JU MEDICINSKA KOLA BIHA

OBRAZOVANJE ODRASLIH

ZDRAVSTVENA NJEGA
II RAZRED

JELENA
JURKOVI

Sadraj:
ORGANIZACIJA RADA NA BOLNIKOM ODJELU ....................................................................... 3
Dobar raspored rada: ........................................................................................................................... 3
Zadae sestre prije vizite su: ............................................................................................................ 4
Zadae sestre tokom vizite:............................................................................................................... 4
Zadae sestre poslije vizite: .............................................................................................................. 5
PREGLED I POSMATRANJE BOLESNIKA ....................................................................................... 5
VITALNI ZNACI.................................................................................................................................... 9
Rektalno mjerenje temperature: .......................................................................................................... 9
PULS ..................................................................................................................................................... 10
DISANJE ............................................................................................................................................... 11
KRVNI PRITISAK ............................................................................................................................... 13
ELIMINACIJA OTPADNIH MATERIJA ............................................................................................ 14
URIN ................................................................................................................................................. 14
KOLIINA MOKRAE ............................................................................................................... 14
BOJA MOKRAE .......................................................................................................................... 15
MIRIS MOKRAE ......................................................................................................................... 15
KATETERIZACIJA MOKRANOG MJEHURA ..................................................................... 16
STOLICA ......................................................................................................................................... 18
KLIZMA .......................................................................................................................................... 19
KAALJ I ISKALJAJ .................................................................................................................. 21
POVRAANJE ............................................................................................................................... 22
PODJELA I PRIMJENA LIJEKOVA ......................................................................................... 23
LOKALNA PRIMJENA LIJEKA ................................................................................................. 26
PARENTERALNA PRIMJENA LIJEKA .................................................................................... 27
INTRAVENSKA INFUZIJA.......................................................................................................... 31
Davanje intravenske infuzije opis postupka .......................................................................... 32
TRANSFUZIJA KRVI.................................................................................................................... 33
Izvoenje transfuzije:.................................................................................................................. 34
Izvoenje zahvata (uz nazonost lijenika):.............................................................................. 35
Posttransfuzijske komplikacije (najei uzroci nastaju zbog ljudske pogreke): ................ 35
Rane komplikacije:...................................................................................................................... 35
Kasne komplikacije: .................................................................................................................... 36
ORGANIZACIJA ISHRANE BOLESNIKA U BOLNICI ................................................................... 36

Page | 1

UMJETNI NAINI ISHRANE BOLESNIKA ..................................................................................... 38

Postupak hranjenja: ........................................................................................................................ 39
TERAPIJA KISIKOM OKSIGENOTERAPIJA ............................................................................. 41
UZIMANJE KRVI ZA LABORATORIJSKE PRETRAGE................................................................. 42
SMRT, NJEGA UMIRUEG BOLESNIKA........................................................................................ 44
POSTUPAK NAKON SMRTI .............................................................................................................. 45

Ova skripta je iskljuivo za internu upotrebu u okviru

programa obrazovanja odraslih
JU Medicinska kola Biha

Page | 2

ORGANIZACIJA RADA NA BOLNIKOM ODJELU

Rad medicinskih sestara podjeljen je u tri smjene, a za plan rada zaduena je
medicinska sestra (glavna sestra odjela ili odsjeka). Planiranje sestrinske djelatnosti je
zahtjevan i odgovoran posao jer ukljuuje itav niz uvijeta i okolnosti (rad u smjenama, osobe Page | 3
osloboene od nonog rada, odsutnost sa posla). Poseban problem predstavlja nedostatak
medicinskog osoblja (lo normativ ili broj sestara manji od normativa). Plan i raspored sestara
potrebno je napraviti za due vrijeme (najmanje cijeli mjesec) radi usklaivanja slobodnog
vremena, godinjih odmora i duih bolovanja. Broj sestara u smjenama treba biti srazmjeran
koliini rada. Na koliinu rada utie popunjenost bolnikih kreveta i potrebna koliina
zdravstvene njege za jednog bolesnika. Budui da se najvei dio posla obavlja ujutro (prije
podne) tada je broj sestara vie. Pri izradi rasporeda, a prema mogunostima, u obzir treba
uzeti i elje sestara. Raspored sadri vremensku podjelu rada u okviru jedne smjene. Pri
izradi rasporeda rada mora se uzeti u obzir slijedee:

raspored rada ostalih djelatnosti u bolnici (laboratorij, rentgen, odjel za prehranu,

polikliniko-konzilijarna sluba, tehnika sluba...) i
vremenske zahtjeve odreenih poslova (podjela i primjena Th, podjela hrane, vizita,
uzimanje dijagnostikog materijala...).

Dobar raspored rada:

pomae sestrama u vremenskom planiranju poslova,
olakava nadzornim sestrama kontrolu uinjenog,
poboljava suradnju s ostalim djelatnostma u bolnici i
spreava istovremeno obavljanje poslova koji se iskljuuju .
Organizacija rada sestrinske slube mora biti fleksibilna, dinamina te omoguavati i
stimulirati razvoj zdravstvene njege i sestrinstva. PRIMOPREDAJA SLUBE zdravstvena
njega u bolnici provodi se kontnuirano tokom 24 sata u smjenama (tri smjene po 8 sati, dvije
smjene po 7 sati i jedana od 10 sati, te dvije smjene po 12 sati i deurstvo od 24 sata).
Primopredaja slube je postupak kojem sestra smjene koja zavava posao, predaje slubu
sestri koja nastavlja posao. Sestre je provode samostalno. Primopredaju slube, prijenos bitnih
informacija o bolesniku sestre moraju provoditi pismeno i usmeno, i time osigurati cjelovitu
zdravstvenu njegu bolesnicima tokom njihovog boravka u bolnici. Pisana primopredaja je
obavezna. Provodi se na osnovu sestrinske dokumentacije temperaturne liste ili druge
dokumentacije koja se vodi na odjelu. Usmena primopredaja sestrinske slube provodi se uz
bolesniki krevet i samo je dopuna pismenoj. Sve obavijesti o bolesniku koje ne elimo da
bolesnik uje prenijet emo izvan bolesnike sobe. Za dobru i kvalitetnu primopredaju
potrebna je dobra organizacija rada sestrinske slube i preklapanje smjena (sestre zapoinju
smjenu pola sata do 1 sata prije i to vrijeme iskoriste za primopredaju). Broj sestara na odjelu
obino je najbrojniji tokom jutra, manji tokom poslijepodneva, a najmanji je tokom noi to je
uvjetovano koliinom rada. U svakoj smjeni djelatnosti zdravstvene njege rukovodi
odgovorna sestra koja obavezno rukovodi primopredajom slube. Svaka sestra predaje posao
sestri koja nastavlja njen posao. Pisana primopredaja lijekova, zavojnog materijala, tehnikih
obaveza provodi se u posebnim sveskama primopredaje uz izvjetaj svake smjene i potpis

odgovorne osobe (sestre). Svaki dan glavna sestra odjela (odsjeka) ita pisanu primopredaju,
potpisuje je i nadzire njeno provoenje. Praviilna primopredaja slube izmeu smjena
osigurava kontinuitet i kavlitetu rada medicinskih sestara, daje potpunu sliku o stanju na
odjelu i stanju bolesnika, a na njihovo zadovoljstvo i zadovoljstvo svih onih koji sudjeluju u
radu odjela. Brigu o bolesniku tj. o njegovom lijeenju u toku boravka u bolnici provodi
njegov sobni lijenik koji ga posjeuje svakodnevno, po potrebi i ee. Dnevne obilaske Page | 4
(vizite) provode svi odjelni lijenici tokom jutra (prijepodneva), a poslijepodne deurni
lijenik. Bolesnike na odjelu obilaze u odreeno vrijeme (dogovoreni dan u sedmici) svi
lijenici odjela predvoeni voditeljom odjela i to se zove velika vizita. Zadae sestre prije
vizite ovise od organizacije rada na odjelu i od odjela, pa tako sestre moraju prije vizite
obaviti osnovne poslove njege, te bolesnika pripremiti za vizitu.
Zadae sestre prije vizite su:
1. izmjeriti temeperaturu, krvni pritisak i puls te upisati na temperaturnu listu,
2. izmjeriti diurezu te upisati na temperaturnu listu,
3. ubiljeiti stolicu, povraanje na temperaturnu listu,
4. obaviti jutarnju njegu bolesnika (pranje, kupanje i namjetanje kreveta),
5. uzeti dijagnostiki materijal (krv, urin i sputum) za laboratorijske pretrage te
poslati u laboratorij,
6. podijeliti bolesnicima hranu, nahraniti nemone (kada se vizita obavlja kasnije),
7. obavijestiti lijenika o promjenama kod pacijenta koje je zapazila dok je obavljala
njegu,
8. pripremiti povijest bolesti i
9. pripremiti pribor za pregled bolesnika tokom vizite (tlakomjer, posudu sa istim
patulama, posuda za neiste patule, centimetar, svjetiljku i rukavice.
Viziti moraju biti prisutne sve sestre koje provode zdravstvenu njegu odreenih bolesnika.
Zadae sestre tokom vizite:
1. uputiti bolesnika kako da zauzme odreeni poloaj za pregled ili izvoenje nekog
zahvata i pomoi mu pri tome,
2. asistirati lijeniku tokom pregleda i pri izvoenju zahvata,
3. voditi biljeke o promjeni terapije i dijagnostikim postupcima...
Pregled usne upljine i drijela uputiti bolesnika da okrene glavu prema izvoru svjetlosti
(ako je prirodno svijetlo slabo koristimo se svjetiljkom), dodamo lijeniku patulu za pregled
dijela, a poslije pregleda je odloimo u posudu za neiste patule.
Pregled srca skidamo ili raskopamo bolesniku gornji dio odjee (donji dio je pokriven),
bolesnik lei na leima (na zahtjev lijenika sjedi ili lei na lijevom boku) s rukama sputenim
niz tijelo. Sestra stoji nasuprot lijeniku obino s lijeve strane i bolesnika upuuje u kojem
smjeru da okrene glavu ili mu sama okrene glavu (suprotno od lijenika kako mu ne bi disao u
lice tokom pregleda).
Pregled plua uputimo bolesnika ili ga smjestimo u sjedei poloaj s glavom nagnutom
naprijed, oputenim ramenima i rukama savijenim preko trbuha, ali udaljenim od prsnog koa.
Lijenik pregledava plua s lene strane auskultacijom i perkusijom, zatim s prednje strane. U

vrijeme pregleda prednje strane grudnog koa glava bolesika je okrenuta suprotno od lijenika
koji ga upuuje kako da kalje i die.
Pregled trbuha uputimo ili smjestimo bolesnika u leei poloaj na leima s rukama
ispruenim niz tijelo, nogama lagano savijenim u koljenima uz otkriven trbuh i glavu
okrenutu na drugu stranu.
Page | 5
Pregled operativne ili neke druge rane - potrebno je pripremiti kolica s priborom (setom za
previjanje), odviti ranu, asistirati lijeniku pri obradi rane te je sterilno previti. Tokom vizite
moe se mjeriti i obim trbuha, prsnog koa ili ekstremiteta. Obim se mjeri cantimetrom.
Bolesnik lei na leima, zamolimo ga da se odupre na laktove i pete podvuemo centimetar
izmeu donjeg dijela rebarnog luka i ruba zdjeline kosti i spojimo neto iznad pupka i ne
zateemo. Kod mjerenja obima prsa sestra stane ispred bolesnika zamoli ga da rairi ruke,
centimetar obavije vodoravno oko prsa, zamoli pacijenta da duboko udahne izmjer, zatim
bolesnik izdahne i ponovo izmjeri. Treba upozoriti bolesnika da ne podie ramena niti napinje
miie.
Zadae sestre poslije vizite:
1. izvriti dogovoreno,
2. pripremiti bolesnika psihiki i fiziki,
3. uputiti ga na odreene pretrage (koje je lijenik odredio) i
4. po potrebi pripremiti bolesnika za otpust iz bolnice.

PREGLED I POSMATRANJE BOLESNIKA

Da bi dijagnosticirali neku bolest sluimo se slijedeim metodama:

intervjua (simptomi bolesti),

pregleda (inspekcija, palpacija, auskultacija i perkusija znakovi bolesti),
promatranje (dinamika bolesti) i
pretraga (laboratorijske i instrumentalne).

I na taj nain nastojimo utvrditi:

etiologiju bolesti (uzrok i uzronika),

uu lokalizaciju bolesti (sistem, organ),
nain pojave i trajanje (akutno, kronino),
neke njene posebnosti (organska, funkcionalna, nasljedna, profesionalna,
neoplazmatska, degenerativna, socijalana...),
stanje (lahko, teko, terminalno),
Ponaanje bolesnika (pokretan, nepokretan, besvjestan, svjestan,
orjentiran, depresivan, agresivan...).

Medicinske sestre posebno zanimaju problemi koji se javljaju zbog bolesti, a u vezi su
sa zadovoljavanjem osnovnih ljudskih potreba. Posmatranje bolesnika je jedna od osnovnih
zadaa medicinske sestre, a s ciljem da prikupi podatke o bolesniku tj. o njegovoj bolesti.
Koristi se linim osjetilima (vidom, sluhom, opipom i njuhom), sestra zapaa promjene na
bolesniku i procjenjuje njegovo stanje. Promatranje se provodi cjelovito, sistemno i stalno, a

moramo obuhvatiti bolesnika od glave do pete. Posmatranjem treba obuhvatiti: stanje,

ponaanje i izgled bolesnika. Na taj nain stiemo opti dojam o bolesniku. Ve prvim
pregledom moemo utvrditi ponaanje bolesnika (npr.: da li je agresivan?). Meutim,
posmatranjem i razgovorom utvrdit emo da li je bolesnik orjentiran u vremenu i prostoru, da
li je pri svijesti ili ne? Promatranje bolesnika moe biti subjektivno i objektivno. Subjektivnim
posmatranjem zakljuujemo izvjesne promjene na osnovu bolesnikovog iskaza jer ih preko Page | 6
naih ula ne moemo utvrditi. Subjektivni simptomi su:
1.
2.
3.
4.

bol,
glad, e, strah,
slabost i malaksalost,
muka i vrtoglavica.

Za pravilno posmatranje potrebno je solidno znanje (medicinsko), razvijen smisao za uenje i

iskustvo. U razgovoru s bolesnikom ili pratiocem saznajemo o simptomima bolesti. Meu
najizrazitijim subjektivnim simptomima jeste bol. Bol je jedan od najjaih subjektivnih
simptoma zbog kojeg se i bolesnik najee javlja lijeniku. Nastaje djelovanjem raznih
unutranjih i vanjskih faktora i to tek onda kada nadraaj pree prag osjetljivosti. Prag
osjetljivosti je individualan pa se mora znati da bolesnici razliito reagiraju na bol. Intezitet
bola je razliit. Moe se osjeati kao: titenje, tupi bol, snaan (otri bol) s prekidima.
Prilikom ispitivanja treba obratiti panju i znati:
1.
2.
3.
4.

da li se bol javlja na jednom mjestu ili se iri na okolne organe?

kada se javlja, da li ima pauze i u kojim vremenskim razmacima?
da li nastaje poslije uzimanja hrane i tenosti?
da li se pojaava ili smanjuje mjenjanjem poloaja bolesnika u krevetu?

Jaka bol spada u subjektivne tegobe, njegovo postojanje moemo utvrditi na osnovu
objektivnih znakova kao to je izraz lica, psihiko stanje, poloaj bolesnika, odbijanje obroka
itd. Bol se moe lokalizovati u raznim djelovima tijela: glava, grudni ko, trbuh, kima, ruke i
noge. Glavobolja je jedan od najeih bolova u medicinskoj praksi i javlja se kod oteenja
vida, anemije, oboljenja sinusa, akutne infektivne bolesti itd. Bol u grudnom kou nastaje
zbog oboljenja organa grudne upljine i manifestuje se kao stenokardija (bol iznad grudne
kosti moe se iriti prema donjoj vilici, lijevom ramenu, malom prstu lijeve ruke angina
pectoris), bol pri disanju (kod zapaljenja plune maramice), bol pri gutanju (disfagija). Bol u
trbuhu je est simptom organskih i funkcionalnih oboljenja abdominalnih organa. Bol ispod
desnog rebarnog luka koji se iri prema desnoj lopatici ukazuje na oboljenje une kese i
puteva, bol iznad pupka koji se iri u vidu pojasa ukazuje na akutni pankreatitis, a bol s desne
strane trbuha upuuje na akutni apendicitis. Bubrene kolike manifestuju se sa jakim
bolovima koji poinju u slabinskom dijelu i ire se prema polnim organima i butinama. Bol
pri mokrenju upuuje na upalu mokranog mjehura, a ako se u mjehuru nalazi kamen bol je
otra naroito poslije mokrenja. Bol u kimenom stubu sa oteanim pokretima i hodom znak
su oboljenja kime. Bol i otok ramenog zgloba, kuka, koljena moe biti znak reumatske
bolesti. Sestra je duna da uoi karekteristike bola i da prikupi potrebne informacije: poetak i
trajanje, lokalizaciju, uestalost, okolnosti pod kojima se javlja, pratei simptomi (muk i
povraanje), ponaanje. Ona to evidentira i obavjetava lijenika. Samoinicijativno sestra ne
smije dati lijek protiv bolova jer to moe prikriti kliniku sliku. Kod djece imamo skalu za
procjenu bola kod djeteta i dijete treba da odabere lice koje najbolje opisuje bol koju osjea.
Ova skala se preporuuje za djecu do 3 g. Objektivno posmatranje - Pregled poinje od glave
i nastavlja se prema donjim ekstremitetima. GLAVA je normalno simetrina, srednje velika

