Zato su anarhisti protiv nacionalizma?

Anarchist FAQ

Anarhisti su protiv nacionalizma u svim njegovim oblicima. Engleski anarhisti Stuart Christie i
Albert Meltzer jednostavno su istaknuli oito: Poto nacija podrazumijeva dravu, nije mogue istodobno biti nacionalista i anarhista.
Kako bi razumjeli ovu poziciju, moramo definirati to anarhisti smatraju nacionalizmom. Mnogima
je to npr. privrenost domu i mjestu odrastanja. Narodnost je, kako je to Mihail Bakunjin istaknuo,
prirodna i socijalna injenica, jer svaki ovjek i najmanja drutvena jedinica imaju svoju osobnost,
svoj specifian nain postojanja, svoj nain govora, osjeanja, miljenja i djelovanja; ovaj nain odnosa prema svijetu sainjava sr narodnosti. Ovi osjeaji oito ne postoje u socijalnom vakuumu.
Ne moe se o njima diskutirati bez da se diskutira o prirodi drutvene jedinice, o tome koje klase i
ostale socijalne nejednakosti ta drutvena jedinica sadrava. Jednom kada to uinimo, anarhistiko
protivljenje nacionalizmu postaje jasnije.
Ovo znai kako anarhisti razlikuju narodnost (pripadnost kulturi) i nacionalizam (u okvirima drave
i vlade). Takvo razlikovanje dozvoljava nam da odredimo emu se suprotstavljamo, a to podravamo
nacionalizam je u korijenu destruktivan i nazadan, dok su kulturalne razliitosti i pripadnosti izvor
zajednitva, socijalne raznolikosti i vitalnosti.
Takvu raznolikost trebamo njegovati i dopustiti joj da se izrazi na vlastiti nain. Ili, po miljenju
Murraya Bookchina; to to bi odreeni ljudi trebali imati slobodu razviti svoj kulturni potencijal
nije samo njihovo pravo, ve njihova potreba. Ukoliko velianstveni mozaik razliitih kultura ne zamijeni kulturno osakaen i jednolian svijet stvoren od modernog kapitalizma, svijet e biti uistinu
jednolino mjesto.
Ali, kao to Bookchin upozorava, kulturnu slobodu i raznolikost ne smijemo brkati s nacionalizmom. Nacionalizam je puno vie (i etiki puno manje) od jednostavnog prepoznavanja kulturalne
jedinstvenosti i ljubavi za domom. Nacionalizam podrazumijeva elju za stvaranjem drave-nacije, i
iz tog se razloga anarhisti protive nacionalizmu, u svim njegovim oblicima.
To podrazumijeva kako se nacionalizam ne moe, i ne smije pobrkati s narodnou. Narodnost je
proizvod raznih drutvenih procesa, dok je nacionalizam proizvod dravnog djelovanja i vladajuih
elita. Drutvena evolucija se ne moe ugurati u uske, ograniavajue granice drave-nacije, jer tada
teti pojedincima, iji ivoti omoguuju taj isti drutveni razvitak.
Drava je centralizirano tijelo koje posjeduje mo i monopol nad silom (policija, vojska). Kao takva,
drava prisvaja autonomiju nad podrujima i ljudima, te u ime nacije unitava ivuu realnost nacija (ljude i kulture) s jednim zakonom, jednom kulturom i jednom slubenom povijeu. Za razliku
od veine nacionalista, anarhisti prepoznaju injenicu kako niti jedna nacija u realnosti nije homogena, i nacije smatraju puno kompleksnijima od linija na mapama, stvorenih osvajanjima. Smatramo
kako stvaranje centralizirane drave na nekom odreenom podruju, onako kako to nacionalistiki
pokreti generalno i zahtijevaju, ne moe rijeiti tzv. nacionalno pitanje.
Na posljetku, kako Rudolf Rocker to navodi, nacija nije uzrok, ve posljedica drave. Drava je
ta koja stvara naciju, a ne nacija dravu. Svaka drava je umjetni mehanizam nametnut ljudima
odozgo od nekakvog vladara, i nikada ne slui niti jednom drugom cilju do obrane i osiguravanja interesa privilegiranih manjina u drutvu. Nacionalizam nikada nije bio nita drugo do politike religije
moderne drave. Stvoren je kako bi ojaao dravu, osiguravajui poslunost ljudi koji dijele jezine,
etnike i kulturalne afinitete. U sluaju da navedeni afiniteti ne postoje, drava ih stvara centraliziranjem obrazovanja u svoje ruke, nameui slubeni jezik i pokuavajui unititi kulturalne razlike
ljudi unutar vlastitih granica.
To se dogaa jer drava ne tretira grupu ljudi kao unikatne individue, nego radije, prema rijeima Rudolfa Rockera: kao individue s ogranienim brojem karakternih crta i posebnim psiholokim
svojstvima ili intelektualnim kvalitetama to nepovratno vodi monstruoznom lanom zakljuku.
Ovakva pretpostavka stvara teorijsko opravdanje za autoritarizam, kao to i dozvoljava izbacivanje
2

