Professional Documents
Culture Documents
Niko me nije prepoznavao, ak ni prijatelji, niko. Postao sam dosadniji, a treba znati
da sam se jo od Malmo FF-a drao ove filozofije: Vozi svoj stil! Briga me ta ljudi misle, i
nikad se nisam osjeao dobro meu poslunima. Volim momke koji briu kroz crveno,
ako shvatate ta hou da kaem. Ali sad... nisam govorio ono to sam mislio.
Govorio sam ono to sam mislio da ele uti. To nije bilo zdravo. Vozio sam klupski
Audi, stajao tamo i klimao glavom kao u koli, ili kao to sam moda trebao stajati i
klimati u koli. Jedva da sam vikao na klupske drugove. Postao sam dosadan. Zlatan vie
nije bio Zlatan, i to se nije desilo jo od onog vremena kad sam iao u Borgarskolu, gledao
cure u Ralph Lauren bluzama i skoro srao od straha kada bih ih prvi put pozivao da
izaemo. Sezonu sam ipak zapoeo sjajno. Davao sam gol za golom. Osvojili smo UEFA
Supercup. Igrao sam izvrsno. Dominirao sam. Ali sam bio neko drugi. Neto se dogodilo,
nita ozbiljno, jo ne, ali ipak. Uutio sam i to je, vjerujte mi, opasno po ivot. Ja moram
biti ljut da bih dobro igrao. Ja moram preivljavati i vikati. Sad sam sve to drao u sebi.
Moda je to bilo u vezi s pritiskom. Ne znam.
Za transfer je plaeno skoro najvie do tada, a tampa je pisala da sam problematian,
loeg karaktera i sline gluposti; naalost, osjeao sam muku od svega toga - od toga da se
ovdje u Barceloni niko ne istie, i od toga, pretpostavljam, to sam se trudio da pokaem
da i ja mogu biti takav. To je bilo neto najgluplje to sam mogao uraditi. Jo uvijek sam
bio strano dobar na terenu. Ali to vie nije bio nikakav uitak.
Razmiljao sam ak i da zavrim s fudbalom, ne tako to bih raskinuo ugovor, ja sam
profesionalac. Bio sam sasvim izgubio volju, a onda su doli boini praznici. Otili smo
za Are gdje sam iznajmio skuter za snijeg. im mi se ivot uini sporijim, ja poelim
akciju. Uvijek sam vozio kao luak. Razvijao sam trista dvadeset i pet s mojim Porsheom
Turbo i tutnjao ispred policije. Napravio sam mnogo ludosti kojih jedva da se elim
prisjeati, a sada, ovdje u planini, praio sam skuterom, dobijao promrzline i sjajno se
zabavljao.
Najzad malo adrenalina! Najzad stari Zlatan i onda pomislih: to bih vie nastavljao?
Imam novca. Ne moram se satirati s trenerima-idiotima. Umjesto toga mogu se zabavljati
i brinuti o porodici. To je bilo lijepo vrijeme. Ali nije trajalo predugo. Kad smo se vratili u
paniju, poela je katastrofa. Ne direktno, ve ispotaje, visila je u zraku.
Poelo je neko ludo nevrijeme sa snijegom. Izgledalo je kao da panci nikad ranije
nisu vidjeli snijeg, i kod nas, gore u brdima, automobili su slupani stajali
posvuda, a Mino, debeli idiot - fantastini debeli idiot, dodao bih kako neko ne bi
stvar pogreno shvatio - mrznuo se kao pas u svojim plitkim cipelama i ljetnoj jakni i
ubjeivao me da uzmem Audi. Sve je krenulo doavola. Na nizbrdici sam izgubio
kontrolu i udario u neki betonski zid; rasturio sam cijelu desnu stranu auta.
Mnogi iz tima su se sudarali u snjenoj oluji, ali niko tako gadno kao ja. Bio sam
pobjednik u tom takmienju frontalnih sudara i svi smo se tome smijali i, stvarno, ja
sam jo uvijek nalikovao sebi. Jo sam se pristojno osjeao. A onda je Messi poeo s
priom. Lionel Messi je straan. Sasvim nevjerovatan. Ne poznajem ga neto
posebno. Totalano smo razliiti. On je doao u Barcelonu kao trinaestogodinjak.
Odgojen je u toj kulturi i nije imao problema s onim kolskim zezanjima. Igra tima
vrti se oko njega, to je zapravo i prirodno. On je sjajan, ali doao sam ja i dao vie
golova od njega. Otiao je kod Guardiole i rekao:
Ne elim vie igrati na desnom krilu. elim igrati sredinu.
U sredini, na picu, bio sam ja. Ali Gaurdiolu za to nije bilo briga. Promijenio je
taktiku. S etiri - tri - tri preao je na etiri - pet - jedan sa mnom na vrhu i Messijem
malo iza mene, i ja sam pao u sjenu. Lopte su ile preko Messija i nisam mogao igrati
svoju igru. Ja na terenu moram biti slobodan kao ptica. Ja sam momak koji eli biti
drugaiji na svakom dijelu terena. Ali Guardiola me rtvovao. I to je istina. Zatvorio
me na picu. Okej, mogu shvatiti njegovu situaciju. Messi je bio zvijezda.
Guardiola ga mora sluati. Ali hajde! Davao sam gol za golom za Barcu i bio
izvrstan. On nije trebao prilagoavati tim jednome igrau. Hou rei - kojeg me je
avola kupovao u tom sluaju? Niko ne daje tolike pare samo zato da bi me kao
igraa uguio. Guardiola mora misliti na obojicu, i naravno, atmosfera u vodstvu
kluba se pogorala. Bio sam njihova najvea investicija do tada a nisam se osjeao
dobro u novoj postavci. Bio sam preskup da se ne bih dobro osjeao. Txiki
Begiristain, sportski direktor, ubjeivao me je da moram razgovarati s trenerom.
Izgladite to!
Nije mi se to svidjelo. Ja sam igra koji prihvata situaciju. Ali neka, okej, uinio
sam to. Jedan od mojih prijatelja mi je rekao: Zlatane, to je kao da je Barcelona
kupila Ferrari a vozi ga kao Fiat, i ja sam pomislio, okej, to je dobar argument.
Guardiola me preobrazio u prostijeg, loijeg igraa. Cijeli tim je gubio time.
Osjeao sam se odvratno dok sam sjedio u svlaionici a Guardiola buljio u mene kao
da sam ja problem, viak. Bilo je neugodno. Bio je kao zid, kao zid od kamena. Nije davao
nikakav znak ivota i ja sam svakog trenutka eznuo da odem daleko odatle.
Nisam im vie pripadao, i kad smo igrali u gostima protiv Villarreala, dozvolio mi je
da igram pet minuta. Pet minuta! U menije istinski prokljualo, ali ne zbog toga to sam
sjedio na klupi. To sam mogao prihvatiti, ako je trener u stanju da kae: Nisi dovoljno
dobar, Zlatane. Ne zasluuje mjesto u timu!
Ali Guardiola nije rekao ni jedne rijei, nita, i meni je prekipjelo. Osjeao sam to u
cijelom tijelu, i da sam bio Guardiola, uplaio bih se. Ne zato to sam ja neki grubijan!
Pravio sam ja svakojaka sranja. Alija se ne tuem, no dobro, znao sam na terenu udariti
nekog glavom. Ali ipak, kad se naljutim, onda mi padne mrak na oi. Onda mi ne valja
biti u blizini, i sad - da malo detaljnije ispriam - uao sam nakon utakmice u svlaionicu i
naravno da nisam planirao neki luaki ispad. Ali nisam bio sretan, to bar mogu mirno
rei, a tamo je stajao moj neprijatelj i eao se po elavoj glavi. Inae unutra nije bilo
mnogo ljudi.
Toure je bio tamo i jo neki, i takoer metalni boks u koji odlaemo odjeu, i ja sam
buljio u njega. Onda sam ga poeo utirati. Vjerujem da je odletio jedno tri metra, ali ja jo
nisam bio gotov. Daleko od toga. Vikao sam:
Ti nema muda, i siguno jo gore stvari, i onda sam jo dodao:
Ti se usere pred Mourinhom. Idi u piku materinu!
Bio sam sasvim poludio, i moda bi se moglo oekivati da Guardiola uzvrati s
nekoliko rijei, neto u stilu: Hajde smiri se, tako se ne razgovara sa svojim trenerom! Ali
on nije takav. On je jedan straljivi beskimenjak. On je samo podigao metalni boks,
poput nekog malog redara i izaao napolje i nikad o ovome nije govorio. Naravno vijest
se proirila. U busu su svi bili posve ludi: ta je bilo, ta je bilo?
Nita, misilio sam. Samo nekoliko istinitih rijei. Nisam imao snage da priam o tome.
Bio sam razjaren. Nedjelju za nedjeljom moj trener i moj ef me je bez ikavog objanjenja
drao na ledu. To je bilo totalno ludilo. Ja sam prije toga imao svakojakih svaa. Ali dan
poslije toga, uvijek bi se stvari izgladile. A sad su se zloba i utnja samo nastavljale, i ja
sam mislio: Imam dvadeset i osam godina. Dao sam dvadeset i dva gola i imao petnaest
asistencija samo ovdje u Barci, i opet me tretiraju kao da me nema. Hou li to prihvatiti?
Hou li nastaviti da se i dalje uklapam? Boe sauvaj!
Kad sam shvatio da u biti rezerva protiv Almerije, sjetio sam se onog:
KAD SAM BIO MALI, dobio sam jedan sportski BMX bicikl od brata. Nazvao sam ga Fido
Dido.
Fido je junak crtica, zailjenog nosa, za mene je bio zabavan i vaan. Volio sam svog
Fidu Didu, ali jednog dana, u Rosengardu ispred bazena, neko ga je ukrao. Otac je doao
do bazena, zavrnutih rukava na koulji, spreman na bitku. On je takav tip koji kae: Niko
ne smije dirati moju djecu! Niko ne smije uzimati njihove stvari! Ni najsnaniji vie nije
mogao pomoi, moj Fido Dido je zauvijek nestao, i ja sam bio tuan.
Poslije toga sam poeo krasti bicikle. Postao sam majstor u tome. Bang, i jo jednom
bang, i bicikl je bio moj. Postao sam kradljivac bicikala. To je za mene bilo potpuno
bezazlena kraa, ali ponekad nije ilo ba kako sam elio. Jednom sam se obukao u crno i
izaao u mrak kao pravi Rambo. Velikim makazama sam prerezao lanac i ukrao zeleni
vojni bicikl. Za mene je kraa bicikala postala prava zabava. Volio sam to. Zapravo sama
kraa je bila vanija od bicikla. Imao sam jo sitnih lopovluka, naprimjer krijui se iao
sam kroz naselje i bacao jaja prema prozorima, a priznajem ponekad sam iao i dalje.
Jedna neugodna stvar dogodila se u Wesselsu, robnoj kui u Jagersru, naprimjer. Ali
iskreno, to sam i zasluio. Prijatelj i ja smo u sred ljeta imali tople jakne na sebi, to je bilo
skroz idiotski, ali ispod jakni smo stavili etiri reketa za stoni tenis koje smo ukrali u
oblinjoj prodavnici. ujete vi, kako ete ovo platiti?, pitao nas je uvar kad nas je
uhvatio. Izvadio sam ezdeset ori, to je malo vie od pola krune. Ovim, rekao sam, ali
pokazalo se da tip nije imao smisla za humor. Odluio sam da budem profesionalniji u
nastavku, ali sam na kraju ispao prava budala.
Bio sam mali djeak. Imao sam veliki nos i zamuckivao sam, na kraju sam iao na
govorne vjebe. Jedna ena je dolazila u kolu da me ui kako se izgovara S. Mislio sam
daje to poniavajue i radio sve da to izbjegnem. Osim toga kao da je neto vrilo u mom
tijelu. Nisam mogao sjediti mirno ni jednu sekundu, vrtio sam se cijelo vrijeme. inilo mi
se da me nita nee boljeti samo ako trim ili se vrtim. ivjeli smo u Rosengardu,
predgrau Malmoa. Naselje je bilo puno Somalijaca, Turaka, Jugovia, Poljaka, svih
moguih useljenika, ali i
veana. Mi djeaci smo skoro svi bili blesavi. Nismo se ni na ta palili, ali nam nije bilo
ni loe, to moram rei.
ivjeli smo na etvrtom spratu u ulici Cronmans, nismo izlazili uz zagrljaj niti se
sretali na ulazu na isti nain. Niko nije pitao: Kako ti je danas bilo u koli mali Zlatane?
Niko stariji nije nam pomagao s domaim zadacima ili lekcijama prije kole, niko. Bio si
prisiljen da sve rjeava sam i nije pomagalo ako si se bunio ili mazio. Mogao si se
ponekad sam ujesti od muke, cviliti, sve sam, istina ponekad je bilo i simpatino. Jednog
dana sam pao s krova vrtia. Zadobio sam veliku modricu na glavi i trao kui plaui i
oekujui zagrljaj i utjehu, ali od mame sam dobio amar.
to si se penjao na krov?, vritala je od muke gledajui modricu.
Nisam bio veliki Zlatan to se smije popeti na krov obdanita. Ispao sam blesavi
idiot to se penje po krovovima. Bio sam okiran i razoaran. Moja majka nije imala
vremena da nas tjei, bar ne tada. Ona je istila i borila se da nas prehrani, bila je stvarni i
pravi borac. Ali nije stizala na mnoge druge stvari. Bila je snana, odluna i svi smo se u
porodici puno alili. Ali to nisu bile one vedske ale i salonska ljubaznost. Naprimjer:
Ljubavi, budi ljubazan i dohvati mi margarin, mijenjali smo sa: Dofati mi margarin,
idiote! Vratima smo lupali izlazei iz stana a mama je plakala. Ona je esto plakala.
Uvijek je imala moju ljubav, zasluila je. Radila je ponekad i etrnaest sati na dan.
Ponekad smo ili s njom i pomagali joj da prazni korpe za smee i takve stvari da bismo
dobili mali deparac. Ponekad sam se ljutio na mamu.
Posebno kad bi nas istukla drvenim klofaem. Jednom se klofa sav izlomio. Morao
sam ii da kupim novi, kao bila je to moja greka to se njen klofa izlomio dok me tukla.
Jednog se dana dobro sjeam. Bacio sam komad cigle na obdanite, ali je on nekako
udario u prozorsko staklo i razbio ga. Kada je mama to ula, poela je njena luda igra. Sve
to je znailo plaanje, nju je izluivalo. Tukla me je onim drvenim klofaem. Bang, bom!
Moda je klofa ponovo pukao, ne znam. Ponekad nije bilo anse da sakrijem ludorije
kod kue. Jednom sam preturio glineni lonac s hranom s pei i razbio ga, uspio sam
nekako da se izvuem, ali sam o tome razgovarao sa Sanelom.
Sanela je moja jedina prava sestra. Ona je dvije godine starija od mene. Sanela je prava tuff
cura, mislila je da bismo se mogli naaliti s mamom. Smislila je da bismo trebali kupiti mami
poklon za Boi. Otili smo u proavnicu polovne robe i za malo novca kupili dva glinena lonca,
upakovali ih i i stavili ispod jelke.
Nisam siguran da je mama shvatila nau ironiju. Za nju je bilo najvanije
da ima hrane na stolu. Sva njena snaga je bila usmjerena u tom pravcu. Bilo nas je puno u
kui. S nama su ivjele i polusestre i polubrat to su kasnije otili svojim putevima. Tu je i
mlai brat Aleksandar, zvani Keki, i novca je uvijek nedostajalo. Starije sestre i brat su
pazili na nas mlae, bez njih ne bismo uspjeli opstati. Bilo je puno makarona i keapa, ili
kolaa kod tetke Hanife i mojih drugara. Tetka Hanifa je ivjela u istoj zgradi, ona je bila
prva iz porodice koja je dola u vedsku.
Nisam bio napunio ni dvije godine kad su se roditelji rastavili, i toga se ne sjeam. Razvod
je bio rjeenje, ako sam dobro razumio, brak nije najbolje funkcionisao. Bilo je puno svae
i prepiranja, navodno su roditelji uli u brak da bi otac dobio vedske papire. Mama je na
sudu uspjela dobiti djecu, tako da smo svi bili uz nju. Bilo kako bilo, ali mi je otac puno
nedostajao. Sanela i ja smo sretali oca svaki drugi vikend. Dolazio bi u svom plavom Opel
Kadetu i vozio nas u Pildamms park, ili prema Limhamn luci da nam kupi hamburger i
sladoled. Jednom se dobro istroio, kupio nam je patike Nike Air Max i fine sportske
stvari, kotalo ga je oko hiljadu kruna. Moje patike su bile zelene, Saneline roza. Niko u
cijelom Rosengardu nije imao takve, osjeali smo se vani vie nego iko. Bilo nam je super
s ocem, dobijali smo i po pedeset kruna za piu i Coca-Colu. Tata je imao pristojan posao i
jo jednog sina, Sapka. Bio je zabavni vikend otac.
Ali stvari e se promijeniti. Sanela je bila strana u tranju. Bila je najbra u svom
uzrastu na ezdeset metara u cijeloj junoj vedskoj. Otac je bio ponosan kao pijetao i
vozio ju je na treninge. Dobro, Sanela. Ali ti moe bolje, govorio je. To je bio njegov
nain. Bolje, bolje, nemoj biti zadovoljna. Taj put sam i ja bio u autu. Otac je po
Sanelinoj reakciji osjetio da neto nije u redu. Sanela je bila tiha. Borila se da ne zaplae.
ta se desilo?, pitao je.
Nita, odgovorila je, ali je on ponovo pitao. Na kraju je progovorila.
Ne moramo ulaziti u detalje, u Sanelinu priu, ali na otac je kao lav. Ako se neto
desi njegovoj djeci, on postaje divlji, posebno ako je rije o Saneli, njegovoj jedinici.
Poeo je cijeli cirkus s istraivanjem, prijavljivanjem socijalnoj slubi, i puno toga.
Dosta toga nisam razumio, tada sam punio tek devet godina.
se moglo igrati. Bilo je tu i tunih vapaja. Zar vie nikad neu vidjeti svoju djecu? pitala
je, ne sjeam se svega, niti ta se sve tada desilo, ali ovih slika se sjeam. Znam da je Sanela
ivjela kod oca nekoliko sedmica, ja sam ostao kod mame, i pored svega. To nije bilo
pravo rjeenje. Sanela se nije dobro osjeala kod oca. Ona i ja smo jednom nali oca kako
spava u kuhinji na podu a na stolu su bile prazne limenke i flae od piva. Tata, probudi
se, probudi!, dozivali smo ga, ali je on i dalje spavao kao mrtav. To je udno, pomislio
sam. Zato je to uradio? Nismo znali ta da radimo, ali smo htjeli da mu pomognemo.
Moda se smrznuo. Pokrili smo ga runicima i ebetom da se ugrije. U sutini nisam
mnogo toga razumio. Sanela je bila uz njega i bojala se promjena njegovog raspoloenja.
Gubio je smisao za humor, povukao se u sebe kao medvjed, poela je da ga se plai. Ali je
i patila za mlaim bratom Kekijem. Htjela je ponovo mami, a sa mnom je bilo suprotno.
eznuo sam za ocem. Jednu no sam mu telefonirao i vjerovatno izgledao potiteno. Bio
je sam, Sanela nije bila kod kue.
Ne elim ivjeti ovdje, elim ivjeti kod tebe.
Doi ovamo, rekao je. aljem taksi po tebe.
Tako je pokrenut novi postupak i u martu 1991. godine mama je dobila skrbnitvo nad
Sanelom a tata nada mnom. Sestra i ja se nikad nismo razdvojili, ili tanije bilo je uspona i
padova, ali u sutini smo vrlo bliski. Danas je Sanela frizerka i ponekad dou ljudi kod
nje i kau: Boe, kako lii na Zlatana!, a ona uvijek odgovara: Glupost, valjda on lii
na mene. Ona je carica. Ni ona ni ja nismo imali lagan ivot. Otac efik je 1991. godine
preselio iz Hards ulice u Rosengardu u Varnhemstorget u Malmou i tad smo shvatili da
on ima veliko srce i daje spreman da umre za nas. Ali nije sve bilo kako sam elio.
Poznavao sam ga kao vikend oca koji kupuje hamburgere i sladolede.
Sad je trebalo da dijelimo svakodnevnicu i odmah sam primijetio: sve je bilo prazno
kod oca. Neto je nedostajalo, moda jedna ena. Bio je jedan TV, jedna seija, jedna
stalaa, dva kreveta. Nieg previe, nikakvih igraki, ponekad previe flaa i limenki po
podu. Kad bi ponekad poinjao s ienjem ili tapeciranjem, uvijek je ostavljao posao
reenicom Ostalo u sutra! Ali od toga nije bilo nita. esto smo premjetali stvari, ali
nikad nismo uveli red u stanu. Zapravo bilo je prazno, ali na jedan poseban nain.
Otac je bio domar za brze intervencije po stanovima i kada je dolazio kui u radnom
odijelu sa stolarskim naoalama, sa svim depovima punim noeva
i rafcigera, sjedao bi pred TV ili telefon i nije se dao ometati. esto je stavljao slualice na
ui i sluao narodnu muziku iz Jugoslavije. Lud je za tom muzikom i sam je snimio
nekoliko kaseta. On je zabavlja, ovjek scene i ima smisao za odreenu vrstu humora.
esto je bio u svom svijetu, kad bi moji drugari zvali na telefon, on bi im kratko
odgovarao ili vikao kroz stan da i oni uju:
Ne zovi vie ovamo!
U stan nisam smio dovoditi moje drugare, nisam ni traio niti bi mi on to dozvolio.
Telefon nije bio za mene i nisam mogao s nekim razgovarati od kue, tanije samo kad je
bilo neto ozbiljno, a tad je tu bio tata. On je bio spreman da uini za mene bilo ta, da
izae u grad i u svom suludom stilu pokua dovesti stvari u red.
