You are on page 1of 7

Spektakl Situacionistike Internacionale Maj 68.

Dok se Debordovo Drutvo spektakla ocjenjuje kao tekst koji najuinkovitije prenosi situacionistiku kritiku postojeeg svijeta, pokret okupacija iz francuskog maja 68. smatra se vrhuncem njihove
prakse, njihov ulazak u Povijest.
Uz akademsku se historiografiju, koja je u poetku namjerno ignorirala ili minimalizirala ulogu SI
u genezi i kasnijem razvoju tadanjeg proljea osloboenja (preferirajui okrenuti reflektore na
pristojniji pokret Mars 22), postepeno razvijala oprena teorija koja je, invertirajui trend, podigla
spomenik svojim idolima.
Meutim, s lakoom opaamo kako je loa reputacija kojom se situacionisti rese pri svakom evociranju majskih dana, u biti najveim dijelom izgraena a posteriori, kao plod banalnog silogizma koji
se stalnim ponavljanjem pretvorio u steenu istinu. Ovi su uspjeni menaderi vlastitog lika pronali
oslonac, osim u svom neospornom talentu, u publici koja je pjevala hvalospjeve brandu, promovirala
ga, i u nehotiminom doprinosu medija, naviknutih na podjelu fiktivnih uloga sudionicima dogaaja
u trenutku njegove medijske rekonstrukcije. Nakon to su mladom studentu Cohn-Benditu nadjenuli
titulu lidera prosvjeda, nedostajao im je netko zreliji tko bi mogao odigrati ulogu crne due pobune. SI
je savreno odgovarala ovoj mranoj ulozi, a i ona ju je prieljkivala.
Kao to se Bela Lugosi do te mjere identificirao s ulogom koja ga je proslavila da se ak dao pokopati
u Drakulovom kostimu, tako su i situacionisti nastavili glumiti loe uitelje nakon sputanja zastora
i odlaska publike. Stoga moemo rei da su bili slini onim istim grupicama koje su u ono doba
bila esta meta njihovih izrugivanja, budui da su se i one isto tako pourile uzjahati majskog zmaja
pobune kako bi izvukli koristi iz njegove snage i ljepote, a istovremeno poveali svoju klijenatelu.
Ipak je entuzijazam koji se irio tih strastvenih dana mogao biti velika investicija za budunost. Iz
toga e se izroditi patetina konkurencija izmeu situacionista (po kojima je sve zapoelo agitacijom
etvero ili petero antistudenata, Les Enrags, u sijenju 1968. u Nanterreu, pod utjecajem same SI),
nekoliko anarhista (koji nas neumorno podsjeaju na veliki odjek svae, 8. sijenja, izmeu ministra
Missoffea i Cohn-Bendita te mjera poduzetih protiv potonjeg) i trockista (uvjerenih da se nita ne bi
bilo odvilo bez gorljivog aktivizma militanata njihove omladinske organizacije, Jeunesse Communiste
Revolutionnaire). Nakon to se budu nale u sreditu pozornosti, primadone iz maja 68. koristit e se
svim trikovima da izmame to glasniji aplauz.
No, koji je to silogizam omoguio situacionistima uspon do vjene slave? Dogaaji iz francuskog
maja 68. (divlji trajk na svim drutvenim razinama, kritika uloga i otuenja, viednevni nestanak
drave) su najvei revolucionarni pokuaj koji je do sada doivjela neka razvijena industrijska zemlja.
Situacionistika Internacionala je neraskidivo vezala svoje ime za te dogaaje. Dakle, SI je najradikalnija revolucionarna organizacija koja je ikad djelovala u jednoj zapadnoj modernoj demokraciji.
Povijest joj je svjedok.
Ovakvo rasuivanje ne ostavlja prostora sumnji. teta to se kao u svim silogizmima zbog uzastopnog traenja potvrda poinje forsirati realnost. Ovaj tip logikog slijeda postane naroito koristan kad
je njegova nepogrenost samo prividna.
