Safet Hadrović Vrbički - Bolest Trava Zavičajnih

Safet Hadrovi Vrbiki
BOLEST TRAVA ZAVIAJNIH
Biblioteka Savremena poezija

Montenegro, 2015

Odabrane pjesme
Izdava:
Centar za kulturu- Bihor, Petnjica
Urednik:
Mirsad Rastoder
Izbor pjesama i pogovor:
Prof.dr Zorica Radulovi
Recenzent:
Bala Brkovi
Tehniki urednik:
Haris Adrovi
Dizajn i prelom:
Petar Vujovi
Koordinator:
Dino Rai
tampa:
DPC, Podgorica
Tira:
500
Objavljivanje knjige podrao je Fond za zatitu i

ostvarivanje manjinskih prava u Crnoj Gori
BOLEST
TRAVA
ZAVIAJNIH
Odabrane pjesme
NE RECI NIKOM
9
OTVORI DUU
Otvori duu, riznicu, oslobodi rijei
Vrijeme je teku utnju da izlijei
Prazninom se golom samo ala hrani
Ako sam ne moe, ko e da te brani?
Vidi li kako se jutro podrugljivo ceri
Dan je uveliko, putaj svoje zvjeri
Neka krenu poljem, brijegom, drumom
Meu rod svoj zvjeri: vodom, umom
Da same naue ivjeti na izvoru
Preputene kletvi, psovki i lovoru
Vratie se k tebi, podivljale, strane
Snagom tvojom; s nova ojaane
Ti saekaj dan dva, da se sve utia
Negdje iz prikrajka, ko lovac na nian.
11
Bolest trava zaviajnih
V E Z I LJ E
1.
Vezak vezle tri moje sestre, tri vezilje
Zlatnim koncem izvezle na platnu smilje
Prva izvezla tananim koncem umu
iroki drum, mene i brata na drumu
Visoko na nebu izvezla ar-pticu
Breuljke, livade, rijeke; dragu Vrbicu
Iza breuljka sunce kako pitomo sija
Penicu koju smo orali brat Latif i ja
Kad smo se igrali ralom, kad nam je bila
Zemlja bliska - kao majka to nas je dojila
Kad smo nas dvojica svitali u zaranke
Orui katunita, klea i proplanke
12
2.
Druga izvezla penicu, zrelu, zlatnorunu
Nad poljem goluba, sa klasom u kljunu
etelice mlade kako ito anju
Pod zlatastim julskim suncem u svitanju
Grlicu nad poljem to gue dok leti
Mene i brata kako skupljamo zlatne rukoveti
Pa ih veemo u breme, slaemo u stogu
I taj krasni rod; seljaki pripisujemo Bogu
A etelice pjevaju o cvijetu koji cvjeta
Za jedno od njih; tamo na kraj svijeta
13
3.
RAZLOG ZA MOJU PJESMU
Trea izvezla klasje kako u snu kleca

Obavijeno zlatnom koprenom mjeseca
Klasje to e sjutra gumnom rasturiti
Na nemirni putalj na svojoj kopiti
Brat e biem tjerat konja; a ja mu
Uz pjesmu pomoi da rastavi slamu
Potom emo skupa do zvjezdanog neba
Rastavljati plevu od nasunog hljeba
Ljubiemo zatim; zrno, konja ko pagani
Slaviti: nebo, kiu, sunce mi seljani!
Mnogi se ude
Zato te u pjesmama svojim
Pominjem esto
Zaviaju!
Niti mora ima
Niti maslina
Niti galebova
Niti rijeke velike ima
Koja bi;
Svijetom pronijela priu o tebi
Rijetko kad procvjeta
I kratko
Kratko sve to traje
Putevi su ti uski
I blatnjavi
Ograde naherene
udno za putnika sluajnog
Istorija te nipoem vrijednom
Upamtila nije
U svemu tome Ja
Nalazim razlog za svoju pjesmu.
14
15
PORTRET MAJKE
UPORNOST
Njen pogled
Niz polje odlutao
Konji ga na repovima rastrgli
Prolazi dan, naizgled neosjetno

Kao to prolaze mnoge
Sasvim obine stvari
Na njenom elu pauk

Mreu bora satkao
Za sobom vue moje noge

Moj kaket
I mene
Sluh joj
Probadaju zvonjavom
Zvona veernja
Tuga joj
O ramenu okaila
Mrtvo lie jesenje
Na zidu njen lik
Ona meu zidovima amuje.
Ja koraam !
Moda presporo za svoje godine
Ali uporno naprijed
Bez osvrtanja
uje se bat mojih koraka
Ulicom odzvanjaju
Sunce prema zenitu
Ja prema svom cilju
Uporedo
Nikakvog iekivanja
Ja za to vremena nemam !
16
17
NE RECI NIKOM
PRED SEMAFOROM
Tebi, koja si poznavala moj ivot !
Ne reci nikom
O mojoj tuzi nita
Kai: Srean je
Presrean !
Ne reci o mojim noima
Dugim predugim, to ih bolujem
Ti zna: bol je moja i niija
Ne reci da oajavam
Kad nekog oekujem pa ga nema
ta se to tie svijeta ?
Nikom ni rijei Pjesmo !
Kai: ivjeli smo. I jesmo !
Sve drugo ostavi meni !
18
Mora saekati zelenu svjetlost

Mora saekati slobodan prolaz
Da bi na drugu stranu mogao da pree
Pritom:
Osvre se oko sebe
Zavlai ruke u depove
Mahinalno
Vadi, pripaljuje cigaretu
Nestrpljiv si
Nekuda uri
Negdje kasni
Bi da opsuje
Da iskali na nekog
Svoj bijes
eka !
Nikako da se ukae
Zelena svjetlost
Slobodan prolaz
Ona druga strana
Nikako da se premosti rastojanje
19
UZ BLAGOSLOV BOLA
JATO
Labudovi naas
U snu mi na rame
Sletjee da bi ostali
Uvijek uza me
Ptice moje, drage ptice, njene ptice

Koliko samo plavetnila treba
Za jedan va let
Koliko njenosti za pjesmu zaviajnu.
U oima mi se
Ukaza bijela
Prekrasna slika
Ohridskih anela
Uz pjesmu sveci
Upalie svijee
ta ? Zar i mene
Vode na raspee !?
20
21
DJETINJSTVO
Pamtim
Livada cvjetna pjevala je
Horom cvraka
1.
Gdje smo ovo sada, ta se to deava ?
I nas srce moje zavija meava
Nestani leptiri
Svojim arenim krilima
Ispisivali su ljubav
Sada smo sami. Ni sluajnog druga

Dok odasvud stee zaviajna tuga
Proljee
Proljee moje zaviajno
Hoemo li se ikada ponoviti ?!
22
Iznenada se krikom javi nona ptica

Gdje smo ovo sada; gdje nam je Vrbica ?
Zaviaj ko pjeva, mora bolovati
Sve tajne bolesti: trava i paprati
23
2.
Gdje ostae dani, kud nas vode ljeta
Ko nam to otima radosti svijeta ?
3.
Zaviaj nije asvaltna ulica
Ova hotelska soba nije Vrbica
Gdje je ona njenost, djetinjstvo nae

Gdje nam one noi bezbrine ostae ?
Tu nieg nema sem bjeline zida

Zar ova samoa rane da nam vida ?
Ko se to usudi da nam krade milo

Ko nam moe rei ta se dogodilo ?
Gdje su breuljci i polja zelena

ta moe cvjetati iz ovog kamena ?
Zaviaj ko pjeva, mora bolovati

Sve bolesti tajnih trava i paprati !
Zaviaj ko pjeva; mora bolovati

Sve tajne bolesti trava i paprati !
24
25
4.
Kai mi moje dobro srce, kai
Gdje su ovdje polja zlatne rai ?
5.
Otvorim prozor. Grad mirno spava
Kriom ga oblai u bijelo meava
Gdje su Katunita, zelene Duice

Gdje da ujemo glas zaviajne ptice ?
Ulina svjetiljka treperi poput svijee

Kaem; to se prosipa nebesko cvijee
Gdje su ta dobra djeca s kojom smo igrali

Zaviajne trenje nou dok smo krali ?
Negdje daleko u Crnoj Gori Vrbica sanja

Ne! To se rascvjetavaju ruke njenog granja
Zaviaj ko pjeva; mora bolovati

Sve bolesti zaviajnih trava i paprati !
Zaviaj ko pjeva; mora, mora bolovati

Sve bolesti zaviajnih trava i paprati !
26
27
TREBA IMATI NEKOG

1.
Treba imati nekog, ko e da sniva
Zajedno s vama: ljubav, maj, proljee
Treba imati nekog, ko zna da skriva
Sve vae tajne; sva pisma, sve nesree
Treba imati nekog, ko razumije
Ne samo osmijeh, ve i duge utnje tugu
Treba imati nekog, ko e da vas skrije
Duboko u srcu, kao najljepe boje dugu
Treba imati nekog, ko zna da shvati
Kako su noi teke, pune sjete
Kada ovjeka ostavi: nada, enja, bog
Treba imati nekog, ko e da vas svrati
U svoje naruje, tople ruke da splete
U vau kosu. Treba, treba imati nekog.
28
2.
Treba imati nekog, da dua ne klone
Da te u noima dugim ne obuzmu slutnje
Treba imati nekog, dok zvona ne zazvone
Dok srce ne zaluta u oajne utnje
Vrijeme je imati nekog, ko e da zanoi
U vaem srcu, njeno, kao draga ptica
Nekog, ko e ostati sa vama, kad sve e
proi
Kad e vam oi obuzeti bijela nesanica
Vrijeme je imati nekog, ko zna kako die
Vae srce, kad ga obuzmu magle jesenje
Nekog ko e umjeti srce da vam lijei
Treba imati nekog, kad padaju kie
Duge kao slutnje, kad vjetar kestenje
Prosipa po asvaltu. A niotkud rijei.
29
3.
A niotkud rijei; tople, blege,
Zjapi samoa iz svakog zida
Kako je divno u oima drage
Pronai lijek, to bolesti vida
Imati nekog ko e da vas prati
Rukom da mae ispred vaeg doma
Uz kinu jesen, nou, da vas svrati
Da vas zagreje, spasi vas od groma
Treba imati nekog, ija zora
S vaom se zorom raa, plava
Njeno, kao mjesec, nebeski rog
Treba imati nekog, ko e da vas svrati
U svoje naruje. Tople ruke da splete
U vau kosu. Treba, traba imati nekog.
ISKOPAVANJE VATRE
30
31
HOR DALEKIH ANELA

Aneo predvodnik
Ti si onaj odabrani
Pred kojim se sreni dani
Niu u niz. Biser ine
Ti to vjene pomrine
Osvjetljava biem svim
Ja Aneo nad tobom bdim!
Hor
Ti si onaj to e moi
to e smeti
Usred jedne tamne noi
Da uzleti
Da sagleda kad zatreba
Da se vine
U beskraje plavog neba
U visine !
33
HOR ANELA
KORIJENI VATRE
Aneo predvodnik
Pozdravie tebe glasom
Hor anela dinog neba
Kao mora to talasom
Ljube krila od galeba
Pod zvijezdama neba puna
to ga zrakom kiti luna.
Prvi sam put pred tvojim oima

U punom svom sjaju; za tebe svetom trenu
Onaj sam to duu tvoju mudrou proima
Promisli. Odaberi; mene ili enu
Jedno ti nasladu ini. Drugo zagorava
kruh
Dosee li do mene: tvoj sam pononi Duh
!
Hor
Mi smo tvoje uzdanice
Mona krila
Boskrajnog ti neba lice
Ritam bila
Otkrivamo puni sjaja
Tvojih snova
U ast novih narataja
Vita nuova !
34
35
Pononi duh
Scala lapidis
eli li ivota osjetiti ritam

Sagledati tajne; za to pitam
U Bit pronii svega to traje
ari, ljubavi, strasti, uzdisaje
Prepun ljubavi, tog dara nebesa

Ka svemu to jeste, traje i biva
Sa tisovim tapom: on bi o, udesa !
Sve da blagoslovi. Pomazi. Celiva
Dobrotom to mu se na licu ari
Na putu ga prvi sretoe ergari.
elju i gnjev; klicu prodiruu

Meu svijet iskorai ! A kuu
Tu peinu tjeskobe slijepe
Daruj drugima da se okrijepe
Tako me uio Horacija duh
Kako da spoznam: ljubav, vino, kruh !
Pun Vjere u svijet iskorai
Uini to gordo. Budno. Rado !
Mada tatina sve je; ali ipak jai
I vei budi u odnosu na stado !
36
37
ergari
ivot prihvatamo
Takav kakav jest
Radost osjeamo
Bijeda nam je est
Gost na kunom pragu
U dui nesrea
Po ciganskom tragu
Pjesma nas podsjea
Na ljubav i atre
Drumove i vatre
to preko ciganske glave
Preturismo mi
Tragove nam trave
Prekrie i sni
Majke nam gatare
Radost nam gitare
Cigani smo mi !
ene svoje ljubimo
Glavu gubimo
Noevi sijevaju
Suze prolijevaju
Sestre nae ciganske !
Ima li kogod
Da zamjeri togod
Naim zorama ?
Tua nas muka
Boli i kuka
Nad gorama.
Ciganin svojom rukom
I tekom svojom mukom
ari nakovanj i meh
Za sva vremena
Nosi teret bremena
Plaa svoj ceh
U bati za njega
Ne cvjeta: niti lala
Nit eboj. Nit krin
Na elu mu vjena biljega
Nije to pria, nit ala
On je ciganin !
Za danas ivimo
ivotu se divimo
Za sjutra ne mari
Ciganski kotao stari
Ni pjesme nae ciganske
38
39
Ogledalo
Mekar ciganin
Za njima, za tom arenom masom

Vijao je pjesmom najstariji im sin
Svojim dubokim, promuklim glasom
Bezubi starac. Mekar. Ciganin !
Igraj medo. Igraj bolje

Bie gospon dobre volje
Dae tebi, meni na dar
Pored svega jedan dinar.
Ajde kume ! Ajde plati !
Pa emo te zabavljati
Medo igra; Cigo pjeva
Jer on drugog posla nema
Nema kue. Nema ene
Samo drum i uspomene
Uza sebe medu starog
Sastavi ih dobri Bog !
Ajde kume pare vani
Cigu, meda ti nahrani !
40
41
Averna
OTKROVENJE
Zaista; da li novac ima

Boansku snagu sunca
Ili ovaj mekar samo
Radi igre bunca ?
Naprijed tad pjesnik

Zlovoljno krenu
Poziv ga tre
Na stranu okrenu
Pred njim se ukaza
Jo runija nakaza
Sjenka bia jednog
ivotom ukletog
to iz udnje bi
I ljubavi roeno
Loom karmom voemo
Nebeske mudrosti
Ne sagleda znak
Ve duu i kosti
Izlae ko prosjak.
Lako da bi pribavio sebi

Zabavu, igru, vaarite
Kako drugo neto ne bi
Radio, ve novac da ite ?
42
43
Prosjak
Mida
Udijeli togod bijedniku meni

Izgovara sjenka bia tog
Ne daj da ti zadrhti ruka
Ti jo i ne zna ta je muka
Ne dopusti da ti se srce okameni
Ti, koji eli saznati ta je Bog ?!
Od mene trai kakav dar; tako neto

S nadom da molba e tvoja biti usliena
I ini to posve virtuozno, vjeto
Ne znajui da molba ti je svake nade liena
Jer onom koji svojeg srca izgubi radost
Glupo je i nezahvalno ponuditi i golu kost
Stoga; ne trai od mene nikakva saaljenja
Onaj koji ga tai; nije dostojan ni prezrenja
Ako te po bilo emu priroda osudi
Zato to ne bi uinili i ljudi ?!
44
45
Silazak meu narod
Narod
Oko pjesnika se tiskala itava rulja

U urbi. U vrevi. Trenom zanijeti
I kako otkriti; ko je ovjek. Ko hulja
Koga blagosloviti. Koga prokleti ?
Mi smo narod. Gola, slijepa masa

Koju jedino moe da ustalasa
Onaj koji prosipa esto i lai teke
U rat za njim hrlimo, a vraamo se pjeke !
Neka o tome zasad brine brigu

Onaj kojeg prizivaju. Sam Gospod
Drugu u ja da prouavam knjigu
Silazim sve nie. Meu masu. Narod !
Ko zna da nas vodi, taj nam treba

Ma kakva mudrost. Pria pusta
Radosti hoemo; prije toga hljeba
Sva srea: pun stomak. Sita usta !
46
47
Glas iz naroda
Guslar
Tek kada bude tekom mukom

Okajao sve nae zemne muke
I delat kada sigurnom rukom
Oduzme svu mo ti; uma, ruke
I kada prestanu ti dani ivota huda
Tada postaje Pjesnik ! Do tada si luda !
Tada postaje moja duhovna hrana

Ja, bez oiju! Ti, bez zemna tijela
I nee biti noi niti e biti dana
Da glas moj ne slavi velika ti djela
48
Kad drhtavi prsti, i strune titrave

Glas od sebe puste, aloban i sjetan
Upitae sebe, stidno, usijane glave
Ko je taj to bi toliko nesretan ?!
49
Prva ljubav
Lolita
Meu tom rijekom smijeha i plaa

