DRVO

Drvo se ubraja u najstarije ambalane materijale. Od njega se jo i danas

proizvodi uglavnom transportna ambalaa raznih oblika i veliina, kao to su
sanduci, bave i kace. U obliku letvi drvo se upotrebljava za poboljanje
mehanikih svojstava transportne ambalae od kartona i valovite i ljepenke, a u
obliku gredica i greda za uvrivanje tekih i glomaznih investicijskih roba u
vozilu. Upotrebljava se jo i za izradu kalema raznih dimenzija i oblika na koje
se namataju i u takvom stanju isporuuju kupcima elektrini kablovi, ice, konci
i slina roba. Drvena se vuna jo uvijek upotrebljava za jastuenje robe, a od
prua se proizvode razne koare, od merkantilnih do vrlo luksuznih.
Drvo se zadnjih nekoliko desetljea u podruju proizvodnje ambalae zamjenjuje
drugim, suvremenijim ambalanim materijalima, kao to su karton, valovita
ljepenka, metali i plastine mase. Do ove zamjene dolo je iz vie razloga, od
kojih posebno treba istaknuti relativno veliku masu drvene ambalae i s tim u
vezi vie transportne trokove robe spakirane u takvu ambalau. Jedan od
vanih razloga zamjene drva drugim ambalanim materijalima openito je i
velika potronja drva koja postupno vodi devastaciji uma. U takvoj su situaciji
cijene drva, a posebno onih vrsta kojih malo ima, a mnogo se trae, visoke, to
takoer ide u prilog zamjeni.
Da bi odrala svoju konkurentsku sposobnost, industrija drvene ambalae
morala je, kad god je to bilo mogue, smanjiti masu i cijenu svojih proizvoda.
Traene i skupe vrste drva, kao to su jela, smreka i hrast, zamjenjuju se onim
vrstama kojih ima jo mnogo, ili onim koje se manje trae, pa im je zato cijena
nia kao to su npr. bukva, topola i vrba. Upotrebljava se i nova tehnologija u
proizvodnji drvene ambalae. Tako se umjesto punih sanduka, za iju se
proizvodnju upotrebljavaju daske danas sve vie proizvode letvasti sanduci koji
se proizvode od mnogo tanjeg furnira. Ovim i drugim mjerama nije, dodue,
sprijeen pad znaenja drva u proizvodnji ambalae, ali je on znatno usporen.
GRAA DRVA
Mnoga svojstva drva ovise o njegovoj mikroskopskoj i makroskopskoj grai. Pod
mikroskopskom graom podrazumijeva se struktura koja je uoljiva samo pod
mikroskopom, a do sadanjih spoznaja o mikroskopskoj grai drva dolo se
zahvaljujui promatranju drva pod elektronskim mikroskopom. Makroskopska
graa drva jest graa koja se moe uoiti golim okom ili leom s poveanjem od
5 do 10 puta.
MIKROSKOPSKA GRAA DRVA
Stanice su osnovni elementi grae drva. iva stanica ima stijenku, a upljina joj
je ispunjena protoplazmom. Izumiranjem stanica gubi protoplazmu pa je lumen
(upljina) mrtvih stanica ispunjen zrakom ili vodom.
1

