You are on page 1of 16
4 -bog nje, moram izaéi iz. ove sobe. Zbg i éu na to vraze sijelo. I biéu pametag Zhog njegay i nega, i zbog nie, ot biéu lukav. ae ruku na njen trhuh, i osluskivao pest iutedi. Na sokaku su se stiSavali glasovi, ispod nas su ubaci cjepanice u veliku pekarsku pet, Zohari su jo§ mirovali u s jim rupama éekajuci da ugasimo svijeéu, A ja sam driao dig nna zategnutoj okruglini trbuha, na zaétigenom tijelu malog veka Sto je veé Zivio u najsigurnijem i najugodnijem od sv skrovista ovoga svijeta, Htio sam da kazem Stogod lijepo 0% eni je je krhko tijelo unakazio taj nepornati punoglava hhtio sam da mislim stogod lijepo 0 tom dragom punoglav koji ée biti ono sto ja nisam bio. Htio sam, a nisam umio, ‘Troje nas je, u cijelom svijetu samo troje: moji ps njeno tijelo injegov ujednaceni damar. Uhvaéeni nezaustavnis kolanjem krvotoka. Nije vaino ta se desava u svijetu, vaino Sta Ge biti sutra, vazan je ovaj éas blazenstva bez mis Da li Ge me istjerati iz. kuée, ovaj tredi, kao Sto je sin istera bolesnog Mustafu Puhovea? Ili gemo se ponositi jedan drug -mo se podnositi, kao veéina? U ovom trenutku to nem nikakva znagaja. Hiljadu nedijih sreénih éasaka biée kao ovaj, ali 0 nikada vige, Hiljadu cudih ljubavi bice kao ova, ali ova nikada vise, Nikada: jedina konaénost. Prvi put znam Sta je sreéa, osjeGam je, vidim, mirem Cio svijet i cijela vasiona, nas troje. Nikog drugog os nas nema. Tima steéa, Da li je mogu zadeéati? Htio sam da joj kazem: mila moja, zbog njeZnosti Sto j vrelo zapljusnula moje unutarnje obale, ali ona je spavalay osmjehujuci se, u sau. ~ Spavaj iti ~rekao sam onom trece i ugasio svijecu. Zohari su sigurno nestrpljivo cekali da iy pustim u sobu. Mozda su zakasnili na neki svoj obred. \Napolju je proljetna no¢, i mjeseéina, A ja ne mogu d zaspim, od stece kojoj nisam tradio razlog. [ nisam se éudio Sto je tako. Kako bi druktije i moglo biti? NEPRIJATELJSKA ZEMLJA ‘isam ja, il €u biti ja, kakvog ne bi Zelio da me vide, -nespretan, dosadan, nikakav. A bolje bi bilo da se to ne “lida se zna samo kod kuce. — Biosamu nedoumici i kad treba da stignem. Ako dodem so, poslie ostalih, smatraée da sam nepristojan. Ako dodem, oti Geda se utrpavam prije svih ostalih, Kako god okrenes, a. ~Da ne zakasnimo? ~ pitao sam Mula Ibeahima koji je ao pored mene, sreéom ili po nesreci, jer bih se vratio, da bio sam. ~ Da ne zakasnimo? Ili da ne poranimo? = Sagekacemo da Ijudi izadu iz damije, pa éemo tada ~ Sad mi je krivo Sto sam poSao. = Samo se dr¥i wz mene! Na raskrSéu, osvjeljenom fenjerom, pred ulicom ukojoj je hadzi Duhotina, stajao je stari bajraktar Muharem, i io. isto tamo, a ne meni, Mjesto mu je prije svih koji dolaze. ~ Straino je Sto ovakav Covjek prosi~ rekao sam neveselo. ~ Prosi za inat, Sto su ga zaboravili. Zato i stoji ovdje, — Svejedno, opet me stid. = Nisi ti kriv. Nisam kriv, ai se stidim. Oprosti, stara prznico, mislio sam u_ sebi, Ti to Ginis iz inata, ja ovo cinim iz nevolie. Ti 46 47 hhoéeé da ti bude gore, ja hoéu da mi bude bole. Ti ne ‘ovo moje, ja ne mogu to tvoje. A ne valja ni jedno ni drug Gini mi se. Stajali smo u mraénom sokaku, kao djeca, skrivaju se, kao budale, Gekajuci. Postalo je mucno, i smijeino. ovako izgledaju Zasne uzvanice! ,comora svako, a drugo je plasti se uvijek, od svega. Snazni Pecitava, govorio je, nekad, u hoginskim mogvarama: oj x ova, bo} se govna, a kad Cu Zivjeti? T Kad éu Zivjeti, Mula Ibrahime, ako se budem uvijek igo? Kad éu onda Zivjeti, gospodo iz neprijateliske zemlje? Bilo je smijeSno to moje kooperenje, i znao sam da je 0, jer sam i ja maloprie osjecao strah, a sve e nastalo ojo] wobrazii,istrah i opasnost. Ali to je isto kao stvamno, iprijed sam se uSantio u hladnoj odbojnosti. Xa pevom koraku u ovo} bogatoj kuti vido sam da je ja odbojnost smijeSna, a oklop nepotreban. Domacin, hadi tina, nizak, velikog trbuha, nabijen kao nadiev, doekao jeozarena lica, toliko ponizno lubazan, da nisam yjerovao jim ogima. Sta li je to Mula Ibrahim