i srazmjerna je tijelu. U pojedinim patolokim stanjima moe biti promjenjena npr.: Mala
glava (mikrocefalija), neobino velika glava (hidrocefalija), etvrtasta glava (caput
kvadratum), glava sa istaknutim nosom i bradom (akromegalina glava). NA KOI moemo
uoiti otekline, izrasline i ozljede. Pri pregledu moramo obratiti panju na vlasite (ispadanje
kose, perutanje, masna kosa...). Pogledom u bolesnikovo LICE stie se prvi vizuelni dojam o
bolesniku. Na njemu se odraavaju teina opeg stanja, emocije, (strah, radost, bijes, bol i Page | 7
dr.). Lice zdravog ovjeka je simetrino, ali kod pareze ili paralize nervusa facijalisa lice je
asimetrino (obraz je mlohav, usni ugao je sputen, brazde na jednoj strani lica su izbrisane i
taj dio je bez mimike). Kod zdravog ovjeka lice je bez otoka ali npr.: kod akutne upale
bubrega oni kapci su oteeni ponekad i podbuhlo lice. U posmatranje treba ukljuiti i KOU
(boja ruiasta, crvena, uta ili pepeljasta) i promjene na koi (osip i akne). OI (boja
bjeloonica-uta, bijela). VID - koristi li se pomagalima? USNE (cijanoza) i USNA
UPLJINA (jezik, zube, proteze i promjene na sluznici). VRAT (na vratu posmatramo
pokretljivost npr.: ukoen vrat kod meningitisa, simetrinost (npr.: oteenje
sternokleidomasteideusa, stanje titne lijezde, limfne lijezde, izraenost krvnih ila.).
PRSNI KO posmatramo oblik kod nekih oboljenja ko zadobija karakteristian oblik npr.:
kod emfizema je bavast, kokoija prsa imamo kod rahitisa. KIMA moe biti iskrivljena
prema naprijed lordoza, natrag kifoza i bono skolioza, ispodpazune lijezde i promjene
na dojkama, boju koe, promjene na koi. TRBUH posmatramo promjene na koi (boju, osip,
i proirene vene), oblik trbuha, obim (ascites).
EKSTEMITETI - deformiteti, nedostatak dijela ili cijelog ekstremiteta (stanje zglobova,
pokretljivost, simetrinost miine grae, edeme, izraenost krvnih ila i boju koe).
Promatranje koje provodi sestra temelji se na iskustvu i znanju i ona treba da prepozna i
imenuje promjene koje posmatra. POKRETLJIVOST BOLESNIKA moe biti: normalna,
smanjena i onemoguena. NORMALNO POKRETAN BOLESNIK hoda ravnomjernom
brzinom, izmjeninim pokretima obiju nogu , sam mjenja poloaj u krevetu, linu higijenu
provodi sam. SMANJENO POKRETAN BOLESNIK se teko kree, potrebna mu je pomo
i pomagala pri provoenju line higijene i hranjenju, djelimino mu je potrebna pomo druge
osobe. NEPOKRETAN BOLESNIK ne hoda ni uz pomo druge osobe, pri zadovoljavanju
osnovnih potreba pomae mu u cijelosti druga osoba.
POLOAJ BOLESNIKA U KREVETU - Bolesnik u krevetu poloaj moe zauzeti aktivno,
pasivno i prisilno. Aktivni poloaj - bolesnik u krevetu sam zauzima poloaj onako kako bi to
uradila zdrava osoba. Pasivni poloaj - bolesnik u krevetu vlastitom snagom ne moe
zauzeti poloaj ve mu je potrebna pomo druge osobe ili pomagala. Prisilni poloaj - moe
biti medicinski indiciran (dijagnostika, lijeenje) ili je posljedica bolesti (prisiljava bolesnika
da zauzme odreeni poloaj koji mu smanjuje tegobe). FOWLEROV POLOAJ (polusjedei s nogama lagano savijenim u koljenima). Da bi se bolesnik postavio u ovaj
poloaj potrebno je pipremiti krevet tako to podiemo uzglavlje ako je krevet za to podeen.
Ako nemamo takav krevet onda bolesnika smjetamo u povien poloaj pomou uloka za
uzglavlje ili jastuka. Jastuci se slau poput crijepa, a na podnoje kreveta potrebno je staviti
potporanj da bolesnik ne bi klizio u krevetu. ORTOPNOIAN POLOAJ - zauzimaju
bolesnici s oteanim disanjem (dekompenzacija srca). Bolesnik sjedi u krevetu uspravno ili
lagano nagnut prema naprijed po mogunosti sa sputenim nogama niz krevet. Da bi se
bolesniku olakalo i pomoglo u zadravanju ovog poloaja potrebno je podii uzglavlje, iza
lea sloiti jastuke ispred bolesnika staviti stoli za serviranje hrane na koji smo prethodno
stavili jastuk (bolesnik se oslanja laktovima na jastuk). POLOAJ KOD UPALE

POREBRICE, PLUA I OZLJEDA REBARA - bolesnik lei na bolesnoj straani i na taj

nain smanjuje njeno gibanje pri disanju to olakava i ublaava bol .POLOAJ KOD
BOLOVA U TRBUNOJ UPLJINI bolesnik lei s koljenima privuenim prema prsima i
tako smanjuje napetost trbune stijenke i bol. TRENDELENBURGOV POLOAJ bolesnik
lei s glavom i ramenima sputenim nie od zdjelice i donjih ekstremiteta (postie se bolja
cirkulacija u CNS-u). U taj poloaj se stavljaju bolesnici koji su kolabirali zbog niskog tlaka Page | 8
krvi i koji su u oku. Postiemo ga uklanjanjem jastuka i podizanjem podnoja kreveta.
POLOAJ KOD TETANUSA - prisilno se javlja za vrijeme tonino-kloninih greva,
bolesnik je izvijen u luku oslanjajui se samo na zatiljak i pete (opistotonus). POLOAJ KOD
MENINGITISA - bolesnik lei sa zabaenom glavom i koljenima privuenim prema tijelu.
POLOAJ ONESVIJETENOG BOLESNIKA - treba ga poloiti ispruenog (glava je
zabaena prema nazad i okrenuta u stranu to omoguuje disanje i oticanje tekuine iz usta).
QUINCKOV DRENANI POLOAJ - kod bolesti dinih organa praenih stvaranjem velikih
koliina sekreta u bazalnim dijelovima plua (bronhiektazije, apsces plua) potrebno je
bolesnika staviti u poloaj koji e mu omoguiti iskaljavanje. Bolesnika stavljamo u
Quinckeov poloaj pomou specijalnog kreveta prelamanjem i odizanjem sredine ili
podizanjem podnoja kreveta za 40 tak cm. S uzglavlja uklanjamo jastuke stavljamo
kompresu i nepropusno platno, te posudu za iskaljavanje ispred bolesnikove glave. Na
pripremljeni krevet bolesnik lijee potrbuke s povienim kukovima. Ako nemamo specijalni
krevet bolesnika stavljamo preko uzdune stranice kreveta tako da je kukovima na krevetu,
glava i prsa mu vise a rukama se oslanja na jastuk na podu ispred kojeg smo stavili posudu za
iskaljavanj . Sestra stoji uz krevet i pridrava bolesnika, a drenaa se pimjenjuje prije obroka
i bolesnik ostaje u tom poloaju 10 do 20 min. KOLEMANOV POLOAJ unesreene
osobe tokom prevoza u bolnicu, onesvijetene ili u komi postavljaju se u poloaj koji
omoguava prohodnost dinih puteva i spreava aspiraciju sadraja. Bolesnika treba smjestiti
na bok jednim jastukom poduprijeti iza lea, drrugi staviti ispred grudnog koa dok je donja
noga ispruena, a gornja polusavijena izmeu koljena se stavlja jastuk. Gornja ruka je
savijena u laktu i stavlja se pod glavu ili na jastuk, a donja je ispruena iza njegovih lea.
NELSONOV POLOAJ primjenjuje se kod plunog apscesa i u drenai sekreta
bronhiektazija. Bolesnika smjestimo u potrbuni poloaj s jastukom stavljenim pod trbuh,
tako da se trup tijela savija, a glava i prsni ko su poloeni nanie. PRIVREMENI PRISILNI
POLOAJI - su kratkotrajni, zauzimaju ih bolesnici za vrijeme med. zahvata i pregleda.
NOBLEOV POLOAJ bolesnik sjedi leima okrenut lijeniku s ramenima i glavom
sputenom prema naprijed. Primjenjuje se pri pregledu lumbalnih regija, punkciji bubrega i
lumbalnoj punkciji. ROBSONOV POLOAJ - poloaj bolesnika na kirurkom stolu pri
operaciji unog mjehura i unih puteva, bolesnik lei na leima, a ispod 11 i 12 rebra se
stavlja pjeana vreica. GENOKUBITALNI POLOAJ bolesnik je naslonjen na koljena i
laktove (koristi se pri pregledu prostate, rektuma, debelog crijeva). GINEKOLOKI
POLOAJ - bolesnica lei na leima s nogama savijenim u koljenima i rairenim. Koristi se
kod pregleda spolnih organa.

VITALNI ZNACI
Vitalni znaci su znaci koji karakteriu ivot. To su temperatura tijela, disanje, puls i
krvni pritisak. Temperatura je stepen zagrijanosti ljudskog tijela, normalna temperature iznosi
36 do 37 stepeni Celzijusa. Ukoliko se temeratura mjeri u sluznicama njena vrijednost je via
za 0,1 do 1,0 stepen. Tako da je normalna vrijednost temperature izmjerene rektalno iznosi
36,5 do 37,4. Pri mjerenju trebamo obratiti panju na: protresanjem moramo svu ivu vratiti u Page | 9
rezervoar, znojnu kou moramo osuiti na mjestu mjerenja temperature, bolesnik pravilno i
dovoljno dugo mora drati toplomjer, trljanjem spremita za ivu da ne bi lano povisivali
temperaturu, i bolesnici ne smiju sami oitavati temperaturu i upisivti na temeperaturnu listu.
Od pribora je potrebno pripremiti: toplomjer za aksilarno mjerenje temperature, jednokratne
rukavice, vatu, dezinfekcijsko sredstvo i temperaturnu listu.
Postupak:

smjestiti bolesnika u udoban poloaj (sjedei ili leei),

uputiti bolesnika da posui pazuh ili mu to uini sestra (isparavanje znoja sniava
temperaturu),
staviti dio toplomjera sa ivinim rezervoarom ispod pazuha,
saviti bolesnikovu ruku preko njegovih prsa u smjeru suprotnog ramena (toplomjer ne
smije izlaziti na suprotnu stranu, niti se smije nai izmeu nabora koe i koulje),
mjeriti najmanje 5 minuta, a maximalno 10 minuta,
oitati temperaturu i
upisati izmjerenu vrijednost u temperaturnu listu.

Rektalno mjerenje temperature:

- bolesnika sestra upoznaje s postupkom, stavi ga u leei poloaj na boku s
nogama privuenim prema trbuhu (gornja prekriena preko donje),
- oprati ruke,
- premazati toplomjer vazelinom,
- navui rukavice,
- uvesti toplomjer u rektum (jednom rukom rairimo gluteuse, a drugom
uvodimo toplomjer do iznad spremita ive),
- pridravat toplomjer tokom mjerenja 5 min, a bolesnik moe i sam pridravati
stisnutim sfinkterom i miiima gluteusa,
- izvui toplomjer iz rektuma,
- obrisati toplomjer stanievinom,
- oitati vrijednost,
- oprati toplomjer tekuom vodom i sapunom,
- dezinficirati,
- skinuti rukavice,
- oprati ruke i
- ubiljeiti temperaturu na temperaturnu listu.

PULS
''Puls predstavlja odraz sranog rada na perifernim arterijama''. Moe se osjetiti
palpacijom i uti auskultacijom. Palpacijom ustvari osjeamo promjenu volumena arterije. Za
vrijeme sistole lijeve komore u arterije dolazi krv, puni ih i one zauzimaju kruni oblik. Za
vrijeme dijastole pritisak u arterijama opada i one zauzimaju ovalan oblik. Naizmjenino Page | 10
irenje i skupljanje arterija kod zdravog ovjeka odvija se ritmiki u toku cijelog ivota.
Uloga srce je da kao pumpa potiskuje krv kroz sistem krvnih sudova. Radom srca krv
dospjeva u sve dijelove ovjekovog tijela i vri slijedee neophodne funkcije:
1. snabdjeva organizam kisikom, hranjivim materijama i oslobaa organizam tetnih
tvari,
2. ima odbrambenu ulogu i
3. ima ulogu u termoregulacij.
Da bi krv izvrila ove raznovrsne zadatke u organizmu neophodno je da dospije u sve dijelove
tijela, a za to je potreban koordinirani rad srca i krvnih sudova, optimalni sastav krvi i uee
nervnog sistem i hormona. Puls prvenstveno ukazuje na stanje KVS. Zato je kod tih oboljenja
savjesna kontrola pulsa od velikog znaaja. Utvruje se palpacijom povrinskih arterija ispod
kojih se nalazi tvrda podloga (kost). Najee su to:
-

a.temporalis,
a.carotis communis,
a.brachialis,
a.radialis,
a.femoralis,
a. poplitea,
a.dorsalis pedis i
a.tibialis posterior.

U praksi najee palpiramo puls radijalne arterije koja se nalazi na unutranjoj strani
podlaktice u podruju runog zgloba iznad palca. Palpira se jagodicom drugog, treeg i
etvrtog prsta u trajanju od jedne minute. Na taj nain provjeravamo uestalost (frekvenciju),
punou, ritam i tip pulsnih talasa (amplitudu).
Frekvencija pulsa je broj otkucaja u jednoj minuti. Kod zdravog odraslog ovjeka u
mirovanju iznosi 60 do 80 otkucaja u minuti, a kod novoroenadi i male djece je vii 100 do
150 otkucaja u minuti (eukardija). TAHIKARDIJA je ubrzan puls (vie od 80 otkucaja u
minuti) moe biti prolazna i fizioloka pojava pri napru i jakom uzbuenju. Javlja se i pri
povienoj temperaturi gdje svaki Celzijusov stepen poveava puls za 10 otkucaja u minuti.
Ubrzani puls je propratna pojava mnogih oboljenja kao to su: teka anemija,
hipertireoidizam, poveanje intrakranijalnog pritiska i dekompenzacija srca. Postoji taker
izuzetno naglo ubrzanje pulsa nazvano paroksizmalna tahikardija gdje je puls ubzran od 130
do 250 otkucaja. Napad prestaje iznenada kako je i poeo, a moe trajati nekoliko sekundi,
sati, pa i dana. Javlja se kod akutnog miokarditisa i oboljenja tireoidne lijezde ili zloupotrebe
kafe i cigareta. BRADIKARDIJA ili usporen puls (manje od 60 otkucaja u minuti), moe biti

fizioloka pojava kod sportaa i fizikih radnika. Patoloki se javlja kod hipotireoidizma,
akuztnog infarkta miokarda i prevelike doze digitalisa.
Ritam pulsa kod zdravih osoba sistola i dijastola se naizmjenino smjenjuju u odreenom
vremenskom intervalu (pravilnim razmacima). Takav puls se naziva ritmini ili regularni, a
ako su razmaci izmeu pojedinih otkucaja nepravilni puls je aritmian ili iregularan. Page | 11
Ekstrasistolija pravilan ritam pulsa povremeno se prekida prijevremenim pulsnim
otkucajima koji se mogu javiti pojedinano, ali po pravilu kao svaka druga, trea ili etvrta
kontrakcija srca (bigemija, trigemija i kvadrigemija). Apsolutna aritmija otkucaji srca
potpuno su nepravilni i nejednako punjeni, a znak su oteenja sranog miia.
Ostale kvalitete pulsa - preostale kvalitete pulsa koje su dostupne provjeri jesu punjenost,
napetost i apmplitude. Kod zdravog ovjeka puls je dobro punjen. Punoa pulsa predstavlja
kvalitet pritiska krvi na zid krvnog suda.
Poremeaji pulsa su:

nema pulsa puls se ne osjea ni paljivom palpacijom arterija,

filiforman (nitast) puls - slabo punjen i razvuen puls, teko se palpira,
jako punjen puls ne moe se potisnuti ni jakim pritiskom na arteriju i
arterija koju palpiramo moe biti tvrda i neelastina i tad je puls napet.

Amplituda pulsa, brzina i visina pulsnog vala zavisi od udarnog volumena pulsa. Nakon toga
demonstriram postupak mjerenja pulsa na radijalnoj arteriji.
Postupak:
1. bolesnik sjedi ili lei, ruka na kojoj mjerimo puls je oputena, savijena u laktu pod
pravim uglom, a dlan je okrenut prema trbuhu sa ispruenim prstima,
2. jagodice drugog, treeg i etvrtog prsta stavimo na radijalnu arteriju i umjereno
pritisnemo prema kosti runog zgloba dok ne osjetimo puls,
3. ocjenimo ritam, punjenost, napetost i amplitude pulsa,
4. uz kontrolu sata brojimo otkucaje pulsa u toku jedne minute,
5. izmjerenu frekvenciju pulsa biljeimo na temperaturnu listu (P=90' i grafiki) i
6. o patolokim promjenama pulsa obavijestimo lijenika nakon istodobne provjere i na
drugoj ruci.