Mikroskopska graa drva prilagoena je tako da odgovara mehanikim i

biolokim zadacima. Zato je drvo sastavljeno od vie vrsta stanica koje imaju
razliite oblike i funkcije, pa imamo: vlakanca, traheje, traheide i parenhimske
stanice.
Vlakanca su uske i duge stanice s debelim stijenkama. Ima ih samo u drvu
listaa, u kojem su ove stanice najzastupljenije. One imaju veinom mehaniku
funkciju, daju drvu vrstou i kompaktnost pa je njihova zastupljenost od
velikog utjecaja na mehanika svojstva i upotrebljivost drva.
Traheje su takoer zastupljene samo u listopadnom drvu. One su tankih stijenki
i imaju ponajprije fizioloku funkciju. Traheje su poredane u nizu te tako
sainjavaju cjevice, zvane sudovi, duljine od nekoliko centimetara do nekoliko
metara koje slue za kolanje sokova u ivom drvu. Ovih stanica ima osobito
mnogo u drvu mekih listaa, kao to su vrba i topola i zbog toga je ovo drvo
male vrstoe i male prostorne mase.
Traheida ima ponajprije u cmogorinom drvu gdje one ine preko 90% drvene
mase, ali ih ima i u nekim vrstama listaa. U drvu etinara razlikuju se traheide
ranog i traheide kasnog drva. Prve su provodno tkivo i imaju ponajvie fizioloke
funkcije, a druge su potporno tkivo s preteno mehanikim funkcijama.
Parenhimske stanice su duguljastog oblika, tankih stijenki i manjih su dimenzija
od ostalih stanica. Prema poloaju i funkciji razlikuju se tri vrste parenhimskih
stanica: radijalni, uzduni i epitelni parenhim.
Od radijalnih parenhimskih stanica izgraeni su srni traci, koji su orijentirani u
smjeru promjera drva. Srni traci slue u ivom drvu kao veza izmeu
unutranjih i vanjskih dijelova. Oni, dakle, slue za kolanje sokova u radijalnom
smjeru, a slue i za spremanje rezervne hrane. Srni traci imaju velik utjecaj na
mehanika i tehnoloka svojstva drva jer veza izmeu njih i ostalih stanica nije
osobito vrsta te je drvo u smjeru njihova pruanja najmanje otporno i vrlo se
lako cijepa.
Uzdune parenhimske stanice su po grai i po funkciji sline radijalnim, samo se
razlikuju po orijentaciji, orijentirane su paralelno osi drva.
Epitelne parenhimske stanice slue za odlaganje raznih izluevina drva. Od ovih
stanica izgraeni su i smolni kanali u kojima se skuplja smola.
Drvo etinara i drvo listaa, dakle, znatno se razlikuju u pogledu grae. Drvo
etinara je jednostavnije i homogenije grae jer je graeno od manje vrsta
stanica, a i njihov je raspored u drvu pravilniji.
MAKROSKOPSKA GRAA DRVA
Makroskopska graa drva odraz je njegove mikroskopske grae i periodinosti
njegova razvoja. Za razvoj drva u irinu postoji ispod kore sloj embrionalnog
tkiva koje se zove kambij. Dijeljenjem stanica kambija s njegove unutranje
2

strane nastaju nove stanice debla. U ovim klimatskim uvjetima intenzitet

razvoja najvei je u proljee, u ljeto i jesen se smanjuje da bi zimi potpuno
prestao.
U proljee, kad drvo ima na raspolaganju mnogo vode, nastaju iroke stanice. U
ljeto i jesen drvo se sporije razvija i u to vrijeme nastaju ue stanice debljih
stijenki. Dio koji nastaje u proljee svjetlije je boje i zove se rano drvo, a dio koji
nastaje u ljeto i jesen ima tamniju boju i zove se kasno drvo. Zbog razliite boje
ranog i kasnog drva na poprenom presjeku drva primjeuju su slabije ili jae
izraeni koncentrini krugovi koji se zovu godovi. Svaki koncentrini krug, tj.
god, odgovara jednoj godini ivota drva.
irina godova ima znatan utjecaj na mehanika i fizika svojstva drva. Drvo je
uih godova, u principu, tee i ima veu vrstou. Drvo uskih godova je ono
koje ima vie od tri goda na 1 centimetar promjera, drvo srednjih godova ima
1,5 do 3 goda na 1 centimetar promjera, a drvo irokih godova ima manje od
1,5 goda na 1 centimetar promjera. Uoljivost godova utoliko je vea ukoliko je
vea razlika u grai i boji ranog i kasnog drva.
Stanice unutranjih (starijih) godova postupno gube fizioloku aktivnost i
izumiru. Dio drva s mrtvim stanicama zove se sr. ive se stanice nalaze u
perifernim (mlaim) godovima. Taj dio drva naziva se bijel. Kod mnogih vrsta
drva sr je tamnije boje od bijeli pa se lako uoava. Vrste drva s tamnijom sri
zovu se jedriave vrste. Od domaih vrsta u tipino jedriave vrste ubraja se
ari, bor, bagrem, brijest, hrast, pitomi kesten, to- pola, vrba i dr. Ima, meutim,
i takvih vrsta drva u kojih je sr svjetle boje i ne razlikuje se bitno od bijeli. To su
tzv. bakuljaste vrste, a tipini predstavnici bakuljastih vrsta su npr. smreka, jela,
grab, lipa i dr.

