Ava Isaija

Ridanja
1. Teko nama slastoljubivima i kratkovremenima, jer zbog privremene bezakone
tjelesne pohote neemo ugledati slavu Gospodnju!
2. Teko nama to, prezrevi neraspadljivo, nezadrivo stremimo raspadljivome, iako
raspadljivost ne nasleuje raspadljivost (1.Kor.15,50)!
3. Teko nama to svoje tijelo, koje e pojesti crvi i gnoj, hranimo u grijesima, ne
bojei se ni ognja koji e nas vjeno muiti, ni neuspavljivog crva!
4. Teko nama to tijelo nae, koje je oskrnavljeno neistotom, hristoljubivi ljudi
potuju poklonima i cjelivaju, dok smo mi okreeni grobovi koji u sebi nose smrtonosni
grijeh!
5. Teko nama to preko neuzdranja u hrani i slastima u sebi sabiramo sjemenje koje
klija i pobuuje nas na bezakono tjelesno sjedinjenje!
6. Teko nama to ne uporeujemo trulenost sa netrulenou i to se ne bojimo
Boanstvene i strane pravde!
7. Teko nama to smo maloduni za dobro i revnosni i brzi na zlo!
8. Teko nama to smo tijelo nae, koje je sposobno da postane obitalite vjene
svjetlosti, uinili obitalitem vjene tame!
9. Teko nama to Sin ovjeiji, koji je jednosu(t)an Bogu Ocu i koji se radi nas
ovaplotio, u nama nema gdje da zakloni Svoju glavu, dok su lisice, tj. zli i lukavi duhovi
u nama sebi napravili jazbinu!
10. Teko nama to pravi srcem Sudiji predlau due svoje neporone i svoja tijela
sveta i neuprljana, dok mi, ije su due oskrnavljene i tijela neista, moemo jedino da
oekujemo osudu na vjene muke!
11. Teko nama to oekujemo poasti svetih, iako smo puni pohote za nepravdom i
svakom neistotom!
12. Teko nama to se kreemo meu svetima i nezlobivima kao isti i slobodni, iako
smo osueni i krivci za mnoge grijehe!
13. Teko nama to urazumljujemo i pouavamo one koji su daleko bolji od nas,
premda smo ispunjeni sagreenjima!
14. Teko nama to, imajui brvno u oku, kao neporoni pokreemo sud i gnjevimo se
zbog najmanjih sagreenja nae brae!
15. Teko nama to na druge polaemo teka i nepodnoljiva bremena, a sami, kao
nemoni tijelom, odbijamo da ih se i dotaknemo!
16. Teko nama to, budui oskudni u boanstvenom monakom djelanju, bez stida
urimo da druge uimo djelatnoj vrlini!
17. Teko nama to smo zaboravili na svoje davne grijehe, i to se ni zbog novih ne
muimo i ne plaemo!
18. Teko nama to smo dobro zapoeli uz blagodat Boiju, dok smo sada postali
tjelesni!
19. Teko nama to smo se toliko pogruzili u neiste pomisli da se, navodno ne videi
svoje grijehe, pitamo da li smo ih uinili!
20. Teko nama to jedui i pijui ne pomiljamo na borbu koja nam se deava zbog
prejedanja!