Izdvoji se pogled kao opomena
I sam bi vrag znao da l e da ojaa
Il da ga ponizi ta zanosna ena ?!
Sva tvoja mudrost blijedi, nestaje

Kada ari moga lica vidi, koje Bog
Posla ti na dar. Da ivot ti istraje
Pored mene zanosne nalik rajskom
vodoskoku
Sva blagost due u osmijeha mi oku
U drugom: samog neastivog rog !
Ona sam zbog koje srce ti nou plamti
Koja te budna eka. Koja ti postelju
sprema
Samo se mene sjeti i dobro upamti
Vraga sam prevarila. Meni ravnoga nema !
50
51
Lectus genialis
Zastani malo. Uspori hod
Otvori oi: pogledaj polje
Isprui ruke, uberi plod
Sazrele dunje. Sa toliko volje
Kikota svog. Kretom srne
Ruku ve prua. ika te ena
Ostavi vragu slutnje crne
Aorta neka pulsira. Vena
Neka se pojaa. Neka zadrhti
I samo ludo srce plamom
Goruim. Ionako smo u smrti
Ma ta inili, pod tamom
Paemo kobnom. Svaki na trag
Zbrisae moni Kronos. Vjetar
Odnijee. Sprati kie. Sam vrag
U orbitu tame. U sam etar
Odnijee nae zemne sjeni
Ostae kratak, prividan let
I bol, i radost, sve je u eni
udi je imaj. Ne budi klet !
52
***
Prvi mu put tad uzavre krv
Iskuenja, sumnje, obuze ga crv !
53
Crv
Tako sam siuan, jadan, a opet
Onaj sam; koji sve to ovjek tvori
Razara. Rui. Unitava svijet
Iskru ivota Bog u meni stvori !
I neka vas ne zaudi
Ni mo. Niti slava
Svojim svetim mlijekom
Sveta me hrani krava !
***
I umjesto kao dotad
Duha to ga prati zrak
Vidik mu pred oima
Na tren zamagli mrak !
54
55
Mrak
Zalud ti sva dobra volja, jasan znak
Ja boravim u bia tvoga svaki kut
Pa nek te i dotakne monog duha zrak
Nee znati izvesti sebe na pravi put.
Koliko god rtvovao sebe
Umjesto nagrade, poraz ti je est
Ovu istinu i sam zna te nema potrebe
Bilo ta rei, do: Homo homini lupus est !
***
Zar se ne moe prei preko praga
Ovoga hrama, tek tako olako. Bez traga
ovjek makar jednom da se poistovjeti sa
zrakom
to Duh mu nosi. Da vatru koju slijedi
Raspiri to ee. Plamenom to jae
Prostor da osvijetli od kraja ka srijedi
K vrelu idela samih, gdje misao se zae
elja za saznanjem otkrovenjem bila
Za konani prelaz preko ljudskog nitavila
?!
56
57
Na trgu. Zamiljen. Sam.

Proljee. Ljeto. Jesen. Opet zima
Skoro da sve se u isti vrti krug
Za godinu stariji. I manje me ima
I sve manje znam; ko je prijatelj. Ko drug !
Nebom usamljen leti dral
Kuda li ga to nose krila ?
I kakav udi da ga sreta al
Smisao mi kai misli ila ?!
***
Na putu kojim krenuh
Trnje je i dra
Umjesto pjesme
Djetinji eka me pla.
58
59
Novoroenom djetetu
Jedino ti si vrijedno postojanja
Ako igdje; ono u tebi Duh prebiva
Mudar se ovjek do zemlje tebi klanja
Ne znaju nikad ta se sve skriva
Ispod tvog lica. Kakav ui ker
pijun ili delat, il sam Homo faber !
***
Nad ivotom mojim
Oglasi se rog
Sudbine pjesnika
to dariva mi Bog !
60
61
Blagoslov novoroenom
Odagnaj duhove zle
od Due ove
Blagoslovi pred njim tle
zasadi cvjetove
Kuda god nogom da kroi
radosti da ima
I bistre neka su mu oi
kojim vjekovima
Ukazivat put e za one
to tek e doi
Ni asa nek ne klone
Moni Duh poeta
Mudrou nek osvijetli noi
rastjera tamu svijeta !
***
Pjesnik sam
Prvi put da tako kaem
Umjesto onog to mi ivot nudi
Obilje lanaca i okova
Sa svoje strane ja ti darujem
Beskraj blagoslova !
62
63
Molitva
Nita ne traim vie, do hljeba i vina
Otmeno da uem na prava vrata
Sa dunom au da me primi domovina
Kao roenog sina. Kao voljenog brata !
Stoga; Zeuse Vjeni, Mudra Atena
Mo mi darujte, da Va upoznam lik
Spoznah da jedno je pjesma i ena
Blagoslovite me da budem Pjesnik !
Pomozite mi da zaradim kruh
Da ostanem Pjesnik. Da sauvam Duh !
Kako me ne bi izbacio preko vrata
Neki suludi birokrata !
***
Bojaznim korakom ka Istini kroi
Kad prvu rimu u sebi sroi
Sok Mudrosti svete poe da toi
Beskrajnu plavet, prvi put ugledae oi !
64
65
Birokrata
DUHOVI TAME
Ma ta ti tu meni: zna li ko sam ja ?

Ima da radi onako kako ti se kae
Pa makar zvijezda da ti na elu sija
Dunost mi i priroda posla nalae
Da ti skrenem panju. Da te upozorim
Tvoje je da uti: moje da govorim !
Pjesnik kae. krabalo. Mar preko vrata
Ja ti krojim sudbinu. Ja birokrata !
Duh obmane
Vodiu tvoju namjeru svaku
Cvjetat u tebi svakoga dana
Pretvarat misao ti; zlu, opaku
U sitnu korist. Ja sam obmana !
66
Duh pohlepe
Nauiu te kako da slijedi
Sm lice moje. Zanosna sam. Lijepa
Porede mene; nita drugo da ne vidi
I svega ti malo. Zavodna sam Pohlepa !
67
DUHOVI SVJETLOSTI
Duh zavisti
ikam te !
Za mnom krenuo si
Misao tvoja vrla
Mene pratei;
I kad dobrotu vidi; rei e
Sve vrag neka nosi !
Zbog tame due tvoje
Imena svoga neu ti rei !
Duh lai
Pod tvoju u se uvui kou
U krv. ivjee uz moju dra
K ljubavi esto. ee k nou
Vodiu te. Ime mi je la !
Duh nade
Od prvog tvog koraka
Do zadnjeg pada
Moja te prati zraka
Ja sam tvoja Nada !
Tijelo ti uvam. Duu branim
Dan ti darujem. No; tvoja tenja
Od Duha mranog, ja te branim
Uz mene uvijek sestra mi, enja !
Duh enje
Bez mene ni sjen ti
Ne moe. Ni Duh. Ni tijelo
Sve dok te plat spokoja
Ne ogrne zacijelo
Nikad me nee dozvati
Mada te uporno svjetlost moja
Kroz ivot trnovit prati
Nedostina sam enja tvoja !
68
69
Duh ljubavi
LEKTUS GENIALIS
Vremena u kojima jesi

Od mene bjee
Poari, poplave, zemljotresi
Prate te, da se uvrijee
Ovako piu se pjesme

Ovako sklapaju rime
Rairiv ruke to jae
to vre zagrli me
U svaku poru tvoje krvi

Tijela ti koje k tami hrli
Geja mona bi da te smrvi
Hladnim stiskom da te prigrli
Tijelo uz tijelo daj

Usne uz usne sklopi
Ma kakav zanos. Raj
Ljubav je koja nas topi !
Mada me do kraja
Nikada spoznati nee
Ja sam ta koja spaja
Sve oko ega oblijee
Jedino u naruju mom

Gnijezde se ptice raja
Osviu uene zore
U beskrajnom me nizu ima

Od kapi rose do u oka zjeni
Oni koji daruju sebe ulima
Najlake me otkrivaju u eni !
70
U blaenom drhtaju mom

Odsjaj boanstva to spaja
Duh na. Nebo i more !
71
ARES
DUH MONE GEJE
Strano se moje ime

Krvavim pie slovima
Pratnja mi; glad i zime
Gomile mesa ljudskog crvima
Darujem obilno da se hrane
Bijes moj duboke ostavlja rane !
Silni ovjee ! Jadni, ubogi crve

De, iznai put kojim valja poi
Tvoju e prividnu mo da smrve
Moje beskrajno mrane, duge noi !
Obilne smrti ja darujem kiu

Mene sluajui, kao vuci kidiu
Oko za oko ! Kamom brat na brata
Ja Zlokobni Ares. Svemoni Bog rata !
Svijetom si oholo gazio. Drsko

Uzdajui se u tijela svoga snagu
Sve sveto, tebi bijae mrsko
Gizdavo koraae k samom vragu
Prezirao si hljeb koji jede. Svetu
Vodu koju pije. Koja te ivog dri
Neka se snaga moja nad tobom osveti
Vatra moja, neka te prome; do sri
Neka se lice tvoje pred Duhom svetim
Ponizi: Groznom te stravom elim satrti
Raam te i hranim. Zalud ne prijetim
Neka ti ivot bude straniji od smrti !
72
73
ZAPIS O OCU
75
U PONO NA POLJU
Na nebu mjesec, rumen, kao dojka
Ratar snop obgrlio, ko da je djevojka
Kao da je podne, srean, nou radi
Priprema gumno, sjutra da nasadi
Zvijezde kao sestre, njene, meke,
Padaju na klasje. Na talase rijeke
Tiho kao da se to njih samo tie
Zrikavci; jo budni, jedva ujno zrie
Rasipaju se snopovi jedri, uz umor pada
Klasje zrelo, po gumnu, ko poslije grada
Ne boj se eno kae. Bie hljeba
Oiju mi tvojih; ruku, ela. Neba !
77
OEVE JESENI
UGLJEVLJE
On esto prije zore gazi niz njive

Kao kroz vrijeme, to mu elom dubi
U njemu za trenutak slike oive
Prolost, a potom; sve se sve se gubi
Pjesnikova (za)ostavtina
Dua mu se uvije kiom, kao guja

Kao cer, to na proplanku dubi
Otac; na sve spreman. Kao oluja
S jeseni se u neto daleko izgubi
U neki svijet, on polako ide
Koraa tako, pa stane. Kao da neto vreba
Nigdje nita. Sve prazno. A njega vide
Kako se pokisao vraa sa svoga pogreba !
1.
Volja li je monog Boga
to j naizgled bez razloga
Nekom data grdna srea
Drugom samo prazna vrea ?
Il u tome znak te sile
Tajne stoji; da bi bile
Pristupane svima nama
Svjetlost i pad. Jami Jama ?
Pitanja se tako mnoe
Da ovjeku duu gloe
Ko to onaj pod drevnom Trojom
Glavom ljubav plati
Svojom e rijeju krvlju svojom
Tuu muku kazivati !
78
79
2.
3.
O tom to Usud podari ovjeku

Malo dana mravih i kletih
Dade li mu da ivot osmisli
I naui sebe; da ivjeti
Duhu svome blaga izvoritu

Dostojanstven neka se povrati
Zarad mira due napaene
I blaenstva koje Mir donosi !
Nije isto onom ko u vijeku

Sagledava tek trenutak jedan
I onome koji svoje misli
Koji svoju vatru uspavanu
Na ovome vraijem popritu

Gdje dra cvjeta, iblje i paprati
Rua kratko. Prebrzo uvene
A surove meave, nnosi
vrsto vee, za varku, obmanu

Jesti, piti: preivjeti dan !
ovjek ne bi trebalo da bude
Svakog trena Put nam prekrivaju

Pred oima zraka sve je manje
Vrebaju nas nesree i tame
Samo prosta u lancu karika

Nek se jednom otrese svog Jude
Prisjeti se izgubljenog lika !
Danju varkom, a nou ikaju

Zli nas dusi iz svoje pomame
Kao korov obrasta neznanje !
80
81
4.
5.
La se manja u veu pretvara

Kao pramen magle u oblake
to planini natkriljuju elo
Prozirni nam zrak pravi razara
Spreman budi terete da nosi

Radi sree koja e tek doi
Nedaama, buri da prkosi
Dan da vidi, Svjetlost usred noi !
Utiru nam pravog puta zrake

Blaen nek je ko dostigne vrelo
Ko s izvora Duh napaja, hrani
Mir nebesa Vjenih ko sagleda !
Veliinu Duha, pad do srama

Sve pod dejstvom vrlog il zlog plama
Nad ponorom nagni se Beskraja
Due svoje to te sa svim spaja
Ko je kadar Duu da odbrani

Ko nakotu vrajem sebe ne da
Neka Pjesma Istini nas vodi !
Koja plamti vatrom pritajenom

Budan budi! Ne vjeno pod snom
U pustinji, najjaa je jara
Stih u sebi Mudrost neka krije

Duhom Duu da nam oslobodi
Sveto zrno saznanja otkrije !
U poljima: lav, hijena, ris

Misao stvara, san samo opara
Somnus est imago mortis !
82
83
6.
7.
Izvan vatre koju Dua stvara

Proziran je spokoj lanog plama
Na tren bljesne na tren se razara
Pod naletom vrle sudbe; kojoj tama
Vatrom zaet, vjenom udnjom noen

Nesigurnim koraae krakom
Sa pogledom uprtim u vrijeme
Koje krije sve Istine Svete
Gradonosnim oblacima svojim zrake

Tog blaenog ljetnjeg sunca sniva
ednom rosom mjere nam korake
Gorkom slanom, s jeseni nas skriva
Sve do trena kad bude pokoen

Zadnjim svojim udisaja zrakom
Ovozemna ula kad zanijeme
Duh slobodan, iz ljuture klete
Trepti zvijezda iskriavim sjajem

Vuk zavija, spaja nas sa krajem
Gdje nas zlobne haribde i scile
Boanstvenim bljeskom kad se vine

Kad se tajna otkljuaju vrata
Pravim licem s Istinom u lice
Gromoglasnim iekuju zovom; mame

Zimomorni Duh na da prisile
Na svirepost krajnju, do pomame !
Laima su uskraeni puti

Snagom vatre; blagim pojem ptice
Mjerie se svi tvoji minuti !
84
85
8.
9.
Sa svih strana mamie te ivot

Nudei ti i ar i opsjenu
Boravie me kletim i hudim
Vjerovati: u mo, ini, ivot
Il pak Onaj to nas Nadom vee

Svakim novim jutrom nadom novom
Oiju nam dok pogled dosee
enjiv pogled, to bi sve okovom
Preklinjati sanjat: ljubav, enu

Druiti se sa mudrim i ludim
Sve u nadi da oivotvori
Pustu elju svog srca i uma
I pohlepom; mrskom i beskrajnom

Sedmog doba i vremena mraka
Darivao tijelu, udnji, strasti
Rad prividne, kratke sjene zraka
Da upozna onu stranu drugu

Kakva svemo i Duh stvori dugu ?
Gdje boravi Um. Gdje Dua ?
Do kapije konane propasti

Svega onog to nas k nebu die
Ka Vjenome to Svemirom vlada
Gdje Duh ami dok zloduh opara

ime li nas mami ime kua
Onaj to nas svakog asa vara ?!
Svakim danom, sve padamo nie

I umjesto do sedmoga grada
Crv tijelo, ka paklu gamie !
86
87
10.
11.
To nas oko varkom obmanjuje

Lanom slikom prividna smiraja
To nas srce zalud nadom truje
Ludom enjom kojoj nigdje kraja
Diimo se onim to ne znamo

Daju sebi snagu dana, noi
Dugim krakom hrlimo kroz vrijeme
Prisvajaju ono to nemamo
Tako vjeto svojom mreom snova

Kobni pauk tijelo, duh nam splie
Mjesto naprijed iz varke okova
Mrak odasvud. Nikad ne osvie
Stvari sitne, rad prividne moi

Tijela naeg, te peine nijeme
Uz osmijeh se ulima klanjamo
ivotu nam la smisao ini
Sunce zore za kojom udimo

to se onda zloj kobi udimo ?
Na Duh moni, stub Istine svete
Vragu duu brzo poklanjamo

Otisnuti na vjenoj puini
Kad nas pozna doekaju ljeta
Svjetlost Uma to Genija stvara

Zloba naa, zavist, mree plete
I sve dobro u nama razara !
Kad nas jutra memljiva probude

Hladnim valom kad zapljusne Leta
Spas traimo do Beskrajnog Bude !
88
89
12.
13.
Molimo se kriom, iz potaje

Vjerni drai izvan svake mjere
Duh varamo; tijelo zalog ini
Ordenje nam lijepo pristaje
Zadovoljni sitne lai kad inimo

Rad koristi peine nam slijepe
Rad obinih stvari to nas gue
Kad lukavstvom drugog opinimo
I to vie koe nam se stere

Dui jarbol na pukoj puini
Uzdiemo; dini znak svanua
Zvijezda naa krvlju umivena
Zaboraviv pute koje da slijedimo

Sve radosti duu to nam krijepe
ula naa esto se oglue
Mjesto mudri korak da kroimo
Sve nam lovor; pa ak i bespua

Djevica nam; prostakua ena
Gdje je Avram i njegova rtva ?
Trnovit nas i blatnjav put eka

to se ne da proi za vijeka
Molitve nam rijetke. Ime Boga
Gdje su glasi Bojeg nadahnua

Zar je dua ve postala mrtva
ivimo li u vrijeme raspua ?
Ovoj grudvi zemlje osvijetljene

Sve je dalje Prst Duha Svetoga
Od grumena ovog; truna Vaseljene.
90
91
14.
A obale gorskoga potoka
Jedna drugoj naizgled su blizu
No je voda, mutna, nepoznata
A un mali, od porozne grae
Van matice, izvan njena toka
U tren skrhan moe da se nae
Gdje se Tajne otvaraju vrata
Ka uviru tamne strane nizu
Gdje poniru strasti nae znanja
U mir vjenog Beskraja. Bezdanja
Nikad niim spoznat kraj puine
Niti k ljetu kroit izvan zime
Svjetionik jarkim plamom da nam sine
U svijet da nas vodi Gordo Ime !
PJESME IZ PROVINCIJE
92
93
NIJESAM BIRAO
Podstanar sam
Lijepo ukraene ludnice
I lijepo mi je !
Nijesam birao
Ponueno
Prihvatio sam kao svoje
U omeenom prostoru
Velianstveno se osjeam
Kao ptica
Stoga putujem
Putujem esto
Putujem u nepoznate predjele
Bogom dane za sanjarenje
Dokaz mog postojanja
Jesu i moraju biti:
Rijei
Djela
Istina !
95
DUE OD JEDNOG VIJEKA
SVE NEKA OSTANE ZAPISANO II
Due od jednog vijeka

I tee nego to ovjek moe
Nataloiti muke na svoju duu
Napaenu. Na svoje uzdrhtalo srce
Neumorni krojai kroje
Nau zlehudu sudbinu
Sve neka ostane zapisano

Kao pouka. Kao poruka
Onim koji e doi poslije nas
Sve Vam to kazuje pjesnik
Svjedok vremena !
Dani kurban-bajrama
mart mjesec 1999. godine
Roaje
U nama raste strah, kao voda !

