu s ovakvim poimawem, antropologija mo`e da postane filozofska, ako istakne temeqe qudskog bitka ukoliko prethodi
antropolo{ki orijentisanim naukama, a ne obradi samo reak2 Kant und das Problem der Metaphysik, 188 ff.
3 Martin Heidegger, Sein und Zeit (1927), Tbingen 1953, 9 ff.
401
OTO PEGELER
tivno wihove rezultate. Upravo tom poku{aju slu`i egzistencijalna antropologija, ~ija ideja se obra|uje u djelu Bitak i vrijeme, mada samo u obliku usputnih primjedbi.
Ontologija nije, uop{teno gledano, kako je to izlo`eno u
djelu Bitak i vrijeme, kada su je utemeqivali Grci, bitak shvatala kao nit vodiqu na{eg sopstvenog postojawa, ve} onog postojawa
na koje nailazimo u svijetu. Ukoliko je novi vijek subjekat,
duh, osobu odredio za temu svojih pitawa, u tom slu~aju te`wa
ontologije nije dobila novi radikalni predznak, ve} je samo
prenijela kategorijalan sadr`aj tradicionalne ontologije s odre|enim formulacijama i negativnim ograni~ewima na subjekat,
duh, osobu. Izvjesno je da bi Diltaj, a pogotovo Huserl i [eler,
pokazali da individua nije ni stvar, ni supstanca, ni predmet
(kao {to je to tradicionalna ontologija poku{ala da nametne).
Navodno su bitak jedne individue definisali kao ispuwewe
koje ne mo`e da se objektivi{e. Tako je, dodu{e, postalo jasno da
se temeq qudskog bitka ne mo`e objasniti pojmovima tradicionalne ontologije, no Huserl i [eler bitak onog, {to je nazvano
ispuwewem, nisu poku{ali da na pozitivan na~in iznova defini{u temeqitim razlagawem pitawa bitka. Hajdeger sebi postavqa to pitawe, pa tako mora da upita i za smisao bitka uop{te, da
bi mogao pozitivno da defini{e specifi~an smisao i s tog stanovi{ta da razumije bitak ~ovjeka. To me|utim zna~i: Hajdeger
daje prednost poku{aju da se pitawe o smislu bitka iznova izlo`i nasuprot poku{aju da se egzistencijalnoj antropologiji dodijeli epitet filozofske discipline4.
Postojawe u svom bitku i smisao bitka predmet su razumijevawa ~ovjeka, pa stoga Bitak i vrijeme po~iwe pitawem o ~ovjeku,
ukoliko je u stawu da razumije bitak, da jeste bitak, kako to Hajdeger izra`ava. Ukoliko postavimo pitawe o ~ovjeku, zapita}emo
se o samima sebi. Pri tom ne mo`emo sebe da postavimo kao ravnopravan objekat, koji }emo istra`iti postavqaju}i uop{teno
pitawe {ta, jer same sebe ne mo`emo da tretiramo kao ne{to
indiferentno i stvarno, {tavi{e sami smo sebi izru~eni i pre4 Sein und Zeit, 21 ff., 45 ff.
402
EGZISTENCIJALNA ANTROPOLOGIJA
403
OTO PEGELER
404
EGZISTENCIJALNA ANTROPOLOGIJA
Frankfurt a. M., 1956. Uporedi tako|e moju raspravu o kwizi: Das Wesen der
Stimmungen, u: Zeitschrift fr Philosophische Forschung, Bd. XIV, Meisenheim, 1960,
272284. U kasnijim djelima Bolnov je poku{ao da prevazi|e egzistencijalizam u korist nove sigurnosti.
9 tako Oskar Beker, uporedi prije svega sa: Dasein und Dawesen,
Gesammelte philosophische Aufstze, Pfullingen, 1963. Uporedi k tome s mojom
raspravom: Hermeneutische und mantische Phnomenologie, u: Philosophische
Rundschau, J. 13, Tbingen, 1965, 139.
