You are on page 1of 32

IZVIJANJE

U mainstvu, izvijanje je matematika nestabilnost koja vodi ka lomu konstrukcije. Teoretski, izvijanje je uzrokovano razdvajanjem u
rjeenju jednaina statike ravnotee. U odreenoj fazi pod sve veim optereenjem, dodatno optereenje je u mogunosti da se odri u
jednom od dva stanja ravnotee: u nedeformiranom ili bono deformiranom stanju.
U praksi, izvijanje je opisano iznenadnim lomom mainskog elementa podvrgnutom visokim pritiscima, gdje su stvarni pritisci na mjestu
loma manji od konanih pritisnih napona koje je materijal sposoban izdrati. Matematika analiza izvijanja esto se koristi za osovinsko
optereenje ekscentrinosti koja uvodi sekundarni moment savijanja, a koji nije dio osnovne primjenjene sile kojom je element optereen.
Kako se primjenjeno optereenje poveava na elementu, kao to je stub, ono e u konanici postati dovoljno veliko da izazove nestabilnost
elementa i tada se kae da je element izvijen. Dodatna optereenja e uzrokovati znaajne (i donekle nepredvidljive) deformacije, to moe
dovesti do potpunog gubitka teretne nosivosti elementa. Ako deformacije koje slijede izvijanje nisu katastrofalne, element e i dalje nositi
teret koji je uzrokovao njegovo izvijanje. Ako je izvijeni element dio veeg sklopa komponenti, kao to su zgrade, bilo koje optereenje koje
djeluje na konstrukciju poslije uzroka izvijanja elementa, rasporedit e se unutar konstrukcije.

Stubovi i tapovi

Stub pod koncentrinim osovinskim optereenjem izlae karakteristine deformacije izvijanja

Slika 1. Ekscentrinost aksijalne snage rezultira u djelovanju momenta savijanja na gredu.

Odnos efektivne duine stuba prema najmanjem radijusu okretanja poprenog presjeka dijela naziva seomjer vitkosti (ponekad oznaen
grkim slovom lambda, ). Ovaj odnos prua nain razvrstavanja stubova. Omjer vitkosti je vaan po pitanju dizajna. Sve slijedee
vrijednosti su pribline vrijednosti koritene radi pogodnosti.

Kratki elini stub je onaj kod kojeg omjer vitkosti ne prelazi 50; elini stubovi srednje duine imaju omjer vitkosti izmeu cca. 50
do 200, i uglavnom su okarekterizirani ogranienjem snage materijala, dok se za duge eline stubove moe pretpostaviti da imaju
omjer vitkosti vei od 200 i njihovo ponaanje dominira modulom elastinosti materijala.

Kratki betonski stub je onaj koji ima omjer nepoduprte duine prema najmanjoj dimenziji poprenog presjeka jednak ili manji od
10. Ako je omjer vei od 10, onda se smatra dugim stubom (ponekad i kao vitki stub).

Drveni tapovi mogu biti klasificirani kao kratki stubovi ako je omjer duine prema najmanjoj dimenziji poprenog presjeka jednak

ili manji od 10. Razdvajajua linija izmeu srednjih i dugih drvenih tapova moe biti lahko procijenjena. Jedan nain definiranja donje
granice dugih drvenih tapova bi bio postavljanje istog kad bi najmanja vrijednost omjera duine prema najmanjoj dimenziji poprenog
presjeka upravo prelazila odreenu konstantu K materijala. Poto K zavisi od modula elastinosti i doputeni napon pritiska je paralelan
povrini, moe se vidjeti da ova proizvoljna granica moe varirati zavisno od vrste drveta. Vrijednost K je data u mnogim konstruktorskim
prirunicima.
Ako je napon na tap djelovao kroz centar gravitacije (centroid) poprenog presjeka istog, to se onda zove aksijalni napon. Napon na bilo
kojoj drugoj taki na presjeku je poznat kao ekscentrini napon. Kratki tap pod dejstvom aksijalnog napona e pui zbog direktne
kompresije prije nego se izvije, ali dui tapovi optereeni na isti nain e se slomiti zbog izvijanja (savijanja), jer je izvijajui efekt tako velik
da se aksijalno optereenje moe zanemariti. Srednje dugi tapovi e se slomiti zbog kombinacije pritisnog i savojnog napona.
Godine 1757, matematiar Leonhard Euler je izveo formulu koja daje maksimalno osovinsko optereenje koje dugi, vitki, idealni stub moe
nositi bez izvijanja. Idealan stub je onaj koji je savreno ravan, homogen i bez poetnog napona. Maksimalno optereenje, ponekad se
naziva kritino optereenje, uzrokuje da stubovi budu u stanju nestabilne ravnotee; tj, uvoenje najmanje bone sile e uzrokovati da stub
pukne od izvijanja. Formula koju je izveo Euler za stubove bez razmatranja bonih sila dat je u nastavku. Meutim, ako se uzme u obzir
vrijednost bonih sila, kritino optereenje ostaje priblino isto.

gdje su:

= maksimalna ili kritina sila (vertikalno optereenje stuba),

= modul elastinosti,

= povrinski moment inercije,

= nepodrana duina stuba,

= faktor efektivne duine stuba, ija vrijednost zavisi od uslova na kraju podrke stuba, kao ispod:

Za oba kraja prikovana (zglobno, slobodno za okretati),

Za oba kraja fiksna,

Na jednom kraju fiksno, a drugi kraj prikovan,

Na jednom kraju fiksno, a drugi kraj se moe bono slobodno kretati,

= 1,0.

= 0,50.
= 0,699....
= 2,0.

je efektivna duina stuba.

Pregled ovih formula otkriva slijedee zanimljive injenice u vezi sa nosivom sposobnou vitkih stubova.

1.

Elastinost, a ne pritisna vrstoa, materijala stuba opisuje kritini napon.

2.

Kritini napon je direktno proporcionalan drugom momentu povrine poprenog presjeka.

3.