Sa svih strana kidiu
Ostrvljeni sinovi tame
Leinari svjetske istorije
Da zatru svaki trag
Naeg postojanja
Na ovom dunjaluku
U nama cvjeta samozaborav, kao korov !
Bila je to golema, pregolema rijeka

to slivae se u talasima
iji huk (uzdasi, pla i lelek)
Dosezahu do neba
Bijahu to izgnanici sa Kosova
Prognani bez igdje ieg svog
Osim gole koe i gola ivota
Danima potom pristizahu u ovaj grad
Koji za njih bijae grad Spasa i Nade
Novi Jerusalem
Pristizahu obeskueni. Pristizahu premrzli
Izuzev onih koji pomrijee na putu:
Iznemogli starci, ene porodilje, i sitna
djeca
ije leeve pokri snijeg i led
Na Kuli
96
97
Neka ostane zapisano i ovo
KAD TE SE GOD PRISJETIM
Meu njima nije bilo djevojaka

Onih lijepih. Odabranih
Njih su progonitelji davno izdvojili
O njima se nee saznati
Nikad i Nita
Bez traga e nestati sa ovog dunjaluka
Kada iz njih otimai iscijede
I zadnje kapi ivota sok
Kad te se god prisjetim

Kad moja ustreptala dua poudi
Tvoj dragi lik. Neizmjernu tvoju ljepotu
Koja mladome mjesecu bijae nalik
Sve neka ostane zapisano

Kao poruka. Kao pouka
Onima koji e doi poslije nas
Sve Vam to kazuje Pjesnik
Svjedok vremena !
98
Kada tvoj umiljati glas poelim

Da ujem. Tvoj osmijeh to liae mi
Na rasipanje biserja
(A sjeanje na tebe tako esto biva)
Tada, s veeri rane na obalu
Rijeke silazim. I dugo, dugo ostajem
Zagledan u nebo obasuto zvijezdama
Sluajui pritom ubora vode tok !
99
ZOJA
101
PRIZNANJE
Pjevau !
Ne o ljubavi
Ja za to nemam snage
Mada bih mogao
Znam:
U oima drage
Nadanja davno cvjetala zriju
Pjevau !
Ne o proljeu
Proljeu pjesnik treba
I skitnice su tada srene
Ako im date pare hljeba
U dui znaju da toplo im je
Pjevau !
Ne o pticama
Ptice njenosti hoe
Otkuda meni njenost ?
Nju ni djeaci nemaju
Iz tue bate koji kradu voe
103
Pjevau !
Ne o jeseni
O neem mnogo gorem
Mislite o smrti
Ne !
Smrti nema nad morem
U nevinosti svojoj ptice je morske kriju
ODSAD BIE VESELA
Pjevau !
Ne o vatri
O pepelu
Samo pepeo ima snagu da procvjeta
Jedna iskra
U krvi
Srcu
Tijelu
Vatru ve imam:
Ljubav
Ptice
Pola svijeta
Gmizavci sjeanja uporno dok riju
Zoja !
Ja stvaram
Bolesti nae istoriju !
104
Nek budu tvoje ruke laa, tako sigurna

A tvoje oi mora plavetnog beskrajna
puina
Tvoje kose srebrne, neka su zraci
Mjeseca zaljubljenog u proljena svitanja
Ja biu putnik !
Nek budu tvoji dani i noi tvoje odsad
bezbrine
I aprilski cvjetovi to ti iscvjetavaju u kosi
Pri prvom laganom dodiru vjetrova kad
zaume
Ja dolazim !
Sauvau te od neprospavanih noi
I nemirnih snova to te u njima prate
Odsad bie vesela. Najdraa ptica
Na tvom e ramenu da spava.
105
ZOJA
2.
7.
Zoja !
Gologlava uma mrsi
Razbaruenu kosu neba
Oblaci
kao vranci
propinju se
i padaju
Nijemi.
Zoja !
Ljubav je biti s nekim, ne biti sam
S nekim to ti je blizak i srcu drag
Pa bio on ovjek ili vrag
S nekim kom mogu i ivot da dam
Ni glasa none ptice da se uje

Niotkud
Samo mir.
Mrtvi mir
I tuga.
Neka golema
Hiljadugodinja
Kao da vlada i caruje umom
Dok u naruju mom
nabujala rijeka
Prieljkuje,
kao u proljeno vee
zaviajna vinja,
Da doe.
106
A srea ?
Zar pjesnik moe sanjati o srei
O novcu, bogatstvu, o svojoj slavi
Za njega je srea kad sretne tue dijete
Da ga njeno rukom pomiluje po glavi
107
8.
Koji nikao da mi zaiskri pred oima

Onako jasan, makar na trenutak,
da te imam
Toliko bih bio srean, toliko ublaen
tvojim prisutstvom
Ako ne tebe ono tvoju rije
Topliju od bilo kog dana proljea
da ujem
Kako, kao najsvjetliji biser korala
prosipa se u predveerje.
Zoja !
Uzvieniji sam za jedno saznanje
Siromaniji za tvoju odsutnost
Jer dijeli nas nepregledna tiina
koju naruavam sjeanjem
U nadi da ivot moj bude smireniji
Uvijek te u ovakvim prilikama
nanovo otkljuavam iz srca
Ubijeen unaprijed da sve si zagonetnija
Sve nepoznatija meni samom
koji uobraavam
Da stvaram tvoj lik
do demonskih razmjera
I kao da osmijeh tvoj koji nasluujem
krije jo jednu tajnu
jo jednu isku istine
Koju si prvom prilikom od mene skrivala
I kojom eli da me obraduje
I odagna od mene sjetu
to vremenom se taloila
U obliku elje, i enje neizmjerne
Koje sam nosio u odsutstvu tvom, za tvojim likom
108
109
SLAVITI LJEPOTU ENE

NJENOSTI
Slaviti ljepotu ene; to je,
kao kad domovinu slavi !
Pa njene dojke najljepi biseri mora
Oi. Beskrajno nebesko plavetnilo, bez i
jednog
Oblaka, koji bi zaklanjao svjetlosti sunca
Proljenog. Sunca koje rascvjetava
najljepe
Rue. I poklanja ih na dar zaljubljenima.
Tvoje su ruke ruke najnjenije

Tvoje su oi oi najtoplije
Prepune mora
Kosa mi tvoja nalii na dugu
Kad tebe nema, znam samo za tugu
Jesenjih zora
Kad pria mi; To ptica govori
Kad smije se; To potok ubori
S kojeg bih da se napijem
Tvoje mi lice na cvjetni dan lii
O, ta da kaem, kad u ovoj prii
Ne mogu da te sakrijem ?!
Tvoje mi ruke lie na ptice
Tvoj glas na tiho gugutanje grlice
Moda sam sve to usnio
I nieg nema to neu smjeti
Samo me nemoj nemoj me kleti
Ime to sam ti skrio !
110
111
STREPNJA
APRILSKA NO
Kao sad da sluam

Glas ti bijae vedar i ist
Kao prvi u umi proljea list
Mlade nevjeste breze
O kako je ari nespokojno drijemao

Na naim nagim ramenima
Strahujem da ti se neto desilo nije

Ja da ne znam. Od mene da se krije
Iz sna me bude neke jeze
O, ne dopusti, ne budi luda
Sam sam. No je. Raaju se uda
Svijet za tren i zre i mre
Javi se u ponone sate kasne
I ne daj! Ne daj da moja nada zgasne
Zakucaj na vrata moja: Ti samo Ti !
Moram priznati
Bio sam ljubomoran na mjesec
Negdje daleko na brijegu
Te noi
Vojnik se igrao rata
Ljubei pritom puku umjesto drage
U susjedstvu naem
Gnjila starica umirala je utke
Brojei
U izlapjelom mozgu
Novac prikriven mahovinom
Svi smo tada imali
Svoju veliku ljubav
Veliku kao more.
112
113
KAD KRENEM NA DALEK PUT
PROITAJ OVU PJESMU
Kad krenem na dalek put

U najdrai mi vrt
U njedrima svojim u svome srcu
Crvenu ruu zasadi
Ako se sluajno rastanemo

Pa nam rastanak bude dug i bolan
Pa te ptice moje iz sna budu budile
Proitaj ovu pjesmu, draga moja !
Ako se s puta ne vratim

(Ko zna ta moe da mi se desi)
Ne oajavaj !
Pusti
Nek bijela rua cvjeta
Iz tvojih dragih oiju !
114
Doe li i takav trenutak

Da ni u pjesmama ne bude mogla
Otkriti nita osim praznine
Tada sam daleko, odve daleko
Da bih se ikad vratio.
115
REQUIEM
Vrijeme mi na elu ocrtava zvjezdanu
simfoniju
U krvi mi ljubav, u oku ptica i rua
Uspavljuju predjele procvjetalih
bagremova to kriju
Zore tek probuene u njenim oima, to
mi ih prua
Prostorom zasutim cvijetom bagremova
Treptajem zvijezde okovasmo poljubac
Proosmo pola svijeta sebe da naemo
U glasu ptica i cvjetanju uzdaha
U bagremovom mirisu progovorilo proljee
Minula ljubav svojom se iznutricom
hrani
Crvena rijeka pod koom, nagovjetava
poplavu
Junih vjetrova i snova, ko da nas brani ?
Jedra da razvije, pritom da sauva glavu.
116
uma propjevala glasom leptira poslije kie

Ptica na vanvremenoj grani ocrtava
vrijeme
Nekog davnog ljeta, koje pijani vjetar njie
Niz duge poljane, k jeseni, gdje e da
zanijeme
I izgube sebe nai davni zagrljaji
Znam. im jesen; skrie sebe u svoja etiri
slova
Ostae prazna nadanja, po njenom imenu da
se viju
Uzalud u gajiti beznadene redova stihova
Koji bi u sebi izgubljenu ljubav da sakriju
I niko nas tada nee odvratiti od samoe i
olova.
117
LOVCI NA KOLJKE
119
UPAMTI DOBRO
Dobro upamti ! Nikada nee
Iznova istu imati priliku
Nikad zakoraiti u isti dan !
Uvijek neka ti mjerilo stvari
Bude Istina ! Samo Istina !
U svemu treba imati mjeru
Posebno prema stvarima
Koje te okruuju. Posebno
U onom to manje je bitno
eli li sreu nai i Mir !
121
PUKA TVOJA NARAV
AMFORA
Kao to ugljen, kada se Vatri

Priblii; i sam postaje
Vatra iva. Tako i razum
Na, dio je sveopteg uma
Koji ga Besmrtnom Vatrom
Svojom napaja i hrani !
Samo prainu, samo oblake

Praine vidite; vjerujui slijepo
Nikakvim svjedocima svojim; ulima
to lanu Vam nameu sliku.
Puka tvoja narav; ako te vodi

Daleko od vatre. Ako ti Zora
Smisao ne otkrije. Zalud ti ivot
Dua ostaje prazna. Vjeito vlana biva !
122
Ja dalje idem. Stvar svaku

I bie svako posmatram pomno
Svijet je ovaj ogroman Vr
Boanskom gonjeni snagom; vjeiti
Zapljuskuju ga Vali. I siguran sam
Ne ive zalud Erinije !
123
HARMONIJA
POLOVINA PUTA
U vatri borbe zapoinje

Smisao sav. Cilj i Djelo
Kad silni Arej to vlada Poljem
Obljubi njenu Afroditu !
Godinama svojim; po prirodi stvari

Sokrat se ve primakao granici
Sa koje se podjednako gleda
Naprijed i nazad kako ree Pjesnik
Te, stoga: drugaije je moje vienje.
Iz ljubavi te, koja ini

Smisao sav: vatrom zaeta
Praena lirom Boanske pjesme
Koju jedino posveen Duh
Spoznati moe; rodila se
Sva Mudrost Neba. Harmonija !
124
Ako eli pravu prirodu Bia

Da otkrije. Da spozna Sutinu
Stvari po sebi; dobri moj Kratile
Posluaj prorotvo Delfijsko
Upoznaj samog sebe!
125
LABUDOVA PJESMA
SPILJA
Ako je smrt nita. Mir ako vlada

Nakon svega to kao san obuzima te
Poslije naporna dana. Blagodet to je
Koja se jedino poeljeti moe: od Onog
to Bie jedno kroz ivot trnovit prati.
Ne samo oko, tako varljivo, slikama lanim

sklono
Ve i razum na; u kojeg se pouzdamo slijepo
Prividu esto nas vode. Mi licem prema
zidu
Okrenuti, samo sjenke Istine nasluujemo.
Ako pak ivot na drugi nain traje

Gdje dua ljudska posve slobodna biva
Mudre u savjete od samog Homera uti
I svih mudraca redom do kojih mi je stalo
Te s toga; Sokrat Duha mirna odlazi u Smrt
!
126
Usudili se neko da putem Mudrosti krene

Zagledan drsko u Svjetlosti izvor. U Sunce
to sama je ludost za svijet puki, tu masu
Golu koja se naprosto zove narod
Sve blie je Istini krajnjoj: licem u lice
Sve dalje od mraka svoga: od svoje spilje !
127
SEDMO PISMO
PLATON NAPUTA DOMOVINU
Vrlinu stei, uslov je prvi, u ivot javni da

se ue
To ponavljam esto. A Mudrosti miljenik
biva, kad naslade
ulne izbjei znade. Te rasipnost silnu,
koja jedino
Ka prosjakom vodi te tapu. Sauvaj
eludac
Od hrane preobilne. U dravi tvojoj,
mnogo je gladnih !
Ispivi au gorku; neduan pogubljen bi:

Mudre Atine Sin !
to Zakonima se prikloni Svetim. I druge
uei tako
U svekolikoj zemlji Helena, poev od mora
burnog
Do Olimpa visokog; kojim Svemoni
Gromovnik vlada !
I svih zemalja preko gdje horde Barbara
se kote !
Nipoto nasiljem do vlasti ! Kovanjem

zavere
Protiv mudrijih od sebe. Drava zakone
imati mora
Zakon nalae red. Ko sebi za pravo dati
moe
Da sina svoga pogrenim savjetom ui; da
narod
U strahu dri ? Linkej je uvijek budan.
UPAMTI !
Taj dini: Mudre Atine Sin ! Kojeg tovahu

mnogo !
Svi reci redom, to Istinu krajnju
proglasie za svetu
Savjetom demona ode (sama ga Sibila
uputi tamo)
Te glupi Anit (koji kumova) sa zavidnom
druinom svojom
Kad sve to sagleda: Platon naputa
Domovinu svoju !
128
129
KO ISTINU SLIJEDI
DIJALEKTIKA
Od malih nogu, kad jo i ne zna vrijednosti

mjeru: dijete uiti treba, da pravim putem
ide. Putem kojeg je jedino slijediti nuno.
A put Istine to je. Ona ga k mudrosti vodi
Od njega OVJEK da bude: nipoto
rugoba neka, od koje e ljudi okretati glavu
!
Ako sam licem u lice okrenut Istini krajnjoj

Ako mi Zakoni Mudri daju za pravo tako
Vidim; varljivo sve je: kamen, cvijet,
maslina
I plod je njihov kvaru podloan esto
Do zadnjeg cilja; sve se u isti vrti krug !
Ko Istinu slijedi: taj stie Vrlinu

