Ispitivanje mehanikih osobina matrijala

Autor:Danijel Zec

Rezime:Mehaniko ispitivanje materijala se moe vriti na vie naina,ovisno po potrebi.Kroz ovaj

seminarski u opisati tri vrste ispitivanja:ispitivanje na zatezanje,ispitivanje udarne ilavosti i ispitivanje tvrdoe.
Kljune rijei: -ispitivanje
-epruveta
-klatno
-kidalica
-napon
-pucanje
-optereenje
-metal
-tvrdoa

1.Uvod
Znaaj ispitivanja metala za razvoj tehnike, te dananja dostignua napolju gradnje automobila,
eljeznica, brodova, turbina itd. je veliki.Ispitivanja matrijala se ne vre samo radi utvrivanja osobina prilikom
proizvodnje ili prijema vei u svrhu utvrivanja naina upotrebe i odgovornosti, ali i u cilju poboljanja osobina
kako bi se dobili mateijali zanove proizvode, odnosno nova podruija primjene. Svakodnevni tehniki razvoj
prati izvoenje novih i usavravanje postojeih metoda i postupaka ispitivanja, kao i opa tenja za njihovu
meunarodnu primjenu.
Ispitivanje materijala je podruje nauke o materijalima, koje je usko povezano s drugim naukama u
ininjerstvu kao to su: mehanika vrstog tijela, tehnika konstruisanja, tehnika proizvodnje i prerade i tehnika
automatizacije.
Temeljni zadaci ispitivanja materijala su:
- odreivanje pogodnih veliina za karakterizaciju svojstava materijala i njihovo kvantitativno
izraavanje u obliku upotrebljivih karakteristika;
- kontinuirana i iroka automatizirana kontrola promjena svojstava materijala, koje nastaju kod
proizvodnje, prerade i obrade materijala s otkrivanjem moguih greaka materijala;
- periodina kontrola stanja materijala nakon odreenog vremena eksploatacije;
- istraivanje sluajeva raznih oteenja i uzroka lomova mainskih dijelova u eksploataciji.
Podjela ispitivanja materijala se vri na osnovu svojstava materijala, pa takoimamo sljedee vrste
ispitivanja materijala:
- mehanika ispitivanja;
- tehnoloka ispitivanja;
- ispitivanja bez razaranja;
- metalografska ispitivanja;
- hemijska ispitivanja;
- fizika ispitivanja.
Ispitivanje materijala se ne vri samo radi utvrivanja svojstava prilikom proizvodnje, ili prijema; ve i vrlo
esto radi raznih ekspertiza usvrhu utvrivanja naina upotrebe i odgovornosti koja nastaje usljed necjelishodne
upotrebe.

2.Mehanika ispitivanja materijala

Kako bi bili u mogunosti da izvimo pravilno dimenzionisanje dijelova izraenih od datih materijala,
neophodno je da poznajemo mehanika svojstva datih materijala. Najvanija mehanika svojstva materijala su:
vrstoa, tvrdoa, ilavost, zamor i puzanje. Ovaj seminarski rad sadri samo obraene metode ispitivanja
vrstoe na zatezanje i ispitivanje ilavosti sa stvarnim primjerima.Opa podijela mehanikih svojstava i uvjeta
ispitivanja je sljedea:
a) prema nainu djelovanja optereenja na: zatezanje, pritisak,savijanje, uvijanje, smicanje, kombinacije
kao zatezanje i pritisak itd
b) prema brzini djelovanja optereenja na: statiko i dinamiko.Statika optereenja na zatezanje,
pritisak, savijanje, uvijanje ismicanje, obino su kratkotrajna (oko 10 min), a neka od njih mogu biti i
dugotrajna kod ispitivanja puzanja i relaksacije (od 45min do100 000 sati).Dinamika optereenja
mogu biti udarna (brzina udara Charpyjevaklatna obino je 5,5 m/s) ili promjenljiva (s istosmjernim
ciklusima nazatezanje ili pritisak). Dinamika promjenljiva optereenja osim nazatezanje i pritisak,
mogu biti jo na savijanje ili uvijanje;
c) prema temperaturi ispitivanja: na sobnoj, na povienoj i na snienoj temperaturi. Najee se vre
ispitivanja na sobnoj temperaturi(izmeu 10 i 35 C), zatim pod kontrolisanim uvijetima na
na temperaturi 235 C (npr. za puzanje, refleksija itd.), te na snienoj temperaturi (npr. udarne
radnje loma -20 C) i na povienoj temperaturi (npr. puzanje na temperaturama +400, +500, +600
C itd.);
d) prema trajanju djelovanja optereenja na: kratkotrajna idugotrajna, kako je to ve obraeno pod b).
[1]

