You are on page 1of 11

Pojedinci ili graani?

2008

Sadraj
Pojedinci ili graani?
Praksa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Neto se izgubilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Zabluda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

4
4
6
7

Prijete vam veliki radovi koji e utjecati na okoli?


Nalazite se na nianu inozemne vojne baze?
Zabrinuti ste za va ivot?
Razoarala su vas politika spletkarenja?
Umorila vas je pasivnost sindikata?
Ogoreni ste prevarom demokracije?
Konano je iz Francuske stigao lijek za vau bolest!
Graanizam
Svakodnevnim koritenjem vratit e vam povjerenje u politiku.
U Francuskoj su dugogodinji eksperimenti dokazali
da ako ga pratite u stopu, i va e zastupnik dobro
razmisliti prije no to izda punomo koju ste mu potpisali.
Osnujte i vi odmah va podruni komitet,
organizirajte prosvjed, ukljuite se u povorku,
sudjelujte u blokadi cesta,
smislite tisuu miroljubivih i nenasilnih naina
za vrenje pritiska na vlast.
Postanite aktivisti!
Na taj ete nain spasiti demokraciju i kapitalizam e
postati, ako ne privlaan, barem podnoljiv.
Stvarati sudjelovanje Kreirati zajednicu
Graanizam
Jer drugaija drava je mogua!
A za najekstremnije: Radikalni graanizam!
Osmiljen posebno za osobe koje pate od revolucionarne svrbei,
ova je linija u stanju zajamiti ako su radnici
sposobni slobodno i bez posrednika okupiti se
da bi raspravljali o svojim istinskim problemima,
drava nestaje.
Pozor: za pravilno koritenje proizvoda
slijedite upute vaeg lidera.

Pojedinci ili graani?


Pojedinci bez svijeta, svatko je sam sa samim sobom. Nai nam kritiari, odmahujui glavom pred
naim loim rezultatima, zamjeraju nau nedovoljnu pokornost. No, na kraju krajeva, budimo iskreni,
dosadi! Je li mogue da ne postoji jedan kutak pod suncem i za nas? Ako mnogi smatraju ekstremizam
infantilnom boleu, razlog lei u ovoj banalnosti: samo se u mladosti osjeamo sposobni odbiti svijet,
ovaj svijet koji nam ne pripada. Kad je ovjek u punoj snazi, s itavim ivotom ispred sebe, ne plai se
niega, ni policijskih hapenja, ni noi provedenih ispod zvijezda, a jo manje odbijanja kompromisa.
U ovom trajnom djetinjstvu sve izgleda mogue i nadohvat ruke. Zato mlad ovjek odbija baciti ivot
u ralje raunovoa preivljavanja. Strastveno voli, bijesno mrzi. I ako ta neukrotivost, to ponosno samoljublje vodi ka izgnanstvu sa samoom, neka bude! Meutim, s godinama, neto se umijea, uplete.
Energije se potroe, zalihe se smanjuju, municije ponestaje, i shvatimo da se gotovo goloruki moramo
suoiti s preostalom budunou.
U meuvremenu drutvena zima napreduje, pokrivajui krajolik mrazom. Na neki nain moramo
poboljati situaciju. Nije ba ugodno ivjeti kao izopenik, moda se ponekad zagrije srce, ali ne i kosti. Mada je zajednica terapeutsko mjesto koje lijei i odstranjuje devijaciju, ipak nudi toplinu, jami
hranu i suhi krevet! I tako, malo pomalo, gotovo neprimjetnim koracima, pribliavamo se polisu. Dok
prije ovaj svijet nije mogao raunati na nau milost, dok smo prema njemu osjeali samo odbojnost,
danas se moe osloniti na nae povjerenje: kritiko se oko zatvorilo pred zanesenim pogledom, otru
rije zamijenile su rijei ulagivanja. Jednom kad se ue u polis treba izgubiti neke stare navike i stei
nove. ivot u zajednici zahtjeva potivanje satnice i pristojno ponaanje. Treba znati tolerirati ako
elimo da nas toleriraju. Valja izbjegavati svako ponaanje koje bi moglo izazvati javno zgraanje i
zatvarati oi spram tueg nepoeljnog dranja. Tko ini uvijek je u pravu, kae jedna poznata uzreica. To je kao da tvrdimo tko govori uvijek je u pravu. Ne cijeni se intrinzina kvaliteta pokreta i
rijei, nego njihovo puko postojanje. Premda je tiina zlatna kad se nema to rei: bolje utjeti nego
se upustiti u trajno i zaglupljujue naklapanje. Ako tako stvari stoje, zato se uznemirujemo kad nemamo to initi? Zato se posvetiti aktivizmu, tom prinudnom djelovanju, konstantnoj mobilizaciji,
sveprisutnoj, koja, premda, ispunjava prazninu nae egzistencije, ne daje joj nikakav smisao koji bi
bio na, autonoman, koji bi nosio znak razliitosti, iznimnosti koja je ishodite svake istinske akcije?
injenica je da se izvan filozofskih oblaka plaimo stvaralake nitavosti, u kojoj ne vidimo priliku
za postizanje naeg ispunjenja ve samo uzrok pada u prazninu. Zato se bolje uzdati u perpetuum
mobile urgencije stvari, gdje nema vremena razmiljati o ciljevima jer treba smisliti kako organizirati
sredstva. Utopija je lijepa, ali nije osobito praktina.

