Filipovic, V., Kantova »Kritika cistog uma« — danas, GPF 1 (1) 37 — 57 (1983) 37 Kantova »Kritika cistog uma« danas Povodom nedavne (1981) dvjestagodignjice prvoga izdanja. Vladimir Filipovié Odjel za povijest filozolije UDK 058-19 Centra za povijesne znanosti Primljeno: Sveucilista u Zagrebu 2. lipnja 1983. Nedavno se navréilo 200 godina otkad je prvi put objavljena Kantova Kritika cistog uma (1781), klasiéno djelo svjetske filo- zofske misli koje ulazi u red onih fundamentalnih djela bez kojih se poslije njih ne moze kriticki filozofirati, ako bi se to pokusalo mimo njih. To znaju poznavaoci filozofije, pa i oni koji se Kantu suprotstavljaju. Svjetska filozofska baStina prezentirana je s neizmjerno mno- go zna¢ajnih djela koja su uklopljena u neizdvojiv dijalekticki niz, jer nijedno nije bez svog izvorista i svog utjecaja, kako je to u svojoj Povijesti filozofije pokazao Hegel. No treba ih ipak po znaéenju svrstati na tri stupnja povijesno-vrijednosnog poretka: a) Jedno su ona djela koja su zivjela u svome vremenu i pro- storu pa imaju tek povijesno zna¢enje za razumijevanje svoga doba i svoje sredine. Ona su odraz punine Zivota svoje tadaSnji- ce. Po njima to doba i sredina dobiva svoju specifi¢nu kulturno- povijesnu oznaku. To vrijeme je po tim djelima u povijesti kultu- re ono &to jest, a ta djela ¢ine razumljivu kariku u doti¢nom povijesnom razdoblju. b) Drugo su ona djela bez kojih je neki povijesno-revolucion- arni skok razvoja svjetske filozofske misli nerazumljiv. Ona zna- ée opcenito otvaranje nekih posve novih horizonata, obiljezavaju o€it prijelom s proglos¢u i poéetak novog misaonog puta. Ta suFilipovi¢, V., Kantova »Kritika éistog uma« — danas, GPF 1 (1) 37 — 57 (1983) 38 djela prekretnica u dijalekti¢ékom kontinuitetu kao izvori8ta pos- ve novih vidika pri Cemu opéenito obogacuju filozofsku misao. No, ona se poslije utapljaju i gube u cjelini zivijenja filozofske misli. Ukljuuju se u cjelinu, ali vise ne Zive samostalno. c) Treée su pak ona djela koja uz prvotne dvije oznake ostaju u cjelini zauvijek aktualno prisutna u svakom buducem filozofs- kom stvarala8tvu, jer bez po njima postavljenih pitanja nema ra- zumijevanja bogatstva i opstojnosti svake buducée filozofske mis- li. Ona Zive u svojoj prisutnoj osobitosti ukljucena u Zivot svake filozofije koja slijedi iza njih. Ulaze u povijest kao neotklonljiv dio svakog buduceg filozofiranja. Medu takva (c) se djela bez sumnje uvrstava i Kantova Kritika ¢cistog uma jer bez njena poznavanja ne moze se voditi nijedan fi- lozofski dijalog koji slijedi poslije nje, slagao se s njom ili ne. Po Kantovoj su filozofiji postavljena pitanja neotklonljiva za svako postkantovsko filozofiranje. Djela poput ovog Kantovog dobivaju oznaku klasiénosti po neizostavnosti svoga ostanka u nastavku svjetskog filozofiranja. To su djela koja ostvaruju trajni faktor sveopceg evropskog filo- zofiranja, koje je uvijek nastavak njihovih neotklonljivih proble- ma. Takva su djela prije Kanta npr. ona iz davne proélosti, a bez kojih se ne moze voditi nijedan ozbiljni filozofski dijalog ni da- nas. Bez poznavanja Platona i Aristotela nema ni suvremene filo- zofije, jer su oni svagda prisutni kao osnove u evropskom filozo- firanju. Iza njih — tih suprotstavljenih obretnika evropske filo- zofske misli — necemo ni danas razumjeti nikakva ni najnovija ni najrevolucionarnija kretanja svjetske filozofske misli. Ona predstavijaju kamene temeljce svih okretnica evropskoga, a po tome i svjetskoga filozofiranja, jer su po njima postavljena pita- nja kao otvoreni problemi neotklonljivi temelji u svakom budu- éem filozofiranju. Kant ulazi u malobrojni niz onih koji postaju i ostaju opéi svjetski klasici filozofije. Tu ¢injenicu ne bi mogao negirati nije- dan poznavalac povijesti filozofije. Za Kanta je Martin Heidegger u svojim predavanjima (1927/28) 0 Kritici cistog uma (»Fenomenoloska interpretaci: Kantove Kritike cistog uma, Frankfurt 1977) napisao ovo: » Kriti- kom istog uma stavljena je u jedno novo svjetlo prethodna filo- zofija sve od Antike, a za buduénost je ona zapocinjanje jedne nove problematike«. Heidegger u svojim izvodenjima na 436 stranica pokazuje neotklonljivost Kantovih problema iz suvre- menog nacina filozofiranja, u koje, dakako, ulazi i njegovo. Ta on je nekoliko svojih knjiga posvetio samo izvodenju Kantovih filo-Filipovié, V., Kantova »Kritika cistog uma« — danas, GPF 1 (1) 37 — 57 (1983) 39 zofskih misli (Kant i problem metafizike, Kantova teza o bitku, Pitanje o stvari, Uz Kantovo ucenje o transcendentalnim aksio- mima i dr.). Schelling je davno prije Heideggera 1804. godine u Franackim ucenjaékim novinama napisao, da ¢ée »slika Kantova duha u svojoj posve zatvorenoj jedinstvenosti sjati u cijeloj bu- duénosti filozofskoga svijeta.« — Jaspers je pak u suvremengj iz- vanrednoj monografiji o Kantu postavio ovu tezu: »Kantov je ko- rak jedinstven u svjetskoj povijesti filozofije. Iza Platona nije udinjen nijedan korak na Zapadu, koji bi u oporoj atmosferi mi8- ljenja u¢inio tako prekretni¢ke posljedice.« Ne samo ove Schellingove, Heideggerove i Jaspersove teze ne- go i sveukupna povijest svjetske filozofije svrstava ovo Kantovo djelo medu najznaéajnija djela svjetske filozofske baStine. Povjesni¢ar filozofije Kuno Fischer naziva djelo prekretnicom na razvojnom putu svjetske filozofije. Djelo nije ocijenjeno samo u ograniéenosti njenoga filozofijskoga znaéenja, nego kao posto- jana i neiscrpna norma u razvoju znanstvenoga miljenja uopée. Uz tu Ginjenicu namece nam se pitanje u Gemu je to njegovo trajno znacéenje u razvoju svjetske filozofske misli i konaéno: u éemu je aktualnost njegove problematike danas? Sam naslov djela Kritika Gistog uma sadrzi njen dvoznaéni za- datak. To je kritika koju o ljudskom znanju provodi éisti um (gen. subjectivus) ali i kritika kojom se ¢isti um dovodi u krit ko razmatranje (gen. objectivus). Kritikom se ispituju nacini znanstvenog spoznavanja, a time u isti mah omjeravaju moci Ijudskoga uma, a to su pitanja na koja ne odgovara tradicionalna filozofija, koja se ba’ zbog toga zaplitala u kontradikcije speku- lativnih prepiranja. A Kantovo pitanje u tome predstavlja revolu- cionarni akt miSljenja bez kojega — Sto je ocito — ni suvremena znanstvena ni filozofska misao ne mogu opstojati. Kant Zivi u doba evropskog prosvijetiteljstva, kojega je i sam aktivni sudionik sve do vremena kad to u svojoj kritiékoj fazi lozofije prevladava i po emu poéinje u Njemackoj novo kultur- no razdoblje po Kantu okarakteriziranog kriticizma. Sam je Kant sjajno okarakterizirao prosvjetiteljstvo ovim rije- éima: »Prosvjetiteljstvo predstavlja izlazak Covjeka iz njegove sa- moskrivljene nepunoljetnosti. Nepunoljetnost znaci nemo- gucnost sluziti se bez tudeg vodstva sam svojim razumom. Ta jeFilipovi¢, V., Kantova »Kritika cistog uma« — danas, GPF | (1) 37 — 57 (1983) 40 nepunoljetnost samoskrivljena, jer njen uzrok nije u nedostatku razuma nego u nedostatku odluénosti i hrabrosti, da se netko njime sluzi bez vodstva nekoga drugoga. Sapere aude! Imati hra- brosti sluziti se vlastitim razumom jest izborna teza prosvjeti- teljstva. Lijenost i kukavigluk su uzroci tome Sto mnogi Ijudi na- kon Sto su prirodu odavna oslobodili tudega vodstva ipak cjelo- Zivotno rado ostaju nepunoljetni i zaSto biva drugima tako lako da im se nametnu za staratelje. Tako je komotno biti nepunolje- tan.