Slika 1. Popreni presjek hrasta lunjaka (godovi, sr i bijel)

Za vrijeme odumiranja stanice gube lakokvarljive sastojke, a na njihovo mjesto
dolaze postojani koji ih donekle konzerviraju. Stanice sri za razliku od ivih
stanica bijeli sadre vie smole i mineralnih tvari, a manje vode i bjelanevina.
Zbog svih tih promjena drvo sri slabije proputa plinove i tekuine, obino je
tee od bijeli, ima veu trajnost, vrstou i elastinost. Zbog tih svojih svojstava
sr se u mehanikoj preradi vie cijeni od bijeli. Na slici 1. prikazan je popreni
presjek hrasta lunjaka.
SVOJSTVA DRV A
3

Drvo ima mnoga dobra, a i loa svojstva o kojima treba voditi brigu prilikom
njegove upotrebe za proizvodnju ambalae. Meu tim svojstvima treba
spomenuti fizika, a osobito mehanika svojstva.
FIZIKA SVOJSTV A DRV A
Od fizikih svojstava drva za proizvodnju ambalae od posebnog su znaenja
prostorna masa i higroskopinost.
Kako su osnovni elementi grae drva stanice koje imaju vrstu stijenku, a lumen
im moe biti ispunjen protoplazmom, vodom ili zrakom, drvo je porozan
materijal. Zbog te poroznosti kod drva treba razlikovati gustou, drvne tvari
(masa jedininog volumena drvne tvari) i prostornu masu drva (masa jedininog
volumena drva kao poroznog materijala).
Gustoa drvne tvari nema praktinog znaenja. Ona je za sve vrste drva
podjednaka i iznosi oko 1,5 g/cm3.
Prostorna se masa drva kree u vrlo irokim granicama. Ona ovisi o vrsti drva, a
u okviru iste vrste o vlanosti, o dijelu stabla od kojeg drvo potjee i o itavom
nizu drugih faktora.
Prema prostornoj se masi razlikuju rano i kasno drvo, pa kasno drvo moe kod
nekih vrsta biti nekoliko puta tee od ranog drva.
Vlanost mnogo utjee na prostornu masu drva. S obzirom na vlanost treba
razlikovati prostornu masu standardno suhog drva (sadraj vlage iznosi 0 %),
prosuenog drva (sadraj vlage 8 do 20 %), provelog drva (sadraj vlage 22 do
40 %) i sirovog drva (sadraj vlage iznad 40 %).
Prostorna masa domaih vrsta standardno suhog drva kree se od 0,3 g/cm 3
(topola), do 1 g/cm3 (badem, dren). U drugim klimatskim uvjetima uspijeva
drvee sa znatno manjom prostornom masom u standardno suhom stanju (0,05
g/cm3), kao i one vrste sa znatno veom prostornom masom (1,40 g/cm 3). S
porastom vlanosti drva njegova se prostorna masa poveava.
Drvo je vrlo higroskopian materijal. Ta se njegova velika higroskopinost
objanjava s jedne strane velikim afinitetom vode prema celulozi i njenim
pratiocima, a s druge strane vrlo velikom unutranjom povrinom drva,
tipinom za sve porozne materijale.
Zbog svoje velike higroskopinosti drvo stalno izmjenjuje vodu s okolnim
zrakom. Ako je relativna vlanost zraka visoka, a vlanost drva niska,drvo prima
vodu iz zraka (adsorpcija). Naprotiv, ako je relativna vlanost zraka niska, a
vlanost drva visoka, ono predaje dio vlage zraku (desorpcija).
4