Praksa
U Francuskoj se naziva graanizam, rije koja oznaava pokret sastavljen od raznolikog arhipelaga
udruga, sindikata, kolektiva, novina i politikih struja, iji je cilj borba za ponovno uvoenje prevarene demokracije. Danas vie nije nikakva tajna da se na planet nalazi na izmaku, s drutvene,
politike, gospodarske i ekoloke toke gledita. Graanisti smatraju da uzrok ovog stanja lei u nepotivanju narodne volje koja (jednom pala u ruke politiara ednih moi, zdruenih s profiterima
gladnih zarade) se osjea neispunjenom, izmanipuliranom, izdanom.
4

Neprijatelji politiara i profitera (ali ne i drutveno sistema kojeg su odraz), graanisti su uvjereni da
je demokracija u svom najizvornijem, najrustinijem obliku zaista najbolji od moguih svjetova
i da je mogue poboljati i moralizirati kapitalizam i dravu, efikasno se suprotstavljajui njihovim
najoitijim tetnostima i zloupotrebama. No, pod slijedeim uvjetima: da se ova demokracija izrazi
kroz preporoenu politiku, ali ne po uzoru Machiavellijeve Firence, nego Periklove Atene, to jest kroz
vee izravno sudjelovanje graana, koji osim to trebaju izabrati svoje zastupnike, moraju i konstantno
djelovati kako bi vrili pritisak na njih, da bi zaista primijenili ono zbog ega su izabrani. Navedeni se
pritisak moe vriti na raznorazne naine, ukljuujui i graansku neposlunost, pri kojoj najprostiji
konzervativci izlijevaju toliko ui, a unutar pokreta izazivaju toliko divljenja.
Moemo rei da graanizam, na neki nain, nastaje iz razoarenja. U svom reformistikom obliku,
razoaranost zbog razdaljine koja sve vie razdvaja one koji su poslani u Dvore od onih koji su ostali
na ulicama. Ima mnogo dobrih ljudi oni koji vjeruju da vlast stvara i jami slobodu, da se trite
mora temeljiti na etikim principima ili da vojne operacije moraju potovati deontoloki kodeks koji
misle da ih vie ne zastupa vodstvo, gluho na interese obinih ljudi, javno proglaeno privilegiranom
kastom, zabrinuto da zadri svoje fotelje. Ti dobri ljudi vrsto vjeruju u dravu, u neophodnost drave,
u korisnost drave, u pravdu uroenu u dravi, ali su privremeno razoarani zato to smatraju da je
ne vode kompetentni, poteni, korektni, pravedni politiari. Iz ega proizlazi njihova razoaranost u
profesionalne politiare, stranke ili sindikata, premda i dalje trae nekoga tko bi bio na nivou njihovih
zahtjeva.
Budui da se osjeaju zanemareni, misle da moraju sii na ulice da bi zatitili svoja prava. Njihove
borbe imaju uvijek tono odreene ciljeve, ograniavaju se na otro NE odreenom dravnom projektu
koji dovodi u opasnost vlastito zdravlje, bez da osjete imalo potrebe za preispitivanjem drutvene
organizacije koja ga je proizvela. Radikalni trenuci, subverzivne tenzije, nimalo ih se ne tiu. Oni su
poteni graani, nisu huligani ili teroristi. Podrazumijeva se da, iako su spremni poiniti formalno
ilegalna djela, kao to je blokada cesta, oni su zakleti neprijatelji nasilja. Koliko ne podnose pendrek