« Zar ova toéna oznaka uzroénosti neprosvijecenosti ne ukazuje jasno da jo8 do danas velik dio éovjeéanstva nije uSao u fazu prosvjetiteljstva? No upravo ta tema razuma i uma ostaje temeljni problem Kantovih razmi8ljanja i kriti¢kih ocjena. U prosvjetiteljstvu ot- krivena moé slobodne ljudske spoznaje zadaje pitanje o mo- gucnostima i granicama te slobode, a od tog se pitanja otvaraju horizonti Kantovih kritiékih refleksija, koje ogranicuju pitanje ljudske slobode na prirodnu ogranigenost njegova bi¢a. Ta skri- vena pitanja otkrio je upravo Kant i pomogao pomocu svojih ot- krica na njih odgovoriti. Kantov stav prema sveukupnoj tisuculjetnoj evropskoj filozo- fiji, koja se izrazavala — kako ju je okarakterizirao Kant — ili u dogmatiékoj metafizici ili u tek povremenom antimetafizi¢kom skepticizmu koji takoder zavrSava svojim negativisti¢kim dog- matizmom, bio je kriti¢ki obra¢un s cijelom tradicijom koja je izrasla iz prirodne potrebe éovjeka s upitnostima metafizi¢ke prirode. Tu pak prirodnu potrebu Govjeka izlozio je Kant u prvoj reéenici svoje Kritike koja ¢e biti citirana poslije. Kantu je naime pojam filozofije i metafizike identiéan, a njeni problemi predstavljaju temeljna i prirodna te time neotklonljiva pitanja ljudske svijesti, a potom i dozivljajnosti svijeta uopée. Taj inaée najoStriji kriticar sveukupne tradicionalne metafizike nije negirao potrebu njenoga opstanka ni njen smisao, veé je trazio ba suprotno od toga: moguénost njene znanstvene utemeljeno- sti. Negirao je monopol svih njenih dotadagnjih skola, ali ne nje- no izvorigste u sveobuhvatnom »interesu Covjeka« za otkri¢em svijeta u njegovu totalitetu, u cjelovitosti, koja nije Covjeku izvor- no, iskustveno dana, ali je spoznajnoj ljudskoj mo¢i nezaobi- lazno zadana. Kritikom cistog uma nije tradiciji suprotstavljena jedna gotova nova metafizika, ali u neminovnoj potrebi nje same Kant tom Kritikom pige »traktat o metodi« koji bi morao postati i ostati kriti¢ki uvod za svaku buducu metafiziku — 2 peredbeno time i znanost uop¢e — po kojem su postavljena mogu¢nosti me- tafizike prvi put posve nova i radikalno odluéna pitanja. To suFilipovi¢, V., Kantova »Kritika cistog uma« — danas, GPF | (1) 37 —57 (1983) 41 pak pitanja o uvjetima i mogucnostima spoznaje sveukupnosti u okviru znanosti, koju ostvaruje filozofija koja se u toj tematici dosad kretala neznanstvenim stazama. Posve je jasno da veé po samgj velicini zadatka ovo Kantovo djelo ne moze postati ni u kojem obliku ni popularno ni lako ra- zumljivo. Djelo treba éitati u cjelini, studirati, treba — to kaze Heidegger — na njemu »uéiti filozofirati,« jer ce sve upute i ko- mentari nepovezani s cjelinom teksta ostati bez punog znaéenja. Pri tom treba imati na umu da filozofirati znaéi prevladati naiv- no-popularni na¢in mi8ljenja kritiénijim i dosljednijim. Samo djelo veé po izlasku nije bilo adekvatno shvaceno od Kantovih suvremenika, pa je Kant morao naskoro napisati ra- zumljiviju interpretaciju njena sadrzaja djelom Prolegomena za svaku buducu metafiziku, (koje je u hrvatskom prijevodu izdala Matica hrvatska 1953) a gdje za Kritiku pise i ovo: »Ovaj rad je tezak i trazi odluénog ¢itaoca, da se pomalo misaono uZivljava u sistem jer nista nije postavljeno kao osnovica izuzevsi um i tako, bez da se upiremo u bilo kakvu Ginjenicu, trazimo spoznaju razviti iz njenih izvornih klica«. U predgovoru drugom izdanju Kritike (— napisanom 6 godina nakon prvog izdanja! — ) Kant pise: » Kritika cistog uma ne moze nikad postati popularna, no nije ni potrebno da to bude«. Kant koji éesto s pravom istiée da je filozofija — a to kod njega zna¢i metafizika — prirodna potreba éovjeka, ipak jasno upozo- rava, da ju je nemoguce populazirati, iako nije napisana za uski krug profesora nego za cijeli svijet, ali za onaj koji hoe da misli. Povjesni¢éar filozofije Kuno Fischer ocjenjuje Kantovu Kritiku cistog uma »jednim od najtezih i najzrelijih djela u povijesti filo- zofije, koje je pokrenulo borbu ideja kroz stoljeca«. Nuzno je ta- ko tome djelu priéi ozbiljnim studijem. Ono se mora u pojedino- sti promisliti da bi se moglo u cjelini razumjeti. Kad se povodom 200-godisnjice prvog izdanja Kantove Kritike cistog uma sastao u Mainzu (4. — 8. IV 1981.) peti internacionalni »Kant-kongres« — na kojem su bili prisutni filozofi iz 36 zemalja svijeta, procitano je ukupno 143 referata, a javilo se nekoliko.sto- tina diskutanata — bio je to jasan dokaz da Kant kao svesvjetski mislilac zivi u aktualnosti svoje tematike danas mnogo vise ne- goli u doba, kad je Kritika izaSla (1781) te prvim izlaskom zbuni-Filipovic, V., Kantova »Kritika ¢istog uma« — danas, GPF 1 (1) 37 —57 (1983) 42 la shvaéanja tada izlozenoj tematici nedoraslih Zivucih mislilaca. Danas ona vise ne zbunjuje, ali zivo uzbuduje problematiku sve- opéeg filozofiranja. Ona je ziva éak i u svakom svakodnevnom fi- lozofskom raspravljanju. Uz ovaj glavni svjetski kongres u Main- zu odriali su se iste godine o Kritici i internacionalni kongresi i u Americi i u Sovjetskom Savezu, pa Gak i u Kini. U referatima na kongresu i nije bilo rije¢i o Kritici kao muze- alnom tek povijesno znaéajnom djelu, nego prvenstveno o njego- vu znaéenju danas za evropsko i svesvjetsko filozofiranje uopée. Kantova je misao u tim referatima bila neotklonljivo povezana sa svim danas aktualnim pitanjima filozofije u kontekstu s ute- meljenjem tih problema u »Kritici«. Bilo je govora o na¢inu suv- remenog filozofiranja, koje je bezuvjetno povezano s Kantovim idejama. Tako nema ni struje ni Skole ni problema suvremene fi- lozofije, koji ne bi bili u bilo kojoj mjeri povezani s Kantom. Ne- ma danas doduée iskljucivo Kantovih