Imao je poseban nain hodanja, ljuljao se da ga je svijet morao primijetiti. Svijet se
okretao i pitao: Ko je doavola ovaj tip? Ali one obine stvari, vezane za kolu, moje
drugare, fudbal, njega kao da nisu interesovale. Mogao sam o njima razgovarati s bilo
kim drugim, ali ne i s njim. Zapravo, Sapko, moj polubrat po ocu je u poetku ivio s
nama, tako da sam s njim ponekad razgovarao i o tome. On mora da je tad imao
sedamnaest godina. Ali se malo sjeam tog vremena, prije nego ga je tata otjerao. Sjeam
se te strane svae. To je neto tuno vezano za tatu, tako da smo u stanu ostali samo nas
dvojica. Bili smo sami, svako u svom kutu. udno je da mu nisu drugovi dolazili u stan.
Sjedio je sam i pio. Bilo je prazno, bez drutva. Ali prije svega bilo je prazno u friideru.
Stalno sam bio vani, igrao fudbal, vozio se kui na ukradenim biciklima. esto sam
dolazio kui gladan kao vuk i otvarajui prazni friider mislio: Molim ti se, daj da neto
bude u njemu! Ali nita, samo uobiajeno: mlijeko, margarin, komad hljeba i u najboljem
sluaju jogurt, multivitaminski, pakovanje od etiri litra, kupljeno jeftino u arapskoj
prodavnici i svakako Pripps Bla i Calrlsberg, pakovanja pive s plastinim omotom okolo.
Ponekad opet nita drugo osim pive i kranja eluca. Tu bol neu nikad zaboraviti. Pitajte
Helenu! Friider mora uvijek biti pun, govorim joj cijelo vrijeme. Taj strah od praznog
friidera nikad ne izlazi iz mene.Jednom je moj sin Vincent plakao zato to nije dobio
kuhane makarone sa tednjaka. Djeak je vritao zato to hrana nije bila brzo gotova.
Pomislio sam gledajui ga: Samo da zna kako ti je lijepo ovdje!
Ja sam morao preturati sve ladice, sve police, za samo jednu makaronu ili hrenovku.
Jeo sam prenice od starog hljeba. Mogao sam progutati cijeli komad, a i njih je bilo samo
kod mame. Tamo me nisu uvijek ekali rairenih ruku. Ponekad sam uo: Doavola, zar
e i Zlatan biti s nama? Zar efik ne hrani njega? Ponekad opet: ta, zar smo mi pravljeni
od novca? Zar e i ti jesti
kod nas? Ali svejedno, mi smo pomagali jedni drugima, a kod oca sam zapoeo mali rat
protiv pive. Prosuo sam nekoliko, ne sve bilo bi previe, ali nekoliko. Malo je kad neto
primijetio.
Bilo je pive svukuda, u friideru, na stolu, po policama u pajzu. esto sam kupio
prazne limenke u crnu vreu i vraao ih u prodavnicama. Dobijao sam pedeset ora za
limenku. Ponekad sam dobijao po cijelih pedeset ili sto kruna za njih. U stanu je bilo
manje limenki a ja sam se radovao novcu. Sigurno da to s limenkama nije bila zabavna
stvar, ali kao i svi ostali mladi tad sam tano nauio itati njegovo raspoloenje. Znao sam
kad nije trebalo da priam s njim. Dan iza pijanke bilo je tie, drugi dan gore. U nekim
situacijama je mogao da plane kao munja, u drugima je bio nemogue ljubazan, dao bi mi
pet stotina kruna samo tako. Tad sam sakupljao sliice fudbalera. Morao si kupiti paket
vaka u kom su bile tri takve sliice. Oj, oj, koje momke u sad dobiti? Vritao sam od
sree. Maradona, ili? esto sam bio razoaran, posebno kad sam dobijao dosadne vedske
zvijezde o kojima nisam nita znao. Jedan danje otac doao s cijelim kartonom paketia sa
vakaim gumama. Bila je to prava zabava, sve sam ih otvorio i dobio pravo bogatstvo
pravih momaka. Ponekad smo otac i ja zajedno gledali TV, to je bilo 4pravo zadovoljstvo.
Ali ve sljedei dan je bio pijan, od toga sam kasnije imao strane slike u glavi,
ulazio sam u sukobe s njim. Nisam se povlaio kao polubrat. Rekao sam mu: Pije
previe, tata. Bio je to ludi sudar, iskreno govorei beznadean. Svaao sam se iako je
on vritao: Izbacit u te van, i te stvari. Htio sam ga natjerati da razgovara sa mnom.
Ponekad je ivot u stanu bio straan, nemogu.
Ali nikad me nije dirao fiziki. Zapravo jednom me podigao dva metra uvis i bacio
na krevet, ali i to je bilo zato to sam ja bio grub prema Saneli, njegovoj mezimici. U
sutini bio je najljubazniji ovjek na svijetu i danas razumijem da mu nije bilo lako.
Pio je potapajui svoju tugu, govorio mi je brat, ali moda ni to nije cijela istina.
Rat ga je jako pogodio. Rat je bio neto vrlo udno. Nikad o tome nisam vie saznao.
uvao sam se toga. Mnogi su se jako mijenjali zbog rata. Nikad nisam razumio zato
su se mama i sestre oblaile u crno. Bilo je tako iznenada, kao neki modni trend, ali
zapravo mamina mama je poginula od bombe u Hrvatskoj i svi su je alili, svi osim
mene. Ja sam bio taj kog nije bilo briga je li neko Srbin, Hrvat, Bosanac, ili bilo ko. Ali
najtee je bilo ocu.
On je doao iz Bijeljine u Bosni. Nekada je bio zidar tamo dolje, svi njegovi prijatelji i
rodbina ivjeli su u tom gradu i odjedanput su svi protjerani. U
Bijeljini je vladala sila jaega i nije bilo udo da se on poeo ponovo nazivati
muslimanom. Srbi su zauzeli grad i pobili stotine ljudi. Mislim da je poznavao mnoge od
njih a cijela njegova porodica je protjerana. Sve stanovnitvo Bijeljine je izmijenjeno i na
kraju u prazne kue i stanove su uselili Srbi, izmeu ostalih i u oevu staru kuu. Neko je
samo doao i oteo kuu i mogu razumjeti da on nije imao vremena za mene, pogotovo u
vrijeme vijesti. ekao je telefonske pozive i vijesti s Balkana. Sjedio je, tugovao i sluao
muziku iz Juge. Ja sam se trudio da ostajem izvan kue sve dok to traje, ponekad odlazio
mami. Tamo je bio neki drugi svijet.
Kod oca smo bili samo on i ja. Kod mame je bio pravi cirkus. Ovdje su ljudi stalno
dolazili i odlazili, kua je bila puna vike i smijeha. Mama je preselila u Cronmans ulicu
broj 5A, u stan iznad tetke Hanife ili Hanni kako sam je ja zvao. Ja, Keki i Sanela smo bili
stvarno vrlo bliski. Sklopili smo mali pakt. Ali je kod mame bilo i neeg to nije mirisalo.
Polusestra je tonula dublje u droge i mama se trzala kad god bi neko zvonio ili kucao na
vrata. Ne, ne, nesrea. Jeste li uli neto o nesrei? Gdje je to sada? Bila je stara za te
stvari i uasnuta od svih vrsta droga. Sjeam se da me je skoro nazvala telefonom i
histerino rekla:
Evo droge u friideru! Dragi boe, droga! Odmah sam nazvao Kekija sav ljut i
pitao: Doavola, kakva droga se nalazi u maminom friideru? Nita nije razumio, ali se
na kraju poeo smijati i rekao da je to njegov snus. Mama je nala snus i mislila da je
droga.
Smiri se, mama, to je samo snus, rekao sam joj na telefon.
Isto sranje, odgovorila mi je.
Bila je prepadnuta i trebali smo biti ljubazniji prema njoj. Ali to nismo nauili. Znali
smo samo biti grubi. Polusestra koja je imala problem s drogom rano je otila od kue u
dom za odvikavanje, ali se stalno vraala s problemima, dok mama napokon nije s njom
prekinula, moda i sestra, ne znam tano sve detalje te historije. Znam da je bilo teko, ali
taj dan smo pokuali ponovo skupiti porodicu. Bili smo odluni, bilo je dramatino i
kazali smo: Ne elimo te vie vidjeti, ili tako nekako.
Bilo kako bilo, sjeam se da sam jednom bio kod sestre to se drogirala u njenom
malom stanu. Bilo je to za moj roendan, mislim da je to tad bilo. Kupila je poklone, bila je
ljubazna, njena. Ali kad sam krenuo prema toaletu, naglo me zaustavila. Ne, ne, vikala
je i protrala pored mene, ula u toalet i zakljuala se. Shvatio sam da je neto bilo kako ne
treba, neke njene droga
stvari koje je krila od mene. Znam da sam joj rekao da skloni te stvari od mene. Ja sam
imao i vanijih stvari, svoje bicikle i svoj fudbal, i svakako svoje snove o Brus Leeju i
Muhammadu Aliju. elio sam biti kao oni.
Otac je imao starijeg brata Sabahudina u bivoj Jugoslaviji. Zvali su ga Sapko.
Sabahudin je bio bokser, pravi talenat. Takmiio se za bokserski klub Radniki u
Kragujevcu. Sa svojim klubom je bio ampion Jugoslavije. Ali 1967, momak je imao tek
dvadeset tri godine, tek oenjen, kupao se u rijeci, brzoj i hladnoj Neretvi, mislim da je
imao i neki problem sa srcem ili pluima.
I samo je potonuo u vodu, moete misliti. Bila je to prava porodina tragedija. Poslije toga
otac je postao neka vrsta boks-fanatika. Imao je sve vanije meeve na videokasetama, ne
samo Sabahudinove, ve i Muhammada Alija, Foremana i Tysona, svakako i filmove
Bruce Leeja i Jackie Chana. Njih smo gledali kada bismo sjedili zajedno pred televizorom i
uivali.
vedski programi za nas nisu postojali, nije ih bilo ni na mapi. ivjeli smo u drugom
svijetu. Imao sam dvadeset godina kada sam vidio prvi vedski film. Pojma nisam imao o
vedskim junacima ili sportistima tipa Ingemar Stenmark ili slinima. Ali o Muhammadu
Aliju sam puno znao! Koja legenda! Vozio je svoj stil bez obzira ta su ljudi govorili.
Nikog nije molio za oprost, to nikad nisam zaboravio. Taj momak je bio pravi. Radio je to
je volio. ovjek treba takav biti, od njega sam uzimao odreene fraze kao, I am
thegreatest. Morao si biti snaan u Rosengardu, inae si mogao uti svata na svoj raun,
najgore je bilo da te nazovu pizda, i tu nije bilo povlaenja.
Ipak, najee se nismo svaali izmeu sebe. Ne sere se u svom krevetu, kako smo to
nazivali. Vie smo mi iz Rosengarda bili protiv svih ostalih. Bio sam meu onima to su
vikali protiv rasista to su demonstrirali tridesetog novembra. Jednom sam na Malmo
festivalu vidio grupu momaka iz Rosengarda, bilo ih je otprilike dvjesta, gonili su jednog
momka. Nije bilo ba poteno, iskreno govorei. Ali poto su bili momci iz mog naselja,
poeo sam trati s njima. Mislim da onaj momak poslije toga nije bio ba najbolje. Bili smo
vani i divlji svi zajedno. Ponekad nije bilo tako jednostavno biti vaan.
Kada smo otac i ja ivjeli blizu Stenkula-skolan, ostajao sam do kasno kod mame. Bio
sam prisiljen ii kasno nou kui kroz mraan betonski tunel koji presijeca Amiralsgaten i
nalazi se odmah iza Annelund mosta. Jednom ranije je upravo tu otac bio opljakan i
pretuen da je leao u bolnici probuenih plua. O tome sam esto razmiljao, iako
najradije, razumljivo, ne bih. to sam to vie potiskivao, sve je bilo jae, posebno tamo
gdje su naporedo pruga i autoput. Tu
je i odvratna ograda, nekoliko grmova i dva stuba s ulinim svjetiljkama, jedan prije a
drugi poslije tunela. Ali je uvijek tu bilo jezivo mrano. Stubovi ulinih svjetiljki su mi bili
orijentiri. Izmeu njih sam trao kao luak uz ludo lupanje srca, ali sam stalno mislio:
Sigurno tamo stoje neki strani tipovi, kao oni to su napali mog oca. Sebi sam govorio:
Ako tri brzo, sve e biti u redu. Uvijek sam dolazio kui kao bez daha, nisam bio ba
kao Muhammad Ali.
Jedan jedini put otac je odveo Sanelu i mene da se kupamo u Arlovu. Poslije bazena sam
ostao kod prijatelja. Kada sam htio kui, poela je kia. Lilo je s neba, a ja sam vozio kao
idiot i stigao kui potpuno pokisao. Tad smo stanovali u Zenithgatanu, neto dalje od
Rosengarda i bio sam potpuno iscrpljen. Drhtao sam i imao bolove u elucu. Bio sam tako
bolestan. Nisam se mogao pomjeriti. Leao sam nemoan u krevetu. Povraao sam. Grio
se. Trao u klozet.
Otac je doao, onakav kakav je, njegov friider je uvijek bio prazan, on obino pijan,
ali kada je stvarno trebalo, nije bilo boljeg od njega. Pozvao je taksi, podigao mene u
naruje u onom jedinom poloaju u kom sam mogao leati, neto kao poloaj malog
raka i snio me do auta. Bio sam lagan kao pero, otac veliki i snaan i van sebe, bio je
lav ponovo koji je vikao oferu, mislim da je bila ena:
Ovo je moj sin, on je sve moje, vozi ne osvri se na pravila, ja plaam kazne,
policija je moja briga, i ena je radila kako je on govorio. Prola je kroz dva crvena
svjetla i stigli smo na djeiji odjel u Opu bolnicu u Malmou. Cijela situacija je postala
vrlo hitna, ako sam to dobro razumio. Dobio sam injekciju u kimu, otac je ranije uo
neke strane vijesti o ljudima koji su tako ostali nepokretni. Pretpostavljam da je tada
bio agresivan, govorei da e prevrnuti cijeli grad ako neto krene kako ne treba.
Ali se brzo smirio, ja sam legao na trbuh i jecao poto sam dobio onu injekciju.
Ispostavilo se da sam dobio upalu mozga. Bolniarka je zamraila sobu i ugasila
svjetlo. Morao je biti potpuni mrak oko mene. Dobio sam lijekove a otac je ostao uz
mene. Idui dan oko pet sati otvorio sam oi, opasnost je bila prola a ja jo uvijek ne
znam ta je bio uzrok tome. Moda je tako moralo da bude.
Moda i zato to sam bio neuhranjen. Bio sam mali i prilino mrav. Ipak, morao
sam biti jak na drugi nain. Brzo sam sve zaboravio i nastavio dalje. Umjesto da
sjedim kod kue, traio sam drutvo, ponekad i svau. Bio sam u pokretu cijelo
vrijeme. To me grijalo i ba kao i otac, brzo sam se palio i svaao
Ponekad se zapitam: ta bih ja radio da nisam postao fudbaler? Nemam pojma. Moda
bih bio kriminalac. U to vrijeme je bilo mnogo provala. Nisam rekao da smo ili van samo
da krademo. Ali neko sranje se uvijek dogaalo, nismo uzimali samo bicikle. Bilo je to u i
oko robne kue, esto sam i ja u tome uestvovao, neke i organizovao. Srea da otac o
tome nita nije znao. Otac jeste pio, ali je imao i principe. ovjek moe raditi dosta toga na
svoju ruku, ali nikako krasti, to nikako! Ali nebo e skinuti za tebe, on je bio takav tip.
Onaj put, kad smo uhvaeni u robnoj kui Wessels u zimskim jaknama i ukradenim
stvarima, imao sam sree. Bili smo pokupili stvari koje nisu samo bomboni i vake, ve
puno toga u vrijednosti od hiljadu i etiri stotine kruna. Drugarov otac nas je preuzeo i
kad je stiglo pismo na nau adresu, Zlatan Ibrahimovi je uhvaen s ukradenim stvarima,
bla, bla, bla, uspio sam ga poderati prije nego ga je tata vidio. Inae, teko bi mi bilo.
Ali jednu stvar u rei sa sigurnou: nikad nita nisam imao s drogama. Razumljivo,
uvijek sam bio protiv toga. Nisam se slagao ni s oevim pivama, prosipao sam ih. Bacao
sam i mamine cigarete. Mrzio sam sve droge i otrove i imao sam sedamnest ili osamnaest
godina kada sam se napio prvi put i
povraao po stepenitu kao i mnogi tinejderi. Poslije toga nije bilo slinih ludosti do
jednog kolapsa u kupatilu poslije prvog uspjeha s Juventusom. Bio je to Trezeguet, ta
zmija, koji me nagovorio da pijem shots.
Sanela i ja smo strogo pazili na Kekija u Rosengardu. Nije puio niti pio, ali smo ili
za njim i pazili. Bilo je neto specijalno s mojim malim bratom.
Pomagali smo mu, ali one osjetljive stvari je povjeravao Saneli. S onim ozbiljnijim
grubljim stvarima je dolazio meni. Bio sam uz njega. Preuzimao odgovornost. Openito
nisam bio svetac, i nisam uvijek bio ljubazan prema drugarima i prijateljima. Bio sam
ponekad agresivan, to je ono to me danas izluuje kad bi to isto neko radio mom Maxiju
i Vincentu. Sigurno, to je tano. To ne smijemo zaboraviti. Tada kao da sam imao dva lica.
Bio sam i dicipliniran i divlji, i napravio sam cijelu filozofiju o tome. Moj stil je bio
da sam mogao oboje, govoriti i uraditi. Ne samo govoriti kao: Ja sam najbolji, ko si ti?
Nema nita tee. Ali ni samo zavijati u prie to vedske zvijezde znaju. Htio sam biti
oboje, najbolji i moan. Nije da sam mislio da u postati neka superzvijezda. Boe, ja
dolazim iz Rosengarda! Ali svakako sam malo drugaiji od drugih, ba zbog toga.
Bio sam problematian. Bio sam lud. Ali sam imao i karakter, takoer. Nisam uvijek
dolazio na vrijeme u kolu. Bilo mi je teko da ustanem rano izjutra, to mi je problem i
danas, ali sam radio zadae, ili preciznije ponekad. Matematika mi je ila dobro. Samo,
bam, bam i eto rezultata. Malo kao na fudbalskom igralitu. Slike i rjeenja su sijevali u
meni. Ali sam loe pisao cijeli postupak pa su nastavnici mislili da prepisujem. Nisam bio
uenik koji je oekivao dobre rezultate zbog studija. Bio sam blii onima koji su izbaeni
iz kole. Ali sam ipak uio. Proitao bih sve prije ispitivanja, a zaboravio sljedei dan.
Nisam bio udak, ali samo nisam mogao da sjedim mirno, ponekad sam znao bacati
gumice i te stvari. Imao sam mrave u tijelu.
To me izluivalo. Vrtio sam se cijelo vrijeme, zato ne znam tano. Mogao sam
ostati oko godinu u jednom razredu dok nastavnici to ne bi iskoristili da me se rijee.
Mora promijeniti ovu kolu i otii tamo gdje spada, rekli su, ne zato to sam krio
pravila, ve zato da bi me se rijeili. Stalno sam mijenjao kole i bilo mi je teko da imam
prijatelje, tata je imao svoj posao, svoj rat i svoje pie i svakako loe bubne opne. Stalno
mu je zvonilo u uima a ja sam pokuavao sve da sam rjeavam zaboravljajui haos u
porodici. Uvijek se neto deavalo.
Znate ve, mi s Balkana smo grubi. Moja sestra se drogirala i raskinula s mamom, ali
i nama, to i nije moda bilo neoekivano poslije svih problema s drogama i domovima za
odvikavanje. Ali i moja druga polusestra je napustila
U NASELJU KOJE SE ZOVE Rosengard ima mnogo raznih etvrti koje su, ustvari, bile
skoro identine; ni jedna od njih nije bila ni bolja ni loija od druge, ali ipak je jedna
imala nii status od svih ostalih. To je etvrt koja je nazivana ciganska. E ta je etrvrt
zaista bila na loem glasu. Nije to bilo tako u stvarnosti podijeljeno, pa da su svi
Albanci ili Turci ivjeli ili se igrali samo u jednoj etvrti, ne. Nije porijeklo stanovnika
odluivalo o tome kakva je etvrt ili gdje emo se igrati, ali smo se ipak drali svoje.
Jedna od ertvrti je naprimjer nazvana Trnoruica. Ta etvrt je imala ljuljake, mjesto
za igru, jarbol za zastavu i fudbalski teren gdje smo igrali lopte svakodnevno.
Ponekad mi nisu dozvoljavali da i ja igram jer sam bio mali. Tada sam plamtio od
ljutine. Mrzio sam da budem iskljuen iz grupe. Mrzio sam da gubim.
U igri s loptom ipak nije bilo najvanije da se pobjeuje. Najvanije su bile finte
i trikovi, umjetnost igranja loptom. I to da uje: Oj, oj! Wow! Gledaj ovo! Odueviti
i impresionirati drutvo trikovima i driblanjem, trenirati i vjebati do besvijesti samo
da bi pokazao da si najbolji od svih. Najee su mame bile te koje su prekidale nae
igre viui s prozora:
Kasno je, hajde u kuu, vrijeme je za veeru.
Uskoro, uskoro, govorili bismo i nastavljali igrati. Znalo je to potrajati do
kasno u no, i po kii, i tada je najee nastajao haos.
Ali mi smo nastavljali igrati, ne obazirui se na kiu, ni na ta. Najvanije je bilo
biti brz i u nogama i u glavi, posebno za mene koji sam bio mali mravko, pa sam se
morao na sve naine zatititi od nasilnih napada protivnika. Uio sam brzo sva
lukavstva jer sam bio prinuen, oboavao sam da ujem divljenje i pohvale onih koji
su me gledali. Poesto sam spavao s fudbalskom loptom i prije nego to zaspim,
razmiljao sam o trikovima i fintama koje bih mogao upotrijebiti sutradan. Sve se
odvijalo kao film u mojoj glavi.
Prvi klub u kojem sam trenirao, zvao se MBI, Malmo Boli & Idrottsforening.