21. Teko nama to smo gotovi da se sloimo sa pomislima im demoni u nama

probude bludna sjeanja!
22. Teko nama to, ostavljajui boanstvene molitve i itanje sa razmiljanjem, svoje
dane provodimo u pustim matanjima i praznoslovlju!
23. Teko nama to su nam srca okamenjena do te mjere da, i pored estog
napregnutog iskanja skruenosti i suza, ne nalazimo uspjeha zbog krajnjeg nemara i
lijenosti!
24. Teko nama to se ni malo ne staramo o dui, premda neprestano grijei, i premda
je Bog rekao: Umrijee dua koja sagrijei (Jez.18,4)!
25. Teko nama to je zbog sitosti i utjeha nae tijelo lako pokretno na grijeh i to mi
do pohote razgorijevamo neiste i skverne pomisli, preko oiju primajui strijele
lukavoga u svoja srca i preko doticanja tijela postajui puni pohote za enama slino
konjima, ne pomiljajui o svom slovesnom dostojanstvu i ne bojei se vjenog muenja!
26. Teko nama to se zbog stradanja i bolesti tijela mnogo uznemiravamo i stenjemo,
dok smo za rane i neizleive bolesti due neosjetljivi!
27. Teko nama to je kod nas vladalaka sila due potinjena njenom robu - tijelu, to
gospodari loije nad boljim, te to ne slue oboje sa jednom eljom Bogu koji nas je
sazdao!
28. Teko nama to svoje grijehe ponavljamo kroz zle i neiste pomisli, te to ne
prepoznajemo kad se Bog od nas udaljava i kad prilaze neisti duhovi!
29. Teko nama to, iako nerazumni i nerazboriti, volimo i otimamo pohvale svetih, ali
ne i njihove podvige i djela!
30. Teko nama to u izvravanju zapovijesti Boijih ne projavljujemo ni strah slugu,
ni usre i blagorazumnost najamnika, ni ljubav sinova!
31. Teko nama to iz ugaanja ljudima ne odbijamo da govorimo i inimo razne
[stvari], ne obazirui se na ono to je nepravedno!
32. Teko nama to se stidimo ljudi kada grijeimo, dok na vjeni stid ne obraamo
nikakvu panju!
33. Teko nama to se nijesmo isticali, znajui da smo od siromanih i neznatnih
roditelja, dok se, i pored zavjeta siromatva i smirenja Bogu, prepiremo kako bi nas
svrstali na isti nivo sa bogatim i slavnim!
34. Teko nama to smo u svijetu, prinueni siromatvom, bili uzdrljivci, dok se sada,
kada smo prizvani na uzdranje, vrlo mnogo staramo za sitost stomaka i pokoj tijela!
35. Teko nama to se svrstavamo u demonsku gomilu, premda [znamo] da demoni
okruuju one koji se ne boje Boga i koji prestupaju Njegove zapovijesti, a aneli one koji
se boje Boga!
36. Teko nama to se trudimo da se dopadnemo bogatim i silnim kad se sretnemo sa
njima i kad pogovorimo sa njima, dok se od siromanih odvraamo kao od dosadnih kada
dolae da prose od nas!
37. Teko nama to se prema svakom ovjeku ne odnosimo kao to prilii, ve kako
hoemo i kako nam se dopada!
38. Teko nama to svoja prava tano odreujemo, to rasuujemo i uimo o njima,
dok smo od injenja dobara daleko odstupili!
39. Teko nama to marljivo istimo zemlju od trnja i iblja i od drugog rastinja koje
teti plodovima, dok svoje due strahom Boijim ne istimo sa marljivou od zlih i

neistih pomisli koje tete svetim vrlinama!

40. Teko nama to upotrebljavamo mnogogodinje staranje radi zemaljskih i trulenih
stvari, bez obzira na to to treba da se preselimo sa zemlje i to na njoj ivimo kao
doljaci, i bez obzira na to to u vrijeme neizbjenog preseljenja odavde neemo imati
mogunosti da bilo ta ponesemo!
41. Teko nama to smo nemarni za svoje due i to se ponaamo kao da neemo dati
odgovor za sve vrijeme svog ivota, iako znamo da emo za svako djelo u zemaljskom
ivotu, za svaku praznu rije, za zle i neiste pomisli i sjeanja due biti duni da pruimo
odgovor stranom Sudiji!
42. Jao nama ne samo zbog nae neastivosti i bezakonja koja smo poinili, ve i zbog
prezira prema obeanjima Boijim i zbog nevjerovanja u njuh!
43. Teko nama to smo se kao nerazumni prilijepili za trulenost, i to smo, zbog
ljubavi prema zemaljskom, ostali daleko od vjene netrulenosti, iako smo imali
mogunost da se kroz jevanelski ivot spojimo sa nepropadljivou!
44. Teko nama to smo nepropadljivosti pretpostavili odvratnu trulenost!
45. Teko nama to iz samougaanja prije biramo da nas pobjeuju nae strasti, nego
da pobjeujemo svako slastoljublje, iako za to imamo mogunosti!
46. Teko nama to se stidimo i bojimo da grijeimo pred ljudima, a ne treptimo i ne
bojimo se da grijeimo i da smo beasni pred Onim koji vidi i sakriveno!
47. Teko nama to svoje rijei ne zainjujemo boanskom solju, ve uvijek blinjem
govorimo beskorisne rijei, daleke od pobonosti!
48. Teko nama to sa ljudima razgovaramo koristei se laju, lukavstvom i
prevrtljivou, ne bojei se osude!
49. Teko nama zato to san i uninije ine da demoni kradu umiljenje iz naih srdaca!
50. Teko nama to strastima prevazilazimo svjetovnjake iako smo se odrekli svijeta!
51. Teko nama to ispravljamo druge kad grijee u sitnicama, iako sami imamo veliku
potrebu za obuavanjem i poukom!
52. Teko nama ako nas Gospod ispita na zemlji i ako nas uzme na sud sa
neispravljenima!
53. Teko nama to ne pazimo na ono to se nalazi u naem stomaku, usled ega nas
pobjeuju slastoljublje i gordost!
54. Teko nama to elimo da nas smatraju svetima i da nas potuju njihovim imenom,
iako svagda svoje due skrnavimo neistim pomislima!
55. Teko nama to smo, predavi se tatini, zaboravili na borbu sa avolom!
56. Teko nama koji ovdje grijeimo bez straha, zato to e nas tamo doekati
neugasivi oganj geenski, najkrajnja tama, neuspavljivi crv, pla i krgut zuba, i vjena
sramota pred tvari koja je via i nia od nas!
57. Teko naoj nerazboritoj i neraskajanoj dui zato to e po vaskrsenju mrtvih sa
vapajima i krgutom zuba plakati i stenjati u grenom tijelu svom, budui pogoena
oajanjem zbog gorkih i bolnih muenja u vjenom ognju!
58. Teko nama to u zemlji prognanja i stranstvovanja volimo prokleto veselje, dok se
ne sjeamo sladosti raja i preziremo nebesko Carstvo!
59. Teko nama to se po nemilosru upodobljavamo ludim djevojkama i to preko
dobroinstva blinjima ne otkupljujemo jelej koji je potreban za osvjetljenje svjetiljki!
60. Teko nama to dan i no uznosimo molitvu Bogu, govorei: "Gospode, Gospode",
a ne inimo ono to je On zapovijedio!

