Misao na vjenost Janko Leskovar

Biljeke o piscu:
Janko Leskovarroen je 12.12.1861. godine u Valentinovu (Pregrada), u
Hrvatskom zagorju. Osnovnu kolu je pohaao u Pregradi i Zagrebu, a nakon
toga je upisao gimnaziju. Sa 18 godina je zavrio preparandiju i sa 20 godina
se oenio. Slubovao je je i Slavoniji u Valpovu i ljivoevcima. Premjeten je
u Sutlu k. Sv. Petru kod Rogake Kiselice, a kasnije u Krapinu. Upoznao se s dr.
L. Marjanoviem i s njim je iao sakupljati pjesme. Tako je poeo pisati, a prvi
njegovi radivi su tiskani u Narodnim novinama. Prva njegova crtica Misao na
vjenost je nastala pod dojmom jednog razgovora s barunom Kavanaghom.
Sa ovom novelom bio je odmah doekan s oduevljenjem. Kao da se u toj
noveli nalo fiksirano neto od onoga naega hrvatskog jada, onog jalovog
filozofiranja bez veze sa svakidanjim ivotom. Kao smueni nesretnik
upleten u mree prolosti, jadni odbljesak nekakvog hrvatskog Hamleta, inilo
se u doba uvrenog khuenovanja kao jedini odgovor na surovu stvarnost
kojoj pomoi nema. Leskovar je u svom prvom djelu odredio lik glavnog
junaka, te ga premjetao iz djela u djelo, iz godine u godinu, zavrivi tiho,
anonimno pred smrt. U svojih desetak pripovijetki , rekao je u njima to je
imao rei, a onda se povukao u zabit, nestao poput svojih junaka, upravo u
asu kada je trebao rei sve, odrediti se i nametnuti. Leskovar je bio poput
mnogih svojih junaka previe slab da bi odluku proveo do kraja. Njegova djela
su: Propali dvori, Sjene ljubavi, pripovijetke: Misao na vjenost, Katastrofa,
poslije nesree, Jesenjski cvijeci, Pria o ljubavi, Patnik, Bez doma, Kita
cvijea, Izgubljeni sin, Kraljica zemlje. Kompozicija njegovih pripovijetki
jednostavna je ali sugestivna. On radnju hvata u arinoj toki, daje samo
zavrne inove svojih drama, dok prethodne ispripovijeda naknadno ili ih
samo letimino naznai, te ostavlja itaoca gotovo zbunjenoga. Njegovi likovi
imaju neto apstraktno, ali se ne uzdiu pred nama u cijeloj svojoj visini poput
velikih junaka proznog stvaranja. Leskovarovi su junaci odvie jednolini, u
jednolinosti konzekventni i njegova su djela vie-manje fantazije o nemoi
modernog ovjeka, junaka naeg doba. Junaci trpe udarce ivota koje loe
proivljavaju, te nemaju sigurnosti, samopouzdanja i njihov je ivot uniten.
Junak kae da pametovanje nita ne pomae i treba se prepustiti ivotu.
Upravo to je negativno, jer prepustiti se ivotu znai pokoriti se njegovim
zakonima i popustiti njegovim zahtjevima. Njegovi su mukarci okusili ivot i
izgubili svjeinu zanosa. U njegovim djelima nedostaju enski likovi, a kada se
pojave onda su blijedi i monotoni. Zato su mukarci enskasti. Kada ene
postanu likovi, onda se osile i pretvore u nemilosrdne osvajaice tih jadnih
slabia. Sve Leskovarove junake mori misao na prolost i to je jedina
siromana ideja do koje se mogao dovinuti. Njegovi su junaci ljudi sumnjiavi,
bojaljivi i boleljivi. Sve pripovijetke su simbolina vizija. Neprecizan izraz

