MATERIJALI ZA IZRADU KALUPA

JEDNOKRATNE PRIMJENE
Kalupi jednokratne primjene izrauju se od prirodnih ili
umjetnih mjeavina pijeska. Takve mjeavine jo se nazivaju
ljevaki pijesak ili kalupna mjeavina.
Osnovni ljevaki pijesak za izradu kalupa sastoji se od:
- zrna pijeska (najee SiO2),
- veziva (najee Al2O3 ),
- vode (vlage H2O).

Svojstava mjeavine pijeska za

ljevake kalupe su:

tlana vrstoa,
propusnost plinova,
razvoj minimalne koliine plinova,
toplinska postojanost (vatrootpornost),
oblikovljivost,
rasipljivost.

VRSTE PIJESKA ZA IZRADU KALUPA

Pijesak za izradu kalupa bogat je razliitim mineralima. Veina

vrsta pijeska koji se upotrebljava u ljevaonicama sadre manje
koliine minerala. To su najee minerali tipa:
ilimenita (FeOTiO2),
magnetita (Fe3O4),

cirkona (ZrSiO4),
olivina (MgFeSiO4).

Svojstva i boja pijeska ovise o koliini ovih minerala.

Kvarcni pijesak je najvie upotrebljavana sirovina za izradu kalupa i

jezgara. Kvarcni pijesak, koji se jo naziva i kremeni pijesak, je oksid
silicija (SiO2), esto pomijean s manjim ili veim koliinama dodatka koji
mu sniavaju vatrostalnost (glinenca, tinjca).
Olivinski pijesak sastoji se uglavnom od olivina. Olivin je spoj magnezija,
eljeza, silicija i kisika (magnezijsko-eljezni ortosilikat), a sastoji se od
minerala forsterita (MgSiO4) i fajalita (Fe2SiO4).
Kromitni pijesak sastoji se od kromita (Cr2O3) 44-45% te eljeznog oksida
(Fe2O3) oko 25-26%. Budui da je vatrostalniji, u ljevaonicama se pokazao
mnogo boljim od kvarcnog pijeska. Talite mu je oko 1900 oC).
Cirkonski pijesak ima najbolju vatrostalnost. Najrasprostranjeniji mineral
na bazi cirkonija je cirkon-silikat (ZrSiO4) kojeg u ovom pijesku ima do 99
%. Uz vrlo visoku vatrostalnost, odlikuje ga mali koeficijent toplinskog
irenja i mala sposobnost upijanja taline (kvaenje). Temperatura taljenja
je oko 2200 do 2600 oC.

Prirodni pijesak predstavlja nagomilane koliina pijeska du obala koje

su nastale u prastara vremena. Kod prirodnog pijeska zrna kvarca su sitna
a glina, koja slui kao vezivno sredstvo, ravnomjerno je rasporeena
izmeu zrna kvarca. Upotrebljava se za izradu kalupa za lake i obojene
metale.
Pijesak u rudnicima nastao je su djelovanjem atmosferilija na naslage
pijeska zatrpane debljim slojevima zemlje (pjeenjaci).
Rijeni pijesak je razliitog minerolokog porijekla i zavisi od materijala
koje rijeka u svom toku nosi. Zbog razliitih primjesa i neistoa obino
ima nisku temperaturu sintetiziranja.
Morski pijesak ovisi o kvaliteti materijala i pijeska to ih je rijeka
donijela u more. Razliite neistoe biljnog i ivotinjskog podrijetla
(ostaci koljaka i koralja) ine ovaj pijesak upotrebljivim u pogonima
gdje nema nekih posebnih i strogih uvjeta za kvalitetom, ali uz obaveznu
upotrebu premaza za kalupe i jezgre.

Svojstva zrna ljevakog pijeska

Oblik zrna
Veliina zrna
Toplinski koeficijent irenja pijeska

Slika 4.20. Toplinski koeficijent irenja kalupa [2]

Toplinski koeficijent irenja kalupa

Shematski prikaz slojeva pjeane

mjeavine u blizini odljevka
Faze nastajanja ljevake
greke kraste

Vezivne tvari
Veziva se razlikuju po nainu ostvarivanja veza i svom porijeklu.
Prema nainu ostvarivanja veza ista se dijele na ona koja veu
pomou fizikalnih sila i ona koja veu na temelju kemijskih
reakcija.
U prvom sluaju vezivanje se ostvaruje s odreenim stupnjem
zgusnutosti (sabijenosti) pjeane mjeavine, dok u sluaju
kemijskih veza nije potrebno dodatno zgunjavanje pijeska.
Prema porijeklu, veziva mogu biti anorganska i
Najpoznatija anorganska veziva su: glina, cement
staklo, dok su najpoznatija organska veziva: fenolne
smole.

