PUTOKAZI

PRIRODA, IVOT I LJUBAV

U FILOZOFIJI
DELALUDDINA RUMIJA
Devad HODI

Sve se vie i iz obzorja savremenih

prirodnoznanstvenih spoznaja i iskuss
stava tako, naprimjer, ini Werner
Heisenberg u svom djelu Physik und Philosophie
uvia i naglaava znaaj koji e za nau sudbins
nu u predstojeoj budunosti imati nain na
koji e doi do susreta izmeu moderne znanoss
sti, zapadne po duhovnopovijesnom izvoritu,
a globalne po svojim pretenzijama i protezanjims
ma, u prvom redu atomske fizike i molekularne
bilogije, s jedne strane, i, s druge strane, drevnih
kultura i metafizikih tradicija, u prvom redu
onih istonih.
Ako je tako i ako budemo nastojals
li da tako bude, za velikog pjesnika i mislioca
Delaluddina Rumija, iju obljetnicu 800 godins
na od roenja ove godine UNESCO proslavlja
kao svjetsku godinu Rumija, moda se ne morams
mo zanimati s onim pesimistikim doivljajem
naeg vremena sadranim u rijeima njemakog
pjesnika Hansa Meinkea, koji je u Rumiju vidio

Usporedi: Werner Heisenberg, Fizika i filozofija,
s njemakog preveo Stipe Kutlea, Krzak, Zagreb, 1997.,
str. 151-166

novi uallim br. 32 19. zu-l-hidde 1428. / 29. decembar 2007.

jedinu nadu za mrana vremena u kojima ivims

mo, ali je, usuujemo se rei, sasvim sigurno
da najplodotvorniji susret muslimanske metafs
fizike tradicije i prirodnoznanstvenog moderns
niteta valja oekivati, pripremati i produbljivats
ti u sufijskim duhovnim horizontima, a unutar
njih, prije svih drugih, u onim horizontima koji
se, nedovoljno istraeni, nalaze u pjesnitvu i
miljenju Delaluddina Rumija.
Kaemo nedovoljno istraeni, uprkos
nekim injenicama, kao to su, da spomenemo
samo neke, da Rumi stoljeima ima cijelu
jednu, mogli bismo rei, religijsku sljedbu, svoje
sljedbenike diljem svijeta, uprkos injenici da
su Nicholson, Arbery, halifa Abdulhakim, Ikbal,
Nasr, Eva de Vitray-Meyerovitch, Annemarie
Schimmel, Helmut Ritter, Chittick i mnogi drugi
uinili velike korake u predstavljanju Rumijevog
knjievnog, mistikog i filozofskog djela, da
se Rumijeva djela prevode na mnoge jezike u
svijetu, da su, naprimjer, u Americi, posljednjih
godina Rumijeve knjige bile najprodavanije
pjesnike knjige.

PUTOKAZI

Jo uvijek nedovoljnom poznavanju

Rumija, mogli bismo pomalo paradoksalno
rei, znaajno doprinosi njegova popularnost.
Velika Rumijeva popularnost u muslimanskom
svijetu esto se svodi na obrednoceremonijalnu
i religijskofolklornu tradiciju, a u zapadnom
svijetu na knjievnoestetsku raskonost
njegovog pjesnitva ili, jo reduktibilnije,
kako to primjeuje Chittick, na opi zanos
unutar pokreta New Agea prema najrazliitijim
inaicama duhovnosti, gdje bilo ko za nekoliko
dolara moe priutiti sebi teaj iz sufijskog plesa,
kabalistike ili taoistike meditiacije, tibetanskih
tehnika vizualizacije, amanskih ekstaza ili
jednostavnog duhovnog samoozbiljenja zena.
Drugim rijeima, Rumija se na Zapadu
uzima u razblaenim i prilagoenim dozama
kao pjesnika ljubavi, dok se za njegovo znanje
uglavnom nema snage. Zato je tako? Zato
to je ljubav u kulturi Zapada, tako problem
razumije Chittick, morala biti razdruena od
racionalnosti, srce od razuma, a mudrost od
znanja. Svi smo spremni staviti ljubav na jednu,
a nae razumijevanje svijeta i drutva na drugu
stranu.
Ovdje, u najopenitijim naznakama,
elimo svratiti pozornost na Rumijevo uenje o
prirodi, ivotu i ljubavi koje moe biti znaajno
uporite u naem savremenom suaavanju s
pitanjima s kojima se susreemo u horizontu
moderne znanstvenotehnoloke civilizacije.
Rumijevo
razumijevanje
prirode,
ivota i ljubavi odvija se na sljedeim sufijskim
metafizikim postulatima:
1.
Trascendentalno
jedinstvo
bitka
(tawhid) ili monizam: Postoji Jedna stvarnost kao
konana osnova sve egzistencije. Ova stvarnost
moe se promatrati ili kao Bog (boanska
esencija) ili kao Svijet (fenomeni kroz koje se
manifestira skrivena esencija). Rumi zapravo
stoji na stanovitu da je osnova cjelokupne

