You are on page 1of 2

POTARSKA BAJKA (Karel apek)

Naemu gospodinu Kolbabi, po zvanju potaru i listonoi, nekako je dosadio njegov potarski
zanat: koliko se samo jedan listonoa nahoda, natri, najuri, naleti, nagazi i nabjei, a iz dana
u dan mora prijei dvadeset i devet tisua sedamsto trideset i pet koraka, u to ulazi osam
tisua dvjesto i etrdeset devet stuba gore i dolje, onda ta pisma koja raznosi, to su ionako
sami obrasci, rauni i druge gluposti koje nikomu ne donose ni trunka veselja; pa taj potanski
ured, to je tako neveselo i dosadno mjesto na kojem se nikada ne dogaaju nikakve bajke.
Tako je i jo kojekako mrmljao gospodin Kolbaba, alei se na svoje potarsko zvanje.
Jednom je tako, sve od alosti, sjeo u poti kod pei i zaspao, ne primijetivi da je ve est
sati; a kad je odbila esta ura i svi drugi otari otili i zatvorili potu, gospodin Kolbaba ostao
je unutra zakljuan i mirno spavao.
Moglo je biti oko pola noi kada ga je probudio nekakav tropot, kao kad mievi tapkaju po
podu. Aha, pomislio je gospodin Kolbaba, ima ovdje mieva; trebalo bi im postaviti stupicu.
Gleda on tako okolo i trai mieve, kad ono nisu to nikakvi mievi, nego potanski patuljci.
To su vam majuni i brkati ovjeuljci, otprilike kao omanji primjerak vijandotske kokoi, ili
kao vjeverica ili zec, tako nekako; a na glavama imaju kape kao pravi potari i nose pelerine
kao pravi listonoe. Uf, rekao je gospodin Kolbaba u sebi, ali inae nije ni prozborio, ni
beknuo, ni pisnuo, da ih ne uplai.
Vidi, vidi, jedan je potanski patuljak slagao pisma koja e gospodin Kolbaba raznositi
sljedeeg jutra, drugi je razvrstavao potu, trei je vagao pakete i na njih lijepio ceduljice,
etvrti se ljutio to kutija nije vezana po propisu, peti je sjedio na alteru i prebrojavao novac,
kao to rade potanski slubenici.
"Mogao sam i misliti", mumljao je taj patuljak, "taj se potanski ovjek opet preraunao za
jedan novi; moram mu to ispraviti." esti patuljak sjedio je za telegrafom i otkucavao
brzojav, neto kao: tak-tak tak tak taktaktak tak.
No gospodin Kolbaba razumio je to javlja. Na obinom jeziku bilo je to: "Halo, ministarstvo
pota? Ovdje potanski patuljak broj sto trideset i jedan. Javljam da je sve u redu, stop.

Kolega vilenjak Brljobrk kalje, prijavljuje bolovanje, nije doao na posao, stop. Pozdrav,
stop."

You might also like