nastavljaéa, ali ima izvan- rednih poznavalaca i komentatora Kantove filozofije. Danas vise ne zive »novokantovske Skole«, koje su u dva ek- stenzivna smjera (badenska i napose marbur%ka) intenzivno dje- lovale u filozofskom zivotu druge polovice progloga i potecima nagega stoljeéa, koje su cjclokupnu Kantovu djelu dale iskljucivo znaéenje gnoseologije. Cijelu su Kantovu filozofiju — napose marburgovci — pogre&no uZe interpretirali kao spoznajnu teori- ju matematickih prirodnih znanosti. »Samo miiljenje moze odrediti, $to moze vaziti kao bitak«. »Priroda je samo ono Sto formuliraju prirodne znanosti«. Ta filozofska misao novokanto- vaca iskljuéuje Kantov pojam »stvari o sebi«, a Sto u biti pred- stavlja nesporazum s Kantom, premda su se oni tada smatrali autentiénim tuma¢cima temeljnog Kantovog uéenja. Novokantov- ci su ipak bili vise znanstvenici jedne specijalne znanosti negoli filozofi univerzalnog znaéenja. Iako po Zelji kantovci oni su bili pozitivisti u Kantovu vidokrugu, a postavljali su pitanja gnose- ologije nasuprot tadaSnjoj neoidealisti¢koj ontologiji. Danas vise nema ni sli¢nih interpreta Kanta, koji bi poput Fichtea, Schellinga ili Hegela izvodili svoje spekulativno-ontolos- ke sisteme nastavljajuci toboze Kanta, a negirajuci pri tom Kan- tovu tezu o nespoznatljivosti transcendentnosti te svode¢i gnose- olosku ljudsku kreativnost na ontoloski identitet svijesti i svije- ta, 8to je zapoéelo kad je Fichte ograniéen ljudski um protuma- éio kao apsolutno »Ja«, a time zapoéeo tezu o identitetu svijesti i svijeta iz kojega je izvedena ideja sveukupnog idealiteta zbilje. Prema tome, danas nema ni antiteza, koje se iako u razli¢no- sti, nazivaju »klasiénim njemackim idealizmom«, a kojih osnov-Filipovié, V., Kantova »Kritika ¢istog uma« — danas, GPF | (1) 37 — 57 (1983) 43 ne ideje ne izlaze dosljedno s Kantovih polazi8ta, iako sami sebe smatraju Kantovim nastavljacima, koji su transcendentalnu filo- zofiju kriti¢ki dosljedno domislili. Tu se radi kao i kod novokan- tovaca o gubljenju iz vida svojevrsnosti Kantova pitanja i o veza- nosti koju je Kantova metoda u sebi nosila. Oni su napustili Kantovo osnovno drzanje na ograniéenost ljudske svijesti. Oba su ta smjera kao tobo%nji Kantovi nastavlja¢i, otpala od njega zbog nerazumijevanja njegova osnevnog stava. I Jaspers i Heidegger dre da i idealizam i novokantizam promasuju Kanta s njemu stranog shvaéanja . Obje su struje iako usmjerene duhom Kantove filozofije krivi putokazi za razumije- vanje njegovih osnovnih ideja. No bila su postavljena i kod no- vokantovaca i kod novoidealista svagda pitanja tko je pravi tu- maé ili dopunjaé Kantove misli. Sligna polazi8ta filozofi u Kantu danas vise ne traze i nema Kantovih nastavljaéa u smislu novo- kantovaca ili idealisti¢ke filozofije identiteta. Danas kad mislimo u duhu povijesti filozofije nema u zivom fi- lozofiranju ni novoplatonika ni novoaristotelovaca koji su se borbeno ofitovali u filozofiji renesanse, a ipak ne bismo mogli re¢i da se danas filozofira bez prisutnosti i Platona i Aristotela. Tako s istom sigurno’¢u mozemo tvrditi da se o 20. stoljecu ne moie filozofirati bez prisutnosti Kantovih problema, bez upitno- sti koju je on postavio sveopéoj filozofskoj refleksiji. Tko bi to danas mogao ustvrditi ne bi imao nikakve veze s ozbiljnim filozofiranjem uopée. Cak i protivnici Kanta — a to su ponajvise oni koji ga nisu razumjeli — ne mogu danas mimoi¢i njegov problematski aktualitet. Kantova je misao opéenitija, progirenija i sama po sebi razumljivija nego ikad do sada. Ona zivi u filozofiranju naSega vremena s uzbudljivom suvremenom aktualno¢u i povezana je sa sveukupnim filozofiranjem nagega stoljeéa. Dakako, u drukéijem traZenju nego &to su to éinili neoi- dealisti i neokantovci neposredno poslije njega. Ovaj 5. Kant-kongres izvrSavao je upravo onaj zadatak, koji je prije 200 godina u zavrsnim reéenicama Kritike cistog uma sam Kant ovako izrazio: »Kriti¢ki je put jedino jos otvoren. Ako je Gi- talac imao volje i strpljivosti da taj put. u mome druStvu prijede, neka sada on sudi ne bi li se jos prije svrSetka ovoga stoljeéa, ako on ima volje svoje pridonijeti tome da se od staze napravi carska cesta, moglo posti¢i ono Sto mnoga stoljeca nisu bila ka- dra izvrsiti: Naime, da se ljudski um u onome Sto ga je u svako doba zabavljalo, njegovu Zudnju za znanjem, ali dosad uzalud, dovede do potpunog zadovoljenja«.Filipovic, V., Kantova »Kritika cistog uma« — danas, GPF | (1) 37 —57 (1983) 44 Nije se ta Kantova nada tada u 18. stoljecu ispunila, jer ono stoljeée nije bilo doraslo da shvati dubinu njegove revolucionar- ne misli, da razumije njegova filozofska pitanja, da razumije tu radikalnu svojevrsnost filozofske refleksije, ali su idu¢a dva sto- ljeéa jasno pokazala, da se posvuda pokuSalo prijeci sa sigurne polazne »staze« na proSirenje iste tematike, na Sirinu nove »cars- ke ceste«. Razvoj filozofske misli iza Kanta i nije bilo drugo nego primjenjivanje i proSirivanje Odgovora na po njemu postavljena filozofska pitanja pa mnogi povjesniéari filozofije to dvjestago- dignje razdoblje i nazivaju s pravom »postkantovska filozofija« ne misle¢i pri tom na vremensko odredenje nego na tematiku te filozofije. Kantova je filozofska misao ona koju vrijeme nije mo- glo smanjiti u njenom znaéenju nego je sve vise produbljuje. Od zapocete »staze« krenula je na ovom kongresu kriti¢ka filozofska misao na »carsku cestu« na kojoj je ujedinila sve smjerove suvre- mene filozofije, pa su iza sekcija analize pojedinih dijelova Kriti- kena tom kongresu obradena njena poglavlja sve od marskizma, analiticke filozofije, teorije znanosti i fizike pa do eti¢kih, politic- kih dru&tvenih aspekata, a ukazuju¢i kako je Kantova misao ziva i djelotvorna na svim podruéjima gdje se danas filozofira. lako je Kritika Gistog uma napisana iskljucivo za struénjake, pa nece ni samo djelo ni u buducnosti ste¢ci izvanstruénu popul- arnost, Sto i sam Kant, kako spomenusmo, tvrdi da nije ni po- trebno, njene su osnovne ideje ule u zajedni¢ku znanstvenu i kulturnu svijest, pa su prema tome napisane za sve ljude, koji su suglasni sa Sokratom, da neistrazenim Zivotom nije vrijedno Ziv- jeti. Mimo Kanta se, poslije Kanta, ako se misli filozofski, ne moze misliti, pa i kad se s njegovim odgovorima u potpunosti ne slaze, jer se njegova filozofska pitanja ne mogu mimoiCi. Ona sa- Ginjavaju slozaj koji ulazi u osnovne interese Covjeka uopée, a ni- su refleksija za uski krug filozofa ili tek znanstvenika nego za éovjeka