2.1.Ispitivanje na zatezanje
Ispitivanje zatezanjem ubraja se u najvanija mehanika ispitivanja materijala, jer ono daje najvie
vanih upotrebnih svojstava, kao to su:napon teenja, zatezna vrstoa, modul elastinosti, izduenje
(istezanje),suenje itd. Prve eksperimente zatezanja na ici radi odreivanja zatezne vrstoe izvodio je
Leonardo da Vici.Vanost ispitivanja zatezanjem vidi se iz sljedeeg:
-daje najbolji opis ponaanja materijala pod optereenjem,
-dobijeni podaci o svojstvima materijala najvie se koriste za proraun i dimenzionisanje elemenata
maina i konstrukcija,
-dobijeni podaci omoguavaju jednostavnu kontrolu tehnolokih procesa raznih proizvoda i svojstava
novih materijala,
-iz svojstava otpornosti materijala mogu se priblino odrediti idruga vana svojstva za praksu (kao
tvrdoa, dinamika izdrljivost itd.),
- jednostavno se izvodi i lako se izraunavaju temeljna svojstava.
Zbog svega navedenog se u mehanikim laboratorijima najee vre ispitivanja zatezne vrstoe i
ilavosti materijala.Kod statikih kratkotrajnih ispitivanja, ispitno tijelo, tzv. epruveta,izlae se u maini, kidalici,
postepenom porastu jednoosnog optereenja svedo njezinog loma, odnosno kidanja, pri tome maina mora
osigurati jednako prenoenje sile na epruvetu u uzdunom pravcu uz istovremenu registraciju optereenja na
skali manometra s klatnom, kao i crtanje dijagrama nabubnju.Na slici 2.1.1 data je slika dvije kidalice na kojima
se vriloispitivanje epruveta u naem sluaju, o emu emo govoriti kasnije. Na slici2.1.2, data je jedna
univerzalna kidalica koja se u zadnje vrijeme moe sresti u svim dobro opremljenim laboratorijima, dok je na
slici 2.1.3, data ema jedne takve univerzalne hidrauline kidalice.[1]

Slika 2.1.1. Kidalice na kojima se vrilo ispitivanje [3]

Slika 2.1.2. Univerzalna kidalica [1]

Slika 2.1.3. ema univerzalne hidrauline kidalice [1]

Za ispitivanja na zatezanje, iz matrijala isjecaju se uzorci zaispitivanje, od kojih se dalje obrauju

epruvete za ispitivanje. Definicije zauzorak i epruvete su:

- uzorak je komad metala odabran za ispitivanja;

- epruveta ili ispitni uzorak je tijelo standardizovanog oblika i mjera izradjena od uzorka i pripremljena
za ispitivanje.

Na slici 2.1.4 prikazana je standardna pljosnata epruveta.

Slika: 2.1.4.Standardna pljosnata epruveta[1]

2.1.1.Ispitivanje pljosnatih epruveta

Ispitivali smo dvije pljosnate epruvete standardnog oblika i dimenzija, sto je dato na slici
2.1.5.Ulazni podaci dati su u tabeli 2.1.1.

