FDU CETINJE

SMJER:FTV REZIJA
PREDMET: ISTORIJA DRAME I POZORISTA
VJEZBA: UPOREDNA ANALIZA FILMA I KNJIGE
SMRT U VENECIJI
PROFESOR: SINISA JELUSIC
STUDENT:ANDRIJA MUGOSA
Smrt u Veneciji je novela Tomasa Mana po kojoj je radjen istoimeni film u reziji
Lukina Viskontija.Novela se bavi kontraverznom tematikom prepuna mitoloskog
simbolizma bavi se estetikom lijepog,umjetnoscu,krizom pisca, pitanjima o zivotu
i smrti,i drugim filozofskim pitanjima,ispitujuci ih kroz pricu ostarelog pisca
Gustava fon Asenbaha koji se zaljubljuje u cetrnaesto godisnjeg decaka
bozanske ljepote po imenu Tadju.
Film i novela su tematski i narativno dosta slicni skoro i identicni razlika se pravi u
glavnom liku koji je kod Tomasa Mana pisac knjizevnik koji upada u stvaralacku
krizu dok je u filmu Lukina Viskontija to pijanista-kompozitor. Medjutim samom
tom promjenom zanimanja glavnog lika,teme koje se ispituju kroz film ostaju
ispitane na jedan potpuno identican nacin,dok se kao razlog takve promjene u
filmu cini kao potreba lakseg i efikasnijeg uklapanja muzike da bi se dobio visi
nivo estetske ljepote.Estetska ljepota koja se na filmu nije mogla iskazati
rijecima, ali je na nadomijestena na drugi nacin jednom
nevjerovatnom,zadivljujucom slikovnoscu kadra i muzikom koja konstantno
upotpunjuje atmosferu na filmu. I zbog takvih problema i razlicitosti postavlja se
vjecno pitanje ekranizacije romana odnosno da li ta adaptacija mora pratiti
dosljednost teksta romana i da li je to neophodno da bi film bio uspjesan? Odgovor
na ovo pitanje americki reziser Hikok je ispriao priu. Dvije koze brste
celuloidnu traku filma uraenog prema jednoj knjizi. Kako je?, pita jedna. Nije
loe, odgovara druga, ali lino, vie volim knjigu. Na ovaj nain, uz mnogo
ironije i aljivosti, reiser ne svodi istu problematiku samo na pitanje davanja
prednosti jednom ili drugom aspektu stvari, ve i na iskljuivo subjektivni odabir
izmeu filmske trake ili papira. Ovo je pitanje koje muci teoreticare filma
godinama unazad ali prateci ovaj primjer dolazimo do zakljucka da drzanje pri
tekstu romana bez mnogo odstpuanja dobijamo kao proizvod dobru ekranizaciju a
ipak i pored sve privrzenosti tekstu novele Tomasa Mana, Viskonti uspijeva da