organska.
i vodeno
i furanske

Anorganska veziva
Najpoznatija anorganska veziva su: glina, cement, vodeno staklo i
etilsilikatna veziva.
Glina
Razlikuju se dvije temeljne grupe ovih veziva i to: kaolinske
(vatrostalne) i bentonitne gline.
Vatrostalne gline (kaoliniti) su prirodne gline (2SiO2Al2O32H2O)
koje imaju ogranienu mogunost upijanja vlage.
Pjeane mjeavine s kaolinskim glinama, zbog dobre vatrostalnosti,
upotrebljavaju se za lijevanje masivnih odljevaka, tj. slue za izradu
velikih kalupa. iste vrste vatrostalne gline imaju talite oko 1750
o
C, te se od njih toplinskom obradom dobiva vatrostalni amot.

Bentoiniti (montmorilonit naziv dobiven prema nalazitu u

Francuskoj Mont Morillonu) su plastine gline koje su nastale
raspadanjem vulkanskog pepela i sastoje se od minerala
montmorilonita (4SiO2Al2O3nH2O). Bentonit ima sposobnost jakog
bubrenja kada je u kontaktu s vodom, to znai da je dovoljna vrlo
mala koliina vlage za dobro vezivanje.
S bentonitom se dobiva pjeana mjeavina koja ne ovisi o
sabijenosti pijeska a ima vrlo veliku vrstou i dobru propusnost
plinova. Nedostatak bentonitnog veziva je u tome da se kalup u
sluaju oteenja ne moe popravljati zbog niskog sadraja vlage.

OBLIKOVNA VLAGA
Oblikovna vlaga je koliina vlage kod koje se postiu optimalna vrstoa i
propusnost plinova. Previe vlaan pijesak ima slabu propusnost i vrstou.
Slino je i kod previe suhog pijesaka. Optimalna vlaga je odreeni sadraj
vlage prilagoen veliini zrna pijeska, vrsti gline i koliini vode.

Naini razmjetaja gline u funkciji sadraja vlage

Prema koliinskom udjelu gline u pjeanoj mjeavini

razlikuje se:
isti pijesak
mrav pijesak
srednje mastan pijesak
mastan pijesak

do 20%
2-8%
8-15%
iznad 15%

Koliina gline se odreuje ispiranjem. Nedostatak tog

postupka je da se ispire vezana i slobodna glina a i zrnca
kremenog pijeska manja od 20 mikrometara. Pijesak sa
sadrajem gline iznad 30% naziva se masom.

Cement
Postoje razliite vrste cementa meutim, sve se uglavnom sastoje
od oksida elemenata kao to su: kalcij, magnezij, aluminij i
eljezo. Najpoznatiji cement koji se koristi u ljevakoj praksi je
Portland cement.
Pjeane mjeavine na bazi cementnog veziva zagrijavanjem
poveavaju vrstou, a uglavnom se ne mogu regenerirati. Imaju
slabu rasipljivost tako da se u pjeane mjeavine moraju
dodavati razliite organske tvari koje na povienim
temperaturama izgaraju. Ove se mjeavine danas malo koriste.

Vodeno staklo
Vodeno staklo je najpoznatije anorgansko silikatno vezivo, koje
otvrdne propuhivanjem s CO2 (CO2 postupak) pri emu dolazi
do izluivanja silicijevog gela (kiselina). Izlueni gel vee zrna
pijeska i stvrdne mjeavinu.
Mjeavine s vodenim staklom koriste se za izradu kalupa i jezgri
za lijevanje odljevaka od elika, sivog lijeva i obojenih metala.
Etilsilikatna veziva
Vezivanje zrna pijeska kod etilsilikatnih veziva zasniva se na
pojavi da etilester silicijeve kiseline pod utjecajem vode i
odvajanjem etilnog alkohola prelazi u aktivni oblik silicijeve
kiseline, a ona kondenzacijom i odvajanjem vode tvori visokomolekularnu kiselinu. Etilsilikat je bezbojna tekuina s oko 40%
SiO2.

Organska veziva
Organska veziva mogu se podijeliti prema nainu nastanka i to na: prirodna
organska veziva (npr. ulja, krob, melasa, katran itd.) i umjetna (sintetika)
organska veziva (fenolne i furanske umjetne smole).

Fenolne smole
Tekue
sastavu
nastaje
voda).

fenolne smole najee su razrijeene vodom ili alkoholom. Po

one su fenolne i/ili krezolne formaldehidne smole. Ovrivanje
polikondenzacijom, pri emu se oslobaaju nusprodukti (najee

Furanske smole
Furanske smole su ukaste ili smee mutne tekuine karakteristinog mirisa
po furfurilnom alkoholu. Osim furfurilnog alkohola, ove smole sadre
karbamid, formaldehid i fenol. Furanske smole u hladnom procesu
otvrdnjavaju pomou kiselina, a u toplom procesu pomou katalizatora
(fosforne kiseline), te kondenzacijskim i polimerizacijskim reakcijama.