ispriéao o meni? Ili je jvaj divni Covjek toliko plemenito gostoljubiv, da i svojim Jednim gostima ukazuje ovoliko postovanje? Kako je moja dstava o svietu i judima bila pogresna i nepravedao ruzna! _mislio sam ganuto zbunjen, spreman da svoju odbojnost krenem u njeZnu ljubaznost, kao-grbava djevojka kojoj lijepe rij Ali, avaj, niéemu neka se ne nada grbava djevojkat “Taj divni Govjek je proSao pored nas, kao da smo sjenke, _Niegovo ozareno domaéinsko lice, Siroko raskriljene rake za sebe, ludu, izgledaéu medu tim spomenicima kao majmun, ino éu se osmjehivati i iskreno strahovati, a mogao sam li sedi sa Zenom kod kuée, i biti Sta hou i kakav hocu. Ni Eovjek ne moze tako upropastti Zivot kao kad Zeli da ga pope vi, a ne zna ni zaito ni kako da ga popravi, nitiznam je li popravijanje ili kvarenje, pogotovu ako izgubim svoj mir. ~ Evo, idlaze s molitve ~ Sapnuo je Mula Ibrahim, dda oglaSava poéerak bitke. ~ Hajdemo! A ito kaleS za Zenu, daleko sti. Dok smo ulazili u kuéu starog had#i-Duhotine, momaka sa svijegama i fenjerima, Mula Ibrahim je rekao tiha = Budi uza me! 4 Pogleciao sam ga iznenadeno: ja sam se nadao obrabrenj ood njega, a on od mene tradi pom = Bojis li se? ~ Malo. ~Zaito onda idemo? Hajde da se vratimo! ~ Ne movemo vige da se vratimo. ~E kad ne mozemo, neka ih davo nosit Drii se hrabra kao da idemo u neprijatelsku zemlju ~ Ma kakvu neprijatelisku zemlju, kumim te b velikim! ~ zavapio je zaprepasten. ‘Nasmijao sam se veselo, osloboden straha i nelagodnosti ialjeten njegovim strahom, A ustraiile su ga moje neozbiling rijei, kojima sam prkosio i sebi i njima, ne znajuci zapravo ood dega se branim, pa je, smeten, udarao nogama o stepenic jedva savijajuci ukogena koljena. I gledao me kao palikuc zaéuden i ogoréen zbog moje jadne pobune, Badava, s takvim strahom ne vrijedi Zivjeti, ine bih ni Zivio, kad bi me jednom savladao. Jer, drugo je uplasiti se kad ima razloga, u nesrec, Fadi kojt je dolazio iza nas. f= Mula Ibrahima i mene docekali su sinovi domacinovi, _sluibeno uétivo, da se ne mozemo ni pohvaliti ni pozaliti, ‘odmah nas razdvojili, razvrstavsi njega u stednju, mene u Bei sobu, do ulaza. Kadiju je domacin proveo u posliednju, : vu i nepristupaénu sobu, za najuglednije goste. Ti _ tailed doll su posted, prea do svogivojenog, -skrovista, obavijeni nijemim postovanjem i poniznim cutanjem, kao metvaci. A gdje su ratnici? Bilo ih je svege wekoliko. Ostalo su Huai iz Cassie, i ureda, iz esnafa: ovo je mjesto guje se vrijedi pokazati, Mozda su mnogi sliéni mome Mula Ibrahim. Nasmijao sam se, sjetivsi se njegovih ratnih zasluga. 48 49 Do mene je sjedio stariji Govjek, priliéno neured podbuo, vet pijan, Gini mi se. I sad je pio, deZao je bard pored sebe, i potezao, kad je mislio da ga niko ne vidi. A je mislio da je nevidljiv. ~Zaito si doSa0? ~ upitao me smekenut. ~ Zaito? Nizasto! = Ba’ nizaito? Sve ti je potaman? Nita ne tradi8? Nig "sprigs ro, molim te. Isprigajsvima! Pocrkace od smijeha! ‘Taman posla! To nije za prianje. A mozda sam izmislio. ~~ Ako si izmislio, dobro si izmislio. = Ati, zaito siti dosao? ANije me Cuo. ~ Velié: sav rat i sva ratna zasluga! ne molis? ~~ Cekaj, ne volis da prigas o sebi, izgleda. Pitam te: ~ Nitta, sii dosao? ~ Jesi li bogat? Ii ima veliku placu? © Jelio sam da se zabavi sobom, da me oslobodi svog ~ Bogat sam, i imam veliku platu. 10g smijeha. Pitao sam ga, i gurao mu bardck u ruke. ~E, blago tebit Ko ima s jedne strane, dobige i s dr {2aista, pomoglo je. Jos je smijeh provaljivao iz njega, Blago tebit « tise i rjede. I pili smo ponovo, nisam se vige pazio, ~ Radim kao pisar kod advokata, Primam dvadeset p sgro¥a na godinu, blago meni. = Au, takav li sit Bogme si ti priligan jad. Uzmi mal © = Moje je sasvim obigno, nista, | = Svejedno, pricaj. = Ne pijem. Lnlijecii me, pa zaboravili na mene. Sjekao sam deva uw = Nee’ od mene? Da ti nije ispod East, stuéajno? olu. Tei puta sam pokuéavao da bjezim, pa su me zatvarali Popio sam, da ga ne naljutim.

You might also like