svih oblika individualnosti, lokalnih obiaja i kultura koje ne zadovoljavaju apstraktni standard. U
dodatku, nacionalizam skriva klasne razlike unutar nacije argumentirajui za ujedinjenost ljudi oko
takozvanih zajednikih interesa (kao lanova iste nacije), dok u stvarnosti oni nemaju nita zajedniko zbog postojanja hijerarhija i klasa.
Errico Malatesta prepoznaje navedeno kada tvrdi kako ne moemo priati o dravama kao da su
homogene etnografske zajednice, svaka s vlastitim interesima, eljama i ciljevima, u suprotnosti s
interesima, eljama i ciljevima suparnikih zajednica. Ovo moe biti relativno istinito, onoliko dugo
koliko potlaeni, a osobito radnici, nemaju samosvijest i ne uspijevaju prepoznati nepravdu vlastite
inferiorne pozicije te tako ostaju posluna sredstva vlastitim tlaiteljima. U tom sluaju dominantna
klasa je jedina koja je vana i ovo posjedovanje elje da sauva i uvea vlastitu momoe poveati
rasne ambicije i mrnju, i poslati svoju naciju, svoje jato na strane zemlje, a sve kroz perspektivu
oslobaanja istih od trenutnih tlaitelja, i podvrgavajui ih svojoj politikoj i ekonomskoj dominaciji.
U tom smislu, nacionalizam je kljuan alat za zamagljivanje klasnih razlika, s ciljem da ljudi podloni
hijerarhiji ponu tu hijerarhiju shvaati kao neto prirodno. Kao takav, igra vanu ulogu u odravanju
postojeeg sistema (stoga ne iznenauje to se drava-nacija pojavila u isto vrijeme kao i kapitalizam).
Jednako je i s internacionalnim podjelama unutar radnike klase, koje koriste dravi-naciji kako bi
se radnike roene u odreenoj zemlji okrenulo protiv imigranata. Uspijevajui u tome da domai
radnici okrivljavaju pridolice, kapitalistika klasa oslabljuje svaki otpor vlastitoj moi, isto kao i kada
ekonomska/gospodarska pitanja pretvara u rasna/nacionalistika pitanja.
U tom svijetlu, nacionalizam je ideologija drave, koja na kraju uvijek govori u terminima nae
zemlje nasuprot stranoj, mislei pod time kako smo najprije robovi vlastite vlade. Nacionalizam pokuava zamijeniti ljubav prema roenom kraju u kojem smo odrasli ljubavlju prema dravi, stoga
prema Bakunjinu on nije iskreno izraavanje ovog prirodnog osjeaja, ve je izraz koji je iskrivljen
pomou pogrene apstrakcije, a sve u korist izrabljivake manjine.
Ne treba ni rei kako je nacionalizam buroazije esto u izravnom sukobu s ljudima koji ine tu
naciju, za koju buroazija tvrdi da ju toliko voli. Bakunjin je jednostavno izrekao injenicu kada je
zabiljeio da bi se kapitalistika klasa radije predala stranom gazdi, nego odrekla vlastitih privilegija
i prihvatila ekonomsku ravnopravnost. Ovo ne znai kako je buroazija nepatriotska; ba suprotno
patriotizam je u svojem najuem smislu bazina buroaska odlika. Ali buroazija voli svoju zemlju
jedino zato to za njih zemlja (izraena u dravi) predstavlja uvara ekonomske sigurnosti te politikih
i drutvenih privilegija. Svake nacije, koja bi im uskratila takvu vrstu zatite, bi se odrekli. Stoga, za
buroaziju zemlja jest drava. Dravni patrioti postaju najljui neprijatelji masa, u sluajevima kada
narod postane dovoljno umoran od rtvovanja i gaenja da odbije poslunost dravi.
Kada bi buroazija morala birati izmeu masa koje se protive dravi i stranog napadaa, buroazija bi zasigurno izabrala potonje. S obzirom na Bakunjinove stavove, on zasigurno ne bi bio
iznenaen pojavom faizma u Italiji, niti razbijanjem revolucionarnih pokreta od strane Saveznika
u post-faistikoj Italiji i davanjem svoje podrke faistima koji su se izvukli prelazei na njihovu
stranu.
Nacionalizam je esto koriten kako bi se opravdali strani zloini, u kojima nacija uspjeno zamjenjuje Boga, u smislu da opravdava nepravdu i opresiju, i dozvoljava pojedincima da operu ruke
od svojih nedjela. Jer, pod idejom nacije, svata se moe sakriti, argumentira Rocker (ponavljajui
Bakunjina).
Nacionalne zastave skrivaju svaku nepravdu, svaku nehumanost, svaku la, svako nasilje, svaki
zloin. Kolektivna odgovornost drutva ubija osjeaj pravednosti u pojedincu, i dovodi ovjeka do
toke nereagiranja na uinjenu nepravdu; do toke kada mu se poinje initi da je predanost interesima nacije hvalevrijedan in. Pa stoga, kada raspravljamo o nacionalizmu Rudolf Rocker tvrdi kako:
ne smijemo zaboraviti da uvijek imamo posla s organiziranom sebinou privilegiranih manjina
3