10 Odmah po objavqivawu djela Bitak i vrijeme po~ela je diskusija o
405
OTO PEGELER
antropolo{kom istra`ivawu u jednom egzistencijalnom aprioriju dati kona~an fundament; ~ovjek je, po Plesneru, nedoku~iv, pa
stoga pitawe o ~ovjeku ostaje otvoreno. Antropologija bi trebala
da na neiskqu~iv, empirijski na~in dovede u vezu svaku pojedina~nu crtu ~ovjekovog postojawa sa cjelovitim smislom ~ovjeka:
taj se, me|utim, cjeloviti smisao mo`e ukqu~iti samo privremeno hipoteti~ki i nikada se ne mo`e kona~no definisati.
Ostaje upitno da li ~ovjek uop{te u svojoj op{toj strukturi ulazi
u vidokrug antropologije ili samo prema odre|enoj istorijskoj
predodre|enosti.
Hajdegerova je analitika egzistencije tako progla{ena jednostranom antropologijom, iako ta analitika uop{te nije zami{qena kao antropologija. Kritikovala se metoda, koja je samo privremeno predstavqena, a da pri tom uop{te nije razra|ena primjereno sopstvenoj problematici (Bitak i vrijeme `eli da na
putu poja{wewa pitawa bitka izgradi temeqe za izgradwu
ontologije ~ovjeka kao bilo koje ontologije). Kritika je za
rje{ewe zadatka prihvatila samu pripremu razrade zadatka.
Po{to je Hajdeger u svojim daqim razmi{qawima ostao pri
poku{aju da pitawe bitka iznova defini{e, on se sam bavio
odgovorom na pitawa koja su postavqena prilikom poku{aja da se
izradi egzistencijalna antropologija.
Hajdegerovo prvo pitawe, da li se u filozofskoj antropologiji poku{aj izrade ontologije ~ovjeka dovodi u vezu sa izvjesnim
stavom i te`wom vremena, sa izvjesnom antropologisti~kom te`wom da se ~ovjek postavi u sredi{te postojawa i sve {to postoji
da se usmjeri ka wemu i da mu se da va`nost u postojawu samo ukoliko je to u interesu ~ovjeka. Stoga je Hajdeger u svojoj kwizi o
Kantu poku{ao da objasni u ~emu je smisao kada Kant sva zna~ajna
filozofska pitawa sjedini u jedno jedino: [ta je ~ovjek? Izvjesno je da taj poku{aj poja{wewa i danas, poslije gotovo 40 godina,
ima svoj zna~aj, iako je danas lak{e uzeti odrednice od Hegela i
Marksa i skrojiti ih prema sopstvenim potrebama.
Pa ~ak se ni istra`iva~, kao {to je Arnold Gelen, nije
ustru~avao da od Hegela uzme potvrdu za vremensku primjerenost
antropologije. Hegel, tako i Gelen, primijetio je ve} da se iz raz406
EGZISTENCIJALNA ANTROPOLOGIJA
loga svemo}nog vremena poziv da se postavi pitawe o ~ovjeku danas pomjera u prvi plan filozofskih i nau~nih interesa. Hegel
je, naime, pisao (u jenskoj raspravi Vjera i znawe): Po{to je
~vrsto stanovi{te, koje su za filozofiju fiksirali svemo}no
vrijeme i kultura, zapravo ~ulno{}u aficiran razum, ciq filozofije nije prepoznati Boga, ve} {ta je to ~ovjek.11
Hegelovo vrlo pametno gledi{te, kako potvr|uje Gelen,
potpuno je ta~no, a ono je isto kao i na{e: po{to je vremenski
oblik duha ~ulno{}u pro`et razum, a ne spiritualnost, problem
~ovjeka bi trebao da stupi u prvi plan.