Ali, ostavimo sa strane akrobatiku logike i sagledajmo injenice. Mada su ve od tada brojni povjesniara pokuavali ukrotiti francuski maj prikazujui ga kao prototip studentskih prosvjeda, ipak se
odista radilo o najveem revolucionarnom trenutku kojeg je Francuska ikad doivjela nakon Parike
komune (IS, br. 12). I zaista su pripadnici SI aktivno sudjelovali u tom trenutku, dodatno raspirujui plamen revolucije. Meutim, bilo bi suludo na temelju ovih injenica zakljuiti da je pobuna tog
dalekog maja izbila zaslugom situacionista ili pak da su oni zanosili mase.
Ako prihvatimo situacionistiku verziju injenica, to jest pripisati etvorici ili petorici Bijesnih odgovornost za nemire u Nanterreu, smatranih polazinom tokom pobune, bilo bi isto kao i tvrditi da
je revolucija u Njemakoj 1918. bila djelo mornara koji su zahtijevali bolju prehranu ili da je pobunu
u Los Angelesu 1992. izazvalo policijsko premlaivanje Rodneya Kinga. Beskrajni su primjeri koje
2

bi mogli navesti slijedei ovu iskrivljenu logiku, ali ipak se na taj nain, iz koristoljubivih razloga,
uspijeva povod povijesnog trenutka prikazati kao uzrok iz kojeg je nastao. Neosporan je doprinos situacionista pri izbijanju pobune u maju 68., ali je isto tako oito vjetako predimenzioniranje tog
prinosa i njegovo pretvaranje u oaravajui mit, koje nastavljaju njihovi sljedbenici. Kad bi se potrudili iz blieg kuta sagledati aktivnost situacionista (nakon gaenja zasljepljujuih reflektora legende)
i kad bi ih smjestili u drutveni kontekst navedenog perioda, njihova bi se uloga u dogaajima koji su
ih proslavili naglo umanjila.
U tu je svrhu vrlo instruktivno usporedno itanje rekonstrukcija samih situacionista ili njihovih
simpatizera. Radi se o sljedeim djelima: Ren Vinet Enrags et situationnistes dans les mouvement
de occupations, posljednji broj asopisa IS, Mario Lippolis1 Ben venga maggio e l gonfalon selvaggio
i povijest SI od Jean-Franoisa Martosa Histoire de lInternationale situationniste. Pitanja oko kojih se
vrte prosituacionistike interpretacije tih bijesnih dana su zapravo samo dva. Po emu se razlikovala
francuska pobuna od dogaaja koji su se istovremeno odvijali u ostatku Europe, a i SAD-u, to ju je
to uinilo radikalnijom o odnosu na druge iz tog doba? I kome pripisati ulogu inicijatora pobune, tko
ju je bolje utjelovio?
Odgovor na prvo pitanje je vrlo jednostavan: samo je u Francuskoj pokret izaao iz studentskih
okvira, znaajno se irei na ostatak drutva. Do preokreta dolazi, po Renu Vinetu, 14. maja kad su
radnici poduzea Sud-Aviation iz Nantesa okupirali tvornicu i u nju se zabarikadirali, nakon to su
direktora i ostale upravitelje zatvorili u urede, blokirajui vrata. Ovu okupaciju su mnogi smatrali od
znaajne vanosti. Slijedeeg su dana, 15., uvi vijest iz Nantesa, radnici Reanulta iz Clona (SeineMaritime) uli u trajk i odluili zaposjesti tvornicu, zatoivi upravitelje. Zatim su i tvornice Lockheed
u Beauvaisu i Unulec u Orlansu obustavile rad. U predveerje je, u trenutku izlaza gledatelja, dvjesto
ili tristo osoba ulo u Odon-Thatr i okupiralo ga.
No, to nije sve. Ujutro 16. maja, na vijest okupacije tvornice Reanult-Clon, jedan dio radnika
Nouvelles Messageries de la Presse Parisienne zapoinje divlji trajk. Taj isti dan, 16. maj, oznaava
trenutak kad radnika klasa, na ireverzibilan nain, poinje podravati razvoj pokreta. U 14 sati ve
je okupirana tvornica Renault u Flinisu. Izmeu 15 i 17 divlji se trajk iri Renault-Billancourtom.
Okupiranje tvornica poinje se iriti itavom regijom.