Granini uvjeti imaju znaajan utjecaj na kritini napon vitkih tapova. Granini uvjeti odreuju nain izvijanja i razmak izmeu

taki pregiba na otklonskom stubu. Pregibne take na otklonskom obliku stuba su one kod kojih krivulje stuba mijenjaju znak i takoer one
koje imaju unutranji moment savijanja jednak nuli. to su zajedno blie pregibne take, vei je ukupni kapacitet tapa.

Demonstracija modela ilustrira razliite "Eulerove" naine izvijanja. Model pokazuje kako stanja izvijanja utjeu na kritini napon vitkog stubca. Treba zapaziti da
je svaki stub jednak, nezavisno od graninih uvjeta.

Snaga stuba moe dakle biti poveana razmjetanjem materijala kako bi se poveao moment inercije. Ovo se moe uraditi bez poveanja
teine stuba distribuiranjem materijala to dalje mogue od glavne ose povrine poprenog presjeka, dranjem materijala dovoljno debelim
da se sprijei lokalno izvijanje. Ovo nosi dobro poznatu injenicu da je cjevasti dio mnogo efikasniji nego vrsti dio za stubnu upotrebu.
Sljedei djeli informacije koji moe biti prikupljen iz ove jednaine je efekt na duinu pri kritinom naponu. Za datu veliinu stuba,
udvostruavanje nepodrane duine dijeli dozvoljeni napon sa etiri. Uzdranost ponuena na krajevima spojeva stuba takoer utjee na
kritini napon. Ako su spojevi savreno kruti, kritini napon e biti etiri puta vei za isti stub gdje nema otpora rotaciji (u ijem sluaju je
stub idealiziran kada ima arke na krajevima).
Poto je radijus okretanja definiran kao kvadratni korijen omjera stubnog momenta intercije oko ose za povrinu poprenog presjeka,
formula iznad moe biti modificirana kao to slijedi. Koritenjem Eulerove formule za krajeve sa arkom, i mijenjajui Ar 2 sa I, dobije se:

gdje su:

- doputeni napon na stub

- omjer vitkosti.

Poto su strukturni stubovi esto srednje duine, nemogue je dobiti idealan stub, sama Eulerova formula ima malu praktinu primjenu na
stvarni dizajn. Problemi koji uzrokuju odstupanje od istog ponaanja Eulerovog stuba ukljuuju nesavrenosti u geometriji u kombinaciji sa
plastinosti/nelinearnom naponskom stanju materijala stuba. Naknadno, vei broj empirijskih formula stuba je razvijen da se podudara sa
podacima testiranja, od kojih svi utjelovljuju omjer vitkosti. Za dizajn, odgovarajui faktori sigurnosti se ubacuju u ove formule. Jedna od
takvih formula je Perry-Robertsonova formula koja predvia kritini napon izvijanja baziran na poetnoj (maloj) krivulji. Rankine-Gordonova
formula je takoer bazirana na eksperimentalnim rezutatima i navodi da e se stub izviti pri sili F max datoj sa:

gdje je:

Fe - Eulerov maksimalni napon,

Fc - maksimalni pritisni napon.


Ova formula obino proizvodi konzervativnu procjenu sile Fmax.

Samoizvijanje
Slobodnostojei vertikalni stub, sa gustoom

, Youngovim modulom elastinosti

i radijusom

izvit e se pod svojom vlastitom

teinom ako visina pree odreenu kritinu vrijednost:[1][2][3]

gdje su:

g - gravitaciono ubrzanje,

I - drugi moment povrine poprenog presjeka grede

B - prva nula Besselove funkcije prvog reda -1/3, to je jednako 1.86635086...

Izvijanje pod mrtvim zateznim optereenjem

Slika 2. Elastini gredni sistem pokazuje izvijanje pod zateznim mrtvim optereenjem.

Obino, izvijanje i nestabilnost su u uskoj vezi sa kompresijom, ali su nedavno Zaccaria, Bigoni, Noselli i Misseroni (2011.) [4] pokazali da se
izvijanje i nestabilnost mogu pojaviti u elastinim konstrukcijama podvrgnutim mrtvim zateznim optereenjima. Primjer je konstrukcija sa
jednim stepenom slobode kretanja pokazana na sl. 1, gdje je kritini napon takoer prikazan. Slijedei primjer koji ukljuuje savijanje
strukture napravljene od grednih elemenata koju upravlja jednaina Eulerove elastinosti je prikazana na sl. 2. U oba sluaja, nema
elemenata podloenih kompresiji. Nestabilnost i izvijanje pri zatezanju je povezana prisutnou klizaa, spoju izmeu dvije ipke,
doputajui samo relativno klizanje meu spojenim dijelovima. Pogledati video za vie detalja.

Ogranienja, zakrivljenost i viestruko izvijanje

Slika 3. Konstrukcija sa jednim stepenom slobode kretanja pokazuje zatezni (pritisni) napon izvijanja kao povezan sa injenicom da se desni kraj pomjera du
krunog profila nazvan 'Ct' (oznaen 'Cc').

Izvijanje elastine strukture jako zavisi od zakrivljenosti ogranienja na osnovu kojih su krajevi strukture propisani za kretanje. [5] U principu,
ak i sistem sa jednim stepenom slobode kretanja (pogledati sl. 3) moe ispoljavati zatezno (ili pritisno) izvijajue optereenje to se odnosi
na injenicu da se jedan kraj mora kretati du krunog profila nazvan 'Ct' (oznaen 'Cc').

Slika 4. Konstrukcija sa jednim stepenom slobode kretanja sa 'S'-oblikom dvokrunog profila pokazuje viestruke bifurkacije (i zatezne i pritisne).

Dva kruna profila mogu biti ureeni u profilu 'S'-oblika, kao to prikazuje sl. 4; u tom sluaju prekidnost ogranienja zakrivljenosti je
predstavljena, to dovodi do viestrukih razdvajanja. Napomena: konstrukcija jednog stepena slobode kretanja pokazana na sl. 4. ima dva
optereenja izvijanja (jedan zatezni i jedan pritisni). Pogledati video za vie detalja.

