You are on page 1of 335

Knjigu posveujem svojoj porodici i svojim prijateljima,

i svima koji su me pratili i bili na mojoj strani,


u dobrim ali i loim danima.
elim poruiti svoj djeci da razmiljaju, posebno djeci
koja osjeaju da su razliita i drugaija od ostalih,
koja se uvijek ne uklapaju u sredinu ili
na neki nain bivaju odbaena.
U redu je ne biti kao drugi.

NASTAVITE VJEROVATI U SEBE,


MENI SE TO ISPLATILO, UPRKOS SVEMU.

PRIAO MI JE PEP GUARDIOLA, trener Barcelone, u svom sivom odijelu, duboko


zamiljen. Izgledao je uznemireno.
U to vrijeme smatrao sam da je on sasvim u redu, ne ba Mourinho ili Capello, ali
okej momak. To je bilo mnogo prije no to smo poeli ratovati. Bila je jesen 2009. i ja sam
ivio svoj djeaki san. Igrao sam u najboljem svjetskom timu i prihvatilo me je
sedamdeset hiljada ljudi na Camp Nou. Bio sam u oblacima, ali moda ne potpuno. Bilo je
dosta lupetanja u tampi. Bio sam bad boy i sve u tom smislu: teko se bilo sa mnom nositi.
Ali ipak, bio sam tu. Helena i djeca su uivali. Imali smo lijepu kuu u Esplugues de
Llobregatu i ja sam se osjeao mono. ta je moglo biti loe?
Sluaj, ree Guardiola. Ovdje u Barceloni stojimo vrsto s obje noge na zemlji.
Sure, rekao sam. Fine!
Tako da ne treba da dolazimo na treninge u nekakvim Ferarijima ili Porscheima.
Klimao sam glavom, nisam se prsio, kao: Kakve ti veze ima s mojim autima? Ali sam
se pitao: ta on hoe? Kakvu mi to poruku alje? Doista se nisam vie morao praviti
mangupom, voziti neki bijesan auto i parkirati ga na trotoaru. Nije to to. Ali ja volim
automobile. Oni su moja strast i zato sam pretpostavljao da iza toga stoji neto drugo. U
smislu kao: nemoj da misli da si neko!
Ve mije tada bilo jasno daje Barcelona bila neka vrsta kole, zavoda. Igrai su bili
korektni, nikakva greka kod njih, tu je bio Maxvel, moj stari drug iz Ajaxa i Intera. Ali
ruku na srce niko od momaka se nije ponaao kao zvijezda i to me udilo. Messi, Xavi,
Iniesta, cijela grupa, bili su kao aci. Najbolji svjetski igrai stajali su i klanjali se, i ja nita
nisam shvatao. Bilo je to smijeno. Ako treneri u Italiji kau skai, zvijezde se stanu uditi:
Pazi njega, a to da skaemo?
Ovdje su svi skakali na najmanji mig. Ja se u ovo ba nisam uklapao, ali sam mislio:
uklopi se! Ne potvruj njihove predrasude! Zato sam se poeo prilagoavati. Postao sam
previe ljubazan. To nije bilo pametno. Mino Raiola, moj agent, moj prijatelj, pitao se:
ta je s tobom, Zlatane? Ne mogu te prepoznati.

Niko me nije prepoznavao, ak ni prijatelji, niko. Postao sam dosadniji, a treba znati
da sam se jo od Malmo FF-a drao ove filozofije: Vozi svoj stil! Briga me ta ljudi misle, i
nikad se nisam osjeao dobro meu poslunima. Volim momke koji briu kroz crveno,
ako shvatate ta hou da kaem. Ali sad... nisam govorio ono to sam mislio.
Govorio sam ono to sam mislio da ele uti. To nije bilo zdravo. Vozio sam klupski
Audi, stajao tamo i klimao glavom kao u koli, ili kao to sam moda trebao stajati i
klimati u koli. Jedva da sam vikao na klupske drugove. Postao sam dosadan. Zlatan vie
nije bio Zlatan, i to se nije desilo jo od onog vremena kad sam iao u Borgarskolu, gledao
cure u Ralph Lauren bluzama i skoro srao od straha kada bih ih prvi put pozivao da
izaemo. Sezonu sam ipak zapoeo sjajno. Davao sam gol za golom. Osvojili smo UEFA
Supercup. Igrao sam izvrsno. Dominirao sam. Ali sam bio neko drugi. Neto se dogodilo,
nita ozbiljno, jo ne, ali ipak. Uutio sam i to je, vjerujte mi, opasno po ivot. Ja moram
biti ljut da bih dobro igrao. Ja moram preivljavati i vikati. Sad sam sve to drao u sebi.
Moda je to bilo u vezi s pritiskom. Ne znam.
Za transfer je plaeno skoro najvie do tada, a tampa je pisala da sam problematian,
loeg karaktera i sline gluposti; naalost, osjeao sam muku od svega toga - od toga da se
ovdje u Barceloni niko ne istie, i od toga, pretpostavljam, to sam se trudio da pokaem
da i ja mogu biti takav. To je bilo neto najgluplje to sam mogao uraditi. Jo uvijek sam
bio strano dobar na terenu. Ali to vie nije bio nikakav uitak.
Razmiljao sam ak i da zavrim s fudbalom, ne tako to bih raskinuo ugovor, ja sam
profesionalac. Bio sam sasvim izgubio volju, a onda su doli boini praznici. Otili smo
za Are gdje sam iznajmio skuter za snijeg. im mi se ivot uini sporijim, ja poelim
akciju. Uvijek sam vozio kao luak. Razvijao sam trista dvadeset i pet s mojim Porsheom
Turbo i tutnjao ispred policije. Napravio sam mnogo ludosti kojih jedva da se elim
prisjeati, a sada, ovdje u planini, praio sam skuterom, dobijao promrzline i sjajno se
zabavljao.
Najzad malo adrenalina! Najzad stari Zlatan i onda pomislih: to bih vie nastavljao?
Imam novca. Ne moram se satirati s trenerima-idiotima. Umjesto toga mogu se zabavljati
i brinuti o porodici. To je bilo lijepo vrijeme. Ali nije trajalo predugo. Kad smo se vratili u
paniju, poela je katastrofa. Ne direktno, ve ispotaje, visila je u zraku.
Poelo je neko ludo nevrijeme sa snijegom. Izgledalo je kao da panci nikad ranije
nisu vidjeli snijeg, i kod nas, gore u brdima, automobili su slupani stajali

posvuda, a Mino, debeli idiot - fantastini debeli idiot, dodao bih kako neko ne bi
stvar pogreno shvatio - mrznuo se kao pas u svojim plitkim cipelama i ljetnoj jakni i
ubjeivao me da uzmem Audi. Sve je krenulo doavola. Na nizbrdici sam izgubio
kontrolu i udario u neki betonski zid; rasturio sam cijelu desnu stranu auta.
Mnogi iz tima su se sudarali u snjenoj oluji, ali niko tako gadno kao ja. Bio sam
pobjednik u tom takmienju frontalnih sudara i svi smo se tome smijali i, stvarno, ja
sam jo uvijek nalikovao sebi. Jo sam se pristojno osjeao. A onda je Messi poeo s
priom. Lionel Messi je straan. Sasvim nevjerovatan. Ne poznajem ga neto
posebno. Totalano smo razliiti. On je doao u Barcelonu kao trinaestogodinjak.
Odgojen je u toj kulturi i nije imao problema s onim kolskim zezanjima. Igra tima
vrti se oko njega, to je zapravo i prirodno. On je sjajan, ali doao sam ja i dao vie
golova od njega. Otiao je kod Guardiole i rekao:
Ne elim vie igrati na desnom krilu. elim igrati sredinu.
U sredini, na picu, bio sam ja. Ali Gaurdiolu za to nije bilo briga. Promijenio je
taktiku. S etiri - tri - tri preao je na etiri - pet - jedan sa mnom na vrhu i Messijem
malo iza mene, i ja sam pao u sjenu. Lopte su ile preko Messija i nisam mogao igrati
svoju igru. Ja na terenu moram biti slobodan kao ptica. Ja sam momak koji eli biti
drugaiji na svakom dijelu terena. Ali Guardiola me rtvovao. I to je istina. Zatvorio
me na picu. Okej, mogu shvatiti njegovu situaciju. Messi je bio zvijezda.
Guardiola ga mora sluati. Ali hajde! Davao sam gol za golom za Barcu i bio
izvrstan. On nije trebao prilagoavati tim jednome igrau. Hou rei - kojeg me je
avola kupovao u tom sluaju? Niko ne daje tolike pare samo zato da bi me kao
igraa uguio. Guardiola mora misliti na obojicu, i naravno, atmosfera u vodstvu
kluba se pogorala. Bio sam njihova najvea investicija do tada a nisam se osjeao
dobro u novoj postavci. Bio sam preskup da se ne bih dobro osjeao. Txiki
Begiristain, sportski direktor, ubjeivao me je da moram razgovarati s trenerom.
Izgladite to!
Nije mi se to svidjelo. Ja sam igra koji prihvata situaciju. Ali neka, okej, uinio
sam to. Jedan od mojih prijatelja mi je rekao: Zlatane, to je kao da je Barcelona
kupila Ferrari a vozi ga kao Fiat, i ja sam pomislio, okej, to je dobar argument.
Guardiola me preobrazio u prostijeg, loijeg igraa. Cijeli tim je gubio time.

I tako sam mu priao. Bilo je to na terenu, na treningu, bio sam naisto s


jednim. Nisam se elio svaati i to sam mu rekao:
Ne elim borbu. Ne elim rat. Hou samo da razgovaramo.
Klimnuo je. Ali se inilo da ipak izgleda malo uplaeno, pa sam ponovio:
Ako misli da se elim svaati, idem odavde. elim samo da
porazgovaramo. Dobro! Volim razgovarati s igraima.
Sluaj!, nastavio sam. Vi ne iskoritavate moje mogunosti. Ako ste eljeli
samo golgetera, trebali ste kupiti Inzaghia ili nekog drugog. Meni je potreban
prostor i da sam slobodan. Ne mogu samo trati gore-dolje u dubinu. Teak sam
devedeset i osam kilograma. Nemam tjelesnu grau za to.
Mozgao je. Doavola, on je uvijek mozgao.
Ja vjerujem da ti moe ovako igrati.
Ne, onda je bolje da me stavite na klupu. Uz sve potovanje, ja te razumijem,
ali ti me rtvuje zbog drugih igraa. To ne ide. To je kao da ste kupili Ferari a
vozite ga kao Fiat.
On je jo malo mozgao.
Okej, moda je ovo bila greka. Ovo je moj problem. Ja u ga rijeiti.
Bio sam zadovoljan. On e to srediti. Izaao sam s olakanjem, ali je poslije
dolo do zahlaenja. Jedva da je gledao u mom pravcu, ali ja se nisam neto
posebno brinuo oko toga, ne zaista, i uprkos mojoj novoj poziciji, nastavio sam da
igram sjajno. Davao sam nove golove, ali ne tako lijepe kao u Italiji. Bio sam
previe isturen. To vie nije bila abrakadabra, ali ipak... U gostima protiv
Arsenala na novom Emirates Stadiumu u Ligi ampiona potpuno smo ih
nadigrali. Vrilo je kao u konici. Prvih dvadeset minuta oni su bili nevjerovatni, a
ja sam dao prvi gol... drugi gol. To su opet bili lijepi golovi, i mislio sam: Briga me
za Guardiolu! Samo igraj!
A onda sam povrijeen i Arsenal se povratio, smanjio rezultat na 1:2 pa na 2:2, i
to je bilo strano. Nakon toga imao sam bolove u listovima i obino bi se treneri
zabrinuli zbog toga. Povrijeeni Zlatan je preozbiljna stvar za bilo koji tim. Ali
Guardiola je bio mrtav hladan. Nije nita rekao i premda sam bio odsutan dvije
nedjelje, ni jednom nije doao da pita:
Kako se osjea, Zlatane? Moe li igrati narednu utakmicu?
Nije govorio ak ni dobro jutro. Ni jedne rijei. Izbjegavao je moj pogled. Ako
bih ja uao u neku prostoriju, on bi izaao. Pitao sam se u emu je stvar. Jesam li
neto uradio? Izgledam li pogreno? Govorim li udno? Poelo mi je zujati u
glavi. Nisam mogao spavati.
Neprekidno sam mislio o tome. Nije da mi je ba trebala Guardiolina ljubav.

Slobodno je mogao i da me mrzi. Ja se naotrim od mrnje i zbog revana. Ali sad


sam prestao biti u centru zbivanja i razgovarao sam s igraima. Niko nita nije
shvatao. Pitao sam Thierryja Henryja, koji je tad bio na klupi. On je najbolji strijelac
u historiji francuske reprezentacije. On je straan. On je jo uvijek bio nevjerovatan,
ali je i on imao muke s Guardiolom.
On me ne pozdravlja. Ne gleda me u oi. ta se moglo dogoditi?, pitao sam.
Nemam pojma, odgovorio je Henry.
Poeli smo se aliti: Halo, Zlatane, je li te danas pogledao? Ne, ali sam mu
vidio lea! estitam, stvar napreduje! Te gluposti su malo pomogle. Ali me je to
stvarno nerviralo. Pitao sam se svaki dan, svaki sat: ta sam uradio? U emu je
greka? Nisam nalazio nikakav odgovor, nita. Nita osim toga da sam shvatio da je
zahlaenje vezano za onaj razgovor o mojoj poziciji. Neko drugo objanjenje ne
postoji. Ali u tom sluaju sve je to bez veze. Je li me kinjio samo zbog razgovora o
mojoj poziciji? Pokuao sam se suoiti s njim. Sresti momka i pogledati ga u oi. On
je to izbjegavao. Izgledao je uplaen, a ja sam, naravno, mogao zakazati susret i
pitati ga u emu je stvar. Ali nikad u ivotu. Dovoljno sam pred njim puzio.
Ovo je njegov problem. Ne samo zato to ja nisam znao njegove razloge. Jo
uvijek ih ne znam, ili moda... vjerujem da momak ne moe da podnese snane
linosti. On eli pitome kolarce, i jo gore: on bjei od problema. On nema snage da
se s njima suoi, i to je sve samo inilo stvari gorim.
I bilo je jo gore.
Krenuli su oblaci pepela s vulkana na Islandu. Avioni nisu letjeli u cijeloj Evropi,
a mi smo trebali igrati s Interom na San Siru u Milanu. Krenuli smo busom. Neke
sijede glave u Barceloni smatrale su da je to dobra ideja. Bio sam bez povreda. Ali
putovanje je bilo katastrofalno. Nakon petnaest sati stigli smo u Milano mrtvi
umorni. To nam je bila dotad najvanija utakamica, polufinale u Ligi ampiona, i ja
sam bio spreman na zvidanje i histeriju na svom nekadanjem terenu; nema
problema, mene to ak i napali. Ali opa situacija nije valjala, a ja mislim da je
Guardiola bio opinjen Mourinhom.
Jos Mourinho je velika zvijezda. On je osvajao Ligu ampiona ve s Portom. Bio
mi je i trener u Interu. On je krasan. Prvi put kad je sreo Helenu, apnuo joj je:
Helena, ima samo jedan zadatak. Hrani Zlatana, pusti ga da spava i razveseli ga!
Momak govori ta hoe. Ja ga volim. On moe voditi armiju. Ali se i brine takoer.
Dok sam bio u Interu, svakodnevno mi je slao poruke i

pitao kako sam. On je Guardiolina suprotnost. Ako Mourinho osvijetli jednu


prostoriju, Guardiola navue zavjese, i meni se inilo da sad Guardiola eli da se
poredi s njim.
Nije Mourinho taj s kim emo se sresti. To je Inter, rekao je, kao da smo mi mislili
da emo se loptati s trenerom. I onda je zapoeo sa svojim filozofiranjem.
Jedva sam sluao. A i to bih? Bilo je to uzvieno trabunjanje o krvi, znoju, suzama i
slino. Nikad nisam uo nekog trenera da govori na taj nain! isto sranje! I onda mi je
napokon priao. Bilo je to na treningu na San Siru, bili su tu ljudi i gledali, ono: Ibra se
vratio!
Moe li igrati od starta?, pitao je Guardiola.
Apsolutno, odgovorio sam. Ja sam spreman.
Ali jesi li pripremljen?
Definitivno. Osjeam se dobro.
Ali jesi li spreman?
Bio je kao papagaj i osjetio sam da neto ne valja.
Sluaj, bilo je to grozno putovanje, ali sam u formi. Povreda je zalijeena. Dat u sve
od sebe.
Guardiola se dvoumio. Nisam ga shvatao, i poslije toga nazvao sam Mina Raiolu. Ja
Minu nazivam svakodnevno. vedski novinari obino kau: Mino je lo lik za Zlatana.
Mino je ovo i ono. Hou li kazati kako je zapravo? Mino je genije. Pitao sam ga:
ta misli ovaj deko?
Niko od nas nita ne shvata. Poeli smo se roguiti. Ali ipak sam zaigrao od poetka i
dali smo prvi gol. Poslije se stvar okrenula. Nakon ezdeset minuta zamijenjen sam i
izgubili smo s 3:1. To je bilo sranje. Bio sam bijesan. Ranije, naprimjer u Ajaxu, ja bih
poraz bolovao danima i nedjeljama. Sad sam imao Helenu i djecu. Oni mi pomau da
zaboravim i krenem dalje i zato sam se koncentrisao na revan-utakmicu na Camp Nou.
Ta je utakmica bila uasno vana i atmosfera se podizala iz dana u dan.
Bio je to luaki pritisak. Kao da je brujalo u zraku, i morali smo pobijediti
ubjedljivo ako smo eljeli ii dalje. Ali onda... ne elim misliti o tome, ili, da, elim, jer
me to uinilo jaim. Pobijedili smo s 1:0. To nije bilo dovoljno. Ispali smo iz Lige
ampiona, i nakon toga Guardiola je gledao na mene kao da je to sve bila moja greka, i
ja sam mislio: Sad se boca ispraznila. I sve karte su potroene. Nakon te utakmice
izgledalo je kao da vie nisam poeljan u klubu i osjeao sam se grozno dok sam vozio
njihov Audi.

Osjeao sam se odvratno dok sam sjedio u svlaionici a Guardiola buljio u mene kao
da sam ja problem, viak. Bilo je neugodno. Bio je kao zid, kao zid od kamena. Nije davao
nikakav znak ivota i ja sam svakog trenutka eznuo da odem daleko odatle.
Nisam im vie pripadao, i kad smo igrali u gostima protiv Villarreala, dozvolio mi je
da igram pet minuta. Pet minuta! U menije istinski prokljualo, ali ne zbog toga to sam
sjedio na klupi. To sam mogao prihvatiti, ako je trener u stanju da kae: Nisi dovoljno
dobar, Zlatane. Ne zasluuje mjesto u timu!
Ali Guardiola nije rekao ni jedne rijei, nita, i meni je prekipjelo. Osjeao sam to u
cijelom tijelu, i da sam bio Guardiola, uplaio bih se. Ne zato to sam ja neki grubijan!
Pravio sam ja svakojaka sranja. Alija se ne tuem, no dobro, znao sam na terenu udariti
nekog glavom. Ali ipak, kad se naljutim, onda mi padne mrak na oi. Onda mi ne valja
biti u blizini, i sad - da malo detaljnije ispriam - uao sam nakon utakmice u svlaionicu i
naravno da nisam planirao neki luaki ispad. Ali nisam bio sretan, to bar mogu mirno
rei, a tamo je stajao moj neprijatelj i eao se po elavoj glavi. Inae unutra nije bilo
mnogo ljudi.
Toure je bio tamo i jo neki, i takoer metalni boks u koji odlaemo odjeu, i ja sam
buljio u njega. Onda sam ga poeo utirati. Vjerujem da je odletio jedno tri metra, ali ja jo
nisam bio gotov. Daleko od toga. Vikao sam:
Ti nema muda, i siguno jo gore stvari, i onda sam jo dodao:
Ti se usere pred Mourinhom. Idi u piku materinu!
Bio sam sasvim poludio, i moda bi se moglo oekivati da Guardiola uzvrati s
nekoliko rijei, neto u stilu: Hajde smiri se, tako se ne razgovara sa svojim trenerom! Ali
on nije takav. On je jedan straljivi beskimenjak. On je samo podigao metalni boks,
poput nekog malog redara i izaao napolje i nikad o ovome nije govorio. Naravno vijest
se proirila. U busu su svi bili posve ludi: ta je bilo, ta je bilo?
Nita, misilio sam. Samo nekoliko istinitih rijei. Nisam imao snage da priam o tome.
Bio sam razjaren. Nedjelju za nedjeljom moj trener i moj ef me je bez ikavog objanjenja
drao na ledu. To je bilo totalno ludilo. Ja sam prije toga imao svakojakih svaa. Ali dan
poslije toga, uvijek bi se stvari izgladile. A sad su se zloba i utnja samo nastavljale, i ja
sam mislio: Imam dvadeset i osam godina. Dao sam dvadeset i dva gola i imao petnaest
asistencija samo ovdje u Barci, i opet me tretiraju kao da me nema. Hou li to prihvatiti?
Hou li nastaviti da se i dalje uklapam? Boe sauvaj!
Kad sam shvatio da u biti rezerva protiv Almerije, sjetio sam se onog:

Ovdje u Barceloni ne dolazimo na trening u Ferrariju ili Porscheu! Kakva je to glupost


zapravo? Vozim ta hou, naroito ako time mogu ivcirati idiote. Uskoio sam u moj
Enzo, dodao gas i onda ga parkirao pred vratima svlaionice. Nastao je pravi cirkus.
tampa je pisala da auto kota isto koliko i mjesene plate svih Almeirinih igraa. Ali nije
me bilo briga. Medijske gluposti bile su sitnice u takvoj situaciji. Odluio sam da
uzvratim.
Odluio sam da se ozbiljno borim i znajte da tu igru dobro igram. Ranije sam bio tvrd
orah. Ali u ovoj stvari nisam smio biti aljkav u pripremama, i zato sam, naravno,
razgovarao s Minom. Mi uvijek zajedno planiramo pametne i rune trikove. Potom sam
nazvao i prijatelje.
Htio sam pogledati stvar iz razliitih uglova, a boe moj, dobio sam sve mogue
savjete. Momci iz Rosengrda htjeli su da dou i sve razbiju, to je bilo naravno ljubazno
od njih, ali nije izgledalo kao prava strategija u tom trenutku. Onda sam, naravno,
razgovarao i s Helenom. Ona je iz drugog svijeta. Ona je prijatna. A takoer moe biti
otra. Ali sada me je podravala:
U svakom sluaju sad si bolji otac. Kad nema tim u kojem se osjea dobro, ti
napravi tim od nas, rekla je i ja sam se tome radovao.
Ganjao sam malo loptu s djecom i trudio se da se svi dobro osjeaju, i naravno, imao
sam svoje TV igre. To je kod mene malo kao neka bolest. To me cijelog zaokupi. Nakon
zadnjih godina u Interu, kad sam znao sjediti do etiri ili pet izjutra i otii na trening samo
s dva-tri sata sna, uveo sam sebi malo zabrana: nikakav Xbox ili Playstation nakon deset
uvee.
Nisam mogao dozvoliti da vrijeme tek tako prolazi, i ovih sedmica u paniji stvarno
sam se trudio da se posvetim porodici, da uivam u naoj bati i da, ponekad, ispijem po
jednu Coronu. To je bila lijepa strana. Ali nou, dok sam leao budan ili na treningu kad
bih vidio Guardiolu, probudile bi se one mrane strane. Bijes je sijevao u glavi, stezao sam
pesnice i planirao poteze i svoj revan. Ne, sve vie sam shvatao, nema povratka. Bio je
as da se oduprem i da povratim svoje staro ja.
Jer, ne zaboravite: Moe momka izvui iz geta, ali geto iz momka nikada!

KAD SAM BIO MALI, dobio sam jedan sportski BMX bicikl od brata. Nazvao sam ga Fido
Dido.
Fido je junak crtica, zailjenog nosa, za mene je bio zabavan i vaan. Volio sam svog
Fidu Didu, ali jednog dana, u Rosengardu ispred bazena, neko ga je ukrao. Otac je doao
do bazena, zavrnutih rukava na koulji, spreman na bitku. On je takav tip koji kae: Niko
ne smije dirati moju djecu! Niko ne smije uzimati njihove stvari! Ni najsnaniji vie nije
mogao pomoi, moj Fido Dido je zauvijek nestao, i ja sam bio tuan.
Poslije toga sam poeo krasti bicikle. Postao sam majstor u tome. Bang, i jo jednom
bang, i bicikl je bio moj. Postao sam kradljivac bicikala. To je za mene bilo potpuno
bezazlena kraa, ali ponekad nije ilo ba kako sam elio. Jednom sam se obukao u crno i
izaao u mrak kao pravi Rambo. Velikim makazama sam prerezao lanac i ukrao zeleni
vojni bicikl. Za mene je kraa bicikala postala prava zabava. Volio sam to. Zapravo sama
kraa je bila vanija od bicikla. Imao sam jo sitnih lopovluka, naprimjer krijui se iao
sam kroz naselje i bacao jaja prema prozorima, a priznajem ponekad sam iao i dalje.
Jedna neugodna stvar dogodila se u Wesselsu, robnoj kui u Jagersru, naprimjer. Ali
iskreno, to sam i zasluio. Prijatelj i ja smo u sred ljeta imali tople jakne na sebi, to je bilo
skroz idiotski, ali ispod jakni smo stavili etiri reketa za stoni tenis koje smo ukrali u
oblinjoj prodavnici. ujete vi, kako ete ovo platiti?, pitao nas je uvar kad nas je
uhvatio. Izvadio sam ezdeset ori, to je malo vie od pola krune. Ovim, rekao sam, ali
pokazalo se da tip nije imao smisla za humor. Odluio sam da budem profesionalniji u
nastavku, ali sam na kraju ispao prava budala.
Bio sam mali djeak. Imao sam veliki nos i zamuckivao sam, na kraju sam iao na
govorne vjebe. Jedna ena je dolazila u kolu da me ui kako se izgovara S. Mislio sam
daje to poniavajue i radio sve da to izbjegnem. Osim toga kao da je neto vrilo u mom
tijelu. Nisam mogao sjediti mirno ni jednu sekundu, vrtio sam se cijelo vrijeme. inilo mi
se da me nita nee boljeti samo ako trim ili se vrtim. ivjeli smo u Rosengardu,
predgrau Malmoa. Naselje je bilo puno Somalijaca, Turaka, Jugovia, Poljaka, svih
moguih useljenika, ali i

veana. Mi djeaci smo skoro svi bili blesavi. Nismo se ni na ta palili, ali nam nije bilo
ni loe, to moram rei.
ivjeli smo na etvrtom spratu u ulici Cronmans, nismo izlazili uz zagrljaj niti se
sretali na ulazu na isti nain. Niko nije pitao: Kako ti je danas bilo u koli mali Zlatane?
Niko stariji nije nam pomagao s domaim zadacima ili lekcijama prije kole, niko. Bio si
prisiljen da sve rjeava sam i nije pomagalo ako si se bunio ili mazio. Mogao si se
ponekad sam ujesti od muke, cviliti, sve sam, istina ponekad je bilo i simpatino. Jednog
dana sam pao s krova vrtia. Zadobio sam veliku modricu na glavi i trao kui plaui i
oekujui zagrljaj i utjehu, ali od mame sam dobio amar.
to si se penjao na krov?, vritala je od muke gledajui modricu.
Nisam bio veliki Zlatan to se smije popeti na krov obdanita. Ispao sam blesavi
idiot to se penje po krovovima. Bio sam okiran i razoaran. Moja majka nije imala
vremena da nas tjei, bar ne tada. Ona je istila i borila se da nas prehrani, bila je stvarni i
pravi borac. Ali nije stizala na mnoge druge stvari. Bila je snana, odluna i svi smo se u
porodici puno alili. Ali to nisu bile one vedske ale i salonska ljubaznost. Naprimjer:
Ljubavi, budi ljubazan i dohvati mi margarin, mijenjali smo sa: Dofati mi margarin,
idiote! Vratima smo lupali izlazei iz stana a mama je plakala. Ona je esto plakala.
Uvijek je imala moju ljubav, zasluila je. Radila je ponekad i etrnaest sati na dan.
Ponekad smo ili s njom i pomagali joj da prazni korpe za smee i takve stvari da bismo
dobili mali deparac. Ponekad sam se ljutio na mamu.
Posebno kad bi nas istukla drvenim klofaem. Jednom se klofa sav izlomio. Morao
sam ii da kupim novi, kao bila je to moja greka to se njen klofa izlomio dok me tukla.
Jednog se dana dobro sjeam. Bacio sam komad cigle na obdanite, ali je on nekako
udario u prozorsko staklo i razbio ga. Kada je mama to ula, poela je njena luda igra. Sve
to je znailo plaanje, nju je izluivalo. Tukla me je onim drvenim klofaem. Bang, bom!
Moda je klofa ponovo pukao, ne znam. Ponekad nije bilo anse da sakrijem ludorije
kod kue. Jednom sam preturio glineni lonac s hranom s pei i razbio ga, uspio sam
nekako da se izvuem, ali sam o tome razgovarao sa Sanelom.
Sanela je moja jedina prava sestra. Ona je dvije godine starija od mene. Sanela je prava tuff
cura, mislila je da bismo se mogli naaliti s mamom. Smislila je da bismo trebali kupiti mami
poklon za Boi. Otili smo u proavnicu polovne robe i za malo novca kupili dva glinena lonca,
upakovali ih i i stavili ispod jelke.
Nisam siguran da je mama shvatila nau ironiju. Za nju je bilo najvanije

da ima hrane na stolu. Sva njena snaga je bila usmjerena u tom pravcu. Bilo nas je puno u
kui. S nama su ivjele i polusestre i polubrat to su kasnije otili svojim putevima. Tu je i
mlai brat Aleksandar, zvani Keki, i novca je uvijek nedostajalo. Starije sestre i brat su
pazili na nas mlae, bez njih ne bismo uspjeli opstati. Bilo je puno makarona i keapa, ili
kolaa kod tetke Hanife i mojih drugara. Tetka Hanifa je ivjela u istoj zgradi, ona je bila
prva iz porodice koja je dola u vedsku.
Nisam bio napunio ni dvije godine kad su se roditelji rastavili, i toga se ne sjeam. Razvod
je bio rjeenje, ako sam dobro razumio, brak nije najbolje funkcionisao. Bilo je puno svae
i prepiranja, navodno su roditelji uli u brak da bi otac dobio vedske papire. Mama je na
sudu uspjela dobiti djecu, tako da smo svi bili uz nju. Bilo kako bilo, ali mi je otac puno
nedostajao. Sanela i ja smo sretali oca svaki drugi vikend. Dolazio bi u svom plavom Opel
Kadetu i vozio nas u Pildamms park, ili prema Limhamn luci da nam kupi hamburger i
sladoled. Jednom se dobro istroio, kupio nam je patike Nike Air Max i fine sportske
stvari, kotalo ga je oko hiljadu kruna. Moje patike su bile zelene, Saneline roza. Niko u
cijelom Rosengardu nije imao takve, osjeali smo se vani vie nego iko. Bilo nam je super
s ocem, dobijali smo i po pedeset kruna za piu i Coca-Colu. Tata je imao pristojan posao i
jo jednog sina, Sapka. Bio je zabavni vikend otac.
Ali stvari e se promijeniti. Sanela je bila strana u tranju. Bila je najbra u svom
uzrastu na ezdeset metara u cijeloj junoj vedskoj. Otac je bio ponosan kao pijetao i
vozio ju je na treninge. Dobro, Sanela. Ali ti moe bolje, govorio je. To je bio njegov
nain. Bolje, bolje, nemoj biti zadovoljna. Taj put sam i ja bio u autu. Otac je po
Sanelinoj reakciji osjetio da neto nije u redu. Sanela je bila tiha. Borila se da ne zaplae.
ta se desilo?, pitao je.
Nita, odgovorila je, ali je on ponovo pitao. Na kraju je progovorila.
Ne moramo ulaziti u detalje, u Sanelinu priu, ali na otac je kao lav. Ako se neto
desi njegovoj djeci, on postaje divlji, posebno ako je rije o Saneli, njegovoj jedinici.
Poeo je cijeli cirkus s istraivanjem, prijavljivanjem socijalnoj slubi, i puno toga.
Dosta toga nisam razumio, tada sam punio tek devet godina.

put. Jedna od polusestara je poela da se drogira, ne sjeam se svega, ali je donosila i


krila droge u kui. esto je bio lumperaj oko nje. udne osobe su zvale kui, prijetile,
sve je govorilo da e se neto runo desiti. Jedanput je mama bila pritvorena. Uhapena
je zbog kupovine ukradene robe. Neka poznanica ju je zamolila: Pripazi mi ovu
ogrlicu!, i mama je uzela ne razumijevajui nita. Ispostavilo se da je ogrlica bila
ukradena i policija je dola kod nas da pretrauje i hapsi mamu. Sjeam se te situacije s
posebnim emocijama: Gdje je mama? Zato je nema?
Poslije onih posljednjih dogaanja u autu, Sanela je ponovo plakala. Ja sam
pobjegao van, etao i igrao fudbal. Neu rei da sam bio bezbrian tip, ali sam utao,
pimplao loptu da sve zaboravim. Psovao sam ljude, gurao suigrae, borio se za loptu. I
imao sam loptu kod sebe. To je bio moj cilj, igrao sam cijelo vrijeme, u dvoritu, na
igralitu, na odmorima. Iao sam u Varner Ryden kolu, Sanela u peti, ja u trei razred.
Niko nije mogao pogrijeiti ko je od nas stariji. Sanela je sazrela jo kao djevojica i bila
kao mama malom Kekiju, ali je pomagala i cijeloj porodici. Na sebe je preuzela veliku
ulogu. Bila je sjajna. Jedan dan smo pozvani na razgovor kod direktora kole. Zabrinuo
sam se im sam uo za poziv. Tjeila me, kao to je samo razgovor. Da je samo mene
zvao, to bi bilo i normalno, ali nas dvoje? Neko je umro? Je li o tome rije?
Zabolio me eludac. Krenuli smo kroz hodnik. Mora da je bila kasna jesen ili zima.
Bio sam zabrinut. Ali kad smo uli kod direktora, otac je sjedio uz njega i ja sam bio tako
sretan. Otac je znaio veselje. Ali ovaj put nije bilo jako zabavno. Sve je bilo napeto,
ozbiljno i ponovo je poeo nemir u tijelu, stvarno. Nisam puno razumio ta je direktor
govorio, samo znam da je bila rije o mami i ocu i to neto to nije bilo uope prijatno. Sad
znam. Dok sam bio zaokupljen ovom knjigom, sve stvari su legle na svoje mjesto.
U novembru 1990, socijalna sluba je uradila svoj dio posla i otac je dobio
starateljstvo nada mnom i Sanelom. Situacija kod mame tad nije bila primjerena za nas, ali
moram rei ne zbog mame. Bilo je puno drugih stvari, bio je to pravi zemljotres i mama je
bila potpuno slomljena. Na kraju je trebala i nas da izgubi! Bila je to katastrofa. Plakala je,
plakala, grlila nas, ljubila. Znala nas je tui, ruiti, nije imala sree sa svojim muevima,
nita joj nije ilo kako je eljela, ali nas je voljela. Rasla je i odgajana u tekim uslovima i
mislim da je otac to razumio. Doao je kod nje isto vee:
Ne elim da izgubi djecu, Jurka.
Ali je zahtijevao odreeno poboljanje i nije bio neko s ijim pravilima

se moglo igrati. Bilo je tu i tunih vapaja. Zar vie nikad neu vidjeti svoju djecu? pitala
je, ne sjeam se svega, niti ta se sve tada desilo, ali ovih slika se sjeam. Znam da je Sanela
ivjela kod oca nekoliko sedmica, ja sam ostao kod mame, i pored svega. To nije bilo
pravo rjeenje. Sanela se nije dobro osjeala kod oca. Ona i ja smo jednom nali oca kako
spava u kuhinji na podu a na stolu su bile prazne limenke i flae od piva. Tata, probudi
se, probudi!, dozivali smo ga, ali je on i dalje spavao kao mrtav. To je udno, pomislio
sam. Zato je to uradio? Nismo znali ta da radimo, ali smo htjeli da mu pomognemo.
Moda se smrznuo. Pokrili smo ga runicima i ebetom da se ugrije. U sutini nisam
mnogo toga razumio. Sanela je bila uz njega i bojala se promjena njegovog raspoloenja.
Gubio je smisao za humor, povukao se u sebe kao medvjed, poela je da ga se plai. Ali je
i patila za mlaim bratom Kekijem. Htjela je ponovo mami, a sa mnom je bilo suprotno.
eznuo sam za ocem. Jednu no sam mu telefonirao i vjerovatno izgledao potiteno. Bio
je sam, Sanela nije bila kod kue.
Ne elim ivjeti ovdje, elim ivjeti kod tebe.
Doi ovamo, rekao je. aljem taksi po tebe.
Tako je pokrenut novi postupak i u martu 1991. godine mama je dobila skrbnitvo nad
Sanelom a tata nada mnom. Sestra i ja se nikad nismo razdvojili, ili tanije bilo je uspona i
padova, ali u sutini smo vrlo bliski. Danas je Sanela frizerka i ponekad dou ljudi kod
nje i kau: Boe, kako lii na Zlatana!, a ona uvijek odgovara: Glupost, valjda on lii
na mene. Ona je carica. Ni ona ni ja nismo imali lagan ivot. Otac efik je 1991. godine
preselio iz Hards ulice u Rosengardu u Varnhemstorget u Malmou i tad smo shvatili da
on ima veliko srce i daje spreman da umre za nas. Ali nije sve bilo kako sam elio.
Poznavao sam ga kao vikend oca koji kupuje hamburgere i sladolede.
Sad je trebalo da dijelimo svakodnevnicu i odmah sam primijetio: sve je bilo prazno
kod oca. Neto je nedostajalo, moda jedna ena. Bio je jedan TV, jedna seija, jedna
stalaa, dva kreveta. Nieg previe, nikakvih igraki, ponekad previe flaa i limenki po
podu. Kad bi ponekad poinjao s ienjem ili tapeciranjem, uvijek je ostavljao posao
reenicom Ostalo u sutra! Ali od toga nije bilo nita. esto smo premjetali stvari, ali
nikad nismo uveli red u stanu. Zapravo bilo je prazno, ali na jedan poseban nain.
Otac je bio domar za brze intervencije po stanovima i kada je dolazio kui u radnom
odijelu sa stolarskim naoalama, sa svim depovima punim noeva

i rafcigera, sjedao bi pred TV ili telefon i nije se dao ometati. esto je stavljao slualice na
ui i sluao narodnu muziku iz Jugoslavije. Lud je za tom muzikom i sam je snimio
nekoliko kaseta. On je zabavlja, ovjek scene i ima smisao za odreenu vrstu humora.
esto je bio u svom svijetu, kad bi moji drugari zvali na telefon, on bi im kratko
odgovarao ili vikao kroz stan da i oni uju:
Ne zovi vie ovamo!
U stan nisam smio dovoditi moje drugare, nisam ni traio niti bi mi on to dozvolio.
Telefon nije bio za mene i nisam mogao s nekim razgovarati od kue, tanije samo kad je
bilo neto ozbiljno, a tad je tu bio tata. On je bio spreman da uini za mene bilo ta, da
izae u grad i u svom suludom stilu pokua dovesti stvari u red.
Imao je poseban nain hodanja, ljuljao se da ga je svijet morao primijetiti. Svijet se
okretao i pitao: Ko je doavola ovaj tip? Ali one obine stvari, vezane za kolu, moje
drugare, fudbal, njega kao da nisu interesovale. Mogao sam o njima razgovarati s bilo
kim drugim, ali ne i s njim. Zapravo, Sapko, moj polubrat po ocu je u poetku ivio s
nama, tako da sam s njim ponekad razgovarao i o tome. On mora da je tad imao
sedamnaest godina. Ali se malo sjeam tog vremena, prije nego ga je tata otjerao. Sjeam
se te strane svae. To je neto tuno vezano za tatu, tako da smo u stanu ostali samo nas
dvojica. Bili smo sami, svako u svom kutu. udno je da mu nisu drugovi dolazili u stan.
Sjedio je sam i pio. Bilo je prazno, bez drutva. Ali prije svega bilo je prazno u friideru.
Stalno sam bio vani, igrao fudbal, vozio se kui na ukradenim biciklima. esto sam
dolazio kui gladan kao vuk i otvarajui prazni friider mislio: Molim ti se, daj da neto
bude u njemu! Ali nita, samo uobiajeno: mlijeko, margarin, komad hljeba i u najboljem
sluaju jogurt, multivitaminski, pakovanje od etiri litra, kupljeno jeftino u arapskoj
prodavnici i svakako Pripps Bla i Calrlsberg, pakovanja pive s plastinim omotom okolo.
Ponekad opet nita drugo osim pive i kranja eluca. Tu bol neu nikad zaboraviti. Pitajte
Helenu! Friider mora uvijek biti pun, govorim joj cijelo vrijeme. Taj strah od praznog
friidera nikad ne izlazi iz mene.Jednom je moj sin Vincent plakao zato to nije dobio
kuhane makarone sa tednjaka. Djeak je vritao zato to hrana nije bila brzo gotova.
Pomislio sam gledajui ga: Samo da zna kako ti je lijepo ovdje!
Ja sam morao preturati sve ladice, sve police, za samo jednu makaronu ili hrenovku.
Jeo sam prenice od starog hljeba. Mogao sam progutati cijeli komad, a i njih je bilo samo
kod mame. Tamo me nisu uvijek ekali rairenih ruku. Ponekad sam uo: Doavola, zar
e i Zlatan biti s nama? Zar efik ne hrani njega? Ponekad opet: ta, zar smo mi pravljeni
od novca? Zar e i ti jesti

kod nas? Ali svejedno, mi smo pomagali jedni drugima, a kod oca sam zapoeo mali rat
protiv pive. Prosuo sam nekoliko, ne sve bilo bi previe, ali nekoliko. Malo je kad neto
primijetio.
Bilo je pive svukuda, u friideru, na stolu, po policama u pajzu. esto sam kupio
prazne limenke u crnu vreu i vraao ih u prodavnicama. Dobijao sam pedeset ora za
limenku. Ponekad sam dobijao po cijelih pedeset ili sto kruna za njih. U stanu je bilo
manje limenki a ja sam se radovao novcu. Sigurno da to s limenkama nije bila zabavna
stvar, ali kao i svi ostali mladi tad sam tano nauio itati njegovo raspoloenje. Znao sam
kad nije trebalo da priam s njim. Dan iza pijanke bilo je tie, drugi dan gore. U nekim
situacijama je mogao da plane kao munja, u drugima je bio nemogue ljubazan, dao bi mi
pet stotina kruna samo tako. Tad sam sakupljao sliice fudbalera. Morao si kupiti paket
vaka u kom su bile tri takve sliice. Oj, oj, koje momke u sad dobiti? Vritao sam od
sree. Maradona, ili? esto sam bio razoaran, posebno kad sam dobijao dosadne vedske
zvijezde o kojima nisam nita znao. Jedan danje otac doao s cijelim kartonom paketia sa
vakaim gumama. Bila je to prava zabava, sve sam ih otvorio i dobio pravo bogatstvo
pravih momaka. Ponekad smo otac i ja zajedno gledali TV, to je bilo 4pravo zadovoljstvo.
Ali ve sljedei dan je bio pijan, od toga sam kasnije imao strane slike u glavi,
ulazio sam u sukobe s njim. Nisam se povlaio kao polubrat. Rekao sam mu: Pije
previe, tata. Bio je to ludi sudar, iskreno govorei beznadean. Svaao sam se iako je
on vritao: Izbacit u te van, i te stvari. Htio sam ga natjerati da razgovara sa mnom.
Ponekad je ivot u stanu bio straan, nemogu.
Ali nikad me nije dirao fiziki. Zapravo jednom me podigao dva metra uvis i bacio
na krevet, ali i to je bilo zato to sam ja bio grub prema Saneli, njegovoj mezimici. U
sutini bio je najljubazniji ovjek na svijetu i danas razumijem da mu nije bilo lako.
Pio je potapajui svoju tugu, govorio mi je brat, ali moda ni to nije cijela istina.
Rat ga je jako pogodio. Rat je bio neto vrlo udno. Nikad o tome nisam vie saznao.
uvao sam se toga. Mnogi su se jako mijenjali zbog rata. Nikad nisam razumio zato
su se mama i sestre oblaile u crno. Bilo je tako iznenada, kao neki modni trend, ali
zapravo mamina mama je poginula od bombe u Hrvatskoj i svi su je alili, svi osim
mene. Ja sam bio taj kog nije bilo briga je li neko Srbin, Hrvat, Bosanac, ili bilo ko. Ali
najtee je bilo ocu.
On je doao iz Bijeljine u Bosni. Nekada je bio zidar tamo dolje, svi njegovi prijatelji i
rodbina ivjeli su u tom gradu i odjedanput su svi protjerani. U

Bijeljini je vladala sila jaega i nije bilo udo da se on poeo ponovo nazivati
muslimanom. Srbi su zauzeli grad i pobili stotine ljudi. Mislim da je poznavao mnoge od
njih a cijela njegova porodica je protjerana. Sve stanovnitvo Bijeljine je izmijenjeno i na
kraju u prazne kue i stanove su uselili Srbi, izmeu ostalih i u oevu staru kuu. Neko je
samo doao i oteo kuu i mogu razumjeti da on nije imao vremena za mene, pogotovo u
vrijeme vijesti. ekao je telefonske pozive i vijesti s Balkana. Sjedio je, tugovao i sluao
muziku iz Juge. Ja sam se trudio da ostajem izvan kue sve dok to traje, ponekad odlazio
mami. Tamo je bio neki drugi svijet.
Kod oca smo bili samo on i ja. Kod mame je bio pravi cirkus. Ovdje su ljudi stalno
dolazili i odlazili, kua je bila puna vike i smijeha. Mama je preselila u Cronmans ulicu
broj 5A, u stan iznad tetke Hanife ili Hanni kako sam je ja zvao. Ja, Keki i Sanela smo bili
stvarno vrlo bliski. Sklopili smo mali pakt. Ali je kod mame bilo i neeg to nije mirisalo.
Polusestra je tonula dublje u droge i mama se trzala kad god bi neko zvonio ili kucao na
vrata. Ne, ne, nesrea. Jeste li uli neto o nesrei? Gdje je to sada? Bila je stara za te
stvari i uasnuta od svih vrsta droga. Sjeam se da me je skoro nazvala telefonom i
histerino rekla:
Evo droge u friideru! Dragi boe, droga! Odmah sam nazvao Kekija sav ljut i
pitao: Doavola, kakva droga se nalazi u maminom friideru? Nita nije razumio, ali se
na kraju poeo smijati i rekao da je to njegov snus. Mama je nala snus i mislila da je
droga.
Smiri se, mama, to je samo snus, rekao sam joj na telefon.
Isto sranje, odgovorila mi je.
Bila je prepadnuta i trebali smo biti ljubazniji prema njoj. Ali to nismo nauili. Znali
smo samo biti grubi. Polusestra koja je imala problem s drogom rano je otila od kue u
dom za odvikavanje, ali se stalno vraala s problemima, dok mama napokon nije s njom
prekinula, moda i sestra, ne znam tano sve detalje te historije. Znam da je bilo teko, ali
taj dan smo pokuali ponovo skupiti porodicu. Bili smo odluni, bilo je dramatino i
kazali smo: Ne elimo te vie vidjeti, ili tako nekako.
Bilo kako bilo, sjeam se da sam jednom bio kod sestre to se drogirala u njenom
malom stanu. Bilo je to za moj roendan, mislim da je to tad bilo. Kupila je poklone, bila je
ljubazna, njena. Ali kad sam krenuo prema toaletu, naglo me zaustavila. Ne, ne, vikala
je i protrala pored mene, ula u toalet i zakljuala se. Shvatio sam da je neto bilo kako ne
treba, neke njene droga

stvari koje je krila od mene. Znam da sam joj rekao da skloni te stvari od mene. Ja sam
imao i vanijih stvari, svoje bicikle i svoj fudbal, i svakako svoje snove o Brus Leeju i
Muhammadu Aliju. elio sam biti kao oni.
Otac je imao starijeg brata Sabahudina u bivoj Jugoslaviji. Zvali su ga Sapko.
Sabahudin je bio bokser, pravi talenat. Takmiio se za bokserski klub Radniki u
Kragujevcu. Sa svojim klubom je bio ampion Jugoslavije. Ali 1967, momak je imao tek
dvadeset tri godine, tek oenjen, kupao se u rijeci, brzoj i hladnoj Neretvi, mislim da je
imao i neki problem sa srcem ili pluima.
I samo je potonuo u vodu, moete misliti. Bila je to prava porodina tragedija. Poslije toga
otac je postao neka vrsta boks-fanatika. Imao je sve vanije meeve na videokasetama, ne
samo Sabahudinove, ve i Muhammada Alija, Foremana i Tysona, svakako i filmove
Bruce Leeja i Jackie Chana. Njih smo gledali kada bismo sjedili zajedno pred televizorom i
uivali.
vedski programi za nas nisu postojali, nije ih bilo ni na mapi. ivjeli smo u drugom
svijetu. Imao sam dvadeset godina kada sam vidio prvi vedski film. Pojma nisam imao o
vedskim junacima ili sportistima tipa Ingemar Stenmark ili slinima. Ali o Muhammadu
Aliju sam puno znao! Koja legenda! Vozio je svoj stil bez obzira ta su ljudi govorili.
Nikog nije molio za oprost, to nikad nisam zaboravio. Taj momak je bio pravi. Radio je to
je volio. ovjek treba takav biti, od njega sam uzimao odreene fraze kao, I am

thegreatest. Morao si biti snaan u Rosengardu, inae si mogao uti svata na svoj raun,
najgore je bilo da te nazovu pizda, i tu nije bilo povlaenja.
Ipak, najee se nismo svaali izmeu sebe. Ne sere se u svom krevetu, kako smo to
nazivali. Vie smo mi iz Rosengarda bili protiv svih ostalih. Bio sam meu onima to su
vikali protiv rasista to su demonstrirali tridesetog novembra. Jednom sam na Malmo
festivalu vidio grupu momaka iz Rosengarda, bilo ih je otprilike dvjesta, gonili su jednog
momka. Nije bilo ba poteno, iskreno govorei. Ali poto su bili momci iz mog naselja,
poeo sam trati s njima. Mislim da onaj momak poslije toga nije bio ba najbolje. Bili smo
vani i divlji svi zajedno. Ponekad nije bilo tako jednostavno biti vaan.
Kada smo otac i ja ivjeli blizu Stenkula-skolan, ostajao sam do kasno kod mame. Bio
sam prisiljen ii kasno nou kui kroz mraan betonski tunel koji presijeca Amiralsgaten i
nalazi se odmah iza Annelund mosta. Jednom ranije je upravo tu otac bio opljakan i
pretuen da je leao u bolnici probuenih plua. O tome sam esto razmiljao, iako
najradije, razumljivo, ne bih. to sam to vie potiskivao, sve je bilo jae, posebno tamo
gdje su naporedo pruga i autoput. Tu

je i odvratna ograda, nekoliko grmova i dva stuba s ulinim svjetiljkama, jedan prije a
drugi poslije tunela. Ali je uvijek tu bilo jezivo mrano. Stubovi ulinih svjetiljki su mi bili
orijentiri. Izmeu njih sam trao kao luak uz ludo lupanje srca, ali sam stalno mislio:
Sigurno tamo stoje neki strani tipovi, kao oni to su napali mog oca. Sebi sam govorio:
Ako tri brzo, sve e biti u redu. Uvijek sam dolazio kui kao bez daha, nisam bio ba
kao Muhammad Ali.
Jedan jedini put otac je odveo Sanelu i mene da se kupamo u Arlovu. Poslije bazena sam
ostao kod prijatelja. Kada sam htio kui, poela je kia. Lilo je s neba, a ja sam vozio kao
idiot i stigao kui potpuno pokisao. Tad smo stanovali u Zenithgatanu, neto dalje od
Rosengarda i bio sam potpuno iscrpljen. Drhtao sam i imao bolove u elucu. Bio sam tako
bolestan. Nisam se mogao pomjeriti. Leao sam nemoan u krevetu. Povraao sam. Grio
se. Trao u klozet.
Otac je doao, onakav kakav je, njegov friider je uvijek bio prazan, on obino pijan,
ali kada je stvarno trebalo, nije bilo boljeg od njega. Pozvao je taksi, podigao mene u
naruje u onom jedinom poloaju u kom sam mogao leati, neto kao poloaj malog
raka i snio me do auta. Bio sam lagan kao pero, otac veliki i snaan i van sebe, bio je
lav ponovo koji je vikao oferu, mislim da je bila ena:
Ovo je moj sin, on je sve moje, vozi ne osvri se na pravila, ja plaam kazne,
policija je moja briga, i ena je radila kako je on govorio. Prola je kroz dva crvena
svjetla i stigli smo na djeiji odjel u Opu bolnicu u Malmou. Cijela situacija je postala
vrlo hitna, ako sam to dobro razumio. Dobio sam injekciju u kimu, otac je ranije uo
neke strane vijesti o ljudima koji su tako ostali nepokretni. Pretpostavljam da je tada
bio agresivan, govorei da e prevrnuti cijeli grad ako neto krene kako ne treba.
Ali se brzo smirio, ja sam legao na trbuh i jecao poto sam dobio onu injekciju.
Ispostavilo se da sam dobio upalu mozga. Bolniarka je zamraila sobu i ugasila
svjetlo. Morao je biti potpuni mrak oko mene. Dobio sam lijekove a otac je ostao uz
mene. Idui dan oko pet sati otvorio sam oi, opasnost je bila prola a ja jo uvijek ne
znam ta je bio uzrok tome. Moda je tako moralo da bude.
Moda i zato to sam bio neuhranjen. Bio sam mali i prilino mrav. Ipak, morao
sam biti jak na drugi nain. Brzo sam sve zaboravio i nastavio dalje. Umjesto da
sjedim kod kue, traio sam drutvo, ponekad i svau. Bio sam u pokretu cijelo
vrijeme. To me grijalo i ba kao i otac, brzo sam se palio i svaao

u stilu: Ko si ti doavola? To je bila godina izrastanja, to sad znam. Otac je bio


ravnoduan, ali ponekad bi planuo: Ostani kod kue, ne mora uvijek izlaziti.
Doavola, ne smije to raditi.
Ako si djeak to lii na oca i krenulo ti je loe, sad je vrijeme da postane mukarac.
Nikad neki slabi, nikad ne reci: Boli me eludac danas. Ja sam malo neraspoloen.
Nikad to!
Nauio sam gristi i ii dalje, oca iz tog doba nikad ne mogu zaboraviti, od njega sam
nauio mnoge stvari. Kada smo kupili novi krevet za mene u Ikei, otac nije imao novca za
transport. Prevoz do stana kotao je pet stotina kruna ili tako nekako. I ta smo mogli
raditi? Bilo je tako jednostavno. Otac je nosio krevet na leima cijelim putem od Ikee do
stana. Kao kakav bolesnik, kilometar po kilometar a ja sam iao iza njega s nogarima. Oni
nisu bili teki, ali svejedno sam se brzo umorio:
Polako, stari, uspori.
Ali on je samo iao i iao. Imao je taj maco stil, ponekad kaubojski stil,
posebno na roditeljskim sastancima u koli. Svi su mislili: Ko je sad ovaj? Ljudi
su ga se plaili. Time je zadobio potovanje i nastavnici se nisu usuivali aliti
se na mene koliko su mislili. S tim tipom joditelja treba biti opezan, mislili su.
*

Ponekad se zapitam: ta bih ja radio da nisam postao fudbaler? Nemam pojma. Moda
bih bio kriminalac. U to vrijeme je bilo mnogo provala. Nisam rekao da smo ili van samo
da krademo. Ali neko sranje se uvijek dogaalo, nismo uzimali samo bicikle. Bilo je to u i
oko robne kue, esto sam i ja u tome uestvovao, neke i organizovao. Srea da otac o
tome nita nije znao. Otac jeste pio, ali je imao i principe. ovjek moe raditi dosta toga na
svoju ruku, ali nikako krasti, to nikako! Ali nebo e skinuti za tebe, on je bio takav tip.
Onaj put, kad smo uhvaeni u robnoj kui Wessels u zimskim jaknama i ukradenim
stvarima, imao sam sree. Bili smo pokupili stvari koje nisu samo bomboni i vake, ve
puno toga u vrijednosti od hiljadu i etiri stotine kruna. Drugarov otac nas je preuzeo i
kad je stiglo pismo na nau adresu, Zlatan Ibrahimovi je uhvaen s ukradenim stvarima,

bla, bla, bla, uspio sam ga poderati prije nego ga je tata vidio. Inae, teko bi mi bilo.
Ali jednu stvar u rei sa sigurnou: nikad nita nisam imao s drogama. Razumljivo,
uvijek sam bio protiv toga. Nisam se slagao ni s oevim pivama, prosipao sam ih. Bacao
sam i mamine cigarete. Mrzio sam sve droge i otrove i imao sam sedamnest ili osamnaest
godina kada sam se napio prvi put i

povraao po stepenitu kao i mnogi tinejderi. Poslije toga nije bilo slinih ludosti do
jednog kolapsa u kupatilu poslije prvog uspjeha s Juventusom. Bio je to Trezeguet, ta
zmija, koji me nagovorio da pijem shots.
Sanela i ja smo strogo pazili na Kekija u Rosengardu. Nije puio niti pio, ali smo ili
za njim i pazili. Bilo je neto specijalno s mojim malim bratom.
Pomagali smo mu, ali one osjetljive stvari je povjeravao Saneli. S onim ozbiljnijim
grubljim stvarima je dolazio meni. Bio sam uz njega. Preuzimao odgovornost. Openito
nisam bio svetac, i nisam uvijek bio ljubazan prema drugarima i prijateljima. Bio sam
ponekad agresivan, to je ono to me danas izluuje kad bi to isto neko radio mom Maxiju
i Vincentu. Sigurno, to je tano. To ne smijemo zaboraviti. Tada kao da sam imao dva lica.
Bio sam i dicipliniran i divlji, i napravio sam cijelu filozofiju o tome. Moj stil je bio
da sam mogao oboje, govoriti i uraditi. Ne samo govoriti kao: Ja sam najbolji, ko si ti?
Nema nita tee. Ali ni samo zavijati u prie to vedske zvijezde znaju. Htio sam biti
oboje, najbolji i moan. Nije da sam mislio da u postati neka superzvijezda. Boe, ja
dolazim iz Rosengarda! Ali svakako sam malo drugaiji od drugih, ba zbog toga.
Bio sam problematian. Bio sam lud. Ali sam imao i karakter, takoer. Nisam uvijek
dolazio na vrijeme u kolu. Bilo mi je teko da ustanem rano izjutra, to mi je problem i
danas, ali sam radio zadae, ili preciznije ponekad. Matematika mi je ila dobro. Samo,
bam, bam i eto rezultata. Malo kao na fudbalskom igralitu. Slike i rjeenja su sijevali u
meni. Ali sam loe pisao cijeli postupak pa su nastavnici mislili da prepisujem. Nisam bio
uenik koji je oekivao dobre rezultate zbog studija. Bio sam blii onima koji su izbaeni
iz kole. Ali sam ipak uio. Proitao bih sve prije ispitivanja, a zaboravio sljedei dan.
Nisam bio udak, ali samo nisam mogao da sjedim mirno, ponekad sam znao bacati
gumice i te stvari. Imao sam mrave u tijelu.
To me izluivalo. Vrtio sam se cijelo vrijeme, zato ne znam tano. Mogao sam
ostati oko godinu u jednom razredu dok nastavnici to ne bi iskoristili da me se rijee.
Mora promijeniti ovu kolu i otii tamo gdje spada, rekli su, ne zato to sam krio
pravila, ve zato da bi me se rijeili. Stalno sam mijenjao kole i bilo mi je teko da imam
prijatelje, tata je imao svoj posao, svoj rat i svoje pie i svakako loe bubne opne. Stalno
mu je zvonilo u uima a ja sam pokuavao sve da sam rjeavam zaboravljajui haos u
porodici. Uvijek se neto deavalo.
Znate ve, mi s Balkana smo grubi. Moja sestra se drogirala i raskinula s mamom, ali
i nama, to i nije moda bilo neoekivano poslije svih problema s drogama i domovima za
odvikavanje. Ali i moja druga polusestra je napustila

porodicu. Mama kao da ju je samo izbrisala, jedva da se sjeam ta se zapravo i desilo.


Posvaale su se oko nekog momka, nekog momka iz Jugoslavije. Sestra i taj momak su se
svaali, mama je iz nekih razloga stala na njegovu stranu. Sestra je govorila rune stvari
mami, mama njoj, to razumljivo nije bilo dobro.
To nije bila prva svaa u naoj porodici, ali je mama ovog puta bila preponosna, i
mislim da su ona i sestra neto krile. Poznam tu situaciju, koja se ne zaboravlja. Sestra je
napustila porodicu, zauvijek. Ne zaboravljam estoke svae. Sjeam se idiota koji me je
jednom napao. Ja, kao mama, mogu biti popustljiv ali je ovaj put otilo preko granice.
U poetku nas je bilo petero brae i sestara kod mame, sad nas je ostalo samo troje:
Sanela, Aleksandar i ja, i nita se vie tu nije moglo popraviti. Izgledalo je kao uklesano u
kamenu. Polusestra nije vie htjela uti za nas, i tako su prole godine. Nije je bilo. Ali
petnaest godina kasnije telefonirao je njen sin mami. Moja polusestra je dobila sina,
unuka moje mame.
Hej, bako, progovorio je djeak, ali mama nije htjela uti za njega.
ao mi je, rekla je i spustila slualicu. *
Nisam vjerovao kad sam to uo. eludac me zabolio. Ne mogu opisati osjeaje. Htio
sam propasti u zemlju. ovjek to ne smije raditi! Nikad nikome! Tako je puno ponosa u
mojoj porodici koji je uticao na nas, ja mogu biti sretan to sam imao fudbal.

U NASELJU KOJE SE ZOVE Rosengard ima mnogo raznih etvrti koje su, ustvari, bile
skoro identine; ni jedna od njih nije bila ni bolja ni loija od druge, ali ipak je jedna
imala nii status od svih ostalih. To je etvrt koja je nazivana ciganska. E ta je etrvrt
zaista bila na loem glasu. Nije to bilo tako u stvarnosti podijeljeno, pa da su svi
Albanci ili Turci ivjeli ili se igrali samo u jednoj etvrti, ne. Nije porijeklo stanovnika
odluivalo o tome kakva je etvrt ili gdje emo se igrati, ali smo se ipak drali svoje.
Jedna od ertvrti je naprimjer nazvana Trnoruica. Ta etvrt je imala ljuljake, mjesto
za igru, jarbol za zastavu i fudbalski teren gdje smo igrali lopte svakodnevno.
Ponekad mi nisu dozvoljavali da i ja igram jer sam bio mali. Tada sam plamtio od
ljutine. Mrzio sam da budem iskljuen iz grupe. Mrzio sam da gubim.
U igri s loptom ipak nije bilo najvanije da se pobjeuje. Najvanije su bile finte
i trikovi, umjetnost igranja loptom. I to da uje: Oj, oj! Wow! Gledaj ovo! Odueviti
i impresionirati drutvo trikovima i driblanjem, trenirati i vjebati do besvijesti samo
da bi pokazao da si najbolji od svih. Najee su mame bile te koje su prekidale nae
igre viui s prozora:
Kasno je, hajde u kuu, vrijeme je za veeru.
Uskoro, uskoro, govorili bismo i nastavljali igrati. Znalo je to potrajati do
kasno u no, i po kii, i tada je najee nastajao haos.
Ali mi smo nastavljali igrati, ne obazirui se na kiu, ni na ta. Najvanije je bilo
biti brz i u nogama i u glavi, posebno za mene koji sam bio mali mravko, pa sam se
morao na sve naine zatititi od nasilnih napada protivnika. Uio sam brzo sva
lukavstva jer sam bio prinuen, oboavao sam da ujem divljenje i pohvale onih koji
su me gledali. Poesto sam spavao s fudbalskom loptom i prije nego to zaspim,
razmiljao sam o trikovima i fintama koje bih mogao upotrijebiti sutradan. Sve se
odvijalo kao film u mojoj glavi.
Prvi klub u kojem sam trenirao, zvao se MBI, Malmo Boli & Idrottsforening.
Bilo mije samo est godina kad sam poeo. Igrali smo na ljunkovitom terenu iza
nekakvih zelenih baraka, i najee sam dolazio ukradenim biciklom. Ne mogu se
pohvaliti da sam uvijek radio kao to su treneri htjeli, zato su me i izbacivali
nekoliko puta. Psovao bih i vritao idui odatle a oni su uvijek upozoravajuim

tonom vikali za mnom: Pa dodaj loptu, Zlatane! Smetalo mi je to, i osjeao sam se
izostavljeno. U MBI su igrali i stranci i veani i mnogi roditelji su reagovali i
prigovarali zbog trikova koje sam nauio u svojoj etvrti, a ja sam ih sve slao u neku
stvar materinu i mijenjao klub vie puta. Naposljetku sam dospio u klub FBK Balkan i
tek tada sam osjetio da je to bilo ono pravo.
U MBI su oevi stajali na tribini i navijali u stilu: Naprijed, momci, svaka ast!
U Balkanu je to zvualo mnogo grublje: Jebat u ti mater u piku. To su bili stari
Jugoslaveni, s cigarom u ustima, bacali su cipele na nas i psovali a ja sam mislio:
Predivno, isto kao kod kue. Ovdje mi je super! Trener je bio Bosanac. Imao je iskustvo
iz jae lige u bivoj Jugoslaviji, i nekako se postavio kao otac svih nas. ak mi je
ponekad davao i neku krunu za sladoled ili neto drugo, samo da utiam glad.
Bio sam i golman neko vrijeme. Nemam pojma zato. Moda to sam poludio
jedanput i rekao golmanu: Ti si bezvrijedan, nema pojma, ja bih puno bolje branio
od tebe. I bilo je to sigurno djelimino istina. Ali na jednoj utakmici sam propustio
toliko golova da sam skoro poludio, ljut na samog sebe. Vritao sam i derao se daje
sve sranje, fudbal je sranje i sav svijet je sranje i prijetio sam da u otii da igram hokej
umjesto fudbala!
Puno je bolje igrati hokej, budale idiotske. Ja u postati profesionalac u hokeju,
kunem se... jebite se svi!
Toliko od mene: otiao sam i raspitao se o hokeju, i doavola, sve te stvari koje su
mi bile potrebne samo da bih trenirao hokej. Zatitno odijelo! A cijena opreme uas!
Odustao sam od ideje im sam shvatio da nemam novca ni za opremu, i ta mi je
preostalo nego da se vratim tom govnastom fudbalu. Ali sam u svakom sluaju
odustao od uloge golmana i poeo trenirati kao napada
Jednog dana kad smo trebali odigrati utakmicu, ja se nisam pojavio i trener se
derao kao lud: Gdje je Zlatan? Gdje je Zlatan? Preostalo je bilo jo samo nekoliko
minuta do poetka utakmice i svi, ba svi su sigurno htjeli da me zadave. Gdje je on?
Doavola, kako moe izostati s ovako vane utakmice? U istom trenutku su ugledali
jednog luaka koji se strahovitom brzinom pribliavao grupi na ukradenom biciklu, i
vozio je pravo prema treneru. Da li je on na putu da udari trenera? Nee, tano ispred
trenerovog nosa zakoio sam i istrao na teren, i po licu sam mu vidio da je ljut.
Koei biciklom isprskao sam ga blatom i pijesak mu je upao u oi, ali me je ipak
pustio da igram i pobijedili smo. Bili smo super tim. Sjeam se i kad sam

bio kanjen da sjedim na klupi prvo poluvrijeme zbog nekog sranja. Gubili smo s
4:0 protiv jednog snobovskog tima iz Vellinga. To je bila utakmica stranci protiv
finih vedskih djeaka. Masa testosterona i agresivnosti se osjeala u zraku, i ja
sam bio ljut kao ris jer sam sjedio na klupi. Kako me je idiot mogao smjestiti na
klupu!
Jesi li ti lud? pitao sam trenera.
Smiri se. Ulazi u igru uskoro.
Ubacio me u igru i dao sam osam golova! Pobijedili smo s 8:5, ismijavali
snobove i, naravno, ja sam bio najbolji. Bio sam tehniar i mali majstor sa svim
neoekivanim trikovima koje sam nauio i izvjebao na malim i tijesnim
prostorima kakav je bio teren kod moje mame. Umaraju me prie svih tih kretena
koji se hvale da su vidjeli zvijezdu u meni bla, bla, bla... Ja sam ga uio, on je bio
moj najbolji drug. Sve su to izmiljotine.
Niko nita nije vidio niti su veliki fudbalski klubovi kucali na moja vrata, bar
ne onako kako se prialo kasnije. Ja sam bio nevaspitano derite. Nije bilo uope
tako kako se pria: A, ovaj talenat treba cijeniti i njegovati! Bilo je prije: Ko je
pustio ovog crnoglavca da igra?, i ve tada je sve ilo naopako. Ja sam mogao
zabiti osam golova, ali nisam mogao nikada pripadati njima, onima to nisu
crnoglavci.
Druio sam se s jednim momkom koji se zvao Tony Flygare. Imali smo istog
uitelja iz maternjeg jezika. I njegovi starci su bili negdje s Balkana kao i moji, i on
je bio mali buntovnik. Nije ivio na Rosengrdu nego malo dalje u etvrti po
imenu Vitemollegatan. Bili smo isto godite, on je roen u januaru a ja u oktobru,
i to ima znaaja garantovano. Bio je i vei i jai tjelesno i izgledao je kao vei
fudbalski talenat. Dobijao je mnogo pohvala i ja sam se osjeao zapostavljeno, bio
sam u njegovoj sjeni. Stalno se ponavljalo: Gjedaj Tonyja! Koji igra! Bio sam
prinuen da trpim i borim se u pozadini. Ali kao to sam ranije rekao, nije se od
mene oekivalo bog zna ta, nisam ispunjavao niija oekivanja. Bio sam kao mali
divljak, luak, osim toga nisam se znao kontrolisati uope. Nastavio sam se tui s
protivnicima, a i sa sudijama, i da ih udaram glavom kad mi pukne film, i
mijenjao sam klubove kako mi se efnulo. Igrao sam u klubu Balkan, a zatim
preao u MBI i ponovo u Balkan, pa zatim u BK Flagg. Sve je bilo zamreno i
zbunjujue, i nikad me niko nije odvezao na trening. Ponekad bih se zagledao na
klupu gdje su uobiajeno sjedili roditelji.
Moj otac nije nikada bio tu, niti meu Jugoslavenima niti meu veaninu, i ne
znam ta sam u tim trenucima mislio, ali znam da sam bio sm. Sm

na cijelom svijetu i snalazio sam se kako sam znao. Navikao sam da se sam snalazim, ali
me je moda ipak sve to boljelo. Nisam imao pojma gdje se nalazim. Navikne se na takav
ivot i dri sve to po strani. Stari je bio takav i tu se nije nita moglo uiniti. On je bio
beznadean sluaj, istovremeno fantastian, danas ovakav sutra onakav, teko ga je
opisati. Nisam nikad mogao raunati na njega, ne na isti nain na koji su druga djeca to
mogla. Ali sam se, na neki udan nain ipak nadao njegovoj podrci. Stari je imao svoje
trenutke angaovanosti, i elio je da postanem advokat^
Ne mogu tvrditi da smo dijelili iste snove i nadanja. U onim krugovima u kojim sam
se kretao ne postaje se advokat. Radili smo lude stvari i sanjali da postanemo neko i
neto, ali ne mogu rei da smo imali podrku naih roditelja. Sve bi se diskusije svodile
na glupa objanjenja o vedskoj historiji i ratu na Balkanu uz nau muziku, pivo, i prazan
friider. Ali ponekad bi i on, moj stari, nalazio vremena i razgovarao o fudbalu sa mnom i
svaki put kad bi to inio, ja sam bio presretan. Ipak je on bio moj otac, i sjeam se jednog
dana kad je vano rekao:
Zlatane, vrijeme je da ti pone igrati u nekom veem klubu.
Kakav vei klub? Kakav klub?
Dobar tim, Zlatane. Vrhunski, kao to je Malmo FF!
Nita mi nije bilo jasno!
ta je to bilo tako specijalno u tom klubu Malmo FF? Nisam nita znao o tim stvarima,
ta je bilo dobro a ta nije. Ali sam znao ba za taj klub. Igrao sam protiv njih u klubu
Balkan i razmiljao: Zato da ne? Ako stari kae tako. Ali nisam imao pojma ni gdje su
igrali, niti gdje je stadion, niti sam znao neto o Malmou. Sve je to za mene bio jedan drugi
svijet. Prvi put sam otiao u centar grada kad mi je bilo sedamnaest godina, i ni tada nisam
nita shvatao
0 ivotu koji se vodio tamo. Brzo sam nauio put do terena gdje sam trenirao,
1

trebalo mi je trideset minuta biciklom da stignem s mojom kesom iz lokalne

prodavnice. I bez uvijanja mogu rei da sam tamo bio nervozan. U ovom klubu je bilo sve
ozbiljno, nije vie bilo zafrkavanja kao u drugim klubovima: Hajmo momci da se malo
poigramo lopte! Ovdje se borilo za mjesto, provjeravali su nau igru i ocjenjivali da li
pripadamo grupi ili ne. Ja sam u startu osjetio da nisam kao drugi i odmah sam se
pripremio na odluku da me nee primiti. Meutim ve drugi dan me je pozvo trener po
imenu Nils i rekao:
Zlatane, dobro doao u na klub.
Zaista?

Bilo mi je tada samo trinaest godina, i u tom klubu je bilo jo nekoliko stranaca,
izmeu ostalih i Tonny. Svi ostali su bili veani iz viih klasa i snobovskih porodica i ja
sam se osjeao kao da sam pao s Marsa. Ne samo zato to moj stari nije ivio u velikoj
luksuznoj kui i nikad nije dolazio na utakmice, nego to sam ja i govorio drugaije i
ponaao se drugaije. Driblao sam loptom, pucao mi je film u sekundi, tukao sam se na
terenu... Jedanput sam dobio uti karton zato to sam se derao na moje suigrae.
Ne smije tako, Zlatane, tako se to ne radi!, kritikovao me je sudija.
Ma vuci se u pakao i ti s njima, odbrusio sam sudiji, i on me istjerao napolje.
Poelo je komeanje meu veanima, i roditelji su htjeli da me iskljue iz kluba, a ja
sam po hiljaditi put mislio: Boli me uho za sve, ko ih ia. Opet u promijeniti klub. Ili u
promijeniti sport, tekvando moda, to je ionako bolji sport. Fudbal je sranje tee vrste.
Jedan od roditelja je iao okolo s peticijom skupljajui potpise da me izbace iz kluba.
Moramo ga istjerati! Potpiite, blabla.
Nije bilo normalno! Okej, jesam se ja pobio s njegovim sinom. Jesu i oni mene napali
prljavo i jesam i ja pobjesnio. Udario sam ga glavom u glavu, iskreno govorei, ali mi je
poslije toga bilo i ao i krivo. Otiao sam mu i u bolnicu i izvinio se. Ali sve ovo je
idiotizam, pisati peticiju da me izbace. Ma hajde bjei! Otilo se predaleko! Ake
Kallenberg, trener, samo je zurio iznenaeno u papir i rekao:
Kakvo je ovo smijeno sranje!
Pocijepao je peticiju. Ake je bio dobar ovjek. Ili bolje da kaem, i dobar i nije. Jedne
me je godine posadio na klupu skoro cijelu sezonu kad sam igrao za juniore. I kao i svi
drugi, i on je smatrao da previe driblam i galamim na suigrae i da je to veoma pogrean
stav u igri... neto u tom stilu! Te godine sam nauio vanu stvar, a to je da ako jedan
momak kao to sam ja, zahtijeva potovanje od trenera i suigraa, onda mora da bude pet
puta bolji od Leffea Perssona i trenira deset puta vie i ee od ostalih. Inae nema
nikakve anse da se probije, da uspije. Ne na ovoj zemaljskoj kugli, i ne jo ako je sitni
lopov bicikala kao to sam bio ja.
Trebao sam, naravno, prestati s glupostina, ali bilo mi je daleko do terena gdje sam igrao,
sedam kilometara, a najee sam iao pjeke. Ma bio je to i prevelik izazov, posebno kad
bih ugledao neki lijep bicikl. Jeanput sam ugledao jedan uti s mnotvom nekakvih korpi i
pomislio, zato ne? Pojaem bicikl i odvezem se na stadion, i moram priznati da je bilo
udobno voziti. Ali sam brzo

shvatio da sam ukrao potarev bicikl, jer su u onim korpama bila pisma. Brzo sam siao s
bicikla i parkirao ga u stranu. Nisam htio da budem kradljivac pisama.
Jednom drugom prilikom, oteli su meni bicikl koji sam ranije ukrao, i stajao sam ispred
stadiona, mislei: ta sad? Bilo mi je mrsko ii pjeice, jer sam bio i umoran i gladan i
nestrpljiv, a daleko do kue. Ukrao sam jedan nov novcati bicikl ispred same svlaionice.
Kao i obino lagano sam, bez veih napora, obio bravu i odvezao se kui. Bio je to stvarno
dobar bicikl. Parkirao sam ga daleko od kue, paljivo da me ne bi uhvatili. Tri dana
kasnije svi iz tima smo bili pozvani na hitan sastanak. Ve sam pretpostavljao daje neki
problem, jer smo bili pozivani samo kad je u pitanju bio problem ili kritika. I odmah sam
smislio priu da to nisam bio ja nego moj mlai brat. Bile su tane moje pretpostavke,
sastanak je bio sazvan zbog ukradenog bicikla pomonog trenera.
Je U iko vidio bicikl?, pitali su.
Ma kakvi, niko nije nita vidio, ni ja nisam nita vidio, i u ovakvoj situaciji se nita niti
uje niti vidi! Tako je to funkcionisalo. Pravi se budala i uti kao riba ili kae neto kao:
Ali stvarno mi je ao, i meni su jednom ukrali bicikl, jadan ti.
Bilo mi je ao to sam to uradio. ta bih ja uradio da sam na njegovom mjestu? Ba je
baksuz! Bio sam kao u oku. Bicikl pomonog trenera! Trenera treba potovati. Tek tada
sam shvatio! Ili bolje reeno mislio sam sluati o taktici, i zonskoj igri, i o svemu to se tie
fudbala, ali istovremeno ne sluati. Ali kao i do sada nastaviti i driblati, i izvoditi trikove, i
igrati po svome. Sluati a ne uti! To je bila moja filozofija! Ali da im ukrade bicikl, nije se
nikako uklapalo u moj koncept. Otiao sam kod pomonog trenera i iskreno mu rekao:
Ovakvo je stanje. Taj dan ja sam pozajmio tvoj bicikl, bila mi je frka. To je bilo glupo
od mene, i nee se vie ponoviti! Dobit e bicikl sutra ujutro!
Nabacio sam najtuniji osmijeh i mislim da mi je to, na neki nain, upalilo ovaj put.
Moj tunjikavi osmijeh mije i kasnije pomogao nekoliko puta u tekim trenucima i mogao
sam ak i da se naalim na svoj raun onda kad se ovjek najmanje nadao. Ali mi nije bilo
lako. Nisam samo ja bio crna ovca u toru, ali ako se bilo ta desilo ili je nekome neto
nestalo, optuivali su odmah ba mene. Imali su i pravo, jer sam ja i bio sirotinja. Dok su
svi ostali pratili zadnji krik mode i nosili fudbalske patike marke Adidas ili Punima s
detaljima od kengurove koe, ja sam kupovao sve jeftino u trgovakom centru HkohaUen.
i

igrao u patikama koje su kotale izmeu pedeset devet i devedeset devet kruna i nisu bile
ni za dobre bate a kamoli za fudbalski teren. Nisam imao nita ime bih se mogao
pohvaliti i zasjeniti njihove modne krikove.
Kad bismo putovali u inostranstvo, mnogi su nosili i po dvije hiljade kruna za
deparac, ja samo moda dvadeset, a ipak je moj otac preskoio da plati kiriju jedan put da
bi me poslao na to putovanje. Rizikovao je da ostane bez stana i krova nad glavom da bi
mi priutio jedno takvo putovanje. Bilo je to i lijepo i veliko od njega.
Hajde s nama na piu, ili na hamburger, Zlatane. Hajdemo da kupujemo malo po
gradu!, zvali bi me.
Neu, nisam gladan sada, moda kasnije! Hou da odmaram!, lagao bih.
Pokuavao sam da se izvuem i da budem cool ipak. Nije mi ilo ba najbolje. Nije
nita bilo ozbiljno, ali sam se osjeao nesigurno i sve je bilo tako novo za mene. Nije to da
sam ja teio da budem kao i svi ostali, ali moda sam ipak prieljkivao da se stopim u toj
sredini. elio sam da imam stvari kao i moji drugari, markiranu odjeu i ostalo. U
principu sam furao svoj fazon, to je bilo moje najee oruje, moglo bi se i tako rei. Vidio
sam ja svoje zemljake iz iste etvri, koji su pokuavali na sve naine da glume viu klasu,
ali je i to opet bilo pogreno. Ja sam vrsto odluio da furam svoj fazon i ivim u svom
sopstvenom stilu jo jae nego prije. I umjesto da kaem: Ja imam samo dvadeset kruna,
ja sam lagao i govorio: Ja nemam ni jedne krune. Tako mi je vie odgovaralo, bilo mi je
nekako vie coolare da se tako predstavljam, skroz ludo i otkaeno. Ja sam bio frajeri iz
ozloglaenog Rosengrda, bio sam drugaiji i to mi se svialo. Postao je to i moj sopstveni
identitet, i sve vie sam uivao u toj ulozi, i uope me nije brinulo to nisam imao pojma
ta je idol vedskih momaka.
Ponekad smo ili na utakmice prve lige, i sjeam se da smo jednom gledali utakmicu
izmeu Malm FF-a i IFK Gteborg, pravo velika i vana utakmica, prosto reeno. Tada
su moji suigrai podivljali pokuavajui da dobiju autogram od jednog fudbalera koji se
zvao Thomas Ravelli, i koji je oigledno bio vrhunski svjetski poznati fudbaler. Pogotovo
poslije nekog slobodnog udarca na svjetskom ampionatu. Ja nisam imao pojma ni ko je
on niti sam ikada uo za njega, ali nisam nikome nita rekao. Nisam htio da ispadnem
glup. Ali fol je u tome da sam ja u principu iz Rosengrda i jebe se meni za veane. Ja
sam navijao za Brazilce, Romarija i Bobeta i takve kao oni, a jedino to mi je bilo
interesantno na Ravelliju bio je njegov fudbalski ore. Jedino ta sam kontao bilo je da li
bih mogao da ukradem jedan takav za sebe.

Kao igrai dobili smo zadatak da prodajemo loto listie koji su se zvali BingLotto, da
bismo na taj nain namakli malo novca klubu. I iskreno da vam kaem ja nisam imao
pojma ta je BingLotto niti ita o tom televizijskom programu s voditeljem koji se zvao
Loket. Ali sam iao od vrata do vrata u naselju i prodavao:
Zdravo, ja se zovem Zlatan i izvinjavam se to smetam. Jeste li zainteresovani da
kupite jedan loto listi?
Nisam imao nikakvog uspjeha, iskreno govorei. Prodao sam jedan loto listi i ni
jedan boini kalendar. Drugim rijeima nita. Na kraju je stari kupio sve. I nije to bilo fer,
nismo mi imali para za takve gluposti, a nije nam ni trebalo jo malo smea po kui. Osim
toga nikakvo zadovoljstvo nam nisu priinjavali ti boini kalendari koje smo poinjali
otvarati jo u novembru. To je zaista bilo smijeno kako su mogli da alju nas djecu da
skoro prosjaimo od kue do kue.
Naa preokupacija je bila da igramo fudbal, i bili smo izuzetno jak tim, generacija

'&0/'81. u Malmou. To je bio Tonny Flygare, Gudmundur Mete, Matias Concha, Jymmy
Tamandi, Markus Rosenberg, a bio sam tu i ja. To su bili snani i jaki momci, a ja sam
postajao sve bolji i bolji, ali se ipak prigovaranje vezano za mene nastavljalo. Najvie su
protestovali roditelji. Bili su uporni i nisu odustajali. Eno ga, opet dribla! On nije pravi
igra za ovaj tim! Ludio sam od tih komentara. Ko su bili oni, doavola, da stoje tamo i
ocjenjuju me? U isto vrijeme proirila se i pria da ja imam namjeru da prestanem igrati
fudbal. To nije bilo istina. Ali sam zaista elio promijeniti klub. Nisam ja imao oca na
svojoj strani, da me brani ili da mi kupuje najskuplju garderobu. Morao sam sam da se
borim, i gdje god da sam maknuo, nailazio sam na te vedske oeve i njihove razmaene
sinove i objanjavao im na svoj nain ta je sa mnom pogreno. Naravno da sam posustao,
bio sam nemiran. Htio sam u akciju, samo u akciju. Trebao mi je neki novi izazov, neto
novo.
Johnny Gyllensjo, trener mlaih juniora, uo je za to i postavio je pitanje na sastanku
kluba. Ma dajte, molim vas, ne mogu svi biti zalizani. Izgubit emo velikog igraa s
nevjerovatnim talentom! Napisan je ugovor koji je moj otac potpisao. Dobio sam
hiljadu i po kruna svaki mjesec i to je za mene bio uspjeh i dovoljna motivacija da se jo
vie trudim i treniram... nisam vie bio totalno nemogu.
Najedanput sam primijetio da sam poeo i da ujem i da sluam. Trenirao sam
estoko da primam loptu sa to manje komplikacija. Ali moram naglasiti,

da jo uvijek nisam zablistao u pravom svjetlu. Jo uvijek je Tonny imao svu panju, a ja
sam upijao sva znanja da bih postao dobar kao i on. Cijela generacija je bila okupirana
brazilskim trikovima i fazonima, stimulirali smo, napucavalj i izazivali jedni druge. Na
neki nain se opet vratila ista atmosfera kao kod moje stare u onoj etvrti na Rosengardu.
Kad smo dobili kompjutere, skidali smo finte i trikove koje su izvodili Ronaldo i
Romario, i onda dugo vjebali sve dok ne bi bilo perfektno. Puno puta smo vraali film
unazad i gledali. Kako to bi sada? Kako je ovo uspio da uradi?
Jedno je sigurno: svi smo ve bili nauili da toucha loptu. Ali Brazilci su gurkali loptu
stopalom a mi smo trenirali konstantno sve dok to nismo poeli izvoditi i na utakmicama.
Mnogi od nas su igrali na taj nain, ali sam ja otiao veliki korak naprijed. Uao sam u
dubinu kontrole lopte. Bio sam, iskreno govorei, perfekcionista i potpuno opsjednut
loptom i tim trikovima.
Ti trikovi bili su poticaj da se pokaem, i ja sam driblao, bez obzira koliko su se i
oevi i treneri suprotstavljali tom nainu moje igre. Ali se nisam prilagoavao svim
pravilima. Ili da bih pojasnio, ja sam radio i jedno i drugo. Htio sam da nauim i to to su
treneri traili od mene, ali i puno toga to oni nisu traili, i ilo mi je sve bolje i bolje.
Moram priznati, nije ba uvijek ilo kako sam ja htio. Ponekad je boljelo i vie nego to sam
htio priznati. Veliki uticaj na mene je ostavljala situacija oko mog starog i majke. Bilo je tu
mnogo gluposti koje su morale isplivati na povrinu.
U koli koja se zvala Sorgenfri zaposlili su specijalnog pedagoga zbog mene, bio sam
strano ljut. Priznajem bio sam nemiran, moda najgori od svih, ali specijalni uitelj zbog
mene... Bilo je malo pretjerano! Ma hajde, molim vas! Imao sam dobre ocjene. Iz likovnog
petica, etvorka iz engleskog, hernije i fizike. Nisam ja bio neki drogera. Ne sjeam se da
sam estito povukao dim cigarete u to vrijeme. Ja sam samo bio nemiran i glupirao se,
smetao. Ali je krenula pria da sam krenuo u specijalnu kolu. Ba su htjeli da me
negativno obiljee, osjeao sam se kao vanzemaljac. Osjeao sam se kao da je u meni
postavljena tempirana bomba koja odbrojava. Da li je uope potrebno naglasiti da sam bio
odlian u fizikom vaspitanju. Moda mi je nedostajala koncentracija i bilo mi je teko
sjediti mirno na asu s knjigama. Ali mogao sam ja da se koncentriem ako je trebalo da
utam loptu ili bacam kuglu.
Jednog dana smo igrali innebandy. Ta moja specijalna uiteljica je bik prisutna i samo
je zurila u mene. Posmatrala je i najmanju stvar koju sam uradio i visila mi za petama, kao
flaster. Tako sam se naljutio da sam je spucao

loptom pravo u glavu. Ona se okirala; poslije toga su zvali mog oca i htjeli da me poalju
kod psihijatra, ili u neku specijalnu kolu, ili neki dom za prevaspitavanje, ta ja znam.
Ako me razumijete, bilo je sasvim pogreno o tome diskutovati s mojim ocem. Niko nema
pravo da tako govori o njegovom djetetu, a ponajmanje uitelji koji prate njegovo dijete.
Poludio je od Ijutine, i derao se na cijelu kolu nekim divljim kaubojskim stilom: Ko ste
pa vi da osuujete moje dijete na psikijatriju? Vi biste trebali, vi biste trebali biti zatvoreni
na psikijatriji. ta je s vama, mome dijetu nije nita, on je najbolje dijete na svijetu, gonite
su u materinu svi odreda!
On je klasian ludi Jugoslaven, potpuno ufuran u svoj fazon, a ta uiteljica je prestala
da radi ubrzo nakon toga. Moda nije ni udno, ali su stvari postale puno bolje poslije
toga. I moje se samopouzdanje lagano vratilo. Ipak je to bila velika stvar za mene.
Specijalni uitelj samo zbog mene? I sada sam ljut. Naravno bio sam nestaan, i
nemaran, ali obiljeiti dijete na takav nain. Tako se ne smije postupati s djecom!

