DENTALNA OPREMA I MATERIJALI

1.

SVOJSTVA MATERIJALA

Agregatna stanja - klasina fizika poznaje tri agregatna stanja:

kruta tvar ili krutina

tekua tvar ili tekuina
plinovita tvar ili plin

Veina tvari prelazi iz krutog stanja zagrijavanjem u tekue (temperaturu pri kojoj
poinje taj prijelaz nazivamo talitem), i daljnjim zagrijavanjem tvar prelazi iz tekueg stanja
u plinovito (odgovarajuu temperaturu nazivamo vrelitem).
Neke tvari prelaze direktno iz krutog u plinovito stanje, tj. ne postoje u tekuem
stanju (sublimacija).

1.1.

FIZIKALNA SVOJSTVA

Gustoa je po definiciji odnos mase i volumena nekog tijela, a iz toga slijedi da je

SI mjerna jedinica kilogram po metru kubnom [kg/m3]. Vrijedi, dakle,

m
V

Gustoa nam govori kolika je masa neke tvari sadrana u jedinici volumena: to je ta
masa vea, kaemo da je tijelo gue.
Gustoa je promjenjiva karakteristika neke tvari. Prvenstveno ovisi o temperaturi te
to vrijedi za sve tvari u svim agregatnim stanjima. Za plinovito agregatno stanje gustoa ovisi
i o tlaku koji vlada u tom plinu.
U pravilu, gustoa svih tvari opada s porastom temperature. To pravilo samo ako je
termiko irenje tvari na neki nain mehaniki sprijeeno; tada e se kod plinova poveati
pritisak, a kod vrstih tvari e se pojaviti naprezanje. Tekuine e se ponaati vrlo slino kao i
vrste tvari, ali kod njih termiko rastezanje nema praktinu vanost s obzirom da je
zanemarivo i nema nikakve tehnike primjene - svaka tekuina e poet e isparavati prije
nego se dogodi znatno poveanje njenog volumena.

krom (Cr)
cink (Zn)
kositar (Sn)
eljezo (Fe)
kadmij (Cd)

6950
6990
7141
7710
8436

kobalt (Co)
nikal (Ni)
bakar (Cu)
molibden (Mo)
srebro (Ag)

8662
8691
8760
10006
10300

paladij (Pd)
zlato (Au)
platina (Pt)
iridij (Ir)

11772
18333
21091
21974

Jedina poznata tvar u prirodi za koju ne vrijedi navedeno ponaanje gustoe u

ovisnosti o temperaturi je voda. Voda je najgua na temperaturi od 4C, a u krutom stanju
(led) ima osjetno manju gustou nego u tekuem stanju - zbog toga led pluta na vodi.
1

Josip Brusi, dr.med.dent.

1.2.