I upravo e u tom trenutku euforije, kad se pokret okupacija ve poeo iriti radnim mjestima, Comit dOccupation de la Sorbonne, podran situacionistima, objaviti u 15:30, 16. maja, slavni komunikej kojim potiu na imedijatnu okupaciju svih tvornica u Francuskoj i formiranje radnikih savjeta.
Ovu rekonstrukciju dogaaja napisao je Vinet u julu te iste godine, dok je sjeanje na te dane bilo
jo svjee u memoriji sudionika.
Prijeimo sada na drugu verziju tih istih injenica, iz Martosove knjige koju je 1989. objavila u Francuskoj nekomercijalna izdavaka kua, Lebovici, dugogodinji glasnici preostale SI. Kae Martos:
14. maj: u Nantesu su radnici okupirali tvornici i nju se zabarikadirali. Situacionisti se pak udruuju s
ekstremistikom elitom iz Nanterrea i formiraju Comit Les Enrags Internationale Situationniste,
koji e ve idueg dana kontrolirati Comit dOccupation de la Sorbonne; 16. maj, 15 sati: Comit
Les Enrags Internationale Situationniste, u ime okupirane Sorbone, poziva na imedijatnu okupaciju svih tvornica u Francuskoj i formiranje radnikih savjeta Istog dana u Renault-Billancourtu
baza namee trajk. Divlji se trajk zatim iri itavom zemljom, u njemu uestvuje jedanaest milijuna
radnika.
Tako se izgrauje legenda. U svojoj kronologiji Martos izostavlja 15. maj, dan kad su se okupacije
proirile na tri tvornice i jedno kazalite, kao to zaboravlja da su 16. maja, prije komunikeja Sorbone,
1

Mario Lippolis: urednik talijanskog prijevoda zbirke tekstova Situacionistike internacionale, Internazionale Situazionista 1958 69, Nautilus, Torino, 1994.

ve bile zaposjednute Nouvelles Messageries i jedna tvornica Renault. to se tie najvee francuske
tvornice, Reanult-Billancourt, Martos pokuava (to je zaista smijeno) prikazati njenu okupaciju kao
izravnu posljedicu navedenog sorbonskog poziva.
Oigledno je da su se nemiri u toj tvornici odvili, kao to tvrdi i Lippolis, izmeu 14 i 17:30 pod utjecajem vijesti iz Nantesa, Clona, Flinisa. Kratko reeno, situacionisti pozivaju na okupaciju tvornica
tek nakon to je ona ve poela i bila poznata.
Meutim, kad se onda odvio povijesni susret studenata i radnika? Ni u Parizu, ni u Nanterreu, sjeditu situacionistike aktivnosti, ve u provinciji, u Nantesu i u Lionu. Upravo u tim mjestima pokret
okupacija po prvi puta izlazi u javnost u svojoj potpunosti. Okupacija Sud-Aviation u Nantesu odvila
se nakon to su se prethodnog dana, ponedjeljak 13., studenti i radnici zajedno borili protiv policije. Slijedeeg je dana nekoliko radnika, pouenih novim iskustvom, zauzelo tvornicu i odmah dobilo
potporu studenata. Izgleda da je nakon toga Nantes bio jedini francuski grad gdje se trajkai nisu
ograniili samo na okupiranje radnog mjesta, ve su pokuali stvoriti novi oblik drutvene organizacije. U svojoj knjizi Lippolis tvrdi ak da Sud-Aviation u Nantesu nije bila prva okupirana tvornica
u Francuskoj, u utorak 14. maja, zato to ve prethodnog dana u Lionu grupe radnika i studenata,
nakon duih zajednikih nemira, zauzimaju zajedno Rhodiaceta i autonomno proglaavaju nastavak
trajka. U istom su se gradu, nastavlja Lippolis, studenti i radnici sukobili s policijom ve 9. maja,
pri napadu zgrada dviju novina. Kad situacionisti tvrde da su poduprli aktivnost nekih revolucionarnih grupa, koje smo upoznali, u Nantesu i u Lionu, samo potvruju nepoznavanje aktivnosti u tim
dijelovima zemlje.