Duu njegovu Mudrosti blagi dotie zrak
ivotom svojim mnogima postaje uzor
Sve drugo su sjenke koje odlaze u Had !
130
U kretanju tome, stvar svaka, I bie

Svako, duu svoju ima. Duu koju priprosti
Smrtnik spoznati ne moe. Te stoga
Nama koji se Mudrou bavimo
Ostaje , da za Ono naprosto kaemo
BOG !
131
ORGANON
Svemono nebo ! Te Vi, Zvijezde iskriave
to veeri svake; ponovnim javljanjem
svojim
Oitavate Duhu svakom i stvari svakoj
Boanski njihov tok. Recite meni; Stagire
sinu
Spoznah li mjeru svoda il njegov
postadoh rob ?
Kao sina me svoga, Haldika ostrvo primi
U ime Mudrosti svete, koju Helenima
dinim
Na zavjet dadoh. U ime Boanstva Monog
Bezbonim uinie mene. Koliko sve to
vrijedi
Umjesto Agore: Vremena neka mi sude !
ORFEJEVA LIRA
132
133
PRIJATELJU
Putuj svijetom ko miris bagrema
Vjeni putnik to ne skrenu s druma
Budi tako gdje te nikad nema
Budi tajna kao to je uma
Prezri bolest, jesen, smrt i tugu
Samo ljubav u krvi nek cvjeta
esto svrati k meni kao drugu
I nastavi drumom preko svijeta
Budi vian drumovanju, brai
to grijee tajom u svanue
Divne trenje pri prvome plodu
Bez pregrta ljubavi ne svraaj
Nikad eni iz ma koje kue
ak je ljubi; kao sunce vodu.
135
ZEMLJA JUNIH MORA

Izetu Sarajliu
Dunost je naa takva, da zajedno sa njom

cvjetamo
ona zajedno
s nama
Ovsita gdje su nekad bila, pirinana polja
da budu
Mart u Maj da preraste. Za sve nas da bude
sunca
Obale naeg djetinjstva i snova naih,
da budu obale kojima
koraamo !
Vinogradi da izrastaju tamo gdje ih do sada
nije bilo
Izletita naa da budu izletita graditelja
naih
Naih udarnika. Kopaa mrkog uglja,
i onih koji
eljezo tope.
Ambrozij i nektar da ne budu samo u
pjesmama.
Juno od neba. Zemlja junih mora. Sva

rascvjetana
Umivena rosom. Nalik je na djevojku. na
osmijeh njen. Na sunce
Gradovi njeni i nou su otvoreni za
prijatelja, putnika
Ora mirno zasijava sjeme, dok graniar
strau mu uva
Srea je dragi prijatelju u njoj na svakom
koraku
Livade njene; pune su cvijea najljepih
boja
A na sve strane niu gradovi, ceste: to
radne brigade
Vode rat; protiv jue. Protiv svega to ne
cvjeta
Ima u njoj i pjesme, koliko hoe. One
istinske, sa dna srca
Jugoslavija zemlja juno od neba. Slavija
djevojka i ja njen vojnik
Ako nas neko napadne, iz kamena
izrastamo. Iz pepela.
136
Mlada je naa zemlja a Mladost sve moe

Ostvariemo stoljetni san naih pradjedova
Jablanovi nek izrastaju u njoj do neba
vjeito plavog
A u baama naim, bijeli golubovi, pjevaju
najljepe pjesme !
137
ZIDANJE DVORCA
VRAKI OPASAN
Enesu Kieviu
V. avi
iju ranu noas pjesmom vidam

Ja nemoni. Hoe li mi rei
Draga moja, koga da uzidam
U svoj dvorac da bi bio vei
Koga noas tvoje ruke ude
Koga usne ljube u samoi
Pa nek noas to e biti bude
Zidam sebi dvorac: Ja svemoni !
Vraki opasan i nimalo zahvalan

Zanat ui Safete Vrbiki
Novi otvara rudnik. Ujedno postaje
Rudar i ruda. Kova. Nakovanj. eljezo
Glavom razbija zvuni zid
Grudima branu zida. A dunost ti je
Pritom; mnogovrsne potivani zakone
Kako i svakom lojalnom graaninu; moliu
lijepo !
U tue se uvlai sudbine
Kao i svi najokoreliji
To vie i ne zavisi od tebe
Od noi crne, bijeli dan svoj gradi
Kao mjesear. Znojem i krvlju
Vino i hljeb zarauje. A danju ?
Kao protuha. Besposliar. Vrijeme krati
Vraki opasan i nimalo zahvalan
Zanat ui
Safete Hadroviu Vrbiki !
138
139
MOREM PLOVIM
Fehimu Kajeviu
NOU RUIM
Vitomiru Nikoliu
Morem plovim, baca me o hridi

Pjesmo moja niko nas ne vidi
Nou ruim to danju sazidam

Bolom svojim tue boli vidam
Nad glavom mi krue rune ptice

Talasi me lome, drsko, nemilice
Istrajavam bijesan u svojoj pomami
Svjetlou dubine dok me more mami
Tajni stremim, tajnu krije gora

Nikad loman stii do izvora
Sva ljepota s one strane zida
ime sebe loman da izvidam ?
Meu nebrojenim nebeskim jatima

Zvijezda; i za nas jedna zvijezda ima
Svakim danom, vraki, nemilice

Osipam se; tijelom, snagom, licem
Snova zidam, snova ruim Skadar
Za zidanje da l u biti kadar ?
Mjesec skitnica na elu mi drijema

ta bih pjesmo da jo tebe nemam ?
U ta da se kunem; u ta da vjerujem
ime da se lijeim; ime da se trujem ?
Bolno srce moje, krhko staklo

Sve bi lomno eg si se dotaklo !
Ovdje na puini izmeu talasa

Istraj pjesmo moja; daj mi srcu spasa !
140
141
STREMI LI ISTINI
Jevremu Brkoviu
MONTER
Vasku Popi
Stremi li Istini, otkrije li lice

Sa svih e te strana napast nemilice
Ikar bez krila

Visi u vazduhu
O nevidljivom konopcu
Kidisae kopljem, lukom, strijelom

Da pogase zvijezde nad visokim elom
Udarie hajkom; s lea, s boka
Da prekinu nemir tvoga krvotoka
Zidae lagume, skivati okove
Vadie ti oi da ugase snove
U neslavnoj borbi, u memli, u tami
Bacie ti tijelo da vjeito ami
Nekom ugojenom meedu

Uljepava peinu
Besprekorno
Povremeno
Pogleda dolje
U taj ljudski mravinjak
I potom
Iz sve snage
Ispljune prainu.
Da ne vidi nikad kako sunce svie

Bie i Vujadin: Radojica bie
Ti koji ih ui kako da se ljubi
Uvijek bie onaj to zaviaj gubi !
142
143
NIL NOVI SUB SOLE

(Skica za autoportret)
Prvo:
Nedovoljno uhranjen;
godine djetinjstva,
godine neimatine
Kako se krvavo zaraivao din ar
Hiljadarka je za nas bila sveta planina
I opet snovi, beskrajni snovi
o srei ljudskoj.
Silne godine prosanjao

od samog roenja
Kako je drska ljudska nada !
Jutra su smjenjivala veeri
Veeri uspavljivale jutra
U dug i nesaglediv;
dani nizali su se niz
Rijeka je opet bila rijeka
s jeseni mutna, s proljea
plaha
(Proljee je njihovo doba)
Vrbica; istim brdima okruena
kue malo drugaije
(dorastaju ljudi)
Silni li se gastarbaiteri u tebi raaju,
o Boe !
I jedan Pjesnik !
Otkuda on u ovim selima ?
Provinciji te kategorije ne pripada pravo
po zdravoj logici
Da u njoj ivi pjesnik
Iako on lino ima;
sve preduslove za to.
144
Ako su zvijezde putokaz;

nai u svoje more
Bisernu svoju koljku,
amfore i vr
Rekoh sebi kao maturant beranske gimnazije
Pauperitas impulit audax
ut versus facerem
Potom sam putovao mnogo;
naroito nou
u istraivanje zore
Naroito kroz umu bosonog
za proplancima tragajui
Omamljen svjetlou. Mirisima okupan,
vjetrovima noen
I usput navukao kojekakve bolesti
sve izuzev malarije i raka
(valjda to nije obavezno)
Sve prebolio sreom. Sve zaboravio
145
Zaborav je lijek
Koji se ne smije uzimati
U prevelikim dozama.
Upoznao la. A la je;
Jedan od stubova hrama postojanja.
Upoznao ljubav, preduslov patnje i nesree
Pauperitas vates ego sum
qvia pauper amavi
da ono to me okruuje
oplemenim
Da ptica ne bude samo ptica
rijeka samo rijeka
proljee samo proljee
jesen samo jesen
Da sve u pjesmama mojim
Potpuniji dobije smisao.
Upoznao nadu; tu drsku, to bezonu

vezu sa ivotom
Uvjeravao sebe u postojanje:
smisla,
reda,
razuma,
vieg cilja !
Bezono se svaao sa sobom
Licem sebe u lice udarao
Da bih na kraju:
uvijek nalazio opravdanje
za ono to inim.
Jednom za svagda pronikao
u bit Stvari !
Iz toga slijedi da me je
Dobra zvijezda vodila
146
147
ZAETAK PJESME
aku Preveru
Kao to se vjeito pamti;

Njeni lik majke
Dobrota sestrina
Bratova ljubav
Da bi se u Vama rodila pjesma

Da bi se; u Vaem srcu i Vaem oku
Nastanila Mudrost
Nije potrebno mudrovati
Zar sve to nije dovoljno

Za Vau najljepu pjesmu ?!
Dovoljno je
Sluati pticu dok pjeva
Zanijeta ljepotom ume
Koju samo ona osjea
Gledati trenju dok cvjeta
Traei poljubac sunca
Ljubiti enu dok sanja
Kako Vas ljubi, prijatelju
Sluati more kako umi
Nou dok galebovi krie
Nad puinom
Poistovjetiti se sa zvijezdama
Koje su nebeski fenjeri
Putniku i namjerniku
Veernjem
I potom
Sve to dobro upamtiti
148
149
JUTARNJA IDILA
Li Tai Peu
DUGO JE BILO MOJE EKANJE

Rabindranat Tagori
Nebo veernje, vjeito zvijezdama okieno

Nebo jutarnje, zapaljeno zrakama sunca
Goludravi ptii to me nemirom svojim
bude
Planina koju svakoga jutra gledam nanovo
drugaiju
I ovaj mir. Vjeiti mir; kojem Duh moj tei
Neka mi bude ivot !
Bilo je to vrijeme
u kojem bijah sam i porocima naet,
u iekivanju zvijezde mi vodilje
ka izvoru svjetlosti.
Dugo sam te traio sljavljenice noi,
sa sve veom nadom
da u zaista spoznati lik tvoj
i konano zapjevati.
Pjesma bi moja bila zahvalnost nebu,
za iznenadni dar njegov;
blaenstva noi mjeseeve,
obrasle cvijetom mirisa zanosnog.
Poistovjeivao sam se sa svim oko sebe,
da bih te neprimijeen primijetio
kako mi nasmijana dolazi
kao iznenaenje. Kao dar.
Dugo je bilo moje ekanje,
ali nada to me je vezivala s vremenom
koje dolazi,
bila je blagodet moja, stoga sam
srce svoje nosio na dlanu.
150
151
April je.
Kroz otkriljen prozor moje sobe,
njeno se prosipa cvrkut ptica
na arenom ilimu
budei u meni tenju za spoznajom
dotad mi skrivenih svjetova.
NEPOZNATA ENA
U BIJELOJ HALJINI
Uskoro e maj.
Iz nabubrelog pipulja treanja,
prosue se u noi blagodetnoj;
njeni miris behara.
Ljepotom e svojom opiti mi srce.
To vie nee biti no.
Boanstvena e svjetlost
Prosuti se biserjem.
Gromko u zapjevati
Veseo prvi put !
Tinu Ujeviu
Vjetar se igrao bijelom haljinom
Tiho, beumno
U ritmu krila labudovih
Jedan je osmijeh ulicom prosut
Kao erdan bisera
Srean li je ko ga sakupi
Krmaru !
Vina !
Vina; zvao sam
Zagledan kroz prozor niz ulicu
I vidjeh samo krajiak
Bijele, prebijele zore
Kako odmie
Negdje ka junom bulevaru.
152
153
IVAGO
Borisu Pasternaku
MORE POTAJNO SLUTIM

Hamzi Humi
Blagost ti je kad ko ima

Roen, blizak, da ti prie
Blagost, kad te leden zima
Da proljeu; mimoie
I ma gdje da krenem
Ista me sudba eka
Jeftina hotelska soba
Al opet kaem; neka !
Srea. To su tople rijei

Njeni osmijeh, zagrljaj
Srea. To je kad te lijei
Draga Lara i zaviaj
I ma gdje da se naem
Sjenka me slutnje prati
Potajno u pjesmu zaem
Pa ne znam da se vratim
Ljubav. Modre oi njene

Plavetnilo do beskraja
Ljubav. ak i uspomene
Taj tren zadnji to nas spaja.
Vidim li ruku ene

Ve sanjam bokal vina
Umjesto ljubavi; iz moje zjene
Iscvjetava cvijet krina
Vidim li sluajno mornara
More potajno slutim
U oku preduga tuga
Srcem nikako da preutim.
154
155
PISMO MUNEVERI
Nazimu Hikmetu
PISMO DRUGU
Orhanu Valiju Kaniku
Znam da moju pjesmu eli da uje,

draga Munevera
Tu pjesmu to ti je radost i tuga
Reu u ti neto sasvim iskreno;
ovako preko pera
To nije ni pjesma ni ptica sa juga
Bol je to draga moja. Bol bez lijeka
Nepoznata bol koju odbolujem
Za jednu no
to bi drugi bolovao
Dva vijeka !
Zar moju pjesmu eli da uje

ovjee. Brate ?!
Zar ne osjea kako me prate
Zle noi ?
Zar ne vidi da neu moi
Izdrati ?
Kad nieg nema da me spasava
Uzalud iz mene pjesma vaskrsava
Uzalud iz mene moja pjesma klija
Kad ivot moj nije poezija.
156
157
SMRT U MOSKVI
Miroslavu uroviu
STIU ME TUE JESENI

Stefanu Malarmeu
Kud te odvede kube crveno

Dalekoj Moskvi da se skita
Osmijeh tvoj tuni, lice ti sneno
Zar k smrti svojoj toliko hita ?
Naui me kraj sa krajem

Da sastavim ove noi
Drum mi kai kojim poi
Da se potom ne pokajem
Moskva je; zna se, ljubila poete

I one bezumne, koji hrle k smrti
Imala taljige za Sibir. Za uklete
Za one koji se nijesu dali satrti.
Naui me kako rane

Da zalijeim bez melema
Kai: kako srene dane
Da iskleem iz vremena
Tebe u Moskvi sudba zaiska

Da te pamte pjesme i hoteli
Smrt ti posta kao ljubav bliska
Aneli te iz naruja oteli
U svijet tajni uvedi me

Tragom zvijezda, dok me ima
Naui me srca zime
Da zamijenim sa ljetima
eni koja je znala da voli

To seljako pero suludog Balkana
Naui i mene kako da prebolim
Nju koja se zove Marina il Ana.
Ne dopusti da propadam
Jeseni me tue stiu
Dok se njenom pismu nadam
Dani mi se tuno niu
U galopu nekud jure
Bespovratno kao ati
Kad dan proe no nas eka
Nakon noi, ta nas prati ?!
158
159
EPITAF
PJESMA KOJU BI MAJAKOVSKI

NAPISAO DANAS
R. Draincu
Mnoge sam svoje dane bludnicama dao
Mnoge rasturio drumovima
Neke sam istinski proivio
A za neke nijesam ni znao.
Vi !
Uobraeni diletanti
ljudi od misli
Toboe velike
Sa mnotvom neodlonih briga
Pogledajmo se u oi:
Zato ste tako stisli
svoje srce
Koje ne zna:
ta je pjesma
ta knjiga ?
Ne pie se tako
Vi koji piete
Pjesmi treba rije
Snagom da je brani
Treba se navii na rtvu
Budui poete
Ko nema snage za to.
Iz moje pjesme Vani !
160
161
Vi!
U crno uvijeni
Kao iz povorke pogrebne
Tmurni koraate ivotom
sebi strani
Dok oko vas frku pastuvi
i kobile drebne
Vi sebe ne prepoznajete
Stoga:
Iz moje pjesme Vani !
JESENJIN
Mi nijesmo vie ono to smo bili
Iz dana u dan bivamo skloni padu
Zalud smo svoju mudrost ispoljili
Kad drugi hoe da nam je pokradu
Mi nijesmo vie ono to smo bili
Rjazanjske breze odnijee daljine
Dok stajasmo na Pukinovom skveru
Znaj; ne vraa se ono to jedanput mine
Poezija ode u voljebnom smjeru
Ah! Kako te alim, brate Jesenjine !
Prolo je vrijeme moj Serjoa
Ni prijatelja nemam kom bih poslao pismo
Sa Dovienja drue, ne plai se noa
I ne ali to zajedno nijesmo
Prolo je vrijeme moj Serjoa
Rjazanjske breze na smrt opominju
I mogue je: Bie jo samoubistava
Krvlju smo opasali Rjazanjske nigdine
Sve me uasava. Sve me sputava
Ko da nas ali Brate Jesenjine ?
162
163
PISMO IZ LJUBLJANE
CRNIM STEPENITEM
KROZ NO PRAVO K BOLU
Ne potui se na me, moja dobra mati