MEHANIKA SVOJSTVA

Poznavanje veliine vane sile bitno je za razumijevanje mehanikih svojstava

dentalnih materijala. Naprezanje, deformacija, vrstoa, tvrdoa, frikcija i troenje
karakteristike su svakog pojedinog materijala u odnosu na vanu silu.
Kada na materijal djeluje vanjska sila, dolazi do reakcije. Toj se sili suprotstavlja
sila jednaka po veliini ali suprotnog smjera. Djelovanje sile rasporeeno je unutar neke
povrine, a omjer sile i povrine naziva se naprezanje.
Naprezanje je sila po jedinici povrine, S=F/A, gdje F predstavlja silu a A je povrina
po kojoj sila djeluje. Jedinica za naprezanje jednaka je sili po jedinici povrine (N/m2) i
izraava se u paskalima (Pascal, Pa). U zubnoj tehnici je naprezanje uglavnom izraeno u
megapaskalima (MPa).
Ovisno o smjeru djelovanja razlikujemo tlanu, posminu, svijajuu silu i rastezanje.
Kod tlane se sile materijal odupire zbijanju dok se kod vlane odupire rastezanju.
Linijska deformacija je deformacija po jedinici duine, =l/lo, gdje l predstvalja
deformaciju (ili promjenu duine), a lo je jedinica duine. Linijska se deformacija obino
izraava u postocima (%). Neki dentalni materijali pokazuju znaajnu linijsku deformaciju uz
djelovanje naprezanja, dok drugi, kao npr. zlato ili caklina, vrlo malu. Omjer izmeu
naprezanja i linijske deformacije vrlo je vaan pri izboru dentalnog materijala.
Modul elastinosti (Youngov modul) predstavlja mjeru krutosti materijala i jednak
je omjeru naprezanja i linijske deformacije, E=S/, u linearnom ili elastinom dijelu grafikog
prikaza: naprezanje-linijska deformacija. Jedinica za modul elastinosti je paskal (Pa), a u
zubnoj tehnici se najee izraava u MPa. Krutost materijala je vana veliina pri
odreivanju dentalnog materijala. Naime, modul elastinosti dentalnog materijala mora imati
slinu vrijednost elastinom modulu dentina ili cakline, ovisno gdje se koristi. Elastini modul
dentina je 18600 MPa, cakline 83000 MPa, amalgama 27600 MPa, zlata 96600 MPa,
kompozita 16600 MPa ili cinkovog fosfatnog cementa 2760 MPa.
Svaki materijal koji se koristi u zubnoj tehnici pokazuje mehanika i elastina
ogranienja, a veliina kod koje je deformacija tako velika da dolazi do loma naziva se jaina
loma.
Veza izmeu dva materijala obino se mjeri kao jaina rastezanja ili posmina
jaina, a predstavlja naprezanje koje uzrokuje pucanje. Ovisno o sustavu, veza izmeu
materijala moe biti kemijska ili mehanika ili oboje. Ogranienje ili doputena
deformacija odnosi se na naprezanje kod kojeg materijal vie ne pokazuje elastina svojstva.
Ove su dvije veliine vane jer se dentalni materijal moe smatrati kliniki neprikladnim
ukoliko pokazuje permanentnu deformaciju iako jo nije puknuo.
Koliina deformacije koju materijal moe podnijeti prije loma izraava se u
postocima razvlaenja kada se materijal rastee ili u postocima zbijanja kada na njega
djeluje tlana sila.
Elastinost (rezilijencija) i vrstoa su veliine koje se odnose na energiju
potrebnu da se neki materijal deformira odnosno energiju potrebnu da doe do loma. vrstoa
se moe definirati i kao mjera otpornosti materijala na lom. Ova dva svojstva odnose se na
povrinu ispod krivulje naprezanje-deformacija i zato predstavljaju energiju potrebnu da doe
do granine deformacije. Vrijednost ovih veliina je umnoak naprezanja i deformacije. Dva
materijala mogu imati iste vrijednosti za elastinost, ali razliite za vrstou.

DENTALNA OPREMA I MATERIJALI

Tvrdoa je vano svojstvo dentalnih materijala, a predstavlja otpornost povrine

materijala na udubljenje tvrdim materijalom. Mjera za tvrdou ovisi o postupku ispitivanja, a
mjeri se sila po jedinici udubljene povrine prema Brinell-u, Rockwell-u, Knoop-u ili
Vickers-u. Tvrdoa dentalnih materijala najee se izraava Knoop-ovim ili Vickers-ovim
brojem za tvrdou, a dobiva se iz sile pritiska etverostranog dijamantnog iljka, utisnutog u
povrinu materijala. Tvrdoa se rauna kao broj kilograma potrebnih da nastane udubljenje od
1mm2 (kg/mm2). Prema Knoopovim testovima tvrdoa cementa je 43 kg/mm2, dentina 68
kg/mm2, cakline 350 kg/mm2, akrilata 20 kg/mm2, 22-karatne zlatne legure 85 kg/mm2,
kompozitnih materijala 90 kg/mm2, amalgama 110 kg/mm2, keramike 460 kg/mm2,
kobaltkromove legure 420 kg/mm2 itd.

1.3.