odraava takvo autorovo gledanje. Sve se radnje gube u nekim sjenama, na

koje se uhvatila tama. Sve je nategnuto, ishitreno, optereeno nepotrebnom
alegorijom, kao turoban kraj pisca koji je tako snano poeo. Na teka pitanja
sadanjice ne moe se vie odgovarati rodoljubnom seoskim priicama i
Harambaievim podoknicama Hrvatskoj. Hrvatsku knjievnost hvata neka
elja za evropeiziranjem. To je plod elje da se hrvatskoj knjievnosti i ivotu
pristupi evropskim jerilom i sa evropskim pogledima. Khuen je jak i moan, te
neoboriv, ali se i na njega moe udariti sa zanosom. Jedni zanosa imaju, drugi
nemaju, jedni spaljuju zastavu, drugi su neuspjeli, suvini ljudi, turgenjevski
neudaniki. Egzodus hrvatskih studenata u zapad su to etape pribliavanja
Zapadu. Leskovar je pisao vrlo kratko, upravo onoliko vremena koliko je
potrajao snaan, nepodijeljen zanos moderne za njega. Najvrednije u
njegovim djelima je proivljavanje suvremene krize drutva, njegova
modernost. U to vrijeme je koalicija na pomolu, Balkan vrije, uskoro e
aneksija, balkanski ratovi, svjetski rat. Leskovarov svijet je bio jednostavan,
malen, kojega je preao, premjerio i sagledao u kratkome razmaku od nekih
desetak godina, taj je svijet bio uzak, stijenjen, omeen, a Leskovar nije
imao snage da srui zidove, da otvori prozore i udahne punim pluima. Kada
je doao do kraja, prestao je pisati. Knjievnik Leskovar doivio je sudbinu
svojih junaka i nije mogao dalje, jer svojim likovima nije znao dati drutveno
postolje. Nije imao pedanterije, ali je imao ljubavi, ljepe je pripovijedao nego
pisao. Najvie je itao Turgenjeva, od kojega je nauio neposredno ulaenje u
djelo, bez okolianja i suvinih opisa. Od njega je nauio zaplet, redovno vrlo
jednostavan, klasino harmonian. Pripadao je narataju hrvatskih realista, ali
je blii modernistima. S njegovom pojavom se biljei poetak moderne.
Mladima je uz Gjalskog bio svojevrsni knjievni uzor. Hamletovko-faustovska
raspoloenja pribliila su hrvatsku knjievnost evropskom duhovnom i
knjievnom ozraju. Sa svojim pripovijetkama i romanima je uvrten meu
prve moderniste, kao pisac psiholoke proze, samosvjestan stvaralac koji je
hrvatski pisao srcem i osjeao hrvatski jezik. to takav knjievnik moe
kazati dananjem itaocu? Ima pisaca koji odraavaju svoje vrijeme, ima ih
koji od njega bjee i teko je rei u ijim se djelima ovo vrijeme bolje ogleda.
Jedni pokazuju kakav je taj ivot, slikaju ga i objanjavaju, upadajui, sad vie
sad manje, u grube shematinosti, nametnute pogrenom interpretacijom
stvarnosti. Sve to je Leskovar mogao da prui socijalnoj knjievnosti po
njegovom je vlastitom svjedoanstvu krhotina vee cjeline.
On nije socijalni pisac, alisocijalnost mu ne moe porei nitko. U njegovim
djelima neemo nai savivot, ali ono to je unutra je ivo. To nije obino, nije
svakidanje, nijetipino, ali kada se dogodi, onda je upravo tako. Svaki od nas
nai e unjegovim junacima djeli sebe, svoje slabosti i kolebljivosti pred
vanimdogaajima. Takva djela odvode od realnog ivota u neki
nestvaran,autonoman svijet u koji ovjek sebe tako rado prenosi i u kojem se
takorado zatjee. Pitamo se da li umjetnost treba buke ili tiine, da li se

onamora uvijek pribliiti stvarnost ili se ponekad udaljiti od nje i

odvoenjemvratiti u ivot.
Misao na vjenost Janko Leskovar Mjesto radnje:
Selo Drukovac

Misao na vjenost Janko Leskovar Vrijeme radnje:

1891. godina
Misao na vjenost Janko Leskovar Tema:
Otkrivanje tamnih dubina u vlastitoj unutranjosti, portretiranje linosti,
promatranog lika s njegovim traginim krajem ludilom.
Misao na vjenost Janko Leskovar Problematika koja se obrauje u djelu:
-Predstavljanje lika i portret ure Martia
Otkrivanje tamnih dubina u vlastitoj unutranjosti lika ure Martia
Izraavanje raspoloenja, preputanje snovima i uspomene
Dramska atmosfera i prizori
Neobinost izmeu sna i jave
Misao na vjenost i odsjaj uspomena
Tragina uspomena iz mladosti, koja tiranizira psihu
Opis dezorganiziranog ivota istrganog unutarnjim ivotom
Uzrok: prolost i ivana rastrojenost
Prikaz ljudi labilne psihe i osjetljivih ivaca, koji izlaze izvan granica
realnoga i ulaze u prostore nadnaravnoga
Strahuje od ponovnog susreta s prolou
Misao na vjenost Janko Leskovar Struktura djela:
Novela sa simbolinim i psiholokim ralanjivanjem lika i spajanjem
prolosti, sadanjosti i budunosti, te zaokupljenost vlastitom prolou i