William C. Chittick, Sufijski put ljubavi Rumijeva
duhovna uenja, s engleskog preveo prof. dr. Reid
Hafizovi, Naunoistraivaki institut Ibn Sina, Sarajevo,
2005., str. 13.- 17.

Isto, str. 17

prirode duhovna i to na nain da mnotvo

pojedinanih ega koji ine totalitet egzistencije
proizlazi iz Kosmikog Ega.
2.
U tom pogledu, najblii mislilac
Rumiju iz zapadne filozofske tradicije je
Leibnitz, koji je niz stoljea poslije Rumija,
nezadovoljan Descartesovim dualistikim
tumaenjem stvarnosti, egzistenciju shvatao
kao bezbroj monada na razliitim stupnjevima
svjesnosti. Fenomenologijski, egzistencija je
stupnjevita: ego na jednom stupnju je vii ili
nii u samoostvarenju, a samoostvarenje je
samorazumijevanje. Bit svih ega ili monada je
duhovna. Adamov pad u Rumijevoj metafizici
predstavlja izlazak iz jedinstvene boanske
osnove, a ne iz tradicionalno shvaenog raja.
Ali, pad se ne odnosi samo na ovjeka, to je
univerzalni kosmiki fenomen. Kako kae
halifa Abdulhakim, u Rumijevoj metafizici
prirode sve monade unutar materijalnog,
biljnog i ivotinjskog carstva zapravo su listom
pali aneli koji streme iskonskome boanskom
temelju.
3.
Rumijeva filozofija evolucije nije
mehanicistika ili biologijska. Blia mu je
Bergsonova stvaralaka evolucija. Dodue,
Rumi svoju filozofiju evolucije izlae u
terminima, kategorijama i konceptima koji su
esto u skladu sa stajalitem materijalistikih
i biologistikih evolucionista. Naime, poput
njih, i on kae da se ivot razvio iz materije.
Ali, za Rumija je materija otpoetka i uvijek
duhovna. Ovdje ne moemo ire govoriti o
tekoama i mogunostima nesporazuma u
modernom razumijevanju pojma materije u
sufijskoj metafizici. Ukazujemo samo na to da
je za moderno miljenje tvar postala stvar ija je
odlikujua osobenost ekstenzija, pa se otuda sve
prostorno, kao i sve osjetilno opazive osobine
poimaju iskljuivo na kvantitativni nain. Za
Rumija, kao uostalom za cjelokupnu sufijsku
metafiziku, materija je jadan aspekt Boga.
4.

Nema

stvaranja

vremenu,


M. Sharif, Historija islamske filozofije, s engleskog
preveo Hasan Sui, August Cesarec, Zagreb, 1990. str.
215

novi uallim br. 32 19. zu-l-hidde 1428. / 29. decembar 2007.