uopée. Pitanje koliko ljudska svijest sa svojim sposobnostima omogu- éava njegovu spoznaju svijeta ne moze poslije Kanta biti mimo- ideno ni u jednoj osnovnoj filozofskoj refleksiji, a jednako tako ni u svem kritickom izvanfilozofskom znanstvenom miéljenju uopée, a éak ni u svakodnevnim makar i sakrivenim pretpostav- kama ljudskoga razmi8ljanja, ako su doista razmiSljanja. Sigurno je da ako se hoée neSto spoznati, da bi trebalo prije biti jasno od- govoreno na pitanje da li mi uop¢e mozZemo neSto spoznati i ka- ko. Ni gréka, ni srednjovjekovna, ni novija filozofija do Kanta, a ni znanosti uopée se ne bave tim oblikom pitanja moguénosti spoznaje. Pita se tek eventualno kako je moguéa zabluda. Medu- tim, da se uopée govori o zabludi i spoznaji potrebna je za to svi-Filipovié, V., Kantova »Kritika cistog uma« — danas, GPF 1 (1) 37 —57 (1983) 45 jest koja mora biti svakako u tu svrhu upitana, te je tako Kant svuda prisutan i to vise danas nego jucer. Kant s pravom sam u drugom Uvodu u Kritiku izlaze da se ne radi o nekoj staroj ili novoj Skoli filozofije nego o ljudskim inter- esima uopée. Radi se o pitanjima Sto je Covjek, Sto moze znati, Sto treba da Gini i Cemu se moze nadati? Ta pitanja postavlja Kant ve¢ i u svojim predavanjima u logici. U Kri ‘istog uma Kant odgovara na ovo prvo pitanje »kako i Sto ¢ovjek moze znati«. Kritiku cistog uma Heidegger s pravom naziva »kritikom teoretskog uma«, i to naSega ograniéenog, Jjudskog, a ne nekog nedefiniranog apsolutnog uma. Na druga dva pitanja Kant odgovara u druge dvije kritike (Kri- tika praktic¢kog uma i Kritika rasudne moci) koje nisu nista ma- nje filozofski zna¢ajne za cjelinu Kantove misli. No mi Gemo se u ovom izlaganju ograniciti na prvo pitanje, na tematiku Cistog uma, iako se tek iza analize svih triju kritika moze dobiti odgo- vor na pitanje Sto je covjek, a preko njega i Sto je filozofija. IV Filozof H. G. Gadamer, danas svakako najznaéajniji filozofski mislilac Njemacke posudio je za naslov svoga predavanja o Kan- tu jednu Goetheovu ocjenu o Napoleonovoj bitki kod Valmyja, koju prigodice spominje i naS Mato$, a koja glasi: »Odavde i da- nas zapocinje jedna nova epoha svjetske povijesti«. Gadamer s pravom oznacuje Kanta za¢etnikom nove epohe najnovije povije- sti filozofije po kojoj neki povjesniéari evropsku povijest filozofi- je dijele na dva razdoblja: dokantovsko i poslijekantovsko. Kant je i sam bio uvjeren u revolucionarno znaéenje svoje filo- zofske misli kojom je kriticki odrekao vrijednost cjelokupnoj do- tada8njoj metafizici, a to ée re¢i tradicionalnoj filozofiji uopée, pa ga je zbog toga i njegov prijatelj Mendelsson nazvao s pravom »sverazaracem« (»Alleszermalmer«). Sam pak Kant nazvao je svoj filozofski sistem kopernikanskim obratom daju¢i mu time oznaku revolucionarnog preokreta. Kopernik je bio oborio cjelo- kupnu dotadagnju geocentri¢ku koncepciju kozmosa i time otvo- rio vidike posve novom makrokozmi¢kom gledanju, a uz to i po- stavio osnovnu spoznajnoteorijsku tezu, koja odriée sigurnost izvorista spoznaje u naivnorealisti¢kom iskustvu, u Gemu je i po- laziSte Kantove refleksije. Kant s pravom smatra da je on sa svo-Filipovic, V., Kantova »Kritika cistog uma« — danas, GPF | (1) 37 —57 (1983) 46 jim novim gnoseoloskim i dosljedno ontoloskim pitanjem ucinio revolucionarni obrat prema cjelokupnom dotadasnjem nacinu fi- lozofiranja. Prema njemu »kopernikanski« znaéi obratno od do- tadaSnjeg tumaéenja, po kojem se svijest kretala oko predmeta, a sada se predmeti svijeta spoznaju i ostvaruju po apriornim mo- gucnostima ljudske svijesti. »Predmeti se moraju upravljati pre- ma moguénostima nage spoznaje« (Kant). Na taj na¢in nije se pi- talo ni u jednom razdoblju dvomilenijskog razvoja povijesne fi- lozofske misli o ulozi svijesti u spoznaji svijeta. A to je ipak temeljno pitanje ljudskoga misljenja, pitanje gdje su izvori i gra- nice i prema tome moguénosti ljudske spoznajne mo¢i. No prije nego Sto prilazi tom novom ali osnovnom pitanju ljudskoga filozofiranja Kant postavlja tezu o neminovnosti filo- zofiranja. Predgovor prvom izdanju Kritike Kant zapoéinje rijeci- ma: »Ljudski um imade osobitu sudbinu u jednoj vrsti svojih spoznaja, gdje ga uznemiruju pitanja koja on ne moze odbiti, jer su mu zadana samom prirodom uma, no on ipak ne moze na njih odgovoriti, jer nadilaze svaku moé ljudskoga uma. U ovu neprili- ku dolazi bez svoje krivice. On potinje s naéelima, kojih je prim- jena u toku iskustva neizbjezna i ovim iskustvom ujedno dovolj- no potvrdena. S njima se on (kao Sto to i njegova priroda dovodi sa sobom) dize sve viSe, do udaljenijih uvjeta. Ali kako on opaza da na taj nacin njegov posao svagda mora ostati nedovréen, jer pitanja nikad ne prestaju, to um vidi da je prinuden da se utekne naéelima koja prekoraéuju svaku mogucu iskustvenu primjenu, a pritinjaju se ipak tako nesumnjivima da se i obiéni ljudski um slaze s njima. No na taj se na¢in baca u tamu i proturjegja, po ko- jima doduse moje zakljuciti da negdje moraju u osnovi lezati skrivene zablude, ali ih ne moée otkriti, jer nacela kojima se sluzi ne priznaju vise probni kamen iskustva s obzirom na to da prelaze granice svega iskustva. Popri8te ovih beskonaénih pre- pirki zove se metafizika«. S ovim uvodnim rijecima u prvom Predgovoru Kritike Kant jasno utvrduje dvije cinjenice: a) da je Covjek kao svjesno razum- no i umno biée neminovno prisiljen da odgovara na pitanja filo- zofije, a da to b) sredstvima svojih opéezivotnih iskustvenih, naivnorealistiékih na¢ina gledanja ne moze ostvarivati, jer ta ograniéena sredstva, u praksi efikasna, nisu adekvatna za obra- du filozofskih pitanja u istoti njihove primjenljivosti. U Kritici Kant otkriva upravo izvore tih »skrivenih zabluda« iz kojih izvi- ru »proturjecnosti«, a radi se o neadekvatnosti primjene ljudske ogranigene misaone iskustvene metode na neiskustveno podruc- je, koje obraduje tradicionalna metafizika. »Skrivene zablude« izazivaju strah koji Kantova metoda ho¢ée otkloniti, pa je postav-Filipovié, V., Kantova »Kritika ¢istog uma« — danas, GPF 1 (1) 37 — 57 (1983) 47 ljen problem prvenstveno u okviru zabluda, a onda spoznaje isti- ne. Kant je predvidao u nastavku toga izlaganja nadolazece raspo- lozenje »indiferentizma kao majke kaosa i no¢i« koje ée slijediti kao posljedica novih empiristiékih vidika i iz njih izvedenih skep- ticizama koji su tako karakteristiéni za naSe doba. Kant kritizira dogmatizam tradicionalne filozofije, ali nije slutio da ¢e se nje- mu sporadiéno suprotstavljena teza skepticizma