OPTIKA SVOJSTVA

Optika svojstva dentalnih materijala od posebne su vanosti jer ti materijali moraju

zadovoljavati visoke estetske kriterije. Umjetnost je i cilj odrediti boju i izgled zuba kao da je
prirodan. Percepcija boje rezultat je fiziolokog odgovora na fizikalni podraaj i predstavlja
subjektivni doivljaj.
Vidljiva svjetlost je mali dio elektromagnetskog spektra u podruju od 380 do 780
nm. Vidljiva svjetlost je mjeavina boja, a razlikujemo tri osnovne boje plavu i crvenu, dok
sve ostale boje predstavljaju njihovu mjeavinu. Kada svjetlost obasja povrinu dolazi do
propusnosti (transmisije), apsorpcije ili rasprenja svjetlosti.
Materijal je proziran (transparentan) kada proputa svjetlost. Zraka svjetlosti
mijenja smjer na granici izmeu dva materijala. Indeks loma jednak je omjeru sinusa upadnog
kuta zrake svjetlosti (i) i kuta loma svjetlosti (r), n=sin i/sin r. Treba naglasiti da kod loma
svjetlosti dolazi i do refleksije na povrini materijala.
Neprozirni materijali apsorbiraju svjetlost. Lambert-ov zakon apsorpcije pokazuje
da svaki pojedini sloj materijala apsorbira jednaki dio svjetlosti koja prolazi kroz taj materijal,
Ix/Io=e-Kx, gdje je Io poetni intenzitet svjetlosti, Ix odnosi se na intenzitet svjetlosti nakon
prelaska udaljenosti x unutar materijala, a K je koeficijent apsorpcije. Neprozirnost
(opacitet) je svojstvo materijala i govori o nepropusnosti svjetla. Kada dolazi do refleksije
cjelokupnog vidljivog spektra predmet izgleda bijelo, a kada se sve valne duljine podjednako
apsorbiraju predmet je crn. Kada se apsorbiraju plava, crvena, naranasta, uta i ljubiasta
svjetlost predmet u reflektiranom vidljivom svjetlu izgleda zeleno.
Rasprenje svjetlosti dogaa se kod materijala koji sadri male estice s razliitim
indeksom loma od matrice u kojoj su te estice rasprene. Dio svjetlosti prolazi kroz takav
materijal, a dio se raspri, pa se za takav materijal kae da je translucentan (mutan).
Prirodni zubi apsorbiraju svjetlost u valnom podruju od 300 do 400 nm
(ultraljubiasta svjetlost). Energija koju zubi apsorbiraju prelazi u svjetlost s veim valnim
duljinama (450 nm) tako da zubi, u stvari, postaju izvori svjetlosti. Taj se fenomen naziva
fluorescencija. Neki kompozitni materijali i dentalne keramike sadre fluorescentne tvari
(elementi rijetkih zemalja), kako bi to bolje reproducirali strukturu prirodnog zuba.

Josip Brusi, dr.med.dent.

1.4.

TERMIKA SVOJSTVA

Dentalni materijali podvrgnuti su raznim promjenama temperature zbog unoenja

vrue hrane ili pia. Zbog toga je vano poznavati prijenos topline kroz materijal i promjene
materijala nastale promjenom temperature.
Termika vodljivost je rezultat interakcije izmeu vibracija strukturne reetke i
gibanja elektrona i njihove interakcije s atomima. Termika je vodljivost mjera koja se odnosi
na koliinu topline koja prolazi kroz materijal. Koeficijent termike vodljivosti definira se
kao koliina topline u joulima koja je prola kroz uzorak debljine 1 cm i povrine 1 cm2 u 1
sekundi uz promjenu temperature za 1 K. Jedinica za termiku vodljivost izraava se u
W/mK.
Opseni amalgamski ispun, ili krunica u neposrednoj blizini pulpe, moe prouzroiti
nelagodu pri veim promjenama temperature ako se ne postavi izolacija, tj. sloj dentalnog
cementa. S druge strane, metalna protezna baza, koja se ponaa kao dobar vodi, omoguuje
brzi odgovor tkiva na temperaturne promjene, za razliku od debele akrilne proteze koja se
ponaa kao izolator. To je dobro za subjektivni osjeaj pacijenta kao i za zdravlje sluznice
leita proteze.
Termika provodnost (difuzivnost) odnosi se na brzinu promjene temperature
kada toplina prolazi kroz materijal. Termika provodnost je mjera koja ukazuje na okolnost
kako brzo neko tijelo postigne termiku ravnoteu pri promjeni temperature, h = /cp, gdje
je termika vodljivost, cp specifini toplinski kapacitet, a se odnosi na temperaturno
ovisnu gustou. Jedinica za termiku provodnost (h) izraena je u mm2/s.
Koeficijent linearne termike ekspanzije () definira se kao promjena duine po
jedinici duine materijala, kada se njegova temperatura promijeni za 1 K, a jedinica je 1/K i
obino je izraena kao 10-6/K.