Kad bi neko sada mog Maxa ili Vincenta tretirao na taj nain, ja bih bio gori od mog
oca i ponaao bih se gore od umskog divljaka. Kunem se. Taj nain podvajanja jo uvijek
sjedi kao rana u meni. To me je grizlo! Okej, na due staze, kad sada rezonujem, moda me
je to uinilo jaim danas, ne znam!
Postao sam pravi borac. Ali tada me je to unitavalo. Znate, jednog dana trebao sam
ii na sastanak s jednom djevojkom, i nisam ba bio neto posebno iskusan s curama.
Momci sa specijalnim pedagogom za petama, pa nije to ba za neku pohvalu, je li? Samo
zatraiti njen broj telefona je za mene bilo katastrofa, sav se preznojim. Za mene je ona bila
pravi san i jedva sam uspio promucati:
Moemo li se vidjeti poslije kole?
Da, naravno, odgovorila mi je
ta kae da se naemo na Gustavu tad i tad?
Gustav je Gustav Adolfs torg, koji lei izmeu centra Triangelna i Stortorgeta u
centru Malmoa i izgledalo mi je da joj se ideja svia. Ali kad sam doao tamo, nje nije bilo.
Bio sam veoma nervozan. Nije ovo bilo ba moj teren i osjeao sam se nesigurno. to nije
dola? Zar joj se vie ne sviam? Prolazila je jedna minuta, dvije, tri, deset minuta, i na
kraju nisam mogao vie ekati. To mi je tog trenutka bilo najgore ponienje.

Ba me je izradila, mislio sam! Ma ko bi i htio da bude sa mnom? I otiao sam


odatle. Briga me za nju. Ja u postati fudbalska zvijezda. Ali je situacija bila glupava.
Autobus kojim je ona trebala doi je kasnio jer je ofer uzeo pauzu da zapali cigaru, i
ona je dola na prazno mjesto sastanka isto tako tuna kao i ja.

POEO SAM POHAATI GIMNAZIJU, Borgarskolu, drutveni program s


fudbalskim usmjerenjem. Oekivanja su bila velika. Sve e se sad promijeniti! Bit u
pravo cool!, mislio sam ali sve je ipak nekako dolo kao ok. Okej, bio sam spreman!
Bilo je nekoliko Limhamn momaka u razredu. U jednom oku kolskog
dvorita neke druge djevojke i drugi tip momaka puili su u svojoj super cool
odjei. Tamo odakle sam ja dolazio svi su nosili patike i trenerke marke Adidas ili
Nike. Za nas su to bile najvie modne egzibicije i ja sam tako obuen hodao svuda.
To to tada nisam shvatao bilo je da oko mene ija Rosengard kao svijetlea
reklama. Na elu mi je pisalo made in Rosengard! inilo mi se da onaj specijalni
pedagog jo uvijek ide za mnom.
U Borgarskoli su nosili Ralph Lauren majice, Timberland cipele i koulje! Samo
to! Skoro da nikad prije nisam vidio momka u koulji i shvatio sam odmah da i ja
hitno moram napraviti neto u vezi s tim. Toliko zgodnih djevojaka na jednom
mjestu, u mojoj novoj koli, ali nije se ba moglo razgovarati s njima a izgledati kao
najei doseljenik iz predgraa. Ozbiljno sam o tome razgovarao s ocem i svaali
smo se. U to vrijeme dobijali smo aki dodatak od drave koji je iznosio sedam
stotina devedeset pet kruna mjeseno, i za oca je bilo prirodno da on raspolae tim
novcem jer je ori plaao sve raune. Morao sam mu izloiti stvar na sunce:
Ne mogu ii u kolu ko najvei papak!
Shvatio je na neki nain. Dobio sam cijeli aki dodatak i bankovnu karticu s
nacrtanim drvetom. Dodatak je stizao svakog dvadesetog u mjesecu i mnogi od
mojih prijatelja su stajali kraj bankomata ve u 23.59, no prije sveane isplate, i
ekali pitajui se: Hoe li ta pono? Deset, devet, osam... Lino, mislim da sam bio
vei mangup od njih. Ve sljedeeg jutra sam potroio prilino od sume za jedne
Davi farmerke.
Najjeftinije. Kotale su dvije stotine devedeset devet kruna na koje sam dodao
jo nekoliko pike-majica, tri za devedeset devet. Eksperimentisao sam sa
stajlinzima. Nita nije funkcionisalo. I dalje je svijetlio Roseng&rd iz mene cijelog.
Jednostavno, nisam se uklapao. Osjeao sam se tako. Bio sam cijeli

svoj ivot mali, sve do tad. Ali tog ljeta, desilo se neto: porastao sam itavih trinaest
centimetara samo za nekoliko mjeseci, i izgledao zaudo kao glista. Jednostavno morao
sam da se pokaem i dokaem. Prvi put sam poeo da izlazim u grad, Burger King,
Triangel i na Lilla Torg.
Ponekad sam furao malo ee fazone jer su mi falile neke sitnice, inae ne bih imao
anse na naem kolskom dvoritu. Posudio sam naprimjer estok MP3 Minidisk od
jednog momka. Muki ormarii su stajali ispred uionica, svaki sa specijalnom
kodiranom bravom. Od jednog dobrog druga saznao sam ifru dotinog momka: desno
pet, lijevo tri... naravno, kad njega nije bilo tamo i onda izaem napolje na dvorite s
njegovom dobrom muzikom. Osjeao sam se pravo cool. Ali ni to nije bilo dovoljno.
Jo uvijek mi je puno toga falilo. I dalje sam bio doseljeniko dijete iz predgraa.
Moi drug je bio pametniji, smuvao djevojku iz fine porodice i priom pridobio i njenog
brata i, naravno, nosio njegovu odjeu. Dobar trik, iako se nije isplatilo na duge staze.
Jednostavno mi iz predgraa nismo imali upliv. Bili smo drugaiji. Ipak, drug se pojavio
s najboljim markiranim odjevnim predmetima, imao je curu i izgledao mono. Lino,
osjeao sam se donji. Furao sam samo fudbal.
Ni fudbal mi nije iao tada, Igrao sam u ekipi juniora gdje su svi bili godinu stariji
od mene, to je bilo i neko dostignue, zar ne? Bili smo fantastian tim, jedan od boljih
u zemlji za nae godine. Ali sam ipak sjedio na klupi. Bila je to odluka Akea
Kallenberga. Trener naravno moe da poalje na klupu koga on hoe. Ne vjerujem da
se tu radilo o fudbalu. Kad god bi me uveo u igru, davao sam golove. Nisan^bio lo.
Ali za njih sam bio, na neki samo njima znan nain, pogrean.
Govorili su da nisam davao dovoljno za tim. Tvoji driblinzi nisu korisni za tim!
Takve komentare sam uo na stotine puta i osjeao signale: Kakav Zlatan? Kao da nije
uravnoteen? Nije to bio sav spisak primjedbi, ali nije ni daleko od toga, a istina je da
sam se znao izderati na suigrae. Vikao sam i priao previe na terenu. Znao sam se i
posvaati s gledaocima. Nita ozbiljno, tek onako. Imao sam svoj poseban smisao za
humor i svoj stil igre. Bio sam drugaiji igra, znao sam brzo planuti. Nisam se ba
osjeao kao kod kue u MFF-u. Mnogi su to vidjeli tako. Sjeam se juniorskog SM-a.
Kvalifikovali smo se za finale, bila je to velika stvar, naravno.
Ake Kallenberg me nije izveo na teren s ekipom. Nisam ak sjedio ni na klupi. Zlatan je
povrijeen, rekao je pred svima zbog ega sam ja vrisnuo, ta

povrijeen? Kakva je to pria? Traio sam objanjenje:


0 emu ti to pria? Kako moe kazati tako neto?
Povrijeen si, ponovio je, a ja nisam vjerovao svojim uima. Zato je izrekao
takvu la, ba tad kad smo igrali u finalu?
To kae samo zato to me nee u igri.
On me doivljavao takvog, povrijeenog, a ja sam od svega toga bio kao lud.
Neto udno je visilo u zraku. Niko nije govorio istinu. Niko nije bio dovoljno
ovjek i te godine je Malmo FF junior-SM pobijedio bez mene, to ba i nije
doprinijelo mom samopouzdanju. Sigurno je da sam izrekao masu bezobraznih
stvari. Kad me nastavnik talijanskog izbacio s asa, odgovorio sam mu: Ba me
briga za vas. Ja u i tako i tako nauiti jezik kad budem profesionalni igra u
Italiji! Sada to zvui pomalo i smijeno. Tada je to bila samo pria. Ni ja nisam
vjerovao u to. Kako bih i mogao vjerovati kad nisam bio stalni igra ni u
juniorskoj ekipi?
Ba tada se A-tim naao u kripcu. Malmo FF A-tim vaio je kao najbolji u
vedskoj. Sedamdesetih godina, onda kad'je otac doselio, klub je bio dominantan.
Jednom je ak dospio finale Lige ampiona, ili Evropskog kupa, kako se to tad
zvalo, i skoro niko iz juniora nije uzet. Rukovodstvo kluba regrutovalo je radije
igrae iz drugih vrhunskih klubova. Onda se sve promijenilo. Niko nije znao
zato, ali klubu vie nije ilo dobro. MFF koji je uvijek bio plasiran u vrhu
Allsvenskana prijetio je pad. Igrali su jako loe. Ekonomski stajali jo loije. Nisu
imali mogunosti da kupe nekoliko novih igraa i nekolicina iz podmlatka dobila
je ansu. Moete zamisliti ta smo govorili o tome! Koga e uzeti? Njega ili njega?
Izabran je Tony Flygare, naravno, i Gudmundur Mete, i Jimmy Tamandi. 0
meni nisu ni razmiljali. Bio sam zadnji u timu koga bi uzeli. Tako sam mislio.
Tako je mislila veina. Ozbiljno govorei, za mene nije bilo nikakve nade. ak i
moj trener me smjestio na klupu. Zato bi me A-tim htio? Nije me bilo ni na
mapi. A opet nisam bio ni loiji od Tonyja, Metea ili Jimmyja. To sam i pokazao u
trenucima kada bi me ubacili u igru. U emu je onda problem, doavola? ta oni
misle? Sve mi se to vrzmalo po glavi i sve vie sam bio uvjeren da je i sudbina tu
uplela svoje prste.
Biti vragolasti momi, pomalo bezobrazan, drugaiji od svih na due staze
znailo je samo nevolje. Kad stvarno zatreba, niko nije htio neke doseljenike ili
divljake koji se samo zajebavaju. Malmo FF vaio je za dobar klub. U vrijeme svog
procvata imali su samo plavokose i solidne igrae poput Bosse Larssona.

Ti momcu su uvijek govorili lijepo, u tim naprosto nisu uzimali igraa s


doseljenikim korijenima. Okej, Yksel Osmanovski, jeste bio.
I on je bio iz Rosengarda. Igrao je za Bari prije. Ali je bio i precizan tip. Ne, ne
nee biti nikakve A-lige za mene. Potpisao sam ugovor za omladinsku
reprezentaciju. Morao sam se zadovoljiti time i s U20. U20 je neto to se rodilo u
mojoj fudbalskoj gimnaziji u Borgarskoli. Juniori do osamnaeste, a U20 je imao
dvadeset godina kao starosnu granicu.
Nije nas mnogo ulo u ekipu, nedovoljno da se napravi jedna dobra postava
igraa. Bilo je to smiljeno da se zadre igrai da ne napuste klub i esto smo
igrali protiv momaka iz B-postave. Nita posebno, ali meni je to bila dovoljna
ansa da se pokaem.
Ponekad smo trenirali s A-postavom gdje sam odbijao ansu da se
prilagoavam. Normalno bi bilo da jedan junior ne pokuava driblati u takvim
situacijama. Ja sam pravio takve finte u bliskom kontaktu a onda vikao: Jebeno
smee! Dobro je. Mislio sam: Zato ne? Nemam ta izgubiti. Davao sam sve od
sebe. Udarao sam estoko i naravno primijetio da su poeli priati o meni. ta
on misli ko je?, i slino, a ja sam mumljao: Idite doavola!, i nastavljao isto.
Pravio sam trikove nogama i loptom. Glumio sam estokog momka i primijetio
da me gleda Roland Andersson, trener A-postave.
U poetku sam se nadao: Misli li da sam dobar, ili? I sve nade su nestale s
nekim sranjima oko mene. Kad sam ga sreo ponovo pored terena, samo sam
pomislio: Sigurno je uo neku alopojku! Neko se alio! U to vrijeme sam se
razoarao u fudbal, takoer nisam imao nikakvih uspjeha ni na nekom drugom
ivotnom polju, prvenstveno ne u koli. Bio sam jo uvijek stidljiv i nesiguran, i
esto sam jeo samo ruak u koli. Jeo sam kao luak. Manje-vie za sve ostalo me
bilo ba briga. Uio sam sve manje i na kraju skroz napustio gimnaziju. Zbog
toga su kod kue poele svae, poeo je raspad sistema.
Bilo je kao minsko polje, i ja sam se izvlaio i zadravao u dvoritu sa svojim
fudbalskim tintama. U svojoj sobi sam postavio Ronaldove slike. Ronaldo je bio
faca. Ne samo za tinte i trikove nego i za golove u SP-u. Sjajan na svim poljima.
Bio je onakav kakav sam ja elio biti. Momak u kom ja vidim sve. vedski igrai
dravne ekipe, ta su oni? Nijedan nije superstar, o njima se ne govori u svijetu.
Ronaldo je bio moj heroj zbog kog sam na internetu traio sve, njegove pokrete
na terenu, pimplanja i mislio da je moan. Ja sam zaplesao s loptom.
Ali ta sam imao od toga? Nita, mislio sam. Svijet je bio nepravedan.
Momcima kao ja ne daju se anse i ja ne mogu postati fudbalska zvijezda, bez

obzira na sve moje kvalitete. Tako je izgledalo. Bio sam pregaen. inilo mi se da
je moja greka, ali sam pokuavao nai druge puteve. Nisam imao snage boriti se
sa svim tim tada. Bjeao sam u igru, samo sam igrao. Taj dan kad je Roland
Andersson stajao i gledao, igrao sam s U20 na terenu 1. Tog terena vie nema.
Bio je jedan od onih travnatih, tano pored Malmo stadiona, i poslije sam uo da
Roland Andersson eli da razgovara sa mnom. To je bilo sve to sam znao. Malo
sam se uspaniio, iskreno, i poeo sam razmiljati:
Jesam li ukrao bicikl? Jesam li koga razbio? Proao sam kroz sve gluposti
koje sam napravio, izgleda da ih je bilo prilino, i nisam mogao shvatiti kako je
neto takvo moglo stii i do njega. Smislio sam hiljadu opravdanja. Roland je
prodoran ovjek s dubokim krupnim glasom. Dobar je, ali strog. Dominirao je
prostorijom a ja sam osjeao kako mi srce ubrzano kuca.
uo sam daje Roland Andersson igrao na svjetskom prvenstvu u Argentini.
Nije bio samo jedan od zaboravljenih zvijezda Malmo FF-a iz najboljih vremena
kluba. Igrao je nekad u momadi dravne ekipe. ovjek koga potuju, sjedio je
sad za svojim pisaim stolom, bez smijeka. Izgledao je sasvim ozbiljno, kao da
e me izruiti.
Vozdra, Rolande! ta ima? Jesi li neto htio?
Uvijek sam se tako pokuavao praviti vaan. To je neto to sam ponio iz
djetinjstva. Nisam htio da se pokaem mlakim, njenim.
Sjedni.
Okej, smiri se. Niko nije umro. Kunem se.
Zlatane, za tebe je vrijeme da prestane igrati s djecom.
S djecom? ta on to pria, mislio sam. I ta sam sad ja uradio?
Zato, pitao sam, govori li o neem specijalnom?
Vrijeme je da pone igrati s velikim momcima, Zlatane!
Ja nita nisam razumio.
ta?
Dobro doao u A-momad, mome!, nastavio je, i iskreno ja to ne mogu
opisati, nikad.
Uinilo mi se kao da sam se izduio deset metara uvis, sretan kao da sam
istrao i pokupio novi bicikl i osjeao se kao najvei i najvaniji momak u
cijelom gradu.

Mi U MALMU SMO IMALI neto to se zvalo Milen.


Milen je bila jedna jako duga staza od deset kilometara. Trali smo od
stadiona do Vattentorneta, uzdu Limhamnsvgenom, pored svih onih
bogatakih vila, odakle je najljepi pogled na more. Posebno mi se sviala jedna
kua, sjeam se bila je roza, predivna, svi smo joj se divili pitajui se: Wow, ko li
ivi u njoj? Koliko li su bogati ti ljudi?
Nastavljali smo trati prema Kungsparkenu, kroz jedan tunel, a onda prema
Borgarskoli, savreno izloeni pogledima cura i momaka iz kole. Kakvu snagu
sam iz toga crpio! To je bio moj revan. Ja, obini doljo iz predgraa, koji se
jedva usuivao progovoriti s nekom curom, sad sam trao s najboljim momcima
iz MFF-a, kao to su Mats Lilienberg i ekipa. To je bio poseban doivljaj od kog
sam ja razradio itav sistem. U poetku sam ih gonio. Bio sam nov u A-postavi i
elio sam se pokazati. Ali sam uskoro shvatio poentu svega: najvanije je bilo
zadiviti cure.
Zato smo Tony, Mete i ja isprobali nekoliko trikova. Trali smo prva etiri
kilometra. Kraj autobuskog stajalita na Limhamnsvgenu bi se vjeto izdvojili.
Niko to ne bi vidio, poto smo bili zadnji u koloni, a onda smo mirno ekali
autobus da se prebacimo. Naravno, djelovali smo kao kreteni. Kakav
bezobrazluk! Kasnije bi se sagnuli u autobusu dok se provezemo pored onih to
su jo uvijek trali. Na kraju puta iskoili bismo iz autobusa, potpuno svjei,
daleko prije svih ostalih i sakrili se iza nekog oka. Kad bi ekipa naila, mi
bismo se ubacili meu njih onako odmorni, da zablistamo svojom svjeinom i
snagom ispred kole. Wow, kakvi snani momci! Kao da I sad ujem djevojke
kako nam se, ispred kole, dive.
Jednog drugog dana sam rekao Tonyju i Meteu: Ovo s autobusom je postalo
smijeno. Trebali bismo ukrasti bicikl. Mislim da su za trenutak oklijevali. Nisu
imali slina iskustva. Ipak sam ih nagovorio, pokupio sam jedan bicikl i na
njemu smo se odvezli sva trojica. Drugi put se sve iskomplikovalo. Ja ba i nisam
vaio za najzrelijeg momka u gradu tad ali Tony, on je bio kompletan idiot. Taj
luak je doao na ideju da gledamo pornofilm. Uao je u Kungsan, iznajmio
video i kupio okoladu umjesto da tri. Tako smo mi jeli okoladu dok su ostali
dogirali trei onu milju uz Milen stazu.

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

65

Trebao sam biti sretan to je Roland Andersson vjerovao u nae isprike. Ili
moda nije ni vjerovao? Bio je dobar. Shvatao je nau mladost, ponekad i
ironino. Sigurno je da je pria nadolazila kao germa na drugoj strani: ta se
deava s tim momkom? Zato Zlatan ne pokazuje poniznost? uo sam i
uobiajene komentare: Dribla previe. Ne misli na ekipu. Dio toga je bio
potpuno istinit. Apsulutno! Imao sam puno da uim. Ostalo je bila ista zavist.
Igrai su osjeali konkurenciju, a ja nisam bio neka varalica.
Osjeao sam da sam uhvaen u zamku, nisam bio zadovoljan treninzima u
MFF-u. Igrao sam i u maminom dvoritu, satima. Smislio sam dobar nain.
Izaao bih u Rosengard i dozivao djecu: Plaam deset kruna svakom ko mi
otme loptu!, a to nije bila samo igra. To mi je iskristalisalo tehniku. Tako sam
nauio da tijelom uvam loptu.
Onda kad nisam pimplao s djecom, igrao sam fudbal na TV igricama. Znao
sam igrati i po deset sati neprekidno i esto sam nalazio dobra rjeenja koja sam
kasnije prenio i u stvarni ivot na terenu. Moe se rei da je to bio fotbool

around the clock. Na treninzima u MFF-u nije bilo lako, moda sam se ja malo i
poigravao s tim. inilo se kao da su dobili nekog skroz iracionalnog u ekipu,
nekog kog niko nije mogao razumjeti. Mislim da se svako od nas uklapa u ovo
ili ono stanje, govori to i to u datom momentu. Alija... ja kao da sam pao s
Marsa. Ja sam samo sipao iz sebe svoje Rosengard zajebancije.
U klubu je vailo pravilo stariji protiv mlaih. Mlai su trebali utjeti i
naravno istiti smee. Smijeno, atmosfera je bila nezdrava u startu. Na samom
poetku sezone je Tommy Soderberg, kapiten ekipe, prorekao uspjeh u cijeloj
seriji, ali je sve krenulo pogreno. Rizikovali smo ispadanje iz lige. To bi bilo
prvi put u nekih ezdesetak godina da klub ispadne iz prve lige. Navijai su
bili ljuti i zabrinuti. Stariji igrai su dobili teak teret na lea.
Znali su ta bi to znailo za grad ako bi ispali iz lige, katastrofu, nita drugo.
Nije bilo vrijeme za zabavu i zajebancije. Mene je jo uvijek drala ona radost
to sam izabran u A-ekipu i elio sam da pokaem ko sam i kakav sam.
Priznajem, to i nije bilo pravo vrijeme za dokazivanje.
Ali to mije teklo venama. Bio sam novi u momadi. elio sam da razdrmam
i probudim ljude i odbijao sam da se klanjam i uiizujem nekome. Ve prvog
dana, kad se golman Jonnie Fedel izderao Doavola gdje su te lopte?",

reagovao sam, posebno kad sam vidio da svi gledaju mene i oekuju da u ih ja
donjeti Nikad u ivotu, pogotovo ne sad kad tako vie!

Donesi ih sam ako ti trebaju, odbrusio sam, a to je za njih u MFF-u bila


neuobiajena konverzacija.
To je bilo karakteristino ponaanje nas momaka iz predgraa a to jednostavno nije
prolazilo u MFF-u. Mada sam imao Rolandovu podrku i naklonost drugog trenera
Thomasa Sjberga, znao sam, naravno, da ipak vise vjeruju Tonyju. On je ve igrao
utakmice i dao golove jo u svom debitantskom nastupu. Ja sam i dalje ekao na klupi.
Poslije ovoga to mjesto sam jo vie utvrdio. Ali to nije pomagalo, kunem se. Moda sam
se trebao zadovoljiti tim i ne uriti toliko, ali ja tako ne funkcioniem i gotovo. Oni su
traili poslunost a ja sam htio to prije na teren i da im tamo pokaem ta znam, i to
odmah. inilo se daje sve uzalud. Devetnaestog septembra 1999. susreli smo se s timom
Halmstada u gostima na rjans Vallu.
Bila je to odluujua utakmica. Pobjeda ili nerijeen rezultat bi nas zadrali u
Allsvenskanu. U protivnom, ispali bismo. Svi u ekipi su bili nervozni i razdraljivi. Igra
kao da se bila zakovala. U poetku drugog poluvremena Niklas Gudmundsson, na
napada, iznesen je na nosilima i ja sam se ponadao da u biti uveden. Ne, Roland me
nije ni pogledao a vrijeme je prolazilo. Nita se nije deavalo. Stajalo je 1:1 i to je bilo
dovoljno. Petnaest minuta prije kraja utakmice na kapiten Hasse Mattisson takoer je
bio povrijeen i ubrzo je Flalmstad poveo s 2:1. Vidio sam kako su svi problijedili.
Ta situacij a je natjerala Rolanda da me uvede i dok su svi ostali bili pokunjeni, ja
sam dobio izuzetan adrenalinski napad. Bilo mi je sedamnaest godina. Allsvenskan i
deset hiljada gledalaca na tribinama. Na mom dresu je stajalo IBRAHIMOVI. To je bilo
golemo, wow, niko me vie ne moe zaustaviti. Odmah sam zapucao prema golu i
pogodio preku, a onda se dogodilo neto. Imali smo kazneni udarac u zadnjim
minutama, razumijete? Bitka za ivot i smrt. Obraz kluba bi bio spaen ako damo gol, u
potivnom bila bi katastrofa, bruka. Svi vani momci su bili neodluni. Nisu se usuivali
da pucaju. Prevelik je bio rizik, ali je Tony hrabro zakoraio naprijed:
Jau!
Bilo je to hrabro od njega. Balkanski temperament, ne povlaiti se. Sad kad malo
razmislim, mislim da je ipak neko trebao da ga zaustavi. Bio je premlad da se nosi s tako
krupnim zalogajem. Sjeam se da su svi prestali da diu ili su skrenuli pogled kad je
zauzeo poloaj. Bilo je muno. Golman je odbranio udarac, mislim da je uradio neku
fintu Tonyju i izgubili smo. Poslije toga se Tony naao u vakumu, izolovan. ao mi je
momka, a vidio sam i novinare

koji su vidjeli simboliku u svemu tome jer je to bio trenutak kad sam ja ulazio.
Tony se vie nikad nije povratio u vrhunski fudbal, ali sam zato ja pimplao vie.
Ubacivali su me sedam puta u Allsvenskan utakmicama i u nekom intervjuu
Roland me nazvao nebruenim dijamantom. Rijei su mi ostale u sjeanju, a
ubrzo su me jurili mali oboavaoci poslije tekmi da im dam autogram. Ne
mislim da sam tad bio neko, ali me je to definitivno poguralo nagore. Sad
moram jo otrije! Ne smijem razoarati ove djeake! Tako sam se hrabrio!
Pazi ovo! Htio sam da ih zovem. Gledajte najljepu stvar na svijetu!
Ustvari nita nije ni bilo udno, zar ne? U svakom sluaju, jo uvijek nisam bio
uradio nita veliko. Svejedno su mladi navijai hrlili niotkud aja sam sve radije
izvodio finte. Ti maliani su mi davali volju jer oni ne bi dolazili da sam bio
dosadan reprezentativac! Pravio sam spektakl loptom pred djecom i od poetka
sam svima davao autogram. Niko nije traio a da nije dobio. I sam sm bio
mlad. Znao sam ta znai kad ti drugari dobiju potpis a ti ne.
Svi zadovoljni?, pitao sam ih prije nego to bih otiao. Puno toga se
deavalo oko mene da bih obraao panju na nevolje kluba.
Na neki nain sve je izgledalo nezdravo. Ja sam bio u usponu dok je moj
klub padao. Kad smo izgubili protiv Trelleborga na svom terenu, gledaoci su
plakali i vikali Rolandu Odlazi! Policija je imala posla da ga zatiti a bacalo se
i kamenje na trelleborgski autobus s njihovim navijaima. Nita bolje nije bilo ni
nekoliko dana kasnije protiv AIK-a, injenica je da smo katastrofalno poraeni.
Ispali smo iz lige. Prvi put poslije ezdeset etiri godine, Malmo FF nije
igrao u najvioj diviziji, a u svlaionici su se igrai pokrivali runicima po glavi
od stida dok su ih rukovodioci kluba pokuavali utjeiti, ili ta su ve radili?
Dok su mnogi tako frustrirani i osramoeni pjenili okolo, neki su smatrali da
sam ja najvea zvijezda to je trala i pimplala u ovim ozbiljnim utakmicama.
Nisam puno tome pridavao vanost, imao sam vanijih stvari o kojima sam
brinuo. Onda se desilo neto nevjerovatno.
Bilo je to upravo kad sam preao u A-tim. Trenirali smo na terenu, mi
Malm FF, ponos grada Malma. Nije bilo mnogo onih koji su dolazili na
treninge da nas gledaju, pogotovo ne tih dana. Ali jednog popodneva pojavio
se starac s prosijedom kosom podignutom u rep. Vidio sam ga jo iz daljine.
Nisam ga prepoznao. Primijetio sam samo da nas promatra stojei kraj jednog
stabla i osjeao sam se malo udno. Slutio sam neto i otpoeo jo ee sa
svojim fintama. Potrajalo je malo dok sam shvatio ko je to bio.

U djetinjstvu sam nauio da se uglavnom snalazim sam jer nikog nije bilo oko
mene, ali je otac znao initi i nevjerovatne stvari. Ipak nije bio kao ostali oevi koje
sam viao. On nije gledao moje utakmice niti me je bodrio u koli. On je imao svoje
pijanke, svoj rat i svoju jugo-muziku. Sad nisam vjerovao oima. Onaj starac bio je
stvarno on, moj otac. Doao je da me gleda a ja sam bio skroz iznenaen. Bojao sam se
da je to san i poeo sam igrati luakom snagom: Jebote, ale je ovdje! To nije
normalno. Gledaj!, htio sam da viknem. Pazi ovo! Dobro gledaj! Tvoj sin je najbolji
fudbaler na svijetu!
Mislim da mi je to jedan od najdraih trenutaka u ivotu. Kunem se. Pridobio sam
ga. Daleko od toga da nije bio uz mene i prije, da je zatrebalo dotrao bi on brzo kao
panter. Sad je to bilo neto drugo, novo. Otrao sam do njega presretan i
porazgovarali smo malo, ono neobavezno, kao da je najnormalnije to je ba on tu.
Gdje si? ta ima?
Dobar si, Zlatane, dobar!
Nevjerovatno. Starog kao daje neto puklo odozgo, mislio sam. Postao sam mu
opsesija. Poeo je pratiti sve to sam radio. Bio je na svakom treningu. Njegov stan
postao je muzej moje fudbalske karijere. Isjekao je svaki lanak, svaku stranu iz
novina i tako nastavio. Eto, pitajte ga za bilo koju od mojih utakmica. Sve ima
snimljeno i svaku rije napisanu o meni, sve dresove i kopake koje sam imao i sve
medalje i Zlatne lopte. You name it, sve je tamo i nije ba u neredu kao to je bilo prije
s njegovim stvarima. Sve stoji na svom mjestu i nai e ta god trai za nekoliko
sekundi. Ima potpunu kontrolu nad tim stvarima, vjerujte.
Od tog dana na terenu 1 poeo je da ivi za mene i moj fudbal, i vjerujem da mu je
to pomglo da se osjea bolje. ivot mu nije bio lak. Bio je usamljen. Sanela je prekinula
s njim zbog njegovog pijanenja i rune naravi u piu, kao i zbog svih tekih rijei o
mami. Njega je njen odlazak pogodilo, Sanela je bila njegovo srce i to je i ostala. Samo
to je vie nije bilo tamo za njega. Odrekla ga se i to je bila jo jedna tuga u mojoj
porodici. Drugim rijeima, tata je trebao neto drugo, novo i to je i dobio. Razgovarali
smo svakodnevno a to je meni davalo snagu da se borim i uspijem. Otkrio sam da
fudbal moe napraviti super stvari, kao popraviti nae odnose naprimjer. Na terenu
sam se borio jo vie. ta je znailo sad ispasti u drugu ligu, sad kad je tata postao
glavni navija?

Nisam znao ta da radim: da li da ponem igrati u Superettanu, kako se druga divizija


nazivala u ali, ili ii dalje? Prialo se da me hoe u AIK. Je li to bilo istinito? Nisam znao
odgovor. Nisam imao pojma. Nisam ni slutio koliko sam bio zanimljiv iako nisam bio ni
stalni igra Malmo FF-a. Bilo mije osamnaest godina kad sam trebao potpisati ugovor za
A-tim, ali sam to odloio. Sve je bilo neizvjesno, pogotovo od kada su Roland Andersson
i Thomas Sjoberg dobili otkaz. Jedino su oni vjerovali u mene onda kada su svi sumnjali.
Da li bi me pustili da igram ako ostanem? Nisam znao odgovor i dvoumio sam se. I otac i
ja smo se nali u nedoumici: koliko sam ustvari bio vrijedan?
Nisam imao nikakvu predstavu o tome. I dalje sam davao autograme maloj djeci. To
naravno nije znailo puno, a moje samopouzdanje je naizmjenino raslo i padalo. Ona
prva radost prelaska u A-tim je poela nestajati. Tada, u prvoj sezoni, sreo sam momka iz
Trinidad Tobaga. Bio je cool To je bilo njegovo probno uee u timu poslije ega mi je
priao.
Deko!, obratio mi se.
Molim?
Ako ne postane profesionalac za tri godine, sam si kriv!
Kako to misli?
uo si!
Naravno da sam uo!
Samo mi je trebalo vrijeme da to svarim. Je li to bilo mogue? Da je neko drugi to
rekao, sigurno ne bih vjerovao, ali ovaj momak je izgleda znao. On je vidio svijet i to mi je
dalo novu energiju. Jesam li stvarno nova fudbalska zvijezda? Poeo sam da vjerujem u
to. Prvi put sam zaista vjerovao i naotrio se jo vie. U meni je zvonili neto kao: nastavi,
bit e nova fudbalska zvijezda.
Hasse Borg, stari reprezentativac, bio je tada sportski direktor u Malmo FF-u. Odmah
me je primijetio. Pogaam da je uoio moj talent i da je razgovarao s novinarima. Zdravo,
zdravo, trebali biste pogledati ovog momka. Ve u februaru sljedee godine, doao je
reporter Kvallspostena Rune Smith na trening. Prijatan, skoro kao prijatelj razgovarao je
sa mnom nakon treninga. Imali smo obian razgovor, samo on i ja, nita posebno.
Govorio sam o Superettanu i o Malmo FF-u, o svojim snovima da budem
profesionalac u Italiji, kao Ronaldo, a Rune je sve zapisivao i smjekao se. Ne znam,
ustvari, ni ta sam oekivao jer nisam ni imao neko iskustvo s novinarima. Ipak je to bilo
velika stvar. Napisao je: "Zapamtite novo ime na svim buduim naslovnicama,
ZLATAN! Ime zvui uzbudljivo a i on je takav

Drugaiji tip igraa, paket dinamita kad je u napadu. Jo je dodao i ono nebrueni
dijamant i da sam pomalo drzak, sa armom, to ba i nije previe vedski nain u
komunikaciji. Neto tako, ni ja ne znam tano.
Mora da je bilo neeg u toj reportai. Dolazilo je sve vie novinara a i djece po
autogram poslije treninga. I djevojaka, naravno, a bio je i poneki odrastao ovjek.
Odskona daska ove histerije to se zove Zlatan, Zlatan!, a koja je postala dio mog
ivota i koja je u poetku bila nestvarna: ta se to u stvari deava? Priaju li to o meni?
Slagao bih kad bih rekao da mi se to sve nije svialo. Mislim tako, vjerujete li?
Pokuavao sam cijeli svoj ivot da privuem panju na sebe i sad odjednom zadivljeni
ljudi navalili i hoe moj potpis. Naravno da je cool To je vrh vrhova. Napuhao sam se od
tog pozitivnog adrenalina. Letio sam naprijed. Znate, uo sam ljude da nagaaju: O,
kakva gnjavaa, ljudi me dozivaju ispod prozora. Hoe autograme. Kao teko njemu. Ta
pria je ipak bila bezveze.
ovjek se trne od ovakve prie, vjerujte. Prije svega ako si imao djetinjstvo kao ja,
ako si bio slinavko iz predgraa. Kao da sam odjednom osvijetljen najjaim
reflektorima sa svih strana. Sigurno je da veinu stvari nisam bio jo shvatio kao to je
zavist i te psiholoke stvari, kao naprimjer to da veina eli srozati onog ko se
iznenada uzdigne i stri iznad svih. Naroito ako se uzdigao neko ko dolazi s
pogrenog mjesta, neko ko se ne ponaa na tipino pristojni vedski nain. Bio sam i
ismijavan. Puno toga kao: Samo si imao sree! i ta ti misli ko si?!
Uzvraao sam jo bezobraznije. ta sam drugo mogao? Nisam nauen da molim
za izvinjenje. U mojoj porodici mi nismo govorili: Izvini, izvini ao mi je to sam te
povrijedio! Mi vraamo, borimo se ako treba, ne vjerujemo ljudima samo tako. Svi u
porodici su to iskusili i otac je govorio: Nita ne radi na brzinu. Ljudi e te
iskoristiti. Sluao sam i razmiljao. Nije bilo lako. U to vrijeme je Hasse Borg trao za
mnom u svom najboljem odijelu da potpiem ugovor za A-tim.
Bio je uporan a meni je to godilo. Osjeao sam se vanim. Tad smo imali novog
trenera, Mickea Anderssona, i jo uvijek nije bilo jasno koliko bi mi dali da igram za
njih. inilo se da Micke Andersson rauna na Niclasa Kindvalla i Matsa Lilienberga
kao na napadae, mene za izmjene, a ja nisam htio doi u Superettan da bih sjedio na
klupi. Mene je interesovala igra.
Izloio sam stvar Hasseu Borgu, raspravljali smo i moglo bi se svata rei o njemu.
Ne vjerujem da je sluajno uspio u svom biznisu. On je otvoren. Pravi vrag za
nagovaranje. Izvlaio je lina iskustva iz svoje fudbalske karijere i ubjeivao:

Bit e dobro, deko. Raunamo na tebe i Superettan e postati prava kola za


usavravanje. Dobit e mogunost da se razvija. Samo potpii!
inilo mi se da ga razumijem. Pridobio je moje povjerenje. Zvao me esto i
savjetovao. Mislio sam: Zato ne? Zna sve, bio je profesionalac u Njemakoj, sve to
i jo se inilo da se zaista brine za mene. Agenti su lopovi, rekao je jednom i ja
sam mu vjerovao.
Dobio sam i jednog momka koji me u stopu pratio. Zvao se Roger Ljung. On
je bio agent i htio je da me vee uz sebe. Otac je bio skeptian a ja lino nisam nita
znao o agentima. ta je to? Tako sam kupio Hasseov rezon da su agenti lopovi i
potpisao ugovor, dobio stan u Lorensborgu, jednosoban, nedaleko od stadiona,
mobilni telefon, koji mi je puno znaio, jer mi nije bilo dozvoljeno da koristim
telefon kod tate i, naravno, platu od est hiljada kruna mjeseno.
Odluio sam da se skrasim. Poelo je odmah loe. Prvu utakmicu u gostima s
malim klubom, Gunillse, trebali smo pobijediti. Konice u timu su bile jake i ja
sam jo uvijek sjedio na klupi. Doavola, zar e ovako biti!? Na tribinama je bilo
dosadno, puhao je jak vjetar i na kraju kad sam konano uao u igru, dobio sam
lakat u lea. Odmah sam i vratio, jednostavno, a onda raspravljao sa sudijom koji
mi je dodijelio uti karton. Od tog je ispao itav cirkus i na terenu i u novinama, a
Hasse Mattisson, na kapiten, nasjeo je na priu da sam ja samo unio negativnu
energiju.
Kako negativan? Ja sam obiljeen.
Ne poputa. I onda masa gluposti o tome kako ja nisam nikakva zvijezda i
kako ja umiljam da jesam, i da su i drugi znali da izvode finte s loptom isto tako
dobro kao ja. Oni nisu imali stila, umiljali su da su kao Maradona, a to me
frustriralo. Postoji slika gdje stojim pored autobusa u Gunnilseu i izgledam ljut.
Sreom prolo je. Poeo sam igrati bolje i koristiti Hasse Borgovo obeanje:
Superettan mi je dala mogunost da igram i da se razvijam. Bio sam zahvalan za
prelazak na svoj nain, i ubrzo su se vidjele promjene.
Ustvari to nije bilo pametno. Jo uvijek nisam bio Ronaldo a ni vedske
novine ne uobiavaju posebno da se pale na drugu diviziju u fudbalu. Ipak je
Kvallsposten objavio na sredini: Superdiva u Superettanu i tako je Malmo FFov navijaki klub dobio neoekivano mnogo novih, mladih enskih lanova i svi
stariji u klubu kao da su se udili: O emu je rije? Kakve su to promjene? I nije
bilo lako razumjeti a jo manje meni samom. Na tribinama su navijai mahali
transparentima: Zlatan je kralj!" i urlali najjaim rok-krikovima onda

kad sam ja najvie driblao. ta se desilo? O emu se ovdje radi? Nisam znao, ali nemam ni
sad potpun odgovor.
Pretpostavljam da su mnogi bili jednostavno sretni da gledaju moje trikove, neto kao
ou jer sam esto uo povike Wow i Oj, oj, oj i sad, isto kao u maminom dvoritu, a to
mi je davalo polet. Svaki put kad bi me neko poznao u gradu, ja sam rastao, i kad su cure
vritale i kad su djeca trala da im dam autogram, ja sam vozio jo ee. Ponekad se
situacija izmakne kontroli. Prvi put u ivotu sam imao malo para pa sam od prve plate
poloio vozaki ispit na intenzivnom kursu. Moe se mirno rei da je za jednog momka iz
Rosengarda osnovno bilo imati kola.
U Rosengardu se niko nije mogao pohvaliti lijepim stanom a niti vilom na moru.
Hvalilo se dobrim autom i ako hoe da pokae da si uspio u ivotu, onda je to bilo
definitivno s lijepim kolima. U Rosengardu voze svi, sa ili bez vozake, a kad sam ja
nabavio moju Toyotu Celicu, ja i moji drugovi smo se vozali stalno i malo sam se tad
smirio. Ono moje uskrsnue u medijima uinilo je da se drim ispravnog puta i kad su
moji drugovi poinjali s kraom auta, ja sam ih odvraao: Ovo meni vie ne lei.
Ipak sam ponekad trebao malo adrenalina, kao jednom kad smo se moj prijatelj i ja
provozali kroz Industrigatan, ba tamo gdje sve prostitutke u Malmou stoje. To nije jako
daleko od Rosengarda i esto sam tamo pravio nestaluke kao djeak. Jednom sam ak
bacio jaje i pogodio pravo u glavu jednu od tih ena. Jedan poglup nestaluk, ne ba
prijatan, priznajem. U to vrijeme nisam puno razmiljao. Evo jo primjera. Drug i ja doli
smo u Toyoti i ugledali jednu prostitutku sagnutu i naslonjenu na prozor nekog auta, kao
da razgovara s muterijom i rekli smo jedan drugom: Hajmo malo zezati onu ribu!
Naglo sam zakoio, tano pred njom, a onda smo iskoili iz auta viui:
Policija! Ruke uvis!
Bolesno skroz naskroz. Imao sam neku boicu ampona u ruci umjesto pitolja, a
muterija, neki stari iko, usrao se od straha, naglo upalio kola i odvezao se brzinom
svjetlosti. Nismo vie razmiljali o dogaaju, eto, uradili smo neto bez veze. Nismo
odmakli daleko kad smo uli sirene policijskog auta iza nas u kom je sjedio onaj
preplaeni stari iko iz Industrigatana. Pomislili smo: ta je sad? ta hoe? Naravno
mogao sam dodati gas i zbrisati odatle. Uprkos svemu, te fore mi nisu bile nepoznate.
Ma hajde, imali smo uredno svezane pojase i sve to i nismo ustvari ni uradili nita
posebno od ega bi trebalo bjeati. Zato smo lijepo priekali policajce u autu.

Samo smo se zezali, rekli smo opravdavajui se. Pretvarali smo se da


smo policajci. Nita ozbiljno, zar ne? ao nam je. I drotovima je to bilo
smijeno, smijali su se, ni oni nisu htjeli preuveliavati stvar.
Meutim, pojavio se neki idiot, jedan od onih to sjede i prislukuju
policijske radioveze po cijeli dan, i opalio jednu sliku na kojoj sam ja
nasmijan kao najvea budala, jer je sve to s medijima bilo skroz novo za
mene. Jo uvijek je bilo zabavno da se pojavim u novinama, bez obzira radi li
se o golu ili da me ulovila policija. Smijao sam se kao pajac a moj drug je
otiao predaleko. Dao je da se urami taj lanak i objesio ga na zid. Onaj stari
ciko to se dogovarao s prostitutkom, znate li ta je uradio? Davao je
intervjue za tampu i govorio kako je on ustvari fini gospodin koji ide u
crkvu i da je tada samo pomagao toj nesretnoj eni. Ma daj molim te! Ta
pria se povlaila dugo po novinama. Govorilo se da su neki klubovi
odustali da me kupe zbog toga. Sve je to sranje u bojama.
Novinari su poslije toga podivljali a neki u klubu su me gnjavili i zvocali,
Taj momak ima puno da ui, Neotesan je, i ustvari ja ih razumijem. Nije
ni moglo drugaije. Trebao sam se zapravo povui i strpjeti malo. Doao sam
niotkuda i u jednoj sedmici dobio toliko panje koju oni nee dobiti ni u
cijeloj svojoj karijeri, a kao vrhunac svega toga pojavili su se i neki tipovi u
svojim mrak odijelima i s tekim Rolex satovima, na onim dosadnim
tribinama u gradu gdje smo odigrali tu sezonu, momci koji uope tu ne
pripadaju, ali su svi gledali samo u mom pravcu.
Ne znam kad mi je sinulo, ustvari nisam ni razmiljao o tome. Govorilo se
da su ti momci lovci na talente iz evropskih fudbalskih klubova i da su doli
da me prouavaju. Onaj momak iz Trinidad Tobaga me dodue upozorio na
to, ali je svejedno bilo potpuno nezamislivo i ja sam pokuao razgovarati s
Hasseom Borgom o tome. Izvlaio se. inilo mi se da mu se nije sviala tema
razgovora.
Je li istina, Hasse? Jesu li evropski klubovi zainteresovani za mene?
Polako, mome.
Koji klubovi?
Ma pusti sad to, govorio mi je. Mi te neemo prodati. Ja sam mislio:
Naravno, fine, nije nikakva urba i umjesto toga pokuao sam da
pregovaram o novom ugovoru u klubu.
Ako odigra pet dobrih utakmica zaredom, imat e novi ugovor,
obeao mi je Hasse Borg. I ja sam svoje uinio, odigrao sam pet, est, sedam
odlinih utakmica zaredom i onda smo sjeli da pregovaramo o uvjetima.

Dobio sam platu deset hiljada veu nego to je bila, i jo deset hiljada kasnije, to
sam smatrao sasvim realnim poveanjem. Nisam imao jasan uvid u visinu plata i
otiao sam kod oca da mu ponosno pokaem ugovor. On nije bio jednako
impresioniran kao ja. Bio je drugaiji sada. Bio je moja najvea angairana potpora i
sad umjesto da se arovi u svoj rat ili ta drugo, sjedio je po cijeli dan, traio i itao
paragrafe o prodajama igraa stranim klubovima, zbog ega je skakao na stolici.
Doavola!, vikao je. Ne stoji nita o tvojoj koristi, ta e ti dobiti?
Koliko u dobiti?
Trebalo bi biti deset posto od cijene prelaska, ako te prodaju. U protivnom to je
iskoritavanje! Mislio sam kako bih rado uzeo deset ili dvadeset posto. Ali nisam
znao kako bismo mi mogli progurati sve to. Da je to pitanje bilo otvoreno, valjda bi
Hasse Borg rekao neto o tome, zar ne?
Ipak sam ga pitao. Nisam htio da se uutim tako lako. Hasse, rekao sam. Zar
ja neu dobiti procenat ako budem prodan? Naravno nisam ni oekivao drugaiji
odgovor od ovog: Sorry, deko, ne funkcionie to tako! Ispriao sam tati o
razgovoru. Pretpostavljao sam da e odustati. Ako neto ne funkcionie, onda ne
funkcionie. Moj tata, on nije mislio tako! Poludio je i traio Hasse Borgov broj
telefona. Zvao ga je jednom, dva, tri puta, sve dok ga nije naao i nije se zadovoljio s
NE za razgovor. Zahtijevao je sastanak i dogovorili su se da se sretnemo s njim
sutra u deset sati u njegovoj kancelariji, ostalo moete da zamislite. Bio sam
nervozan. Tata je tata, i bio sam zabrinut da ne plane i podivlja i, iskreno govorei,
nije djelovao ni smireno a ni uravnoteeno. Brzo je planuo i poeo da vie i udara
akom o sto:
Je li moj sin konj?
Nee, naravno nije konj, tvrdio je Hasse Borg.
Zato se onda tako ophodite prema njemu kao da jeste?
Mi se ne ophodimo...
I tako su se svaali dok im na kraju tata nije lijepo objasnio da Malmo FF od
mene nee vidjeti vie nita. Po njegovom, ja ne bih igrao ni sekundu vie ako se
ugovor ne napie ponovo, i onda je Hasse Borg problijedio i malo se uutio, a meni
je iskreno bilo sve puno jasnije. S mojim tatom se nije igrati, ne, ne! On je lav i tako
smo dobili da se i onih deset posto naznae u ugovoru, to je znailo jako mnogo.
Skidam kapu tati zbog toga, a cijeli dogaaj bi se mogao uzeti kao jedna dobra
lekcija za razmiljanje. Jo uvijek sam vjerovao Hasseu Borgu da su agenti lopovi.
On mi je bio mentor, neto kao ekstratata. Pozvao

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

me kod sebe kui na selo, u svoju brvnaru u Blentarpu, gdje sam sreo
njegovu enu, djecu, psa i ostale ivotinje. Tad sam ga pitao za savjet
kako da kupim Mercedes Cabriolet na otplatu.
Tako, ne znam ta vie da kaem. Situacija je bila zaotrena. Moje
pouzdanje je raslo, i usuivao sam se sve vie. Dao sam vie umjetnikih
golova i sve one brazilske finte to sam vjebao ranije padale su svaka na
svoje mjesto. Sva ona muka i trud poeli su da daju rezultate. Najvie
smea sam uo od juniora gdje su roditelji gunali: O ne, on opet dribla.
Ne igra za tim, i to. Sreom, jae su pljutali aplauzi i ee je publika
skandirala na tribinama tako da sam shvatio da je ovo moja ansa. Mnogi
su moda i dalje zvocali, ali to vie nije bilo lako jer smo dobijali utakmice
a publika voljela mene.
Lovci na autograme, povici s trbina i silni transparenti kojim mi
publika mae, davali su mi snagu za ispravno procjenjivanje. U gostima
protiv Vasterasa, Hasse Mattisson mi je dodao loptu, vrijeme je isticalo,
utakmica skoro zavrena, ali ja sam vidio priliku, zavrnuo loptu preko
sebe i jo nekoliko protivnikih igraa, izmeu ostalih i iznad
Majstorovia, ijedna naizgled mala finta mi je omoguila da loptu lijepo
otkotrljam u gol.
Dao sam dvanaest golova u Superettanu vie nego iko drugi u
Malmo FF i kvalifikovali smo se za Allsvenskan. Bez sumnje da sam bio
vaan igra u timu. Nisam bio individualac kao to su neki govorili.
Vidjela se razlika kad ja igram a kada ne, i cijelo vrijeme se histerija oko
mene pojaavala. U to vrijeme nisam govorio masu bezveznih gluposti,
razumije se.
Jo nisam naletio na prave nedae s novinarima. Bio sam s njima
potpuno oputen, pa sam govorio koje automobile volim i elim imati,
koje TV igrice igram i tad sam rekao Postoji samo jedan Zlatan i
Zlatan je Zlatan, priznajem, ne ba previe skromne reenice, pa su
poeli da me gledaju u sasvim novom svjetlu. Vie to nije bilo kao obino
lopta je okrugla, i to.
Poeo sam vie govoriti iz srca, puno slobodnije i tako nekako.
Govorio sam kao da sam kod kue, ak je i Hasse Borg priznao da sam
popularan i da oni lovci na talente vrebaju iz bunja. Trebalo je da imam
led u elucu, ali i jezik za zubima, ako shvatate.
Poslije sam saznao da ga je tada zvao otprilike jedan agent dnevno.
ario sam na fudbalskom terenu i bio sam primamljiv. Pretpostavljam da
me je ve tada vidio kao spasenje za lou ekonomsku situaciju Malmo
FF*a. Bio sam njegov grumen zlata, to se u medijima kasnije i pisalo.

75

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

Uskoro mi je priao i pitao:

75

ta kae o tome da trknemo na jedno putovanje?


Vrlo rado!
To je mala turneja, objasnio mi je, po klubovima koji su zainteresovani da me kupe.
Doavola, osjeao sam da e se to jednom stvarno desiti.

NEKE STVARI NISAM RAZUMIJBVAO. Moda i zato to se sve desilo tako brzo.
Skoro da sam bio problem u juniorima, sad se skoro sve deavalo oko mene.
Hasse Borg i ja smo otili u kamp za trening Arsenala u St. Albans u zapadnom
Londonu. I moete misliti.
Treniralo se na obinoj zemlji. Tu sam sreo Patricka Vieiru, Thierryja
Henryja i Dennisa Bergkampa. Bilo je nezamislivo da u ba ja sresti jednog
Arsnea Wengera. Wenger je bio nov u klubu. Bio je prvi koji nije bio Englez, a
dobio mjesto trenera u klubu. Novine su pisale "Arsne who? ili Ko je
doavola taj Arsne Wenger? Ali ve druge sezone donio je kui dvije titule,
Ligu prvaka i FA-kup i postao najvei. Osjeao sam se kao mali djeak kad sam
ulazio u njegov ured.
Tu je bio Hasse Borg i jo jedan agent kom se ne sjeam imena, tresao sam se
od Wengerova pogleda. Kao da je pokuavao gledati kroz mene ili kakav sam
iznutra. On je momak koji gleda psiholoki profil igraa, da li si psihiki
stabilan i te stvari. Jedan je od onih velikih trenera koje ja ranije nisam sretao.
Bio sam tih, postien, ali poslije nekog vremena izgubio sam strpljenje. Neto
me je kod Wengera provociralo. Ponekad je ustajao i gledao kroz prozor da vidi
ko se tamo nalazi. Djelovalo je kao da eli pokazati da dri sve pod kontrolom,
mijenjao je teme.
Moe probati kod nas, rekao je. Moe osjetiti, testirati kako ide.
Kao da su me zapalile njegove rijei, htio sam mu pokazati ta ja mogu.
Dajte mi kopake i loptu i odmah u vam pokazati ta mogu, rekao sam a
onda je ustao Hasse Borg i rekao: Stani, stani, to emo mi rijeiti, ti nee
probavati, nikako, i ja sam shvatio njegovu zamisao: pitanje ie jesi li ti
zainteresovan ili nisi? Od probe nema nita, zbog toga nismo doli, mi
zahvaljujemo ali ne. We are sorry, mr Wenger, hut we are not interested", i
svakako da se jo malo razgovaralo o tome, ali to je to.
Siguran sam da je to bila prava odluka, i mi smo nastavili prema Monte Carlu
i Monacu, ali smo i tamo zahvalili i odbili Veronu u Italiji, sestrinski klub Rome,
i na kraju smo se vratili kui. Bilo je to lijepo iskustvo, ali nita

konkretno nismo uradili, pogaam da to i nije bio cilj putovanja. Trebalo je da


shvatim kako to dolje na kontinentu funkcionie. Vratili smo se u Malmo, bila
je zima i poprilino hladno. Znam da sam se prehladio, dobio sam neku gripu.
Bio sam pozvan u reprezentaciju U21, ali sam bio prisiljen otkazati
debitovanje i veliki broj lovaca na talente i oboavalaca moje igre otiao je kui
razoaran. Lovci na talente su me svugdje pratili, nisam to ranije ni
primjeivao. Poznavao sam jednog momka meu njima. Bio je Danac, zvao se
John Steen Olsen. Pratio me dugo, poeli smo i da se pozdravljamo, pozivao
me da doem kod njega u Dansku, emu nisam pridavao neku vanost. Cijela
stvar je bila kao cirkus, i nisam razumio ta je ala a ta ozbiljno. Poslije
putovanja po Evropi, poeo sam se nadati da u potpisati neki ugovor i sve je
djelovalo ozbiljno. Istina, jo uvijek nisam mogao vjerovati da se sve to desilo.
Uzeo sam samo jednu stvar ozbiljno, poeo sam se pripremati za Malmo FF.
Krenuli smo za La Mangu. Bio je poetak marta i osjeao sam da mi je tijelo
lagano, bio sam spreman i zdrav. Sunce je grijalo. La Manga je malo mjesto na
jugoistonoj obali panije. Divno mjesto s pijeskom za sunanje i odmor, ali i
barovima. To je mjesto gdje i domai klubovi treniraju pred sezonu. Sobu sam
dijelio s Islananinom Gudmundurom Meteom. Pratili smo jedan drugog jo
od omladinskog tima, ali ni jedan od nas nije bio na ovakvom mjestu ranije.
Nismo pazili na pravila, ve prvi dan smo zakasnili na ruak a uvee dobili
kazne. Smijali smo se tome, ali sutradan, kad su poeli treninzi, dobili smo
zabranu igranja. Nije to ba liilo na veliki poetak.
Ali daleko na terenu sam ugledao poznatu figuru. Bio je to John Steen
Olsen i mahnuo sam mu. I on je doao ovamo? Pozdravio sam ga: Zdravo,
zdravo! I to je bilo sve. Nisam se usuivao nita zapitkivati. Ovakvi tipovi su
svugdje. Kao da sam i oekivao da se pojavi. Ali sljedei dan se pojavio jo
jedan slian, saznao sam da je glavni savjetnik iz Ajaxa. Hasse Borg je bio jako
nervozan.
Stvari se poinju dogaati!, rekao mi je. Sad poinju da se dogaaju
stvari!, i ja sam odgovorio: Okej, to je dobro!
Nastavio sam igrati, ali nije bilo jednostavno. Pojavila su se jo tri momka
iz Ajaxa. Drugi trener se takoer pojavio odnekud, od Hasse Borga sam
doznao da ih je jo nekoliko na putu prema nama. Bila je to prava invazija,
sljedei dan smo trebali igrati prijateljsku utakmicu s norvekim Mossom. Tu je
bio i njihov glavni trener Co Adriaanse i sportski direktor Leo Beenhakker.
Jo uvijek nisam uspio sresti Beenhakkera. Nita nisam znao o
najmonijima u fudbalu u Evropi u to vrijeme. Ali sam odmah rekao daje taj
momak bigshot.

MOJA PRIA /JA SAM ZLATAN

79

Nosio je eir na glavi, stajao sa strane i puio debelu cigaru. Imao je bijelu
kovrdavu kosu i svjetlucave oi. alili smo se da lii na ludog naunika iz
filma Povratak u budunost, ali u svakom sluaju bio je njegova ea
verzija. Beenhakker je isijavao mo i hladnou. Malo je liio na nekog
mafioza, takve ja volim. S ljudima tog stila sam odrastao i nije me
iznenadilo da je Beenhakker trenirao Real Madrid i pobijedio i u ligi i u
kupu s njim. Vidjelo se da on dominira i odluuje, ali se prialo da on moe
vidjeti i potencijal kod mladih igraa bolje nego bilo ko drugi, i ja sam
pomislio: Wow, sad poinje pravo! Ali sigurno pretpostvljate, puno toga tad
nisam znao. Beenhakker je malo po malo pokuavao od Hassea Borga
iznuditi neku cijenu za mene. Hasse se nije usuivao rei sumu.
Momak nije na prodaju, rekao je i to je bilo dosta hrabro. Ispostavilo se
da je sve to bila velika igra. Beenhakker je poslao poruku:
Ako ne dobijem cijenu, neu doi u La Mangu!
To je tvoj problem, zaboravi, odgovorio mu je Hasse Borg, tvrdo i
Beenhakker je razumio.
Doletio je u paniju i prvo to je htio vidjeti bila je naa utakmica protiv
Mossa. Ne sjeam se da sam ga vidio na igralitu. Vidio sam samo Johna
Steena Olsena, trenera Co Adriaansa, iza protivnikog gola. Ali vjerovatno
je Beenhakker krijui se uao na sporedni ulaz zbog boljeg pregleda, i
svakako morao je biti spreman na razoarenje. To mu nije bilo prvi put da
leti tako daleko da bi vidio nekog talentovanog momka, tim prije to
utakmica nije bila od velike vanosti. Ne postoji nikakav razlog da neko
uloi naslijepo, moda je sve trebalo da bude samo put do transfera. Niko to
ne zna. Momci iz Ajaxa su povremeno razgovarali izmeu sebe i to me
inilo nervoznim. Osjeao sam napetost u tijelu.
Ali dosta rano u prvom poluvremenu dobio sam loptu s desne strane.
Bio sam neto malo dalje od kaznenog prostora i imali smo svijetloplave
dresove. Bilo je tano 15.37 ako moemo vjerovati video-snimku
postavljenom na You Tube. Bilo je toplo, ali je puhalo od mora, a nije
izgledalo da je situacija opasna. Mrea je bila dobro uvana, ali ja sam vidio
prazninu, jedinu mogunost. To je bila slika koja je iskoila u mojoj svijesti,
munjevita scena koja bljesne u glavi, a koju nikako ne mogu objasniti.
Fudbal nije neto o emu ovjek treba razmiljati. Fubal se samo dogodi, a
ja sam krenuo prema kaznenom prostoru, prebacio loptu preko
protivnikog beka, bio je to jedan perfektan lob, i stigao sam je. Gurnuo sam
je izmeu dva odbrambena igraa u kaznenom prostoru i sustigao je.

MOJA PHICA / JA JAM ZLATAN Of

Obiao sam jo jednog igraa i opalio volej lijevom nogom. Tog trenutka nita nisam
mislio, sve se dogodilo u djeliu sekunde, ali mi je proletjelo kroz glavu: Je li otila u gol? Je
li promaila? Ali ne, samo je uletjela u gol. To je bilo ono najbolje to sam ja uradio. Trao
sam po igralitu podignutih ruku, vikao. Novinari su bili sigurni da sam uzvikivao
Zlatan, Zlatan! Doavola, zato bih ja izgovarao svoje ime? Vritao sam: Showtime,

showtime!
Bio je to pravi showtime-gol, mogu misliti ta je Beenhakker mislio. Morao je vidjeti
pravu igru, vjerovatno nikad nije vidio neto slino. Kasnije u saznati da je on bio vrlo
zabrinut. Vidio je ono zbog ega je i doao, izraslog igraa koji je bio opasan po gol i dobar
tehniar i koji kao da je pred njim postigao nevjerovatan gol. Ali on nije bio glup, shvatio je
da sam tom igrom sam sebi povisio cijenu, ako su drugi klubovi na utakmici imali svoje
pijune, mogla se oekivati luda ponuda. Leo Beenhakker je inistirao da se odmah zakljui
ugovor. Iskoio je sa svog mjesta i potraio Hassea Borga.
elim vidjeti tog momka odmah, rekao je, kao to znate u svijetu fudbala uvijek je
rije o igri; tu su takoer upletene i mnoge druge stvari. To dalje ne mijenja stvar ako je
igra fantastian ili ako ima loih strana. ovjek kupuje cijeli paket.
Ne znam da li e to ii, rekao mu je Hasse Borg.
Zar ne ide?
Vjerovatno nemamo vremena. Imamo puno aktivnosti na tom planu!
Beenhakker se povukao, brzo je shvatio.
Nije bilo rijei ni o kakvim prokletim aktivnostima. Hasse Borg mora daje mojom
igrom doivio orgazam. Momak je imao sve karte u rukama, i htio je odigrati jedan od
svojih trikova.
ta, o emu ti pria? On je mlad momak. Vi ste u kampu za treniranje. Svakako da
ima vremena.
Vjerovatno, ali kratko, rekao mu je Hasse Borg, ili neko s njegove strane i
dogovorili su se da se vidimo u hotelu gdje su odsjeli Ajaxovi igrai, neto dalje od nas.
Vozili smo se autom do tamo. U autu mi je Hasse Borg govorio kako je vano to sam
dobro odigrao utakmicu i postigao gol. Ja sam bio tih. Ajax vjerovatno eli da me kupi,
svakako to jeste velika stvar, ali iz nekih drugih razloga sam bio nervozan.
Tad nisam znao ta znae meunarodni transferi, jo manje o velikim poslovima. Ali
poslije takvog gola ovjek je vlasnik cijelog svijeta. Tad je bilo

jednostavno biti armantan koliko god hoe, i Hasse Borg i ja smo uli u njihov
hotel i rukovali se sa svima. Ono kao how do you do, i nastavili smo tako uopen
razgovor. Ja sam se smijuljio i znao da je zapravo rije o vrlo ozbiljnom poslu u
fudbalu. Bio je to teatar u kom su svi uesnici pokazivali svoju dobru volju.
Svakako ima tu i vrlo ozbiljnog ali i sumnjienja. Svi su me mjerili pitajui se: Ko
je zapravo on? Prije svih zapamtio sam Lea Beenhakkera. Nagnuo se naprijed i
rekao:

If you fuck with me III fuck you two times back, to se odnosilo na mene.
Bio je to tano moj tip razgovora i Beenhakkeru su sjajile oi. Ali on i njegovi
momci su uradili svoj dio posla. Oni su sigurno znali sve o meni, osim stvari iz
Industrigatana u Malmou, svakako. Tad nisam o tome razmiljao. Ali njegove
rijei sam razumio kao prijetnju, zar ne, sjeam se da smo se vratili u na hotel
poslije petnaestak minuta i ja jedva da sam mogao sjediti mirno.
Tu se igra neka igra.
Ima neto drugo na tom tritu fudbalskih transfera, i ja to volim; neke od
trikova sam i nauio. Znam kad treba da utim a kad da se borim. Ali sam
upoznao taj surovi svijet. U poetku nisam nita znao. Bio sam momak koji je
jedino elio igrati fudbal, i poslije povratka u La Mangu nisam uo ni jednu rije o
Ajaxu, ne zadugo.
Vratio sam se kui, u to vrijeme sam se vozao po gradu u plavom Merca Cabu,
ne onom to sam naruio ve posuenom autu koji sam dobio dok sam ekao
svoj. Nisam siguran da sam imao neki cilj, ali sam se tek tako vozao okolo. Vozao
sam se i osjeao se kao momak. U gepeku sam imao loptu ako budem imao elju
da zaigram. Drugim rijeima bio je jedan posve obian dan u Malmou.
Bilo je nekoliko sedmica do poetka vedskog prvenstva u fudbalu, trebao sam
igrati u reprezentaciji U21 u Borasu, ostalo je bilo lako. Imali smo samo trenig i to,
druenje s drugarima i putovanje. Zazvonio je telefon. Bio je to Hasse Borg. Nita
neobino u tome. Telefonirali smo jedan drugom stalno, ali sad je izgledalo
drugaije.
Jesi li zauzet?, pitao je, a ja nisam mogao tvrditi da sam zauzet.
Ali jesi li spreman? Je li sve u redu?
Svakako. Zato?
Oni su ovdje.
Koji oni?

JA SAM ZLATAN i MO)A PRIA

Ajax. Doi do hotela St. Jrgen. ekamo na tebe, rekao je i, naravno, odvezao
sam se tamo.
Parkirao sam se, razumljivo srce je ludo lupalo. Shvatio sam da je sve
dogovoreno i rekao sam Hasseu Borgu da elim biti prodan za rekordnu sumu.
elio sam ui u historiju. Jedan vedski igra je prodan Arsenalu za etrdeset
milona, tad je to bilo mnogo, Norveanin John Carew je od Valencie dobio
sedamdeset. To je bio rekord u Skandinaviji, nadao sam se da u ih prestii. Ali
dragi boe, pa ja sam imao devetnaest godina.
Nije bilo jednostavno u stvarnosti biti vaan, toga se sjeate. Mi iz predgraa
nosimo trenerke svugdje, probavao sam i druge stilove u Borgarskoli. Sad sam
furao neki Nike stil, mala kapa na glavi i to je bila greka. Kad sam uao u hotel
St. Jrgen, doekao me je John Steen Olsen, i naravno, shvatio sam da je sve
velika tajna. Ajax je registrovana firma na berzi i informacije mogu ii samo iz
kluba van, rekao mije. Ali upravo tada sam ugledao Ceciliju Persson, i trecnuo
se. ta radi Cecilia ovdje? U hotelu kao to je St. Jrgen nisam oekivao da u
sresti ljude iz Rosengarda. Ovo je bio jedan drugi svijet kom mi ne pripadamo.
Ali ona je stajala tamo.
Ona i ja smo zajedno rasli u istom stubitu, bila je kerka maminih najboljih
prijatelja. Napokon sam shvatio, ona je istila u hotelu. Ona je bila istaica kao
moja mama. Gledala je sumnjiavo na mene pitajui se: ta radi Zlatan s ovim
sumnjivim tipovima. Uzvratio sam pogledom poput: Nikom nita, i otiao liftom
do sale za konferencije. Tamo su stajali neki momci u odijelima, bio je tu
Beenhakker, njegov ekspert za finansije, naravno i Hasse Borg i odmah sam
primijetio da neto visi u zraku.
Hasse je bio ljut i nervozan, bio je pun adrenalina, ali je pokuavao glumiti
smirenost: Zdravo, mome! Razumije, mi ne smijemo o ovome rei ni jednu
rije. Ako eli ii u Ajax, oni te ele, i prije nego sam rekao da elim, neto me
lomilo iznutra.
Apsolutno, odgovorio sam. Ajax je dobra kola, svi su klimali i bilo je
mnogo smijeha, odobravanja i slinog.
Ali ipak, bilo je neega nerazumljivog u sali. Rekli su mi da u potpisati svoj
lini ugovor i iz nekih razloga Beenhakker i njegovi momci su izali van a ja sam
ostao sam s Hasseom Borgom. Doavola, ta se desilo s Hasseom? Imao je snus
pod jezikom i pokazao mi je neke papire.
Vidi, to sam ipak uradio za tebe, rekao je, a ja sam gledao na papir koji je
pokazivao. Na njemu je stajalo sto ezdeset hiljada na mjesec. Svakao bilo je to

84

JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

puno novca, bilo je wow, hou li ja to dobiti? Nisam znao da li je to bilo dobro
menaderski uraeno pa sam mu rekao.
Je li ovo dobro?
Doavola, svakako da je dobro, rekao je Hasse. To je etiri puta vie nego
to zarauje ovdje danas, i mislio sam okej, on vjerovatno ima pravo, to je
mnogo novca, ali sam primijetio koliko je bio uznemiren.
Vozi dalje, rekao sam mu.
Sjajno, Zlatane! estitam! I izaao je van, kao da dogovori jo neke detalje,
i kada se vratio izgledao je ponosno. Izgledalo je kao da je napravio svjetsku
stvar. Oni e ti kupiti i novi Mercedes, i to mi se uinilo sjajnim uWow, cool]
Ali zapravo nita nisam znao o trgovini, moda sam mislio daje to s autom
samo prazna pria, ta vi mislite? Da li sam bio razoaran ovim ugovorom?
Nisam bio spreman na razoarenje i osudu. Nisam znao koliko fudbaleri
zarauju ili dobijaju za odtetu u Holandiji, zapravo nisam imao nekoga ko bi
mi to rekao ili zastupao moje interese. Imao sam devetnaest godina i dolazio iz
Rosengarda. Nita o svijetu nisam znao. Imao sam ista shvatanja kao Cecilia
koju sam sreo na ulazu u hotel, naprimjer. I kao to znate, vjerovao sam Hasseu
Borgu, koji je bio moj prijatelj, neto kao otac. Nikad nisam mogao shvatiti da je
on imao samo jednu jedinu stvar na umu: da zaradi pare za klub, i da e to
dugo kriti od mene. Zapravo to je bilo u sreditu njegovih pregovora iako je sve
radio u rukavicama.
Jo uvijek nisu odredili cijenu za mene, i uope me nisu pozivali, razumljivo
da je lake napraviti trgovinu ako prvo rijei potpis igraa i njegovu cijenu,
onda zna o kojoj sumi se radi, ali i izbjegne da kae momku da je njegova
plata najmanja u timu. Najlake mu je rei da je ugovor vrlo dobar za njega.
Najjednostavnije reeno iskoriten sam u toj strategijskoj igri. Ali o tome tad
nisam nita znao. Samo sam izaao iz foajea i otiao sretan ili tako nekako,
mislim daje trebalo da o tome utim. Jedini kome sam neto rekao bio je moj
otac, a on je razumljivo bio skeptian prema svemu. Nije vjerovao ljudima. Sve
sam ostavio naprosto da se desi, i otiao u Boras s reprezentacijom U21 koja je
igrala utakmicu protiv Makedonije. Bilo je to Evropsko prvenstvo i moje
ebitiranje za omladinsku reprezentaciju trebalo je da bude veliki dogaaj.
Razumljivo da sam razmiljao o drugim stvarima, sjeam se da sam sreo Hassea
Borga i Lea Beenhakkera ponovo i potpisao ugovor. Oni su ve bili sve
dogovorili.
Svejedno bili smo obavezni da sve drimo u tajnosti do dva sata tog popodneva kada
je vijest trebala biti prezentirana novinarima u Holandiji.

Saznao sam da je vie stranih fudbalskih agenata dolo u grad da mene gledaju. Ali
njihovo putovanje nije bilo neophodno. Bio sam prodan Ajaxu. Bio sam u oblacima i
pitao sam Hasse Borga:
Poto sam prodan?, ali nisam dobio odgovor.
On je samo ponavljao neto to nisam razumio, moda je upotrebljavao sumu u
poreenju sa zlatom, a to nije bila valuta koju sam poznavao. Na kraju sam razumio
avolju cifru. Dobro, oekivao sam neku veliku cifru, veu od Johna Carewa, ali sad
je to bilo crno na bijelu. Bilo je da se ovjek onesvijesti. Bilo je osamdeset pet
prokletih miliona. Ni jedan veanin, ni jedan igra iz cijele Skandinavije, ni Henke
Larsson, ni John Carew, nisu prodani ni priblino za toliku sumu. Shvatio sam da e
se o tome mnogo pisati. Ja nisam bio navikao na publicitet.
A kad sam sljedei dan kupio novine - bilo je sve bolesno. Bile su to Zlatan
orgije u novinama. Bio je to momak sa zlatnim gaama. Bio je nemogui Zlatan. Bio
je Zlatan sve mogue, itao sam i uivao. Sjeam se kad smo Chippen, Kennedy
Bakircioglii i ja iz U21 reprezentacije izali u Borasu u kafanu, poruili kolae i sok,
da nam je prilo nekoliko djevojaka naih godina i jedna od njih, malo srameljivo
me je pitala: Jesi li ti taj osamdeset pet miliona teak momak? Ne znam tano ta
sam joj odgovorio.
Apsolutno, rekao sam. To sam ja, a taj dan stalno je zvonio telefon,
Ljudi su estitali, radovali se, ali i bili ljubomorni. Svi osim mame, ona je
nazvala sva izvan sebe i vritala: Pobogu, Zlatane, ta se desilo? Jesu li te
kidnapovali? Da nisi smrtno ranjen? Sjedila je pred televizorom i ula vijesti, ali
nije najbolje razumjela to je bilo. Ako si na televiziji a iz Rosengarda si, to znai da
su loe vijesti.
Dobro je, mama, smiri se. Samo sam prodan Ajaxu, ali je ona i dalje bila ljuta.
Zato nita nisi rekao? Zato treba da ujem te stvari s televizije?
Kad o tome mislim uvijek se najeim. Dan kasnije otiao sam s Johnom Steenom
Olsenom na put do Holandije i obukao roza trenerku i smeu konu jaknu,
najljepe to sam do tada imao, i odrao konferenciju za novinare u Amsterdamu.
Bio je pravi haos s fotografima i novinarima koji su bili svuda okolo, a ja sam se
smijuljio. Gledao sam u pod. Bio sam sretan ali nesiguran. Bio sam i veliki i mali u
isto vrijeme, probao ampanjac prvi put u ivotu i pravio grimase: Kakve su ovo
gluposti, dobio sam dres broj devet od Beenhakkera, isti onaj to je nosio Van
Basten.
Bilo je to previe, ali nekoliko momaka je tad napravilo i dokumentarni film o
meni i Malmo fT-u koji su nazvali Plava vrata. Momci su me pratili i u

84

JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

Amsterdam i snimali s klupskim sponzorima u Mitsubishi prodavnici. Imao sam


na sebi onu smeu jaknu i kao zainteresovano posmatrao automobile.
udno, treba samo doi i izabrati, ovdje imate izbor, izgovorio sam poput
glumca uz osmijeh.
Bila je to ista bajka, prava bajka, imao sam osjeaj da je sve mogue, bio sam u
oblacima. Otiao sam do Ajaxovog praznog stadiona s lizalom u ustima, a
novinari su cijelo vrijeme bili uz mene. Pravili su priu o momku iz geta koji ivi
svoj san. Sljedei dan su pisali da je Zlatan probao sreu i ivot profesionalca.
Hasse Borg je rekao da u ostati u Malmo FF jo est mjeseci i u Malmo sam se
vratio na trening direktno iz Amsterdama. Sjeam se da je bilo prohladno.
Bio sam svjee oian i sretan, eljan drugara koje nisam podugo sreo. Zatekao
sam ih sve u svlaionici kako itaju novine o mom sretnom ivotu. Moete
zamisliti tu scenu iz filma Plava vrata. Ulazim s osmijehom, skidam jaknu i
vritim od sree, izgovarajui kratko jjjaa, a oni podiu pogled. Bio sam ipak
tuan.
Oni su svi izgledali tuno, svi su pozelenjeli od ljubomore a najvie Hasse
Mattisson, onaj to se svaao sa mnom u Gunnilseu. Djelovao je slomljeno, ali ipak
je on dobar momak. Kapiten je u timu i elio je klubu najbolje. Poeo je:
estitam. Sjajno! Nadamo se najboljem, kae, ne moe prevariti nikoga, a
najmanje kameru.
Tuga je izbijala iz njegovih oiju, a ja sam sjedio na klupi i cerio mu se, kao
pravo dijete, moda toga nisam bio ni svjestan, ali me tih dana bila uhvatila neka
manija smijeha. Htio sam akciju, cijelo vrijeme akciju. Neto to stvara napetost,
stalni ou, tako da sam pravio prave gluposti. Izvukao sam plave pramenove u
kosi, vjerio se s Miom. Bila je to dobra djevojka, studirala je web dizajn i bila lijepa
plavua. Sreli smo se prolog ljeta na Kipru gdje je radila u nekom baru, razmijenili
telefone, a u vedskoj smo poeli izlaziti i bilo nam je lijepo. Ali je neto
nedostajalo sretnoj prii o zarukama a ja nisam imao iskustva s medijima, pa sam
cijelu priu ispriao Rune Smithu u Kvallspostenu. Pitao me je:
Kakav poklon je dobila za zaruke?
Kakav poklon? Dobila je Zlatana.

Dobila je Zlatana.
Bio je to istinit odgovor koji je samo izaao iz usta, replika koja je izila usta
pravog glumca. Ona je samo upotpunila medijsku sliku o meni, I to je

bilo sve: nekoliko sedmica kasnije Mia nije dobila nita, raskinuli smo zaruke. Jedan
prijatelj me je uvjeravao da se momak poput mene poslije dobrog ugovora mora
oeniti u toku jedne godine, ali u sutini ja sam imao masu drugih stvari kojima sam se
morao baviti. Bio sam sav napet i bez zaruka. Bilo je puno toga oko mene, pribliavalo
se vedsko prvenstvo, moete misliti, morao sam pokazati da vrijedim osamdeset pet
miliona. Dan prije Anders Svensson i Kim Kallstrom zabili su dva gola na otvaranju
prvenstva i govorilo se da ja neu moi uraditi tako neto, da sam samo previe
hvaljeni devetnaestogodinjak i u tom stilu. Kao to sam rekao, te godine se puno
govorilo da su mediji sve napuhali, osjeao sam se grozno i bio sam pod pritiskom. Od
mene se previe oekivalo. Sjeam se da je cijeli stadion u Malmou taj dan kuhao. Bio je
to deveti oktobar 2001.
Dovezao sam se plavim Merca Cabom i bio sam jako ponosan na njega. Ali kada
me Rune Smith intervjuirao prije utakmice, nisam htio razgovarati o tome, nisam
htio biti neugodan. Izgledalo je kao da sam previe zinuo. uo sam nagovjetaje da
bi mediji mogli biti nemilosrdni i nije bilo jednostavno nositi se s tim. Bilo mi je samo
devetnaest godina i sve se dogodilo tako brzo. Jo uvijek sam bio izvan svega. Bio je
to sada jedan novi nivo. Osjeao sam da elim uzvratiti svima koji nisu vjerovali u
mene, a bilo ih je dosta. To je podsticalo osvetu i bijes u meni, mnogo oekivanja ali i
zabrinutosti visilo je u zraku. Trebalo je da se sastanemo s AIK-om. Nije to bio ba
lagan poetak.
Zadnji put smo se s njima sreli kad smo izgubili i bili vraeni u drugu ligu, ovaj
put su mnogi vidjeli AIK kao favorita svevedskog prvenstva, a stvarno, ko smo bili
mi? Trebali smo napustiti tu ligu ak i bez pobjede. Bilo kako bilo, pritisak na nas je
bio

velik,

uglavnom

na

mene

kao

osamdeset

pet

miliona

tekog

devetnaestogodinjeg momka. Malmo stadion je bio prepun, skoro dvadeset hiljada


ljudi je dolo da nas bodri. Uao sam kroz dugaki koridor s plavim tepihom pravo
na stadion i osjetio kako je unutra vrelo. Bilo je sjajno, tad sam shvatio da se vraamo
u prvu ligu, znao sam to odmah.
Vijorile su se zastave i transparenti. uli su se povici koje odmah nisam razumio.
Bilo je to Malmo, volimo te, bilo je tu i moje ime. Bio je to pravi hor a na velikom
panou je pisalo Sretno, Zlatane. Dok sam trkarao po igralitu, neto me je
poticalo i trailo jo, jo. Sve sumnje su nestale u jednom momentu. To je bio kao
zadatak pred veliku utakmicu, utakmicu odluke. Bilo je to previe.
Petnaest do devet pitaljka je oglasila poetak utakmice. Tad nije bilo najvanije
dati gol. Bio je to ou, umjetnika predstava, to sam trenirao na

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

87

hiljade puta. Rano sam proao tunel izmeu AIK igraa i uradio nekolio
driblinga. Onda sam nestao iz igre i AIK je preuzeo inicijativu, imao je ansu
za ansom to nije bilo dobro za nas. Moda sam htio previe. To sam ve
osjeao. Ako eli previe, izgubi sve.
Pokuao sam se opustiti, i u tridestoj minuti sam dobio loptu van kaznenog
prostora od Petera Sorensena. Nije se inilo da je neka dobra prilika. Ali sam
pimplao. Uzeo sam loptu koljenom, krenuo naprijed i utnuo sa strane prema
golu. Dragi boe, doivio sam to kao ok: sad poinje eksplozija, sad se i to
desilo, pao sam klizei na koljenima dok je cijeli stadion aplaudirao
uzvikujui Zlatan, Zlatan, Super Zlatan, sve je mogue i poslije toga kao da
sam baen uvis.
Radio sam stvar za stvari, i u devedesetoj minuti drugog poluvemena
ponovo Sorensen i ja. Bio sam na desnom krilu, lopta je ila prema liniji, inilo
se kao da nema mjesta za ut, nikakvog, svi su misli da u ubaciti loptu u
kazneni prostor. Ali ja sam pucao na gol. Iz te nemogue situacije ja sam puco
na gol i ponovo gol, gol. Publika je bila van sebe, iao sam prema centru
stadiona podignutih ruku. I mislio: To je mo! To sam ja, gdje su drkadije
koje su me htjele udaljiti od fudbala?
Bio je to revan, bio je to ponos, i pretpostavio sam da su svi oni koji su
mislili daje osamdeset pet milona bilo medijski napuhano, morali to
progutati. Neu zaboraviti novinare poslije utakmice i jednog to me pitao:
Ako kaem Anders Svensson i Kim Kallstrom, ta ti odgovori?
Ja sam Zlatan, Zlatan, rekao sam mu i proao. Ljudi su se smijali, a ja
sam otiao u svoju no, tamo je stajao parkiran moj Merca Cab, i to je bilo
najvanije.
Trebalo mi je vremena da stignem do njega. Svuda su bili momci i djevojke
koji su eljeli moj autogram, to me nastavilo pratiti, autograme ne dajem, niko
ne moe biti fan, postalo je to dio moje filozofije. Obeao sam im dati kasnije,
uao u auto, svirnuo i pobjegao dok je masa vritala maui svojim blokovima
za autograme. Naalost to nije bio kraj, ve tek poetak. Sljedei dan, ta
mislite? Da li su novine neto napisale?
Pisali su ono to sam govorio novinarima kad smo trebali ispasti iz prve
lige: elim da me ljudi zaborave. Trebaju znati da ja ne postojim. Ali kad se
vratimo, sijevat u kao munja po fudbalskom igralitu.
Ja sam bio munja koja je palila. Bio sam sve mogue dobro i sve vie se
govorilo o Zlatan groznici u zemlji. Bio sam svugdje u svim medijima i vidjelo

se da ih ne itaju samo tinejderi, bili su to i stariji, ak i starci. U prodavnici pia


sam uo kako razgovaraju: Zdravo, kako si? Mislim da sam dobio Zlatan
groznicu, bio je odgovor. Bilo je nevjerovatno. Nekoliko momaka je napravilo
pjesmu koja je postala ista nacionalna himna. Mogla se uti u svakom kutku. Ljudi
su je imali kao signal u telefonu: Ohiya, Zlatan i ja, mi smo drugovi iz istog grada,
pjevali su, a ja sam mislio: kako da to razumijem? Oni pjevaju o tebi? Svakako da
postoji i druga strana medalje, vidio sam to u treem kolu Prve lige. Bio je dvadeset
prvi april. Bili smo u tokholmu i trebalo je da igramo s Djurgardenom.
Djurgarden je bio tim koji je s nama ispao iz prve lige ali se u isto vrijeme s
nama vratio u nju. Djurgarden kao prvi u seriji i mi kao drugi, iskreno govorei,
smlatili su nas u Prvoj ligi prvi put s 2:0 a drugi put s 4:0, tako da su imali veliku
psiholoku prednost u novom susretu. Ali ipak mi smo porazili i AIK i Elfsborg.
Prve utakmice su bile 2:0 za nas, ali Malmo FF je imao mene. Svi su govorili o tome,
Zlatan, Zlatan, bio sam vreliji od lave. Prialo se da me savezni kapiten Lars
Lagerbock studira.
Ali mnogi su se preispitivali: Kao, doavola ta je to vrijedno u tom tipu? Jedne
od veernjih novina su objavile cijelu stranicu o odbrani Djurgardena. Bila je
fotografija trojice momaka, prekrtenih ruku a iznad njih je stajao naslov: Evo nas
koji emo zaustaviti tog pretjerano reklamiranog Zlatana, pretpostavljao sam da
su pravili uzavrelu atmosferu na terenu. Bila je to utakmica prestia, svakako da je
to trebalo biti gruba igra, ali i pored toga udarila mi je crven u lice kad sam uao na
stadiom u tokholmu.
Djurgarden je kljuao od mrnje, ili ako to i nije bila mrnja, bila je to najea
psiholoka presija: Mrzimo Zlatana, mrzimo Zlatana! Samo je brujalo oko mene.
Sva publika je vritala na mene, uo sam i masu drugih gluposti o meni i mami.
Nikad nisam bio u ovoj atmosferi, ali dobro, pokuao sam to da razumijem.
Fanatici nisu mogli sii dolje i igrati, ta su uradili? Okomili su se na najboljeg
protivnikog igraa, pokuali me preplaiti na taj nain. To se deava u fudbalu.
Ali to je prelo granicu, i zato sam bio razoaran, bio sam ljut. Htio sam im
pokazati pesnicu, na neki nain sam vie igrao protiv publike nego protiv cijelog
tima. Isto kao protiv AIK-a, trebalo je vremena dok ne uem u igru.
Bio sam dobro i grubo uvan, imao sam onu trojicu iz novina na sebi, i
Djurgarden je dominirao prvih dvadeset minuta. Bili smo kupili momka iz
Nigerije. Peter Jjeh se zove i imao je miljenje o sebi kao sjajnom golgeteru.