Da li je takav zakqu~ak ta~an, mo`e da ostane predmet
diskusije potpuno je mogu}e zamisliti da bi ~ulno{}u izmije{an razum mogao pitawe o ~ovjeku da vrati u okvire pitawa o
prirodi i na taj na~in problem ~ovjeka da izbaci iz prvog plana.
Karakteristi~no je za mo}nu antropolo{ku te`wu na{eg vremena da se do polazi{ne ta~ke starih mislilaca bio to Hegel ili
Kant uop{te vi{e ne mo`e do}i, ve} se sve prevodi na jezik antropologije. Hegel je svojom re~enicom izrazio upravo suprotno
od onoga {to Gelen ~ita: ~ulno aficiran razum vremena (pri tom
je Hegel mislio na misli Kanta, Jakobija i Fihtea, {to je
poku{ao da shvati kao puku filozofiju refleksije) mora da se u
skladu sa svojim bi}em dr`i fiksirane kona~nosti, pa tako ~ovjeka dr`i u izolovanoj kona~nosti, umjesto da ga shvati iz cjelosti
postojawa (od Boga ovamo, kako to Hegel tra`i). Po Hegelu je
sama `eqa da se shvati {ta je to ~ovjek dodu{e moderna, ali ne
i istinska filozofska namjera. No, to nije Hegelovo stanovi{te,
ve} upravo ono kojem se on suprotstavqa.
Samootkrivawe ~ovjeka i wegov susret sa samim sobom, {to
Gelen ubraja u zadatke antropolo{kih istra`ivawa12, danas ide
toliko daleko da ~ovjek po prvi put u toku istorije sam stoji
nasuprot sebi, samo sebe samog mo`e da sretne (kako je to formulisao Hajzenberg13).
11 Arnold Gehlen, Anthropologische Forschung. Zur Selbstbegegnung und
407
OTO PEGELER
408
EGZISTENCIJALNA ANTROPOLOGIJA
zbog svemo}nog vremena dolazi u prvi plan i cjelokupna antropologija, i filozofska, ~ovjeka je shvatila kao ~ovjeka.16
Antropologija je propustila da upita kako je do{lo do toga
da ~ovjek svu pa`wu usmjerava na sebe i da bitak u svom postojawu
shvata onako kako ga sam do`ivqava, da je ~ovjek kona~no spreman
samo na susret sa samim sobom. U kasnijim radovima Hajdeger je
svoj zahtjev da prvo treba da se postavi pitawe kako treba da glasi pitawe o ~ovjeku, zao{trio u paradoksalnu formulaciju da
pitawe o ~ovjeku nije nikakvo pitawe o ~ovjeku. Dok antropolo{ka istra`ivawa poku{avaju da ~ovjeka sagledaju sa svih strana,
Hajdeger filozofiji postavqa zadatak da se istra`i bi}e ~ovjeka, a da se pri tom ne posmatra ~ovjek!17 I antropologija koja je
poku{ala da svoja istra`ivawa li{i svih metafizi~kih pretpostavki, ne vidi ~ovjeka izolovanog, ve} unutar postoje}eg kao
cjelinu i u skladu s odre|enim razumijevawem bi}a (npr. kao gospodara svijeta, koji samo sebe samog susre}e). Svaka filozofska,
tj. misle}a teorija o bi}u ~ovjeka, sama je po sebi teorija o bitku
postoje}eg. Svaka teorija o bi}u, ve} je sama po sebi teorija o bi}u
~ovjeka.18
Filozofska antropologija ukazala je na metafizi~ke zakqu~ke koji po~ivaju na [elerovom suprotstavqawu `ivota i
duha. Da li je Gelen, pri poku{aju da elimini{e te zakqu~ke,
stvarno izbjegao nu`nost da postavqaju}i pitawe o ~ovjeku obuhvati mnogo vi{e?19 Svakako je Gelen mogao da doka`e da u ~ovjeku