policajca koji suzbija, toliko ne trpe sabotau pobunjenika koji se oponira. Jedino nasilno djelo koje
prihvaaju je minimalno, nadzirano, integrirano, i koje ponekad realiziraju u svrhu privlaenja panje
suprotne strane, odnosno autoriteta. Nasilna djela koja ponekad mogu biti i vrlo spektakularna, ali
koja ne bi onemoguila poinitelju da se sutradan kandidira za predsjednika.
U svom neto manje reformistikom obliku, graanizam je plod razoarenja u revoluciju iji je povijesni plan doivio neuspjeh. Navedenom je planu bio cilj, u svojim osnovnim mada razliitim pojavama, proleterska reaproprijacija kapitalistikih proizvodnih sredstava. S ove toke gledita proletarijat
se poimao kao autentian stvaratelj drutvenog bogatstva, u kojem je, meutim, uivala samo buroazija: proletarijatu trud sijanja, buroaziji plodovi berbe. Uz takvu pretpostavku drutvena promjena
se mogla zamiljati jedino kao puko eliminiranje uzurpatorske klase. Zato se poveanje proizvodnih
snaga smatralo korakom naprijed na putu prema revoluciji, pratei taj realni pokret kroz koji je proletarijat poprimao oblik budueg revolucionarnog subjekta koji bi ostvario komunizam ili anarhizam.
Neuspjeh ove perspektive poeo se nazirati u prvoj polovici dvadesetog stoljea, porazom revolucija
u Rusiji, Njemakoj i panjolskoj. Posljednji izdisaj bio je francuski maj 68., koji je otvorio vrata jo
jednom desetljeu otrih drutvenih sukoba. Osamdesete su stale na kraj posljednjem juriu na nebesa,
oznaavajui nepopravljiv zalazak i nestanak ovog plana drutvenog osloboenja, istodobno s restrukturiranjem kapitala koji je uvoenjem automatizacije priveo kraju vanost tvornice i mitove vezane
za nju. Siroad proleterske revolucije pronala je u graanizmu oblik protesta koji je u stanju utjeiti
njihovu alost. Neke od ideja koje krue pokretom, kao raspodjela bogatstva, dolaze izravno iz starog radnikog pokreta koji je namjeravao vlastoruno upravljati kapitalistikim svijetom. U slinim
konceptima moemo primijetiti jedan povratak, jedan kontinuitet, ali i preusmjeravanje nekadanjih
ideala od strane graanizma. To je ono to nazivamo umjetnost prilagoavanja ostataka.
5

Govorili o prosvijetljenoj buroaziji koja trai vie transparentnosti u javnim poslovima ili o razoaranim proleterima koji ele ispuniti prazninu nastalu padom Berlinskog zida, ostaje injenica da
graanisti, poto nisu u stanju imati jedinstveni nazor, imaju barem jedan zajedniki nazor: drugaija
drava je mogua. Unutar ove iroke nebuloze mogue je pronai mnogo dua, ponekad i kontradiktornih, zato to graanizam izraava jedan integrirani oblik protesta koji se nada da e moi dovesti
u ravnoteu disfunkcije ekonomskog sistema ili ispraviti zastranjenje putem boljeg sudjelovanja graana. Na taj nain graanizam uspijeva biti transverzalan, drati na okupu protest i suradnju. Protest
potie suradnju, suradnja nagrauje protest. Time objanjavamo njegov uspjeh i sigurnu budunost.
On je jedina medijacija koja moe dovesti do imedijatnih pobjeda, koliko god djelominih, kroz
suradnju s institucijama.