u nage doba ta- ko nagiroko razviti. A ona se u nase doba — doduie vise u svojoj ignorantskoj neinformiranosti nego naivnokriti¢koj domi8ljeno- sti — suprotstavlja pitanjima filozofije, odnosno njene funda- mentalne discipline — metafizike, bez koje filozofija i ne moze biti filozofija, no njoj nedostaje u njenoj tradicionalnoj formi do- kazna snaga. Kant je dao metafizici jedno drugo znaéenje. On je postupak metafizike posve izmijenio u »potpuno revolucionar- noj formi«, a cijéla Kritika i nije drugo nego traktat o metodi, a ne sistem znanosti same, koji treba da bude Prolegomena za sva- ku buducu metafiziku — kako je nazvao svoj »komentar« Kritici odnosno propedeutiku metafizike i siguran put prema njenoj znanstvenosti. Medutim, danas se umjesto nje ostvaruje nadom- jestak za nju u oblicima prekora¢ivanja granica pojedinih znano- sti, koje se nazivaju: fizikalizam, biologizam, psihologizam, so- ciologizam, grupni subjektivizam i sl., a predstavljaju nekriti¢ka izvodenja iz znanstvenih teza prelazeci, prekora¢uju¢i pojedina osebujna kriti¢ka istrazivanja ili u »>kaosu no¢i« osporavaju uop- ée vrijednost filozofije kao da je ona naivni ukras, a ne upitna nuZda ljudske svijesti koja izvire iz njegova prirodenog svojstva. Kako bi naSao izlaz iz povijesno naslijedene dogmatsko-skep- ticke alternative dotadagnje filozofije, Kant trazi kljué za njeno rjeSenje i to— kako sam kaze — u: »spoznaji samoga sebec. Prvi se put u povijesti filozofske refleksije javlja temeljno pitanje o ljudskoj svijesti kao odluénoj, ograniéenoj, iako svjesnoj zazbilj- nosti svoje vrste no bez & svojstava i nema moguénosti doziv- ljaja svijeta. Radi se 0 svojevrsnom spoznajnom instrumentu, koji treba objasniti, a to je tema Kritike cistog uma. Ona prvi put u povijesti milenijskog razvoja ljudske filozofske misli otkriva Ijudsku svijest kao zazbiljnost svoje vrste kroz koju se tek éovje- ku nadaje doiivljaj svijeta na njoj svojstven naéin. Ljudska svijest, pokazuje Kant, nije ni »tabula rasa«, neispisa- na ploéa na koju svijet tek utiskuje svoje utiske, koji se pasivno odrazavaju u zbilji adekvatnoj slici svijeta, niti je samostalno stvaralacko izvoriste, koje bez iskustva, po principu dovoljna razloga, po unutrasnjoj viziji, prekora¢ujuci (transcendirajuci) svu prisutnost empirijskoga svijeta proizvodi njegovu sliku. OvuFilipovi¢, V., Kantova »Kritika istog uma« — danas, GPF I (1) 37 —57 (1983) 48 alternativu ostvaruju: a) sve pasivisti¢ke teorije odraza (od naiv- nih do kriti¢ko-realistiékih) na jednoj ili b) spekulativno-kon- struktivisti¢ke teorije na drugoj strani. Kant u toj naslijedenoj ekskluzivnoj alternativi zauzima pomi- rujuce, toénije prevladavajuce stajaliste, jer istina nije dana niti u pasivnoj paslici svijeta ni u subjektivno stvorenoj konstrukciji svijeta, nego je u isti mah i jedno i drugo. Ljudska svijest moze doZivjeti svijet samo kao pojavu koja odgovara njenim moguéno- stima dofivljaja. Relativnost sveukupne zbiljske datosti uvjetova- na je ljudskim naéinima doiivljajnosti, koje éovjek u svijetu do- nosi po osnovnoj formaciji svoga ogranitenoga bi¢a. Taj sveu- kupni omoguéen dozivljaj zbilje je veé u prvoj fazi perceptivno- -kreativan, jer zbilja i dozivljaji zbilje nisu jedno te isto. Iskustvo zbilje ovisno je o iskustvenim moguénostima doiivljavanja. Zbiljska se opstojnost svijeta nadaje tek kao pojava. Svijest, dak- le, ne dozivljava svijet nego tek pojavu svijeta posredovanjem se- bi svojstvenih moguénosti doZivljaja, i to prvobitnog prostora i vremena. Tradicionalna filozofija odnosno metafizika — ako nije zastala u sumnji — nije se zadovoljavala Cinjenicom, da ¢ovjek spoznaje pojavu svijeta nego svijet kakav je u svojoj unutrasnjoj biti, pa se uz to i nije pitala kako éovjek dozivijava svijet nego kako svijet postoji o sebi, neovisno o mogu¢im ljudskim dozivljajima svije- ta. A da éovjek posjeduje moguénost da spoznaje svijet o sebi, kakav jest, nekriti¢na je pretpostavka svih filozofskih skola od naivnog do kritiékog realizma, od skolastike do marksizma, od spekulativnog idealizma do solipsizma. S takvim je tezama zapo- éela evropska filozofija, a u njenoj ju je povijesti prodrmao tek kadgod radikalni skepticizam, a u povijesti ljudske filozofske misli prvi ju je prekinuo Kant svojim kopernikanskim obratom pitanja. Svi su dotadagnji filozofski pravci filozofiranja u okviru fau- stovskoga pitanja: »Sto svijet u njegovoj srzi zajedno drzi«? (»Was die Welt im Innersten zusammen hiilt«), a. tek Kant upo- zorava, da se uopée ne radi o moguénosti ljudskoga uvida u skri- vene, nepristupaéne unutraSnjosti biti zbilje, nego 0 pojavnosti svijeta, koja je jedina ljudskoj svijesti dana i kao spoznajni pro- blem zadana. Osnovna je Kantova teza da ljudska svijest ne moze u kriti¢- kom gledanju prelaziti (transcendirati) pojavnost, a ta je misao sadrzana u Platonovom dvijetisucugodisnjem pronalazenju svije- ta ideja. Ideje ne otkrivamo ni po Platonu u pojavnosti nego tek u sjecanju otkrivene biti. Prelazenje u transcendentnost funda- mentalna je pogreska sveukupne tradicionalne filozofije i osnov-Filipovié, V., Kantova »Kritika cistog uma« — danas, GPF ! (1) 37 — 57 (1983) 49 no otkriée Kantova filozofiranja. Prelazeci iz lyudsko-iskustvenog u nadljudsko-vizionarsko trazenje na filozofijska pitanja bila je zabluda tisuéljeéa. To su pitanja: stvari o sebi te pitanja o ideja- ma vjecnosti, dugevnosti, boZanstvu i sl. Valja poéeti s poéetnim pitanjem o mogucnostima i svojstvima ogranigene, iskustvene a jedino zbiljske ljudske svijesti. Nije spoznaja u moguénosti otkrivanja stvarnosti o sebi (stvari o se- bi), nego u odgonetki zagonetke svijeta, koji se Covjeku u iskust- vu pojavljuje. A to je zadatak i znanosti i filozofije, da se iskust- vena datost i shvati i razumije, da se pojavnost spozna. Svijest nalazi sebe kao najvazniji predmet spoznajnog otkriéa, koja i po- javnost spoznaje tek preko sebe. Ona je sredi8te cijelog realiteta. Kant sveukupnoj pretpostavnoj tradiciji suprotstavlja tezu, da prije negoli se pokuga odgovoriti na pitanje o spoznaji ljudske predmetnosti treba kritiéki istraziti kakve mogucnosti za taj za- datak ljudska svijest u sebi nosi. S tim se pitanjem otvara u svjetskoj filozofiji jedno novo razdoblje. Pitanje iz kojega izvire stvaralastvo postkantovske filozofije je pitanje na koji na¢in, kojim sredstvima i mogu¢nostima éovjek spoznaje pojavnost svijeta. U postavljanju tog pitanja smisao je Kantova »kopernikanskog obrata«. Nije vise osnovno pitanje fi- lozofije Sto je