Univerzitet u Sarajevu

Fakultet politikih nauka

Odsjek Sociologija, 2. godina - Sociologija religije

ESEJ:
PRAVNA REGULATIVA ODNOSA RELIGIJSKE ZAJEDNICE U
DRAVI BOSNI I HERCEGOVINI

Prof. dr. Dino Abazovi

2055/S

Zijada Hasanovi

PRAVNA REGULATIVA ODNOSA RELIGIJSKE ZAJEDNICE U

DRAVI BOSNI I HERCEGOVINI
Saetak. U radu se osvjetljava aktuelno pitanje o pravnoj regulativi koja prati i ureuje ivot
vjerskih zajednica u BiH. Pri tome, autor se u analizi ovoga fenomena poziva na relevantne
meunarodne pravne dokumente, zatim na domae formalno-pravne odredbe, od Ustava do
zakonske normative, i na same crkveno-pravne propise. Ujedno, u radu se ukazuje i na
pojedine aspekte domae prakse, kada je u pitanju pravni poloaj vjerskih zajednica.
Kljune rijei: pravo, pravne norme, vjerske zajednice, Bosna i Hercegovina
Tokom svoje viestoljetne povijesti Bosna i Hercegovina je bila vjerski heterogena politika
zajednica, a odnosi izmeu drave i vjerskih zajednica ureivani su prema razliitim
modelima. U doba osmanske uprave (1463 1878) postojala je bliska povezanost drave i
islama kao izvora dravne ideologije, dok je u razdobljima austrougarske uprave (1878
1918) i stare Jugoslavije (1918 1941) vaio model priznatih vjerskih zajednica. Po zavretku
Drugog svjetskog rata 1946. i stvaranju nove, socijalistike Jugoslavije unutar koje je BiH
inila jednu od federalnih jedinica dolo je do radikalnih promjena u pogledu poloaja vjere u
drutvu. Nova vlast opredijelila se za sekularno ustrojstvo drutva koje je znailo odvajanje
drave i vjere, potpunu sekularizaciju pravnog sistema i proglaenje vjere kao privatne stvari
svakog pojedinca. S obzirom na prihvatanje marksizma kao zvanine ideologije
jednopartijskog komunistikog sistema bive Jugoslavije, u periodu do 1990-ih godina dolo
je do drutvene marginalizacije vjere i vjernika te slabljenja ekonomske baze vjerskih
zajednica kroz oduzimanje njihove imovine razliitim mjerama agrarne reforme,
nacionalizacije i eksproprijacije.(Kari, 2011:51)
Proces tranzicije od socijalistikog prema liberalnom drutvu otpoeo je u jesen 1990. sa
prvim viestranakim izborima u BiH da bi bio prekinut ratom 1992 1995. U razdoblju koje
je uslijedilo nakon postizanja Opeg okvirnog sporazuma za mir (Daytonski sporazum), BiH
se opredijelila za ureenje odnosa drave i vjere u skladu sa principima sekularne liberalne
tradicije.(Kari, 2011:52) To je znailo zadravanje institucionalne i funkcionalne
odvojenosti sfera dravnog i vjerskog autoriteta, ali istovremeno i prepoznavanje vane
drutvene uloge vjerskih zajednica kroz razliite oblike saradnje drave sa ovim zajednicama.
U nastavku u se fokusirati na analizu vaeeg pravnog okvira koji se tie vjerske slobode i
poloaja vjerskih zajednica te savremenih trendova saradnje drave i vjerskih zajednica u
BiH. Razmatranje ustavnog okvira i zakonske regulative o pravnom poloaju vjerskih
1

zajednica u dravi i njene primjene upuuje na zakljuak da se BiH opredijelila za model

