Antun Gustav Mato

PJESME
1909
Na vjealima. Suha kao prut.
Na uznikome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zloinaka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A sline oi neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!
I mjesto nje u kobnu rupu skoih
I krvavim si njenim znojem smoih
Moj drski obraz kao suzama.
Jer Hrvatsku mi moju objesie,
Ko lopova, dok njeno ime brie,
Za volju ne znam kome, bir u uzama!
SERENADA
Ja te volim, jer si fantasta
Ko uta Luna i stara gitara,
Ko slatka njenost slavujeve pjesme,
to majsko vee bojom tuge ara.
Ja te volim, jer si ko zvijezda:
Visokosama, i suze jer tvoje,
to kriom plae, ko kajanje truju
I more budne, mune noi moje.
Ja te volim, jer si ljubav Zemlje
Iz koje niknuh, Hrvatice draga:
1

Ko Bogomajka na Kamenih vratih

to duom sija kada preko praga
Grikog bruji mrani Angelus.
Ja te ljubim! Zato? Ne znam.Jer si
Mi draga, duo, ko nada to vara,
Ko sjetne pjesme i sjene to veze
Ta uta Luna i gitara stara.
PRI SVETOM KRALJU
Matiji Lisiaru
Prozor Stjepanovog Doma
Pria gotski san;
Modri tamjan i aroma
Puni sveti stan.
Stanac kamen, hrabri Toma
Erded, Baka ban,
Heroj sisakoga sloma
Sja ko onaj dan.
U katedralu, kad su teke noi,
Na Banov grob zna neka ena doi
S tekim kriem cijele jedne nacije,
A kip joj veli: Majko, audiant reges:
Regnum regno non praescribit leges,
I dok je srca, bit e i Kroacije!
JESENJE VEE
Olovne i teke snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
utom rijekom meu golim granama.
2

Iza mokrih njiva magle skrivaju

Kuice i toranj; sunce u ranama
Mre i motri kako mrke bivaju
Vrbe, crnei se crnim vranama.
Sve je mrano, hladno; u prvom sutonu
Tek se slute ceste, dok ne utonu
U daljine slijepe ljudskih nemira.
Samo gordi jablan lisjem suhijem
ape o ivotu mrakom gluhijem,
Kao da je samac usred svemira.
U TRAVI
iva zvijezda s vedrog neba, eva,
Truni biser pjesme pranim putima,
ito uti, bijeli oblak snijeva,
Kukci zuje meu cvijetim utima.
U daljini, meu granjem, selo
Prua molbu tornja k nebu skrueno,
Vjetar hladi uznojeno elo
I na plotu vitla rublje sueno.
Kukovaa, majskog grma dika,
Die mlijekom enske puti i ljubavi.
Tamo iza srebrenog vrbika,
Blizu mlina, pjeva slavi ubavi.
Hrvatska, oj to su tvoji glasi,
enje tuinskoga moga stradanja:
Tui vjetar ledio mi vlasi,
Sad ih mrsi cjelov tvoga ladanja!
Meu granjem, u daljini, selo
Die k suncu uzdah tornja skrueno,
3

Vjetar hladi umireno elo

I u zraku vitla rublje sueno.
MAUHICA
Oskaru Durru
Crna kao pono, zlatna kao dan,
Mauhica uti ispod rosne vaze,
U kadifi bajne boje joj se maze,
Misli: usred jave procvjetao san!
Zato je i zovu njeno "no-i-dan"
Nae gospoice kada preko staze
Starog parka ljetne sjene sjetno gaze
Ispod vrelog neba, modrog kao lan.
Kao samrt tamna, kao ivot sjajna
Maehica cvate, ali ne mirie
Ko ni njezin susjed, kico tulipan.
No u hladnoj nevi udan ivot die,
Zagonetan, dubok, aroban ko san,
A kroz barun drhti jedne due tajna.
U VRTU
U mraku ubor, vrelosluaj, duo:
To izvor mog ivota romori;
Kroz iprag hihot, vilemiruj, duo:
To moja srea tebi govori;
U grmu prvi slavuljuti, duo:
To moje srce tebi biljie;
U lijesi prvo cvijeedii, duo:
To moja dua tobom izdie;
Tiinom struje, sjenedri, duo:
4

To mjeseczanosk nama silazi;