Iako je jesen, ja neu kao Jesenjin
Priama ne vjeruj. Srea me ipak prati
Tragedije su izmiljene. Ne da se tvoj sin !
Majakovski. Boe sauvaj ! Neu ja tako
Priao sam ti o njemu zna i sama
Inae, neprijateljstva rastu, i nije ba lako
Ali sve u izdrati. Sve, zbog tebe mama !
I ne pomisli da su to prazne rijei
Obeanja. Nijesi me uila da se mazim
Ovo ti pismo piem iz nepoznatog kraja
Poslao sam ti bilje kojim se sipnja lijei
Budi bez brige. Doi u da te pazim
im se rascvjetaju trenje zaviaja.
Branku Miljkoviu
Drvo sam koje prerano izgubi svoju zoru
Cvijet sam to procvjeta prije proljea
Rijeka sam koja ne dotee svome moru
Prerano zapaljena iskra jednog stoljea
U krvi mi Zagreb i davno Strailovo
I vrijeme jedno to samo sebe kori
elo mi bijelo vatra i olovo
Moralo je jednom u krv da se pretvori
Jedan izgubljen dan Niz crno stepenite
I jedna ljubav to sama sebe mori
Poao sam tamo gdje me smrt ite
Gdje tijelo pjesnika ivom vatrom gori
Trebalo je vrijeme da samo sebe shvati
I jedna no kao najsvjeaniji in
Vjerujte mi prijatelji ne mogao izdrati
Sudei po svemu: to je najbolji nain !
164
165
PATKE NA LEGALU
167
NEPOZNATOJ STARICI
KOJU PRITISKA VRIJEME
1.
Godine gospoo,
Neumoljivo pritiska vrijeme
Nekad: divno Vam lice
Prekriva staraka sjeta
Gubite strpljenje
Vremenom gubite sjeanje
(ruke Vam drhte)
teta gospoo
Prava teta !
169
2.
3.
U proljea vie ne vjerujete

Ne nadate se da e Vam doletjeti ptice
U sve sumnjate
Sebe trujete tugom
I eljom za putovanjima k jugu
A jug je tako daleko
Za jug snage treba
Vi je nemate
Vas su poeli da prate
Sati neumoljive bolesti
Boli glava
Stee srce
Reuma u kostima
Sati nesanice
Kad nou sebe trujete pilulama
Koje Vi nazivate otrovom
Drogom
eznete za smru, koju smatrate
Spasenjem i Bogom.
Starost gospoo, ivota predveerje

Sumorne misli Vaim se mozgom vuku
Nou, sebe zavlaite u perje
I ve sanjate da ste u sanduku
170
Sanjate. Za Vama kolona. Crna. Duga

Jesen je. Kia sipi. Vama to ne smeta
Najednom; budite se. Strah Vas hvata.
Strah i tuga
Sluajui kako mi tiho grebe ispod
kreveta.
171
4.
5.
Vrijeme draga moja

Prokleto vrijeme
Eto:
Vi vie i ne ujete
Izgubili ste sluh
Treba zraka
Savjetuje doktor
Nedostaje Vam vazduh
Koji je u ovom asu drai
I nuniji od zlata
Stoga:
Otvarate prozore
Otvarate vrata
U sobi zaguljvo
Srce zraka trai
Ako zraka nestane
ula e da zanijeme.
Godine gospoo
Neumoljivo pritiska vrijeme
Nekad; divno Vam lice
Prekriva staraka sjeta
Gubite strpljenje
Vremenom gubite sjeanje
(Ruke Vam drhte)
teta gospoo
Prava teta !
172
173
POSLANICA BOSNI
2.
1.
Prevashodno:
Sve to ukrasite bogomoljama
S visoko uzdignutim;
minaretima,
tornjevima,
zvonicima,
iji bi se eho nadaleko uo.
Zidajte vrsni majstori

Najbolji meu jednakima
Prekrasne lune mostove
Koji u svojoj ljepoti
Nalie mladom mjesecu
Velelepne tvorite graevine;
Kraljevske dvorce
Carske palate
Sultanske saraje
Neka i domovi Vai
I podanika vaih
Po mogunosti priblini budu.
174
Potom;
Neposrednu okolinu uljepajte;
ivim vodoskocima,
cvjetnim vrtovima,
neponovljivim fontanama,
Koje po pravilu uvaju
skamenjeni lavovi.
175
3.
KOB
Poslove gradnje dovrite to prije;

uljepajte to vie,
privedite k savrenstvu
1.
Svemu tome dodajte biserje;

ene vae i djecu anele
Neka se etaju poput paunova
Domovi Vai neka su puni svega napretek
Mi barbari, i Voa na
Poodavno se pripremamo
Do crne zemlje sve da sravnimo !
176
S jedne strane crveni, crni i ini

Izmeu plavi. Sa druge zeleni
I svi zakleti jednoj jedinoj domovini
Kolju jedan drugog. eree na ledini
Jednako gine; brat, bauka, baa
Braca, burazer, i sav rod redom
Bez ognjita ostaju. Bez kue. Bez gaa
Jad svoj upisuju: na rabo, pod gredom
Kolje vi savjete dijeli. Plavika plavi
Kara di muca. Nema prave rijei
Pomozi Boe ! Gori kua. Dom. tala kravi
Koja se to bolest lelekom izlijei ?
177
3.
2.
Pred pragom svakim bijesni psi ree
Bezglavo se bez nade naputa kua
Zlo onom koji ostaje. Zlo onima to bjee
Zlo onom ko se zatekne na pragu bespua
Zlo onom ko svoje ruke okrvavi
Zlo onom ko ne pomisli na bolje sjutra
Zlo onom ko svetinju oskrnavi
Zlo i onom ko se otruje iznutra
Zlo onom ko se za prolost vee
Ko u svemu vidi edne osvete ruku
Zlo onom iz ijih oiju bijesni psi ree
Ko radost osjea dok drugom zadaje muku
178
Zlo onom koju ljudsku glavu

Umjesto lopte utira nogom
Zlo onom koji tenkom travu
Zatire. Ko posee za tuim rogom
Zlo onom ko vatru uee
U temelje Ferhadije blagoslovene
Proklet za sva vremena koji potee
Iblisa u temelje Alade arene
Proklinjem. I pjesniku pripada pravo da
kune
Onoga koji Fou krsti u Srbinje
Koji zlo svoje baci na strune
I reca koji sve blagoslovom pominje !
179
PORUKA SNAJPERISTI
UBICI MOJE KERI
2.
Otiao sam da joj kupim

doruak
ekala me je ispred vrata kue.
Ubili su je iz snajpera.
Imala je svega tri godine!
graanin Sarajeva
1.
Piem ti smireno, koliko jo mogu

Na kafu te pozivam, kao druga
Lice da ti vidim. Kakvom to Bogu
Nalii. Duu; obuzima l ti tuga ?
Ima li djece. Majku. Oca. Brata ?
Suludi ovjee koji mi nju uze !
Koji smrt njenu nosi oko vrata
Neka te sustignu nae suze !
Ratnie vrli ! Moj suludi brate

Po kobi zloj, ukletog Balkana
elim da znam da li te prate
Zle noi ? Koliko ijih rana
Ima na dui ? I savjest tvoja
Da li te mui ? ovjek il vrag: ko si ti ?
Spava li nou ? Ima li spokoja ?
Ti koji ustrijeli nju, od godine tri ?!
Ki moju, mezimicu. Vrapca moga
Snajperom u elo, umjesto paretom hljeba
Vjeruje li: u Sudbinu ? Kismet ? U Boga ?
Okree li glavu put zvjezdanog neba ?!
180
181
NEKROLOG MOSTARSKOM MOSTU
MOLITVA ZA SANDAK
Upravo onog asa (tog neizmjernog trena)

Dok njeno rukom neimara vjetog
Zadnji usaivae kamen (daruju mostu
ivot)
Zagledan u beskraj plavetnila neba, to
otie
Preznu. Naglo se tre
Premudri mimar Hajrudin
Od golog straha
Od zla vakta
I dahila koji e se
Nakotiti vremenom
Neka se Presvijetlo lice Tvoje

Obazre na ovu oskudnu zemlju
Znojem i krvlju robova Tvojih
Pokapanu !
Zadrhta srce mimarevo

Zasuzi oko
Pred slikom zemana ukletog
Koji e okotiti zvijeri
Kadre da u letu
Boanskog ustrijele labuda !
Uslii molitvu roba tvog

Pokornog
Uslii Milostivi !
182
I neka preblaga ruka tvoja

Daruje milost
Narodu ovom napaenom
Ne daj da gradonosni oblaci
Zasiju svoje zlokobno sjeme
Nedaj Premudri !
183
RTVA
185
JADI PEPIA ODIVE

Emina Pepi, skrivena u svojoj djevojakoj
sobi, u vrhu kule.
Moj erefe na kojem sa vezla
Svoje bujne djevojake snove
O ljubavi dva bjela goluba
Dok nad itnim poljem nadlijeu
Ponad polja i ponad dubrava
Okieni zlatnijem krilima
Jedan golub a drugo grlica
ija srca kao jedno diu
A iroko lepeu krilima
Kao da se sa suncem ikaju
Ko e od njih dvoje da nadjaa
Ili sunce sa toplinom svojom
Ili ptice to se silno ljube ?
187
Na jastuku sve sam to izvezla

Jastuk vezla za pod glave mlade
Gdje bismo se aik milovali
Nae ruse kose mijeale
Do sabaha, dok sunce izgrije
Koulju sam za suenog vezla
Svu nitima zlatnim okitila
Prvo jutro da mi je obue
Da ga vide svati i odive
Da mu mladom svadbu estitaju
Za dug ivot da ga blagoslove
Srean vijek sa puno evlada
Niti e mo na jastuk spavati
Niti e mi koulju obui
Sve nam jadno i pusto ostade !
Druge moje to mi pomagaste

Vezak vesti na platnu bijelom
Spremajui nevjestinsko ruho
Sve uz pjesmu mladih djevojaka
Dare to sam htjela darivati
Svekru svome kue uzdanici
Prvo jutro k ruci kad mu priem
Sluei mu kahvu i erbete
Zaovici ko voljenoj seji
to bi ruku prva mi pruila
to od srca bi me prihvatila
Svekrvici ko roenoj majci
Koja bi me prva sjetovala
Svemu onom to sama ne znadem
U svom domu kako da se vladam
Sestre moje to mi pomagaste
Bijelit platno bistro vodom Tare
A u vodi ogledaju lice
Blage oi prepune radosti
Mogaste li druge pomisliti
Da smo zalud vezle, bijelile
Da sam zalud dare pripremala
Oima ih ja vidjeti neu !
188
189
Spremo moja, djevojako blago

Izvezena pjesmom i satkana
Za dugakih, hladnih, zimskih noi
Te prekrasnih jutara proljea
Kad sve cvjeta, mirisom se budi
Pjesmom ptice, kikotom djevojke
U tebi sam svu radost satkala
Svoju enju i snove o srei
U blagosti vjeruju sudbine
Koja svojim nemilosnim biem
Ljutu ranu u srcu mi zada
Ko e bijelo potrgati platno
Plavim poljskim cvijetom okieno ?
Ko nositi vezene koulje
Gdje su ptice denetske zaspale ?
Ko gaziti po cvijetu ilima
Ko po bai da eta deneta ?
Ko nizane raznizat bisere ?
O ukleta zemljo otvori se
Sve progutaj kad radosti nema !
Ruke moje koga da grlite ?

Ne bi sree kom sam se nadala
Kobna sudba ivot mu ugasi
U najljepem cvijetu mladosti
Divlji vuci rastrgoe tijelo
Bolna dua zli udes doive
Pre uvehnu nego to procvjeta
Moja radost i moje nadanje
Ostadoste ruke obadvije
Posve prazne kao suhe grane
to nit lista nit roda imaju
Nad mukom se svojom savijajte
Ka no ptica nad gnijezdom praznim
Ka no vjetri nad lomnim granama
Koje roda imat nikad nee
Tako ruke moje skamenjene
Bez topline s bilo koje strane !
190
191
Srce moje za kim e eznuti ?!

Tvoju enju dumani zaklae
Tako zvjerski na njeg kidisae
Sa zlom milju zlo mu poinie
Ko zle zvjeri to jagnje pitomo
Rastrgaju eljustima zlijem
Urliui bijesni od pomame
Kad se edni krvi nasisaju
Pa se dadnu poljem dugakijem
Da urlikom drugu jagnjad plae
Ti se srce sada okameni
I pospi se prahom jadovanja
Svaka nada koju dosad skriva
Svaka udnja s kojom sabah eka
Strepnja svaka to je sobom nosi
Tua ruka za tren sve utrije !
Duo moja za kim e udeti ?!

Kada dijela tvoje due nema
Dijela due kojom svijet gleda
Koja jadna pod teretom bola
Na mukama dunjaluk mijeni
Kom e bolna otkrivati nade
Kom iskazat prvu svoju radost ?
A prva je radost u raanju
Kad jo edo nije ni roeno
No se tijelom i duom osjea
Kao to bi njemu u postelji
Na dueku, nou, pod zvijezdama
Da oboje jednom se raduje
Brzo li e uvehnuti duo
Ka no cvijet to bez rose vehne
Za tvojijem jadnim Ismajilom !
192
193
Hladna vodo to ka moru hita

Ka dalekom moru valovitom
Na tvome sam bistrome potoku
Svakog jutra lice ogledala
Ogledala svoje oi crne
Umivaju i oi i lice
Da mi budu ljepi i bujniji
Za mojega aik Ismajila
Priaj vodo ribi pod kamenom
Priaj ptici koja nadlijee te
Priaj vodo kad do mora doe
Priaj barki to po moru plovi
Priaj moru burnom, valovitom
Neka vali dalje priu nose
Priaj vodo ko god upita te
O nesrei mojoj pregolemoj
Zloj sudbini moga Ismajila
to bi rtva, krvi pomamljene !
Plavo nebo tvoje ti ljepote

Biserima nou to se kiti
Natkriljuju beskrajne mirove
Svodom svojim, likom od deneta
Za kojijem dua ljudska udi
Veliinu sjaja pokazuje
ikaju nas nitima sudbine
Koja ti je Bogom povjerena
Da je titi i da joj daruje
Makar malo mira i blaenstva
Ti mi nebo nesreu podari
Zlim prokletstvom moju duu slomi
Oduze mi prvu radost, nadu
Uskrati mi blagost postojanja
Kad se nadah progledat oima
Djecu raat, drat u naruju
Radovat se ka no to i ptica
Raduje se piliima svojim
Koju brino hrani i uzgaja
Da do svojih domognu se krila
Tekom tamom zakrili mi oi !
194
195
Sunce jarko; duo dunjaluka

to obasja blagijem zracima
I svom svojom umilnom toplinom
Svaki kutak zemljinoga ara
Svemu ivom; ivot to uljepa
I uini radost da osjeti
Ka no cvijet probuen s proljea
Dok ga ptica pjesmom natkriljuje
Grmu svakom blagodeti daje
I sve ivo tebi se raduje
to mi sunce danas se zatamni
Oblacima tmurnim zaklonjeno
Da ne vidi ove jade nae ?
Nije meni to ivjeti neu
No to teko duu on ispusti
Moj Ismajil pod ljutim mukama
I sama u za njime prebrzo
Bez grijeha, sve na pravdi Boga !
Blag mjesee to svijet obie

Gledajui diljem dunjaluka
Kako mladi tebi se raduju
Dok u noi bae obasjava
I kad cvate, i kad rod donose
Rod obilan mednoga ukusa
A oni se medovinom hrane
Pod kronjama dok se aik ljube
Kraj bistroga bisernog potoka
U potoku ogledaju lice
S blagim licem tvojim podjednako
Od akama, pa sve do sabaha
Mnoge mlade sudbe video si
Upoznao i sreu i tugu
Da li vie tvoje ti ljepote
Od nesree moje igdje veu ?
Jada moga i mog Ismajila !
196
197
Sjajne zvijezde; nebeski fenjeri

U jatima nou to plovite
Po nebeskoj puini beskraja
to zlu sudbu meni prorekoste
Kad nijesam svijeta vidjela
Nit saznala ivot, ljubav ta je
Iz oiju mojih iezava
Sve to jeste, i to bi mi sveto
Kad jo ruke krila ne rairih
Svoju prvu radost da prigrlim
Djecu svoju grudma da prinesem
Koju jadna ni roditi neu
Sa nemirom koji enju nosi
Da osjetim svu dobrotu majke
Prvi djeji smijeh, radost ta je
Dok vi hladne sijate u noi
Grajom svojom evlad da me budi
Zar praznina pusta da me eka
Kad me u mrak tamne sile zovu
Lomne due oti u sa bolom !
Moj Smajile; ljuta moja rano !