Bio je najbolji strijelac u vedskoj omladinskoj ligi godinu ranije. Sad je bio u
mojoj sjeni. A ko nije bio? U dvadeset i prvoj minuti je dobio loptu od Daniela
Majstorovia, koji je prvo bio moj protivnik, a kasnije emo postati dobri prijatelji.
Peter ljeh je postigao 1:0, kasnije u ezdeset osmoj minuti odigrao je lijep pas
prema Josephu Elangu, drugom kupljenom momku iz Afrike te godine. Elanga se
malo vratio nazad i utirao za 2:0. Publika je divlje urlikala, vritali su i svakako
sam ja bio obina nula. Nisam postigao gol, tano kao to su odbrambeni igrai
Djurgardena i rekli, uz to nisam bio ni neto dobar.
Uradio sam neto finti i to uz korner zastavicu ali u cjelini terenom su
dominirali ljeh i Majstorovi i tu nije bilo neke magije u zraku sve dok nisam,
dvije minute kasnije dobio loptu negdje oko polovine terena. Tad se ta slika
promijenila, napokon sam predriblao jednog momka, to se samo desilo, a onda
jo jednog i osjetio sam: Wow, kako sam lagan, imam kontrolu, i nastavio sam.
Bilo je kao ples i ako nisam tad to vidio, predriblao sam jednog od onih
bekova iz novina i ubacio sam loptu u gol lijevom nogom. Istinu govorei, taj
osjeaj, to nije bila samo srea. Bila je to osveta. To je za vas, pomislio sam, ovo je
za sve vae rime i mrnju kojim ste me doekali. Pretpostavio sam da e se moj rat
s publikom nastaviti do posljednjeg zviduka, ali i poslije njega.
Mislim da smo degradirali Djurgarden, do kraja je bilo 4:0, ali znate to se
kasnije dogodilo? Bio sam okruen navijaima Djurgardena, i niko se vie nije
htio boriti sa mnom niti me mrziti.
Htjeli su moj autogram. Bili su kao ludi za mnom, i iskreno govorei, kad
pogledam unatrag na te dogaaje, sve me podsjea na film. Znate, ni jedan film
nisam tako volio kao Gladijatora. Tamo ima jedna scena, svi je se sjeaju, zar ne,
kada car silazi u arenu i nareuje gladijatorima da skinu maske a jedan od njih
kae:

My name is Maximus Decimus Meridius... And I will have my vengeance, in


this life or the next.n
Tako sam se i ja osjeao, ili elio da se osjeam, elim stati pred cijeli svijet i
pred svima koji sumnjaju u mene pokazati ko sam ja zapravo, a nikad neu
shvatiti ko je i zato htio da me zaustavi.

To IB Bio HIGH C HAPARRAL , kako sam to obino nazivao. Pravi cirkus u kom sam
govorio puno gluposti. Naprimjer da bi reprezentacija vedske 2000. mogla pobijediti na
Evropskom prvenstvu sa mnom. Moda je to bilo zabavno ali i drsko, ne znam, ali se
nisam osjeao ba tako pametno i kad sam bio izabran u reprezentaciju.
Sve je poelo u aprilu kad sam dao gol protiv Djurgrdena, a novinari skroz
poludjeli. Bio sam cijelo vrijeme na naslovnicama i vjerovatno oni koji nisu proitali o
emu se radi, mislili su da sam bio najnemilosrdniji djeak i od toga me hvatala
panika. Da li ti veliki momci poput Patrika Anderssona i Stefana Schwarza, misle da
sam ja stvarno prava zloa?
Jedno je bilo biti zvijezda u fudbalskom klubu Malm. Ali zapamtite dravna
reprezentacija je neto sasvim drugo! Tamo su bili momci koji su osvojili bronzu na
svjetskom prvenstvu, ali vjerovali ili ne, cijelo vrijeme sam bio u toku i znao kako se
ponaaju prema novajlijama u timu. Ipak sam htio da obrate panju na moje djeake
uperke u kosi i da im se moja igra dopadne, kao to je to bilo u ekipi mlaeg uzrasta.
Htio sam brzo ui u tim, u igru, ali nije ba sve ilo tako brzo kako sam mislio.
Krenuli smo na put u kamp za treninge u vicarskoj a novinari su cijelo vrijeme kruili
oko mene. Bilo je skoro neugodno. Doavola, htio sam im rei, eno vam Henke
Larssona, idite malo kod njega. Priznajem nije mi bilo jednostavno. Na jednoj od
pres-konferencija u enevi pitali su me da li bih volio da liim na nekog od velikih
igraa u svijetu.
Ne, odgovorio sam. Samo je jedan Zlatan, i bilo je nepromiljeno rei tako neto
na jednom ovakvom mjestu; odmah sam to osjetio, i morao sam to brzo popravljati.
Poslije toga sam pokuao biti dio tima i iskreno govorei nisam se morao mnogo
truditi. Bio sam postien pred svim velikim imenima, posebno pred Marcusom
Allbckom, s kojim sam bio u istoj sobi. Nisam razgovarao s mnogo ljudi. Bio sam
uvijek sa strane.
On je uobraenko. On misli samo na sebe!, pisale su novine sve u tom stilu. Taj
vrlo interesantni umjetnik Zlatan.

Priznajem bilo je zabavno. Ali u stvarnosti sam bio nesiguran, stidljiv,


nisam htio jo uvijek nekoga ispravljati, prije svega ne Henke Larssona, koji
je za mene bio od istog zlata. Bio je profesionalac u Celticu i ba te godine,
2001, dobio je Zlatnu kopaku kao najbolji golgeter u svim evropskim
ligama. Henke je bio vrlo nagao, i kad sam uo da emo upravo nas dvojica
biti top-igrai reprezentacije protiv vicarske, bio sam vrlo ponosan.
To je prije utakmice bila vana vijest i mnoge novine su pisale o meni.
Pred ovaj meunarodni susret posebno su htjeli predstaviti mene i moje
debitiranje u dravnoj reprezentaciji. U jednim od tih novina pojavio se i
direktor kole Sorgenfri, u kojoj sam ja nekad bio uenik. Onaj to mi je za
vrat bio stavio posebnog nastavnika-staratelja, specijalnog pedagoga, kako
se to kae. Izjavio je da sam bio jedan od najnepopravljivijih uenika u
njegovoj tridesettrogodinjoj karijeri. Jednostavno nepopravljivi buntovnik
Sorgenfri kole. Bio je to pravi one man show. Bilo je to bla, bla, ali je bilo i
drugih stvari, kao puno nade da e ova utakmica biti moja svjetska
promocija. Koliko sam ja poznavao novinare, htjeli su u meni i jedno i
drugo: zvijezdu i buntovnika.
Ali tada od velikog uspjeha nije bilo nita. Zamijenjen sam na
poluvremenu i nisam bio u timu u narednim vanim utakmicama
kvalifikacija protiv Slovake i Moldavije. Lagerbck i Sderberg su igrali na
kartu da glavne zvijezde budu Henke i Allbck a ja sam ostavljen neto vie
u anonimnosti. Bio sam gotovo redovito u timu, ali nita nije funkcionisalo
kako bi trebalo.
Sjeam se debitovanja u tokholmu. Trebali smo igrati protiv
Azerbejdana na Rsunda stadionu, a ja sam i idalje bio van prave igre.
tokholm je bio jedan drugi svijet za mene. Bio je to New York. Bio sam
izgubljen i nesiguran, ali je to bio i grad pun prekrasnih djevojaka. Samo
sam se osvrtao, gledao ih divei im se.
Trebalo je da uem u igru kao zamjena, Rsunda stadion je bio dupke
pun, tanije bilo je publike onoliko koliko je i moglo stati. Novine su pisale
da su bile trideset tri hiljade, svi veliki momci su djelovali sigurni i
naviknuti na takvu situaciju, a ja sam se skupio na klupi i osjeao kao mali
djeak.
Ali poslije prve etvrtine se neto desilo. Publika je poela da vie.
Zamislite, poeli su uzvikivati moje ime. Tu situaciju ne mogu opisati, bio
sam van sebe, sav sam se najeio. U igri su bili sve pravi momci: Henke,
Olof MeUberg, Stefan Schwarz i Patrik Andersson. Ali publika nije

uzvikivala njihova imena. Uzvikivala je moje, a uz to ja nisam uope bio na


terenu, ja sam sjedio na klupi za rezerve. Bilo je to previe, nita nisam
razumio. ta sam to ja zapravo uradio da oni uzvikuju moje ime?

Odigrao sam samo neke od utakmica u Allsvenskanu! Ali sam ipak bio popularniji
nego momci koji su igrali velike utakmice svjetskog prvenstva. Bilo je sve potpuno
blesavo, svi u timu su gledali na mene. Znam samo da ni oni nita nisu razumjeli. Bilo je to
neto sasvim novo. Takvo neto se ranije nije dogodilo. Poslije nekog vremena publika je
nastavila da uzvikuje uobiajene povike bodrenja svog tima Naprijed, vedska,
naprijed! Postajao sam sve nervozniji. Kao da me pogodio strujni udar. Poeo sam se
tresti a onda i drmati rukama kopake.
Publika je pomislila da se zagrijavam i spremam da uem, pa su poeli ponovo
uzvikivati Zlatane, Zlatane! Sve je ponovo prokljualo u ludilu a ja sam skinuo ruke s
kopaki. Pomislo sam, sjedi na klupi dok cijeli $howen ne proe, budi nevidljiv.
U isto vrijeme sam potajno uivao u svemu tome. Osjeao sam estoku jezu po
tijelu. Adrenalin je kljuao u meni i kada me Lars Lagerback stvarno zamolio da se
zagrijem, skoio sam presretan, iskreno govorei. Trkarao sam stazom gore-dolje,
stadion je ponovo prokljuao Zlatane, Zlatane. Vodili smo 2:0. Dobio sam loptu i
makazicama lobovao. Gol! Gol! Rasunda i vee su se ponovo upalili za mene, od tada
osjeam tokholm kao svoj grad. I sad dok mislim o tome uivam!
To je bilo samo to: ponaao sam se kao u Rosengardu. Te godine sam jednom bio s
reprezentacijom u tokholmu. Izali smo u Undici, noni klub Tomasa Brolina, i tamo
smo sjedili potpuno tihi. A onda je jedan od mojih drugara iz predgraa odluio da se
naali, dobacivi mi preko stola:
Zlatane, Zlatane, mogu li dobiti klju od tvoje hotelske sobe?
Zato?
Ne pitaj, samo mi ga daj!
Okej, okej, rekao sam i dao klju.
O tome vie nisam razmiljao to vee. Ali kada sam doao u sobu, imao sam ta i
vidjeti, drugar je bio tamo s puno razbacane odjee, djelovao je potpuno tajanstveno i
uzbueno.
ta ima unutra?, pitao sam s vrata.
Nita specijalno. I nemoj se uzbuivati, Zlatane!
ta?, pitao sam u udu pokazujui na razbacanu odjeu.
Moemo zaraditi novca na tome, Zlatane!, i dalje me je ubjeivao.
Znate ta je bilo tamo? Bilo je potpuno bolesno. Cijeli bunt jakni Canada

Goose koje je pokrao u baru kod Brolina. Iskreno govorei, nisam uvijek imao najozbiljnije
drugove, a u Malm FF-u je ilo tako i tako. udna situacija, trebalo je da budem u jednom
kubu a prodan sam u neki drugi, svakako da nisam bio ba uravnoteen momak. Ponekad
sam se brzo palio.
Eksplodirao sam. Razumljivo da se to nije uvijek deavalo, ali razumijete cijelu tu
situaciju oko mene. Kada smo se sreli s Hckenom u gostima, bio sam upozoren da se ne
svaam sa sudijama, ta opasnost je uvijek lebdjela u zraku. Hoe li onaj ludi Zlatan
ponovo neto napraviti?
Hcken je trenirao Torbjrn Nilsson, poznata stara fudbalska zvijezda, a u timu je igrao
Kim Kllstrm, kog sam poznavao iz U21 reprezentacije. S njim je ve od ranije bila neka
glupa situacija, naime oborio sam Kima s lea. Rukom sam gurnuo jednog drugog momka
i bio izbaen i to je bio pravi prekraj. Na putu prema svlaionici utnuo sam nogom
zvunik i mikrofon i moete misliti kako je na sve to reagovao tehniar na ozvuenju
razglasa. Nazvao me idiotom, a ja kao da sam to jedva ekao, vratio sam se i vrisnuo: Ko je
idiot, reci?
Materijalna odteta i nije bila problem, ali je bio cirkus u novinama, otprilike sedam
miliona redova je ispisano o mom ponaanju: moram mijenjati svoje ponaanje, bla, bla.
Inae e biti teko u Ajaxu... bulshit, bulshit! Expressen je napravio razgovor s psihologom,
koji je mislio da trebam pomo, na ta sam ja, naravno, odmah reagovao: Ko je ovaj,
doavola? ta zna ova figura?
Nisam trebao psihologa. Trebao sam se samo smiriti. Ali i to je bilo tano, nije bilo
prijatno sjediti na klupi i gledati kako nas IFK Gteborg, mlati sa 6:0. Nae nade o uspjehu
te sezone su nestale i stizala je kritika i na raun trenera Mickea Anderssona. Stvarno
nisam imao nita protiv njega, na kraju nismo ni imali neki poseban kontakt. Ako sam
imao neki problem u klubu, iao sam Hasseu Borgu.
Bilo je i neto to me poelo iritirati. Mislim daje Micke previe respektovao starije
igrae u timu. Plaio ih se, a nije bio ni previe sretan to sam ja u timu, posebno poslije
iskljuenja protiv rebra.
Bilo je nekih napetosti. Igrali smo utakmicu na treningu, Micke Andersson je bio sudija,
kad je izbio neki sukob s Jonniem Fedelom, golmanom, koji je bio jedan od najstarijih u
klubu, Micke je presudio u njegovu korist, a ja sam pozelenio i koraknuo prema Mickeu.
Ti si boji ovih starijih, kao da su duhovi, vritao sam. Po igralitu je bilo puno lopti i
ja sam ih utao prema njemu, buff, buff, buff.
Letjele su kao projektili i padali po autima van stadiona i na autima su se

poeli paliti alarmi. Sve se na trenutak zaustavilo, ja sam stajao ljut i divlji, a igrai
reprezentacije su poeli vikati na mene. Micke Andersson me pokuavao smiriti a ja
sam vrisnuo i na njega:
Jesi li ti moja mama?
Bio sam bijesan, otiao u svlaionicu, ispraznio svoj ormar i skinuo svoje ime s
njega, rekavi da se nikad vie neu vratiti. Sad je dosta! Zbogom Malmo FF, hvala i
zbogom svi idioti, krenuo sam prema svom Toyota Celicau i nisam vie odlazio na
treninge, samo sam kod kue igrao Playstation i jurcao s drugarima. Bilo je to kao da
sam bjeao s nastave. Pretpostavljate, nazvao je Hasse Borg, bio je sav histerian:
Gdje si? Gdje si? Mora odmah doi nazad!
I da, to nije bilo nemogue. Poslije etiri dana vratio sam se, bio ljubazan i
armantan ponovo, iskreno govorei, nisam mislio da je moj prekraj bio neto
posebno. To se dogodi u fudbalu, previe je adrenalina u sportu. Osim toga nisam
dugo bio u timu, bio sam na putu za Holandiju i nisam mislio da e biti neke
kazne, prije sam oekivao neku zahvalu. Samo nekoliko mjeseci ranije imali su
veliku krizu u FF Malmo. Nedostajalo je kojih desetak miliona u kasi i nije bilo
velikih mogunosti da se kupi neki vaan igra.
Sad je klub bio najbogatiji u cijeloj vedskoj, donio sam im ogroman kapital.
To je u novinama i objasnio kapiten Bengt Madsen: Samo se jednom u pedeset
godina rodi jedan igra kao Zlatan! Nije bilo udno to sam oekivao da
planiraju lijep ispraaj, ili neko Hvala ti za osamdeset pet miliona, tim prije to
je samo sedmicu dana ranije pred trideset hiljada gledalaca u Helsingborgu
sveano ispraen Niclas Kindvall. Svakako da sam primijetio da me se svi na neki
nain plae. Samo sam ja bio tako lud da svojim ludorijama unitim tako vrijedan
ugovor s Ajaxom. U toj atmosferi se pribliavala moja posljednja utakmica u Prvoj
vedskoj ligi.
Bilo je to 27. juna u gostima protiv Halmstada i spremao sam se da napravim
lijep oprotajni ou. To nije bila velika stvar za mene, ne mislite na to. Bio sam
gotov s FF Malmoom. U mislima sam ve bio u Amsterdamu. Ali svejedno,
trebalo je jednu priu dostojanstveno privesti kraju, i sjeam se da sam bacio
pogled na listu igraa koji e igrati protiv Halmstada. Nisam vidio svoje ime,
priao sam tabli, gledao ponovo, ali svejedno mene nije bilo.
Nisam bio predvien ni da sjedim na klupi. Trebalo je da ostanem kod kue, i
napokon sam shvatio. Bila je to kazna. Bio je to Mickeov nain da pokae ko
odluuje u klubu, i okej, prihvatio sam to, inae ta mi je preostajalo?

Bio sam van sebe od muke kad sam vidio da je novinarima objasnio da sam
pod pritiskom i da gubim balans i da trebam odmoriti, otprilike kao,
on je ljubazni momak koji mene razumije i eli mi pomoi. Bio sam naivan
mislei da klub ipak neto priprema, da me prijatno iznenadi
dostojanstvenim ispraajem, preko pomonih slubi ili tako nekako.
Ubrzo iza toga pozvan sam kod Hassea Borga u kancelariju. Kao to
znate, ja taj nain komuniciranja ne volim. Odmah pomislim da sam
optuenik ili neto tako. Ali poto se stalno neto dogaalo, uao sam
nepripremljen u kancelariju. Unutra su ve bili Hasse i Bengt Madsen;
djelovali su narogueno i ljuto, pomislio sam: o emu li se ovdje radi,
moda neki pokop?
Zlatane, vrijeme naeg druenja u klubu istie, poeo je Hasse.
Ne mislite valjda...
elimo da ti kaemo...
Vi ete da mi zahvalite?, rekao sam osvrui se. Nalazili smo se u
avoljoj kancelariji Hassea Borga, samo nas trojica.
Zar to neete uraditi pred navijaima?
Nikako, rekao je Bengt Madsen. Kae se da to donosi nesreu, ako se
radi pred neku utakmicu.
Samo sam ga gledao. Donosi nesreu?
Ali ste se zahvaliti Niclasu Kindvallu pred trideset hiljada gledalaca, i
to tad nije donosilo nesreu.
Da, ali...
ta, ali?
elimo ti dati poklon...
Doavola kakav poklon?
Bila je to neka kristalna lopta za uspomenu.
To je za uspomenu.
Dakle to je hvala za osamdeset pet milona.
ta oni misle? Da to imam u Amsterdamu, da uzdahnem kad to vidim?
Ne elim to. Moete to zadrati.
Zar ne moe...
Mogao sam, ali sam im onu kristalnu loptu ostavio na stolu. I zahvalio.
Tako je izgledao moj oprataj od kluba, vie manje, ali nisam bio sretan
zbog toga. Svejedno tresao sam se. Mislim, bio sam izvan sebe, istinu
govorei, ta je bio FF Malmo zapravo? Moj pravi ivot je trebalo tek da
pone, to danas vie na to mislim, to je sve vie bila istina.

Ja ne samo da idem u Ajax. Ja sam bio njihov najskuplji igra; moda Ajax i
nije bio Real Madrid ili Manchester United, ali je definitivno bio veliki klub.
Samo prije pet godina Ajax je igrao u finalu Lige ampiona! Prije est godina
klub je bio pobjednik cijelog turnira i u njemu su igrali momci poput Cruyffa,
Rijkaarda, Kluiverta, Bergkampa i Van Bastena. Posebno je bio znaajan on,
on je bio tako moan, elio sam samo njegov dres. To nije bilo najpametnije.
Trebalo je da ponem i zavrim igru, i svakako bilo je to dobro, ali takoer,
shvatio sam to brzo, bila je to avolja varka.
Niko ne daje osamdeset pet milona a da ne trai neto zauzvrat. Za mali
klub kakav je Ajax kupovina tako skupog igraa je bila mali skandal. Ajax je
tri godine kasnije pobijedio u Ligi. Ajax ima najbolju momad u Holandiji a
publika trai da sigurno pobjeuje. To je znailo da igrai nisu mogli igrati
neke svoje igre, sigurno ne poput Ja sam Zlatan, koji ste vi? Trebalo je da
uem u klub i nauim se redu, to je samo bilo to: stvari su se samo poele
dogaati oko mene, puno toga u brzo shvatiti.
Na putu kui iz Goteborga u mjestu Bottnarydu izvan Jnkpinga,
zaustavila me policija. Preticao sam na putu gdje je ogranienje na 110
kilometara, sa sedamnaest kilometara vie od dozvoljene brzine. Ali taj
dogaaj je napunio novine traevima o meni. Pisali su da mi takvo
ponaanje odgovara u Industrigatanu u Malmou, ali ne mimo nje.
Dodavali su tome cijelu listu skandala i kazni koje sam poinio po
vedskoj i ne treba da napominjem da se pria ubrzo prenijela u Holandiju,
iako je rukovodstvo kluba u Ajaxu dobar dio toga ve i znalo. Novinari u
Amsterdamu su dobili dosta materijala da mogu podgrijavati priu kad im
bude trebalo. Koliko god sam pokuavao biti dobri djeak ve sam bio bad

boy i prije nego sam poeo. Bili sam to ja i jedan novi momak, Egipanin po
imenu Mido koji je ve ranije poeo igrati u belgijskom KAA Gentu. Nas su
ve pratile glasine da smo divlje glave, ali nam je na njih skrenuo panju i
trener Co Adriaanse, onaj kog sam ve ranije sreo u paniji.
Htio je biti strani Gestapo koji je morao sve znati o svojim igraima. Brzo
smo uli i neke bolesne prie o njegovim kaznama. Jedna od njih je s
golmanom koji je pokuavao odgovoriti na telefon za vrijeme taktikog
treninga. Kazna mu je bila da sjedi cijeli dan na klupskoj telefonskoj centrali i
odgovara na pozive. Problem je bio jer momak nije znao holandski jezik. Bio
je to razgovor poput Halo, halo, ne razumijem, cijeli dan. Bila je tu zgoda i
s tri momka u omladinskom timu koji su bili vani na zabavi. Oni su za kaznu
leali na igralitu

a drugi iz ekipe su preko njih trali kopakama. to je najgore, dio prie je


bio potpuno taan, nije to bila pria kojom su htjeli da me samo preplae.
Postoji mnogo traeva o trenerima, lino sam uvijek volio one koji su
drali do discipline. Uivam u ljudima koji su na distanci od svojih igraa,
koji im ne prilaze preblizu. U takvom ambijentu sam ja odrastao. Nikad
me neko nije mazio: Fini Zlatane, ovako e igrati. Nikad otac nije
dolazio na treninge sa sendviima i zahtjevima da se prema meni odnose
ljubazno, nema anse. Morao sam sve da sm rjeavam i hiljade puta su
me treneri kanjavali a igrao sam zato to sam dobar a ne zato to me je
neko volio.
Nikad nisam elio maenje, gili-gili. Od toga sam samo postajao
nervozan. Htio sam driblati loptu i nita drugo. Ali to jest, jest... bio sam
nervozan kada sm morao pokupiti torbu i ii. Ajax i Amsterdam su bili
neto sasvim novo. Nita nisam znao o gradu, sjeam se leta, slijetanja i
ene iz kluba koja me je doekala na aerodromu.
Ime joj je Priscilla Janssen. Bila je sve i sva u Ajaxu i nastojao sam da
budem prijatan. Pozdravio sam nju i momka koji je bio pored nje. Bio je to
momak mojih godina koji je izgledao stidljiv, ali je sjajno govorio engleski.
Bio je iz Brazila, rekao je tada. Igrao je za Cruzeiro, jedan poznati klub,
to sam i znao jer je Ronaldo igrao u njemu. Ba kao i ja momak je bio
potpuno novi u klubu, imao je dugo ime koje nisam potpuno upamtio.
Kasnije sam ga oslovljavao Maxwell i brzo smo razmijenili telefone.
Priscilla me odvezla svojim Saab kabrioletom do male crvene kue koju je
klub pripremio za mene u Diemenu, malom mjestu daleko od grada i
tamo sam se naao s krevetom marke Hastens i ezdeset innim
televizorom i nita drugo. Tamo sam igrao Playstation i mislio ta li e se
dalje desiti.

NIJE DOBRO BITI na svoju ruku. Sve to sam nauio u djetinjstvu je bilo da se brinem o
sebi a to je znailo i da se osjeam kao evropski momak.
Iako sam postao profesionalac za kog su plaene nevjerovatne svote novca, ipak je
moja kua bila potpuno prazna. Nisam imao ak ni namjetaj ili bilo ta drugo to daje
osjeaj topline doma. Iskreno, uskoro je i friider zjapio prazan. Nisam paniio zbog toga,
iako me je podsjealo na djetinjstvo. Sve je bilo u redu. Imao sam prazan friider i u svom
stanu u Lorensborgu. Naviknut sam ja na sve. Ako pogledam stvar iz druge perspektive,
ipak u Malmou nisam nikad ostao gladan, jer tamo sam esto, onako, kao vuk gladan jeo
u Kulanu, MFF- ovom restoranu a ponekad sam kui nosio neto i za kasnije, skriveno
ispod trenerke, razumije se. Obino je to bio neki jogurt ili sendvi da me uvee dre na
nogama, ako ne stignem do mame u Cronmans ulicu ili kod prijatelja.
U Malmou se ba i nisam bavio spremanjem hrane, niti sam se brinuo da napunim
friider. Sada u Diemenu, opet sam bio na poetku. Zar to nije alosno? Jedan ozbiljan
momak koji nema ak ni kornfleksa kod kue, ni para u depu, lei tako u svom
udobnom krevetu i zove redom sve koje poznaje: prijatelje, mamu, tatu, mlaeg brata i
sestru. Nazvao sam ak i Miu, moju nesuenu zarunicu iako smo raskinuli. Hajde,
doi kod mene, zvao sam je. Bilo mi je dosadno, bio sam usamljen i gladan i na kraju
sam nazvao Hassea Borga.
Mislio sam da bi on mogao neto ugovoriti preko Ajaxa, neku pozajmicu, koju bih ja
Ajaxu vratio kasnije. Znao sam da je Mido uradio neto slino u svom starom klubu. Ne
mogu. Ne radi se to tako, rekao mi je Hasse Borg. Snai se nekako. Skoro da sam tad
poludio.
On me prodao za sumu od koje se zemlja vrti i sad nee da mi pomogne, sad kad mi je
teko?
Zato ne moe?
Ne ide to tako.
A ta je s mojih deset procenata?
Nisam dobio odgovor i naljutio me. Okej, priznajem, s^m sam kriv. Nisam znao da se plata
prima tek na kraju mjeseca. Zapravo sam tada imao problema

MOJA PRIA/JA SAM ZLATAN

99

lome da igra zabavan ali i tehniki dotjeran fudbal i novine su objavile Oj, oj ini se da je
momak vrijedan svih onih osamdeset pet miliona! Kakav igra, taj Ibrahimovi!
Naravno primijetio sam da je trener Co Adriaanse otar sa mnom. Mislio sam da je to
samo njegov nain u ophoenju. uo sam svata o njemu.
Poslije svake utakmice nas je ocjenjivao a najvea ocjena je bila deset. Poslije jedne
utakmice u kojoj sam dao puno golova ocijenio me je: Dao si pet golova, ali si dva
puta dodao pogreno. Bit e to dobra petica za tebe danas. Okej, razumijem! Trai se
vie! I ja sam vozio dalje jo ee i inilo mi se da me ba niko ne moe zaustaviti.
Izmeu ostalog, sjeam se da sam sreo momka koji nije imao blage veze ko sam ja.
Jesi ii bar dobar? pitao me je.
To ti ne mogu ja odgovoriti!
A izvide li te i ispsuju protivniki navijai?
Itekako.
Eee vidi, to znai da si car!, kazao je i nisam to zaboravio. To da se samo
najotrijim i najeim zvidi i vie. Ustvari to i jeste tako.
Krajem jula otpoeo je Amsterdamski turnir. To je klasina predsezonska turneja po
Holandiji na viem nivou a te sezone, osim nas, uestvovali su Milan, Valencia i
Liverpool. Mono, zar ne?
Tu sam vidio ansu da se predstavim Evropi. Moj boe, odmah sam primijetio da je
ovo neto sasvim drugo od Allsvenskana. U Malmou sam imao sve zemaljsko vrijeme
da vodim loptu. Ovdje se udaralo odmah i ovdje je sve ilo neopisivo brzo.
U prvoj utakmici susreli smo Milan koji je ba tada, poetkom devedesetih godina,
zapao u krizu, ali su i dalje dominirali evropskim fudbalom. Stvarno sam se trudio da
ne obraam panju na njihove bekove a ponajmanje na Maldinija. Navalio sam svom
snagom i navukao nekoliko slobodnih udaraca, dobrih driblinga i aplauza. Ipak je bilo
teko i izgubili smo 1:0.
Liverpool smo susreli u sljedeoj utakmici. Oni su imali tri kup-medalje te godine i
moda najjau odbranu u Premijer ligi, Finca amija Hyypia i vicarca Stephanea
Henchoza. Henchoz nije samo bio otar te godine. O njemu se prialo i posebno mnogo
zbog jedne druge stvari. U FA-kup finalu je blokirao udarac rukom, na samoj liniji, to
sudija nije vidio a to je pomoglo da Liverpool pobijedi.

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

101

I on i Hyypi su me napadali kao jeevi. Kad je utakmica malo odmakla,


oteo sam loptu negdje u uglu i krenuo prema kaznenom prostoru, gdje je
ekao Henchoz. Blokirao mi je krau stranu a ja sam opet imao vie
mogunosti. Stijenjen tako mogao sam dodati loptu, mogao sam krenuti ka
golu ili se povlaiti nazad.
Pokuao sam da izvedem fintu jednom nogom, to je jedan prilino
zabavan trik koji su Ronaldo i Romario esto izvodili, a koji sam kao junior
vidio na raunam i uvjebavao ga satima, sve dok ga nisam bez razmiljanja
znao i u snu uraditi. Doao je sam od sebe, onako spontano. Taj trik zovu
zmija, jer ako se uradi lijepo, izgleda kao zmija koja se smota oko noge. Nije
nimalo jednostavan. Mora imati vanjsku stranu iza lopte i smotati je brzo na
desno a onda neoekivano oboriti vrhom kopake nalijevo i samo proiati
pored, bam, bam... eto tako, brzinom munje a s totalnom kontrolom nad
loptom koja je kao zalijepljena za nogu, poput hokejaa kad napravi svoj
potez pakom.
Ba ovu fintu sam radio esto u Malmu u Superettanu, ali nikad pred
jednim bekom svjetske klase kao to je Henchoz. I to je to, osjeao sam
sigurnost u atmosferi ve i u igri protiv Milana. Driblati momka kao on bilo je
mnogo zabavnije, i sve je prolo. Fiju, fiju i Stphane Henchoz je odletio
desno. On jo nije nita shvatio kad sam ja proiao pored njega a svi iz
Milana koji su sjedili sa strane, skoili su na noge i vritali. Publika na
Amsterdam stadionu se zapalila.
ou je bio potpun. Kasnije kad su me okruili novinari, izgovorio sam te
rijei. Kunem se da nikad nisam planirao ta u rei, to doe samo od sebe a
dolazilo je tada esto, dok jo nisam postao oprezan s medijima. Prvo sam
krenuo lijevo a on me pratio, zapoeo sam priu, pa sam onda krenuo
nadesno, i on je uinio isto. Ja sam se onda trznuo opet na lijevo a on je otiao
da kupi kobasicu. Svi su pisali o tome a ovo je postao poznat citat. ak je
snimljen i reklamni film, prialo se i da je Milan zainteresovan za mene. Zvali
su me novi Van Basten i svata neta, a ja sam se radovao: uWow, ja sam car.
Ja sam momak iz Rosengrda. Zaista je izgledalo kao poetak jedne sjajne
sezone.
Ali ipak... teko vrijeme je bilo na pomolu, a da nisam bio nesmotren,
mogao sam odmah prepoznati znakove upozorenja. Ali nisam. Neto je bilo i
moja greka, nisam se brinuo dovoljno. Preesto sam putovao kui i poeo da
gubim na teini. Izgledao sam premravo, uostalom, isto kao i trener Co
Adriaanse. Kritikovao me je pred svima, ali jo uvijek nije bilo tako ozbiljno.

Kasnije, kad je dobio nogu, bio je jo gori. Rekao je da teinu i mogu popraviti, ali da imam
neku greku u glavi. U poetku sve ono od prije, da igram samo za sebe i to, dok nisam
shvatio da nije cijenio ni ono s Henchozom, ako to nije vodilo neem konkretnom.
Ustvari prije bi se moglo rei daje to bio pokuaj da se istaknem, da zablistam za
publiku, da igram za raju, umjesto za tim. U Ajaxu se igralo s tri napadaa umjesto dva na
to sam ja bio navikao. Ja sam igrao u sredini. Nisam smio nikud odleprati, niti voziti
masu individalnih finti. Trebao sam biti ciljani igra, koji se samo kree da prima lopte i
prvenstveno daje golove. Iskreno govorei tada sam poeo da sumnjam da je taj tehniki
holandski fudbal bio zabavan. Izgledalo je kao da su se odluili da vie lie ostataku
Evrope, a meni nije bilo lako tumaiti te signale.
Puno toga je bilo novo, nisam znao jezik, nisam poznavao njihovu turu a ni trener nije
govorio sa mnom. Nije govorio ni s kim. Bio je ovjek s kamenim licem. Kad sam ga gledao
u oi, osjeao sam jednostavno kako je bio pogrean tip, i zbog toga vie nisam bio marljiv.
Golove nisam davao i nisam vie bio koristan te sezone, naprotiv. Sve one silne novinske
rubrike gdje su me uporeivali s Van Bastenom sada su bile pune napisa protiv mene i svi
su poeli da me gledaju kao razoarenje i pogrenu investiciju. Zamijenili su me novim
napadaem, Grkom, Nickosom Machlasom, s kojim sam se dosta druio. U takvim
situacijama, kad sam uznemiren i kad gubim formu u meni sve zazvoni: ta radim
pogreno? Kako da se izvuem?
Tako se orijentiem i samo krenem.
Nisam od onih koji se zadovolje: Ja sam Zlatan, wow! Naprotiv, sve je jedan film koji
se ponavlja: Jesam li trebao uraditi ovo ili ono? I onda sam posmatrao druge: ta ja mogu da
nauim od njih? ta je to to meni nedostaje? Ustvari ja stalno mislim na svoje pogreke, ali i
na dobre stvari koje sam uinio. ta mogu da popravim? Uvijek, uvijek ponesem neto novo
naueno na treninzima ili utakmicama, a to zna biti i naporno. Nikad nisam potpuno
zadovoljan, ak ni onda kada bih to trebao biti, ali to mi je pomaglo da se razvijam i budem
bolji: u Ajaxu sam samo o tome mislio jer zapravo nisam imao nikoga da s njim
porazgovaram.
Kod kue sam razgovarao sa zidovima i smatrao da su svi ljudi idioti, naravno zvao
sam i kui i alio se. Iz mene je varniilo. Ali svejedno, nisam bacao krivicu na nekog
drugog. Sve se inilo tromo, i osjeao sam se jako loe. Poto nisam mogao da se naviknem
na ivot u Holandiji, otiao sam kod Beenhakkera i

MOJA PRIA/JASAMZUTAN

103

pitao: ta kae trener o meni? Nije zadovoljan ili ta? Beenhakker nije bio isti
tip kao Co Adriaanse, on nije htio samo poslune vojnike.
U redu je. Dobar si. Mi imamo razumijevanja za tebe, odgovorio mi je.
Meni se ilo kui. Nisam se osjeao dobro, trener me nije cijenio a ni
novinari, a vjerovatno ni publika. Nije se bilo igrati s Ajaxovim navijaima.
Naviknuti su na pobjede, a reagovali sa: Doavola, zar smo pobijedili samo s
3:0?
Kad smo igrali protiv Roda, bacali su kamenje, eljezne ipke i staklene
flae na nas, tako da smo morali ostati na stadionu i traiti zatitu. Bilo je tu
masa sranja i umjesto onog poznatog Zlatane! Zlatane! koje sam uo u
poetku karijere u Ajaxu, sada sam od publike dobijao zviduke i
negodovanje, od protivnike nita. Nimalo pohvalno. Da se zapita: Doavola,
ta je sad ovo?
Meutim, mora se prilagoditi situaciji u ovom sportu, i negdje duboko u
meni razumio sam svoje fanove. Bio sam najvea Ajaxova investicija i nisam
trebao sluiti za izmjene. Trebao sam biti novi Van Basten, davati golove i
trudio sam se najvie to sam mogao. Moda ak i previe, ako emo poteno.
Jedna fudbalska sezona je duga i ne moe se pokazati sve ta zna u jednoj
jedinoj utakmici, a ja sam to pokuao. im bi me uveli u igru, ja sam htio da
sve pokaem odjednom, pretpostavljam daje zato negdje i zaribalo. to sam se
vie trudio i elio, bivalo je sve tee a vjerujem i da se jo nisam bio nauio
nositi ni s medijima. Onih osamdeset pet miliona me sve vie pritiskalo kao
teak tovar na leima, da sam najradije ostajao kod kue u Diemenu.
Nemam pojma ta su novinari mislili o meni tada, sigurno ne bolje od toga
da smo ja i Mido samo partijali i izlazili po gradu. Ustvari ja sam danonono
sjedio kod kue i igrao TV igrice a ako smo bili slobodni jedan ponedjeljak,
urio sam na avion za vedsku nedjeljom naveer, a vraao se u utorak u est
ujutro da stignem na trening. Nikakvi noni klubovi, nita od toga jer ja nisam
bio strunjak za to.
Iskreno govorei, znao sam da sam bio neozbiljan, da sam nenaspavan, da
nisam redovno jeo i da sam radio gluposti u Malmou. Radilo se o airhombs,
ilegalno napravljenim bombama za vatromet, koje smo bacali u dvorita i jo
puno gluposti tek toliko da podignem nivo adrenalina u krvi. Iza nas je ostajao
dim, sprena trava i smee koje je let jelo u zraku. Bilo je tu jo i puno divljih
vonji jer je to nain na koji ja tunkcioniem. Ako se ne deava niu s fudbalom,
onda moram nai neto to e me ispuniti zadovoljstvom. Meni je potrebna
akcija, brzina, a nisam je nalazio.

104 JA SAM ZLATAN ' MOJA PRIA


Nastavio sam da gubim na teini i kao centar u Ajaxu trebao sam biti stabilniji i puno
jai. Ve sam bio spao na sedamdeset pet kilograma ili ak i manje. Bio sam kost i koa i
izgledao istroeno. Nisam bio ni na godinjem odmoru. Imao sam dvije predsezone u roku
od est mjeseci, a hrana? ta mislite? Jeo sam brzu hranu neki tost, makarone i uz takvu
hranu nestajale su i pozitivne prie u novinama. Nije bilo nita ni slino onom Novi
Zlatanov uspjeh! Umjesto toga pisali su Zlatan izvidan na terenu, Potpuno
neuravnoteen tip! On je to i to i jo su pisali i o mojim laktovima.
Toliko puno praine oko toga.
Sve je poelo na utakmici u Groningenu kad je jedan iz odbrane naletio na moj lakat.
Sudija nije vidio nita, ali se bek valjao po travi. Iznijeli su ga s terena na nosilima a kasnije
se prialo da je imao potres mozga. Kad se vratio u igru, izgledao je jo uvijek izgubljeno, a
najgore od svega je bilo to to je fudbalski savez poslije studiranja TV sekvenci, odluio da
me kazni zabranom igre u pet narednih utakmica.
Ba mi nisu trebala ta sranja tad i niko ne moe rei da mi je krenulo dobro poslije
odsluene kazne. Ponovo mi je naletio jedan drugi momak na lakat i, naravno, i njega su
iznijeli na nosilima. Izgledalo je kao da sam zapoeo neku novu glupu igru, pa iako sam
izbjegao kaznu, nisam vie dobio ansu da igram dugo poslije toga. Bilo je teko, navijai
nisu bili sretni zbog toga, nisu sigurno, pa sam nazvao Hassea Borga.
Jebiga, Hasse, pa zar me ne moe ponovo kupiti?
Ne misli valjda ozbiljno? Da te vratimo nazad?
Vadi me odavde! Ja ne mogu vie!
Ma daj, Zlatane, nemamo mi tih para, valjda zna i sam. Mora biti strpljiv!
A moje strpljenje je bilo na izdisaju, htio sam samo da igram vie, a nostalgija za
kuom bila je sve vea, skoro neizdriva. Kao da sam bio zarobljen, pa sam opet poeo
zvati Miju, ne znajui ni da li mi ona nedostaje ili neto drugo. Osjeao sam se usamljen i
elio sam svoj stari ivot nazad. I ta sam dobio? Novi udarac.
Otkrio sam da sam zaraivao najmanje u klubu. Slutio sam to izvjesno vrijeme i na
kraju se ispostavilo da je to istina. Ajaxov najskuplji igra je imao najloiju platu.
Kupljen sam da budem novi Van Basten, a ipak sam zaraivao premalo. Razmiljao
sam: Zbog ega? Nije bilo teko pogoditi.
Sjeate li se rijei Hassea Borga: Agenti su lopovi i to, sijevnulo mije kroz glavu: On
mi je sve to uradio iza lea. Pretvarao se da je na mojoj strani, a

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

10$

ustvari radio je samo za Malm FF i sebe. to sam vie o tome razmiljao sve sam bio
bjesniji. Od poetka se Hasse trudio da niko ne stane izmeu nas, niko ko bi mogao da
zastupa moj interes. Sjetio sam se kako sam smijeno izgledao odjeven u trenerku, u onom
hotelu St. Jrgen, dok su me ona gospoda u svojim najboljim odijelima i s najboljim
ekonomskim kolama potkradala, pa sam osjetio gr u elucu. Shvatite to kako hoete,
novac nikad nije predstavljao najvaniju stvar za mene ali to, da me iskoritavaju i
razoaraju, da me gledaju kao glupana koji se da prevariti i pokrasti, dovodilo me do ludila!
Zato sam uzeo stvar u svoje ruke i nazvao Hassea Borga.
ta ovo znai, jebote? Imam najgori ugovor u klubu!
0 emu ti to pria?, pravio se lud.
Gdje je mojih deset posto?
Osigurali smo ih u Engleskoj.

Osigurali? Jesu li oni normalni? Nita mi nije bilo jasno, moglo je biti ta god hoe,
osiguranje, plastina kesa s novanicama, kanta u pustinji.
Ja hou moje pare odmah!
Nemamo, Odgovorio dii je.
Moj novac je bio svezan, na neki nain uloen u neto o emu ja nisam imao pojma i
odluio sam da stvar raistim do kraja. Odluio sam da potraim pomo nekog agenta,
toliko sam tada nauio, da agenti ipak nisu lopovi. Bez dobrog agenta, sam, u tom svijetu,
nema nikakve anse. Ako se ne zatiti, brzo se sjate ona gospoda u odijelima koja e te
opuhati do zadnje pare. Uz pomo prijatelja, brzo sam naao momka, koji je radio u IMG-u
u tokholmu, a zvao se Anders Carlsson.
Bio je okej, ne ba neto okretan i brz. Bio je jedan od onih to nikad ni vaku nije
pljunuo na ulici, ali ipak siguran i jak bez foliranja. I tako mi je Anders pomogao u poetku.
Sredio je sve papire od osiguranja a onda je doao sljedei ok. Na ugovoru o mojoj prodaji,
nije vie pisalo deset posto od svote prelaska. Pisalo je osam procenata pa sam pitao:
ta je sad ovo?
Saznao sam da su unaprijed platili neki porez na platu. Kakvo je to sad sranje? Porez
unaprijed?! Jo nikad nisam uo za tako neto pa sam nastavio da traim svoje: To ne moe
tako! To je va novi trik i prevara! I ta mislite? Dovoljno je bilo da Anders Carlsson prione
malo i proelja sluaj, i da dobijem nazad i ona dva procenta. Iznenada, nije bilo onog
poreza unaprijed i stvari su stale na svoje mjesto im sam raistio s Hasseom Borgom.
Dobra lekcija koju

neu nikad zaboraviti. To me oprilo, vjerujte i ne sumnjajte ni sekunde da danas nemam


uvid o svoj novac, ekonomiju i uslove. Nedavno me bas Mino pitao:
Koliko si uzeo za knjigu od Bonniersa?
Nemam pojma, odgovorio sam.
Bullshit! Znam da zna u bobu! Naravno, imao je pravo.
Imam totalnu kontrolu. Odbijam da budem iskoriten i prevaren ponovo i pokuavam da
uvijek budem korak ispred u pregovorima. Kako razmiljaju? ta hoe i koja im je tajna
taktika? A onda se prisjetim. Neke stvari se ne zaboravljaju. Naravno, Helena ima pravo kad
kae da se ne zadravam previe na tome: Umoran sam vie od toga da mrzim Hassea
Borga.
Ali mu i ne opratam, nema anse. Tako se ne radi s mladim momcima iz predgraa
koji se ne snalaze najbolje u novim situacijama. On se pretvara da je dobar, kao drugi
otac a, ustvari, samo je gledao priliku da me popali za novac, Ja sam bio onaj u juniorima
kom se nije vjerovalo mnogo i za kog se raunalo da e se zadnji ubaciti u A-ligu. I ta se
desilo... kad su me prodali za ogromne novce, promijenili su stav. Mislili su me iscijediti
do posljednje kapi. Prvo me za njih nije bilo nikako i nigdje, a onda su svi bili tu kad se
kupio kajmak. To ne mogu zaboraviti i ponekad se pitam: Da li bi Hasse Borg uinio isto
da sam bio fini sin nekog advokata?
Ne vjerujem i ve tada dok sam igrao u Ajaxu govorio sam o tome. Rekao sam otprilike
ovako: Trebao bi se priuvati. Pretpostavljam da nije shvatio ozbiljno i kasnije u svojoj
knjizi je napisao da je bio moj mentor, da se brinuo o meni. Tako! Siguran sam da mu je
kasnije sve postalo kristalno jasno. Sreli smo se ustvari u Maarskoj u nekom liftu.
Bio sam tamo s dravnom ekipom kad sam uao u taj lift. Na etvrtom spratu smo se
zaustavili i meu onim to su uli bio je i on. Bio je u gradu na nekom od svojih putovanja
gdje se ulizivao nekom, popravljao je kravatu kad me je ugledao. Hej, gdje si, ta ima?,
u tom stilu, i pruio mi je ruku.
Nisam se ni mrdnuo da ga pozdravim, nita nije dobio nazad osim ledenog pogleda
mojih crnih oiju. Naravno, bio sam nervozan. Samo smo tako stajali i gledali se. Bila je to
psiholoki napeta i neugodna situacija. Potpuno hladan sam izaao dolje u aulu i samo ga
ostavio iza sebe. To je bio na jedini susret i ne, ne zaboravljam ga. Hasse Borg je osoba
koju mogu podijeliti na dva dijela, a tada u Ajaxu me sve to boljelo.
Osjeao sam se prevaren i povrijeen, najloije plaen a navijai su mi

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

zvidali i negodovali na moju igru. I svata se bilo nagomilalo. I laktovi, i


itavi spiskovi s mojim grekama, i ono s policijom u Industrigatanu po
devedeset osmi put, i da sam nestabilan, samo su o tome govorili.
Nedostajao mi je onaj stari Zlatan. Morao sam sluati sve te prie i
svakakve misli su mi se motale po glavi zbog toga da znate.
Traio sam izlaz svaki sat i svaku minutu jer nisam htio da se predam,
nikad! Nema anse! Nisam naviknut da dobijam lako, mnogi to
zaboravljaju. Nisam ja tek samo jedan od nadarenih koji su otplesali u
Evropu. Ja sam se borio i nisam posustajao i kad vjetar nije bio povoljan. I
roditelji i treneri su bili protiv mene u poetku i to me je nauilo da budem
istrajan, da se suprotstavim svima koji su protiv mene. Onaj Zlatan samo
dribla, govorili su. On je takav i onakav, i ovo i ono, jednostavno,
pogrean. Sluao sam ih i nisam sluao, ali sam uvijek nastavljao. Tada u
Ajaxu stvarno sam pokuao da razumijem njihov nain ophoenja s
okolinom, kako misle i kako igraju.
Razmiljao sam ta da popravim. Trenirao sam naporno i uio od
drugih. Ali svejedno nisam htio ni potpuno da odbacim svoj stil. Niko ga
nije mogao izbiti iz mene, ne samo zato to sam svadljiv i prkosan, nego
zato to sam se borio, to sam se trudio na terenu a vjerovatno sam
izgledao i agresivan. To je dio mog temperamenta. I od drugih zahtijevam
jednako mnogo kao i od sebe samog. To je izluivalo trenera Coa
Adriaansea. Kasnije je izjavio da sam bio naporan, pun sebe a ja sam samo
vozio svoju trku, bla bla bla naravno, on je smio rei ta god je htio, ali se
ne mislim svaati. Pristajem na igru. Trener je boss. Mogu samo rei da
sam se dobro napregnuo da zauzmem mjesto.
I opet se nije nita promijenilo. Nita se nije desilo, nita osim to smo
uli da je Co Adriaanse dobio otkaz, to su naravno bile dobre vijesti. Tad
su nas potukli Henkeov Celtic na kvalifikacijama za Ligu ampiona i FC
Kopenhagen u UEFA-kupu, ali sumnjam da su ga rezultati oborili s
pozicije, lo smo stajali dobro u ligi.
Co Adriaanse je otiao zato to nije znao da komunicira s nama igraima.
Niko od nas nije imao neki kontakt s njim. ivjeli smo kao u vakumu,
istina, ja volim tough guys, a Co Adriaanse je bio zaista teak tip. Prelazio je
sve granice, nije bilo poente u njegovom diktatorskom nainu ophoenja s
nama, nije imao sjaj u oku, niti je znao da uradi da nae oi zaiskre.
Naravno da smo bili znatieljni: Ko dolazi poslije njega?
Jedno vrijeme se prialo o Rijkaaru, to je nama zvualo dobro, ne zato
to jedan dobar igra automatski postaje i dobar trener, nego to je s Van
Bastenom

107

i Gullitom, Rijkaard bio legenda u Milanu. Ipak, doao je Ronald Koeman, a njega sam
poznavao, bio je jako dobar izvoa slobodnih udaraca u Barceloni.
S njim je bio Ruud Krol, jo jedan veliki fudbaler. Odmah sam primijetio poboljanje, i da su
mene bolje razumjeli, zbog ega sam se ponadao da e sad sve krenuti nabolje.
Ali ne, bilo je jo gore. Sjedio sam na klupi pet utakmica u nizu a na jednom od treninga me
Koeman poslao kui: Nisi prisutan!, derao se. Ne daje sve od sebe. Idi kui. Naravno da
sam otiao, misli su mi bile na drugom mjestu. Nikakva velika stvar, ali ipak velike novinske
rubrike. ak je i Lars Lagerbacku novinama kazao da je zabrinut za mene, a prialo se i da
mogu izgubiti mjesto u dravnoj reprezentaciji, to nije bilo nimalo ni zabavno ni poeljno.
Tog ljeta svjetsko prvenstvo se odravao u Japanu, i to je bilo neto to sam s radou
ekao. Malo sam se zabrinuo to e moj Ajaxov dres s brojem devet biti dodijeljen nekom
drugom, kao da je to neto znailo. Briga me ta stoji na leima. Ipak je to bio znak da oni
ne raunaju vie sa mnom. U Ajaxu se stalno govorilo o brojevima.
Broj deset e raditi tako i tako. Broj jedanaest ovo i ono, ali nita nije bilo tako lijepo kao
devet, Van Bastenova devetka. Bila je to posebna ast nositi je, a ako je nisi zasluio,
oduzmu ti je. Tako je funkcionisalo uvijek a sada se samo taj krug ponavljao, ja kao da
nisam doprinosio dovoljno. Naalost, neke istine je bilo u tome.
Dao sam pet golova u ligi. Bilo je est sveukupno a najvie sam sjedio na klupi pa su mi
nai navijai najvie zvidali. Dok bih se zagrijavao, oni su vikali: Nickos, Nickos,
Machlas, Machlas, nije bilo vano koliko je on lo, oni samo nisu htjeli mene. Navijali su
za njega a ja sam mislio: Shity jo nisam ni poeo igrati a ve su protiv mene. Kad bih
pogrijeio u dodavanju, nastajao bi urnebes na tribinama i vikali su ponovo: Nickos,
Nickos, Machlas, Machlas. Nije samo to da nisam pimplao dobro. Znao sam i da
obaram, i naravno, izgledalo je kao da emo pobijediti u ligi.
Ja se nisam mogao radovati tome. Nisam bio zaista dio toga, i pred tom istinom se
nije moglo zamiriti. Bilo nas je puno u klubu koji smo isto mislili. Neko se morao
skloniti, a to sam izgleda trebao biti ja, to mi je izazivalo greve u elucu jer se previe
prialo da sam ja centar, ali tek broj tri, poslije Machlasa i Mida. ak je i Leo Beenhakker,
moj prijatelj, dao izjavu u holanskim medijima:

MOJA PRIA / JA SAM ZUfTAH

109

Zlatan je najee igra koji zapone na napad, ali on ne moe da dovede


loptu do gola, i jo je dodao: Ako ga budemo prodavali, naravno da emo
mu pomoi da ue u neki dobar klub.
To je ve visilo u zraku, a ekalo me je jo puno slinih izjava. Koeman je
lino izjavio: Zlatan je po kvalitetu na najbolji napada, ali da bi uspio s

pozicijom devet u Ajaxu mora imati i druge sposobnosti osim ove. Ja nisam
siguran da on moe da ih dostigne. I stvarno ratna rubrika je objavila:
Najnovija vijest! Zlatan upisan na listu za transfere. To je objavljeno iako se
zapravo nije tano znalo ta je istina a ta nije. injenica je da sam kupljen za
mnogo para a bio sam razoarenje, i ja sam to osjeao, vjerujte: kao da sam bio
razotkriven u prevari kao neka previe reklamirana zvijezda.
Nisam ispunio oekivanja. Bila je to moja prva velika prepreka. Ipak sam
odbijao da odustanem, htio sam to i da pokaem. Ta misao je rasla u meni i
danju i nou, iskreno govorei nije mi to izlazilo iz glave, hoe li me prodati ili
nee. Morao sam da im pokaem kakav sam, ta god da se desi. Ali kako kad
me nisu putali u igru? Kao uhvaen u klopku, beznadeno sam skakao s
klupe: Jesu li oni ludi, ta rade? Sve je liilo na igru juniora u Malmo FF.
Tog proljea smo se kvalifikovali za finale holandskog kupa. Trebali smo
se sresti s Utrechtom na De Kuipu u Rotterdamu, isti onaj stadion na kojem se
igralo Evropsko prvenstvo dvije godine ranije, i bilo je enormno interesovanje
publike za utakmice. Bio je dvanaesti maj 2002. Publika je arila i palila na
tribinama. Za Utrecht je Ajax bio najjai protivnik. Nijedan tim nije bilo
vanije pobijediti kao Ajax i navijai su bili ludi od mrnje za revanom poslije
nae pobjede u ligi. Ta mrnja se mogla skoro opipati rukom a za nas je to bila
ansa da ponovo pobijedimo i dokaemo da smo se vratili na scenu poslije
nekoliko tekih godina. Naravno, mene nisu raunali da uestvujem u tome.
Sjedio sam na klupi cijelo prvo poluvrijeme i jedan vei dio drugog,
gledao kako je Utrecht poveo s 2:1 poslije jednog kaznenog udarca i vjerujte,
nije mi bilo lako da samo gledam. Nama je ponestajalo zraka dok su
Utrechtovi navijai sve vie divljali a nedaleko od mene, Koeman. s crvenom
kravatom, tonuo u depresiju. Izgledao je potpuno bezvoljno. Uvedi me sad,
mislio sam. i stvarno me uveo u igru u sedamdeset osmoj minuti. Neto mora
da se deava, naravno, a ja sam bio nestrpljiv. Bio sam obiljeen pa sam htio sve
odjednom, kao obino te godine, a mi smo samo valjali loptu, minute su
prolazile izgledalo je ve kao izgubljena utakmica. Nikako nam nije ilo pa
sam odvalio jedan SJGURAN udarac za koji sam mislio da e ui u gol. ali sam samo

pogodio preku.

IIU

JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

Bilo je gotovo, isteklo vrijeme s nekoliko minuta produetka, koje ja ni tada nisam
smatrao beznadenim. Protivniki navijai su ve slavili na tribinama. Zavijorile su se
njihove crvene zastave preko cijelog stadiona, i ule su se i navijake pjesme i vriska, a
ostalo je jo trideset, dvadeset sekundi do kraja. Tada je izbaena jedna duga lopta u
kazneni prostor koja je prola pored veine njihovih bekova i zaustavila se kod
Wamberta, jednog od Brazilaca u naem klubu, koji je vjerovatno bio u ofsajdu, to
sudije nisu vidjele, a to je njemu dalo priliku da zapuca po golu. To nije bilo
normalno, bili smo spaeni u zadnjim sekundama dok su se Utrechtovi fanovi oajno
hvatali za glave. Jo nije bilo sve gotovo.
Igrali su se produeci. Mnogo se kupova odluivalo u produecima u to vrijeme,
najee s golden goal ili sudden death, kako se to zove u hokeju. I to se desilo i sada.
Onaj ko da gol sada, dobija utakmicu. Stajalo je samo pet minuta kad je doao jedan
dobar ut s lijeve strane, primio sam loptu na grudi, bio sam dobro stijenjen, ali sam
se ipak okrenuo i zapucao lijevom, ne ba sjajan udarac. Lopta je odskakivala po travi.
O moj boe, ipak je bila dobro plasirana i ula je u gol a ja sam skinuo dres i
potrao nalijevo, potpuno lud od sree, onako mrav kao kostur. Mogli su rebra da mi
prebroje. To je bila jedna teka i naporna godina. Pod takvim pritiskom i moja igra se
zakovala jedan dugi period. Ali tada sam se vratio. Bio sam tu meu njima na svom
mjestu. Pokazao sam im svima a stadion je gorio. Osjeao sam vibracije potpune sree
i razoarenja koje je dolazilo s tribina stadiona. Najbolje se sjeam Koemana kad je
dotrao do mene i viknuo u moje uho:

Thank you very much! Thank you very much!


Ne mogu vam opisati tu radost, samo sam trao okolo s ostalim iz postave i
osjeao ogromno olakanje.

Z A N J U S A M B I O tipini avolji Jugovi, sa zlatnim satom, otvorenim

autom, jakom muzikom, definitivno neko ko nije bio za nju. Ali ja to


nisam znao.
Osjeao sam se silan u svakom pogledu, sjedio sam u svom
Mercedesu SL ispred Forex mjenjanice kod Centralne eljeznike
stanice u Malmu dok je moj mlai brat, Keki, mijenjao novac.
Fudbalska sezona u Holandiji je bila zavrena i moglo je biti prije ili
poslije Svjetskog prvenstva u Japanu, ne znam, to nije ni vano, bio
sam tu i ta djevojka je istrala izbezumljena iz taksija. Bila je ljuta zbog
neeg.
Ko je sad ona?, pomislio sam.
Nikada je prije nisam vidio iako sam prilino dobro poznavao
Malmo. Bio sam u Malmu uvijek kad sam imao priliku i mislio sam
da poznajem sve u gradu. Ali tu djevojku... Gdje se ona skrivala? Nije
bila samo lijepa, imala je i stav, u stilu, ne zanovijetaj, uz to je bila
neto starija od mene i to mi je bilo jako uzbudljivo. Raspitivao sam se
ko je ona. Kakva je to djevojka? Od jednog poznanika sam saznao da
se zove Helena. Okej, Helena, pomislio sam. Helena. Ponavljao sam u
sebi. Nisam mogao da je zaboravim.
Tad nita vie nije bilo od toga. Puno toga se dogaalo oko mene,
bio sam uurban i iao sam dalje, nita me nije zadravalo. Tih dana
sam ponovo otputovao za tokholm s dravnom reprezentacijom i ne
znam odakle samo izviru te lijepe djevojke u tom gradu? To nije
normalno, bilo ih je posvuda. S nekoliko drugova svratio sam u Caf
Opera i, naravno, nastala ie guva kao obino, po navici sam pogledom
ispitivao situaciju: je li neki problem na vidiku? Ima li nekoga ko
izaziva? Uvijek ima takvih.
Za veliko udo takvih nije bilo. Ali su nas zato mnogi snimali, ak i
ne pitajui nas. Pucaju snimke moga lica a ja se smrknem i to se
ponavlja. Razgledajui uokolo ugledao sam je. wow, to je ona iz Forexa
u Malmu. Priao sam joj i poeli smo askati: Zdravo, zdravo, jesi li i ti
iz Malrnoa, i ona je poela priu o sebi, ja radim ovdje, bavim se tim i
tim, a ja nita nisam razumio. Takve prie o karijeri su tada za mene
bile neshvatljive i vjerovatno sam bio prilino nadmen. Tako sam se

112 JA SAM ZLATAN MOJA PRIA

ponaao kad sam bio vani.


Nisam elio pustiti nekoga preblizu. Poslije sam se obino kajao to nisam bio
ljubazniji, i bio sam sretan kad sam je ponovo ugledao u Malmou. Onda sam poeo
izlaziti da bih je viao. Imala je crni Mercedes koji je obino stajao parkiran na Lilla
Torgu pored kojeg sam se i ranije esto vozikao, sad posebno. Vie nisam imao
Mercedes SL nego crveni Ferari 360.
Cijeli grad je znao da imam taj auto. Bilo je puno dobacivanja. Pogledaj, pa to
Zlatan vozi!, i to je bilo tano, ovaj auto nije bila dobra ideja ako sam elio biti
neprimijeen. Ali treba da znate da su momci koji su mi prodali Mercedes obeali da
u biti jedini koji ga imam u vedskoj. Ma to je bio samo prodajni trik. Isti takav sam
ba tog ljeta vidio u gradu i odmah sam pomislio: Neka se nose doavola, ja ga ne
elim vie imati. I onda sam pozvao one koji su prodavali Ferrarije i pitao da li
imaju neki poseban. Da, naravno, imali su i ja sam se odvezao i zamijenio moj SL za
Ferrari. Bilo je to malo idiotski jer ba tada i nisam bio pri parama. Ali nije me bilo
briga.
Bio sam ponosan na svoje automobile, to je jednostavno bio dio mojih
principa i zato sam se sad vozio okolo svojim Ferarijem i osjeao sam se izvrsno.
Helenu sam ponekad viao u njezinom crnom Mercedesu i razmiljao: Moram
uiniti neto, ne mogu je samo gledati. Od jednog poznanika sam dobio broj
njenog mobilnog telefona i jedno vrijeme sam se dvoumio. Da li daje pozovem?
I poslao sam joj SMS poruku u stilu Zdravo, zdravo, kako si? Vidi li me
ponekad? I zavrio rijeima: Onaj s onim Crvenim. Mislio sam onaj s crvenim
Ferarijem, svakako. I stvarno, odgovorila je: Ona s Crnim. Pozdravila je i pomislio
sam: Moda je ovo neki poetak, ta znam.
Pozvao sam je i sreli smo se, nita posebno u poetku, obino smo ruali zajedno,
jednom bili i na njenom imanju na selu. Gledao sam namjetaj, tapete i kaljeve pei,
sve to je, moram priznati, ostavilo snaan utisak na mene. Bilo je to neto sasvim
novo za mene. Nikada ranije nisam sreo djevojku koja je ivjela sama na taj nain. Jo
uvijek nisam razumio ime se ona ustvari bavila i ta je radila. Znao sam da radi za
Swedish Match i primijetio sam da ima visok status u brani. I to mi se dopadalo.
Nije bila kao mlade djevojke koje sam ranije sretao. Nita meu nama nije bilo
histerino, bila je tako samouvjerena. Voljela je automobile kao i ja. Pobjegla je od
kue sa sedamnaest godina i poela da ivi od svoje zarade. Ja za nju i nisam bio ba
neki superstar ili kako ree: Daj, doi sebi, Zlatane, pa nisi ti ba Elvis koji je upravo
sletio s neba. Bio sam luckasti mladi koji se runo oblai i koji je jo uvijek potpuno
nezreo. Ponekad me zadirkivala zbog toga.

MOJA PRIA/JA SAM RUTA

Evil super bich de lux, odgovarao sam na zadirkivanje zato to je ona


imala obiaj trati okolo u neobino visokim potpeticama, uskom
dinsu, krznu i sve u tom stilu. Bila je kao Tony Montana u Scarfaceu,
samo djevojka, dok sam ja skitao okolo u trenerci. Toliko smo bili
razliiti da se ba to inilo ono pravo kod nas. Treba li da napomenem
da nam je bilo vrlo zabavno. Zlatane, ti si skroz luckast. Ti si tako
prokleto zabavan, govorila je i ja sam stvarno vjerovao da ona tako
misli jer sam se divno osjeao u njenom drutvu.
Ali ipak, ona je dolazila iz dobre familije iz Lindesberga, iz familije u
kojoj se jedni drugima obraaju Mili, budi tako dobar i dodaj mi
mlijeko, dok smo se mi u mojoj porodici svaali preko stola i galamili
jedni na druge. esto uope nije razumjela ta ja kaem. Ja nita nisam
znao o njezinom svijetu a ona nita o mom. Bio sam jedanaest godina
mlai od nje, ivio u Holandiji i bio otkaeni tip s kriminalnim
drutvom. I to nije bila ba neka perfektna preporuka.
U toku ljeta organizovala je zabavu u Bstadu. Bilo je to u vrijeme
teniskog turnira s poznatim zvijezdama i pripadnicima visoke klase.
Kad sam se ja pojavio s nekoliko prijatelja na zabavi, nisu nas htjeli
pustiti unutra. Ili tanije nipoto nisu eljeli pustiti moje drugare.
Stalno se neto slino dogaalo u vremenu naeg nastojanja da budemo
zajedno.
Igrao sam naprimjer u dravnoj reprezentaciji u Rigi. Igra nam ba i
nije bila za neku pohvalu, bilo je 0:0 protiv Latvije na Svjetskom
prvenstvu. Kasno naveer sletjet emo u tokholm. Olof Mellberg, Lars
Lagerbck i ja odsjeli smo u Scandic Park Hotelu, ali nisam mogao
spavati. Uvijek teko spavam poslije utakmice, posebno ako sam loe
igrao. Odluio sam da, umjesto spavanja, s nekoliko prijatelja izaem u
grad do Spy bara na Stureplanu. Bilo je kasno.
Nisam stajao dugo u baru kad mi je prila neka djevojka i ba se
napadno nabacivala. Naravno drugari su bili u blizini. Ako me vidite
da sam negdje izaao, budite sigurni da nisam sam i da imam nekoliko
dobrih prijatelja okolo. I ne samo zato to se stalno dogaa neka
halabuka oko mene, naprosto takav sam i lako upadnem u neku frku.
Ali mi se drimo zajedno i meni to nimalo ne smeta. Naravno da nekad
i planem brzo. Ta djevojka je pretjerala i poela provocirati. Odjednom
se pojavio njezin brat i povukao me sebi. Nije smio to uraditi.
S mojim prijateljima ne smije se tako igrati. Jedan od njih ga je
uhvatio a drugi nju, i znao sam da e biti neugodnosti i da ja u tome
ne elim uestvovati. elio sam izai van, to prije van, ali bio sam prvi

113

put u tom Spy baru, bilo je kasno, bila je guva i nisam mogao pronai
izlaz.

MOJA PRIA / M SAM ZUTAM

115

Umjesto na izlazu naao sam se u toaletu. Bio sam nervozan, upravo sam igrao u
dravnoj reprezentaciji gdje nisam ba blistao, ve sam vidio novinare kako se naslauju.
Vidio sam naslove i skandal. Ba tada se na vratima toaleta, pojavio uvar i od tog
trenutka vie nita nije bilo isto.
Vlasnik eli da napusti bar.
Pozdravi tu svinju i reci da ja nita vie ne elim ovdje, odgovorio sam ljutito. On
me je, s jo nekoliko uvara, ispratio do izlaza.
Bilo je oko pola etiri ujutru, to znam, jer me je uhvatila nadzorna kamera. I ta
mislite? Jesu li se oni to postavljaju i kontroliu kamere, pridravali zakona
0

uvanju tajne i ostalog kad su ugledali fotografiju? Pa, ne bi se ba reklo. Fotografija

se nala u Aftonbladetu, ali i u svim drugim novinama. Zamislite, ispalo je kao da sam ja
pretukao sedam osoba. Sve novine su pisale o skandalu. Lino sam bio prijavljen za
uznemiravanje u lokalu, tako kau. Uznemiravanje? Moete li to shvatiti? Bolesno, kao i
uvijek. A oni koji su napravili skandal o meni, napravili su i medijsku karijeru.
Zbrisao sam u Amsterdam. Trebali smo igrati u Ligi ampiona protiv Lyona. Odbio
sam razgovarati s novinarima. Mido je govorio u moje ime. Mi problematina djeca
pomaemo jedni drugima. Ali iskreno reeno, prevrilo je svaku mjeru, i uope me nije
iznenadilo kad se pokazalo da se Aftonbladet pobrinuo da me ta djevojka prijavi i ja sam
zvanino objavio: Ja u tuiti te novine. I ta mislite? Nisam nita dobio, samo izvinjenje.
Od tada sam poeo bivati oprezniji. Poeo sam se mijenjati.
Pokuavao sam i da razumijem novinare, ni ja ne bih volio itati masu hvalospjeva:
Zlatan trenira, Zlatan je pametan, Zlatan vodi rauna o sebi. Ne, nikako. Ali ovo je
stvarno prelo svaku granicu, traio sam nain kako da skrenem panju javnosti na svoju
igru. Dugo se nita pozitivno o tome nije pisalo.
Cijelo Svjetsko prvenstvo je bilo veliko razoarenje, novinari to nisu pratali.
1

ja sam imao tako velika oekivanja iako se jedno vrijeme inilo da na njemu uope

neu uestvovati. Lagerback i Soderberg su me na kraju ipak odabrali. Meni su obojica


bila draga, posebno Soderberg, koji je bio omiljen u itavom timu. Na jednom treningu
sam ga zagrlio i podigao iz iste radosti. Polomio sam mu dva rebra. Jedva da je mogao
hodati poslije toga. Sobu sam dijelio s Andreasom isakssonom. Bio je tada trei uvar
mree, dobar deko. Ali kakve navike! Iao je u krevet u devet naveer dok sam ja sjedio u
sobi. Jednom tako umirem od dosade kad odjednom mi zazvoni mobilni i ja pomislim

MOJA PRIA / M SAM ZUTAM

115

pokazati djeci, neto to je Zlatana gotovo pogodilo u lice.


S Midom je as bilo dobro, as loe. Koeman ga je naprosto izbjegavao. Bio je jo
jedan mladi s nama, Rafael van der Vaart, Holananin, nadmen tip kao i veina
bijelih momaka u timu, samo to on i nije pripadao nekoj vioj klasi. Odrastao je u
kuici za kampovanje i ivio kao Ciganin. Igrao je fudbal na ulici s pivskim flaama
kao golovima i to je izotrilo njegovu tehniku. Imao je samo deset godina kad je
primljen u Ajaxovu fudbalsku akademiju za mlade talente. Trenirao je naporno i,
naravno, bio je dobar. Godinu ranije proglaen je najboljim evropskim talentom u
fudbalu ili tako neto. Ali pokuavao je biti strog, elio je da se vidi i da je on voa.
Od poetka se osjetila konkurencija izmeu nas dvojice.
ansu da igram protiv Lyona dobio sam kad je taj Holananin povrijedio nogu i
nije mogao igrati. Mido isto nije igrao. Bio je to moj debi u Ligi ampiona - nikad
prije nisam igrao u kvalifikacijama - to je bilo tako, moj san se napokon ostvario, a
atmosfera na stadionu je bila jebeno nevjerovatna. Mnogi moji drugari su doli,
nabavio sam im i karte blizu gola. Vjerovao sam da e imati ta da vide i u golu.
Sjeam se da sam dobio loptu od Jari Litmanena, Finca. Dopadao mi se.
Litmanen je igrao za Barcelonu i Liverpool i upravo je preao kod nas i odmah
me je pogurao. Mnogi momci u Ajaxu igrali su najvie sami za sebe. Vie od svega
eljeli su biti prodani nekom veem klubu i esto mi se inilo da smo se vie
takmiili izmeu sebe nego protiv protivnikih klubova. Ali Litmanen je stvarno bio
timski igra. On je radio prave stvari. Kad sam dobio loptu, potrao sam niz liniju sa
strane, ali su me napala dva igraa iz odbrane, jedan ispred mene a drugi s desne
strane. Mnogo puta sam bio u slinoj situaciji i neprestano sam ih analizirao.
Bila je to ista situacija kao protiv Henchoza u utakmici protiv Liverpoola, ali sada
su bila dvojica i napravio sam dribling na lijevo, oba igraa iz pozadine bili su oko
mene. Ugledao sam otvor izmeu njih, kao mali prolaz i prije nego sam uspio
razmisliti, preao sam ih i naao se ispred gola. Vidio sam jo jedan otvoren prostor i
utnuo. Nizak udarac koji je pogodio stativu i uao u gol. Bio sam kao lud!
Nije to bio samo gol, bio je to lijep gol. Potrao sam kao lud prema mojim
drugarima koji su sjedili u dugom redu i navijao s njima, i cijeli tim je doao za
mnom, totalno ludilo, i ne dugo poslije toga dao sam jo jedan gol. Pa to nije bilo
normalno! Bila su to dva gola u mojoj prvoj utakmici u Ligi ampiona, i poele su
glasine da me ele u Romi, a i u Tottenhamu.

MOJA PRIA/JA SAM ZUTAN 7/7

Bio sam u usponu, mislio sam, ako se ovo s fudbalom rijei, za mene
nee postojati ni jedan jedini problem na svijetu. Ali u mom privatnom
ivotu i nije ba bilo sjajno. Jednostavno i nisam imao neki ivot. Nalazio
sam se u vakumu. Vrlo esto sam bio kod kue i pravio gluposti. Odravao
sam kontakt i s Helenom, uglavnom preko SMS-a. Nisam imao pojma ta mi
to radimo. Da li je to bila neka glupost ili neto drugo?
U oktobru smo igrali utakmicu protiv Maarske za odlazak na
Evropsko prvenstvo na Rasundi. Bilo je divno vratiti se. Jo nisam bio
zaboravio slavlje od prole godine. Svejedno, nije poelo dobro i neke
tokholmske novine su ve pisale da sam ja samo jedna napuhana figura
koja se gura naprijed. Utakmica s Maarskom bila je vana za nas. Ako
izgubimo, elja o odlasku na Evropsko prvenstvo ostat e samo san. Trebali
smo se dokazati. Ali poslije samo etiri minute, Maarska je dala gol i inilo
se da vie i nije vano koliko ansi mi imamo. Nismo uspjeli izjednaiti i
izgledalo je da smo izgubili utakmicu. Ali u sedamdeset etvrtom minutu
Mattias Jonson mi je nabacio visoko loptu i ja sam skoio da je udarim
glavom. Golman se bacio prema meni pokuavajui da udarcem ruke odbaci
loptu. Ne znam da li je loptu uope dodirnuo, ali mene je u svakom sluaju
nokautirao i sve mi je odjednom postalo crno. Skljokao sam se.
Bio sam odsutan nekoliko sekundi i kad sam doao sebi igrai su stajali
u krugu oko mene a ja nisam nita shvatao: O emu se radi? ta se dogaa?
Na tribinama je bilo buno a momci su izgledali i zabrinuto i radosno u isto
vrijeme.
Bio je gol! rekao je Kim Kallstrom
Stvarno? Ko je dao gol?, pitao sam.
Ti, ti si udarcem glave dao gol.
Osjeao sam se loe i povraalo mi se. Donijeli su nosila, poloili me na
njih i iznijeli. S tribina su se uli povici: Zlatane, Zlatane. Cijeli stadion je
vritao i ja sam mahnuo publici. Okej, rezultat je bio izjednaen, ali trebalo je
da odemo na prvenstvo. Kim Kallstrom je imao ist penal u posljednjoj minuti
i toga u se uvijek sjeati jer sam se tada osjeao tako loe a u isto vrijeme tako
dobro. Nije prolo mnogo vremena a ja sam se razbolio od najgore mogue
groznice od koje obolijeva samo dvjesta pedeset ljudi u ovoj zemlji. U isto
vrijeme dogodilo se neto neoekivano to je inae promijenilo moj ivot.
Bio je dan uoi Boia. Bio sam kod mame. Poetak sezone moda nije bio
briljantan, ali ja sam bio vrlo sretan i pored svega. Dao sam pet golova u ligi
ampiona, zapravo daleko vie nego u holandskoj ligi, i sjeam se da mi je

MOJA PRIA / JA (AM ZLATAN

119

Koeman rekao: Hej, Zlatane, tu je i liga, ali ja funkcioniem na taj nain. Bolji protivnik me
pokree, i u svakom sluaju sada sam bio kod kue u Rosengardu, Bili smo slobodni do
poetka januara kad smo trebali imati rekreativni trening i utakmicu u Kairu. Odmarao sam se
kod majke. Stvarno sam trebao odmora. Ali kod mame je bilo tijesno, galamilo se i vriskalo.
Svi su se peli na glavu jedni drugima. Nigdje nije bilo ni trunke mira. Da nabrajam, tu smo
bili mama, Keki, Sanela i ja. Provodili smo Boi kao i svi drugi, jednostavan ruak oko etiri
poslije podne i poslije ruka dijeljenje poklona. Naravno, to je znalo biti vrlo prijatno. Ali tad
za to nisam imao previe snage. Boljela me je glava i imao sam bolove u cijelom tijelu. Trebao
sam se negdje skloniti, nai malo mira ili bar razgovarati s nekim van porodice. Pitao sam se:
Koga bih mogao pozvati?
Za Boi su svi zauzeti sobom. Boi je svetinja. Ali ipak, moda, Helenu? Pokuao sam. Ne
zato to sam se posebno nadao. To je ena koja je neprestano radila i trebalo bi da je kod
svojih roditelja u Lindesbergu. Ali, ne, ona je odgovorila i bila je na svom imanju, sama.
Kasnije mi je rekla da ne voli Boi.
Osjeam se tako loe, rekao sam.
Jadniak.
Nemam snage za ovaj cirkus u kui.
Doi ovamo, rekla je, ja u se brinuti o tebi.
Iskreno reeno bio sam malo zateen. Ranije smo, najee pili kafu, jo uvijek nisam
prespavao kod nje, ali zaudo to je ilo perfektno, to sam osjetio: Sorry, mama, moram
ii, rekao sam neto sam u tom stilu.
Zar nee Boi slaviti s nama?
Sorry, pred kuom me Helena potapala, okolo je sve bilo tiho i mirno, ba onako
kako mi je i trebalo. Bilo je stvarno divno i nije bilo udno biti s njom umjesto s porodicom.
Bilo je i prijatno i prirodno u isto vrijeme. Ali nisam bio zdraviji.
Imao sam i dalje temperaturu, sljedei dan je bio praznik, obeao sam da u taj dan
posjetiti oca. Otac ne slavi Boi. Sjedi sam kod kue i bavi se kao i obino svojim stvarima.
Poslije onoga to se desilo na stadionu 1 u Malmou, bili smo u sjajnim odnosima.
Zaboravili smo ono vrijeme kad je bio odsutan, kad se nije previe brinuo za mene. Od
tada je vie puta dolazio na moje treninge, nekoliko puta gledao utakmice, upravo kao
poast njemu promijenio sam ime na dresu, umjesto Zlatan uzeo sam Ibrahimovi. I ovaj
put je bio pijan i nije mogao vladati sobom, ja sam se samo okrenuo i vratio Heleni.

>*tf JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

vino pije kao mlijeko. Ali ne, ne, ne! Treba sjesti i piti polako. Poeo sam shvatati. Naravno
nije uope bilo jednostavno promijeniti me. Nastavio sam putovati za Malmo i ne samo zbog
uivanja.
Jednog dana sam s nekoliko prijatelja otiao do Heleninog imanja i valjali smo se po
njezinom travnjaku i ona je potpuno poludjela i vrisnula je da je trava bila pograbljana i
meka, a mi smo sve unitili. Grizla me savjest. Moram neto uraditi, pomislio sam. Poslao
sam mlaeg brata da pograblja travu. Ali mi u familiji nemamo pojma o grabljanju trave i
grabuljama. Brat i nije napravio ba neki uspjean posao, ponovo mi je rekla da sam glup. Ali
je ipak bilo zabavno.
Neki drugi put sam joj kupio Sony Vaio, laptop. A onda smo se posvaali i ja sam
pomislio da mi ona treba vratiti kompjuter. I tako je moj mlai brat, Keki, dobio novi
zadatak. Idi i uzmi moj kompjuter, rekao sam Kekiju. On je posluan, tanije ponekad. I
otiao je. Ali ta mislite ta se dogodilo? Ma, njoj nije padalo na pamet da kompjuter vrati.
Poslije toga zadugo nismo bili prijatelji. I sve je bilo velika zbrka. Izmeu ostalog i frka s
takozvanim airbombama. Poznavali smo u to vrijeme momka koji je drao kiosk za virle
u Malmou. Nije bio lo, naprotiv. Dogovorili smo se da ga malo dignemo u zrak, samo
onako iz zezanja. Dobro, ne ba njega, ali neke stvari okolo. Airbombu smo kupili od
momka koji ih je ilegalno pravio. Trebao nam je i auto koji nije bio povezan s nama, a
poto sam ja znao da Helena ima kontakte, pozvao sam je i pitao:
Moe li mi nabaviti dip? Naravno da je mogla i nabavila nam je Lexus mislei da
nam treba za neto dobro.
Ali mi smo se odvezli do kioska i ubacili bombu u potansko sandue. Sandue je
naprosto odletjelo u zrak, razbijeno u sedam milona komada. I isto vee, kad smo ve bili
u akciji, pozvali smo Kekija.
eli li se malo zabavljati?, pitali smo.
Naravno da to uope nije elio. Ali mi smo se dovezli do kue njegove djevojke gdje
su oni spavali i tamo bacili dvije bombe u njezin vrt. Ma, kako je to puklo i kako je to
zadimilo. Trava i zemlja su letjeli u zrak. I djevojka je skoila: Doavola, ta je sad ovo?
Keki se pravio lud: Boe dragi, ta to moe biti? udno? Strano. Ali, naravno, znao
je, bila je to momaka zezancija koju sam ja trebao i jo uvijek mi se ponekad dogaa. To
vrijeme u Ajaxu je bio moj najlui period u ivotu. Sve dok me Mino Raiola i Fabio
Capello nisu doveli u red.
Sjeam se kada sam kupovao namjetaj za starijeg brata u Ikei. On je mogao

da izabere sve to eli. U to vrijeme ve sam poeo pomagati svojoj porodici.


Za mamu sam kupio kuu u nizu u Svagertorpu i automobil za oca, naravno.
Mada je on i bez toga bio jako ponosan na mene i apsolutno nije elio da mu
neto kupujem. Dok smo kupovali u Ikei, sa mnom je bio i jedan moj prijatelj,
gurali smo stvari u kolicima za potroae. Jedna kolica su otila predaleko, prola
kasu, moj prijatelj je bio mudar i ja sam ga podrao:
Nastavi samo, idi, idi.
Na taj nain smo dobili veliki dio stvari dabe i to nam se dopadalo. Nemojte
misliti da je u pitanju bio novac. Ne, nije to. Bio je to izazov. Adrenalin. Kao u
djetinjstvu u robnoj kui. Samo, naravno, ponekad to izazove probleme i bude
teko. Kao ono s dipom, naprimjer. Taj auto je vien na nekom sumnjivom
mjestu i o tome se izvjetavalo uzdu i poprijeko. I to je Heleni bilo jako
neugodno. Govorilo se: Boe dragi, taj auto koji si ti iznajmila dovodi se u vezu
s jednom eksplozijom. Imala je teke dane zbog mene, oprosti Helenall onda to
s Porsche Cayenne.
Ona ga je iznajmila za nas na isti nain kao dip. Ali mi smo s njim sletjeli u
jarak na putu kui iz Bastada. Naravno da je Helena poludjela i zbog toga. I to je
razumljivo. I povrh svega toga provaljeno joj je u kuu. Helena je naporno radila,
ne samo kao trgovaki putnik ve je radila i po restoranima da bi mogla kupiti sebi
to imanje. I imala je jako lijepe stvari, namjetaj, motor i stereo ureaje. Ona je ba
krvavo radila da bi sve to imala, znam da joj je bilo bolno da neko provali u kuu i
odnese njezin Bang, Olufsen stvari i puno ostalog. Ja to stvarno razumijem.
udno je da je Helena vjerovala da ja znam ko je to uradio. Ona to jo uvijek
vjeruje. Ali ja stvarno neman pojma. Kunem se. Meu mojim starim drugovima
sve se brzo sazna. Uglavnom saznamo sve loe to se dogodi. Jedne noi neko je
skinuo tokove s mog Mercedesa dok je bio parkiran ispred majine kue.
Saznao sam za krau oko pet sati ujutru. brzo se sve racukv vani su bili i
policija i novinari. Ostao sam u kui, nisam htio da me vide. Poeo sam se
raspitivati i ubrzo sam saznao ko je to uradio. Poslije sedam dana dobio sam
tokove nazad. Ali ko je provalio u Heleninu kuu nikada nisam saznao.
Ponekad ne shvatam da je ona imala toliko strpljenja sa mnom.
Dobila je jednog malog luaka za vrat. Ali ona je imala snage, bila je stroga i
mislim da je vidjela bar malo rezultata. Ranije sam uglavnom bio usamjen i
nisam imao s kim razgovarati, posebno o svakodnevnici ili o tome to me
titalo. Ali sada sam stekao neke navike i dobio neto za im sam e

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

Helena je dolazila sve ee kod mene, bili smo kao porodica, posebno otkako je ona
nabavila tog debelog psia Hoffa koga smo hranili picama i mocarelom u Italiji.
To je bilo tada kad je moja karijera bila u punom usponu a ja dobio priliku za
revan.