 PUTOKAZI

jer je i vrijeme samo stvoreno. Ono je

kategorija fenomenalne svijesti. Boansko
samomanifestiranje je stalno ponavljajui
proces. Dok se oblici u univerzumu mijenjaju,
propadaju i istovremeno obnavljaju bez ijednog
trenutka prekida, u svojoj biti oni su suvjeni s
Bogom. Rumi takoer ukazuje da je na pojam
vremena povezan s prostorom. Inspiriran
kuranskim stavkom da je boansko svjetlo
neprostorno (la sharqiyya la gharbiyya), Rumi
nam kae da u carstvu boanskog svjetla koje
nije prostorno vremenski niz proli, sadanji,
budui ne postoji.
5.
Svoju prirodu Bog ini spoznatljivom
prvenstveno kroz svoja imena i atribute koji u
svom diverzitetu obrazuju fenomenalni svijet.
Tako fenomenalni svijet, predstavlja zapravo
dinamiki izraz boanskih imena sile (qahriyya)
i njenosti (lutfiyya), veliine (jelal) i ljepote
(yamal), stranu tajnu (misterium tremendum)
i fascinantnu tajnu (misterium fascinans).
Ipak, kako je i ljudski duh zapravo boanski, i
ovjek moe, ponirui u svoje jastvo, shvatiti
neprostornu prirodu ne samo svoje vlastite
zbilje, nego i svega postojeeg. Rumi stoji
na stanovitu da je prostor osnova podjele i
mnotva, a tada temeljno jedinstvo kosmikog
duha biva smrvljeno i atomizirano.
6.
ivot
proima
cjelokupnu
egzistenciju. Ne postoji beivotna materija.
Zemlja i voda, vatra i zrak, kae Rumi,
ivi su u oima Boga, premda se nama
pojavljuju kao mrtvi. ivot je jedan i
predstavlja jedinstvo. ivot je dinamika snaga
i stupnjeviti razvoj. U Rumijevoj filozofiji ivot
je odreen prospektivno i potencijalno. U
svom evolutivnom kretanju, ivot je odreen
teleoloki, vodi ga tenja ka boanskom izvoru,
a ne instikt prilagoavanja i borba za odranje.
Rumijeva filozofija evolucije ivota bliska je
onim misliocima ivota kasnog devetnaestog
stoljea kao to su Guyau, Butler, Nietzsche, ali
Bergson u prvom redu, koji su ivotnoj misli
darvinizma i filozofiji kauzalno-mehanicistike
mainske teorije ivota, prema kojoj se ivot svodi
na kauzalne odnose u fizikalnim i hemijskim
zakonitostima,
suprotstavljali
filozofiju

novi uallim br. 32 19. zu-l-hidde 1428. / 29. decembar 2007.

stvaralakog aktiviteta ivota, koji se pronalazi iz

obilja, a ne iz nude. Prema Rumiju, cjelokupni
ivot, a ne samo ovjekova stvarnost, kantovski
reeno, odreen je subjektno i spontanitetno.
Za takvu misao Rumiju podrku prua 38.
stavak estog poglavlja u Kuranu: Sve ivotinje
koje po zemlji hode i sve ptice koje na krilima
svojim lete svjetovi su poput vas u Knjizi Mi
nismo nita izostavili i sakupit e se poslije
pred Gospodarom svojim.
7.
Sredinja tema svih Rumijevih djela
jest ljubav. To je tako stoga to je u Rumijevoj
filozofiji ljubav temelj, izvor, pokreta, snaga,
obrazac, cilj i svrha ivota. U Rumijevoj filozofiji
ljubav ima i ontiko i ontoloko znaenje. Ona
je tajna ivota svega bivstvujueg i nain da se
ta tajna spozna. Za Rumija ivot je ljubav, jer,
zapravo, Bog je ljubav, On je izvor svekolike
ljubavi. Bog stvara svijet iz ljubavi. Rumijeva
filozofija ljubavi, iako pod uticajem Platonovog
erosa kao kosmike moi, u ontolokoj i
epistemolokoj ravni presudno je inspirirana u
islamskoj mistikoj tradiciji omiljenom svetom
poslanikom predajom prema kojoj Bog kae:
Bio sam skrivena riznica, poelio sam biti
spoznat i tako sam stvorio svijet. Prema ovoj u
muslimanskoj tradiciji znamenitoj predaji, Rumi
bi rekao: Na poetku bijae ono boansko poelio
sam, drugim rijeima: potreba, elja, enja, a to
znai ljubav. Stvorenja su stavljena u gibanje
snagom Ljubavi, Ljubav snagom bespoetne
vjenosti. Vjetar treperi zbog obzorja, a stabla
zbog vjetra (D 5001), Poput Adema i Have,
Ljubav raa tisuu oblika; svijet je prepun njenih
slika, a ona nema nikakva lika (D 5057).
8.
Ljubav je temeljni impuls iz
kojeg proizlazi jedinstvo svijeta i ivota i sva
privlaenja, pa i ona atoma, o kojima ovaj veliki
mistiki pjesnik i mislilac pie, kako u biografskoj
biljeci o Rumiju u svojoj Antologiji sufijske
poezije napominje Eva de Vitray Mejerovitch,
jo u doba svetog Luja: Svi atomi u kosmosu

Jalaluddin Rumi, Diwan-i Shams-i tabrizi,
citirano prema: W. C. Chittick, navedeno djelo, str. 229

Isto, str. 229.