DISANJE
Disanje predstavlja izmjenu gasova izmeu organizma i vanjske sredine. To je
fizioloki proces koji se neprekidno odvija u ivom organizmu. Nijedna elija ne moe da se
odri ako se u njoj ne odvijaju oksidacioni procesi za koje je neophodan kisik. U oksidativnim
procesima troi se slobodan kisik, oslobaa toplotna energija i stvaraju se krajnji produkti
metabolizma izmeu kojih je i CO2 koji se izbacuje iz plua. Disajni organi imaju
posredniku ulogu izmeu organizma i vanjske sredine jer se preko njih prima kisik, a

izbacuje CO2. Kako se ovaj proces odvija u samim pluima (plunim alveolama) disanje je i
dobilo naziv pluno disanje. Primljeni kisik u pluim prelazi u krv i vazuje se za hemoglobin
i u obliku novog jedninjenja ''oksiheoglobin'' krvlju se prenosi do svih elija organizma. U
prisustvu oksidaza donijeti kisik se aktivira i stupa u reakciju sa ugljikom elijske
protoplazme i stvara se CO2. ovo se naziva elijsko ili unutranje disanje. Proces disanja sam
po sebi predstavlja komplikovan akt u kojem sudjeluje niz organa koji ne ulaze u sastav Page | 12
dinog sistema, a to su: dijafragma, rebra, meurebarni miii i trbuni miii. Disanje
regulie centar za disanje smjeten u produenoj modini i zove se centar za disanje. Disanje
se sastoji od dvije faze inspirija (udisaja) i expirija (izdisaja). INSPIRIJUM je aktivna faza
ventilacija, podrazumijeva poveanje grudnog koa pri emu se pritisak u grudnoj upljini
smnanjuje, alveole se ire i vazduh iz spoljnje sredine ulazi u njih. Slijedi razmjena gasova na
nivou alveola i tkiva. EXPIRIJUM (izdisaj) predstavlja pasivnu fazu ventilacije (stezanje
grudnog koa), pri emu se vazduh iz alveola izdie u vanjsku sredinu. Inspirij i expirij ine
jedan disajni pokret ili RESPIRACIJU. Zdrav odrastao ovjek u mirovanju die kroz nos bez
napora i jedva ujno 16 do 20 puta u minuti. Pri posmatranju disanja medicinska sestra
kontrolie frekvenciju, dubinu, ritam i trajanje pojedinih disajnih faza, uope nain na koji
bolesnik die (patoloki oblici disanja), tipovi disanja, te mora panju obratiti na dispneju
(subjektivni osjeaj glad za kisikom). Normalno disanje se zove eupnea, ubrzano tahipnea, a
usporeno bradipnea, apnea predstavlja prestanak disanja. U fiziolokim uslovima na brzinu
disanja moe da utie naporan rad, ubrzan hod, psihika uzbuenost, kao i volja. Po prestanku
tih faktora disanje se normalizuje. Usporeno disanje rijea je pojava i javlja se kod tumora
mozga ili trovanja opijumom. U disanju inspirij je krai, a eksperij dui. Ukoliko postoji
prepreka u protoku zraka kroz disajne puteve udisaj se produava. Ova pojava moe biti
akutna kod akutnog laringitisa, anafilaktikog oka ili hronina ako disajni putevi trpe neki
pritisak (tumori, proirenje aorte...). Oteani inspirij zove se inspiratorna dispnea. Produeni
expirij javlja se kod bronhijalne astme, suenih bronha i zove se ekspiratorna dispnea. Po
dubini disanje moe biti normalno (ujednaeno bez napora), duboko (s naporom, bolesnik
udie i izdie veu koliinu zraka) i povrno (jedva primjetno udisanje i izdisanje male
koliine zraka). Nepravilno disanje javlja se u tri karakteristina tipa: Cheyne - Stokesovo,
Kussmaolovo i Biotovo. Chayne Stokesovo disanje u poetku je povrno i jedva primjetno i
onda postaje sve dublje i dublje dok ne postigne maksimum, zatim dubina postepeno opada i
ono postaje povrnije dok jednog momenta se potpuno ne izgubi. Prestanak disanja se zove
apnea. Ona moe da traje 15 do 40 sekundi. Zatim se povrno disanje ponovo uspostavlja.
Takve disajne faze se pojedinano javljaju (srana oboljenja, uremija, hipoksija mozga...).
Biotovo disanje je oteano i nepravilno disanje i po dubini i po frekvenciji kao i pojavama
apnee (oteenje centra za reg. disanja). Kussmaolovo disanje je izrazito duboko disanje koje
se izvodi uz veliki napor i angaovanje cjelokupne disajne muskulature. Bolesnik ako je u
svjesnom stanju zaplaen je takvim disanjem jer ne moe da ga suzbije. Ovakvo disanje javlja
se u metabolikoj acidozi bolesnika s bubrenom insuficijencijom ili dijabetesom. Medicinska
sestra takvim bolesnicima moe pomoi i umanjiti subjektivne simptome ako u bolnikoj sobi
obezbijedi dovoljno istog zraka, postavi bolesnika u sjedei poloaj (Fowlerov), a masaom
pojaa perifernu cirkulaciju krvi. Ortopnea je oblik dubokog i uestalog disanja koji prisiljava
bolesnika da zauzme uspravan poloaj gornjeg dijela tijela (najee kod bolesnika s
dekompenzacijom srca).

KRVNI PRITISAK
Krvni pritisak je pritisak krvi na zidove krvnih sudova. Postoje dvije vrste krvnog
pritisaka: arterijski i venski. Arterijski krvni pritisak je pritisak krvi na arterijske krvne sudove
za vrijeme ove faze sranog rada (sstole i dijastole). Za vrijeme sstole pritisak u arterijama
poraste do odreenog maksimuma. Ta vrijednost se naziva sistolni ili maksimalni pritisak.
Krvni pritisak se smajnjuje u toku dijastole i njegova najnia vrijednost naziva se dijastolni ili Page | 13
minimalni krvni pritisak. Visina arterijskog krvnog pritiska zavisi od stanja srca, koliine krvi
koja se nalazi u cirkulaciji i elastinosti krvnih ila. Osim bolesti ispitanika i neki drugi
faktori utiu na visinu pritiska: dob ispitanika (raste s dobi), spol (fizioloki ene u praksi
imaju nii krvni pritisak od mukaraca), aktivnost ispitanika (via je u fizikoj i psihikoj
aktivnosti), doba dana (vii je ujutro, a nii poslijepodne i navee). Normalan krvni pritisak
zavisi od ivotne dobi. Ako su odnosi vrijednosti sistolnog i dijastolnog pritiska primjereni
dobi i normalni tada je pritisak kongruentan. Konvergenan je pritisak ako se razlike meu
sistolnim i dijastolnim pritiscima smanjuju zbog znatnijeg povienja dijastolnog pritiska a
divergentan ako se poveavaju (hronina bolest bubrega). Hipertenzija je stanje trajno
povienog sistolnog i dijastolnog krv.pritiska kod odrsalih iznad 160 mmHg, a dijastolni
iznas 90 mmHg. Ona se javlja zbog poveanog otpora perifernih krvnih sudova i znak je
oboljenja, zatim oboljenja bubrega te poremeaja endokrinih lijezda. Kritine vrijednosti
koje zahtjevaju obavijetenje i hitnu intervenciju su porast sistolnog pritiska iznad 200
mmHg, porast dijastolnog iznad 130 mmHg, te pad sistolnog pritiska ispod 80 mmHg.
Hipotenzija je hronino nizak krvni pritisak je stanje snienog arterijskog pritiska kad je
sistolnni pritisak ispod 100 mmHg. Javlja se kod slabih sranih kontrakcija, i nedovoljne
koliine krvi u cirkulaciji. Uvijek je praena ubrzanim i jedva pipljivim pulsom. Hronino
nizak krvni pritisak javlja se kod hipotireoze, anemija i tbc. Mjerenje se izvodi aparatom po
RivaRocciju (na ivu), aparatom po Paonu (ima manometar, a vrijednosti su izraene u kPa),
na pero i elektronski. Najee se arterijski pritisak mjeri na brahijalnoj arteriji tlakomjerom
na ivu. On se sastoji iz ivinog stuba sa rezervoarom, gumene manetne, pumpice sa
ventilom i gumenim nastavcima koji spajaju manetnu, pumpicu i manometar. Za mjerenje
treba pripremiti tlakomjer, slualice i prije mjerenja se preporuuje da bolesnik pola sata ne
jede i ne pui i miruje najmanje pet minuta.
Postupak:
Bolesnik sjedi ili lei s rukom malo savijenom u laktu u visini srca. Manetna se
postavlja na 3 cm iznad lakta, vrsto omota i fiksira. Kad je dobro fiksirana opipamo puls i na
to mjesto stavimo stetoskop, zatvaramo ventil i pomou pumpice upuhujemo zrak u
manetnu. Kada se vie ne osjete pulsne oscilacije s pumpanjem se prestaje. Za vrijeme
pumpanja vazduha pod pritiskom iva se u aparatu stuba podie. Tada postepeno vazduh iz
manetne isputamo, a u isto vrijeme iva se u ivinom stubu sputa i onog momenta kad se
izjednai pritisak u arteriji i manetni ujemo prvi otkucaj to predstavlja sistolni ili
maksimalni krvni pritisak.
Tada oitamo vrijednost i sluamo tonove sve dok se pritisak u arteriji ne povea i postane
vei od pritiska u manetni. Posljednji ton se registruje kao dijastolni ili minimalni.
Krvni pritisak se ubiljei na tempereturnu listu numerini TA=120/80 ili grafiki.
Na odjelima intenzivne njege krvni pritisak se mjeri elektronskom tehnikom pomou
monitora.

ELIMINACIJA OTPADNIH MATERIJA

URIN
Page | 14
U posmatranju bolesnika posebnu panju treba usmjeriti na izluivanje i izluevine
(mokrau, stolicu, povraanje, znoj i skaljavanje). MOKRAA je izluevina koja se
normalno stvara u bubrezima i preko izvodnik kanala izbacuje se iz organizma. Mokraom se
iz organizma izbacuju tetne tvari koje predstavljaju krajnje produkte nepotrebne organizmu,
a koje su stvorene u procesu metabolizma. Zato pregledom mokrae ne utvrujemo samo
stanje bubrega ve i svih organa u cjelosti. Zbog toga je ova izluevina veoma vaan
dijagnostiki materijal koji se uzima od svakog bolesnika da bi na osnovu njenog nalaza
mogli ordinirati terapiju te pravilnu ishranu. Kao i svaku drugu izluevinu mokrau
posmatamo makroskopski, mikroskopski i hemijski. Makroskopskim posmatranjem
utvrujemo koliinu, boju, miris, reakciju i specifinu teinu.
KOLIINA MOKRAE
Kada govorimo o koliini onda mislimo na onu koliinu koja se izlui u toku 24 sata iz
organizma, a ona se kree normalno od 1200 do 1500 ml. Na koliinu mokrae moe uticati
vrsta ishrane, koliina unesene tenosti, te koliina tenosti koja se izlui eksrarenalnim
putem (povraanjem, proljevom, obilnim znojenjem). Pored tenosti koja se u organizam
unosi u sastavu hrane i pia,voda se stalno stvara u procesu metabolizma u organizmu kao
njegov krajnji produkt. Zato se kod oboljenja koja su praena ubrzanim metabolizmom kao
npr.: diabetes mellitus, hipofizni poremeaji, hipertireoidizam praene su poveanim
izluivanjem mokrae. Oboljenja koja su praena poremeajom krvotota, te poremeenom
filtracijom bubrega praena su smanjenom koliinom mokrae. Zato je kontrola i mjerenje
mokrae u bolnici esta i obavezna dunost medicinske sestre. Koliina mokrae koja se
izlui u toku 24 sata naziva se diureza. Prikupljanje mokrae zapoinje najee u jutarnjim
satima.
Npr.: Bolesnik se pomokri u 7 sati ujutro i taj se urin baci jer se on prikupljao tokom noi i ne
ulazi u izraunavanje, od tad pa do 7 sati ujutro narednog dana mokraa se prikuplja u
specijalne posude koje su osigurane poklopcem. Na svakoj posudi se nalazi etiketa s imenom
i prezimenom bolesnika da se sluajno ne bi pomjeale. Pokretnom bolesniku pokaemo
mjesto gdje posuda stoji tako da on po potrebi odlazi tamo i mokri. Koliina mokrae u toku
24 sata moe biti poveana i ta se pojava naziva poliurija. Ako je koliina mokrae smanjena
onda se to zove oligurija, a ako od bolesnika nismo nikako uspjeli dobiti mokrau to se naziva
anurija. Kod sranih bolesnika dnevna koliina mokrae je manja dok se javlja uestalo nono
mokrenje i ta pojava naziva se nikturija. Postoje i takvi poremeaji u kojima se mokraa
normalno stvara u bubrezima, ali zbog prepreka u mokranom izvodnim kanalima ona se
zadrava u mokranom mjehuru (kamen, tumor, uveana prostata) i takvo stanje nazivamo
retencija mokranog mjehura. Centar za mokrenje smjeten je u produenoj kimenoj modini
( u 3 i 4 lumbalnom segmentu), a kod nekih oboljenja dolazi do nesvjesnog luenja mokrae i

ta se pojava naziva inkontinencija ili bezvoljno mokrenje. Uestalo mokrenje manjih koliina
mokrae naziva se polakisurija.
BOJA MOKRAE
Boja mokrae zavisi od elemenata prisutnih u njoj. U normalan sastav mokrae ulazi
voda 95 %, natrijum 0,35 %, klor 0,6 %, Ca 0,015 %, urea 1,8 %, mokrana kiselina 0,015 %, Page | 15
sulfati 0,18 %, kreatinin 0,075 %. Pored navedenih materija u sastav jo ulazi i sluz, epitelne
elije, 1 do 2 Er, ponneki leukocit te bakterije. Mokraa sa ovim sastavom ima svijetoutu
boju (boja slame). Ako je koliina mokrae smanjena zbog ekstrarenalnog gubitka tenosti
onda je ona koncentrirna i tamne boje (tamnoute). Kod oboljenja jetre tj. kod prepreka u
oticanju ui u duodenum, uni pigmenti bilirubin i biliverdin krvnim putem dospjevaju u
bubrege i izluiuju se mokraom. Takva mokraa je uto-zelene boje i podsjea na crno pivo.
Pojava cilindara u mokrai naziva se cilindurija. Pojava veeg broja eritrocita ili hemoglobina
daje mokrai crvenu boju i ta se pojava naziva hematurija. HEMIJSKIM pregledom moemo
utvrditi prisustvo bjelanevina, glukoze i unog pigmenta. Prisustvo bjelanevina zove se
proteinnurija, prisustvo eera glikozurija. Ukoliko ne postoji ekstrarenalno gubljenje
tenosti, a mokraa je tamne boje moemo posumnjati na pojaanu razgradnju eritrocita u
organizmu.
MIRIS MOKRAE
Ona ima specifian miris. Kod male djece ima miris juhe od mesa, kod diabetesa
mellitusa ima miris na prokislo voe, miris na pokvareno jaje ima mokraa koja sadri dosta
bakterija, krvi i gnoja, miris na feces javlja se kod rektovezikularnih fistula. Na miris mokrae
utie vrsta hrane, oboljenje kao i unijeti lijekovi. SPECIFINA TEINA MOKRAE kree
se od 1012 do 1025. Ona zavisi od koliine unesene tenosti kao i tenosti izgubljene
ekstrarenalnim putem. U patolokim stanjima specifina teina zavisi od materijala prisutnog
u njoj. Zato se kod svih oboljenja koja su praena poliurijom javlja manja specifina teina
dok kod oboljenja praenih oligurijom javlja se poveana specifina teina. Izuzetak ini
diabetes mellitus koji je praen poliurijom, a ima poveanu specifinu teinu zbog prisustva
eera. Specifina teina mjeri se urinometrom ili urometrom.
Postupak:

bolesnik se pomokri u au,

urin sipamo u menzuru polahko uz rub pazei da ne zapjeni,
postavljamo na ravnu podlogu u ravnini oiju,
priekamo da se povrina smiri,
uronimo urometar,
priekamo opet da se povrina smiri,
oitamo vrijednost u ravnini gornjeg ruba mokrae,
baci se urin,
menzura se opere ,dezinficira, ispere, posui i odloi na svoje mjesto i
oitanu vrijednost upiemo na temperaturnu listu.

Za pregled mokrae uzima se srednji mlaz u hemijski iste posude za fizike i hemijske
pretrage, a u sterilne za mikrobioloke. Prije uzimanje urina bolesnik mora oprati spolovilo

tekuom vodom i sapunom i nakon toga mokri bez prekida. Prvi urin koji izae se ispusti (jer
on ispire mokranu cijev), uzima se srednji mlaz i nkon toga bolesnik se izmokri do kraja. U
biohemijskim laboratorijima izvode se brojne kvalitativne i kvantitativne pretrage mokrae, a
neke (bjelanevine, eer, ph vrijednost, urobilinogen, bilirubin, krv) mogu se i orjentacijski
odrediti pomou reagens traka u ambulanti, na odjelu ili kod kue. Vrlo se lahko rukuje s
Page | 16
njima samo moramo pratiti upute proizvoaa.

Postupak:

bolesnik se pomokri (urin ne smije biti stariji od 4 sata),

uzorak mokrae se promjea,
uroni se reagens traka 1 sekundu,
nakon toga izvlaimo je polahko uz rub posude da uklonimo viak urina,
nakon 60 do120 sekundi oitamo vrijednosti,
promjene boje na traci uporedimo sa indikatorom boja na kutiji,
bacimo urin i reagens traku,
posudu operemo, dezinficiramo, isperemo, posuimo i odloimo i
oitane vrijednosti upiemo na temperaturnu listu.

Ako bolesnik ne moe spontano mokriti moemo pokuat izvesti razne postupke ne bi li
izazvali mokrenje. Neki od njih su: promjenom poloaja (iz leeeg u sjedei ili obrnuto),
otvaranjem slavine (um vode provocira mokrenje), stavljanjem toplog termofora na podruje
mokranog mjehura, stavljanjem bolesnika na toplu posudu za nudu, stavljanjem bolesnika u
toplu kupku. Ako nijedan od ovih postupaka ne pomogne i ne isprovocira mokrenje onda
mokrani mjehur praznimo vjetakim putem (kateterizacijom).
KATETERIZACIJA MOKRANOG MJEHURA
Kateterizacija mokranog mjehura jeste postupak pri kojem se kateter kroz uretru
uvodi u mokrani mjehur radi ispranjavanja urina. Kateter predstavlja uplju cijev za
ulijevanje i isticanje tenosti. Kateterizacija se obavlja kateterom od gume, silikona ili svile, a
nekad su se koristili stakleni i metalni kateteri. Oni imaju nazive po autorima (Nelatonnov,
Petzzerov, Folijev, Tiemmanov itd.), a razlikuju se po obliku vrka i veliini. Danas se
upotrebljavaju kateteri za jednokratnu upotrebu. A kateter za trajno pranjenje mjehura
(Folijev) moe biti dvocjevan (jedna cijev za ulijevanje, a druga za isticanje urina) i trocjevan
(jedna cijev za ulijevanje tenosti, druga za isticanje urina, a trea za ispiranje mokranog
mjehura). Indikacije za kateterizaciju su:

sva stanja kada bolesnik ne moe normalno mokriti (retencija urina, prije operativnog
zahvata, prije poroda...),
u dijagnostike i terapijske svrhe,
mjerenje diureze i
inkontinencija bolesnika.

Kateterizacija se mora provoditi po svim principima asepse jer postoji velika opasnost od
unoenja infekcije kateterom u mokrani mjehur. Prema uestalosti kateterizacija moe biti:
jednokratna, povremena i trajna.
Zadae sestre pri kateterizaciji mokranog mjehura:

priprema bolesnika (upoznati bolesnika sa zahvatom i njegovom vanou, oprati

spolovilo vodom i sapunom),
priprema prostorije (sobu za intervenciju ili bolesniku sobu /osobu koju
kateteriziramo zatitit paravanom/) i
priprema pribora.