uspomenama. Otkrivanje tamnih dubina u vlastitoj unutranjosti, te

ralanjivanje vlastite psihe.
Misao na vjenost Janko Leskovar Inspiracija iz slinog djela:
Tipino opisivanje karakternih likova, analiza ivotne sredine i prikazivanje
nesretne generacije hrvatske inteligencije koja je ve ponijela jaramdrugog
apsolutizma, Khuenovoga. Oslanjao se na stil pisanja ruskih realista kao
Turgenjeva, te kada se pojavi junak obino trai smisao ivota, trai svoj poziv
i na tom se putu spotakne o javne prilike i o ljubav. Leskovarov junak samo o
ljubav. Kod Turgenjeva radnja esto napreduje putem diskusija u drutvu, kod
Leskovara toga nema i njegovi su junaci samotnjaci do te mjere da nitko od
njih nema ni brata ni sestre. Turgenjevi junaci igraju od elje da djeluju na
prilike u domovini, Leskovar o tim prilikama govori povrno, ne stapajui ih s
djelom u koje ih je ubacio. Turgenjevljevijunaci obino pripovijedaju svoje
ljubavi, Leskovar ne zna to e se s njegovima dogoditi, on nema
Turgenjevljeva iskustva i svoje junake ostavlja u najdramatinijem asu i trai
od itaoca da pronau zakljuak. Turgenjev ima itavu galeriju mukih likova,
dok su kod Leskovara mukarci gotovo identini, a sporedni nisu uope
umjetniki likovi. Po nainu pisanja moemo ga usporediti sa Flaubertom koji
je na svim svojim stranicama uzor stila. Ali njegov jezik nije posve ist.
Leskovar je hrvatski pisao srcem, jer je taj jezik osjeao. Nije imao
pedanterije, ali je imao ljubavi, ljepe je pripovijedao nego pisao. Osjea se
stil i analiziranje dogaaja po uzoru na Gjalskog, Kozarca, Kumiia i Kovaia
i jadni odbljesak nekakvog hrvatskog Hamleta.
Misao na vjenost Janko Leskovar Sadraj:
U selu Drukovu je ivio uitelj uro Marti. Ljudi su smatrali da je bolestan,
ali on to nije priznavao, premda se nije ba dobro osjeao kao nekada prije.
Nije ni kaljucao i svoju slubu je tono izvravao, a kolski nadzornik je bio
posve zadovoljan njime. On nije bio pravi uitelj, ali je djeci bio dobar. esto
ga je spopala nekakva tjeskoba i tuga, kojoj nije znao uzroka. Kada ga je to
stanje uhvatilo nije se toga mogao otresti itav dan i radije bi tada djecu
pustio kui, ali to nije smio. Tada je bio nestrpljiv i razdraljiv, pa se znao
grubo odnositi prema djeci. To se kod njega deavalo zbog prevelikog napora.
Bio je sam u koli s poludnevnom obukom, pa je morao jo nekoliko sati dulje
poduavati. Imao je vremena da se odmori i predahne, ali neto mu to nije
dozvoljavalo. Neto ga je uvijek tjeralo da razmilja bez prestanka, dok ga nije
zaboljela glava. Tada bi mu se ivci na vjeama stali trzati, ile na
sljepooicama poigravati i on bi se sav izmoren bacio na krevet. Njegov sluga
bi ga molio da e ga svui i smjestiti u krevet, ali on se dugo nije micao, niti
progovorio, premda je sam elio sna. Prije etiri godine je prekinuo snaukom
herbartovaca. Jedne veeri je legao i usnio kako vidi svoga ocakoji se u mrkloj
noi vraa kui sa svjetiljkom u ruci. Prelazio je prekobrvna jer je potok bio