Nestabilnost usljed podrhtavanja


Konstrukcijski predmet pratilac (nekonzervativnog) optereenja moe trpiti nestabilnosti koje nisu tip izvijanja i prema tome nisu
prepoznatljivi statikim pristupom.[6] Naprimjer, tzv. 'Ziegler stub' je prikazan na sl. 5.

Slika 5. Skica 'Zieglerovog stuba', sistem sa 2 stepena slobode kretanja podloen prateim naponom (sila P ostaje uvijek paralelna tapu BC), izlaui se
lepranju i divergenciji nestabilnosti. Dva tapa, linearne masene gustoe , su kruti i povezani preko 2 rotacione opruge krutosti k1 i k2.

Ovaj sistem sa dva stepena slobode kretanja ne prikazuje kvazistatiko izvijanje, ali postaje dinamiki nestabilan. Da se ovo primjeti,
napominje se da su jednaine kretanja:
i njihova linearizirana verzija je:

Slika 6. Redoslijed deformiranih oblika u intervalima zaredom strukture skicirane u sl. 5 i podvrgnuti su lepranju (gornji dio) i divergenciji (donji dio)
nestabilnosti.

Nestabilnost podrhtavanja odgovara vibracijskom kretanju poveanja amplitude i prikazana je na sl. 6. (gornji dio) zajedno sa odstupanjem
nestabilnosti (donji dio) koja se sastoji u eksponencijalnom rastu.
Nedavno, Bigoni i Noselli (2011)[7] su eksperimentalno pokazali da podrhtavanje i odstupanje nestabilnosti mogu direktno utjecati na suho
trenje (frikciju); pogledati video za vie detalja.

Razni oblici izvijanja


Izvijanje je stanje koje definira taku u kojoj ravnotena konfiguracija postaje nestabilna pod parametarskim promjenama optereenja i
moe se manifestirati u nekoliko razliitih pojava. Sve se mogu klasificirati kao oblici ravanja.
Postoje etiri osnovna oblika ravanja povezana sa gubitkom strukturne stabilnosti ili izvijanja u sluaju struktura sa jednim stepenom
slobode. Oni se sastoji iz dva tipa viljukastog izvijanja, jednog prijevojno-vornog izvijanja (esto oznaeno kao granina taka) i drugog
transkritinog izvijanja. Viljukasta izvijanja su najee prouavani oblici i opisuju izvijanje stubova i podupiraa, ponekad poznato kao
Eulerovo izvijanje; izvijanje ploa, ponekad poznato kao lokalno izvijanje, koje je veoma poznato kao relativno sigurno (oba su superkritine
pojave) i izvijanje ljuski, koje je veoma poznato kao veoma opasno (podkritina pojava). [8] Koristei koncept potencijalne energije, ravnotea
je definirana kao stacionarna taka sa uvaavanjem stepeni slobode kretanja date strukture. Kasnije je mogue odrediti da li je ravnotea
stabilna, ako je stacionarna taka lokalni minimum; ili nestabilna, ako je pak maksimum, taka infleksije ili prijevojna taka (za strukture sa
vie stepeni slobode kretanja) pogledati animacije ispod.
Slike ispod: Animacije varijacija ukupne potencijalne energije (crveno) za razliite vrijednosti optereenja, P (crno), u generikih strukturnih
sistema sa naznaenom ravanju ili ponaanju izvijanja.

Dva ravanja prijevojne take (granine take).

Superkritino viljukasto ravanje (stabilno-simetrina taka izvijanja).

Subkritino viljukasto ravanje (nestabilno-simetrina taka izvijanja).

Transkritino ravanje (asimetrina taka izvijanja).

Kod Eulerovog izvijanja,[9][10] primjenjeno optereenje je malim iznosom preko kritinog optereenja, konstrukcija se deformira u izvijenu
konfiguraciju koja je slina originalnoj konfiguraciji. Naprimjer, Eulerov stub na slici e se poeti povijati kada je blago iznad kritinog
napona, ali se nee odjednom slomiti.

Kod konstrukcija koje trpe granicu nestabilnosti take, ako je napon povean infinitezimalno iznad kritinog napona, konstrukcija trpi veliku
deformaciju u razliitoj konfiguraciji stabilnosti koja nije slina originalnoj konfiguraciji. Primjer ovog tipa izvijanja je preklopni okvir (na slici)
koji 'puca' u svoju konfiguraciju izvijanja.

Tokovi bicikla
Konvencionalni toak bicikla sastoji se od tankog vijenca koji se dri ispod visokopritisnog napona od strane (otprilike okomito) unutranje
veze velikog broja krakova. To se moe smatrati kao optereeni stub koji je savijen u krug. Ako krani napon poraste iznad sigurnog nivoa,
toak spontano gubi oblik na karakteristini prevojni oblik (ponekad nazivan "taco" ili "pringl") kao to je trodimenzionalni Eulerov stub. To je
obino isto elastina deformacija i obod e nastaviti svoj pravilan ravan oblik ako se napetost krakova djelomino smanji.

Povrinski materijali

Grenje od dejstva sunca kod pruga

Izvijanje je takoer nepoeljno kod materijala kolovozne konstrukcije, posebno od betona, poto je asfaltfleksibilniji. Toplotno zraenje od
sunca se apsorbira u povrinu ceste, utiui na njenu ekspanziju, forsirajui susjedne komade da se guraju meusobno. Ako je napon
dovoljno veliki, kolovoz se moe podii i pui bez upozorenja. Prelazei preko izvijene sekcije moe biti vrlo neprikladno za vozae
automobila, opisano kao tranje preko brzinskog grba sa autoputnim brzinama.
Jednako, ine eljeznice se takoer rairuju kada su pod uticajem toplote, i mogu pui od izvijanja, pojave koja se zove sunano grenje.
esto je uobiajeno da se ine pomjeraju bono, esto povlaei eljeznike pragove zajedno sa sobom.