Bilo mije samo est godina kad sam poeo. Igrali smo na ljunkovitom terenu iza
nekakvih zelenih baraka, i najee sam dolazio ukradenim biciklom. Ne mogu se
pohvaliti da sam uvijek radio kao to su treneri htjeli, zato su me i izbacivali
nekoliko puta. Psovao bih i vritao idui odatle a oni su uvijek upozoravajuim
tonom vikali za mnom: Pa dodaj loptu, Zlatane! Smetalo mi je to, i osjeao sam se
izostavljeno. U MBI su igrali i stranci i veani i mnogi roditelji su reagovali i
prigovarali zbog trikova koje sam nauio u svojoj etvrti, a ja sam ih sve slao u neku
stvar materinu i mijenjao klub vie puta. Naposljetku sam dospio u klub FBK Balkan i
tek tada sam osjetio da je to bilo ono pravo.
U MBI su oevi stajali na tribini i navijali u stilu: Naprijed, momci, svaka ast!
U Balkanu je to zvualo mnogo grublje: Jebat u ti mater u piku. To su bili stari
Jugoslaveni, s cigarom u ustima, bacali su cipele na nas i psovali a ja sam mislio:
Predivno, isto kao kod kue. Ovdje mi je super! Trener je bio Bosanac. Imao je iskustvo
iz jae lige u bivoj Jugoslaviji, i nekako se postavio kao otac svih nas. ak mi je
ponekad davao i neku krunu za sladoled ili neto drugo, samo da utiam glad.
Bio sam i golman neko vrijeme. Nemam pojma zato. Moda to sam poludio
jedanput i rekao golmanu: Ti si bezvrijedan, nema pojma, ja bih puno bolje branio
od tebe. I bilo je to sigurno djelimino istina. Ali na jednoj utakmici sam propustio
toliko golova da sam skoro poludio, ljut na samog sebe. Vritao sam i derao se daje
sve sranje, fudbal je sranje i sav svijet je sranje i prijetio sam da u otii da igram hokej
umjesto fudbala!
Puno je bolje igrati hokej, budale idiotske. Ja u postati profesionalac u hokeju,
kunem se... jebite se svi!
Toliko od mene: otiao sam i raspitao se o hokeju, i doavola, sve te stvari koje su
mi bile potrebne samo da bih trenirao hokej. Zatitno odijelo! A cijena opreme uas!
Odustao sam od ideje im sam shvatio da nemam novca ni za opremu, i ta mi je
preostalo nego da se vratim tom govnastom fudbalu. Ali sam u svakom sluaju
odustao od uloge golmana i poeo trenirati kao napada
Jednog dana kad smo trebali odigrati utakmicu, ja se nisam pojavio i trener se
derao kao lud: Gdje je Zlatan? Gdje je Zlatan? Preostalo je bilo jo samo nekoliko
minuta do poetka utakmice i svi, ba svi su sigurno htjeli da me zadave. Gdje je on?
Doavola, kako moe izostati s ovako vane utakmice? U istom trenutku su ugledali
jednog luaka koji se strahovitom brzinom pribliavao grupi na ukradenom biciklu, i
vozio je pravo prema treneru. Da li je on na putu da udari trenera? Nee, tano ispred
trenerovog nosa zakoio sam i istrao na teren, i po licu sam mu vidio da je ljut.
Koei biciklom isprskao sam ga blatom i pijesak mu je upao u oi, ali me je ipak
pustio da igram i pobijedili smo. Bili smo super tim. Sjeam se i kad sam
bio kanjen da sjedim na klupi prvo poluvrijeme zbog nekog sranja. Gubili smo s
4:0 protiv jednog snobovskog tima iz Vellinga. To je bila utakmica stranci protiv
finih vedskih djeaka. Masa testosterona i agresivnosti se osjeala u zraku, i ja
sam bio ljut kao ris jer sam sjedio na klupi. Kako me je idiot mogao smjestiti na
klupu!
Jesi li ti lud? pitao sam trenera.
Smiri se. Ulazi u igru uskoro.
Ubacio me u igru i dao sam osam golova! Pobijedili smo s 8:5, ismijavali
snobove i, naravno, ja sam bio najbolji. Bio sam tehniar i mali majstor sa svim
neoekivanim trikovima koje sam nauio i izvjebao na malim i tijesnim
prostorima kakav je bio teren kod moje mame. Umaraju me prie svih tih kretena
koji se hvale da su vidjeli zvijezdu u meni bla, bla, bla... Ja sam ga uio, on je bio
moj najbolji drug. Sve su to izmiljotine.
Niko nita nije vidio niti su veliki fudbalski klubovi kucali na moja vrata, bar
ne onako kako se prialo kasnije. Ja sam bio nevaspitano derite. Nije bilo uope
tako kako se pria: A, ovaj talenat treba cijeniti i njegovati! Bilo je prije: Ko je
pustio ovog crnoglavca da igra?, i ve tada je sve ilo naopako. Ja sam mogao
zabiti osam golova, ali nisam mogao nikada pripadati njima, onima to nisu
crnoglavci.
Druio sam se s jednim momkom koji se zvao Tony Flygare. Imali smo istog
uitelja iz maternjeg jezika. I njegovi starci su bili negdje s Balkana kao i moji, i on
je bio mali buntovnik. Nije ivio na Rosengrdu nego malo dalje u etvrti po
imenu Vitemollegatan. Bili smo isto godite, on je roen u januaru a ja u oktobru,
i to ima znaaja garantovano. Bio je i vei i jai tjelesno i izgledao je kao vei
fudbalski talenat. Dobijao je mnogo pohvala i ja sam se osjeao zapostavljeno, bio
sam u njegovoj sjeni. Stalno se ponavljalo: Gjedaj Tonyja! Koji igra! Bio sam
prinuen da trpim i borim se u pozadini. Ali kao to sam ranije rekao, nije se od
mene oekivalo bog zna ta, nisam ispunjavao niija oekivanja. Bio sam kao mali
divljak, luak, osim toga nisam se znao kontrolisati uope. Nastavio sam se tui s
protivnicima, a i sa sudijama, i da ih udaram glavom kad mi pukne film, i
mijenjao sam klubove kako mi se efnulo. Igrao sam u klubu Balkan, a zatim
preao u MBI i ponovo u Balkan, pa zatim u BK Flagg. Sve je bilo zamreno i
zbunjujue, i nikad me niko nije odvezao na trening. Ponekad bih se zagledao na
klupu gdje su uobiajeno sjedili roditelji.
Moj otac nije nikada bio tu, niti meu Jugoslavenima niti meu veaninu, i ne
znam ta sam u tim trenucima mislio, ali znam da sam bio sm. Sm
na cijelom svijetu i snalazio sam se kako sam znao. Navikao sam da se sam snalazim, ali
me je moda ipak sve to boljelo. Nisam imao pojma gdje se nalazim. Navikne se na takav
ivot i dri sve to po strani. Stari je bio takav i tu se nije nita moglo uiniti. On je bio
beznadean sluaj, istovremeno fantastian, danas ovakav sutra onakav, teko ga je
opisati. Nisam nikad mogao raunati na njega, ne na isti nain na koji su druga djeca to
mogla. Ali sam se, na neki udan nain ipak nadao njegovoj podrci. Stari je imao svoje
trenutke angaovanosti, i elio je da postanem advokat^
Ne mogu tvrditi da smo dijelili iste snove i nadanja. U onim krugovima u kojim sam
se kretao ne postaje se advokat. Radili smo lude stvari i sanjali da postanemo neko i
neto, ali ne mogu rei da smo imali podrku naih roditelja. Sve bi se diskusije svodile
na glupa objanjenja o vedskoj historiji i ratu na Balkanu uz nau muziku, pivo, i prazan
friider. Ali ponekad bi i on, moj stari, nalazio vremena i razgovarao o fudbalu sa mnom i
svaki put kad bi to inio, ja sam bio presretan. Ipak je on bio moj otac, i sjeam se jednog
dana kad je vano rekao:
Zlatane, vrijeme je da ti pone igrati u nekom veem klubu.
Kakav vei klub? Kakav klub?
Dobar tim, Zlatane. Vrhunski, kao to je Malmo FF!
Nita mi nije bilo jasno!
ta je to bilo tako specijalno u tom klubu Malmo FF? Nisam nita znao o tim stvarima,
ta je bilo dobro a ta nije. Ali sam znao ba za taj klub. Igrao sam protiv njih u klubu
Balkan i razmiljao: Zato da ne? Ako stari kae tako. Ali nisam imao pojma ni gdje su
igrali, niti gdje je stadion, niti sam znao neto o Malmou. Sve je to za mene bio jedan drugi
svijet. Prvi put sam otiao u centar grada kad mi je bilo sedamnaest godina, i ni tada nisam
nita shvatao
0 ivotu koji se vodio tamo. Brzo sam nauio put do terena gdje sam trenirao,
1
prodavnice. I bez uvijanja mogu rei da sam tamo bio nervozan. U ovom klubu je bilo sve
ozbiljno, nije vie bilo zafrkavanja kao u drugim klubovima: Hajmo momci da se malo
poigramo lopte! Ovdje se borilo za mjesto, provjeravali su nau igru i ocjenjivali da li
pripadamo grupi ili ne. Ja sam u startu osjetio da nisam kao drugi i odmah sam se
pripremio na odluku da me nee primiti. Meutim ve drugi dan me je pozvo trener po
imenu Nils i rekao:
Zlatane, dobro doao u na klub.
Zaista?
Bilo mi je tada samo trinaest godina, i u tom klubu je bilo jo nekoliko stranaca,
izmeu ostalih i Tonny. Svi ostali su bili veani iz viih klasa i snobovskih porodica i ja
sam se osjeao kao da sam pao s Marsa. Ne samo zato to moj stari nije ivio u velikoj
luksuznoj kui i nikad nije dolazio na utakmice, nego to sam ja i govorio drugaije i
ponaao se drugaije. Driblao sam loptom, pucao mi je film u sekundi, tukao sam se na
terenu... Jedanput sam dobio uti karton zato to sam se derao na moje suigrae.
Ne smije tako, Zlatane, tako se to ne radi!, kritikovao me je sudija.
Ma vuci se u pakao i ti s njima, odbrusio sam sudiji, i on me istjerao napolje.
Poelo je komeanje meu veanima, i roditelji su htjeli da me iskljue iz kluba, a ja
sam po hiljaditi put mislio: Boli me uho za sve, ko ih ia. Opet u promijeniti klub. Ili u
promijeniti sport, tekvando moda, to je ionako bolji sport. Fudbal je sranje tee vrste.
Jedan od roditelja je iao okolo s peticijom skupljajui potpise da me izbace iz kluba.
Moramo ga istjerati! Potpiite, blabla.
Nije bilo normalno! Okej, jesam se ja pobio s njegovim sinom. Jesu i oni mene napali
prljavo i jesam i ja pobjesnio. Udario sam ga glavom u glavu, iskreno govorei, ali mi je
poslije toga bilo i ao i krivo. Otiao sam mu i u bolnicu i izvinio se. Ali sve ovo je
idiotizam, pisati peticiju da me izbace. Ma hajde bjei! Otilo se predaleko! Ake
Kallenberg, trener, samo je zurio iznenaeno u papir i rekao:
Kakvo je ovo smijeno sranje!
Pocijepao je peticiju. Ake je bio dobar ovjek. Ili bolje da kaem, i dobar i nije. Jedne
me je godine posadio na klupu skoro cijelu sezonu kad sam igrao za juniore. I kao i svi
drugi, i on je smatrao da previe driblam i galamim na suigrae i da je to veoma pogrean
stav u igri... neto u tom stilu! Te godine sam nauio vanu stvar, a to je da ako jedan
momak kao to sam ja, zahtijeva potovanje od trenera i suigraa, onda mora da bude pet
puta bolji od Leffea Perssona i trenira deset puta vie i ee od ostalih. Inae nema
nikakve anse da se probije, da uspije. Ne na ovoj zemaljskoj kugli, i ne jo ako je sitni
lopov bicikala kao to sam bio ja.
Trebao sam, naravno, prestati s glupostina, ali bilo mi je daleko do terena gdje sam igrao,
sedam kilometara, a najee sam iao pjeke. Ma bio je to i prevelik izazov, posebno kad
bih ugledao neki lijep bicikl. Jeanput sam ugledao jedan uti s mnotvom nekakvih korpi i
pomislio, zato ne? Pojaem bicikl i odvezem se na stadion, i moram priznati da je bilo
udobno voziti. Ali sam brzo
shvatio da sam ukrao potarev bicikl, jer su u onim korpama bila pisma. Brzo sam siao s
bicikla i parkirao ga u stranu. Nisam htio da budem kradljivac pisama.
Jednom drugom prilikom, oteli su meni bicikl koji sam ranije ukrao, i stajao sam ispred
stadiona, mislei: ta sad? Bilo mi je mrsko ii pjeice, jer sam bio i umoran i gladan i
nestrpljiv, a daleko do kue. Ukrao sam jedan nov novcati bicikl ispred same svlaionice.
Kao i obino lagano sam, bez veih napora, obio bravu i odvezao se kui. Bio je to stvarno
dobar bicikl. Parkirao sam ga daleko od kue, paljivo da me ne bi uhvatili. Tri dana
kasnije svi iz tima smo bili pozvani na hitan sastanak. Ve sam pretpostavljao daje neki
problem, jer smo bili pozivani samo kad je u pitanju bio problem ili kritika. I odmah sam
smislio priu da to nisam bio ja nego moj mlai brat. Bile su tane moje pretpostavke,
sastanak je bio sazvan zbog ukradenog bicikla pomonog trenera.
Je U iko vidio bicikl?, pitali su.
Ma kakvi, niko nije nita vidio, ni ja nisam nita vidio, i u ovakvoj situaciji se nita niti
uje niti vidi! Tako je to funkcionisalo. Pravi se budala i uti kao riba ili kae neto kao:
Ali stvarno mi je ao, i meni su jednom ukrali bicikl, jadan ti.
Bilo mi je ao to sam to uradio. ta bih ja uradio da sam na njegovom mjestu? Ba je
baksuz! Bio sam kao u oku. Bicikl pomonog trenera! Trenera treba potovati. Tek tada
sam shvatio! Ili bolje reeno mislio sam sluati o taktici, i zonskoj igri, i o svemu to se tie
fudbala, ali istovremeno ne sluati. Ali kao i do sada nastaviti i driblati, i izvoditi trikove, i
igrati po svome. Sluati a ne uti! To je bila moja filozofija! Ali da im ukrade bicikl, nije se
nikako uklapalo u moj koncept. Otiao sam kod pomonog trenera i iskreno mu rekao:
Ovakvo je stanje. Taj dan ja sam pozajmio tvoj bicikl, bila mi je frka. To je bilo glupo
od mene, i nee se vie ponoviti! Dobit e bicikl sutra ujutro!
Nabacio sam najtuniji osmijeh i mislim da mi je to, na neki nain, upalilo ovaj put.
Moj tunjikavi osmijeh mije i kasnije pomogao nekoliko puta u tekim trenucima i mogao
sam ak i da se naalim na svoj raun onda kad se ovjek najmanje nadao. Ali mi nije bilo
lako. Nisam samo ja bio crna ovca u toru, ali ako se bilo ta desilo ili je nekome neto
nestalo, optuivali su odmah ba mene. Imali su i pravo, jer sam ja i bio sirotinja. Dok su
svi ostali pratili zadnji krik mode i nosili fudbalske patike marke Adidas ili Punima s
detaljima od kengurove koe, ja sam kupovao sve jeftino u trgovakom centru HkohaUen.
i
igrao u patikama koje su kotale izmeu pedeset devet i devedeset devet kruna i nisu bile
ni za dobre bate a kamoli za fudbalski teren. Nisam imao nita ime bih se mogao
pohvaliti i zasjeniti njihove modne krikove.
Kad bismo putovali u inostranstvo, mnogi su nosili i po dvije hiljade kruna za
deparac, ja samo moda dvadeset, a ipak je moj otac preskoio da plati kiriju jedan put da
bi me poslao na to putovanje. Rizikovao je da ostane bez stana i krova nad glavom da bi
mi priutio jedno takvo putovanje. Bilo je to i lijepo i veliko od njega.
Hajde s nama na piu, ili na hamburger, Zlatane. Hajdemo da kupujemo malo po
gradu!, zvali bi me.
Neu, nisam gladan sada, moda kasnije! Hou da odmaram!, lagao bih.
Pokuavao sam da se izvuem i da budem cool ipak. Nije mi ilo ba najbolje. Nije
nita bilo ozbiljno, ali sam se osjeao nesigurno i sve je bilo tako novo za mene. Nije to da
sam ja teio da budem kao i svi ostali, ali moda sam ipak prieljkivao da se stopim u toj
sredini. elio sam da imam stvari kao i moji drugari, markiranu odjeu i ostalo. U
principu sam furao svoj fazon, to je bilo moje najee oruje, moglo bi se i tako rei. Vidio
sam ja svoje zemljake iz iste etvri, koji su pokuavali na sve naine da glume viu klasu,
ali je i to opet bilo pogreno. Ja sam vrsto odluio da furam svoj fazon i ivim u svom
sopstvenom stilu jo jae nego prije. I umjesto da kaem: Ja imam samo dvadeset kruna,
ja sam lagao i govorio: Ja nemam ni jedne krune. Tako mi je vie odgovaralo, bilo mi je
nekako vie coolare da se tako predstavljam, skroz ludo i otkaeno. Ja sam bio frajeri iz
ozloglaenog Rosengrda, bio sam drugaiji i to mi se svialo. Postao je to i moj sopstveni
identitet, i sve vie sam uivao u toj ulozi, i uope me nije brinulo to nisam imao pojma
ta je idol vedskih momaka.
Ponekad smo ili na utakmice prve lige, i sjeam se da smo jednom gledali utakmicu
izmeu Malm FF-a i IFK Gteborg, pravo velika i vana utakmica, prosto reeno. Tada
su moji suigrai podivljali pokuavajui da dobiju autogram od jednog fudbalera koji se
zvao Thomas Ravelli, i koji je oigledno bio vrhunski svjetski poznati fudbaler. Pogotovo
poslije nekog slobodnog udarca na svjetskom ampionatu. Ja nisam imao pojma ni ko je
on niti sam ikada uo za njega, ali nisam nikome nita rekao. Nisam htio da ispadnem
glup. Ali fol je u tome da sam ja u principu iz Rosengrda i jebe se meni za veane. Ja
sam navijao za Brazilce, Romarija i Bobeta i takve kao oni, a jedino to mi je bilo
interesantno na Ravelliju bio je njegov fudbalski ore. Jedino ta sam kontao bilo je da li
bih mogao da ukradem jedan takav za sebe.
Kao igrai dobili smo zadatak da prodajemo loto listie koji su se zvali BingLotto, da
bismo na taj nain namakli malo novca klubu. I iskreno da vam kaem ja nisam imao
pojma ta je BingLotto niti ita o tom televizijskom programu s voditeljem koji se zvao
Loket. Ali sam iao od vrata do vrata u naselju i prodavao:
Zdravo, ja se zovem Zlatan i izvinjavam se to smetam. Jeste li zainteresovani da
kupite jedan loto listi?
Nisam imao nikakvog uspjeha, iskreno govorei. Prodao sam jedan loto listi i ni
jedan boini kalendar. Drugim rijeima nita. Na kraju je stari kupio sve. I nije to bilo fer,
nismo mi imali para za takve gluposti, a nije nam ni trebalo jo malo smea po kui. Osim
toga nikakvo zadovoljstvo nam nisu priinjavali ti boini kalendari koje smo poinjali
otvarati jo u novembru. To je zaista bilo smijeno kako su mogli da alju nas djecu da
skoro prosjaimo od kue do kue.
Naa preokupacija je bila da igramo fudbal, i bili smo izuzetno jak tim, generacija
'&0/'81. u Malmou. To je bio Tonny Flygare, Gudmundur Mete, Matias Concha, Jymmy
Tamandi, Markus Rosenberg, a bio sam tu i ja. To su bili snani i jaki momci, a ja sam
postajao sve bolji i bolji, ali se ipak prigovaranje vezano za mene nastavljalo. Najvie su
protestovali roditelji. Bili su uporni i nisu odustajali. Eno ga, opet dribla! On nije pravi
igra za ovaj tim! Ludio sam od tih komentara. Ko su bili oni, doavola, da stoje tamo i
ocjenjuju me? U isto vrijeme proirila se i pria da ja imam namjeru da prestanem igrati
fudbal. To nije bilo istina. Ali sam zaista elio promijeniti klub. Nisam ja imao oca na
svojoj strani, da me brani ili da mi kupuje najskuplju garderobu. Morao sam sam da se
borim, i gdje god da sam maknuo, nailazio sam na te vedske oeve i njihove razmaene
sinove i objanjavao im na svoj nain ta je sa mnom pogreno. Naravno da sam posustao,
bio sam nemiran. Htio sam u akciju, samo u akciju. Trebao mi je neki novi izazov, neto
novo.
Johnny Gyllensjo, trener mlaih juniora, uo je za to i postavio je pitanje na sastanku
kluba. Ma dajte, molim vas, ne mogu svi biti zalizani. Izgubit emo velikog igraa s
nevjerovatnim talentom! Napisan je ugovor koji je moj otac potpisao. Dobio sam
hiljadu i po kruna svaki mjesec i to je za mene bio uspjeh i dovoljna motivacija da se jo
vie trudim i treniram... nisam vie bio totalno nemogu.
Najedanput sam primijetio da sam poeo i da ujem i da sluam. Trenirao sam
estoko da primam loptu sa to manje komplikacija. Ali moram naglasiti,
da jo uvijek nisam zablistao u pravom svjetlu. Jo uvijek je Tonny imao svu panju, a ja
sam upijao sva znanja da bih postao dobar kao i on. Cijela generacija je bila okupirana
brazilskim trikovima i fazonima, stimulirali smo, napucavalj i izazivali jedni druge. Na
neki nain se opet vratila ista atmosfera kao kod moje stare u onoj etvrti na Rosengardu.
