PRIA ZA LAKU NO

- Kako bi bilo da sjednemo na klupu i ekamo da izae Mjesec? - pitam svoga medu.
- Moe! Ti sjedni, a ja u lei. Tako mi je udobnije.
- Evo, vid li ga tamo gore? Kako je samo tanak!
- Hu-huu! emu tolika galama? Ta Mjesec izlazi svake veeri! Osim toga, jedan pliva i u
bunaru.
- Draga sovice, Mjesec ne pliva u bunaru. To je samo Mjeseev odraz na vodi.
- Hu-huuu! Otkad su to djeca pametnija od sova?
- To je zato to djeca idu u vrti, a sove cijeli dan prespavaju na grani.
- Ako si se nagledao Mjeseca, idemo poeljeti naim prijateljima laku no - predloi medo.
- Drage ovice, jeste li umorne?
- Beee, jasno da smo umorne. Cijeli dan smo hodale livadom i pasle travu. Vie ne moemo
stajati na nogama.
- A ja sam skakala gore-dolje, gore-dolje, gore-dolje.... - javi se najmanja ovica.
- to si ti radila, kokice?
- Uila sam svoje pilie gdje se mogu ieprkati najdeblji crvi.
- Lijepo mi spavajte, drage ovice. Laku no, kokice!
- Sada idemo pozdraviti ptice. I one su sigurno ve umorne kao i ja. Pitaj ih to su danas radile
- predloi medo.
- Ptiice, gdje ste sve bile danas?
- Ja sam se etao trnicom. Tamo uvijek ima ukusnih poslastica - javi se golub -Najvie volim
kukuruz i penicu.
- A meni su dobre i mrvice kruha - zacvrkue vrabac.
- Ja sam cijeli dan lovila komarce - doda lastavica. - Bilo je jako zabavno.
- Lijepo mi spavajte, ptiice!
- Otpjevat u vam svoju najljepu pjesmu za laku no - kae sjenica.
- Moramo svratiti i do konja. Tko zna to je on danas radio! - radoznao je medo.
- Konjiu, jesi li umoran?
- Oh, jako sam umoran. Danas sam vukao puna kola sijena s livade.
- Da, da, to je jako teko. Zasluio si kocku eera.
- Hvala ti! Sada u slatko zaspati.

- Moemo li sutra malo jahati?

- Svakako! Napravit emo veliki krug oko kue, a moda emo i juriti livadom i preskakivati
ograde.
- Ja se to ne bih usudio - javi se medo - Dok ti bude jahao, ja u drijemati na suncu.
- Laku no, konjiu! Lijepo sanjaj!
- Muuuu! Zar meni neete poeljeti laku no?
- Ne ljuti se, kravice. Ba smo se spremali do tebe. to si ti danas radila?
- Pasla sam svjeu travu da mi mlijeko bude zdravo i slatko.
- Hvala ti! Veeras u popiti dvije alice, a prije vrtia u pojesti pun tanjur sira i vrhnja.
- Ku-ku-ri-kuuu! - zakrijeti pijetao. - Vrijeme je za spavanje.
- Slaem se s tobom - potvrdi medo. - Uvijek je vrijeme za spavanje.
- Ku-ku-ri-kuuu! Sve kokice u kokoinjac! Mogla bi naii lisica.
- Slatko spavajte, dragi moji! Vidimo se sutra!
- A da i mi odemo na spavanje? Nismo valjda sove da probdijemo cijelu no na stablu! ljutito e moj medo.
- Dobro, pospanko! Idemo!
Popio sam dvije alice mlijeka kao to sam obeao kravici, oprao sam zube i legao u krevet.
Medo je odmah zaspao, a meni je mama itala priu o Mjeseuljku. Znate li tu priu? Ne
znate? Evo, ispriat u vam je:
Mjeseuljak je zeleni patulji koji stanujena Mjesecu. Kad djeca zaspu, Mjeseuljak sipa na
njih snove. Ako su bili dobri, sanjat e lijepe snove. Ako su bili zloesti, Mjeseuljak e im
dati ruan san, pa e se cijelu no prevrtati po krevetu.
Nadam se da e mi Mjeseuljak noas dati lijep san.
Tek to sam sklopio oi, netko mi pokuca na prozor. Otvorim oi i pogledam. Je li to san ili
doista vidim Mjeseuljka?
Otvorim prozor, a Mjeseuljak veli:
- Dobra veer! Stanuje li moda ovdje jedan medo?
- Da, spava sa mnom u krevetu.
- Krasno! Onda sam pogodio pravu adresu. Molim te, reci mu da ga je pozdravio ujak sa
Sjevernoga pola.
- Zar si bio na Sjevernome polu?
- Naravno! I na sjevernom i na junom, na istoku i na zapadu. Svake noi obiem cijelu
zemaljsku kuglu nosei djeci snove.
- Kakav si san donio meni?
- Oh, oprosti, nemam vie ni jedan san.
- Kako to?
- Zapela mi je vrea za dimnjak.
- Kakva vrea?
- Vrea sa snovima.
- Zar dri snove u vrei?
- Jasno! Zar si mislio da ih drim u depu?
- Zapravo nisam nita mislio, ali drago mije to sam saznao neto novo. I, to e sada?
- Pa, budui da su mi snovi iscurili iz vree, noas vie nema posla. Idem i ja spavati.
- elim ti laku no! Svrati opet sutra!
- Laku no, maleni! Za tebe u sauvati najljepi san.

PETRINE KOTURALJKE

Petra se doveze na koturaljkama u park pokraj vrtia.

- Jesi li vidjela moju novu lutkicu? - pohvali se Andrea. - Gledaj koliko ima lijepih haljinica i
cipelica!
- Mogu li je malo eljati? - zamoli Petra i skine koturaljke da joj ne smetaju.
- Napravi lutkici pletenice, a ja u joj zavezati ruiastu manicu - predloi Andrea.
Sada je lutkica spremna za etnju. Veselo trepe velikim oicama dok je Petra i Andrea voze u
kolicima kroz park.
- Mislim da je moja beba ogladnjela na svjeem zraku - kae Andrea. - Idem kui prirediti joj
boicu mlijeka.
"Mogla bih i ja pojesti jedan sendvi", pomisli Petra i otri kui.
- Vau-vau! - doeka je Vuko s koturaljkom u zubima. - Nisi li moda neto zaboravila u
parku?
- Oh, hvala ti, pametni moj psiu! - razveseli se Petra. - zasluio si i ti sendvi.
- Vau-vau! - potvrdi Vuko. - Moe dodati i jednu kost!

PRIALICA

Marko se jako veseli kad mu baka doe u posjet. Ona zna toliko lijepih pria da ne bi stale ni
u sve knjige svijeta.
- to e mi danas priati, bakice?
- Nita! Izgubila sam prialicu.
- Izgubila si prialicu? - udi se Marko.
- Da, da, kad sam plaala kartu u autobusu, iskoila je iz novanika i izgubila se u guvi.
- Idemo je potraiti, bakice!
- Ne moemo, zlato moje. Ta nevaljalica je ve preko sedam gora i sedam mora. Zakljuala se
u dvorac sa sedam brava ispred kojeg straari sedam lavova.
- A to e tamo raditi, bakice?
- kakljat e dvoglavog zmaja sve dok joj ne ispria sedamdeset sedam pria, a onda e
veselo skoiti natrag u moj novanik.
- Oh, pa ta prialica uope nije nevaljalica. Ona je samo otila po novu priu za mene.
- Po sedamdeset sedam pria, zlato moje! - nasmijei se baka.