zbilja, 8to su stvari, Sto je svijet, nego prvenstveno kako je moguéa spoznaja svijeta, spoznaja stvari, spoznaja zbilje, ukratko svijeta koji se pred nama pojavljuje. Pojavnost svijeta i u njoj dane predmetnosti svijesti omoguéene su po oblicima ljudske perceptivnosti (osjetilnosti) i razumnosti kao dva sloja jedne te iste svjestitosti Covjeka. Iskustvenom osjetilnogcu pred- meti su dani subjektu, pa ih subjekt po svojim ograni¢enim os- jetnim moguénostima prima (receptivitet svijesti), a po razum- nosti o njima kao predmetima misli (spontanitet svijesti). Midlje- nje izvire iz pojmovnosti u kojoj su temelj osnovni pojmovi (ka- tegorije) svijesti, po kojima postaje sveukupna pojavnost shvat- ljiva i razumljiva. U 5/6 Kritike raspravlja Kant 0 »transcendentalnoj nauci o elementima« kao empirijski nenastalim a konstitutivima sveop- ée dozivljene predmetnosti svijesti, koja se dijeli u transcenden- talnu estetiku (od gré. rijeci aisthesis = zornost) i transcendental- nu logiku (gré. logos = pojam). Aficiranjem svijesti koja po svo- jim stvaralaékim moguénostima reagira na poticaje svijeta, na- staju u spojnom ljudskom procesu prostorno-vremenski otkrive- ni osjetni podaci (receptivitet), koje u odredenju raznolike pred- metnosti konstituiraju pojmovi (spontanitet). Kant kaze: »Bez osjetnosti ne bi nam bio dan nijedan predmet, a bez razuma ne bi nijedan bio mi8ljen.« Tek u zajednici osjetnosti i razumnostiFilipovié, V., Kantova »Kritika cistog uma« — danas, GPF 1 (1) 37 — 57 (1983) 50 spoznaje se predmet. Kant je u pismu prijatelju Herzu navije- stio, da ¢e njegova Kritika biti rasprava »o granicama osjetilno- sti i uma«. U toj nerazdvojnoj kolaboraciji nastaju po ljudskim moguénostima svi spoznati predmeti. No kako su »zorovi bez pojmova slijepi, a pojmovi bez zorova prazni« to je jasno da u nerazdvojnoj povezanosti nastaje ono Sto se naziva spoznaja pojavnosti koja nosi sve karakteristike ljudske osebujnosti, ali i ograni¢enosti i konaénosti. Mi8ljenjem, koje predstavlja sinteti¢ku funkciju, kojom se odreduje predmetnost predmeta, nastaje ljudska spoznaja. Mi8- Ijenje se odvija u sudovima, pa je osnovno Kantovo pitanje: »Ka- ko su moguéi sintetitki sudovi apriori?«, a mogu¢i su sintezom kategorija s osjetno danom gradom spoznaje po kojoj se ta gra- da odreduje kao predmet. Zorovi se sudenjem dovode pod pojmove koji su apriori dani svijesti. Time Kantova logika prela- zi okvire formalne analitiéke logike i pretvara se u transcenden- talnu, sinteti¢ku a zapravo ontologku logiku. Ona tumaéi istinu kao suglasnost spoznaje i predmeta, koja ima objektivno va- zenje. I receptivni oblici svijesti (prostor i vrijeme) kao i oni spont- aniteta svijesti (kategorije) dani su Govjeku kao moguénosti is- kustva apriori, a to znadi da oblici u osjetnosti i pojmovi u mi- saonosti nisu sabrani iz iskustva. Oni su svojstveni stvaralackoj dinamici same svijesti. Oni su apriorni. »Razum ne crpi svoje za- kone (a priori) iz prirode, nego ih prirodi propisuje«, a priroda je »opstojnost stvari ukoliko je odredena op¢im zakonimax. (Prole- gomena 36 i 14). Sam taj (a priori) po Kantu svestrano upotreb- ljiv pojam ne znaéi drugo nego primarno »prije iskustva« prvot- no dane moguénosti svijesti, kao nuzni i op¢edani uvjeti (instru- menti) za spoznaju svijeta kojima nastaju oblici osjetnosti i pojmovi te tvore po Kantu nazvanu transcendentalnu svijest. Kant doslovno kaze: »Ja nazivam svaku spoznaju transcenden- talnom, koja se ne bavi predmetima nego naSom spoznajom predmeta ukoliko oni treba da budu apriori mogu¢i«. Transcen- dentalnim se nazivaju apriorno‘dani mogué¢i na¢ini spoznaje kao i refleksija 0 toj djelatnosti. Transcendentalna filozofija, kako Kant naziva svoju kriti¢ku filozofiju, i nije drugo nego istraziva- nje oblika osjetilnosti i razumskih pojmova (kategorija) koliko su apriorno u ljudskoj svijesti kao subjektu pripadaju¢i dani. Spoznaja svijeta je po tom stvaralastvo svijeta, fenomenalnog svijeta kao predmeta ljudskog stvaralaitva, pa i po Kantu ljuds- ka konaénost biva promjenljiva povjesnoSéu opstojnosti, a po kojoj suvremena filozofija oboga¢uje Kantov pojam apriorija.Filipovié, V., Kantova »Kritika éistog uma« — danas, GPF | (1) 37 —57 (1983) 51 Dakako, ograniéene ljudske moguénosti dozivljajnosti nikad ne- ¢e iscrpsti beskonaénost zbiljsko-pojavnih moguénosti. Covjek je tek po Kantu postao svjestan svoje ograni¢ene konaénosti, koju nikad neée moéi prekoratéiti, te ¢e svagda Zivjeti i sve dozivljavati u svojem svijetu, svijetu koji se po njem, po njegovim progirivan- im ali ipak njemu svojstvenim ograni¢enim mogucnostima po- javljuje. No uz to ¢e znati da ce mnoge komponente stvarnosti o sebi ostati nespoznate i nespoznatljive. Spoznajne ljudske moguéno- sti ne mogu i nikada ne¢e moéi transcendirati same sebe iako ce se permanentno obogacivati u pojedinostima svoga istrazivalast- va, sve pod novima zadacima. Pojam svestranog napretka znanosti nije Kantovim otkri¢ima i supozicijama nikad ograniéen, Nepoznato ¢e biti otkriveno i upoznato, ali svagda u ograniéenosti ljudskih spoznajnih mo- guénosti. Spoznaja ¢e svagda biti ograniéeno ljudska, a nikad ap- solutna. Pojam Kantove »stvari 0 sebi«, koji je izazvao tolike ra- sprave posebno sa stajalista naivnog realizma, a i novoidealiz- ma, nije nikakav misti¢an pojam, nego tek oznaka za isti objekt spoznaje kad se o njemu ho¢ée reflektirati sa stajalista mogu¢e bezgraniéne i beskonaéne, dakle apsolutne svijesti. Pojam »stva- ri o sebi« oznaéuje zbilju kako ona neovisno postoji od svake spoznajne mogu¢nosti kao apsolutni realitet, koji ljudska doziv- ljajnost svojim moguénostima ne iscrpljuje. To je ujedno i gra- ni¢ni pojam Kantove refleksije, a novoidealisti, napose Fichte, smatrali su taj pojam »dogmati¢kim ostatkom prevladane meta- fizike«, pa su ga i posve eliminirali. Naivni realisti i neoidealisti su iz toga izvodili oznaku agnosticizma, a izgubili su iz vida po Kantu tako jasno izlozenu ogranicenost ljudske svijesti i prema tome nespoznatljivost stvari o sebi. Nespoznatljivost neéega Sto se nikad ne moze u ljudskoj ograniéenosti dozivjeti. Veé za Kantova Zivota to je bio poticaj za nekrititke rasprave pa sam Kant u djelu Opus posthumum kaze: »Stvar o sebi (ens per se) nije neki drugi objekt nego jedan drugi odnos (respectus) predodzbe na isti objekt« (26). Kantov kriticizam ne suponira naivnu sveop¢éu pretpostavku da bi naga ljudska dozivljena po- javnost stvari nuZno iscrpla bogatstvo stvarnosti o sebi, a pogo- tovu kad su nam spoznate