Kad smo dobili kompjutere, skidali smo finte i trikove koje su izvodili Ronaldo i
Romario, i onda dugo vjebali sve dok ne bi bilo perfektno. Puno puta smo vraali film
unazad i gledali. Kako to bi sada? Kako je ovo uspio da uradi?
Jedno je sigurno: svi smo ve bili nauili da toucha loptu. Ali Brazilci su gurkali loptu
stopalom a mi smo trenirali konstantno sve dok to nismo poeli izvoditi i na utakmicama.
Mnogi od nas su igrali na taj nain, ali sam ja otiao veliki korak naprijed. Uao sam u
dubinu kontrole lopte. Bio sam, iskreno govorei, perfekcionista i potpuno opsjednut
loptom i tim trikovima.
Ti trikovi bili su poticaj da se pokaem, i ja sam driblao, bez obzira koliko su se i
oevi i treneri suprotstavljali tom nainu moje igre. Ali se nisam prilagoavao svim
pravilima. Ili da bih pojasnio, ja sam radio i jedno i drugo. Htio sam da nauim i to to su
treneri traili od mene, ali i puno toga to oni nisu traili, i ilo mi je sve bolje i bolje.
Moram priznati, nije ba uvijek ilo kako sam ja htio. Ponekad je boljelo i vie nego to sam
htio priznati. Veliki uticaj na mene je ostavljala situacija oko mog starog i majke. Bilo je tu
mnogo gluposti koje su morale isplivati na povrinu.
U koli koja se zvala Sorgenfri zaposlili su specijalnog pedagoga zbog mene, bio sam
strano ljut. Priznajem bio sam nemiran, moda najgori od svih, ali specijalni uitelj zbog
mene... Bilo je malo pretjerano! Ma hajde, molim vas! Imao sam dobre ocjene. Iz likovnog
petica, etvorka iz engleskog, hernije i fizike. Nisam ja bio neki drogera. Ne sjeam se da
sam estito povukao dim cigarete u to vrijeme. Ja sam samo bio nemiran i glupirao se,
smetao. Ali je krenula pria da sam krenuo u specijalnu kolu. Ba su htjeli da me
negativno obiljee, osjeao sam se kao vanzemaljac. Osjeao sam se kao da je u meni
postavljena tempirana bomba koja odbrojava. Da li je uope potrebno naglasiti da sam bio
odlian u fizikom vaspitanju. Moda mi je nedostajala koncentracija i bilo mi je teko
sjediti mirno na asu s knjigama. Ali mogao sam ja da se koncentriem ako je trebalo da
utam loptu ili bacam kuglu.
Jednog dana smo igrali innebandy. Ta moja specijalna uiteljica je bik prisutna i samo
je zurila u mene. Posmatrala je i najmanju stvar koju sam uradio i visila mi za petama, kao
flaster. Tako sam se naljutio da sam je spucao
loptom pravo u glavu. Ona se okirala; poslije toga su zvali mog oca i htjeli da me poalju
kod psihijatra, ili u neku specijalnu kolu, ili neki dom za prevaspitavanje, ta ja znam.
Ako me razumijete, bilo je sasvim pogreno o tome diskutovati s mojim ocem. Niko nema
pravo da tako govori o njegovom djetetu, a ponajmanje uitelji koji prate njegovo dijete.
Poludio je od Ijutine, i derao se na cijelu kolu nekim divljim kaubojskim stilom: Ko ste
pa vi da osuujete moje dijete na psikijatriju? Vi biste trebali, vi biste trebali biti zatvoreni
na psikijatriji. ta je s vama, mome dijetu nije nita, on je najbolje dijete na svijetu, gonite
su u materinu svi odreda!
On je klasian ludi Jugoslaven, potpuno ufuran u svoj fazon, a ta uiteljica je prestala
da radi ubrzo nakon toga. Moda nije ni udno, ali su stvari postale puno bolje poslije
toga. I moje se samopouzdanje lagano vratilo. Ipak je to bila velika stvar za mene.
Specijalni uitelj samo zbog mene? I sada sam ljut. Naravno bio sam nestaan, i
nemaran, ali obiljeiti dijete na takav nain. Tako se ne smije postupati s djecom!
Kad bi neko sada mog Maxa ili Vincenta tretirao na taj nain, ja bih bio gori od mog
oca i ponaao bih se gore od umskog divljaka. Kunem se. Taj nain podvajanja jo uvijek
sjedi kao rana u meni. To me je grizlo! Okej, na due staze, kad sada rezonujem, moda me
je to uinilo jaim danas, ne znam!
Postao sam pravi borac. Ali tada me je to unitavalo. Znate, jednog dana trebao sam
ii na sastanak s jednom djevojkom, i nisam ba bio neto posebno iskusan s curama.
Momci sa specijalnim pedagogom za petama, pa nije to ba za neku pohvalu, je li? Samo
zatraiti njen broj telefona je za mene bilo katastrofa, sav se preznojim. Za mene je ona bila
pravi san i jedva sam uspio promucati:
Moemo li se vidjeti poslije kole?
Da, naravno, odgovorila mi je
ta kae da se naemo na Gustavu tad i tad?
Gustav je Gustav Adolfs torg, koji lei izmeu centra Triangelna i Stortorgeta u
centru Malmoa i izgledalo mi je da joj se ideja svia. Ali kad sam doao tamo, nje nije bilo.
Bio sam veoma nervozan. Nije ovo bilo ba moj teren i osjeao sam se nesigurno. to nije
dola? Zar joj se vie ne sviam? Prolazila je jedna minuta, dvije, tri, deset minuta, i na
kraju nisam mogao vie ekati. To mi je tog trenutka bilo najgore ponienje.
svoj ivot mali, sve do tad. Ali tog ljeta, desilo se neto: porastao sam itavih trinaest
centimetara samo za nekoliko mjeseci, i izgledao zaudo kao glista. Jednostavno morao
sam da se pokaem i dokaem. Prvi put sam poeo da izlazim u grad, Burger King,
Triangel i na Lilla Torg.
Ponekad sam furao malo ee fazone jer su mi falile neke sitnice, inae ne bih imao
anse na naem kolskom dvoritu. Posudio sam naprimjer estok MP3 Minidisk od
jednog momka. Muki ormarii su stajali ispred uionica, svaki sa specijalnom
kodiranom bravom. Od jednog dobrog druga saznao sam ifru dotinog momka: desno
pet, lijevo tri... naravno, kad njega nije bilo tamo i onda izaem napolje na dvorite s
njegovom dobrom muzikom. Osjeao sam se pravo cool. Ali ni to nije bilo dovoljno.
Jo uvijek mi je puno toga falilo. I dalje sam bio doseljeniko dijete iz predgraa.
Moi drug je bio pametniji, smuvao djevojku iz fine porodice i priom pridobio i njenog
brata i, naravno, nosio njegovu odjeu. Dobar trik, iako se nije isplatilo na duge staze.
Jednostavno mi iz predgraa nismo imali upliv. Bili smo drugaiji. Ipak, drug se pojavio
s najboljim markiranim odjevnim predmetima, imao je curu i izgledao mono. Lino,
osjeao sam se donji. Furao sam samo fudbal.
Ni fudbal mi nije iao tada, Igrao sam u ekipi juniora gdje su svi bili godinu stariji
od mene, to je bilo i neko dostignue, zar ne? Bili smo fantastian tim, jedan od boljih
u zemlji za nae godine. Ali sam ipak sjedio na klupi. Bila je to odluka Akea
Kallenberga. Trener naravno moe da poalje na klupu koga on hoe. Ne vjerujem da
se tu radilo o fudbalu. Kad god bi me uveo u igru, davao sam golove. Nisan^bio lo.
Ali za njih sam bio, na neki samo njima znan nain, pogrean.
Govorili su da nisam davao dovoljno za tim. Tvoji driblinzi nisu korisni za tim!
Takve komentare sam uo na stotine puta i osjeao signale: Kakav Zlatan? Kao da nije
uravnoteen? Nije to bio sav spisak primjedbi, ali nije ni daleko od toga, a istina je da
sam se znao izderati na suigrae. Vikao sam i priao previe na terenu. Znao sam se i
posvaati s gledaocima. Nita ozbiljno, tek onako. Imao sam svoj poseban smisao za
humor i svoj stil igre. Bio sam drugaiji igra, znao sam brzo planuti. Nisam se ba
osjeao kao kod kue u MFF-u. Mnogi su to vidjeli tako. Sjeam se juniorskog SM-a.
Kvalifikovali smo se za finale, bila je to velika stvar, naravno.
Ake Kallenberg me nije izveo na teren s ekipom. Nisam ak sjedio ni na klupi. Zlatan je
povrijeen, rekao je pred svima zbog ega sam ja vrisnuo, ta
obzira na sve moje kvalitete. Tako je izgledalo. Bio sam pregaen. inilo mi se da
je moja greka, ali sam pokuavao nai druge puteve. Nisam imao snage boriti se
sa svim tim tada. Bjeao sam u igru, samo sam igrao. Taj dan kad je Roland
Andersson stajao i gledao, igrao sam s U20 na terenu 1. Tog terena vie nema.
Bio je jedan od onih travnatih, tano pored Malmo stadiona, i poslije sam uo da
Roland Andersson eli da razgovara sa mnom. To je bilo sve to sam znao. Malo
sam se uspaniio, iskreno, i poeo sam razmiljati:
Jesam li ukrao bicikl? Jesam li koga razbio? Proao sam kroz sve gluposti
koje sam napravio, izgleda da ih je bilo prilino, i nisam mogao shvatiti kako je
neto takvo moglo stii i do njega. Smislio sam hiljadu opravdanja. Roland je
prodoran ovjek s dubokim krupnim glasom. Dobar je, ali strog. Dominirao je
prostorijom a ja sam osjeao kako mi srce ubrzano kuca.
uo sam daje Roland Andersson igrao na svjetskom prvenstvu u Argentini.
Nije bio samo jedan od zaboravljenih zvijezda Malmo FF-a iz najboljih vremena
kluba. Igrao je nekad u momadi dravne ekipe. ovjek koga potuju, sjedio je
sad za svojim pisaim stolom, bez smijeka. Izgledao je sasvim ozbiljno, kao da
e me izruiti.
Vozdra, Rolande! ta ima? Jesi li neto htio?
Uvijek sam se tako pokuavao praviti vaan. To je neto to sam ponio iz
djetinjstva. Nisam htio da se pokaem mlakim, njenim.
Sjedni.
Okej, smiri se. Niko nije umro. Kunem se.
Zlatane, za tebe je vrijeme da prestane igrati s djecom.
S djecom? ta on to pria, mislio sam. I ta sam sad ja uradio?
Zato, pitao sam, govori li o neem specijalnom?
Vrijeme je da pone igrati s velikim momcima, Zlatane!
Ja nita nisam razumio.
ta?
Dobro doao u A-momad, mome!, nastavio je, i iskreno ja to ne mogu
opisati, nikad.
Uinilo mi se kao da sam se izduio deset metara uvis, sretan kao da sam
istrao i pokupio novi bicikl i osjeao se kao najvei i najvaniji momak u
cijelom gradu.
65
Trebao sam biti sretan to je Roland Andersson vjerovao u nae isprike. Ili
moda nije ni vjerovao? Bio je dobar. Shvatao je nau mladost, ponekad i
ironino. Sigurno je da je pria nadolazila kao germa na drugoj strani: ta se
deava s tim momkom? Zato Zlatan ne pokazuje poniznost? uo sam i
uobiajene komentare: Dribla previe. Ne misli na ekipu. Dio toga je bio
potpuno istinit. Apsulutno! Imao sam puno da uim. Ostalo je bila ista zavist.
Igrai su osjeali konkurenciju, a ja nisam bio neka varalica.
Osjeao sam da sam uhvaen u zamku, nisam bio zadovoljan treninzima u
MFF-u. Igrao sam i u maminom dvoritu, satima. Smislio sam dobar nain.
Izaao bih u Rosengard i dozivao djecu: Plaam deset kruna svakom ko mi
otme loptu!, a to nije bila samo igra. To mi je iskristalisalo tehniku. Tako sam
nauio da tijelom uvam loptu.
Onda kad nisam pimplao s djecom, igrao sam fudbal na TV igricama. Znao
sam igrati i po deset sati neprekidno i esto sam nalazio dobra rjeenja koja sam
kasnije prenio i u stvarni ivot na terenu. Moe se rei da je to bio fotbool
around the clock. Na treninzima u MFF-u nije bilo lako, moda sam se ja malo i
poigravao s tim. inilo se kao da su dobili nekog skroz iracionalnog u ekipu,
nekog kog niko nije mogao razumjeti. Mislim da se svako od nas uklapa u ovo
ili ono stanje, govori to i to u datom momentu. Alija... ja kao da sam pao s
Marsa. Ja sam samo sipao iz sebe svoje Rosengard zajebancije.
U klubu je vailo pravilo stariji protiv mlaih. Mlai su trebali utjeti i
naravno istiti smee. Smijeno, atmosfera je bila nezdrava u startu. Na samom
poetku sezone je Tommy Soderberg, kapiten ekipe, prorekao uspjeh u cijeloj
seriji, ali je sve krenulo pogreno. Rizikovali smo ispadanje iz lige. To bi bilo
prvi put u nekih ezdesetak godina da klub ispadne iz prve lige. Navijai su
bili ljuti i zabrinuti. Stariji igrai su dobili teak teret na lea.
Znali su ta bi to znailo za grad ako bi ispali iz lige, katastrofu, nita drugo.
Nije bilo vrijeme za zabavu i zajebancije. Mene je jo uvijek drala ona radost
to sam izabran u A-ekipu i elio sam da pokaem ko sam i kakav sam.
Priznajem, to i nije bilo pravo vrijeme za dokazivanje.
Ali to mije teklo venama. Bio sam novi u momadi. elio sam da razdrmam
i probudim ljude i odbijao sam da se klanjam i uiizujem nekome. Ve prvog
dana, kad se golman Jonnie Fedel izderao Doavola gdje su te lopte?",
reagovao sam, posebno kad sam vidio da svi gledaju mene i oekuju da u ih ja
donjeti Nikad u ivotu, pogotovo ne sad kad tako vie!
koji su vidjeli simboliku u svemu tome jer je to bio trenutak kad sam ja ulazio.
Tony se vie nikad nije povratio u vrhunski fudbal, ali sam zato ja pimplao vie.
Ubacivali su me sedam puta u Allsvenskan utakmicama i u nekom intervjuu
Roland me nazvao nebruenim dijamantom. Rijei su mi ostale u sjeanju, a
ubrzo su me jurili mali oboavaoci poslije tekmi da im dam autogram. Ne
mislim da sam tad bio neko, ali me je to definitivno poguralo nagore. Sad
moram jo otrije! Ne smijem razoarati ove djeake! Tako sam se hrabrio!
Pazi ovo! Htio sam da ih zovem. Gledajte najljepu stvar na svijetu!
Ustvari nita nije ni bilo udno, zar ne? U svakom sluaju, jo uvijek nisam bio
uradio nita veliko. Svejedno su mladi navijai hrlili niotkud aja sam sve radije
izvodio finte. Ti maliani su mi davali volju jer oni ne bi dolazili da sam bio
dosadan reprezentativac! Pravio sam spektakl loptom pred djecom i od poetka
sam svima davao autogram. Niko nije traio a da nije dobio. I sam sm bio
mlad. Znao sam ta znai kad ti drugari dobiju potpis a ti ne.
Svi zadovoljni?, pitao sam ih prije nego to bih otiao. Puno toga se
deavalo oko mene da bih obraao panju na nevolje kluba.
Na neki nain sve je izgledalo nezdravo. Ja sam bio u usponu dok je moj
klub padao. Kad smo izgubili protiv Trelleborga na svom terenu, gledaoci su
plakali i vikali Rolandu Odlazi! Policija je imala posla da ga zatiti a bacalo se
i kamenje na trelleborgski autobus s njihovim navijaima. Nita bolje nije bilo ni
nekoliko dana kasnije protiv AIK-a, injenica je da smo katastrofalno poraeni.
Ispali smo iz lige. Prvi put poslije ezdeset etiri godine, Malmo FF nije
igrao u najvioj diviziji, a u svlaionici su se igrai pokrivali runicima po glavi
od stida dok su ih rukovodioci kluba pokuavali utjeiti, ili ta su ve radili?
Dok su mnogi tako frustrirani i osramoeni pjenili okolo, neki su smatrali da
sam ja najvea zvijezda to je trala i pimplala u ovim ozbiljnim utakmicama.
Nisam puno tome pridavao vanost, imao sam vanijih stvari o kojima sam
brinuo. Onda se desilo neto nevjerovatno.
Bilo je to upravo kad sam preao u A-tim. Trenirali smo na terenu, mi
Malm FF, ponos grada Malma. Nije bilo mnogo onih koji su dolazili na
treninge da nas gledaju, pogotovo ne tih dana. Ali jednog popodneva pojavio
se starac s prosijedom kosom podignutom u rep. Vidio sam ga jo iz daljine.
Nisam ga prepoznao. Primijetio sam samo da nas promatra stojei kraj jednog
stabla i osjeao sam se malo udno. Slutio sam neto i otpoeo jo ee sa
svojim fintama. Potrajalo je malo dok sam shvatio ko je to bio.
U djetinjstvu sam nauio da se uglavnom snalazim sam jer nikog nije bilo oko
mene, ali je otac znao initi i nevjerovatne stvari. Ipak nije bio kao ostali oevi koje
sam viao. On nije gledao moje utakmice niti me je bodrio u koli. On je imao svoje
pijanke, svoj rat i svoju jugo-muziku. Sad nisam vjerovao oima. Onaj starac bio je
stvarno on, moj otac. Doao je da me gleda a ja sam bio skroz iznenaen. Bojao sam se
da je to san i poeo sam igrati luakom snagom: Jebote, ale je ovdje! To nije
normalno. Gledaj!, htio sam da viknem. Pazi ovo! Dobro gledaj! Tvoj sin je najbolji
fudbaler na svijetu!
Mislim da mi je to jedan od najdraih trenutaka u ivotu. Kunem se. Pridobio sam
ga. Daleko od toga da nije bio uz mene i prije, da je zatrebalo dotrao bi on brzo kao
panter. Sad je to bilo neto drugo, novo. Otrao sam do njega presretan i
porazgovarali smo malo, ono neobavezno, kao da je najnormalnije to je ba on tu.
Gdje si? ta ima?
Dobar si, Zlatane, dobar!
Nevjerovatno. Starog kao daje neto puklo odozgo, mislio sam. Postao sam mu
opsesija. Poeo je pratiti sve to sam radio. Bio je na svakom treningu. Njegov stan
postao je muzej moje fudbalske karijere. Isjekao je svaki lanak, svaku stranu iz
novina i tako nastavio. Eto, pitajte ga za bilo koju od mojih utakmica. Sve ima
snimljeno i svaku rije napisanu o meni, sve dresove i kopake koje sam imao i sve
medalje i Zlatne lopte. You name it, sve je tamo i nije ba u neredu kao to je bilo prije
s njegovim stvarima. Sve stoji na svom mjestu i nai e ta god trai za nekoliko
sekundi. Ima potpunu kontrolu nad tim stvarima, vjerujte.
Od tog dana na terenu 1 poeo je da ivi za mene i moj fudbal, i vjerujem da mu je
to pomglo da se osjea bolje. ivot mu nije bio lak. Bio je usamljen. Sanela je prekinula
s njim zbog njegovog pijanenja i rune naravi u piu, kao i zbog svih tekih rijei o
mami. Njega je njen odlazak pogodilo, Sanela je bila njegovo srce i to je i ostala. Samo
to je vie nije bilo tamo za njega. Odrekla ga se i to je bila jo jedna tuga u mojoj
porodici. Drugim rijeima, tata je trebao neto drugo, novo i to je i dobio. Razgovarali
smo svakodnevno a to je meni davalo snagu da se borim i uspijem. Otkrio sam da
fudbal moe napraviti super stvari, kao popraviti nae odnose naprimjer. Na terenu
sam se borio jo vie. ta je znailo sad ispasti u drugu ligu, sad kad je tata postao
glavni navija?
Drugaiji tip igraa, paket dinamita kad je u napadu. Jo je dodao i ono nebrueni
dijamant i da sam pomalo drzak, sa armom, to ba i nije previe vedski nain u
komunikaciji. Neto tako, ni ja ne znam tano.
Mora da je bilo neeg u toj reportai. Dolazilo je sve vie novinara a i djece po
autogram poslije treninga. I djevojaka, naravno, a bio je i poneki odrastao ovjek.
Odskona daska ove histerije to se zove Zlatan, Zlatan!, a koja je postala dio mog
ivota i koja je u poetku bila nestvarna: ta se to u stvari deava? Priaju li to o meni?
Slagao bih kad bih rekao da mi se to sve nije svialo. Mislim tako, vjerujete li?
Pokuavao sam cijeli svoj ivot da privuem panju na sebe i sad odjednom zadivljeni
ljudi navalili i hoe moj potpis. Naravno da je cool To je vrh vrhova. Napuhao sam se od
tog pozitivnog adrenalina. Letio sam naprijed. Znate, uo sam ljude da nagaaju: O,
kakva gnjavaa, ljudi me dozivaju ispod prozora. Hoe autograme. Kao teko njemu. Ta
pria je ipak bila bezveze.
ovjek se trne od ovakve prie, vjerujte. Prije svega ako si imao djetinjstvo kao ja,
ako si bio slinavko iz predgraa. Kao da sam odjednom osvijetljen najjaim
reflektorima sa svih strana. Sigurno je da veinu stvari nisam bio jo shvatio kao to je
zavist i te psiholoke stvari, kao naprimjer to da veina eli srozati onog ko se
iznenada uzdigne i stri iznad svih. Naroito ako se uzdigao neko ko dolazi s
pogrenog mjesta, neko ko se ne ponaa na tipino pristojni vedski nain. Bio sam i
ismijavan. Puno toga kao: Samo si imao sree! i ta ti misli ko si?!