odvajanja uz saradnju drave sa vjerskim zajednicama. Ovaj model koji se u literaturi jo
naziva hibridnim ili saradnikim odlikuje se osnovnim odvajanjem drave i religije i
sekularnom postavkom drave - zbog ega ga neki autori tretiraju kao podkategoriju modela
odvajanja ali se odnosi sa religijskom organizacijom i stvari od zajednikog interesa
obino ureuju u formi sporazuma.(Doe,2011:35)
Najvanije pravne garancije vjerske slobode u BiH sadrane se u Ustavu BiH, Zakonu o
slobodi vjere i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica u BiH i ugovorima zakljuenim
izmeu drave i vjerskih zajednica. Prema l. II Ustava, koji regulira ljudska prava i slobode,
BiH i oba njena entiteta imaju pravnu obavezu da osiguraju najvii nivo meunarodno
priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Istim lanom je, takoer, propisano da e se
prava i slobode sadrane u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima (Evropska konvencija) i
njenim protokolima direktno primjenjivati u BiH i da e imati prioritet u odnosu na
cjelokupno pravo u BiH. To znai da se pojedinci, crkve i vjerske zajednice mogu izravno
pozivati na odredbe Evropske konvencije o slobodi vjere pred domaim sudovima i ostalim
organima vlasti, s obzirom da one ine sastavni dio ustavnog prava BiH. l. III st. 3 Ustava
BiH sadri popis temeljnih prava i sloboda svih osoba na teritoriji BiH, meu kojima se
navodi i sloboda misli, savjesti i vjere, dok l. III st. 4 zabranjuje diskriminaciju u pogledu
uivanja ustavnih prava i sloboda na temelju vjerske pripadnosti. Aneks I Ustava BiH sadri
listu od 15 meunarodnih ugovora o ljudskim pravima koji e se primjenjivati u BiH, od kojih
su za zatitu vjerske slobode naroito vani: Meunarodni pakt o graanskim i politikim
pravima i Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Ustav Federacije
Bosne i Hercegovine (Ustav FBiH), usvojen 30. marta 1994, navodi slobodu misli, savjesti i
uvjerenja te slobodu vjere ukljuujui privatno i javno vjeroispovijedanje.
Propisuje se takoer da e Federacija osigurati najvii nivo primjene meunarodno priznatih
prava i sloboda utvrenih u meunarodnim aktima o ljudskim pravima navedenim u Aneksu I.
Za zatitu vjerske slobode od naroite su vanosti meu ovim aktima Univerzalna deklaracija
o ljudskim pravima, dva spomenuta meunarodna pakta, Evropska konvencija i Deklaracija o
eliminaciji svih oblika netolerancije i diskriminacije zasnovane na vjeri ili uvjerenju. Ustav
Republike Srpske (Ustav RS), pored jamenja individualne slobode vjeroispovijesti,
posveuje panju i kolektivnom, odnosno institucionalnom aspektu prava na slobodu vjere,
jamei prava vjerskih zajednica. One su jednake pred zakonom, slobodne u vrenju vjerskih
poslova i vjerskih obreda, mogu osnivati vjerske kole i izvoditi vjersku nastavu u svim
2

kolama svih stepena obrazovanja, baviti se privrednim i drugim djelatnostima, primati