Teoretsko stanje drva u kojem ono sadri maksimalnu koliinu vezane vode, dok
su lumeni njegovih stanica ispunjeni zrakom, pa drvo ne sadri slobodne vode,
zove se toka zasienja vlakanaca drva. Na nju utjee vrsta drva i mnogi drugi
faktori, a obino se kree u podruju vlanosti od 22 do 40 %.
Toka zasienosti vlakanaca drva vana je sa stajalita flzikih i mehanikih
svojstava drva. Ako je vlanost drva manja od njegove toke zasienosti
vlakanaca, onda se njegove dimenzije i mnoga fizika i mehanika svojstva
mijenjaju s promjenom vlanosti. U podruju vlanosti iznad toke zasienosti
vlakanaca takve promjene dimenzija i svojstava obino nisu uoljive.
Zbog stalne promjene relativne vlanosti zraka drvo neprekidno izmjenjuje
vlagu s okolinom i stalno mijenja vlanost. Ta promjena vlanosti uzrokuje
promjene dimenzije drva, te se ono naizmjenino skuplja ili bubri. Za drvo koje
tako mijenja svoje dimenzije kae se da radi.
Skupljanje i bubrenje drva nije u svim smjerovima jednako. Najvee je u smjeru
tangente na godove, neto manje je u radijalnom smjeru, a najmanje u
uzdunomm smjeru drva. Zbog razliitog intenziteta skupljanja i bubrenja u
pojedinim smjerovima moe doi do veih ili manjih deformacija drva, a oblik tih
deformacija ovisi o dijelu debla iz kojeg drveni komad potjee (slika 2).

Slika 2. Karakteristine deformacije drva

Slika 3. Deformacije zakovanog drva

Promjena dimenzija drva kao posljedica promjene vlanosti vrlo je nepovoljno
svojstvo drva kao ambalanog materijala. Tako se, zbog skupljanja drva
suenjem drvene bave rasue i proputaju tekuine. Zbog istog se razloga
sanduk tako rasui da se u njega ne moe pakovati sipka roba. Ako promjene
dimenzija prati i jaa deformacija oblika drva, posljedice mogu biti jo tee.
5

Naime, te deformacije oblika mogu olabaviti avle, a to slabi konstrukciju

sanduka (slika 3).
MEHANIKA SVOJSTVA DRVA
Budui da je drvo nehomogene, vlaknaste grae, njegova se mehanika
svojstva u tri glavna smjera (uzdunom, radijalnom i tangencijalnom) znatno
razlikuju. Mehanika svojstva ovise o vrsti drva, a unutar jedne vrste o
prostornoj masi i vlanosti. Openito se moe rei da drvo vee prostorne mase
ima bolja mehanika svojstva. Isto tako drvo ija je vlanost manja od toke
zasienja vlakanaca smanjenjem vlanosti dobiva bolja mehanika svojstva, ali
u podruju vlanosti iznad toke zasienja vlakanaca promjena vlanosti ne
uzrokuje bitne promjene mehanikih svojstava.
Od mehanikih svojstava drva vanih za proizvodnju i upotrebu drvene
ambalae treba spomenuti elastinost, vrstou i tvrdou.
Drvo je elastian materijal. Njegov se modul elastinosti u uzdunom smjeru
kree od 300 do 2500 N/mm2. U poprenom smjeru elastinost je mnogo manja;
u radijalnom presjeku do 25 puta, a u tangencijalnoj ravnini i do 40 puta.
Do sada je najbolje ispitan model elastinosti u uzdunom smjeru drva jer je on
vaan za sve konstrukcije od masivnog drva, pa i za najvei dio drvene
ambalae. Ostali modeli elastinosti ispitani su samo za neke ee
upotrebljavane vrste drva, premda su ove konstante elastinosti vane za
ambalau napravljenu od furnira.
vrstoa na vlak u uzdunom smjeru drva iznosi 10 do 250 N/mm 2, a u
poprenom smjeru je 10 do 40 puta manja.
vrstoa na tlak u uzdunom smjeru drva iznosi za vanije vrste drva 10 do 110
N/mm2 i nekoliko je puta vea (3 do 10) od vrstoe na tlak u poprenom
smjeru.
vrstoa na savijanje vanijih vrsta drva iznosi 25 do 246 N/mm 2. Ona se
ispituje samo u smjeru okomitom na uzdunu os drva.
vrstoa na cijepanje je maksimalni otpor kojim se drvo suprotstavlja prodiranju
klina koji ga nastoji rascijepiti u radijalnom ili tangencijalnom smjeru. vrstoa
na cijepanje je posebno vana za svu ambalau iji se dijelovi spajaju kovanjem.
Neke vrste drva su sasvim meke, tvrdoa im iznosi svega 8 N/mm 2, dok su neke
vrste veoma tvrde, a tvrdoa im se moe kretati i do 197 N/mm2.
Vanije domae vrste drva imaju tvrdou od 22 N/mm2 (crna topola) do 148
N/mm2 (badem).
6