Neto se izgubilo
U Italiji se graanizam pojavio u Val Susi,1 borbom protiv visokobrzinskih vlakova (TGV). Da budemo iskreni, u pijemontskoj dolini borba protiv TGV-a poela je deset godina prije, na potpuno drugaiji nain, sabotaama protiv prvih gradilita. Male akcije koje su dospjele u sredite panje nakon
hapenja triju navodnih poinitelja, triju anarhista, kojima su navedena djela bila potpuno nepoznata, kao to se kasnije dokazalo. Dvoje njih, tijekom istrage, poinilo je samoubojstvo. Graja koja se
digla, u to doba, oko tih dogaaja, privukla je panju na dravne projekte u Val Susi, generirajui pokret protesta koji je, mada izazivajui brojne simpatije, ostao u okvirima militantnog ambijenta. No,
od studenog 2005., pravim poetkom radova, taj je pokret uspio prijei jarak, poprimajui masovni
karakter. Dogaaji iz Val Suse izazvali su ope oduevljenje, koje je mnoge uvjerilo da je otkrivena
arobna formula koja se treba samo ponavljati u drugim kontekstima da bi se postigli isti rezultati. Od
tada su se Italijom proirili komiteti, rasprave, narodne inicijative protiv tetnosti, koji ispunjavaju
rokovnik pokreta. Ali, kakva to ideja stoji iza ovog prekomjernog aktivizma, koji se od srpnja 2006.
preoblikovao u Pakt Solidarnosti i Uzajamne Pomoi? Osnovna ideja je stvaranje nove i prave
demokracije, to jest ideja graanizma. Premda su ga mnogi predstavili kao slobodarski tekst, radi se
o savrenom primjeru politikog dokumenta, proizalog iz pera Pakta, kojeg karakterizira neodreenost subjekta koji sjedi na dvije stolice da bi se dopao svakom ukusu (dok nas veseli to su mnogi
graani napustili stolicu institucija, kako bi trebali reagirati na buntovnike koji su iz solidarnosti sjeli
na tu istu?). Postoje anarhisti koji se oduevljavaju itajui: NACIONALNI PAKT SOLIDARNOSTI I
UZAJAMNE POMOI NIJE NIPOTO POKUAJ TIHE INFILTRACIJE U DVORSKU POLITIKU, NITI
IMA NAMJERU BITI UGOEN U DVORIMA POLITIKE; NEMA PRIJATELJSKE VLADE U KOJU BI
IMAO POVJERENJA; NEMA STRANAKA KOJIMA BI PREDAO PUNOMO IN BIANCO I NEMA NIKAKVE NAMJERE KRENUTI PUTEM KOJI BI GA PRETVORIO U STRANKU, a da i ne primjeuju
da se kroz ovo samo potvruje transverzalna i lobistika narav graanizma. Graanisti su uravnoteene osobe, ne ele postati stranka, oni samo ele vriti odreeni pritisak na stranke. Dobro znaju
da borba u politikoj areni ima i neugodne posljedice, a najbolji nain da se izbjegne ta opasnost je
poprimiti oblik grupe pritiska koja nema nikakve namjere neposredno vriti vlast. Zato ne predaju
PUNOMO IN BIANCO, ne ele imati povlatene sugovornike. Tko god da ih slua sloit e se. Iz
tog razloga odmah nadodaju u Paktu: MEUTIM, IZBJEGAVA POLITIKU I KONFRONTACIJU, ZNA
PREPOZNATI TKO DJELUJE TRANSPARENTNO A TKO POKUAVA ZAUZDATI BORBE. MODEL
KOJI PREDLAE JE ISTOVREMENO I JEDINI MODEL KOJI JE SPREMAN PRIHVATITI: AKTIVNO
SUDJELOVANJE GRAANA. Graanisti nipoto ne izbjegavaju politiku, ne gospodo, samo ne ele da
ih vie nitko ne zajebava: isti rauni Daleko od podravanja neodaziva, propovijedaju sudjelovanje.
1

Dolinsko podruje pokraj Torina.