poklone, stvarati zadubine i njima upravljati, u skladu sa zakonom. Propisuje se i da e se
odredbe Ustava RS o ljudskim pravima i slobodama ostvarivati u skladu sa odredbama
lanova 8-11 Evropske konvencije.
Na temelju nacrta kojeg je izradilo Meureligijsko vijee BiH, tijelo koje okuplja
predstavnike etiri tradicionalne vjerske zajednice u BiH - Islamsku zajednicu, Srpsku
pravoslavnu crkvu, Katoliku crkvu i Jevrejsku zajednicu - Parlamentarna skuptina BiH je
28. januara 2004. usvojila Zakon o slobodi vjere i pravnom poloaju crkava i vjerskih
zajednica u BiH. Ovaj zakon regulira najvanija pitanja u domenu ostvarenja vjerske slobode,
kao to su: sloboda ispovijedanja vjere i uvjerenja, pravni status crkava i vjerskih zajednica,
odnos drave i crkava i vjerskih zajednica, osnivanje novih crkava i vjerskih zajednica i dr.
Posebna vanost ovog zakona je u tome to se njime na jedinstven nain ureuju najvanija
pitanja iz domena odnosa drave i vjere na cijeloj teritoriji drave, te da svi ostali zakoni i
drugi propisi koji ureuju ovu materiju, a koji se donose na dravnoj ili niim razinama vlasti
moraju biti usklaeni s njegovim odredbama. Za razliku od srodnih zakona susjednih zemalja,
Hrvatske i Srbije, koji su gotovo u cijelosti fokusirani na pitanje zatite i ostvarenja kolektive
dimenzije prava na slobodu vjere, bosanskohercegovaki zakon nastoji uspostaviti ravnoteu
u pogledu normiranja zatite individualnih vjerskih prava i sloboda, s jedne strane, i
kolektivnih prava crkava i vjerskih zajednica, s druge strane. Pored naprijed spomenutih
osnovnih pravnih izvora za reguliranje slobode vjere u BiH, na nivou drave, entiteta ili
kantona u FBiH, usvojeni su i neki drugi ili izmijenjeni postojei zakoni sa odreenim
efektima na slobodu vjere pojedinaca ili poloaj crkava i vjerskih zajednica od kojih e neki
biti prikazani u nastavku. Dodatna pravna zatita vjerske slobode osigurana je zakonski
predvienom mogunou sklapanja sporazuma izmeu drave ili njenih entiteta i vjerskih
zajednica.
Ona predstavlja vanu novinu u odnosu na ranije socijalistiko zakonodavstvo o poloaju
religije u drutvu. Katolika crkva, odnosno Sveta Stolica kao njen univerzalni autoritet, prva
je pristupila ugovornom reguliranju vjerskih pitanja sa BiH. Naime, 19. aprila 2006. potpisan
je Temeljni ugovor izmeu Svete Stolice i Bosne i Hercegovine koji ima status meunarodnog
ugovora. Druga vjerska organizacija koja je sklopila ugovor sa BiH jeste Srpska pravoslavna
crkva, i to 3. decembra 2007. Ovaj ugovor potpisao je u ime Srpske pravoslavne crkve
Njegova Svetost Patrijarh Srpski gospodin Pavle, a u ime BiH, po ovlatenju Predsjednitva
BiH, ministar za ljudska prava i izbjeglice dr. Safet Halilovi. Preostale dvije tradicionalne
3

vjerske zajednice, Islamska i Jevrejska, jo uvijek nisu zakljuile ugovore sa dravom.