Uzvraao sam jo bezobraznije. ta sam drugo mogao? Nisam nauen da molim
za izvinjenje. U mojoj porodici mi nismo govorili: Izvini, izvini ao mi je to sam te
povrijedio! Mi vraamo, borimo se ako treba, ne vjerujemo ljudima samo tako. Svi u
porodici su to iskusili i otac je govorio: Nita ne radi na brzinu. Ljudi e te
iskoristiti. Sluao sam i razmiljao. Nije bilo lako. U to vrijeme je Hasse Borg trao za
mnom u svom najboljem odijelu da potpiem ugovor za A-tim.
Bio je uporan a meni je to godilo. Osjeao sam se vanim. Tad smo imali novog
trenera, Mickea Anderssona, i jo uvijek nije bilo jasno koliko bi mi dali da igram za
njih. inilo se da Micke Andersson rauna na Niclasa Kindvalla i Matsa Lilienberga
kao na napadae, mene za izmjene, a ja nisam htio doi u Superettan da bih sjedio na
klupi. Mene je interesovala igra.
Izloio sam stvar Hasseu Borgu, raspravljali smo i moglo bi se svata rei o njemu.
Ne vjerujem da je sluajno uspio u svom biznisu. On je otvoren. Pravi vrag za
nagovaranje. Izvlaio je lina iskustva iz svoje fudbalske karijere i ubjeivao:
kad sam ja najvie driblao. ta se desilo? O emu se ovdje radi? Nisam znao, ali nemam ni
sad potpun odgovor.
Pretpostavljam da su mnogi bili jednostavno sretni da gledaju moje trikove, neto kao
ou jer sam esto uo povike Wow i Oj, oj, oj i sad, isto kao u maminom dvoritu, a to
mi je davalo polet. Svaki put kad bi me neko poznao u gradu, ja sam rastao, i kad su cure
vritale i kad su djeca trala da im dam autogram, ja sam vozio jo ee. Ponekad se
situacija izmakne kontroli. Prvi put u ivotu sam imao malo para pa sam od prve plate
poloio vozaki ispit na intenzivnom kursu. Moe se mirno rei da je za jednog momka iz
Rosengarda osnovno bilo imati kola.
U Rosengardu se niko nije mogao pohvaliti lijepim stanom a niti vilom na moru.
Hvalilo se dobrim autom i ako hoe da pokae da si uspio u ivotu, onda je to bilo
definitivno s lijepim kolima. U Rosengardu voze svi, sa ili bez vozake, a kad sam ja
nabavio moju Toyotu Celicu, ja i moji drugovi smo se vozali stalno i malo sam se tad
smirio. Ono moje uskrsnue u medijima uinilo je da se drim ispravnog puta i kad su
moji drugovi poinjali s kraom auta, ja sam ih odvraao: Ovo meni vie ne lei.
Ipak sam ponekad trebao malo adrenalina, kao jednom kad smo se moj prijatelj i ja
provozali kroz Industrigatan, ba tamo gdje sve prostitutke u Malmou stoje. To nije jako
daleko od Rosengarda i esto sam tamo pravio nestaluke kao djeak. Jednom sam ak
bacio jaje i pogodio pravo u glavu jednu od tih ena. Jedan poglup nestaluk, ne ba
prijatan, priznajem. U to vrijeme nisam puno razmiljao. Evo jo primjera. Drug i ja doli
smo u Toyoti i ugledali jednu prostitutku sagnutu i naslonjenu na prozor nekog auta, kao
da razgovara s muterijom i rekli smo jedan drugom: Hajmo malo zezati onu ribu!
Naglo sam zakoio, tano pred njom, a onda smo iskoili iz auta viui:
Policija! Ruke uvis!
Bolesno skroz naskroz. Imao sam neku boicu ampona u ruci umjesto pitolja, a
muterija, neki stari iko, usrao se od straha, naglo upalio kola i odvezao se brzinom
svjetlosti. Nismo vie razmiljali o dogaaju, eto, uradili smo neto bez veze. Nismo
odmakli daleko kad smo uli sirene policijskog auta iza nas u kom je sjedio onaj
preplaeni stari iko iz Industrigatana. Pomislili smo: ta je sad? ta hoe? Naravno
mogao sam dodati gas i zbrisati odatle. Uprkos svemu, te fore mi nisu bile nepoznate.
Ma hajde, imali smo uredno svezane pojase i sve to i nismo ustvari ni uradili nita
posebno od ega bi trebalo bjeati. Zato smo lijepo priekali policajce u autu.
Dobio sam platu deset hiljada veu nego to je bila, i jo deset hiljada kasnije, to
sam smatrao sasvim realnim poveanjem. Nisam imao jasan uvid u visinu plata i
otiao sam kod oca da mu ponosno pokaem ugovor. On nije bio jednako
impresioniran kao ja. Bio je drugaiji sada. Bio je moja najvea angairana potpora i
sad umjesto da se arovi u svoj rat ili ta drugo, sjedio je po cijeli dan, traio i itao
paragrafe o prodajama igraa stranim klubovima, zbog ega je skakao na stolici.
Doavola!, vikao je. Ne stoji nita o tvojoj koristi, ta e ti dobiti?
Koliko u dobiti?
Trebalo bi biti deset posto od cijene prelaska, ako te prodaju. U protivnom to je
iskoritavanje! Mislio sam kako bih rado uzeo deset ili dvadeset posto. Ali nisam
znao kako bismo mi mogli progurati sve to. Da je to pitanje bilo otvoreno, valjda bi
Hasse Borg rekao neto o tome, zar ne?
Ipak sam ga pitao. Nisam htio da se uutim tako lako. Hasse, rekao sam. Zar
ja neu dobiti procenat ako budem prodan? Naravno nisam ni oekivao drugaiji
odgovor od ovog: Sorry, deko, ne funkcionie to tako! Ispriao sam tati o
razgovoru. Pretpostavljao sam da e odustati. Ako neto ne funkcionie, onda ne
funkcionie. Moj tata, on nije mislio tako! Poludio je i traio Hasse Borgov broj
telefona. Zvao ga je jednom, dva, tri puta, sve dok ga nije naao i nije se zadovoljio s
NE za razgovor. Zahtijevao je sastanak i dogovorili su se da se sretnemo s njim
sutra u deset sati u njegovoj kancelariji, ostalo moete da zamislite. Bio sam
nervozan. Tata je tata, i bio sam zabrinut da ne plane i podivlja i, iskreno govorei,
nije djelovao ni smireno a ni uravnoteeno. Brzo je planuo i poeo da vie i udara
akom o sto:
Je li moj sin konj?
Nee, naravno nije konj, tvrdio je Hasse Borg.
Zato se onda tako ophodite prema njemu kao da jeste?
Mi se ne ophodimo...
I tako su se svaali dok im na kraju tata nije lijepo objasnio da Malmo FF od
mene nee vidjeti vie nita. Po njegovom, ja ne bih igrao ni sekundu vie ako se
ugovor ne napie ponovo, i onda je Hasse Borg problijedio i malo se uutio, a meni
je iskreno bilo sve puno jasnije. S mojim tatom se nije igrati, ne, ne! On je lav i tako
smo dobili da se i onih deset posto naznae u ugovoru, to je znailo jako mnogo.
Skidam kapu tati zbog toga, a cijeli dogaaj bi se mogao uzeti kao jedna dobra
lekcija za razmiljanje. Jo uvijek sam vjerovao Hasseu Borgu da su agenti lopovi.
On mi je bio mentor, neto kao ekstratata. Pozvao
me kod sebe kui na selo, u svoju brvnaru u Blentarpu, gdje sam sreo
njegovu enu, djecu, psa i ostale ivotinje. Tad sam ga pitao za savjet
kako da kupim Mercedes Cabriolet na otplatu.
Tako, ne znam ta vie da kaem. Situacija je bila zaotrena. Moje
pouzdanje je raslo, i usuivao sam se sve vie. Dao sam vie umjetnikih
golova i sve one brazilske finte to sam vjebao ranije padale su svaka na
svoje mjesto. Sva ona muka i trud poeli su da daju rezultate. Najvie
smea sam uo od juniora gdje su roditelji gunali: O ne, on opet dribla.
Ne igra za tim, i to. Sreom, jae su pljutali aplauzi i ee je publika
skandirala na tribinama tako da sam shvatio da je ovo moja ansa. Mnogi
su moda i dalje zvocali, ali to vie nije bilo lako jer smo dobijali utakmice
a publika voljela mene.
Lovci na autograme, povici s trbina i silni transparenti kojim mi
publika mae, davali su mi snagu za ispravno procjenjivanje. U gostima
protiv Vasterasa, Hasse Mattisson mi je dodao loptu, vrijeme je isticalo,
utakmica skoro zavrena, ali ja sam vidio priliku, zavrnuo loptu preko
sebe i jo nekoliko protivnikih igraa, izmeu ostalih i iznad
Majstorovia, ijedna naizgled mala finta mi je omoguila da loptu lijepo
otkotrljam u gol.
Dao sam dvanaest golova u Superettanu vie nego iko drugi u
Malmo FF i kvalifikovali smo se za Allsvenskan. Bez sumnje da sam bio
vaan igra u timu. Nisam bio individualac kao to su neki govorili.
Vidjela se razlika kad ja igram a kada ne, i cijelo vrijeme se histerija oko
mene pojaavala. U to vrijeme nisam govorio masu bezveznih gluposti,
razumije se.
Jo nisam naletio na prave nedae s novinarima. Bio sam s njima
potpuno oputen, pa sam govorio koje automobile volim i elim imati,
koje TV igrice igram i tad sam rekao Postoji samo jedan Zlatan i
Zlatan je Zlatan, priznajem, ne ba previe skromne reenice, pa su
poeli da me gledaju u sasvim novom svjetlu. Vie to nije bilo kao obino
lopta je okrugla, i to.
Poeo sam vie govoriti iz srca, puno slobodnije i tako nekako.
Govorio sam kao da sam kod kue, ak je i Hasse Borg priznao da sam
popularan i da oni lovci na talente vrebaju iz bunja. Trebalo je da imam
led u elucu, ali i jezik za zubima, ako shvatate.
Poslije sam saznao da ga je tada zvao otprilike jedan agent dnevno.
ario sam na fudbalskom terenu i bio sam primamljiv. Pretpostavljam da
me je ve tada vidio kao spasenje za lou ekonomsku situaciju Malmo
FF*a. Bio sam njegov grumen zlata, to se u medijima kasnije i pisalo.
75
75
NEKE STVARI NISAM RAZUMIJBVAO. Moda i zato to se sve desilo tako brzo.
Skoro da sam bio problem u juniorima, sad se skoro sve deavalo oko mene.
Hasse Borg i ja smo otili u kamp za trening Arsenala u St. Albans u zapadnom
Londonu. I moete misliti.
Treniralo se na obinoj zemlji. Tu sam sreo Patricka Vieiru, Thierryja
Henryja i Dennisa Bergkampa. Bilo je nezamislivo da u ba ja sresti jednog
Arsnea Wengera. Wenger je bio nov u klubu. Bio je prvi koji nije bio Englez, a
dobio mjesto trenera u klubu. Novine su pisale "Arsne who? ili Ko je
doavola taj Arsne Wenger? Ali ve druge sezone donio je kui dvije titule,
Ligu prvaka i FA-kup i postao najvei. Osjeao sam se kao mali djeak kad sam
ulazio u njegov ured.
Tu je bio Hasse Borg i jo jedan agent kom se ne sjeam imena, tresao sam se
od Wengerova pogleda. Kao da je pokuavao gledati kroz mene ili kakav sam
iznutra. On je momak koji gleda psiholoki profil igraa, da li si psihiki
stabilan i te stvari. Jedan je od onih velikih trenera koje ja ranije nisam sretao.
Bio sam tih, postien, ali poslije nekog vremena izgubio sam strpljenje. Neto
me je kod Wengera provociralo. Ponekad je ustajao i gledao kroz prozor da vidi
ko se tamo nalazi. Djelovalo je kao da eli pokazati da dri sve pod kontrolom,
mijenjao je teme.
Moe probati kod nas, rekao je. Moe osjetiti, testirati kako ide.
Kao da su me zapalile njegove rijei, htio sam mu pokazati ta ja mogu.
Dajte mi kopake i loptu i odmah u vam pokazati ta mogu, rekao sam a
onda je ustao Hasse Borg i rekao: Stani, stani, to emo mi rijeiti, ti nee
probavati, nikako, i ja sam shvatio njegovu zamisao: pitanje ie jesi li ti
zainteresovan ili nisi? Od probe nema nita, zbog toga nismo doli, mi
zahvaljujemo ali ne. We are sorry, mr Wenger, hut we are not interested", i
svakako da se jo malo razgovaralo o tome, ali to je to.
Siguran sam da je to bila prava odluka, i mi smo nastavili prema Monte Carlu
i Monacu, ali smo i tamo zahvalili i odbili Veronu u Italiji, sestrinski klub Rome,
i na kraju smo se vratili kui. Bilo je to lijepo iskustvo, ali nita
79
Nosio je eir na glavi, stajao sa strane i puio debelu cigaru. Imao je bijelu
kovrdavu kosu i svjetlucave oi. alili smo se da lii na ludog naunika iz
filma Povratak u budunost, ali u svakom sluaju bio je njegova ea
verzija. Beenhakker je isijavao mo i hladnou. Malo je liio na nekog
mafioza, takve ja volim. S ljudima tog stila sam odrastao i nije me
iznenadilo da je Beenhakker trenirao Real Madrid i pobijedio i u ligi i u
kupu s njim. Vidjelo se da on dominira i odluuje, ali se prialo da on moe
vidjeti i potencijal kod mladih igraa bolje nego bilo ko drugi, i ja sam
pomislio: Wow, sad poinje pravo! Ali sigurno pretpostvljate, puno toga tad
nisam znao. Beenhakker je malo po malo pokuavao od Hassea Borga
iznuditi neku cijenu za mene. Hasse se nije usuivao rei sumu.
Momak nije na prodaju, rekao je i to je bilo dosta hrabro. Ispostavilo se
da je sve to bila velika igra. Beenhakker je poslao poruku:
Ako ne dobijem cijenu, neu doi u La Mangu!
To je tvoj problem, zaboravi, odgovorio mu je Hasse Borg, tvrdo i
Beenhakker je razumio.
Doletio je u paniju i prvo to je htio vidjeti bila je naa utakmica protiv
Mossa. Ne sjeam se da sam ga vidio na igralitu. Vidio sam samo Johna
Steena Olsena, trenera Co Adriaansa, iza protivnikog gola. Ali vjerovatno
je Beenhakker krijui se uao na sporedni ulaz zbog boljeg pregleda, i
svakako morao je biti spreman na razoarenje. To mu nije bilo prvi put da
leti tako daleko da bi vidio nekog talentovanog momka, tim prije to
utakmica nije bila od velike vanosti. Ne postoji nikakav razlog da neko
uloi naslijepo, moda je sve trebalo da bude samo put do transfera. Niko to
ne zna. Momci iz Ajaxa su povremeno razgovarali izmeu sebe i to me
inilo nervoznim. Osjeao sam napetost u tijelu.
Ali dosta rano u prvom poluvremenu dobio sam loptu s desne strane.
Bio sam neto malo dalje od kaznenog prostora i imali smo svijetloplave
dresove. Bilo je tano 15.37 ako moemo vjerovati video-snimku
postavljenom na You Tube. Bilo je toplo, ali je puhalo od mora, a nije
izgledalo da je situacija opasna. Mrea je bila dobro uvana, ali ja sam vidio
prazninu, jedinu mogunost. To je bila slika koja je iskoila u mojoj svijesti,
munjevita scena koja bljesne u glavi, a koju nikako ne mogu objasniti.
Fudbal nije neto o emu ovjek treba razmiljati. Fubal se samo dogodi, a
ja sam krenuo prema kaznenom prostoru, prebacio loptu preko
protivnikog beka, bio je to jedan perfektan lob, i stigao sam je. Gurnuo sam
je izmeu dva odbrambena igraa u kaznenom prostoru i sustigao je.
Obiao sam jo jednog igraa i opalio volej lijevom nogom. Tog trenutka nita nisam
mislio, sve se dogodilo u djeliu sekunde, ali mi je proletjelo kroz glavu: Je li otila u gol? Je
li promaila? Ali ne, samo je uletjela u gol. To je bilo ono najbolje to sam ja uradio. Trao
sam po igralitu podignutih ruku, vikao. Novinari su bili sigurni da sam uzvikivao
Zlatan, Zlatan! Doavola, zato bih ja izgovarao svoje ime? Vritao sam: Showtime,
showtime!
Bio je to pravi showtime-gol, mogu misliti ta je Beenhakker mislio. Morao je vidjeti
pravu igru, vjerovatno nikad nije vidio neto slino. Kasnije u saznati da je on bio vrlo
zabrinut. Vidio je ono zbog ega je i doao, izraslog igraa koji je bio opasan po gol i dobar
tehniar i koji kao da je pred njim postigao nevjerovatan gol. Ali on nije bio glup, shvatio je
da sam tom igrom sam sebi povisio cijenu, ako su drugi klubovi na utakmici imali svoje
pijune, mogla se oekivati luda ponuda. Leo Beenhakker je inistirao da se odmah zakljui
ugovor. Iskoio je sa svog mjesta i potraio Hassea Borga.
elim vidjeti tog momka odmah, rekao je, kao to znate u svijetu fudbala uvijek je
rije o igri; tu su takoer upletene i mnoge druge stvari. To dalje ne mijenja stvar ako je
igra fantastian ili ako ima loih strana. ovjek kupuje cijeli paket.
Ne znam da li e to ii, rekao mu je Hasse Borg.
Zar ne ide?
Vjerovatno nemamo vremena. Imamo puno aktivnosti na tom planu!
Beenhakker se povukao, brzo je shvatio.
Nije bilo rijei ni o kakvim prokletim aktivnostima. Hasse Borg mora daje mojom
igrom doivio orgazam. Momak je imao sve karte u rukama, i htio je odigrati jedan od
svojih trikova.
ta, o emu ti pria? On je mlad momak. Vi ste u kampu za treniranje. Svakako da
ima vremena.
Vjerovatno, ali kratko, rekao mu je Hasse Borg, ili neko s njegove strane i
dogovorili su se da se vidimo u hotelu gdje su odsjeli Ajaxovi igrai, neto dalje od nas.
Vozili smo se autom do tamo. U autu mi je Hasse Borg govorio kako je vano to sam
dobro odigrao utakmicu i postigao gol. Ja sam bio tih. Ajax vjerovatno eli da me kupi,
svakako to jeste velika stvar, ali iz nekih drugih razloga sam bio nervozan.
Tad nisam znao ta znae meunarodni transferi, jo manje o velikim poslovima. Ali
poslije takvog gola ovjek je vlasnik cijelog svijeta. Tad je bilo
jednostavno biti armantan koliko god hoe, i Hasse Borg i ja smo uli u njihov
hotel i rukovali se sa svima. Ono kao how do you do, i nastavili smo tako uopen
razgovor. Ja sam se smijuljio i znao da je zapravo rije o vrlo ozbiljnom poslu u
fudbalu. Bio je to teatar u kom su svi uesnici pokazivali svoju dobru volju.
Svakako ima tu i vrlo ozbiljnog ali i sumnjienja. Svi su me mjerili pitajui se: Ko
je zapravo on? Prije svih zapamtio sam Lea Beenhakkera. Nagnuo se naprijed i
rekao:
If you fuck with me III fuck you two times back, to se odnosilo na mene.
Bio je to tano moj tip razgovora i Beenhakkeru su sjajile oi. Ali on i njegovi
momci su uradili svoj dio posla. Oni su sigurno znali sve o meni, osim stvari iz
Industrigatana u Malmou, svakako. Tad nisam o tome razmiljao. Ali njegove
rijei sam razumio kao prijetnju, zar ne, sjeam se da smo se vratili u na hotel
poslije petnaestak minuta i ja jedva da sam mogao sjediti mirno.
Tu se igra neka igra.
Ima neto drugo na tom tritu fudbalskih transfera, i ja to volim; neke od
trikova sam i nauio. Znam kad treba da utim a kad da se borim. Ali sam
upoznao taj surovi svijet. U poetku nisam nita znao. Bio sam momak koji je
jedino elio igrati fudbal, i poslije povratka u La Mangu nisam uo ni jednu rije o
Ajaxu, ne zadugo.
Vratio sam se kui, u to vrijeme sam se vozao po gradu u plavom Merca Cabu,
ne onom to sam naruio ve posuenom autu koji sam dobio dok sam ekao
svoj. Nisam siguran da sam imao neki cilj, ali sam se tek tako vozao okolo. Vozao
sam se i osjeao se kao momak. U gepeku sam imao loptu ako budem imao elju
da zaigram. Drugim rijeima bio je jedan posve obian dan u Malmou.
Bilo je nekoliko sedmica do poetka vedskog prvenstva u fudbalu, trebao sam
igrati u reprezentaciji U21 u Borasu, ostalo je bilo lako. Imali smo samo trenig i to,
druenje s drugarima i putovanje. Zazvonio je telefon. Bio je to Hasse Borg. Nita
neobino u tome. Telefonirali smo jedan drugom stalno, ali sad je izgledalo
drugaije.
Jesi li zauzet?, pitao je, a ja nisam mogao tvrditi da sam zauzet.
Ali jesi li spreman? Je li sve u redu?
Svakako. Zato?
Oni su ovdje.
Koji oni?
Ajax. Doi do hotela St. Jrgen. ekamo na tebe, rekao je i, naravno, odvezao
sam se tamo.
Parkirao sam se, razumljivo srce je ludo lupalo. Shvatio sam da je sve
dogovoreno i rekao sam Hasseu Borgu da elim biti prodan za rekordnu sumu.
elio sam ui u historiju. Jedan vedski igra je prodan Arsenalu za etrdeset
milona, tad je to bilo mnogo, Norveanin John Carew je od Valencie dobio
sedamdeset. To je bio rekord u Skandinaviji, nadao sam se da u ih prestii. Ali
dragi boe, pa ja sam imao devetnaest godina.