Slika: 2.1.5.Epruveta koju smo ispitivali[3]

Tabela:2.1.1. Ulazni podaci za pljosnate epruveta
Epruveta
E1-standardna
pljosnata
E2-standardna
pljosnata

Materijal
.0145

Lo[mm]
50

b[mm]
15

S[mm2]
15

Legura CuSn

50

15

15

Tabela 2.1.2. Rezultati ispitivanja pljosnatih epruveta[3]

Epruveta
E1
E2

L[mm]
68
66

Fmax[N]
51,30
59,54

m[N/mm2]
342
396,9

n
0,36
0,32

st
0,30
0,27

A[%]
36
32

Na sljedeoj slici prikazane su epruvete E1 i E2.

Slika 2.1.6. Epruvete E1 i E2[3]

Epruvete su ispitivane na kidalici koja je proizvodila maksimalnu silu od 10 t. Zbog nedostatka
podataka nisam bio u mogunosti izraunati 02 i Z, jer nisam zabiljeio silu pri prelasku iz elastinog u
plastino podruje,takoer nismo izvrili mjerenje debljine i irine epruvete poslije pucanja, to je onemoguilo
raunanje prekidnog suenja Z.[3]

2.1.2.Ispitivanje okruglih epruveta

Ispitivali smo takoer dvije okrugle epruvete na kidalici od 10 t.Ispitivane epruvete su prikazane na
donjoj slici.

Slika 2.1.7. Okrugle epruvete [3]

Slika 2.1.8. ema okruglih epruveta [2]

Ulazni podaci za okrugle epruvete dati su u sljedeoj tabeli:

Tabela 2.1.3. Ulazni podatci za okrugle epruvete [3]
Epruvete
E1
E2

Materijal
... ... ...
Legura CuZn

Lo[mm]
100
140

Do[mm]
10,83
14,2

So[mm2]
92
158,2

Podaci za epruvetu E1 nisu validni, poto nisam stigao zabiljeiti materijal epruvete.
Tabela 2.1.4. Reezultati ispitivanja okruglih epruveta [3]
Epruveta

LI

SI

dI[mm]

Fmax[N]

m[N/mm2]

AI[%]

Z[%]

E[N/mm2]

E2

110

7,7

46,5

55917

607,7

0,1

10

49,45

6070

E1

170

8,8

60,7

70141,5

443,3

0,21

21,42

61,5

2110

Komentar:
Ispitivanje okruglih epruveta nam pokazuje koliki utjecaj na ispitivanje ima popreni presjek, jer vidimo
iz dobijenih rezultata da smo kod okruglih epruveta morali imati puno veu silu nego kod pljosnatih.Inae, nema
nekih posebnih pravila kada upotrebljavamo jedne epruvete, a kada druge, okrugle se vie koriste kod jaih
materijala. Nekada se u praksi zna pojaviti da se koriste i epruvete drugih poprenih presjeka (npr:kvadratne), ali
to su rijetki sluajevi, jer takve epruvete imaju malo teu izradu.Prednost okruglih epruveta u odnosu na
pljosnate je vrlo laka izrada,ali one takoer odnose i vie materijala i trae jae kidalice za ispitivanje.

2.1.3.Ispitivanje zavrtnjeva
Izvreno je ispitivanje dva zavrtnja, na kidalici od 20 t. Inae zaispitivanje zavrtnjeva moramo
posjedovati i specijalne posredne eljusti,gdje se jedan dio eljusti zavije na zavrtanj. [3]
Prvi zavrtanj je bio sirovi a drugi je prije ispitivanja podvrgnut obradi poboljanja, gdje je zagrijan na
temperaturu od 870 C, zadravan na toj temperaturi 40 min, a zatim hlaen 30 min, i na kraju podrvgnut obradi
otputanja. Rezultati ispitivanja e pokazati koliko bolje osobine ima poboljani zavrtanj.[3]
Ulazni podatci za zavrtnje dati su u slijedeoj tabeli:

Tabela 2.1.5. Ulazni podaci za zavrtnje[3]

Zavrtnji
Obini zavrtanj
Poboljani zavrtanj

Materijal
elik za izradu zavrtnja sa
30% Mn
Poboljani elik za izradu
zavrtnja

Dodatni podatci
Zavrtanj M20
Negarantovanih osobina
Zavrtanj M20 8/8

Veliina maksimalne sile koja je dobijena ispitivanjem za zavrtnje je sljedea:

Tabela:2.1.6. Veliina sile kod zavrtnja[3]
Zavrtnji
Sirovi zavrtanj
Poboljani zavrtanj

Fmax[N]
174000
218000

Do[mm]
20
20

m[N/mm2]
8700
10900

Kometar:
Ispitivanje zavrtnjeva, kao to vidimo ne razlikuje se od ispitivanja epruveta, kod zavrtnjeva se iz
odreene serije izraenih zavrtnjeva uzima nekoliko njih za ispitivanje. to se kidalice tie, koristi se ista
kidalica kao kod ispitivanja epruveta samo sa specijalnim eljustima, posebno napravljenim za ispitivanje
zavrtnjeva.

Na sljedeoj slici prikazan je ispitivani zavrtanj.

Slika 2.1.9. Zavrtanj nakon ispitivanja [3]

2.1.4.Hukov dijagram
Prilikom ispitivanja zatezanjem ponaanje materijala moe se pratiti na dijagramu kidanja. Dijagram
kidanja crta maina za vrijeme ispitivanja.Na ordinati registruje se sila F[N] a na apcisnoj osi trenutno izduenje
l [mm], u odgovarajuoj razmijeri.
Da bi se uklonio utjecaj dimenzija probnog uzorka konstruie se, naosnovu dijagrama kidanja,
dijagram napon jedinino izduenje (slika 2.1.10).

Slika 2.1.10. Hukov dijagram[1]

Pri optereenju od take O do P zavisnost produenja epruvete o sili je linearna, a deformacije su
elastine, jer se pri rastereenju epruveta potpuno vraa u svoj prvobitni oblik i veliinu. Najvee naprezanje do
kojeg je izduenje proporcionalno naprezanju naziva se granicom proporcionalnosti.Pri porastu naprezanja iznad
ove granine vrijednosti, prestaje proporcionalnost izmeu naprezanja i deformacija i izduenje poinje rasti
bre. Napon pri kojem izduenje poinje bre da raste naziva se granica teenja (taka T). Daljim poveanjem
napona, preko granice teenja, dolazi do plastinih deformacija, popreni presjek se stalno i ravnomjerno
smanjuje po cijeloj mjernoj duini epruvete, sve do take M kada napon dostie svoju maksimalnu vrijednost i
kada dolazi do suenja epruvete i nastajanja vratana epruveti, poslije take M dolazi do smanjenja napona sve do
pucanja epruvete u taki K.[1]

2. 2. Ispitivanje udarne ilavosti

2. 2. 1. Ispitivanja na Charpyjevom (arpijevom) klatnu
U mnogim sluajevima u mainstvu materijali su izloeni udarnim optereenjima tj, dinamikim
optereenjima. Ispitivanjem udarom procijenjuje se krtost materijala izloenog udarnom optereenju, Ovim
ispitivanjem odreuje se sposobnost materijala da apsorbuje izvjesnu koliinu energije prije nego to doe do
loma.Ispitivanje udarom po Charpyju(arpiju) je jedno od najstarijih mehanikih ispitivanja materijala u
eksploatacionim uvjetima a slui za utvrivanje njegove otpornosti prema krtom lomu. Na Charpyjevu
klatnu(Slika 2.2.1) ispituju se jednim udarcem, sa brzinom obino 5 do 5.5 m/s,zarezane pruvete (s U-zarezom ili
V-zarezom - slika 2.2.2)[2]

Slika 2.2.1. Charpyjevo klatno[3]

Pri ispitivanju epruveta se postavlja centrino na oslonac s razmakom od 40 mm, a klatno slobodnim
padom udara tano u njezinu sredinu sa suprotne strane od zareza i lomi je jednim udarcem. Kao rezultat
mjerenja gleda se razlika izmeu poetne potencijalne energije koju posjeduje klatno i krajnje energije, poto se
jedan dio energije gubi na sami lom. to se vei dio energije potroi na lom to znai da je materijal ilaviji.