ostavi jedan autorski pecat, jer bilo kakvo vece mijenjanje moze dovesti do
nepoklapanja ili lose ekranizacije. Jer same teme i ideje koje su ispitane filmom i
dramskim tekstom mogu biti ispitane kroz razne radnje i bilo kakvo odstupanje
tokom adaptacije moze dovesti do neadekvatne ekranizacije dramskog teksta.
Reija maestralna, a svaki pokret kamere je potez kiicom koji se duboko urezuje u
sjeanje gledatelja, i ocrtava nalije jednog svijeta. Surovi, nezdravi emocionalni
naboj ekspresionistike osjeajnosti, provaljuju u, prvo, moralno, a zatim fiziko
rasplinjavanje i raspad. Pria Tomasa Mana postaje elegantna metafora o sudbini i
smrti, ljepoti. Reditelj se upustio u barokni i romantiarski stil, otjelovljujui
umjetnika razdiranog zavodljivou ljepote, i tjeskobom zbog nasluivanja kraja.
Zaljubljenost, iako savim platonska i na distanci, prikazana je kao morbidna
ovisnost. Kako se pojaava njen intenzitet, nastavlja se potpuno posrnue
umjetnikove svakodnevne egzistencije, koje se zavrava smru.Film je svojom
slikovitoscu kadra i maestralno ukomponovanom muzikom nadomijestio problem
adaptacije romana.
Ispitujuci razne teme u filmu i u noveli kroz pricu dva glavna lika doticemo se
pitanja homoseksualnosti. Medjutim o problemu homoseksualnosti u ovom djelu
kako filmskom tako i dramskom mozemo prici sa vise strana i posmatrati iz vise
uglova ovako kompleksan problem. Prvi iz ugla samog autora Tomasa Mana,
polazeci od nekih istorijskih cinjenica da je djelo nastalo kada je on ugledao
dvanaestogodisnjeg djecaka u Veneciji , da kroz svoja djela dosta cesto ispituje
pitanje homoseksualnosti a i njegovim citatom da Odolevanje iskusenju nije greh
vec testiranje vrline mozemo dati za pravo da ovo smatramo jednim dijelom
autobiografskim djelom Tomasa Mana. Odajuci pocast stvaralstvu Tomasa Mana ,
jednom kratkom scenom danski reziser Lars von Trier u svom poslednjem filmu
nymphomaniac pruza i svoj pogled na ovu temu Covjek zaljubljen u djecaka koji
uspe da prozivi zivot sa sramotom svojih pozuda i da ih nikad ne probudi zasluzuje
prokletu medalju koju kako on kaze Tomas Man boreci se protiv ovog problema
dobio u vidu Nobelove nagrade. Medjutim ovaj problem homoseksualnosti
mozemo posmatrati i sa druge strane odnosno iz potpuno drugog ugla Tadjo kao
djecak plave kose bledog tena krhke tijela prikazan je kao ideal ljepote , izgledom
grcke statue njegova ljepota poredjena je sa bozanskom. Pa prema tome pogled na
samog Tadja mozemo uzeti kao neki pogled na ljepotu, Jer ljepota, Faidre, dobro
upamti to smao je ljepota u isti mah bozanska i vidna i tako je ona put culnoga ona
je mali faidre,put umetnika ka duhu, , ,

 ; , !
, . Pogled na na ljepotu kao na
nesto sto nadahnjuje sto tjera jednog umjetnika da stvara.Gustav fon Asenbah
postaje opcinjen njim i njegovom ljepotom prati ga on svojim
,
. pa time upucuje i nas gledaoce,citaoce .
,
, i
njega opisuje kao neko uzviseno bice. ,
.
, ,
, , ,
,
, .
, , ,
, ,
.
, ;
, .
, ,
,
, ,

. .
Problem homoseksualnosti mozemo sagledati sa jos jedne strane vrativsi se u
Anticku Grcku gdje je musko tijelo, nago tijelo bilo simbol ljepote a vezaseksualni cin izmedju covjeka i djecaka u Atini smatrana svetim. Pa je Tomas Man
citirajuci Platona vise puta tj dijalog Sokrata i Faidra prema kojem je sam Sokrat
kao prema svom uceniku imao neku visu povezanost. Ucivsi ga o ljepoti(str 100) ,
ceznji vrlini(64-65).... I tako je za covjeka koji oseca lepotu put ka duhu samo
put, samo sredstvo mali Faidre... A zatim je izrekao najfinije lukavstvo taj
prepredeni udvarac to da je onaj koji ljubi bozanskiji od ljubljenog jer je u onome
bog a u ovome nije tu najnezniju, najpodrugljiviju, mozda, misao koja je ikada
zamisljena, iz koje izvire sva vragolija i sva najpotajnija slast ceznje.
Ispitujuci tako teme ljubavi,ljepote i pozude i drugih pitanja na jedan metaforican

nacin sto u cjelosti ovo djelo kako dramsko tako i filsmko dovodi u sam vrh kako
knjizevnosti tako i kinematografije.