Ispitivanje pjeanih mjeavina

Ispitivanja mehanikih svojstava pjeanih mjeavina

Pjeane mjeavine za izradu kalupa

U ljevaonicama se radi gotovo iskljuivo sa sintetskim pjeanim
mjeavinama, koje se dijele na:
modelni pijesak,
jedinstvenu kalupnu mjeavinu,
mjeavinu za popunu kalupa.

Ovisno o postotku vlage, gotovi kalupi dijele se na

mokre i suhe. Posebno se jo razlikuju pjeane
mjeavine za izradu mokrih (sirovih) i suhih kalupa.

Prednosti svjeih kalupa su:

- uteda energije jer se kalup ne zagrijava radi suenja,
- potreban manji radni prostor za pohranu i sklapanje kalupa,
- kalupi su elastini pa je istresanje odljevka jednostavnije,
- bre hlaenje daje finiju strukturu odljevka pa tim i bolja
mehanika svojstva.
Pjeani suhi kalupi koriste se za izradu srednje tekih i
tekih odljevaka, jer su jeftiniji od kalupa iz amotne mase,
koja se zbog svoje vrstoe isto koristi za izradu masivnih
kalupa. Nakon zavrenog hlaenja odljevci se lake vade iz
suhih pjeanih kalupa.
Ovisno o vrsti lijeva, mjeavine za izradu kalupa sue se u
temperaturnom intervalu od 400-600 oC.

Mjeavine za izradu jezgre

Jezgre su znatno vie od kalupne upljine izloene neposrednom
djelovanju tekueg metala i visokih temperatura.
Kao veziva sredstva koriste se razliiti materijali organskog i
anorganskog porijekla. Za vrijeme lijevanja spomenuta veziva daju
jezgrama dovoljnu vrstou, dok se nakon lijevanja gubi sposobnost
vezivanja, tako da se jezgra bez tekoa moe odstraniti iz odljevka.
Izbor veziva prilagoava se kompliciranosti jezgre.

Zatitna sredstva i dodaci

Prilikom kontakta rastaljenog metala i stjenke kalupa dolazi do
meusobnih reakcija to direktno utjee na kvalitetu povrine
odljevka.
Sredstva za povrinsku zatitu dijele se na:
- sredstva za posipanje,
- sredstva za dodavanje,
- sredstva za premazivanje.

Priprema ljevakog pijeska

U tijeku pripreme ljevakog
pijeska novi se pijesak rastresa,
isti i mijea s dodacima, kako bi
se dobila mjeavina propisanih
tehnolokih svojstava.
Suenje pijeska
Sijanje pijeska
Mijeanje pijeska

Tlana vrstoa

Podruje izbora optimalne vlage

Propusnost plinova

Utjecaj vlage na propusnost pjeane mjeavine

Razvoj minimalne koliine plinova

Plinovi koji se obino razvijaju pri lijevanju u pjeane kalupe
su: ugljini monoksid, ugljini dioksid, vodik, duik i dr. Isto
tako mogu se pojaviti i razliiti ugljikovodici, kao i neznatne
koliine kisika.
Topivost plinova u metalu postupno opada s padom
temperature i napredovanjem procesa skruivanja. Jedan dio
razloenih plinova u atomskom stanju ulazi u reetke metala
(stvarajui mjeance), dok se drugi dio zadrava u
molekularnom obliku i ostaje zarobljen u metalu. Spajanjem
ovih molekula u metalu nastaju diskretna podruja, koja
predstavljaju tzv. plinske poroznosti (mjehure).

Toplinska postojanost
Zrno pijeska (kvarc) na visokim
temperaturama reagira s prisutnim
neistoama, inei tako cijelu mjeavinu
manje vatrostalnom. To se na odljevku moe
manifestirati u vidu zapeklina. Zapekline se
mogu uoiti promatranjem povrine pomou
poveala i mikroskopom.

Oblikovljivost
Sposobnost ljevakog pijeska da za vrijeme
procesa kalupljenja poprimi i zadri oblik
modela naziva se oblikovljivost. Na ovo
svojstvo najvei utjecaj ima pravilan izbor
veziva i veliine zrna pijeska.

Rasipljivost
Sposobnost ljevakog pijeska da se nakon
lijevanja i skruivanja odljevka lako rastrese i
oslobodi odljevak naziva se rasipljivost. Na
ovo svojstvo utjee: sastav kalupne mjeavine,
temperatura zagrijavanja mjeavine za vrijeme
lijevanja i raspored temperaturnih podruja po
visini kalupa.