Islamska zajednica je u vrijeme pisanja ovog rada jo uvijek u toku pregovora sa
predstavnicima dravnih vlasti oko teksta ugovora kojim e se urediti njeni odnosi sa
dravom. U pravnom sistemu BiH trenutno postoje dvije vrste pravnih mehanizama u okviru
kojih pojedinci i grupe mogu ostvariti zatitu svog prava na slobodu vjere. Prvi se odnosi na
potraivanje spomenutog prava pred nadlenim redovnim sudovima, a drugi na pokretanje
postupka pred institucijama za zatitu ljudskih prava. Na dravnom nivou postoje dvije takve
institucije: Ombudsman za ljudska prava BiH (Ombudsman) i Ustavni sud BiH. Ombudsman
je nezavisna institucija koja je ovlatena da razmatra prijave fizikih i pravnih lica o krenju
prava zajamenih Ustavom BiH i meunarodnim dokumentima pobrojanim u njegovom
Aneksu. Ukoliko ustanovi postojanje krenja prava, Ombudsman izdaje preporuku nadlenim
organima kako da isprave povredu ili slabo funkcioniranje javne uprave. Ustavni sud, kao
najvia sudska instanca u BiH, izmeu ostalih ima nadlenost da razmatra apelacije na odluke
niih sudova za koje podnosioci smatraju da predstavljaju krenje Ustavom zajamenih
ljudskih prava.
Vaei Ustav BiH ne sadri izriite odredbe o odnosu drave naspram religije, to je J.
Tempermana navelo da zakljui kako BiH slijedi reim neidentifikacije u pogledu odnosa
drave i religije. Ovaj reim podrazumijeva da drava ne ustanovljava ili podrava neku
konkretnu religiju (ili akomodira razliite religije istovremeno (...), ali se takoer ne
izjanjava odrjeito kao sekularna ili separacionistika drava.(Temperman,2010:103-104)
Meutim, ova analiza ukazuje na usvajanje modela odvajanja uz saradnju. Doktrina Ustavnog
suda BiH potvrdila je da je odvajanje, kao sutinski princip u odnosima drave, ali i njenih
entiteta prema vjerskim zajednicama, neophodan za ostvarenje vjerske slobode u religijski
pluralnom drutvu BiH. Ranije je spomenuto da Ustav BiH sadri garancije slobode vjere ili
uvjerenja i njihovog manifestiranja u privatnom i javnom ivotu. Drugo, Ustav BiH priznaje
graanski status neovisno o vjerskoj pripadnosti. Prema l. I, nijedno lice nee biti lieno
dravljanstva BiH ili njenih entiteta na temelju razloga kao to su spol, rasa, boja, jezik,
vjera, politiko ili drugo miljenje, nacionalno ili drutveno porijeklo, povezanost sa
nacionalnom manjinom, vlasnitvo, roenje ili bilo koji drugi status. Obim prava i obaveza
pojedinca u dravi ne ovisi o njegovoj vjerskoj pripadnosti, s obzirom da Ustav zabranjuje
diskriminaciju na osnovu vjere ili uvjerenja.
Konano, lan 14 Zakona o slobodi vjere propisuje da su crkve i vjerske zajednice odvojene
od drave, to znai da: (a) drava ne moe priznati status dravne vjere ni jednoj vjeri niti
4

status dravne crkve ili vjerske zajednice niti jednoj crkvi ili vjerskoj zajednici, (b) drava
nema pravo da se mijea u unutranju organizaciju i poslove crkava ili vjerskih zajednica, (c)
ni jedna crkva ili vjerska zajednica ne moe uivati posebne dravne privilegije u odnosu na
druge crkve ili vjerske zajednice, a vjerski slubenici ne mogu formalno uestvovati u radu
politikih ustanova i (d) drava moe na osnovu jednakosti prema svima, davati materijalnu
podrku crkvama i njenim zajednicama za ouvanje kulturne i historijske batine, zdravstvene
djelatnosti, obrazovne, karitativne i socijalne usluge koje pruaju crkve i vjerske zajednice,
jedino pod uslovom da se te usluge obavljaju bez ikakve diskriminacije a posebno ne
diskriminacije na osnovu vjere ili uvjerenja.
Ustavni sud BiH je 18. i 19. avgusta 2000. razmatrao zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbe l.
28 st. 4 Ustava RS kojom je dodijeljen privilegovan poloaj Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Prema navedenoj odredbi, Srpska pravoslavna crkva je crkva srpskog naroda i drugih naroda
pravoslavne vjere. Drava materijalno pomae pravoslavnu crkvu, sarauje sa njom u svim
oblastima, a naroito na uvanju, njegovanju i razvijanju kulturnih, tradicionalnih i drugih
duhovnih vrijednosti. Pozivajui se na odsustvo izriite obaveze prema Evropskoj konvenciji
ili Ustavu BiH o odvajanju drave i vjere, Ustavni sud je najprije zakljuio da dodjeljivanje
posebnog statusa Srpskoj pravoslavnoj crkvi u RS samo po sebi ne predstavlja diskriminaciju
ostalih crkava i vjerskih zajednica. Shodno praksi organa Evropske konvencije, ak ni
usvajanje sistema dravne vjere nije u suprotnosti sa lanom 9 Konvencije pod uvjetom da
postoje djelotvorne garancije prava na slobodu vjere pojedinca. Meutim, imajui u vidu
zakljuak Evropskog suda u predmetu Otto-Preminger protiv Austrije prema kojem drava
ima obavezu da stvori javnu atmosferu u kojoj e biti omogueno slobodno iskazivanje vjera,
Ustavni sud je izrazio sumnju da RS moe kreirati takvu javnu atmosferu u skladu sa l. 28
st. 4 svog ustava.
Naime, odredba prema kojoj drava sarauje sa Srpskom pravoslavnom crkvom u svim
oblastima, a naroito na uvanju, njegovanju i razvijanju kulturnih, tradicionalnih i drugih
duhovnih vrijednosti nije samo deklaratornog karaktera; ona ima za cilj da ustanovi utjecaj
dotine crkve na javnu atmosferu u smislu kreiranja sistema vrijednosti i vjerovanja.
Analizirajui praksu vjerskih sloboda u RS u vrijeme donoenja ove odluke, Ustavni sud je
doao do zakljuka da naprijed spomenuta ustavna odredba u kombinaciji sa diskriminacijom
na vjerskoj i etnikoj osnovi ima za posljedicu spreavanje slobodnog iskazivanja drugih
vjera. Prema tome, propust vlasti RS-a da obezbijede pravo pripadnika islama i katolianstva
da slobodno manifestiraju vjeru opravdava zakljuak da je l. 28 st. 4 Ustava RS-a u
5