Priprema pribora za izvoenje kateterizacije:

1. sterilan kateter za jednokratnu upotrebu,
2. sterilne rukavice,
3. rukavice za jednokratnu upotrebu,
4. sterilna kompresa,
5. sterilna pinceta ili pean,
6. sterilni glicerin,
7. anestezijski gel za mukarce,
8. sterilni tupferi,
9. dezinficijens,
10. bubrenjak,
11. urinska vrea,
12. prica od 10 ml sa sterilnom destilovanom vodom,
13. posuda za urin,
14. urinska aa ili epruveta za slanje urina u laboratorij i
15. naljepnice i uputnice za laboratorij.
Izvoenje zahvata:
o krevet na kojem se izvodi kateterizacija zatiti se paravanom od neeljenih pogleda
(pogleda drugih bolesnika),
o ispod podnoja kreveta sestra stavi dvije stolice (na koje odlaemo pokrivae),
o pokrive presloiti na podnoje kreveta , trbuh i prsa bolesnika pokriti plahtom a ispod
glava ostaviti jedan jastuk,
o bolesnik odnosno bolesnica lei na leima bez odjee na donjem dijelu tijela, ena sa
rairenim nogama i savijenim u koljenima a mukarac sa ispruenim nogama, ispod
donjeg dijela lea i natkoljenica staviti kompresu, a izmeu nogu ene ili na
natkoljenice mukarca staviti bubrenjak,
o otvoriti sterilnu posudu s priborom za kateterizaciju,
o staviti rukavice,
o dezinficirati vanjsko ue mokrane cijevi (s rukom koja je blie glavi bolesnice
rairiti velike usne i podii ih prema simfizi, a u mukaraca s uspravljanjem spolovila i
pridravanjem ispod glave penisa, zatim drugom rukom preko otvora mokrane cijevi
jednokratno prebrisati sterilnim smotuljkom gaze namoenim u dezinficijens u smjeru
od simfize prema anusu i to: prvim i drugim tuferom prebrisati velike usne, treim i
etvrtim male usne, petim i estim otvor uretre i sedmin otvor vagine. Tupfere odloiti
u bubrenjak.

Page | 17

o uvesti kateter (u mukaraca prije uvoenja katettera na otvor mokrane cijevi stavlja
se kap anestezijskog gela i prieka se 1 do 2 minute) kateter se uhvati i pridrava
rukom kojom se dezinficiralo spolovilo na dijelu koji se ne uvodi u mokranu cijev,
zavinuti dio vrka usmjeri se prema simfizi i kateter se uz pomo sterilne hvataljke
njenim pokretima uvodi u uretru, odnosno, mokrani mjehur (4 do 5 cm kod ena, a
10 do 12 cm kod mukaraca). Nakon to se urin pojavi kateter se uvede jo 2 do 3 cm , Page | 18
o ako nam treba urin za pretrage uzmemo srednji mlaz i ispraznimo urin do kraja u
bubrastu zdjelicu,
o pri uvoenju trajnog katetera, kateter se spaja sa sterilnom urinskom vreicom, a balon
za uvrivanje katetera obavezno napuniti sterilnom destiliranom vodom,
o kateter se ne smije povlaiti,
o skinuti rukavice i oprati ruke,
o namjestiti krevet (smjestiti i pokriti bolesnika),
o zapisati datum i vrijeme uvoenja trajnog katetera,
o Raspremiti upotrebljeni pribor i
o poslati urin u laboratorij s itko popunjenom uputnicom na pretrage.
STOLICA
Stolica ili feces predstavlja crijevni sadraj koji je ostao nesvaren pa se iz digestivnog
trata repiodino evakuie defekacijom. Defekacija nastaje kada fekalne mase pritisnu distalni
dio debelog crijeva. S njom upravlja centar smjeten u lumbalnom dijelu kimene modine, a
djeca kontrolu ove fizioloke potrebe savladaju krajem druge godine ivota. Osobine stolice
su: uestalost (jedna stolica dnevno, do jedne stolice svaki drugi dan), koliina 100 do 300 g
zavisno od koliine pojedene hrane, konzistencija (gusta, zbijena), oblik (duguljast, jajast
irine 2 cm), boja smea, sastav 60 do 70 % voda i 30 do 40 % krutih tvari (nesvareni ostaci
hrane, izluevine probavnih lijezda, une boje, soli, epitelne elije i bakterije). Stolicu
moemo pregledati makroskopski (koliina, konzistencija, boja, zadah, primjese i
oblikovanost), hemijski (pH, krv, une boje, pigmenti), mikrobioloki (vrsta bakterija i
parazita). U patolokim uslovima mjenja se koliina, konzistencija, boja, zadah i sastav
stolice. Potpuni izostanak stolice karakteristian je za ileus (opstrukciju crijeva). Najei
poremeaji uestalosti stolice su proljev (dijarea), zatvor (opstipacija) i inkontinencija.
Proljev je esto pranjenje nedovoljno formirane stolice zbog ubrzane motorike debelog
crijeva. Uzroci proljeva su patoloki mikroorganizmi i njihovi toksini, bolesti tankog i
debelog crijeva, te eluca i guterae. Osim mnogo tenosti u proljevastoj stolici mogu se
esto nai i patoloke promjene krv, gnoj i sluz. Akutni proljev je praen je grevima u
crijevima (kolikama), podraajima na defekaciju (tenezmima) i optom slabou zbog gubitka
tenosti i elektrolita (dehidratacija). Zatvor (opstipacija) je rijetko i neredovno pranjenje
stolice jednom u vie od tri dana. Stolica je tvrda, suha, koliinski mala zbog dugog
zadravanja u debelom crijevu. Uzroci opstipacije mogu biti akutni (ileus) i kronini (tumori,
megakolon, poremeaj u motilitetu). Meutim, najei uzoroci opstipacije su hrana
siromana biljnim vlaknima i namjerno zatomljavanje refleksa pranjenja crijeva (putovanja,
esti boravci izvan kue, prezaposlenost, nepokretnost...). Nemogunost voljne defekacije kao
trajna pojava ponekad je posljedica neurolokih poremeaja. Gustoa stolice najee se
mjenja sa uestalou pa je u dijaei tekua ili polutekua, a u opstipaciji tvrda . Najei
poremeaji u oblikovanju stolice su: potpuni izostanak oblikovanja nalazimo u proljevastoj i

mehkoj stolici, stanjena stolica poput olovke via se kod bolesnika s tumorima u analnoj regiji
i s velikim hemoroidima, usitnjena stolica poput brabonjaka koze ili ovce takoe moe biti
znak tumora u zavrnim dijelovima debelog crijeva ali je esto prolazna pojava u opstipaciji.
Boja stolice potie od unog pigmenta sterkobilina zbog ega je normalno smee boje. Na
boju stolice utie i vrsta hrane, kao i neki lijekovi. Mlijena hrana daje svijetlu, meso tamnu,
pinat zeleno-crnu boju, a crno groe crnu boju stolici. Lijekovi koji mogu da promjene boju Page | 19
stolce su medicinski ugalj, preparati eljeza (crna boja) a barijum daje bijelu boju. Kod nekih
bolesti se takoer moe promjeniti boja stolice. Bijela aholina stolice se javlja zbog
nedostatka unih boja tj. opstrukcije glavnog unog voda, crna poput katrana zbog
krvarenja u gornjim dijelovima digestivnog trakta (melena), crvena stolica zbog krvarenja u
donjim dijelovima digestivnog trakta, obilna je i pomjeana sa svjeom krvi. U stolici ili na
njenoj povrini makroskopski se mogu nai u patolokim prilikama crijevni paraziti, gnoj, krv
i sluz. Ukoliko sestra fizikalnim pregledom ustanovi patoloke promjene mora je sauvati i
obavijestiti lijenika koji e odluiti o daljem slanju stolice na pretrage. Za hemijski pregled
stolica se uzima u hemijski istu plastinu flaicu (flakon), na ijem zatvarau je fiksirana
kaiica. S njom se uzima stolica s karakteristinog mjesta i to samo ona koliina stolice koja
stane na kaiicu. Na flaicu nalijepimo etiketu s imenom i prezimenom bolesnika, ispuni se
uputnica i alje u laboratorij. Za mikrobioloke pretrage postupak je isti samo se uzorak uzima
sterilnom kaiicom. alje se u mikrobioloki laboratorij na pregled (koprokultura vrste
bakterija i crijevni paraziti kao i njihova jaja).
KLIZMA
Klizma je ulijevanje tenosti analnim putem u debelo crijevo radi ienja i pranjenja
crijeva, postavljanja dijagnoze (dijagnostika klizma), davanja lijekova (ljekovita klizma),
davanje hrane (hranjiva klizma). Klizma za ienje i pranjenje crijeva je medicinskotehnika radnja kojom se u organizam unosi tenost rektalnim putem radi ienja debelog
crijeva od fekalnih masa. Primjenjuje se kako kod opstipacije tako i za pripremu bolesnika za
operaciju, rtg i endoskopske pretrage debelog crijeva, prije poroaja, prije ljekovite i hranjive
klizme. U tu svrhu klizmom ulijevamo odraslom ovjeku 500 do 1000 ml tenosti (aj od
kamilice, fiziloka otopina) ugrijane na temperatura tijela, u koju se moe staviti 3 do 4 kaike
parafinskog ulja ili glicerina. Klizmom se postiu dva osnovna elementa: uspostavlja se
peristaltika crijeva i rastvaraju se fekalne mase. Dijagnostika klizma je postupak u radiologiji
pomou kojeg se poslije ienja u debelo crijevo ulijeva kontrastno sredstvo u dijagnostike
svrhe. Utvruje se prohodnost, pokretljivost, poloaj i oblik debelog crijeva te promjene na
njenoj sluznici u toku punjenja i pranjenja kontrastnog sredstva. Kontrastno sredstvo je
fabriki pripremljeno ili se priprema dodavanjem i mjeanjem pet kaika barijevog sulfata s 1l
vode ugrijanje na temperatura ovjeijeg tijela. Ljekovita klizma je postupak pomou kojeg se
u debelo crijevo unosi lijek gdje se vri resorpcija, ali je neophodno primjeniti klizmu za
ienje najmanje dva sata prije ubacivanja lijeka. Prilikom primjene ove klizme mora se
voditi rauna o koliini ubaenog lijeka i brzini ubacivanja kako se ne bi postigao suprotan
efekat. Lijek se rastvara u destilovanoj vodi ili fiziolokoj otopini i daje se u koliini od 50 do
100 ml mikroklizma. Ako se daje u velikim koliinama sprovodi se klizmom kap po kap
(sistemom za infuziju). Hranjiva klizma se primjenjuje rijetko. Kad bolesnik ne moe uzimati
hranu oralno ili kada ne raspolaemo sredstvima za intravensku parenteralnu prehranu.

Najee se hranjiva klizma sastoji od 5 % otopine glukoze, a primjenjuje se pomou sistema

za infuziju kap po kap. Prema koliini tenosti veliina primljene klizme moe biti obina,
visoka i mala klizma. Prvo naravno moramo upoznati bolesnika sa izvoenjem postupka te
nainom izvoenja, zatim pripremimo bolesniku sobu i pribor.
Priprema pribora:
-

irigator (posuda sa cijevi za ulijevanje tekuine i regulatorom za brzinu protoka,

tekuina toplote ljudskog tijela sa dodatkom),
rektalni nastavak,
kompresa i nepropusno platno,
tupferi vate,
posuda s vazelinom,
patula,
bubrenjak,
rukavice,
celtof,
posuda za nudu i paravan.

Izvoenje zahvata:
-

skinuti pokriva i ukloniti jedan jastuk,

staviti bolesnika u leejni poloaj lijevi boni sa nogama savijenim u koljenima i
privuenim prema trbuhu ili na leima sa rairenim nogama (ginekoloki poloaj), te
lakatno koljeni s isturenom i odignutom stranjicom,
ispod gluteusa bolesnika postavimo kompresu i nepropusno platno,
gornji dio tijela pokrijemo plahtom,
uvrstiti irigator na visinu 60 cm iznad bolesnikog kreveta i kratkim isputanjem
tenosti istisnuti zrak iz cijevi,
namazati rektalni nastavak vazelinom provlaenjem kroz smotuljak vate na koji smo
prethodno pomou patule nanijeli vazelin,
staviti rukavice,
rairiti gluteuse jednom rukom, a drugom polahko (ne upotrebljavajui silu) uvoditi
rektalni nastavak 7 do 10 cm duboko,
nastavak uveden u rektum i na kraju spojen sa dovodnom cijevi jednom rukom
pridravati, a drugom rukom otvoriti slavinu te tekuinu isputati dogovorenom
brzinom,
upozoriti bolesnika da duboko die,
po zavretku isticanja zatvoriti slavinu i izvui nastavak provlaenjem kroz celtof
kako bi uklonili eventualno fekalne mase a zatim ga odloiti u bubrenjak s
dezifekcijskim sredstvom,
upozoriti bolesnika da stisne sfinkter jer na taj nain zadrava tekuinu,
staviti bolesnika na posudu za nudu,
nakon defekacije oprati i izbrisati bolesnika,
iznijeti posudu za nudu iz bolesnike sobe,
staviti bolesnika u udoban polaaj i urediti krevet,
prozrai
ti bolesniku sobu,
raspremiti pribor, oprati, dezinficirati i sterilizirati.

Page | 20

Posebnu panju treba obratiti kod naglog pranjena crijeva jer moe doi do naglog pada
pritiska u trbunoj upljini te do kolapsa bolesnika.
KAALJ I ISKALJAJ
Kaalj predstavlja odbrambeni mehanizam tj. refleksnu radnju koja nastaje kao Page | 21
reakcija organizma na neki vanjski podraaj sluzokoe dinih organa. Ti podraaji mogu biti
mehaniki, upalni, toplinski, hemijski... Nadraaji su najee estice praine, razni gasovi,
dim, bakterije ili mogu poticati iz samog organizma kao rezultat patolokih procesa nastalih u
organizmu. Osjetljivost slukoe disajnih organa nije svugdje ista, a naroito je izraena u
traheji i laringsu. Ta se mjesta nazivaju tusigene zone. Kaljem se iz disajnih organa izbacuju
estice bilo da su unijete zrakom ili produkti patolokih procesa zajedno sa izazivaima
oboljenja. Zato kaalj predstavlja odbrambeni mehanizam disajnih organa. Kaalj naroito
ako je naporan zamara bolesnika jer se izvodi maksimalno uz angaovanje disajne
muskulature i uz utroak velike koliine kisika potrebnog za rad drugih organa. Zato kaalj
smanjuje otpornost organizma, a bolesnik je umoran i malaksao. On se najee javlja nou i
remeti san i odmor potreban bolesniku. O kalju, intezitetu i drugim karakteristikama sestra
koja njeguje bolesnika treba da obavijesti lijenika kako bi joj on dao potrebna upustva bilo
da se kaalj lijekovima provocira ili ublai. Ona mora poznavati i popratne simptome kao to
su zamor, gubitak apetita, kao i da shvati bolesnika i pomogne mu. Iskaljaj je izluevina
koja je stvorena radom disajnih organa i koja se izbacuje kaljom. On postoji i u normalnim
uslovima ali je oskudan i sastoji se od sluzi, estica praine, disajnog epitela, bakterija kao i
malog broja leukocita. U odreenim prilikama moe sadravati gnoj, krv, tumorske stanice te
strana tijela (aspirirana ili bronhopulmonalna poput kalcifikata ili parazita). U dijagnostikom
pregledu ispljuvak moemo posmatrati makroskopski, bakterioloki i hemijski. Prvo i
osnovno pravilo jeste da bolesnika koji kalje moramo smiriti. Zadae sestre kod bolesnika sa
suhim (neproduktivnim kaljem) su slijedee:
-

uputiti bolesnika da suzdrava kaalj,

staviti bolesnika u povien poloaj ili onaj koji mu najbolje odgovara i najmanje ga
iritira,
ukloniti vanjske nadraaje (prainu,dim i dr.),
u prostoriji u kojoj se bolesnik nalazi osigurati optimalne mikrklimatske uvjete
(temperaturu i vlanost zraka) i
primjeniti ordiniranu terapiju (topli napici, mukolotici, ekspektoransi ili antibiotici).

Zadae sestre kod bolesnika sa vlanim (produktivnim kaljem):

-

pomoi ekspektoranciju (iskaljavanjem, ishrakavanjem) stavljanjem bolesnika u

odreeni poloaj (drenani, odmorni) najee Quinckeov.
bolesniku osigurati pribor za iskaljavanje na dohvat ruke (papirnate maramice,
vreicu, pljuvaonicu s poklopcem i dez. sredstvom),
sigurati mikroklimatske uvjete (toplina i vlanost zraka oko 70 %) i
primijeniti ordiniranu terapiju (puno toplih napitaka ,mukolitici, ekspektoransi,
antibiotici) itd.

Zadae sestre kod bolesnika koji iskaljava krv:

-

hitno obavijestiti lijenika,

bolesnika smjestiti u krevetu u polusjedei ili sjedei poloaj,
upozoriti bolesnika da strogo miruje, da ne govori, ne kalje i povrno die,
zatititi krevet i bolesnika nepropusnim platnom i kompresom, a ispred bolesnika
Page | 22
staviti posudu za iskaljavanje npr. lavor sa malom koliinom dez. sredstva na dnu,
na dohvat ruke staviti papirnate maramice ili celtof za brisanje usta,
bolesniku izmjeriti puls i krvni pritisak te ih redovno kontrolisati,
pripremiti pribor za primjenu kisika, sistem za intravensku terapiju (infuziju,
transfuziju) i antitusik i
stalno promatrati bolesnika.