Nije bilo jednostavno u stvarnosti biti vaan, toga se sjeate. Mi iz predgraa
nosimo trenerke svugdje, probavao sam i druge stilove u Borgarskoli. Sad sam
furao neki Nike stil, mala kapa na glavi i to je bila greka. Kad sam uao u hotel
St. Jrgen, doekao me je John Steen Olsen, i naravno, shvatio sam da je sve
velika tajna. Ajax je registrovana firma na berzi i informacije mogu ii samo iz
kluba van, rekao mije. Ali upravo tada sam ugledao Ceciliju Persson, i trecnuo
se. ta radi Cecilia ovdje? U hotelu kao to je St. Jrgen nisam oekivao da u
sresti ljude iz Rosengarda. Ovo je bio jedan drugi svijet kom mi ne pripadamo.
Ali ona je stajala tamo.
Ona i ja smo zajedno rasli u istom stubitu, bila je kerka maminih najboljih
prijatelja. Napokon sam shvatio, ona je istila u hotelu. Ona je bila istaica kao
moja mama. Gledala je sumnjiavo na mene pitajui se: ta radi Zlatan s ovim
sumnjivim tipovima. Uzvratio sam pogledom poput: Nikom nita, i otiao liftom
do sale za konferencije. Tamo su stajali neki momci u odijelima, bio je tu
Beenhakker, njegov ekspert za finansije, naravno i Hasse Borg i odmah sam
primijetio da neto visi u zraku.
Hasse je bio ljut i nervozan, bio je pun adrenalina, ali je pokuavao glumiti
smirenost: Zdravo, mome! Razumije, mi ne smijemo o ovome rei ni jednu
rije. Ako eli ii u Ajax, oni te ele, i prije nego sam rekao da elim, neto me
lomilo iznutra.
Apsolutno, odgovorio sam. Ajax je dobra kola, svi su klimali i bilo je
mnogo smijeha, odobravanja i slinog.
Ali ipak, bilo je neega nerazumljivog u sali. Rekli su mi da u potpisati svoj
lini ugovor i iz nekih razloga Beenhakker i njegovi momci su izali van a ja sam
ostao sam s Hasseom Borgom. Doavola, ta se desilo s Hasseom? Imao je snus
pod jezikom i pokazao mi je neke papire.
Vidi, to sam ipak uradio za tebe, rekao je, a ja sam gledao na papir koji je
pokazivao. Na njemu je stajalo sto ezdeset hiljada na mjesec. Svakao bilo je to
84
puno novca, bilo je wow, hou li ja to dobiti? Nisam znao da li je to bilo dobro
menaderski uraeno pa sam mu rekao.
Je li ovo dobro?
Doavola, svakako da je dobro, rekao je Hasse. To je etiri puta vie nego
to zarauje ovdje danas, i mislio sam okej, on vjerovatno ima pravo, to je
mnogo novca, ali sam primijetio koliko je bio uznemiren.
Vozi dalje, rekao sam mu.
Sjajno, Zlatane! estitam! I izaao je van, kao da dogovori jo neke detalje,
i kada se vratio izgledao je ponosno. Izgledalo je kao da je napravio svjetsku
stvar. Oni e ti kupiti i novi Mercedes, i to mi se uinilo sjajnim uWow, cool]
Ali zapravo nita nisam znao o trgovini, moda sam mislio daje to s autom
samo prazna pria, ta vi mislite? Da li sam bio razoaran ovim ugovorom?
Nisam bio spreman na razoarenje i osudu. Nisam znao koliko fudbaleri
zarauju ili dobijaju za odtetu u Holandiji, zapravo nisam imao nekoga ko bi
mi to rekao ili zastupao moje interese. Imao sam devetnaest godina i dolazio iz
Rosengarda. Nita o svijetu nisam znao. Imao sam ista shvatanja kao Cecilia
koju sam sreo na ulazu u hotel, naprimjer. I kao to znate, vjerovao sam Hasseu
Borgu, koji je bio moj prijatelj, neto kao otac. Nikad nisam mogao shvatiti da je
on imao samo jednu jedinu stvar na umu: da zaradi pare za klub, i da e to
dugo kriti od mene. Zapravo to je bilo u sreditu njegovih pregovora iako je sve
radio u rukavicama.
Jo uvijek nisu odredili cijenu za mene, i uope me nisu pozivali, razumljivo
da je lake napraviti trgovinu ako prvo rijei potpis igraa i njegovu cijenu,
onda zna o kojoj sumi se radi, ali i izbjegne da kae momku da je njegova
plata najmanja u timu. Najlake mu je rei da je ugovor vrlo dobar za njega.
Najjednostavnije reeno iskoriten sam u toj strategijskoj igri. Ali o tome tad
nisam nita znao. Samo sam izaao iz foajea i otiao sretan ili tako nekako,
mislim daje trebalo da o tome utim. Jedini kome sam neto rekao bio je moj
otac, a on je razumljivo bio skeptian prema svemu. Nije vjerovao ljudima. Sve
sam ostavio naprosto da se desi, i otiao u Boras s reprezentacijom U21 koja je
igrala utakmicu protiv Makedonije. Bilo je to Evropsko prvenstvo i moje
ebitiranje za omladinsku reprezentaciju trebalo je da bude veliki dogaaj.
Razumljivo da sam razmiljao o drugim stvarima, sjeam se da sam sreo Hassea
Borga i Lea Beenhakkera ponovo i potpisao ugovor. Oni su ve bili sve
dogovorili.
Svejedno bili smo obavezni da sve drimo u tajnosti do dva sata tog popodneva kada
je vijest trebala biti prezentirana novinarima u Holandiji.
Saznao sam da je vie stranih fudbalskih agenata dolo u grad da mene gledaju. Ali
njihovo putovanje nije bilo neophodno. Bio sam prodan Ajaxu. Bio sam u oblacima i
pitao sam Hasse Borga:
Poto sam prodan?, ali nisam dobio odgovor.
On je samo ponavljao neto to nisam razumio, moda je upotrebljavao sumu u
poreenju sa zlatom, a to nije bila valuta koju sam poznavao. Na kraju sam razumio
avolju cifru. Dobro, oekivao sam neku veliku cifru, veu od Johna Carewa, ali sad
je to bilo crno na bijelu. Bilo je da se ovjek onesvijesti. Bilo je osamdeset pet
prokletih miliona. Ni jedan veanin, ni jedan igra iz cijele Skandinavije, ni Henke
Larsson, ni John Carew, nisu prodani ni priblino za toliku sumu. Shvatio sam da e
se o tome mnogo pisati. Ja nisam bio navikao na publicitet.
A kad sam sljedei dan kupio novine - bilo je sve bolesno. Bile su to Zlatan
orgije u novinama. Bio je to momak sa zlatnim gaama. Bio je nemogui Zlatan. Bio
je Zlatan sve mogue, itao sam i uivao. Sjeam se kad smo Chippen, Kennedy
Bakircioglii i ja iz U21 reprezentacije izali u Borasu u kafanu, poruili kolae i sok,
da nam je prilo nekoliko djevojaka naih godina i jedna od njih, malo srameljivo
me je pitala: Jesi li ti taj osamdeset pet miliona teak momak? Ne znam tano ta
sam joj odgovorio.
Apsolutno, rekao sam. To sam ja, a taj dan stalno je zvonio telefon,
Ljudi su estitali, radovali se, ali i bili ljubomorni. Svi osim mame, ona je
nazvala sva izvan sebe i vritala: Pobogu, Zlatane, ta se desilo? Jesu li te
kidnapovali? Da nisi smrtno ranjen? Sjedila je pred televizorom i ula vijesti, ali
nije najbolje razumjela to je bilo. Ako si na televiziji a iz Rosengarda si, to znai da
su loe vijesti.
Dobro je, mama, smiri se. Samo sam prodan Ajaxu, ali je ona i dalje bila ljuta.
Zato nita nisi rekao? Zato treba da ujem te stvari s televizije?
Kad o tome mislim uvijek se najeim. Dan kasnije otiao sam s Johnom Steenom
Olsenom na put do Holandije i obukao roza trenerku i smeu konu jaknu,
najljepe to sam do tada imao, i odrao konferenciju za novinare u Amsterdamu.
Bio je pravi haos s fotografima i novinarima koji su bili svuda okolo, a ja sam se
smijuljio. Gledao sam u pod. Bio sam sretan ali nesiguran. Bio sam i veliki i mali u
isto vrijeme, probao ampanjac prvi put u ivotu i pravio grimase: Kakve su ovo
gluposti, dobio sam dres broj devet od Beenhakkera, isti onaj to je nosio Van
Basten.
Bilo je to previe, ali nekoliko momaka je tad napravilo i dokumentarni film o
meni i Malmo fT-u koji su nazvali Plava vrata. Momci su me pratili i u
84
Dobila je Zlatana.
Bio je to istinit odgovor koji je samo izaao iz usta, replika koja je izila usta
pravog glumca. Ona je samo upotpunila medijsku sliku o meni, I to je
bilo sve: nekoliko sedmica kasnije Mia nije dobila nita, raskinuli smo zaruke. Jedan
prijatelj me je uvjeravao da se momak poput mene poslije dobrog ugovora mora
oeniti u toku jedne godine, ali u sutini ja sam imao masu drugih stvari kojima sam se
morao baviti. Bio sam sav napet i bez zaruka. Bilo je puno toga oko mene, pribliavalo
se vedsko prvenstvo, moete misliti, morao sam pokazati da vrijedim osamdeset pet
miliona. Dan prije Anders Svensson i Kim Kallstrom zabili su dva gola na otvaranju
prvenstva i govorilo se da ja neu moi uraditi tako neto, da sam samo previe
hvaljeni devetnaestogodinjak i u tom stilu. Kao to sam rekao, te godine se puno
govorilo da su mediji sve napuhali, osjeao sam se grozno i bio sam pod pritiskom. Od
mene se previe oekivalo. Sjeam se da je cijeli stadion u Malmou taj dan kuhao. Bio je
to deveti oktobar 2001.
Dovezao sam se plavim Merca Cabom i bio sam jako ponosan na njega. Ali kada
me Rune Smith intervjuirao prije utakmice, nisam htio razgovarati o tome, nisam
htio biti neugodan. Izgledalo je kao da sam previe zinuo. uo sam nagovjetaje da
bi mediji mogli biti nemilosrdni i nije bilo jednostavno nositi se s tim. Bilo mi je samo
devetnaest godina i sve se dogodilo tako brzo. Jo uvijek sam bio izvan svega. Bio je
to sada jedan novi nivo. Osjeao sam da elim uzvratiti svima koji nisu vjerovali u
mene, a bilo ih je dosta. To je podsticalo osvetu i bijes u meni, mnogo oekivanja ali i
zabrinutosti visilo je u zraku. Trebalo je da se sastanemo s AIK-om. Nije to bio ba
lagan poetak.
Zadnji put smo se s njima sreli kad smo izgubili i bili vraeni u drugu ligu, ovaj
put su mnogi vidjeli AIK kao favorita svevedskog prvenstva, a stvarno, ko smo bili
mi? Trebali smo napustiti tu ligu ak i bez pobjede. Bilo kako bilo, pritisak na nas je
bio
velik,
uglavnom
na
mene
kao
osamdeset
pet
miliona
tekog
87
hiljade puta. Rano sam proao tunel izmeu AIK igraa i uradio nekolio
driblinga. Onda sam nestao iz igre i AIK je preuzeo inicijativu, imao je ansu
za ansom to nije bilo dobro za nas. Moda sam htio previe. To sam ve
osjeao. Ako eli previe, izgubi sve.
Pokuao sam se opustiti, i u tridestoj minuti sam dobio loptu van kaznenog
prostora od Petera Sorensena. Nije se inilo da je neka dobra prilika. Ali sam
pimplao. Uzeo sam loptu koljenom, krenuo naprijed i utnuo sa strane prema
golu. Dragi boe, doivio sam to kao ok: sad poinje eksplozija, sad se i to
desilo, pao sam klizei na koljenima dok je cijeli stadion aplaudirao
uzvikujui Zlatan, Zlatan, Super Zlatan, sve je mogue i poslije toga kao da
sam baen uvis.
Radio sam stvar za stvari, i u devedesetoj minuti drugog poluvemena
ponovo Sorensen i ja. Bio sam na desnom krilu, lopta je ila prema liniji, inilo
se kao da nema mjesta za ut, nikakvog, svi su misli da u ubaciti loptu u
kazneni prostor. Ali ja sam pucao na gol. Iz te nemogue situacije ja sam puco
na gol i ponovo gol, gol. Publika je bila van sebe, iao sam prema centru
stadiona podignutih ruku. I mislio: To je mo! To sam ja, gdje su drkadije
koje su me htjele udaljiti od fudbala?
Bio je to revan, bio je to ponos, i pretpostavio sam da su svi oni koji su
mislili daje osamdeset pet milona bilo medijski napuhano, morali to
progutati. Neu zaboraviti novinare poslije utakmice i jednog to me pitao:
Ako kaem Anders Svensson i Kim Kallstrom, ta ti odgovori?
Ja sam Zlatan, Zlatan, rekao sam mu i proao. Ljudi su se smijali, a ja
sam otiao u svoju no, tamo je stajao parkiran moj Merca Cab, i to je bilo
najvanije.
Trebalo mi je vremena da stignem do njega. Svuda su bili momci i djevojke
koji su eljeli moj autogram, to me nastavilo pratiti, autograme ne dajem, niko
ne moe biti fan, postalo je to dio moje filozofije. Obeao sam im dati kasnije,
uao u auto, svirnuo i pobjegao dok je masa vritala maui svojim blokovima
za autograme. Naalost to nije bio kraj, ve tek poetak. Sljedei dan, ta
mislite? Da li su novine neto napisale?
Pisali su ono to sam govorio novinarima kad smo trebali ispasti iz prve
lige: elim da me ljudi zaborave. Trebaju znati da ja ne postojim. Ali kad se
vratimo, sijevat u kao munja po fudbalskom igralitu.
Ja sam bio munja koja je palila. Bio sam sve mogue dobro i sve vie se
govorilo o Zlatan groznici u zemlji. Bio sam svugdje u svim medijima i vidjelo
Bio je najbolji strijelac u vedskoj omladinskoj ligi godinu ranije. Sad je bio u
mojoj sjeni. A ko nije bio? U dvadeset i prvoj minuti je dobio loptu od Daniela
Majstorovia, koji je prvo bio moj protivnik, a kasnije emo postati dobri prijatelji.
Peter ljeh je postigao 1:0, kasnije u ezdeset osmoj minuti odigrao je lijep pas
prema Josephu Elangu, drugom kupljenom momku iz Afrike te godine. Elanga se
malo vratio nazad i utirao za 2:0. Publika je divlje urlikala, vritali su i svakako
sam ja bio obina nula. Nisam postigao gol, tano kao to su odbrambeni igrai
Djurgardena i rekli, uz to nisam bio ni neto dobar.
Uradio sam neto finti i to uz korner zastavicu ali u cjelini terenom su
dominirali ljeh i Majstorovi i tu nije bilo neke magije u zraku sve dok nisam,
dvije minute kasnije dobio loptu negdje oko polovine terena. Tad se ta slika
promijenila, napokon sam predriblao jednog momka, to se samo desilo, a onda
jo jednog i osjetio sam: Wow, kako sam lagan, imam kontrolu, i nastavio sam.
Bilo je kao ples i ako nisam tad to vidio, predriblao sam jednog od onih
bekova iz novina i ubacio sam loptu u gol lijevom nogom. Istinu govorei, taj
osjeaj, to nije bila samo srea. Bila je to osveta. To je za vas, pomislio sam, ovo je
za sve vae rime i mrnju kojim ste me doekali. Pretpostavio sam da e se moj rat
s publikom nastaviti do posljednjeg zviduka, ali i poslije njega.
Mislim da smo degradirali Djurgarden, do kraja je bilo 4:0, ali znate to se
kasnije dogodilo? Bio sam okruen navijaima Djurgardena, i niko se vie nije
htio boriti sa mnom niti me mrziti.
Htjeli su moj autogram. Bili su kao ludi za mnom, i iskreno govorei, kad
pogledam unatrag na te dogaaje, sve me podsjea na film. Znate, ni jedan film
nisam tako volio kao Gladijatora. Tamo ima jedna scena, svi je se sjeaju, zar ne,
kada car silazi u arenu i nareuje gladijatorima da skinu maske a jedan od njih
kae:
To IB Bio HIGH C HAPARRAL , kako sam to obino nazivao. Pravi cirkus u kom sam
govorio puno gluposti. Naprimjer da bi reprezentacija vedske 2000. mogla pobijediti na
Evropskom prvenstvu sa mnom. Moda je to bilo zabavno ali i drsko, ne znam, ali se
nisam osjeao ba tako pametno i kad sam bio izabran u reprezentaciju.
Sve je poelo u aprilu kad sam dao gol protiv Djurgrdena, a novinari skroz
poludjeli. Bio sam cijelo vrijeme na naslovnicama i vjerovatno oni koji nisu proitali o
emu se radi, mislili su da sam bio najnemilosrdniji djeak i od toga me hvatala
panika. Da li ti veliki momci poput Patrika Anderssona i Stefana Schwarza, misle da
sam ja stvarno prava zloa?
Jedno je bilo biti zvijezda u fudbalskom klubu Malm. Ali zapamtite dravna
reprezentacija je neto sasvim drugo! Tamo su bili momci koji su osvojili bronzu na
svjetskom prvenstvu, ali vjerovali ili ne, cijelo vrijeme sam bio u toku i znao kako se
ponaaju prema novajlijama u timu. Ipak sam htio da obrate panju na moje djeake
uperke u kosi i da im se moja igra dopadne, kao to je to bilo u ekipi mlaeg uzrasta.
Htio sam brzo ui u tim, u igru, ali nije ba sve ilo tako brzo kako sam mislio.
Krenuli smo na put u kamp za treninge u vicarskoj a novinari su cijelo vrijeme kruili
oko mene. Bilo je skoro neugodno. Doavola, htio sam im rei, eno vam Henke
Larssona, idite malo kod njega. Priznajem nije mi bilo jednostavno. Na jednoj od
pres-konferencija u enevi pitali su me da li bih volio da liim na nekog od velikih
igraa u svijetu.
Ne, odgovorio sam. Samo je jedan Zlatan, i bilo je nepromiljeno rei tako neto
na jednom ovakvom mjestu; odmah sam to osjetio, i morao sam to brzo popravljati.
Poslije toga sam pokuao biti dio tima i iskreno govorei nisam se morao mnogo
truditi. Bio sam postien pred svim velikim imenima, posebno pred Marcusom
Allbckom, s kojim sam bio u istoj sobi. Nisam razgovarao s mnogo ljudi. Bio sam
uvijek sa strane.
On je uobraenko. On misli samo na sebe!, pisale su novine sve u tom stilu. Taj
vrlo interesantni umjetnik Zlatan.
Odigrao sam samo neke od utakmica u Allsvenskanu! Ali sam ipak bio popularniji
nego momci koji su igrali velike utakmice svjetskog prvenstva. Bilo je sve potpuno
blesavo, svi u timu su gledali na mene. Znam samo da ni oni nita nisu razumjeli. Bilo je to
neto sasvim novo. Takvo neto se ranije nije dogodilo. Poslije nekog vremena publika je
nastavila da uzvikuje uobiajene povike bodrenja svog tima Naprijed, vedska,
naprijed! Postajao sam sve nervozniji. Kao da me pogodio strujni udar. Poeo sam se
tresti a onda i drmati rukama kopake.
Publika je pomislila da se zagrijavam i spremam da uem, pa su poeli ponovo
uzvikivati Zlatane, Zlatane! Sve je ponovo prokljualo u ludilu a ja sam skinuo ruke s
kopaki. Pomislo sam, sjedi na klupi dok cijeli $howen ne proe, budi nevidljiv.
U isto vrijeme sam potajno uivao u svemu tome. Osjeao sam estoku jezu po
tijelu. Adrenalin je kljuao u meni i kada me Lars Lagerback stvarno zamolio da se
zagrijem, skoio sam presretan, iskreno govorei. Trkarao sam stazom gore-dolje,
stadion je ponovo prokljuao Zlatane, Zlatane. Vodili smo 2:0. Dobio sam loptu i
makazicama lobovao. Gol! Gol! Rasunda i vee su se ponovo upalili za mene, od tada
osjeam tokholm kao svoj grad. I sad dok mislim o tome uivam!
To je bilo samo to: ponaao sam se kao u Rosengardu. Te godine sam jednom bio s
reprezentacijom u tokholmu. Izali smo u Undici, noni klub Tomasa Brolina, i tamo
smo sjedili potpuno tihi. A onda je jedan od mojih drugara iz predgraa odluio da se
naali, dobacivi mi preko stola:
Zlatane, Zlatane, mogu li dobiti klju od tvoje hotelske sobe?
Zato?
Ne pitaj, samo mi ga daj!
Okej, okej, rekao sam i dao klju.
O tome vie nisam razmiljao to vee. Ali kada sam doao u sobu, imao sam ta i
vidjeti, drugar je bio tamo s puno razbacane odjee, djelovao je potpuno tajanstveno i
uzbueno.
ta ima unutra?, pitao sam s vrata.
Nita specijalno. I nemoj se uzbuivati, Zlatane!
ta?, pitao sam u udu pokazujui na razbacanu odjeu.
Moemo zaraditi novca na tome, Zlatane!, i dalje me je ubjeivao.
Znate ta je bilo tamo? Bilo je potpuno bolesno. Cijeli bunt jakni Canada
Goose koje je pokrao u baru kod Brolina. Iskreno govorei, nisam uvijek imao najozbiljnije
drugove, a u Malm FF-u je ilo tako i tako. udna situacija, trebalo je da budem u jednom
kubu a prodan sam u neki drugi, svakako da nisam bio ba uravnoteen momak. Ponekad
sam se brzo palio.
Eksplodirao sam. Razumljivo da se to nije uvijek deavalo, ali razumijete cijelu tu
situaciju oko mene. Kada smo se sreli s Hckenom u gostima, bio sam upozoren da se ne
svaam sa sudijama, ta opasnost je uvijek lebdjela u zraku. Hoe li onaj ludi Zlatan
ponovo neto napraviti?