Korz zvijezde enje, slutnjeumri, duo:
To smrt i ljubav k nama prilazi.
DJEVOJICI MJESTO IGRAKE
Ljerko, srce moje, ti si lutka mala,
Pa ne sluti smisla alosnih soneta,
Kesteni pred kuom duhu tvom su meta,
Jo je deset karnevala do tvog bala.
Ti se udi, duo. Smijat si se stala
Ovoj ludoj prii. Tvoja dua sveta
Jo ne sniva kako zbore zrela ljeta.
Gleda me ko grle. Mislito je ala.
Al e doi vee kad e, ko Elvira,
Don Huana sita i lanih kavalira,
Sjetiti se sjetno njene ove strofe.
Moje e ti ime apnut moja muza,
A u modrom oku jecati e suza
Ko za mrtvim clownom iza katastrofe.
19. SVIBNJA 1907
Ko Petrarca Loru jutros sam te snio
U okviru drevnom pobonog portala,
Zastava ti daka iznad glave sjala,
O, to nije, sanak, ludi sanak bio!
Prognanik u pukoj rulji sam se skrio,
Suza mi je kriom na rukave pala,
Kad su grika zvona od sree zaplakala
I studentski barjak s kalpakom se vio.
Ti u crkvu, jako prosjak kunjah vani,
5

Jer me svaki pandur mogo uhvatiti.

Ko etrdeset osme grozni su nam dani!
Slobodan je Hrvat sve to tee biti,
Zato tuan lunja tuim tlom bez puta,
Kao zvuk od zvona kad kroz umu luta.
IVA SMRT
Imao sam srce, djetinjasto srce,
Srce koje boli, boli tako jako!
Imao sam srce, bolno, bolno srce,
A kada mi ode, nisam vie plako.
Bijah skoro sretan. Ali jedne noi
More bolno srcejedno ptie malo,
Nalo me u mraku, vie glave stalo
I sitnu mi pjesmu sitno cvrkutalo:
Godinu ve dana, svake boje noi
Sluim ko trubadur jednoj dami nagoj,
Usnulu joj duu udnim krajem vodim
U ljubavnoj prii i mjeseini blagoj.
Ali sinojao!gatalica presta,
Pa ko repatica pade mi na grudi:
Ja sam, brao, sino vragu duu dao,
O, umrije mi, umrije moje srce, ljudi!
KRAJ DRUMA
Na mjeseini pjenu
Pjeva vodopad.
O, kad se samo sjetim
Da nisam vie mlad!
O, kako zdravo die
6

Polje, zemlja, zrak!

Da, no je drugim podne,
A jai danju mrak.
O, rosi, roso, rosi!
Veli livada.
O, kad u, kada kui,
Zar nikad, nikada?
Ve drijema drug moj, cvrak,
eta Danica.
O, Boe, to li snuje
Sad moja mamica?
Kroz praskozorje snovi
drali, dralovi,
a duom plovi, plovi
Val i valovi.
MLADOJ HRVATSKOJ
Na ukus samo rijedak dojam bira
I mrzi sve to slii frazi i pozi.
Tek izabranom srcu zbori lira
I nije pjesma koju vui mnozi.
Na stih je ivot koji duu svira.
to moe rei proza, dajmo prozi,
A strofa treba magijom da dira
I budi u nama ono gdje su bozi.
U vijeku, kada "misli" svaka ua,
Mi, nimfolepti, skladno osjeajmo,
Jer cilj je svemu istanana dua.
Ljepoti istoj himnu zapjevajmo,

Boanski Satir kad nam milost dade

Za cvjetni uskrs hrvatske Plejade!
STARA PJESMA
O, ta uska varo, o ti uski ljudi,
O, taj puk to dnevno vei slijepac biva,
O, te uplje glave, o, te uplje grudi,
Pa ta svakidanja glupa perspektiva!
emu iskren razum koji zdravo sudi,
emu polet due i srce koje sniva,
emu ar, slobodu i pravdu kada udi,
Usred kukavica emu krepost diva?
Meu narodima mi Hrvati sada
Jesmo zadnji, robovi bez vlasti,
Osueni pasti i propasti bez asti.
Domovino moja, tvoje sunce pada,
Ni umrijeti za te Hrvat snage nema,
Dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.
MENAERIJA
Vuk, hijena, lisica i slon,
A u oku kraljevskoga lava
Tinja pravog velianstva slava:
Pala veliinato je on,
Rob i martir ko Napoleon!
Pored lava tigar grozno spava,
Nosoroga boli zub i glava,
Doim panter skaestraan clown!
Oajne i tune ove zvijeri sve su,
Urlaju od glada da se kosti tresu,
8