duh nije (kao {to je to [eler mislio) ne{to {to kao strano i
druga~ije ide kroz `ivot, da je ~ovjek {tavi{e oduvijek upu}en na
duh, da po prirodi posjeduje kulturu. Antropologija, kao {to ju je
utemeqio Gelen20, mogla je da prihvati najrazli~itije rezultate
16 Kant und das Problem der Metaphysik, 207.
17 Martin Heidegger, Gelassenheit, Pfullingen, 1959, 31 ff.
18 Martin Heidergger, Was heit Denken?, Tbingen, 1954, 73.
19 Kako on to programski postavqa, uporedi u Anthropologische
Forschung, 141f.
20 Arnold Gehlen, Der Mensch, seine Natur und seine Stellung in der Welt, Bonn,
1958.
409
OTO PEGELER
410
EGZISTENCIJALNA ANTROPOLOGIJA
OTO PEGELER
menog i izvornog hri{}anskog iskustva vremena i istorije. U svojim kasnijim razmi{qawima Hajdeger se poziva na jednu drugu
tradiciju: na rano gr~ko pjesni{tvo i mi{qewe, te na Helderlinov poku{aj da o`ivi teologiju gr~ke tragedije. Hajdeger sada
mo`e, po{to poku{ava da istra`i istoriju bitka, da formuli{e:
istorijski karakter jeste obiqe`je ~ovjeka, kojem pripadaju pjesnici Sofokle i Helderlin.23
Ali, za{to je predawe, u kojem smisao nalazi oslonac kada
poku{ava da na|e razlog za sva razmi{qawa bitka, s jedne strane
Aristotelovo pitawe bitka i hri{}anska usmjerenost na Kairos
i, s druge, istinsko pjesni~ko iskustvo Sofokla i Helderlina?
Za{to su niti vodiqe jednom praksa i savjest, pa zatim
umjetnost i pjesni{tvo? Za{to razlagawe pitawa o bitku ne po|e
kraqevskim putem etike (kao {to to poku{ava E. Levinas, oslawaju}i se na tradiciju Starog zavjeta)?24
Za{to misao ne mo`e voditi uvijek istostvorena priroda
(kao {to to npr. ~ini Oskar Beker, ne odri~u}i se tradicije, koja
je do{la do izra`aja u Lukrezu)?25
Za{to rad kao samoprodukcija ~ovjeka ne postane nit
vodiqa mi{qewa (kao u marksizmu, u koji J. P. poku{ava da vrati
egzistencijalizam)?26
Koliko daleko ide jedna nit, koliko daleko druga? Nema
sumwe da odabir niti vodiqe ima uticaja na razlagawe pitawa. I
na taj na~in ne obrazla`e se jednostrano samo obja{wewe pitawa
bitka regionalne ontologije. Rad tih regionalnih ontologija, na~in na koji se obra|uju ti fenomeni, tako|e uti~e na izlagawe pitawa bitka, po{to to izlagawe odabire relevantne fenomene iz
regionalno-ontolo{kih istra`ivawa (ili mora da tra`i upori{te u izvanfilozofskim, pjesni~kim, istinskim iskustvima).
23 Martin Heidegger, Hlderlins Hymnen (neobjavqeno predavawe iz
qetnog semestra 1942) ne mogu ovom prilikom da ulazim u detaqe, pa stoga
upu}ujem na moje djelo: Der Denkweg Martin Heideggers, Pfullingen, 1963, uporedi
prije svega sa 27 ff, 189 ff.
24 Emmanuel Levinas, Totalit et Infini, Den Haag, 1961.
25 Vidi pod 9.
26 Jean-Paul Sartre, Critique de la raison dialectique, T.I. Paris, 1960.
412
EGZISTENCIJALNA ANTROPOLOGIJA
413
OTO PEGELER
414
EGZISTENCIJALNA ANTROPOLOGIJA
415