granice nage svjestitosti. Kriticizam kriti¢ki otkriva naSu ograniéenu svijest na mogucnost doZivljaja pojavnosti svijeta, a opet tu pojavnost ne smatra apsolutom kao sve naivno-empiristicke i spekulativne teorije spoznaje. Upravo u vezi s ovim problemom interesantna su bila na Kan- tovom kongresu izlaganja ruskog akademika Oisermana, koja su jasno pokazala da sovjetska interpretacija Kanta u osnovi KantaFilipovié, V., Kantova »Kritika distog uma« — danas, GPF 1 (1) 37 —57 (1983) 52 ne razumije. Valja doduSe napomenuti da se Marx nije ni na ko- jem mjestu temeljitije pozabavio razumijevanjem Kantove filo- zofije, iako je smatrao da mu je i Kant bio djelomiéno utitelj u fi- lozofiji. Sovjetski marksisti danas doduSe ne stoje vise na svom negdasnjem gnoseoloskom polazistu »teorije odraza«, koja je u jednom razdoblju i u nas Zivjela preko Rusa, pa Oiserman i kaze da je »nemoguée shvatiti spoznaju kao neposredno preslikavanje zbilje«, ali kad dolazi do tumaéenja Kantove »stvari o sebi« onda stoji pod utjecajem Lenjinove teze da je dijalekticki idealizam blize dijalektickom materijalizmu, negoli »stariji antidijalekti¢ki kontemplativni materijalizam«. Lenjin istiée i to da Kanta ne va- Va kritizirati na naéin Feuerbacha i Biichnera, koji ga takoder ni- su razumjeli, ali ipak smatra da Kantovo nauéanje tvrdi ne- spoznatljivost zbilje. Poznato je da je Lenjin, interpretirajuci He- gela na materijalisti¢ki naéin prihvatio i njegovu kritiku Kanta. Stojeci na stajalistu identitetne filozofije Hegel je morao Kanto- vu »stvar o sebi« proglasiti agnosticizmom, 8to sovjetski materi- jalizam u neskladu sa svojim osnovnim ontoloskim tezama bes- kritiéno prihvaca, pa Oiserman éak tvrdi, da Kant ne vidi nikak- vo zajednistvo spoznaje i prirode kao objektivnog realiteta, koji egzistira neovisno o spoznaji, 8to je u Kantovu smislu totalno ne- razumijevanje i zapravo besmislica. Oiserman i dalje iz toga izvo- di da Kantova filozofija trpi na »neizljetivom subjektivizmu« kao tezi o nespoznatljivosti svijeta, pa ni kao fenomena. U obliku Hegelove idealisti¢ko-panlogisti¢ke filozofije, filozofi- je identiteta, ocjena Kantove filozofije kao agnosticizma i sub- jektivizma treba razloziti smisao, ali prenesena na materijalistié- ko-marksisti¢ko gledi8te potpuno je neopravdana, sto nekriti¢ku sovjetsku filozofiju uopée nimalo ne uznemiruje. Kantov subjek- tivizam je interpretiran po toj filozofiji u smislu Leibnizova mo- nadoloskog subjektivizma, koji nikad ne dohvaéa izvanjski svi- jet. Sve se krece u unutragnjosti subjektivne zatvorenosti, po kojoj je mi8ljenje sved tek jasna ili manje jasna introspekcija. U tom smislu interpretira Kanta sovjetski marksizam — a ne samo Oiserman — Sto svjedoéi o njegovom nerazumijevanju. O¢ito je da je ruski marksizam posudio ocjenu Kanta iz spekulativnog idealizma ne uskladivsi je sa supozicijom svoga naivnoga realiz- ma. U toj suvremenoj ruskoj filozofiji, u povijestima filozofije i fi- lozofijskim rjecnicima oéito je da njihovi interpreti ne razumiju Kanta. Ne razumiju njegovo razlikovanje transcendentalnog sub- jektiviteta koji nije subjektivi i iske osjetne psi- hologije. Razlikovanje »pojave« od »stvari o sebi« ne predstavljaFilipov ., Kantova »Kritika cistog uma« — danas, GPF 1 (1) 37—57 (1983) 53 teoriju dvaju svjetova (Zweiweltentheorie), kako to marksisti misle, nego distinkciju o dva naéina odnosa subjekta prema predmetu. Da Kant i ovaj »naivni« na¢in spoznaje poznaje zna svatko kome je poznata Kant-Laplaceova teorija na astronoms- kom podruéju, a i njegovo bavijenje empirijskom teorijom zam- jecivanja u prirodnim znanostima. Da ljudi vanjski svijet naivno upoznaju i mijenjaju ga nije dakle argument protiv Kanta. Rusi ne vide teoretsku visinu s koje se promatra znanstvena predmet- nost stvari, koja nema u Kantovom interpretiranju, kako kazu, neko klasno-ideolosko znaéenje. U svakom sluéaju ova sovjetska marksisti¢ka interpretacija Kanta nije nastala po Marxu, a zaSla je u svoju kontradikciju, kad se identificirala s Hegelom. Tako poput naivnog realizma i pozitivizma ni sovjetski marksi- zam, kako vidimo, ne razumije i zato krivo interpretira Kanta, ia- ko se njime bavi, pa to stoga ovdje spominjemo. No to nisu jedi- ne krive suvremene interpretacije Kantovih ideja, iako su danas najragirenije. Zakljvéak: Kantova je filozofija prometejski za¢etak — kako reée Heideg- ger — jedne nove filozofske problematike. »To je filozofirajuce utemeljenje filozofije«. U citiranoj fenomenoloskoj interpretaciji Kanta Heidegger veli: »Mi smo za Kanta i protiv kantijanizma. Zato smo za Kanta, da nam se dade moguénost, da on u Zivom razracunavanju s nama Zivi«. (279) A Zivi u stoljecima koja su sli- jedila iza njega. Kant je izdanjem Kritike cistog uma postao i do danas ostao najostriji kriti¢ar sveukupne dotadaSnje spekulativne filozofije, koju je nazvao fantastikom, zivi danas u svim dijalozima gdje se govori o kritiékoj osnovici filozofiranja uopée. Danas nema nijedne filozofske, pa ¢ak ni kriti¢ke znanstvene teorije koja bi iskustvo tumaéila kao pasivno primanije slike svi- jeta bez suodredenja stvaralacke svijesti, koja svojom upitnoséu odreduje predmetnost predmeta, pa je kategorija apriornosti u suvremengj znanosti i filozofiji neizostavna. Ta povijesna toliko diskutabilna a fundamentalna Kantova teza, nije vise pod upitni- kom u iole ozbiljnijoj filozofskoj refleksiji. Kantijanci su mnogi koji samokritiéki to i ne znaju, ali Kantovo naéelo zastupaju, jer je upravo Kant radikalno promijenio ocjenu na¢ina procjenjiva- nja vrijednosti ljudske svijesti. Poslije Kanta nema filozofije bez prisutne Kantove misli, misli koja je otvorila jednu posve novuFilipovic, V., Kantova »Kritika ¢istog uma« — danas, GPF | (1) 37 — 57 (1983) 54 dimenziju reflektiranja o uvjetima i moguc¢nostima ljudske spoznaje. Onaj tko se nije uzdigao do te dimenzije filozofskog pi- tanja, ne moze ni razumjeti ni8ta od onoga Sto se poslije toga po- vijesno filozofskog trenutka dogodilo. Ukratko: filozofirati posli- je Kanta a mimo Kanta ne znaéi uopée filozofirati. Kant otkriva stvarala¢ku funkciju ljudske svijesti u otkrivanju mogu¢e spoznaje fenomenalnog, pojavnog svijeta i oblika onto- loskog otkrivanja ontitke ljudske zbilje. Svojom osnovnom te- zom verum=tactum jasno je postavljena teza o humanoj stvara- laékoj, ali u isti mah konaéno ograniéengj svijesti ljudskoga bia. To je ujedno osnovni problem Kritike. Danas je jasnije nego u pretkantovsko doba da je faustovsko pitanje samo iz romantiékoga zanosa