Eva de Vitray Mejerovitch, navedeno, s
francuskoga prevela Mirjana Dobrovi, Naprijed, zagreb,
1988., str. 332

PUTOKAZI

meusobno se privlae poput ljubavnika, svaki

djeluje na svoga druga magnetom Ljubavi.
Nebeska tijela privlae Zemlju sebi u jednom
dobrodolom obuhvatanju. Prioroda, ivot
i ljubav u Rumijevoj filozofiji simboliki su
opisani u mevlevijskom plesu dervia, koji,
zapravo, izraava kosmiki ples. Evo stihova
iz Rumijeve rubaije Kosmiki ples: O danu,
svani! Atomi pleu / s duama, izgubljenim u
zanosu, pleu./ Na uho u ti apnuti kuda vodi
ples. / Svi atomi to nastanjuju zrak i pustinju
/ dobro znaju da su obuzeti poput nas / i da je
svaki atom sretan il nesretan / zagluen suncem
posvemanje due.
I, na kraju, ovo podsjeanje na veliks
kog Rumija zavravamo rijeima halife Abdulhakima: Religija mistikog filozofa, poput

Citirano prema: M. M. Sharif, navedeno djelo,
str. 220

Eva de Vitray Mejerovitch, navedeno djelo, str.
177

Rumija, univerzalna je i ne moe biti zatvorens

na unutar bilo kojih ortodoksnih ili dogmatskih
granica. Njegova religija nije vjerovanje nikakve
posebne zajednice: to je univerzalna religija, jer
je religija univerzuma. To je religija zvijezda to
blistaju, potoka to ubore, drvea to raste...
To je alhemija ivota koja kroz magiju Ljubavi
transformira nie u vie. Mi vidimo da se hrana
minjenja u ivot i um. Moe li ijedan siuni um
znanstvenika protumaiti ovu udnu promjens
nu? U Aristotelovoj logici identiteta sve ostaje
onim to jest, a mehanicistiki materijalizam
ne moe izvesti i objasniti svrhovitost iz besciljns
nosti atoma. ivot ima jednu beskonanu mo
asimilacije; nema niega to bi mu moglo ostati
vjeno strano. Kao to vatra zahvata ak i otpad
pretvarajui ga u isti plamen, tako je svako
deavanje u ivotu sposobno da se preobrati u
svjetlo i ivot.10
10

M.M. Sharif, navedeno djelo, str. 222-223

novi uallim br. 32 19. zu-l-hidde 1428. / 29. decembar 2007.

 PUTOKAZI

NATURE, LIFE AND LOVE IN PHILOSOPHY OF

JALALUDDIN RUMI
Dzevad Hodzic
At the occasion of UNESCOS year of
Rumi (2007), in this article we tried to draw the
attention to teaching of this great Islamic poet
and thinker about nature, life and love that can
be found to have a great significance in our conts
temporary life and issues that we are facing today
within the horizon of modern scientific and techs
hnological civilization. This teaching is based
upon following premises:
Transcendent oneness of being (Tawheed)
or monism: There is only one reality as the ultims
mate source of all the existence. Rumis philoss
sophy of evolution is neither mechanicistic nor
biological. One can assert that Bergsons creations
nistic philosophy of evolution is closer to Rumis
teachings. In Rumis opinion matter is since the
beginning and always spiritual. There is no such
thing as creation in time, for time itself is creats
ted. It is a category of phenomenal consciouss
sness. God reveals his nature primarily through
his names and attributes that are disclosed in all
their diversity within phenomenal world. Thus,
phenomenal world represents dynamic expresss
sion of Devine names of power (qahriyya) and
gentleness (lutfiyya), greatness (jalal) and beauts
ty (jamal), great secret (misterium tremendum)
and fascinating secret (misterium fascinans). Life
is found throughout entire existence. There is no
such thing as lifeless matter: earth and water, fire
and air, says Rumi, are all alive in the eyes of
God, although to us they appear dead. Life is one
and it represents oneness. The focal point of all
of the Rumis work is love. In Rumis philosophy
love has both, the ontological as well as the ontic
meaning. It is at the same time the very secret of
life of all the existence and the path to know that
secret. Love is the fundamental impulse that is
the origin of the unity of the world and life and
of all the attractions even those between atoms
of which this great poet and philosopher writes
in a marvelous manner thus representing the scies
entific aspect of his philosophy and bringing to
our attention the mystical aspects of our modern
science.


novi uallim br. 32 19. zu-l-hidde 1428. / 29. decembar 2007.

2007





: .
.


.

.
.



...
:
"
. ."

.
.
.



""
.