koje se kriju ispod suknje nacije, kriju se iza lakovjernih masa. Govorimo o nacionalnom interesu,
nacionalnom kapitalu, podrujima nacionalnog interesa, nacionalnoj asti i nacionalnom duhu; ali
zaboravljamo da su iza ovoga skriveni sebini interesi politiara koji oboavaju mo i interesi biznismena koji oboavaju novac, za koje je nacija prigodan paravan za skrivanje svoje osobne pohlepe i
planova za osvajanje politike moi, daleko od oiju svijeta.
Preesto vidimo uspjene pokrete za nacionalno osloboenje koji zamjenjuju stranu opresiju s
onom domaom. Nacionalistike vlade, prema Bookchinu, preuzimaju najgore osobine upravo onih
carstava kojih su se potlaeni pokuali rijeiti. Ne samo da reproduciraju dravne aparate koji su jednako tako nasilni kao i oni koji su im nametnuti kolonijalnim silama, nego i jaaju te iste mehanizme
kulturalnim, religijskim, etnikim i ksenofobnim karakteristikama, koje se esto koriste za potpaljivanje regionalnih i domaih mrnji i pod-imperijalizma.
Ovo ne iznenauje s obzirom da nacionalizam daje mo lokalnim vladajuim klasama, jer se oslanja
upravo na preuzimanje dravne moi. U konanici, nacionalizam nikada ne moe osloboditi radniku
klasu (veliku veinu odreene nacije), jer je njegova funkcija izgraditi masovnu potporu iz baze lokalnim elitama, koje se protive imperijalizmu jer on koi njihove ambicije da vladaju i eksploatiraju
vlastitu naciju i sunarodnjake.U biti, nacionalizam nije prijetnja kapitalizmu, ak niti imperijalizmu. On nadomjeta imperijalistiku dominaciju lokalnom elitom i izvanjsku opresiju i eksploataciju
lokalnom verzijom istoga.
To to lokalne elite, ba kao i imperijalistike, ponekada uvode reforme od kojih ima koristi veina, ne mijenja prirodu novih reima, iako ih potencijalno dovodi u sukob s imperijalistikim silama.
Kao to Noam Chomsky tvrdi, za imperijalizam nacionalizam sam po sebi nije prijetnja, nego nezavisni nacionalizam koji se usredotouje na potrebe populacije, a ne samo na bogate sektore i strane
investitore s kojima su povezani.
Podaniki nacionalizam koji ne mari za potrebe populacije je i vie nego dobrodoao; on je voljan
i nositi se s potrebama populacije ukoliko je i ona spremna prodati zemlju stranom gospodaru, kao to
su elite Treeg svijeta (ukljuujui i veinu zemalja istone Europe) esto spremne uiniti, jer mogu
uvelike profitirati ak u sluaju da im zemlje budu unitene. Ipak, nezavisni nacionalizam je poput
socijalne demokracije u imperijalistikim zemljama, i utoliko to moe, u najboljem sluaju, smanjiti
zla klasnog sistema i drutvenih hijerarhija, ali ih se u konanici nikad ne moe rijeiti (a u najgorem
sluaju, stvara nove klase i nove hijerarhije koje su koncentrirane oko dravne birokracije).
Anarhisti se suprotstavljaju nacionalizmu u svim njegovim oblicima, kao tetnom za interese onih
koji tvore naciju i njihove kulturalne identitete. Kako to Rocker objanjava, ljudi i skupine ljudi su
postojale daleko prije drave i razvijale su se bez potpore drave. Skupine ljudi su jedino bile sprijeene u svom prirodnom razvoju kada su se neke izvanjske sile umijeale i nasilno njihove ivote stavile
u kalupe za koje prije nisu znali. Suprotno tome, nacija podrazumijeva itav spektar razliitih ljudi i
skupina ljudi, koji su svi zajedno, manje-vie, nasilnim metodama stavljeni u okvir zajednike drave.
Ili drugim rijeima, nacija je bez drave nezamisliva.
S obzirom na izreeno, mi podravamo narodnost i kulturalne razlike, raznolikost i samoodreenje
kao prirodni izraz nae ljubavi prema slobodi i podravanju decentralizacije. Ipak, ovo ne treba pomijeati s podravanjem nacionalizma. Jasno je, da narodnost koja preuzme ideje o rasnoj, kulturalnoj ili
etnikoj superiornosti ili istoi ili pak vjeruje kako su kulturalne razlike na neki nain bioloke
odreene nee dobiti potporu anarhista.
Ono to jednako tako ne iznenauje da su anarhisti oduvijek bili najdosljedniji neprijatelji ekstremnijeg oblika nacionalizma faizma (politiko-ekonomske drave, pri emu se vladajua klasa svake
zemlje prema svojim ljudima ponaa isto kao to se ponaa prema ljudima u koloniziranim zemljama)
tovie, mi ne podravamo one aspekte odreene kulture koje odravaju drutvene hijerarhije, (npr.
mnoge tradicionalne kulture imaju seksistike i homofobne tendencije). Podravajui narodnost, ne
4