Kad krvarenje potpuno prestane bolesnik mora mirovati u krevetu 48 sati i izbjegavati sve to
bi moglo izazvati kaalj i krvarenje. Bolesnik ne smije uzimati ni vruu ni hladnu hranu ni
napitke, otre zaine i alkohol.
POVRAANJE
Povraanje (vomitus, emesis) je refleksna pojava koja nastaje zbog nadraaja centra za
povraanje smjetenog u produenoj modini. Mehanizam povraanja se sastoji u
mehanikom potisku pilorusa prema kardiji koja se refleksno otvara pa sadraj eluca prelazi
u jednjak koji ga svojom antiperistaltikompreko drijela izbacuje u usta, a zatim i vani.
Povraanje se javlja zbog oboljenja organa za varenje, trovanja hranom, lijekovima i
alkoholom. Povraanje koje nastaje iznenada bez upozorenja centralnog je porijekla, povrede
glave, zapaljenje modanica, tumora itd. Ukoliko se povraanje ponavlja, a ne dolazi do
gubitka tjelesne teine najvjerovatnije je psihogenog porijekla. Miserere je povraanje
crijevnog sadraja sa fekalnim masama. Hematemeza jepovraanje svjee krvi tamnocrvene
boje ili je sadraj nalik talogu crne kafe. Uzrokovano je krvarenjem iz oteenih krvnih
sudova jednjaka, eluca i dvanaestopalanog crijeva. Povraanju esto prethodi pojaana
salivacija (luenje pljuvake), gaenje, podrigivanje, munina, hladan znoj, ubrzan puls.
Sestra mora poznavati ove simptome kako bi na vrijeme pripremila pribor i pomogla
bolesniku pri povraanju. Od materijala je potrebno pripremiti sud za prihvatanje izbaenog
sadraja, au sa svjeom vodom, celtof, kompresu i nepropusno platno. U momentu
povraanja treba brzo djelovati i bolesnika ukoliko je u krevetu treba postaviti u sjedei
poloaj, sa nagnutim tijelom prema naprijed. Kompresom i nepropusnim platnom zatitimo
lino i posteljno rublje, a ispred bolesnika staviti posudi za prihvatanje povraenog sadraja.
Ako bolesnik zauzima leei poloaj i ne moe ga promjeniti onda mu se glava okrene u
stranu, a jastuk zatitimo kompresom i nepropusnim platnom na koji se stavlja bubrenjak i
sve vrijeme ga pridrava. Bolesnika za vrijeme povraanja ne smije ostaviti ve mu treba
pomoi, a u isto vrijeme posmatrati karakter povraanja i izgled povraenih masa. Poslije
zavrenog povraanja bolesnik svjeom vodom ispire usta i obrie se celtofom, a ako je
potrebo i presvue se, pokrije i soba se provjetri. Povraenjem se iz organizma gubi tenost i
elektroliti kao i tjelesna toplota. Zato bolesnika moramo dobro utopliti, a izgubljenu tenost i
elektrolite nadonkaditi intravenskom infuzijom. Povraeni sadraj ne treba odmah bacati ve
ga makroskopski posmatramo (koliina, sadraj, boja i miris). Koliina povraenog sadraja
iroko varira i najee zavisi od posljednjeg obroka to nastojimo objektivno utvrditi

mjerenjem. U povraenom sadraju ukoliko je mogue makroskopskim pregledom

utvrujemo krv, sluz, parazite itd. Boja povraenog sadraja zavisi od hrane i drugih primjesa
(uta ili utozelena od ui, crvena od svjee krvi, tamnosmea do crna kod hematemeze).
Miris povraenog sadraja ja katkad karakteristian kiseo je kod hiperaciditeta, poput trulei
kod dugotrajnog zadravanja hrane u elucu, poput stolice pri povraanju sadraja iz crijeva.
Pored makroskopskog pregleda povraeni sadraj moemo poslati i na bakterioloki pregled. Page | 23
Znojenje je luenje znoja iz lijezda znojnica. One se nalaze posvuda na koi, a najvie ih ima
u pazuhu, na dlanovima i tabanima. Znojenje stimulie simpatikus, zatima adrenalin i
noradrenalin, a regulie centar za znojenje smjeten u hipotalamusu. Ono je vrlo vaan faktor
u regulisanju tjelesne temperatura, jedini kada je temperatura okoline vea od tjelesne.
Znojenje nastaje i kod jaih emocija (strah), to nije u vezi s termoregulacijom. Pri napornom
radu i visokoj temperaturi znojenjem se iz organizma gubi velika koliina vode i soli. Znoj je
bezbojan sekret znojnih lijezda, sastoji se 98 % vode, natrijeva hlorida, bikarbonata,
mokrane kiseline, mravlje i maslane kiseline.
Zadae sestre kod bolesnika koji se prekomjerno znoji su:
-

skinuti oznojeno rublje, prebrisati tijelo trljaicom umoenom u vodu i posuiti ga,
obui isto rublje,
nadoknaditi tenost i elektrolite raznim napicima po bolesnikovoj elji (ajevi, sokovi,
supe, mlijeko, voda) i
ako bolesnik ne moe uzimati tenost na usta onda nadoknadu vrimo intravenskom
infuzijom (0,9 % NaCl ili 5 % glukoza).

PODJELA I PRIMJENA LIJEKOVA

Lijekovi su tvari ili smjese tvari koje u odreenim koliinama, obliku i uslovima
primjene slue za lijeenje bolesnika, sprijeavanje razvoja bolesti, za ublaavanje ili
uklanjanje simptoma, a u odreenim uslovima mogu biti nedjelotvorni ak i otrovni. Lijekovi
prema porijeklu mogu biti prirodni i vjetaki. Ljekovite materije dobijene iz biljaka, ivotinja
i minerala prirodnog su porijekla. Svi dijelovi biljke se mogu upotrijebiti za dobijanje
ljekovitih materija. ivotinjskog su porijekla riblje ulje, med, vosak, pripravci jetre, guterae,
ui, spolnih lijezda itd. Mineralnog su porijekla soli natrija, kalija, kalcija, magnezija i
eljeza zatim talk, parafin i bijela kreda. Vjetakog su porijekla ljekovite materije dobijene
polusintetskim ili sintetskim postupcima. Svaki lijek bilo prirodnog ili vjetakog porijekla
mora imati definiranu koncentraciju,istou i oblik. Lijekovi mogu djelovati lokalno i
sistemski. Prema agregatnom stanju lijekovi mogu biti vrsti, poluvrsti, tekui i plinoviti.
vrsti oblici lijekova su praci, kapsule, tablete i epii. Praci (pulveres) sastoje se od jedne
usitnjene (mljevene, tucane) ljekovite materije ili od vie njih, a primjenjuju se za vanjsku i
unutranju upotrebu. Za vanjsku upotrebu primjenjuju se nepodjeljeni praci (puder) za
posipanje, a izdaju se u kutijama. Praci za unutranju upotrebu izdaju se napodjeljeni ili
podjeljeni u ovisno o vrsti lijeka. Praci blagog djelovanja izdaju se nepodjeljeni, a praci
jaeg djelovanja izdaju se pojedinano podjeljeni u tano odreenoj dozi u posebnom omotu.
Tablete su najei vrsti oblici lijekova koji se dobijaju kompresijom praka pod velikim
pritiskom u okrugle ploice sa ravnom ili tek slabo izboenom povrinom. Draeje su tablete

obloene okoladom, eerom, elatinom ili slinom masom, glatke su povrine i lako se
gutaju. Lingvalete su vrst oblik lijeka koji se otapa u ustima, stavljanjem pod jezik. Oriblete
se takoer otapaju u ustima sisanjem, a slue najee u lijeenju bolesti usne upljine i
drijela. Kapsule, ahurice od kroba ili elatine napunjene su vrstim ljekovitim materijama
(prakom ili zrncima). U kapsule se stavljaju lijekovi neugodnog okusa i mirisa, lijekovi koji
oteuju zube i lijekovi ija se resorpcija eli postii u tankom crijevu. Kapsula se ne smije Page | 24
otvarati ni gristi ve je bolesnik treba progutati itavu s malo vode ili drugom tenou. One
su zatiene od eluane kiseline svojim omotaem koji se rastvara u alkalnoj sredini.
Vaginalete su ploasti, valjkasti ili okrugli vrsti oblici lijekova, stavljaju se u rodnicu gdje se
otapaju pod djelovanjem vaginalnog sekreta. epii (suppositoria) su vrsti lijekovi
valjkastog oblika koji se otapaju u dodiru sa sluznicom debelog crijeva. Poluvrsti (mekani)
oblici lijekova slue uglavnom za vanjsku upotrebu. To su masti, paste, kreme i elei.
Primjenjuju se na koe i sluznicu. Masti su ljekovita sredstva dobijena mjeanjem lijeka i
masne podloge (svinjska mast, vosak,bademovo i maslinovo ulje itd.). Paste slie mastima ali
sadre veu koliinu netopivog praka. Kreme su sline mastima ali sadre vodu i mast ili
ulje kao emulziv. ele je prozirna, koloidna ljekovita materija. Teni oblici lijekova slue za
unutranju, vanjsku i parenteralnu primjenu kao rastvori, mjeavine, kapi ili injekcije. Rastvor
ili solutio dobija se rastvaranjem vrstih materija u odgovarajuem rastvoru . Kao rastvor
najee se upotrebljava destilovana voda, alkohol, ulje ili glicerol. Rastvori za peroralnu
upotrebu daju se odraslima kaikom a djeci kaiicom. Rastvori za intravensku primjenu
(infuzije) sterilni su i razliitih koncentracija. Ta vanjsku, lokalnu upotrebu, upotrebljavaju se
rastvori kao oblozi ili kupke. Mjeavina ili mixtura je rastvor koji sadri vie materija ili je
sastavljena od vie ljekovitih rastvora. Unosi se organizam oralno i dozira kaikom ili
kaiicom. Kapljice (guttae) su teni lijekovi jaeg djelovanja koji se primjenjuju
ukapavanjem na kaiicu, u vodu ili na kocku eera i uzimaju se oralno ili se primjenjuju
lokalno, ukapavanjem u oi, ui ili nos. Pakovane su u posebne boice s kapaljkom. Injekcije
(injectiones) su sterilni lijekovi za parenteralnu primjenu (intramuskularnu, intravensku,
supkutanu, intraartikularnu) primjenu pomou price i igle. Pripremljene su tvorniki u
tenom obliku za neposrednu primjenu (ampule ili boice) ili u obliku praka za razrijeivanje
prije upotrebe. Gasoviti lijekovi, sitno rasprene tenosti (aerosoli) unose se u plua ili nos
pojedinanim ili dugotrajnim udisanjem (inhalacijom). Suspenzija medikamentoznih estica u
gasovitom stanju naziva se aerosol.
Jedan od zadataka medicinske sestre jeste priprema bolesnika i lijeka te podjela lijekova
bolesnicima. Sestra se mora pridravati pet osnovnih pravila pri podjeli lijekova:
1. Pravi bolesnik provjeriti identitet bolesnika prije podjele lijekova.
2. Pravi lijek paljivo provjeriti ime lijeka na originalnom pakovanju.
3. Prava doza oprez, provjeriti da li lijek ima dozu i koja je njegova doza, poto postoje
lijekovi u raznim dozama.
4. Pravi nain pravilno proitati temperaturnu listu da bi vidjeli nain primjene lijeka.
5. Pravo vrijeme dati lijek u vrijeme kada je propisano.
Lijekovi se na odjelu uvaju u posebnom , zakljuanom ormariu ili u pokretnom ormariu.
Opijati se uvaju u posebnom ormariu pod kljuem. Lijekovi za peroralnu i vanjsku upotrebu

uvaju se odvojeno od lijekova za parenteralnu primjenu. Lijekovi se moraju uvati na sobnoj

temperaturi, zatieni od sunca i izvora toplote (radijatora), a lijekovi koji se moraju uvati na
niskim temperaturama stavljaju se u hladnjak. Svi se lijekovi moraju uvati u originalnim
pakovanjima (boicama ili kutijama) u kojima se nalaze podaci o lijeku. Lijekovi se ne smiju
premjetati iz boice u boicu. Na pakovanjima lijekova mora se kontrolisati rok trajanja, a
lijekove koristiti prema naelu prvi unutra, prvi van. To naelo omoguuje due zadravanje Page | 25
lijeka i osigurava upotrebu prije isteka roka. Zadaci glavne sestre odjela ili voe tima jesu da
osiguraju dovoljnu koliinu lijekova i pibora te njihov pravilan raspored koji e sestrama
omoguiti nesmetan rad i pravovremene intervencije, te evidenciju prometa lijekova na
odjelu.
Peroralni put je najei nain primjene lijeka. To je prirodan i bezbolan nain unoenja lijeka
koji se resorbuje u elucu i/ili digestivnom traktu. Primjena lijeka na usta relativno je lahka i
vrlo rijetko neugodna za bolesnika. Resorpcija lijeka poinje 20 do 30 minuta nakon unoenja
(zavisno od koliine hrane u elucu). Zatim demonstriram i pojasnim postupak peroralnog
unoenja lijeka u organizam.
Pri primjeni lijeka na usta zadae sestre su:
- pripremiti bolesnika,
- pripremiti lijekove (u sobi za pripremu, propisani lijek staviti u posudu i na posluavnik),
- donijeti lijek na posluavniku u bolesniku sobu,
- pripremiti au sa svjeom vodom ili drugim napitkom,
- podignuti bolesnika u sjedei poloaj ili mu podii glavu, jer je opasno i teko gutati vrste i
tene lijekove u leeem poloaju,
- procijeniti treba li bolesniku pomo pri uzimanju lijeka iz posude, pri dranju ae, treba li
mu slamka,
- pomoi invalidnom bolesniku ili onom koji nema snage pri uzimanju lijeka,
- poduiti bolesnika neka popije nekoliko gutljaja tenosti prije neg to stavi tabletu ili
kapsulu u usta,
- poduiti bolesnika da tabletu ili kapsulu stavi na sredinu jezika , nagne glavu prema natrag
ili lagano naprijed i proguta lijek, popije nekoliko gutljaja vode ili druge tenosti (ako je
doputeno), da bi lijek kliznuo kroz jednjak u eludac i
- smjestiti bolesnika u udoban poloaj.
Sestra ne smije ostaviti lijekove uz bolesnika kako bi ih on uzeo eventualno kasnije (bolesnik
mora popiti lijek u prisustvu sestre), osim ako je to izriito drugaije propisano (antacidi).
Zatim izlaze uenici i ponavljaju izvoenje radnje.

LOKALNA PRIMJENA LIJEKA

Lijekovi se mogu primjeniti na kou i sluznicu - lokalno. Perkutano na kou naneseni
lijekovi, veinom se apsorbiraju u znatnoj koliini i njihovo je djelovanj epreteno lokalno.
Meutim, postoje neki lijekovi koji lokalno primjenjeni na kou imaju ope djelovanje, dobro
se resorbiraju tokom dueg vremena npr. antireumatski gel i flasteri koji sadre nitroglicerin.
Lijekovi mogu biti u obliku masti, krema, ulja, losiona ili praka, vrsti ili tekui. Page | 26
Sublingvalno ispod jezika, primjenjenji lijekovi lingvalete, kao i oralne kapi, brzo se
resorbiraju jer je sluznica usbe upljine ispod jezika dobro opskrbljena krvnim ilama. Ako je
potrebno brzo djelovanje lijeka (npr. kod bolesnika sa stenokardijom /nitroglicerin/), koristit
emo sublingvalni put. Kod sublingvalne primjene lijeka sestra treba uputiti bolesnika da lijek
ne grize niti guta ve da ga dri ispod jezika dok se ne otopi. Inhalacijom,udisanjem, unose se
u organizam lijekovi u gasovitom stanju. Lijek se unosi pomou inhalatora, a resorbira se u
respiratornom traktu. Lokalni lijekovi za oi su kapi i masti.
Pri lokalnoj primjeni lijeka zadae sestre su:
-

smjestiti bolesnika u sjedei ili leei poloaj sa zabaenom glavom,

prije primjene lijeka oistiti kapke od sekreta,
pouiti bolesnika da gleda prema GORE S OTVORENIM OIMA (DREI ONE
KAPKE OTVORENE),
podravati one kapke otvorene, rastezanjem koe ispod i iznad njih u suprotnom
smjeru,
usmjeriti lijek (kapi ili mast) u lijeb izmeu bulbusa oka i donjeg kapka, a ne na
sluznicu ronice,
biti paljiv i ni jedan dio oka ne dirati aplikatorom i
nakon spontanog, a ne grevitog zatvaranja onih kapaka, poslije nanoenja lijeka
njeno pritisnuti sterilan smotuljak vate na unutranji spoj kapaka i obrisati od unutra
prema van kako bi na taj nain sprijeili oticanje lijeka kroz suzni kanal.

Lokalni lijekovi za uho su kapi, rastvori (oblozi) i masti.

Pri lokalnoj primjeni lijeka u vanjski kanal uha zadae sestre je:
-

smjestiti bolesnika u leei poloaj s glavom okrenutom ili poloenom na zdravu

stranu,
prije primjene lijeka oistiti zvukovod od sekreta,
povui uho prema gore i nazad, te lijek (kapi ili masti) usmjeriti u uni kanal ili staviti
propisani oblog na uho i zaviti ga,
ne dodirivati kou bolesnika aplikatorom i
uputiti bolesnika da ostane u poloaju zauzetom pri ukapavanju lijeka jo nekoliko
minuta poslije zahvata.

Lokalni lijekovi za nos su kapi i sprejevi. Pri lokalnoj primjeni lijeka u nos zadae sestre je:
-

uputiti bolesnika da prije aplikacije ispue ili ispere nos,

smjestiti bolesnika u leei poloaj s glavom zabaenom preko jastuka unazad,
podii vrh nosa jednom rukom, a drugom ukapati propisani broj kapi (ne dodirujui
sluznicu nosa kapaljkom) i
uputiti bolesnika da ostane u tom poloaju nekoliko minuta.

Kod vaginalne primjene lijeka zadae sestre su slijedee:

-

staviti bolesnicu u ginekoloki poloaj,

navui rukavice,
oprati rodnicu i spolovilo,
staviti vaginaletu to je mogue dublje u rodnicu, pomou aplikatora ili bez njega,
uputiti bolesnicu da ostane u tom poloaju najmanje par minuta i
staviti uloak.

Kod rektalne primjene lijeka zadae sestre su slijedee:

-

uputiti bolesnika da prije unosa lijeka obavi veliku nudu,

staviti bolesnika na lijevi bok sa desnom nogom savijenom preko lijeve,
navui rukavice,
rairiti gluteuse jednom rukom, a drugom uvesti supozitorij to je mogue dublje i
uputiti bolesnika da ostane u tom poloaju to je mogue due, najmanje 10 minuta.

PARENTERALNA PRIMJENA LIJEKA

Parenteralna primjena lijeka podrazumijeva unoenje lijeka supkutano,
intramuskularno i intravenski, a rijee intrakutano, intraarterijski, intraartikularno,
intrakardijalno intralumbalno. Za parenteralnu primjenu lijeka treba pripremiti bolesnika i
pribor. Bolesnika pripremamo na taj nain to ga upoznamo sa vanou postupka te nainom
primjene lijeka, a ukoliko bolesnik postavi pitanje da li e ga boljeti, nikad mu ne smijemo
lagati ve mu kaemo da e malo boljeti, ali e ta bol brzo proi. Ako bolesnika slaemo da
ga nee boljeti on nam vie nee dati da mu priemo.
Pribor:

sterilne price odgovarajue zapremine,

sterilne igle odgovarajue veliine,
sredstvo za dezinfekciju vrata ampule i koe bolesnika,
bubrenjak,
tupferi vate,
kompresa i
lijek.

Postupak:

dezinficiramo ruke,
uzmemo lijek provjerimo naziv, dozu, nain primjene, rok trajanja,
otvoriti pricu, otvoriti iglu,
dezinficirati vrat ampule, vatom pridravati i odlomiti,
uzeti pricu iz ambalae staviti iglu pazei da se nita ne desterilie (prica se ne
smije dirati po kljunu niti igla),
skinuti zatitini poklopac,
navui lijek iz ampule,
zatititi iglu poklopcem, skinuti je i baciti,

Page | 27

staviti novu sterilnu iglu (nikad lijek ne smijemo dati onom iglom kojom smo ga
navukli da ne bi dolo do lokalnog oteenja koe) i
istisnuti zrak iz price (provjera prohodnosti price i igle).