Mada svjesni da su bili samo jedna kap u olujnom oceanu, situacionisti ipak ne odustaju od svojatanja uloge pokretaa u valu koji je, na trenutak, prijetio potapanjem starog svijeta. Kako bi uspjeli u
toj nakani prikazat e injenice koje su prethodile maju slijedei reducirajuu logiku reklamnog tipa,
uzimajui kao polazinu toku vlastiti mikrokozmos. Dakle, budui da su okupacije tvornica posljedica okupiranih fakulteta, budui da je okupiranja fakulteta proizalo iz studentskih nemira, budui da
studentski nemiri zapoinju nakon glasovitog strasbourkog skandala 1966., a budui da ne moemo
govoriti o skandalu iz Strasbourga bez doprinosa SI, proizlazi da francuski maj duguje sve upravo SI.
1966.: u Strasbourgu izbija skandal nakon objavljivanja Bijede studentskog ivota na troak lokalnog
ogranka Nacionalne udruge francuskih studenata. Osvrnuvi se na dogaaje, istiui uz put vlastitu
ulogu u njima, situacionisti izjavljuju da e sve budue pobune biti samo potvrda njihovih teza. Bilo
bi zaista apsurdno vjerovati da su se studenti koji su tada izali na ulice itavog svijeta preobratili na
revolucionarnom putu uvi Rije SI, ali taj apsurd nije nikada dotaknuo umove situacionista zato to
su bili uvjereni da su nae ideje u svim glavama, to je poznato.
No, sm Vinet tvrdi da novi revolucionarni razvoj u industrijaliziranim zemljama moemo datirati u 1953. godinu kad je podignut radniki ustanak u Istonom Berlinu, nakon ega je slijedila
maarska revolucija 1956., emu moramo pridodati i studentske nemire u Berkleyu 1964. koji su doveli u pitanje cjelokupnu organizaciju ivota u najrazvijenijoj kapitalistikoj zemlji, stvarajui pokret
koji e se proiriti itavom Europom, a nadasve Njemakom, Italijom i Francuskom. Stoga, ne moemo tvrditi da je na studente iz Berkleya utjecala SI kad su zapoeli prosvjede, nakon to je sveuilina
uprava zabranila pristup javnoj povrini na kojoj su se inae okupljale razne politike studentske
grupe. Strasburki se studenti ne bi nikad bili susreli sa SI da im dogaaji sa drugih sveuilita nisu pobudili pozornost, kao to su Les Enrags</em> sa Nanterrea zapoeli svoje akcije uznemiravanja
<em>prije susreta sa situacionistima, koji se po Vinetu odvio nakon 21. februara. Podsjetimo se takoer da naziv Les Enrags</em> nema nikakve veze sa najekstremnijom strujom Francuske revolucije iz
1789. <em>Enrags</em> je senzacionalistika tampa nazivala <em>sve studente koji su sudjelovali u
nanterreovskim prosvjedima. Vinet ak precizira da su u neredima u rue Gay-Lussac, u noi onog

slavnog 10. maja kad su sukobi s policijom trajali vie od tri sata, sudjelovali studenti, srednjokolci,
blouson-noire, radnici, stranci, djevojke te revolucionarni elementi gotovo svih ekstremnih grupa.
Treba li spomenuti nehotimian doprinos sveuilinih vlasti i policijske agresije u zaotravanju
sukoba?
Dakle, naspram ogromnog kolektivnog djela, to je oduvijek i bio svaki revolucionarni pokuaj
(prijelomni trenutak uzrokovan isprepletenou brojnih elemenata, imbenika i okolnosti), nastojati
odrediti kome pripada uloga okidaa zaista je uzaludan pokuaj, koji moe biti koristan samo politikantima u potrazi za novacima, sakupljaima medalja i fabrikantima idola.