suprotnosti sa Ustavom BiH. Postupajui u skladu sa odlukom Ustavnog suda BiH, Narodna
skuptina RS usvojila je Amandman LXXII kojim je iz teksta Ustava RS brisan st. 4 lana 28.
Rjeavajui apelaciju upe svetog Ante Padovanskog iz Bugojna Franjevake provincije
Bosne Srebrene Sarajevo koja se ticala spora oko nasljeivanja zaostavtine preminulog lana
reda Manje brae svetog Franje, Ustavni sud BiH je bio jo eksplicitniji, usvajajui odluku
kojom se izriito poziva na sekularno drutveno ureenje BiH koje je regulisano lanom 14
Zakona o slobodi vjere iz 2004. Odvajanje sfera politikog i vjerskog autoriteta unutar
pozitivnog pravnog okvira BiH ima dvostruki karakter: (a) vjera je odvojena od drave u
smislu da, recimo, niti jedna vjera ne moe imati privilegovan status dravne ili da vjerski
slubenici ne mogu formalno uestvovati u radu politikih ustanova i, na taj nain, izravno
utjecati na profiliranje javnih politika i (b) drava je odvojena od vjere u smislu da
pojedincima garantuje slobodu izbora vjere a vjerskim zajednicama samostalnost u vlastitom
organiziranju, upravljanju i djelovanju. Ipak, odvajanje vjerskih zajednica i drave nije
striktno i u svim sferama.
Paradigma odvojenih sfera dopunjena je konceptom uzajamne saradnje na pitanjima od
zajednikog interesa koja se naroito manifestira na obrazovnom, kulturnom i karitativnom
planu. Najvanija odredba Zakona o slobodi vjere koja utire put za saradnju drave i vjere
jeste ona l. 15 koja predvia mogunost sklapanja sporazuma izmeu crkve ili vjerske
zajednice i nadlenih dravnih ili entitetskih organa vlasti, i to Predsjednitva BiH, Vijea
ministara i entitetskih vlada. Nadalje, l. 17 Zakona predvidio je da Ministarstvo za ljudska
prava i izbjeglice BiH sarauje sa svim registriranim, i onim koje se spremaju za registraciju,
crkvama i vjerskim zajednicama i raspravlja o svim pitanjima koja se odnose na slobodu vjere
i pravni poloaj crkava i vjerskih zajednica. Neki konkretni vidovi saradnje naznaeni su ve
u tekstu ovog Zakona. Tako se npr. priznaje djelovanje vjerskih zajednica na odgojnoobrazovnom, karitativnom, socijalnom i zdravstvenom podruju kroz priznanje njihovih
ustanova i njihovo izjednaavanje u pravima sa onima iji je osniva drava, kao i mogunost
dodjeljivanja materijalne podrke za njihovo djelovanje od strane drave.
Takoer se predvia saradnja drave i vjerskih zajednica u pogledu organiziranja i izvoenja
nastave vjeronauke u kolama i predkolskim ustanovama. Razlozi opredjeljenja za saradniki
odnos drave i religijskih zajednica na najbolji nain su sublimirani u lanu 1 Temeljnog
ugovora izmeu Svete Stolice i BiH koji potvruje da su drava i Katolika crkva, svaka u
svome podruju, neovisne i samostalne i koji ih obavezuje da e u meusobnim odnosima
suraivati u brizi za cjelovit duhovni i materijalni razvoj ovjeka i u promicanju opega
6