Stoga, nije sluajnost to se protest anti-TGV u Val Susi, oito jo ukorijenjen u starom svijetu, mada
je bio u stanju sukobiti se sa snagama reda ili devastirati novootvoreno gradilite Venaus (trenutak
frakture koji je kasnije nestao iz pria filovalsusina, koji e radije prepriavati prihvatljivije narodne
rasprave), kasnije sveo na izbore, gdje je visoki postotak izalih biraa donio pobjedu ljevici koja je bila
najprisutnija. Dakle, sukobi i barikade (za sada?) nisu raspirile pobunu protiv svih stranaka, naprotiv,
nekima su donijeli uspjeh.
Dok je brojno prisustvo subverzivnih u Val Susi ipak pridonijelo anti-TGV pokretu i dodalo osobito
ivahan ton, borbe koje su se kasnije odvijale na drugim mjestima poprimile su njeniju nijansu. Na
primjer u Vicenzi, gdje je u tijeku borba protiv proirenja vojne amerike baze Komiteti No dal Molin2
javno kau da trae: POTIVANJE PROGRAMA UNIJE i da se opiru PROJEKTU KOJI S AMBIJENTALNE TOKE GLEDITA KRI DIREKTIVE VE UVRTENE U NAE ZAKONODAVSTVO 2003/35/
CE, da bi PROMICALI PROMJENE I AFIRMIRALI NOVI ALTERNATIVNI PROJEKT ZA ZATITU
OPIH VRIJEDNOSTI I DOBROBITI ZAJEDNICE. Njihova narav potencijalnih rukovoditelja navela
ih je ak da im pokrovitelj inicijativa postane AltroComune.3 Uz takve premise ne iznenauje nas
to su ovi Komiteti, samoproglaeni jedinim legitimnim predstavnicima borbe protiv amerike vojne
baze, anatemizirali poinitelje sabotaa protiv baze (travnja 2007.). Distancirati se od dogaaja, njima
nije bilo dovoljno. Niti nas iznenauje to na svoja kampiranja, koja naplauju, pozivaju pse i make, s institucionalnim pedigreom, zamoljene da laju i mjauu u ime demokracije. A ne moemo se ni
zgraati to tijekom periodinih prosvjednih povorki, koje defiliraju Vicenzom (kao npr. 15.12.2007.),
igraju ulogu vatrogasaca javno spreavajui prosvjednike naumljene sabotirati predvienu etnju. Zapanjujua je moda injenica da nakon to su podrali komitete No dal Molin (s autorskim pravom
na logotip!), promicali njihove inicijative, solidarizirali, irili njihove rijei budui da su oigledno
izgubili povjerenje u samostalnu intervenciju, u borbi protiv amerike vojne baze, a ne u borbi koja pripada navedenim komitetima, jer su oni samo reformistiki odraz te borbe da su se ponadali
u naglu promjenu, radikalnu u odnosu na njihove ciljeve (meu kojima se nalazi i moratorij, iji
je princip valorizirao upravo pokret Pakta Solidarnost i Uzajamne Pomoi, a dio navodimo na kraju
teksta).

Zabluda
Kao to je ve reeno, graanizam se predstavlja kao politika reakcija baze na takozvanu predstavniku krizu. Reakcija koja namjerava prevladati i lijeiti krizu kroz nove oblike zastupnitva. S
ove toke gledita, postavlja se kao prirodni nasljednik stranaka i sindikata u preradi najradikalnijih
i subverzivnih tenzija. No, bez obzira, ipak konteksti u kojima se pojavljuje sadre veoma zanimljive
elemente, zato to potencijalno nose povoljne perspektive. Lijenik graanist je u biti uvijek prisutan
gdje politiki bolesnik izdie. Njegovo smo prisustvo pouzdani je znak dobre prilike za akciju. To jest,
dok je on zaokupljen pripisivanjem lijekova za spaavanje umirueg, ne bi li mogli iskoristiti mete
za izvedbu jedne zdrave eutanazije? Zato shvaamo zato su se mnogi subverzivni odluili na intervenciju u ovakvim situacijama, s namjerom da iskoriste ansu, da radikaliziraju ciljeve graanista, da
ih prevladaju i postave naspram vlastitih kontradikcija. Ali, na koji nain?
Radi se o pitanju koje je moda podcijenjeno. Slina hipoteza je samo propozicija stare teorije prepreka na putu. Pokret, mada utemeljen na reformistikoj osnovi, moe uvijek iskoiti iz tranica i
promijeniti smjer. Na koncu, u vie navrata se ukazivalo na banalnost kao vizit karticu revolucija tijekom povijesti. Istina, nesumnjivo, ali nije dovoljan razlog da bi poeli podravati banalnost. to
2
3