Tvrdoa je vana karakteristika drva o kojoj ovisi mogunost njegove upotrebe.

Za izradu proizvoda koji su izloeni velikom naprezanju upotrebljava se obino
tvre drvo, jer su tvrdoa i vrstoa obino u tijesnoj korelaciji. Za izradu
ambalae izbor drva ovisi o vrsti ambalae.
Prilikom izbora drva za proizvodnju ambalae kao i za proizvodnju drugih
proizvoda i njihovih dijelova od drveta od kojih se trai velika mehanika
postojanost i mala teina (amci, dijelovi aviona i drugih vozila) treba posvetiti
panju tzv. koeficijentu kvalitete, tj. omjeru vrstoe i prostorne mase. to je taj
koeficijent vei, drvo bolje odgovara spomenutim konstrukcijama.
Sistematika drva prema mehanikim svojstvima
Bioloka podjela drva na listopadno i etinarsko nije pogodna za tehniku
mehanike prerade jer ona ne brine o mehanikim svojstvima drva, koje su za
preradu drva i upotrebu proizvoda od prvorazredne vanosti.
Sa stajalita mehanike prerade drva, a to onda znai i sa stajalita proizvodnje
ambalae, mnogo je pogodnija podjela drva prema mehanikim svojstvima.
Prema takvoj jednoj podjeli, drva su sistematizirana na osnovi tvrdoe u ovih
est skupina: vrlo meko, meko, srednje tvrdo, tvrdo, vrlo tvrdo i tvrdo kao kost.
U grupu vrlo mekog drva ubrajaju se sve one vrste drva ija je tvrdoa manja od
35 N/mm2. Od poznatijih domaih vrsta u ovu se grupu ubrajaju: smreka, crna
topola, kanadska topola, lipa, bor, vrba i jela. Drva iz ove grupe imaju umjerenu
vrstou, lagana su, lako se obrauju i nakon obrade dobro zadravaju
novodobiveni oblik. Ova grupa drva pokazuje prilian otpor cijepanju prilikom
zakivanja avala, a zakovane avle dosta vrsto dri.
U skupinu mekog drva ubrajaju se one vrste drva ija se tvrdoa kree izmeu
35 i 50 N/mm2. Od poznatijih domaih vrsta u ovu se grupu ubrajaju: omorika,
ari i joha. Drvo ove skupine karakteristino je po veoj razlici gustoe i tvrdoe
izmeu kasnog i ranog drva. Zbog te razlike drva ove skupine pokazuju veu
sklonost pucanju i cijepanju prilikom zakivanja avala od prethodne skupine
drva, pa se zato za zakivanje moraju upotrijebiti manji avli. Zbog vee gustoe
kasnog drva ova skupina drva bolje dri zakovane avle, ali se unato tome,
radi postizanja dovoljne vrstoe zakivanja zbog manjih dimenzija avala, mora
njihov broj poveati. Velika tvrdoa kasnog drva ponekad uzrokuje skretanje
avla prilikom zakivanja. U pogledu ostalih mehanikih svojstava (vrstoe na
vlak i savijanje) drva ove skupine dosta su slina skupini vrlo mekog drva.
Za skupinu drva srednje tvrdoe karakteristina je tvrdoa od 50 do 65 N/mm 2.
U ovu skupinu od poznatijih domaih vrsta ubrajaju se: pitomi kesten, crni orah,
brijest, empres i bijeli dud. Drvo ove skupine ima otprilike istu sposobnost
dranja zakovanih avala kao i drvo prethodne skupine, ali je manje sklono
cijepanju prilikom zabijanja avala. Drvo ove skupine ima neto veu vrstou
na tlak, vlak i savijanje, pa se zato jeftinije vrste ponekad upotrebljavaju u
obliku letvica kao pojaanja za sanduke nainjene od vrlo mekog ili mekog drva
7