U svojoj knjizi Martos pomnjivo navodi da kad se 1975. sveuilino istraivanje posvetilo pisanoj
rijei maja 68. uz primjereno koritenje raunala, otkrivene su i nove istine, koje grupa informiranih
specijalista jo nastoji drati u tajnosti. Des Tracts en mai 68 (Letci iz maja 68.) na taj nain uspijeva
kvalitativno definirati pisane dokumente svih aktivnih grupa iz tog perioda, krenuvi od tono odreenih kvantitavnih kriterija koji slue za mjerenje rjenika i sadraja. Uz podrku raunala navedena
napredna komparativna metoda postie neporecive rezultate: zbog vrlo visoke diversifikacije leksikih oblika, zbog obujma i bogatstva rjenika, Situacionistika Internacionala je u maju 68. koristila
najoriginalniji jezik.
U redu. Na naklon neporecivim rezultatima dobivenim uz primjereno koritenje raunala. No,
nakon dodjele knjievne nagrade Maj 68. situacionistima, trebali bi ispitati i sadraj, osim stila kojim su izrazili svoje ideje. Tko se pobrinuo prelistati brdo letaka koje je cjelokupni pokret napisao u
to doba, zasigurno je primijetio da se, osim knjievnog stila, uope ne razlikuju od letaka brojnih drugih aktivnih grupa iz istog perioda. Bilo bi dovoljno proitati letke Radniko studentskog akcionog
komiteta Censier (Comit dAction Travailleurs-Etudiants) koji je, mada jo vezan za staru proletersku
retoriku, dokazao sposobnost povezivanja i koordiniranja unutar okupirane tvornice (to jest, na istom
polju gdje je i SI igrala odluujuu partiju), nesumnjivo mnogo viu u odnosu na Komitet za odravanje okupacija (Comit pour le Maintien des Occupations). Svi su radikalni revolucionari tada javno
izjavljivali da im je ukidanje klasnog drutva krajnji cilj pokreta, svi su osuivali javnu kontrarevolucionarnu ulogu staljinista i sindikalista, svi su bili svjesni na kraju maja da se pokret nasukao na
mrtvoj toki, objavivi pri tome nekoliko moguih razvoja situacije. I svi su se zadovoljno ograniili
samo da upozore na ozbiljnost situacije.
Upravo ova posljednja injenica iznenauje svakog tko se danas uputi u te daleke dane. Maj 68.
izgleda kao traenje btka koje se, u nedostatku stvarne drutvene prekretnice, odigralo vie kao izraavanje nego kao djelovanje. Svi su eljeli komunicirati i priati. No, odbacivanje prolosti nije nikada
ulo u nekakav sadraj, dakle u sadanjost. Krasne parole tada ispisivane, kao npr. Ispod plonika,
plaa, otvoreno su ukazivale na drugaiji mogui ivot. Ali, da bi se on ostvario trebalo je voditi
revoluciju osim rijeima, i dijelima. Meutim, i prosvjednici i drava ponaali su se kao da postoji
implicitan dogovor koji objema stranama brani da preu kritinu toku. Premda je pokret imao snage
odbiti politiku igru lane revolucije, on je takoer bio toliko slab da zapone autentinu. Kao da su
osjeali da se odvija neto to bi moglo odvesti jako daleko, ali nitko se nije usudio zakoraiti na taj put.
Svi su teoretizirali o toki bez povratka, ali svih je ona i terorizirala. Naspram snage prosvjednika
drava je pokazala svoju slabost. No, to je uinio pokret koji je dva tjedna vladao situacijom?
Naalost, pokret okupacija iz 68. poinio je istu greku Komune iz 1871. Tko je neoekivano drao
Pariz na dlanu, kao to se gorko sjeao Lissagaray, izgubio je u nekoliko sati sve blagodati za koje se
izborio ujutro. Isto se desilo i ustanicima iz 68., zadovoljni steenom slobodom i uvjereni da je radikalna promjena drutva mogua bez unitenja drave. Nevjerojatno, upravo jedan od najveih limita
pokreta okupacija, indiferentnost prema institucijama, u oima situacionista, zauzetih meusobnim
odavanjem priznanja za istanani povijesni senzibilitet, postaje njegova najbitnija odlika. Vinet je
dodao nijansu zadovoljan injenicom da se po prvi puta u Francuskoj ignorirala drava: upravo je to
5

bila prva kritika jakobinizma na djelu, koji je dugo vremena bio nona mora revolucionarnih pokreta,
ukljuujui i Komunu.