61. Teko onome koji je napisao ova ridanja to nije na sebe uzeo ni najmanji uzdah
pokajanja, premda je kriv za sve to je napisao!
62. Teko onome koji pati zbog drugih ali se liava tugovanja zbog samog sebe!
63. Teko nama to se ne stidimo iako nas savjest neprestano izobliava i svjedoi
protiv nas, i to ne drhtimo pred Stranim sudom Boijim, iako podlijeemo osudi i
mukama za ono to smo uinili!
64. Teko nama to se radujemo zbog ljudskih pohvala, iako nam djela zaudaraju!
65. Teko nama zato to bluenje uma i srca, rasejanost i zaborav oduzimaju strah
Boiji iz naih srdaca!
66. Teko nama to nam nae staranje o sujetnom srce ini zaputenom zemljom i
pritupljuje njegovo (osjeanje za duhovno)!
67. Teko nama to nas Bog dugo trpi, te nas ne pogaa smru koja odgovara naim
djelima, a mi se jo ne staramo da i sami postanemo milostivi!
68. Teko nama to sada ne pamtimo svoje grijehe, dok emo, po obnaenju due od
tijela, odjednom, sa bolnim i gorkim raskajanjem, ugledati sve njih 'uinjene i rijeju, i
djelom i pomislima, izobraene i napisane u sjeanju naih srdaca!
69. Teko nama to pristupamo stranim Tajnama Boijim, proniknuti svojom
neistotom, bez obzira na opomenu apostola da koji nedostojno jede i pije, sud sebi jede i
pije, ne razlikujui tijela Gospodnjega (1.Kor.11,29)! Mi se pravdamo da smo to uinili u
nonom matarenju i u skvernim pomislima. Meutim, onaj ko Bogu pristupa sa
neistim pomislima, sa poronim oima, sa oskrnavljenim tijelom, sa skvernim
stremljenjima due i tijela, sebe ini dostojnim mnogih bolesti tijela i nemoi due, a
zatim i vjenog muenja i beskrajne sramote!
70. Teko meni to ovo piem prolivajui gorke suze, dok jo nijesam zapoeo djela
pokajanja!
71. Teko meni to govorim istinu, a ne inim dobra djela!
72. Teko meni to dobro pouavam, ali ravo postupam!
73. Teko onima to grijee u slastima, zato to e primiti gorak kraj sa vjenom
sramotom!
74. Teko onima koji se aloste zbog nepotrebnih stvari, jer su se liili duekorisne
tuge pokajanja!
75. Teko onima koji vrijeaju i omalovaavaju, zato to su se udaljili od blaene
ljubavi!
76. Teko onima koji drugima ne ele dobro i koji zavide, jer su postali tui blagosti i
milosru Boijem!
77. Teko ovjekougodnicima, zato to ne mogu Bogu ugoditi!
78. Teko licemjerima, zato to su otpali od istine Boije!
79. Teko gordima, zato to su na strani otstupnika avola!
80. Teko onima koji se na boje Gospoda, zato to e se uplesti u mnoge grijehe, i to
e biti bievani i ovdje i tamo!
81. Teko nama to ujede i ugrize buva, gnjida, vai, muva, komaraca i pela ne
trpimo, dok se od napasti velikog drakona, koji nas guta kao na pojilu i koji nas je probio
smrtonosnom aokom, uopte ne titimo niti sakrivamo!
82. Teko nama to nas avo iscrpljuje i strastima i bolestima i nevoljama i svakakvim
svjetskim prevarama, a mi neemo da prestanemo sa zlom!
83. Teko nama to ne prolivamo mnoge suze, niti bolujemo srcem, niti se od svojih