ili kao pojaanja za transportnu ambalau od kartona i valovite ljepenke. Zbog

prilino velike vrstoe srednje tvrdo drvo se ponekad upotrebljava za
prizvodnju furnira namijenjenih izradi ambalae.
Tvrdoa tvrdog drva kree se izmeu 65 i 100 N/mm 2. Tvrdou u tim granicama
imaju ove vanije domae vrste drva: hrast, javor, obini orah, klen, jasen, tisa
bukva, cer, badem, grab i crni dud. Ove vrste drva imaju veliku vrstou i
tvrdou. Zbog velike tvrdoe teko je u njih zabiti avao, ali zabijeni avli vrlo
vrsto dre. Ovo je drvo obino vrlo sklono cijepanju i pucanju. Zbog svih tih
svojstava tvrdo se drvo dosta rijetko upotrebljava za proizvodnju kovane
ambalae, ali se mnogo upotrebljava za proizvodnju bavi, u obliku letvica za
pojaanje transportne ambalae, i u obliku furnira za proizvodnju ivanih
sanduka.
Vrlo tvrdo drvo ima tvrdou od 100 do 150 N/mm2. Ova skupina drva je u naoj
zemlji slabo zastupljena. Poznatiji su samo svib, crnika i badem.
U grupu drva tvrdih kao kost, ija tvrdoa iznosi vie od 150 N/mm 2, ubrajaju se
samo neke egzotine vrste drva, kao to su npr ebanovina. Ove zadnje dvije
skupine drva nemaju praktino nikakvo znaenje za proizvodnju ambalae.

SORTlMENTI DRVA ZA PROIZVODNJU AMBALAE

Za proizvodnju ambalae upotrebljava se uglavnom piljena graa, a u novije
vrijeme sve vie i furnir.
PILJENA GRAA
Piljena graa se dobiva piljenjem trupaca (oblovine). Ona se moe klasificirati
prema vrsti drva, prema obliku i dimenzijama poprenog presjeka prema dijelu
trupca iz kojeg je dobivena i prema kvaliteti.
Prema vrsti drva piljena se graa dijeli na jelovinu, smrekovinu, topolovinu,
bukovinu, hrastovinu itd. Nabrojene vrste grae su istodobno i najee vrste
koje se upotrebljavaju u proizvodnji ambalae.
Prema obliku poprenog presjeka piljena se graa dijeli na etvrtae i piljenice.
etvrtae su piljena graa s kvadratnom ili ee pravokutnom povrinom
presjeka. Prema dimenzijama etvrtae se dijele na grede, gredice, letve i
letvice. Odnos irine prema debljini kree se od 1:1 do 2:1, a samo kod letava i
letvica on moe iznositi i do 3:1.
Maksimalne dimenzije povrine presjeka letvice iznose 15x5 mm, letava 48x33
mm, gredica 100x100 mm, a ako je barem jedna dimenzija vea od 100 mm,
govori se o gredi.
8