Na ovaj nain smo pripremili lijek za parenteralnu primjenu, a zatim ga primjenjujemo na

propisani nain na temperaturnoj listi prema odredbi lijenika. Supkutanom injekcijom Page | 28
dajemo lijekove kod kojih elimo postii sporiju resorpciju i u manjoj koliini (do 2 ml). Ako
je propisana vea koliina lijeka onda dajemo na dva mjesta ali razliitim pricama i iglama
(NE ISTIM!). Mjesta za davanje supkutane injekcije su gornji vanjski dio nadlaktice, gornji
dio abdomena i gornji dio lea. Najee se primjenjuje aplikacija lijeka u vanjski dio
nadlaktice dok se druga mjesta koriste kod dugotrajne primjene nekog lijeka (inzulin). U
potpunosti se moramo pridravati svih naela asepse. Za supkutanu primjenu lijeka treba
pripremiti bolesnika i pribor. Bolesnika pripremamo na taj nain to ga upoznamo sa
vanou postupka te nainom primjene lijeka, a ukoliko bolesnik postavi pitanje da li e ga
boljeti nikad mu ne smijemo lagati ve mu kaemo da e malo boljeti, ali da e ta bol brzo
proi. Ako bolesnika slaemo da ga nee boljeti on nam vie nee dati da mu priemo.
Pribor:

sterilne price odgovarajue zapremine,

sterilne igle odgovarajue veliine,
sredstvo za dezinfekciju ruku,
bubrenjak,
alkoholni tupferi za dezinfekciju koe bolesnika,
kompresa,
kontejner za otri otpad i
lijek.

Postupak:

dezinficiramo ruke,
otvoriti pricu, otvoriti iglu,
uzeti pricu iz ambalae staviti iglu pazei da se nita ne desterilie (prica se ne
smije dirati po kljunu niti igla),
navui lijek,
alkoholnim tupferom dezinficirati kou bolesnika,
skinuti zatitini poklopac,
zategnemo kou i pod uglom od 45 stepeni ulazimo pod kou,
rukom kojom smo zategnuli kou sad fiksiramo iglu (aspiriramo - provjera da
nema krvi i zatim apliciramo lijek),
po zavreku aplikacije stavljamo tupfer i brzo izvlaimo iglu,
vraamo zatitni poklopac (samo u sluaju kad nemamo kontejner za odlaganje
opasnog otpada na taj nain to uvlaimo iglu u poklopac koji nam se nalazi na
radnom stolu),
odloimo u kontejner za otri otpad i
raspremamo upotrebljeni pribor.

Intramuskularna injekcija je unos lijeka u mii pomou price i igle. Na taj nain primjenjen
lijek bre se resorbuje nego supkutanim putem, a moe se i dati vea koliina lijeka (do 5 ml).
Uobiajena mjesta za intramuskularne injekcije su deltoidni mii i vanjski gornji kvadrant
glutealnog miia kod odraslih, te vanjski dio kvadricepsa kod djece (razvijeniji je nego
gluteus i deltoideus). Kada se lijek daje intramuskularno igla se uvodi okomito pod uglom od
90 stepeni. Pri injiciranju u gluteus bolesnik lei potrbuke ili stoji, a pri injiciranju u deltoidni Page | 29
mii sjedi ili lei na leima kao i kad se daje u kvadriceps. Postoji i ''Z'' tehnika davanja
intramuskularnih injekcija, a koju primjenjujemo ako pretpostavljamo da e lijek nadraiti
potkono tkivo ili ako je ve nadraeno primjenom prijanjih injekcija.
Od pribora je potrebno pripremiti:

sterilne price,
sterilne igle,
sredstvo za dezinfekciju ruku,
bubrenjak,
alkoholni tupferi za dezinfekciju koe bolesnika,
kompresa,
kontejner za otri otpad i
lijek.

Postupak:
-

dezinficirati ruke,
otvoriti pricu, otvoriti iglu,
staviti iglu na pricu,
navui lijek,
dezinficirati kou bolesnika,
odrediti mjesto uboda (Glutealni mii se podijeli horizontalnom linijom na dva dijela
od spine ilijakae anterior superior, a vertikalnom linijom na etiri jednaka dijela. U
oblasti gornjeg vanjskog kvadranta vri se ubod),
dezinficirati kou bolesnika,
skinuti zatitni poklopac sa igle,
pod uglom od 90 stepeni ubosti iglu,
fiksirati je i aspirirati,
polahko aplicirati lijek,
na mjesto uboda staviti tupfer i brzo izvui iglu,
vratiti zatitni poklopac,
odloiti sve u kontejner za otri otpad,
smjestiti bolesnika u udoban polozaj i
raspremiti upotrebljeni pribor.

Intravenskim putem injiciran lijek unosi se neposredno u krv i brzo djeluje. Mnogi lijekovi se
daju intravenski naroito kada je potrebno da brzo i efikasno djeluje jer se kroz venu direktno
ubrizgavaju u krvotok. Intravenski se uglavnom daju bistri, vodeni rastvori, a ne daju se
lijekovi rastvoreni u ulju tzv. zamueni rastvori. Za vrijeme davanja lijeka i.v. najsigurnije je
da pacijent lei u krevetu ili na stolu za intervencije, a u nekim izuzecima moe da sjedi.
Najprije se pregledaju sva mjesta gdje su vene dobro izraene, kako bi se pacijent to krae

izlagao neprijatnoj intervenciji. Povrinske vene koje nalijeu na kost lako su pristupane u
mnogim dijelovima ekstremiteta. Najee se koriste venski sudovi lakatne jame i podlaktice
(cefalina vena, vena bazilika, srednja kubitalna vena i prednja ulnarna vena). Ako su na
gornjim ekstremitetima vene slabo izraene mogu se traiti i na donjim ekstremitetima. Kod
djece do godine dana koriste se i venski sudovi na glavi i to :supratrohlearna, superficijalna
temporalna vena, zadnja aurikularna vena i spoljanja jugularna vena. Od materijala najprije Page | 30
se pripremi lijek za davanje, koje treba paljivo provjeriti vie puta (naziv lijeka, koliinu
lijeka i datum proizvodnje). Od ostalog materijala treba pripremiti plastiu ili emajliranu
tacnu na koju treba stavitti slijedee:
-

price za jednokratnu upotrebu,

vie igala,
mikrosistem,
Esmarchovu gumenu povesku,
tupfere vate,
dezinfekciono sredstvo,
fizioloki rastvor ili glukozu,
temperaturnu listu ili listu terapije,
muemu i
bubrenjak.

Postupak :
-

oprati ruke,
navui rukavice,
navui odgovarajuu koliinu lijeka u pricu,
ispod bolesnikove ruke staviti muemu i podlogu,
10 cm iznad ubodnog mjesta svezat Esmarchovu povesku,
Saekati da se vena dobro ocrta i provjeriti palpacijom,
Na licu mjesta odluiti da li emo na pricu staviti iglu, beby sistem ili braunilu to
zavisi od uzrasta bolesnika i stanja vena,
tupferom namoenim u dezinfekcijsko sredstvo dezinficiramo ubodno mjesto,
lijevom rukom uhvatiti lakatni zglob i dobro zategnuti kou, a preko koe ujedno i
venu u koju se vri ubod,
desnom rukom uzimamo pricu i pod uglom od 45 stepeni ulazimo u venu, polegnemo
iglu i ako smo sigurni da smo u veni odveemo povesku,
povuemo klip price prema sebi i ako se u cilindru pojavi krv lagano poinjemo
davati lijek,
kad je lijek ubrizgan na mjesto uboda stavljamo tupfer i izvlaimo iglu,
ako je beby sistem ili braunila fiksira se keukoplastom i ostaje u veni i
na kraju raspremimo materijal.

Komplikacije koje se mogu javiti prilikom intravenske primjene lijeka su: propadanje vene,
sadraj moe ii paravenski, dobro neprivrena igla, igla ubodena u zid vene to izaziva bol,
neeljene popratne pojave primljenog lijeka, embolija. Komplikacije pri parenteralnoj
primjeni lijeka mogu biti lokalne i ope. Vrlo su rijetke i mogu se izbjei pravilnim
provoenjem postupka. Mogue lokalne komplikacije su: lom igle (igla brzo prodire u dubinu
tkiva te je potreban oprez, ne smije se gurati do kraja i treba voditi brigu o sigurnom razmaku

1 do 2 mm), oteenje krvnog suda i stvaranje hematoma, pri pojavi krvi u prici treba
prekinuti davanje injekcije, a na mjesto hematoma staviti kremu heparin i oblog. Oteenje
ivca koje je praeno akutnom ili subakutnom boli i/ili oduzetou posljedica je direktne
ozljede ili proirenje depoa injekcije. Apsces (na mjestu uboda iglom) posljedica je primarne
ili sekundarne infekcije ili hematoma, pojavljuje se kod dugotrajnih bolesti kad je smanjena
otpornost organizma, aseptina nekroza nastaje kada se na isto mjesto uzastopno primjenjuju Page | 31
vee koliine lijeka koje se ne mogu resorbirati, te se tada lijek ne aplicira u mii nego u
masno tkivo (adipozne osobe-kratka igla), atrofija masnog tkiva (udubljenje) nastaje na
mjestu uestale aplikacije lijeka. Kod nekih bolesnika kao komplikacija se moe pojaviti
alergija. Alergija je imunoloka preosjetljivost na primjenjeni lijek npr. penicilin, moe se
ispoljiti kao anafilaktiki ok (bolesnik je blijed, oznojen, hladne koe, miran, krvni pritisak
mu je nizak ili nemjerljiv) ili kao lokalizirana reakcija (otok koe i/ili sluznica, urtikarija).
Zadatak sestre je da posmatra bolesnika tokom primjene lijeka i o svakoj promjeni obavijesti
ljekara. Injekcije se ne daju u masno tkivo, tkivo je crveno, nateeno, puno oiljaka ili je na
bilo koji nain promjenjeno. Potpuno se mora potovati nain primjene lijeka i tano se drati
uputa o pripremi i dozi lijeka. Intramuskularna injekcija se ne smije davati bolesnicima sa
poremeajem koagulacije, sklonosti krvarenju i stvaranju hematoma, u oku i sa loom
cirkulacijom (resorpcija lijeka je nedovoljna ili usporena). Pri primjeni parenteralne primjene
potpuno se moramo pridravati pravila asepse.
INTRAVENSKA INFUZIJA
Intravenska infuzija je unos veih koliina tekuine u organizam putem vene. Davanje lijeka
infuzijom jedan je od najeih naina njihove primjene u intenzivnom lijeenju. Fizioloka
otopina (NaCl) je prva otopina elektrolita primijenjena infuzijom u ljudi 1891. godine.
Infuzije su se najprije davale supkutano, kasnije intravenski trcaljkom, a danas pomou
posebnih sustava za jednokratnu uporabu, infudiranjem tekuine u krvotok, kap po kap.
Indikacije za davanje infuziju su:
-

stanja dehidracije, gubitka tekuine, koja se ne mogu kompenzirati davanjem vode

oralno (pri povraanju, proljevu, visokoj temperaturi, krvarenju),
nadoknada velikog gubitka bjelanevina (opsene rane i opekline),
parenteralna prehrana (prije i poslije operativnih zahvata, dugotrajnog proljeva i
povraanja, te kada prehrana nije mogua na drugi nain),
razne intoksikacije lijekovima i drugim sredstvima,
potreba unosa lijekova u veim razrjeenjima i dugotrajnog odravanja njihove
koncentracije u organizmu.

Vrste infuzijskih otopina:

1. Kristaloidne: otopine elektrolita i eera
Izotonine jednaka koliina otopljenih kristala kao krvna plazma (0,9 % NaCl, 5 %
Glukoza, Ringerova otopina),
Hipotonine manja koliina otopljenih
Hipotonine manja koliina otopljenih kristala nego normalna krvna plazma (0,45 % NaCl),
Hipertonine vea koliina otopljenih kristala nego normalna krvna plazma (10 % Glukoza).

2. Koloidne: sadre vee molekule, koje relativno sporo difundiraju kroz polupropusne
stanine mebrane i zadravaju se uglavnom intravaskularno (HAES, dekstrani, elatine i
albumini).
Davanje intravenske infuzije opis postupka
A) pripremiti bolesnika
- identificirati bolesnika prije primjene infuzije,
- uputiti bolesnika u vanost i nain primjene infuzije i
- savjetovati i omoguiti bolesniku da obavi nudu prije infuzije.
B) pripremiti pribor
- infuzijska otopina prema odredbi lijenika,
- infuzijski sustavi,
- sterilne trcaljke, igle, iv. Kanile,
- koarica (dra) za staklenku sa otopinom,
- dezinfekcijsko sredstvo za kou (70 % alkohol),
- Esmarchova gumena traka,
- sterilni smotuljci gaze i smotuljci vate,
- stalak (dra) za infuziju,
- leucoplast,
- kompresa i nepropusno platno ili stanievina,
- bubrenjak,
- kare,
- podloak za bolesnikovu ruku i
- lateks rukavice.
C) pripremiti infuzijsku otopinu
- identificirati bolesnika i propisani lijek/otopinu na temperaturnoj listi,
- oprati ruke,
- provjeriti bocu sa otopinom za infuziju (naziv otopine, rok trajanja, neoteenost epa, boju
i bistrinu otopine),
- postaviti bocu u koaricu,
- provjeriti sustav za infuziju (rok trajanja, neoteenost ovitka i izvaditi ga iz ovitka),
- dezinficirati ep boce (70 % alkohol)
- staviti infuzijski sustav (zabosti ga u bocu kroz ep),
- objesiti bocu na stalak,
- otvoriti regulator na sustavu i ispustiti zrak iz njega, a cijev sustava ispuniti otopinom i
- zatvoriti regulator za istjecanje tekuine iz sustava.
Postupak :
- smjestiti bolesnika u udoban poloaj,

Page | 32

ispruiti, a prema potrebi i uvrstiti bolesnikovu ruku u koju emo uvesti iv. Kanilu
(podmetnuti podloak),
zatititi krevet nepropusnim platnom ispod mjesta uvoenja infuzije
staviti bocu sa infuzijskom otopinom u koaricu, a dra objesiti na stalak za infuziju,
oviti Esmarchovu gumenu traku iznad mjesta venepunkcije i zategnuti je (venostaza),
odabrati venu u koju e biti uvedena iv. kanila, po mogunosti na podlaktici (krenuti
od ake put gore, a v. cubitalis uvati za vaenje krvi, a i zbog pokretljivosti ruke u
laktu),
dezinficirati kou na mjesto predvienog za ubod igle, navui rukavice,
zategnuti kou i ubosti iv. kanilu u venu, pod kutem od 45, pri emu je otvor igle
okrenut prema gore, priekati da se pojavi krv, otpustiti gumenu traku iznad mjesta
uboda i uvesti iv. kanilu dublje u venu sputajui je uz bolesnikovu kou,
izvaditi metalni mandren i iv. kanilu spojiti sa sistemom za infuziju iz kojeg smo
ispustili zrak,
fiksirati iv. braunilu prozirnicom ili leukoplastom,
otvoriti regulator za istjecanje otopine i regulirati brzinu istjecanja,
kontrolirati bolesnikovo stanje i otjecanje infuzije (zbog komplikacija),
po isteku infuzije zatvoriti regulator, odvojiti infuzijski sustav od iv. kanile, a iv.
kanilu zatvoriti s iv. epom,
raspremiti pribor,
skinuti rukavice, oprati ruke i
dokumentirati primjenjenu otopinu/lijek.

TRANSFUZIJA KRVI
Transfuzija krvi je medicinski postupak kojim se bolesniku daje krv ili njezini sastojci. Krv se
moe kondenzirati:
-

direktno ne primjenjuje se,

indirektno primjena konzervirane krvi,
uzimanje, konzerviranje i uvanje krvi,
kljuni faktoru transfuziji je dobrovoljni davatelj krvi,

to je osoba koja daje krv iz humanitarnih razloga naelima dragovoljnosti,

solidarnosti, anonimnosti,
davatelj moe biti osoba od 18 do 65 godina koja ispunjava odreene zdravstvene
uvjete,
prije venepunkcije treba provjeriti identitet davatelja i usporediti ga s naljepnicama
vreice ili boice i epruvetama za uzorke,
od davatelja se uzima 500 ml krvi,
krv se izravno odvodi iz vene davatelja pomou zatvorenog sustava u plastine vreice
gdje se mijea sa antikoagulansom i konzervira u tekuem stanju,
za konzerviranje:
o ACP 21 dan
o CPD 28 dana

Page | 33

o CPD A1 35 dana
o CPD SAGM 45 dana
konzervirana krv uva se u hladnjaku na temperaturi od +2 do +8 stupnjeva,
na vreici je naljepnica sa nazivom ustanove, koliina krvi, konzervans, rok upotrebe,
registarski broj vreice, krvna grupa, Rh-faktor, rezultati testova.

Djelovanje transfuzije krvi i krvnih komponenata:

Indikacije za transfuziju nadoknada akutnog gubitka krvi i potpuna zamjena (u hemolitikoj
bolesti, kod novoroeneta, eksangvinotransfuzija) u ostalim sluajevima nadoknauju se
samo dijelovi krvi (plazma, eritrociti, trombociti i leukociti) koji nedostaju ili su patoloki
promjenjeni.
Djelovanje transfuzije krvi na organizam:
o
o
o
o

nadoknauje volumen krvi,

poveava povrinu na koju se vee kisik (eritrociti),
potie reaktivnu sposobnost i obrambene snage organizma i
djeluje hemostatiki i detoksicirajue.

Primjenjuju se koncentrati: eritrocita, leukocita, trombocita te plazma i krioprecipitat. Svjee

zamrznuta plazma bez eritrocita zamrzavanje -30 stupnjeva, najmanje 6 sati nakon
uzimanja, a na - 30 stupnjeva godinu dana. Liofilizirana svjee zamrznuta plazma - +4 stupnja
uporabljiva 3 godine, - 20 stupnjeva do pet godina. Svjea plazma dobiva se odvajanjem
krvnih stanica (najkasnije pet dana nakon uzimanja krvi. Krvna plazma primjenjuje se za
nadoknadu volumena, bjelanevina i nekih faktora zgruavanja.
Djeluje:
o
o
o
o
o
o

hemostatski,
smanjuje hemokoncentraciju,
odstranjuje toksine,
nadoknauje tekuinu u cirkulaciji,
nadoknauje manjak proteina u organizmu i
moraju se podudarati ABO i Rh davatelja i primatelja.