a)u zarez
b) v zarez
Slika 2.2.2. Standarde epruvete za ispitivanje na Carphyjevom klatnu[1]
Za utvrivanje vanog svojstva-ilavoti materijala ispituju se tri epruvete na propisanoj tempraturi,
pri emu ne smije biti vee rasipanje vrijednosti od 30% u odnosu na minimalnu propisanu vrijednost.Na kraju
da kaemo da ispitivanje udarne ilavosti predstavlja vrlo prosto,brzo i jeftino ali veoma pouzdano utvrivanje
svojstava materijala injegovog stanja pri normalnim, povienim ili snienim temperaturama.Mi smo ispitivali
dvije epruvete standardog oblika kao to je dato naslici 2.2.2. b i za date ulazne podatke dobili smo sljedee
rezultate, date u tabeli 2.2.1.[1]
Tabela: 2.2.1.Rezultati udarnih ispitivanja [3]
Epruveta
E1
E2

Materijal
30MgBr4
30MgBr4

Ulazna energija
21,2 kgm
21,2 kgm

Izlazna energija
1,6 kgm
1,4 kgm

Utroena energija na lom

19,6 kgm
19,8 kgm

2. 3 Ispitivanje tvrdoe
Ispitivanje tvrdoe je vjerovatno najrairenija i najsvestranija metoda ispitivanja materijala, koja
omoguava brzo, lako i jednostavno odreivanje vanog mehanikog svojstva tvrdoe na malom uzorku
praktino bez njegovog razaranja.[1]
Tvrdoa je otpornost ispitivanog materijala prema prodiranju drugog,znatno tvreg tijela (opta
najprihvtljivija tehnika definicija). Da bi se rezultati ispitivanja tvrdoe mogli meusobno uporeivati, moraju
biti tano definisani, odnosno standardizovani uvjeti ispitivanja, kao to su utiskiva,sila i vrijeme njezinog
djelovanja na tijelo.[1]
Nain izvoenja ispitivanja i priprema uzorka su prosti, a rezultati se mogu koristiti za procijenu i
drugih mehanikih svojtava. Ispitivanje tvrdoe se koristi za kontrolu.
Razliita ispitivanja tvrdoe mogu se podijeliti u tri grupe:
- elastini odskok (rijetko se koristi);
- otpornost prema rezanju ili abraziji;
- otpornost prema prodiranju
Ovdje e se obraditi slijedei postupci ispitivanja tvrdoe:
- ispitivanje po Brinelu;
- ispitivanje po Vikersu;
- ispitivanje po Rokvelu.
Ovi postupci su i obraeni eksperimentalno u Konjicu o emu e se govoriti u daljnjem dijelu teksta.

2. 3. 1.Ispitivanje tvrdoe po Brinelu

veanin J.A. Brinell objavio je 1900. godine postupak prema kojemse tvrdoa definie odnosom
odreene sile, kojom se u ipitivani materijal utiskuje tvrda elina kuglica odreenog prenika, i povrine
nastalog oblika u materijalu.[1]
Tvrdoa po Brinelu odreuje se na osnovu izraza:

HB=

[1]

Gdje je:
F - sila utiskivanja [N]
D - prenik kuglice [mm]
d - prenik otiska [mm]
h - dubina otiska [mm]
Pri ispitivanju tvrdoe po metodi Brinel dobivaju se najtanije vrijednosti tvrdoe, s obzirom da se pri
ispitivanju obrazuje relativo veliki otisak koji se savremenim optikim ureajima tano mjeri. Osnovni
nedostatak ove metode je ogranienje pri mjerenju tvrdoe, do HB < 450 sa primjenom eline kaljene kuglice i
HB < 650 primjenom kuglica od tvrdog metala, s obzirom da preko napomenutih vrijednosti tvrdoe dolazi do
deformacije utiskivaa.
Utiskivanje se vri na pripremljenu povrinu (bruenjem), a veliina otiska zavisi od primjenjene sile
utiskivanja, tj. tei se da prenik otiska mora leati u granicama 0,25 D < d < 0,5 D. Tvrdoa po Brinel metodi
oznaava se slovnim simbolom HBS (za primjenjenu elinu kuglicu),odnosno HBW (za primjenjenu kuglicu od
tvrdog metala)[2].
Mi smo ispitivali jedan uzork (odsjeak trake), na ureaju prikazanom na slici 2.3.1, koji je posjedovao
elinu kuglicu prenika 2,5 mm i silu utiskivanja od F = 613,1 N (62,5 kg). Ispitanje su vrili i sami studenti, jer
je ispitivanje vrlo jednostavno, a daje pouzdane podatke, kao to je ve gore naglaeno.[3]
Svi relevantni podaci dobiveni ispitivanjem dati su u tabeli 2.3.1.