strasti uzdravamo, iako odstupnitvo traje tako mnogo godina i premda su mnogi
ostavili Pravoslavnu vjeru, ve naprotiv, dodajemo grijeh na grijeh, kako bismo za svoja
zla djela odjednom dobili vjeno muenje u geeni!
84. Teko nama koji smo napisali ove vapaje, to u starosti svojoj, kada nam je ve
doao kraj, dodajemo jo vea i nepodnoljivija zla i jo vee grijehe, iako se jo nijesmo
pokajali ni zbog zlih djela svoje mladosti!
85. Teko nama to se ne stidimo ak ni najteih stradanja i raznih bolesti tijela, ve se
gojimo u grijesima i sa prezirom (prema dunosti), te sa punim neuzdranjem i
rasputenou, debljamo svoja skverna i grena tijela!
86. Teko nama to nam predstoji da proemo kroz oganj koji kljua snanije od
morskih valova, da bi svaki primio ono to je u tijelu uinio, bilo dobro ili zlo
(2.Kor.5,11)!
87. Teko nama to ne pomiljamo o onom mranom i nevetastvenom eenju ognja,
niti o tamonjem vjenom gorkom plau i krgutu zuba! Jer, Bog e od nas oduzeti
svjetlost u plamenu, dok e jaru i mrak ostaviti u ognju radi neastivih i grenika!
88. Teko meni, bijedna duo! Vrlo mi je ao i srce me moje bez prestanka boli
(Rim.9,2)! Jer, oplakujui sebe, ja sam duan da kaem: "Zlo mi je pomrailo razum i
pokrilo istinu; smrt je pobijedila ivot; zemaljsko, truleno i privremeno je zamijenilo
nebesko, netruleno i vjeno; mrsko i dostojno mrnje pokazalo se slaim i omiljenijim
od istinske ljubavi Hristove i asti; zabluda je istinu izbacila iz moje due, osudivi je na
izgnanstvo; izabrah stid i sramotu umjesto smjelosti i pohvale; gorinu pretpostavih
sladosti; zemlju i pepeo zavoljeh vie od neba i njegovog Carstva; tama dobromrsca
avola ula je u moje srce i pomraila svjetlost vienja u mom umu".
89. Teko meni! Teko meni! Kakve zamke avolje su me zaplele i, saplevi me, sa
kakve visine me oborie dolje! Hodei, umorih se, i moj znoj me uzalud oblivao. Ko da
me ne oplae? Ko nee gorko zaplakati zbog mene koji sam se iscrpjeo u sujetnom trudu
i koji sam u pristanitu pretrpjeo brodolom? Pomilujte me, pomilujte me, pomilujte me,
o prijatelji (Jov.19,21), i uporno molite blagog i nezlobivog Gospoda mog Hrista da se
smiluje nada mnom i da otjera stranu maglu dobromrsca avola sa uma moga, kako bih
mogao da vidim u kakvom blatu leim i kako ne ustajem, premda sam u mogunosti. Ili
je moda moje skraeno vrijeme presjeklo svaku nadu za mene? Nema bolesti koja bi
bila vea od moje; nema rane kao to je moja rana; nema razdiranja srca kao to je moje,
jer bezakonja moja prevazioe glavu moju (Ps.37,5). Moje rane nijesu rane od maa i
moji mrtvi nijesu mrtvi od bitke. Raspaljene strijele neprijatelja zabile su se u mene i
oslijepile mog unutranjeg ovjeka - te se pogruzih u dubinu blata, tako da nema
opstanka (Ps.68,3). Strah kojeg se uasavah, doe mi (Jov.3,25), i pokri me tama smrtna
(Ps.43,20).
90. Teko meni! Pogledaj duo, i uvidi privremenu sadanjost, i ono to e, poslije
kratkog vremena, sa gorinom i skorbi proi, kao i ono strano to dolazi. Pomisli, duo,
od kolike nade i dobara ti otpada i kakvih muenja e uskoro postati nezamjenljiva i
neutjena naslednica! Zbog toga, prije nego to nad tvojom glavom nestane svjetlost,
pouri i doi te padni molei i prosei Darodavca vjene svjetlosti da te izbavi od
sveobuhvatnog plamena i od potpune tame. Jer, Njegovo je da oprosti grijehe i da daruje
dobra nama, koji smo nedostojni Njegove milosti. Njemu slava i mo u vjekove
vjekova. Amin.