Hcken je trenirao Torbjrn Nilsson, poznata stara fudbalska zvijezda, a u timu je igrao
Kim Kllstrm, kog sam poznavao iz U21 reprezentacije. S njim je ve od ranije bila neka
glupa situacija, naime oborio sam Kima s lea. Rukom sam gurnuo jednog drugog momka
i bio izbaen i to je bio pravi prekraj. Na putu prema svlaionici utnuo sam nogom
zvunik i mikrofon i moete misliti kako je na sve to reagovao tehniar na ozvuenju
razglasa. Nazvao me idiotom, a ja kao da sam to jedva ekao, vratio sam se i vrisnuo: Ko je
idiot, reci?
Materijalna odteta i nije bila problem, ali je bio cirkus u novinama, otprilike sedam
miliona redova je ispisano o mom ponaanju: moram mijenjati svoje ponaanje, bla, bla.
Inae e biti teko u Ajaxu... bulshit, bulshit! Expressen je napravio razgovor s psihologom,
koji je mislio da trebam pomo, na ta sam ja, naravno, odmah reagovao: Ko je ovaj,
doavola? ta zna ova figura?
Nisam trebao psihologa. Trebao sam se samo smiriti. Ali i to je bilo tano, nije bilo
prijatno sjediti na klupi i gledati kako nas IFK Gteborg, mlati sa 6:0. Nae nade o uspjehu
te sezone su nestale i stizala je kritika i na raun trenera Mickea Anderssona. Stvarno
nisam imao nita protiv njega, na kraju nismo ni imali neki poseban kontakt. Ako sam
imao neki problem u klubu, iao sam Hasseu Borgu.
Bilo je i neto to me poelo iritirati. Mislim daje Micke previe respektovao starije
igrae u timu. Plaio ih se, a nije bio ni previe sretan to sam ja u timu, posebno poslije
iskljuenja protiv rebra.
Bilo je nekih napetosti. Igrali smo utakmicu na treningu, Micke Andersson je bio sudija,
kad je izbio neki sukob s Jonniem Fedelom, golmanom, koji je bio jedan od najstarijih u
klubu, Micke je presudio u njegovu korist, a ja sam pozelenio i koraknuo prema Mickeu.
Ti si boji ovih starijih, kao da su duhovi, vritao sam. Po igralitu je bilo puno lopti i
ja sam ih utao prema njemu, buff, buff, buff.
Letjele su kao projektili i padali po autima van stadiona i na autima su se
poeli paliti alarmi. Sve se na trenutak zaustavilo, ja sam stajao ljut i divlji, a igrai
reprezentacije su poeli vikati na mene. Micke Andersson me pokuavao smiriti a ja
sam vrisnuo i na njega:
Jesi li ti moja mama?
Bio sam bijesan, otiao u svlaionicu, ispraznio svoj ormar i skinuo svoje ime s
njega, rekavi da se nikad vie neu vratiti. Sad je dosta! Zbogom Malmo FF, hvala i
zbogom svi idioti, krenuo sam prema svom Toyota Celicau i nisam vie odlazio na
treninge, samo sam kod kue igrao Playstation i jurcao s drugarima. Bilo je to kao da
sam bjeao s nastave. Pretpostavljate, nazvao je Hasse Borg, bio je sav histerian:
Gdje si? Gdje si? Mora odmah doi nazad!
I da, to nije bilo nemogue. Poslije etiri dana vratio sam se, bio ljubazan i
armantan ponovo, iskreno govorei, nisam mislio da je moj prekraj bio neto
posebno. To se dogodi u fudbalu, previe je adrenalina u sportu. Osim toga nisam
dugo bio u timu, bio sam na putu za Holandiju i nisam mislio da e biti neke
kazne, prije sam oekivao neku zahvalu. Samo nekoliko mjeseci ranije imali su
veliku krizu u FF Malmo. Nedostajalo je kojih desetak miliona u kasi i nije bilo
velikih mogunosti da se kupi neki vaan igra.
Sad je klub bio najbogatiji u cijeloj vedskoj, donio sam im ogroman kapital.
To je u novinama i objasnio kapiten Bengt Madsen: Samo se jednom u pedeset
godina rodi jedan igra kao Zlatan! Nije bilo udno to sam oekivao da
planiraju lijep ispraaj, ili neko Hvala ti za osamdeset pet miliona, tim prije to
je samo sedmicu dana ranije pred trideset hiljada gledalaca u Helsingborgu
sveano ispraen Niclas Kindvall. Svakako da sam primijetio da me se svi na neki
nain plae. Samo sam ja bio tako lud da svojim ludorijama unitim tako vrijedan
ugovor s Ajaxom. U toj atmosferi se pribliavala moja posljednja utakmica u Prvoj
vedskoj ligi.
Bilo je to 27. juna u gostima protiv Halmstada i spremao sam se da napravim
lijep oprotajni ou. To nije bila velika stvar za mene, ne mislite na to. Bio sam
gotov s FF Malmoom. U mislima sam ve bio u Amsterdamu. Ali svejedno,
trebalo je jednu priu dostojanstveno privesti kraju, i sjeam se da sam bacio
pogled na listu igraa koji e igrati protiv Halmstada. Nisam vidio svoje ime,
priao sam tabli, gledao ponovo, ali svejedno mene nije bilo.
Nisam bio predvien ni da sjedim na klupi. Trebalo je da ostanem kod kue, i
napokon sam shvatio. Bila je to kazna. Bio je to Mickeov nain da pokae ko
odluuje u klubu, i okej, prihvatio sam to, inae ta mi je preostajalo?
Bio sam van sebe od muke kad sam vidio da je novinarima objasnio da sam
pod pritiskom i da gubim balans i da trebam odmoriti, otprilike kao,
on je ljubazni momak koji mene razumije i eli mi pomoi. Bio sam naivan
mislei da klub ipak neto priprema, da me prijatno iznenadi
dostojanstvenim ispraajem, preko pomonih slubi ili tako nekako.
Ubrzo iza toga pozvan sam kod Hassea Borga u kancelariju. Kao to
znate, ja taj nain komuniciranja ne volim. Odmah pomislim da sam
optuenik ili neto tako. Ali poto se stalno neto dogaalo, uao sam
nepripremljen u kancelariju. Unutra su ve bili Hasse i Bengt Madsen;
djelovali su narogueno i ljuto, pomislio sam: o emu li se ovdje radi,
moda neki pokop?
Zlatane, vrijeme naeg druenja u klubu istie, poeo je Hasse.
Ne mislite valjda...
elimo da ti kaemo...
Vi ete da mi zahvalite?, rekao sam osvrui se. Nalazili smo se u
avoljoj kancelariji Hassea Borga, samo nas trojica.
Zar to neete uraditi pred navijaima?
Nikako, rekao je Bengt Madsen. Kae se da to donosi nesreu, ako se
radi pred neku utakmicu.
Samo sam ga gledao. Donosi nesreu?
Ali ste se zahvaliti Niclasu Kindvallu pred trideset hiljada gledalaca, i
to tad nije donosilo nesreu.
Da, ali...
ta, ali?
elimo ti dati poklon...
Doavola kakav poklon?
Bila je to neka kristalna lopta za uspomenu.
To je za uspomenu.
Dakle to je hvala za osamdeset pet milona.
ta oni misle? Da to imam u Amsterdamu, da uzdahnem kad to vidim?
Ne elim to. Moete to zadrati.
Zar ne moe...
Mogao sam, ali sam im onu kristalnu loptu ostavio na stolu. I zahvalio.
Tako je izgledao moj oprataj od kluba, vie manje, ali nisam bio sretan
zbog toga. Svejedno tresao sam se. Mislim, bio sam izvan sebe, istinu
govorei, ta je bio FF Malmo zapravo? Moj pravi ivot je trebalo tek da
pone, to danas vie na to mislim, to je sve vie bila istina.
Ja ne samo da idem u Ajax. Ja sam bio njihov najskuplji igra; moda Ajax i
nije bio Real Madrid ili Manchester United, ali je definitivno bio veliki klub.
Samo prije pet godina Ajax je igrao u finalu Lige ampiona! Prije est godina
klub je bio pobjednik cijelog turnira i u njemu su igrali momci poput Cruyffa,
Rijkaarda, Kluiverta, Bergkampa i Van Bastena. Posebno je bio znaajan on,
on je bio tako moan, elio sam samo njegov dres. To nije bilo najpametnije.
Trebalo je da ponem i zavrim igru, i svakako bilo je to dobro, ali takoer,
shvatio sam to brzo, bila je to avolja varka.
Niko ne daje osamdeset pet milona a da ne trai neto zauzvrat. Za mali
klub kakav je Ajax kupovina tako skupog igraa je bila mali skandal. Ajax je
tri godine kasnije pobijedio u Ligi. Ajax ima najbolju momad u Holandiji a
publika trai da sigurno pobjeuje. To je znailo da igrai nisu mogli igrati
neke svoje igre, sigurno ne poput Ja sam Zlatan, koji ste vi? Trebalo je da
uem u klub i nauim se redu, to je samo bilo to: stvari su se samo poele
dogaati oko mene, puno toga u brzo shvatiti.
Na putu kui iz Goteborga u mjestu Bottnarydu izvan Jnkpinga,
zaustavila me policija. Preticao sam na putu gdje je ogranienje na 110
kilometara, sa sedamnaest kilometara vie od dozvoljene brzine. Ali taj
dogaaj je napunio novine traevima o meni. Pisali su da mi takvo
ponaanje odgovara u Industrigatanu u Malmou, ali ne mimo nje.
Dodavali su tome cijelu listu skandala i kazni koje sam poinio po
vedskoj i ne treba da napominjem da se pria ubrzo prenijela u Holandiju,
iako je rukovodstvo kluba u Ajaxu dobar dio toga ve i znalo. Novinari u
Amsterdamu su dobili dosta materijala da mogu podgrijavati priu kad im
bude trebalo. Koliko god sam pokuavao biti dobri djeak ve sam bio bad
boy i prije nego sam poeo. Bili sam to ja i jedan novi momak, Egipanin po
imenu Mido koji je ve ranije poeo igrati u belgijskom KAA Gentu. Nas su
ve pratile glasine da smo divlje glave, ali nam je na njih skrenuo panju i
trener Co Adriaanse, onaj kog sam ve ranije sreo u paniji.
Htio je biti strani Gestapo koji je morao sve znati o svojim igraima. Brzo
smo uli i neke bolesne prie o njegovim kaznama. Jedna od njih je s
golmanom koji je pokuavao odgovoriti na telefon za vrijeme taktikog
treninga. Kazna mu je bila da sjedi cijeli dan na klupskoj telefonskoj centrali i
odgovara na pozive. Problem je bio jer momak nije znao holandski jezik. Bio
je to razgovor poput Halo, halo, ne razumijem, cijeli dan. Bila je tu zgoda i
s tri momka u omladinskom timu koji su bili vani na zabavi. Oni su za kaznu
leali na igralitu
NIJE DOBRO BITI na svoju ruku. Sve to sam nauio u djetinjstvu je bilo da se brinem o
sebi a to je znailo i da se osjeam kao evropski momak.
Iako sam postao profesionalac za kog su plaene nevjerovatne svote novca, ipak je
moja kua bila potpuno prazna. Nisam imao ak ni namjetaj ili bilo ta drugo to daje
osjeaj topline doma. Iskreno, uskoro je i friider zjapio prazan. Nisam paniio zbog toga,
iako me je podsjealo na djetinjstvo. Sve je bilo u redu. Imao sam prazan friider i u svom
stanu u Lorensborgu. Naviknut sam ja na sve. Ako pogledam stvar iz druge perspektive,
ipak u Malmou nisam nikad ostao gladan, jer tamo sam esto, onako, kao vuk gladan jeo
u Kulanu, MFF- ovom restoranu a ponekad sam kui nosio neto i za kasnije, skriveno
ispod trenerke, razumije se. Obino je to bio neki jogurt ili sendvi da me uvee dre na
nogama, ako ne stignem do mame u Cronmans ulicu ili kod prijatelja.
U Malmou se ba i nisam bavio spremanjem hrane, niti sam se brinuo da napunim
friider. Sada u Diemenu, opet sam bio na poetku. Zar to nije alosno? Jedan ozbiljan
momak koji nema ak ni kornfleksa kod kue, ni para u depu, lei tako u svom
udobnom krevetu i zove redom sve koje poznaje: prijatelje, mamu, tatu, mlaeg brata i
sestru. Nazvao sam ak i Miu, moju nesuenu zarunicu iako smo raskinuli. Hajde,
doi kod mene, zvao sam je. Bilo mi je dosadno, bio sam usamljen i gladan i na kraju
sam nazvao Hassea Borga.
Mislio sam da bi on mogao neto ugovoriti preko Ajaxa, neku pozajmicu, koju bih ja
Ajaxu vratio kasnije. Znao sam da je Mido uradio neto slino u svom starom klubu. Ne
mogu. Ne radi se to tako, rekao mi je Hasse Borg. Snai se nekako. Skoro da sam tad
poludio.
On me prodao za sumu od koje se zemlja vrti i sad nee da mi pomogne, sad kad mi je
teko?
Zato ne moe?
Ne ide to tako.
A ta je s mojih deset procenata?
Nisam dobio odgovor i naljutio me. Okej, priznajem, s^m sam kriv. Nisam znao da se plata
prima tek na kraju mjeseca. Zapravo sam tada imao problema
99
lome da igra zabavan ali i tehniki dotjeran fudbal i novine su objavile Oj, oj ini se da je
momak vrijedan svih onih osamdeset pet miliona! Kakav igra, taj Ibrahimovi!
Naravno primijetio sam da je trener Co Adriaanse otar sa mnom. Mislio sam da je to
samo njegov nain u ophoenju. uo sam svata o njemu.
Poslije svake utakmice nas je ocjenjivao a najvea ocjena je bila deset. Poslije jedne
utakmice u kojoj sam dao puno golova ocijenio me je: Dao si pet golova, ali si dva
puta dodao pogreno. Bit e to dobra petica za tebe danas. Okej, razumijem! Trai se
vie! I ja sam vozio dalje jo ee i inilo mi se da me ba niko ne moe zaustaviti.
Izmeu ostalog, sjeam se da sam sreo momka koji nije imao blage veze ko sam ja.
Jesi ii bar dobar? pitao me je.
To ti ne mogu ja odgovoriti!
A izvide li te i ispsuju protivniki navijai?
Itekako.
Eee vidi, to znai da si car!, kazao je i nisam to zaboravio. To da se samo
najotrijim i najeim zvidi i vie. Ustvari to i jeste tako.
Krajem jula otpoeo je Amsterdamski turnir. To je klasina predsezonska turneja po
Holandiji na viem nivou a te sezone, osim nas, uestvovali su Milan, Valencia i
Liverpool. Mono, zar ne?
Tu sam vidio ansu da se predstavim Evropi. Moj boe, odmah sam primijetio da je
ovo neto sasvim drugo od Allsvenskana. U Malmou sam imao sve zemaljsko vrijeme
da vodim loptu. Ovdje se udaralo odmah i ovdje je sve ilo neopisivo brzo.
U prvoj utakmici susreli smo Milan koji je ba tada, poetkom devedesetih godina,
zapao u krizu, ali su i dalje dominirali evropskim fudbalom. Stvarno sam se trudio da
ne obraam panju na njihove bekove a ponajmanje na Maldinija. Navalio sam svom
snagom i navukao nekoliko slobodnih udaraca, dobrih driblinga i aplauza. Ipak je bilo
teko i izgubili smo 1:0.
Liverpool smo susreli u sljedeoj utakmici. Oni su imali tri kup-medalje te godine i
moda najjau odbranu u Premijer ligi, Finca amija Hyypia i vicarca Stephanea
Henchoza. Henchoz nije samo bio otar te godine. O njemu se prialo i posebno mnogo
zbog jedne druge stvari. U FA-kup finalu je blokirao udarac rukom, na samoj liniji, to
sudija nije vidio a to je pomoglo da Liverpool pobijedi.
101
Kasnije, kad je dobio nogu, bio je jo gori. Rekao je da teinu i mogu popraviti, ali da imam
neku greku u glavi. U poetku sve ono od prije, da igram samo za sebe i to, dok nisam
shvatio da nije cijenio ni ono s Henchozom, ako to nije vodilo neem konkretnom.
Ustvari prije bi se moglo rei daje to bio pokuaj da se istaknem, da zablistam za
publiku, da igram za raju, umjesto za tim. U Ajaxu se igralo s tri napadaa umjesto dva na
to sam ja bio navikao. Ja sam igrao u sredini. Nisam smio nikud odleprati, niti voziti
masu individalnih finti. Trebao sam biti ciljani igra, koji se samo kree da prima lopte i
prvenstveno daje golove. Iskreno govorei tada sam poeo da sumnjam da je taj tehniki
holandski fudbal bio zabavan. Izgledalo je kao da su se odluili da vie lie ostataku
Evrope, a meni nije bilo lako tumaiti te signale.
Puno toga je bilo novo, nisam znao jezik, nisam poznavao njihovu turu a ni trener nije
govorio sa mnom. Nije govorio ni s kim. Bio je ovjek s kamenim licem. Kad sam ga gledao
u oi, osjeao sam jednostavno kako je bio pogrean tip, i zbog toga vie nisam bio marljiv.
Golove nisam davao i nisam vie bio koristan te sezone, naprotiv. Sve one silne novinske
rubrike gdje su me uporeivali s Van Bastenom sada su bile pune napisa protiv mene i svi
su poeli da me gledaju kao razoarenje i pogrenu investiciju. Zamijenili su me novim
napadaem, Grkom, Nickosom Machlasom, s kojim sam se dosta druio. U takvim
situacijama, kad sam uznemiren i kad gubim formu u meni sve zazvoni: ta radim
pogreno? Kako da se izvuem?
Tako se orijentiem i samo krenem.
Nisam od onih koji se zadovolje: Ja sam Zlatan, wow! Naprotiv, sve je jedan film koji
se ponavlja: Jesam li trebao uraditi ovo ili ono? I onda sam posmatrao druge: ta ja mogu da
nauim od njih? ta je to to meni nedostaje? Ustvari ja stalno mislim na svoje pogreke, ali i
na dobre stvari koje sam uinio. ta mogu da popravim? Uvijek, uvijek ponesem neto novo
naueno na treninzima ili utakmicama, a to zna biti i naporno. Nikad nisam potpuno
zadovoljan, ak ni onda kada bih to trebao biti, ali to mi je pomaglo da se razvijam i budem
bolji: u Ajaxu sam samo o tome mislio jer zapravo nisam imao nikoga da s njim
porazgovaram.
Kod kue sam razgovarao sa zidovima i smatrao da su svi ljudi idioti, naravno zvao
sam i kui i alio se. Iz mene je varniilo. Ali svejedno, nisam bacao krivicu na nekog
drugog. Sve se inilo tromo, i osjeao sam se jako loe. Poto nisam mogao da se naviknem
na ivot u Holandiji, otiao sam kod Beenhakkera i
MOJA PRIA/JASAMZUTAN
103
pitao: ta kae trener o meni? Nije zadovoljan ili ta? Beenhakker nije bio isti
tip kao Co Adriaanse, on nije htio samo poslune vojnike.
U redu je. Dobar si. Mi imamo razumijevanja za tebe, odgovorio mi je.
Meni se ilo kui. Nisam se osjeao dobro, trener me nije cijenio a ni
novinari, a vjerovatno ni publika. Nije se bilo igrati s Ajaxovim navijaima.
Naviknuti su na pobjede, a reagovali sa: Doavola, zar smo pobijedili samo s
3:0?
Kad smo igrali protiv Roda, bacali su kamenje, eljezne ipke i staklene
flae na nas, tako da smo morali ostati na stadionu i traiti zatitu. Bilo je tu
masa sranja i umjesto onog poznatog Zlatane! Zlatane! koje sam uo u
poetku karijere u Ajaxu, sada sam od publike dobijao zviduke i
negodovanje, od protivnike nita. Nimalo pohvalno. Da se zapita: Doavola,
ta je sad ovo?
Meutim, mora se prilagoditi situaciji u ovom sportu, i negdje duboko u
meni razumio sam svoje fanove. Bio sam najvea Ajaxova investicija i nisam
trebao sluiti za izmjene. Trebao sam biti novi Van Basten, davati golove i
trudio sam se najvie to sam mogao. Moda ak i previe, ako emo poteno.
Jedna fudbalska sezona je duga i ne moe se pokazati sve ta zna u jednoj
jedinoj utakmici, a ja sam to pokuao. im bi me uveli u igru, ja sam htio da
sve pokaem odjednom, pretpostavljam daje zato negdje i zaribalo. to sam se
vie trudio i elio, bivalo je sve tee a vjerujem i da se jo nisam bio nauio
nositi ni s medijima. Onih osamdeset pet miliona me sve vie pritiskalo kao
teak tovar na leima, da sam najradije ostajao kod kue u Diemenu.
Nemam pojma ta su novinari mislili o meni tada, sigurno ne bolje od toga
da smo ja i Mido samo partijali i izlazili po gradu. Ustvari ja sam danonono
sjedio kod kue i igrao TV igrice a ako smo bili slobodni jedan ponedjeljak,
urio sam na avion za vedsku nedjeljom naveer, a vraao se u utorak u est
ujutro da stignem na trening. Nikakvi noni klubovi, nita od toga jer ja nisam
bio strunjak za to.
Iskreno govorei, znao sam da sam bio neozbiljan, da sam nenaspavan, da
nisam redovno jeo i da sam radio gluposti u Malmou. Radilo se o airhombs,
ilegalno napravljenim bombama za vatromet, koje smo bacali u dvorita i jo
puno gluposti tek toliko da podignem nivo adrenalina u krvi. Iza nas je ostajao
dim, sprena trava i smee koje je let jelo u zraku. Bilo je tu jo i puno divljih
vonji jer je to nain na koji ja tunkcioniem. Ako se ne deava niu s fudbalom,
onda moram nai neto to e me ispuniti zadovoljstvom. Meni je potrebna
akcija, brzina, a nisam je nalazio.