dobra. Time se, nakon gotovo pet decenija podozrenja i, ponekad, otvorenog neprijateljstva
drave prema religiji, BiH danas opredijelila za pristup veine evropskih zemalja koji
prepoznaje pozitivnu drutvenu ulogu vjerskih zajednica.
Postojei pravni okvir omoguava autonomno djelovanje crkava i vjerskih zajednica u BiH.
Drava nema pravo da se mijea u unutranju organizaciju i poslove crkava i vjerskih
zajednica koje one ureuju i vode shodno svojim uenjima i internim pravilima. Te doktrine i
pravila nemaju nikakve graanskopravne uinke i javna vlast ih ne moe provoditi prinudno.
Dravnim organima je zabranjeno i mijeanje prilikom izbora, imenovanja ili smjene vjerskih
velikodostojnika i osoblja crkava i vjerskih zajednica koje one vre sukladno svojim
propisima i potrebama. S obzirom da Zakon o slobodi vjere u BiH omoguava vjerskim
zajednicama da se, pored svog osnovnog poslovanja, bave svim zakonitim aktivnostima obrazovnim, humanitarnim, privrednim i dr. - u praksi se moe javiti pitanje ko se smatra
vjerskim slubenikom iji izbor, imenovanje ili smjena podlijee principu crkvene ili vjerske
autonomije. Shodno Uputi o provedbi Zakona o slobodi vjere, vjerski slubenici su fizike
osobe koje takvim smatra njihova crkva ili vjerska zajednica. Oni obavljaju djelatnost kojom
se namiruju religiozne, duhovne, duevne i posebne kulturne potrebe graana. Iako vjerske
zajednice imaju autonomiju prilikom upoljavanja i otputanja svojih slubenika sukladno
zahtjevima vjerskih propisa i doktrine, to ne znai da uposlenici vjerskih institucija ne uivaju
druga prava koja su predviena radnim zakonodavstvom BiH, kao npr. prava na naknadu za
rad, odmor, penziono i zdravstveno osiguranje i dr. Crkve i vjerske zajednice u BiH, kada
upoljavaju ili otputaju svoje osoblje, izuzete su od primjene dravnog Zakona o zabrani
diskriminacije osoba na temelju rase, jezika, vjere, etnike pripadnosti, nacionalnog ili
socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, politikog ili drugog uvjerenja, spola,
spolne orijentacije i dr. u privatnom i javnom sektoru. Prema lanu 5 ovog Zakona, nee se
smatrati diskriminacijom mjere koje su zasnovane na razlikovanju, iskljuivanju ili davanju
prednosti u vezi sa zapoljavanjem kao lana osoblja institucije koje se obavlja u skladu s
doktrinama, osnovnim postavkama, dogmama, vjerovanjima ili uenjima konkretne
vjeroispovijesti ili vjere, kao i one koje se vre u djelovanju koje je u skladu s naukom i
poslovanjem registrovanih crkava i vjerskih zajednica u BiH.
S obzirom na znaaj prava na slobodu vjere ili uvjerenja kao temeljnog ljudskog prava i
potrebu da se osigura ravnopravnost svih graana BiH u pogledu zatite i uivanja ovog
prava, najvaniji pravni standardi koji ureuju poloaj vjere u drutvu uspostavljeni su na
dravnom nivou. Ustavni dokumenti BiH i njenih entiteta pruaju ope garancije vjerske
7