Komitet protiv proirenja amerike vojne baze, nazvana dal Molin


altro comune = druga opina; alternativni organizam koji zastupa samoupravljanje

se pak tie prepreka na putu, povijesno iskustvo nam kae da su na njih esto naili upravo subverzivni, kao posljedica posjeivanja reformistikih pokreta u svrhu radikalizacije, da bi na kraju oni
sami promijenili smjer. Neizbjena posljedica prilagoavanja dogaajima, umjesto da ih pokuamo
forsirati podravajui vlastite ideje (riskirajui da ostanemo na ivicama mase). Naalost, nikad kao
danas ovaj aspekt nije bio toliko oit. Nakon to je insurekcija pojedinca stavljena sa strane, danas se
podrava direktna demokracija naroda, uestvuje se u politikim manifestacijama, vie ili manje oceanskim, dok se prije pozivalo na dezertiranje, na inicijativama se ugouju akademski profesionalci
separiranog znanja, nekada mrski. Nema vie ponosa na osobnu kvalitativnu razliitost, njeno mjesto
je zauzeo kvantitativni identitet. Ne upuuju se vie radikalne kritike u namjeri da se izazove konflikt,
naprotiv, uutkuju se psovke da bi se postigla sloga.
U Val Susi, napokon, nakon nebrojenih godina, nisu subverzivni pratili borbe obinih ljudi, ve
su se obini ljudi udruili sa subverzivnima u borbe. Prisutnost masa mora da je malo udarila u
glavu, nakon to su godinama ponavljali da u svakoj situaciji borbe treba uoiti kritiki aspekt u
svrhu osnaivanja, u sluaju Val Suse to se nije desilo, dozvoljavajui da se vrate u opticaj, samo da
navedemo nekoliko primjera, dva konceptualna lea kao to su narod ili direktna demokracija, u
svojim raznim ideolokim deklinacijama.
Ali, to je narod? Skup subjekata koje obiljeava volja za ivotom pod istim pravnim poretkom. Geografski element je nedovoljan da bi obuhvatio pojam naroda, koji potrebuje sporazum na isto pravo
i zajednike interese. Narod je politiki i povijesni identitet, koji ima pristup pripovijedanju i sjeanju, ima pravo na komemoracije, na prosvjede i na mramorne spomenike. Narod je vidljiv i izreciv,
strukturiran u svojim organizacijama, predstavljaju ga njegovi zastupnici, njegovi muenici, njegovi
heroji. Nije sluajnost to njegov mit oduvijek njeguju svakojaki autoriteti, ili to su ga slobodari (barem oni manje lobotomizirani) desetljeima odbacivali. Posljedica njegove bezbrine egzaltacije u Val
Susi bila je imedijatna pojava sindroma populizma. Ovaj pojam inae podrazumijeva svaku politiku
formulaciju zasnovanu na predodbi da vrlina lei u narodu smatran homogenim drutvenim agregatom, iskljuivim nositeljem pozitivnih, specifinih i trajnih vrijednosti i u njegovim zajednikim
tradicijama (Val Susa kao zemlja partizana). U narodu esto prevladava ruralni element, zato to
onaj tko je ostao u dodiru sa zemljom, s planinama, sumnjiavo i neprijateljski promatra osobe koje
dolaze iz urbane sredine. Populizam je ekumenski, iskljuuje svaki klasni sukob poto podrazumijeva narod kao homogenu masu. S povijesne toke gledita sklon je ideolokom irenju u periodima
tranzicije i u trenucima jakih tenzija izmeu metropole i provincije tijekom procesa industrijalizacije,
poto nude razlog kohezije, a istovremeno zova i zdruivanja. Populistike formule uskrsnu pri svakoj
brzoj mobilizaciji razliitih drutvenih sektora i pri intenzivnoj politizaciji izvan postojeih institucionalnih kanala. Apel na regenerirativnu snagu mita a mit naroda je istovremeno najfascinantniji i
najmraniji, najnemotiviraniji i najfunkcionalniji u borbi za vlast latentan je i u najraznovrsnijem i
najsloenijem drutvu, spreman da se materijalizira u trenucima krize.
Sve navedene karakteristike su prisutne u Val Susi, iskoristile su ih mnoge strane koje nisu mogle
propustiti ovako zgodnu priliku za opu mobilizaciju s odreenim potencijalima. I anarhisti su uvidjeli
ansu, pouzdajui se u slobodarski populizam koji poznaje mnoge uvene teoretiare i koji u narodnim sastancima pronalazi svoj najvii odraz. Poevi od Val Suse proirio se osjeaj da svaki pojedinac
moe imati nadzor nad odlukama koje odluuju o sudbini naeg drutva: dovoljno da zna raspravljati
s drugima. Ta je uvjerenost dovela do ekshumiranja direktne demokracije, politike u helenistikom
smislu, mita agore graanskog prostora u kojem se graani mogu neformalno skupljati da bi raspravljali, razmjenjivali ideje i sklapali korisne odnose, prije narodne skuptine gdje bi zatim rjeavali
zajednika pitanja kako bi postigli dogovor u neposrednom oblikom, licem u lice. Kratko reeno, ono
to pokondireni i alosni anarhistiki militanti ve godinama nazivaju javnom ne-dravnom sferom.