Gredice i grede obino se ne upotrebljavaju za proizvodnju ambalae, ali se zato

upotrebljavaju u vozilu za uvrivanje tekih strojeva i druge teke robe.
Umjesto piljenih gredica i greda mogu se upotrijebiti i tesane gredice i grede,
koje imaju bolja mehanika svojstva, jer se tesanjem u poredbi s piljenjem
manje oteuje ica drva. Letvice i letve upotrebljavaju se za praizvodnju punih
i letvastih sanduka ili kao pojaanja za transportnu ambalau od kartona i
valovite ljepenke.
Piljenice su piljena graa iji je odnos irine prema debljini vei od 2:1. Prema
debljini piljenice se dijele na listove, daske i planke. Debljina listova iznosi od 5
do 11 mm, dasaka od 12 do 47 mm, a planki 47 mm i vie.
Prema dijelu trupca iz koga potjeu piljenice se dijele na blistae, polublistae i
bonice (slika 4). Blistae se dobivaju rezom trupca okomito na godove. Bonice
se pile iz dijela trupca blie periferiji rezom koji se poklapa s tangentom godova.
Polublistae su po mjestu trupca iz koga potjeu prijelaz od blistaa prema
bonicama.
Bonice i polublistae imaju lijevu i desnu stranu. Desnom stranom smatra im
se ona strana koja je u trupcu bila okrenuta prema srcu, a lijeva je ona okrenuta
prema periferiji trupca. Suenjem se lijeve strane jae skupljaju od desnih. Zato
su bonice i polublistae naklonjene koritavosti pa se tako izvijaju da s lijeve
strane postaju konkavne, a desne konveksne.

Slika 4. Godovi u blistae, polublistae i bonice

Blistae tvrdih listaa obino se vie cijene od polublistaa i bonica. Tako se za
izradu hrastovih bavi posebno cijene blistae. Za izradu namjetaja cijene se,
meutim, i bonice nekih tvrdih listaa s lijepom tangencijalnom teksturom. U
ostalih vrsta drva nema vee razlike izmeu blistaa, polublistaa i bonica.
Za proizvodnju ambalae obino se upotrebljavaju listovi i daske, dok se planke,
zbog velike debljine rijetko upotrebljavaju.
FURNIR
9

Furniri su tanki drveni listovi debljine 0,3 do 4 mm. Proizvode se piljenjem,

rezanjem i ljutenjem. Piljeni i rezani furniri su skuplji. Proizvode se od drva
lijepe radijalne ili tangencijalne teksture i upotrebljavaju se za oblaganje
jeftinijih vrsta drva koje nemaju lijepu teksturu. Budui da se upotrebljavaju iz
estetskih razloga za oplemenjivanje loijih i jeftinijih vrsta drva, zovu se
plemeniti furniri. Plemeniti se furniri obino ne upotrebljavaju za proizodnju
ambalae.
Ljuteni se furniri dobiju spiralnim skidanjem tankog lista drva po opsegu trupca
pomou specijalnog noa. Ljuteni su furniri znatno jeftiniji od rezanih i piljenih,
pa zato od ukupne proizvodnje furnira 90% otpada na ljutene. Ovi furniri
obino nemaju lijepu strukturu pa se zato upotrebljavaju za proizvodnju
perploa i panel-ploa, a u novije se vrijeme upotrebljavaju i za proizvodnju
ambalae. Zbog te svoje namjene zovu se konstruktivni furniri. Od nekih vrsta
drva s lijepom spiralnom teksturom dobivaju se ljuteni furniri koji se mogu
upotrijebiti za oplemenjivanje drugih, manje plemenitih vrsta drva.
Za proizvodnju ambalae moe se upotrijebiti ljuteni furnir od nekih listaa,
kao to su bukva, topola, javor, lipa, vrba, joha, jasika i breza, a mogu se
upotrijebiti i furniri od nekih etinara. Ipak, uzimajui u obzir strukturu umskog
fonda u naoj zemlji, u kojoj prevladava bukovina, za proizvodnju ljutenog
furnira, a s tim u vezi i za proizvodnju ambalae od ljutenog furnira, treba
ponajprije raunati s bukovinom, a donekle i s topolovinom, dok drvo ostalih
listaa, kao i drvo etinara praktino ne dolazi u obzir.

10