slobode uz pozivanje na vanije meunarodne instrumente ljudskih prava ili njihovo izravno
inkorporiranje. Ove ope garancije dalje su razraene kroz Zakon o slobodi vjere i pravnom
poloaju crkava i vjerskih zajednica i sporazume kojima se poblie ureuju odnosi izmeu
pojedinanih vjerskih zajednica i drave. Openito, moe se kazati da su odredbe o slobodi
vjere i njenog manifestiranja usklaene sa normama meunarodnog prava, da su veoma iroko
postavljene i da omoguavaju i pojedincima i vjerskim kolektivitetima, tj. crkvama i vjerskim
zajednicama, da slobodno postupaju i djeluju u skladu sa vjerskim naelima uz uvjet da se
time ne kre pozitivni zakonski propisi. Prema vaeim pravnim standardima u BiH je sa
snazi saradniki ili hibridni model ureenja odnosa izmeu drave i vjere.
Sutina ovog modela moe se izraziti dvama naelima: (a) institucionalna i funkcionalna
odvojenost drave i crkava/vjerskih zajednica i (b) saradnja drave i crkava/vjerskih zajednica
na podrujima od zajednikog interesa koja se regulie zakonima i posebnim sporazumima.
Nedostatak izriitih ustavnih odredbi o odvajanju drave i vjere nadomjeten je Zakonom o
slobodi vjere koji propisuje da niti jedna vjera u BiH ne moe biti proglaena dravnom, niti
jedna crkva ili vjerska zajednica ne moe uivati povlaten status u odnosu na druge te da su
crkve i vjerske zajednice neovisne i samostalne u svom organiziranju i djelovanju. Takoer,
praksa Ustavnog suda BiH potvrdila je da je odvajanje vjere, s jedne strane, i drave i njenog
pravnog sistema, s druge strane, sutinsko obiljeje njihovog odnosa te osporila
preferencijalistiki tretman kojeg je Ustav RS, prije amandmanskih izmjena, pruao Srpskoj
pravoslavnoj crkvi.
Premda su drava i crkve, odnosno vjerske zajednice sutinski odvojene, to ne iskljuuje
mogunost njihove saradnje na odreenim poljima od zajednikog interesa, kao to su odgoj i
obrazovanje, kultura, socijalna zatita, zdravstvo i dr. Takva saradnja poblie se ureuje
posebnim sporazumima, zakonima ili podzakonskim pravnim aktima. Dvije crkve, Katolika i
Srpska pravoslavna, ve su zakljuile sporazume o saradnji sa dravom, dok je Islamska
zajednica na putu prema ostvarenju istog cilja. Da bi ispotovala zakonske odredbe koje
zabranjuju dodjeljivanje privilegovanog tretmana odreenim crkvama ili vjerskim
zajednicama, drava je duna u budunosti omoguiti svim zainteresiranim vjerskim
zajednicama da pristupe ugovornom reguliranju vlastitog poloaja te vjerskih prava i sloboda
svojih pripadnika.
Literatura
Kari, Fikret (2011). RELIGIJA I PRAVO: KRATAK UVOD. Sarajevo: Connectum
8

Doe, Norman (2011). LAW AND RELIGION IN EUROPE: A COMPARATIVE

INTRODUCTION. Oxford: OUP OXFORD
Temperman, Jeroen (2010). STATERELIGION RELATIONSHIPS AND HUMAN RIGHTS
LAW: TOWARDS A RIGHT TO RELIGIOUSLY NEUTRAL GOVERNENCE. LeidenBoston: BRILL