Nije koincidencija to je grka rije za skuptinu, ecclesia. Ako se najsavrenija organizacija univerzuma moe zvati Bog, onda veza izmeu politike i religije postaje oitija. Neto manje oitija je
privlana snaga koju vri na osobe naumljene promijeniti svijet od vrha do dna. Monstruozna aberacija koja tjera ljude da vjeruju kako je jezik roen da bi pojednostavio i rijeio njihove meusobne
odnose, vodi ih na ova kolektivna sastajalita, gdje se raspravlja kako rijeiti stvari iz ivota. injenica
da te stvari ne doivljavaju svi prisutni na isti nain, da rasprava ne moe biti paritetna dok ne budu
i sposobnosti sudionika (tko zna vie i bolje govori dominira skuptinom), da zatim manjina nema
razloga da prihvati odluke veine sve se to primjeuje samo ako se ne posjeuje agoru. im zakroite, moda nagnani dogaajima, stare nejasnoe nestanu; udo koje e se lake desiti ako otkrijete
da posjedujete dobre oratorske sposobnosti. Ipak, ima onih koji i dalje smatraju odbojnim taj napor
udruivanja pojedinaca u zajednicu, da ih se snabdije neim to e dijeliti, da ih se uini jednakima.
Zato to zrai licemjerjem. Licemjerjem koje je u prolosti zanemarivalo robove koji su omoguavali
starim Grcima da uzastopce o neemu odluuju, koje je uklonilo amorfan i anoniman puk, nedostojan
biti dio naroda, danas namjerava zanemariti injenicu da se ljudska bia mogu ujediniti pod uvjetom
da se odreknu vlastitih svjetova senzibilnih svjetova, bez supermarketa i autocesta, punih snova,
misli, odnosa, rijei, ljubavi.
U politikim stavovima, kao i u religiji, prevladava ideja da jednakost proizlazi iz identiteta, iz zajednike adherencije jednoj predodbi o svijetu. Svi smo jednaki zato to smo svi Boja djeca ili graani
Drutva. Meutim, nikad se ne procjenjuje i suprotna mogunost, koja se ipak pojavljivala tijekom
povijesti. Da opa harmonija ovjeanstva moe nastati iz podjele pojedinaca sve do u beskonanost.
Svi smo jednaki ako smo svi isti, ili ako smo svi razliiti. Na skuptini koja sve zdruuje priziva se
razum Logos putem diskusije. Govorei, rasuujui, argumentirajui, i problemi se tope kao snijeg
na suncu, sukobi se izglade, postiu se dogovori. No, koliko je kompromisa, koliko umjerenosti, koliko
realnosti je potrebno da bi se postigao zajedniki dogovor, da bi se iznenada svi osjetili braom?
I tako, nakon to smo toliko kritizirali uvjerenje da je mogue dostii znanost drutvenih promjena,
nakon to smo tvrdili da ne postoje zakoni koji prethode drutvena zbivanja, nakon to smo opovrgnuli
iluzije o objektivnom povijesnom mehanizmu, nakon to smo uklonili sve spone koje prijee slobodnu
volju, nakon to smo opjevali prekomjernost koja odbija svaki oblik raunice, eto nas gdje ponovno
uzimamo u ruke metar kojim emo mjeriti uinjene korake. Broje se sudionici inicijativa, kontrolira
se postignuta medijska pokrivenost, neprestano se prave prognoze bilance. Oito je da strasti i nisu
ba bile tako zloeste, da elje nisu bile ba toliko neobuzdane, a interesi ipak nisu bili toliko distantni.
Niti shvaamo zato bi direktna demokracija, iz medijacije izmeu razliitih snaga nastale tijekom
ustanike frakture (kao to je u povijesti i bila), morala postati ideal koji treba ostvariti sada i ovdje
u suradnji s gradonaelnicima, proelnicima i raznim politikantima na koje razoarani graani vre
pritisak. Direktna demokracija je jedna lana dobra ideja. Dijeli sa svojom starijom sestrom, Demokracijom u irem smislu, fetiizam forme. Smatra da nain organizacije zajednike rasprave prethodi
samoj raspravi i da je ta metoda valjana svagdje i uvijek, za svaku vrstu pitanja. Zastupati direktnu
demokraciju, suprotstaviti je kao realnu demokraciju lanoj predstavnikoj demokraciji, znai
biti uvjeren da se naa autentina narav moe na koncu oitovati ako se oslobodimo bremena prinuda.
No, preduvjet tog osloboenja trebao bi biti takva transformacija nakon koje mi vie ne bi bili isti, ili
bolje reeno, ne bi bili vie ono to jesmo u ovoj civilizaciji zasnovanoj na vlasti i novcu. Ne moemo stii do nepoznatog poznatim putovima, kao to ne moemo dostii slobodu putem autoriteta. Na
kraju, ako i prihvatimo mogunost uvoenja stvarne direktne demokracije, opstao bi jedan prigovor:
zato bi se jedna manjina trebala prilagoditi htijenjima veine? Tko zna, moda je zaista istina da
ivimo u jednom neprekidnom i stranom izvanrednom stanju. Meutim, ne radi se o stanju koje je
uspostavila vlast spram svojih vlastitih pravila pravo je ista la koju je vladar izmislio, a on uope
nije obvezan ostati dosljedan svojim laima ve pojedinac spram vlastitih tenji. to znai ne ivjeti
9