Energetska metoda
esto je veoma teko odrediti taan napon izvijanja kod kompleksnih konstrukcija koristei Eulerovu formulu, zbog potekoa u odreivanju
konstante K. Dakle, maksimalno optereenje izvijanja esto se aproksimira pomou utede energije. Ovaj nain obrauna maksimalnog
optereenja izvijanja se esto naziva metoda energije u strukturnoj analizi.
Prvi korak u ovoj metodi je da se predloi funkcija pomjeranja. Ova funkcija mora zadovoljiti najvanije granine uvjete, kao to su
pomjeranje i rotacija. to je tanija funkcija pomjeranja, taniji je i rezultat.

U ovoj metodi, postoje dvije jednaine koje se koriste (za male deformacije) da aproksimiraju "unutranju" energiju (potencijalna energija
uvana u elastinoj deformaciji konstrukcije) i "vanjsku" energiju (rad koji utjee na sistem vanjskim silama).

gdje je

funkcija pomjeranja i indeksi

oznaavaju prvi i drugi izvod pomjeranja, respektivno. Zakon ouvanja energije daje:

Savojno-uvojno izvijanje
Javlja se u samo lanovima kompresije i moe se opisati kao kombinacija savijanja i uvrtanja elementa. I mora se uzeti u obzir za potrebe
dizajna, poto su da su oblik i popreni presjeci vrlo kritini. To se uglavnom javlja u kanalima, strukturnim nosaima, dvostrukim ugaonim
oblicima i jednakokrakim uglovima.

Bono-uvojno izvijanje
Kada je jednostavno podrana greda optereena savijanjem, gornja strana je optereena pritiskom, a donja je optereena zatezanjem.
Kada je lan vitkog elementa podvrgnut aksijalnoj sili, lom se deava zbog savijanja ili uvijanja (torzije) prije nego zbog direktnog pritiska
materijala. Ako greda nije podrana na bonim stranama (npr., okomito na ravan savijanja), i ako se savijanje povea do kritine granice,
greda e se slomiti zvog bonog izvijanja od pritiska prirubnice. U iroko-prirubnikim odjeljcima, ako kompresija prirubnicu izvija bono,
popreni presjek e se takoer uganuti uvijanjem, rezultirajui lomom, sa naponom poznatim kao bono-uvojno izvijanje.

Modifikacijski faktor (Cb)


- apsolutna vrijednost maksimalnog momenta labavog segmenta,
- apsolutna vrijednost maksimalnog momenta na etvrtini take labavog segmenta,
- apsolutna vrijednost maksimalnog momenta na centru labavog segmenta,
- apsolutna vrijednost maksimalnog momenta na tri etvrtine labavog segmenta,

Plastino izvijanje
Izvijanje e se generalno pojaviti malo prije proraunatog elastinog uvijanja konstrukcije, zbog nelinearnog ponaanja materijala. Kada je
pritisni napon blizu napona izvijanja, konstrukcija e se znaajno poviti i materijal stuba e se prekinuti od linearnog naponskodeformacionog ponaanja. Naponsko-deformaciono ponaanje materijala nije striktno linearno ak i ispod napona teenja, i znaajno kako
napon prilazi naponu teenja. Ova manja krutost smanjuje otpornost na izvijanje strukture i pojavljuje se na optereenju manjem od
predvienog sa pretpostavkom linearnog elastinog ponaanja.
Preciznija aproksimacija optereenja izvijanja moe se imati upotrebom tangentnog modula elastinosti, E t, na mjestu elastinog modula
elastinosti. Tangentni modul je linijski izvedena tangenta na krivulji napon-deformacija na posebnoj vrijednosti naprezanja. Nacrti od
tangentnog modula elastinosti za razne materijale su dostupni u standardnim referencama.

Dinamino izvijanje
Ako je stub iznenadno optereen, a zatim otputan, moe izdrati vea naprezanja nego pri statikom (sporo primjenjenom) optereenju
izvijanja. Ovo se moe desiti u dugom, neuklijetenom stubu (tapu) koritenom kao slobodnohodni eki. Trajanje pritiska na kraju sudara
je vrijeme potrebno da naponski talas proputuje uz tap prema drugom (slobodnom) kraju i nazad prema dolje kao talas olakanja. Najvee
izvijanje se pojavljuje pored kraja sudara na talasnoj duini mnogo manjoj od duine tapa, i optereenje izvijanja na napon mnogo puta

statiki optereenog stuba. Kritino stanje da amplituda izvijanja ostane manje od 25 puta efektivne pravosti tapa, nesavrenost na
talasnoj duini izvijanja je:

- napon,

- duina tapa,

- brzina elastinog talasa, i

- manja bona dimenzija pravougaonog tapa.


Zbog toga to izvijanje talasne duine zavisi samo od

, ova ista formula vai za tanke cilindrine debljine ljuske

.[12]

Izvijanje tankih cilindrinih ljuski izloenih aksijalnim naprezanjima


Rjeenje Donnell-ove diferencijalne jednaine osmog reda daje razliite primjere izvijanja tankog cilindra pod pritiskom. Ali ova analiza, koja
je u skladu sa teorijom malih otklona, daje znatno vee vrijednosti nego to je prikazano eksperimentima. Dakle, uobiajeno je da se nau
kritina optereenja izvijanja za razliite strukture koje su cilindrinog oblika od predstojee dizajnirane krivulje, gdje su kritina optereenja
izvijanja od sile Fkr iscrtana u odnosu R/t, gdje je R - radijus, a t - debljina cilindra za razliite vrijednosti L/R, gdje je L - duina cilindra. Ako
su zarezi prisutni na cilindru, kritini naponi izvijanja kao i predizvijajui reim e biti izmijenjeni. Prisutnost ili nedostatak podupiraa od
zareza e takoer utjecati na napon izvijanja.