Zadae sestre pri izvoenju transfuzije jesu priprema bolesnika, priprema krvi, priprema
pribora te izvoenje radnje.

Izvoenje transfuzije:
- priprema bolesnika,
- fiziki i psihiki,
- vaenje uzoraka krvi za odreivanje krvne grupe i interreakciju,
- ispisati na naljepnicu na epruveti, uputnicu za odreivanje krvne grupe i interreakcije,
- pripremiti pribor za vaenje krvi,
- u obiljeenu epruvetu staviti uzorak krvi,
- uzorak, uputnicu odnijeti na odjel za transfuziju,
- priprema krvi i pribora za transfuziju,

Page | 34

provjeriti podatke na donesenom krvnom pripravku,

pregledati je li vreica oteena,
utvrditi otrinu granice taloga i plazme (ne smije biti ira od 1 cm),
ostaviti na sobnoj temperaturi 30 minuta,
pripremiti pribor za tranfuziju,
laganim pokretima izmjeati krv i
staviti sustav i ispuniti ga krvlju.

Izvoenje zahvata (uz nazonost lijenika):

dovesti pribor u bolesniku sobu,
identificirati podatke o bolesniku i davatelju,
pripremiti bolesnika,
uvesti transfuziju,
ostati uz bolesnika prvih 10 minuta davanja,
po zavretku izvaditi nastavak iz kanile,
naljepnicu s vreice nalijepiti na temperaturnu listu,
vreicu vratiti na odjel za transfuziju,
interreakcija (krina proba) laboratorijska pretraga; ako su krvi primatelja i davatelja
istovrsne nee doi do aglutinacije i transfuzija se moe primijeniti; ako je
interreakcija pozitivna krvi su inkompatibilne i transfuzija se ne smije davati,
- krv kada se nosi sa transfuzije ne smije se pretresati ni prevrtati,
- utvrditi neoteenost vreice,
- krv u boci se taloi u tri sloja i to:
a) donji sloj tamnocrven eritrociti,
b) srednji sloj svjetlocrven trombociti i leukociti i
c) gornji sloj svjetlout plazma.
-

- Transfuzija se daje 500 ml 1 2 sata, 80 100 kapi/min.

- Tokom transfuzije ne smiju se davati nikakvi lijekovi.
Posttransfuzijske komplikacije (najei uzroci nastaju zbog ljudske pogreke):

identifikacija,
zamjena uzoraka krvi,
pogreno prepisivanje podataka,
namjena krvi,
neadekvatna primjena,
pregrijavanje, pothlaivanje,
davanje lijekova tijekom transfuzije i
nepravilno rukovanje priborom.

Rane komplikacije:

Hemolitika reakcija (najrjee, ali i najopasnije). Obiljeene raspadom

eritrocita davatelja i/ili primatelja. Najee uslijed davanje inkompatibilne
krvi. Znakovi su: jak nemir, bolovi u kostima i kriima, dispnoja, tresavica,
crvenilo lica, munina i povraanje, glavobolja, ubrzan i filiforman puls, pad

Page | 35

tlaka, znojenje, ok, prestanak mokrenja, utica i anemija. Zadae: prekinuti

transfuziju, obavijestiti lijenika, uzeti uzorak krvi, primijeniti terapiju, mjeriti
diurezu, puls i tlak.
Pseudohemolitika reakcija - dolazi do razaranje eritrocita:
alergijsko anafilaktike reakcije,
febrilne reakcije,
pirogene reakcije,
preoptereenje kardiovaskularnog sustava i
zrana embolija.
Kasne komplikacije:

Hepatitis B,
Hepatitis C,
Sifilis i
AIDS.

ORGANIZACIJA ISHRANE BOLESNIKA U BOLNICI

Pravilna ishrana je vaan faktor u odravanju zdravlja i potpune radne sposobnosti
svakog ovjeka. Hranom unosimo u organizam hranidbene tvari za proizvodnju energije,
izgradnju tkiva i normalno odvijanje svih ivotnih funkcija. Nauno razradjeni kriteriji za
ishranu su:
-

odgovarajua kalorijska vrijednost,

odreena koliina ivotinjskih bjelanevina,
odreena koliina ugljikohidrata,
odreena koliina masti,
hrana bogata vitaminima i
odreena koliina vode i minerala.

Jednolina, nedovoljna i nepravilna ishrana moe dovesti do razliitih poremeaja

organizma i do pojave bolesti. Kod bolesnika pravilna ishrana sastavni je dio lijeenja. Dijeta
je nain ishrane koju propisuje lijenik, a sastoji se u potpunom i djeliminom suzdravanju
od hrane. Medicinska sestra mora poznavati osnovna naela dijetne ishrane. Hranu u bolnici
pripremaju radnici na odjelu na ishranu za sve bolnike odjele. U procesu pripremanja hrane
sudjeluju veliki broj radnika koji imaju razliite zadatke: nabavka i transport namirnica,
skladitenje namirnica, priprema jelovnika, priprema hrane i podjela i transport na bolnike
odjele. Hranu za svakog bolesnika medicinska sestra naruuje dijetnim listiem i karticom za
svakog bolesnika posebno, a na osnovu dijete koju lijenik odredi bolesniku. Za oznaavanje
ojedinih dijeta primjenjuje se struna nomenklatura. Kartica treba da sadri slijedee podatke:
ime i prezime bolesnika, odjel i broj sobe, vrstu dijete, koliinu obroka te datum i potpis
sestre. Hranu sestra mora naruiti pravovremeno, savjesno i tano prema odredbi lijenika za
svakog bolesnika. Takoer, mora voditi rauna o promjeni dijete, i kvalitativnoj i

Page | 36

kvantitativnoj, pa na vrijeme obavijestiti slubu u odjelu za ishranu. Prema potrebama

bolesnika tip strunjaka nutricionista i dijetetiara na odjelu za ishranu:
-

izrauje dnevne programe (jelovnike) za standardnu i dijetetsku ishranu,

odreuje koliinu hrane,
naruuje namirnice,
odreuje i nadzire pripremu hrane prema jelovniku,
sudjeluju u podjeli hrane,
surauje sa medicinskim sestrama i ljekarima u potrebnim promjenama i korekcijama
dijetnih obroka i
razgovara sa bolesnicima o moguim korekcijama obroka u okvirima njegove dijete.

U bolnicama se hrana raspodjeljuje na dva naina:

Tablet sistem je organizovana raspodjela hrane na odjelu za ishranu pomou pokretne trake na
kojoj se nalazi posluavnik sa posebnim posuem koje zadrava toplotu. Na svakom
posluavniku nalazi se kartica sa imenom i prezimenom bolesnika, nazivom dijete, oznakom
odjela i brojem sobe. Servirana hrana stavlja se u posebna zagrijana kolica i odvozi na odjele.
Dopremljenu hranu medicinske sestre dijele bolesnicima po sobama ili odnose u trpezariju.
Prije stavljanja tacne pred bolesnika, sestra provjerava indetitet bolesnika i njegovu dijetu.
Pogreno podjeljena hrana moe tetno djelovati na bolesnika. Poslije zavrenog obroka tacne
sa posuem i ostacima hrane slau se u kolica i odvoze ponovo na odjel za hranu kroz
poseban ulaz za neisto gdje se peru, dezinficiraju i premjetaju na prostor za isto. Prednosti
tablet sistema su: bolesnici sigurno dobijaju odgovarajuu dijetu, nema vika hrane na odjelu,
svi bolesnici dobijaju toplu hranu, na odjelu nema potrebe za ajnom kuhinjom i potreban je
manji broj osoblja za podjelu hrane i pranje posua. Na odjelima gdje nije mogua podjela
tablet sistemom hrana se sa odjela za ishranu donosi na bolniki odjel u posebnom posuu
koje zadrava toplotu. Hrana se dijeli bolesnicima u ajnoj kuhinji i servirana hrana se odnosi
bolesnicima u sobu. Prednosti su to se hrana moe zagrijati na odjelu i koliinom primjeriti
bolesnikovoj elji, kada je to u skladu sa njegovom dijetom i stanjem. Nedostaci su: potrebna
je ajna kuhinja, potrebno je vie osoblja za podjelu hrane i pranje posua, za odravanje
higijene ajne kuhinje, a postoji i mogunost kontaminacije hrane.
Zadae medicinske sestre pri hranjenju bolesnika
Ishrani bolesnika mora se obratiti posebna panja. Pokretnim bolesnicima na odjelu potrebno
je za uzimanje hrane:
-

Osigurati istu i urednu trpezariju, stolove prekriti istim i ispeglanim stolnjacima i

ukrasiti cvijeem te dovoljno toplu hranu servirati ukusno na tacnama.
Na odjelima gdje nemamo trpezariju potrebno je u bolesnikim sobama osigurati stol
koji prekrijemo prije jela stolnjakom, stolice za svakog bolesnika ili svakom bolesniku
osigurati stoli za hranjenje uz krevet.
Osigurati odgovarajuu hranu prema propisanoj dijeti, toplu i ukusno serviranu na
tacni u isto vrijeme.
Poticati bolesnike na jelo za vrijeme obroka, nadzirati uzimanje hrane i saznati
mogue uzroke neuzimanja hrane.
Zabiljeiti zadovoljstvo bolesnika hranom.

Page | 37

Provjeriti ta bolesnik konzumira od hrane donesene od kue i da li mu je ta hrana

doputena, te da li je svjea i uredno uvana.
Iznijeti tacne sa neistim posuem nakon zavrenog obroka te pospremiti i oistiti stol.
Omoguiti ili pomoi poslije obroka pranje usta i zuba.
Obezbijediti bolesnike dovoljnom koliinom tenosti i provjeriti uzimanje.

Hranjenje nepokretnih bolesnika, bolesnika koji ne mogu samostalno uzimati pripremljenu

hranu posebna je zadaa medicinske sestre. Sestra u ijoj je njezi bolesnik koji nije u stanju
samostalno jesti mora na osnovu podataka dobijenih intervjuom,pregledom i trajnim
posmatranjem utvrditi:
-

stepen samostalnosti bolesnika pri hranjenju (npr. bolesnik ne moe sam sebi isjei
hranu, ne moe prinijeti hranu ustima jer mu ruka drhti itd.) bitno je bolesniku pomoi
da procjeni svoje line sposobnosti i prihvati pomo, a ne da zbog toga da ostane
gladan ili da mu sestra zbog svoje ne brige ili ne znanja odnese tacnu i ne pitajui
zato nije jeo,
navike u vezi sa ishranom (saznati ta voli ili ne voli jesti, da li mu religija brani
pojedinu vrstu hrane ili zaina, osjea li potrebu ili elju za nekom vrstom hrane i
slino).

Postupci pri hranjenju bolesnika koji ne mogu samostalno uzimati hranu su:
-

osigurati bolesniku odmor prije jela,

omoguiti bolesniku pranje ruku prije jela,
smjestiti bolesnika u najudobniji poloaj za njega pri uzimanju hrane,
zatititi bolesnika od prljanja hranom, ispod brade i preko prsa kompresom ili
runikom,
podsticati bolesnika da pojede predvien obrok hrane,
pripremiti savitljivu cvjevicu za uzimanje tenosti,
dati bolesniku vremena za vakanje i gutanje hrane,
provjeriti da li bolesnik guta hranu ili je zadrava u ustima,
razgovarati sa bolesnikom tokom obroka o ugodnim stvarima,
poslije uzetog obroka ukloniti tacnu sa posuem,
osigurati pranje zuba i usne upljine i
smjestiti bolesnika u eljeni poloaj.

UMJETNI NAINI ISHRANE BOLESNIKA

Ako bolesnik ne moe uzimati hranu na prirodan nain hrani se pomou:
-

nazogastrine sonde,
gastrostome,
infuzije i
klizme.

Page | 38

Bolesnika hranimo nazogastrinom sondom ako ne moe gutati (ugaen refleks

gutanja ili dugotrajno nesvjesno stanje), a nedonoe ako refleks gutanja jo nije razvijen.
Prije hranjenja bolesniku se kroz nos preko drijela i jednjaka uvodi u eludac plastina ili
gumena nazogastrina sonda duga 70 cm. Hrana koju kroz nju unosimo mora biti tekua ili
rijetko kaasta ugrijana na temperaturu tijela i odgovarajue hranjive vrijednosti. Za hranjenje
Page | 39
bolesnika nazogastrinom sondom potrebno je pripremiti slijedee:
-

naruiti hranu iz odjela za prehranu ili pripremiti gotovi pripravak,

upoznati bolesnika s ciljem i vanostima hranjenja nazogastrinom sondom, te
postupkom uvoenja ako je bolesnik pri svijesti,
pripremiti pribor za uvoenje sonde (nazogastrinu sondu, pricu, hvataljku /pean/ za
zatvaranje sonde, rukavice i leukoplast za uvrivanje sonde),
pripremiti pribor za hranjenje,
izmjeriti duinu uvoenja sonde (od korjena nosa do resice uha, od korjena nosa do
liice epigastrija),
provjeriti prohodnost nosnica izdisanjem kroz nos, dok je jedna nosnica zatvorena
(sonda se uvodi kroz prohodniju nosnicu),
zatititi bolesnika nepropusnom pregaom,
oprati ruke,
ovlaiti sondu (15 do 20 cm dio koji ide do drijela),
zabaciti bolesnikovu glavu prema natrag, vrh sonde staviti u nosnicu i usmjeriti prema
donjem nosnom hodniku te oprezno gurati do ulaska u drijelo (duina nos - uho),
zatim gurati dalje do izmjerene druge duine od korjena nosa do vrha prsne kosti,
sondu ne uvoditi silom i u sluaju otrpora lagano je okretati,
u sluaju guenja, kalja,cijanoze ili nemogunosti govora (znak da je sonda u dinim
putevim) prekinuti uvoenje i izvui sondu do prve granice uvoenja i ponoviti
zahvat,
provjeriti da li je sonda u elucu (aspiracijom eluanog sadraja pricom ili sluanjem
stetoskopom u predjelu eluca je dok se u sondu ubrizgava 10 ccm zraka) i uvrstiti
sondu u visini nosnice leukoplastom.

Hrana kroz nazogastrinu sondu unosimo pricom ili posebnim sistemom. Za hranjenje je
potrebno na tacni pripremiti: hranu, pricu ili sistem za hranjenje i posudu sa vodom.
Postupak hranjenja:
- otvoriti sondu (otpustiti pean ili izvaditi zatvara),
- ispitati prohodnost sonde,
- ubrizgati hranu pricom ili prikljuiti sistem za hranjenje ili enteralnu pumpu,
- isprati sondu vodom (nakon hranjenja),
- raspremiti pribor.
Bolesnicima koji se hrane preko nazogastrine sonde treba redovno odravati i njegovati usnu
upljinu i nos. Sondu treba mjenjati svakih 48 sati, a specijalne silikonske sonde svakih 8 dana
(uvijek kroz drugu nosnicu) jer dugotrajnim pritiskom sonde na osjetljiva mjesta na
nazogastrinom putu moe se otetiti koa ili sluznica.
GASTROSTOMA je otvor nainjen na zidu eluca kirurkim putem kroz prednji trbuni zid.
Kroz otvor je uvedena gumena cijev promjera 1 do 1,5 cm ovisno o lumenu stome u svrhu
hranjenja. Hranjenju bolesnika kroz gastrostomu pristupa se kad je onemogueno ili nije

doputeno hranjenje prirodnim putem (hrana ne moe ili ne smije prolaziti kroz usta do eluc,
npr. kod bolesnika s tumorom jednjaka koji djelimino ili potpuno zatvara jednjak, pri
oteenju jednjaka kiselinama ili bazama). Hrana treba biti tekua ili rijetko kaasta,
temperature 35 do 37 stepeni i rasporeena u pet obroka. Izmeu obroka bolesniku se mogu
dati napici, voda, sokovi, mlijeko u ukupnoj koliini od 2500 do 3000 ml tekuine dnevno.
Kad bolesnik smije i moe uzimati tenost na usta potiemo ga da pije dovoljnu koliinu ali Page | 40
hranimo ga kroz gastrostomu. Ona moe biti privremena i trajna. Trajna gastrostoma izaziva
frustracije na koje bolesnik esto reaguje odbrambenim mehanizmom (agresijom,
povlaenjem u sebe, tjeskobom, strahom, apatijom, a samo u rijetkim sluajevima
racionalno). Na osnovu podataka dobijenih intervjuom i trajnim posmatranjem sestra mora
prepoznati te reakcije i pomoi bolesniku. Npr.saznati gubi li bolesnik nadu, kako doivljava
nemogunost hranjenja prirodnim putem, te kako njegova porodica reaguje na gastrostomu?
Sestra takoer treba upoznati bolesnika sa vanou i nainom hranjenja kroz gastrostomu, sa
opasnou uzimanja hrane ili tekuine na usta ako je to zabranjeno i poticati ga na
sudjelovanje pri hranjenju.
Zadae sestre prema bolesnicima sa gastrostomom su:
-

njega stome i njene okoline,

hranjenje bolesnika,
njega usne upljine i
poduka bolesnika i njegove porodice.

Neposredno nakon operacije dok rana cijeli treba je previjati po svim principima asepse
odravajui okolinu stome istom i suhom kako bi se sprijeila upala koe. Ponekad moe
pored gumene cijevi izlaziti eluani sekret (ako vlai kou) moe izazvati upalu koe oko
gastrostome. Zato kou treba odravati i premazivati zatitnom kremom. Za hranjenje
bolesnika sestra treba pripremiti : bolesniku sobu, prozraiti, staviti paravan oko kreveta,
pribor, posudu sa hranom topline 35 do 37 stepeni, posudu sa toplom vodom ili posudu sa
termostatom koja zadrava toplinu hrane tokom hranjenja, au s vodom, lijevak ,pricu ili
kaiku i kompresu za zatitu bolesnika.
Postupak:
-

u bolesniku sobu donijeti na tacni pribor i hranu,

postaviti bolesnika u leei poloaj,
otkriti bolesnika do pojasa,
zatititi okolinu gastrostome kompresom,
izvaditi ep iz gumene cijevi i staviti lijevak,
uliti malo vode i ispitati prohodnost cijevi,
ulijevati hranu polahko (za jedan obrok se daje 200 do 400 ml hrane tokom 15
minuta),
sa bolesnikom tokom hranjenja razgovarati o ugodnim stvarima i odgovarati na pitanja
koja nam on postavlja,
nakon hranjenja isprati cijev od ostataka hrane,
zaepiti cijev epom i privrstiti zavojem i mreicom,
pokriti bolesnika i smjestiti ga u udoban poloaj,
odnijeti upotrebljeni pribor iz bolesnike sobe i

ukloniti paravan.