Mario Lippolis u opisu velikog protesta 24. maja, ostajui vjeran svojim naelima, nakon to je
grupice koje su htjele okupirati nezatiene zgrade ministarstava nazvao lenjinistikim utvarama,
ushieno nas podsjea da se parlament suvereno ignoriralo.
Zaista nevjerojatno. Tih je dana itav Pariz bio u rukama pokreta. Drava je bila odsutna. Vladajua
se klasa pripremala na bijeg. Graanstvo je od straha zanijemjelo. ak se u redovima oruanih snaga
nazirala neodlunost. Meutim, umjesto da iskoristi taj povoljan trenutak za stvaranje nepovratne
situacije, pokret je stao i vlast je iskoristila vrijeme za reorganizaciju te krenula u protunapad (nije
se izvrio napad na skladita oruja i nisu dinamitirane institucije niti su srueni zatvori ni zapaljeni
sudovi). 24. maja je samo Burza gorila (ali povrno, precizira Vinet). ini se da je prevladavajua
ideja bila: ako ne eli osvojiti vlast, zanemari je. O unitenju se, naravno, nije ni govorilo.
Besmrtne de Sadeove rijei, kojima je Comit Les Enrags Internationale Situationniste otvorio
komunikej 14. maja pozivajui na obazrivost, bile su samo intelektualni citat. Unitite dakle definitivno sve to bi moglo jednog dana unititi vae djelo, rekao je nekadanji zatvorenik Bastilje.
SI je dokazala da se prisvajanje egzistencije ne smije svesti samo na proizvodnju ve mora obuhvatiti
sve aspekte ivota. Mada svjesna limita savjetske ljevice ipak je ponovila istu greku: svela je slobodu
na puko pitanje upravljanja. Dok su savjetski ljeviari razmiljali o samoorganizaciji u proizvodnji,
situacionisti su mislili kako samo-organizirati svakidanji ivot. Ali, drutvena promjena nee nikada
postati radikalna ako budemo samo davali nove odgovore na stara pitanja.
Razoaravi oekivanja svih savjetskih ideologa, ukljuujui i situacioniste, veina francuskih radnika koji su u maju 1968. krenuli u trajk (jedanaest milijuna) nisu uope okupirali tvornice, oni su ih
dezertirali. Na apele revolucionara, krajem maja, za pokretanje industrije u korist pokreta, nisu se, s
pravom, odazvali. Nisu bili revolucionari ti koji su morali raditi u tvornicama, oni su sjedili u starim
palaama ispunjenim ozrajem i provodili vrijeme vijeajui. No, za razliku od intelektualaca koji bi
da obuavaju revoluciju i koji misle da se odbijanje rada sastoji od tueg rada, francuski su radnici
vrlo dobro znali da ne bi imali nikakve koristi od dobrovoljne okupacije sramotnog kutka koji im je
kapitalizam dodijelio. Ako je tono da onom tko je dolje nije potreban onaj tko se nalazi gore, zato to
se moe samoorganizirati, onda je istina i da u svijetu koji su stvorili oni gore, svi oni koji su dolje
nemaju nita vlastito to bi organizirali.
Radikalni drutveni pokret ne moe izostaviti svoj destruktivni dio. Izmjena drutvenog poretka
ne podrazumijeva samo uklanjanje dominante manjine, nego i unitenje itavog svijeta koji je ona
stvorila. Podrazumijeva, dakle, destrukciju. Ne zbog odanosti romantinoj ideji ili zbog ekshumacije
devetnaestog stoljea niti se radi o rjeenju za sve probleme, ona je samo nuan uvjet za konkretno pokretanje samoodreenja vlastite egzistencije. Naalost, tih dana (koliko znamo) nijedan revolucionar
nije uspio podijeliti prosvjednicima drevno orue sabotae te demolirati spektakl.

Anarhistika biblioteka
Anti-Copyright

Spektakl Situacionistike Internacionale Maj 68.


Naslov originala: Lo spettacolo e le sue macerie, Machete, br. 2, 4/2008, Italia
S talijanskog prevela: Erika Preden
anarhisticka-biblioteka.net