Izvijanje cijevi i posuda pod pritiskom izloene vanjskom nadpritisku


Cijevi i posude pod pritiskom izloene vanjskom nadpritisku, izazvane naprimjer hlaenjem unutar cijevi i kondenzacijom u vodi sa
naknadnim velikim padom pritiska, rizikuju pojavu izvijanja usljed usljed pritisnih naprezanja obrua. Pravila dizajna za proraun potrebne
debljine zida ili prstenova za ojaanje su dati u razliitim kodovima za cijevi i posude pod pritiskom.

SMICANJE-KLIZANJE
micanje ili klizanje[1] jeste vrsta deformacije tijela pod djelovanjem sile na njeg, u kojem sila djeluje paralelno sa unutranjim ili vanjskim
povrinama tijela. Povrine tijela prelaze jedna preko druge meusobno. To odgovara deformaciji smicanja tijela geometrijskih figura u
trodimenzionalnom prostoru. Varijabla koja oznaava smiui napon je

(tau).

Smicanje se, uz uvijanje, svrstava u tangencijalne napone.


Fizika veliina tangencijalnog napona se mjeri kao sila podijeljena sa povrinom. SI jedinica je Paskal (Pa), odnosno N/m
- Njutn po kvadratnom metru. U SAD-u, tangencijalni napon se mjeri u funtima po kvadratnom inu (psi). Za povrinu se uzima ona povrina
koja se opire djelovanju smicanja, a ne povrina na koju djeluje sila.

Klasian primjer tangencijalnog napona - smicanje povrina na vijku.

Obino smicanje

Princip smicanja

Kao ilustracija, moe se zamisliti knjiga: okvirovi su paralelni jedan drugom, formiraju knjige kimu i ine ugao jednak 90.
Prilikom smicanja, smicajna sila F sa naponom smicanja i povrinom poprenog presjeka A ima odnos:

.
Napon smicanja ima dimenziju pritiska, to je sila po povrini, meutim sila djeluje du povrine.
Tangens ugla smicanja

, napon smicanja uzrokovan silom i modul klizanja imaju slijedei odnos:

Konstanta proporcionalnosti G se zove modul klizanja (takoer: modul smicanja).


Osim toga, vrh knjige je pomjeren za vrijednost x. Iz trigonometrijskog odnosa se moe zakljuiti (prema slici):

Za male vrijednosti ugla

usvaja se:

Smicanje kod grede


Formula za raunanje smiueg napona na gredi je:

,
gdje je:

V smicajna sila na tom mjestu

Q statiki moment povrine

t debljina materijala okomitog na smicanje

I drugi moment povrine poprenog presjeka.

Ova formula je poznata pod nazivom Formula Jouravskog.

Smicanje udarnim optereenjem


Maksimalni smicajni napon koji nastaje pri udari vrste okrugle ipke iznosi:

gdje je:

U - promjena kinetike energije

G - modul klizanja

V - volumen ipke
te je:

maseni moment inercije

ugaona brzina

Smicanje u fluidima
Viskozni, newtonov fluid (ukljuujui zrak i vodu), koji se kree du vrste granice, vriti e tangencijalno naprezanje na toj granici. Uslov
koji kae da nema "proklizavanje" fluida na toj granici diktira to da je brzina fluida na toj granici (relativno u odnosu na granicu) jednaka nuli,
meutim, na nekoj visini iznad granice, brzina toka mora biti jednaka onoj brzini fluida. Regija izmeu ove dvije take naziva se granini
sloj. Taj tangencijalni napon moe se izraziti kao

gdje je:

- dinamika viskoznost fluida,

- brzina fluida du granice,

- visina granice.

Smicanje kod materijala


Kod kristalnih sirovina se pri smiuem optereenju preko granice elastinosti kristalni nivoi pomjeraju jedan prema drugom. Ovakve
smicajne povrine mogu takoer ponovo nastati. Konzistentnost se na poetku moe odrati. Pri jo veem optereenju, konzistentnost
izdaje i sirovina se na taj nain raspada/kida.
Smicajno optereenje se ne pojavljuje samo pri vanjskom optereenju, nego i pri izmjeni termikog optereenja zbog zaostalih napona
(nehomogeno stvrdnjavanje kao kod zavarivanja), ili pri stalnim naponima (na primjer oplata koja se drugaije skuplja nego osnovna
sirovina).

Smicanje u geologiji
U geologiji razlika izmeu dva kraja formiraju isto smicanje (takoer koaksijalno smicanje ili ista kompresija) i jednostavno
smicanje(takoer nekoaksijalno smicanje). Jednostavno smicanje ukljuuje u poreenju sa istim smicanjem, dodatnu komponentu
rotacije. Ove dvije komponente se koriste kako bi govorili o transpritisku (kompresija plus boni napon) i transzatezanju (ekstenzija plus
boni napon) tektonike.

Smicanje kod motora s unutranjim sagorijevanjem


Motor s unutranjim sagorijevanjem se podmazuje uljem. Zbog sile smicanja koja nastaje u motoru, npr. u pumpi za ulje ili
izmeu prstena klipacilindra i zida, molekule ulja se unitavaju tokom vremena - zbog starosti ulja. Isto se odnosi i na maziva - aditive.

SAVIJANJE

Savijanje I-profila

Mehanika kontinuuma

Savijanje (ili fleksija) opisuje ponaanje vitkih konstrukcijskih elemenata, optereenih vanjskim silama okomito ili uzduno na osu
elementa. Optereenje koje djeluje na konstrukciju je moment savijanja, a to je sila koja djeluje na nekoj udaljenosti od posmatranog
ukljetenja (krak):

gdje je:

- moment savijanja (Nm)


- sila koja savija (N)
- udaljenost sile od uklijetenja (m)

Pretpostavlja se da konstrukcioni element ima barem jednu od dimenzija dosta manju (obino 1/10, ili manje, od druge dvije). [1] Kada
je duina elementa dosta vea od irine i debljine, element se naziva greda. ipke za vjealice u ormaru se ugibaju pod teinom
gardarobe koja visi na njima i primjer je savijanja u svakodnevnici. S druge strane, ljuska je struktura bilo koje geometrijske forme gdje
su duina i irina istog reda veliine, ali debljina konstrukcije (poznata kao "zid") znatno je manja. Primjer ljuske koja trpi savijanje jeste
kratka cijev tankih zidova, ali velikog prenika, koja je uklijetena na krajevima, a optereena bono.