Koja nema lijeka ni pomoi
Do jue sam za tobom eznula
Ka no svaka draga za voljenim
Sav dunjaluk oima gledaju
U tvoje se zaklinjala oi
I u svemu tebe vidjela sam
U cvijetu proljee to nosi
Na cvijetu, u kapljici rose
Tvoje svijetlo nasmijano lice
Koje niko prepoznao ne bi
Nakon muka to ti zadadoe
Po sto puta neka je prokleta
Svim kletvama od zemlje do neba
Upisanim u knjigama svetim
Ruka koja na tebe nasrnu
Koja lice tvoje oskrnavi
Koja dui tvojoj boli zada
Koja srce tvoje iz njedara
Istre ga i ponudi psima
Te na muke ti duu ispusti !
198
199
Oi moje ta ete gledati ?!

Na ovome kletom dunjaluku
Nakon ovog tekog kijameta
to ni u snu prisnio se nije
Da zvjer posta od mirna insana
Pa se naas nadmudruju time
Ko e tee zvjerstvo da poini
ija ruka postat krvavija
Ko e vie postai Iblisa
Da zaegne tueg mala, muke
Ko obrazu doskoit nam vie
Siluju nam neja i maksume
Ko u svemu tome istrajati
Time postat junak u oima
Svoje vjere i svoga plemena
Ponosit se svojijem divljatvom
Ka no zvijer eljustima svojim
Oi moje suzom iskapale
Ne gledale vie zle sudbine
Niti moje niti mog naroda !
Svati moji bi li to sueno ?!

Da mi danas s pjesmom ne doete
Da bajraci stari ne viore
Da ne ujem zurle, ni emane
Da ne vidim ate razigrane
Kako poljem azgino igraju
Da ne vidim mladoga djevera
Koji bi mi prsten darivao
Koji bi me uzeo pod ruku
Odveo me mome Ismajilu
Mjesto pjesme: ja leleke ujem
Sa svih strana odlijeu krici
Grozna muka dunjaluk spopade
Niko nikom pomoi ne moe
Ne varam se; jo oima gledam
Teka vatra sve e progutati
Odak svaki to se Bogu klanja !
200
201
LABUDOVA PJESMA
203
SABAH
Minu sokakom
Gizdava, mlada moma
Mirie behar.
205
VEE
SIRENA
I ovaj dan minu

A bjee radosti pun
Pun njena lika.
Zagazi vodu
U kojoj iskri sunce
Nalik kouti.
206
207
MRAV
PROLJEE
Krenuo sam na put

Put mi dalek, predalek
Snaga mi nada.
Mjesec obasjava
Njene grudi. Neka su
Blaene trenje.
208
209
LJETO
NIHADI
Cvate lotosi
Proklet neka je ovjek
Koji udi rat.
Rue mostove
A jedino preko njih
Prelaze rijeku.
210
211
BAESKIJA
EVLIJA ELEBI
I dani plau
Za djecom ije majke
Rat osakati.
Ne moe gavran
Na gnijezdu goluba
Gajiti pilad.
212
213
REID
FIRDUSI
Zalud se mui
Zlokobni crni paue
Sunce ne ugasi.
Sumorni tvoj duh

Nikad otkriti nee
ulistana ruh.
214
215
ADNI
ODGOVOR
Nedostojno ime
Ne moe se kititi
Mirisom rue.
Kad nebo primi

znak tvoj mjesto mjeseca
tad biu va svjedok.
216
217
EZOPOV VRT
219
LAV
Prvo ga naue da slua
Dok je jo u kavezu
Potom ga naue da igra
U svim moguim cirkusima
Zatim ga biem gone
Da zna izbjei bi
Na kraju
Od njega naprave budalu
Zalud mu to je lav.
221
LISICA
ZEC
Pred svima pokazati ednost

Sa svima lijepo
Kako mi i dolikuje imenu
Ah, srce, srce

Ne izdaj me !
A to se tie prave igre

Ona se odvija iza lea.
222
Dopusti
Da makar jednom u ivotu
Ne budem zec.
223
MAGARAC
OVCA
Svojeglav
Kako to samo on moe
Uporno je izmuzaju
Do zadnje kapi
Striu
Do gole koe
Uporan u utanju
Teretu odolijeva
Njegovo je
Da pokorno slijedi
Trag oglava
Ona
I dalje ovca
Ni da zableji !
Sjenka ga umorna
Ljubomorno prati
U stopu
Uima strie nebo.
224
225
MRAV
RAK
Vrijedi li biti marljiv

Crniti dan i no ?
Dok ga jedete
Prste bi oglodali
Uvijek se nae cvrak

Da na tvoj raun pjeva !
Ako se kojim sluajem

Promijene mjesta
Obrali ste bostan !
226
227
PELA
KORNJAA
Vrijedna pela radila

Truta hranila
I dan i no
Vi pojma nemate
ta se sve krije
U ovom oklopu
Medom ga hranila
On trut, pa trut !
Ja nemam Ahilovu petu !
228
229

Podstanar sam /lijepo
ukraene ludnice / I lijepo
mi je (Nijesam birao)
S.H.Vrbiki
Zaviaj ko pjeva; mora bolovati / Sve bolesti zaviajnih trava i paprati, kae Safet Hadrovi Vrbiki u jednoj pjesmi.
Pjesnika sve rane svoga roda bole, koje on iskazuje sugestivno i iskreno; ba onako kako stoji u naslovu jedne pjesme: Biem elim svim iskreno. Raskona je i raznovrsna
motivacija i tematika Hadrovievih stihova. On njeguje vezani ili slobodni stih, poemu, sonet i haiku poeziju i u njima
doarava svoju opsjednutost svijetom oko sebe. Vrbikog,
koji kae: ima vatru, odlikuje poseban obrazac; iako neustaljen, sa sonim i koloritnim jezikom bosanskim, esto
odivjelih arhaizama i u tom smislu specifinim zvuanjem
rijei. Njegova poezija predstavlja estetsku osmiljenost i
dar duha i ivotnosti. Odlikuje je samosvojna izraajnost i
bogatstvo lirskog kolorita. Pjesma se kod Vrbikog modeluje u raznim znaenjskim i ritamskim osobenostima.
Kau da samo pred majkom i pred i zaviajem ostajemo
vjeiti dunici. Vrbiki ne duguje zaviaju jer ovaj je svoj
ui zaviaj; Vrbicu, i iri Bihor, upjesmio, uveo u pjesmu i
na taj nain sauvao. Rodoljubiv i uvijek prisutan i budan
u bitnim i burnim deavanjima svoga roda, on nespokojan
reaguje, ne uti ve kao pjesnik uzbuene due; koga vodi
231
govora mo, nudi nam u svojoj iskrenoj, asocijativnoj i vieslojnoj poeziji impresivne slike o sudbini i ivotu naroda
kojemu pripada. Njegove stihove odlikuje svjeina, savrena jednostavnost, prepoznatljivost, reljefnost i dinamika.
Ovaj afirmisani zaviajni pjesnik ivo i vjerno slika sve surove i tegobne dane svoga zaviaja i svoga naroda. Zaviaj
je njegovo inspirativno podruje i on umije da oslukuje i
uje unutranju pulsaciju zaviaja. Temeljna bit ovog stvaraoca potekla je iz same sri zaviaja i njegovog bivstva.
Vraki opasan i nimalo zahvalan / zanat ui / Safete Hadroviu Vrbiki, kae pjesnik na jednom mjestu, svjestan
moi i misije poezije; te da su pjesnik i poetino iskonski i
sutinski povezani sa dramom ljudskog bia. Istina kao najvrednija i dominantna kategorija po poimanju Vrbikog,
mora biti osnov svega. Zato on i kae, esto, pozivajui se na
istinitost i vjerodostojnost u svom pjevanju: Dobro upamti.
Nikada nee/ Iznova imati istu priliku / Nikad zakoraiti u
isti dan!/ Uvijek neka ti mjerilo stvari/ Bude istina!/ Samo
istina/. Pravim licem - Istinom u lice - ivotni i poetski je
moto pjesnika Vrbikog. Po njegovom miljenju; ko istinu
slijedi: taj stie vrlinu i duu njegovu blagi dotie zrak. U
istom smislu, glorifikujui istinu i stvaranje, on kae: Dokaz mog postojanja/Jesu i moraju biti rijei/Djela/Istina/
(Nijesam birao). To kae pjesnik koji zna ta trai od svog
bivstvovanja na Zemlji i to je jedna iskrena ispovijest i zavjet. U istom smislu, svjestan duboko svog poziva i ivljenja
on pie: Sve neka ostane zapisano/Kao pouka/Kao poruka/
Onima koji e doi poslije nas/Istinu Vam kazuje Pjesnik/
Svjedok vremena. (Sve neka bude zapisano). Ovo otuda to
on pjeva o razliitim vremenima prolosti i sadanjosti, o
razliitim deavanjima i dogaajima u ivotu svoga roda.
232
Osnovni stvaralaki podsticaj i direktan odziv traginom,

sumornom i tmurnom izazovu jeste naa zbilja i naa tragika. Pjesnik osjea i lini i opti nespokoj i vie od toga i
tragizam kojem je teko nazrijeti kraj. Pjesnik je spoznao
u ratnim vrtlojima skoro nepojmljive pojave ljudskog zla:
meuljudsku mrnju, netrpeljivost, poganluk. On prodire
u tajne opstajanja i trajanja u ovom ivotu punom neizvjesnosti, nesigurnosti i zaborava. Istina je njegova vodilja i
on esto u svojoj poeziji to apostrofira pa u tom smislu su
i stihovi: Ko je kadar Duu da odbrani/Ko nakotu sebe ne
da/ Neka pjesma istini nas vodi/(Ugljevlje). Stoga je njegova
poezija jedna istinska, istinita storija o dogaajima i ljudima
koji su se stvarno desili i deavali. Iako uzbuen i sjetan,
bolan zbog svega to se deavalo i deava sandakim Bonjacima, iako otvoreno pjeva o svim udesima njegova roda,
u pjesmama postoji i nada: Ni asa nek ne klone/ Moni
duh poeta/Mudrou svojom osvijetli noi i rasturi tamu
svijeta. I istiui iscjeliteljsku mo pjesnika i poezije, Vrbiki vjeruje u misiju pjesnika da spase, da uspokoji i prui
nadu u spasenje i izlaz iz mranog tunela. Vjeruje u osloboajuu mo rijei i svijetlo koje treba da razagna tamu. On
se poistovjeuje s poezijom pa kae: U svemu to si vidio,
to vidi / Prepoznao si moj sveti lik/ Uspravno elo. Nemoj
da se stidi/ Nijesi pseto, pobogu. Ti si pjesnik!/ Svoje sajedinjenje s poezijom i misao da ga van pjesme nema, da ne
postoji, izrazie stihovima: Doe li takav trenutak/, Da ni
u pjesmama ne bude mogla/Otkriti nita osim praznine/
Tada sam daleko, odve daleko/Da bi se ikad vratio(Proitaj
ovu pjesmu).
Ovaj poznati bonjaki pjesnik polivalentne i autentine poezije na jednom mjestu kae: Nita pod kapom nebeskom/
233
Ne cvjeta tako uporno/ kao zlo na ovim prostorima. Vrbiki je zbog toga pjesnik bola, patnje, s tekim nemirom u dui
zbog sveopteg udesa koji se okomio na ove prostore i koji
traje. I dok odasvud stee zaviajna tuga pjesnik se pita:
Gdje nam je Vrbica Negdje daleko u Crnoj Gori Vrbica sanja/ Ne: to se rascvjetavaju ruke njenog granja ili Zaviaj
nije asvaltna ulica/ Ova hotelska soba nije Vrbica. To su
stihovi vezani za zaviajno podnebesje. Oni u sebi nose nostalgine zvuke zaviajne. U ovim pjesmama izrazito jakog
talenta i uznijetog tonaliteta sve je ljubav; svaki zvuk i svaka slika iz nje izvire. One nam pokazuju kakvo je duhovno
blago autor skladitio u svom stvaralakom biu. Potajno u
pjesmu zaem/ Pa ne znam da se vratim kae pjesnik. Pa
ispovijedajui se Nepoznata bol koju odbolujem/Za jednu
no/ to bi dugi bolovao dva vijeka. Zato pjesnik i trai
pribjeite u pjesmi s vapajem: ta bih pjesmo/ da jo tebe
nemam!
Raskona i raznovrsna je motivacija pjesnikovih stihova. Tu
je autoritet oca, ljubavne pjesme (Zoja), tragedija rtva
koju neko od kritiara nazva bonjakim gorskim vijencem, jednom rijeju sve ono to tka ivot i njegove dubinske
osnove. U Razlogu za moju pjesmu pjesnik kae: Mnogi
se ude/Zato to u pjesmama svojim/ Pominjem esto zaviaj,/.... pa iznosei sve to njegov zaviaj nema, on upravo u tome trai razlog za svoju pjesmu. Na jednom mjestu
pjesnik se obraa samoj Pjesmi rijeima: Ne reci nikom/
Nikom ni rijei. Pjesmo!/ Kai: ivjeli smo. I jesmo!/ Sve
drugo ostavi meni. Iskrena je i sa molitvenim zahtjevom
pjesma Molitva u kojoj pjesnik kae: Nedostina vatro
nebeska/..../ ne zavodi ne na pogrean put. Pjesnik se pita
kako bol svoj da objelodani, ka saznanjem, da ni tada nemi234
ru njegovom ne bi se vratio mir. Ipak, kao iskusan ovjek i

stvaralac od nerva, namah je osjetio sve turobne i tegobne
trenutke svoga zaviaja i proveo bolno kroz svoje ljudsko i
tvorako bie. I sam je osjetio buru koja e imati vie no tragina ishodita. U susretu sa poezijom Vrbikog, pogotovu
onom probranom, pjesnik nas nijednog trenutka ne ostavlja
ravnodunim. Njegova rije, pa njenim posredstvom ponuena slika i muziki glas svakog od nas trgnu iz umalosti
u ije nas ponore svakodnevno uvlae slike svega onoga realno doivljenog. Bdjenja i traganja Vrbikog za sutinskim
vrijednostima upuuju na to da sa djelom treba srasti, razumjeti njegove kreativne amplitude, to uvijek nije lako. elja za saznanjem, po Vrbikom je borba protiv ljudskog nitavila i sve u njegovim pjesmama dobija potpuniji smisao.
Vatru ve imam svjestan je pjesnik svoga dara/ Ja stvaram/ Bolesti nae istoriju.
Nalazi podlogu za svoje nespokoje u saznanju da se na njegovom tlu ukrtaju antagonistiki nepomirljive konfesije,
zbijenih mrnji koje ekaju svoj as. Sve to Vrbiki boji otkrivajui as spontano, as promiljeno svoje ljudske i svaralake muke.
U knjizi Zoja on traga za najsavrenijim izrazima ljubavi i izrazito je emotivno obojena, puna je njenosti, lirskih
osjeanja, velianja ljubavi: O tek sad vidim, kako moe
biti srean ovjek / U jednom jedinom asu/ koji se ne da
mjeriti vremenom/ Koliko takvih asova udim. Iako se
pravda da: Pjevau!/ Ne o ljubavi/ Ja za to nemam snage/
Mada bih mogao/ Znam, Vrbiki sjajno pjeva o ljubavi tako
da u jednoj pjesmi kae: Slaviti ljepotu ene to je/ Kao kad
domovinu slavi. Ili Umrijeti..../ Umrijeti u naruju nje235
nom/ To je blagoslov. Ili Jedan je osmijeh ulicom prosut/