Potrebno je redovno provoditi njegu usne upljine iako bolesnik ne jede na usta, a usne
premazivati parafinskim uljem. Za vrijeme boravka bolesnika u bolnici sestra ga mora
poduiti o vanosti redovne i pravilne njege okoline gastrostome, njegove usne upljine,
pripreme hrane i hranjenja. Sestra treba poticati bolesnika i hrabriti ga tokom njegovog Page | 41
boravka u bolnici da uini za sebe to najvie moe i pohvaliti ga za svaki uspjeh u tom
nastojanju. Ako je bolesnik dijete ili nemona osoba ovisna o drugima, sestra e poduiti
lana porodice koji e voditi brigu o bolesniku prije odlaska iz bolnice. Tokom poduavanja
bolesnika ili lana porodice sestra mora biti strpljiva, mora poticati bolesnika ili lana
porodice da postavljaju pitanja, odgovarati na njih, provjeravati njihovo znanje i vjetinu.

TERAPIJA KISIKOM OKSIGENOTERAPIJA

Za odvijanje fiziolokih procesa u ljudskom organizmu potreban je kisik. U
normalnim uslovima on se unosi u organizam disanjem zraka, a njegov prenos do elija
omoguen je razlikama parcijalnih pritisaka kisika u pojedinim medijama. Za normalno
snabdjevanje tijela kisikom nuni su:
Funkcionalno sposobni neuromuskularni mehanizmi disanja, slobodni disajni putevi, dovoljna
ventilacijska i perfuzijska povrina plua, ouvana fizioloka propusnost alveokapilarne
pregrade u pluima, dovoljan broj funkcionalno sposobnih eritrocita (hemoglobin), normalna
cirkulacija krvi. Posljedica poremeaja u bilo kojem od navedenih nivoa bit e nedovoljno
snabdjevanje elija kisikom. Hipoksemija je naziv za smanjenu koncentraciju (parcijalni
pritisak) kisika u krvi, a hipoksija za smanjenu koncentraciju kisika u tkivima. Svaka elija
ovjekovog organizma osjetljiva je na hipoksiju, a najosjetljivije su elije CNS, koje odumiru
ako nestaica potraje due od 3 do 5 minuta. Indikacija za lijeenje kisikom je prijetea
hipoksija i pad parcijalnog pritiska kisika u arterijskoj krvi bolesnika ispod 8kPa (60mmHg).
Najee se primjenjuje kod: reanimacije unesreenih, ozlijeenih ili otrovanih osoba,
oteenja neuromuskularnog sistema disanja, bolesti plua i disajnih puteva (hronine
opstruktivne bolesti plua), opsene upale plua, edem plua, bolesti srca, stanja oka. Na
bolnikim odjelima dovod kisika je centralni iz udaljenog skladita ili lokalni iz pokretnih
spremnika boca za kisik. Kod centralnog snabdjevanja kisikom nalazi se uz uzglavlje
kreveta dovodna cijev sa ureajem za ovlaivanje, mjerenje i regulaciju brzine protoka kisika.
Ako odjel nema centralno snabdjevanje kisikom do bolesnika ga dopremamo u pokretnim
sistemima. Pri rukovanju sa pokretnim sistemima sestra se mora pridravati slijedeih pravila:
- Boca ne smije biti izloena udarcima ili padu.
- Pokretni sistem za davanje ekisika mora biti postavljen na stalak sa tokovima
i dobro privren.
- Ne smije biti izloen velikoj hladnoi ili vruini niti biti u blizini izvora
plamena.
- Iz okoline sistema treba ukloniti lahko zapaljive predmete.
- Masnim rukama se ne smije rukovati sistemom za davanje kisika.

- Pri njezi bolesnika koji primaju kisik ne upotrebljavati masti, uljne otopine i
alkohol.
- Spremnik sistema za davanje kisika mora biti zatien platnenon navlakom.
- Poslije pranjenja spremnika treba zatvoriti glavni ventil, namjestiti zatitnu
kapu i vratiti u skladite.
Kisik se unosi u disajni sistem bolesnika pomou ovih aplikatora: kanile (kratak nosni
nastavak), katetera (nazofaringealni), tubusa (nazotrahealni, orotrahealni), maski (venturijeva
sa izdunim ventilom i vreom za kisik, sa samoireim balonom). Nosna kanila je plastina
cijev sa dva kratka nastavka koju spojimo sa izvorom kisika (centralnim ili pokretnim).
Nastavke stavimo u nosnice, a produetke iza bolesnikovog uha, kako bismo sprijeili
ispadanje nastavaka iz nosnica (teko se uvrste i esto ispadaju kod nemirnih bolesnika).
Pomou nazalnog katetera primjenjuje se protok kisika 1do 6 l/min. Kisik se tokom udisaja
mjea sa sobnim zrakom i osigurava koncentraciju do 30 %. Lijeenje zavisi o dubini i
uestalosti disanja kroz nos, a znatno se smanjuje ako bolesnik die na usta. Nazalni kateter je
ugodan za bolesnika jer neometa komunikaciju, aktivnost i iskaljavanje. Nazofaringealni
kateter je uska plastina cjevica duga 30 cm koja na donjem dijelu u duini od 5 cm ima
nekoliko rupica. Navlaeni kateter uvodimo bolesniku kroz nosnicu u drijelo do visine vrka
uvule (vrh katetera stoji slobodno u drijelu to moemo provjeriti pogledom u drijelo kroz
usta), a njegov gornji dio spojimo sa izvorom kisika. Duinu katetera koji trebamo uvesti kroz
nosnicu odreujemo duinom razmaka bolesnikova vrha nosa i ua u vanjski zvukovod.
Treba ga mjenjati svakih 8 do 10 sati naizmjenino u jednu pa u drugu nosnicu. Rjee se
upotrebljava naroito kod nemirnih bolesnika jer mu je uspjeh isti kao kod nazalnog katetera a
neugodniji je za bolesnika. Obina maska za usta i nos je plastina maska koja pokriva usta i
nos, a sa plastinom cijevi spojena je s izvorom kisika. Pomou maske primjenjuje se protok
kisika 5 do 8 l/min, to omoguava koncentraciju do 40 %, pa se kisik pri udisaju
nekontrolisano mjea sa sobnim zrakom. Bolesniku ometa komunikaciju i iskaljavanje.
Venturijeva maska je plastina maska koja pokriva usta i nos i dobro prijanja uz lice pomou
zranih jastuia na ivicama. Ima nekoliko manjih otvora za izlazak izdahnutog zraka i
suvinog kisika. Protokom kisika od 2, 4, 6, 8 i 10 l/min osigurane su koncentracije od 24 %,
28 %, 31 %,35 % i 40 %. Pomou plastine cijevi spojena je sa izvorom kisika. ator za
davanje kisika je plastino prozirno pokrivalo koje pokriva itav krevet sa bolesnikom ili
njegovu gornju polovinu. Pomou plastinog nastavka spojen je s izvorom kisika. Posebni
senzori reguliu koncentraciju kisika, ugljik-dioksida, cirkulaciju plinova, te temperatura i
vlanost zraka pod atorom. Bolesnik pod atorom nema neugodan osjeaj maske na licu, ni
katetera u nosu. Sestra kontrolie rad ureaja, a njegu bolesnika provodi u zatvorenim
uslovima. U inkubatorima za nedonoad odrava se stalna koncentracija kisika do 40 %,
vlanost i temperatura. Koncentracija kisika odreuje se (zavisno od stanja nedonoenog
djeteta, na osnovu plinskih analiza krvi).

UZIMANJE KRVI ZA LABORATORIJSKE PRETRAGE

Meu raznovrsnim materijalima koji se laboratorijski pretrauju krv je na prvom
mjestu. Krv za laboratorijske analize dobija se uzimanjem kapilarne krvi ili krvi iz vene.
Kapilarna krv se dobija ubodom u jagodicu srednjeg prsta na aci, ili iz resice une koljke, a
kod novoroenadi iz palca na nozi ili iz pete. Za ovaj postupak je potreban slijedei pribor:
tupferi, alkohol, lanseta, heparizirana staklena pipeta ili cjevica. Mjesto u koje e se ubosti
lanceta treba oistiti tupferom natopljenim alkoholom (da bi se izazvala hiperemija) i osuiti

Page | 42

sterilnim tupferom. Ne ubada se u vlanu kou jer se krv razlijeva u tankom sloju po povrini
koe umjesto da se skuplja u veliku kap. Vrh srednjeg prst, a pacijenta se stegne i odluno i
brzo ubode tako da krv istjee pod lakim pritiskom. Ako nema lancete ubod moe da se
izvede i sterilnom iglom. Prva kap se obrie i zatim se pritisne da bi se pojavila slijedea kap
krvi. Kad se krv uzme tupferom se obrie ubodno mjesto i blago pritisne dok krvarenje ne
prestane. Postupak je identian i kad se uzima kapilarna krv iz resice une koljke ili palca na Page | 43
nozi ili iz pete.
Zadae sestre pri uzimanju krvi iz vene:
-

priprema bolesnika,
priprema materijala,
tehnika izvoenja,
zbrinjavanje bolesnika i raspremanje upotrebljenog materijala i
slanje u laboratorij.

Priprema bolesnika se sastoji od objanjenja zahvata i vanosti pretrage, te upute za ponaanje

prije i za vrijeme uzimanje uzoraka krvi. Krv za laboratorijske pretrage uzima se najee
ujutro izmeu 7 i 9 sati (ako ljekar drugaije ne odredi). Posljednjih 12 sati prije uzimanja
krvi ispitanik ne smije jesti, piti ni puiti (izuzetak su hitni sluajevi). Prije uzimanja krvi
ispitanik po mogunosti treba da miruje 15 minuta. Pribor za vaenje krvi sloiti na tacnu ili
kolica:
-

sterilne price,
sterilne igle,
stalak sa hemijski istim i suhim epruvetama (epruvete sa gumenim epom),
dezinfekciono sredstvo (70 % alkohol),
tupferi od vate,
Esmarchova poveska,
kompresa,
bubrenjak,
naljepnice i uputnice za laboratorij.

Bolesnik lei ili sjedi sa rukom postavljenom na vrstoj podlozi. Ispod ruke bolesnika postavi
se kompresa ili papirna vata (celtof). Inspekcijom ili palpacijom odredi se vena za
venepunkciju (najee srednja cefalina, medijalna ili prednja ulnarna). Medicinska sestra
navlai rukavice i zauzima udoban poloaj. Oko bolesnikove ruke se postavi poveska 10 cm
iznad lakta, zategne se i fiksira a bolesnika zamolimo da stisne aku. Tupferom namoenim u
dezinfekcijsko sredstvo prebriemo ubodno mjesto, desnom rukom uzimamo pripremljenu
sterilnu iglu i probijamo kou. Igla ulazi pod uglom od 30 do 45 stepeni. Krv preko igle
(vacutainer) istie u epruvetu (za veinu biohemijskih pretraga potrebna je jedna do dvije
epruvete bez antikoagulansa). Poveska se odvezuje, tupferom se pritisne ubodno mjesto i igla
se izvue iz vene. Bolesnika zamoliti da drugom rukom pritisne tupfer i 5 do10 minuta dri
ruku ispruenu u laktu. Sestra epruvete sa krvju odmah zaepi, stavi naljepnice sa imenom i
prezimenom bolesnika, potom epruvete i ispunjene uputnice odnosi u laboratorij. Upotrebljeni
materijal se raspremi.

SMRT, NJEGA UMIRUEG BOLESNIKA

Terminalna njega je dio palijativne njege i prua se zadnjih dana ivota, kada je cilj da se
postigne najbolji kvalitet ivota za pacijenta sa neizljeivim bolestima koje ugroavaju ivot i
da se omogui pacijentu da dostojanstveno umre. Palijativna njega predstavlja pruanje i
olakavanje boli i drugih simptoma, a nudi i sistem podrke kako bi se pomoglo porodici
tokom pacijentove bolesti i u toku alovanja. Za bolesnika koji umire kaemo da je u agoniji. Page | 44
Agonija je specifino stanje u koje zapada bolesnik pred smrt, stanje o kojem stjeemo dojam
borbe izmeu ivota i smrti. To stanje moe potrajati nekoliko minuta do nekoliko dana.
Obiljeeno je simptomima i znakovima pogoranja osnovne bolesti ili ozljede te odumiranje
ivotnih funkcija. Zadatak je medicinske sestre da prepozna to stanje i postupke zdravstvene
njege prilagodi tom stanju. U bolesnika ouvane svijesti esto je praena pojavom straha od
smrti, beznaa i osjeaja nemoi i naputenosti. Cijelo tijelo je obliveno hladnim znojem,
koa postaje hladna, naroito koa perifernih dijelova tijela, a vitalne funkcije su svedene na
minimum. ula kod ovih bolesnika postaju neosjetljiva izuzev ula sluha. Govor je
nerazumljiv, a glas postaje sve tii. to se smrt vie blii to se izgled bolesnika mjenja, crte
lica se izotravaju, nos postaje uiljen, oi upale, a nokti cijanotini. Bolesnike u terminalnom
stanju neizljeive bolesti treba smjestiti u mirne i male sobe. Umirui bolesnik potpuno ovisi
o pomoi medicinske sestre.
Ona redovno mora:
a)odravati linu higijenu,
d) provoditi mjere sprjeavanja dekubitusa,
e) hraniti ga,
f) davati mu tenost,
g) pomoi mu pri eliminaciji stolice i mokrae,
h) mjeriti mu vitalne funkcije,
i) primjenjivati mu ordiniranu terapiju,
j) paljivo ga posmatrati,
Ako sestra ima dojam da bolesnik i porodica ele ostati sami napustie sobu, ali u asu
umiranja ostaje uz bolesnika i porodicu. Ako bolesnik umre uz prisustvo porodice treba im
izraziti sauee dopustiti da krae vrijeme ostanu uz umrlog i zatim ih ispratiti iz sobe i
smjestiti u mirnu prostoriju. Da bi se utvrdilo da li je smrt nastupila koristimo se sigurnim i
nesigurnim znacima. Nesigurni znaci smrti su: prestanak disanja, grudni ko se ne pokree,
prestanak krvotoka, puls se ne pipa, krvni pritisak se ne registrira, stavljanje stetoskopa neuje
se rad srca, zjenice ne reagiraju na svjetlost, dodir ne izaziva zatvaranje onih kapaka. Sigurni
znaci su: znak maijeg oka (izvodi se tako to se sa dva prsta stegne ona jabuica zbog ega
zjenica dobije ovalan oblik to se kod ive osobe ne deava), zamuenje ronjae, mrtvaka
ukoenost, mrtvake pjege i mrtvaka hladnoa. U izuzetnim sluajevima smrt se utvruje
EKG-om ili EEG-om. Smrt je dio ivota, njegov zavretak, a umiranje je agonalno stanje koje
prethodi smrti. Bioloka ili prava smrt podrazumijeva potpuni ili trajni prestanak srane
radnje i disanja due od pet minuta i EEG tiine due od 30 minuta. Smrt je posljedica
starosti, bolesti ili nesree. Prirodna smrt zbog starosti javlja se kod osoba tree ivotne dobi
(od 65 godina). Neprirodna smrt je posljedica ozljede organizma bez obzira da li je ta ozljeda
dola djelovanjem druge osobe, iste osobe ili sticanjem druge okolnosti. Klinika smrt

predstavlja prestanak srane radnje i disanja u trajanju od 5 minuta poslije ega se ove
funkcije mogu ponovno uspostaviti.
POSTUPAK NAKON SMRTI
Smrt bolesnika konstatuje ljekar koji zatim ispunjava zakonom propisane liste, Page | 45
formulare i odreuje kliniku ili sudskomedicinsku obdukciju. Tek poslije toga medicinska
sestra zbrinjava umrlog. Ako bolesnik umre u sobi gdje ima vie pacijenata, oko bolesnikog
kreveta stavljamo paravan, izvuemo jastuk, skinemo pokriva, skinemo umrlog, nakit
skidamo pred svjedocima i popisujemo. Ukoliko je umrli imao sondu, drenove, kateter
oslobaamo ga toga. Ako je imao rane po tijelu uredno ih previjemo i sve prirodne otvore
zatvorimo tamponima vate. Ukoliko je osoba bila sa zubnom protezom, onda se proteza stavi
u usta, a donja vilica se fiksira poveskom preko tjemena. Oni kapci se zatvore i na njih se
stave vlani brisevi od vate, ruke se postave uz tijelo, a noge oprue i pomou poveske
fiksiraju u lanku. Kosa se poelja, a na noni palac umrlog stavi se posmrtni kartonceduljica sa imenom i prezimenom umrlog, odjelom, matinim brojem, datumom i satom
smrti. Nakon toga umrli se zavije u istu plahtu i ostavi najmanje dva sata da lei u krevetu ili
kupatilu, a zatim se odvozi u mrtvanicu. Sve stvari koje je bolesnik imao kao i nakit skinut sa
umrlog predaje se rodbini. Medicinska sestra mora da vodi rauna i o transportu umrlog do
mrtvanice, a osoba koja je zaduena za to treba da uradi paljivo bez grubih pomjeranja.
Transport se vri zatvorenim ili pokrivenim kolicima, brzo, neprimjetno i nikada u vrijeme
posjete. Ako je umrli bolovao od neke zarazne bolesti moraju se poduzeti sve mjere
predostronosti za vrijeme transporta, a u mrtvanici se mora staviti u limeni sanduk koji se
zaletuje i vie se ne otvara. Poslije zbrinjavanja itava se prostorija dezinficira. Porodicu
bolesnika koja nije bila prisutna kad je umro treba obavezno obavijestiti o bolesnikovoj smrti.
potrebno ih je pripremiti za neugodnu vijest. Ako to inimo telefonom rei emo da se
bolesnikovo stanje pogorava i zamoliti ih da dou u bolnicu. Kad porodica umrlog doe na
odjel , treba biti paljiv, izjaviti sauee i svojim iskustvom i savjetom pomoi i uputiti ih ta
trebaju initi (administrativne postupke), te predati im stvari umrlog. Ako porodici aljemo
telegram, inimo to na ime i adresu naznaene osobe u istoriji bolesti. Sestra koja je vodila
zavrnu administraciju oko umrlog mora u primopredaji slube ili drugoj slubenoj
dokumentaciji upisati ta je uinila i je li poslala telegram.