On je bio neto poput Coa Adriaansea. Htio je biti diktator bez imalo sjaja u oima. Kao
igra, nikada nije bio neto posebno dobar, ali u Holandiji je visoko kotirao, jer je kao trener
osvojio Ligu prvaka s Ajaxom i dobio ak i neki orden od vlade za to.
Van Gaal je volio govoriti o taktici. Bio je jedan od onih u klubu koji su govorili o
igraima kao o brojevima. To je zvualo kao: petica ide ovdje, estica tamo, i bio sam sretan
kad nije bio tu. Da, ali u Portugalu mu nisam mogao pobjei. Morao sam na razgovore kod
Van Gaala i Koemana i sluati kako su izgledale moje igre u prvoj polovici ove sezone. Da
je to prava procjena i sastanak s ocjenama koje su voljeli u Ajaxu, saznao sam im sam
zakoraio u sobu i sjeo ispred Van Gaala i Ronalda Koemana. Koeman se smijeio, a Van
Gaal izgledao ljut.
Zlatane, rekao je Koeman. Igrao si odlino, ali tvoja ocjena je samo osam. Nisi
nita uinio u odbrani.
Dobro, dobro, rekao sam i elio otii.
Koeman mi se sviao, ali nisam se mogao nositi s Van Gaalom, i mislio sam: Super i
osmica je dobra. Mogu li ii sada?
Zna li kako se igra u odbrani?
Van Gaal se mijeao u razgovor, pa sam primijetio da je Koeman iritiran i jako ljut.
Nadam se da znam, odgovorio sam.
Tada je Van Gaal poeo objanjavati i vjerujte mi, ja sam to uo i prije. Ona stara pria
o tome kako broj devet, to jest ja, brani desno kad desetka ide na lijevo i obrnuto, a on je
nacrtao puno strelica i zavrio prilino otro:
Jesi li shvatio? Razumije li? Ja sam to shvatio kao napad.
Moete probuditi svakog igraa u tri sata u noi, rekao sam, i pitati ta treba da
uradi u odbrani, i odgovorit e u snu kuda e devetka a kuda desetka. Mi to znamo, a
znamo i da si to ti izmislio. Trenirao sam ja s Van Bastenom i on misli suprotno.
Molim?
Van Basten kae da broj devet treba uvati snagu za napad i davati golove, i iskreno
govorei, sad ne znam koga da sluam, Van Bastena koji je legenda ili van Gaala?,
rekao sam i naglaavajui ime Van Gaala, kao da je bio neka potpuno beznaajna figura,
i ta mislite? Je li Van Gaal bio sretan zbog toga?
On se sav zacrvenio. Koga bi trebao sluati, legendu ili Van Gaala?
Moram ii sada, rekao sam i izaao.

MOJA P

81

A/M SAM ZLATA*

125
Prialo se da je Roma jo zainteresovana za mene a njihov trener je bio
Fabio Capello. Prialo se i da bi mogao lako poslati na klupu ili ak izruiti
bilo koju fudbaisku zvijezdu. Upravo je Capello trenirao Van Bastena u
Milanu tokom njegovog vrhunca, inei ga boljim nego ikad, i naravno,
razgovarao sam s Van Bastenom o tome: ta kae? Zar Roma nije strana?
Bih li ja mogao igrati tako?
Ostani u Ajaxu rekao je on; Mora se razviti kao napada prije nego
doe u Italiju.
Zato?
Ovdje je puno tee. U Ajaxu moda dobije pet ili est ansi za gol na
utakmici, ali u Italiji, to e biti samo jedna ili dvije anse, i mora biti u
mogunosti da ih iskoristi, i svakako tu sam se morao sloiti s njim.
Jo nisam bio potpuno oputen. Jo uvijek sam davao premalo golova, i
imao puno toga da nauim. Trebao sam biti efikasniji kad sam ispred gola.
Ipak Italija je bila moj san od poetka i vjerovao sam da bi se moj stil uklopao
tamo. Zato sam potraio mog agenta, Andersa Carlssona:
ta je? ta si sad smislio? Oito, Anders je htio pomoi. Raspitao se i
ubrzo mi se javio. Ali ta mi je imao rei?
Southampton je zainteresovan, kazao je.
ta! Doavola! Southampton! Je li to moj nivo?
Southampton!
Ba tada sam kupio Porsche Turbo. Bio je predivan, ali iskreno, bilo ga je
preopasno voziti. Osjeaj je takav kao da vozi go-kart. Vozio sam kao lud.
Jedan prijatelj i ja smo s njim divljali u Smalandu, malo izvan Vaxjoa, i da, ja
sam dodavao gas malo jae. Dizao sam ga na dvije stotine i pedeset. Nita
neobino za mene. Kao da sam traio upravo to, da ujemo policijske sirene.
Policajci su bili iza nas, a ja mislio: Okej, jo jedna stvarna ivotna situacija,
to uiniti? Mogu zaustaviti i izviniti se i dati im vozaku na jedno vjerne. Ali
iskreno, jesam li htio da budem udarna vijest? ta sam htio? Da li bi mi rasprava
o Zlatanu kao manijaku na cesti, pomogla u karijeri? Teko! Pogledao sam
nazad. Bili smo na cesti s malo vozila s druge strane, a poUeaki su bili otprilike
etiri automobila iza nas. Doli su niotkuda, kao da su ekali negdje, imao sam
holandske tablice. Nisu mi mogli ui u trag, znao sam to, pa asf pomislio:
Nemaju anse! Kada smo doli na iru cestu, ubada sam u 4f\3 i dodao gas.
Vozio sam paklenu vonju i brzo dostigao faeunu od tnsttf

km/h a policijske sirene su se ule, wee, wee, ali sve slabije iza nas. Policijski automobil
je ostao daleko, nismo ga vie uli, i na kraju, kad ga vie nismo ni vidjeli u retrovizoru,
skrenuli smo u jedan tunel i ekali. Ba kao u filmovima. Tako smo se izvukli.
Bilo je nekoliko dogaaja s automobilima, i sjeam se da sam jednom vozio Andersa
Carlssona, mog agenta. Vozio sam ga do hotela a onda do aerodroma i ] ba na nekoj
krivini ekalo nas je crveno svjetlo. Ma kakvo crveno, ja se nisam zaustavljao, ne u ovom
automobilu. Samo sam nastavio i dodao gas, vroom, a on je rekao:
Mislim da si proao kroz crveno.
Stvarno?, odgovorio sam. Mora da nisam dobro vidio, pravio sam se nevjet i
samo nastavio, desno, lijevo pa u grad.
Uivao sam da dodajem gas i da ujem kripu tokova a onda sam primijetio da je
on bio potpuno znojan, a kad smo doli u hotel, otvorio je vrata i otiao bez rijei.
Sutradan me nazvao, zaista ljut:
Ono je bila najgora vonja koju sam doivio.
ta?, udio sam se.
Pretvarao sam se da nita ne shvatam.
Ona tvoja luda vonja juer.
Anders Carlsson, nije bio ovjek za mene. To je postajalo sve jasnije. Menije bio
potreban agent koji nije bio tako oprezan s pravilima i zakonom o zabrani prolaska
kroz crveno, i zahvaljujui pomalo sretnim okolnostima, Anders je upravo bio napustio
IMG i pokrenuo vlastiti posao i zato je pristao da potpiem novi ugovor. Ali kako taj
ugovor jo nismo potpisali, bio sam slobodan ovjek. Pitanje je bilo upravo to: ta bih ja
sa svojom slobodom? Nisam imao pojma, a u to vrijeme nisam imao s kim mnogo
govoriti o fudbalu.
Imao sam samo Maxwella, naravno, i jo nekoliko drugih igraa u timu, ili ne ba
nekoliko; bila je takva konkurencija posvuda, a ja, pored svih, nisam znao na koga da se
oslonim, ni kome da vjerujem prije svega kad su u pitanju agenti i prelazi. Svako od nas
je tada htio nastaviti u nekom velikom klubu, i osjeao sam se kao da trebam nekoga.
Razmiljao sam o Thijsu.
Thijs Siegers je bio novinar. On me je intervjuisao za Voetbal International, i momak
mi se odmah svidio. Razgovarali smo telefonom nakon intervjua. Imao je zdravo
rezonovanje, dobar uvid u situaciju i bio je uvijek informisan. Znao je kakav sam i
kakve ljude volim. Nazvao sam ga ponovo i objasnio situaciju:

Svejedno to Mina nije inilo velikanom, ne jo, ali je bio u usponu, i potpuno spreman
da vozi svoje trikove u bilo koje vrijeme to je bilo dobro. Ja nisam elio imati ponovo
dobrog momka za agenta. Htio sam biti kupljen i dobiti dobar ugovor, pa sam odluio da
nekako impresioniram Mina. Kad nam je Thijs ugovorio sastanak u Okura Hotel u
Amsterdamu, obukao sam svoju cool smeu konu jaknu, Gucci. Definitivno nisam htio
biti bezveznjak u trenerci i opet biti namagaren. Stavio sam na ruku svoj zlatni sat, sjeo u
Porsche, i parkirao malo izvan, zbog sigurnosti.
Dolazim! Rekao sam sam sebi i uao u Okura hotel! Hotel je pored Amstel kanala,
nevjerovatno elegantan i luksuzan, i mislio sam: Sada se rjeava moja sudbina, sada moram
biti cool, i nastavio sam prema sushi restoranu. Imali smo rezervisan stol, i stvarno ne znam
kakav tip ovjeka sam oekivao da vidim tamo, vjerovatno nekakav pin-prugastog dizajna
s jo intenzivnijim zlatnim satom. No, doavola, ta se pojavilo ispred mene? Tip u
trapericama i Nike majici i sa trbuhom mladia kao iz serije o Sopranosima.
Hoe li on biti moj agent, ovaj Djed Mraz? A tek kad smo naruili jelo, ta mislite?
Vjerujete li da smo jeli mali sushi s avokadom i rakovima? Neee, stigao je tovar hrane za
pet osoba, a on je jeo kao manijak. No, tada je poeo govoriti, i da, bio je stvarno otvoren
i hrabar. To nije bilo nikakvo pakovano sranje, i odmah sam znao da ima klikere i da mi
lijee ono pravo, pa sam sam sebi rekao: S ovakvim ljudima elim raditi. Mislili smo isto,
a ja sam bio spreman da mu stisnem ruku u znak budue saradnje.
I zamislite sad ta je uinio, odvano kopile? On je izvadio etiri A4 papira tiskana s
Interneta, a na njima su bili podaci s imenima i brojevima, kao to su Christian Vieri,
dvadeset i sedam utakmica, dvadeset i etiri gola. Filippo Inzaghi, dvadeset i pet
utakmica, dvadeset golova, David Trezeguet dvadeset i etiri utakmice, dvadeset
golova, i konano, Zlatan Ibrahimovi, dvadeset i pet utakmica, pet golova.
ta misli kakve su mi mogunosti da te prodam s ovakvom statistikom, rekao je.
Pomislio sam, kakav napad! Ali brzo sam se snaao.
Da sam dao dvadeset golova, ak i moja majka bi me mogla dobro prodati,
odgovorio sam, i da, on je utio, a htio je pui od smijeha, to znam danas. Ipak je
nastavio svoju igru. Nije dozvolio da izgubi superiornost.
U pravu si. Ali ti...n
ta je doavola sada? Mislio sam. Osjeao sam kao da e krenuti u novi napad.

Ustvari, davao sam premalo golova i bio sam prespor, lijen. Nisam bio dovoljno
motivisan. Shvatao sam to, poeo sam sve vie i vie davati na treningu i utakmicama.
Ali i to je istina, nije lako promijeniti sve preko noi. ovjek poinje naporno, a onda ne
osjea kad padne. Sreom, nisam imao priliku odustati. Mino se zalijepio za mene kao
pijavica.
Voli kad ljudi kau da si najbolji, ha?
Pa, moda.
Ali to nije istina. Nisi najbolji. Sranje. Ti si niko i nita! Mora raditi vie!
Ti si upak. Samo cvili. Trebao bi ti sam trenirati.
Idi, jebi se!
Jebi se ti!
Ponekad smo bili agresivni, odnosno, inilo se da smo agresivni. Ali tako smo
odgajani, i naravno, razumio sam njegov stav, nisi niko i nita, i da je to bio njegov
nain da me promijeni, i vjerujem da je dosta uspio. Poeo sam ponavljati u sebi:
Ti si nula, Zlatane. Ti si upak. Nisi ni upola dobar kao to misli! Mora raditi jo
ee.
Tako sam se titio od neuspjeha i pokrenuo u sebi jo veu elju za pobjedom. To
vie nije bilo pitanje hoe li me trener poslati kui. Davao sam sve to sam mogao u
svakoj situaciji i elio pobijediti na svakoj utakmici, takmienju ili treningu, iako sam
imao upalu lijeve prepone i boljelo me. Bolove sam ignorisao. Samo sam nastavljao
dalje. Nisam se predavao. Nije me bilo briga ak i ako je bivalo gore i gore. Stiskao sam
zube. Nekoliko mojih suigraa je bilo ozlijeeno. Nisam elio da treneru stvorim nove
probleme, pa sam esto igrao nakljukan tabletama. Pokuavao sam da ignoriem to
sranje od boli. Ipak, Mino je skuio. Htio je da treniram naporno, ali ne da se satirem.
Ne ide to tako, deko, rekao je. Ne moe driblati kad si ozlijeen, i na kraju
sam to shvatio ozbiljno, te sam posjetio specijalistu, on je predloio operaciju.
U Univerzitetskoj bolnici u Rotterdamu napravili su neko pojaanje u lijevoj
preponi, a nakon toga, morao sam se oporavljati treningom u klupskom bazenu. Nije
bila ala. Mino je objasnio prvom treneru da to nije bila ni jednostavna ni bezazlena
operacija.
ovjek je samo trao okolo i igrao. Sada mora naporno raditi na svom oporavku!
Dozvolite mu to.
Na sebi sam cijelo vrijeme morao imati neki avolji mjera pulsa i pojas za

spaavanje da ne potonem. Trao sam u vodi dok ne bih dosegao svoj


apsolutni maksimum, a nakon toga sam bio potpuno iscrpljen i spreman da
povratim.
Tad bih se drao ivice bazena. Morao sam se odmoriti. Nisam se mogao vie ni
mai. Tako potpuno iscrpljen, morao sam na zahod, a postajalo je sve nunije.
No, tu nije moglo biti rijei o tranju na WC. Na bazenu u oku je bila neka
rupa i to sam mogao uiniti? Piao sam u tu rupu, ta drugo?
U Ajaxu, smo imali pravilo: nismo mogli uzeti hranu dok ne bi neko rekao
izvolite, i esto sam ustajao prvi im bih uo prvi slog. Uvijek sam bio gladan
kao vuk. Sada nisam mogao ni da podignem glavu. Koliko god su pozivali na
veeru, ja sam se drao ivice bazena kao brodska olupina.
Dvije sedmice me to dralo, a udno, uope mi nije samo bilo teko. Bilo je neto
lijepo u toj boli. Uivao sam i poeo shvaati ta znai teak posao i odmor
poslije njega. Uao sam u novu fazu, osjeao sam se jaci nego ikad prije. Kad
sam se vratio s rehabilitacije, dao sam sve od sebe, i ponovo poeo dominirati.
Vratilo mi se samopouzdanje i pojavile su se parole: Zlatan, sin Boiji, i
takve stvari. Ljudi su uzvikivali moje ime. Bio sam bolji nego ikad, i to je bio
prekrasan osjeaj, naravno, ali takoer, kao i uvijek: kada neko zablista, drugi
postaju ljubomorni i ve se poela javljati napetost u ekipi, prije svega, kod
mladih igraa koji su se htjeli pokazati i biti prodani u velike klubove.
Pogaate, Rafael van der Vaart se nije u potpunosti radovao mom uspjehu.
Rafael je vjerovatno bio jedan od najpopularnijih igraa u zemlji tada. U
svakom sluaju bio je omiljena osoba u klubu, ali i kod svih navijaa koji nisu
voljeli izazove na terenu. Ronald Koeman je upravo njega izabrao za kapitena
ekipe, iako Rafael nije imao vie od dvadeset jedne godine. To je, naravno bila
velika stvar za njega, a bio je i odlian materijal za tra rubrike. Spetljao se s
nekom zvijezdom tada i nije mu bilo jednostavno da gleda moj uspjeh na
terenu. Rafael je gledao sam sebe kao veliku zvijezdu i nije htio konkurenciju.
Ne znam, mislim da je eznuo da se proda, kao uostalom i svi mi. Mislim da je
bio spreman uraditi bilo ta samo da ide dalje. Ako posmatram iz sadanjeg
ugla, to je bila istina, a tada ga nisam ni poznavao najbolje, iskreno nije me ni
interesovao.
Bilo je rano ljeto 2004, a napetost izmeu nas nije eksplodirala do augusta. U
maju i junu je bilo jo uvijek prilino mirno. Zlato u ligi je bilo sigurno,
Maxwell, moj prijatelj, bio je izabran za najboljeg igraa serije to mi je bila

posebno drago. Ako neko to zavreuje onda je to on. Sjeam se da smo jednom otili
u Haarlem na piu, u restoran u kojem je Mino odrastao, i tu sam sreo Minovu
sestru. Imala je neto vano da me pita. Radilo se o njihovom ocu.
Tata je poeo da se voza okolo u Porsche Turbu, rekla je ona. To je malo
udno. To nije vrsta automobila koju je on elio nekad ranije. Da li to ima ikakve
veze s tobom?
Tvoj tata...
Nedostajao mi je Porsche, ali sam se nadao da je sada u sigurnijim rukama, a tog
ljeta sam shvatio da se stvarno moram drati podalje od ludosti i skoncentrisati se
samo na fudbal. Evropsko prvenstvo se odravalo u Portugalu. To je bilo moje prvo
veliko prvenstvo otkako sam se etablirao u nacionalnom timu, i sjeam se kad me
nazvao Henke Larsson. Henke je bio moj uzor. Tada je igrao svoje posljednje
utakmice u Celticu. To ljeto je bio prodan Barceloni, a nakon poraza od Senegala u
Svjetskom kupu, izjavio je:
Ne mogu vie igrati u reprezentaciji. elim se posvetiti porodici, i naravno, to
smo mogli razumjeti, posebno kad to kae ovjek poput njega.
Ali nam je nedostajao. Igrali smo u istoj grupi kao Italija i bili su nam potrebni svi
najbolji igrai koje smo mogli dobiti, a mislim daje veina izgubila nadu da e se on
vratiti. Tada se predomislio i kazao da eli biti s nama, to me obradovalo.
Sada smo trebali on i ja biti na vrhu. To bi nas uinilo jaim, a ja sam primijetio da
se svaki dan poveava pritisak na nas, a i pria o tome da bi ovo mogao biti moj
veliki meunarodni uspjeh, i shvatio sam da su sve oi uprte u mene, sve od
inozemnih lovaca na talente do trenera. Tih dana, prije nego to smo krenuli, navijai
i novinari su bili navalili na mene kao ludi, i pri takvom pritisku javnosti lijepo je
imati sa sobom nekoga kao Henke. On je ve bivao u slinim meteima na visokom
nivou, ali jasno, cirkus oko mene je bio apsolutno bolestan. Neu zaboraviti ni ta
sam ga kasnije upitao:
Prokletstvo, Henke, ta trebam uiniti? Ako bi to neko trebao znati, onda si to ti.
Kako se nositi sa svim to se deava?
Izvini, Zlatane. Od sada se mora sam snalaziti. Ni jedan igra u vedskoj
historiji fudbala nije bio izloen ovakvom cirkusu kao ti!
Evo naprimjer, pojavio se i neki norveki novinar s jebenom narandom. 0 toj
narandi se prialo jo od kad je John Carew iz Valencije kritikovao moju igru, a ja
mu odgovorio:
To to John Carewradi sfudbalskom loptom, ja mogu uraditi s narandom,

i sada je tu stajao stari norveki novinar koji je elio vidjeti ono to ja


mogu uraditi s tim voem.
Ali zaboga, zato bih ja davao tom tipu previe panje i uinio ga
poznatim? Zato bih mu uope poklanjao svoju panju?
Moete uzeti svoju narandu, oguliti je i jesti. U njoj ima puno
vitamina, rekao sam, i naravno, prialo se da je to ipak previe, da
sam prokleto drzak i bezobziran, da sam udak, a tu je bilo i puno vie
o mom odnosu s medijima koji je postajao sve pristrasniji.
Ali iskreno reeno, ta je tu udno?

N IKO NIJE ZNAO ZA H ELENU i mene, ak ni njena mama. Dali smo sve od sebe da nau
vezu drimo u tajnosti. Najmanji dogaaj vezan za mene bio je naslov u novinama, nismo
eljeli da novinari ulaze i kopaju po naoj vezi, prije nego to smo i sami znali ta radimo i
kuda nas to ona vodi.
Niko ne bi vjerovao, da bih ja mogao biti u vezi s njom, jedanaest godina starijom
poslovnom enom. Sretali su nas na istim mjestima, u hotelu i tome slino. Imali smo sreu da
ta naa igra nije padala u oi ljudima. To nam je puno pomoglo. Ali sve to skrivanje od oiju
javnosti imalo je svoju cijenu.
Helena je izgubila svoje prijatelje, bila je sama i izolirana, i ja sam bio toliko ljut na medije
kao nikada do tada. Prve godine letio sam za Gteborg da bih odigrao utakmicu s
reprezentacijom protiv San Marina. Tada sam ve polako ostavljao Ajax i bio sam dobro
raspoloen za alu. Priao sam malo slobodnije o starim dobrim vremenima, ak i s jednim
novinarom iz Aftonbladeta. Ja nisam zaboravio ta su novine uradile s dogaajem u Spy
baru. Ali nisam elio da budem kivan na njih, razgovarali smo izmeu ostaloga i o tome da bi
bilo lijepo formirati porodicu u budunosti, i nita posebno. Sasvim obian razgovor, imati
djecu jednog dana u ivotu, otprilike tako. Znate li vi ta je taj novinar uradio?
Postavio je lanak kao lini oglas: eli li osvojiti Ligu ampiona sa mnom! Atletski
graen momak, 21 godina, 192/84, s tamnom kosom, tamnim oima, trai enu zrelih godina
za ozbiljnu vezu, tako je napisao, i ta vi mislite. Da li sam bio sretan? Bio sam lud. Kakvo je
to potovanje bilo? Jedan oglas! Imao sam takvu elju da unitim to kopile, i naravno, nije bilo
dobro to sam ga ve sutradan sreo u mranim hodnicima stadiona.
Ako sam dobro razumio, u novinama su ve saznali da sam bijesan. Mislim da je neko od
igraa iz reprezentacije doao i ispriao im. Zato je onaj novinar doao da se izvini da bi se
posao mogao dalje odvijati kako treba. Ve tada su nudili velike svote novca za mene. Ali
vjerujte mi nije bilo vrijeme za to, pretpostavljam i sam da sam bio sretan, to sam se tako
ponaao. Imao sam sreu te sam se uzdrao i samo zagrmio na njega:
Ko si ti, klovnu jedan? I ta si s time, doavola, htio rei? Da ja imam problema s
djevojkama, ili ta si uope mislio?

ao mije, ja sam samo htio... Izgubio se nije mogao nai pravu rije.
Nikada vie s tobom neu razgovarati, vrisnuo sam i otiao s tog mjesta, mislim
da sam ga time prepao, ili sam dao do znanja novinarima da ubudue moraju imati
potovanja prema meni. Ali bilo je gore. Dobili smo meunarodnu utakmicu s 5:0, ja
sam dao dva gola. I ta mislite koji je naslov sutradan osvanuo u Aftonbladetu:
Bravo vedska! Sad idemo na Evropsko prvenstvo. Ne direktno! Ali stajalo je! Stidi
se, Zlatane! I to nije bilo isto kao da sam skinuo pantalone ili da sam pljunuo sudiju.
Izveo sam penal - i, naravno, dao gol. Ve je stajalo 4:0, kada su me oborili u
kaznenom prostoru, naravno, okej, Lars Lagerback je imao svoju listu izvoaa
penala, i na samom vrhu liste je Kim Kallstrom, ali on je ve prije toga bio strijelac
jednog gola. Mislio sam daje to sad moja stvar, bio sam eljan, bio sam naotren, i
kada je Kim doao do mene, prebacio sam loptu na drugu stranu tijela, kao ono ne
diraj mi igraku, on je ispruio ruku i rekao: Daj mi to!
Ja sam to zavrio, postavio sam loptu na taki u kaznenom prostoru i utirao,
nita vie nije bilo, priznajem, to tad i nije bilo najbolje to sam trebao uiniti, poslije
sam ak molio i za izvinjenje. Naravno, ma daj nije to bio Balkanski rat. Nije bilo
krvavih nereda u nekom predgrau. Postii gol to je bio cilj u fudbalu. Ipak
Aftonbladet je priu o sluaju, koju nisam najbolje razumio, postavio na est stranica.
Doavola! Da postave jedan oglas i da napisu stidi se Zlatane, a dobili smo utakmicu
s 5:0?
Ako neko treba da se stidi onda je to Aftonbladet, rekao sam na pres-konferenciji sljedeeg dana.
Poslije toga bojkotovao sam sve novine, i kada je poelo Evropsko prvenstvo u
Portugalu, nije se mogao led tako lako otopiti. Rat sam nastavio, ali s rizikom. Nisam
razgovorao s njima i nisam imao ta izgubiti, posljednje to sam elio bilo je da moja i
Helenina veza izae na vidjelo. To bi bila katastrofa pred tako veliki dogaaj, i tu je
vailo ono, oprezno. Ali ta sam mogao uraditi? Nedostajala mi je. Moe li doi
ovamo, pitao sam je. Nije ilo, bila je zauzeta. Imala je i suvie posla. Ali se desilo da
su neki njeni efovi kupili karte za EP, i da jedan od njih nije mogao putovati. eli li
neko na EP umjesto mene?, pitao je. Ona je to shvatila kao znak, i dola je na
nekoliko dana. Kao i uvijek sretali smo se tajno, niko je od reprezentativaca nije
poznavao. Jedina osoba koja je mislila da je neto udno s njom bio je Skara-Bert.
Vidio ju je na aerodromu, ali se i pitao ta neko poput nje trai meu fudbalskim
navijaima s dravnim

dresom na sebi i smijenom kapom. Ipak smo sve odrali u tajnosti, i ja sam se mogao
koncentrisati na fudbal.
Cijeli tim je bio dobra grupa. Bili smo dobri momci, ali meu nama je bila i jedna
primadona za sebe. Prenemagao se: U Arsenalu, razumijete li vi, radimo ovako. I tako
zapravo treba da se radi. Znam kako je to u Arsenalu, ja igram u tom timu. Neto u tom
stilu...
Ludio sam od tih rijei. Bole me lea, govorio je on. Oj, oj. Ja ne mogu putovati u tom
obinom autobusu.Ja moram imati lini prevoz. Ja moram dobiti ovo, moram dobiti ono.
Razmiljao sam ko je on, doavola, te izigrava da je neto bolji od nas? Lars Lagerbck je
razgovarao sa mnom o njemu:
Molim te, Zlatane, pokuaj da sve bude profesionalno. Ne trebaju nam sad konflikti u
timu, razumije.
Ej, odgovorio sam. Ako on bude potovao mene, potovat u i ja njega. I taka. To je
djeli tog razgovora.
Ali inae, boe moj, atmosfera je bila nevjerovatna. Kada smo otili na prvu utakmicu
protiv Bugarske u Lisabonu, inilo se kao da je cijeli stadion bio obuen u uto, i svi su
pjevali Unutra s loptom u gol, Markoolijeva pjesma za EP, i sve je bilo tako nevjerovatno i
mono, jednostavno razbili smo Bugarsku.
Bilo je 5:0 i oekivanja su rasla. U svakom sluaju EP jo nije bilo pravo poelo. Svi su
oekivali najveu utakmicu koja je trebala da se odigra protiv Italije u Portu, osamnaestog
juna. Nije bilo tajne, Talijani su eljeli da se revaniraju. Igrali su nerijeeno u prvom krugu
protiv Danske i niko od njih, razumije se, nije zaboravio poraz u finalu na prvom EP protiv
Francuske u Rotterdamu. Italija je jednostavno bila prisiljena da pobijedi. Oni su imali
sjajan tim s Nestom, Cannavarom i Zambrottom dolje, na golu je stajao BufFon, Christian
Vieri je bio na vrhu, a sigurni Totti, ta velika zvijezda, bio je iskljuen zato to je pljunuo na
protivnikog igraa na utakmici protiv Danske, ali bez obzira, sastav tih momaka bio je
veliki izazov.
Bila je to za mene najvanija utakmica do tada. Gore na tribinama sjedio je i moj tata,
bilo je divno i napeto, primijetio sam to u samome startu. Talijani su me potovali. Bilo je
kao ono, ta taj momak moe uraditi, i ubrzo zatim borio sam se protiv protivnikog krila.
Nije bilo ale. Talijani su imali jednu stranu ofanzivu, i prije odmora su poveli s 1:0. Mladi
Cassano, Tottijeva zamjena, bio je strijelac tog gola. Za ps Panuccija niko ne moe rei da
nije bio regularan. Talijani su nas pritiskali napadima. Mi smo dali sve od sebe u igri i u
drugom poluvremenu imali smo nekoliko ansi. Utakmica je ila u korist Talijana i bez

August je period uznemirenosti, vrijeme prodaje igraa. Prelazni rok se zatvara trideset
prvoga, i glasine oko prelaza krue svuda. Ljudi priaju o dosadnoj sezoni. Jo uvijek je
predsezona i novinari nemaju ta pisati osim pria i nagaanja o prelazima. Hoe li neki igra
ii tamo ili ovamo. I koliko klub eli platiti. Neizvjesnost je visila u zraku, mnogi igrai su bili
pod stresom, to je tako bilo vidljivo u Ajaxu.
Mladi igrai u klubu su eljeli da se prodaju, gledali su nervozno na druge oko sebe. On
neto ima? Gdje e on? I zato ne zove moj menader. Bilo je tako napeto i puno ljubomore, i
ja sam ekao poziv, ali sam pokuao da se kocentriem na fudbal. Sjeam se: igrali smo
utakmicu protiv Utrechta i posljednje to sam oekivao bilo je da me zamijene u igri. I desilo
se. Koeman je mahnuo meni, bio sam toliko ljut da sam utnuo loptu na reklamnu tablu nie
na stadionu, u smislu to me doavola alje na klupu.
Ve tada sam imao obiaj poslije svake utakmice nazvati telefonom Mina. Osjeao sam
se dobro u toku takvih razgovora, malo sam se prenemagao ale radi, ali ovaj put sam vritao:
Ko je taj idiot to me je zamijenio? Kako je mogao biti tako lud? Mino i ja smo bili
bliski i oekivao sam pomo u toj situaciji. Oekivao sam da e me doekati rijeima kao:
Da podravam te, Koeman mora da je dobio izliv krvi u mozak, ba mi te ao.
Mino je rekao:
Naravno da te je zamijenio. Ti si bio najgori. Ba si ubre.
ta si rekao?
Niste se pokazali, ti si bio lo. Trebao si ranije zavriti na klupi.
Ti, rekao sam.
ta ja?
Ti, moe se nositi doavola. I ti i trener.
Spustio sam slualicu, istuirao se i otputovao kui u Diemen, naravno nisam bio
raspoloen. Kad sam tamo stigao, vidio sam da neko stoji ispred vrata. Bio je to Mino.
Kako moe imati toliki trbuh, idiote, pomislio sam, nisam ni izaao iz auta a ve smo
vritali jedan na drugoga.
Koliko puta moram da ti kaem, urlikao je on. Da si ubre i da ne smije utnuti
loptu po reklamnim tablama, odrasti ve jednom.
Idi doavola.
Idi i jebi se sam.
Jebi se. Ja elim otii odavde, vritao sam.

Onda e se morati preseliti u Torino.


ta kae?
Da moda imam Juventus na putu.
Molim?
uo si ti, da uo sam. Ali jednostavno nisam mogao razumjeti u toku
svae.
Sredio si Juventus za mene?
Mogue.
Ti si fenomenalan, ti avole.
Jo nije sve gotovo ali radim na tome, kazao je a ja sam poeo razmiljati.
Juventus!
To je bilo neto a ne Southamton.
Juventus je ve tada bio moda najbolji evropski klub. Imali su zvijezde kao
Thuram, Trezeguet, Del Piero, Buffon i Nedved iako je izgubio u finalu Lige
ampiona od Milana prole godine. Ali na papiru, ni jedan tim mu nije bio
ravan. Igrai su bili velike zvijezde, cijela grupa, i klub je u tom vremenu imao
na papiru i potpis Fabija Capella, trenera Rome koji me elio imati zadnjih
godina, i ja sam se ve poeo nadati. Naprijed Mino, razmiljao sam, veslaj ka
toj luci!
U to vrijeme Juventusom je vladao Luciano Moggi. Moggi je bio vrst
momak, moan menader koji je ni od ega stvorio sve i bio jedan od najveih
elnika talijanskog fudbala. On je bio kralj transfer trita.
ovjek koji je transformisao Juventus. Klub je osvajao ligu vie puta pod
njegovom upravom. Ali Luciano Moggi nije bio poznat samo po dobrim
djelima. Bilo je upleten u vie skandaloznih radnji, podmiivanje, doping,
suenje, i sve najgore glasine da je pripadao napuljskoj Camorra mafiji.
Naravno to je bilo samo sranje. Ali momak je stvarno liio na mafioza. Volio je
cigare, karirana odijela i kao pregovara nije sebe uvlaio ni u ta. Bio je majstor
svoga zanata i nije bio bezazlen kolega. Ali Mino ga je poznavao.
Moe se rei da su stari neprijatelji postali prijatelji. Mino je ve zakazao
sastanak s Moggijem, tako da je on mogao zapoeti svoje poslove. Ali izgleda da
to i nije bio neki dobar poetak. Moggijeva kancelarija kao da je bila ekaonica
samog pakla. Bilo je nekih dvadesetak ljudi vani i svi su bili nestrpljivi. Vrijeme
je prolazilo, na kraju se Mino zapalio. Otiao je odatle potpuno lud: doavola,
zar je mogao na taj nain da ignorie sastanak. Veina ljudi je moda prihvatala
tu situaciju. Moggi je bio moan, ali Mino nema potovanje prema takvima.

Bio je loe doekan i to se mora raistiti. Potraio je Moggija u toku dana u klubu
Urbani u Torinu.
Ponio si se prema meni loe, zagrmio je.
Ko ste vi, doavola, kazao je Moggi.
Saznat ete onda kada kupite jednog igraa od mene, rekao mu je Mino i
nastavio galamiti.
Onda se predstavio i drugim fudbalskim gazdama:
Zovem se Mino, i protiv Moggija sam, jer Moggi je bio momak s mnogo
neprijatelja, i to je bila dobra upadica. Problem je bio to je prije ili kasnije Mino bio
prisiljen voditi poslove s Moggijem, godine 2001. Juventus je elio Nedvda, jednog
od Minovih najboljih igraa. Ali se nisu dogovorili. On i Nedved trebali su sresti
Moggija u Torinu da bi razgovarali. Moggi je vodio igru, pozvao je novinare,
fotografe i klupske pristalice. Napravio je doek umjesto pregovora tako ni Nedved ni
Mino nisu mogli da se izvuku.
To Minu nije zasmetalo. On je elio da Nedvd bude u Juventusu i kup mu je dao
ansu da zavri pregovore, ali sada je bio impresioniran Moggijem. Moda je starac
bio tada teak, ali je znao igru, obadvojica su eljela da sklope mir a postali su i
prijatelji.
Ja sam Mino. Ja sam za Moggija, neto tako. Nisu jedan drugom titrali, ali bilo je
meusobnog potovanja, i oigledno je Mino imao i neke druge klubove u igri, to me
nerviralo. Ali je uspio zainteresovati Moggija a to mi je i bio cilj.
Moggi u poetku nije imao dovoljno vremena za nas. Mogli smo se sresti, ali na pola
sata u Monte Carlu. To je bilo onda kada se vozio prvi krug Formule 1 za Monaco
Grand Prix. Mogu pretpostaviti da je Moggi bio u Monte Carlu jo zbog nekih poslova.
Fiat-grupa je bila vlasnik i Ferrarija i Juventusa. Trebali smo ga sresti, ali i jo jednu
poznatu osobu, na aerodromu. Bila je paklena guva u saobraaju, i nismo mogli doi
blizu autom. Morali smo trati, zaudilo me koju je kondiciju imao Mino. On je krupan,
od tranja se zadihao i sav je bio znojav. Uz to ni jedan od nas nije bio prikladno obuen
za takve sastanke.
Mino je na sebi imao havaji ore, Nike majicu i patike bez arapa, sav u golom
znoju. Tako smo banuli u sveanu salu na aerodromu, a u unutra koji dim. Luciano
Moggi je puio svoju debelu cigaru. Bio je postariji, proelav i odmah se osjetilo da taj
ovjek ima mo u svojim rukama. Nauio je da ljudi rade sve to on kae. Ali sada je
samo gledao u Minovu garderobu.
ta to, doavola, ima na sebi?
Jesi li doao da gleda kako izgledam?, prosiktao je Mino i tako je zapoelo.

U meuvremenu smo igrali jednu meunarodnu utakmicu u tokholmu


protiv Holandije. To je bila vie trening utakmica, ali niko nije zaboravio
poraz s EP i eljeli smo se iskupiti i pokazati da moemo dobiti Holandiju.
Cijeli tim je elio revan. Bila je to ofanzivna i prilino agresivna utakmica.
Na samom poetku utakmice sam dobio jednu loptu u protivnikom
kaznenom prostoru.
Ve sam imao na sebi etiri Holananina. Jedan od njih bio je i Rafael van
der Vaart. Svi su me vukli. Bila je teka situacija. Ja sam se borio s njima i
uspio sam dodati loptu prema Mattiasu Jonsonu koji je bio slobodan.
On je dao gol, bilo je 1:0 nula, ali je poslije toga Vaart ostao leei na travi,
valjao se od bolova. Odnijeli su ga na nosilima, zadobio je povredu skonog
zgloba i ligamenta. Ali nije to bilo opasno. Zbog toga se obino pauzira
jedna ili dvije utakmice. Kasnije je izjavio novinarima da sam mu namjerno
nanio povredu. Skoio sam od uda, ta je sad ovo? To nije ak bio ni
slobodan udarac. Kako je mogao rei da sam to uradio namjerno. I taj
momak treba da bude moj kapiten.
Pozvao sam ga telefonom: Sluaj, ao mi je zbog toga to se desilo, ali nije
bilo namjerno, uje li me? I novinarima sam rekao isto to sam rekao i
njemu.
To sam ponovio hiljadu puta. Ali zato je Van der Vaart s tim nastavio
nisam mogao shvatiti. Zato, doavola, baca prljavtinu na svog timskog
druga. To je bolest. Ili ta bi drugo moglo biti?
Razmiljao sam dugo o tome, naprosto to nisam mogao zaboraviti. Bio
je august i vrijeme za transfere igraa, ili preciznije prodaju. Moda je i on
elio da se izbori za svoj izlazak iz kluba. Ili da meni napravi frku. To nije
bilo prvi put da neko koristi takve trikove, svakako taj momak je imao
novine na svojoj strani.
On je Holananin. Bio je omiljen u traerskim novinama, a ja sam bio bad
boy a uz to i stranac. Ti to misli ozbiljno?, pitao sam ga kad sam ga sreo na
treningu. Uinilo mi se da je skroz ozbiljan.
Okej, okej, rekao sam. Ovo ti elim rei posljednji put. Nije bilo
namjerno, uje li?
uo sam.
Ipak on se nije pomjerio ni za milimetar, i atmosfera u klubu jeba
oapgtija. Tim se podijelio na dva dijela. Holanani su stajali na Rafaelovoj
strani, a stranci su bili na mojoj. Na kraju nas je pozvao i Koeman na
saslanak, u tom periodu sam bio skroz lud kad bi se spomenuo taj dogaaj.
Doavola, me taj tip optuuje? Ja sam bjesnio, tamo na sastanku na treem
spratu, u Bflboj

sobi za ruavanje gdje smo svi sjeli uokrug. U zraku se osjealo da je stvar zaista ozbiljna.
Treneri su traili da se uozbiljimo. Bili smo kljuni igrai ekipe i moramo, naravno, biti i
prijatelji. Ali se nikakav konkretan izlaz nije nazirao. Rafael je napadao s jo teim rijeima,
nikad kao tada.
Zlatan je to uradio namjerno, rekao je a meni se sve pomrailo pred oima.
ta ti je, doavola? Zato vie ne prestane? Nisam te namjerno povrijedio, to sam ti
ve vie puta rekao lino, ali ako me optui jo samo jednom, onda u ti polomiti obje
noge!, rekao sam da svi uju. Naravno svi koji su stajali na strani Van der Vaarta kao da
su to i ekali.
Sad vidite. Vidite li vi da je on agresivan i lud?, i Koeman je pokuao smiriti
situaciju.
Sada ne elimo ii tako daleko, to e se zavriti.
Izgleda nevjerovatno, ali pozvao nas je direktor Louis van Gaal. On i ja smo ve bili u
zavadi ranije i nije mi ba ilo u prilog da mu idem u drutvu s Van der Vaartom. Znao sam
da nisam bio okruen prijateljima, ali nisam imao izbora. Van Gaal je odmah poeo svojim
monim jezikom.
Ja sam direktor, kazao je.
Hvala na informaciji, pomislio sam.
I ja vam kaem, nastavio je on, spustite vae ratne sjekire. Kada Rafael ozdravi, vas
dvojica ete igrati zajedno.
Apsolutno ne, dgovorio sam. Dok je on na terenu, ja neu igrati.
ta kae?, pitao je van Gaal. On je moj kapiten i ti e igrati s njim. Sve u korist
kluba.
Va kapiten? Kakav je sad ovo razgovor? Rafael ide novinarima i govori kako sam ga
namjerno povrijedio. Kakav je to kapiten koji javno napada svoje klupske drugove? Neu
igrati s njim, nema anse. Nikad. Vi moete rei ta elite, ja sam svoje rekao.
Poslije tih rijei sam izaao. Igrao sam rizino. Naravno, dobio sam snagu zato to sam
imao Juventus u planu. Nita nije bilo potpisano, ali ja sam se jako nadao. esto sam
razgovarao s Minom. ta se dogaa? ta kau oni? Krajem augusta smo se trebali sresti s
NAC Bredom, ekipom iz druge lige. Novine su i dalje pisale o konfliktu, nikada kao do
tada nisu davale podrku Van der Vaartu drei njegovu stranu. On im je bio miljenik. A
ja loa osoba koja gaje namjerno povrijedila.
Budi spreman na njihove podsmijehe, rekao mi je Mino. Gledaoci te sad
mrze.

Dobro.
Dobro.
Ja se aktiviram na tako neto i ti zna. Pokazat u ja njima.
Za njih sam bio obiljeen. A i situacija nije bila ba tako jednostavna,
ispriao sam Koemanu za Juventus. elio sam ga pripremiti za to, takvi
razgovori su uvijek osjetljivi. Volio sam Koemana. On i Beenhakker, su bili
prvi koji su vidjeli moje sposobnosti u Ajaxu i nisam sumnjao da me nee
razumjeti i sada. Ko ne eli otii u Juventus? Ali teko da bi me Koeman drage
volje dao, to znam. Kad je nedavno razgovarao s novinarima, rekao je da
mnogi misle da mogu igrati i u veem klubu, i bilo je jasno da je mislio na
mene. To znai pravu rije na pravom mjestu, da se posluim reenicom koju
je esto upotrebljavao Van Gaal.
Ja zaista ne elim da u klubu bude vie problema u vezi s ovim, kazao
sam Koemanu. Juventus me eli i nadam se da ete to rijeiti. Ovakva ansa
se dobije samo jednom u ivotu, i naravno, kao to sam i pretpostavljao,
Koeman me je razumio, i sam je bio profesionalac.
Ali ja ne elim da nas ostavi, kazao je. Ja te elim zadrati. I borit u se
za to da ostane.
Zna li ta je rekao Van Gaal?
ta, reci.
Kazao je da bez mene moete u ligi. Da vam ide dobro. Ja mu trebam samo
za Ligu ampiona.
ta, doavola? On je to rekao?
Koeman je skroz odlijepio. Bio je tako bijesan na Van Gaala. On je mislio da
su te rijei dobra pozadina, i da mu to nee smanjiti mogunost da se bori za
mene. Sjeam se uao sam na stadion mislei da moram napraviti pauzu ili
prekinuti. Bila je to vana utakmica za mene. Delegacija Juventusa je bila tu i
gledala moju igru. Ali na stadionu je bila ludnica. Osjeao sam se kao da me
Holanani pljuju. Zvidali su i vritali, a gore na tribinama je sjedio njihov
favorit Rafael van der Vaart. On je dobio aplauze to je i logino. Ja sam bio
ono najgore, on nevina rtva. Ali sve e se ubrzo izmijeniti.
Igrali smo utakmicu s NAC Bredom i nekih dvadesetak minuta do kraja
utakmice na semaforu je stajalo 3:1 za nas. Kao zamjena Rafaelu van der Vaartu
bio je jedan mladi momak iz Ajaxove omladinske akademije, zove se Wesley
Sneijder, deko je bio dobar. Igrao je inteligentno. utirao je, i bilo je 4:1. Samo
nekih pet minuta poslije njegovog gola dobio sam loptu na nekih dvadesetak

metara od kaznenog prostora protivnika. Imao sam odbranu na leima. Gurao


sam se i uspio da je se oslobodim, kasnije sam driblao i proao pored drugoga
igraa. Bio je to samo poetak, samo uvod.
Napad se nastavio i ja sam izveo lijepu fintu kao da u utirati, ponovo
sam driblao po strani, da bih naao dobru poziciju za udarac. Dola je nova
odbrana, uvijek su bili za mnom. Rojilo se oko mene, moda sam loptu trebao
dobaciti nekome, ali nisam vidio dobru poziciju. Umjesto toga proao sam,
matovitim slalomom predriblao odbranu, prevario golmana, prebacio loptu
na lijevu nogu i utirao prema otvorenom golu. Bila je to klasika.
Tom golu su dali ime po Maradoninom golu, zato to ih je to podsjetilo
na Maradonin gol protiv Engleske u etvrtfinalu Svjetskog prvenstva iz 1986.
godine. To to sam proao driblingom cijeli protivniki tim bio je povod za
eksploziju na stadionu. Svi su poludjeli. ak je i Koeman skakutao u krugu
kao luak, bez obzira koliko sam elio da ga ostavim. Sva mrnja prema meni
pretvorila se u ljubav i podrku.
Svi su navijali i vritali, svi su bili na nogama i skakali, svi osim jednoga.
Kamera je klizila preko gromoglasnog stadiona sve do Rafaela van der Vaarta.
On je sjedio gore na tribinama bez ijednog pokreta, skroz ukoen. Ni na
minutu se nije pomjerio, bez obzira to je njegov tim dao gol. On je samo sjedio
tamo i moj nastup za njega je bilo neto najgore to mu se moglo desiti, a
deslilo se. Ne zaboravite da ste prije utakmice urlikali na mene, da ste mi
zvidali nekoliko trenutaka prije ovog gola!
Sada su uzvikivali samo jedno ime, moje ime. Nikoga vie nije bilo briga
za Van dar Vaarta, u toku cijele veeri a i sutranjeg dana na svim TV
ekranima su prikazivali moj gol. Kasnije su ga gledaoci izabrali za najljepi
evrogol. U svakom sluaju ja sam se bio koncentrisao na neto drugo. Sat je
otkucavao. Prozor za zamjenu klubova je jo bio otvoren nekoliko dana,
Moggi se toliko zapleo oko toga da je slabo i razgovarao, po obiaju.
Najednom je iznenada objasnio da ja i Trezeguet, ne moemo igrati zajedno i
to daje David Trezeguet bio jedan od najboljih strijelaca u Juventusu.
Kakva je sad ovo glupost?, rekao je Mino.
Njihovi stilovi igre ne odgovaraju jedan drugome, i nee funkcionisati,
odgovorio je, i to uope nije dobro.
Kad Moggi donese neku odluku, niko ga ne moe nagovoriti da se predomisli.
Ali Mino je vidio izlaz. On je znao da Capello, trener, ima drugo miljenje.

Capello me je odavno elio, to sam ve rekao. Ali Moggi je direktor.


Meutim, nije ni Fabio Capello bio neko s kim bi se moglo igrati. Taj ovjek
zna da spusti bilo koju zvijezdu na zemlju u jednom momentu. Capello je
bio odluan, i zato ih je Mino pozvao na veeru obadvojicu, i hrabro se
otvorio.
Je li tano da Trezeguet i Zlatan ne mogu igrati zajedno?
Kakav je to sad razgovor i kakve to veze ima s naom veerom?, pitao
je Capello.
Moggi je rekao da njihov stil igre ne odgovara jedan drugome, zar nije
tako Luciano?
Moggi je klimao glavom
Dakle moje pitanje za Fabija je: je li to tano?, nastavio je Mino.
Ne zanima me da li je tano ili ne, a trebalo bi da i vi to znate. ta se na
terenu deava, moj je problem. Gledaj samo da Zlatan doe ovamo, ostalo
sreujem ja, kazao je Capello, i ta je tu jo Moggi mogao uraditi.
On ne moe uiti trenera kako se igra na terenu. To je sam isticao, i Mino
je uivao u trijumfu, dobio je to je elio. Ali jo sve nije bilo rijeeno. U
Amsterdamu se odravala holandska fudbalska gala proslava.
Mino i ja smo bili tamo da proslavimo Maxvelovu nagradu za najboljeg
igraa, obadvojica smo bili radosni zbog Maxvela. Ali to i nije bilo ba neko
slavlje, Mino je bio sav uzbuen. Iao je cijelo vrijeme naprijed-nazad i
razgovarao s Juventusovim i Ajaxovim direktorima. I cijelo vrijeme su dolazili
novi problemi i pitanja ili su tek sada nastajali pravi problemi. Ih je sve to bila
predstava da bi poboljali pregovorne pozicije. Stvar je bila zakljuana, sljedei
dan uvee se zatvarao prelazni rok, naravno bio sam zaista nervozan.
Sjedio sam kod kue u Diemenu i igrao Xbox, mislim da je bila Evolucija
ili Poziv za Dity, oboavam i jednu i drugu. Igra me je oputala i pomagala mi
da sve zaboravim. Ali Mino je zvao svake minute. Bio je iziritiran. Moja torba
je bila spakovana i Juventus je imao privatni avion koji me je ekao na
aerodromu. Znai klub me je elio. Ali nisu mogli da se dogovore oko cijene.
To je bila jedna stvar, a druga je bila ta da Ajaxovo rukovodstvo izgleda i nije
vjerovalo ovima, smatrali su da je posao neozbiljan. Talijani nisu imali sa
sobom advokata u Amsterdamu i ja sam pokuao na svoj nain da pritisnem
Ajax:
Kako ja vidim ja ne igram vie s vama. Zavrio sam s vama rekao
Van Gaalu i njegovim ljudima.

Ali nita nije pomoglo. Nita se nije desilo a vrijeme je. i


skroz u mome Xboxu, trebali ste me vidjeli i u ovoj
situaciji

na upravljau. To je bilo kao vatra. Sve moje frustracije su nestajale kroz igru. Ja sam bio
sav u igri dok se Mino muio da sastavi sporazum. On je bio ljut na svoj nain. Zato
Moggi ne alje advokata u Amsterdam? Kakav je to nonalantni nain?
I to mora da je bio jedan dio igre. Tad to nije bilo lako saznati. Nita nije bilo
zagarantovano, i Mino je uradio po svome. Nazvao je svoga advokata. Leti za
Amsterdam, odglumi da predstavlja Juventus, i naravno advokat je odletio za
Amsterdam i odglumio svoju predstavu. I to je pomoglo, pregovori su ili bre. Ali ni to
nije vodilo ka mirnoj luci, to je izluivalo Mina. Nazvao je ponovo.
Ma nije nas briga, kazao je. Uzmi sa sobom advokata i doleti ovamo, sait emo
mi njih odavde, i ja sam iskljuio TV igrice i nestao; nisam ak za sobom ni vrata
zakljuao, stvarno.
Odvezao sam se prema naem stadionu i klupskoj upravi. Tamo su sjedili Mino i
advokat. Kad sam uao, bili su pod jakim stresom. Advokat je hodao okolo i ponavljao:
Nedostaje jo samo jedan papir, samo jedan i onda je sve gotovo.
Nemamo vremena. Moramo ii, Mino kae da zajebavaju, klimnuo sam glavom
i brzo vozio prema aerodromu gdje nas je ekao Juventusov avion. Nazvao sam tatu:
Halo, halo, urim, radim na tome da preem u Juventus. Hoe li nam se pridruiti u
pregovorima?
Naravno, elio je biti prisutan, bio sam sretan zbog toga. Ako ovoga puta bude sve
ilo svojim tokom i ostvari se moj djeaki san, onda je divno imati tatu pored sebe, mi
koji smo proli mnogo toga zajedno. Znam daje istog momenta krenuo na put prema
Kastrupu u Kopenhagenu i odletio za Milano gdje ga je doekao Minov ovjek i
dovezao do Savezne kancelarije. U toj kancelariji se registruju svi transferi na tritu.
Tamo je stari stigao prije mene, i kada sam stigao s advokatom bio sam zapanjen:
Jesi li to ti? To nije bio onaj isti tata na kojeg sam bio navikao, definitivno ne onaj koji
sjedi kod kue sa slualicama na uima i slua jugo muziku u stolarskim pantalonama.
Ovaj ovdje momak u lijepom odijelu, taj ovjek je mogao biti bilo koja talijanska visoka
linost. Bio sam ponosan na njega i okiran, iskreno vam govorim. Do tada nikad nisam
vidio oca u odijelu.
Tata!
Zlatane
Bilo je divno, tamo su ve stajali novinari i fotografi. Pria je ve procurila.

To je bio veliki dogaaj u Italiji. Ali jo uvijek nita nije bilo gotovo. Sat je otkucavao. I
vie nije bilo dovoljno vremena igrati se due, Moggi je nastavio s izigravanjem i
driblanjem, a to je jo gore, to je dalo i rezultat. Moja cijena je padala s trideset pet
miliona eura koliko je traio Mino na dvadeset pet, dvadeset i posljednja je bila
esnaest miliona eura, sto ezdeset miliona kruna.
I da, to je i dalje bilo puno. To je bilo vie nego duplo od onog koliko me je Ajax platio.
Ipak to nije trebalo da bude velika stvar za Juventus. Klub je ve prodao Zidanea Real
Madridu za sedamdeset miliona. Doavola oni su to mogli sebi priutiti. Ajaxovi ljudi
nisu trebali biti zabrinuti, ali ipak nervoza se vidjela, u svakom sluaju to se i
potvrdilo. Juventus nam nije uspio dostaviti garanciju iz banke. Ali su i za to nali
objanjenje.
Bez obzira na njihove velike uspjehe Juventus je imao gubitak od dvadeset miliona
u toku prole godine. Ni to nije neobino za velike klubove ve suprotno. Bez obzira na
visoke prihode trokovi uvijek budu vei. Ali to bez garancije banke? Pitam se da to
nije neki trik u vezi s pregovorima. Juventus je bio jedan od najveih klubova u svijetu,
i svakako trebao bi biti u stanju stvoriti novac. Ali bez garancije banke Ajax je odbio
potpisati bilo ta, a vrijeme je protkalo i sve je bilo neizvjesno. Moggi je samo sjedio
onako napuhan sa svojom debelom cigarom, ponosan to cijelu situaciju dri napetom
i pod kontrolom: Ovo emo obaviti, otprilike tako, ja znam ta radim. Ali Mino je
stajao sa slualicom u ruci nedaleko od njega i vritao na Ajaxove pretpostavljene:
Ako vi ne potpiete, neete dobiti esnaest miliona. Neete dobiti Zlatana: Nita
neete dobiti. Jeste li razumjeli? Nita. ta vi mislite da e Juventus izbjei isplatiti?
Juventus? Jeste li vi ludi? Da, svakako, radite ta elite, ma izgubite sve! Izvolite.
Bile su to velike rijei. Mino zna svoj posao. Ipak nita se nije deavalo. Atmosfera je
postajala sve napetija, pretpostavljao sam da Mino trai neku utinicu da sebe napuni
energijom. Unutra, u istoj prostoriji gdje smo bili, nalazio se i veliki broj fudbalskih
stvari. Mino je uzeo loptu i poeo onglirati. Ludilo. ta ovaj sad radi? Nita nisam
shvatao. Lopta je letjela okolo odbila se i pogodila Moggija u glavu i po ramenima i svi
su se pitali o emu se radi. Zar e on onglirati u ovoj situaciji? U toku kriznih
pregovora i nije bilo mjesta za igru.
Prestani s time. Pogodit e nekog u glavu.
Ne, ne, nastavio je. Bitno je da igramo. Ustani, Luciano, pokai ta zna. Sada ti,
Zlatane. To. Udri je. To.

On je tako nastavio, ne znam ta su sekretar i ostali mislili. Ali jedno je bilo


sigurno, Mino je ipak dobio podrku - tatu. Moj otac se samo smijao. ta je s ovim
ljudima? ta je u ovome lijepo. Tako da pritisne velikog Moggija. To je bio stil moga
oca. To je kao kad pjeva i igra u pogrenoj situaciji. To je kao ono tjeraj po svome bez
obzira na dogaaj, tog dana je otac snimao svaki dogaaj o meni, ali i ono to je radio
Mino. Mino je bio omiljeni manijak, to je i on primijetio. Mino nije bio samo budala.
On je sastavio ugovor. Ajax nije elio izgubiti mene, ali ni novac. Glavni papir su
potpisali u zadnjoj minuti. Ve je bilo prolo deset sati, kako sam ja shvatio kancelarija
se zatvarala u sedam sati. Ali smo isplivali na obalu i trebalo nam je vremena. Ja
profesionalac u Italiji? Nije normalno.
Poslije toga otili smo u Torino. Dok smo bili na autoputu, Mino je nazvao
Juventusov restoran Urbani i zamolio ih da bude otvoreno, naravno radnike nije bilo
teko nagovoriti. Prihvatili su nas kao kraljeve prije ponoi, sjeli smo i jeli, ali i ili jo
jednom kroz cio ugovor, iskreno vam govorim, posebno zbog oca mi je bilo drago to
je bio tu i vidio sve ovo.
Ponosim se tobom, Zlatane, rekao je.
Ja i Fabio Cannavaro smo istovremeno potpisali za Juventus, zajedno smo odrali
pres-konferenciju na Delle Alpi stadionu u Torinu. Cannavaro je momak koji se ali
i smije cijelo vrijeme. Zavolio sam ga odmah. On je bio izabran za najboljeg igraa
svijeta nekoliko godina kasnije. I puno mi je pomogao u poetku. Poslije
pres-konferencije otac i ja smo bili na putu za Amsterdam. Tu smo ostavili Mina
prije nego to smo nastavili let za Gteborg. Trebao sam odigrati jednu
meunarodnu utakmicu.
To vrijeme je bilo dramatino, nisam se vraao nazad u moju kuu u Diemenu.
Sve sam to ostavio iza sebe jednostavno dugo vremena sam ivio u hotelu Le
Meridien na Via Niza u Torinu. Tu sam ivio sve dok se nisam preselio u stan
Filippa Inzaghija u Piazza Castello.
Zbog toga je Mino otputovao za Diemon da bi mi poslao moje stvari. Kada je
uao u kuu, uo je glasove koji su dolazili s drugoga sprata. Je li to kraa? Mino se
uunjao, bio je spreman za napad.
Lopova nije bilo. Bio je to moj XBox koji je bio upaljen od onog dana prije tri
nedjelje kad sam, Juventusovim privatnim avionom, odletio za Milano, a onda do
Savezne kancelarije gdje se ovjeravaju svi transferi.

IBRA, ODI OVAMO.

Fabio Capello, jedan od najboljih trenera Evrope u posljednjih deset


godina, pozvao me je, a ja sam razmiljao: ta sam sada uradio? Vratila mi
se nervoza iz mog djetinjstva. Capello je mogao bilo koga uiniti
nervoznim. Wayne Rooney je jednom rekao da se, kad Capello proe
hodnikom, osjea trag mrtvaca, i tako i jeste u stvarnosti. On obiava doi
po svoju kafu, proe pored tebe onako hladnog izraza na licu, a to je
gotovo zastraujue. Nekad promrlja ao, sasvim kratko. U svakom sluaju
nastavi svojim putem i ne osjeti da je ovjek tu stajao.
Rekao sam vam da zvijezde Italije ne skau odmah samo zato to im je
trener to rekao. To se ne odnosi na Capella. Svaki igra je na liniji kad se on
pojavi. Pred Capellom svi su isti. Sjeam se da ga je jedan novinar pitao:
Kako ste zadobili potovanje svih?
Potovanje ovjek ne dobija, ve ga uzima, odgovorio je Capello, i to
su rijei kojih se esto sjetim.
Kada je Capello ljut, niko se ne usudi gledati ga u oi, on ti je dao ansu i
ako je ne iskoristi, moe slobodno prodavati virle ispred stadiona.
Capellu ne ide sa svojim problemima, Capello nije tvoj prijatelj. On ne
razgovara s igraima, ne na taj nain.
On je elini voa i nije dobar znak kada te on pozove. Sjeam se jednog
treninga kada smo tek krenuli s nekim igrama pozicije. Tad je Capello
dunuo u pitaljku i vrisnuo:
Ulazite unutra! Gubite se s igralita! Niko nita nije razumio.
ta smo uradili? O emu je sada rije?
Postali ste lijeni. Vi ste obino sranje?
Za taj dan nije bilo vie treninga, izgledalo je zbunjujue. Ali on je o
neemu drugom razmiljao. On je elio da sljedei dan budemo obiljeeni
kao ratnici, dopao mi se taj stil, kao to sam rekao, ja nisam odrastao u svili. ]a
volim momke koji imaju mo i takav stav i Capello mi je vjerovao.
Nema potrebe da se dokazuje, ja znam ko si ti i ta moe, kazao mi je
onih prvih dana i to mi je davalo sigurnost. Mogao sam se malo opustiti. Bio

150 JA SAM ZLATAN ' MOJA PRIA


je to pakleni pritisak na mene. Pojedine novine su postavljale pitanje o uvenoj trgovini i
pisale da nisam dao dovoljno golova. Mnogi su vjerovali da u samo sjediti na klupi.
Kako e se Zlatan kvalifikovati za takavu grupu?
Je li Zlatan spreman za Italiju? stajalo je.
Je li Italija spremna za Zlatana? kontrirao im je Mino to je bilo sigurno tano.
Na takve izjave ovjek mora odgovoriti, mora biti jak i vratiti. Ponekad se pitam da
li bih uspio u svemu ovome bez Mina? Ja ne vjerujem u to. Da sam stigao u Juventus kao
to sam u Ajax, javnost bi me pojela. U Italiji su svi ludi za fudbalom. Dok mi u vedskoj o
utakmicama piemo dan prije i poslije utakmice, u Italiji je to dogaaj u toku cijele
sedmice. Dogaaj koji tee i kom se daje veliki znaaj. Ti bude istraen od glave do pete,
sve dok se ne navikne, teko je to.
Sada imam svoga Mina. On je moj zatitni zid i njega stalno zovem. Mislim rei: ta
je Ajax? kola za juniore u odnosu na Juventus! Da bih dao golove na treningu, ja nisam
imao samo Cannavaru i Thurama da se izmeu njih proguram, na golu sam imao
Buffona, ne tretiraju me ba njeno samo zato to sam novi, ve obrnuto.
Capello je imao pomonika, zvao se Italo Galbiati. Galbiati je stariji ovjek, zvao sam
ga Stari, bio je dobar. On i Capello su bili i loi i dobri policajci. Capello koristi one teke i
jake rijei dok Galbiati stoji kraj onih drugih, ve poslije prvog treninga Capello me
poslao njemu:
Italo, vrsto s ovim momkom!
Svi iz tima su ve odavno otili na tuiranje, ja sam bio potpuno iscrpljen. Kao da
sam pretuen. Istovremeno sa strane mi je prilazio golman juniora, shvatio sam ta ele.
Italo je htio da me nahrani loptama, bam, bam. Lopte su dolazile iz svih moguih pozicija,
dobacivao je lopte, bacao ih ka zidu a ja sam utirao ka golu, ut za utom i nikad nisam
izaao iz kaznenog prostora.To je tvoje mjesto, rekao mi je. Tu sam ja trebao biti i samo
utirati, utirati i nije bilo govora o kakvoj pauzi ili o onom kao polako. Bio je to prejak
tempo.
Jako na loptu, s vie odlunosti i bez ustruavanja, vritao je Italo i to je postala
rutina i navika. Ponekad bi se pridruili Del Piero i Trezeguet, ali esto sam bio samo ja.
Tu smo bili Italo i ja i bilo bi pedeset, ezdeset, stotine uteva ka golu - tu i tamo navratio
bi Capello, a on je takav kakav je:
Ja u izbaciti Ajax iz tvog tijela, kazao je.
Okej, naravno.

MOJA PRIA/M SAM ZLATA*

151

Ne treba mi taj holandski stil. Jedan, dva, jedan, dva, igraj na zid, lijepo
i tehniki. Driblaj kroz cijeli tim. Ja mogu i bez toga. elim golove.
Razumije li! Moramo u tebe unijeti talijanski nain razmiljanja. Ti mora
dobiti instinkt ubice.
Taj proces je ve zapoeo u meni. Razgovarao sam s Bastenom i Minom.
Ali ja sebe jo uvijek nisam vidio kao strijelca iako je moje mjesto bilo gore
na vrhu. Ja sam vie bio deko koji je mogao sve, ali jo uvijek je bilo puno
maminog dvorita i trikova u mojoj glavi. Ali pod Capellovim pritiskom
sam se izmijenio. Njegova upornost se prenosila sama od sebe i ja sam sve
manje bio glumac a sve vie bokser koji je elio pobijediti po svaku cijenu.
Nije to da ranije nisam elio biti pobjednik. Roen sam kao pobjednik.
Ali ne zaboravite, fudbal je bio moj nain da se vidim! Postao sam umjetnik
na terenu i postao sam neko drugi i nisam vie bio onaj klinac iz
Rosengarda. Bila je svaka Oj, oj! Wow, vidi ovo!, to me bodrilo. Bili su to
aplauzi za trikove od kojih sam rastao. Vjerovatno bih i dalje igrao za
aplauze da me nisu uvjeravali da je ruan gol isto toliko vrijedan kao i onaj
predivni gol!
Ali sada razumijem sve vie i vie, da ti niko nee rei hvala za tvoju
umjetnost, za ut petom ako tvoj tim izgubi. Niko ne pamti gol snova ako
ne pobijedi, i s tim to sam postao bolji, bio sam bolji borac na terenu. Ali
nisam prestao da se pitam: sluati, ne sluati. Koliko god je Capello bio jak i
vrst, drao sam se svojih stavova. Sjeam se asova talijanskog. Nije uvijek
bilo lako s jezicima, ali zato je na terenu ilo uvijek dobro. Fudbal ima svoj
vlastiti jezik. Ali van terena sam se osjeao izgubljen u vremenu i prostoru,
klub mi je poslao uiteljicu talijanskog jezika. Ja sam trebao daje sreem dva
puta nedjeljno, da bi me nauila gramatiku. Gramatika? Jesam li ja vraen u
kolu ili? Nisam mogao izdrati vie i rekao sam joj:
Zadri novac i ne priaj nikome, ak ni svome efu, nikome. Ali ostani
kod kue. Pretvaraj se da si ovdje i ne gledaj na ovo nita lino. Naravno,
ona je uradila kako sam rekao. Nestala je i pretvarala se. Bilo je to hvala i
dovienja, ali nemojte misliti da sam talijanski ignorisao.
Zaista sam elio da uim, ali sam to pokupio na drugi nain u
svlaionici, u hotelu, brzo sam se snaao. Uio sam brzo i usudio sam se
razgovarati iako je gramatiki bilo potpuno pogreno. ak sam i pred
novinarima poinjao razgovor na talijanskom i onda prebacivao na
engleski. Mislim da su to cijenili. Ovdje je jedan momak koji ne zna na jezik

MOJA PRIA/M SAM ZLATA*

151

ali se trudi, ega sam se drao i u sutini sluao sam puno. I nisam sluao.

JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

Ipak za kratko vrijeme sam se promijenio i psihiki, ali i u tijelu. Sjeam se prve
utakmice u Juventusu. Bilo je to dvanaestog septembra protiv Brescie, zapoeo sam je na
klupi. Gore u zvaninoj tribini bili su vlasnici, porodica Agnelli, i naravno gledali su
posebno u mene, kao: Da li je on vrijedan tog novca? Poslije pauze uao sam umjesto
Nedveda, Nedved je bio takoer Minov momak, prole godine je bio proglaen za
najboljeg evropskog igraa, i vjerujem da nisam sreo veeg treningnarkomana od njega.
On pretjeruje, sam trenira na svoju ruku prije treninga. Poslije toga tri jako dugo. On nije
momak kojeg je lako zamijeniti, to je istina i nee biti katastrofa ako bude ilo loe na
prvoj utakmici. Ali ni to ne pomae, sjeam se, trao sam lijevom stranom i na lea sam
dobio oba igraa odbrane. Situacija je ve bila zatvorena? Ali uspio sam se probiti izmeu
njih i dao sam gol, uo sam urlik publike s tribina: Ibrahimovi, Ibrahimovi! To je bilo
tako mono i nije bilo zadnji put.
Tada su poeli da me zovu Ibra - to je zapoelo od Moggija ili je sve zapoelo u
Flamingovo vrijeme. I dalje sam bio prilino mrav. Ja sa svojom visinom od sto
devedeset est centimetara imao sam samo osamdeset etiri kilograma, Capello je vidio
da je to malo.
Da li si ikada vjebao?, upitao me.
Nikada, odgovorio sam.
Nikada nisam drao tegove, i on je to smatrao manjim skandalom. Obezbijedio mi je
linog trenera da me trenira tjelesno, i naravno, vrio pritisak na mene. I od tada sam prvi
put u ivotu poeo voditi rauna ta od hrane ubacujem u sebe. I dalje je bilo najvie
tjestenine, to e mi se osvetiti kasnije. Sve je bilo precizno u Juventusu, ja sam dobio na
kilai, bio sam tei i snaniji igra. Ajax pusti momke da idu kao talasi na vjetru. udno
ali tako rade sa svim mladim talentima! U Italiji smo jeli prije i poslije treninga i prije
utakmica smo ivjeli u hotelu gdje smo imali sva tri zajednika obroka u toku dana. I nije
udo to sam bio malo razdraljiv.
Osjeao sam da je devedeset osam kilograma previe za mene. Osjeao sam se
nespretno, zato sam odluio usporiti one tjelesne vjebe a dao se vie na tranje. I u cjelini
sam se izmijenio, postao sam jai, bri i bolji igra, nauio sam sebe kako ne cijeniti starije
zvijezde. To se i isplatilo, nisam elio biti iza njih. Capello me je shvatio. Ti mora nai
svoje mjesto. Zvijezde te nee drati u naruju ve obrnuto. Treba njih da izazove, i ja
sam preokrenuo pozicije. Odrastao sam. Dobio sam potovanje ili sam sam ga uzeo.
Korak po korak i postao sam ovo to sam danas, onaj koji izlazi poslije

MOJA PRIA /JA SAM ZLATAN

75J

izgubljene utakmice sav bijesan i kivan i niko mu ne smije biti u blizinu i,


naravno, izgleda negativno. Ja znam da prepadam mlade igrae. Vritim i
ivnem ponovo. Dobijem napad.
Ali imam svoj stav u Juventusu isto kao i Capello, prestao sam se
klanjati, briga me bilo koji su to ljudi. Mogu se oni zvati Zambrotta ili
Nedved, da li daju sve od sebe u toku treninga, da li e me uti ili ne. Capello
nije istjerao iz mog tijela samo Ajax. On je nainio od mene momka koji je
doao u klub i zahtijeva da dobiju ligu.
I oni su mi u tome pomogli u to nema sumnje. Oni su od mene napravili
fudbalera.
Ali nisu me mogli smiriti. Imali smo u odbrani Francuza koji se zove
Jonathan Zebina. Igrao je u Romi s Capellom i osvojio je ligu s timom 2001.
godine. Sada je on bio s nama. Ja ne mislim da je bio dobar. On je imao svoje
line probleme i na treninzima je bio jako agresivan. Jednog dana me je
odgurnuo tako brutalno. Stao sam ispred njega sasvim blizu:
Ako eli igrati prljavu igru, javi mi prije da ti mogu vratiti na isti
nain!
Zavrtio je glavom i krenuo naprijed. Nisam stigao ni da razmiljam.
isti refleks. Udario sam ga i to direktno. Nije stigao ni da zavrti cijelom
glavom. Mora da sam ga udario jako. Pao je na travu i ja ne znam ta sam
oekivao. Ludog Capella koji bi dotrao i galamio na mene. Ali Capello je
stajao nedaleko od nas hladan kao led, kao da to to se desilo njega uope ne
zanima dok su se drugi pitali: ta se dogodilo? ta je to bilo? I to se vrtjelo
svuda, sjeam se Cannavara, Cannavaro i ja smo se uzajamno pomagali.
Tbra, rekao je. ta si uradio? U jednom momentu pomislio sam da je
uznemiren,
Kasnije je namignuo kao ono Zebina je to zasluio. Cannavaro ga ba
nije oboavao, ni to kako se ponaao u posljednje vrijeme, ali Lillian Thuram,
Francuz, reagovao je na drugi nain.
Ibra, dodao je on. Ti si mlad i glup. Tako se to ne radi. Ti si samo
glup. Nije stigao vie nita rei. Tada je preko cijelog igralita odjeknula
snana rika. Postojala je samo jedna osoba koja je mogla tako vrisnuti.
Thuuuraaam!, vritao je Capello. Zaepi i odlazi odatle! 1 narav*
Thuram je otiao svojim putem. Bio je tako mali kao dijete, ja sam se
povukao, trebalo mi je da se smirim.
Dva sata kasnije u sobi za masiranje vidio sam jednog momka kako dri

MOJA PRIA /JA SAM ZLATAN

75J

na licu. Bio je to Zebina. Mora da sam ga jako udario. I dalje ga je boljelo,


zadugo imati modricu na oku, Moggi je kaznio i njega i mene. nije nita
uradio. Nije nas ak ni na sastanak poivao. Samo:'

To je bilo dobro za tim!


To je bilo sve. On je bio takav. Bio je jak. elio je adrenalin. Da ovjeka dovedu
do borbe i da bude jak kao bik. Jedno ipak nisu smjeli da uine a to je da dovedu u
pitanje njegov autoritet ili da se ponaaju arogantno. Tada stvarno ovjek odlijepi.
Sjeam se kad smo igrali etvrtfinale protiv Liverpoola u Ligi ampiona. Izgubili
smo s 2:0. I prije utakmice Capello je uveo taktiku ko e uvati koji ugao
Liverpoola. Ali Lilliam Thuram je dao sebi za pravo da zamijeni momka. On je
vodio rauna o drugom momku iz liverpulskog tima i u toj situaciji je i dolo do
pogotka. U svlaionici, poslije toga, Capello se vrtio u krug kao i obino, dok smo
mi sjedili na klupi i pitali se ta e biti dalje.
Ko je tebi rekao da zamijeni igraa?, pitao je on Thurama.
Niko, ja sam mislio da je tako bolje, odgovorio je Thuram.
Capello je puhao nekoliko sekundi.
Ko je tebi rekao da zamijeni igraa?, ponovio je Capello.
Ja sam mislio da je tako bolje!
Jo jedno isto objanjenje i Capello je postavio isto pitanje po trei put, i dobio
je isti odgovor. Tada je dolo do izliva, to to je lealo u njemu i ekalo da
eksplodira kao bomba.
Jesam li ja rekao tebi da zamijeni igraa ili to? Je li ja ili neko drugi ovdje
nareuje? To sam ja, jesi li me uo! Ja sam taj koji e ti rei ta e raditi. Jesi li sada
razumio?
Kasnije je utnuo klupu za masiranje koja se vrtjela prema nama tako
paklenom brzinom. U takvoj situaciji niko ne smije podii pogled. Svi smo sjedili i
gledali u pod, svi, Trezeguet, Cannavaro, Buffon svi do jednog. Niko se nije
pomjerio, nikom nije palo na pamet da uradi neto slino onome stoje uradio
Thuram. Niko nije elio ponovo sresti te bijesne oi. Bilo je mnogo toga. Bilo je
teko. Nije bilo malih oekivanja. Ali ja sam nastavio igrati dobro.
Capello je zamijenio Alessandra del Piera da bi meni dao mjesto, niko zadnjih
deset godina Del Piera nije poslao na klupu. Poslati Del Piera na klupu bilo je kao
da mijenja simbole kluba i to je navijae dovodilo do ludila. Zvidali su Capellu, a
uzvikivali za Del Pierom. Ti si jedini i pravi fenomen.
Alessandro Del Piero je osvojio ligu sedam puta s Juventusom i bio kljuni
igra svake godine. S klubom je osvojio Ligu ampiona i bio je miljenik vlasnike
porodice. Velika je zvijezda. I nijedan normalni trener ga ne bi poslao na klupu. Ali
Capello nije bio normalan. On se nikada nije brinuo za historiju i status. On je
jednostavno izabrao svoj tim i ja sam mu bio jako zahvalan za

to. Ali to je znaio i veliki pritisak na mene. Sada sam morao igrati
dobro kao i Del Piero i zaista sam sve manje i manje uo njegovo ime s
tribina. uo sam: Dobro, Ibra, i navijai su me izglasali za igraa
decembra mjeseca; to je za mene bilo veliko.
Bio sam na dobrom putu da se probijem u Italiji, iako su znali da sam
dobar i da ne treba tako puno u fudbalu. U jednom momentu vi ste
heroj, u drugom ste samo sranje. Specijani treninzi s Galbiatijem su dali
dobar rezultat i tu vie nije bilo prie. Prilikom primanja lopti u
kaznenom prostoru bio sam spremniji i jai, kao u boksu. Sve sam manje
razmiljao a sve vie je to bio brzi refleks, samo, bam, bam.
Ipak ovo ovjek ne treba da zaboravi, doi do cilja nije opasnost ve
osjeaj, instinkt. Ti ga ima u sebi ili ne. Osvoji ga sigurno i izgubi
onda kad osjeaji i samopouzdanje nestanu i ja sebe nikada nisam
vidio kao osobu koja daje samo golove. Ja sam igra koji eli napraviti
razliku na svim nivoima. Ja sam bio jedan od onih koji ele sve da
znaju, i negdje u januaru je toga nestalo u meni.
Nisam dao gol u pet utakmica. U toku tri mjeseca dao sam samo
jedan gol. Zato je tako bilo, ne znam. Tako se desilo i Capello je poeo
da me napada. Bilo je to na isti nain kao onda kad me je pravio kao
igraa samo sada me pritiskao nadolje. Ti nisi uradio ni jednu stvar
da vrijedi. Igra ti je bezvrijedna, rekao je, ali me ipak ostavio u igri.
On je jo uvijek imao Del Piera na klupi ali ja mislim da je elio tim
napadom da me motive i nadao sam se tome. Capello je elio da
igrai vjeruju vie u sebe, ali oni ne smiju biti ni previe sigurni i
ponosni. Hrabrost je mrzio i zato je i iao na ovaj nain. Gradio je i
ruio, i stvarno nisam imao pojma o emu se sada radi.
Ibra, ui unutra!
Kada me ovako pozovu, nikad se nisam izbezumljivao, razmiljao
sam: Jesam li ponovo ukrao bicikl? Ili je pozvao pogrenog momka?
Bio sam na putu prema svlaionici a on je tu stajao i ekao. Pokuao
sam razmiljati i nai bolje objanjenje, zato. Ali uvijek je teko kad ne
zna razlog tome. Ostalo mi je da se nadam da se radi o najboljem
rjeenju. Kad sam uao unutra, Capello je imao samo pekir na sebi.
Upravo se tuirao. Naoale su mu bile zamagljene, svlaionica je
bila prazna, kao i uvijek. Luciano Moggi je volio fenomenalne stvari.
Ali svlaionica je bila potpuno dotrajala. To je bio dio njegove

filozofije. "Bitno je pobijediti a ne da

sve mora biti lijepo, obiavao je rei. Okej s neim se moemo sloiti. Ali kad se nas
etvorica istovremeno tuiramo, nivo vode dostie do listova na nogama, i svi smo
znali da nita neemo postii s tim da se alimo. Moggi bi to doivio kao potvrdu
njegove teorije:
Sad vi vidite, vidite li vi da sve ne treba biti posebno da bi se pobijedilo, i to je
bilo tako i kad je preko puta mene sjedio polugoli Capello u dotrajaloj prostoriji dok
se ja i dalje vraam onom ta on eli: ta je to? ta sam uradio? Neto je bilo s
Capellom, pogotovo sada kad si sam s njime, osjeaj taj da si mali. On raste. Vi se
skupljate.
Sjedi, rekao je i okej, naravno, podrazumijeva se da sam sjeo. Ispred mene je
bio jedan stari TV i jo stariji videorekorder i u njega je Capello ubacio videokasetu.
Ti me podsjea na jednog igraa kojeg sam trenirao u Milanu, rekao je.
Ja mislim da znam na koga vi mislite.
Stvarno?
uo sam to toliko puta.
Odlino, nemoj dozvoliti da te to uporeenje uzbuuje. Ti nisi novi Van
Basten. Ti ima svoj nain igre, i ja u tebi vidim boljeg igraa. Ali Marco van Basten
se vie kretao i bio je vjetiji u ringu. Na ovome filmu snimio sam sve njegove
golove. Studiraj njegove pokrete. Upijaj to, naui to!
Poslije tih rijei Capello je otiao. Bio sam sam u svlaionici i gledao, i zaista je to
bio Van Basten sa svih mjesta i uglova. Lopta je bila gromoglasna, Marco van Basten
se pojavi opet. i ponovo. Sjedio sam tu nekih deset ili petnaest minuta i razmiljao
kada bih mogao ii.
Da li je Capello postavio nekoga ispred vrata da me prati? To ne bi bilo nita
iznenaujue. Odluio sam pogledati cijelu kasetu, bila je dvadeset peta minuta,
trideseta i onda okej, mislio sam da bi to bilo dovoljno. Iunjao sam se van, iskreno
reeno ne znam da li sam neto nauio. Ali sam shvatio sutinu poruke, bila je
obina. Capello je elio da postiem golove. Trebao sam imati njih u glavi, u
pokretima, u cijelom svom sistemu i znao sam, on je bio potpuno ozbiljan.
Bili smo na vrhu lige zajedno s Milanom, jedan, dva gola razlike i da bismo
dobili ligu morali smo davati golove. To je istina i nita vie, sjeam se koliko sam bio
umoran gore u ringu. Ali imao sam uvare cijelo vrijeme. Odbrana je bila na meni
cijelo vrijeme poput vukova, bio bih popularniji da sam imao smisla za humor, igrai
i publika su pokuavali da me provociraju cijelo vrijeme

izbacite ga van crijevom i sva ta sranja, Ciganine, Cigane, i sve te rune


rijei o mojoj mami, porodici, ta sve nisu uzvikivali i vritali. I desilo se. Ja
sam se upalio. To su bili neki signali ili neki znaci, ja sam igrao bolje kad
sam ljut i oslobodilo sam se. Bio je sedamnaesti april kad sam postigao
hat-trick protiv Leccea, publika je bila luda i divlja, a novinari su pisali:
Oni su rekli da daje malo golova. Do sada je ovo petnaesti.
I bio sam na vrhu, na treem mjestu talijanskih najboljih strijelaca, prialo
se da sam jedan od vanih Juventusovih igraa. Bilo je svuda priznato i
Ibra, Ibra. Ali neto drugo je visilo u zraku. To je najavljivalo katastrofu
iza ugla.