zagovaramo toleranciju prema navedenim aspektima. Ali jednako tako, negativni aspekti odreenih
kultura ne opravdavaju intervenciju drugih drava koje im ele nametnuti svoju volju u ime civilizacije. Kao to povijest pokazuje takve humanitarne intervencije samo su paravan za opravdavanje
imperijalistikih osvajanja i eksploatacije i rijetko uspjevaju, jer se kulturalna promjena treba izboriti
odozdo, samostalnim akcijama potlaenih, kako bi promjena uistinu bila uspjena.
U suprotstavljanju nacionalizmu, anarhisti su prema Malatesti ponosni internacionalisti. Stremimo okonanju svih opresija i izrabljivanja, nastojimo probuditi svijest o suprotstavljenosti interesa
izmeu dominirajuih i dominiranih, izmeu izrabljivaa i radnika, razvijati klasnu borbu unutar svake zemlje i solidarnost izmeu svih radnika neovisno o granicama, protivimo se svakoj predrasudi i
svakoj rasnoj ili nacionalnoj strasti.
Moramo istaknuti da se anarhisti, protivei se svim formama eksploatacije i opresije, protive i dominaciji (nad ljudima i teritorijem) jedne zemlje nad drugom (imperijalizmu). Ovakav stav proizlazi iz
naeg osnovnog principa, rijeima Petra Kropotkina, da e stvarni internacionalizam biti ostvaren
nezavisnou svake narodnosti, male ili velike, rasprene ili koncentrirane isto kao to se anarhija
ostvaruje neovisnou svakog pojedinca. Ako kaemo da ne priznajemo vlast ovjeka nad ovjekom,
kako onda moemo dozvoliti vladanje osvajakih nacija nad osvojenim nacijama?

Anarhistika biblioteka
Anti-Copyright

Anarchist FAQ
Zato su anarhisti protiv nacionalizma?
http://www.masa-hr.org/content/izdavacki-komitet-lokalne-grupe-rijeka
Prijevod: Zorana Jani i Eugen Babi, Izdavaki komitet Lokalne grupe Rijeka (MASA), 2012.
anarhisticka-biblioteka.net