U nedostatku uvjeta, termin "savijanje" je dvosmislen jer moe doi do lokalnog savijanja u svim objektima. Stoga, da bi koritenje
termina bilo preciznije, inenjeri ga koriste za odreene objekte, kao to su savijanje greda,[2] savijanje ipki,[3] savijanje ljuski,
[4]

savijanje ploa[5] itd.

Kvazistatiko savijanje greda


Kad je optereena transverzalnim naponom, greda se deformira i naponi se razvijaju unutar nje. U kvazistatikom sluaju veliina
kraka savijanja i naponi koji se razvijaju smatraju se nepromjenljivim u vremenu. U horizontalnoj gredi uklijetenoj na krajevima i
optereenoj nadolje u sredini materijal na unutranjoj strani grede je pritisnut, a materijal na vanjskoj strani je zategnut. Postoje dva
oblika unutranjeg naprezanja uzrokovanih vanjskim optereenjima:

Napon smicanja paralelan bonim opereenjem plus dopunski napon smicanja u ravnima pod pravim uglom na pravac
optereenja;

Direktan napon pritiska u gornjem podruju grede i direktni napon zatezanja u donjem podruju grede.

Posljednje dvije sile ine spreg sila ili moment jer su jednake po veliini i suprotnog su smjera. Ovaj moment savijanja opire se
ulegnutoj deformaciji grede koja trpi savijanje. Naponska raspodjela grede moe se predvidjeti sasvim precizno, ak i kad se koriste
neke pojednostavljene pretpostavke.[1]

Euler-Bernoullijeva teorija savijanja

Element savijene grede: vlakna ine koncentrine lukove, na vrhu su vlakna pritisnuta, a na dnu zategnuta.

Momenti savijanja kod grede

Kod Euler-Bernoullijeve teorije savijanja vitkih greda, glavna pretpostavka je da 'ravne sekcije ostaju ravne'. Drugim rijeima, bilo
kakva deformacija usljed smicanja preko odjeljka se ne evidentira (kao da nema smicanja). Takoer, ova linearna raspodjela je
primjenljiva samo ako je maksimalni napon manji od napona teenja materijala. Za napone koji prelaze granicu teenja, pogledajte
lanakplastino savijanje. Na granici teenja, maksimalni napon u dijelu (na najudaljenijim takama od neutralne ose grede) definira
se kao savojna vrstoa.
Euler-Bernoullijeva jednaina za kvazistatiko savijanje vitkih, izotropnih, homogenih greda konstantnog presjeka pod primjenom
poprenog optereenja

je:[1]

gdje je:

- Youngov modul elastinosti,


- povrinski moment inercije poprenog presjeka,

- otklon od neutralne ose grede.

Nakon to je rjeenje za izmjetanje grede dobijeno, moment savijanja (

) i poprena sila (

) u gredi mogu se izraunati

pomou odnosa:

Jednostavno savijanje grede se esto analizira s Euler-Bernoullijevom jednainom grede. Uvjeti za koritenje jednostavne
teorije savijanja su:[6]

1.

Greda je predmet istog savijanja. To znai da su poprene sile jednake nuli, a da nema uvojnog ili aksijalnog
optereenja.

2.

Materijal je izotropan i homogen.

3.

Materijal ispunjava Hookeov zakon (linearno je elastian i nee se plastino deformisati).

4.

Greda je u poetnom trenutku ravna sa presjekom koji je konstantan cijelom duinom.

5.

Greda ima osu simetrije u ravni savijanja.

6.

Proporcije grede su takve da e se prije prekinuti savijanjem nego drobljenjem, guvanjem ili bonim izvijanjem.

7.

Presjeci grede ostaju ravni prilikom savijanja.

Otklon grede skrenut simetrino i princip superpozicije.

Pritisne i zatezne sile se razvijaju u smjeru ose grede pod savojnim optereenjima. Te snage izazivaju naprezanja grede. Najvei napon
pritiskase nalazi se nalazi na gornjem rubu grede, dok se maksimalna sila istezanja nalazi na donjem rubu grede. Poto naponi izmeu ovih
dviju suprotnih strana variraju linearno, postoji taka na linearnom putu izmeu njih gdje nema napona savijanja. Poloaj ovih taaka se
naziva neutralna osa. Zbog ovog podruja bez napona i susjednih podruja sa niskim naponom, koristei jedinstven presjek grede na
savijanje nije posebno efikasno sredstvo podravanja optereenja, jer se ne koristi puni kapacitet grede dok je na ivici kolapsa. irokoprirubne grede (I-profil) i reetkasti nosai efikasno rjeavaju ovu neefikasnost jer minimiziraju koliinu materijala u ovoj podnaponskoj regiji.
Klasina formula za odreivanje napona savijanja u gredi rpri jednostavnom savijanju je:[7]

- napon savijanja

M - moment savijanja oko neutralne ose

y - normalna udaljenost do neutralne ose

Ix - drugi momenta povrine oko neutralne ose 'x'.

Proirenja Euler-Bernoullijeve teorije savijanja grede


Plastino savijanje

Jednaina

vai jedino kada je napon u ekstremnim vlaknima (najudaljeniji dio grede od neutralne ose) ispod granice

razvlaenja materijala od kojeg je greda napravljena. Pri veim optereenjima distribucija napona postaje nelinearna, i duktilni materijali e
na kraju ui u 'plastino teenje', stanje gdje je veliina napona jednaka naponu teenja svuda u gredi, uz prekid u neutralnoj osi, gdje se
mijenja napon od zatezanja do pritiska. Ovo stanje plastinog teenja se obino koristi kao granini uvjet kod dizajniranja metalnih
konstrukcija.
Sloeno ili asimetrino savijanje
Jednaina iznad vrijedi samo ako je presjek simetrian. Za homogene grede s asimetrinim dijelovima, aksijalni napon u gredi je dat sa:

[8]

gdje su

koordinate take na poprenom presjeku na kojima je napon potrebno odrediti kao to je prikazano desno,

momenti savijanja oko y i z teinih osa,

su drugi momenti povrine (razlikuju se od momenata inercije) oko y i z osa, a

su
je

proizvod momenata povrine. Koristei jednainu mogue je izraunati napon savijanja na bilo kojoj taki poprenog presjeka grede bez
obzira na smjer momenta ili oblika poprenog presjeka. Napomena:

se ne mijenjaju od jedne take do druge

na poprenom presjeku.
Velika deformacija savijanja

Za velike deformacije tijela, napon u poprenom presjeku se izraunava primjenom proirene verzije ove formule. Prvo, slijedee
pretpostavke moraju biti:

1.