1.5.

OSTALA SVOJSTVA
Elektrina svojstva

1.5.1.

Elektrina svojstva dentalnih materijala o kojima treba voditi rauna su galvanska

struja i korozija. Do galvanske struje dolazi zbog nazonosti dva metala u ustima. Metali
uronjeni u elektrolit, u ovom sluaju slinu, otputaju ione i zbog razlike elektrodnog
potencijala izmeu dva metala potee struja. Pacijent u tom sluaju moe osjetiti bol i/ili
neugodan metalni okus u ustima.
Korozija metalnih krunica ili nadomjestaka takoer nastaje zbog otputanja
metalnih iona, a rezultat je nagriena i neravna povrina nadomjestka. Do korozije moe doi
i zbog kemijske reakcije izmeu metala, hrane i sline. Na primjer, dentalni amalgami
reagiraju sa sulfidima i kloridima, pa njihova povrina ostaje bez sjaja.

1.5.2.

Otapanje i sorpcija

Otapanje materijala u ustima i sorpcija tekuine (vode ili sline) na materijal vana
su svojstva koja odreuju njihovu upotrebu. Sorpcija vode predstavlja koliinu vode koja se
4

DENTALNA OPREMA I MATERIJALI

adsorbira na povrinu i apsorbira u unutranjost materijala. Otapanje i sorpcija mogu se

izraziti na dva naina, kao teinski postotak otopljene ili adsorbirane tvari, ili kao teina
otopljene ili adsorbirane tvari po jedinici povrine materijala, mg/cm2.
Kvaenje je mjera privlanosti (afiniteta) izmeu tekuine i povrine materijala.
Kvaliteta kvaenja odreuje se preko irenja kapljice po povrini materijala. Stupanj kvaenja
ovisi o povrinskoj energiji materijala (napetosti povrine) i tekuine te njihovom
intermolekulskom privlaenju. U sluaju visoke povrinske energije materijala (metali,
keramika) i niske energije tekuine kvaenje je dobro. S druge strane, zbog niske povrinske
energije polimera kvaenje na njihovoj povrini je slabo.
Viskoznost tekuine predstvalja otpor tekuine prema protoku. Jedinica za
viskoznost je Pa s (paskal sekunda). Mnogi dentalni materijali nastaju mijeanjem krute tvari
s tekuinom. Dentalne paste se oblikuju i zatim skruuju. Formiranje paste ukljuuje
promjenu viskoznosti s vremenom i odreivanje elestinog modula u postupku skruivanja. U
ovom postupku, koji ovisi o viskoznosti materijala i tekuine, razlikujemo vrijeme potrebno
za pripravu dentalne paste ili materijala i vrijeme skruivanja. U tom se vremenskom periodu
viskozitet materijala mijenja.
Vrijeme stvrdnjavanja materijala odreeno je vrstom i nainom kemijske reakcije.
Ono ne oznaava dovrenje reakcije, ve se odnosi na molekulske promjene koje mogu trajati
i nakon stvrdnjavanja.
Adhezija je vezivanje razliitih materijala. Kod kontakta dviju tvari molekule jedne
tvari veu se na molekule druge, a ta se pojava naziva adhezijom. Kada se radi o vezivanju
istovrsnih molekula govorimo o koheziji. Vezivanje moe biti kemijsko i mehaniko.
Kemijska adhezija podrazumijeva vezanje na atomskoj ili molekulskoj razini, a mehanika je
adhezija razultat penetracije jedne faze (materijala) u povrinu druge. esto se obje adhezije
dogaaju istodobno. Adhezija je vano svojstvo materijala za ispune i cementiranje.
Trajnost dentalnog materijala je pojam koji govori o vremenskom periodu u kojem
ne dolazi do promjena kvalitete materijala. Trajnost ovisi o temperaturi, vlanosti i vremenu
skladitenja.