NISAM IMAO POJMA da policija i javni tuioci prislukuju Moggijev telefon i to


je bila srea. Moj klub i Milan borili su se za prvo mjesto na tabeli i ja sam prvi
put poeo ivjeti zajedno s nekim. Helena je neumorno radila i prilino se
isforsirala. Radila je u Fly Me u Goteborgu preko dana a navee u kafiima i
istovremeno je studirala i putovala za Malmo.
Radila je puno i nije se osjeala dobro. Rekao sam joj: Sad je dosta. Sad e
se preseliti kod mene. Iako je to bila velika promjena za nju, mislila je da je to
lijepo. Osjealo se da je konano odahnula.
Ja sam se preselio iz Inzaghijevog stana na jedan prelijep sprat u istoj kui
na Piazza Castello. Kua je izgledala pomalo kao crkva i u prizemlju je bio kafi
Mood gdje su radili momci koji su nam postali prijatelji. Oni su nam ponekad
pripremali doruak. Nismo imali djecu, ali imali smo psia Hoffa i taj debeljko je
bio jako lijep. Kupovali smo tri pie za veeru, za mene, Helenu i za Hoffa. I on
bi pojeo cijelu, a okrajke je glodao i razvlaio po stanu. Bio je naa debela beba i
bilo nam je dobro. Ali, naravno, mi smo i dalje bili iz dva razliita svijeta.
Na jednom od naih ljetovanja putovali smo za Dubai u poslovnoj klasi i
moja porodica je bila s nama. U avionu se podrazumijeva pristojno ponaanje i
Helena je to, naravno, znala. Ali moja porodica je drugaija. I u rano jutro, oko
est sati, moj brat je elio naruiti viski. Ispred njega je sjedila majka. Mama je
predivna, ali ona nije neko koga treba izazivati. Ne voli kad mi pijemo alkohol i
to je razumljivo kad se zna ta je sve preivjela. Zato je skinula cipelu i tom
cipelom poela udarati Kikija po glavi. Bio je to njezin nain da rjeava problem.
Puff, udarila ga je i Kiki je poludio. Uzvratio je udarac. I nastala je frka u prvoj
klasi aviona u est sati ujutro. Gledao sam Helenu. eljela je da propadne u
zemlju.
Na trening sam obino iao oko deset sati u Torino, ali jedno jutro sam zakasnio
i dok sam tumarao po stanu osjetio se dim. Helena kae da se toga ne sjea. Kad
sam otvorio ulazna vrata da izaem, gorjelo je ispred vrata. Neko je sakupio
rue i zapalio ih ispred naih vrata. Svi u zgradi smo imali tednjake na plin i
ba pored stepenita je bila veranda s plinskom cijevi na zidu. Moglo

se stvarno loe zavriti. Moglo je doi do eksplozije. Uzeo sam kantu s vodom i
ugasio poar, a bilo mi je ao to nisam otvorio bar pola minute ranije i uhvatio
tog idiota, smrskao bih ga. Pali vatru u naoj kui. Bolesno. I jo s ruama.
Ruama?!
Policija nikada nije otkrila ko je to uradio a ni klubovi nisu imali takvu
sigurnosnu zatitu kao danas. Mi smo to brzo zaboravili. Ne moe se ii
uznemiren sve vrijeme. Imamo o mnogo emu drugome da razmiljamo. Uvijek se
neto novo dogaalo i uvijek se puno toga dogaalo. Odmah na poetku mog
boravka u Torinu posjetli su me novinari iz Aftonbladeta, dvije novinarske
Patkice.
Stanovao sam u hotelu Le Meridien. Aftonbladet je navodno htio da popravi
nau saradnju. Bio sam izvor njihove zarade i Mino je mislio da bismo trebali
zakopati ratne sjekire. Ali ja ne zaboravljam, zapamtite to. Dogaaji i tekoe se
urezuju u sjeanju zauvijek. Iako je to bilo prije deset godina, sjeam se kao sad.
Ekipu iz Aftonbladeta doekao je Mino, ja sam bio u svojoj sobi, i
pretpostavljam da su prije nego sam ja siao razgovarali s Minom. I ve dok sam
silazio, imao sam predosjeaj da to nema svrhe. Jedan oglas za kontakte! Jedna
izmiljena policijska prijava! Stidi se, Zlatane!, i to u cijeloj zemlji. Nisam ih ni
pozdravio. Bio sam jo bjesnij. Kakav je to bio nain? Zato sam uobraeno
zagospodario situacijom i mislim da sam ih na smrt preplaio. Bacio sam im flau
za vodu na glavu.
Da dolazite iz moje oblasti ne biste preivjeli, rekao sam. I bilo je to moda
preotro.
Alija sam bio umoran i bijesan i gotovo je nemogue da objasnim drugima
kakav je to pritisak bio. Nisu to samo bile novine. Bili su to i fanovi, publika,
treneri, rukovodstvo kluba, drugovi iz kluba, novac. Ja sam morao ispuniti
zahtjeve i ne dam li gol dobivao sam kritike sa svih strana. I na svim nivoima.
Morao sam pronai neko olakanje. Imao sam Mina, Helenu, drugove u klubu, ali
i druge jednostavnije stvari kao svoje automobile. To mi je davalo osjeaj slobode.
U to vrijeme dobio sam Ferrari Enzo. Automobil je bio moj uslov u pregovorima.
Mino, Moggi, Antonio Giraudo, direktor, Roberto Bettega i ja smo sjedili i
razgovarali o uslovima kad je Mino rekao:
Zlatan eli jedan Ferrari Enzo!
Oni su se samo zgledali. Nismo ni oekivali neto drugo.
Enzo je bio Ferrarijev najnoviji top automobil, najbri auto koji su proizveli i to

samo tristo trideset komada. Pomislili smo da ipak traimo preve. Ali

Moggi i Giraudo su smatrali uslov opravdanim. Ferrari je u istom koncernu kao i


Juventus. Naravno da e deko imata jedan Enzo.
Nikakvih problema. Mi sreujemo jedan za tebe, rekli su i ja sam pomislio:
Wow, kakav klub!
Ali naravno, oni nisu shvatili. Kad smo potpisali ugovor, Antonio Giraudo je
rekao: I taj auto, to je stari Ferrari?
Ja sam se zaprepastio. Pogledao sam Mina.
Ne, rekao je on, to je novi. Proizveden u samo tristo trideset komada, i
Giraudo se zagrcnuo.
Mislim da imamo problem, rekao je. I imali smo.
Bila su jo samo tri automobila i lista za taj famozni auto bila je duga. ta da
radimo? Pozvali smo efa za Ferrari, Luu di Montezemoloa, i objasnili
situaciju. Teko, rekao je on, gotovo nemogue. Ali na kraju je pristao. Dobit u
jedan ako obeam da ga nikada neu prodati.
Zadrat u ga dok sam iv, odgovorio sam i iskreno reeno oboavam taj
auto. Helena ne voli da se vozi u njemu. Auto je prebrz i udljiv za njezin ukus.
Ali ja sam lud za njim. Automobil je neobian, famozan, brz: Ovo sam ja, deko
koji je uspio u ivotu. Enzo mi daje osjeaj da se moram jo vie boriti da bih ga
zasluivao. Auto je postao moja snaga, sigurnost. To me spreava da budem
zadovoljan i kad pogledam auto pomislim: Nisam li u njemu, oduzet e mi ga.
Automobil je postao pokretaka sila, okida za mene.
Drugi put kad mi je trebalo nadahnue uradio sam tetovau. Tetoviranje je
kao droga za mene. Neprestano sam elio neto novo. Ali nikada nisam to
radio impulsivno. Dobro sam promislio iako sam u poetku bio protiv
tetoviranja. Mislio sam da je to neukusno. Ali u svakom sluaju nisam odolio
iskuenju. Alexander Ostlund mi je pomogao da uem u branu i moje prvo
tetoviranje je bilo moje ime s kuka na kuk u bijelom. Vidjelo se samo kad sam
bio osunan. Bilo je to kao neki test, samo da probam.
Poslije sam se odvaio. uo sam za izreku Only God can judge me. Mogli su
da piu ta hoe o meni u novinama. Vritati ta hoe s tribina. Uope me se
nije ticalo. Samo Bog je mogao da me osudi! Svialo mi se to. ovjek mora ii
svojim putem. I istetovirao sam te rijei. I uradio sam jednog zmaja jer zmaj u
japanskoj kulturi simbolizuje borca. A ja sam borac.
Utetovirao sam i karpa, ribu koja pliva uz vodu, i jedan budistiki simbol
koji titi od patnje i pet elemenata: vodu, zemlju, vatru i to. istetovirao sam i
imena lanova moje porodice, mukarce na desnoj ruci, desno oznaava snagu,

moj otac, brat i naravno sinovi. Imena ena u porodici istetovirao sam na lijevoj
strani, to oznaava bliskost, mama, Sanela, ali ne i polusestra koja je prekinula
odnose s porodicom. Tako sam tada osjeao, ali kasnije sam se dvoumio i pitao
koje porodica a ko nije? Ali to je bilo kasnije.
Sva moja panja bila je usmjerena na fudbal. Obino se pobjednik u grupi zna
rano u proljee. Uvijek se neki klub istie. Ali ove godine borba se vodila do zadnje
minute. Imali smo po sedamdeset poena i mi i Milano, i novine su, naravno,
neprestano o tome pisale. Sve je pripremano za dramu, za okraj. Igrali smo
osmog maja na San Siru. Osjealo se ba kao finalni okraj i svi su vjerovali u
pobjedu Milana. Ne samo zato to je to bio tim koji je igrao na domaem terenu. U
prvoj utakmici koju smo igrali na Stadio delle Alpi bilo je 0:0. Ali Milano je
dominirao i mnogi su vidjeli Milano kao najbolji tim u Evropi. Nikoga nije
iznenadilo kad je Milano opet uao u finale Lige ampiona na proljee. Sudbina je
bila protiv nas, govorilo se. A poslije nae utakmice s Interom nije ba izgledalo
blistavo.
Bio je dvadeseti april, samo nekoliko dana poslije mog uspjeha protiv Leccea i
bio sam slavljen svuda. Mino me je upozorio da u biti dobro uvan od Intera. Bio
sam zvijezda. Inter je bio prisiljen da me pokua blokirati ili prevariti.
Ako hoe da preivi, mora se boriti duplom snagom. Inae nema ansi,
rekao mi je Mino. I odgovorio sam kao uvijek:
Nema problema. Ja se prihvaam tekog posla.
Ali naravno bio sam nervozan. Postojala je stara mrnja izmeu Intera i
Juventusa a ove godine Inter je imao jako surovu odbranu. Izmeu ostalih Marco
Materazzi. Niko do danas nije dobio toliko crvenih kartona kao on. Materazzi je
bio poznat po agresivnoj i runoj igri. Jednu godinu kasnije, u ljeto 2006, bio je
poznat u cijelom svijetu kad je u toku Svjetskog prvenstva rekao ba neto prosto
Zidanu i bio udaren u prsa. Materazzi je igrao provokativno i grubo. Ponekad su
ga nazivali Kasapin.
Inter je imao i Ivana Cordobu, jednog niskog, atletski graenog Kolumbijca, i
Siniu Mihajlovia koji je Srbin. Naravno o tome se mnogo pisalo, u stilu da e me
biti balkanski rat u malom. Bile su to gluposti. To to se dogaalo na terenu nema
ba nikakve veze s ratom. Ja i Mihajlovi smo kasnije postali prijatelji u Interu. A
nikada se nisam vodio rauna odakle neko dolazi. Ne zanimaju me te etnike
gluposti i iskreno reeno kako bih mogao drugaije? I! mojoj porodici svi smo
izmijeani. Otac je Bosanac, majka je Hrvatica i moj mladi brat ima oca koji je
Srbin. Ne, ne, ne o tome se uope ne radi.

Ali Mihajlovi je zaista bio grub. On je bio jedan od najboljih izvoaa


slobodnih udaraca na svijetu i igrao je provokativno. On je nazvao Patricka Vieru,
ta crna svinja u jednoj utakmici Lige ampiona i to je dovelo do policijskog
ispitivanja i sumnji o rasistikoj mrnji. Neki drugi put utnuo je i popljuvao
Adriana Mutu, koji je ba tada poeo igrati za nas i bio je iskljuen osam utakmica.
Bio je temperamentan. Bio je impulsivan kao bomba. Ne da ja uveliavam i pravim
veliku stvar od toga. Ne, nikako. To to se dogaa na igralitu, ostaje na igralitu.
To je moja filozofija, a vi biste bili okirani kada biste znali ta se sve dogaa na
utakmicama. To su udarci i pogrdne rijei, to je neprestana borba, ali za nas igrae
to je svakodnevnica. O odbrambenim igraima u Interu sam napomenuo samo da
znate da momci nisu neto s im bi se moglo zezati. Oni su igrali runo i grubo, i ja
sam to odmah osjetio. To je brutalno, to nije nikakva obina utakmica. To je mrnja
i to su uvrede.
Bilo je u to vrijeme mnogo sranja o mojoj porodici i ugledu i ja sam
odgovarao snanim vraanjem udarca. Ne postoji nita drugo u toj situaciji.
Povije li se, smrvljen si. Princip je iskoristiti bijes da se bude jo bolji na terenu, i ja
sam igrao nevjerovatno dobro fiziki i snano. Ne treba biti jednostavno igrati
protiv Zlatana, ni jedne sekunde. A u to vrijeme sam zaista napredovao. Nisam
bio vie nikakav slabi Ajaxov dribler. Bio sam otriji i bri. Nisam bio nikakva laka
zamjena, ni po kom osnovu. Poslije toga je trener Intera Roberto Mancini rekao:
Kada taj fenomenalni Ibrahimovi igra na tom nivo, nemogue ga je
pokrivati
Ali sam Bog zna da su pokuavali, snano su me napadali i ja sam isto tako
snano uzvraao. Bio sam divlji. Bio sam pravi gladijator, kako su novine
pisale, i ve u etvrtoj minuti sudarili smo se ja i Cordoba glavama i obojica smo
ostali leati na terenu. Ja sam se podigao oamuen. Cordoba je jako krvario i
teturao. Uili su ga i vratio se na igralite sa zavojem oko glave. Ali na terenu
nita nije bilo mirnije. Ni u kom smislu. Prije bi se moglo rei da se neto opasno
pripremalo i gledali smo jedni druge krvniki. Bila je borba. Bilo je ivano i
agresivno i u trinaestoj minuti pali smo ja i Mihajlovi poslije sudara.
Jedan trenutak bili smo zbunjeni. ta se dogodilo? A onda smo primijetili da
mi sjedimo jedan naspram drugoga na travi i on je napravio jedan pokret
glavom. Ja sam odgovorio imitirajui udarac glavom, to je moralo izgledati
strano, bio mi je cilj da izgleda zastraujue, ali ja sam ga samo dodirnuo
glavom. Vjerujte mi, da sam ga udario glavom stvarno, on ne bi ustao. Bio

je to vie jedan gest, nain da mu kaem: Ja ne poputam pred tobom! Ali


Mihajlovi je stavio ruku na lice i stropotao se na travu. Naravno daje glumio.
elio je da budem izbaen. Ali ja nisam dobio ni opomenu, ak ni to.
Stigla je nekoliko minuta kasnije u sudaru s Favallijem. Bila je to u cjelini jedna
loa utakmica, ali ja sam igrao dobro. Bio sam ukljuen u gotovo sve opasne
situacije, ali Interov golman Francesco Toldo je tako dobro branio. Branio je jedan
za drugim udarce na gol i na kraju smo mi dali gol sami sebi. Julio Cruz je
udarcem glave dao gol i na svaki nain pokuavali smo da to ispravimo. Bili smo
blizu, ali nismo uspjeli i sad se u zraku osjeala mrnja i borba.
Cordoba je elio da mi vrati milo za drago i utnuo me je u bok. Dobio je
opomenu. Materazzi je pokuao da me prevari, a Mihajlovi je nastavio sa svojim
pogrdnim rijeima i svojim napadima. I ja sam pobjesnio. Probio sam se naprijed.
Borio sam se i imao sam jedan dobar udarac pri kraju prvog poluvremena.
U drugom pokuaju pucao sam iz daljine i pogodio sam vanjski dio stative,
ba na oku. Imao sam i jedan slobodan udarac koji je Toldo odbranio jednim
nevjerovatnim refleksom.
Ali nismo dali gol i samo jednu minutu prije kraja susreli smo se ponovo ja i
Cordoba. Sudarili smo se i odmah poslije toga gotovo refleksno udario sam ga u
bradu ili u grlo. Nita nije bilo opasno, mislio sam, to je bio dio nae igre na terenu
i sudija to nije primijetio. Ali imalo je posljedice. Izgubili smo i samo po sebi to je
bilo teko podnoljivo. Kako je stajalo na tabeli, ovaj me moe nas kotati trofeja.
Disciplinska komisija u Talijanskoj ligi je prekontrolisala snimke s utakmice i
moj udarac protiv Cordobe. Odluili su da me iskljue s tri utakmice. To je bila
manja katastrofa. Moglo se dogoditi da propustim zavrnicu u seriji i taj
odluujui me protiv Milana osmog maja. Nisu bili pravedni prema meni. Nisu
donijeli potenu odluku, rekao sam novinarima. Sva ta runa deavanja na
terenu sam podnio i na kraju sam dobio kaznu.
Bilo je teko s obzirom na to koliko sam ja klubu znaio. Uprava kluba se alila
i uzeli su poznatog advokata Lizija Chiappera. Chiappero je zastupao Juventus u
ranijim optuivanjima za davanje stimulirajuih sredstava igraima. On je
navodio da je udarac nastao u borbi za loptu i posebno je naglasio da sam ja sve
vrijeme u toku utakmice bio izloen napadima, spoticanjima i pogrdnim rijeima.
Izmeu ostalog, angaovao je jednog specijalistu za itanje

s usana koji je pokuao da dokae ta mi je Mihajlovi dobacivao. Ali to nije bilo


lako. Puno toga je bilo na srpskohrvatskom. Umjesto toga Mino je objavio da je
Mihajlovi izgovarao proste rijei koje se ne mogu ponavljati i koje su se odnosile
na moju porodicu i moju majku.
Raiola je samo majstor za pie, odgovorio je Mihajlovi.
Mino nikada nije pravio pie. On je pomagao neto drugo u porodinom
restoranu i kontrirao je odgovorom: Ono najbolje u Mihajlovievom govoru je
daje dokazao ono to smo mi ve znali, daje glup. On ne porie daje provocirao
Zlatana. On je rasista i on je to ranije pokazao.
Optuivanja su se smjenjivala. Luciano Moggi, koji se niega nije plaio,
nagovijestio je zavjeru. Kamere koje su zabiljeile moj udarac pripadale su
Mediasetu, Berlusconijevom preduzeu za javno informisanje. A Berlusconi je
posjedovao Milano. Nisu li se slike prebrzo proslijedile disciplinskoj komisiji? ak
je i ministar Giuseppe Pisanu komentarisao dogaaj i sukobi su se nastavljah svaki
dan u novinama.
Ah nita nije pomoglo. Iskljuenje je potvreno i ja neu igrati u odluujuem
meu protiv Milana. Bila je to moja sezona i nita vie nisam elio nego da
uestvujem i da pobijedimo. Ali sada u ja gledati utakmicu s klupe i to mi je teko
padalo. Bio je to straan pritisak i ogovaranja su nastavljena sa svih strana, i vie se
nije radilo samo o mom iskljuenju. Bilo je i ovo i ono. Pravi cirkus.
Bilo je to u Italiji i Juventus je uveo silenzio tampa. Nikom iz kluba nije bilo
dozvoljeno da razgovara s novinarima. Nita, nikakva nova rasprava o mom
iskljuenju, nita ne smije remetiti zagrijavanje. Svi e utjeti i koncentrisati se na
utakmicu na koju se gledalo kao na jednu od najvanijih u Evropi. I mi i Milano
smo imah po sedamdeset i est poena tada.
Utakmica je bila glavna pria u cijelom drutvu u Italiji i veina se
sporazumjela, ak i kladionice: Milano je bio favorit. Prodano je osamdeset hiljada
ulaznica na domaem terenu za Milano i ja sam bio iskljuen, ja koga se smatralo
najvanijm igraem. Adrian Mutu je isto bio iskljuen. Zebina i Tacchinardi su bili
povrijeeni. Nismo imah nau najbolju grupu igraa dok je Milano imao sjajnu
fudbalsku ekipu s odbrambenim igraima Cafuom, Nesteom, Stamom i
Maldinijem, Kakom kao centarhalfom i Filippom Inzaghijem i evenkom kao
strijelcima.
Imao sam loa predosjeanja i zaista nije bilo nimalo prijatno kad su pisali da
e moj nastup bijesa kotati tim pobjednikog mjesta u ligi. On se mora

nauiti ponaanju. On mora biti mirniji. Samo o tome se govorilo sve vrijeme, ak
i Capello, i to ba kad ja nisam mogao uestvovati.
Ali tim je bio izuzetno motiviran. Bijes zbog svega to se dogodilo zapalio je sve
i u dvadeset sedmoj minuti u prvom poluvremenu driblao je Del Piero na lijevoj
liniji. Bio je zaustavljen od Gattusa, igraa Milana koji trenira najvie od svih, i
lopta je odletjela nazad. Del Piero je pojurio za njom. Udario je makazicama loptu
koja je odletjela u esnaesterac gdje ju je doekao David Trezequet i zapucao
glavom gol. Ali ostalo je jo puno vremena do kraja utakmice.
Milan je strahovito napadao i u jedanaestoj minuti u drugom poluvremenu
Inzaghi je bio nezatien ispred gola. Pucao je na gol i Buffon je odbranio, lopta se
odbila i Inzaghhi ju je opet dobio nazad. Dobio je novu ansu, ali je sprijeen od
Zambrotta na liniji gola i pucao je u stativu.
Bila je ansa iza anse za oba tima. Del Piero je utnuo u preku i Cafu je vritao
zbog kazne. Sve vrijeme se neto dogaalo. Ali rezultat se nije mijenjao. Bilo je 1:0
za nas. I odjednom smo mi bili ti koji su imali prednost kao pobjednici u Ligi. I ja
sam ponovo poeo igrati. Jedan veliki teret mi je pao s ramena i petog maja smo
trebali sresti Parmu na domaem terenu na Delle Alpi. Pritisak na mene je bio
veliki. I ne samo zato to je to bila prva utakmica poslije iskljuenja. Deset vodeih
sportskih novina su glasanjem izabrali mene kao treeg najboljeg napadaa u
Evropi poslije evenka i Ronalda. Prialo se da ja mogu dobiti evropsku Zlatnu
loptu.
U svakom sluaju sve oi su bile uprte u mene, posebno kad je Capello poslao
Trezequeta na klupu za rezerve, heroja iz utakmice s Milanom i osjealo se da ja
moram dati sve od sebe za rezultat. Morao sam biti ubitaan do odreene granice,
naravno. Nikako nije smjelo biti novih izliva bijesa ili iskljuenja, to su mi svi
stavili do znanja. Svaka kamera na terenu me je pratila i kad sam uao na igralite
s tribina je odjekivalo:
Ibrahimovi, Ibrahimovi, Ibrahimovi.
Sve je tutnjalo oko mene i ja sam nevjerovatno udio da igram. I dali smo gol.
Kasnije, u dvadeset treoj minuti, kad je iz slobodnog udarca Camoranesija lopta
dola visoko iznad mene u esnaestercu, kritikovan sam da uprkos svojoj visini
nisam dovoljno dobro udario loptu glavom.
Sada sam svom silinom gaao u gol i to je bilo predivno. Nekoliko minuta prije
zavretka utakmice zasvijetlilo je na elektronskoj tabli: Lecce je izjednaio rezultat
protiv Milana na 2:2 i pobjeda je, izgleda, bila naa.

U svakom sluaju sve oi su bile uprte u mene, posebno kad je Capello poslao
Trezequeta na klupu za rezerve, heroja iz utakmice s Milanom i osjealo se da ja
moram dati sve od sebe za rezultat. Morao sam biti ubitaan do odreene granice,
naravno. Nikako nije smjelo biti novih izliva bijesa ili iskljuenja, su mi svi stavili do
znanja. Svaka kamera na terenu me je pratila i kad sam uao
na igralite s tribina je odjekivalo:

Ako pobijedimo Livorno, u sljedeem krugu bit emo pobjednici. Ali nama
ni to nije trebalo. Dvadesetog maja izgubio je Milano protiv Parme s rezultatom
1:3.1 mi smo bili pobjednici. Ljudi su plakali na ulicama u Torinu. A mi smo se
vozili u autobusu bez krova kroz cijeli grad. Jedva smo se provlaili. Ulice su
bile preplavljene, svi su pjevali i slavili nas. Osjeao sam se kao malo dijete.
Cijeli tim je izaao van da proslavimo i jeli smo i pili i veselili se.
Mi smo pobjednici u Ligi ampiona. Pa to nije normalno. Nijedan veanin
nije uestvovao u toj pobjedi osim Kurre Hamrina s Milanom 1968. godine. I
nije bilo nikakve diskusije da sam i ja doprinio pobjedi. Izabran sam za
najboljeg stranog igraa u seriji i najvanijeg igraa Juventusa. Bio je to moj
Scudetto i ja sam pio i pio i pio. Ja ne pijem esto. Ali imao sam neprijatna
sjeanja i s pobjedom su sve prepreke nestale. David Trezequet me je podsticao.
Jo vodke, jo toka. On je Francuz i prilino zatvorena linost, ali on eli biti
Argentinac - roen je u Argentini - i sad se stvarno opustio. Vodka se
neprestano sipala. Bilo je nemogue odbraniti se. Strahovito sam bio pijan i kad
sam doao kui u Piazza Castello sve se vrtjelo oko mene. Pomislio sam da e
mi moda jedno tuiranje pomoi. Ali sve se samo nastavilo vrtjeti oko mene.
Kako sam pomjerao glavu tako se cijeli svijet vrtio oko mene i na kraju sam
zaspao u kadi. Helena me probudila, i smijala mi se. Rekao sam joj da nikad
nikome ne pria ta se dogodilo.

MOGGI JE BIO TAKAV kakav je bio, ali je traio da ga se uvaava, i bilo je

prijatno razgovarati s njim. Bio je ovjek od akcije. Bio je direktan.


Imao je mo, brzo je shvatao stvari. Kada sam prvi put trebao
pregovarati o ugovoru, bila je to za mene jako vana situacija. Iskreno
govorei nadao sam se boljem ugovoru, i zaista ga nisam elio
provocirati, naprotiv pokuavao sam biti uljudan tretirajui ga kao big
shot, to je on ustvari i bio.
Meutim, sa mnom je bio i Mino, a Mino je ovjek koji se nikome ne
klanja. On nije normalan. Uao je u Moggijevu kancelariju, sjeo na
njegovu stolicu i nonalantno digao noge na sto. Razumijete?
Doavola, rekao sam. On uskoro dolazi. Nemoj mi upropastiti
ugovor. Sjedi ovdje kod mene, naprosto sam ga molio.
Go and fuck yourself and be quiet, rekao je, a u stvari od njega
nisam nita drugo ni oekivao.
Mino je takav, a ja sam znao da je momak sposoban za
pregovaranje. Bio je majstor u tome. Ipak sam bio nervozan da sve ne
pokvari, i nisam se prijatno osjeao kada je Moggi uao s cigaretom u
ustima, ostalom spremom u rukama i sam zaurlao:
Kog avola ti sjedi na mom mjestu?
Sjedi pa emo razgovarati!, uzvratio mu je Mino. A naravno,
Mino je znao ta radi, poznavali su jedan drugog, on Moggija, Moggi
njega.
Bio je to historijski bespotedni verbalni okraj i potpisao sam puno
bolji ugovor. A to je najvanije, obean mi je jo i bolji. Ako nastavim
da igram ovakb dobro i budem vaan za klub kao to sam sada, bit u
najbolje plaen u timu, obeao je Moggi i ja sam bio zadovoljan. Ali
malo kasnije poeli su problemi, i bio je to prvi znak da neto nije kako
treba.
Sljedee godine sam esto stanovao s Adrianom Mutuom u hotelima i
kampovima, i nije mi ba bilo dosadno. Adrian Mutu je Rumun, a
doao je u Italiju i Inter 2000, poznavao je jezik i ostalo, a meni je to bilo

od velike pomoi. Ali momak se i provodio. Koje prie je imao! ]a sam


leao u hotelskoj sobi i smijao se kao lud. Nije bio normalan. Kada ga je
Chelsea kupio, bio je

neprekidno na partijima. I naravno nije moglo tako dugo. Uhapen je zbog kokaina u
krvi, dobio otkaz i izbaen iz Chelseja i povrh svega uvuen u proces s velikim
trokovima. Ali kada smo nas dvojica ivjeli zajedno, tada je ve bio dobio pomo za
rehabilitaciju i bio je ist i smiren, i mogli smo se smijati do besvijesti. Razumijete, mi
i nismo ba puno toga imali zajednikog bar na tom polju. Moda to da sam jednom
zaspao u kadi i to pijan?
U klub je tada doao i Patrick Vieira, mogu rei da se to odmah i primijetilo,
nezgodan tip, i nije nimalo bilo sluajno da smo se odmah zakaili na treningu. Ja se
ne bodem ba sa slabijima. S ovakvim tipovima ide zub za zub, a u Juventusu sam
postao gori nego ikad. Ja sam ratnik, a ovaj put trim na terenu a Vieira ima loptu.
Give me the fucking ball, derao sam se, a naravno, znao sam dobro kakav je.
Patrick Vieira je bio kapiten u Arsenalu. Osvojio je s timom tri titule u Premijer
ligi. Francuska je bila svjetski i evropski prvak s njim, on nije ba bio bilo ko,
naprotiv, a ja sam se sada derao na njega. Imao sam priliku, mislim, ovo je elitni nivo,
nema smisla da se sada jedan drugom uvlaimo u dupe.
Shut up and run, derao se.
Just pass me the ball and I'll be quiet, odgovorio sam, a onda smo pobjesnjeli,
jedva su nas rastavili.
Ali iskreno govorei, to nije nita, moda je to samo bila potvrda da smo obojica
borci koji ne vole poraze. U ovom sportu ne moe biti dobar. Ako je iko to znao,
znao je to Patrick Vieira. On je tip koji daje maksimum u svakoj situaciji, i vidio
sam da je cijeli tim uz njega uznapredovao. Ne postoji danas tako mnogo
fudbalera koje ja cijenim kao to sam cijenio njega. Njegova igra je imala
izvanredan kvalitet, nevjerovatno je kada ima njega i Nedveda iza sebe, i druga
sezona u Juventusu je poela dobro.
Protiv Rome dobijam jednu loptu od Emersona, ba kod centra. Nisam je
spustio na zemlju ve odmah petom prebacio preko Rominog beka Samuela
KufFoura. Lopta je bila duga i ila visoko u luku jer sam vidio da je teren
protivnika bio prazan, jurio sam iza lopte. Trao kao metak, Kuffour me
pokuavao slijediti. Nije imao nikakvih ansi, povukao me za dres i pao, sputam
loptu na poluvolej, lopta je malo odskoila, golman, oni, istrava i tada sam
opalio, bang, jak ut, lopta je tutnjajui zavrila u raljama. Mama mia, koji go,
tako sam i novinarima izgovorio poslije, i stvarno se inilo da e to biti dobra
godina.
Dodijeljena mi je Zlatna lopta u vedskoj, nagrada za najboljeg igraa

godine, super je bilo, ali ne i bez komplikacija. Aftonbladet je


organizovao gala veeru, a ja im nisam zaboravio gluposti koje su o
meni pisali. Ostao sam kod kue. Sljedee zime Torino je bio domain
Zimskih olimpijskih igara. Prepuno svijeta, partiji i koncerti u Piazza
Castello, a navee Helena i ja sve posmatramo s balkona. Bilo nam je
lijepo i tada odluimo da imamo djecu, odluili, uradili. Samo smo
pustili da se to desi, jedna takva stvar se po meni i ne moe planirati. To
se samo deava. Niko ne zna kada si za to najbolje spreman. Ponekad
smo ili u Malm u posjetu mojima. Helena je prodala svoju kuu i esto
smo ivjeli kod mame u kui u Svgerstorpu, u kui koju sam joj ja
kupio. Ponekad i zaigram fudbal na travi pred kuom. Jednom opucam
ba pravo, divljaki, i lopta je probila ogradu.
Ostala je rupa, a mama me umalo nije izmlatila, ta ena stvarno ima
temperament. Iz istih stopa da si otiao i kupio mi novu ogradu.
Odmah kad sam rekla! derala se, i naravno, u takvim situacijama
postoji samo jedno rjeenje: da si posluan. Ja i Helena sjedamo u auto i
za Bauhaus. Naalost, bilo je nemogue kupiti nekoliko dasaka. Morali
smo kupiti itavu ogradu, veliine jedne kuice, i nije bilo anse da stane
u auto ve sam ogradu podigao na lea, i tako dva kilometra. Isto kao
kada je ale nekad nosio moj krevet. Stigao sam kui sav iscrpljen i
mama je bila zadovoljna, a to mi je i bio cilj, i kao to rekoh, bilo nam je
lijepo.
Ali na terenu se vidjelo da nisam bio ba u pravoj formi. Bio sam
preteak. Imao sam devedeset osam kila, a to nisu bili samo miii.
esto sam jeo pastu, dva puta dnevno, a to je bilo previe jer sada znam
malo vie o tome. Intenzivirao sam vjebe u teretani, urednije se hranio i
pokuavao ponovo ui u formu. Ali na tom putu je bilo i dosta
problema. ta je s Moggijem, naprimjer? Koju on igru igra? Nita nisam
kopao.
Trebali smo nanovo pregovarati o mom ugovoru. Ali Moggi je
odugovlaio. Cijelo vrijeme je neto izvrdavao. On je uvijek bio igra i
dribler. Ali sada je bio naprosto nemogu. Sljedee sedmice, sljedei
mjesec. Cijelo vrijeme neto. I tako dok mi nije dosadilo. Rekao sam
Minu:
Doavola. Moramo potpisati. Ja nemam vie snage za prepirke.
Ve tada smo bili dobili jedan ugovor na potpis, ugovor je bio
solidan i smatrao sam da je poprilino povoljan, htio sam se rijeiti

Moggija. Ali ni tada se nije nita uradilo, ili da, Moggi je odgovorio, fine,
dobro, sreujemo to za nekoliko dana. Prvo smo trebali igrati u Ligi
ampiona protiv Bayern Mnchena. Bila je to utakmica na domaem
terenu u Torinu, upamtio sam

borbu s centarhalfom koji se zvao Valerien Ismael. Bio je na meni cijelo vrijeme, i
kada me je jednom oborio i to pravo runo, udario sam ga nogom i dobio uti.
Meutim, nije se na tome zavrilo.
U devedesetoj minuti bio sam ispred gola i naravno trebao biti miran. Vodili
smo 2:1 i utakmica se pribliavala kraju. Ali Ismael me isprovocirao, ja mu uvalio
makaze i, naravno opet dobio uti. Izbaen sam napolje, i naravno, Capello nije bio
zadovoljan. Psovao je. Imao je pravo. Bilo je nepotrebno i glupo, i Capellov zadatak je
bio da me iskritikuje.
Ali Moggi, ta se sve ovo njega ticalo? Rekao je Minu da moj ugovor vie ne vai.
Proigrao sam svoju ansu, kazao je i poludio sam. Da mi propadne ugovor zbog
jedne jedine greke?
Porui Moggiju da ja nikad neu potpisati nita to dolazi od njega, rekao sam
Minu. elim biti prodan!
Razmisli ta govori, odgovorio je Mino.
Razmiljao sam. Odbijao sam prihvatiti, a to je znailo rat, nita drugo. Dosta je
vie, ovo je gotovo, i zato je Mino otiao do Moggija i rekao kako jeste: uvaj se
Zlatana, on je tvrdoglav, lud, rizikuje da ga izgubi, Moggi se pojavio dvije sedmice
poslije s ugovorom u rukama. Tako smo i oekivali. Nije me elio izgubiti. Ali nije to
bio kraj. Mino je zakazivao sastanke, Moggi odgaao uvijek s nekim opravdanjem.
Treba putovati, treba ovo, treba ono, i sjeam se jako dobro: Mino je nazvao:
Ovo neto nije u redu, kazao je.
ta misli? Kako?
Ne mogu biti pametan. Ali Moggi je udan.
Uskoro se pokazalo da nije samo Mino to osjeao. Neto je visilo u zraku. Neto se
deavalo u klubu, neto to se nije ticalo Lapo Elkanna, mada i to s njim nije bila mala
stvar. Lapo Elkann je unuk Giannija Agnellija. Sreo sam ga nekoliko puta. Nismo se
ba slagali. On je momak koji ivi na svojoj sopstvenoj planeti. Bio je plejboj i slavan u
svijetu mode, i nije ba nita imao s voenjem Juventusa. Odluivali su Moggi i
Giraudo, a ne porodica koja je bila vlasnik Juventusa. Ali jasno je da je momak bio
simbol za klub i za Fiat, kasnije je i proglaen za jednog od najbolje obuenih u
svijetu, i jo svata. Za njegove skandale znao je itav svijet.
Lapo Elkann je uzeo prevelike doze kokaina, i to nije radio s bilo kim: fiksao se
zajedno s transseksualcima i to onima to se bave prostitucijom u jednom

stanu u Torinu. Odvezen je kolima hitne pomoi do bolnice gdje je leao u


komi i ivot mu se odravao na respiratorima. Vijest je bila udarna u
Italiji, Del Piero i nekoliko drugih igraa su mu preko medija slali svoju
podrku, a to naravno nije imalo nikakve veze s fudbalom. Kasnije se to
ipak pokazalo kao uvod u katastrofu kluba.
Kada je tano Moggi mogao to naslutiti, pojma nemam. Ali sigurno je
da je policija puno ranije nego to su prie izale u javnost poela i njega
sasluavati, i ono to znam, sve je zapoelo sa starim doping skandalom Juventus je ustvari na kraju bio osloboen. U vezi s tim policija je
prislukivala Moggijev telefon i tom prilikom dobila podatke koji nisu
imali nikakve veze s dopingom, ali su ocijenjeni kao sumnjivi. Izgledalo je
kao da je Moggi radio na tome da dobija prave sudije za utakmice s
Juventusom, i zato su nastavili s prislukivanjem. Masa loih stvari je
izala na povrinu, bar je tako djelovalo kada je sve bilo gotovo, mada ja
lino ne vjerujem puno u te prie. Ubijeen sam da je u igri neto drugo.
Kao i uvijek kada neko dominira, drugi ele da ga to vie ukaljaju i
nije me nimalo zaudilo da su prijave i optube dole ba u trenutku kada
smo bili na putu da ponovo osvojimo Ligu. Izgledalo je loe, odmah smo
shvatili. Mediji su to predstavljali otprilike kao svjetski rat. Ali to su bile
gluposti, bar veina njih. Sudije nas favorizovale? Glupost! Mi smo se
borili na terenu.
Svoje noge smo rizikovali, jesmo avola imali sudije na naoj strani,
nema anse. Iskreno govorei, nikada nisu bile na mojoj strani. Ja sam
prevelik za to. Kada neki momak naleti na mene, ja stojim vrsto, ali kada
ja udarim u njega, tada on odleti etiri metra. Moje tijelo i moj nain igre
su protiv mene.
Nikada nisam bio dobar sa sudijama, niti je iko u naem timu. Ne, ne,
mi smo bili najbolji i trebalo nas je malo spustiti. To je istina, a i previe
prljavih stvari je bilo u tom sudskom procesu. Proces je naprimjer vodio
Guido Rossi, ovjek koji je imao bliske veze s Interom, a Inter se nekim
udom lako izvukao iz svega toga.
Puno toga se uope nije uzimalo u obzir ili se preuveliavalo samo da bi
Juventus ispao najvei krivac. Milan, Lazio, Fiorentina i itav sudijski savez
su isto kanjeni. Ali najgore smo proli mi jer je Moggijev telefon
prislukivan i analiziran do u detalje. Pa ipak dokazi nikada nisu bili jaki.

Dobro, nije ba sve ni bilo sjajno, naravno.


Na snimcima je zvualo kao da je Moggi vrio pritisak na predsjednika
sudijskog saveza da bi dobijao dobre momke za utakmice, i ulo se kako on

napada one koji se nisu drali dogovora, izmeu ostalih na jednog to se zvao
Fandel, a koji je sudio utakmicu izmedju Juventusa i Djurgardena. Prialo se da je
nekoliko drugih sudija zadrano u svlaionici i da su verbalno napadnuti poslije
poraza protiv Reggine u novembru 2004, a onda se pojavio i sluaj s papom. Papa je
bio na samrti. Sve su utakmice bile odgoene. Italija je bila u alosti za Svetim ocem.
Meutim, prialo se da je Moggi nazvao ministra unutranjih poslova i zamolio da
mi ipak odigramo utakmicu, prema tvrdnjama zato to je na protivnik, Fiorentina,
imao dva povrijeena igraa i dva s crvenim kartonom. Ja pojma nemam koliko je sve
to tano. Sigurno je da se to deava svuda u ovoj brani, i iskreno reeno, ko to ne
galami na suije? Ko to ne radi za svoj klub?
Prava sapunica. esto su to sve skupa zvali Moggiopoli, ili Moggigate, i naravno
i moje ime je pominjano. Drugaije nisam ni oekivao. Svakako da je u to trebalo
uvui i najbolje igrae. Govorilo se da je Moggi priao i o svai izmeu mene i Van
der Vaarta, i izjavio kako sam ja bio u pravu kada sam pokuavao sa stilom da
izaem iz kluba. Momak ima muda, izjavio je ili neto u tom smislu. Tvrdilo se i to
da je on i podsticao svau, u ta su ljudi, naravno, odmah povjerovali. To su gluposti.
Svaa je bila neto lino samo izmeu mene i Van der Vaarta i nikog drugog.
Nema ta se nije tada govorilo i izjavljivalo, i sljedee jutro, osamnaestog maja,
zazvonio je telefon. Helena i ja smo tada bili u Monte Carlu s Alexandrom
Ostlundom i njegovom porodicom, kad smo dobili vijest da je policija ispred moje
kue. Htjeli su ui u kuu. Imali su i nalog za pretres i iskreno reeno, ta sam mogao
uraditi?
Odjurio sam iste sekunde! Vozio sam do Torina otprilike jedan sat i naao
policajce ispred vrata, i moram priznati, bili su dentlmeni. Samo su radili svoj
posao. Ali taj posao nije bio nimalo prijatan za mene. Trebali su pregledati sve isplate
od Juventusa, kao da sam kriminalac ili tako neto. Pitali su me da li sam primao
novce na crno, na ta sam im rekao onako kako i jeste: Nikad! Onda su pretraivali
uokolo. Na kraju sam zapitao:
Traite li ovo?
Pruio sam im bankovne izvode, svoje i Helenine, to ih je zadovoljilo. Zahvalili
su se, pozdravili i rekli neto u stilu kao tvoja igra je za divljenje. Cijelo vodstvo
Juventusa, Giraudo, Bettega i Moggi, dalo je otkaz u toj hajci, nevjerovatno udan
osjeaj. Doivjeli su totalni poraz. Moggi je izjavio za novine: Izgubio sam duu.
Unitena je.

Odmah sljedeeg dana zabiljeen je veliki pad akcija Juventusa na


Milanskoj berzi i imali smo hitan sastanak u teretani to nikad neu
zaboraviti.
Moggi se pojavio. Spolja je izgledao kao i obino, lijepo obuen i
dominantan. Ali bio je to neki drugi Moggi. Upravo tih dana je
objavljena skandalozna pria o njegovom sinu, i sin mu je na neki
nain bio uvuen u sve to. Ovaj put radilo se o nekoj ljubavnoj aferi i on
je govorio o tome, koliko je to poniavajue, i sjeam se da sam se
slagao s njim. To su bile stvari line prirode i nisu imale ba nikakve
veze s fudbalom. Ipak me to nije toliko dirnulo.
Dirnulo me je kada je on zaplakao. eludac me zabolio. Nikada ga
tako slabog nisam vidio. Uvijek se mogao kontrolisati. Zraio je
snagom i moi. Ali tada... kako da objasnim? Ne tako davno
gospodario je sa mnom, moj ugovor proglasio nevaeim i tako dalje. I
sada odjednom ja bih ga trebao saalijevati. U jednom trenu se
poremetio cijeli sistem vrijednosti, moda se ja uope ne bih trebao
brinuti o njemu, i rei mu otvoreno: Sam si kriv. Ali stvarno mi ga je
bilo ao. Boljelo je gledati ovjeka poput njega koji je na koljenima! I
kasnije sam puno razmiljao o tome, ne na nain: Nita ne traje vjeno!
Isplivale su na vidjelo i neke stvari vezane za mene. Naprimjer, zato je
on uvijek odgaao pregovore o novom ugovoru? Zato je petljao s tim?
Je li to bilo zbog toga da me zatiti?
Poeo sam vjerovati u to. Nisam znao. Ali sam izabrao da to tako
tumaim. On mora da je ve tada znao ta e se desiti. Mora da je tada
shvatio da Juventus vie nee moi biti isti tim kao to je bio, i da bi za
mene bila propast ako bi me vezao za klub. Tada bih morao ostati u
klubu bez obzira na sve okolnosti. Vjerujem da je mislio na te stvari.
Moggi moda nije uvijek znao prikoiti na crveno, a nije ni slijepo
slijedio pravila. Ali je bio sposoban u svojoj struci, brinuo se o svojim
igraima, znam to dobro, i moja karijera bi bila upropatena da nije
bilo njega, i kada ga itav svijet kritikuje ja sam na njegovoj strani.
Volio sam Luciana Moggia.
Juventus je bio brod koji tone, i poele su prie o tome da bi klub
mogao pasti u Seriju B ili ak i u Seriju C. Vladao je totalni haos.
Meutim, nikako nismo mogli razumjeti neke stvari, bar ne odmah.

Zar emo stvarno mi koji smo doprinijeli da se izgradi ovakav tim i


osvoji Liga dva puta zaredom, izgubiti sve to samo zbog neeg to nije
imalo nikakve veze s naom igrom? Previe stvari da bi se moglo neto
shvatiti a i dosta je vremena trebalo da i sam vrh uvidi ozbiljnost
situacije. Sjeam se razgovora s Alessiom Seccom.

Alessio Secco je ranije bio moj tim menader. On je bio taj koji me je zvao i
zakazivao treninge: Sutra poinjemo u deset i trideset! Budi tamo na
vrijeme! Ta vrsta razgovora. Sada je on odjednom novi direktor,
nevjerovatno, i bilo mi je jako teko da ga prihvatim ozbiljno. On mi je ipak,
ve u naem prvom razgovoru nagovijestio da postoje rjeenja:
Ako dobije ponudu, Zlatane, prihvati je. To ti je moj savjet.
Naalost, to je bio i posljednji dobronamjerni savjet od njega. Iza toga su
poele teke i prljave igre za opstanak to je sasvim logino. Jedan iza drugog
odlazili su igrai, Thuram i Zambrotta u Barcelonu, Cannavaro i Emerson u
Real Madrid, Patrick Vieira za Inter, a mi koji smo ostali zvali smo neprekidno
nae agente:
Prodaj nas, prodaj nas. Ima li ikakvih ansi?
U zraku se osjeala nervoza i zabrinutost. Zujalo je na sve strane, ali
komentare kao to mi je Alessio Secco dao nisam vie mogao uti. Klub se
sada borio za svoj opstanak.
Rukovodstvo kluba je radilo sve da zadri nas koji smo ostali tumaei
svaku stavku ugovora u svoju korist. Prava nona mora. Moja karijera je bila
u usponu. Bio sam na putu da postanem slavan. Hoe li se to sada sve sruiti?
Bilo mi je jako teko i sve sam vie i vie bio ubijeen: Moram se boriti! Nisam
elio rtvovati jednu godinu u drugoj diviziji, ili uope jednu godinu, a bilo bi
ih i vie, u to sam bio siguran: jedna godina da se vratimo, jo jedna ili dvije bi
trebale da budemo meu najboljima u Ligi da bismo se mogli plasirati za Ligu
ampiona, a tada moda ne bismo ni imali tim koji bi se mogao odrati u tako
jakoj konkurenciji. Postojala je velika opasnost da bi mi moje najuspjenije
godine kao fudbalera mogle biti upropatene, i zato sam uporno ponavljao
Minu:
Radi ta zna. Samo me vadi odavde.
Radim na tome.
You better/
Bio je juni 2006. Helena je tada bila trudna a ja sretan zbog toga. Beba se
trebala roditi krajem septembra a ja sam jo uvijek bio u neizvjesnosti. ta e
se desiti? Nita nisam znao. U to vrijeme sam se s reprezentacijom pripremao
za svjetsko prvenstvo u Njemakoj koje se igralo tog ljeta. Cijela moja
porodica odluila je da ide u Njemaku: mama, tata, Sapko, Sanela, njen mu,
Keki, i kao i obino, ja sam trebao sve organizirati, hotel, putovanje, novac,

iznajmiti automobile i sve ostalo.

Sve mije to ilo na ivce od samog poetka, u zadnjoj sekundi tata


odustaje, tipino, onda gnjavaa oko njegovih karata: ta emo sad s
njima? Kome emo ih dati? Sve me je to jo vie iznerviralo, a onda sam jo
poeo osjeati i bolove u preponama, isto sranje zbog kog sam bio operisan
dok sam bio u Ajaxu, i morao sam to ispriati rukovodstvu reprezentacije.
Meutim, odluili smo da u ipak igrati. Kod mene vai jedno osnovno
pravilo: ako ide loe, ne vadim se na povrede. To je smijeno. Mislim, ako
nisi u dobroj formi zbog povrede, zato onda igra? ta god uradi, ne
valja. Stisni zube i nastavi, mada je zaista bilo teko, i tako etrnaestog jula
dolazi odluka iz Italije.
Oduzete su nam obje titule prvaka Lige i izgubili smo mjesto u Ligi
ampiona, i jo povrh svega plasirani smo u nii rang, Seriju B, i trebali
smo poeti s minus poenima, neto oko trideset, i moj brod je jo uvijek
tonuo.

RANIJE, U SEPTEMBRU 2005, na stadionu Ferenc Puskas u Budimpeti, igrali smo protiv
Maarske u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Bili smo manje-vie prisiljeni da
pobijedimo kako bismo se kvalifikovali, a tampa se danima pripremala za slanje
informacija o utakmici dana. No, sve se inilo jako mirno. Nita se nije deavalo, a ni ja
nisam uveden u igru. Bilo mi je dosadno i bio sam trom, i kad smo odigrali puno
vrijeme, stajalo je 0:0, a publika je ekala samo na posljednji zviduk.
Neke novine su me ocijenile nekom slabom jedinicom. Bio sam razoarenje, a mnogi
su to vidjeli kao sigurnu potvrdu: Uprkos svemu, Zlatan je jednostavno samo
precijenjena diva. Iznenada sam dobio loptu u kaznenom prostoru, mislim da je dola
od Mattiasa Jonsona, izgledalo je kao da ne mogu uraditi nita u toj situaciji. Imao sam
jednog beka uz sebe a ja sam driblao prema naoj polovici terena, bez nekog znaaja. Ali
onda sam se okrenuo i samo bam, ne zaboravite, ja igram za ovakve situacije, zato se
esto samo vrtim okolo na terenu. uvam se za brze, agresivne intervencije, a sada sam
napravio nekoliko hitrih koraka do margina i bek me nije mogao pratiti, uope ne, tako
da sam dobio pravu poziciju, ali lo ugao. Bilo je previe istureno, a golman je stajao
potpuno pravilno i veina je oekivala da dodam ili ubacim. U meni je sve grmjelo,
mada sam znao da iz te pozicije obino lopta ne ulazi u gol. Zavrnuo sam je u visinu i
golman nije uope reagovao. Ni ruke nije podigao, nita, mislio sam da sam promaio.
Nisam bio sam koji nije vidio gol. Publika nije reagovala, a Olof Mellberg je bio objesio
glavu, ono kao: tako blizu i jo u produetku. On se ak i okrenuo. Oekivao je maarski
ubaaj kornera, a nedaleko, na golman, Andreas Isaksson, je pogaao: previe je mirno?
Olof je nakrivio glavu. Lopta je sigurno pogodila preku? Tada sam podigao ruke i
potrao ispred gola. DA, tada se stadion probudio.
Lopta nije ni okrznula preku, ni najmanje, nego je zagrmjela pravo u gornji oak
iz nemogueg ugla a golman nije imao vremena ni da mahne rukom. Uskoro je sudac
svirao kraj utakmice i niko vie nije stavljao tamo neke jedinice u moje ocjene.

Taj gol je uao u najljepe golove fudbala, a mi smo s njim omoguili na put na Svjetsko
prvenstvo i stvarno sam se nadao da e to biti uspjeh. Trebao sam to, zapravo, pored
svih nemira u Juventusu, osjeao sam se dobro u sportskom selu u Njemakoj. Imali smo
novog rezervnog trenera poslije odlaska Tommyja Soderberga i to nije bio bilo ko.
Roland Andersson, onaj koji je rekao: Vrijeme je da prestane igrati s djecom, Zlatane,
onaj koji me jednom podigao u prvu momad, i iskreno govorei sve me to dirnulo.
Nisam ga vidio otkad je bio izbaen iz MFF, i osjetio sam veliku potrebu da mu kaem:
Imao si pravo, Rolande. Vrijedilo je uloiti u mene. Bio je kritikovan zato to je vjerovao
u mene. Ali sada smo bili tu, Roland i ja. Sredile su se prilike i njegove i moje, a prije
svega atmosfera je bila pozitivna. Stadion je bio pun vedskih navijaa, i svugdje se uo
glas onog malog djeaka kako pjeva, znate ono: Nitko ne zavre loptu poput njega,

Zlatan, Zlatan, rekao sam Zlatan.


Pjesmica je imala ljuljukav, veseo ritam. Ali osjeao sam bolove u preponi, zbog
ega je moja porodica bila uznemirena. Bilo je stvarno smijeno. Bez obzira to sam
mlai brat - samo Keki je mlai - postao sam kao tata za sve njih. Ovdje u Njemakoj
sam stalno brinuo o neemu. Otac je odustao i njegove karte su bile neiskoritene, hotel
je bio predaleko, ili moj stariji brat, Sapko, kom je bio potreban novac i onda kada ga je
dobio, nije ga znao zamijeniti. Osim toga, Helena je bila u sedmom mjesecu trudnoe.
Ona se dobro snalazila i sama, ali je sve bio haos i buka oko nje. Kad je izlazila iz
autobusa na utakmicu protiv Paragvaja, svi nai navijai su navalili na nju kao budale i
ona se osjeala nesigurno, pa je otputovalakui ve sljedei dan. Bilo je tu svata i lijepog
i runog. Molim te, Zlatane, zar to ne moe srediti?
Bio sam porodini turistiki vodi na turneji u Njemakoj i nisam se mogao
skoncentrisati na igru. Telefon je stalno zvonio. Bilo je pritubi na sve i svata. Bilo je
ludo. Igrao sam na jebenom Svjetskom prvenstvu. Svejedno, morao sam im srediti da
iznajme kola i ostala sranja, i vjerovatno nisam ni trebao vie igrati. Prepona je i dalje
zezala, kao to sam rekao. No, Lagerback je bio siguran. Trebao sam igrati, a prva
utakmica bila je protiv Trinidad Tobaga, a oito je bilo da emo pobijediti, a ne samo s
jednim golom, nego s tri, etiri, pet. Ali nita nije konano. Njihov golman je odlino
branio i nismo ih uspjeli samljeti ak i kad su ostali bez jednog igraa. Ipak se desilo
neto pozitivno, ali tek nakon utakmice. Sreo sam se s trenerom Trinidad Tobaga.
Zvao se Leo Beenhakker. Bilo mi je ast da ga pozdravim. Boe moj, mnogi su eljeli
biti zasluni za moju karijeru. Gotovo sve je la, obino sranje,

smijean pokuaj od ljudi koji ele da se proslave vezujui se uz moje ime, ali neki
momci su stvarno imali veliki znaaj. Roland Andersson je jedan, drugi je Beenhakker.
Oni su vjerovali u mene kad niko drugi nije. Nadam se da u moi initi slino kao oni
to su inili za mene, jednom kad budem stariji, a ne samo aliti se na one koji su
drugaiji: Gledaj, on ponovno dribla, sve dovodi u pitanje, ne misli ni jedan korak dalje.
Imam i sliku tog susreta s Beenhakkerom. Upravo sam bio skinuo dres ali izraz lica
je blistav, unato tome to sam bio razoaran rezultatom prethodne utakmice.
Nita mi nije polazilo za rukom ili bolje rei nogom na tom turniru. Igrali smo
nerijeeno protiv Engleske i to je bilo dobro. No, Njemaka nas je slomila u osmini finala
a ja sam igrao loe, nemam ta da se pravdam. Preuzimam punu odgovornost za to.
Porodica je porodica. Treba voditi brigu o njima. Ali im nisam morao biti turistiki
vodi, tako da je prvenstvo bilo takoer i dobra lekcija za mene. Nakon prvenstva,
objasnio sam im sve: Raduje me da me pratite na prvenstvima, druite se i uivate. Ja
u pokuati da vam rezerviem sve najbolje ali, ubudue, morate sami voditi brigu o
svojim problemima.
Vratio sam se u Torino i nisam se vie osjeao kao kod kue. Torino je postao mjesto iz
kog sam morao otii, atmosfera u klubu se nije poboljala. Desila se jo jedna katastrofa.
Gianluca Pessotto je igrao beka jo od 1995. On je osvojio sve medalje s klubom i
poistovjeivao se s Juventusom. Upoznao sam ga jako dobro. Igrali smo zajedno dvije
godine i nije bio nikakav bezobrazni tip. Bio je nevjerovatno osjetljiv i ljubazan i rado
je ostajao nevidljiv u pozadini. Ono to se poslije desilo, ne znam objasniti.
Pessotto je upravo prestao igrati i postao novi tim menader poslije Alessia Seccoa,
nakon to je ovaj promaknut za direktora, i moda nije bilo lako jednom igrau
izravno se podii na posao u kancelariji. Prije svega Pessotto je taj prebaaj u drugu
diviziju prihvatio kao skandal, a jo mu se svata dogodilo i u porodici.
Desilo se jednog dana kad je, kao i obino, sjedio u svom uredu, na etvrtom
spratu. Ali tog se dana popeo na prozor s krunicom u ruci i bacio se u ponor s visine
od petnaest metara. Skoro je nevjerovatno da je preivio taj pad! Zavrio je u bolnici s
brojnim prelomima i unutarnjim krvarenjem, ali je preivio, i nakon svega svi smo
bili sretni da je iv. Ipak, njegov pokuaj samoubistva

je primljen kao jako uznemirujua stvar, naravno. Zabrinuli smo se: ko e otkaiti
sljedei put?
Osjeao se oaj pa je ak i novi predsjednik, Giovanni Cobolli Gigli, objasnio: klub
nee otpustiti nijednog od svojih igraa. Uprava e se boriti za svakog pojedinca. Ja sam
razgovarao s Minom o tome. Diskutovali smo cijelo vrijeme, i dogovorili se da postoji
samo jedan nain. Moramo uzvratiti udarce. Stoga je Mino izaao u javnost i rekao:
Mi smo spremni poduzeti sve zakonske mjere kako bismo izali iz kluba. Nismo
htjeli da pokaemo da smo slabi ni na koji nain. Ako Juventus vodi prljavu igru, mi
bismo uzvratili ba kao to smo obeali. Ali to nije bio jednostavan rat.
Puno toga je visilo u zraku, pa sam ponovo razgovarao s Alessijem Seccom, onim to
je pokuao biti novi Moggi, i od njega sam lino uo da je njegov stav sada drugaiji:
Morat ete ostati u klubu. To sada zahtijevamo od vas. elimo da pokaete svoju
lojalnost prema timu.
Prije odmora ste govorili drugaije. Da trebam prihvatiti bolju ponudu.
Ali sve je sada drugaije. Mi smo u kriznoj situaciji. Ponudit emo vam novi ugovor.

Jane ostajem, rekao sam. Ne pristajem ni uz kakve uslove!


Svakim danom, svakim satom poveavao se pritisak, to je bilo jako neugodno i to
me potaklo da se borim jo vie sa svim adutima to sam imao, s Minom, i sa zakonskim
odredbama, sa svim moguim metodama. To je istina. Nisam mogao biti prkosniji nego
to sam bio. Jo uvijek sam primao platu od kluba, a najvee pitanje je bilo: koliko daleko
smijem ii? Razgovarao sam s Minorno tome.
Odluili smo da nastavim trenirati u timu, ali da ne igram utakmice. Prema Minovim
saznanjima mogla se uzeti u obzir neka takva klauzula u ugovoru, pa sam, nakon svega,
otputovao zajedno s drugima na predsezonske pripreme u planinama. Talijanska
reprezentacija jo nije bila stigla. Oni su ostali u Njemakoj. Italija je ipak osvojila cijeli
turnir. Bili su prokleto jaka ekipa, mislim, s obzirom na itav onaj fudbalski skandal kod
kue, i to je bilo samo za estitati. No, teko da mi je to pomoglo. Novi trener kluba bio je
Didier Deschamps. On je stari igra, Francuz. Bio je kapiten u Francuskoj kada su
osvojili Svjetsko prvenstvo 1998, a sada u svom novom poslu, bio je prisiljen da dovede
Juventus do najvie divizije. Veliki je pritisak vren na njega, i ve prvi

dan na pripremama, je doao do mene.


Ibra, kazao je.
Da?
elim graditi igru na vama. Bit ete moj najvaniji igra. Vi ste naa budunost.
Morate nam pomoi da se vratimo.
Hvala, ali...
Nema ali. Morat ete ostati u klubu. Ne prihvaam nita drugo, nastavio je, i
premda to nije znailo nita dobro, ipak sam uo koliko sam bio vaan njemu, ali sam
nastavio istom linijom:
Ne, ne, ne. Idem dalje.
Dijelio sam sobu s Nedvedom tu u planini. Nedved i ja smo bili prijatelji. Obojici
nam je agent bio Mino. Imali smo samo razliite pozicije. Nedved je ba kao Del Piero,
Buffon i Trezeguet odluio ostati u Juventusu i sjeam se kada je Deschamps doao do
nas, moda ba da nas okrene jednog protiv drugog, ne znam. On oito nije mislio
odustati.
Sluaj, rekao je on. Mnogo oekujem od tebe, Ibra. Uzeo sam posao najvie zbog
tebe.
Ne pretjeruj! odgovorio sam. Uinio si to za klub, ne za mene.
Obeavam. Ako ti ode, idem i ja , nastavio je, i da, ta sam mogao, izmamio mi je
osmijeh, na kraju.
Okej, pakuj prnje i narui taksi, odgovorio sam, a on se nasmijao kao da je mislio
da se zezam.
No, u ivotu nisam bio ozbiljniji. Ako se Juventus borio za svoj status velikog kluba, bio
sam spreman boriti se za svoj status vrhunskog igraa, ta je tu udno? Jedna godina u B
seriji uzrok je zastoja, a jednog takvog dana doao je Alessio Secco i Jean-Claude Blanc
do mene. Jean-Claude je uio na Harvardu, faca, kog je obitelj Agnelli dovela u Juventus
da ih izvue iz krize, a on je naravno bio temeljit. Imao je sve papire uredne i ispisao je
prijedlog ugovora s razliitim sumama, pa sam odmah pomislio: Neu ni itati! Radije se
svaaj! to se vie svaa, sve vie ele da te se oslobode.
Ne elim ni da vidim, ne zanima me. Neu potpisati, odgovorio sam.
Moete makar pogledati koliko najmanje nudimo. Mislim da smo bili veoma
obzirni i iroke ruke.
Zato? Niste se trebali muiti.
Ne moete znati prije nego to pogledate prijedlog ugovora.

Mogu i znam. I da mi nude dvadeset miliona eura, za mene je jo uvijek


potpuno nezanimljivo.
Nema nimalo potovanja, prosiktao je Blanc.
Mislite kako god elite, rekao sam i otiao, i naravno, znao sam da sam ga
povrijedio, a to je uvijek rizik, u najgorem sluaju sam mogao ostati bez kluba u
septembru.
Ali morao sam blefirati malo. Moram naravno dalje, i svakako, shvatio sam da
vie nemam najbolje preduslove da se pogaam. Na Svjetskom kupu sam igrao
loe i nita posebno nisam dao prole sezone u Juventusu. Bio sam preteak i
davao premalo golova. A opet sam se nekako nadao da ljudi trae i prepoznaju
moj kapacitet. Samo prije godinu sam bio kralj i ak izabran za najboljeg stranca u
ligi! Trebalo je da postoji interesovanje meu klubovima za mene, mislio sam, a i
Mino je naporno radio iza scene.
Imam Inter i Milan na vidiku, rekao je to je meni zvualo previe dobro,
naravno. Kao svjetlo u tunelu.
jo uvijek je to bila samo pria a mi jo uvijek nismo znali kakve mogunosti
nam daje moj ugovor da se izvuemo iz situacije u Juventusu. Kakve su moje
mogunosti da pobjegnem iz kluba koji mi to ne dozvoljava? Sve je bilo prilino
neizvjesno, i ilo je gore-dolje svaki dan. Mino je bio optimistian. To je bilo u
opisu njegovog poslao da mora biti takav, a nisam mogao uiniti nita, osim ekati
i boriti se. Ve tada su novine pisale da sam htio pobjei po svaku cijenu. Takoer
se nagaalo da Inter hoe ba mene, a zna se da navijai Juventusa mrze Inter, a
kao fudbaler stalno si okruen fanovima. Oni su ekali objeeni navrata dvorana
gdje smo trenirali sa svojim blokiima za autograme, i esto su i plaali da uu i
gledaju. To je biznis svugdje u svijetu pa i u sportu, i da, u planinama izvan Torina,
stajali su moji fanovi uz teren i vikali za mnom. Izdajice! Svinjo!, vritali su takve
stvari, a to nije bilo nimalo ugodno. Iskreno, mi igrai se naviknemo na sve, a
njihove rijei me se nisu vie ticale. Bile su mi kao najobinije zadirkivanje.
Spremali smo se za utakmicu protiv Spezie, i ta sam ja rekao o utakmicama? Neu
igrati utakmice. Dakle, ostao sam u svojoj sobi i igrao PlayStation. Napolju su
ekali autobusi koji e nas odvesti do stadiona i svi su ve bili tamo dolje, i
Nedved, i razumio sam da je autobus ekao upaljenog motora. ekali su s
nestrpljenjem: Gdje je, doavola, Ibra? ekali su i ekali i konano Didier
Deschamps je doao do moje sobe. Bio je bijesan.
ta eka? Mi ve polazimo!

Nisam se ni pomakao. Mirno sam nastavio da igram.


jesi li uo ta sam rekao?
Jesi li ti uo ta sam ja rekao?, ponovio sam i ja. Ja treniram, ali ne
mogu igrati utakmice. Rekao sam vam to bar deset puta.
Ipak e ovu odigrati jer pripada ovoj momadi. Dii se odmah i polazi
sa mnom!
Stao je tik do mene, ali sam ja ostao leati i igrao dalje.
"ta je, doavola, kakav je to respekt da sjedi i igra?, siktao je on. Bit
e novano kanjen jesi li uo!?
U redu.
ta je u redu?!
Kazni me, platit u. Ali ja ne idem.
Tek onda je otiao. Bio je potpuno lud, a ja sam sjedio sa svojim
Playstation, dok su svi drugi odlazili autobusom, a ako situacija nije bila
napeta prije, onda je to postala sada. O incidentu je bilo obavijeteno
vodstvo kluba, naravno. Dobio sam kaznu od trideset hiljada eura. Bio je
to pravi rat, i kao u svim ratovima, vailo je uglavnom da pobjeuje ko
misli taktiki. Kako da uzvratim udarac? ta je sljedee? Misli su se rojile u
meni.
Imao sam tajnog posjetioca. Ariel Braida, faca iz Milana, i susreli smo se
na lukav nain tokom priprema. Samo sam se iskrao i uuljao u drugi hotel
u neposrednoj blizini, gdje smo razgovarali o tome kako bi bilo da preem
u Milan. Ali iskreno, nije mi se sviao njegov stil. Bilo je puno onog: Kak
je zvijezda. Ti nisi. Meutim, Milan moe da napravi zvijezdu od tebe. Bilo
je kao da sam ja trebao vie Milan nego Milan mene, i osjeao sam da
nisam bio vien ili specijalno poeljan, i najradije sam htio rei odmah:
hvala i dovienja. Ali moja situacija nije ba bila savrena za tako neto.
Oajniki sam elio pobjei od Juventusa. Nisam imao nijedan adut u ruci i
bio sam prisiljen vratiti se u Torino, bez ikakvih konkretnih ponuda.
Bilo je vrue. August mjesec, Helena u visokoj trudnoi, a imala je i
neke znake stresa. Paparaci su bili oko nas cijelo vrijeme i ja sam je
podravao koliko sam mogao. Kao da sam se odjednom naao na niijoj
zemlji. Nisam znao nita o budunosti, i nita nije ilo lako. Klub je
izgradio novi fitness centar. Sve Moggijevo trebalo se isprazniti, ak i
njegovu staru pohabanu garderobu, a ja sam nastavio da treniram. Drao
sam se vrsto svoje linije. Niko me nije vidio kao dio tima, udno i drama
se nastavila. Ustvari, deavalo se neto cijelo vrijeme a primijetio sam
najmanje jednu

MOJA PRIA /

pozitivnu stvar: Juventus se nije borio vie za mene na isti nain.


ZLATAN
Ko eli ovjeka koji ne brine ni o emu i igra PlayStation?

JA SA
/OJ
M

Jo uvijek sam imao dug put pred sobom, a pravo pitanje je bilo: Milan ili
Inter? Trebao je biti lak izbor. Inter nije osvojio ligu zadnjih sedamnaest
godina. Inter vie nije bilo u vrhu najboljih timova. Milan je bio jedan od
najvanijih vodeih i bogatih klubova u Evropi, u svim kategorijama.
Naravno da e u Milan, rekao je Mino. Ja nisam bio tako siguran u to.
Inter je Ronaldova stara ekipa i inilo se da me u klubu stvarno ele, a ja
sam mislio o onome to je Braida rekao kad smo se sreli gore u planinama.
Zapravo, ti i nisi nekakva prava zvijezda, ne jo! Milan je imao najjau
momad. Ipak me vie privlaio Inter. Htio sam se dobrovoljno prikljuiti
gubitnicima.
Okej, rekao je Mino. Ali se spremi na to da je Inter novi veliki izazov.
Kod njih nema nikakvih trofeja dabe.
Ja nisam elio nita besplatno. Htio sam izazov i odgovornost. Taj
osjeaj je bio sve jai u meni, jer ve tada sam shvatio ta bi znailo da
preem u klub koji nije osvojio ligu punih sedamnaest godina, i da se
potrudim da to sad uini sa mnom. To bi moglo podii stvari na sasvim
drugi nivo. Ali kao to sam rekao, nita nije bilo jasno, uope ne, a prije
svega, morali smo poeti krojiti neto. Morali smo se skloniti s broda koji
tone i morali smo uzeti stvari onim redom kako su dolazile.
Milan je igrao u kvalifikacijama za Ligu prvaka. To je dolo kao
posljedica skandala. Zapravo, raunalo se s klubom na turniru, ali budui
da je sud osudio tim kaznenim poenima, bili su prisiljeni u kvalifikacijama
igrati protiv Crvene zvezde. Prva utakmica se igrala na San Siru u Milanu.
Bila je to vana utakmica takoer i za mene. Ako Milan proe dalje na
turniru, dobit e vie novca za kupovinu igraa i Adriano Galliani, Milanov
dopredsjednik, mi je rekao:
Priekajmo da vidimo rezultat i izlaz. Kontaktirat emo vas opet.
Do tada, Inter je bio vie zainteresiran, ali su igrali jednostavnije. Inter je
drao Massimo Moratti. Moratti je bio krupna riba. On je naftni tajkun.
Posjedovao je klub, ali je naravno vidio moj oaj. ak je etiri puta
smanjivao ponudu. Izmiljao je cijelo vrijeme neto. Osmog augusta sam
sjedio u svom stanu na Piazza Castello u Torinu.
Utakmica Milan protiv Crvene zvezde na San Siru je poela u dvadeset i
etrdeset pet. Nisam je gledao. Imao sam drugih vanijih stvari. No, oito

184 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA


je Kaka dodao prerano Filippu Inzaghiju koji je napravio 1:0, a dio napetosti je
nestao, dolo je do oputanja. Ubrzo nakon toga, zazvonio je moj telefon.
Zvonio je po cijeli dan i to je obino bio Mino. Izvjetavao me je o svakom
koraku u procesu, a sada je najavio da Silvio Berlusconi eli da me vidi, a ja
sam, naravno, skoio od radosti. Ne samo to je to bio on, nego zato to je
stvarno pokazao daje klub bio zainteresovan. A opet, nisam bio sasvim
siguran. Inter je i dalje bio moja prva opcija. Meutim, shvatio sam da ovaj
poziv ne moe da nam nakodi.
Moemo li ovo iskoristiti nekako?, rekoh.
Naravno, rekao je Mino, i odmah nazvao Morattija, jer ako postoji neto
to bi ga pourilo, onda je to mogunost da opali Milan po prstima.
Ja samo elim da vas obavijestim da e Ibrahimovi veerati s
Berlusconijem u Milanu, pozdravio ga je Mino.
ta?
Rezervisali su sto u restoranu Giannino.
Jebiga, rekao je Moratti. Poslat u mog ovjeka odmah.
Moratti je poslao Marca Branca koji je bio sportski direktor Intera. Bio je to
mrav mladi deko, ali kad je pokucao na vrata nekoliko sati kasnije, nauio
sam jo jednu stvar o njemu. Bio je jedan od najstrastvenijih puaa kog sam
vidio. Hodao je naprijed-nazad u naem apartmanu i napunio punu pepeljaru
opucima dok si rekao keks. Takoer je bio jako nervozan. Bio je prisiljen da
zavri posao prije nego Berlusconi svee vor na kravati i ode veerati u
Giannino. Pa naravno da je bio uzbuen. Trebalo je, nita manje, nego da
opue za posao najsnanijeg mukarca u Italiji, to je Mino naravno iskoristio.
On voli kada je protivnik pod pritiskom. Pritisak ini ljude mekim, a telefoni
su stalno zvonili i kao da su se gaali raznim novanim iznosima. Radilo se o
mom ugovoru, o mojim uslovima, a vrijeme je otkucavalo i Branca je samo
puio i pripaljivao jednu na drugu.
Slaete li se?, kazao je.
Ja i Mino smo se samo pogledali.
I Mino je rekao: Vozi!
Okej, apsolutno.
Branca je poeo puiti jo vie, i kontaktirao je Morattija. Istina, bilo je
prijatno uti uzbuenje u njegovom glasu.
Zlatan je prihvatio, rekao je on.
Dobra vijest. To je bila velika stvar. Primijetio sam to po tonu i boji glasa.

No, nije bilo jo gotovo. Sada su trebali klubovi da se dogovore. Za


koliko e me prodati? To je nova igra, i naravno, ako me Juventus
izgubio, zahtijevat e barem da budu dobro plaeni. No, prije nego to je
ita bilo rijeeno, pozvao me Moratti:
Jesi li sretan?
Drago mi je, rekao sam.
Onda mogu da te toplo pozdravim!
Moete zamisliti kakav uzdah olakanja mi se tada oteo.
Sva neizvjesnost proljetne i ljetne nesigurnosti je ieznula u jednoj
jedinoj sekundi, i sada je ostalo samo da Mino nazove upravni odbor
Milana. Berlusconi e sada teko veerati sa mnom, mislio sam. Na
razgovor nije trebao biti o vremenu i ako sam shvatio tano, njihovo
rukovodstvo je u potpunosti bilo iznenaeno: ta se, doavola
dogodilo? Zar e Ibra sada u Inter?
Ponekad moe da ide brzo, smjekao se Mino.
Na kraju sam kupljen za dvadeset i sedam miliona eura ili otprilike
dvjesto sedamdeset miliona vedskih kruna. To je bio najvei iznos za
prelazak te godine u Seriji A, a nisam platio ni onu kaznu koju sam
dobio kad sam igrao PlayStation i odbio da igram utakmicu. Sve je to
Mino sredio i Moratti je izaao u javnost i rekao da je moj prelazak imao
isto znaenje kao i kada je klub kupio Ronalda. Ja sam osjetio radost u
srcu, naravno. Bio sam spreman za Inter. Ali prvo sam trebao trknuti na
neko okupljanje reprezentacije u Goteborgu i oekivao sam jedno sasvim
mirno putovanje, prije nego to zapone nova stvarnost.

ODIGRALI SMO MEUNARODNU UTAKMICU protiv Latvije i dobili ih s 1:0.


Kim Kallstrom je bio strijelac jedinog gola, sutradan smo bili slobodni. Bio je
trei septembar. Olof Mellberg je slavio dvadeset i deveti roendan. Bio je
kapiten u Aston Villi. Upoznali smo se u reprezentaciji, i u poetku je bio jako
povuen, malo kao Trezeguet, ali kasnije se oslobodio i postali smo prijatelji.
elio je da ja i Chippen budemo s njime i proslavimo skupa, naravno zato ne?
Nali smo zgodno mjesto na Aveniji, po zidovima su bile fotografije.
Novinari su ga opisali kao vrue mjesto. Svi barovi u kojima sam ja bio, bili su u
ii interesovanja. Ovdje je bilo loe i skoro prazno. Skoro da smo bili sami.
Sjedili smo i uivali u piu. Zabavno ba i nije bilo, prolo je jedanaest sati,
navee. U skladu s pravilima reprezentacije, u to vrijeme smo ve trebali biti u
hotelu. Ali, doavola, pa roendan je, sloili smo se i produili. I ranije smo
izlazili van, kasnili, ali nije bilo pitanje ivota. Bili smo trijezni i pravi, negdje
oko dvanaest i petnaest smo bili u hotelu, i otili smo na spavanje kao dobri
momci. To je bilo sve. Moji Rosengard drugari ovo ne bi povjerovali da im
ispriam. Iskreno reeno nita nije bilo vrijedno novinarske panje.
Problem je u tome da ja ne mogu izai ni da kupim mlijeko a da novinari
to ne saznaju. Imam pijune za sobom gdje god idem. Ljudi alju SMS i slike.
Vidio sam Zlatana tamo i tamo, oj oj, ne da je dosadno, pretjeruju s time,
kau svojim drugarima i tu pretjeraju jo vie. Svaka pria trai neto jo
zabavnije. To je dio paketa, obino uvijek imam drutvo uz sebe: Kakve bi
sad mogle da ispadnu prie? Zlatan nije napravio nikakvu glupost. Ali
ovoga puta su novinari bili pametniji.
Nazvali su naeg menadera, nisu ga pitali kad smo mi doli u hotel, ve
koja su pravila dravnog tima. On je kazao da svako mora biti u hotelu do
jedanaest sati.
Ali Zlatan, Chippen i Mellberg su doli kasnije. Mi za to imamo dokaze, rekli
su novinari. Naravno menader je dobar momak koji nas uvijek zatiti. Ali ovoga
puta nije dovoljno brzo razmislio, ili moda nije bio siguran. Da li govore istinu?
Moda je trebao, poput momaka u talijanskim klubovima, da ih zamoli da

saekaju i da im kasnije da informaciju. Mogao nas je pitati zato smo ostali


malo due, moda smo imali dozvolu za to, neto u tom fazonu, i da ne
mislimo da emo izbjei kaznu. Princip je bio da budemo jedinstveni prema
javnosti. Mi smo tim, kasnije nas mogu kazniti interno, koliko oni ele.
Ovaj put menader je rekao da niko ne smije biti vani poslije jedanaest sati i
da smo mi prekrili pravila reprezentacije. Tad je nastao haos u kui. Nazvali su
me ujutru. Pozvani ste na sastanak kod Lagerbacka. Zaista ne volim
sastanke. Ali s druge strane imam iskustva s njima. Sad sam dobio poziv za
zabavite. To je dio mog ivota i znao sam o emu se radi. Znao sam da je u
pitanju besmislica i bio sam strpljiv i staloen, bar sam tako mislio. Nazvao sam
deka izobezbjeenja koji ima kontrolu nad svim.
Kako izgleda situacija?
Ja mislim da se moete spakovati, rekao mi je, a ja ga nita nisam
razumio.
Da spakujem torbu? Samo zato to sam doao kasnije. Nisam mogao
povjerovati. Shvatio sam ozbiljnost situacije. ta bih drugo i mogao?
Spakovao sam se jer nisam naao nikakvo opravdanje. Dogaaj je bio glup. I
istina e jednom doi na vidjelo. Nisam htio izgledati ljut. Uao sam a tamo
je sjedio Lagerback i cijela grupa kao i Mellberg i Chippen. Nisu bili
presretni. Osjeao sam se kao da sam ve kod kue.
Donijeli smo odluku da vas odmah poaljemo kui, poeo je
Lagerback, a svi su se uzjogunili.
ta vi imate rei na ovo?
Ja se izvinjavam, kazao je Chippen. To je zaista glupo uraeno.
I ja se izvinjavam, rekao je Mellberg. Ali kako ete izai na kraj s
medijima, nastavio je on. Poela je diskusija, dogovaranje a ja sam utio.
Nisam imao ta kazati ni pitati i Lagerbacku je to izgledalo udno. Ja nisam
previe stidljiv deko.
Ti, Zlatane, ta kae za ovo?
Nemam nita rei.
Kako nita?
Ba tako nita.
Primijetio sam da je to stvorilo nervozu. Moda bi se bolje osjeali da sam
galamio. To je vie bio moj stil. Ovo je za njih bilo neto potpuno novo. NITA! Kao
da sam ih jo vie uznemirio time. ta li Zlatan sada planira? to vie oni budu
nervozni, ja u biti mirniji. To mi je bila taktika. Moja utnja ih je ljutila. Imao sam

prednost. Sve mi je ve bilo poznato. Ovo je VVesselsova ponovo

otvorena robna kua. Ovo je kola. Ovo je MFF-ov juniorski tim, koji je trebalo
da slua Legerbckova predavanja. On je bio tako jasan u svojim pravilima, s
istim interesovanjem sluao sam ga kao nastavnike u koli: Samo ti priaj, koga
se to tie. To je bilo tako dok me nije iznervirao. To je bilo kada je rekao:
Odluili smo da vi ne moete igrati protiv Liechtensteina. Uope nisam bio
zabrinut zbog toga, doavola pa ja sam se ve bio spakovao. Lagerbck me je
mogao i u Kirunu poslati, ne bih cmizdrio, iskreno koga je briga za
Liechtenstein? Njegove rijei su me iznervirale. Ko ste vi doavola? Zato se
krije iza drugih?
On je bio ef. Mogao je biti ovjek i rei: Ja sam odluio, i tada bih ga
potovao, ah ovo Odluili smo, bilo je kukaviki. Gledao sam ga u oi onako
otro i dalje, nita nisam govorio, zatim sam otiao u svoju sobu, uzeo stvari i
nazvao Kekija. U ovakvim situacijama porodica je jo potrebnija.
Doi, po mene!
ta si sad uradio?
Doao kasno.
U meuvremenu sam razgovarao s klupskim menaderom. On i ja smo
uvijek imah dobar odnos. Bolje me poznaje nego veina njih iz
reprezentacije, zna moj stav i moju prirodu. Zna da ja ovo neu tako lako
zaboraviti. Zna, Zlatane, rekao je on. Ja nisam zabrinut za Chippena i
Mellberga. Oni su obini vedski momci, oni e kaznu dobiti i vratiti se
nazad, ali je problem s tobom. Ja se plaim da Lagerbck sam sebi kopa
grob.
Vidjet emo to, kazao sam i za nekih sat vremena ve sam napustio
hotel. Moj mlai brat i ja smo sa sobom odvezli Chippena. Stali smo na
jednoj pumpi. I tek tada vidjeli naslove u novinama.
Ovo mora da je bio dogaaj dana u vedskoj, jedno kanjenje u hotelsku
sobu bik) je poput leteeg tanjira koji je upravo sletio na zemlju, ili jo neto
gore. Sve vrijeme sam imao kontakt s Chippenom i Mellbergom. Osjeao
sam se malo kao tata prema njima.
Samo polako momci. Ovo e biti za nas jedan bonus. Niko ne voli
dobre momke.
Ali iskreno vam govorim ova stvar me sve vie iritirala. Lagerbck i ovi
drugi su to napravili mi protiv njih. To je bilo tako smijeno. Ne tako davno
potukao sam se s jednim momkom u Milanu, Oguchi Onyewu je njegovo
ime. O tome u vam priati kasnije, bilo je prilino brutalno. Niko nije
mislio da je ta tua bila velika stvar. Ah prema vani su me odgovorni
branili kao da sam

bio u pravu jer me izazvao, neto u tom fazonu. Treba zajedno zatiti tim od
ovih izvana. Tako rade ljudi u Italiji. uva se izvana, a kritikuje unutra. Ali
ovdje smo bili i loi i dobri momci. Bilo je nepravedno, i to sam rekao Larsu
Lagerbacku.
to se mene tie to je zaboravljeno, kazao je. Ti si dobro doao nazad.
Jesam li? Ali ja neu. Mogli ste me kazniti. Mogli ste uraditi bilo ta. Ali ne, vi
ste izali u javnost i tamo nas objesili. Ovo vam ne kupujem i to je to. Odbio
sam igrati za reprezentaciju i ta misao je nestala iz moje glave. Nestala ili je bila
na putu da nestane. Ali kad se prisjetim toga vremena, iskreno govorei bude
mi ao. Kad su me ve izbacili, trebao sam barem napraviti bolji skandal.
Doavola, sjedi u praznom lokalu samo s jednim piem ispred sebe i zakasni
jedan sat? I ta je bilo? Trebao sam polupati cio restoran, udariti autom u
fontanu tamo gore na Aveniji, i teturati kui u gaama. To bi bio skandal koji bi
priliio mom nivou. Ovako, ovo je bila besmislica.

Ti ne trai potovanje. Ti ga uzima. Lako je biti mali kada si novi u klubu. Sve
je novo, svako ima svoju ulogu, mjesto i svoju priu. Najlake je vratiti se jedan
korak nazad i oslunuti raspoloenje. Ali tada izgubite inicijativni. Izgubite
vrijeme. Doao sam u Inter da napravim neku razliku, i doivjeti da klub osvoji
ligu prvi put u toku sedamnaest godina. Onda se ne moete povui, ili biti na
oprezu, samo zato to vas mediji kritikuju i to ljudi ve imaju svoje
pretpostavke. Zlatan je lo deko. Zlatan ima problema sa svojim
temperamentom, i sve to. Trebalo je pokuati obrnuto, dokazati da si dobar
deko.
Ali daj sebe kontrolii. To u Goteborgu nije bio savren dogaaj, ali se vrtio
u svim talijanskim novinama u tom trenutku. eljeli su da izgleda kao to je
momak koji ne brine o pravilima, on koji je tako skup. Nije li precijenjen? Ili je
ak to pogrena trgovina? Bilo je i toga. Najgori je bio jedan vedski takozvani
ekspert koji je rekao:
Kako ja vidim Inter je uvijek vrio udnu kupovinu igraa. LViiek ulae u
individualiste... Sada su kupili jo jedan problem.
Ali kao to sam vam i rekao, ja mislim samo o Capellovim rijeima. Ovdie se radi o
uzimanju potovanja. To je kao kad uete u ograeno dvorite u Roseng&rdu. Ne ide
vraati se, ili se praviti da vas ne zanima to to ste uli o sebi. Mora ii naprijed, i iao
sam tim stavom koji sam nauio u luveirtusu: Halo. momci, ovdje sam ja i sada emo
poeti s pobjedama!

Okej, naravno bude tih malih grupisanja i u drugim timovima, to nije


dobro, ali se deava. Ali ljudi obiavaju birati svoje prijatelje s kojima se mogu
druiti. Ali ovdje se ide po nacionalnosti. To je tako primitivno. U principu ive
zajedno u odvojenim svjetovima, na terenu igraju i ginu zajedno a van igre se
dijele, to me je ljutilo i shvatio sam da se tome mora stati u kraj. U suprotnom
neemo osvojiti ligu. Neki bi rekli: Kakve veze ima s kim e jesti ruak?
Vjerujte mi to itekako igra ulogu. Ako niste zajedno van igralita, to se vidi i u
igri. To utie na motivaciju i timski duh.
U fudbalu je tako. Te male marginalne stvari mogu da odreuju uspjeh, a ja
sam zbliavanje igraa i mimo igre vidio kao neki test. Primijetio sam da nije
dovoljno samo razgovarati.
Iao sam okolo, pratio i na kraju sam rekao: Kakve su to gluposti? Zato
sjedite u grupama kao mala djeca? I, naravno, mnogi su se sloili sa mnom.
Drugima je bilo neprijatno, ali nita se nije desilo. Navike su ostale. I te
nevidljive barijere bile su previe otre. Zato sam otiao kod Morattija i bio sam
jasan koliko sam mogao biti. Inter nije osvojio ligu ima itava vjenost. Hoemo
li biti gubitnici samo zato to ljudi nemaju elju da razgovaraju meusobno?
Naravno da ne?, rekao je Morrati. Ali onda se moraju razbiti ova
grupisanja. Ne moemo pobijediti ako ne funkcioniemo kao tim.
Ja ne vijerujem da je Morrati razumio koliko je ovo bilo loe, ali je razumio
moje obrazoloenje. I u skladu s njegovom filozofijom ivota, samo je rekao:
Mi u Interu treba da budemo kao jedna porodica. Ja u razgovarati s
njima. I zaista ubrzo poslije toga doao je dolje meu momke i vidjelo se kako
ga svi potuju.
Morrati je klub. On nije samo onaj koji nareuje. On je na vlasnik. Odrao
je mali govor. Bio je uzbuen dok je priao o lojalnosti unutar kluba i, naravno,
svi su gledali u mene. Zvualo je kao da su moje rijei. Pria li to Ibra? Veina
njih je bila uvjerena u to. Ignorisao sam to, elio sam da sastavim tim i ovo je
odgovaralo, korak po korak. Grupacije su razbijene i igrai su poeli da se
drue jedan s drugim. Bili smo vie tijesno povezani, ja sam iao okolo i
razgovarao s njima da bih ih jo vie zbliio.
Ali bilo je jasno da nije bilo lako osvojiti ligu. Sjeam se svoje prve utakmice. Bilo je
to protiv Fiorentine u Firenci. Bio je deveti septembar 00o. godine.
I Fiorentina je eljela da nas pobijedi po svaku cijenu. Tim je bio uvuen u skandal, i
zapoeli su seriju s oduzetih petnaest bodova, publika na stadionu Artcmio F'ranchi je
bila mrzovoljna.