Slika 2.3.1. Ureaj za ispitivanje tvrdoepo Brinelu[3]

Tabela 2.3.1 Rezultati ispitivanja po Brinelu.[3]

Broj ispit
Uzorak
Materijal

1
2
3

Uzorak1
Uzorak1
Uzorak1

Cu Zn ,30
Cu Zn ,30
Cu Zn ,30

Sila
utiskivanja
[mm]

Prenik
kuglice[mm]

Dobijeni
prenik
otiska[mm]

613,1
613,1
613,1

2,5
5,2
2,5

1,04
1,00
0,98

Vrijednost
tvrdoe po
Brinelu
[HB]
70,2
76,3
79,6

2.3.2.Ispitivanje

tvrdoe po Vikersu

R.I.Smith (Smit) i G.E.Standerland (Sanderlan) predloili su da se umesto kuglica, kao utiskiva pri
ispitivanju tvrdoe, koristi dijamantna piramida kako bi otisci bili geometrijski slini, bez obzira na veliinu
primjenjenog optereenja. Utiskiva ima oblik prave piramide sa kvadratnom osnovom i uglom izmeu
naspramnih stranica od 136.[1]
Tvrdoa po Vikersu odreuje se na osnovu izraza:

HV=
Gdje su:
F - sila utiskivanja [N]
d - dijagonala otiska [mm][1]
Osnovna odlika metode Vikers je da nema ogranienja pri ispitivanju,tako da se ovom metodom moe
mjeriti tvrdoa i mekih i tvrdih matrijala.Takoer nema posebnih ogranienja u pogledu veliine sile utiskivanja,
koja se kree u vrlo irokim granicama od 0,01 do 1000 N.
Prema sili utiskivanja razlikuju se tri postupka Vikers metode:
- ispitivanje makro tvrdoe, sa silom utiskivanja od 50 do 1000 N;
- ispitivanje tvrdoe sa malim optereenjem, sa silom utiskivanja od 2 do 50 N;
- ispitivanje mikro tvrdoe, sa silom utiskivanja od 0,01 do 2 N.
Tanost izmjerene tvdoe po ovoj metodi kree se u granicama od 2%.Brojne vrijednosti tvrdoe po
metodi Vikers su priblino iste kao i po metodi Brinel do 300 HB. Tvrdoa po metodi Vikers oznaava se
slovnim simbolom HV uz oznaavanje uvjeta ispitivanja. Tvrdoa po Vikersu dobije se na osnovu dijagonale
otiska i nosi oznaku HV.[1]

Slika 2.3.2. Obilk utiskivaa i otiska kod ispitivanja tvrdoe po vikersu[1]

Ispitivali smo dva uzoraka po metodi Vikersa, utiskiva je bio dijamantn apiramida. Ispitivanje je
takoer jako jednostavno i u njemu su uestvovali istudenti.
Tabela 2.3.2.Rezultati ispitivanja tvrdoe po Vikersu[3]
Uzorak

Materijal

Uzorak1
Uzorak2

... ... ...

Cu Zn 30

Sila utiskivanja
[N]
98,1
98,1

Veliona
dijagonale [mm]
0,154
0,387

Vrijednost
tvrdoe [HV]
78,2
63,9

Ispitivanjem uzorka 2. dokazali smo da ispitivanje po metodi Vikersdaje skoro iste brojane vrijednosti
kao po metodi Brinel, a podaci za uzorak jedan nisu relevantni zbog nedostatka podataka o materijalu.