kao erdan bisera/ Srean li je ko ga sakupi? Ili: Pa njene
dojke - najljepi biseri mora; Spoznah, da jedno je pjesma
i ena/ Blagoslovite me da budem pjesnik. Puno je ivopisnih i lijepih stihova u njegovoj ljubavnoj poeziji.
Svoj doivljaj svijeta i okoline Hadrovi sjajno interpolira u
svoje pjesniko djelo. Autobiografske refleksije i dogaaji
iz djetinjstva dominiraju u nekim njegovim pjesmama doprinosei realistinosti iskaza i izrazito emocionalne ispovijesti. Tu provijava neka daleka tuga pjesnika, kao i lirska
ispovjedna usmjerenost.
Neki od Hadrovievih nagomilanih motiva su socijalne
i protivratne orijentacije (rtva, Okom kamere, Ne
mere to tako bolan, Pjesme iz provincije.) u kojima doarava uase ratne i poratne zbilje. To je poezija protiv zla,
nasilja i usamljenosti u ovjeku. Vrbikog odlikuje posebna
i specifina osjeajnost. Intenzivno lirski intoniran je ciklus Treba imati nekog gdje pjesnik pjeva o usamljenosti,
opjevava udnju za ljubavlju, za nekim bliskim to e biti
uz nas, i olakati nam ivljenje pa makar ko to bio. Treba
imati nekog, ko e da vas svrati/U svoje naruje/ Tople ruke
da splete/ U vau kosu. Treba, treba imati nekog. U ovom
ciklusu pjesnik se ostvario kao izraziti i neobino ubjedljivi lirik. Tu je pjesnik unio duboku emociju. Pjesnik veoma
vjeto otkriva skrivene unutranje svjetove. Rije je o poeziji lirske prepoznatljivosti u kojoj obitava veoma uoljiva
misaona podloga. Pjesnik se trudi da makar u letu zahvati
i sauva bar neto od onog to je vrijedno pamenja: kao
iskustvo ili kao putokaz. On ponire u sutinu ivota.
236
Tema misije pjesnika protee se kroz cijelu poeziju S.H. Vrbikog. Uvjeren je da zadatak moe uspjeno rijeiti samo
onaj odabrani. On velia stvaralatvo, kreaciju i izraava
tenju ka harmoniji ljudskog duha. Pjesnik vjeruje da fenomeni svjetlosti mogu da odagnaju svaku primisao o tamnini ivota. Duhovi svjetlosti i Duhovi tame i vjeita borba
izmeu Dobra i Zla. Vrbiki je svjestan svoje darovitosti,
razliitosti i odvojenosti od drugih, svjestan je svojih sposobnosti pa stoga veli: Nad ivotom mojim/ Oglasi se rog/
Sudbine pjesnika/ to dariva mi bog. (Otkrovenje). On svoje pjesniko bie osjea kao dar od Boga, pa ve u sljedeim
stihovima kae: Pjesnik sam/ Prvi je put da tako kaem/
Umjesto onoga to ti ivot nudi/ Obilje lanaca i okova /Sa
svoje strane ja ti darujem/Beskraj blagoslova. (Otkrovenje). Provodei sve kroz stroge stvaralake filtere, Vrbiki
se svrstava u znaajne pjesnike ija se rije prima i upija sa
vjerovanjem. Ipak, iako vjeruje u blagotvornu mo poezije
pjesnik je ponekad razigniran pa kae: Uzalud iz mene pjesma vaskrsava/ Uzalud iz mene pjesma klija/ Kad ivot moj
nije poezija.
Dobra poezija kao i svako dobro i uspjeno ostvarenje ivi
due od pjesnika i ovjeka pa Vrbiki stoga smatra da je
potrebno izdrati i ne klonuti. Djelom ime nadrasta smrt
rei e pjesnik (Hor dalekih anela). On ukazuje ovdje i na
blagodet samoe pa kae: Put samoe ko ponire/Kao potok
to izvire/ Iz dubine biser vadi/Mudrost tuje/Sreu gradi.
Jer, u sutini samoa je u podsvijesti umreeni znak koji
vodi u razliita spoznajna polja. Kad samujemo - razmiljamo. A to znai da ivimo jedan iznutra intenzivan ivot.
Ono to trai u svijetu pisac nae u sebi - kae akademik
arko urovi. Dakako ako ima razvijenu intuiciju. Uvje237
ren da djelom ovjek nadrasta sebe, Vrbiki vjeruje u smisao stvaranja, a samim tim i ivljenja i da samo sopstvenim
ostvarenjima ni ovjekov ivot nee proi uzaludno. Primi
tu ljubav;/ Veselo, Budno/ Ispriaj svijetu o ljepoti san, Tvoj
ivot nee proi uzaludno ( Hor dalekih anela). Vrbiki
vjeruje u moi pjesnika i njegovu djelotvornost i ljekovitost
u traenju najboljeg puta za spasenje nas samih i svijeta
oko nas. Snovienja lana slika/ Ukai-de, budi Parka/Otkrij svoju mo pjesnika. Dar koji posjeduje Safet Hadrovi
Vrbiki je dar izuzetnih stvaralaca koji cijelim svojim biem
stoje i opstaju na zaviajnom tlu. Motivska preokupacija
njegova je postala prepoznatljiva i nezaobilazna. Meditativnu opservaciju prema ivotu, kao ljudskom stradalitu
pojaavaju sjenke ratom nametnutih strahota. Beskrajna je
iscjeliteljska mo pjesnikovih rijei: Lar, uvar mira sljemena/ Bodri pjesnika da zaradi kruh/krvlju i znojem rijei
- sjemena (Hor dalekih anela). Svjestan da je spas i istina u
rijeima, u onome to pjesma pjeva, on moli: Daj mi ruku
blagoslova /Budi zvijezda vodilja mi/ to me hladnom vatrom mami (Korijeni vatre). Vrbiki zna da su pjesnici uenje u svijetu, da su izaslanici Boji, da stih u sebi mudrost neku krije pa kae: Ti si onaj odabrani/Pred kojim su
sreni dani. (Hor dalekih anela). On vie nego ubjedljivo
pokazuje svoju stvaralaku sigurnost i mo. Tome doprinosi
snaga njegovog pjesnikog nadahnua sa kojom je u skladu,
bogata leksika sa zvukovnom punoom.
238
Za njega je pjesma i poezija otkrovenje, imaju udesnu magijsku mo pa e rei: U biserni stiha slog/ Ko na nebu
moni Bog/Vijek stade sav u slik (Hor dalekih anela).
Po Vrbikom, poezija je tako svemona da se i sam pjesnik
osjea kao neki misionar koji je otkrio sve tajne i samosvjesno se kree po orbitama ivota. ovjek sam/koji e uz pjesmu /stvoriti ovjeka / u svemu sebi nalik(Himna). Pojedinim stihovima on pokuava da rastjeruje strah.
Ljekovit je i moan smisao poezije, pjesnik vjeruje u misiju
koju ima pjesma pa kae: Odve srean i ponosan/Gord tad
bjee i radostan / Kad upozna tajnu rijei/, Koja znade da
izlijei (Korijeni vatre). I u istom smislu pjesnik kae: Pjesmi treba rije/ Snagom da je brani. Zbirka pjesama Iskopavanje vatre je jednim dijelom sva u znaku otkrivanja i
prepoznavanju pjesnikove poetike. U ovoj zbirci motivacijska dominanta je Duh i njegovo proienje i Zlo i njegovo
otkrivanje. U pregrt rijei to sipe ko kia pjesnik trai
pribjeite od nedaa ivota i zla koje obavija sa svih strana, od vlastitoga proivljavanja svega toga i zbilje koja esto
zna biti turobna i nepredvidljiva. Njegove pjesme su mudre,
asocijativne i vieslojne. Poezija Hadrovia nudi klju za razumijevanje bogate sandake filozofije i knjievnosti. Njegova poezija u segmentima nudi i tugu ali i nadu u ljudske
ideale za neizvjesnu sadanjost i jo neizvjesniju budunost.
Pjesnik istananih ula i do visokog nivoa dotjeranih stihova ne moe uvijek raunati sa itaocem i recipijentom jer za
odreene pjesme pokatkad treba imati - dara i obrazovanja.
U svojim ostvarenjima Vrbiki inkorporira razliita poetska
iskustva. On neprekidno bogati svoje pjesniko djelo govorei o traginim stranama ivota. Vrbiki je uvijek probueni pjesnik jer to od njega zahtijeva poezija koju pjeva. Put
239
kojim koraa Vrbiki, besumnje je dobar. I njegov umjetniki izraz kojim on iskazuje svoje poetske doivljaje isto je
tako dobar i siguran.
U poemi Jadi Pepia odive Vrbiki je snano dao sliku kolainske odive koja sjedi u sobi na vrhu od kule, kojoj su pobili najblie i koja u gradacijskom nizu iznosi svoju patnju,
bol i aljenje.
Vrbiki nije kao ostali pjesnici utao nemoan, ve je stihom
kao jedinim orujem ukazivao na izvore zla, na svu patnju i
tragiku rtve i otvarao nadu i spas od mraka. Od prvog tvog
koraka /Do zadnjeg pada/ Moja te prati zraka/ Ja sam tvoja
Nada. (Duhovi svjetlosti). Nama poezija Vrbikog prua
dvostruku pomo: da uzrastemo do ljudskog dobra i samim
tim doivimo spokoj ili smiraj kako nam ga pjesnik u svojoj
poeziji izdano nudi. Mi samo moemo da pretpostavimo
kakve je muke doivljavao pjesnik prije svega neposrednim
upijanjem u sopstveno bie raznih surovosti pa potom u
stvaralakom procesu kad je svom snagom svog pjesnikog
talenta proivljeno unosio u stihove. Nekad e mnogosmislenost, poetsku i ivotnu, smjestiti u cjelovitu pjesmu, nekad u strofu pa u stih i to nije puka isforsirana dotjeranost.
Jednostavno, to je domaaj pjesnikog nadahnua i talenta.
U zbirci Patke na legalu, sastavljenoj od sedam cjelina,
motivski su povezane ljudske patnje i sudbine u vrtlogu
ratnih i genocidnih deavanja i nevolja koje traju i koje se
umnoavaju. Tu je opisano ludilo u kome je izgubljen svaki
smisao za elementarne ljudske vrijednosti i vrline. Pjesnik
ovdje nije bio inertan prema njima.
Ciklus pjesama Iz provincije je zapis o stvarnosti obilje240
enoj okrutnou, zlom i smru. Zbirka Lovac na koljke

izraava tenju ka helenistikom idealu harmonije i sinteze
to se moe nai u djelima: Platona, Aristotela, Heraklita,
Sokrata i dr. Pjesme iz Orfejeve lire posveene su raznim
umjetnicima uz potovanje kulture i knjievne tradicije
na nacionalnom i irem nivou. Za Orfejevu liru jedan
kritiar kae da je svaka pjesma medaljon za sebe, stranica dnevnika, djeli ivota mozaika a time i lina ispovijest. U Labudovoj pjesmi zastupljena je haiku poezija a
u ciklusu Ezepov vrt su alegorijske pjesme izraene kroz
basnoslovne artikulacije pojedinih ivotinja. Sa bogatom
asocijativnou Vrbiki je napisao jednu modernu basnu o
okrutnom svijetu i ti stihovi su namijenjeni odabranima i
iskustvenima. Ova poezija je vieznana.
Pjesnik Safet Hadrovi Vrbiki je stvaralac koji traga za
smislom egzistencije i taj smisao vidi u potrebi da se pobjeuje snagom duha i htjenja i u sposobnosti da sve to pretoi
u rijei kao vrhovno znamenje trajanja.
Sudbinom pjesnik, oevidac i svjedok jednog vremena sa
iskrenim i emotivnim pobudama, on je eljan traganja o
smislu postojanja i opstajanja ovjeka u uvijek neizvjesnim
uslovima ivljenja i miljenja. On u svojim pjesnikim ostvarenjima prodire do dna ljudske due i detaljno biljei sve to
tamo zatekne. Tu se otkriva izrazita pjesnikova senzibilnost
prema pojavnostima svijeta koji se odvajkada prenose u
stvaralaku formu.
Hadrovi, kroz poruke ukazuje na to da je za stvaranje
moralne vrline potrebno jaanje volje i samosavlaivanje.
U svojim pjesmama on zna i da kune: Zlo onom ko svoje
241
ruke okrvavi/ Zlo onom ko ne pomisli na bolje sjutra/Zlo

onom ko svetinju oskrnavi/ Zlo i onom ko se otruje iznutra/
Proklinjem; i pjesniku pripada pravo da kune. Svoje ljute
muke on opjevava sa mnogo emocija, iskrenosti, saznanja i
obavijetenosti o svakodnevici ali i istoriji. Vrbiki sve u pjesmama oplemeni i sve dobija neki sadrajniji smisao. Iako
pjesnik bola, patnje, trpljenja, enje on je i pjesnik nade u
bolje vrijeme s molbom ukai mi nove pute.
On stvara svoje poruke refleksivnog i asocijativnog sadraja
esto i kroz saetost svojih iskaza. Svojom bogatom metaforikom i simbolikom sabira u sebi iroke estetske i etike
slojeve U jednoj pjesmi Vrbiki pie: A srea?/ Zar pjesnik
moe sanjati o srei?/ O novcu, bogatstvu, o svojoj slavi. Za
njega je srea - kad sretne tue dijete/ Da ga njeno rukom
pomiluje po glavi. Moemo rei da je nevidljivi izvor nad
kojim se ogleda pjesnik izvor dobrote i sveljubavi. U ovim
stihovima izraena je iskrenost, emotivnost i blagost njegova. Safet Hadrovi Vrbiki je itekako izuio vjetinu i zanat
pisanja, raznolik je i neujednaen u pjesmama, pa moda
ba zbog toga, ili toga svjestan kae: Jednu u jedinu pjesmu napisati/ Hvale dostojnu/ Na kraju; i to je dovoljno/ Da
na ime tvoje/ S dunim se ukazuje potovanjem/ Branie
time ljubav tvoju/ Oi tvoje/Od zaborava (Lezbija). Pjesnik
smatra da u svemu treba imati mjeru eli li nai sreu i
mir, pa kae: I ovaj mir, Vjeiti mir; kojem Duh moj tei/
neka mi bude ivot.
Imajui uvid u poeziju Safeta Hadrovia Vrbikog smatramo da je pjesnik hvale dostojno i uspjeno savladao onaj
vraki opasan i nezahvalan zanat te da kao poeta izrazito
senzibilnog nerva, tananih, suptilnih i filozofskih poruka,
velike obavijetenosti i saznanja nudi nam prave bisere u
242
svojoj poeziji. Poezija koju pjeva pjesnik to boluje tajne

bolesti zaviajnih trava je svojevrstan doivljaj za itaoca,
susret sa ostvarenjem lirske stvaralake refleksije i visoke pjesnike vrijednosti. Njegova poezija koja je poetski
odziv zlu, u najboljem smislu rijei, dokaz je osvjedoenog
stvaralakog umijea da svoj jeziki izraz prome dubokim,
najdubljim smislovima u emu postie pravo majstorstvo.
Poezija Safeta Hadrovia Vrbikog svojim razuenim sadrajem omoguava da se iz raznih uglova i sa raznih aspekata
procjenjuje i posmatra njegovo poetsko djelo.
Prof. dr Zorica Radulovi
243
Poetski hroniar
On do posljednjeg daha poetski strasno istura rije u

borbi protiv nitavila! Protiv zatiranja sopstvenog kulturolokog bia i zaborava pogroma od Kolaina i ahovia do
...Srebrenice, te brino upozorava; /U nama cvjeta samozaborav, kao korov?/... I budi! /Otvori duu, riznicu,oslobodi rijei /.../Uvijek neka ti mjerilo stvari /Bude Istina! Samo
Istina!/...
Njegova poetska obdarenost, neponovljiva stvaralaka
energija, izraena kroz 20-tak knjiga dosegla je visok umjetniki nivo, ak i za one najizbirljivije koji od poezije zahtijevaju odgovor na milione pitanja koja nas svakodnevno oblijeu.
No, uz sve to Hadrovi je bio aktivni sudionik vanih drutvenih procesa u kojima je rjeavana identitetska i ivotna
sudbiba Bonjaka. Zato njegov stvaralaki opusu obuhvata
cjelovit duh vremena i , kao takav, osvjetljava zatame naroda kojemu pripada.
Poesto neshvaen od savremenika, to su kasnije slijedili njegove vizije, ovaj poeta je uporno ugraivao sebe u
kolektivnu svijest, a to je poenta i ove zbirke odabranih stihova u ijem je sreditu filozofija naroda i ovih krajeva na
najljepi nain predstavljena itaocima , pa nije udo to ga
kao pisca prepoznaju i potuju u regionu i svijetu vie nego
u zaviaju.
Duboka je istorija bolesti naih trava o kojoj tako snano vulkanski progovoraju samo rijetki, kao na Safet
Hadrovi Vrbiki. Autentini sanjar iz Bihora to od rane
mladosti boluje sve narodne enje i traume u kotanu sr
urezane. Stvaralac koji istraivaki, ve pola vijeka iz bia
naroda izranja poeziju i prozu koja umjetniki snano, a literarno superiorno svjedoi o bogatstvu bonjake tradicije i opstanku u istorijski stranim mijenama i, nadasve, plemenitim porukama za budue generacije.
Ovaj poetski hroniar dvadesetog vijeka,otvoren za ljubav
i ljepotu, kao najveu vrijednost ivota u Zaviaju, sa svim
tjeskobama uskih puteva, nalazi zlatni konac i filigranskim
vezom ispisuje strepnje, ali i one treptaje sree koji Bihor
uzdiu do kosmikog prostranstva, kao u izuzetno uspjeloj
pjesmi Vezilje, koja se svojim glasom izdie do trnscedentalnih sfera i nebeskih prostora gdje je njegova sestra-vezilja izvezla zlatnu pticu: /Visoko na nebu izvezla ar-pticu/
Breuljke, livade, rijeke; dragu Vrbicu/Iza breuljaka sunce
kako pitomo sija/... Ta zaviajna svjetlost, simbol nade , optimizma i spoznaje ivota postala je trajni znak pjesnikovog
otpora svim mranim posrnuima ljudskosti i ivota.
Moglo bi se ak rei da Vrbiki , po svojoj duhovnosti, pripada redu velikih romantika ali su ga sudbinski dogaaji odredili da pjeva o tragediji naroda na raskrsnici velikih drutvenih
lomova i dekadencije . I to ini dramaturki ubjedljivo, humanistiki intenzivno sa metafiziki snanim otklonom od stratega
ljudske patnje u koncentrinom obnavljanju spirale zla; nasilja
koje traje i koje se umnoava. A svaki gubitak na ljudskoj strani
pjesnik Vrbiki doivljava kao vlastiti gubitak nade, svjestan da
je nekada i individualna patnja patnja kolektiviteta.
244
Mnoge sredine i vee i izgraenije u svakom pogledu bi

se ponosile da imaju ovakovg stavaraoca. Ova knjiga Bolest
trava zaviajnih je peke za suptilnije prepoznavanje i
vrednovanje darovitih u Bihoru i Crnoj Gori.
Mirsad Rastoder
Urednik Festivala prie inspirisane Bihorom
245
BIO BIBLIOGRAFIJA
Safet Hadrovi Vrbiki je roen 1. oktobra 1952. godine, u
selu Donja Vrbica, kod Berana. Osnovnu kolu i gimnaziju
zavrio je u Beranama. Diplomirao je na Pravnom fakultetu
u Podgorici.Oenjen je.Supruga Malia,roena Skenderovi.Otac je troje djece.Haris,Asaf i Lejla.Stalno je nastanjen
u Roajama,Marala Tita 21/A.
Svoje knjievne radove objavljivao je na stranicama mnogih knjievnih glasila irom ondanje Jugoslavije, due od
trideset godina. Pie: poeziju, prozu, putopise, eseje i knjievnu kritiku.
Za svoje knjievno stvaralatvo dobijao je vie knjievnih
nagrada i priznanja.
Knjievna nagrada Sabit Uianin za tragediju rtva,
koja je proglaena knjigom godine u Sandaku, za 1994. godinu.
Knjievna nagrada: Blao epanovi, za zbirku pjesama:
Lovci na koljke, koja je izabrana kao najbolja pjesnika
zbirka iz Srbije i Crne Gore, za 2000. godinu, na anonimnom konkursu.
Pjesme su mu prevoene na vie jezika: bugarski, makedonski, albanski, njemaki, francuski, slovenaki, turski, engleski i persijski.
U vremenu od 1992 2002. godine, bio je zvanini predsjednik Udruenja pisaca Sandaka.
Uestvovao je na svjetskim festivalima poezije:
42 Sarajevski DANI POEZIJE, 20 25. 05. 2003. godine,
(Sarajevo, BiH),
Svjetski dani kulture, Luxembourg, maj 2009. godine,
Drugi Svjetski kongres pjesnika, Teheran iraz (4 15.
246
oktobar), 20011. godine.