Pretpostavka ravnih pregrada - prije i poslije deformacije se smatra dio tijela ostaje ravnim (tj. nije se kovitlao).

2.

Smicanje i normalni naponi u ovom dijelu koji su okomiti na vektor normale presjeka nemaju nikakav utjecaj na napone koji su

paralelni sa osom ovog dijela.


Razmatranje velikog savijanja treba biti provedeno kada je prenik savijanja

Uz te pretpostavke napon kod velikih savijanja se rauna kao:

gdje su:

manji od deset visina odjeljka h:

- normalna sila

- povrina poprenog presjeka

- moment savijanja
- lokalni prenik savijanja (na trenutnom dijelu)

- moment povrine inercije du x-ose, na mjestu

- pozicija du y-ose na dijelu povrine gdje je napon

Kada prenik

tei u beskonano i

(pogledati Steinerovu teoremu)


izraunat.

, prvobitna formula se vraa:

Timoshenkova teorija savijanja

Deformisanje Timoshenkove grede. Normala rotira za ugao

koji nije jednak

1921, Stephen Timosenko je poboljao Euler-Bernoullijevu teoriju greda dodavanjem efekta smicanja unutar jednaine grede. Kinematske
pretpostavke Timoshenkove teorije su:

normale na ose grede ostaju ravne nakon deformacije

nema promjene u debljini grede nakon deformacije

Meutim, normale na ose ne moraju ostati okomite na ose nakon deformacije.


Jednaina za kvazistatiko savijanje linearno elastine, izotropne, homogene grede konstantnog poprenog presjeka grede pod ovim
pretpostavkama je[9]

- povrinski moment inercije poprenog presjeka,

- povrina poprenog presjeka,

- modul klizanja i

- faktor korekcije klizanja/smicanja.

Za materijale sa Poissonovim koeficijentom ( ) blizu 0,3 - faktor korekcije za pravougaoni popreni presjek je priblino:

Rotacija (

) normale je opisana izrazom:

Moment savijanja (

) i sila smicanja (

) su dati preko sljedeih formula:

Dinamiko savijanje greda


Dinamiko savijanje greda,[10] takoer poznato i kao fleksiono vibriranje greda, prvi put je istraivao Daniel Bernoulli krajem 18.
vijeka.Bernoullijeva jednaina kretanja vibrirajue grede je teila da precjenjuje prirodne frekvencije greda i bila je poboljana marginalno od
straneRayleigh-a 1877. dodavanjem rotacije srednje ravni. 1921. Stephen Timoshenko je jo poboljao teoriju dodavanjem efekta smicanja
na dinamiki odgovor savijanja greda. Ovo je dopustilo teoriji da bude koritena za probleme ukljuivanja visokih frekvencija vibracije gdje
je dinamika Euler-Bernoullijeva teorija neadekvatna. Euler-Bernoullijeva i Timoshenko teorije za dinamiko savijanje greda nastavljaju da
se nairoko koriste u inenjerstvu.

Euler-Bernoullijeva teorija
Euler-Bernoullijeva jednaina za dinamiko savijanje vitkih, izotropnih, homogenih greda konstantnog poprenog presjeka pod primjenom
poprenog optereenja

je:[9]

gdje je:

- Youngov modul elastinosti,


- povrinski moment inercije poprenog presjeka,

- otklon od neutralne ose grede i


m - masa po jedinici duine grede.
Slobodne vibracije
Za situaciju u kojoj ne postoji popreno optereenje na gredu, jednaina savijanja ima oblik:

Slobodne, harmonijske vibracije grede onda mogu biti izraene kao:

a jednaina savijanja se moe zapisati kao

Ope rjeenje navedenih jednaina je:

gdje su

konstante, a

Reimni oblici za konzolne I-profilne grede

Jednostruko bono savijanje

Jednostruko uvijanje

Jednostruko vertikalno savijanje

Dvostruko bono savijanje

Dvostruko uvijanje

Dvostruko vertikalno savijanje

Timoshenko-Rayleighova teorija
1877, Rayleigh je predloio poboljanje za dinamiku Euler-Bernoullijevu teoriju greda ukljuujui efekt rotacije inercije poprenog presjeka
grede. Timoshenko je poboljao osnovu te teorije 1922. dodavanjem efekta smicanja u jednaini grede. Smina deformacija normalna na
sredinu povrine grede je dozvoljena u Timoshenko-Rayleigh teoriji.
Jednaina za savijanje linearne elastine, izotropne, homogene grede konstantnog poprenog presjeka grede pod ovim pretpostavkama je:
[9][11]

gdje je

polarni moment inercije poprenog presjeka,

je povrina poprenog presjeka,

je modul klizanja, i

je masa po jedinici duine grede,

je gustoa grede,

je korekcioni faktor klizanja. Za materijale Poisonovog koeficijenta ( ) blizu 0,3

- faktori korekcije su priblino:

Slobodne vibracije
Za slobodne, harmonijske vibracije, Timoshenko-Rayleigh jednaine imaju oblik:

Ova jednaina se moe rijeiti uz napomenu da svi izvodi moraju imati isti oblik da se ponite a time to rjeenje obrasca
oekivano. Ovo zapaanje dovodi do karakteristine jednaine:

Rjeenja ove etverostepene jednaine su:

gdje je:

Ope rjeenje Timoshenko-Rayleigh gredne jednaine za slobodne vibracije se onda mogu pisati kao:

moe biti

Kvazistatiko savijanje ploa

Deformacija tanke ploe naglaavajui pomjeranja, sredine povrine (crvena) i normale na sredinu povrine (plava)

U definiranje osobina greda je da je jedna od dimenzija mnogo vea od druge dvije. Struktura se zove ploa kada je ravna i jedna od njenih
dimenzija je mnogo manja od druge dvije. Postoji nekoliko teorija koje pokuavaju opisati deformacije i napon na ploe pod primjenom
optereenja od kojih su dva bila u irokoj upotrebi. To su:

Kirchhoff-Love teorija ploa (takoer se zove klasina teorija ploa)

Mindlin-Reissner teorija ploa (takoer nazivana teorija smicanja ploa prvog reda)

Kirchhoff-Love teorija ploa


Pretpostavke Kirchhoff-Love teorije su:

ravne linije normalne na sredinu povrine ostaju ravne nakon deformacije

ravne linije normalne na sredinu povrine ostaju normalne na sredinu povrine nakon deformacije

debljina ploe se ne menja tokom deformacije.


Ove pretpostavke ukazuju na to da je:

gdje je

pomak take u ploi, a

Jednaine pomaka:

pomak od srednje povrine.

Jednaine ravnotee su:

gdje je

primenjeno optereenje normalno na povrinu ploe.

to se tie pomaka, jednaine ravnotee za izotropne, linearno elastine ploe u odsustvu vanjskog optereenja se mogu zapisati kao:

U direktnom tenzorskom zapisu:

OTPORNOST MATERIJALA
Otpornost materijala je jedna od grana primjenjene mehanike koja prouava probleme:
-

vrstoe

krutosti

stabilnosti

pojedinih djelova tehnikih konstrukcija od vrstog deformabilnog materijala.

vrstoa je sposobnost prenoenja optereenja bez pojave loma.


Krutost je otpornost konstrukcije na deformisanje (promjena zapremine i oblika)
Stabilnost je sposobnost konstrukcije i njenih elemenata da pod zadatim optereenjem zadri prvobitni oblik elastine ravnotee.

Dimenzionisanje elemenata konstrukcije obuhvata proraune:


- vrstoe,
-

krutosti i

stabilnosti.

- Proraun vrstoe- sastoji se od odreivanja najmanjih dimenzija pojedinih elemenata konstrukcije pod djelovanjem zadatog
optereenja.

Proraun krutosti obuhvata odreivanje deformacija konstrukcija pod djelovanjem zadatog optereenja, koja moraju ostati u
doputenim granicama odreenim uslovima upotrebe same konstrukcije,

Proraun stabilnosti- sastoji se u odreivanju optereenja pod kojima konstrukcija i njezini elementi zadravaju prvobitni
elastini oblik.

Opte pretpostavke otpornosti materijala

Materijal je kontinuiran (neprekinut),

Materijal je homogen fizikalno mehanike osobine u svim takama su jednake,

Materijal je izotropan - fizikalno mehanike osobine u svim smjerovima su jednake,

Materijal je elastian,

Izmeu napona i deformacija postoji linearna zavisnost do odreene granice koja se zove granica proporcionalnosti,

Deformacije tjela su male itd.

TEORIJA NAPREZANJA
Ako se tjelo optereeno vanjskim silama FA, FB, FC, FD i FE nalazi u stanju ravnotee, onda svaki dio tog tijela mora biti uranoteen.
Ako to tjelo presjeemo ravni p onda je potrebno u presjeenoj ravnini dodati unutranju silu koja je jednaka rezultanti djelovanja vanjskih
sila odbaenog djela tijela da bi tjelo ostalo u ravnotei.

RL
psr
A

Ako se trai granina vrijednost izraza, kada DA tei nuli, dobie se

RL dRL
p lim

dA
A 0 A
Ukupni napon moe se razloiti na dvije komponente poto on u optem sluaju nije okomit na presjek, slijedi
-

komponenta koja se projecirana na normalu oznaava se sa s

komponenta koja se projecirana na tangentu oznaava se sa t

Deformacija se javlja kao posledica naponskog stanja koje izazivaju vanjske sile.
U optem sluaju razlikuju se dvije vrste deformacija:
-

linearna deformacija (istezanje, pritisak, savijanje i izvijanje)

ugaona deformacija (smicanje i uvijanje)

VRSTE NAPREZANJA TIJELA

1. Osno ili aksialno optereenje.

Smicanje

p cos
p sin

Savijanje

Uvijanje

Izvijanje

Optereenja
Spoljanje optereenje u funkciji vremena moe biti:
mirno (statiko),
jednosmjerno promjenljivo,
neizmjenino promjenjljivo,
udarno

GEOMETRIJSKE KARAKTERISTIKE RAVNOG POPRENOG PRESJEKA

ANALITIKO ODREIVANJE TEITA TJELA

Teite povrine

Statiki moment presjeka s obzirom na bilo koju os jednak je proizvodu


povrine poprenog presjeka i pripadajue koordinate teita.
Slijedi
Za bilo koju teinu os statiki moment presjeka jednak je nulu

Posebna
pretpostavka
teorije je da
normale do

sredine povr

ostaju ravne i
neproirive,
normalne na

sredinu povr
nakon
deformacije.

Pomjeranja p
su data sa:

gdje su
normale.

Relacije zatez

izmjetanja k

rezultiraju iz o

pretpostavki s
gdje je

kor

za zatezanje.

Ravnotene j
je:

Dinam
savija
ploa[
izvor]

Dinamik
Kirchho
ploa[ur
izvor]

Dinamika te

prostiranje ta

prouavanje s

vibracije. U je

dinamino sa
su:

gdje je, za plo


gustoom

Figure ispod
tanjira/ploa.

nain k = 0, p

nain k = 0, p

nain k = 1, p

Tako
pogled