Samo huncut majmun, cinik kao prase,

Ne znajui, lupe, to je tua tuga,
Bolima se tuim bezboniki ruga,
Pravei ko avol paklene grimase.
UTJEHA KOSE
Gledao sam te sino. U snu. Tunu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijea,
Na visokom odru, u agoniji svijea,
Gotov da ti predam ivot kao rtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajui da su tamne oi jasne
Odakle mi nekad bolji ivot sjao.
Sve ba, sve je mrtvo: oi, dah i ruke,
Sve to oajanjem htjedoh da oivim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja jo je bila iva,
Pa mi ree: Miruj! U smrti se sniva.
KOD KUE
Dua moja aroban je kraj,
Gdje jablan uva gnijezda plemia,
Gdje vjetar nosi lipe miris ut
I blage pjesme predveernji sjaj.
Polje, ubor, breuljak i gaj
Od tajne boli ko da vjeno pate,
Jer tu se rodi Kovai i Gaj
Taj krasni kraj je Gupev zaviaj
9

I krvav uzdisaj.
Propali dvoriko mjesec po danu!
Stid ih to ih ostavio sin
Oria hrabrih, starih Keglevia,
A kroz dvorski brljan, rezedu i krin
Ceri se Jevrejin.
Dua naa zagorski je kraj,
Gdje jadnik kmet se mui zemljom starom
Uz pjesmu tica, kosaca i zvona.
O, monotona naa zvona bona,
Kroz vae psalme ape vasiona:
Harumfarumlarumhedervarum
Reliquiae reliquiarum!

SAMOTNA LJUBAV
Pono ve je prola, svjetlo mi se gasi,
Na barunu crnom lei teka no;
elom mi se truni spomen tvojih vlasi
Ljubavi daleka, kad e, kad e do?
Otila si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tunu mo,
Srcem srsi, strasti, duom sumnje, strasi
Poginut u noas i za dragom po.
Ljubav nije srea!zna li kad mi ree?
Ljubav, to je rana, i ta rana pee,
Ljubav boli, boli, kao ivot boli,
Teko, teko onom koji jako voli.
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali mui samo kad sam samko kamen.
10

GNIJEZDO BEZ SOKOLA

Mom ocu
Ja vuem emer magle tvojih gorah,
Oajnost zvijezdah to nad tobom niu,
U meni jeca sjena tvojih dvorah,
Moj otrcani, kraljski, banski Griu!
Ja nosim Gospe staromodnu priu,
Na kuli Vrata, Svijeu gorkih Morah,
Pa pjesmu to pod starcem tamom kliu
Dijaci, zvona preporodnih zorah.
Za orlom, strofo! Tu je odak Zrinjskih,
U gradu tom je vilovo Lisinski,
U gradu tom je susto Vraz i Gaj.
Dijetenklasnih pokraj ovih uzah
Bje krv Ilirah, Mate Gupca suza:
Tu uhka suza, slatka kao kaj.
SUZA
Otkada sam, eljo moja,
Tvoju suzu popio,
Nisam vie, pile moje,
Crnog oka sklopio.
Kad sam ono, tugo moja,
Cijelu no te ljubio,
Pamet sam i duu, duo,
Sreu sam izgubio.
Otkada sam, diko moja,
Tvoju suzu popio,

11

U hajduke htjedoh poi

Pa sam ti se propio.
BASNA
Sava se perad skupila na prelo:
Susjed lisac trijebi naciju!
Zakljui se poslati mu smjelo
Kao uvijekdeputaciju.
Zastupnici ostavie selo,
Sastavie delegaciju,
Dravniku stigoe na sijelo,
Predae mu deklaraciju.
Majstorkao uvijekdruinu
Zakolje i spremi uinu
Sve bez zbora i bez dogovora,
Dok je sabor konstatirao
Da se komija blamirao
Kre jasni smiso ugovora.
NOTTURNO
Mlana no; u selu lave; kasan
uk il netopir;
Ljubav cvijeamiris jak i strasan
Slavi tajni pir.
Sitni cvrak sjetno cvri, jasan
Kao srebren vir;
Teke oi sklapaju se na san,
S neba rosi mir.
S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
12

Blaga svjetlost sipi sa visina;

Kroz samou, muk,
Sve je tii huk:
eljeznicu guta ve daljina.
GOSPA MARIJA
Ima jedna mala gospa Marija,
to sve mi draa biva to je starija.
Jer ona me je prvog trudno rodila,
Za ruicu me slabu prva vodila.
Prva me na ovom svijetu volila,
Prva se za mene Bogu molila,
Kupala me suzom, Bog joj platio,
Aneo joj suzom suzu vratio,
Dojila me mlijekom svoje ljubavi,
Uila me ovaj jezik ubavi,
Kojim u i onda slatko tepati,
Kada u za plotom moda krepati.
Samo tebe volim, draga nacijo,
Samo tebi sluim, oj, Kroacijo,
to si dua, jezik, majka, a ne znamen,
Za te ivim, samo za te, amen!

13