Inter je izbjegao skandal i mada su mnogi mislili da je to trulo. Oba tima su


bila prisiljena da pobijede. Fiorentina da bi povratila svoju ast, i mi da nas
napokon potuju.
Igrao sam od samog starta s Hernam Crespom na vrhu. Crespo je
Argentinac i doao je iz Chelsea, i dobro je krenula naa zajednika igra po
terenu. U drugom poluvremenu prihvatio sam jednu dugu loptu u kaznenom
prostoru, utirao sam poluvolejom i gol, razumijete. To je bilo takvo olakanje!
Bio je to moj derbi i poslije toga napredovao sam u timu sve vie i vie, i bilo je
normalno da odbijem da igram za reprezentaciju vedske za EP-kvalifikacije u
oktobru protiv panije i Islanda. elio sam se u potpunosti dati Interu i
porodici. Helena i ja smo brojali dane. ekali smo nae prvo dijete, odluili smo
da taj dogaaj ipak bude u vedskoj u Lund bolnici. Vjerovali smo vie
vedskom zdrastvu, uostalom. Nije bilo ba lako, nastali su i tu problemi.
Bilo je novinara i paparaca fotografa. Koja histerija, imali smo
obezbjeenje i obavijestili smo nadlene u bolnici da zatvore odjeljenje
etrdeset etiri na ginekolokoj klinici. Svi koji su ulazili unutra bili su
kontrolisani. Vani je patrolirala policija i bili smo oboje nervozni. 1 taj
specijalni miris unutra. Ljudi su trali hodnicima, bilo je dovikivanja i
glasova. Da li sam vam rekao da mrzim bolnicu? Mrzim bolnicu. Ja sam
dobro kada se i drugi tako osjeaju. Ako su ljudi oko mene bolesni i ja se
tada osjeam nekako bolesno. Ne mogu vam objasniti, ali ja dobijem bolove
u elucu od bolnice. Ima neto u tom zraku i atmosferi i esto budem u njoj
samo koliko moram i naputam je to prije.
Sada sam odluio da ostanem i da budem u toku svega. I to me dralo
napetim. Ja dobijam veliki broj pisama iz cijelog svijeta i esto se desi da ih
ne otvorim; to je jedan fer dogovor. Zato to ne stiem proitati sva pisma,
ostavim ih tako neotvorena, niko nee dobiti vie nego drugi. Ali ponekad
Helena ne moe ostati na tome kada do nas dou neke najstranije prie: da
e neko dijete umrijeti u toku mjeseca i da sam mu ja idol i tada obino
Helena pita.: ta moemo mi uraditi? Da rezerviemo karte za utakmicu? Da
poaljemo majice s potpisom? Mi zaista pokuavamo pomoi. Ali ja se ne
osjeam bolje od toga, to je moja slaba strana, priznajem. I sad sam trebao
prespavati u bolnici. To me zabrinjavalo, ali najgore je bilo to me je Helena
razumjela. Bila je skroz uznemirena. Nije lako biti gonjen, a eka da ti se
rodi prvo dijete.
ta ako neto krene naopako? Cijeli svijet e saznati za to. Ukoliko neto
krene naopako? Razmiljao sam i o tome. Ali sve je ilo kako treba i nakon

toga osjetio sam radost, sreu. Dobili smo lijepog djeaka. Uspjeli smo. Sad
smo

roditelji. Sad sam otac i pomisao da je neto moglo biti loe s djeakom nestala
je iz moje glave, i poto su sad sva ta iskuenja prola, doktori i medicinske
sestre su bile sretni. Ali sva drama jo nije bila gotova.
Djeak je dobio ime Maximilian. Ne znam tano odakle smo doli do tog
imena, ali je zvualo tako jako. Ibrahimovi je ve bilo jako od sebe. Maximilian
Ibrahimovi bilo je jo snanije. Jaka i mona su bila oba imena iako smo ga na
kraju nazvali Maxi. Izgleda da je sve ilo kako treba i ja sam gotovo odmah
nestao iz bolnice. Ali ne dok sve nije bilo normalno. Novinari su bili svuda
okolo. I momci iz obezbjeenja su na mene navukli ljekarski mantil, doktor
Ibrahimovi znate. Nakon toga su me stavili u korpu za prljavi ve, sve je to bila
ludnica, u jednoj ogromnoj jebenoj korpi sam leao uvijen kao lopta i ekao da
me propuste hodnicima do garae, zamijenio sam odjeu i otiao u Italiju. Tako
smo zavarali trag i prevarili novinare.
Helena nije tako dobro prola kao ja. Imala je teak poroaj i nije bila
navikla na ovakva deavanja kao ja. To je jedan dio mog ivota. Helena je bila
sve vie pod stresom, nju i Maxija su naim autom prebacili tajno do moje
mame u Svgerstorp. Mislili smo da e tamo moi disati. Bili smo tako naivni,
nakon sat vremena tamo su se okupili novinari. Helena se osjeala kao bjegunac
i zatvorena. Za kratko vrijeme doletjeli su u Milano.
Ja sam ve bio dolje i trebali smo odigrati utakmicu s Chievom na San Siru.
Bio sam na klupi, i bio sam tako umoran. Roberto Mancini, na trener, nije
vjerovao da se mogu koncentrisati na utakmicu i to je bila mudra odluka. Letio
sam u svojim mislima, gledao po stadionu i gore do publike. Interovi navijai
su na tribini zakaili ogromno bijelo platno. Izgledalo je kao piratsko jedro koje
se njihalo na vjetru, a na tom bijelom platnu bilo je ispisano crno- plavim
slovima: Dobro doao, Maximiliane! Pitao sam se: Ko je doavola
Maximilian? Imamo li mi nekog igraa da se zove tako?
Onda sam shvatio. To je bio moj sin. Navijai su poeljeli dobrodolicu u
ivot mom djeaku! Bio je to tako lijep osjeaj da sam poelio da plaem. Ti
navijai mogu napraviti nered. To su estoki momci. I s njima bih se teko
borio. Ali sad... ta da kaem? To je Italija, kada je najbolja. To je bila ljubav
prema fudbalu i ljubav za dijete. Uzeo sam telefon i slikao tribinu s
transparentom koji sam poslao Heleni, iskreno vam kaem ovaj dogaaj je
ostao u njenom srcu. Ovaj dogaaj uvijek izmami suze u njenim oima kada o
tome pria. To je bilo kao da je San iro nama poslao ljubav.

Nabavili smo i tene i dobio je ime Trustor. Sada sam zaista imao porodicu, imao
sam Helenu, Maxija i Trustora.
U to vrijeme igrao sam Xbox bez prestanka. Preao sam svaku granicu. To je isti
otrov. Nisam mogao prestati s igricama i esto sam drao Maxija na koljenu i igrao.
ivjeli smo u hotelu u Milanu i ekali na svoj stan, i kada bismo nazvali recepciju
da naruimo hranu zaista smo osjeali da su oni umorni od nas koliko i mi od njih.
Hotel nam je ve iao na ivce i zamijenili smo ga za drugi hotel Ariston u Via
Tortona. Bilo je bolje, ali i dalje haotino.
Sve je bilo novo s Maxijem i primijetili smo, povraao je puno i nije dobijao na
teini, bilo je obrnuto. Gubio je na teini. Mi nismo znali zato. Da li je to
normalno? Neko nam je rekao da novoroenad gube na teini poslije poroda.
Povraao je neprekidno, nismo znali razlog i da li ba mora toliko. Nazvao sam
porodicu, prijatelje i svi su me tjeili da nije nita strano, ali nisam vjerovao.
Pokuavao sam utjeiti sebe.
Daj smiri se. On je tvoj sin. Nema problema. Ali zabrinutost nije nestajala, nije
nam bilo jasno zato ne moe zadriti hranu u sebi i sve vie je slabio. Kad se
rodio, imao je tri kilograma. Sada je bio na dvije hiljade i osamsto grama i osjeao
sam u elucu da nije neto u redu, vie nisam mogao izdrati i rekao sam Heleni:
Ovdje neto nije u redu, Helena!
I ja tako mislim, rekla je ona. Kako sad ovo da objasnim? Ono u ta smo
ranije samo sumnjali, sada smo sve vie bili ubijeeni, soba se ljuljala. Cijelo mije
tijelo bilo u gru. Nikad se nisam ovako osjeao, ni priblino. Dok nisam dobio
dijete, bio sam gospodin nedodirljivi. Mogao sam biti ljut i lud, mogao sam
ispoljavati sve mogue emocije. I sve se moglo rijeiti ako si bio vrst, istrajan, ali
ovo nije bilo ni slino tome. Ovdje sam bio nemoan. Naprosto nita ja nisam
mogao uiniti.
Maxi je iz dana u dan bio sve slabiji i slabiji, bio je tako mali i sad se zaista
primjeivalo da je samo kost i koa. Izgledalo je kao da ga ivot eli napustiti, a
mi smo u panici zvali okolo i doktor, jedna ena, dola je u nau hotelsku sobu.
Nisam bio prisutan, igrao sam utakmicu. Mislim da smo s njom imali sree.
Doktorica je ispitivala miris povraanja. Vraala se tome vie puta, prepoznala
simptome i rekla direktno: Pod hitno, morate u bolnicu. Toga se dobro sjeam.
Bio sam s timom. Trebali smo igrati s Messinom kod kue, telefon mi je zazvonio.
Helena je bila u panici. Maxi mora na operaciju , kazala je,

hitno je. Pomislio sam: Da li smo ga izgubili? Da li je ovo stvarno mogue? Sve
mi se zavrtjelo od razmiljanja i pitanja. Sve sam ispriao Manciniju. Kao i mnogi
drugi, i on je bio stari igra, i svoju trenersku karijeru je zapoeo u vrijeme kada je
trener bio Sven-Gran Eriksson u Laziju, razumio je moju bol, ima ovjek srce.
Moje dijete je bolesno, rekao sam, pogledao me u oi, ni na ta nisam liio.
U mojoj glavi nije bilo mjesta za pobjede. U glavi mi je bio samo on, moj Maxi,
moj mali djeak, moj dragi sin i na meni je bilo da odluim: da li da igram ili ne?
Ve sam dao est golova u toku tekue sezone i bio okrutan u velikim
utakmicama. Ali sada... ta raditi? Maxiju ne bi nita bilo bolje ako ja sjedim na
klupi, to je istina. Da li to mogu i uraditi? Nisam znao, u mozgu je kljualo.
Helena se javljala s vremena na vrijeme i obavjetavala me tako da sam bio u
toku. U bolnici je bio pravi haos, vriska i galama ljudi koji su bili s njom, niko od
njih nije govorio engleski, a Helena nije znala ni rijei talijanskog. Bila je potpuno
nemona. Nita nije razumjela osim da je sve to se radi hitno, jedan od doktora ju
je zamolio da potpie papire. Koje papire? Nije imala pojma, ali nije bilo vremena
za razmiljanje. Potpisala je, u ovakvim situacijama ljudi sve potpiu,
pretpostavljam. Potpisala je jo jedan papir i Maxija su uzeli od nje, to je bol koju
ja razumijem.
ta sada, ta se deava? Ona je sva uznemirena, a Maxi je postajao sve slabiji.
Helena je bila vrsta, drugo nita nije moglo da se uradi. Drala ju je nada da e s
Maxijem biti sve u redu, razumjela je ta je problem. eludac mu nije radio kako
treba i zato se morao podvrgnuti operaciji.
Za to vrijeme ja sam bio na stadionu San iro s ludom masom gledalaca i
odluio sam da igram. Nije se bilo lako koncentrisati, pokuavao sam. Bio sam od
poetka utakmice u igri ili barem tako mislim. Sve je bilo kao kroz maglu, kao to
pretpostavljam da nisam ni igrao dobro. Kako sam mogao igrati, i vidio sam da
Mancini stoji na liniji sa strane i pokazuje da e izvriti zamjenu za pet minuta.
Vratio sam mu klimanjem glave da se slaem, ta bih drugo. Izlazim, ovdje i
onako ne inim nita dobro, mislio sam.
Minutu kasnije utirao sam ka golu i dao ga, mislio sam: Mancini, eli me
izbaciti, doavola! Izbaci me sada! Igrao sam i pobijedili smo. Bio sam u igri
pun bijesa i zabrinutosti, poslije toga dao sam se na put u svlaionicu, nisam ni
jednu rije rekao. Ne sjeam se ni puta do bolnice. Sjeam se samo bolnikih
hodnik > mirisa. Trao sam i pitao samo gdje, gdje je, na kraju su me odveli

17tf JA AM LA1An / MUJft rtUKJ\

do velike sale gdje je Maxi leao skupa s drugom djecom u inkubatoru. Bio je
manji nego ikada, kao mala ptica. Imao je cijevi kroz tijelo i nos. Kao da su mi srce
istrgli iz grudi, pogledao sam njega, zatim u Helenu, ta mislite. Da li sam bio
onaj vrsti momak iz Rosengrda?
Volim vas dvoje, rekao sam. Vi ste mi sve. Ali ja ovo ne mogu izdrati.
Poludjet u. ZONU me za sve to treba, rekao sam i pobjegao odatle.
Nije bilo lijepo s moje strane uraditi tako neto Heleni i ostaviti je samu s
njim. Ali ja sam se sav uspaniio. Mrzio sam bolnicu vie nego ikada, odvezao
sam se u hotel u svoju sigurnost i igrao Xbox.To me smiruje u ovakvim
situacijama i spavao sam s telefonom u blizini, kao da sam oekivao neto
najgore.
Sve je ilo nabolje. Operacija je bila uspjena, Maxi se osjeao odlino. I sada
ima oiljak, osjea se zdravo kao i sva djeca njegovog uzrasta, a ja se esto
sjeam tog dogaaja. To mi daje perspektivu, iskreno.
Osvojili smo Scudetto s Interom te godine kao i kasnije, a u vedskoj su me
nominovali za nagradu Jerring, za najboljeg sportistu godine. Naravno
nagraene ne bira iri ve vedski narod. veani glasaju u toku cijele godine
koji je sportista bio dobar, i naravno takve nagrade su dodjeljivane sportistim;
poput Ingemara Stenmarka, Stefana Holma i Annike Srestam, ali nekolike
puta je ta nagrada dodijeljena cijelom timu. Fudbalska reprezentacija vedske
je nagradu dobila 1994. godine. Ali 2007. godine sam bio ja nominiran kac
linost. Upriliena je sportska priredba. Helena i ja smo bili tamo, na meni je
bio smoking i leptir mana. Prije dodjele nagrada smo se izmijeali i tada san
naletio na Martina Dahlina.
Martin Dahlin je stari veliki igra. Bio je u reprezentaciji kada su osvojili
SP-bronzu i dobili Jerring nagradu. Bio je profesionalac u Romi i u Borussiji
Mncheng]adbachu. Ali kao i uvijek bili smo iz dvije generacije koje su bile
jedna protiv druge. Oni stariji ele biti najbolji u toku svih vremena. To elimo
i mi mlai. Mi im neemo dozvoliti da nas udaraju po glavi. I mi zaista ne
elimo preutjeti: Vi ste trebali biti u nae vrijeme, i tome slino. Mi elimo da
fudbal bude najbolji sada. I osjetio sam podsmijeh u Martinovom glasu:

se. To nije bilo nita drugo nego mala borba pijetlova.


U tom momentu osjetio sam u cijelom tijelu da elim tu nagradu. To sam
kazao i Heleni kad sam se vratio za na stol. Molim vas, nadam se pobjedi!
Tako neto do sada nisam izgovorio ni za ligu ni za koji kup. Tako je samo dolo.
Ali ta nagrada mi je bila znaajna kao da neto zavisi od nje. Ja vam zaista ne
mogu to objasniti. Dobio sam mnoga priznanja, ali nikada nisu uticala kao ovo,
moda to sam to shvatio kao priznanje, kao znak da sam prihvaen i priznat ne
samo kao fudbaler ve kao osoba uprkos svim mojim vulkanima, mom porijeklu.
Zato sam bio skroz napet dok su na sceni imenovali kandidate.
Bio sam to ja, i trkaica na preponama Kallur i skijaica Parson. Ja stvarno
nisam imao pojma kako e ovo ii. Prije moje Zlatne lopte obino sam dobijao
informacije da ne idem gore bez potrebe. Ali sada nisam znao nita i sekunde su
prolazile. Doavola, recite ve jednom pobjednik je...
Izgovorili su moje ime i suze su mi krenule, vjerujte mi, ja nisam lak na
suzama. Nikada nisam vjebao za takve dogaaje dok sam odrastao, ali sada su
krenule emocije i ustao sam. Svi su vritali i aplaudirali. Protutnjao sam okolo i
proao pored Martina Dahlina, ponovo i nisam mogao propustiti a da mu ne
kaem:
Izvini, Martine, ja u gore da uzmem svoju nagradu!
Gore na sceni nagradu mi je uruio princ Carl Philip. Dohvatio sam mikrofon,
a nisam ba od onih to pripreme govor zahvalnosti. Samo sam govorio i
iznenada sam se sjetio Maxija i svega onoga to smo s njim proli, i onda sam
poeo razmiljati, to je zaista udno. Nagradu sam dobio zato to sam pomogao
Interu da osvoji Scudetto poslije sedamnaest godina. A onda sam se upitao je li se
Max rodio u toku te sezone, ne ove godine ve u sezoni kada smo donijeli
Scudetto kui. Ovo je dolo neoekivano i poto nisam znao. pitao sam Helenu.
Je li to bilo u sezoni kad se Max rodio?, gledao sam u nju. ona nije mogla
klimnuti glavom da odgovori.
Bila je uplakana, to nikada neu zaboraviti, vjerujte mi.

MODA SAM POEO DA odrastam i postajao ozbiljan, a moda i nisam. Govorio


sam o nestalucima. Trebali su mi. Volio sam ludorije jo od djetinjstva i ponekad
se potpuno zaboravim. I sad mi se deava da se zaboravim. Imam starog
prijatelja, vlasnika picerije u Malmou. Teak je otprilike sto dvadeset kilograma a
s njim sam se jednom vozio iz Bastada do Malmoa u svom Porsheu. Iskreno, ne
znam da li mu se svidjela ta vonja, mnogima nije. Ne zato to sam ja neki lo
voza, uope ne. Ja sam car za vonju. Ali ponekad ima previe adrenalina u
mojim venama, pa sam tada podigao mainu na tri stotine km/h. I to se inilo
nedovoljno pa sam dodao gas, tri stotine jedan... dva... i uskoro smo se nali na
suenom putu. Ja sam nastavio da vozim istom brzinom, i kad je brzinomjer
pokazivao tri stotine pet, moj prijatelj je vrisnuo izbezumljeno: Zaustavi kola!
Koi, doavola, ja imam porodicu!
A ja, debeljko? ta ja imam onda?, odgovorio sam.
Smanjio sam brzinu, vjerovatno nevoljno, a on je uzdahnuo s olakanjem i
nasmijali smo se. Uprkos svemu, morao sam poeti misliti o posljedicama. Ali
nije bilo tako jednostavno misliti razumno odjednom. Mene su takve situacije
palile, pa iako nikad nisam uzimao droge, inilo mi se kao da je mali ovisnik
negdje u meni. Palim se na neke stvari. Sad je to bila jurnjava, prije toga X box
a u novembru iste godine pojavila se nova igra.
Zvala se Gears of War i ja sam zagrizao odmah. U njoj sam se gubio.
Napravio sam sobu za igru i sjedio satima i igrao do tri, etiri sata ujutro a
trebao sam spavati i brinuti se da fimkcioniem na treninzima. Ipak sam
nastavljao. Gear of War je kao droga i Call of Duty. Igrao sam to neprestano.
I sve vie i vie sam tonuo u tu ovisnost. Nisam mogao prestati i esto sam
igrao online s drugim igraima Englezima, Talijanima, Francuzima,
veanima i to est, sedam sati dnevno a imao sam igamertag. Nisam se
mogao zvati Zlatan na netu. Naravno, niko nije znao ko se krije iza mog nika.
Kunem se da sam imponirao ak i pod lanim imenom. Igrao sam TV igrice
itav svoj ivot i ba sam ekstremno takmiarski tip. Fokusiran sam na cilj.
Pobjeujem sve. Naravno ne uvijek, bio je jedan momak, i on je bio dobar,
stalno je bio online, po svu no, isto kao i ja. Njegov nik bio je D i jo neto a

ponekad sam ga uo i da pria. Svi smo imali slualice i razgovarali smo u toku
igre.
Pokuavao sam da utim. Htio sam da ostanem anoniman. To nije bilo lako.
Krv u meni je vrila kad smo razgovarali o automobilima. D je posjedovao Porshe
911 Turbo, i ja nisam mogao da se suzdrim. Takav auto sam dao Minu poslije
ruka u Okura hotelu u Amsterdamu. Tad sam i ja poeo priati i odmah sam
primijetio. Ljudi su poeli sumnjati. Zvui kao Zlatan, raspitivao se jedan. Ne, ne
to nisam ja. ta mislite jesu li povjerovali ili su nastavili da pitaju? Izvukao sam se
nekako i nastavili smo priu o Ferrarijima, mada ni to nije pomoglo.
Imam jednog!, izletjelo mi je. Ustvari, imam jednog stvarno posebnog.
Koji model?
Nee mi vjerovati ako ti kaem, nastavio sam i D je bio jo radoznaliji.
Hajde priaj! Koji je?
Enzo.
Nastala je tiina.
"Tog nema, taj ne postoji.
0 da!
Enzo?
Enzo.
Onda moe da bude samo jedan ovjek.
Koji? Pretvarao sam se da ne znam.
Onaj o kom smo priali.
Moda jesam, a moda nisam on. Ostavio sam ga u nedoumici i nastavili
smo igrati, a kad nismo igrali onda smo priali pa sam uskoro saznao da je taj
momak D radio na berzi.
Bilo je jednostavno priati s njim. Voljeli smo iste stvari. Nije vie pitao ko
sam. Priali smo o svemu i primijetio sam, naravno, da voli fudbal i brze aute.
Nije se pravio vaan, uope ne, ve je pokazivao osjeajnost, razuman momak
zrelih razmiljanja. Jednom smo na netu priali o satovima, to je jo jedna stvar
koja me zanima. D je elio neki specijalni skupi sat pa je neko drugi na liniji
rekao: Duga je lista ekanje za taj sat. Moda i jeste bila, ali ne za mene. Ako
si profesionalni fudbaler u Italiji, onda ti je uglavnom dobro. Moe da proe
pored svih redova i jo dobije popust na ta god hoe, pa sam se ukljuio u
razgovor:
Mogu ti nabaviti jedan takav za sedam dana za toliko i toliko para.

ali se?
"Ni najmanje.
Kako misli to nabaviti?
Dovoljno je da nazovem jednog momka, rekao sam i mislio ta mogu time
da izgubim? Je li D stvarno elio sat ili se samo zezao? Ako ga ne bude htio, mogu
sam da ga zadrim. Nikakva krupna stvar, a momak se inio pouzdan, iako je
stalno priao o Ferrarijima i skupim stvarima. Svejedno, nije se epurio. Izgledalo
je kao da stvarno voli i uiva u takvim stvarima, pa sam rekao: Dolazim uskoro
u tokholm. Bit u u hotelu Skandic.
Okej, odgovorio je samo.
Priekaj me u hotelu oko etiri i dobit e sat.
To ti ozbiljno?
Najozbiljnije.
Poslije sam nazvao svog ovjeka i nabavio onaj sat, malu finu sitnicu i
proslijedio svoje bankovne podatke na D-eov Xbox raun. Uskoro sam
otputovao za tokholm gdje smo trebali igrati u kvalifikacijama za Evropsko
prvenstvo, i kao obino odsjeli smo u Skandic Park hotelu. Ja i Lagerback smo
se bih pomirili, pa sam uao u hotel i pozdravio se s momcima iz dravne
ekipe. Sat sam imao u svom prtljagu u jednoj kutijici pa sam popodne siao
dolje i priekao na recepciji. Bio sam potpuno smiren, ali zbog sigurnosti poveo
sam Janne Hammarbacka, ovjeka iz obezbjeenja.
Nisam znao ni kako D izgleda, niti ko je on. Koliko god se inio prijatan na
liniji ipak je mogao biti ko god hoe, luak s deset agresivnih drugara, mada
sam u to sumnjao. Ipak, pogledao sam lijevo-desno oko sebe jer nikad se ne
zna, i ugledao jednog vitkog, tamnokosog momka kako sjedi u fotelji i
posmatra me, malo stidljivo.
Jesi li ovdje da uzme sat?, pitao sam.
Da. Jesam...
Ustao je i tad mi je bilo potpuno jasno. Buljio je u mene. Mislim da je ve
ranije shvatio ko sam ja, ali ipak u ovoj situaciji mu se otelo: To si ti! Deavalo
mi se to i ranije. Ljudi budu malo nesigurni sa mnom, a ja, u slinim
situacijama bivam otvoreniji i prijatniji, pa sam postavljao masu pitanja
momku o tome gdje radi, gdje izlazi i to. Kasnije se i on opustio pa smo priali
o X boxu. ta da kaem? Jako prijatno. Drugaije.
Moji drugovi iz Rosengirda su momci s ulice: imaju puno drugaije stavove
prema okolini s vie adrenalina u krvi to nije uvijek pogreno, uope ne, i sam

sam odrastao tako. Ali ovaj momak, je bio inteligentan i oprezan, razmiljao je
drugaije, nije bio maco, ni najmanje, nije imao potrebu za tim uope. U
normalnim situacijama, ne putam da mi se neko tako lako priblii. Imao sam
iskustva s tim da su me ljudi htjeli iskoristiti za svoje ciljeve: Ja i Zlatan smo raja.
Sad sam lafina!
Ipak sam osjeao da je ovaj momak potpuno ispravan, kliknulo je izmeu nas
pa sam mu rekao: Ostavit u sat na recepciji, im mi legnu pare na raun, moe
ga uzeti.
Uplatio je novac za pola sata. Ostali smo u kontaktu. Najvie putem SMS-a.
Razgovarali smo i preko telefona, a dolazio je i kod nas u Milano. Fino odgojeni
vedski momak koji kae drago mi je to smo se sreli, i tako to. Nije bio ni nalik
na moje Rosengard drugove, ali se slagao s Helenom. Imali su isti stil: konano
deko koji ne baca bombe u kebab kiosk. Postao je nova figura u mom ivotu,
kako Helena kae moj internetdate.
Sjeate li se Milena u Malmo FF-u? Ono kad sam se verao busom ili ukradenim
biciklom samo da ne trim? Nije to ni bilo tako davno, ponekad sam razmiljao
0 tim danima, ali ne samo zato to su me tad prebacili u A tim. Mnogo toga
vidio sam sad drugaije. ak i one vile na Limhamnsvagenu. Nisu vie bile onako
bolesno nemogue kao onda, pogotovo ne ona roza, to mi se jednom uinila kao
dvorac. U ono vrijeme nisam mogao da shvatim kakvi, koji to ljudi ive u tim
kuama? Mislio sam da oni ive nevjerovatno udobno i dobro.
Na neki nain, isto sam osjeao i sada. Samo sada nisam bio nesiguran pred
ovakvim ljudima, naprotiv. Ali ipak, sjeao sam se bola koji sam osjeao dok sam
stajao izvan njihovog svijeta, znajui da svi ne ivimo pod istim uslovima. Takve
osjeaje ne zaboravlja lako, i jo uvijek sam sanjao o revanu - da im svima
pokaem da ja vie nisam onaj slinavko s Fidom Didom iz Rosengarda.
1 ja sam postao neko ko moe da posjeduje najbolju kuu u gradu, a ja i Helena
smo trebali i dom u Malmou.
Nismo vie mogli stanovati kod mame u Svagerstorpu. ekali smo nae
drugo dijete. Htio sam da razvaljujem svoju sopstvenu ogradu, ako to hou, pa
smo ja i Helena krenuli u potragu za naim novim domom. Bilo je zabavno.
Napravili smo i top listu i ta mislite koja je stajala na prvom mjestu? Ona roza na
Limhamnsvagenu, naravno, ali ne zbog mojih djeakih snova nego to je stvarno
bila najbolja. Najljepa u Malmou, ali s malom grekom.
Neko je ve ivio u njoj i nije razmiljao o prodaji. Pitanje je bilo: ta sada

da se radi? Odluili smo da ne odustanemo. Moda jednostavno ponuditi offer


they couldnt refuse. Ne ba da sam mislio poslati nekoliko drugara iz Rosengarda
da to srede. Ovo se moralo raditi sa stilom, ali ofanzivno, tako da se to desilo
jednom kad je Helena bila u Ikei.
U Ikei je srela nekog prijatelja i sluajno su poeli priati o onoj kui u roza
boji.
Aha, pa u toj kui ive moji prijatelji, povjerio joj se prijatelj.
Pa hajde onda probaj nam dogovoriti sastanak. eljeli bismo porazgovarati
s njima, molila je Helena.
Ne ali se?
Ni najmanje. I tako je bilo.
Prijatelj je nazvao vlasnike kue i objasnio situaciju, a mi smo bili
obavijeteni da taj par nije imao namjeru prodavati kuu. Nikako i nipoto.
Bili su zadovoljni tamo jer komiluk im je bio dobar, trava im je bila zelena,
pogled na Ribesborg i resund fantastian, bla bla bla. Prijatelju smo dali
instrukcije kako da im saopi da nas to i nije briga. ele li da ive u njoj bez
obzira na sumu koju mi nudimo, mogu onda da nam to kau u lice, u svakom
sluaju bi moda bilo prijatno da sretnu Zlatana i Helenu uz jednu oljicu
kafe. Nisu svi mogli popiti kafu s nama.
Oigledno da se par sloio s prijedlogom i pozvali su nas da doemo, a ja
sam odmah primijetio da smo u prednosti. Ja sam ja, sredit emo mi to, ali
ipak ispalo je dvostruko. Kad sam proao kapiju, osjeao sam se istovremeno i
veliki i mali, onaj mali djeak to je trao svoju milju i galamio ispred kue, ali
i ova velika fudbalska zvijezda. U poetku sam samo hodao okolo i zagledao
po kui s Helenom: Jako vam je prijatno ovdje, mnogo, jako fino! Pokuavao
sam biti to finiji i kulturniji i to, ali uz jednu kafu nisam vie mogao da se
suzdrim.
Mi smo ovdje zato to vi ivite u naoj kui, rekao sam a ovjek mi se
slatko nasmijao jer sigurno da je bilo smijeno dok su se moje oi caklile od
elje. Liilo je na alu, ali bi moglo da poslui i kao filmska replika. Onda sam
nastavio:
Gledajte to kako hoete, ali ja sam ozbiljan. elim kupiti kuu, pobrinut u se da
budete zadovoljni, ali e na kraju biti naa. Onda je on priao kako kua ni pod kojim
uslovima nije na prodaju.
Bio je odluan, ili tanije pretvarao se da je takav, ali ja sam uo i neto drugo.
Osjealo se kao da srni) na pijaci. Kao neka igra. Kua je imala neku cijenu za njega, to
mu se vidjelo u oima i osjealo u zraku, pa sam mu objasnio

moju filozofiju: ne elim da radim ono za ta nisam dovoljno obuen. Ja sam


fudbder. Nisam nikakav dobar pregovara. Poslat u nekoga ko e to uradititi
bolje.
Ali ne Mina ako ste pomislili na njega. Neka granica ipak postoji. Poslao sam
advokata i nemojte misliti da sam neka budala koja se razbacuje parama ba tako.
Ja sam taktian. Oprezan. Nije bilo ono: Kupi je po svaku cjenu! Ni slino.
Vailo je: Kupi je za najmanju moguu cijenu! Poslije smo sjedili i ekali.
Osjealo se kao mala drama. I onda nas je nazvao: Prodat e je za trideset, i tu
vie nije bilo prie. Kupili smo za trideset i iskreno, mislim daje taj par od sree
istrao iz kue.
Bila je naa. Naravno i nije bila ba dabe. Platili smo da se isele. Svejedno jo
smo bili na poetku. Renovirali smo kao ludi. Nita nismo parali. Nismo smjeli
napraviti vii zid. Opina je rekla ne. I ta smo mogli? Trebao nam je vii zid.
Nismo htjeli oboavaoce koji vise na zidu i bulje u nas. Zato smo se ukopali.
Smanjili smo nivo naeg placa i jo masu slinih stvari. Potroili smo puno to i
nije bilo ba popularno.
U tom dijelu grada kue se nasljeuju. Tata plaa sve, ali nikad niko sa slinim
porijeklom kao ja nije ivio tamo. Ovdje ivi samo najea krema, visoka klasa, i
niko ne govori ovako kao ja, niko ne kae najea kua i tako to. Ovdje se govori
izvrsna, krasna, divna kua.
Ja sam elio da im pokaem da ipak neko kao ja moe da se probije do njih i to
sa svojim sopstvenim parama. Meni je to bilo vano od poetka i nije me bilo
briga hoe li mi neko zbog toga aplaudirati. Ali sam ipak bio malo i iznenaen.
Doavola, zar e raditi i to, i ovo? I tako cijelo vrijeme. Gnjavili su. Ipak smo radili
po svom i uredili kuu kako smo mi htjeli.
Najvie je Helena radila na tome. Bila je precizna i detaljna, vodila rauna o
svakoj sitnici, ak je potraila pomo muzeja i tako neto. Ja se nisam angairao
kao ona. )a i nemam takav istanan osjeaj za detalje kao ona. ali sam doprinio
jednim svojim detaljem. Na samom ulazu, na nekim crvenim fond tapetama
postavio sam sliku na kojoj su dvije prljave noge, i kad su moji drugari doli, svi
do jednog su rekli: mono, estoko, kakva gajba!
Kakve su to gadne noge! Kako moe da gleda to sranje na zidu?
Idiote, odgovarao sam. Te dvije prljave noge su platile sve ovo

SJEAM SE KAD SAM GA UGLEDAO na treningu. Moram priznati da sam bio


presretan, jer tek sad su svi oni prelazi iz kluba u klub na neto liili. Nita
pametnije mi nije padalo na pamet da viknem, osim:
Halo, prati li me ili ne?
Naravno. Neko se mora pobrinuti da ima kornfleks u friideru.
Ovaj put odbijam da ponovo spavam na tvom madracu.
Ako bude dovoljno dobar, nee ni morati.
Bilo je super to to je Maxwell sa mnom u Interu. On je poeo nekoliko
mjeseci prije mene i ve je stigao povrijediti koljeno pa je bio na rehabilitaciji,
tako da je prolo mnogo vremena prije nego sam ga sreo. Mislim da ne postoji
elegantniji fudbaler od njega. On je ofanzivni bek koji se usuuje igrati lijepo
ak i u odbrani, i uvijek uivam da ga posmatram dok dribla. Jo uvijek me zna
iznenaditi koliko je on ustvari dobar. Takvi dobri momci obino ne moraju
posebno da se dokazuju u fudbalu. Potrebno je biti jak i vrst a ja sam to postao
poslije ove posljednje godine u Juventusu, i ba te prve godine u Interu sam
vie nego ikad doprinosio pobjedi u ligi. Ne samo na utakmicama, nego
generalno, kroz nain na koji sam se postavljao prema ostalim igraima u ekipi,
na treninzima i slino.
Sva ona glupost s Brazilcima u jednom, a Argentincima u drugom oku je
nestala, i svakim danom je moj status u Interu rastao, to je Moratti brzo
primijetio. Bio je dobar prema meni i interesovao se i da moja porodica bude
zadovoljna, pa sam nastavio da blistam na terenu. Ponovo smo se probili u sam
vrh liga-ljestvice. Nestale su sve one potekoe iz devedesetih, kad Inter nikako
nije uspijevao da se podigne s dna. Sve je ilo prema mojim oekivanjima. Klub
je doivio uspon od kad sam ja doao, i Mino i ja smo shvatili da su se stvorili
dobri uslovi za nove pregovore.
Bilo je vrijeme za obnavljanje ugovora, a niko to ne zna tako dobro kao
Mino. Upotrijebio je sve svoje trikove protiv Morattija. Nemam pojma kako je
pria ila, jer nikad nisam iao na pregovore, ali znam da je ila neka pria da
me Real Madrid hoe, pa je Mino igrao na tu kartu i dobro pritisnuo
Morattija. Iskreno, nije ni trebalo tako puno jer situacija je bila dobra. Pri
prelasku u Inter,

ja sam bio u looj poziciji jer sam oajniki elio da se sklonim iz Juventusa pa je
to Moratti iskoristio. U ovim vodama se uvijek igra na tu kartu, znai pritiskom
na najslabije take protivnika. To je dio igre. Kao da ti stavi no pod grlo, tako je
uostalom Moratti uspio pri prvim dogovorima smanjiti moju platu ak etiri
puta. Ali sad e to i da vrati. Tako smo se dogovorili Mino i ja, jer Moratti vie nije
bio u onako monoj poziciji. Ako se uzme u obzir moj sadanji znaaj za klub, nije
vie imao rauna da me izgubi i vrlo brzo je rekao:
Daj momku koliko hoe!
Dobio sam odlian ugovor. Kasnije, kad su podaci procurili u javnost,
nagaalo se o tome jesam li najbolje plaeni fudbaler na svijetu. Ali niko nije znao
sigurno jer je jedan od Morattijevih uslova bio da to bude tajna prvih est, sedam
mjeseci. Znali smo da e procuriti kad tad i iskreno reeno, velika pompa ne bi
nastala oko para, nego oko naina na koji se pregovaralo.
Ako na tebe gledaju kao na najbolje plaenog igraa na svijetu, onda te i
doivljavaju potpuno drugaije. Kao da se upali jo jedan reflektor da te svijet
bolje vidi. Publika, igrai, fanovi, navijai i sponzori poinju te gledati u novom
svjetlu, kako se ono kae? Kad te krene, ba te krene. Kad si na vrhu, nastavlja
jo vie. ista psihologija. Svi se zanimaju za najboljeg. Trite funkcionie tako,
iako ja uope ne mislim da je iko vrijedan toliko para, znao sam svoju pravu
vrijednost na tritu, a ovo mi je stalno bilo u glavi: ne dozvoli da te ikad vie
neko prevari, kao onda kad su te prodavali Ajaxu. Istina je da s visokom platom
dolazi jo masa neugodnosti kao razni vanjski pritisci. Mora nastaviti da daje
najbolje i da blista.
I to sam volio. Htio sam da budem pod pritiskom. Na to sam se palio i ve u
prvoj sezoni sam dao deset golova to je stvorilo pravu histerju. Ibra! Ibra!, ulo
se posvuda jer ve u februaru smo bili osigurani u ligi. inilo se da nas nita ne
moe zaustaviti. A onda sam poeo da osjeam bolove u koljenu. Pokuavao sam
da ih ignoriem, govorei: Ah, ma nije to nita. A bolovi nisu nestajali od toga,
naprotiv, bili su sve jai. Pobijedili smo u naoj grupi za Ligu ampiona i na
vidiku su bile nove mogunosti.
U osmini finala susreli smo se s Liverpoolom i u prvoj utakmici na Anfieldu
osjeao sam da me ona povreda ograniava. Odigrali smo katastrofalno s 2:0.
Poslije sam imao velike bolove, nisam vie mogao izbjegavati problem. Otiao
sam na pregled i prilino brzo sam dobio odgovor. Imao sam upalu tetive u
koljenu.
Ova tetiva je produetak butnog miia. Ba tada smo se pripremali za utakmicu
protiv Sampdorije. Nikakva velika stvar, mislio sam, ni za mene a ni

206 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

za klub. Sampdoria nije bila Liverpool. Momci su to mogli zavriti i bez men<
Imali smo nevjerovatan pobjedniki val u ligi. ak smo oborili rekord s brojer
dobijenih utakmica zaredom u Seriji A. Ali to nam nije mnogo pomoglo.
Zakovali smo se u igri protiv Sampdorije. To je bio prvi znak da net ne tima
i izgledalo je kao da emo izgubiti. Hernn Crespo nas je spasio zadnjim
minutama kad je loptu doekao glavom. Spasonosni zviduk odsvira je kraj, kad
je stajalo 1:1. Poslije moje povrede, ako je to zavisilo od toga, nestal je naa
marljivost. Takoer smo igrali nerijeeno 1:1 protiv Rome a izgubil protiv
Napolija. Tad sam uo Mancinija i druge koliko su zabrinuti. Mora sam igrati
ponovo. Nisam elio da izgubimo prednost koju smo stekli a poslai sam na
oporavak. Moje ozdravljenje moralo je ii to bre i zakratko poslij toga, ve
osmoga marta 2008, bio sam u postavi protiv Reggine.
Reggina je stajala na predzadnjem mjestu u ligi i zaista je bilo nepotrebni
diskutovati da li sam potreban na terenu. Primao sam injekcije protiv bolov da
bih mogao sudjelovati u igri. Reggina nije trebala biti neki problem z nas, ali
nervoza koja se proirila u timu i moje odsustvo je uinilo da na samopouzdanje
naglo opadne. Roma i Miln su nam se pribliavali na ljestvici pretpostavljam da
se Mancini nije usuivao da rizikuje. Doli smo dotle da on: pobjedonosna
maina od ekipe vie nije bila sigurna ni da e pobijediti proti' najloijeg kluba u
ligi, tako da nikako nisam mogao da kaem ne, pogotovo ak< ljekar nije rekao
nita. Na neki nain, to koljeno, kao da i nije bilo moje.
Vodstvo kluba je efovalo nad mojim nogama. Fudbaler na tom nivou j< malo
nalik na narandu. Cijede te dok u tebi ima imalo soka a onda te prodaji dalje.
Zvui malo grubo, ali je istinito. Sve je to dio igre. Mi smo vlasnitvc kluba i
nismo tu da uvamo zdravlje nego da pobjeujemo, tako da i ljekar esto ne znaju
kako da se postave. Da li da nas gledaju kao pacijente ili kac imovinu kluba? Ali
ni oni ne rade u domu zdravlja nego su i sami dio kluba,: ako hoete dio iste
imovine. Moda moe da kae ili ako treba i da vrisne Ovako vie ne moe!
Previe me boli! Na kraju kajeva, niko ne poznaje tvoj tijelo bolje od tebe samog.

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

Igrao sam protiv Reggine i Mancini je imao pravo, u svakom sluaju,


samo tada. Dao sam petnaest golova to nas je vodilo pobjedi, naravno, i
olakanju. To je ujedno znailo i da klub eli da igram sljedeu utakmicu, i
onu poslije. I ta sam mogao? Primio sam jo injekcija voltarena i sluao:
Ibra mora igrati. Nemamo tih mogunosti da pobijedimo bez njega, sad se
ne moe odmarati. Ne krivim ja nikoga, kao to rekoh, nisam bio njihov
pacijent. Vodio sam nau igru od kad sam poeo u Interu, pa su odluili da
u igrati i protiv Liverpoola u povratnom susretu za Ligu ampiona, to je
bilo znaajno i za mene i za klub.
Liga ampiona je bila moja elja. Htio sam da osvojimo medalju. Poto
smo izgubili prvi susret, morali smo da pobijedimo i to s dobrom razlikom,
ako smo eljeli dalje i tako smo pokuali sve. Lipsavali smo. Naa igra nije
bila zadovoljavajua ni ovaj put a ni sam nisam bio u punoj snazi. Proputao
sam anse a u pedesetoj minuti nam je Burdisso bio izbaen.
Bilo je uasno teko. Borili smo se kako smo znah i umjeli, svom snagom
ah nije pomagalo. Nije ilo. Mene je previe boljelo. inilo se kao da se sam
unitavam, pa sam na kraju izaao zbog bolova u koljenu i to je neto to ne
mogu zaboraviti.
Navijai su mi zvidali i shvatit ete sigurno, da sam se pitao cijelo
vrijeme: Da li da nastavim ili da izaem, i koliko sam spreman da se
rtvujem zbog utakmice? A to se ne moe znati, jer ne zna. To je kao rulet,
ulae i ne zna hoe li izgubiti sve: cijelu sezonu ih ta ve. Ipak sam ostao
dugo na terenu zato to je trener tako htio, a i sam sam vjerovao da mogu
neto napraviti za tim. Jedino to sam doprinio jeste da je povreda bila tea i
da smo izgubili s 1:0. Uloio sam svoje zdravlje i nisam dobio nita osim
zvidanja i psovanja publike. Nikad se nisam dobro slagao s engleskom
publikom i tampom i tako je ponovo izalo u novinama primadona koja
cvili i najprecijenjenji igra u Evropi. To me uvijek od njih sigurno
ekalo. Isto kao kad su roditelji pisah protestno pismo zbog mog
izbacivanja. E ba takve stvari mene ine jaim i bude u meni elju da
pokaem tim avolima. Samo sada, nisam imao ime. Koljeno me jako
boljelo a i atmosfera u ekipi je bila ravna nuli. Skroz sam se

207

208 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

209

idiot pa ni tada nisam znao rei NE. Poslije nisam mogao da hodam od bolova.
Sjeam se, kad smo poslije utakmice uli u svlaionicu, htio sam da polomim sav
inventar i bijesno sam vikao na Mancinija. Bilo mi je svega dosta. Morao sam se
odmoriti i oporaviti. Nisam vie mogao uestvovati bez obzira o kakvoj drami da
se radilo. Nisam vie imao izbora. Bio sam prinuen da odluim tako i, vjerujte,
bila je to teka odluka, ako hoete jasnije: sranje.
Eto tako, dok drugi idu i treniraju, ti samo sjedi. Proeta do dvorane i kroz
prozor gleda svoje drugove na terenu. Kao da gleda film u kom si trebao igrati
ti, ali ne igra. Nema te. To boli. Taj osjeaj je gori od povrede, pa sam odluio da
pobjegnem od tog cirkusa. Odletio sam kui u vedsku. Bilo je proljee. Najljepe
doba, ali ja nisam mogao da uivam u tome, ni najmanje.
Samo jedna misao mi se vrtjela po glavi, da budem ponovo zdrav. Potraio
sam ljekara nae dravne reprezentacije koji me je pregledao i sjeam se da je
bio zabrinut. Kako su te mogli pustiti da igra tako dugo pod injekcijama? Tad
je bilo samo dva mjeseca do EP u vicarskoj i Austriji i inilo se kao da i moje
uee u tome stoji pod upitnikom.
Previe sam bio istroen, inilo se da sam u beznadeno loem stanju pa
sam dao sve od sebe da se dovedem u red. Nazvao sam Rickarda Dahana, koji
je radio na rehabilitaciji u Malmo FF-u, a poznavali smo se od ranije. Poeli
smo s napornim radom i spremao sam se za novog ljekara po njegovoj
preporuci.
Ljekaru sam iao u Umea, a on je radio s injekcijama koje su unitavale
elije tetive u aici koljena. Osjeao sam se odmah bolje, ali jo uvijek daleko
od dobrog jer jo uvijek nisam mogao igrati. inilo se beznadeno a ja sam sve
vie bio iritiran i ljut jer nita se nije zabavno dogaalo, a liga se nastavljala
neslavno. Momci su osigurali Scudetto utakmicom protiv Siene. Stajalo je jasno
1:0 kad je Patrick Vieira opalio, digla se publika na noge pjesmom i veseljem.
Izgledalo je da smo na pravom putu, kad je Balotelli, mladi talentirani
napada, koji je igrao umjesto mene, dao jo jedan gol. Jednostavno, vie nije ni
moglo da krene loe, ne protiv kluba kao to je Siena.
Ipak je Siena izjednaila, odjednom je stajalo 2:2 i postajalo je sve
zanimljivije a samo deset minuta prije kraja. Tada je Materazzi pao oboren i
zvidaljka je najavila kazneni udarac. Svi su zadrhtali. Sad mora pasti gol.
inilo se daje sve stavljeno na kocku. U tom periodu je Argentinac Julio Cruz,
bio izvoa kaznenih udaraca, ali se desilo to da je Materazzi, mladi momak
izuzetnog temperamenta i autoriteta, to znaju svi na terenu, izaao i rekao

210 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

otprilke ovako: Ja u pucati! Nije me briga ta kau! Uprkos tome, mislim da su

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

211

j se mnogi osjeali sigurnije. Bilo mu je trideset i etiri godine, bio je rutiniran


igra, ak je odigrao i finale u svjetskom prvenstvu. Ipak, odvalio je jedan
beznaajan udarac, koji je golman odbranio s lakoom, dok je publika urlala
od muke i jada. Razumijete tu situaciju sigurno, jedan osjeaj totalne katastrofe
i naravno ako je neko znao da je nosi, onda je to bio Materazzi. On je kao ja.
Njega pokree mrnja i volja za revanom. Ali ni to nije uvijek lako.
Navijai su bili ljuti i agresivni, novinari divlji i ba niko u klubu se nije
osjeao dobro, uope ne. Poslije nae proputene anse, Roma je savladala
Atalantu i bila odmah iza nas. Sada je Roma preuzela inicijativu a nama je
bilo ostalo samo jo jedno kolo prvenstva, zbog ega smo, naravno, bili
zabrinuti. Ma ta zabrinuti, bili smo zabrinuti u vraiju mater!
Scudetto nam je skoro bio u rukama. Mnogi su to vidjeli jasno: moja
povreda se zavrila tim da smo izgubili svih devet poena, s kojima smo
bili ubjedljivo prvi, i nae vodstvo se zaas smanjilo na samo jedan poen
razlike a naa sudbina zavisila samo od boije volje. U zraku je visila
zabrinutost. Nita dobro se nije nasluivalo. ta se desilo s Interom? Zato
nita ne funkcionie? Takva pitanja su bila posvuda.
injenica je bila, ako izgubimo ili ako igramo nerijeeno protiv Parme a
Roma baci na dno Cataniu, to je Roma stvarno mogla da uradi, onda bismo ispali
s pozicije i izgubili sve to smo do tad mislili da smo osigurali. Vratio sam se u
Milano i jo uvijek nisam bio zdrav. To mi nije pilo vode jer sam uo sve isto kao i
prije, ak i vie nego ikada: Ibra mora igrati, mora biti s nama! j Taj pritisak je bio
naporan. Skoro nikad nisam doivio slino. Ve sam bio na I rehabiliaciji est
sedmica, uz to razumljivo i loe kondicije. Zadnju utakmicu j sam odigrao
dvadeset devetog marta, a ovo je bila polovina maja. Svi su znali ! da nisam u
formi.
j
Meutim, niko se nije brinuo zbog toga, a ja nikog i ne krivim, uope ne.
j
Bio sam Interov najvaniji igra a fudbal je u Italiji vaniji od ivota,
posebo u
I
ovim situacijama. Prole su godine i godine od zadnje sline drame u
zadnjem
kolu lige. Igrao je Milan protiv Rome, dva velika grada jedan protiv
drugog i skoro da se nita drugo i nije prialo osim o tome. Na televiziji je bio
fudbal i non-stop a moje ime se stalno spominjalo, Ibra, Ibra. Kakve su anse da on
zaigra? Hoe li? Ie li oporavljen? Niko nije znao. Svi su priali a moji
tamni su me zvali: Ibra pomozi nam!
i

212 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

JA SAM ZLATAN

MOJA PRIA

sam sebe na naslovnicama s rubrikama kao: Igraj za raju i za svoj grad.


Sjeam se kad mi je priao Mancini samo nekoliko dana prije nego to smo
trebali na put. Robert Mancini je pomalo snob. Voli sjajna odijela s
maramicom i te takve stvari mada ja nikad nita nisam imao protiv njega.
Meutim, sada se njegov poloaj u klubu promijenio nagore jer je ono prije,
elio mijenjati svoj posao. Mislim da je trebao znati bolje od ono: idem...
ostajem, ne moe i idem i ostajem, zar ne? Mnogi su bili ljuti na njega zbog
toga. Klubu je bio potreban neko ko daje sigurnost pa se Mancini sada trudio
da povrati svoj status. Morao je, jer se najvaniji dan u njegovoj karijeri
trenera opasno pribliavao i nita nije smjelo da krene pogreno. Uope me
nije iznenadilo da je tada izgledao zahtijevajue.
Da, progovorio sam.
Znam da povreda nije jo zalijeena, poeo je.
Ne, nije.

Boli me on, iskreno da ti kaem.


Mislim da ima pravo na to. Pravio sam se kao da ga razumijem.
Odlino! Mislim te ubaciti da igra protiv Parme, bez obzira ta ti
kae. Moe da bira samo hoe li poeti od starta ili s klupe, ali ja
moram da raunam s tobom. Moramo pobijediti.
Znam. I ja elim da zaigram.
elio sam to vie nego ita. Htio sam biti tamo kada se Scudetto uzme.
Ne bih mogao ivjeti kada bih to propustio. Radije bih trpio bolove
danima, mjesecima nego da propustim takav fight. Ali istina, nisam ni
znao u kakvoj sam formi. Nisam znao kako e se koljeno ponaati u toku
utakmice ili ako bih se usudio da dam sve od sebe, i Mancini je primijetio
moju nesigurnost. Poto nije elio da se njegova poruka tumai pogreno,
poslao je i Mihajlovia do mene. Sjeate se njega? Ja i on smo imali onaj
omraeni duel u Juventusu, ono kad sam ga udario glavom a onda on
izgovorio sva ona sranja o meni. Ipak sad je to bila historija. Ono to se
desi na terenu, treba i da ostane tamo. udno je to da sam esto postajao
prijatelj s onima s kojima sam se borio, moda ba zato to smo slini, ne
znam. Ja uivam s ratnicima a Mihajlovi je heroj. Uvijek je davao sve za
pobjedu. U ovom trenutku prestao je s igrom i poeo je kao drugi trener
uz Mancinija, i iskreno, malo je ljudi koji su me nauili o slobodnim
udarcima tako puno kao Mihajlovi.
Bio je majstor za slobodne udarce. Dao je preko trideset takvih golova
samo u Seriji A. Super momak. Onako upav i veliki, ali uvijek je znao ta

JA SAM ZLATAN

hoe.

MOJA PRIA

Ibra, zvao me je.


Znam ta hoe.
Okej, ali treba da zna i ovo. Ti ne mora da trenira. Ma ne treba ni
prstom vie da makne. Idemo u Parmu da maknemo Scudetto?
Pokuat u.
Ne pokuavaj. Donesi ga!, rekao je i uskoro smo se ve vozili u busu.

PONEKAD TREBA NBTO okaiti i na zid. U nekim klubovima postoje sjeanja


koja mogu da te otruju, kao to je Interov cijeli period devedesetih. Uprkos tome
to su imali Ronalda, nijednom nisu pobijedili u ligi. Klub je uvijek ostajao na
granici. Govorim o sezoni 1997/98.
Bilo mi je esnaest, sedamnaest godina i nita nisam znao o Ravelliju i
kompaniji, a ni previe o vedskoj, uope. Ali sam znao o Interu. I sve o Ronaldu.
Studirao sam njegove finte i njegove pokrete. Sigurno daje bilo puno nas koji
smo to radili, samo niko ne tako sistematski kao ja. Nisam propustio ni jedan
detalj. Mislim da bih bez njega kao idola bio skroz drugaiji, a ja nisam momak
kog je lako impresionirati. Sreo sam mnogo fudbalera i ak sjedio pored
vedskog kralja na jednoj veeri u Barceloni. Okej, moda se jesam tada brinuo:
drim li viljuku pogreno ili da ne kaem TI umjesto vae velianstvo? Ipak,
bilo je okej. Ja sam ja i vozi dalje. S Ronaldom je bilo drugaije. Kad sam ja bio u
Interu, on je igrao u Milanu. Ima i video na YouTube kako vaem vaku i buljim
u njega, i ne mogu da shvatim da smo bili i ja i on na istom terenu.
On je imao veliki znaaj. Izuzetan osjeaj za igru. Kvalitet u svakom pokretu.
Te 1997/98. su on i Inter bili nevjerovatni. Osvojili su UEFA-cup a Ronaldo je dao
dvadeset pet golova i bio izabran za najboljeg fudbalera na svijetu dvije godine
zaredom. Dominirali su u Seriji A. Ali ipak su gubili krajem proljea, upravo
ovako kao mi protiv Parme.
Inter je bio u govnima, imao peh ili nazovite to kako hoete ali tad, tog
proljea 1998, igrala se klasina utakmica protiv Juventusa, na Stadio delle Alpi u
Torinu. Razlika je bila u samo jednom poenu ili moda dva. Igralo se teko finale
u seriji a osjeao se nevjerovatan naboj u zraku. Ronaldo je driblao u kaznenom
prostoru na lijevoj polovini. Tu je brutalno oboren zbog ega se itav stadion
digao na noge. Ljudi su vikali kao ludi. Cio stadion je uzavrio jer sudija nije nita
svirao. Dozvolio je da se igra nastavi i Juventus je dobio tu utakmicu s 1:0, a
kasnije i cijelu ligu, a sve to se odluilo upravo tada, u tom trenutku. Obino se to
posmatra ovako, kao jedan lo dan za Inter. I dan danas se pria o tome jer je taj
prekraj bio jasan kao sunce. Ipak se nita nije desilo a nezadovoljstvo i ljutnja se
irila itavom Italijom kao i glasjo' je

sudija bio podmien, tanije, da su sve sudije primale mito, bile korumpirane i
glupe. Svi stariji u klubu su imali jasna sjeanja na taj dogaaj, pogotovo zato to
se deavalo previe toga to je liilo jedno na drugo. Sezonu prije toga su skoro
imali Scudetto u rukama, ali su na kraju ipak izgubili u jednoj tekoj utakmici
protiv Lazia, a godinu kasnije je Ronaldo bio povrijeen. Onda je sve otilo
doavola jer je s njim ekipa izgubila i motor i pogon, i Inter je zavrio na osmom
mjestu u seriji, to je, vjerujem, bio najloiji plasman do tada.
Niko nije govorio o tome. Niko nije htio slutnjom da probudi zle duhove
sudbine, ali su mnogi razmiljali o tome prije odluujue utakmice protiv Parme.
Bilo je i loih slutnji, ljudi se sjeaju i mahnitaju, sjeaju se i onog penala to je
Materazzi promaio. Momci su imali vie mogunosti da dobiju ligu, ali nisu
uspijevali. Uvijek neke sitnice, nesree, greke. Sva mogua sranja ali apsulutno
da su ovaj put svi bili naotreni protiv Parme, spremni da urade sve. Ali i to je
moglo biti problem. aputalo se o tome. Rizik je bio da e sav taj vanjski pritisak
uiniti svoje. To je moglo do zakuje igru, zakoi igrae pa je vodstvo kluba
zabranilo svaki kontakt sa tampom. Trebala nam je potpuna koncentracija a
Mancini, koji je obiavao drati konferenciju za tampu, sad je utio i jedini koji je
neta rekao bio je Moratti.
Pojavio se u naem hotelu no prije utakmice i rekao novinarima Poelite
nam sreu, trebat e nam. Nije bilo lake ni kod saznanja da je Parma trovala
svoje, igrae priom o pobjedi nad nama i svom plasmanu u ligi. Vladala je ista
smrtna ozbiljnost i u protivnikoj ekipi kao i kod nas. Nismo mogli nita dobiti
dabe, i ba pred polazak, stiglo je obavjetenje da neemo imati podrku naih
navijaa.
Pravedno. Zbog sigurnosnih razloga, navijai Rome nisu putovali na
uzvratnu utakmicu protiv Catanie i zbog toga nismo smjeli ni mi imati nae
fanove na utakmici s Parmom. Neki su ipak uspjeli i pojavili se na stadionu.
Mnogo toga je bilo udno. Svaka sitnica je bila vana i diskutovalo se o njoj, a ja
se dobro sjeam Mancinija. Vrisnuo je kad je uo da e Gianluca Rocchi biti
sudac.
Taj avo se uvijek zajebava s nama, siktao je a nebo su okovali crni oblaci.
Izgledalo je da e kia. Ja sam utakmicu poeo na klupi. Nisam dugo igrao i
Mancini je poeo s Balotellijem i Cruzom u vrhu. Budi spreman, upozorio
me. Spremi se da uskoi, na ta sam ja samo klimnuo glavom. Sjedili smo
pod malom nadstrenicom i uli udaranje prvih kapi kie po krovu. Ubrzo smo
se raspriali, utakmica se rasplamsavala a publika vikala. Mi smo dominirali
bez obzira na sav pritisak. Dobro smo napadali, ali Cruz i Maicon su proputali

izuzetne anse, neto nije timalo. inilo se beznadeno nama koji smo
posmatrali s klupe, skroz napeto do bola. Vikali smo i psovali, skakali i koili se, a
cijelo vrijeme pogledali na veliki monitor na stadionu.
Nije se vie radilo samo o naoj utakmici. Radilo se i o Romi i njihovoj igri
gdje je jo uvijek, u tom trenutku, stajalo 0:0 a to je djelovalo smirujue. Jo smo
vodili. Jo je Scudetto bio na. Odjednom je sijevnulo. Svi su skoili. Zaboga, samo
da Roma nije dala gol! To bi bilo previe okrutno. Nije pravo kad pobjeuje cijelu
godinu i na kraju, u zadnjim sekundama, sve izgubi. To bi trebalo zabraniti. Bilo
je istina, Roma je vodila s 1:0 protiv Catanie a mi smo iznenada postali drugi u
seriji. Nisam mogao da vjerujem, gledao sam sve njih na klupi, fizioterapeuta,
ljekara, nosae, sve one ljude koji su to doivjeli devedesetih, svi su se sjeali. Bili
su blijedi: Da li nam se to sudbina podsmijava? Je li stara kletva ponovo na nama?
Nikad nisam vidio neto slino. Boja im se izgubila s lica, a to se osjealo i
tamo na terenu. Priam o istom strahu, ni o emu drugom. Ovo se nije smjelo
dogoditi. Bilo je strano, katastrofalno a kia je nastavila da pada. Lilo je kao iz
kabla a njihova publika je vritala od sree. Taj rezultat je iao u njihovu korist jer
ako Catania izgubi, Parma ostaje u ligi. Nama je to znailo smrtnu kaznu i igrai
su postali napeti. Vidio sam to na njima. Nosili su svoj krst na leima a ni ja sam
ne mogu tvrditi da sam bio optimistian, sigurno nisam, ali ipak sam imao tri
Scudetta i nisam doivljavao to kao prokletstvo. Moda zato to sam premlad za
to i svake minute sam bivao sve fokusiraniji i sve vie napaljen. inilo mi se da
gorim iznutra.
Htio sam da uem i sve preokrenem bez obzira na bol. Odbijao sam sve
drugo, i na poluvremenu kad je stajalo jo uvijek 0:0 a pobjeda kod Rome,
dobio sam naredbu da se zagrijavam, i sjeam se dobro svi su gledali u mene,
Mancini, Mihajlovi, bolniari, svi, a ja sam znao kako me gledaju. Vjerovali su
u mene. To im se vidjelo u oima. Gledali su me moleivo i, naravno, bilo je
nemogue ne osjetiti taj pritisak.
Idi i sredi to tamo, govorili su.
Hou! Da znate da hou!
Ipak nisam uao odmah u drugom poluvremenu, ekao sam jo est minuta, a onda
sam zakoraio na teren. Trava je bila natopljena kiom. Bilo je teko za tranje jer nisam
trenirao, a teret na leima ogroman. Svejedno nikad u ivotu se nisam osjeao tako
napaljen i sjeam se da sam odmah zapucao po golu, sa sredne izvan kaznenog prostora.

Nita. Nekoliko minuta kasnije pokuao sam ponovo. Ponovo nita. Osjetio
sam kako sam proputao situacije koje su dolazile jedna za drugom a ja nisam
uspijevao da uinim nita od njih. Jo jedan promaaj u ezdeset drugoj minuti. A
onda sam primio loptu u skoro istoj poziciji kao prije. Dejan Stankovi mije
dodao, a ja sam povukao momka koji se bacio prema meni i potrao naprijed
prema golu a sa svakim utom, pljusnuo bi me i mlaz vode iz raskvaene trave.
Tad sam vidio ansu, ali udarac je bio slab, bez imalo snage groma koju sam
osjeao u sebi.
Lopta se kotrljala po travi prema lijevoj stativi i lagano ukotrljala u gol i
umjesto da uradim neki gest i pokaem da sam dao gol, ja sam samo stajao i
ekao. S klupe i s terena su doletjeli svi, prvi Patrick Viera, mislim, a onda
Balotelli i sva raja ak i bolniari i nosai, svi koji su me onako moleivo gledali i
sad sam vidio da je strah u njihovim oima nestao. Dejan Stankovi se bacio na
mokru travu i izgledalo je kao da se moli i zahvaljuje Bogu. Zavladala je opa
histerija i visoko gore na tribinama radovao se Massimo Moratti, skoro plesao na
svom poasnom mjestu, a isto se osjealo posvuda kod svih iz kluba, sve do
jednog.
Kao da nam je pao kamen sa srca. Ljudima se vratila boja u lice. To je bilo
vie nego sam gol. To je znailo kao da sam spasio utopljenike, otprilike tako.
Pogledao sam publiku. Radosni povici zamijenili su nezadovoljstvo i doli i do
nas pa sam napravio gest i podigao ruku do uha: ta to ujem? Tek tada se
publika probudila i stadion je grmio od poklika radosti, istina, kad se itava
halabuka smirila, nastavili smo utakmicu.
Jo nita nije bilo sigurno. Samo jedan gol Parme i opet bismo bili na
poetku. Nervoza se vratila, ne ba onaj uas od poetka ali ipak neki strah od
neizvjesnosti. Niko se nije usuivao odahnuti. U fudbalu se dogaaju i gore
stvari od izjednaenja. U sedamdeset osmoj minuti driblao je Maicon na
desnom krilu, pored jednog, dvojice, trojice momaka a onda ubacio loptu na
koju sam se ja zaletio. Priao sam joj istovremeno kao i jedan bek. i pritisnuo
sam loptu nogom a onda odvalio poluvolej ravno u gol, dalje moete da
zamislite. Bio sam odsutan dva mjeseca a novinari napisali toliko sranja o meni
i o klubu.
Prialo se kako je Inter izgubio pobjedniki instinkt, da nam medalje klize iz
ruku, da ja nisam nikakav prvak, ne kao lotti ili Del Piero. i ak i to da nisam bio dobar
onda kad je to trebalo da budem. Sad sam im pokazao i pao sam na koljena u onu
vodom nadojenu travu i ekao napad radosti mojih kolega.

Osjeao sam u cijelom sebi: ovo je neto veliko i stvarno, a uskoro je i sudija
odsvirao kraj. Scudetto je bio na.
Inter ga nije osvojio itavih sedamnaest godina. Imao je dug, teak period pun
patnji, nesrea i sranja. Od kad sam ja doao u klub osvojili smo Scudetto dvije
godine zaredom, itav cirkus oko toga se nije smirivao. Ljudi su utravali na teren
i vjeali se na nas, ak i u svlaionici su se derali i skakali od sree. Odjednom su
zamukli. Mancini je uao, a on nije uvijek bio tako popularan, pogotovo ne od kad
je stavio pitanje na svoju budunost u klubu i nije uspio u Ligi ampiona. Sad je
uzeo zlato u ligi a igrai su dolazili jedan za drugim, malo sveano, rukovali se s
njim i govorili: Hvala puno, uradio si to za nas. Onda je Mancini priao meni
skoro opijen pobjednikom sreom i svim tim estitkama. Samo tako, nije dobio
nita od mene, ni jedno hvala. Ja sam rekao: Nema na emu i drugi put, a svi su
se nasmijali: kao to Ibra, avole. Kasnije kad sam razgovarao s novinarima mnogi
su me pitali:
Kome si zahvalan za ovu pobjedu?
Vama, odgovorio sam. Medijima, svima vama koji niste vjerovali u
mene i koji ste se rugali Interu!
Opet kaem da ja tako funkcioniem. Uvijek mislim na revan. To je u meni
jo od Rosengarda, to je ono to me pokree a neu ni zaboraviti ta je Moratti
izjavio za novine:
Cijela Italija je bila protiv nas, ali Zlatan Ibrahimovi je postao simbol nae
borbe i pobjede!
Te godine sam izabran za najboljeg igraa u Seriji A, a kratko poslije toga dolo
je i pitanje da li sam najbolje plaeni svjetski fudbaler, i nastalo je ponovo
ludilo. Skoro da nisam mogao izai van, gdje god bih se maknuo ljudi su se
skupljali kao da vide uskrsnue. Sigurno su svi mislili da sam napravio novi
ugovor poslije uspjeha protiv Parme. Poto je dogovor potpisan samo sedam
osam mjeseci ranije, razmiljao sam ovako: Moratti se sigurno nije pokajao, ne
poslije ovakog zavretka. Osjeao sam daje ivot pokazao i svoju drugu stranu.
Teki oblaci su napustili moje nebo. Mogu da se odmorim. Ipak, uvijek ostane
mjesta za malo brige od neizvjesnosti. To sam osjetio odmah nakon utakmice s
Parmom.
Koljeno mi je ponovo jako oteklo. Nikad nisam potpuno ozdravio i mislim
da je to dolo kao ok za mnoge kad sam bio prinuen odustati od finala u
talijanskom kupu, to nije bilo nimalo zabavno. Imali smo duplu ansu da

uzmemo i kup i ligu. Bez mene u igri Roma je dobila revan u finalu pribliavalo se Evropsko
prvenstvo a ja nisam imao pojma da li e mi koljeno biti dob Potroio sam se previe te

sezone.
Znao sam da to ima svoju cijenu.

ro'

NISAM VIE tako esto izlazio van. Ostajao sam u kui s porodicom a sada sam
bio i otac dvoje djece. Imao sam i malog Vincenta. Vincent! Bio je tako lijep i dali
smo mu talijansko ime to je znailo pobjednik, i zato mi se odmah svidjelo. Kada
se rodio i oko njega je bio itav cirkus. Ali bio je ipak drugi po redu i mediji mu
nisu pridavali toliko panje.
Ali, iskreno govorei, dva djeteta! Nije to bila vie nikakva ala. Poeo sam
shvatati kako je mami bilo s nama kada smo bili mali a ona radila kao istaica,
naravno nikakve druge slinosti. Bilo nam je dobro, Heleni i meni, neuporedivo
bolje nego mojoj mami. Sada sam bar malo mogao razumjeti kako je njoj bilo, i
poslije one drame s Maxijem puno sam se vie brinuo za djecu: Kakve su sada
ove ospice? to Vincent ovako die? Zato mu je trbuh nateen? I slino.
Imali smo tada novu dadilju. Ona prethodna je upoznala nekog momka dok
je ivjela kod nas tog ljeta u Malmou, a zatim dala otkaz, pa nas je bila uhvatila
panika. Pomo nam je bila potrebna i eljeli smo veanku zbog djece, i Helena je
kontaktirala biro za zapoljavanje, odjel za poslove u inostranstvu i traila savjet.
Kako nai dadilju? Nismo to nikako mogli staviti u oglas: Zlatan i Helena trae
dadilju. Ne bi ih bilo mnogo s potenim namjerama.
Helena je smislila da se pretvaramo kao da smo ambasadori ili neto tako.
vedska diplomatska porodica trai dadilju, napisala je u jednom oglasu i dobili
smo preko tri stotine zahtjeva. Helena ih je sve proitala. Bila je poslovna kao i
uvijek, i pretpostavljam daje raunala na to da nee biti nimalo lako. Jedan ju je
najvie zainteresovao. Bila je to cura iz manjeg mjesta u Dalarna, i oigledno da je
to bio veliki plus. Helena je eljela nekoga iz manjeg mjesta jer je i ona bila iz
malog mjesta, a ova cura je bila i diplomirani vaspita predkolske djece i znala je
jezik, voljela trenirati, kao i Helena, i inae odavala utisak pametne i prijatne
osobe.
Ja se u to nisam mijeao. Helena ju je nazvala, ali joj se nije predstavila pod pravim
identitetom. Jo uvijek je ona bila supruga ambasadora, i cura je bila pravo zaintercsovana
a i moglo se o svemu razgovarati s njom, i Helena joj je poslala mejl:
Moe li doi na probni rad kod nas na jednu sedmicu!

Dogovorili su se da Helena iznajmi auto do Arlande i zatim da zajedno s


djeacima doputuju avionom do Milana. Cura je trebala prvo doi s ocem do
Lindesberga. Ali prije nego to su poli, Helena je poslala karte s rezervacijama, i
curi je tek tada sve poelo biti sumnjivo. Na kartama je pisalo da se ta
ambasadorska djeca zovu Vincent i Maximilian Ibrahimovi, i to joj je bilo udno.
Dobro, pa zato se ta porodica diplomata i ne bi mogla tako preivati? Moda je i
postojalo mnogo porodica Ibrahimovi u vedskoj, staje ona znala? Pitala je i oca.
Pogledaj ovo, rekla je.
Izgleda da e ti biti dadilja Zlatanovoj djeci, odgovorio je a cura je htjela
odmah odustati. ta u sad?, pitala se.
Bila je preplaena. Uhvatila ju je panika. Meutim, i ona je osjeala da je sada
bilo prekasno da se povue. Karte su ve bile kupljene, i onda su ipak krenuli na
put, ona i otac, a ona zaista uzbuena, priala je kasnije. A Helena... ta rei o
Heleni? Ona je Evilsuperbitchdeluxe kada treba. Treba imati hrabrosti i prii
jednoj takvoj eni. Ali, s druge strane, ona je nevjerovatno oputena. Pravi je
ekspert da se priblii ljudima i u toku tog putovanja imale su dovoljno vremena
da se upoznaju, i previe vremena.
Problemi su poeli ve na Arlandi. Trebali su letjeti s Easy Jetom. Samo je
Easy Jet letio za Milano tog dana. Ali desio se neki kvar i let je odloen na jedan
sat, kasnije na dva, tri, est sati, dvanaest, osamnaest sati. Nevjerovatno.
Skandalozno, i svi su bili tako umorni, nervozni, ljuti, tako da sam ipak morao
reagovati. Nisam to vie mogao podnijeti. Nazvao sam pilota privatnog aviona
kojim se i ja vozim.
Dovezi ih, rekao sam mu i tako je i bilo.
Helena i cura su izvadile svoje kofere i prele u privatni avion, a ja sam
osigurao da imaju catering u avionu s jagodama umoenim u okoladu i ostalo, i
mislim da im je bilo lijepo. To su i zasluile poslije tako napornog dana, i na kraju
sam se susreo s tom curom. Kako sam shvatio bila je jako nervozna. Ali nali smo
zajedniki jezik i od tada je ona ivjela i radila kod nas. Sada je dio nae porodice,
moe se rei, i ne bismo mogli ni dana bez nje Djeca su luda za njom, a ona i
Helena su kao sestre i treniraju i ue zajedno. Svako jutro u devet sati idu zajedno
trenirati. 1 uope, s njom smo izgradili i nove rutine i navike. Jedne godine
otputovali smo u St. Moritz. Mislite li da sam se osjeao kao kod kue? Ni
najmanje! Nikada do tada nisam vozio skije. Otii u Alpe $ mamom i tatom
moglo se uporediti s putovanjem na mjesec.

St. Moritz je bio mjesto gdje se okuplja elita. Tu se pije ampanjac za


doruak. ampanjac? A ja sam sjedio u gaama i htio jesti pahuljice. S nama
je tada bio i Olof Mellberg i on me je pokuao nauiti skijati. A nije bilo
lako. Izgledao sam kao idiot na skijama, a Mellberg i drugi u naoj grupi su
plesali niz snjenu stazu. Tako sam runo vozio da sam morao navui na
glavu kapuljau i staviti velike naoale da me niko ne prepozna. Ali
jednom sam se naao na liftu s nekim momkom i njegovim ocem iz Italije, i
taj momak je odmah poeo buljiti u mene. Ne brini, mislio sam. Ne moe te
prepoznati u toj kapuljai. Nema anse. Ali samo nekoliko sekundi kasnije
momak je progovorio, mora da me je otkrio moj prokleti nos:
Ibra?
Nisam vjerovao. ta Ibra? Ko je taj? Ali ta sam mogao? Helena se
poela smijati. Nita smjenije nije doivjela, a djeak je nastavio sa
svojim Ibra, Ibra i kad sam na kraju rekao: Si, ja sam Ibra, nastao je neki
sveani tajac. Momak je bio zadivljen. Meni je to odmah stvorilo
probleme. Ne bi bio zadivljen da me je vidio kako vozim skije i samo sam
razmiljao, kako da se izvuem. Bio sam sportska zvijezda. Nisam se
mogao odati kao smotanko na stazi. Ali je ispalo jo gore nego to sam
oekivao. Pria se proirila. Skupilo se dosta ljudi, i svi su stajali tamo da
me vide kako vozim. Imao sam problem s rukavicama. Paljivo sam ih
navlaio na prste.
I jaknu sam takoer namjetao kao i pantalone, a najvie sam se
zadravao oko vezova jer sam gledao da to i drugi rade. Ljudi su
zakopavali i otkopavali vezove i ko je znao, moda sam ja bio
najpedantniji profesionalac koji je elio imati potpuno ispravno kopanje
vezova prije nego bi se otisnuo niz stazu kao Ingemar Stenmark. Ali,
naravno, bilo je naporno: to sam due odugovlaio, to su oekivanja bila
vea. Hoe li krenuti, odletjeti niz padinu kao metak s tim svojim
fudbalerskim nogama.
Morao sam popraviti al, kapu i frizuru i na kraju je ljudima
prekipjelo. Razili su se. Dosadilo im. Oito je, ja sam bio Ibra, ali ljudi
ipak nisu imali toliko strpljenja pa sam se mogao na miru nekako
spustiti, a Olof Mellberg i drugi su se pitali: Gdje si bio? ta si radio?
'Ma, morao sam neto srediti.
Ali, naravno najvie je bilo napornog rada. Tog ljeta poslije utakmice s Parmom i
druge pobjede u ligi protiv Intera, trebao sam igrati na Kvropskom prvenstvu u
vicarskoj i Austriji i jo uvijek sam bio zabrinut za svoje koljeno. Puno se

pisalo o mojoj povredi pa sam o tome razgovarao s Lagerbackom i niko nije


znao da li u i koliko moi igrati. U grupi smo imali Rusiju, paniju i Grku, i
nije izgledalo da e biti lako. Imao sam ugovor s Nike. Mino je bio protiv toga,
ali ja nisam odustajao. Meni je sve to bilo interesantno. S Nike sam uradio
nekoliko kratkih filmova, kad izvodim trikove sa vakaom gumom,
ubacujem je petom u usta a otac se kao uznemiri da e mi upasti u grlo, i prije
svega: Nike je napravio Zlatanovo djeije igralite u ulici Cronmans u
Rosengardu gdje sam igrao kao djeak.
Bilo je grandiozno. Teren je uraen od donova starih patika. Ugodna
gumena podloga, osvijetljenje itd. Djeca nisu morala kao mi prekidati treninge
prije mraka, i tamo smo postavili jedan transparent: Ovdje je moje srce. Ovdje je
moja historija. Ovdje je moja igra. Nastavite. Zlatan. Osjeao sam se fantastino jer
sam mogao neim uzvratiti i bio sam tamo i otvorio teren, pa moete zamisliti,
kako je bilo. Zlatane, Zlatane, vikala su djeca. Bio je potpuni mete. Iskreno
reeno potresao me taj povratak. Igrao sam se s djecom u mraku i osjeao, wow,
ovo niste mogli vjerovati o jednom balavcu iz Cronmans ulice!
Ali na Evropskom prvenstvu sam se zamjerio s Nike. Objavili su da emo
svi mi koji smo imali ugovor dobiti kopake iste boje, a ja sam mislio: Okej,
neka bude tako, ne interesuje me koja je boja. Ali onda se saznalo da e jedan
momak dobiti boju po svojoj elji. Odmah sam i regovao u razgovoru s Nike:
Kakva je to glupa pria? Svi smo trebali imati isto. Tako smo odluili,
odgovorili su, a ja sam im rekao ta sam o tome mislio, i onda su promijenili
odluku. I ja sam odjednom mogao dobiti svoju vlastitu boju. Ali meni to vie
nije bilo interesantno. O ovakvim stvarima se ne bi trebalo ubjeivati, i
zadrao sam svoje stare kopake. Moda zvui smijeno. Ali ljudi moraju biti
jasni.
Prva utakmica je bila protiv Grke. Sotirios Kyrgiakos mi je stalno bio za petama.
Kyrgiakos je jedan izvanredan bek. Imao je dugu kosu i rep. Svaki put kada bi skoio
ili potrao, lice bi mi pokrila njegova kosa. ak mi ie u ustima bilo njegove kose. Bio je
uz mene i nije me putao. Dobro je radio svoj posao, nema prie. Skroz me je bio
blokirao. Ali bio se i opustio nekoliko sekundi, a meni nije bilo potrebno vie. Dobio
sam loptu i poeo driblati, Kyrgiakos je bio daleko i tada dobijam prostor za ut.
Pogodio sam pravo u ralje.

nateeno a ekala nas je panija u sljedeoj utakmici. panija je bila jedan od


favorita na prvenstvu. Pobijedili su Rusiju s 4:1 ve u prvoj utakmici, i znali smo
da nam nee biti lako, a prialo se i o mojoj povredi. Da li u moi igrati ili ne?
Nisam ni ja bio siguran. Boljelo je, a ja sam ignorisao bolove.
Radilo se o Evropskom prvenstvu a to je znailo izdrati pa taman i da ima
no u nogama. Ali u fudbalu se uvijek gleda iz krae ili due perspektive. Ima
utakmicu danas, sutra i prekosutra. Moe se rtvovati i boriti kao bik u jednoj
utakmici, ali onda moda naredne gledati s klupe. panija je bila sljedea, poslije
Rusija, a onda etvrtfinale ako se plasiramo dalje, i prialo se da u igrati pod
injekcijama protiv bolova. U Italiji sam tako radio vie puta. Meutim, ljekar
reprezentacije se tome protivio. Bol je upozoravajui signal da neto nije u redu.
Bol se moe privremeno odstraniti, ali onda je veliki rizik za ozbiljnije povrede.
Kao hazarderska igra. Igranje s povredama. Od kakve je vanosti utakmica? ta
uraditi da bi momak mogao igrati? Treba li preuzimati taj rizik pa da momak
sedmicama, ak i mjesecima poslije toga na moe igrati? To su te vrste diskusija, i
tradicionalno ljekari u vedskoj su puno obazriviji nego ljekari na kontinentu.
Oni vie gledaju fudbalera kao pacijenta nego kao fudbalsku mainu. Nije to
nimalo lako, i kao igra sam sebe ponekad primorava. Ima utakmica koje su od
tolike vanosti da eli rei: Doavola, budunost! Ne interesuju me posljedice.
Ali ima i ono, budunost ne moe izbjei, a igra li za reprezentaciju, u pozadini
ti je uvijek tvoj klub.
A klub je taj koji stoji iza velikih novanih suma, a ja sam bio velika
investicija. Nisam se smio unititi. Nisam se mogao rtvovati za jednu
utakmicu reprezentacije koja nije imala nikakve veze s Interom, i ljekar
reprezentacije je razgovarao s ljekarom kluba. Takvi razgovori mogu biti jako
ustri. Dva razliita interesa, jedan protiv drugog. Klubu je njegov igra
trebao za ligu, a reprezentacija je trebala istog momka za Evropsko prvenstvo.
Predsezona je trebala poeti za samo jedan mjesec, a ja sam jo uvijek bio
glavni igra Intera. Ipak, oba ljekara su bili tako razumni ljudi. Razgovor je
proao u pravom miru, mislim, i dogovorili su se. Nisam smio igrati pod
injekcijama i dobio sam dui tretman kod fizioterapeuta, pa je odluka bila da
u igrati protiv panije, uprkos svemu.
Na elu smo bili ja i Henke, i izgledalo je obeavajue. Ali panija je imala jakr
dobar tim. Na poetku utakmice su izveli korner. Xavi je ubacio kratko do Davida Ville
a ovaj brzo pronaao Silvu koji je bio slobodan i odmah poslao nabaaj do hernanda
Tor resa. Torrcs se borio s Petterom lianssonom ali je

bio za korak bri, i kratkim trzajem tijela poslao loptu u mreu, 1:0 i bilo
nam je teko. Znali smo da emo se morati lavovski boriti da bismo
izjednaili. panci su se vratili u odbranu i pokuavali osigurati pobjedu za
etvrtfinale, a mi dobijali anse i zaboravio sam skroz na svoje koljeno.
Navalio sam svom snagom i u trideset etvrtoj minuti Fredrik Stoor mi je
poslao jedan dugi pas u esnaestercu, dobio sam prostor za ut. Bila je to
situacija o kojoj mi je Van Basten govorio a Capello i Galbiati me trenirali za
nju, takve situacije koje mora iskoristiti. Ali nisam stigao loptu i pola
sekunde kasnije imao sam Ramosa ispred sebe, izvanrednog mladog beka iz
Reala.
Doavola, ne smijem odustajati. Blokirao sam loptu, nije mi nita mogao, i
opucao sam, lopta je ila izmeu njega i jednog drugog beka i ula pravo u
mreu. 1:1, i utamica je dobila na intenzitetu a ja sam bez sumnje bio u formi.
Briljantno sam poeo prvenstvo, ali ipak to nije pomoglo. Kada je sudija
odsvirao kraj prvog poluvremena i adrenalin se smanjio, osjeao sam bol u
koljenu. Nimalo dobro. ta da radim? Nimalo laka odluka. Bio sam izuzetno
vaan za tim i morao sam izdrati to due. Jo jedna utakmica i imali smo
velike anse za etvrtfinale. Imali smo tri poena poslije utakmice s Grkom i
ako bismo sada i izgubili, mogli bismo se nekako u utakmici s Rusijom
kvalifikovati dalje. Zato sam u pauzi otiao do Lagerbacka.

govorilo da sudija nije bio na naoj strani, i poeli smo se derati ali ne i dugo.
Ubrzo zatim zadesila nas je katastrofa. Joan Capdevila, koji je oduzeo loptu od
Rosenberga, poslao je jednu dugu loptu a Fredrik Stoor ju je pokuavao
zaustaviti. Ali bio je previe umoran. Svi su bili na ivici snaga, i David Villa je
protutnjao pored Pettera Hanssona i utirao u mreu, 2:1, a ubrzo zatim sudija je
odsvirao kraj, i moe se rei, bio je to teak udarac za nas.
U sljedeoj utakmici protiv Rusije smo totalno poraeni. Imao sam snane
bolove u koljenu a Rusija je bila bolja, ispali smo iz takmienja i bili strano
razoarani. Bilo je poelo dobro, ali na kraju nita od toga. Meutim, kao to to
biva, jedno se zavri a drugo nastavlja i odmah nakon Evropskog prvenstva uo
sam da je Roberto Mancini dobio otkaz kao trener Intera.
Trebao ga je zamijeniti momak koji se zvao Jos Mourinho. Do tada ga nisam
jo susreo. Ali ve sam bio oduevljen njim. Pridobio me je i prije nego to smo
se sreli. I pokazat e se da je momak bio neko za koga sam mogao i ginuti.

Jo

UVIJEK GA NISAM dobro

shvatao. Ali je sigurno, Mourinho je bio The Special one ve

tada, i razumljivo da sam ve puno toga uo o njemu. Znao je biti dosadan na svojim
ou pres-konferencijama, ali je govorio tano ta je elio. Ja nisam nita znao i mislio
sam: On je neto kao Capello, vrst lider, bar za mene. Ja volim taj stil. Ali nisam bio u
pravu, zapravo djelimino. Mourinho je Portugalac, i on je tip koji voli da je u centru
panje. On manipulie igraima vie nego iko. Jo uvijek to ne govori nita.
Momak je dosta nauio od Bobbyja Robsona. Robson je bio stari savezni selektor
u Engleskoj. Trenirao je fudbalski klub Sporting Club de Portugal i trebao je
prevodioca. I dogodilo se da to bude ba Mourinho. Mourinho je bio dobar u jezicima.
Ali Robson je ubrzo shvatio da momak zna dosta i drugog. To je shvatio i Mourinho
koji je brzo razmiljao i koji se snalazio u svakoj situaciji. Jedan dan mu je Bobby
Robson dao u zadatak da napravi izvjetaj o protivnikom timu. Ne znam ta je on
oekivao. ta zapravo moe na tom planu uraditi jedan prevodilac? Ali Mourinhova
analiza je bila prvoklasna.
Robson je ostao zapanjen. Imao je momka koji nikad nije igrao fudbal na visokom
nivou, a dobio je analizu bolju nego ikad. Doavola, ja sam potcijenio ovog
prevodioca. Kada je Bobby Robson preao u drugi klub, sa sobom je poveo i
prevodioca, Mourinha, razumljivo. Momak je uio cijelo vrijeme, ne samo taktiku i
injenice, ve i stvari iz psihologije. Imao je obiaj da kae: Kad tvoj tim pobjeuje, i
ti si dio tima. Ali kada gubi, jesi li i ti vrea smea? Na kraju je postao trener u Portu.
Bilo je to 2002. Bio je do tada potpuno nepoznat. Jo uvijek je bio za mnoge samo The

translator, a Porto je bio moda dobar tim u Portugalu.


Ali ne zaboravite, to nije bio veliki klub. Porto je bio oko sredine u portugalskoj
seriji, i ta je to posebno? Ne previe da bi se poredilo. Niko nije raunao s Portom na
evropskim turnirima a najmanje u Ligi ampiona. Ali Mourinho je doao u klub s
neim potpuno novim: s najsitnijim detaljima o protivniku, i ja svakako nita od toga
nisam razumijevao. Ali sam poeo da shvatam, vjerujte. U to vrijeme je puno govorio
o postavama u tudbalu, kada se protivniki tim priprema za ofanzivu, igrai se moraju
brzo pregrupisati iz napada u odbranu.