Jedan je od osnivaa; ujedno i redovni lan Meunarodnog
Udruenja Pisaca TEUTA.
lan je Crnogorskog Udruenja Haiku pjesnika.
Do sada je objavio sljedee knjige:
NE RECI NIKOM (zbirka poezije), Izdava: Meurepublika zajednica za kulturno-prosvjetnu djelatnost, Pljevlja,
1988. godine,
ZOJA (poezija), Izdava: Univerzitetska rije, Niki,
1991. godine,
ISKOPAVANJE VATRE (poezija), izdava: Damad, Novi
Pazar, 1993. godine,
KURBAN (tragedija) Izdava: Udruenje pisaca Sandaka,
Novi Pazar, 1993. godine,
RTVA (tragedija Kurban), drugo izdanje. Izdava: Udruenje pisaca Sandaka, Ankara, 1994.
PROGONI I POLITIKI PROCESI U SANDAKU 1992
1996. (publicistika). Knjigu priredili: Vasvija Gusinac, Fehim Kajevi i Safet Hadrovi Vrbiki. Izdava: UMS Sumeja i Udruenje pisaca Sandaka, Novi Pazar, 1996. godine,
NE MERE TO TAKO BOLAN (antiratna poema). Izdava:
Drutvo prijatelja knjige Kadrija Adrovi, Petnjica, 1997.
godine,
PATKE NA LEGALU (poezija), Izdava: Udruenje pisaca
Sandaka, Novi Pazar, 2001. godine,
BONJACI muslimani NAROD vjera KULTURA (studija),
Izdava: Udruenje pisaca Sandaka, 2001. godine,
LOVCI NA KOLJKE (poezija), Izdava: meurepublika
zajednica za kulturno-prosvjetnu djelatnost, Pljevlja. 2001.
godine,
RTVA (tragedija), tree izdanje. Izdava: Udruenje pisaca
247
Sandaka, Novi Pazar, 2003. godine,

ORFEJEVA LIRA (poezija), Izdava: Centar za kulturu Roaje, 2003. godine,
IZGON KAO SUDBINA (zbirka eseja), Izdava: Bonjaki
demokratski savez, Roaje, 2004. godine,
PJESME IZ PROVINCIJE (poezija), Izdava. Bonjaki demokratski savez, Roaje, 2004. godine,
EZOPOV VRT (poezija), Izdava: Unireks, Podgorica,
2008. godine,
LABUDOVA PJESMA (haiku poezija), Izdava: Centar za
kulturu Roaje, 2008. godine,
POD CVIJETOM VJEALA (izabrane pjesme), Izdava: Almanah Podgorica, 2009. godine.
PAUKOVA MREA, zbirka pripovjedaka. Izdavai: Obod
Cetinje, i Udruenje bonjakih pisaca Crne Gore. Cetinje
2013. godine.
VIKTIMA, (rtva) izdanje na albanskom jeziku. Izdava:
Rugova art, Pritina 2014.
Prireiva je antologije SERMIJA. Antologija prozne knjievnosti Bonjaka Sandaka. Knjiga izlazi iz tampe tokom
2015. godine.
Zastupljen je u zbornicima, antologijama i naunim studijama:
OD TEBE DO MENE, Mladi maj, Zajear, 1974. godine,
NAJLJEPI STIHOVI 77, Mladost Beograd i RTV Beograd, Izdava: Mladost i Radio-Beograd, 1977. godine,
GLAS PRIJATELJA BRANKU MILJKOVIU, Prosveta
Ni, 1981. godine,
MIROSLAV UROVI, PJESNIK NAEG DOBA, Centar
za kulturu Roaje, 1994. godine,
SLAVUJEVA GORA, Hrestomatija savremene sandake
248
bonjako-muslimanske knjievnosti, Priredio: Maruf Fetahovi. Izdava: Udruenje pisaca Sandaka 1995. godine,
ANTOLOGIJA savremene knjievnosti Bonjaka iz Sandaka. Priredili: Almir Zalihi i Nuro Sadikovi. Izdava: Bosanska rije Wuppertal, Deutshland 1998. godine,
POZNATI BONJACI SANDAKA I CRNE GORE, priredio: Dr Mustafa Memi. Izdava: Matica D.J.I. Sarajevo
1998. godine,
KO JE KO U BONJAKA,priredio: Dr Atif Purivatra. Izdava: Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo,
2000. godine,
ANTOLOGIJA savremene poezije Bonjaka iz Sandaka.
Priredio: Almir Zalihi, Izdava: Bosanska rije, 2001. godine,
ANTOLOGIJA savremene poezije Bonjaka iz Sandaka.
Priredio: Almir Zalihi. Izdava: Mak, Novi Pazar, 2001.
godine,
SANDAK POROBLJENA ZEMLJA, Knjigu priredili: Harun Crnovranin i Nuro Sadikovi. Izdava: Bosanska rije Wupertal, Deutshland, 2001. godine,
BIJEL BEHAR, Antologija pjesama bonjakih pisaca Kosova i Sandaka. Priredio: Prof. Alija Dogovi, Prizren, 2002.
godine,
OD ZAVIAJA DO TUINE, priredio: Ragip Sijari, Malme/ Prizren 2002. godine,
PJESMA I ENA, antologija iz crnogorskog pjesnitva. Priredila: Prof. Dr Zorica Radulovi, Izdava Kolo, Niki
2006. godine,
SINOVI SANDAKA, knjigu priredili: Harun Crnovranin i
Nuro Sadikovi, izdava: Herausqeber, Frankfurt an Majn,
2007. godine,
249
ALIJA ERZELEZ u pjesmama i priama (zbornik tekstova

i fragmenata) priredio: Ragip Sijari, Malme /Prizren, 2007.
godine,
VETROVE OT IBAR, (Zbornik crnogorskih autora) Izdava: Centar za kulturu Pernik, Bugarska, 2007. godine,
OD GNIJEZDA DO ZVIJEZDA antologija, Izdava: Centar
za kulturu manjina, Podgorica, 2010. godine.
A WINDOW TO THE WORLD POETRY (2), Teheran
2011. god.
PROKLETIJE POJEM, Antologija. Priredili: Draen Jaovi
/ Golub Jaovi. Izdava: Panorama Jedinstvo, Pritina,
2013.
CRNOGORSKA HAIKU POEZIJA, (Antologija). Priredio:
Duan urii. Izdava: Udruenje Crnogorskih haiina,
Podgorica, 2014.
250
O knjievnom stvaralatvu Safeta Hadrovia Vrbikog, pisali

su: Dragomir Brajkovi, Srba Ignjatovi, (Beograd), Fatima
Muminovi, (Sarajevo), Tomislav Marijan Bilosni, (Zagreb),
Milorad Joksimovi, (Berane), Enes Dazdarevi, (Novi Pazar),
Prof. Dr Rasim Muminovi, (Ankara), Prof. Alija Dogovi,
(Pe), Husein Bai, (Podgorica), Fehim Kajevi, (Novi Pazar),
Prof. Dr Ferid Muhi, efkija Borani,(Skoplje), Rasim elahmetovi, Faruk Dizdarevi, (Priboj), Almir Zalihi, (Sarajevo), Mr. Sait aboti, Prof. dr Zorica Radulovi (Niki), Dr.
Redep krijelj, Omer Turkovi,Redep Nurovi, (Novi Pazar),
Zoran Raoni, Dr Isak Kalpaina, (Pljevlja). Prof. dr.efket
Krci (Novi Pazar), Enver Muratovi Enisin, Prof. Mirsada
aboti, (Roaje).
Na albanskom jeziku, o poetskom stvaralatvu Safeta Hadrovia Vrbikog, pisali su: Ibrahim Kadriu, (Pritina), Petrit Paljui, (Kuks - Tirana), Prof. dr Zejnpe Alili Redepi,Prof. dr Ejup
Ajdini, (Tetovo),Jonuz Fetahi, (Pritina), Prof. dr Entela Kasi,
(Tirana), Akademik Redep Feri, Dr Flore Borina, (Pritina).
251
SADRAJ
NE RECI NIKOM
Otvori duu........................................................................11
Vezilje 1 3........................................................................12
Razlog za moju pjesmu......................................................15
Portret majke.....................................................................16
Upornost............................................................................17
Ne reci nikom....................................................................18
Pred semaforom................................................................19
Uz blagoslov bola...............................................................20
Jato.....................................................................................21
Djetinjstvo..........................................................................22
Bolest trava zaviajnih 1 5..............................................23
Treba imati nekog 1 3.....................................................28
ISKOPAVANJE VATRE
Hor dalekih anela............................................................33
Hor anela........................................................................34
Korijeni vatre.....................................................................35
Otkrovenje.........................................................................43
Duhovi tame......................................................................67
Duhovi svjetlosti................................................................69
Lectus genialis...................................................................71
Ares....................................................................................72
Duh mone Geje................................................................73
ZAPIS O OCU
U pono na polju...............................................................77
Oeve jeseni.......................................................................78
Ugljevlje 1 14..................................................................79
PJESME IZ PROVINCIJE
Nijesam birao.....................................................................95
Due od jednog vijeka........................................................96
Sve neka ostane zapisano II.............................................97
Kad te se god prisjetim......................................................99
ZOJA
Priznanje..........................................................................103
Od sad bie vesela..........................................................105
Zoja 2, 7, 8.....................................................................106
Slaviti ljepotu ene..........................................................110
Njenosti..........................................................................111
Strepnja............................................................................112
Aprilska no.....................................................................113
Kad krenem na dalek put................................................114
Proitaj ovu pjesmu.........................................................115
Requiem...........................................................................116
LOVCI NA KOLJKE
Upamti dobro...................................................................121
Puka tvoja narav..............................................................122
Amfora.............................................................................123
Harmonija........................................................................124
Polovina puta...................................................................125
Labudova pjesma.............................................................126
Spilja................................................................................127
Sedmo pismo....................................................................128
Platon naputa domovinu................................................129
Ko istinu slijedi................................................................130
Dijalektika........................................................................131
Organon...........................................................................132
ORFEJEVA LIRA
Prijatelju..........................................................................135
Zemlja junih mora.........................................................136
Zidanje dvorca.................................................................138
Vraki opasan...................................................................139
Morem plovim.................................................................140
Nou ruim......................................................................141
Stremi li istini.................................................................142
Monter.............................................................................143
Nil novi sub sole..............................................................144
Zaetak pjesme................................................................148
Jutarnja idila....................................................................150
Dugo je bilo moje ekanje...............................................151
Nepoznata ena u bijeloj haljini......................................153
ivago...............................................................................154
More potajno slutim........................................................155
Pismo Muneveri ..............................................................156
Pismo drugu.....................................................................157
Smrt u Moskvi.................................................................158
Stiu me tue jeseni........................................................159
Epitaf................................................................................160
Pjesma koju bi Majakovski napisao danas......................161
Jesenjin............................................................................163
Pismo iz Ljubljane...........................................................164
Crnim stepenitem kroz no pravo k bolu......................165
PATKE NA LEGALU
Nepoznatoj starici koju pritiska vrijeme.........................169
Poslanica Bosni................................................................174
Kob...................................................................................177
Poruka snajperisti ubici moje keri.................................180

Nekrolog mostarskom mostu..........................................182
Molitva za Sandak..........................................................183
RTVA
Jadi Pepia odive 1 14..................................................187
LABUDOVA PJESMA
Sabah...............................................................................205
Vee..................................................................................206
Sirena...............................................................................207
Mrav.................................................................................208
Proljee............................................................................209
Ljeto.................................................................................210
Nihadi..............................................................................211
Baeskija..........................................................................212
Evlija elebi.....................................................................213
Reid................................................................................214
Firdus...............................................................................215
Adni..................................................................................216
Odgovor............................................................................217
EZOPOV VRT
Lav....................................................................................221
Lisica................................................................................222
Zec....................................................................................223
Magarac...........................................................................224
Ovca.................................................................................225
Mrav.................................................................................226
Rak...................................................................................227
Pela.................................................................................228
Kornjaa...........................................................................229
Bolest trava zaviajnih - Prof. dr Zorica Radulovi........231
Poetski hroniar - Mirsad Rastoder................................244
Bio Bibliografija...............................................................246

Safet Hadrović Vrbički - Bolest Trava Zavičajnih

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Safet Hadrović Vrbički - Bolest Trava Zavičajnih

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Safet Hadrovi Vrbiki

BOLEST TRAVA ZAVIAJNIH

Biblioteka Savremena poezija

Safet Hadrovi Vrbiki

Safet Hadrovi Vrbiki

Objavljivanje knjige podrao je Fond za zatitu i

Safet Hadrovi Vrbiki

Safet Hadrovi Vrbiki

Bolest trava zaviajnih

Safet Hadrovi Vrbiki

Bolest trava zaviajnih

Safet Hadrovi Vrbiki

RAZLOG ZA MOJU PJESMU

Trea izvezla klasje kako u snu kleca

Bolest trava zaviajnih

Safet Hadrovi Vrbiki

Prolazi dan, naizgled neosjetno

Na njenom elu pauk

Za sobom vue moje noge

Bolest trava zaviajnih

Safet Hadrovi Vrbiki

Tebi, koja si poznavala moj ivot !

Mora saekati zelenu svjetlost

Bolest trava zaviajnih

Safet Hadrovi Vrbiki

Ptice moje, drage ptice, njene ptice

Bolest trava zaviajnih

Safet Hadrovi Vrbiki

BOLEST TRAVA ZAVIAJNIH

Sada smo sami. Ni sluajnog druga

Iznenada se krikom javi nona ptica

Bolest trava zaviajnih

Safet Hadrovi Vrbiki

Gdje je ona njenost, djetinjstvo nae

Tu nieg nema sem bjeline zida

Ko se to usudi da nam krade milo

Gdje su breuljci i polja zelena

Zaviaj ko pjeva, mora bolovati

Zaviaj ko pjeva; mora bolovati

Bolest trava zaviajnih

Safet Hadrovi Vrbiki

Gdje su Katunita, zelene Duice

Ulina svjetiljka treperi poput svijee

Gdje su ta dobra djeca s kojom smo igrali

Negdje daleko u Crnoj Gori Vrbica sanja

Zaviaj ko pjeva; mora bolovati

Zaviaj ko pjeva; mora, mora bolovati

Bolest trava zaviajnih

Safet Hadrovi Vrbiki

TREBA IMATI NEKOG

Bolest trava zaviajnih

Safet Hadrovi Vrbiki

Safet Hadrovi Vrbiki

HOR DALEKIH ANELA

Bolest trava zaviajnih

Safet Hadrovi Vrbiki

Prvi sam put pred tvojim oima

Bolest trava zaviajnih

Safet Hadrovi Vrbiki

eli li ivota osjetiti ritam

Prepun ljubavi, tog dara nebesa

elju i gnjev; klicu prodiruu

Bolest trava zaviajnih

Safet Hadrovi Vrbiki