onako kako bi eljeli ivjeti. to znai ne tvrditi ono to bi eljeli tvrditi, ne djelovati kako bi eljeli
djelovati, ne voljeti kako bi eljeli voljeti. to znai svakodnevno sklapati kompromise s tiraninom
koji osuuje na smrt nae snove. Ovdje se ne radi o pobjedi ili porazu (tipina opsesija militanta),
radi se o ivljenju jednog jedinog ivota kojeg imamo na raspolaganju i o ivljenju na vlastiti nain.
Sitne geste i uobiajene rijei mogu drati povezane rijeke ljudi i krcate ulice: ali te geste, te rijei, da
li se one mogu traiti izvan nas samih, kako bi zadovoljili novi osjeaj pripadanja jednoj zajednici?
Osim ako se ne eli dati pojedincu u ruke punomo in bianco samo da bi mu kasnije rekli da se radi
o toaletnom papiru.
Komiteti, Mree, Pokreti i Grupe na kraju karavane anti-TGV Venaus-Rim, koje su se
ovdje okupile, u dvorani Promoteke opine Rim, dana 14. srpnja 2006., zajednikim dogovorom, odluuju stvoriti NACIONALNU STALNU MREU I NACIONALNI PAKT SOLIDARNOSTI I UZAJAMNE POMOI da bi potvrdili to slijedi:
Pravo na preventivnu informaciju i na aktivno sudjelovanje graana u svakoj intervenciji koja se eli realizirati na podruju u kojem ive, dijelei opa dobra (voda,
zrak, zemlja, energija);
Koritenje sistema promidbe i potronje koji valoriziraju teritorijalne resurse, minimiziraju utjecaj na okoli i kretanje roba i osoba, i da nisu zasnovani na izrabljivanju,
posebice Juga svijeta;
Princip nacionalnog moratorija na realizaciju velikih javnih radova i na lokalizaciju
energetskih postrojenja (centrale na fosilna goriva, spalionice, termovalorizatori, gasifikatori, LNG terminali), u nedostatku nacionalnog energetskog plana i da logika
biznisa manjine ne bi potroila resurse veine;
[]
Na ovim temeljima pokreemo Nacionalnu Koordinaciju (s web stranicom i e-mailom),
koju saivanja po jedan predstavnik svake organizacije sudionice, te pozivamo sve druge
Komitete, Mree, Pokrete i Grupe da se pridrue ovom Nacionalnom Paktu Solidarnosti i
Uzajamne Pomoi.

10

Anarhistika biblioteka
Anti-Copyright

Pojedinci ili graani?


2008
Naslov izvornika: Individui o cittadini?, Machete, br.1, 1/2008, Italia
S talijanskog prevela: Erika Preden
anarhisticka-biblioteka.net