2. 3. 3.Ispitivanje tvrdoe po Rokvelu

Za razliku od tvrdoe po Brinelu i po Vikersu, koje se izraavaju odnosom sile utiskivanja i povrine
nastalog otiska, tvrdoa po Rockwellu(Rokvelu) odreuje se na osnovu trajanja dubine otiska koji naini
utiskiva u obiliku konusa ili kuglice u ispitivanom materijalu. Kako je postupak ispitivanja veoma uproten, to
je ova metoda najrasprostranjenija. Zavisno od utiskivaa mogu se mjeriti i tvrdi i meki materijali. [1]
Ispitivanje po ovoj metodi se satoji iz tri faze kao to je prikazano na slijedeoj slici.

Slika 2.3.3. Faze ispitivanja po Rockwellu[1]

Ispitivanje se izvodi tako to se utiskiva najprije optereti poetnom silom Fo, pri kojoj e dubina
otiska iznositi h1. Tada se komparater, kojim semjeri dubina prodiranja, dovede u poetni poloaj, pa se nanese
glavna sila F1 pri kojoj e utiskiva prodrijeti u materijal za dubinu h2 .Poslije zavretka teenja materijala, tj.
kada se kazaljka komparatera zaustavi, ukloni seglavna sila (rastereti), usljed ega se kazaljka komparatera
automatski vrati za iznos elastine deformacije ispitivanog materijala i postolja maine.Nastala trajna dubina
otiska h2 , izraena u jedinicama po 0,002 mm, uzima se kao mjera tvrdoe. Da bi vrijednost tvrdoe po
Rockwellu tekla u istom smislu kao i veliine brojeva, tj. da bi se za vee tvrdoe dobile vee brojane
vrijednosti, trajna dubina otiska oduzima se od jednog konstantnog broja, za sluaj ispitivanja konusom,
konstantna ima vrijednost 100, a za ispitivanje kuglicom 130.[1]
Kao to smo ve rekli, tvrdoa se mjeri na osnovu izraza:

=
Konane vrijednosti tvrdoe po ovoj metodi dobivaju se na osnovu sljedeih izraza:

Za kuglicu:
HRB =130-

[1]

HRC =100-

[1]

Za konus:

Ispitivali smo jedan uzorak, ispitivanje se vrilo sa ureajem za ispitivanje po Rockwellu koji je
kao utiskiva koristio dijamantni konus.

Tabela:2.3.3. Rezultati ispitivanja tvrdoe po Rockwellu[3]

Uzorak

Materijal

Predoptereenj
e [N]

Uzorak1

Cu Zn 30

100

Dodatno
optareenje[N
]
1373,4

Ukupno
optereenje[N
]
1471,5

Vrijednost
tvrdoe u
[HRC]
58

3. Zakljuak
Seminarski rad je obradio mehanika ispitivanja materijala i sve sa stvarnim primjerima iz
laboratorija "Igman" Konjic, u kojima su uestvovali i sami studenti, te neke od njih i izvodili studenti.Maine na
kojima se vrilo ispitivanje se prilino zastarjele konstrukcije, ali se moglo vidjeti sve bitno, jer kao to i znamo i
nove maine rade na istom pricipu, jedini dodatak im je automatizacija i proraun svih potrebnih podataka uz
pomo raunara.Seminarski rad predstavlja dobro tivo za studente koji se po prvi put susreu sa ispitivanjem
materijala, ali naravno samo za neke vrste ispitivanja, jer ovdje nisu obraene sve vrste ispitivanja u mainstvu.

4. Literatura
1.Dr. Ivan Vitez, Dr. Mirsada Oruevi , Mr. Raza Sunulahpai:Ispitivanje metalnih materijala mehanika i
tehnoloka ispitivanja,Zenica 2006. godine.
2.Doc.dr. Sead Pai, dip.ing.ma. Mr. Mersida Manjgo, dipl.ing.ma:Ispitivanje materijala predavanja, Mostar
2002. godine.
3.Biljeke studenata sa praktinih ispitivanja odranih u Konjicu 2007.godine.
4.Internet.