Ta sekunda je vrlo vana. U tom trenutku, jedan jedini neoekivan


manevar, mala greka moe odluiti utakmicu. Tome se Mourinho
posveivao vie i sistematinije nego iko prije njega i natjerao je igrae da
razmiljaju analitiki i brzo. Porto je postao majstor da iskoristi taj trenutak i
pored svih procjena pobijedio je u ligi u Portugalu. Ali i uao u Ligu
ampiona gdje je trebalo dae sretne s Manchester Unitedom i Real
Madridom, klubovima u kojima je jedan igra zaraivao vie nego svi igrai
u Portu zajedno. Ali Mourinho i njegovi momci su ipak pobijedili cijelu
Ligu ampiona.
To je bio svjetsko udo i Mourinho je postao najtraeniji trener u svijetu. Bilo
je to 2004. godine. Ruski milijarder, Roman Abramovi, kupio je Chelsea i
uloio novac u klub, ali prije svega kupio je Mourinha. Ali ta mislite? Da li je
Mourinho bio primljen u Engleskoj? On je bio stranac. Portugalac. Kad su ga
novinari pitali na jednoj od pres-konferencija za porijeklo, odgovorio im je:
Ja nisam momak niotkuda. Ja sam pobijedio u Ligi ampiona s Portom. Ja
sam poseban. I am a special one, i ostao je tamo.
Mourinho je postao The special one u engleskim medijima, ali
pretpostavljam da je to ipak bilo drugo ime za respekt koji je uivao. Momak
je zaludio ljude. Ne samo zato to je izgledao kao filmska zvijezda. Govorio je
gluposti. Znao je svoju vrijednost i ponekad je bio preotar prema
konkurentima. Kad je mislio na Arsene Wengera u Arsenalu bio je fiksiran na
njegov Chelsea, razgovarao je o Wengeru bez dlake na jeziku, kao on je
momak s durbinom i gleda kako je kod drugih. Tako je bilo uvijek avolji
ivot oko Mourinhoa.

Dobijam puno SMS poruka, ali ova je bila od Mourinhoa. Dobro si igrao,
napisao je i tako mi je dao podrku. Bio sam okiran, stvarno. To nisam mogao
razumjeti, SMS od trenera! Mislim, igrao sam za dravnu reprezentaciju, to
nije njegov posao. Ali se interesovao, odgovorio sam, ali i dobio novi SMS.
Bilo je to kao wow, Mourinho me gleda. Osjeao sam se vano. Pomislio sam
da momak moda i nije tako strog i vaan.
Ipak sam shvatio, njegov SMS je imao odreeni cilj. elio je biti veseo i
zadobiti povjerenje svojih igraa. Ja sam odmah zavolio taj nain. Samo se
desilo. Razumjeli smo jedan drugoga i shvatio sam da taj ovjek radi vrlo
temeljito. On se daje duplo vie nego drugi. Gleda fudbal dan i no i izvodi
analize. Nikad nisam sreo nekog trenera s toliko znanja o protivnikom timu.
To nije samo ono uobiajeno, gledaj kako pimplaju tamo-ovamo, ovi imaju tu
i tu tehniku, morate se uvati ovoga. Kod njega je bilo sve, svaki i najmanji
detalj, do broja cipele treeg golmana. Naprosto sve. To je bio osjeaj na prvi
pogled, taj momak pazi na sve.
Ali to je bilo prije nego sam ga sreo. Bilo je Evropsko prvenstvo i odmori, i
zapravo i ne znam ta sam oekivao. Vidio sam puno njegovih fotografija. Bio
je elegantan, pun samopouzdanja, ali sam pri prvom susretu uivo ipak bio i
iznenaen. Bio je nizak, s kratkim rukama i izgledao je sitan u odnosu na
igrae.
Odmah sam osjetio vibracije oko njega. Postizao je da ljudi stoje pred njim
u redu, prilazio je momcima koji su mislili da su nedodirljivi i upravljao
njima. Stajao je ispred, za glavu nii, i nije okoliavao, ni sekunde. Iao je
direktno i jasno rekao: Ovdje ete raditi to, ovdje to. Razumijete! I svi su ga
poeli sluati. Kretali su se kako bi razumjeli svaku njegovu rije. Ne zato to
su ga se plaili. On nije bio Capello, kao to sam rekao. On je stvorio lini
kontakt s igraima kroz svoje SMS i internet poruke, kroz svoja uputstva i
svoje znanje, ba kao to mi radimo sa svojim suprugama, djecom i, nije
vikao. Ljudi su ga ipak sluali, svi su shvatili, ovaj ovjek ui. On radi puno da
bi nas pripremio. Podizao nas je pred me. Bilo je to kao teatar, kao psiholoka
igra. Znao je pokazati film gie smo igrali loe i rei: Pogledajte ovo! Tako
tuno! Kao da ste izdubili svaku

228 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

U prvom duelu ete biti ovakvi..., iao je dalje. Udario je vor na tabli. U
drugom duelu...
Udarao je po tabli da je odzvanjalo prostorijom, ubrizgavao adrenalin u nas,
van smo izali kao divlji. To su bile stvari koje su nas pokretale, neoekivane
stvari koje su nas pokretale, i osjeao sam sve vie, ovaj momak daje sve za tim,
zato moram i ja dati sve za njega. To je bila neka vrsta kvaliteta koju je imao.
ovjek eli ubiti za njega. I tu se nije radilo samo o stvaranju energije. Momak je
znao da nas spusti s nekoliko rijei, doe u svlaionicu i sasvim hladno kae:
Dananji va uinak je nula, Zlatan nula. Nisi uinio ni jednu jedinu dobru
stvar, i u toj atmosferi nisam uzvraao napad.
Nisam se branio, ne zato to sam bio slab ili to sam imao pretjerano
potovanje prema njemu, ve zato to sam znao da je u pravu. Nije me
kritikovao zbog onog to sam radio juer ili prekljuer, Mourinho je govorio o
onom to se upravo desilo. Bilo je to sada: Van, i igraj fudbal.
Sjeam se utkmice protiv Atalante. Dan poslije sam trebao dobiti nagradu
za najboljeg stranog igraa i za najboljeg igraa uope u Seriji A, ali u
poluvremenu smo igrali 2:0 i bio sam potpuno nevidljiv. U svlaionici mije
priao Mourinho. I ti e sutra dobiti nagradu?
I, ta.
Zna ta e uraditi kad dobije nagradu?
ta?
Postidjet e se. Zacrvenjet e se. Znat e da je nisi zasluio. ovjek ne
moe dobiti nagradu ako igra tako bezvrijedno. Dat e tu nagradu majci ili
nekome ko je vie zasluuje, rekao je, a ja sam osjetio bijes: Ja u mu pokazati,
vidjet e da zavreujem to priznanje, samo ekaj drugo poluvrijeme, nema
veze ako budem krv pljuvao, pokazat u mu. Ponovo u dominirati.
Cijelo vrijeme je bilo tako, on me palio i hladio. Bio je pravi majstor da
manipulie ekipom i samo me je jedna stvar nervirala, njegovo lice kad smo
igrali. Bez obzira ta sam radio, koje greke sam pravio ili kakav gol sam
postizao, njegovo lice je bilo ledeno hladno. Nikad osmijeha, nikad jedne
geste, bilo ta. Izgledalo je kao da se nita nije desilo, kao da ga moja igra ne
interesuje. Radio sam naprosto nemogue stvari, ali Mourinho je izgledao kao
pokisao.
Naprimjer, igrali smo protiv Bologne, u dvadeset etvrtoj minuti je driblao Adriano,
pravo po lijevom krilu i krenuo prema kaznenom prostoru. Imao je mogunost za
snaan udarac ili dodavanje, ja sam bio u kaznenom prostoru, napravio sam korak
naprijed i utnuo. Bio je to kao karate udarac pravo u

MOJA PRIA /JA SAM ZLATAN 2??

mreu. Bilo je potpuno ludo. Gol je kasnije izabran za najbolji gol godine, publika
je ustala i aplaudirala, svi, osim Morattija na njegovom poasnom mjestu. A
Mourinho, ta je on uinio? Stajao je u svom odijelu s oputenim rukama, s licem
mirnim kao stijena. Koje, doavola, taj ovjek, pomisliosam. Ako ne reaguje na
takav gol, na to e reagovati.
Razgovarao sam s Rui Farijem o tome. Rui Faria je Portugalac. On je fitnes
trener i Mourinhova desna ruka. Slijedili su jedan drugog iz kluba u klub, i
poznaju se jako, jako dobro.
Objasni mi neto, rekao sam mu.
Okej, svakako!
Ove sezone sam dao takve golove koje ni sam ne mogu objasniti. Mourinho
jedva da je vidio ita slino. Ali on samo stoji sa strane kao kip.
Smiri se, deko, rekao je Rui. On je takav. On ne reaguje kao mi drugi.
Moda i ne, pomislio sam. Ali svejedno... uinit u sve da vratim ivot na
njegovo lice, makar morao da uradim i udo.
Natjerat u tog ovjeka da se raduje.

U MISLIMA MI JB STALNO BILA Liga ampiona. Talijanska liga je bila ve poela i


koljeno je bilo puno bolje a moji golovi su ze nizali jedan za drugim. Na samom
poetku smo imali osjeaj da emo i ove godine osvojiti Scudetto. Ali razumijete,
meni to vie nije bilo toliko vano. Ja sam ve etiri godine zaredom osvajao
talijansku ligu, i izabran za najboljeg igraa u seriji. Liga ampiona mi se sada
inila vanijom. Na tom prvenstvu nisam nikada ostvario neki uspjeh, a ovih
dana trebali smo igrati protiv Manchester Uniteda u osmini finala.
United je bio jedna od najboljih ekipa u Evropi. Oni su godinu ranije osvojili
Ligu ampiona, a imali su igrae kao Cristiano Ronaldo, Wayne Rooney, Paul
Scholes, Ryan Giggs, Nemanja Vidi, ali niko od njih nije bio nosilac igre, niko od
njih nije bio odluujui igra u klubu, naprotiv: imao si stvarno osjeaj da je
United bio jedan tim. Ni jedan igra nije bio vei od kluba. Ni jedan trener nije
imao takvu filozofiju kao Alex Ferguson, Sir Alex Ferguson bolje reeno. Svi znaju
ko je Sir Alex. On je bog u Engleskoj, i njegove zvijezde se nisu smjele izmoriti.
Zato ih je stalno rotirao.
Ferguson je inae dijete iz radnike porodice iz kotske, a United je bio u
problemima kada je on 1986. doao kao trener u klub. Tada je izgledalo kao da su
uspjena vremena bila ve zaboravljena. Nita im nije ilo za rukom, igrai su se
opijali po barovima. To je ak bilo i popularno. Ali Ferguson je bio odluan da
stane tome u kraj. Doavola s tim pivama! Uveo je red i disciplinu u klub. Osvojio
je dvadeset i jednu titulu s klubom i zbog svojih zasluga je 1999. od kraljice dobio
titulu sir, kada je United osvojio ligu, FA-kup i Ligu ampiona. I zbog toga je,
razumije se, postojao veliki rivalitet izmeu jednog takvog momka i Mourinha. O
tome se prialo non-stop.
Bilo je Mourinho protiv Sir Alexa, i Cristiano Ronaldo protiv Zlatana. Masa tekstova
samo o tome. Ja i Ronaldo smo bili dva reklamna imena za Nike i uradili smo jednu zajedniku
reklamu, duel, gdje izvodimo trikove i pucamo na gol, pravo zabavno, a J-.ric Cantona je vodio
program. Ja tada nisam poznavao

Ronalda. Nismo se ni sreli u toku snimanja filma. Sve je

uraeno na distanci, i meni taj nain snimanja nije smetao. Sada sam jedva ekao na susret.
Mislio sam da smo imali veliku ansu a i Mourinho nas je, naravno, detaljno pripremao.

I
MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 2*7

I Meutim prva utakmica na San Siru je bila pravo razoarenje. Igrali smo 0:0 i I

ja se nisam ni primjeivao, a engleske novine, naravno, nisu nita dobro o meni


napisale poslije toga. Ali to je bio njihov problem a ne moj. Mogli su napisati
ta fgod hoe. Nije me interesovalo. Zaista sam arko elio da dobijemo
uzvratnu
j

utakmicu na Old TrafFordu i da idemo dalje u Ligi ampiona. Ta misao me

je
I

bila toliko okupirala, i sjeam se trenutka kada sam istrao na teren uz

aplauze,
I ali i rune povike.
I Osjeala se velika nervoza u zraku, a Mourinho je nosio crno odijelo i crni j
mantil. Izgledao je jako ozbiljno, i kao i obino, nije sjedio. Stajao je odmah
uz liniju i pratio igru, kao general na ratnom polju, a navijai su pjevali: Sit
down Mourinhoesto je mlatarao rukama. Derao se: Naprijed i pomozite Ibri!

Bio sam potpuno sam pred protivnikim golom i dobro pokrivan. Puno je od
mene zavisilo. Tako je bilo cijele sezone, jer je Mourinho imao taktiku etiri
- pet - jedan i ja sam bio pod stalnim pritiskom da moram dati gol, i meni se
to, naravno, svialo. Volio sam odgovornost.
Ali United je otrije igrao, a ja sve vie bio izolovan i pokrivan u
esnaestercu, pa mi psovki nije manjkalo. Najgore od svega, ve u treoj
minuti Ryan Giggs je ubacio loptu iz kornera pravo na Vidievu glavu i
ovaj je zabio u mreu 1:0. Bio je to hladan tu za sve nas. Cijeli stadion je
ustao i uzvikivao:
You're not special anymore, Jos Mourinho.

232 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

koji dan, a on analizirao nau igru, znao nas je napasti tako da nikad vie ne
ponovimo istu greku. Ali u ovakvim situacijama nije imalo nikakvog smisla da
nas jo vie kanjava. Nita ne bi pomoglo. Bili smo grozno razoarani.
Osjealo se kao da bi svaki od nas mogao ubijati, i mislim da se ve tada kod
mene poela raati jedna ideja. Htio sam dalje. Ja sam nemirna osoba. Oduvijek
sam selio. Kao djeak mijenjao sam kole, kue, klubove. To je na kraju postalo kao
otrov, i sada dok sam sjedio i gledao u svoje noge poeo sam sumnjati: ja nikada ne
bih mogao osvojiti Ligu ampiona s Interom. Klub nije bio dovoljno dobar, mislio
sam, i ve u prvim intervjuima poslije utakmice mogla se naslutiti moja
neodlunost. Ili, tanije reeno, davao sam samo iskrene odgovore, nije bilo kao do
tada: Naravno, pobjeujemo sljedee godine.
Moe li osvojiti Ligu ampiona ako ostane u Interu?, pitali su novinari.
Ne znam. Vidjet emo, odgovarao sam, a navijai su sigurno neto
predosjeali.
Bio je to poetak svih napetosti, i razgovarao sam s Minom. Ja elim dalje,
rekao sam. elim u paniju. On je naravno odmah razumio. panija je znaila
Real Madrid ili Barcelonu, dva najbolja kluba, a bez ikakve sumnje, Real me je
vie privlaio. Real je imao fantastinu tradiciju i imao je igrae poput Ronalda,
Zidana, Figa, Roberta Carlosa, Raula. Ali sam ipak vie naginjao prema Barci
koja je fantastino igrala te godine i imala momke kao Lionel Messi, Xavi i
Iniesta.
Ali ta da radimo? Nije bilo lako. Nisam mogao rei: elim u Barcu. Ne samo
zato to bi to bila katastrofa za moj ugled u Interu. Izgledalo bi kao da kae:
Mogu i besplatno igrati. Ne moe se na taj nain nuditi. Onda predsjednici
klubova to shvate kao da te mogu dobiti za jeftin novac. Ne, klub treba tebi doi.
elnitvo mora imati stav da te ele bez obzira na cijenu. Meutim, to nije bio
pravi problem.
Problem je bio moj status i moji uslovi u Italiji. Ocijenjen sam kao preskup.
Bio sam igra koji nije mogao ostaviti svoj klub. esto sam to sluao. Bio sam to
ja u Interu, Kaka u Milanu, Messi u Barci i Cristiano u Unitedu. Smatralo se da
ne postoji klub koji bi mogao ui u tako skupe dilove. Cijene za nas su bile
previsoke. O tome je i Mourinho govorio. Ibra ostaje. Nijedan klub ne moe
platiti toliko visoku sumu. Niko ne moe ponuditi sto miliona eura, a menije
to djelovalo nelogino.

Jesam li stvarno bio preskup na tritu? Jedna prokleta Mona Lisa koja se nije mogla
prodati. Nita nisam znao. Situacija nesigurna, i moda je ipak bilo glupo to sam
tako otvoreno izaao u medije. Trebao sam imati istu ispranu priu kao i mnoge
druge zvijezde: Ostajem zauvijek u mom klubu, bla, bla, bla.
Ali ja nisam takav. Nisam mogao lagati. Budunost mi je neizvjesna, i to sam i
rekao a to je mnoge iritiralo, posebno fanove. Oni su na to gledali kao na izdaju, ili
bar neto slino tome, i puno ih je bilo zabrinuto. Hoe li mi motivacija opasti?
Pogotovo kada sam izjavio: elio bih probati neto novo.
U Italiji sam bio pet godina. Ja volim tehniki fudbal a on se igra u paniji. Bilo je
zaista puno pria i raznih pekulacija.
Ali nismo imali dobru taktiku, nikakav trik koji bi mi pomogao da se izbavim iz
kluba. Jedino to mogu rei je da sam tada igrao otvorenih karata, ali nita nije tako
jednostavno, najmanje za momka na mom nivou. Bio sam najvaniji igra u Interu i
nikome nije odgovaralo da ja napustim klub. Diskutovalo se do u detalje o svakoj
mojoj izgovorenoj reenici, a meni se inilo da je cijela ta stvar oko naputanja kluba
bila besmislena. Nismo dobili nikakvu ponudu, a cijena za mene nije opadala. Da,
elio sam neto novo. Ali to nije uticalo na moju igru, naprotiv, bio sam bez
povreda, i bolji nego ikad, pa sam radio sve kako bih iznudio neku reakciju kod
Mourinha.
Protiv Reggine naprimjer, napravio sam pravi spektakl, dribling skoro od centra.
Predriblao sam tri odbrambena igraa i iskreno reeno, samo to je bio uspjeh, a publika
je sigurno mislila da u akciju zavriti jakim utom. Meutim, ja sam vidio da je golman
bio malo vie odmaknut od gola, stvorila mi se slika pred oima i onda ljevicom aljem
visoku loptu iznad golmana, i nije nikako moglo biti bolje. Lopta je u finom luku
odletjela pravo u ralje i cijeli stadion je prokuhao, svi osim Mourinha koji je stajao u
svom sivom odijelu i kao u gru vakao vakau. Jednostavnije reeno, nita neobino za
njega. Ipak to to sam tada uradio bilo je za svaku pohvalu, i s tim golom popeo sam se
na prvo mjesto i dijelio ga s Marcom Di Vaiom iz Bologne. Biti najbolji strijelac u Italiji
je velika stvar, i tada sam poeo da se sve vie fokusiram na to. Bio mi je potreban izazov.
Bio sam agresivniji pred golom nego ikad, a golgetere niko vie ne voli od talijanskih
fanova. Niko i ne mrzi vie golgetere kop tele napustiti svoj klub kao oni, a situacija je
bila samo gora poslije jo jedne moje izjave:
"ja se fokusiram na to da osvojimo ligu ove godine, a ta e biti sljedee sezone ostaje da se
vidi."

234 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

Moe se komotno rei da su se napetosti samo pojaavale: ta je s Ibrom? ta se


deava? Jo je bilo daleko do Silly season, a mi nismo nita konkretno imali. Novine
su ve bile poele sa pekulacijama. O meni i Cristianu u Manchester Unitedu.
Hoe li Real kupiti nekog od nas? I jesu li imali sredstava? Glasine su neprekidno
kruile uokolo. Naprimjer, pekulisalo se da je Real moda mogao napraviti
razmjenu, dati svoju zvijezdu Gonzalo Higuaina a dobiti mene.
Na taj nain klub ne bi morao plaati velike sume za mene. Higuain bi bio dio
te cijene. Ali ustvari bile su to samo prie, ili bolje reeno, kad mediji piu o neem,
to nisu ba samo prie. To ostavlja traga koliko god te prie bile neistinite, a mnogi
nisu dobronamjerni prema meni. Bilo je puno: Nijedan igra nije vredniji od samog
kluba i te gluposti, Ibra je nezahvalan i razoarenje, i tako redom. Ali ja sam sve to
samo ignorisao.
Igrao sam to sam bolje mogao, i protiv Fiorentine u produetku izveo sam
nevjerovatan slobodan udarac s velike daljine, iao je brzinom sto devet kilometara
na sat i zatresao mreu. Bili smo ubij edeni da emo osvojiti ligu, i kao to sam
rekao, nita nije sluajno. Sve ima dvije strane. to sam igrao bolje, navijai su bili
nervozniji i bojali se da ne odem iz kluba, i prije utakmice s Lazijem drugog maja
2009. atmosfera je bila uarena. Ultra fanovi su napisali: Dobro doao,
Maximiliane, i tako dalje. Oni su znali pokazati ljubav. Ali znali su i mrziti i to ne
samo protivniku ekipu nego i svoje igrae, i dok sam izlazio osjeao sam kako
kuha na San Siru.
Cijelu sedmicu prije utakmice pisalo je u novinama kako elim napustiti Italiju
i probati neto novo. To su svi morali znati, i odmah na poetku spetljao sam se u
kaznenom. Borio sam se, ali i spetljao i izgubio loptu, a u takvim situacijama
navijai obino aplaudiraju. Kao, dobar pokuaj. Ali sada sam uo samo zviduke i
uaa! od ultra fanova. ta vi hoete, mislio sam, mi se borimo ovdje na terenu i
vodimo u ligi, a vi tako. Ko ste vi? Okrenuo sam se prema njima i uutkivao ih
prstom na ustima. Ali ni to nije pomagalo, i malo prije poluvremena stajalo je jo
uvijek 0:0 mada smo ih bili pravo stisli, i tada su opet poeli s uaa! na itav tim, a to
me je jo vie zapalilo ili bolje reeno adrenalin mi je skoio na maksimum.
Pokazat u ja njima, i kao to sam rekao, ja igram puno bolje kada sam ljut. I
znajte, kada me vidite bijesna, nita ne brinite. Okej, tada mogu napraviti neku
glupost i dobiti crveni. Ali veinom to je dobar znak. Cijela moja karijera je
izgraena na elji da se revaniram, i u drugom poluvremenu dobio sam loptu
petnaestak metara prije kaznenog prostora. Napravio sam okret. Potrao svom

snagom. Nekoliko fin ti i ut izmeu dva odbrambena igraa i gol. Bio je to ut


iz bijesa, ali dobar gol. Meutim, ljudi nisu priali o golu.

Prialo se o mom gestu jer sam bio skroz hladnokrvan poslije toga. Trao sam
natrake licem okrenut prema ultra fanovima i cijelo vrijeme ih uutkivao prstom
na ustima. Htio sam im rei umuknite: Ovo vam je odgovor na vae provokacije. Ja
dajem gol, vi provocirate, i to je odmah postalo najvei hit utakmice: Jeste li vidjeli?

Jeste li vidjeli? Ovo je neto skroz novo.


Postojao je otvoreni konflikt izmeu fanova i najvee zvijezde, a tamo kod
linije stajao je Mourinho, i naravno, nikakva reakcija ni od njega. Ko je to i
oekivao? Ali slagao se sa mnom. Ludorija, provocirati svoj tim s uaa, pa im je i on
pokazivao prstom prema glavi, kao: Vi na tribinama niste normalni, i shvatate, ako
je ranije bilo napeto, sada je bilo jo i vie, i nastalo je komeanje na stadionu. A ja
sam nastavio dobro igrati. Igrao sam isto iz bijesa i uskoro uz moju asistenciju bilo
je 2:0. Dominirao sam i bio pravo zadovoljan kada je sudija odsvirao kraj. Ali to nije
bio kraj. Kada sam odlazio s terena, uo sam da su dolje u svlaionici efovi ultraa
ekali na mene. Pojma nisam imao kako su uspjeli doi dolje.
Dolje u hodnicima stajalo je sedam, osam momaka a to nisu bili momci koji
govore: Oprosti, oprosti, moemo li malo porazgovarati? To su bili tipovi kao
oni iz ulica mog djetinjstva: momci puni bijesa i svi oko mene su bili nervozni, a
puls mi je skoio na sto pedeset. Da budem iskren, bio sam pravo nervozan. Ali
rekao sam sam sebi: Ne dolazi u obzir da se sada izvlai. Momci iz tvoje
sredine se nikad ne povlae. Zato sam direktno krenuo prema njima, i odmah
sam spazio da su se uznemirili, mada su istovremeno pokuavali zauzeti otar
stav. Doavola, Ibra misli da moe s nama kako on hoe.
Ima li to neko na tribinama problema zbog mene?, pitao sam.
Jeste, ustvari, mnogi su bijesni..., poeli su.
Poruite im onda da dou dolje na teren pa emo to rijeiti duelima, jedan po
jedan! Zatim sam se okrenuo i otiao, a srce je lupalo kao ludo. Ipak sam se dobro
osjeao. Meni stres nije mogao nita. Stajao sam iza svega reenog, ali problemi su se
nastavljali. Klub navijaa je zahtijevao oficijelni sastanak. Ali, halo! Zato bih ja trebao
opet da se sastajem s njima? Jesam li mogao ta dobiti od toga? Bio sam fudbaler. Fanovi
jesu vjerni svom klubu. I to je lijepo.
Ali fudbaleru je karijera kratka. On mora gledati svoje interese. Fudbaler mijenja
klubove. Fanovi su to znali. Znao sam i ja, i zato sam im rekao: Izvinite se za vae
zvidanje i uzvike negodovanja na vaem internet portalu i bit u

236 M SAM ZLATAN / MOJA PRIA


zadovoljan. Onda e sve biti zaboravljeno. Ali nita nije uraeno ili, jeste,
ultra fanovi su odluili: nee me podrzvati, ali ni negodovati. Pretvarat e se
kao da ne postojim. Pa sretno vam, mislio sam.
Ja nisam ba bio tip koga su mogli ignorisati, ni tada a ni kasnije. Bio sam
u formi i prie su se nastavljale. Hoe li otii? Da li e ostati? Da li e iko
moi platiti traenu sumu? Svak se borio za sebe a zabrinjavala me je ta
bezizlazna situacija. Da postanem igra koji je ostao u klubu ali s podvijenim
repom. Bila je to igra nerava i nazvao sam Mina: Ima li kakve ponude? Ima li
ita? Nije se nita deavalo i bilo je oigledno, da bih se ja izbavio iz kluba,
trebalo je platiti rekordne sume, ako bi i to bilo dovoljno, i pokuavao sam
da zatvorim i ui i oi i da nikako ne sluam o pekulacijama u medijima. Ali
nije bilo lako. Zato to sam se nalazio u takvoj situaciji. Imao sam
neprekidne kontakte s Minom i sve vie sam se nadao da e neto ispasti s
Barcom. Barca je tada osvojila Ligu ampiona. Dobili su Manchester Uniteda
s 2:0 golovima Messia i Eto oa, i mislio sam, wow, to je klub, i nastavio sam
zvati Mina:
Doavola, ta radi vie? Spava li?
aGo and fuck yourself \ odgovorio je. Ti si bezvrijedan. Niko te nee!
Vrati se nazad u Malmo FF.
Fuckyou!
Naravno da je on sve radio da to rijei, ne samo da bi meni pomogao ve
je to bio deal o kome smo obojica sanjali. Moglo se desiti i da sve propadne,
da se sve zavri na naem neuspjehu i na provociranju fanova Intera i

predsjednika. Ali sve se moglo zavriti i velikim uspjehom i zbog toga smo
bili spremni dati sve od sebe.
Cijelo to vrijeme igrao sam utakmice. Ve tada smo bili osigurali
Scudetto, ali ja sam prieljkivao i nagradu najboljeg strijelca lige. Biti
capocannoniere je znailo ui u historiju fudbala, a nijedan veanin to ranije
nije ostvario osim Gunnara Nordahla 1955. Sada sam stvarno imao ansu,
jo nita nije bilo gotovo, ne nikako. Marco Di Vaio iz Bologne i Diego Milito
iz Genoe su vodili s istim brojem golova i naravno, to nikako nije bio
Mourinhov posao, ni najmanje. On je vodio tim. Ali doao je u svlaionicu i
rekao:
Sada zajedniki radimo na tome da Ibra postane najbolji strijelac lige, i
to mi je zaista puno znailo. Svi su mi trebali pomoi. I otvoreno su me
podravali.
Ali Balotelli, taj balavko, u jednoj od zadnjih utakmica dobio je loptu u
kaznenom a ja sam utravao. Bio sam potpuno slobodan. Imao sam
perfektnu poziciju za ut. Ali Balotelli je nastavio driblati a ja sam ga gledao:
ta radi? Zar mi nee pomoi? Bio sam ljut kao ris, ali dobro, momak je bio

mlad.
237 M SAM ZLATAN / MOJA PRIA

Dao je tada gol. Nisam mogao galamiti na njega. Ali bio sam stvarno ljut,
svi na klupi su bili ljuti: Doavola, pucati na gol kada istovremeno i Zlatan
ima odlinu poziciju za ut, i razmiljao sam, ako je tako, onda briga me za
strijelca lige. Hvala ti za to, Balotelli. Ali brzo sam se povratio.
Dao sam gol u sljedeoj utakmici i pred zadnje kolo situacija je zaista
bila jeziva. Ja i Marco Di Vaio smo vodili s 23 gola, a odmah iza nas je bio
Diego Milito iz Genoe s 22. Doao je trideset prvi mart. O toj utakmici su
pisale sve novine. Ko e pobijediti? Bilo je pravo vrue. Liga je osvojena.
Od ranije je bila osigurana. Ipak se osjeala velika nervoza u zraku. S malo
sree ovo bi mi bio lijepi oprotaj od talijanske lige. Nadao sam se. Bez
obzira na to da li je ovo bila moja oprotajna predstava ili ne, arko sam
elio postati strijelac lige. I nikako nisam mogao zavriti s obinom
utakmicom.
Ali naravno, nije samo od mene zavisilo. Tu su bili i Di Vaio i Milito, a i
oni su igrali u isto vrijeme. Di Vaiova Bologna je igrala s Cataniom, dok je
Militova Genoa susretala Leece, i nisam ni posumnjao da oni nee dati gol.
Osjeao sam pritisak. Moram zabiti gol, a to ne ide ba po narudbi. Ako
previe misli na to, sve zablokira. To svaki golgeter zna. Jednostavno, ne
smije previe razmiljati. Tu se vie radi o instinktu. ansu ne smije
propustiti, i osjetilo se od samog poetka, da e utakmice protiv Atalante
biti uzbudljiva. Nakon samo nekoliko minuta igre, bilo je 1:1.
U dvanaestoj minuti Esteban Cambiasso je s ivice naeg esnaesterca
poslao jednu dugu loptu, a ja sam stajao tamo isturen, u liniji s bekovima.
Onda sam pojurio, bio sam gotovo u ofsajdu i odbrana je zastala. Potrao
sam kao strijela i naao sam se sam pred golmanom. Ali lopta je malo
odskoila, zakaio sam je koljenom i gurnuo naprijed, skoro sam se sudario
s golmanom. Ali malo ranije aljem loptu u desnu stranu i 2:1, i u tom
trenu bio sam prvi strijelac. uo sam jer su mi to dovikivali, i poeo sam se
nadati, moda i uspijem. Ali drama se nastavljala, a ja to nikako nisam
mogao svariti. uo sam naravno deranje s klupe, Milito i Di Vaio su dali
go, neto poput toga. Nisam vjerovao. Zvualo je kao da je to neko tek
onako rekao. Ima toga i previe u fudbalu, svakakvih gluposti kojima se
zadirkuje ili podstie, a ja sam nastavljao igrati. Nisam ni na ta drugo
mislio, a vjerovao sam da je jedan gol bio dovoljan. Meutim, na drugim
utakmicama je bilo pravo dramatino.
Diego Milito se nalazio na treem mjestu na listi strijelaca. On je
Argentinac. Imao je fantastian uinak. Samo nekoliko sedmica ranije bilo

je jasno da e on prei u Inter. Ako ja ne odem iz Intera, igrali bismo


zajedno. A sada

238 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

protiv Lecce igrao je fantastino. Za samo deset minuta postigao je dva gola i
sada sa svoja dvadeset i etiri gola dijelio je prvo mjesto sa mnom, i sasvim je
bilo jasno da se svakog trenutka mogao oekivati i trei. Ali nije tu samo bio
Milito. I Marco Di Vaio je postigao gol. O tome nisam pojma imao. Sada smo nas
trojica dijelili prvo mjesto strijelca godine, a to ba i nije bio neki uspjeh. Nema
djelidbe. Na prvom mjestu treba stajati sam, i iako nisam bio skroz siguran, bio
sam sve vie ubijeen da moram dati jo jedan gol. Osjealo se to po cjelokupnoj
atmosferi. Vidjelo se to i na izrazima lica na klupi, po pritisku na tribinama.
Minute su prolazile. Nita se nije deavalo. Izgledalo je da e biti nerijeeno. Bilo
je 3:3, i samo deset munuta do kraja. Mourinho je uveo u igru Hernana Crespa.
Trebala mu je svjea krv.
elio je pojaati ofanzivnu igru, mahao je rukama pokazujui: svi u napad!
Ja sam se derao i traio da mi dodaju loptu, bojei se da ne izgubim trku za
najboljeg strijelca lige. Utakmica je bila izjednaena i mnogi su bili premoreni.
Tanije, svi osim Crespa. Odjednom, on dobija loptu, dribla na desnoj strani i
onda dugi ubaaj pravo prema meni u kazneni prostor. Uspijevam se nekako
izboriti za loptu odgurujui malo momka do sebe, ali sam bio okrenut leima
prema golu. Dok je lopta odskakala, ugledao sam ansu. Meutim bio sam
okrenut u pogrenom pravcu, i ta se u takvoj situaciji moe uraditi? Peta.
Zakaio sam je petom i lopta je zatresla mreu. Dao sam petom dosta golova iz
udnih situacija, naprimjer onaj gol protiv Italije na Evropskom prvenstvu, ili
onaj karate potez protiv Bologne. Ali ovaj ih je sve nadmaio.
Da ne povjeruje. Izgledalo je kao san, kao igra u bati kod mame. Da
takvim golom i u zadnjoj utakmici osvoji titulu najboljeg strijelca talijanske
lige. To je malo previe. Ali lopta se otkotrljala u gol. Bilo je 4:3, i zbacio sam
majicu sa sebe mada sam znao da u biti upozoren zbog toga. Ali, blagi boe,
ovo je velianstveno, i zastao sam kod korner zastavice, bez majice, a svi su
pojurili prema meni, Crespo i svi ostali. Bacali su se po meni jedan po jedan.
Izgledalo je gotovo agresivno a oni su se derali:
Najbolji si strijelac lige! Polako sam poeo shvatati, ovo je historijski
momenat, i mislio sam, uzvraam vam na ovaj nain. Kada sam doao u
Italiju, ljudi su govorili: Zlatan ne daje dovoljno golova. A ja evo najbolji
strijelac lige. Vie niko nije mogao sumnjati. Ipak sam bio skroz pribran.
Hodao sam mirno prema sredini terena a jedna sasvim druga stvar je uinila

239 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

da zaista poskoim od sree.

Bio je to Mourinho i njegov vjeito ledeni izraz lica. ovjek koji nikad nije
pokazivao osjeaje, sada se probudio. Bio je kao lud. Radovao se i skakao kao
malo dijete a ja sam se nasmijao: Ipak sam te uspio prodrmati. Ali trebalo je i
dosta truda.
Morao sam osvojiti nagradu za najboljeg strijelca i to petom.

T REEG JUNA JE K AK otiao u Real Madrid za ezdeset pet miliona eura i malo kasnije
je prodan Cristiano Ronaldo za sto miliona istom klubu. To djelimino govori o prodajnom
nivou tada i otiao sam do Morattija. Moratti je izgledao ipak cool Bio je vrlo upuen. Znao
je posao.
Sluaj, rekao sam mu. Ovo je bila nevjerovatna godina i ja ostajem i ne brine me ni
United ni Arsenal, ali ako Barca iskoi...
Da, rekao je.
elio bih da odmah razgovara s njima. Ne da bi me prodao za ovu ili onu sumu, to
ne. To je samo za tebe. Ali mi obeaj da e razgovarati s njima, nastavio sam, a on me je
gledao kroz svoje naoale ispod raupane kose, i shvatio je da ima novca koji se moe
zaraditi ako me vlasnici budu eljeli pustiti.
Okej, rekao je. Obeavam.
Uskoro smo otili u Los Angeles u kamp za treninge. Bilo je to na poetku priprema za
sezonu. Dijelio sam sobu s Maxwellom i djelovalo je kao obeavajue staro doba. Ali smo
bili progonjeni i umorni, a novinari divlji. Vrtjeli su se oko hotela i svakodnevne vijesti u
medijima su bile da Barca nije zainteresovana za mene. Razmiljali su da uzmu Davida
Villu umjesto mene. Ne zato to su novine znale neto o tome, ve sam i ja sam nagaao. To
je ilo gore-dolje te sedmice. Ja sam poeo sumnjati. Nadao sam se, onda mi se inilo da
sam izvzn, nita bolje nije bilo ni s avoljim
Maxwellom.
Maxwell je, kao to sam ve rekao, najljubazniji momak na svijetu. Ali me sve to
dovodilo do ludila. Pratili smo jedan drugog od onog prvog dana kad smo se sreli u
Amsterdamu i sad smo bili ponovo u istoj situaciji. Obojica smo bili na putu za Barcu. Ali
on je bio korak ispred, ili da li je stvarno bio na putu ili su moda vrata malo otvorena za
mene. Pored toga on nije mogao spavati, samo je priao telefonom: Je li to gotovo? Je li to
tako? To mi je ilo na ivce. Konstantno je priao. Bilo je to Barca ovo i Barca ono. Cijelo
vrijeme je samo o tome govorio, dan no, u svakom sluaju ja sam to tako osjeao. Bio sam
okruen tim pregovorima iako nita nisam uo o mom dijelu transfera, bar ne previe.
Zbog toga sam bio lud. Bio sam ljut na Mina, razoaravajueg Mina, sreuju to /.a
Maxwella a ne i za mene i nazvao sam ga.

MOJA PRIA / M SAM ZLATAN

241

Za njega moe raditi, a za mene ne moe? 5, rekao sam mu.


Go and fuck yourself, rekao je i malo poslije toga Maxwell je stvarno preao u Barcu.
Za razliku od mene, iji je svaki korak prelaska medijski praen, on je uspio da
sve sakrije od novinara. Niko nije vjerovao da e on u Barcelonu. Ali kad smo taj dan
uli u svlaionicu, svi su sjedili uokrug ekajui nas, on je rekao kako je bilo:
Ja sam gotov s Barcelonom!
Ljudi su se zaudili: Stvarno! I pria je krenula, ti dogaaji pokrenu matu kod
ljudi. Inter nije bio Ajax. Momci su bili hladniji, ali ipak Barcelona je pobijedila u Ligi
ampiona. Barca je bila najbolji tim na svijetu. Dio mu je bio zavidan i Maxwell je
poeo pakovati svoje stvari, svoje kopake.
Ponesi i moje, rekao sam glasno. Ja dolazim za tobom Svi su se nasmijali,
koji aljivdija.
Bio sam preskup da bih bio prodan, mislili su. Ili bilo mi je tako dobro i u Interu.
Ne, Ibra e ostati. Niko nema novca za njega. Bilo je to ono to su mislili.
Sjedi dolje, ti nee nikuda, vritalo se i volio sam da se alim s njima, iskreno
govorei i ja sam bio nesiguran.
Znao sam samo da Mino radi sve to je mogao za mene, i da se moglo desiti sve
ali i nita. Tih dana smo se sreli s Chelsejem u jednoj trening utakmici i dobio sam
udarac od Johna Terryja, boljela me ruka. Ali sam to ignorisao. aka? Zanemarivao
sam tu vrstu bola. Fudbaler igra nogama, ali ima i puno toga drugog o emu treba
razmiljati. Barca je letjela kroz glavu i ponovo sam nazvao Mina, i ponovo. Umjesto
dobrih vijesti dobio sam osmijeh od njega.
Joan Laporta je bio predsjednik Barcelone. Bio je stvarno big shot U njegovo
vrijeme klub je poeo ponovo dominirati Evropom. uo sam da je doletio privatnim
avionom do Milana da rua s Morattijem i Marcom Brancom, sportskim direktorom.
Naravno da sam puno oekivao od tog susreta. Ali nita nije bilo. Tek to je Laporta
uspio ui na vrata, Moratti je rekao:
Ako si ovdje zbog Zlatana, komotno se moe vratiti kui! On nije za prodaju.
Bio sam strano bijesan kad sam to uo. Doavola, a ta si mi obeao i nazvao
sam Branca: ta radi Moratti? Branca se vadio. Sastanak nije zbog tebe. smiri se,
ubjeivao me je. To mi je i Mino rekao i bio sam razoaran. Alt sam shvatio da je u
pitanju igra. ili tanije mogla bi biti igra. Nije na prodaju, moglo je znaiti ftskup.
Ali nita nisam znao ta se stvarno deava i avolii

novinari su bili kao ludi. Pitali su cijelo vrijeme: Kako je bilo? Jesi li prodan u Barcu?
Ostaje li u Interu? Nisam imao pravi odgovor da im dam. Nalazio sam se na niijoj
zemlji, a Mino, koji je trao okolo kao blesav, poeo je izgledati pesimistino.
Barca je tu, ali oni to nee rijeiti!, rekao je.
Iao sam kao po iglama i bilo je vrue i sparno u L. A. Neke stvari su pokazivale
da bih mogao ostati jo jednu sezonu u Interu s desetkom na dresu, isti broj koji je
nosio Ronaldo. To je bilo djelimino tano, PR-stvari i druge na kojima sam se bio
angaovao. Ali sve je bilo nesigurno, to me nerviralo.
Javljeno mije da su Joan Laporta i Txiki Begiristain, Barcin direktor sporta,
ponovo sjeli u svoj privatni avion. Putovanje nije nita donijelo meni. Momci su bili
na putu za Ukraijinu da kupe Dmitra igrinskija, jednog od kljunih igraa u FK
ahtar Donjeck, koji je potpuno neoekivano pobijedio u Kupu UEFA te godine.
Ali to putovanje je dobilo na vanosti i za nas. Mino je bio lisica. Upravo je imao
sastanak s Morattijem, i uspio otvoriti vrata prelaza i pored svega. Zato je pozvao
Txiki Begiristaina koji je sjedio u avionu pored Laporta. Bili su na putu za
Barcelonu.
Vi biste mogli sletjeti u Milano umjesto u Barcelonu, rekao je Mino.
Zato?
Zato to znam da je Moratti u svojoj kui i ako pokucate, vjerujem da ete
uspjeti obaviti transfer za Ibrahimovia.
Okej, saekaj pet minuta. Moram o tome razgovorati s Lapartom.
Bile su to duge minute i vrlo rizina igra. Moratti nita nije obeao i nije imao
pojma da e moda imati posjetu. Ali sad se sve desilo odjednom. Txiki Begiristain
je ponovo nazvao.
Okej, rekao je. Vraamo se. Slijeemo i u Milano, i svakako odmah sam bio
obavijeten.
Mino je zvao. Ili su pozivi i SMS tamo-ovamo. Moratti je obavijeten: Rukovodstvo
Barcelone je na putu prema tebi! Moda je pomislio da se to napokon desilo ili da su momci
ve ranije bili rezervisali neko vrijeme, to ne znam. Ali razumljivo, primio ih je. ovjek je
imao stila, nije htio pokazati da nema respekta, to nisam ni posumnjao. Htio sam uraditi i to
to sam jo ja mogao. Poslao sam SMS-om Marcu Brancu. Napisao sam mu: Znam da je
rukovodstvo Barcelone na putu prema Morattiju. Obeali ste mi da ete s njima razgovarati,
kao to znate, ja elim u taj klub. Nemojte to zaboravili neu ni

ja zaboraviti vama. Dugo sam ekao na odgovor. Nita nisam dobio. To je


sigurno imalo svoje razloge. Sve je igra, kao to sam rekao. Ali sam osjeao u
zraku da je sad stvar vrlo ozbiljna. Sad e se to desiti! ili e se vrata posve
zatvoriti. I bilo je to napokon, a minute su prolazile. O emu to oni razgovaraju?
Nisam imao pojma.
Znao sam kad bi trebali da se sretnu i gledao sam na sat i oekivao sam da e
to trajati satima. Ali poslije dvadeset minuta me nazvao Mino, skoio sam,
razumljivo. ta se sad dogodilo, je li ih Moratti izbacio jo jednom? Pritisak je
rastao. Usta su mi bila suha.
Da, javio sam se.
Dogovoreno je, rekao je.
Staje dogovoreno?
Ide u Barcelonu. Kupi svoje stvari.
Doavola, to nisu stvari s kojim se moe zezati.
Ne alim se, pakuj se.
Doavola, kako je moglo da ide tako brzo?
Nemam vremena za razgovor o tome sada.
Spustio je slualicu, a ja sam shvatio i nisam shvatio. Tutnjalo je u glavi.
Nalazio sam se u hotelu. ta sad da radim? Izaao sam u hodnik. Trebao
sam nekog za razgovor, i naao sam Patricka Vieira, to je momak kome se
moe vjerovati.
Prelazim u Barcu, rekao sam.
Samo je gledao u mene.
Nemogue, napokon je rekao.
Mogue, kunem se.
O kojoj sumi se radi?
Nisam znao. Nisam bio siguran da mi je vjerovao, bio je sumnjiav. Mislio je
da sam preskup i sam sam bio nesiguran. Da li je to stvarno tano? Ali malo iza
toga je ponovo nazvao Mino i tad su legle kockice na svoje mjesto. Moratti je
iznenadio.

smo govorili o blizu sedam stotina miliona vedskih kruna.


Inter e za mene dobiti etrdeset est miliona eura u keu plus Samuela Etooa
koji je dio transfera. Samuel nije bio bilo ko. Dao je trideset golova u proloj
sezoni. Bio je jedan od najboljih golgetara u historiji Barcelone i procijenjen je na
dvadeset miliona eura. Ukupno je to bilo ezdeset est miliona eura, milion eura
vie nego je Milan prodao Kaku, ako to razumijete. Bili su kao ljudoderi kad su
izali van. Nikad nisam bio na neem slinom.
Bilo je toplo, plus eterdeset stepeni. Izgledalo je da zrak kljua. Svi su se
bacili na mene i osjeao sam se... ne znam, tano ta da kaem. Iskreno, nisam
stizao da skupim sve misli. Trebali smo imati prijateljsku utakmicu s
meksikom reprezentacijom i prvi put sam u Interu imao na sebi dres broj deset,
ali i zadnji put. Klupski stadion je bio pun. Doao sam u Inter kada sedamnaest
godina nije osvojio ligu. Sada ju je osvajao tri godine zaredom. Vjerovatno je u
tome bio i dobar dio moje zasluge. Nije bilo normalno, pogledao sam prema
Mourinhou i Mourinho je na kraju reagovao, primijetio sam da je razoaran i
tuan.
Nije elio da ostane bez mene, i stavio me na klupu na toj trening utakmici.
Koliko god mi je bilo drago to odlazim u Barcu, bilo mi je teko ostaviti
Mourinha. On je poseban ovjek. Godinu kasnije i on je otiao iz Intera u Real
Madrid i opratao se od Materazzija. Materazzi je najbolji bek na svijetu. Kad je
zagrlio Mourinha, poeo je plakati, i ja sam shvatio sve. Mourinho saosjea s
vama, sjeam se kad smo se dan kasnije sreli u hotelu. Priao je pravo meni:
Ne smije otii!
Sorry, ali ovu ansu moram iskoristiti.
Ako ti ode, odlazim i ja.
Dragi boe, ta da ovjek odgovori na ovo? Bilo je to teko uti: Ako ti ode,

odlazim i ja.
Hvala ti, progovorio sam. Puno si me nauio.
Hvala tebi, rekao je i on.
Razgovarali smo neko vrijeme, bilo je divno, ali taj ovjek je kao ja. Ponosan je i eli
pobijediti po svaku cijenu. Svakako nije mogao biti miran, dao mi je i jedan savjet.
uj, Ibra!
Da?
Idei u Barcu da bi pobijedio u Ligi ampiona, zar ne?
Moda malo

Ali da zna mi emo je osvojiti, nemoj to zaboraviti. To smo mi!


Kasnije smo se pozdravili.
ja sam odletio za Kopenhagen i doao kui u Limhamnsvagenu, Heleni i djeci.
Bio sam ih tako eljan poslije svega to sam govorio i to se dogaalo. Ali i
naa kua je bila pod opsadom. Novinari su spavali ispred kue. Zvonili su na
vrata. Ljudi su vritali i pjevali ispred kue, mahali su barceloninim
zastavama. Bilo je to pravo ludilo, sva moja porodica je bila pod stresom,
mama, otac, Sanela, Keki, niko se nije usuivao izai van. Ljudi su i njih
ganjali, vrtio sam se okolo i sve vidio, ali o tome nisam previe mislio.
Stvari su se dogaale cijelo vrijeme, detalji u mom prelaznom ugovoru
su se izotravali, Etoo se vrtio i traio to vie novca, Helena i ja smo
raspravljali gdje bismo eljeli ivjeti, i sve tako. Nije bilo anse da se
posvetimo stvarima ozbiljno i za dva dana sam odletio za Barcelonu. U to
vrijeme sam se ve bio navikao na privatni avion. Izgledalo je snobovski. Ali
meni je bilo teko da organizujem letove. Sve je na meni. Bio je pravi haos i
na aerodromu i okolo.
Ipak sam ovaj put letio obinim letom. Razgovarao sam telefonom s
agentom iz Barcelone, i odmah sam znao da su Barcelona i Real zavaeni.
Oni su stari rivali, i previe je politike u tome, Katalonija protiv centralne
vlasti, sve to, ali u klubovima imaju takoer i razliite filozofije. Mi u
Barceloni stojimo nogama na zemlji. Mi nismo kao Real. Mi se vozimo
obinim avionima, rekao mi je ovjek, svakako to je djelovalo simpatino.
Letio sam za paniju i sletio petnaest minuta iza pet sati popodne u
Barcelonu, i ako do tada i nisam shvatio nivo, sad mi je sve bilo jasno.
Tu je bio haos. Stotine fanova i novinara me je ekalo I novine su objavljivale
stranicu za stranicom. Pisali su o Ibramaniji. Nisu bili normalni. Nisam bio samo
najskuplji igra kog je Barcelona ikad kupila. Ni jedan igra u Spaniji nije pobudio
toliko interesovanje, dobio toliku panju. Taj dan sam se predstavio na stadionu
Camp Nou. Taj stadion je dio tradicije kluba. Kada je Ronaldinho stigao ovdje 2003.
godine, doekalo ga je trideset hiljada ljudi. Skoro isto toliko je doekalo i Thierryja
Henryja. Ali sada... najmanje duplo vie ie ekalo mene, ja sam cvjetao, iskreno
reeno. Od aerodroma do stadiona vozili su me u i ooliciisku pratnju.

detaljima, Barcelona je ekala zadnju potvrdu o poslu, a vrijeme je prolazilo.


Glasovi iz sale za novinare su bili sve glasniji i nervozniji; u zraku se osjealo
nezadovoljstvo. Osjeali smo to kao da smo bili u sali s njima. Ja, Mino i Laporta i
ostali iz uprave smo bili iza scene i ekali: ta se dogaa? Hoemo li ovdje sjediti
do vjenosti?
Sad je gotovo, rekao je Mino.
Moramo imati potvrdu...
Ba nas briga, rekao je i mi smo samo uli u salu.
Nikad nisam vidio toliko reportera i odgovarao sam na pitanja, ali sam cijelo
vrijeme oslukivao kako je buno na stadionu. Ludnica, kunem se, a onda sam
ustao i obukao Barcelonin dres. Dobio sam broj devet, isti broj koji je Ronaldo
imao i tad je postalo previe emotivno. Stadion je prokljuao. Bilo je ezdeset ili
sedamdeset hiljada ljudi, a ja sam duboko udahnuo i kroio. Nikad neu moi
to opisati.
Imao sam loptu u ruci ulazei na scenu a publika sa svih strana. Svi su
uzvikivali moje ime. Cijeli stadion je odjekivao a momak iz sale za novinare, je
trao oko mene i govorio cijelo vrijeme: Reci, Barca, Barca! Pozdravi
Barcelonu, i ja sam uradio kako je rekao, onglirao sam loptu nogama, podizao
na prsa, glavu i te stvari, a publika je vritala. Poljubio sam klupski grb na
trenerci i ovo moram ispriati. Bilo je puno sranja oko tog poljupca: Kao, kako
moe ljubiti grb Barce kad je upravo napustio Inter? Ne brine se za svoje stare
fanove? Svata su govorili o tome, napravili su i ske. Ali voditelj je to traio od
mene. Bili su potpuno divlji: Poljubi grb, poljubi grb, a ja sam bio kao mali
djeak. Ja sam sluao. Tresao sam se cijelim tijelom. Sjeam se da sam htio u
svlaionicu da se smirim.
Zaista je bilo previe, drhtao sam i kad je sve bilo iza nas, gledao sam Mina. Mino
nikad nije bio dalje od mene od deset metara. U tim situacijama on je sve za mene.
Zajedno smo otili i u svlaionicu i itali sva ta imena na zidu, Messi, Xavi, Iniesta,
Henry i Maxwell, svi, i moje ime Ibrahimovi. Ve je bilo upisano i ponovo sam
pogledao na Mina. On je bio prezadovoljan. Izgledao je kao da je dobio dijete. Ni jedan
od nas nije mogao to razumjeti. Bilo je snanije nego smo mogli i pretpostaviti i u tom
trenutku je stigao SMS na moj telefon. Ko je sad? Bio je to Patrick Vieira. Enjoy,
napisao je. Ovo se ne deava mnogim igraima, i iskreno govorei, u ovim situacijama
ovjek moe uti svakakvih miljenja. Ali kada momak Vieira poalje ovakvu poruku,
tada zna, da si doivio neto nemogue. Sjeo sam da odahncm.

Poslije toga sam rekao novinarima: Ja sam najsretniji na svijetu! Ovo je


najvee to mi se desilo otkako su mi se rodili sinovi, i te stvari, malo je
sportista koji ovako neto dozive. I stvarno sam to mislio. Sve je bilo mono, i
otiao sam u hotel Princesa Sofia gdje je takoer bilo mnotvo fanova koji su
mislili da je svjetska stvar sresti me u kafeu hotela.
Po noi nisam mogao zaspati, nita neobino, zar ne? Cijelo tijelo je
poskakivalo i osjetio sam da mi aka nije najbolje. Ali o tome jo uvijek nisam
htio razmiljati. Mnogo drugog je prolazilo kroz glavu i vjerovao sam da nee
biti neki problem na medicinskoj kontroli sljedeeg dana. Kad si nov u klubu,
rutinski te pregledaju od glave do pete: Koliko si teak? Koliko si visok?
Koliko procenata masnoe ima? Osjea li se potpuno zdrav?
Boli me ruka, rekao sam na pregledu i ljekari su napravili rendgenski
snimak ake.
Imao sam lom na ruci, lom! To nije bilo normalno. Ono to je najvanije
kad dolazi u novi klub jeste da moe biti spreman da trenira na
pripremama i upozna momke u timu. I da igra, svakako. Sad je sve
izgledalo drugaije, bili smo prisiljeni da donesemo brzu odluku.
Razgovarao sam s trenerom Guardiolom. Bio je prijatan i izvinio se to nije
mogao prisutvovati mom doeku. Bio je u Londonu s ekipom, i ba kao i svi
ostali, objasnio je da moram biti potpuno zdrav to je mogue prije. Nita se
ne smije prepustiti sluaju i odluili smo da me operiu odmah.
Hirurg-ortoped je postavio dvije ipke u ruku da lom to prije zaraste.
Isti dan sam se vratio u Los Angeles na trening. To je bio apsurd, tamo
sam bio s Interom, sad sam doao s drugim klubom i s velikim gipsom na
ruci. To e potrajati oko tri sedmice prije nego budem zdrav.

TREBALI SMO SE SRESTI S Real Madridom kod kue na Camp Nou. Bilo je
to u novembru 2009. godine. Ja sam bio odsutan petnaest dana zbog bola
u butini i trebao sam zapoeti utakmicu na klupi to ba i nije zabavno. To
je bio dogaaj za El Clsico, pritisak je bio ogroman. To je rat, novinari su
pisali svoje priloge otprilike ezdeset stranica. Ljudi nisu priali ni o em
drugom. Bili su to veliki klubovi, ali i veliki neprijatelji.
Imao sam jako dobar poetak te sezone, uprkos lomu na ruci i svemu
to se oko mene deavalo. Dao sam pet golova u pet utakmica u seriji i
stizao svuda. Osjeao sam se dobro i bilo je potpuno jasno kako e biti u
La Ligi. Real i Barca su investirali skoro dvije i po milijarde u Kaku,
Cristiana i mene, serija A i Premijer liga su postale siromanije. A liga je
postajala toliko vrua. Mislio sam da sve mora biti fantastino.
Ve u predsezoni, dok sam trao onako sav u gipsu i sa arafima u
ruci, bio sam doao na svoje mjesto. Nije bilo lako s jezikom i bio sam
najvie s onima koji su govorili engleski, to se podrazumijeva, Thierry
Henry i Maxwel. Ali ilo je dobro i s ostalima. Messi, Xavi, Iniesta, su
jednostavni i fini momci, dobri na terenu i lako je bilo bez onoga: Ovdje
sam ja najvei i najljepi. Nita od toga da primijeti, nije bilo ni modne
revije u svlaionici, toga se dre mnogi igrai u Italiji. Messi i momci su
dolazili u trenerkama kao i Guardiola.
I on je izgledao okej. Poslije svakog treninga doe do mene da bi
razgovarao. elio me uvesti u tim, zaista sa stilom, ali i klub je bio
poseban. To sam odmah osjetio. Izgledalo je kao kola, neto otprilike kao
u Ajaxu. Ipak ovo je bila Barca, najbolji klub na svijetu. Oekivao sam
malo vie estine, ali ovdje je bilo tako mirno i tiho sve u dogovoru, esto
sam razmiljao: Ovi momci su prave zvijezde. A ipak su se ponaali kao
uenici i bilo je to tako simpatino, ta ja znam? Ali nisam mogao prestati
razmiljati. Kako bi se ovi momci mogli tretirati u Italiji? Oni bi bili
bogovi.
Sad stoje na liniji ispred Pepa Guardiole. Guardiola je Katalonjanin.
On je stari vezni igra. Osvojio je La Ligu pet ili est puta s Barcelonom i
bio je kapiten 1997. On je ve bio trener kluba dvije godine prije nego to
sam ja doao i imao je velike uspjehe. ovjek koji to postigne zasluuje i
duno potovanje. Bilo

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

je naravno lako useliti se. To mi nije bilo nepoznato. Vie puta sam
mijenjao klubove i nikada nisam galamio u startu gdje e ormar stajati.
Osjeam situacije. Koje jak? Koje slab? Kako idu razgovori i ko je u kojoj
grupi?
Istovremeno sam znao svoje kvalitete. Dobio sam ve crno na bijelom
ta sam znaio klubu s mojim pobjedama, brzo se izborim za svoje mjesto,
ali se i puno alim. Ne tako davno udario sam Chippena onako iz ale na
jednom okupljanju reprezentacije i nisam nita razumio kad sam sutradan
otvorio novine. Oni su to vidjeli kao najgori napad, ali to nije bilo nita,
nimalo. Znai tako se drimo. To je bila igra koja moe biti zabavna, ali
istovremeno i smrtno ozbiljna. Mi smo momci koji treniraju zajedno, igraju i
viaju se cijeli dan, a onda izvodimo neke tako bolesne igre da bi odrali
kontakt s novinarima. Ne moe biti tee od toga. Mi se alimo. Ali u Barci ja
sam se dosaivao. Bio sam vie nego dobar, i nisam se usuivao vritati i
galamiti kad osjetim potrebu za time.
Sve su novine pisale da sam lo momak. I to je pomoglo da dokaem da
sam drugaiji, ali sam otiao predaleko. Umjesto da budem ono to jesam,
pokuao sam dokazati da sam najbolji momak i to je bilo idiotski. Ti ne
smije dozvoliti medijima da te pritiu to je tako neprofesionalno. To
priznajem. Ipak bila je to velika stvar. Bilo je to:
Ovdje smo nogama na zemlji. Mi smo proizvoai. Ovdje mi radimo.
Obini momci!
To nije zvualo toliko nevjerovatno, ali neto je bilo udno u tim rijeima,
poeo sam razmiljati: Zato je neto tako ba meni rekao Guardiola?
Da li on to misli da sam ja drugaiji? Nisam mogao uperiti prst u to, ne
odmah. Od toga se nisam osjeao dobro. Ponekad je bilo kao u timu djeaka
u Malmo FF-u. Jesam li ja ponovo dobio trenera koji je u meni vidio momka
iz pogrenog predgraa? Ipak nisam nita uradio, nisam udario suigraa,
nisam ukrao bicikl, nita. Nikad se tako jadno nisam osjeao u ivotu. Bio
sam suta suprotnost od onoga o emu su novine pisale. Ja sam bio momak
koji je iao na prstima i cijelo vrijeme razmiljao prije nego to e neto rei.
Onaj divlji Zlatan je nestao! Nestao? Sve je mogue. Zavrio sam u vlastitoj
sjeni.
To mi se ranije nikada nije desilo, i nije tako neki veliki dogaaj. Sve e
ovo proi, razmiljao sam, i ja u uskoro biti isti. Sve e ovo proi a moda je
zapravo sve ovo mata i ludost. Guardiola nije bio neljubazan, ne zaista.
Izgleda kao da mi vjeruje. Vidio je kako sam dao gol i koliko znaim za tim,
ali ipak taj osjeaj nije nestao. Zar me vidi drugaije?

249

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

Ovdje smo nogama na zemlji!

250

Zar sam bio momak koji ne stoji na nogama? Nisam nita razumio i pokuao
sam to odbaciti. Reci: Koncentrii se! Zaboravi na to? Ali sve ee sam razmiljao.
Razmiljao sam: Da li su svi isti u ovome klubu? Ovo ne moe biti istina. Niko nije
slian. Ljudi se ponekad samo pretvaraju. Ali oni vre nasilje nad sobom i ba ih
briga za klub. Apsolutno, Guardiola je bio uspjean. I klub je osvojio puno pod
njegovog upravom. Za to aplaudiram, pobjeda je pobjeda.
Ali poslije svega mislim da je sve imalo svoju cijenu. Cijena je ta da su se jake
linosti progonile. To nije bila sluajnost da je ovjek imao problema s momcima
kao to su Ronaldinho, Deco, Eto'o, Henry ili ja, mi nismo obini momci. Mi smo
mu bili prijetnja i pokuavao nas se osloboditi, i to nije teko zakljuiti, ja mrzim
takve stvari. Ako nisi obian momak, ne bi trebalo ni da to bude. Na due staze
tu nije niko pobjednik. Doavola, da sam pokuao biti kao oni vedski momci iz
Malm FF, ne bih sada sjedio tu gdje sam danas: Sluaj, ne sluaj, to je osnova moga
uspjeha.
To ne vai za sve. Ali vai za mene ili Guardiola od toga nije nita shvatio. On
je mislio da to moe meni da uradi. U njegovoj Barci trebalo je svi da budu kao
Xavi, Iniesta i Messi. O njima ne mislim nita loe, kao to sam ve ranije rekao, ni
sekunde ve suprotno. Bilo je divno s njima biti u istom klubu. Dobri igrai koji me
pokreu. Gledam na njih kao na velike talente: Da li mogu neto nauiti? Da li
mogu da budem jo uporniji?
Ali pogledajte njihovu prolost. Xavi je doao s jedanaest godina u Barcu,
Iniesti je bilo dvanaest, Messi je imao trinaest godina. Njih je klub formirao. Oni
nisu znali nita drugo i to je za njih sigurno bilo dobro. Ali ja sam doao izvana,
doao sam s cijelom svojom linou i ini mi se da za takve nema mjesta u
Guardiolinom malom svijetu. Kao to sam rekao to je bilo samo u novembru.
Kasnije je problem bio jednostavan:
Da li u igrati ili biti prodan?
Pred takmienje El Clsico na Camp Nou bio je velik pritisak na sve nas. U to
vrijeme trener Reala je bio ileanac Manuel Pellegrini. Bilo je pekulacija da bi
mogao dobiti otkaz ako Real ne pobijedi. Spominjali su i mene, Kaku, Cristiana,
Pellegrinija i Guardiolu. Bilo je mnogo momaka protiv njega. Grad je kljuao od
iekivanja, stigao sam klupskim Audijem do stadiona i uao u svlaionicu.
Guardiola je poeo utakmicu s Ihierryjem Henryjem na vrhu, Messijem na desnoj i
Iniestom na lijevoj strani. Vani je bilo mrano, stadion je bio osvijetljen, a kamere su
svjetlucale sa svih strana.

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

Osjealo se da Real vie napada. Imali su vie ansi i u dvadesetoj minuti


Kak je elegantno i duhovito driblao i doao je do potpuno slobodnog Cristiana.
On je imao tako dobru situaciju, ali je promaio. Na golman Victor Valds je
odbranio nogom i samo nekoliko minuta poslije toga bio je u napadu Higuain iz
Reala, bilo je tako blizu, blizu. Bilo je mnogo ansi i mi smo igrali mirno, ali
imali smo problema s dodavanjima u igri. Nervoza se irila naim timom i
domaa publika je zvidala, nije bilo napada na Casillasov i Realov gol. I dalje je
Real dominirao utakmicom, a mi smo imali sreu te je u prvih etrdeset pet
minuta ipak bilo 0:0.
Na samom poetku drugog poluvremena Guardiola me zamolio da se
zagrijavam, i bio je to dirljiv osjeaj moram rei. Publika je vritala i navijala. Povici
su me punili i uzvratio sam aplauzom. U pedeset i prvoj minuti je izaao Thierry
Henry, ja sam uao u igru i ba sam je bio eljan. Nisam bio dugo odsutan. Ali se
tako osjealo zato to sam propustio utakmicu Lige ampiona protiv mog starog
Intera. Ali sada sam se vratio i nije prola ni koja minuta kada je Brazilac Daniel
Alves dobio loptu na desnom krilu. Alves igra brzo i njegov napad se desio brzo.
Bilo je uznemirenosti u odbrani Reala, ah u ovakvim situacijama ne razmiljam,
samo sam jurio ka kaznenom prostoru i tada mi je dola unakrsna lopta kao znak.
Jurnuo sam. Bio sam slobodan i jedan polukruni udarac lijevom nogom, bang
bum gol, i stadion se probudio kao vulkan i osjetio sam u cijelom tijelu da me niko
ne moe zaustaviti. Dobili smo utakmicu s 1:0. Ja sam bio glavna zvijezda utakmice,
svi su mi estitali. Niko se u tom trenutku nije pitao vrijedim li ja sedamdest
miliona. Bio sam tako uaren.
Onda je doao Boi i mali odmor. Otili smo za re gdje sam vozio skuter kao
to sam i rekao. Bila je to prelomna taka. Poslije Nove godine bilo je teko kao i
ranije, a oko jeseni je postajalo jo i tee, i ja nisam bio onaj stari ja. To se osjealo.
Bio sam neko drugi, nesigurni Zlatan. Svaki put kad bi Mino imao sastanak s
Barcom, ja sam ga pitao:
ta misle o meni?
Da si najbolji svjetski napada!
Mislim privatno. Kao osoba.
Nikad me to ranije nije brinulo. Ignorisao sam takva deavanja. elio sam samo
igrati. Pusti ljude neka priaju. A sada mi je bilo vano ta drugi kau i osjeao sam
se loe zbog toga. Moje samopouzdanje je bilo poljuljano, osjeao sam se nesigurno.
Samo to nisam sam sebi aplaudirao kad sam dao gol. I

251

nisam se usuivao biti ljut, a to zaista nije bilo dobro, uope. Zatvorio sam se u
nekim dogaajima, nikad nisam bio toliko osjetljiv. Uvijek sam bio jak, ali sad.
Proao sam kroz mnogo toga. Ali ipak, kad dan za danom dobija pogled i
komentar da se ne uklapa ili da si drugaiji, to je kao da se vraa u prolost, u
vrijeme prije nego si napravio karijeru. Mnogo toga je prolo da se o njemu vie i
ne moe razgovarati, to su sitnice kao pogledi, komentari, redosljed rijei kojima
ranije nikada nisam davao znaaj. Navikao sam na jake zvukove. S njima sam
odrastao. Ali sada sam bio nesiguran, ak i u svoje porijeklo. Jesam li ja usvojeno
dijete u porodici, djeak koji nema kue? Gore nije moglo biti?
Kada sam prvi put pokuao ui unutra, bio sam odbaen i kao da nije bilo
dovoljan taj dogaaj s Messijem. Vi se sjeate iz prvog poglavlja. Messi je bio
velika zvijezda. I na neki nain tim je bio njegov. Deko je bio malo stidljiv, ali
apsolutno dobar. Volim ga. Sada sam ja doao i, naravno, dominirao sam na
terenu, i onda sam sve uzdrmao.
To je bilo kao da sam pokucao na vratima njegove kue i zatraio mjesto u
njegovom krevetu. Rekao je Guardioli da ne eli vie igrati na krilu. Htio je igrati
na sredini terena, a ja gore na vrhu gdje nisam dobijao mnogo lopti, i situacija je
bila skro izokrenuta sve do jeseni. I naravno, ja nisam davao golove ve Messi, ja
sam tada imao onaj razgovor s Guardiolom. I direktor je vrio pritisak na mene:
Razgovaraj s njim. I rijeite to!
Ali kuda je ovo otilo? Ovo je bio poetak rata i skroz me zaledilo. Prestao je
sa mnom razgovarati, prestao me gledati. Svima je nazivao dobro jutro, meni
nita nije govorio. Bilo je neprijatno, naalost, bilo je tako. Najradije bih elio
rei: I ja u to ignorisati. Ma briga me? Zato dajem znaaj tome to me taj
momak ignorie. Moda u nekoj drugoj situaciji to bih i kazao. Ali sad nisam
bio toliko jak.
Ova situacija me tako slomila i nije bilo nimalo lako. Imati takvog efa koji
ima mo da te svjesno ignorie, ovo ve ide ispod koe. I na kraju nisam bio
samo ja koji je to primijetio ve i drugi. I drugi su se pitali: ta se desilo? O
emu je ovdje rije? Rekli su mi:
Mora hitno s njim razgovarati. Ovo je neizdrivo.
Ali ne, ja sam s tim momkom dovoljno razgovarao. Nisam mislio kleknuti
na koljena, stegnuo sam sebe vrsto i poeo igrati dobro bez obzira na
poziciji na terenu i atmosferu u klubu. Dao sam nekih pet-est golova.
Meutim, Guardiola je bio i dalje hladan, u svakom sluaju to nije bilo
udno. Tek sad razumijem.

Ovo se nije nikada odnosilo na moju igru. U pitanju sam bio ja lino, tako da
sam danonono razmiljao gdje sam mogao pogrijeiti. Da li sam neto rekao? Ili
sam uradio to ne treba? Izgledam Ii ja tako loe? Iao sam kroz svaki mali susret,
dogaaj. Nita nisam naao loe u mome ponaanju. Uvijek sam bio tih i staloen. I
bez obzira na sve i dalje sam se vraao mislei moda je ovo ili ono. Kai ne, i bez
brige, neu bijesno reagovati, ali kai.
Uvijek sam traio svoje greke. I razmiljao sam o tome cijelo vrijeme. Ali
momak nije odustao i bilo je tako odvratno. To je bilo neprofesionalno. Cijeli tim je
trpio zbog toga i svi su bili nervozni. Guardiola je iao na to da uniti najveu
investiciju kluba, a u Ligi ampiona ekale su nas znaajne i velike utakmice.
Trebali smo igrati u gostima s Arsenalom i ta mrtva situacija izmeu mene i trenera
se nastavila, on je izgleda elio da me satjera jo vie. Ali nije smio ii toliko daleko
koliko je elio, poeo sam igru na vrhu s Messijem.
Da li sam dobio kakva uputstva? Nita! Bilo je to ide na svoju ruku. Igrali smo
na Emirates Stadiumu. Ogroman je, ali je u Engleskoj normalno imati publiku i
novinare protiv sebe i uvijek su imali neto rei: On nikada ne da gol Englezima.
Imao sam konferenciju za novinare i pokuavao biti to vie ja bez obzira na
situaciju i rekao sam: ekajte i vidjet ete, neto tako kao, Ja u vam pokazati.
Nije bilo lako, ne s takvim trenerom, uao sam i krenulo je, bilo je zaista teko.
To je bio svjetski tempo i Guardiola je ubrzo nestao iz mojih misli. Bila je tako
magina i ista igra. Nikada do tada nisam igrao a da se osjeam tako dobro, barem
sam tako mislio. Ali i to je istina, anse nisam iskoristio. utirao sam prema
Arsenalovom golmanu ili van. Trebao sam dati gol, ali nije bilo nita, 0:0 prvo
poluvrijeme.
Guardiola e me sigurno izbaciti, mislio sam. Ali on me ostavio da igram i u drugome
dijelu utakmice, koje nije ni zapoelo pravo kada sam dobio jednu dugu loptu od Pikea.
Utrao sam duboko unutra i za sobom sam imao krilo, golman je istrao a lopta je ula, slavio
sam. Vritao sam od sree, preko golmana lopta je ula u gol. Bilo je 1:0, ali ne zadugo. Poslije
toga. otprilike nekih desetak minuta, dobio sam lijepu loptu od Xavija, trao sam kao strijela.
Sad nisam slavio, sad sam grmio od sree. utirao sam tako snano i 2:0, i mislili smo da e
tako zavriti. !a sam blistao. Ali ta je radio Guardiola? Da li je aplaudirao? On me je
zamijenio. Dobar potez! Poslije toga tim je izgubio tempo to je Arsenal iskoristio i uspjeli su
nam se revanirat. Bilo je 2:2 u zavrnoj minuti.

254 ih SAM ZLATAN / MOJA PRIA


U toku utakmice nisam nita osjeao. Poslije sam osjetio jak bol u miiima, i
bilo je sve gore, ali sam se ipak brzo vratio u formu. Meutim, izostat u s
utakmice protiv Arsenala kod kue, na E1 Clasicu. Guardiola me nije trebao u
timu. Ponovo sam postao nervozan. Ja ulazim u prostoriju, on izlazi iz nje. On ak
nije elio biti u mojoj blizini. I sada, poslije svega, kad se sjetim toga mislim da je
to bilo potpuno ludo.
Niko nije shvatao ta se deava, ni igrai ni menaderi, niko. Ali to je udno s
tim ovjekom. Kao to sam rekao, ja ne elim uzeti njegov uspjeh, ili u na neki
drugi nain rei da je on lo trener. On moda ne zna da ima ozbiljne probleme.
Kad nije znao kako da se postavi prema momcima kao to sam ja, kako e s
drugima? To je tako jednostavno i on se plaio za svoj ugled. Neto poput ovoga
nije neobino, zar ne. ef koji ima zasigurno svoje visoke kvalitete, a jake osobe ne
priznaju greke, ako ne vide drugi izlaz, onda ih ovako zalede i ignoriu. Drugim
rijeima slabi od voe.
U svakom sluaju nikad nije pitao za moju povredu. Nije bio od onih koji se
ustruavaju. O, da. Razgovarao je sa mnom pred samo polufinale Lige ampiona,
igrah smo u gostima protiv Intera. I tada je bio udan i tada je sve otilo doavola
kao to sam i rekao. Mourinho je bio u pravu. To nismo mi osvojili ampionat ve
on sam, Guardiola, poslije toga se prema meni ophodio kao da je sve moja greka,
i tada je eksplozija visila u zraku.
Bilo je nemogue na neki nain manje vie, i ti osjeaji koji su se drali unutra
moraju izai van. Ja sam bio sretan to sam uz sebe imao Thierryja Henryja, on me
je razumio i alili smo se kao to sam i rekao. Malo je popustio pritisak i nekako
sam poeo da zaboravljam cijelu stvar. ta sam drugo mogao uraditi? I tada sam
shvatio da fudbal nije najbitnji u ivotu. Dao sam se svojima Maxiju, Vincentu i
Heleni, i priao sam im blie u tom periodu. Zahvalan sam zbog toga. Djeca znae
puno i to je tano.
Ali situacija u klubu se nije nikako smirivala. I taj nemir to je leao u tijelu,
sad je izaao van. U svalaionici poslije utakmice s Villarealom vrisnuo sam na
Guardiolu. Vikao sam na njegovu mukost, kako se usere kad stane pred
Mourinha, moete li to zamisliti. Bio je rat a nas dvojica dvije linosti. On, mali
uplaeni iica nije smio ni sresti moj pogled, nije me ak smio pozdraviti za dobro
jutro i ja, koji sam tako dugo bio miran i staloen, a kad sam eksplodirao, napokon
sam bio onaj stari.
Ovo nije igra. U nekoj drugoj situaciji s nekom drugom osobom ovo ne bi bilo
tako opasno. Ovaj moj izliv bijesa nije od velikog znaaja za mene kao ni za

MOJA PRIA / M SAM ZLATAN

druge. Odrastao sam s tim. To je za mene rutina, ali obino takvi dogaaji mogu
biti i dobri za ekipu. Te eksplozije proiavaju zrak. Poslije jedne dobre svae,
Vieira i ja smo postali dobri prijatelji. Ali s Pepom... to se odmah primijetilo.
On to nije tako doivljavao. Izbjegavao me je u potpunosti i esto sam leao
budan i razmiljao o cijeloj toj situaciji: ta e biti sljedei korak? I ta u ja uraditi?
Jedno je bilo jasno: bilo je isto kao da sam u timu djeaka iz Malmo FF-a, samo sam
ja bio drugaiji. Zato moram biti jo bolji kao igra. Ali moram biti takav i unutra,
avolje dobar kad me ak ni Guardiola nee moi ostaviti na klupi. Ali ja i ne
pokuavam biti neka druga osoba, nema anse. Doavola ovako: Ovdje smo mi
ovako i ovako. Ovdje smo mi svi obini momci. Sve vie sam razumio kako je to
nezrelo bilo. Kako se trener ophodi prema razliitim linostima. To je dio
njegovog posla. Da pravi dobar tim od svih tih razliitih linosti. Neki su neto
jai. Drugi su poput Maxvela ili kao Messi i grupa.
Ali Guardiola to nije uradio i trebao bi sam traiti greku. To se osjealo. To je
bilo u zraku, ali i da bi to moglo kotati klub na stotine miliona, o emu on oito
nije vodio rauna. Trebali smo odigrati zadnju utakmicu u seriji. Drao me na
klupi. Nisam drugo ni oekivao. I iznenada htio je sa mnom razgovarati. Pozvao
me je u svoju kancelariju na stadionu. Bilo je jutro i unutra su visili dresovi i slike s
njegovim likom i imenom i stvari tog tipa. Atmosfera je bila hladna. Nismo
razgovarali poslije mog napada. Ali i momak je bio nervozan. Izbjegavao je
pogled.,:
Taj ovjek nema prirodni autoritet, nema karizmu. Da ovjek ne zna da je on
trener tako dobrog kluba, ne bi ni primijetio da je uao u sobu, i sada je sjedio sav
pognut. Sigurno je oekivao da u ja neto rei. Ja nisam rekao ni jedne jedine
rijei. ekao sam.
Pa onda, zapoeo je.
Nije me ni pogledao u oi.
Sljedee sezone ne znam ta da radim s tobom.
Okej.
To je do tebe i Mina to se dogaa. Ja mislim ti si Ibrahimovi. I ti nisi
momak koji igra svaku treu utakmicu, zar ne?
elio je da ja odgovorim. To se primjeivalo. Ali ja nisam bio toliko lud. Ia
znam neto: onaj ko u ovakvim situacijama previe pria, taj gubi. Zato sam
utio. Nisam se ni pomaknuo, sjedio sam mirno. Ali razumio sam ga, imao ie
prijedlog koji, naravno, nije u potpunosti bio gotov. Ali to govori da je elio da
me se oslobodi, to nije bila mala stvar. Ja sam bio najvea investicija kluba koja

255

256 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

se ikada desila. Ipak sam sjedio i utio. Nita nisam uradio. Onda je on ponovio
to isto.
Ja ne znam ta elim od tebe. ta ti kae na to. Ima li kakav komentar? Ja
nisam imao komentar na to.
Da li je to sve?, pitao sam ga.
Da, ali?
Onda, hvala, rekao sam i izaao van.
Pretpostavljam da sam izgledao i teko i zabavno. To je naravno bilo ono to
sam i elio. Ali sam bjesnio u sebi i kada sam izaao napolje nazvao sam Mina.

MODA SE NEKAD PREDSTAVLJAM kao jaka osoba. Ne znam. Bilo je nekih stvari sa
mnom u samom poetku. Moj otac se brzo upali, kao medvjed, kad popije i svi se u
porodici uplae i pobjegnu odatle. Ja sam iao na njega kao mukarac na mukarca i
vritao ponavljajui: Ti mora prestati s piem, i on bi tada stvarno poludio!
Doavola, ovo je moja kua. I ja mogu raditi ono to ja elim. I tebe u izbaciti van!
I tada bi nastajao pravi haos. Tutnjalo je po cijelom stanu. Nismo se nikada tukli.
On je imao veliko srce. I za mene bi dao ivot. Iskreno vam govorim, uvijek sam bio
spreman na borbu.
Bio sam spreman na sve, ponekad sam svhatao da je i bezvrijedno. To bi samo
vodilo jo veem bijesu i sukobu. S tim to mi ne bismo nikada ili korak naprijed ve
suprotno. Iao sam na to. Uzeo sam tu slobodu, ne da bih pred porodicom bio
najhrabriji. Zaista ne. Kaem vam zapravo kako je.
Oduvijek sam imao tu spremnost. Uvijek korak naprijed. Nisam bjeao i to nije
bilo samo u situacijama kao s ocem. Tako je bilo svuda. Cijelo moje djetinjstvo bilo je
puno ljudi koji bi brzo planuli: mama, sestra, momci, okolo vani u dvoritu, i od tog
vremena sam uvijek bio spreman: ta se deava? Ko se eli svaati? Tijelo je uvijek
bilo spremno na borbu.
To je bio put koji sam ja odabrao. Ostali u porodici su uzeli na sebe druge uloge.
Sa Sanelom se ilo njeno. Uvijek sam bio onaj koji se bori. Ako me neko elio zajebati,
zajebavao sam i ja njega. To je bio moj nain da preivim i nisam se vezao za te stvari.
Ja kaem ono to je istina i nema onog Ti si zaista dobar, ti si zaista fin, ali... Stvar je
bila jasna i ilo se pravo: Doavola, uozbilji se! Kasnije sam oekivao posljedice.
Tako je to bilo. To je bilo moje djetinjstvo i naravno da sam se jako izmijenio dok sam
doao do Barcelone. Sreo sam Helenu, dobili smo djecu i ja sam se znatno smirio ili
bolje reeno Budi ljubazan i proi e glatko, neto u tom smislu. Ali veina toga se
jo nalazi u meni. Tih dana u klubu kada su me zezali, vrsto stegnem pesnice i
ekam. Bilo je to rano ljeto 2010. I trebalo je da se igra Svjetsko prvenstvo u fudbalu u
Africi. To je vrijeme kad je Barcu napustio Joan Laporta.
Novi predsjednik kluba se birao i takvi dogaaji su stvarali turbolenciju.