izrasla teznja, koja oduvi- jek u Govjeku postoji, pa ga zato i navodi na puteve spekulativnih zabluda, te je stvarnost kao nesumnjiva datost, kao fenomen ljudske svijesti samo moguénost da éovjek u njoj po svojim mo- gucnostima odreduje znanstvenu predmetnost. Sveopéa ljudska, a potom i znanstvena predmetnost nije nego svijet po Covjeku dohvacéen kao poznati dio nepoznate sveopéosti. Zar nije sam Kant u velebnoj poetskoj slici prikazao tu éovjekovu zemlju isti- ne kad kaze: »Ta je zemlja otok, a sama ju je priroda ograniéila nepromjenljivim granicama. To je zemlja istine (drazesno ime!) opkoljena prostranim i burnim oceanom, pravim sijelom privida gdje mnoga magla i mnogi led, koji se brzo otapa, lazno prikazu- ju nove zemlje pri emu pak pomorca, koji ide za otkricima, ne- prestano zavaravaju ispraznim frazama i praznim nadama, zapli- éu ga u pustolovine od kojih nikad ne moze odustati niti ih moze privesti kraju«. (154). Nepromjenljive su granice spoznajne ljudske mo¢i. Neprom- jenljive, ali ujedno poput otoka u oceanu ograni¢ene. Magla i led burnog oceana zamagljuje istrazivaca-pustolova — a to bijahu svi stari metafiziéari — ali se oni otkrivaju kao varljivi kraju neprive- divi prigini. Covjek nije stvaralac sveopéosti, ali je sigurni stvara- lac svoga svijeta na pojavnoj datosti. Objektno postojece je za éovjeka uvijek samo pojava no koja je u svojoj izvornosti posve neovisna ljudskom razumu. Stvarnost se o¢ituje kao fenomenal- nost, a Govjek je opredmecuje ne izvorno-bozansko-stvarala¢kim nego ljudsko-stvaralaékim moguénostima koje kritiéki uvida. To opredmecenje predstavlja ujedno moguénost objektivne spoznaje. Objektivne zato jer su pomagala, jer su instrumenti te spoznaje, jer su oblici spoznaje ograniéenim ljudskim svijestima nepromjenljivo zajednicki. Spoznaja nije ograniéena s obzirom na obogac¢ivanje sadrizaja svijesti, nego s obzirom na oblikovanje, a upravo u tom oblikova-Filipovié, V., Kantova »Kritika cistog uma« — danas, GPF | (1) 37 — 57 (1983) 55 nju se spoznaja sastoji. Oblikovanje u faktiénosti upitnosti svije- sti, koja predstavlja izvoriste spoznaje, a po ljiudskim moguéno- stima stvaranje predmetnosti. Predmetnost nije stvarnost ne- ovisna o ljudskim spoznajnim mocima, nego je po tim mocima odredena dana pojavnost. Kantova formula verum= factum ograduje spoznaju na ljud- ski stvaralacki potencijal, pa vjerovati da je ona neograniéena mogu jos samo kré¢anski skolastici, spekulativisti i naivni reali- sti, koji vjeruju da ih Bog prati na skrivenim ciljevima »otvor- enih oceana«, ili naprosto oni koji u to vjeruju i bez kartezijans- koga boga, a Sto ona tada i nije vise Descartesova vjera nego moderno sujevjerje. A da tih oblika sujevjerja u danaSnjem spe- kuliranju jos ima poznata je cinjenica; tek je sujevjernici bez sa- mokritike ne poznaju. Sve su moguénosti dokantovskih sujevjernih nauéanja za vazda u njegovu krititkom vidu otklonjene pa je to neoboriv Kantov memento ne samo upravljen prema proSlosti ve¢ isto ta- ko vodié u dana&njem filozofiranju, jer je ovjek po prirodi sklon vise fantaziranju negoli misljenju, a upravo s tom tezom zapoci- nje, kako vidjesmo, Kant svoju Kritiku, gdje ukazuje da Covjeka sudbinski neotklonljivo uznemiruju pitanja na koja ne moze i ne- ée moéi nikad odgovoriti. Prema Kantu je jasno, da éovjeku nije kritigki zadan transcendentni svijet, nego tek fenomen svijeta dohvatiljiv ljudskim spoznajnim moguénostima. Zar je ¢udno da je ovaj »memento« aktualan i u danaSnjim pokuSajima nekriti¢- kog spekuliranja, koji i danas rado prekoraéuju granice auto- nomne stvaralacke funkcije Ijudske svijesti, makar je svaki misli- lac po Kantu upozoren, da ¢ovjek doiivljuje ljudsku zbilju kao osebujni tek fenomenalni, ali za Covjeka jedino moguci ograni¢e- ni ljudski svijet. Ta konaénost i ograniéenost svega naSega povi- jesnog iskustva je u Kritici tako evidentno pokazana s oznatava- njem granica ljudske spoznajne moéi. Danas, ako ispustimo iz vida nefilozofski naivni realizam i filo- zofske predstavnike filozofije identiteta — bili oni idealisti ili materijalisti — ili dogmatike koji stoje na stajalistu Leibnizove prestabilirane harmonije ili kartezijanskoga boga, svi nuzno prihvaéaju osnovna pitanja Kantove filozofije. Naivitet i dogma- tizam pretkantovskog tj. pretkritickog gledanja ne moze se nikad vige vratiti u filozofiju — ako je filozofija kriti¢ka. Pa éak ni u znanostima vise se ne moze odrzati naivni realizam kao pret- postavka empirijskoga istrazivanja. Kantova misao danas intenzivno Zivi u progirivanju njegove »staze« na »carskoj cesti« sveukupnog kriti¢kog filozofiranja, jer on je stvorio metodu filozofiranja koja otvara mogucnosti prosi-Filipovié, V., Kantova »Kritika distog uma« — danas, GPF | (1) 37 — $7 (1983) 56 rivanja i dopunjavanja na putu permanentnog moguceg znanst- venog razvoja. Kant je u suvremengj filozofiji nezaobilazan, ako zelimo biti samokritiéni. Kant je danas Zivlji nego u doba kada je zivio, Gadamer u svom citiranom predavanju na petom Kant-kongresu rece: »Usprkos Hegelu, Nietzscheu, Heideggeru ili Wittgensteinu ipak nitko poslije Kanta nije znao predloiiti dublji usjek koji otvara epohe«.Summary Vladimir Filipovié/ Kant On the 200th Anniversary (1781) of the Publication of Kant’s Critique of Pure Reason the Question Arises: What is the Import of this Work Today for World Philosophical Thought? Once Kant had become the most severe critic of all European philoso- phy (metaphysics) up to that period with his Critique, he pointed to the reasons for traditional misconceptions: an uncritical overstepping of hu- man cognitional powers. They are certain, but within the limitations of human possibilities which Kant discloses and thus establishes the un- avoidable foundations in the starting point of philosophy as a whole in general, which had never been posed as a question in this form in the hi- story of philosophy up to this point. Kant discovers the creative function of human consciousness in the discovery of possible cognition of the phenomenal world, which is all that is available to man. Overstepping human cognitional possibilities of limited consciousness is a departure forever from the realm of critical thought’and an entrance into the realm of fantasy, and even superstition. Kant’s thought is more vital and relevant today than it was during his lifetime. His Critique of Pure Reason is a classic work of world philosophical li- terature without and beyond which it would be impossible to philosophi- ze critically.