jako nabujao od jesenjskih kia i skoro je preaokada mu se noga oskliznula i

nestao je u mutnoj i zablaenoj vodi. U srcuga je neto stegnulo i trgnuo se,
sav sretan da je to bio samo san. Sljedei dan je doao seljak iz rodnog
uiteljevog sela, te mu rekao damu se otac utopio u nabujalom potoku. Od
toga dana uro je vjerovao damu snovi doaravaju zbivanja iz dnevnog
ivota. Njegovi snovi bili su takovjerno istiniti, da se esto pitao je li to ivot ili
san. Dogaali su mu seneobini snovi, u kojima se sastajao sa pokojnicima,
sve njegovim bivimdrugovima. U poetku bi znao da sanja, a jednom se
ustao sav smuen,da nije znao dokle dosee san, a dokle stvarni ivot.Jedan
dan je biopozvan na objed k susjednom vlastelinu, gdje ga je drutvo
razvedrilo izabavilo. Stade mu se raati smijeak na licu, a uiteljica iz
susjednogsela mu je rekla da e idue nedjelje doi u njihovo selo u crkvu
saprijateljicom. Neto ga je potaklo da se sutradan u crkvi iskae. Poeo
jesvirati gajde, ali se na kraju sasvim izgubi i smuti, te se zagleda
nekudadaleko. U njegovoj dui nastane mukla i bezutjena praznina. Dugo
jerazmiljao i prisjeao se kada ga je otac odveo u Zagreb na naukovanje ida
postane gospodinom. Tako je jednoga dana na vrata njegove sobicedola
gospodareva kerka da ga utjei u njegovoj tuzi. Drugi dan je opetklonio i
ponovo je dola gospodareva kerka, da ga tjei i zapita ga zatoju zaobilazi.
On je nervozno izaao van malo proetati i tek se naveervratio. Vrata
djevojine sobe su bila otvorena, ljudi su ulazili i izlazili, a onue nesvjesno.
Dogodila se nesrea, sve je okolo bilo krvavo, a nagrudima rupa od metka.
Prenio se iz sna, uplaio i poeo misliti da e opetmorati sanjati otvorene crne
oi, mrtvaku bijelu put pokrapanu krvlju.On je buljio i ta slika se nije micala
ispred njega, a on je sve vie tonuo utamnom svemiru. Drugi dan uistinu
doe u selo mlada uiteljica. Ona jeve prije ula o tom uitelju koji ivi sam
sa svojim slugom i koji nikadanije veseo, te nita ili vrlo malo govori. Kada ga
je proli puta vidjela,obuzeo ju je nekakvi udan osjeaj. Pomislila je kako bi
ga ona moglatetoiti i milim razgovorima razvedriti, jer je njoj uz njega bilo
ugodno.Zato ju je danas neto tjeralo da ide u Drukovac, i osjetila je da e
seneto dogoditi. Pola je u crkvu i ula kako sviraju orgulje. Ve kod
prvihakorda pritisnula ju je nekakva alost i nekakav strah. Glazba
bijaeudnovata, neobina i opazila je da je gore uro zapjevao. U crkvi
jenastala pomutnja i komeanje. Ona se prenerazi i potekoe joj suze
odsamilosti. Taj dan je bio Advent, a uitelj je pjevao uskrsnu
himnu:Halleluja. uro Marti je poludio.
Misao na vjenost Janko Leskovar Analiza glavnog lika:
uro Marti
Uitelj u selu Drukovac. Bijedan seoski uitelj, blijeda lica, mravih ruku i
nogu, ni zdrav ni bolestan, nesreen i esto bi ga spopao nekakav jad i tuga,
kojoj nije znao ni uzroka ni imena. Uzrok tom jadnom stanju i tjeskobi je
njegova prolost, a ime je ivana rastrojenost. On boluje od misli na

vjenost, a vjenost i prolost su jedno te isto. Njegov sluaj je naoko

apstraktan, posve individualan i posre pod teinom vlastite sadanjosti, gubi
um pod pritiskom vlastite prolosti i vlastitog grijeha. Tajje grijeh samo
Martiev i gotovo da nema nikakav socijalni znaaj: privatan sluaj pojedinca.
Doao je do strane spoznaje, da se iz prolosti nita ne moe izbrisati i zato
uro Marti strahuje od ponovnog susreta s prolou. Njegov lik je drutvena
pojava, i lik je u kojem je autor naao tipinost i smatrao da prikazuje
nesretnu generaciju hrvatske inteligencije koja je ve ponijela jaram drugog
Khuenovog apsolutizma.