258 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

Sandro

i. Rosell

Ljudi su bili nesigurni. Izabran je momak s imenom je bio


potpredsjednik kluba do 2005. godine i Laportin prijatelj.
Ali neto se desilo. Sada su bili neprijatelji. I naravno ljudi
su se uznemirili. Da li e Rosell raistiti s cijelom starom grupom? To niko sa sigurnou nije
znao. Sportski direktor Txiki Begiristain je otiao prije nego to ga je Rosell mogao najuriti, i ja
sam razmiljao o sebi to se podrazumijeva: ta sve ovo znai i kako e se na mene gledati u
novoj situaciji?
Laporta me kupio za rekordnu sumu novca. I to nije bilo nerazumno
razmiljanje. Svakako da bi Rosell pjenio dokazujui da sam upravo ja idiotska
investicija. Mnoge novine su pisale da je Rosellov prvi zadatak da me proda.
Novinari nisu imali pojma ta se desilo izmeu mene i Guardiole, na neki nain ni
ja nisam nita znao. Ali oni su shvatili da je negdje bila greka, iskreno reeno
ovjek ne treba biti fudbalski ekspert da bi to razumio. Spustio sam glavu i nisam
reagovao kao nekada na terenu. Guardiola me je branio, sjeam se da je Mino
nazvao tog novog predsjednika. On je ispriao ta je Guardiola rekao na tome
sastanku.
ta, doavola, misli taj momak, rekao je on. eli li on to da se otarasi
Zlatana?
Ne, ne, odgovorio je Rosell. Guardiola vjeruje u njega.
Ali zato je rekao tako? Rosell nije znao odgovoriti. On je bio novi i niko nita
nije znao. Situacija nije bila sigurna. Mi smo osvojili ligu i bili su godinji odmori.
Jako davno sam bio na odmoru i sad mi je bio potreban. Morao sam nestati na neko
vrijeme. S Helenom sam otiao na putovanje: Los Angeles, Vegas, svuda. U to
vrijeme igralo se i Svjetsko prvenstvo. Skoro da ga nisam ni gledao. Bio sam
razoaran. vedska nije bila na prvenstvu, i iskreno vam kaem nisam mislio na
fudbal. Pokuao sam potisnuti iz glave sve to smee koje se deavalo oko Barce. Ali
to nije dugo trajalo kao to se moe i pretpostaviti. Dani su se odbrojavali. Uskoro
sam se trebao vratiti, a nisam se elio vratiti svim tim pitanjima. ta e se desiti? ta
u ja radti? To je tako odzvanjalo u meni i, naravno, shvatio sam da postoji samo
jedno jasno rjeenje. U glavi sam ve mogao vidjeti tu prodaju. Ali nisam htio
odbaciti svoje snove tako lako. Nikada u ivotu. Donio sam odluku da se istroim
kao ivotinja na treninzima i da budem bolji nego ikada...
Nikom neu dozvoliti da me slomi. Dokazat u svima. Ali ta vi mislite ta se
desilo? Nisam ni stigao dokazati neto. Nisam ak na sebe stigao navui kopake
kada me je Guardiola pozvao na razgovor. Mislim daje bio devetnaesti

MOJA PRIA/JA SAM ZLATAN

259

juli. Veina njih nije se ni vratila sa Svjetskog prvenstva. Bilo je prilino mirno oko
nas i Pep je zapoeo mali razgovor. On je imao jasan posao. Bio je nervozan i
nesiguran. elio je biti prijatan zbog ishoda situacije i poeo je.
Kako vam je bilo na godinjem odmoru?
Dobro, dobro.
I kako se osjea pred novu sezonu?
Naravno, dobro, osjeam se izazovno i dat u sve od sebe.
Ti...
Da.
Mora se pripremiti na to da e sjediti na klupi, kazao je i kao to sam rekao
bio je to prvi dan. Predsezona jo nije zapoela. Guardiola me nije nijednom vidio u
igri ni jednu minutu. Rijei se nisu mogle drugaije protumaiti, bio je to njegov lini
napad na mene.
Okej, odgovorio sam. Razumijem vas.
I kao to zna kupili smo Davida Villu iz Valencije.
David Villa je estok momak i zaista nema prie o tome. On je zvijezda panske
reprezentacije koja je na putu da dobije Svjetsko prvenstvo, ali bez obzira, on je igra
sa strane. Ja sam igrao u sredini. On s tim nije ima nita.
I ima li ta lino rei na ovo?, nastavio je on.
Nita, mislio sam u poetku, nita vie od onog estitam. Onda mi je sinulo:
Zato da ne testiram Guardiolu?
Zato da ne provjerim, da li stvarno ovo ima veze s fudbalom ili samo idu ka
tome da me istjeraju iz tima?
ta ja imam rei u vezi s tim, zapoeo sam.
Da?
Da, to da u raditi vie i napornije. Bit u toliki idiot da u vam dokazati da
sam zasluio mjesto u klubu. Ja u vam dokazati da sam dovoljno dobar,
iskreno, jedva da sam vjerovao da je to istina.
Nikada ranije nisam povlaivao treneru kao sada. Moja filozofija je bila pusti
nek moja igra pria. Zaista je bilo smijeno ii okolo i priati da e dati sve od
sebe. Ti si plaen da da sve od sebe. Ali ovo je bio moj nain da pokuani uiniti
sve da me razumije. Ja sam elio uti ta e on odgovoriti. Ako bi kazao: Vidjet
emo ako ti nae mjesto, to bi znailo samo jedno. Ali sada me samo gledao.
To i ja znam. Ali kako emo dalje? upita on.
Ba tako, nastavio sam ja. Dat u sve od sebe ako vi mislite da je to

260 J A SAM ZLATAN / MOJA PRIA

dovoljno od mene, igrat u na poziciji koju vi elite, nazad, naprijed, ili ispod Messija.
Bilo gdje. Ti odluuje.
Ja to znam. Ali kako emo dalje?
Izgovarao je jednu jedinu reenicu cijelo vrijeme, ak nijednom nije govorio
razumljivim jezikom. On nije bio obdaren za tako neto. Ipak i nema potrebe za time.
Razumio sam. Ovdje se nije radilo o tome da li sam plasiran ili ne. Ovo je bila lina
stvar i umjesto da se kae jasno da igru ne vidi sa mnom kao voom napada, on je to
zamotavo u glupo pitanje.
Kako emo ii dalje?
Ja u raditi to i drugi, igrat u za Messija?
Ja to znam, kako emo ii dalje?
Ovo je zaista bilo smijeno. Ja sam pretpostavljao da je on elio da ja planem na
kraju i kaem: Ja ovo ne prihvaam. Ja naputam klub! Da bi on sutradan izjavio:
Zlatan je elio sam da ode, ovo nije bila moja odluka. Moda sam ja i divljak, im
esto idem na konfrontacije. Ali ja znam i to da se moram kontrolisati. Tim da sam
kaem da sam za prodaju, ne bih nita dobio. Zahvalio sam se mirno na razgovoru i
izaao.
Naravno bio sam bijesan. Kljuao sam. Ali sastanak je bio i veoma znaajan: on
me nee pustiti da igram ako ne nauim da letim kroz zrak, i pitanje je da li zaista
mogu ii na treninge svaki dan i imati tog momka ispred sebe. Sumnjao sam u to.
Moda bi trebalo da mijenjam taktiku. Razmiljao sam o tome. Razmiljao sam cijelo
vrijeme kako da pobijedim, da treniram i pored svega.
Otili smo na put za Junu Koreju i Kinu. Bili su to treninzi prije poetka sezone i
tu sam dobio priliku da igram nekoliko utakmica. Ali to nije znailo nita. Oni
najvaniji igrai jo se nisu vratili sa Svjetskog prvenstva. Ja sam bio jo uvijek crna
ovca, a Guardiola se drao podalje od mene. Ako je elio neto, onda je slao druge da
govore sa mnom, mediji su naprosto poludjeli. To se deavalo cijelo ljeto: ta e se
desiti sa Zlatanom? Da li e se prodati? Ostaje li on? Bili su na meni stalno, uvijek, a
tako i na Guardioli. On je dobijao ista pitanja, i kako mislite da je on odgovarao?
Pravo i jasno: Ja ne volim Zlatana i elim ga ukloniti! Ne direktno. Osjeao se
nelagodno i govorio je gluposti.
Zlatan sam odluuje o svojoj budunosti.
Od tog sranja poelo je u meni da kuca. Bio sam odbaen i ljut. elio sam uiniti
neto eksplozivno. Neto je poelo kljuati u meni. Shvatio sam: stvar je krenula
prema novoj fazi. To vie nije bio samo rat nas dvojice. Borba na transfer tritu je bila
poela i tu igru sam volio, na mojoj strani sam imao

MOJA PRIA /JA MM ZLATAN

261

najboljeg ovjeka za to, Mina. On i ja smo razgovarali djelo vrijeme i odluili da


igramo vrsto i hrabro. Guardiola drugo nita nije ni zasluio.
U Junoj Koreji sam ima sastanak s Josefom Marijom Bartomeom, novim
potpresjednikom kluba. Sjedili smo u hotelu i razgovarali. Momak je bio jasan.
Zlatane, ako ima bilo kakvu ponudu, moemo to da razmotrimo, rekao je.
Ja ne idem nigdje, odgovorio sam. Ja sam igra Barcelone. I ostajem u
Barci.
Josef Maria Bartameo je izgledao iznenaeno.
Ali kako emo rijeiti ovo?
Ja imam ideju?, odgovorio sam.
Ima li?
Mogli biste nazvati Real Madrid?
Ako ve moram napustim Barcu onda elim da to bude Real. Bilo bi dobro
da budem prodan njima.
Josef Maria Bartameo je bio prestravljen.
Ti se ali, rekao je.
Bio sam mrtav ozbiljan. Vi imate problem, nastavio sam. Vi imate
trenera, a on nije ovjek jer se ne usuuje jasno i isto rei da me ne eli ovdje.
Ja elim ostati. I jedini klub koji elim je Real, samo toliko da znate.
Izaao sam iz sobe. Znao sam da se od tog trenutka moglo desiti sve. Rekao
sam Real. Ali naravno to je bio taktiki potez, provokacija strateki lijepa. U
stvarnosti smo imali dogovore s Mancester Cityjem i Milanom.
Naravno osjetio sam sva ta nemogua deavanja u Cityju i sav novac koji je
doao iz grupe Ujedinjenih Arapskih Emirata kad su ih oni preuzeli. I za koju
godinu City e biti veliki klub. Meni je bila dvadeset deveta godina. I nisam imao
vremena za dugorone planove. I novac nije igrao neku ulogu u mom ivotu. elio
sam ii u klub koji je sad dobar i nijedan u Evropi nije imao takvu historiju kao
Milan.
Traimo Milan, rekao sam.
Sad kad razmislim o svemu tome, sve je zvualo nevjerovatno. Guardiola me
pozvao da sjedim na klupi, igrali smo zaista teku utakmicu: uznemirili smo
Guardiolu i cijelu upravu. To je, naravno, bilo u planu. Momci kao da su imali
problema s psihom kad su eljeli tako jeftino da prou. A to ce nam samo
pomoi da dobijemo dobar ugovor! Imali smo sastanak sa Sandmm Rosellom,
novim direktorom, i jasno se vidjelo daje on sjedio u zamku van svijeta i
zbivanja u njemu.

262 JA SAM ZLATAN I MOJA PRIA

On nije shvatio koji je problem izmeu mene i Guardiole. Znao je da je


situacija neizdriva i da je bio prisiljen prodati me za bilo koju cijenu, ako nije
elio da ostane bez trenera. Trenera, poslije toliko uspjeha koje je postigao s
klubom, morao je zadrati. Rosell nije imao izbora. Bez obzira da li me je volio
ili ne, morao me se osloboditi.
ao mi je zbog svega ovoga, rekao je, ali situacija je takva kakva je. I ima
li neki poseban klub gdje bi ti elio ii?
Mino i ja smo izveli istu stvar kao s Bartomeom.
Da, rekao sam. Postoji jedan.
Dobro, dobro, Sandro Rosell se sav ozario. Koji klub?
Real Madrid.
On je poblijedio. Da se oslobodi Barcine zvijezde i da je da Realu isto je kao
veleizdaja.
To je nemogue, rekao je, Sve samo to ne!
Sav se tresao i obojica, Mino i ja, smo osjetili: Sada mi igramo nau igru, i
nastavio sam mirno.
Ali ti si me pitao, ja sam odgovorio, i sad rado ponavljam jo jednom: Real
Madrid je jedini klub na koji mislim sada. Ja volim Mourinha. Ali vi morate
lino nazvati Real i prenijeti im ovaj razgovor. Je li to okej?
Nije bilo okej. Nita ne bi bilo manje u redu na svijetu kao ovo i mi smo to
znali, Sandra Rosella je hvatala panika. Klub me kupio za sedamdeset miliona.
Momak je bio pod pritiskom da vrati novac, ali ako bi me prodao Realu koji je
bio Mourinhov novi klub, onda bi Rosella navijai osudili na smrt. Nije mu bilo
lako, skoro nemogue. Nije me mogao zadraiti zbog trenera, niti je mogao da
me proda smrtnom neprijatelju. Momak je izgubio inicijativu a mi smo nastavili
vrsto.
Ali mislim da e ii glatko. Maurinho je lino rekao da me eli.
Kao da nismo nita znali. Trali smo tom linijom.
Ne, rekao je.
Ali Real je jedini tim o kom mi razmiljamo.
Izali smo van i osmjehivali se. Mi smo rekli Real. Ali smo imali dogovor s
Milanom. Ako Rosell bude oajan, nee biti dobro za Barcu, ali e biti dobro za
Milan. Naa ideja na due staze je bila, to je vie Rosell bio okiran prodajom
Realu, Milan bi me kupio jeftinije. Bila je to igra koja se vodila na vie nivoa,
jedna izvana druga iza scene. Ali i sat je otkucavao. Transferni prozor se
zatvarao trideset prvog augusta, a dvadeset estog smo trebali odigrati

MOJA PRIA/JA SAM ZLATAN

263

prijateljsku utakmicu upravo protiv Milana na Camp Nuo stadionu. Nita


nije bilo uraeno a dogaaj je ve bio u medijima. Bilo je pekulacija svuda i
Galliani, Milanov potpredsjednik, sveano je izjavio da ne naputa Barcelonu
bez Ibrahimovia.
Na stadionu su navijai mahali transparentima: Ostani, Ibra. Bilo je njih koji
su bili fokusirani na mene. Ali vie na Ronaldinha, to je bila njegova utakmica.
Ronaldinho je bio bog u Barceloni. On je igrao za Milan, ali je bio i u Barci gdje je
bio dvije godine uzastopno izabran za najboljeg igraa svijeta. Prije utakmice su
prikazivani njegovi najbolji potezi na velikom ekranu na stadionu. On je trebao
trati poasni krug. Ali taj momak radi... sve to eli.
Sjedili smo u svlaionici i ekali da istrimo van. Bilo je udno. Vani se ulo
uzvikivanje gledalaca. Guardiola nije gledao u mene to se podrazumijevalo i
pitao sam se: Je li ovo moja posljednja utakmica s timom? ta e se dalje
deavati? Pojma nisam imao. Onda se sve zaorilo. Ronaldinho se pojavio na
vratima, on je imao karizmu. Bio je jedan od najveih. I svi su gledali u njega.
Ibra, proderao se i zacerekao.
Da, odgovorio sam.
Jesi li spakovao kofere? Ja sam ovdje da bih te sa sobom odveo u Milano!,
nastavio je i onda su se svi nasmijali kao to je tipino za Ronaldinha, ali ljudi su
gledali u mene.
Naravno svi su bili sumnjiavi. Niko nita nije uo o tome ranije, ali je bilo
nagaanja. Sad su im se poele paliti lampice. Bio sam u igri od samog poetka.
Ova utakmica nije imala neki znaaj a i neposredno prije utakmice nastavili smo
ja i Ronaldinho kao klovnovi. Kao lude? Nae nasmijane slike sa stadiona
prikazane su kasnije svuda. Ali najtee je ipak bilo u drugom poluvremenu. Sva
velika imena: Pirio, Gatusso, Nesta, Ambrosini su vrisnuli na mene:
Ti mora nama doi, Ibra! Mi te trebamo!
Milanu nije ba ilo dobro u posljednje vrijeme. Inter je dominirao
talijanskom ligom. I naravno svi su iz Milana eznuli, to se razumije, za nekim
novim vremenom, i sada znam da su mnogi od igraa, posebno Gattuso, vrili
pritisak na upravu kluba:
Za ime Boga kupite Ibru! Mi zaista elimo pobjedu tima.
Ali nije sve bilo ba tako jednostavno. Milan nije imao toliko novaca kao
nekada. Sandro Rosell je bio oajniku bitku da za mene izvue to vie. Traio
je pedeset, etrdeset miliona eura. Ali Mino je nastavio vrsto s igrom.
Vi neete dobiti ba nita. Ibra e u Real. Mi ne elimo sad Milan."

264 J A SAM ZLATAN / MOJA PRIA

A trideset?
Sat je otkucavao a Rosell je svaki put iao nanie s cijenom. Osjealo se da se
neto deava, Galliani je doao u posjetu Heleni i meni u nau kuu u planini.
Galliani je izgledao kao pravi diza tegova i stari prijatelj s Berlusconijem. Pravi
je avo za pregovore. Radio sam s njim i ranije, bilo je to u vremenu kad sam
ostavljao Juventus i tada mi je rekao: Nudim ti ovo ili nita. Juventus je bio u
krizi, a on je bio superioran. Sada je situacija bila obrnuta. Bio je pod pritiskom.
Nije mogao otii kui bez mene, ne poslije onog obeanja pred igraima i
gledaocima. S tim to smo i mi njemu pokuavali pomoi. I vi ste vidjeli kako
ide cijena prelaska, ubjeivao nas je. Izgleda kao da me dobija na rasprodaji.
Ovo su moji uslovi, kazao sam mu. Prihvaa li ih ili nita, i gledao sam
kako se znoji i razmilja.
To nije bio lo uslov s moje strane.
Okej, rekao je.
Okej.
Rukovah smo se i poslije toga su nastali pregovori o mojoj cijeni. To je bio
dogovor klubova i mene ba nije bilo briga, da zaista. Bila je prava drama i vie
stvari je bilo u igri. Vrijeme. Sat je otkucavao. Briga prodavaa druga. injenica
da me trener nije mogao podnositi trea. Svaki sat koji je proticao Sandro RoseU
je bivao sve nervozniji, a moja cijena je ila sve nie i nie. I na kraju prodan sam
za dvadeset miliona eura. Dvadeset miliona! Samo zahvaljujui jednoj jedinoj
osobi moja cijena je pala za pedeset miliona.
Zbog Guardiolinog problema klub je bio prisiljen da uini ovaj za sada
najgori posao, nije bilo mudro, to sam kazao i Sandru Rosellu. Ne zato to mi
vie nije trebao. On je to znao. Vjerovatno je leao budan i psujui. Mislim na
ovo: dao sam dvadeset i dva gola i pet asistencija u toku sezone u Barceloni. I
bez obzira na to prodan sam sedamdeset posto nie nego sam vrijedio. ija je to
bila greka? Sandro Rosell je znao puno, sjeam se kad smo svi tu stajali, on,
Mino, ja, Galliani, moj advokat i Josef Maria Bortomelo u kancelariji stadiona
Camp Nou. Ispred nas je leao ugovor. Ostalo je jo samo da se potpie i da se
kae hvala i dovienja.
elim da i vi znate, zapoeo je Rosell.

DA?
"Upravo sam ugovorio najgori posao u svom ivotu, nastavio je. Ja sam te
rasprodao, Ibra
Vidi i sam da loe rukovodstvo zna da kota.
Jedno znam da nismo postupili dobro, rekao je i potpisao.

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

265

Bio je moj red da kaem i potpiem. Drao sam olovku i osjetio sam da me svi
gledaju. Bila je to situacija kad se mora neto rei. Moda je trebalo da utim, ali
sam elio lino rei nekoliko rijei.
Imam poruku za Guardiolu, poeo sam i svi su odjednom postali nervozni.
ta se sada dogaa? Hoe li biti svae? Zar momak ne moe samo potpisati?
Zar morate?
Da. Ja elim da mu prenesete samo ovo, i rekao ono to su trebali njemu
prenijeti.
U sobi su svi pomislili, primijetio sam po njima, mora li on sad iznositi te
dogaaje. Ali vjerujte mi, osjetio sam da to moram rei. Neto se desilo tog
momenta u mojoj glavi. Dobio sam motivaciju. Sama pomisao na to me tjera da
planem, to je istina.
Kada sam stavio svoj potpis na papir i rekao tih nekoliko rijei, bio sam
ponovo ona ista osoba od ranije. Kao da sam se probudio iz nekog loeg sna, i
prvi put poslije dueg vremena poelio ponovo igrati fudbal. Nestale su sve one
misli i uao sam u period kada sam se smijao iz istog zadovoljstva. Ili bolje
reeno igrao sam iz istog zadovoljstava i istog bijesa, zadovoljan to sam
napustio Barcu, i bijesan to mi je jedan ovjek upropastio snove.
To je bilo kao da sam se oslobodio neega tekog i mogao sam jasno vidjeti
cijeli dogaaj iz daljine. Kada sam bio u sreditu tog deavanja, pokuao sam da
sam sebe oraspoloim. Ma nije bilo toliko opasno, bit u ja onaj isti, dokazat u
im. Drao sam se toga cijelo vrijeme. Ali inae sad kad je sve to prolo, bilo je
zaista teko. Da bilo je zaista, zaista teko. Ta osoba to je mi je trebala znaiti
puno kao fudbaleru, zaustavila me je i to je bilo neto najgore kroz to sam
proao. Bio sam pod jakim pritiskom i u takvim situacijama najvie treba svoga
trenera.
Ali ta sam ja imao? Imao sam momka koji me je izbjegavao. Momka koji me
je tretirao kao da ne postojim. Trebao sam biti jedna od zvijezda. Ali u stvarnosti
samo sam etao tamo dolje i osjetio se nepoeljnim. Doavola, imao sam
Mourinha i Capella, njih dvojicu najdisciplinovanijih trenera u svijetu i nikada
nisam imao nekakvih problema s njima. Onda je doao taj Guariola... bjesnim
kad se toga sjetim i nikad neu zaboraviti ta sam rekao Minu:
On je zabrljao sve?
Zlatan?
Da.
Snovi se mogu ostvarati, i bit ete sretni?

266 M SAM ZLATAN / MOJA PRIA


Da.
Ali snovi se mogu ispuniti, ali i biti mrtvi, bilo je tano, osjetio sam odmah.
Jedan san je imao i jedno i drugo: ispunjen i sruen u Barci, nastavio sam
silaziti stepenicama ka moru prema novinarima koji su me ekali. Tada sam
odluio da tog ovjeka ne oslovim njegovom pravim imenom. Trebao mije neki
drugi naziv, sjetio sam se svih onih runih rijei koje je rekao pred navijaima. I
dok sam stajao ispred stadiona Camp Nou doao sam na ideju. Filozof!
Nazvao sam ga Filozofom!
Pitajte Filozofa u emu je bio problem, rekao sam to tako ponosno i tako
bijesno.

PANJA

JB BESMISLENA,

podsjetio sam se kad je Maxi pitao, tanije, postavio je

dva pitanja. Prvo je bilo simpatino. Pitao je: Tata, zato te svi gledaju?, a ja sam
pokuao da objasnim kako jeste: Tata igra fudbal. Ljudi me gledaju na televiziji i
smatraju da sam dobar. Poslije toga sam bio ponosan: tata nije uope lo! Onda
se sve promijenilo. To nam je ispriala naa dadilja.
Maxi je pitao zato svi gledaju njegovog tatu, naravno tako je on doivio to
to se deavalo tih dana, a najgore je dolo kad je stigao sa mnom u Milano: Ne
volim kada me ljudi gledaju tako. Osjetljiv sam na te stvari. Zar i on treba da se
osjea drugaijim? Mrzim kad se djeca osjeaju obiljeenim, naroito to mi se
tada vraaju slike iz mog djetinjstva: Zlatan ne pripada ovdje. On je onakav. On je
svakakav.
Sve to jo ui negdje u meni, zato sam pokuavao biti to vie s Maxijem i
Vincentom tih dana. Oni su divni divlji djeaci. Ali nije bilo uvijek lako. Izbilo je
ponovo pravo ludilo. Kad sam zavrio s novinarima, tu ispred Camp Noua,
odmah sam otiao kui gdje je ekala Helena.
Ona nije raunala s tim da se seli tako brzo, i mislim da bi radije ostala. Ipak
je znala bolje nego iko: ako ne uivam na fudbalskom terenu, postanem kao uveo
cvijet i to se negativno odrazi na porodicu. Tada sam rekao Gallianiju: Hou da
idem za Milano sa svima, Helenom, djeacima, naim psom i Minom. Galliani je
samo klimnuo glavom, si, si. Samo vi doite, cijelo drutvo! Oigledno je
pripremio neto dobro i tako smo se ukrcali u jedan od privatnih aviona kluba i
napustili Barcelonu. Sjeam se kad smo se spustili na Linate u Milanu. Izgledalo
je kao da ekaju Obamu. Ispred nas je stajalo osam poredanih Audija i prostrt
crveni tepih na koji sam kroio s Vincentom u naruju.
Nekoliko minuta sam razgovarao s izabranim novinarima, momcima iz
Milan Channela i Skyja, dok je na drugoj strani ograde stajalo stotine lanova i
vikalo. Veliko je to. Osjealo se u zraku. Klub je dugo ovo ekao. Prije pet godina,
ono kad je Berlusconi rezervisao sto u restoranu Gianinno za nas, mislio sam da
je sve gotovo i uradio sve mogue pripreme; izmeu ostalog napravio sam
promjene na svojoj internet stranici, jednu interesantnu stvar da sve prvo bude
crno, a onda postepeno posvijetli iz sredine a zvui bum, bum.

245 M SAM ZLATAN / MOJA PRIA zanimljiv zvuni efekt, neku sekundu prije nego to e se
pojaviti moje ime, Ibrahimovi, a sve to uz igru svjetla i zvuka i uz rijei
Konano na.
Bilo je teko i radilo se oprezno jer je postalo jasno da niko nije zapravo
spreman na juri. Sajt mi se skroz sruio. Samo se ugasio sam od sebe, a sjeam se
kad sam proao pored ograde na aerodromu gdje su fanovi uzvikivali moje ime
Ibra, Ibra.
Sjeam se i kad sam sjeo u jedan od onih Audija i kako smo se provozali
gradom. Bio je haos, kunem se. Zlatan je stigao! Auti i motori su ili za nama s TV
kamerama, a naravno od svega toga sam se osjeao dobro. Adrenalin mi je rastao
u krvi i shvatio sam u kakvoj crnoj rupi sam ivio u Barci. Kao da sam bio
zatvorenik koji je sad doekan s fetom na ulicama i osjeao sam da je cijeli
Milano mene ekao i traio od mene da preuzmem odgovornost. Oekivali su da
ih dovedem do trofeja ponovo, a iskreno to sam elio i ja, i svialo mi se to sve.
Ulica ispred hotela Boscolo, gdje smo trebali odsjesti bila je blokirana. Okolo su
stajali graani Milana i mahali nam pozdravljajui, a unutra u hotelu je stajalo
poredano osoblje i doekalo nas je srdano. U Italiji su fudbaleri kao bogovi.
Nismo dobili veliku svitu, to smo odmah primijetili, ali je sve drugo bilo
organizovano. Klub je imao snagu i tradicije i iskreno osjeao sam nervozu u
cijelom tijelu. Htio sam da zaigram fudbal. Istog dana je Milano imao prvu
utakmicu u sezoni u Seriji A, protiv momadi Lecce pa sam zamolio Gallianija da
i ja igram.
Nije mi dozvolio. Moji papiri jo nisu bili gotovi. Svejedno sam bio na
stadionu jer su me predstavili na poluvremenu. Taj osjeaj neu nikada zaboraviti
Nisam htio ii u svlaionicu i nisam htio da mijenjam njihov naboj. U blizini je
bila jedna soba gdje sam ekao s Gallianijem, Berlusconijem i drugim visokim
zvaninicima.
Podsjea me na jednog igraa kog smo imali, rekao je Berlusconi.
Pretpostavljao sam, naravno, na koga misli, ali sam ipak bio utiv:
Na koga?
"Na momka koji je znao srediti situaciju na svoju ruku.
Mislio je na Van Bastena, naravno, a onda mi je poelio dobrodolicu u klub
Ovo je velika ast, rekao je a onda smo zajedno izali na tribine. Sjedio sam dva
mjesta dalje od njega, zbog nekih politikih razloga. Uvijek se neto dogada oko
tog ovjeka. Tada je bilo prilino mirno, u svakom sluaju ako se ne uzme u obzir
ono to se desilo kasnije. Poslije dva mjeseca nastao je itav

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

269

cirkus oko njega i kruile su glasine o nekim mladim djevojkama i suenjima.


Ali tog dana sjedio je sa mnom i izgledao jako smiren i zadovoljan, a ja sam
osjeao dobre vibracije meu nama. Publika je uzvikivala moje ime i ja sam
siao na travnati teren gdje su mi bili prostrli crveni tepih i postavili malu
scenu. Uinilo mi se kao da sam dugo ekao sa strane da to postave. Na
stadionu je vrilo od uzbuenja. San iro je bio popunjen do zadnjeg mjesta,
iako je bio august i sezona godinjih odmora. Onda sam sveano zakoraio.
Odjekivalo je oko mene, a ja sam se osjeao ponovo kao mali djeak. Nije bilo
davno kad sam ovako stajao na Camp Nou u istoj situaciji, pa sam koraao
naprijed uz pljesak i oduevljenje publike. Uz crveni tepih stajalo je puno djece
i sve sam ih pozdravio s give me five, a onda zakoraio na scenu.
Sada emo pobijediti sve, rekao sam na talijanskom i nastalo je jo vee
oduevljenje i vrisak. Stadion se tresao kad sam primio dres kluba, na kojem je
stajalo Ibrahimovi, ali bez broja. Jo ga nisam imao. Mogao sam birati izmeu
nekoliko ponuenih, ali ni jedan nije. bio dobar, osim moda jedanaest, koji je
trenutno imao Klaas-Jan Huntelaar. Huntelaar je bio stavljen na spisak za
transfere, ali poto jo nije bio prodan, morao sam da ekam. U svakom sluaju
mogao sam poeti. Imao sam pred sobom cilj da dovedemo Milano do prvog
Scudetta poslije punih sedam godina. Trebalo je da zaponem jedno novo,
veliko vrijeme Milana, to sam i obeao.
I ja i Helena smo dobili tjelohranitelje, na ta e mnogi pomisliti: Kakav je to
luksuz? To nije nikakav luksuz jer u Italiji vlada potpuna histerija oko
fudbalskih zvijezda, to je ujedno i veliki pritisak i iskreno, desio se jedan broj
stranih dogaaja, a ne samo poar ispred naih vrata u Torinu. Kad sam igrao
u Interu i kad sam trebao igrati utakmicu na San Siru, dola mi je Sanela u
posjetu. Ona i Helena su se dovezle tamo u naem novom, velikom Merceesu.
Ispred stadiona je vladao haos i krkljanac s automobilima. Helena je milila
naprijed u limuzini i tako su svi mogli da je vide i prepoznaju ko ie. Tada je
neki momak proiao pored nje na svojoj vespi i zakaio retrovizor.
Helena nije shvatila je li bilo namjerno ili nije, mislila ie: Ah, ta radi ovaj?
Otvorila je prozor da namjesti ogledalo kad je primijetila drugog momka s
kacigom na glavi kako zuri u nju. Tek tada je shvatila da nisu ista posla, da je
neto sumnjivo. Pokuala je da zatvori prozor, ali nije ilo jer se ios nije
snalazila s novim autom i masom komandnih dugmeta u njemu. Nije stigla
zatvoriti prozor na vrijeme pa je momak priletio i udario je ravno u lice.

270M SAM ZLATAN / MOJA PRIA

Nastala je tua i Mercedes je udario u auto ispred dok je manijak pokuavao


izvui Helenu napolje kroz onaj otvoreni prozor. Sreom Sanela je bila tu, pa je
uhvatila Helenu i vrsto je drala. Potpuno luda situacija, borba za ivot i smrt,
tako im se inilo dok na kraju nije Sanela uspjela da iupa Helenu od manijaka
i vrati natrag u auto. Tad se iznenada i Helena dozvala i utnula idiota ravno u
glavu iz nemogue pozicije, a imala je otprilike jedanaest centimetara visoke
tikle. Mora da ga je jako boljelo jer je idiot pobjegao. Ljudi su se poeli skupljati
oko kola. Bio je potpuni haos, a Helena modra.
Moglo se desiti i gore. Deavale su se i gore stvari, naalost. To je istina. Bila
nam je potrebna zatita, bilo kako bilo, moj tjelohranitelj, jedan prijatan i dobar
momak me odvezao ve prvog dana na Milanello, gdje smo trenirali.
Trebalo je da uradim neke obine medicinske nalaze. Milanello je udaljen skoro
sat od Milana a kraj ulaza su nas ekali navijai, mi se, naravno, nismo
zaustavljali, samo smo proli. Osjeao sam teinu tradicija u Milanu i
pozdravljao sve legende redom, Zambrotta, Nesta, Ambrosinija, Gattusa, Pirla,
Abbiatija, Seedorfa, Inzaghija i mladog Brazilca, Patoa, kao i trenera Allegrija,
koji je upravo bio stigao iz Cagliarija i nije ba imao mnogo iskustva, ali se inio
dobar. Ponekad, ako si novi, bude puno ispitivan. Nastaje borba oko tvog
statusa kao: Misli da si ovdje zvijezda? Primijetio sam da sam ovdje odmah bio
uvaavan, ustvari, moda ovo nisam trebao ja rei. Ipak neki igrai su mi rekli
kasnije: Podigli smo se za dvadeset posto kad si ti doao. Izvukao si nas iz sjene.
Klub nije bio ni prosjean u ligi vie godina, a niti najbolji u gradu.
Inter je dominirao od kad sam ja igrao tamo, jo od 2006, uz ispravno
vodstvo Capella, koji je uvijek govorio: Treninzi su jednako vani kao i
utakmice. To sam od njega ponio sa sobom. Ne moe se trenirati blago a igrati
agresivno. Mora se boriti u svakom momentu. Inae, eto mene za tobom, i ja
sam iao okolo i pokuavao da nadahnem i da se alim, a sve je to bilo tako
prirodno za mene na svim mjestima, osim u Barceloni. Na neki nain me sve
ovo podsjealo na moje prve godine u Interu. Vodi nas, vodi nas, inilo mi se da
momci kau, pa sam pomislio: Sad e se ponovo promijeniti odnos snaga. Na
sve treninge sam iao maksimalno naotren i ba kao prije Barcelone, vikao na
ljude. Oivio sam ponovno i derao se. Zajebavao sam one koji su gubili a neki
su se pitali: ta se ovdje deava? Momci nisu bili ovako borbeni itavu vjenost.

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

271

Bio je jo jedan novi momak u ekipi. Zvao se Robson de Souza. Zvali smo ga
Robinho. Bio sam umijean u njegovu kupovinu. Galliani me pitao za njega jo u
Barceloni: ta misli o Robinhu? Moe li igrati s njim?
Super igra, samo ga ti dovedi. Ostalo emo srediti sami.
Klub je platio osamnaest miliona eura za njega, to je kau jeftino, a Galliani je
dobio presti ak i za to. Uspio je kupiti i mene i Robinha po snienoj cijeni, jer je
malo ranije Manchester City bio spreman platiti vie nego duplo za Robinha. Ipak
je ova kupovina bila do kraja nesigurna. Robinho je bio jedno supertalentovano
dijete, moda malo zalutalo. U Brazilu je Pel bog, a devedesetih godina je
upravljao omladinskim klubom Santos, koji je ustvari klub iz kog je otpoeo
karijeru, a koji je plivao u problemima zadnjih godina. Ljudi su eznuli da on
pronae novu superzvijezdu, jer su vjerovali u njega. Novi Pel, novi Ronaldo,
zvijezde kakve se ne raaju mnogo puta u jednom stoljeu. Ve na prvom
treningu Pel je bio vidno iznenaen. Pria se da je ak zaustavio trening i priao
tom siromanom i mravom djeaku na terenu. Dolo mi je da zaplaem, rekao
mu je. Podsjea me na mene.
Govorio je Robinhu, momku koji je sad odrastao i postao superzvijezda koju
su svi oekivali, u svakom sluaju u poetku. Kasnije je prodan Real Madridu a
onda u Manchester City, ali u zadnje vrijeme je imao negativan publicitet. Mnogo
toga se desilo oko njega. Zbliili smo se igrajui zajedno u Milanu. Obojica smo
imali teko odrastanje, pod tekim okolnostima, i ima dosta slinosti u naim
ivotima. I jedan i drugi smo bili na tapeti zbog naeg driblanja a ja sam oboavao
njegovu tehniku. Ipak je ponekad izgledao nefokusiran na terenu i previe se
igrao i izvodio trikove na svojoj strani.
esto sam ga kritikovao zbog toga, kao i druge u ekipi a prije moje prve
utakmice protiv Cesene, pucao sam od energije, pa moete zamisliti taj urnebes
oko moje linosti. Novine su pisale stranicu za stranicom o tome ta sam znaio za
svoj novi klub.
Na elu smo bili ja, Pato i Ronaldinho i zvualo je opasno. Robinho je poeo
na klupi. Ipak je izgledalo beznadeno. Bio sam previe napaljen slino kao u ono
prvo vrijeme u Ajaxu. elio sam previe, a davao premalo i poslije prvog
poluvremena s Cesenom stajalo je 2:0 za njih. A mi smo se zvali Miln! Nije
normalno i bio sam ljut i skoro lud na terenu. Doavola, nita ne ide! A borio sam
se kao ivotinja. Tek pri kraju dobili smo kazneni udarac. Pazi sad! Moda smo
mogli i da promijenimo rezultat? Ja sam utirao. Priao sam i opalio... u stativu.
Izgubili smo i ta mislite kako sam se osjeao? Trebao sam da uradim

272 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

doping test poslije utakmice, pa sam uao u sobu i skoro slomio neki sto, to je
momka koji je uzimao testove skroz okiralo:
Smiri se! Hajde, samo se smiri!
Sluaj, rekao sam. Ti mi nee govoriti ta da radim jer bi mogao da zavri
kao i ovaj sto!
Nije to bilo lijepo, on je bio samo neduni doping kontrolor. Tako sam poeo u
Milanu i kad smo gubili, vidio sam sve crno i bio jako ljut. Tad me treba pustiti da
lomim stvari na miru. U meni je kljualo od srdbe i bio sam sretan kad su novine
poele da piu kritike i stavljaju najnie ocjene na moju igru. Zasluio sam to i samo
sam stezao pesnice. Svejedno nisam bio bolji ni u sljedeoj utakmici, a ni u onoj
poslije, iako sam dao gol u susretu s Laziom. Izgledalo je ak kao da emo pobijediti,
meutim u zadnjim minutama primili smo gol. Tada nisam imao doping kontrolu.
Otiao sam direktno u svlaionicu gdje je stajala tabla iscrtana skicama nae
taktike koju je trener ispisao prije utakmice. Odvalio sam u nju svom snagom. Tabla
je poletjela kao projektil i okrznula jednog mog kolegu.
Ne igraj se vatrom. Opasno je!, reao sam i nastao je tajac u sobi, tano kao da
su svi razumjeli ta sam mislio: trebali smo pobijediti, nita drugo, a ne putati
bespotrebne golove na kraju. Nismo vie smjeli tako nastaviti.
Poslije etiri odigrane utakmice imali smo samo pet poena, a Inter je stajao u
samom vrhu lige, i kao i obino, ja sam osjeao sav teret za vratom. Jo uvijek smo
stanovali u hotelu Boscolo i tek malo uveli rutinu u svakodnevicu. Helena koja se do
tad drala po strani, dala je svoj prvi intervju. Bio je za asopis Elle, itav cirkus oko
toga. Svaka rije o nama stvarala je rubrike. Mogao sam kazati reenicu potpuno bez
smisla kao: Od kad sam sreo Helenu jedem manje makarona i okruglica od mesa, a
novine bi to prenijele kao ljubavnu izjavu. Osjeao sam sve vie i vie kako se
mijenjam. Ja, koji sam se palio na panju, poeo sam se bojati publiciteta.
Nisam vie volio da imam masu ljudi oko sebe i ivjeli smo povueno. Radije
sam ostajao u hotelu sve dok nam klub nije obezbijedio stan u centru. Naravno da
je prijatno preseliti se u svoj stan, ali ipak to nije bilo to, nisu bile nae stvari. Lijepo,
ali ipak bezlino. Svako jutro me je tjelohranitelj ekao dolje u foajeu, a onda vozio
na Milanello gdje sam dorukovao prije treninga a ruao poslije, a veoma esto je
tu bilo i nekih PR-stvari, kao slikanje i to. Kao i obino, u Italiji nisam bio poesto *
porodicom. ivjeli smo u hotelu prije utakmica u gostima, a bili skoro zakljuani
na Milanellu prije utakmica kod kue pa se sve to poelo osjeati.

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

273

Puno sam propustio kod kue, Vincent je rastao i sve vie priao. Bilo je stvarno
ludo. Vincent i Maxi su se toliko seljakali da su teno govorili tri jezika: vedski,
talijanski i engleski.
ivot nas je doveo u novu situaciju pa sam esto razmiljao: ta u raditi kad
zavrim fudbalsku karijeru a Helena pone svoju ponovo? Mogu rei da je takvih
razmiljanja bilo puno. Ponekad sam jedva ekao to vrijeme poslije fudbala, a nekad
ga nisam elio.
Ali ipak nisam bio manje zagrijan zbog toga i uskoro sam se opustio na terenu.
Odluio sam rezultate u sedam, osam uzastopnih utakmica i ona stara ekstaza i
histerija se probudila ponovo. Ibra! Ibra! odjekivalo je svuda. Novine su radile
montae sa slikama. Kao ja a na meni cijeli tim, i kao ja nosim cijeli Milan na svojim
ramenima. Tako se prialo. Bio sam ei nego ikad.
Ipak, jedno sam znao bolje nego veina drugih u istoj poziciji: jedan dan u
fudbalu moe biti kralj a ve drugog dana da ne vrijedi ni piljiva boba. Lagano
korak po korak pribliavala se najvanija utakmica u ligi te jeseni, derbi protiv
Intera na San Siru. Bez ikakve sumnje sam znao da e me ultra fanovi mrziti. Presija
e biti jo vea a jo na sve to, bio sam zakuhao s jednim momkom u klubu. Zvao se
Oguchi Onyewu, Amerikanac, a velik kao kua. Rekao sam jednom prijatelju:
Neto ozbiljno e se desiti. Osjeam to.

GOVORILO SB DA JE ON bio jedan od najkorektnijih momaka. Oguchi Onyewu je


podsjeao na boksera teke kategorije. Imao je skoro dva metra i bio teak oko sto
kilograma. Iako se jo nije snalazio u timu, bio je ranije proglaen za najboljeg stranog
igraa u belgijskoj ligi i kao najbolji ameriki fudbaler. Ali nije mu ba ilo sa mnom.
Imao je neto protiv mene.
Ja nisam kao drugi bekovi, rekao mi je.
Okej, ba dobro, onda?
Ja neu dozvoliti da me dotue svojom priom. I jezikom koji nikad ne prestaje
raditi.
O emu ti pria?
Da zna, gledao sam te na utakmicama, ti priom ubija u pojam protivnike
igrae, nastavio je, a to me je pravo naljutilo.
Ne samo zbog toga to sam bio umoran od bekova koji su samo htjeli provocirati.
Ja stvarno nisam taj koji pria. Ja grizem na utakmicama. Toliko sam se nasluao
sranja svih ovih godina, prokleti Ciganin, stvari o mojoj mami, i jo mnogo toga. A
najgluplje od svega je bilo: Vidimo se poslije utakmice! ta se tim eli rei? Hoemo li
se moda na parkingu obraunavati rukama? Tako smijeno. Sjeam se Giorgija
Chiellinija, centralnog beka iz Juventusa. Igrali smo zajedno, a kasnije, kada sam
igrao za Inter, susreli smo se kao protivnici i tada mi je cijelo vrijeme visio za vratom:
Hajde da te sad vidim, nije vie kao prije, samo da zna! Pokuavao me je
isprovocirati, a onda me je i oborio s lea. Na kukaviki nain. Ne vidi ga kada ti
dolazi, i pao sam, boljelo je. Pravo me boljelo. Ali nisam nita rekao. U takvim
situacijama to ne radim. Tada ovako mislim: Vraam ti to u sljedeem duelu. Uletjet
u mu tako da se dugo nee moi podii, ne, ne, nisam ja taj koji pria. Ve obaram.
Naletim na protivnika kao bomba. Ali ovaj put nisam imao prilike, pa sam mu poslije
posljednjeg zviduka priletio, uhvatio za glavu i povukao kao neposlunog psa, a on
se pravo uplaio. Vidio sam to na njemu.
Hoe da se svaa? Zato si se onda sada usrao, urlao sam i otrao u
svlaionicu.
Ne, ja vraam tijelom a ne rijeima i to sam rekao i Oguchiu Onyewu.

MOJA PRIA /

Jk

SAM ZLATAN 275

Meutim, ovaj je samo nastavljao, i jednom kada sam se proderao: Ovo nije nikakav
prekraj!, htio me je uutkati prstom preko usana, kao: Vidi, govori samo gluposti,
i pomislio sam: Sada je stvarno dosta, ovo se ne moe trpjeti.
Pazi se, rekao sam.
Ponovio je isti gest prstom preko usana a meni je dolo crno pred oima. Nita
nisam rekao, ni jednu rije. Pokazat u ovom idiotu kako ja razgovaram u ovakvim
situacijama, i kada je sljedei put dobio loptu, zaletio sam se prema njemu s
podignutim kramponima, a to je prekraj najgore vrste. Ali on me je proitao. Vjeto
je izbjegao moj start bacajui se na stranu i obojica smo se nali na zemlji, odmah sam
pomislio, doavola, promaaj. Sljedei put mi nee izmai. Ali upravo kada sam se
pridigao dobio sam udarac u rame, to ti nije bio nimalo dobar potez, Oguchi
Onyewu.
Dobio je udarac glavom, i zatim je planulo. I uope ne govorim o nekom malom
obraunu. Htjeli smo rastrgati jedan drugog. Bio je to pravi brutalni obraun izmeu
dvojice momaka tekih preko devedeset kila, kotrljali smo se uokolo, udarali
koljenima, i naravno, cijeli tim je pritrao da nas razdvoji. A to nije bilo lako, ni
najmanje. Bili smo bijesni kao risovi, i to je tako, priznajem, kada si na terenu
adrenalin ti mora biti visok, jer ratuje. Ali ovo je bilo prelo sve granice. Izgledalo je
kao borba na ivot i smrt. Ali najgore od svega je dolo ipak malo kasnije.
Oguchi Onyewu se s uplakanim oima poeo moliti Bogu. Prekrstio se i ja sam se
pitao: ta ovo treba da znai? Poludio sam jo vie. Osjetio sam to kao provokaciju, i
u tom momentu pritrao mi je trener Allegri: Ibra, smiri se. Nisam ga sluao. Samo
sam ga odgurnuo i opet potrao prema Oguchiju. Ali zaustavili su me drugi igrai i
dobro je da su to uradili. Moglo se tako runo zavriti, a poslije toga obojica smo
pozvani kod Allegrija. Rukovali smo se i izvinili jedan drugom. Ali Oguchi je
nastavio biti hladan kao led, a meni je bilo svejedno. Ako je on takav i ja u mu
vraati istom mjerom, i poslije toga odvezli su me kui. Od kue sam nazvao efa
Gallianija, i trebate znati, ja ne volim da se pravdam. Nije muki da se pravda. To je
runo, specijalno u jednom timu gdje si dobio vodeu ulogu.
Sluaj, rekao sam Gallianiu. Jedna jako runa stvar se desila na treningu.
Moja je greka i preuzimam svaku odgovornost. elim se izviniti, a ti me kanjavaj
kako hoe.
Ibra, rekao je. Ovo je Milan. Mi tako ne radimo. Izvinio si se. Od sada
gledamo samo naprijed.

276 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

Ali nije se na tome zavrilo. Bilo je navijaa koji su stajali uz liniju i posmatrali
trening, i stvar se, naravno, odmah proirila i dola i do novina. Niko nije znao razlog
naoj tui. Ali sama tua je postala poznata. Desetorica su ih morala razdvajati,
stajalo je, i prialo se da je zavladala panika u klubu, o Ibri kao bad boy i razne druge
stvari. Mene to nije nimalo interesovalo. Samo piite ta god hoete! A ja sam sve vie
osjeao bolove u grudima, i otiao sam da me pregledaju. Jedno rebro mi je bilo
slomljeno u toj tui, a slomljena rebra ne moe lijeiti. Jedino to su mi ljekari mogli
raditi je previjanje.
Samo mi se jo i to trebalo desiti. Poele su pripreme za derbi s Interom. Pato i
Inzaghi su bili povrijeeni o emu su novine nairoko pisale, a najvie o duelu
izmeu mene i Materazzia. Bit e pravo otar duel, pisalo je. Ne samo zbog toga to je
Materazzi imao grub stil igre i to smo se nas dvojica i ranije susretali i igrali zajedno,
ve zbog toga to me je Materazzi ismijao poslije onog mog gesta kada sam poljubio
Barcinu zastavu na Camp Nou. Bilo je raznih pria, as jedno, as drugo, a najvie od
svega bilo je glasina. Meutim, jedna stvar je bila sigurna: Materazzi e dati sve od
sebe u duelima sa mnom, to je bio njegov zadatak. Njegovom timu je bilo jako vano
da me zaustave i u takvim situacijama postoji samo jedno rjeenje. Mora se boriti na
isti nain. Inae gubi inicijativu i rizikuje povrede.
Nema gorih navijaa od Interovih. Vjerujte, to nisu momci koji lako oprataju, i
za njih sam sada bio neprijatelj broj jedan. Niko od njih nije zaboravio nau svau u
utakmici s Lazijem i naravno, znao sam da e biti uvreda i zvidanja. Jer to ide jedno
s drugim.
Ja uope nisam bio prvi igra Intera koji je preao u Miln. Bilo je jo velikih
igraa. Ronaldo je doao u Miln 2007. i tada su navijai Intera dijelili pitaljke kako
bi ga to vie ometali. Utakmice izmeu Intera i Milana, Derbi della Madonnina, nisu
nikog ostavljale ravnodunim, a negdje u svemu tome su umijeani i politika i
prljave. Tu postoji ogromno rivalstvo.
Isto kao Real - Barca u paniji, i dobro se sjeam igraa pri ulasku na stadion.
Vidjelo se na njihovim izrazima lica. Ovo je veliki i jako vaan trenutak. Bili smo tada
vodei u prvenstvu i pobjeda bi tako puno znaila. Miln nije dobio derbi s Interom
ve nekoliko godina. Inter je te godine osvojio i Ligu ampiona. Inter je skroz
dominirao. Ali... ako bismo mi pobijedili... u zraku se osjeala smjena u pozicijama, a
na stadionu su se razlijegali navijaki poklici i zagluujua muzika iz zvunika. I
mrnja i veselje na jednom mjestu, a ja ni najmanje nisam bio nervozan.

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

277

Bio sam potpuno spreman i ekao da uletim na teren, u borbu. Ali znao sam
istovremeno da nekada ni viak adrenalina ne moe pomoi. Jer, ponekad ti nikako
ne ide i pored sve tvoje ogromne volje. Ali dobro se sjeam poetka utakmice i buke
na San Siru. I nikad se pravo ne moe navii. Kuha oko tebe, i na samom poetku
Seedorf je poslao jedan ut glavom, ali preko gola. Igra se nastavljala.
U petoj minuti sam dobio loptu na desnoj strani. Driblao sam i uao u kazneni
prostor a imao sam Materazzija uz sebe. Htio je moda rei: Nee mi izmai, siguran
budi! Ali napravio je greku. Povukao me za sobom a ja pao na zemlju, i naravno,
mislio sam: Je li penal? Je li penal?
Trebao je biti. Ali nisam bio siguran. Toliko je bilo buno, a svi Interovi igrai su
odmahivali rukama u znak: ne, doavola. Ipak sudija je potrao prema kaznenoj liniji
a ja sam duboko uzdahnuo. Ja sam ga trebao izvesti i moete misliti. Iza mene je bio
cijeli moj tim i tano znam ta su mislili: Ibra, ne smije promaiti. Blagi boe, ne
smije promaiti!
Ispred mene se nalazio gol i golman a iza gola Interovi ultra fanovi. Bilo su kao
ludi. Derali su se koliko su mogli. Ometali su me na sve mogue naine a nekoliko
njih je imalo i predmete s laserom. Cijelo lice mi je bilo obasjano zelenom svjetlou, a
Zambrotta je toliko bio bijesan da je poletio prema sudiji: Doavola, oni ometaju
Ibru. Zasljepljuju ga laserom!
Ali ta sam mogao uraditi. Da pretresam cijelu tribinu? Ne, to bi bilo
besmisleno. Mogli su me zasljepljivati i farovima i dugim svjetlima. Jedino na to
sam mislio u tom trenutku bilo je da priletim i opucam na gol, a ovaj put sam
tano znao: lopta mora ii u golmanov desni ugao, i nekoliko sekundi sam stajao
potpuno miran a zatim sam osjetio i marce: tjerali su me da dam gol. Sezonu sam
bio poeo s promaenim penalom. Ovog puta se to nije smjelo desiti. Nije to bilo ni
vrijeme za razmiljanje. Na terenu nikad ne smije previe razmiljati. Tu si da
igra, priao sam i opucao.
Opucao sam upravo onako kao to sam i zamislio, ula je u gol a ja sam
podigao ruke i gledao direktno u oi Interovih fanova, i htio reci: ne pomau vam
ni vai avolji trikovi. Ja sam jai od toga, i moram reci, bio je to predivan osjeaj
kada itav stadion odjekuje a na tabli stoji: Inter - Milan, 0:1, Ibrahimovi. Bio
sam ponovo u Italiji.
Igra se zaotravala a tek je bilo prolo nekoliko minuta od poetka. I
petnaestoj minuti drugog poluvremena izbaen nam je Abate, a igrati s deset
igraa protiv Intera nije jednostavno. Borili smo se kao lavo\i. Materazzi me je u
stopu pratio, i u jednom duelu naletio sam na njega svom snagom i sruio

278 M SAM ZLATAN / MOJA PRIA


ga. Bilo je to nenamjerno. Ali on se nije dizao i ljekari i svi Interovi igrai su potrali
prema njemu, a kod ultra fanova se mrnja samo uveavala, pogotovo kada su
Materazzija iznijeli na nosilima.
Zadnjih dvadeset minuta igre pritisak je bio nenormalan, aja mrtav umoran.
Mogao sam povraati od iscrpljenosti. Ali uspjeli smo. Zadrali smo vodstvo i
pobijedili. Sljedei dan sam trebao primiti svoju petu Zlatnu loptu u vedskoj.
Unaprijed sam dobio tu informaciju, i zato sam elio otii rano u krevet, to ranije to
bolje u situaciji kada ti se samo ta utakmica vrti u glavi. Meutim, odluili smo da to
vee idemo van i proslavimo u nonom klubu Cavalli. Helena je bila s nama. Mirno
smo sjedili u jednom oku s Gattusom, dok su se Pirio, Ambrosini i ostali ludo
zabavljali. Osjeali smo strano olakanje, bili gotovo poludjeli od sree, kui nismo
doli prije etiri ujutro.
U decembru je Miln kupio Antonija Cassana. Cassana prate bad boy glasine kao i
mene, i on voli da skree panju na sebe i pria kako je fantastian igra. Momak je
svata proao, esto upadao u svae s igraima i trenerima, izmeu ostalog i s
Capellom iz Rome. Capello mu je izmeu ostalog dao nadimak Cassanata, a to
otprilike znai iracionalan i lud. Ali Cassano ima odlian kvalitet u igri. Meni se on
sviao i bili smo sve bolji i bolji.
Meutim, postojao je jedan problem. Doao je neprimjetno, polako. Poeo sam
osjeati umor u cijelom tijelu, bio sam izmoren. Davao sam sve od sebe u svakoj
utakmici, i mislim da nikad ranije nisam osjeao takav pritisak. Moda e ovo zvuati
udno s obzirom na to kroz ta sam ranije prolazio. Nije bilo nimalo jednostavno doi
u Barcelonu. Ni u Interu nije bilo lako. Osjeao sam sada, vie nego ikad ranije, da
moramo osvojiti ligu, i da sam ja taj koji nosi tim na svojim leima. Svaku utakmicu
sam igrao kao da je finale svjetskog prvenstva i zato sam platio cijenu. Bio sam
totalno premoren.
Osjeao sam da nemam nikakav pregled na terenu, da nema brzine u odlukama.
Tijelo je uvijek kasnilo za korak i siguran sam da sam tada trebao odmoriti jednu ili
dvije utakmice. Ali Allegri je bio novi trener. I on je elio pobjede po svaku cijenu.
Trebao je svog Zlatana i trebalo je iz mene iscijediti i posljednju kap. Zato ga ne
krivim ni sekunde.
On je samo dobro radio svoj posao, a ja sam elio igrati. Bio sam u dobroj formi.
Imao sam ritam. Htio sam igrati i sa slomljenom nogom, a Allegri me je bodrio.
Potovali smo jedan drugog. Ali sam i plaao cijenu svega toga, nisam vie bio tako
mlad.

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

279

Bio sam fiziki jak, krupan, ne kao druge sezone u Juventusu, nikakve slinosti.
Sada sam vodio rauna ta jedem, nisam imao previe kilograma. Drao sam striktnu
dijetu. Ovaj put su bili samo miii, ali ja sam ipak bio stariji, a i drugaiji igra nego
na poetku karijere. Nisam vie bio dribler kao u Ajaxu. Bio sam teki eksplozivni
napada i bio sam prisiljen igrati puno mudrije kako bih mogao izdrati cijelu
utakmicu a u februaru sam poeo osjeati umor.
Moj umor je trebala biti naa klupska tajna, ali ipak je procurilo u medije i o tome
se puno diskutovalo. Hoe li izdrati? Hoe li se iupati? Na vie utakmica zavrnice
su nam bile potpuno slabe. Nismo imali snage i primili smo dosta nepotrebnih
golova, a ja cijeli mjesec nisam dao ni jedan jedini gol. Tijelo vie nije bilo tako
eksplozivno kao ranije, ispali smo iz Lige ampiona porazom protiv Tottenhama, i
bilo je teko, mislim da smo bili bolji. Ali i u ligi smo gubili inicijativu, a Inter je
ponovo briljirao.
Hoe li nas prestii na tabeli? Hoe li se istopiti prednost koju smo imali?
0

tome se najvie prialo. Pisalo se o svemu i svaemu, a moja iskljuenja su jo

vie pogorala situaciju. Prvo iskljuenje je bilo protiv Barija, ekipe sa zaelja
tabele. Gubili smo s 1:0, stajao sam u kaznenom prostoru a jedan njihov
odbrambeni igra me je vrsto drao. Osjeao sam se pravo stisnut
1

instinktivno sam reagovao. Udario sam ga akom u trbuh a on je pao na

zemlju, potpuno glupo s moje strane. Priznajem.


Ali bio je to samo refleks i nita drugo, i volio bih da sam imao neko drugo
opravdanje. A nisam. Fudbal je borba. Napadnu te i ti se brani, a ponekad ode i
predaleko a da ne zna zato. Mnogo puta sam bio u toj situaciji. Za sve ove
godine neto sam i nauio. Nisam vie ni ona budala iz Malmo FF, ali neke stvari
me nikako ne naputaju. Moja elja za pobjedom ima i negativnu stranu. Brzo
eksplodiram, i protiv Barija dobio sam crveni karton. Veina poludi kad dobije
crveni, ali ovaj put ja sam, bez ijedne rijei, samo izaao s terena. Uskoro iza toga
Cassano je izjednaio. Bila mi je to mala utjeha. Meutim, nisam mogao igrati ne
samo protiv Palerma, ve ni u sljedeem duelu s Interom.
Vodstvo Milana je ulagalo albe. Cijeli cirkus oko toga. Nita nije pomoglo, i
nije mi bilo nimalo svejedno. Ali za razliku od prethodnih godina, sada mi to
odjednom nije toliko teko padalo. Stvarno nije. Jer, sada sam imao i porodicu.
I nije vie imalo nikakvog smisla da se zakopava u probleme. Mora misliti i na
djecu. Meutim, prokletstvo se ipak nastavljalo. Ponovo sam bio u igri protiv
Fiorentine i izgledalo je da e ovaj put proi bez mojih izgreda, \odilt

280 JA SAM ZLATAN i MOJA PRIA


smo i ostalo je bilo samo nekoliko minuta do kraja. Jedna ubaena lopta je ila prema
meni. Naljutio sam se na pomonog sudiju i zavritao vaffanculo, idi doavola, i
naravno, nisam to trebao uraditi, pogotovo zbog zadnjih dogaaja protiv Barija. Ali,
molim vas! Jeste li ikada bili na fudbalskom terenu. Tamo se izgovaraju vaffanculo i
sline stvari cijelo vrijeme. I niko ne bude izbaen zbog toga. Niko ne bude kanjen
zabranom nastupa na vie utakmica. Sudije to najee ignoriu.
Na terenu stalno padaju teke rijei. Ali ja sam bio Ibra. Milan je bio Milan. Vodili
smo u ligi. Bilo je tu i politike. Traili su i najmanji povod da bi nas kaznili. Vjerujem
u to. Iskljuen sam i kanjen neigranjem na sljedee tri utakmice. Izgledalo je da e
nas taj idiotizam kotati bodova za Scudetto, zato je klub radio sve da nas izbavi iz
tako loe situacije. Smislili smo nain na koji emo odgovarati na optube. Ja sam kao
psovao sam sebe. Bili smo prisiljeni da se branimo:
Razljutio se zbog svojih greaka. Priao je sam sa sobom.
Ali, iskreno reeno, bila je to glupost, sorry za to! Meutim, morali smo jer je
kazna bila preteka. Vaffanculo? Nepromiljeno od mene. Ipak, to nije nita.

Vaffanculo nije uope tako runa psovka. I da znate, uo sam i mnogo gorih. Ali, to
je bilo, bilo je. Morao sam se pomiriti sa situacijom, ismijavali su me, kritikovali,
dobio sam ak i neku cininu nagradu od jednog TV kanala, zvao se Tapiro d'Oro.
Takva je igra. Uzdiu te u visine. Onda te pljuju. Navikao sam na to.
Na drugom mjestu na tabeli je bio Napoli, odmah ispred Intera. Napoli je imao
svoje zlatno vrijeme osamdesetih kada je Maradona igrao u klubu, i iako im
posljednjih godina nije nikako ilo, sada su se vraali i bili u izvrsnoj formi.
Mi smo imali tri boda vie, est utakmica je ostalo do kraja a tri od njih nisam
mogao igrati. Bilo je teko, ali ipak: dobio sam mogunost da se odmorim i razmislim
o ivotu. Radio sam i na ovoj knjizi. Bio sam prisiljen da rovim po prolosti pa sam
doao do zakljuka da i nisam bio tako dobar momak. Govorio sam rune stvari, i
prihvatam svoju odgovornost. Ne traim krivce u nekome drugom.
Znam da ima toliko puno momaka koji su slini meni, mladi momci i cure koje
stalno kritikuju samo zbog toga to nisu kao drugi, ponekad, naravno, i treba ih
kritikovati. Ja vjerujem u disciplinu. Ali ima neto to me jako ljuti, to su oni treneri
koji nikada nisu mogli doi do vrha a ipak misle da sve znaju: Ovako treba raditi i
nikako drugaije! To je tako besmisleno. Tako glupo!

MOJA HUA / JA SAM ZLATAN

281

Postoji hiljadu puteva kojima moe ii kroz ivot, a onaj koji malo odstupa
od drugih moe biti i jedan od najboljih. Mrzim kada se odvajaju oni koji se
razlikuju od ostalih. Da nisam bio drugaiji, ne bih sada ovdje sjedio, i to to
hou rei sigurno nije: Budi kao ja. Pokuaj biti kao Zlatan! Ne, uope! Govorim
o tome da svako sebi bira put kojim e ii, kakav god taj put bio, i prokleti bili
skupljai nekakvih glupih potpisa o iskljuenju samo zato to nisi kao i drugi.
Meutim, moram priznati da nije u redu ako upropasti Scudetto koji si
obeao svom klubu samo zato to ima gadnu narav.

ADRIANO GALLIANI je sjedio gore na Stadio Olimpico u Rimu zatvorenih oiju i


molio: Dopusti da pobijedimo, dopusti da pobijedimo, i ja ga stvarno razumijem.
Bio je to sedmi maj 2011. Bilo je pola jedanaest nou, a minute su prolazile.
Vrijeme je otkucavalo sporo, a na klupama su se preznojavali Allegri i deki. Bez
obzira da li je ovjek vjerovao u Boga ili ne, bilo je vrijeme za molitvu. Igrali smo
protiv Rome i samo jedan bod bi nam obezbijedio Sckudetto, prvi put u sedam
godina.
Bio sam ponovo u igri. Kako da se ne osjeam dobro? Dugo sam bio odsutan
zbog crvenih kartona. Ah sam sad bio tu i mogao sam odluivati o pobjedniku u
ligi, ne zato to sam mislio da e to biti jednostavno. U igri je bio i rat izmeu
Rome i Milana, ne samo to su u pitanju dva velika grada koja igraju jedan protiv
drugog, ve i zato to je to bila vrlo vana utakmica za oba tima.
Mi smo se borili za prvo mjesto u ligi, a Roma za etvrto. etvrto mjesto za
njih je bio veliki uspjeh, kao etvrti si mogao biti u Ligi ampiona i to automatski
znai i puno novca i televizijskih prenosa.
Ali se neto desilo ve 1989. godine to talijanski fudbal ne zaboravlja lako.
Stvari lee po strani, kao to sam rekao. To se osjealo u zraku. Svi se sjeaju
Ronalda koji nije iskoristio penal, ali bilo je neto i puno opasnije. Bio je to Antonio
De Falchi, mladi navija Rome koji je doao u Milano da gleda utakmicu protiv
Milana. On je imao interesantnu teoriju: Ne nosi na sebi crveno i uto. Ne
pokazuj da si navija Rome. I ovjek se toga drao.
Obukao se obino, da bi se maskirao. Mogao je biti momak iz bilo kog kluba,
ali kad mu je jedan od Milanovih estokih navijaa priao i pitao da li ima
cigaretu, on se svojim dijalektom odmah otkrio. Bilo je to kao: Jesi li ti iz avolje
Rome?, i brzo su ga okruili.
Pretukli su ga i podlegao je povredama. Bila je to velika tragedija i prije
utakmice se odrao pomen na njega.
Pomen je pozdrav prije utakmice uz uzvikivanje imena Antonija De Fealchija i
podizanje zastava uvis s crveno utim bojama. To je divna navijaka gesta, ali
utie i na atmosferu na stadionu. Bio je to veliki ali i dan pun napetosti. U Romi je
Totti najvea zvijezda. Igrao je u klubu od trinaeste godine. On je

kao hodajui bog u gradu. Pobijedio je na Svjetskom prvenstvu, bio je najbolji


strijelac, dobio je Zlatnu kopaku, sve mogue. Iako nije bio posebno mlad, u
zadnje vrijeme je pokazao zavidnu formu, sigurno: Totti je bio svuda na Rominim
panoima, ali tu su bili Milan i Ibrahimovi takoer. Imali smo puno vatrenih
navijaa koji su se nadali da e proslaviti pobjedu u Ligi prvaka s vatrometom kao
pred dolazeu novu godinu.
Utakmica je poela u osam i eterdeset i pet, kao obino. Ja i Robinho smo bili
u pici. Cassano i Pato su sjedili na klupi i poeli smo dobro. Ali u eterdesetoj
minuti Vuini je pucao snano i inlio se da je pogodak. Srea, imali smo na golu
Abbiatia, koji je sjano odbranio udarac. Bio je to isti refleks, i poeli smo se
brinuti. Roma nas je ve pobijedila zadnji put na San Siru i poeli smo igrati jo
jae. Ja sam imao nekoliko ansi a Robinho je je pogodio stativu. Prince Boateng je
imao sjajnu poziciju koju nismo iskroristili a vrijeme je prolazilo. Bilo je 0:0 a
vrijeme je otkucavalo i prolo je devedeset minuta. To je trebalo biti kraj.
Ali avolje sudije su rekle: Pet minuta produetak! Pet minuta, i mi smo igrali
tano kao da je Galliani molio Boga. Sedam godina bez pobjede u Skudettu je
dugo vrijeme za jedan klub kao to je Milan, i sad smo bili tako blizu. Sjeate li se?
Obeao sam da emo ponovo pobijediti. To je bilo ono prvo to sam rekao kad
sam se predstavljao na San Siru, a svakako da sportisti kau svata. Obeavaju
zlato i lovorove vijence, ali na kraju ne bude od toga nita. Ali neki, kao
Muhammad Ali oni se dre toga to su obeali a ja sam bio jedan od njih. Doao
sam u Milan s cijelom skalom uspjeha i obeao sam, zakleo se.
I sad su odluivale sekunde, poelo je brojanje: devet, osam, sedam... i tada!
Sudija je svirao i pobjeda je bila naa. Svi su skoili i sili na teren, dim se
dizao uvis. Ljudi su vritali i pjevali. Bilo je lijepo i histerino. Nevjerovatno, i
Allegri, na trener je bacan uvis i Gattuso je trao okolo s velikom flaom
ampanjca i prskao po svima. Cassano je imao interviju na televiziji i svi oko njega
su bili skroz blesavi. Bilo je to previe: Hvala Ibra, ispunio si to si obeao, ali je
bilo i gluposti kao obino.
Bili smo prepuni adrenalina, Cassano je bio sjajan momak. Od mene je kao
nagradu dobio udarac u glavu, jo nogom. Imao je intervju za televiziju i ja sam
prolazei samo podigao nogu i udario ga u glavu, ne jako svakako.
ta je ovo uradio?, pitao gaje reporter.
On je lud.
Tako djeluje!

284 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

Ali igra koji nam je pomogao da pobijedimo u ligi, moe raditi ta god
hoe, rekao mu je Cassano smijuljei se.
Ali ga je i boljelo. Iao je okolo s kesom punom leda oko glave. To je bio
moda neto snaniji izraz ljubavi s moje strane i tako je poela zabava. To vee
nisam mogao zaspati. Ali svejedno bilo je pravo divlje, kad mislim o tome osjeam
se mono. Bio sam est godina u Italiji i osvojio Scudetto svake godine. Je li neko
drugi uradio neto slino? Ne sumnjam u to, i nismo samo pobijedili u ligi.
Donijeli smo kui Super kup. Putovali smo za Kinu. Tamo je, takoer bila prava
histerija za mnom, dao sam gol i bio sam man ofthe match i dobio svoj osamnaesti
trofej najboljeg, osamnaesti, i bio sam tako sretan, iskreno reeno.
Ali se jo neto deavalo sa mnom. Fudbal nije bio vie sve moje. Imao sam
porodicu, i rekao sam ne dravnoj reprezentaciji. Volio sam Larsa Lagerbacka. Ali
svejedno nisam zaboravio stvari iz Goteborga. Ne zaboravljam tako lako, elio
sam imati vie vremena za Helenu i djeake. Zato nisam igrao za vedsku jedno
vrijeme, ali ipak, to je bilo posljednje ljeto u Barci kada je bilo dosta teko i kada
sam se osjeao drugaije, ponovo onaj teki momak iz predgraa, onaj to nije
potpuno odgovarao sredini.
To ljeto je puno mojih klupskih drugova iz Barcelone uestvovalo na
Svjetskom prvenstvu, a ja sam sve vie osjeao: Ja to elim, nije da nisam elio biti
u reprezentaciji, ali je to trailo previe vremena. elio sam biti to due s djecom
kod kue. Tako mnogo sam ve propustio. Ali u to vrijeme je prestao biti trener
Lasse Lagerback. Erik Hamren je bio novi selektor reprezentacije. On me nazvao:
Hej, hej. Ja sam tvoj novi trener.
Moram ti odmah rei da nisam planirao da se vratim u reprezentaciju.
ta?
Ne znam ta su ti rekli, moda si dobio lane signale, ali ja ne igram.
Doavola, Zlatane. Bacio si me na postelju. O tome nita nisam znao.
Ali on je bio tvrdoglavi avo. Ja volim tvrdoglave avole. Nastavio je s
priom: Bit e strano. Bit e dobro, i sve tako i ugostio sam ga u naoj kui u
Malmou i odmah sam osjetio, taj momak je dobar. Odgovarali smo jedan drugom,
on nije bio neki obini vedski trener. On se usuivao da ide preko granice i ti
momci su uvijek najbolji. Ne vjerujem ljudima od pravila, to ve znate Ponekad
ovjek mora mijenjati pravila. Tako ide dalje. Mislim: ta se dogodilo s momcima
u Sportskom klubu Malmo FF, juniorskom timu, koji su

MOJA PRIA / M SAM ZLATAN

285

se uvijek lijepo ponaali? Jesu li napisane knjige o njima?


Rekao sam da na kraju i dogovorili smo se, ja u imati kapitensku traku i biti
lider u reprezentaciji. To volim. Volio sam da stanem pred novinare i kada smo
gubili. Postigao sam neto i kada sam sreo momke u reprezentaciji, vidio sam na
njima: ta je sad ovo? Obino na treninge doe po nekoliko radoznalih navijaa.
Sad je dolo est hiljada na kratko okupljanje reprezentacije u Malmu, a ja sam
im rekao potpuno mirno:
Dobro doli u moj svijet!
Svaki dolazak u Malmo je uvijek poseban. Razumljivo, ja sam esto tamo. Malmo
je naa kua. Kue se najvie drimo. Kod kue se igra posebna igra. Sjeanja se
vraaju. Ljeto poslije Scudetta i Superkupa ttrebalo je da Malmo FF i mi iz Milana
igramo prijateljsku utakmicu. Dogovor je dugo trajao izmeu klubova i kad su se
ulaznice poele prodavati svijet je navalio na stadion. uo sam da je tada poela
padati kia. Ljudi su stajali u dugim redovima s kiobranima i karte su rasprodane
za dvadeset minuta. Bila je to luda navala ispred i iza Pildam parka.
Rekao sam dosta sranja o FF Malmo te godine. Nisam zaboravio ta su mi
Hasse Borg i Bengt Madsen uradili, ali sam i volio klub. Neu zaboraviti taj dan
kad smo stigli u Malmo. Cijeli stadion me zagrlio. inilo se kao daje karneval. Bio
je haos svuda, obezbjeenje, i histerija skupljenog svijeta. Ljudi su vritali, mahali
i pozdravljali kad su me vidjeli. Mnogi su tamo satima stajali samo da bi me
vidjeli. Cijeli Malmo je imao zabavu. Svi su ekali Zlatana, ja sam trao po
mnogim stadionima koji su kuhali i vritali. Ali ovo je bilo neto specijalno: bilo je
to istovremeno prolost i sadanjost.
Bio je to moj ivot koji se vratio, cijeli stadion je pjevao i uzvikivao moje ime. U
tom starom dokumentu Plava vratay sjedim u vozu i govorim isto u zrak:
Odluio sam se na jednu stvar, govorim. Da u imati mali Diablo, auto,
Diablo, to je Lamborghini. I na njemu e umjesto registarskih tablica stajati: Toys,
igraka... na engleskom.
To je malo djeaki. Bio sam mlad. Imao sam osamnaest i sanjao sam auto koje
bi momak u toj dobi mogao poeljeti, koji je ekao na mene. Ali ta misao je otila
daleko: Jesi li uo ta Zlatan pria, taj mali aljivija bi vozio. Jedan mali Diablo!
To je bilo tako davno, ali u isto vrijeme i tako blizu. To vee na stadionu u Malmu
fanovi su nosili veliko platno razvueno na tribinama. Gledao sam ali nisam
odmah razumio. Onda sam shvatio. Bio je to crtea na

286

M SAM ZLATAN / MOJA PRIA

njemu ja u malom automobilu s registracijom Toys.


Zlatane, vrati se kui. Mi emo ti nabaviti auto iz snova, stajalo je tamo na
platnu razvuenom po tribinama Malmo igralita.
Osjeao sam to srcem ili kako je jedan od mojih prijatelja nekad rekao: To je
sve skupa jedna bajka. To je putovanje iz predgraa do snova. Prije nekog
vremena sam dobio fotografiju, s mosta Annelund. Taj most je na granici
Rosengarda, na njemu je neko stavio tablu s natpisom: ovjek moe istjerati

momka iz Rosengarda, ali ne moe istjerati Rosengard iz njega. U potpisu je stajalo


Zlatan.
O tome nita nisam znao. To je bilo neto sasvim novo za mene, tad sam bio
povrijeen. Suzbio sam petu i otputovao u Malmo i jedno vee smo otili do
mosta da vidimo citat. Bio je to sjajan osjeaj. Bilo je ljeto, toplo, a ja sam sjedio u
autu i gledao plou i doivio stvarnost u kojoj sam igrao dvije uloge. To mjesto
je bilo zaista posebno.
Ispod tog mosta moj otac je bio opljakan i tu su mu probili plua. Nedaleko
odatle je i tunel kroz koji sam trao smrtno preplaen po noi do maminog stana
u Cronmans ulici, tamo mi je ulina rasvjeta bila orijentir. To je bilo naselje mog
djetinjstva, to je bila ulica gdje je sve poinjalo, i osjeao sam se, kako da kaem?
I veliki i mali u istom trenutku.
Bio sam junak koji se vratio. Fudbalska zvijezda, ali i onaj preplaeni djeak
iz tunela, onaj koji je mislio da e preivjeti samo ako tri najbre to moe. Bio
sam sve odjednom, i kunem se da mi je u glavu naviralo na stotine sjeanja.
Sjetio sam se oca u njegovim stolarskim pantalonama i slualicama na
uima, onog praznog friidera i limenki s pivom, ali i onoga kad je nosio moj
krevet na leima od Ikea prodavnice do naeg stana, kilometar za kilometrom i
kako me nosio i uvao u bolnici. Sjetio sam se maminog lica kad je dolazila kui
s posla gdje je istila, i njenog zagrljaja kad sam kretao na Svjetsko prvenstvo u
fudbalu u Japanu. Sjetio sam se mojih prvih kopaki; njih sam kupio u
prodavnici Ekohallen za pedeset devet kruna, zajedno s paradajzom i ostalim
povrem, sjetio sam se mog sna da budem to je mogue kompletniji fudbaler, i
mislio sam: Ostvario sam taj san, ali to nije moglo bez svih igraa i trenera s
kojima sam igrao i osjeao sam veliku zahvalnost. Tu je leao Rosengrd. Tu se
nalazio tunel. Iz daljine se uo voz to je prelazio preko mosta. Neko je

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

pokazivao na mene.

287

288

M SAM ZLATAN / MOJA PRIA

Neka ena s maramom je prila i eljela imati fotografiju sa mnom a ja sam se


smijao Poeo se svijet skupljati oko mene. Bila je to bajka, u kojoj sam ja bio

Zlatan Ibrahimovi.

KARIJERA
1999

Igrao u Malmo FF-u u A-timu.


Debitirao u Allsvenskanu, dao
go. Malmo FF prelazi u
Superligu.
2000-

2001

Dao dvanaest golova za Malmo FF u


Superligi. Preao u Ajax.
Vraa se u Allsvenskan ligu s Malmo
FF-om, dao tri gola.
2002
Debitirao u Ajaxu, postigao est golova u
ligi. Dao dva gola u UEFA-cupu.
Dao gol u holandskom kupu.
Osvojio ligu s Ajaxom.
Osvojio holandski kup s Ajaxom.
2001-

2002-

2003

Igrao u osmini finala Svjetskog prvenstva.


Dao tri gola za Ajax u ligi.
Dao pet golova u Ligi ampiona.
Dao tri gola u holandskom kupu.
Osvojio Superkup s Ajaxom.
Postigao gol godine po izboru gledalaca
Eurosporta.

2003-

2004

Dao trinaest golova za Ajax u holandskoj ligi.


Dao dva gola u Ligi ampiona.
Osvojio ligu s Ajaxom.

2004-

2005

2005-

2006

etvrtfinale na Evropskom prvenstvu.


Preao u Juventus.
Dao est golova za Juventus u ligi.
Osvojio Scudetto s Juventusom.
Izabran za najboljeg igraa u Juventusu.
Izabran za najboljeg stranog igraa u talijanskoj
ligi.

Dao sedam golova za Juventus u ligi. Dao tri gola


u Ligi ampiona. Osvojio Scudetto s Juventusom.
Biran za najboljeg sportistu vedske. Dobio
Zlatnu loptu.

2006-

2007

Osmina finala na Svjetskom prvenstvu. Preao u


Inter.
Dao pet golova za Inter u ligi.
Osvojio Scudetto s Interom.
Osvojio Supercup s Interom.
Biran za UEFA-tim.

2007- 2008

Dao sedamnaest golova za Inter u ligi.


Dao pet golova u Ligi ampiona.
Osvaja Scudetto s Interom.
Biran za najboljeg stranog igraa u
talijanskoj ligi. Biran za najboljeg igraa u
talijanskoj ligi.
Biran za najboljeg sportistu u vedskoj.
Dobio Jerring nagradu.
Dobio Zlatnu kopaku.
2008- 2009

Dao dvadeset pet golova za Inter u ligi.


Dao jedan gol u Ligi ampiona.
Dao tri gola u talijanskom kupu.
Osvojio Scudetto s Interom.
Osvojio Supercup s Interom.
Pobjeuje u talijanskoj superligi.
Postigao gol godine u Italiji.
Biran za najboljeg stranog igraa u
Italiji. Biran za najboljeg igraa u
talijanskoj ligi. Biran za UEFA-tim.
Biran za najboljeg sportistu vedske.
Dobio Zlatnu loptu.

2009-

2010

Preao u Barcelonu.
Dao est golova za Barcelonu u ligi.
Dao etiri gola u Ligi ampiona.
Dao dva gola u panskom kupu / Supercupu.
Pobjeuje u panskoj ligi s Barcelonom.
Pobjeuje u super kupu s Barcelonom dvije godine, 2009. i 2010.
Pobjeuje u UEFA Supercupu.
Najbolji igra Barcelone 2009.
Biran za najboljeg sportistu u vedskoj.
Biran za najboljeg mukog sportistu u vedskoj.
Dobio Zlatnu loptu.
2010-2011
Preao u Milano.
Dao etrnaest golova za Milan u ligi.
Dao etriri gola u Ligi ampiona.
Dao etiri gola u talijanskom kupu / Supercupu. Osvaja Scudetto s
Milanom.
Pobjeuje u Supercupu s Milanom.
Biran za najboljeg sportistu vedske.
Dobio Zlatnu loptu.

REPREZENTACIJA
ezdeset devet nastupa za reprezentaciju vedske s dvadeset osam
pogodaka.
Nastavak slijedi...

U ULOGAMA
COADRIAANSE - moj prvi trener u Ajaxu.
ALEKSANDAR, zvani KEKI - moj mlai brat, roen 1986. godine.
MASSIMO AMBROSINI - kapiten ekipe Milan, centarfor.
MICKEANDERSSON - moj trener u Malmo FF-u i Superettanu, a kasnije i na
Allsvenskanu.
RONALD ANDERSSON - stari fudbaler i reprezentativac, trener u Malmo FF-u u
mojim poecima.
MARIO BALOTELU - mladi talenat u Intern, napada; kasnije je igrao u
Manchester Cityju.
MARCO VAN BASTEN - napada, sjajan strijelac. Potpuno dominirao u Milanu.
Izabran za najboljeg fudbalera 1992. godine.
LEO BEENHAAKER - fudbalski boss, izmeu ostalog trener u Real Madridu.
Direktor za sport u vrijeme kad sam igrao u Ajaxu.
TXIKIBEGIRISTAIN - sportski direktor u Barceloni u vrijeme dok sam igrao u
tom klubu.
SILVIO BERLUSCONI - vlasnik AC Milan, talijanski premijer.
HASSEBORG - stari fudbaler i reprezentativac vedske; sportski direktor u
Malmo FF-u u vrijeme dok sam igrao u tom klubu.
FABIO CANNAVARO - poeo u Juventusu u isto vrijeme kad i ja. Odbrana.
Izabran za najboljeg fudbalera na svijetu 2006. godine. Pobjednik Svjetskog
prvenstva s ekipom Italije.

FABIOCAPELLO - trener u Juventusu.


ANTONIO CASSANO - Milanov napada, talijanski reprezentativac.
TONNYFLYGARE - prijatelj iz djetinjstva; fudbalski talenat u Malmo
FF-u.

LOUIS VAN GAAL - fudbalski boss, stari trener. Direktor u Ajaxu pri
kraju moje karijere u tom klubu.

ITALO GALBIATI - Capelova desna ruka u Juventusu.


ADRIANO GALUANI - fudbalski boss, zamjenik predsjednika u Milanu.
GENNARO GATTUSO - centarfor u Milanu. Borac. Pobjednik na
Svjetskom prvenstvu s reprezentacijom Italije.

PEPGUARDIOLA - stari centarfor u Barceloni. Moj trener u vrijeme kad


sam igrao u tom klubu.

HELENA - moja djevojka, ena s kojom ivim. Majka moje djece.


THIERRYHENRY - Francuz. Moj prijatelj iz Barcelone. Superzvijezda,
igrao ranije u Arsenalu i najbolji Arsenalov strijelac svih vremena.
Pobjednik Evropskog i Svjetskog prvenstva s francuskom
reprezentacijom.

ANDRS INIESTA - fantastian centarfor i napada u Barceloni.


Pobjednik Evropskog
reprezentacijom.

Svjetskog

prvenstva

sa

panskom

FILIPPO WZ4G///-najbolji strijelac i zvijezda u Milanu. ivio sam u


njegovom stanu u Torinu.
reprezentacijom Italije.

Pobjednik

Svjetskog

prvenstva

JURKA - moja mama, roena u Hrvatskoj. Radila kao istaica.


KAK - Brazilac, ofanzivni centar, zvijezda svjetskog glasa. Najbolji

svjetski fudbaler 2007. godine. Iz Milana preao u Real Madrid.

RONALDKOEMAN - moj trener pred kraj moje karijere u Ajaxu.


JOAN LAPORTA - predsjednik u Barceloni za vrijeme veeg dijela mog uea
u klubu.
HENKE LARSSON - legendarni vedski napada. Profesionalac u Celticu i
Barceloni. Dobitnik Zlatne kopake u Evropi 2001. godine. Moj mentor u
poetku karijere.
BENGTMADSEN - predsjednik u Malm FF-u za mojeg vremena u klubu.
DANIJEL MAJSTOROVI - vedski reprezentativac. Profesionalac. Dobar
prijatelj.
ROBERTO MANCINI - moj trener prve dvije godine u Interu.
MARCO MATERAZZI - estoki bek koji je osvojio medalju na Svjetskom
prvenstvu s reprezentacijom Italije 2006. godine. Igrao sa mnom u Interu.
HASSEMATTISSON - kapiten ekipe u Malm FF-u.
MAXIMILIAN - moj stariji sin, roen 2006. godine.
MAXWELL - Brazilac, nevjerovatno elegantan bek. Moj prijatelj jo od
poetka u Ajaxu. Igrali smo zajedno u Interu i u Barceloni.
0L0F MELLBERG - prijatelj. Reprezentativac vedske momadi, bek.
Profesionalni igra Aston Ville i Juventusa.
LIONEL MESSI - zvijezda svjetskog glasa. U Barceloni se sva igra vrtjela oko
njega. Doao u klub kao trinaestogodinji djeak. Proglaen najboljim
fudbalerom na svijetu 2009. i 2010. godine.
GUDMUNDUR METE - dobar drug. Igrali smo skupa u Malm FF-u.

MIDO - napada, Egipanin. Dobar drug u Ajaxu.


LUCIANO MOGGt - fudbalski boss, legendarni sportski direktor u Juventusu dok
sam bio u klubu.

MASSIMO MORATTI - kralj naftne industrije, vlasnik Intera.


JOS MOURINHO - legendarni trener. Moj trener u Interu. Kasnije preao u
Real Madrid.
PAVEL NEDVD - centarfor u Juventusu. Proglaen za najboljeg fudbalera u
Evropi 2003. godine.
ALESSANDRO NESTA najbolji bek u Milanu. Dobitnik zlatne medalje na
Svjetskom prvenstvu 2006. godine.
ALEXANDRE PATO - mladi napada u Milanu. Brazilac.
ANDREA PIRLO - centar u Milanu, kasnije prodan Juventusu. S
reprezentacijom Italije osvojio zlato na Svjetskom prvenstvu 2006. godine.
MIN0RAI0LA - moj agent, prijatelj i savjetnik.
R0BINH0 - supertalentovani Brazilac. Napada u Milanu, ranije igrao u Real
Madridu i Manchester Cityju.
R0NALDINH0 - Brazilac, fudbalska megazvijezda. Izabran za najboljeg svjetskog
fudbalera 2004. i 2005. godine. Igrali smo zajedno u Milanu.
R0NALD0 - jedan od apsulutno najboljih fudbalera u historiji fiidbala. Brazilac.
Napada. Proglaen za najboljeg na svijetu 1996,1997. i 2002. godine.
CRISTIAN0 R0NALD0 - napada, megazvijezda. 2008. proglaen najboljim
igraem na svijetu. Igrao u Manchester Unitedu. Preao u Real Madrid po rekordnoj
cijeni. (U knjizi se spominje kao Cristiano da bi se razlikovao od onog koji je za
mene pravi Ronaldo.)

SANDRO ROSELL ovjek koji je zamijenio Joana Laportu, predsjednika u


Barceloni.
5ANELA - moja starija sestra, roena 1979. godine.
SAPKO - moj stariji brat, roen 1973. godine u Bosni.
5EFIK - moj otac. Roen u Bosni. Radio kao zidar i na odravanju zgrada.
THOMAS SJOBERG - stari fudbaler i reprezentativac. Zamjenik trenera u
poetku moje karijere u Malmo FF-u.
THIJSSLEGERS - holandski novinar i prijatelj.
RUNESMITH - novinar koji je napisao prvu veliku reportau o meni.
JOHN 5TEEN OLSEN - agent koji me otkrio u Malmo FF-u i preporuio
Ajaxu. Danas je jedan od mojih bliih prijatelja.
LILIAN THURAM - bek. Igrao sa mnom u Juventusu. S Francuskom
reprezentacijom osvojio zlato na Svjetskom i Evropskom prvenstvu.
DAVID TREZEGUET - Francuz, jedan od najboljih strijelaca, zvijezda.
Zajedno smo igrali u Juventusu. S francuskom reprezentacijom osvojio
Svjetsko prvenstvo a na Evropskom prvenstvu postigao zlatni gol.
RAFAELVANDERVAART - centar u Ajaxu u vrijeme kad sam ja igrao u tom
klubu.
PATRICK VIEIRA - centar, igrali smo zajedno u Juventusu i Interu.
Superzvijezda. Pobjedniki duh. Osvojio Svjetsko prvenstvo i Evropsko
prvenstvo s reprezentacijom Francuske.
CHRISTIAN WILHEMSSON, zvani CHIPPEN - centarfor, reprezentativac i
moj prijatelj.

VINCENT - moj drugi sin, roen 2008. godine.

XAVI - sjajan centarfor u Barceloni. U klubu je poeo kao jedanaestogodinji


djeak. Osvojio je Evropsko prvenstvo i na Svjetskom prvenstvu medalju sa
panskom reprezentacijom.

GIANLUCA ZAMBROTTA - legendarni bek, igrali smo zajedno u Juventusu


i Milanu.
ALEXANDER OSTLUND - prijatelj , stari provjereni igra vedske
reprezentacije. Ranije profesionalno igrao u Southamptonu.

You might also like