10$
ustvari radio je samo za Malm FF i sebe. to sam vie o tome razmiljao sve sam bio
bjesniji. Od poetka se Hasse trudio da niko ne stane izmeu nas, niko ko bi mogao da
zastupa moj interes. Sjetio sam se kako sam smijeno izgledao odjeven u trenerku, u onom
hotelu St. Jrgen, dok su me ona gospoda u svojim najboljim odijelima i s najboljim
ekonomskim kolama potkradala, pa sam osjetio gr u elucu. Shvatite to kako hoete,
novac nikad nije predstavljao najvaniju stvar za mene ali to, da me iskoritavaju i
razoaraju, da me gledaju kao glupana koji se da prevariti i pokrasti, dovodilo me do ludila!
Zato sam uzeo stvar u svoje ruke i nazvao Hassea Borga.
ta ovo znai, jebote? Imam najgori ugovor u klubu!
0 emu ti to pria?, pravio se lud.
Gdje je mojih deset posto?
Osigurali smo ih u Engleskoj.
Osigurali? Jesu li oni normalni? Nita mi nije bilo jasno, moglo je biti ta god hoe,
osiguranje, plastina kesa s novanicama, kanta u pustinji.
Ja hou moje pare odmah!
Nemamo, Odgovorio dii je.
Moj novac je bio svezan, na neki nain uloen u neto o emu ja nisam imao pojma i
odluio sam da stvar raistim do kraja. Odluio sam da potraim pomo nekog agenta,
toliko sam tada nauio, da agenti ipak nisu lopovi. Bez dobrog agenta, sam, u tom svijetu,
nema nikakve anse. Ako se ne zatiti, brzo se sjate ona gospoda u odijelima koja e te
opuhati do zadnje pare. Uz pomo prijatelja, brzo sam naao momka, koji je radio u IMG-u
u tokholmu, a zvao se Anders Carlsson.
Bio je okej, ne ba neto okretan i brz. Bio je jedan od onih to nikad ni vaku nije
pljunuo na ulici, ali ipak siguran i jak bez foliranja. I tako mi je Anders pomogao u poetku.
Sredio je sve papire od osiguranja a onda je doao sljedei ok. Na ugovoru o mojoj prodaji,
nije vie pisalo deset posto od svote prelaska. Pisalo je osam procenata pa sam pitao:
ta je sad ovo?
Saznao sam da su unaprijed platili neki porez na platu. Kakvo je to sad sranje? Porez
unaprijed?! Jo nikad nisam uo za tako neto pa sam nastavio da traim svoje: To ne moe
tako! To je va novi trik i prevara! I ta mislite? Dovoljno je bilo da Anders Carlsson prione
malo i proelja sluaj, i da dobijem nazad i ona dva procenta. Iznenada, nije bilo onog
poreza unaprijed i stvari su stale na svoje mjesto im sam raistio s Hasseom Borgom.
Dobra lekcija koju
107
i Gullitom, Rijkaard bio legenda u Milanu. Ipak, doao je Ronald Koeman, a njega sam
poznavao, bio je jako dobar izvoa slobodnih udaraca u Barceloni.
S njim je bio Ruud Krol, jo jedan veliki fudbaler. Odmah sam primijetio poboljanje, i da su
mene bolje razumjeli, zbog ega sam se ponadao da e sad sve krenuti nabolje.
Ali ne, bilo je jo gore. Sjedio sam na klupi pet utakmica u nizu a na jednom od treninga me
Koeman poslao kui: Nisi prisutan!, derao se. Ne daje sve od sebe. Idi kui. Naravno da
sam otiao, misli su mi bile na drugom mjestu. Nikakva velika stvar, ali ipak velike novinske
rubrike. ak je i Lars Lagerbacku novinama kazao da je zabrinut za mene, a prialo se i da
mogu izgubiti mjesto u dravnoj reprezentaciji, to nije bilo nimalo ni zabavno ni poeljno.
Tog ljeta svjetsko prvenstvo se odravao u Japanu, i to je bilo neto to sam s radou
ekao. Malo sam se zabrinuo to e moj Ajaxov dres s brojem devet biti dodijeljen nekom
drugom, kao da je to neto znailo. Briga me ta stoji na leima. Ipak je to bio znak da oni
ne raunaju vie sa mnom. U Ajaxu se stalno govorilo o brojevima.
Broj deset e raditi tako i tako. Broj jedanaest ovo i ono, ali nita nije bilo tako lijepo kao
devet, Van Bastenova devetka. Bila je to posebna ast nositi je, a ako je nisi zasluio,
oduzmu ti je. Tako je funkcionisalo uvijek a sada se samo taj krug ponavljao, ja kao da
nisam doprinosio dovoljno. Naalost, neke istine je bilo u tome.
Dao sam pet golova u ligi. Bilo je est sveukupno a najvie sam sjedio na klupi pa su mi
nai navijai najvie zvidali. Dok bih se zagrijavao, oni su vikali: Nickos, Nickos,
Machlas, Machlas, nije bilo vano koliko je on lo, oni samo nisu htjeli mene. Navijali su
za njega a ja sam mislio: Shity jo nisam ni poeo igrati a ve su protiv mene. Kad bih
pogrijeio u dodavanju, nastajao bi urnebes na tribinama i vikali su ponovo: Nickos,
Nickos, Machlas, Machlas. Nije samo to da nisam pimplao dobro. Znao sam i da
obaram, i naravno, izgledalo je kao da emo pobijediti u ligi.
Ja se nisam mogao radovati tome. Nisam bio zaista dio toga, i pred tom istinom se
nije moglo zamiriti. Bilo nas je puno u klubu koji smo isto mislili. Neko se morao
skloniti, a to sam izgleda trebao biti ja, to mi je izazivalo greve u elucu jer se previe
prialo da sam ja centar, ali tek broj tri, poslije Machlasa i Mida. ak je i Leo Beenhakker,
moj prijatelj, dao izjavu u holanskim medijima:
109
pozicijom devet u Ajaxu mora imati i druge sposobnosti osim ove. Ja nisam
siguran da on moe da ih dostigne. I stvarno ratna rubrika je objavila:
Najnovija vijest! Zlatan upisan na listu za transfere. To je objavljeno iako se
zapravo nije tano znalo ta je istina a ta nije. injenica je da sam kupljen za
mnogo para a bio sam razoarenje, i ja sam to osjeao, vjerujte: kao da sam bio
razotkriven u prevari kao neka previe reklamirana zvijezda.
Nisam ispunio oekivanja. Bila je to moja prva velika prepreka. Ipak sam
odbijao da odustanem, htio sam to i da pokaem. Ta misao je rasla u meni i
danju i nou, iskreno govorei nije mi to izlazilo iz glave, hoe li me prodati ili
nee. Morao sam da im pokaem kakav sam, ta god da se desi. Ali kako kad
me nisu putali u igru? Kao uhvaen u klopku, beznadeno sam skakao s
klupe: Jesu li oni ludi, ta rade? Sve je liilo na igru juniora u Malmo FF.
Tog proljea smo se kvalifikovali za finale holandskog kupa. Trebali smo
se sresti s Utrechtom na De Kuipu u Rotterdamu, isti onaj stadion na kojem se
igralo Evropsko prvenstvo dvije godine ranije, i bilo je enormno interesovanje
publike za utakmice. Bio je dvanaesti maj 2002. Publika je arila i palila na
tribinama. Za Utrecht je Ajax bio najjai protivnik. Nijedan tim nije bilo
vanije pobijediti kao Ajax i navijai su bili ludi od mrnje za revanom poslije
nae pobjede u ligi. Ta mrnja se mogla skoro opipati rukom a za nas je to bila
ansa da ponovo pobijedimo i dokaemo da smo se vratili na scenu poslije
nekoliko tekih godina. Naravno, mene nisu raunali da uestvujem u tome.
Sjedio sam na klupi cijelo prvo poluvrijeme i jedan vei dio drugog,
gledao kako je Utrecht poveo s 2:1 poslije jednog kaznenog udarca i vjerujte,
nije mi bilo lako da samo gledam. Nama je ponestajalo zraka dok su
Utrechtovi navijai sve vie divljali a nedaleko od mene, Koeman. s crvenom
kravatom, tonuo u depresiju. Izgledao je potpuno bezvoljno. Uvedi me sad,
mislio sam. i stvarno me uveo u igru u sedamdeset osmoj minuti. Neto mora
da se deava, naravno, a ja sam bio nestrpljiv. Bio sam obiljeen pa sam htio sve
odjednom, kao obino te godine, a mi smo samo valjali loptu, minute su
prolazile izgledalo je ve kao izgubljena utakmica. Nikako nam nije ilo pa
sam odvalio jedan SJGURAN udarac za koji sam mislio da e ui u gol. ali sam samo
pogodio preku.
IIU
Bilo je gotovo, isteklo vrijeme s nekoliko minuta produetka, koje ja ni tada nisam
smatrao beznadenim. Protivniki navijai su ve slavili na tribinama. Zavijorile su se
njihove crvene zastave preko cijelog stadiona, i ule su se i navijake pjesme i vriska, a
ostalo je jo trideset, dvadeset sekundi do kraja. Tada je izbaena jedna duga lopta u
kazneni prostor koja je prola pored veine njihovih bekova i zaustavila se kod
Wamberta, jednog od Brazilaca u naem klubu, koji je vjerovatno bio u ofsajdu, to
sudije nisu vidjele, a to je njemu dalo priliku da zapuca po golu. To nije bilo
normalno, bili smo spaeni u zadnjim sekundama dok su se Utrechtovi fanovi oajno
hvatali za glave. Jo nije bilo sve gotovo.
Igrali su se produeci. Mnogo se kupova odluivalo u produecima u to vrijeme,
najee s golden goal ili sudden death, kako se to zove u hokeju. I to se desilo i sada.
Onaj ko da gol sada, dobija utakmicu. Stajalo je samo pet minuta kad je doao jedan
dobar ut s lijeve strane, primio sam loptu na grudi, bio sam dobro stijenjen, ali sam
se ipak okrenuo i zapucao lijevom, ne ba sjajan udarac. Lopta je odskakivala po travi.
O moj boe, ipak je bila dobro plasirana i ula je u gol a ja sam skinuo dres i
potrao nalijevo, potpuno lud od sree, onako mrav kao kostur. Mogli su rebra da mi
prebroje. To je bila jedna teka i naporna godina. Pod takvim pritiskom i moja igra se
zakovala jedan dugi period. Ali tada sam se vratio. Bio sam tu meu njima na svom
mjestu. Pokazao sam im svima a stadion je gorio. Osjeao sam vibracije potpune sree
i razoarenja koje je dolazilo s tribina stadiona. Najbolje se sjeam Koemana kad je
dotrao do mene i viknuo u moje uho:
113
put u tom Spy baru, bilo je kasno, bila je guva i nisam mogao pronai
izlaz.
115
Umjesto na izlazu naao sam se u toaletu. Bio sam nervozan, upravo sam igrao u
dravnoj reprezentaciji gdje nisam ba blistao, ve sam vidio novinare kako se naslauju.
Vidio sam naslove i skandal. Ba tada se na vratima toaleta, pojavio uvar i od tog
trenutka vie nita nije bilo isto.
Vlasnik eli da napusti bar.
Pozdravi tu svinju i reci da ja nita vie ne elim ovdje, odgovorio sam ljutito. On
me je, s jo nekoliko uvara, ispratio do izlaza.
Bilo je oko pola etiri ujutru, to znam, jer me je uhvatila nadzorna kamera. I ta
mislite? Jesu li se oni to postavljaju i kontroliu kamere, pridravali zakona
0
se nala u Aftonbladetu, ali i u svim drugim novinama. Zamislite, ispalo je kao da sam ja
pretukao sedam osoba. Sve novine su pisale o skandalu. Lino sam bio prijavljen za
uznemiravanje u lokalu, tako kau. Uznemiravanje? Moete li to shvatiti? Bolesno, kao i
uvijek. A oni koji su napravili skandal o meni, napravili su i medijsku karijeru.
Zbrisao sam u Amsterdam. Trebali smo igrati u Ligi ampiona protiv Lyona. Odbio
sam razgovarati s novinarima. Mido je govorio u moje ime. Mi problematina djeca
pomaemo jedni drugima. Ali iskreno reeno, prevrilo je svaku mjeru, i uope me nije
iznenadilo kad se pokazalo da se Aftonbladet pobrinuo da me ta djevojka prijavi i ja sam
zvanino objavio: Ja u tuiti te novine. I ta mislite? Nisam nita dobio, samo izvinjenje.
Od tada sam poeo bivati oprezniji. Poeo sam se mijenjati.
Pokuavao sam i da razumijem novinare, ni ja ne bih volio itati masu hvalospjeva:
Zlatan trenira, Zlatan je pametan, Zlatan vodi rauna o sebi. Ne, nikako. Ali ovo je
stvarno prelo svaku granicu, traio sam nain kako da skrenem panju javnosti na svoju
igru. Dugo se nita pozitivno o tome nije pisalo.
Cijelo Svjetsko prvenstvo je bilo veliko razoarenje, novinari to nisu pratali.
1
ja sam imao tako velika oekivanja iako se jedno vrijeme inilo da na njemu uope
115
Bio sam u usponu, mislio sam, ako se ovo s fudbalom rijei, za mene
nee postojati ni jedan jedini problem na svijetu. Ali u mom privatnom
ivotu i nije ba bilo sjajno. Jednostavno i nisam imao neki ivot. Nalazio
sam se u vakumu. Vrlo esto sam bio kod kue i pravio gluposti. Odravao
sam kontakt i s Helenom, uglavnom preko SMS-a. Nisam imao pojma ta mi
to radimo. Da li je to bila neka glupost ili neto drugo?
U oktobru smo igrali utakmicu protiv Maarske za odlazak na
Evropsko prvenstvo na Rasundi. Bilo je divno vratiti se. Jo nisam bio
zaboravio slavlje od prole godine. Svejedno, nije poelo dobro i neke
tokholmske novine su ve pisale da sam ja samo jedna napuhana figura
koja se gura naprijed. Utakmica s Maarskom bila je vana za nas. Ako
izgubimo, elja o odlasku na Evropsko prvenstvo ostat e samo san. Trebali
smo se dokazati. Ali poslije samo etiri minute, Maarska je dala gol i inilo
se da vie i nije vano koliko ansi mi imamo. Nismo uspjeli izjednaiti i
izgledalo je da smo izgubili utakmicu. Ali u sedamdeset etvrtom minutu
Mattias Jonson mi je nabacio visoko loptu i ja sam skoio da je udarim
glavom. Golman se bacio prema meni pokuavajui da udarcem ruke odbaci
loptu. Ne znam da li je loptu uope dodirnuo, ali mene je u svakom sluaju
nokautirao i sve mi je odjednom postalo crno. Skljokao sam se.
Bio sam odsutan nekoliko sekundi i kad sam doao sebi igrai su stajali
u krugu oko mene a ja nisam nita shvatao: O emu se radi? ta se dogaa?
Na tribinama je bilo buno a momci su izgledali i zabrinuto i radosno u isto
vrijeme.
Bio je gol! rekao je Kim Kallstrom
Stvarno? Ko je dao gol?, pitao sam.
Ti, ti si udarcem glave dao gol.
Osjeao sam se loe i povraalo mi se. Donijeli su nosila, poloili me na
njih i iznijeli. S tribina su se uli povici: Zlatane, Zlatane. Cijeli stadion je
vritao i ja sam mahnuo publici. Okej, rezultat je bio izjednaen, ali trebalo je
da odemo na prvenstvo. Kim Kallstrom je imao ist penal u posljednjoj minuti
i toga u se uvijek sjeati jer sam se tada osjeao tako loe a u isto vrijeme tako
dobro. Nije prolo mnogo vremena a ja sam se razbolio od najgore mogue
groznice od koje obolijeva samo dvjesta pedeset ljudi u ovoj zemlji. U isto
vrijeme dogodilo se neto neoekivano to je inae promijenilo moj ivot.
Bio je dan uoi Boia. Bio sam kod mame. Poetak sezone moda nije bio
briljantan, ali ja sam bio vrlo sretan i pored svega. Dao sam pet golova u ligi
ampiona, zapravo daleko vie nego u holandskoj ligi, i sjeam se da mi je
119
Koeman rekao: Hej, Zlatane, tu je i liga, ali ja funkcioniem na taj nain. Bolji protivnik me
pokree, i u svakom sluaju sada sam bio kod kue u Rosengardu, Bili smo slobodni do
poetka januara kad smo trebali imati rekreativni trening i utakmicu u Kairu. Odmarao sam se
kod majke. Stvarno sam trebao odmora. Ali kod mame je bilo tijesno, galamilo se i vriskalo.
Svi su se peli na glavu jedni drugima. Nigdje nije bilo ni trunke mira. Da nabrajam, tu smo
bili mama, Keki, Sanela i ja. Provodili smo Boi kao i svi drugi, jednostavan ruak oko etiri
poslije podne i poslije ruka dijeljenje poklona. Naravno, to je znalo biti vrlo prijatno. Ali tad
za to nisam imao previe snage. Boljela me je glava i imao sam bolove u cijelom tijelu. Trebao
sam se negdje skloniti, nai malo mira ili bar razgovarati s nekim van porodice. Pitao sam se:
Koga bih mogao pozvati?
Za Boi su svi zauzeti sobom. Boi je svetinja. Ali ipak, moda, Helenu? Pokuao sam. Ne
zato to sam se posebno nadao. To je ena koja je neprestano radila i trebalo bi da je kod
svojih roditelja u Lindesbergu. Ali, ne, ona je odgovorila i bila je na svom imanju, sama.
Kasnije mi je rekla da ne voli Boi.
Osjeam se tako loe, rekao sam.
Jadniak.
Nemam snage za ovaj cirkus u kui.
Doi ovamo, rekla je, ja u se brinuti o tebi.
Iskreno reeno bio sam malo zateen. Ranije smo, najee pili kafu, jo uvijek nisam
prespavao kod nje, ali zaudo to je ilo perfektno, to sam osjetio: Sorry, mama, moram
ii, rekao sam neto sam u tom stilu.
Zar nee Boi slaviti s nama?
Sorry, pred kuom me Helena potapala, okolo je sve bilo tiho i mirno, ba onako
kako mi je i trebalo. Bilo je stvarno divno i nije bilo udno biti s njom umjesto s porodicom.
Bilo je i prijatno i prirodno u isto vrijeme. Ali nisam bio zdraviji.
Imao sam i dalje temperaturu, sljedei dan je bio praznik, obeao sam da u taj dan
posjetiti oca. Otac ne slavi Boi. Sjedi sam kod kue i bavi se kao i obino svojim stvarima.
Poslije onoga to se desilo na stadionu 1 u Malmou, bili smo u sjajnim odnosima.
Zaboravili smo ono vrijeme kad je bio odsutan, kad se nije previe brinuo za mene. Od
tada je vie puta dolazio na moje treninge, nekoliko puta gledao utakmice, upravo kao
poast njemu promijenio sam ime na dresu, umjesto Zlatan uzeo sam Ibrahimovi. I ovaj
put je bio pijan i nije mogao vladati sobom, ja sam se samo okrenuo i vratio Heleni.
vino pije kao mlijeko. Ali ne, ne, ne! Treba sjesti i piti polako. Poeo sam shvatati. Naravno
nije uope bilo jednostavno promijeniti me. Nastavio sam putovati za Malmo i ne samo zbog
uivanja.
Jednog dana sam s nekoliko prijatelja otiao do Heleninog imanja i valjali smo se po
njezinom travnjaku i ona je potpuno poludjela i vrisnula je da je trava bila pograbljana i
meka, a mi smo sve unitili. Grizla me savjest. Moram neto uraditi, pomislio sam. Poslao
sam mlaeg brata da pograblja travu. Ali mi u familiji nemamo pojma o grabljanju trave i
grabuljama. Brat i nije napravio ba neki uspjean posao, ponovo mi je rekla da sam glup. Ali
je ipak bilo zabavno.
Neki drugi put sam joj kupio Sony Vaio, laptop. A onda smo se posvaali i ja sam
pomislio da mi ona treba vratiti kompjuter. I tako je moj mlai brat, Keki, dobio novi
zadatak. Idi i uzmi moj kompjuter, rekao sam Kekiju. On je posluan, tanije ponekad. I
otiao je. Ali ta mislite ta se dogodilo? Ma, njoj nije padalo na pamet da kompjuter vrati.
Poslije toga zadugo nismo bili prijatelji. I sve je bilo velika zbrka. Izmeu ostalog i frka s
takozvanim airbombama. Poznavali smo u to vrijeme momka koji je drao kiosk za virle
u Malmou. Nije bio lo, naprotiv. Dogovorili smo se da ga malo dignemo u zrak, samo
onako iz zezanja. Dobro, ne ba njega, ali neke stvari okolo. Airbombu smo kupili od
momka koji ih je ilegalno pravio. Trebao nam je i auto koji nije bio povezan s nama, a
poto sam ja znao da Helena ima kontakte, pozvao sam je i pitao:
Moe li mi nabaviti dip? Naravno da je mogla i nabavila nam je Lexus mislei da
nam treba za neto dobro.
Ali mi smo se odvezli do kioska i ubacili bombu u potansko sandue. Sandue je
naprosto odletjelo u zrak, razbijeno u sedam milona komada. I isto vee, kad smo ve bili
u akciji, pozvali smo Kekija.
eli li se malo zabavljati?, pitali smo.
Naravno da to uope nije elio. Ali mi smo se dovezli do kue njegove djevojke gdje
su oni spavali i tamo bacili dvije bombe u njezin vrt. Ma, kako je to puklo i kako je to
zadimilo. Trava i zemlja su letjeli u zrak. I djevojka je skoila: Doavola, ta je sad ovo?
Keki se pravio lud: Boe dragi, ta to moe biti? udno? Strano. Ali, naravno, znao
je, bila je to momaka zezancija koju sam ja trebao i jo uvijek mi se ponekad dogaa. To
vrijeme u Ajaxu je bio moj najlui period u ivotu. Sve dok me Mino Raiola i Fabio
Capello nisu doveli u red.
Sjeam se kada sam kupovao namjetaj za starijeg brata u Ikei. On je mogao
Helena je dolazila sve ee kod mene, bili smo kao porodica, posebno otkako je ona
nabavila tog debelog psia Hoffa koga smo hranili picama i mocarelom u Italiji.
To je bilo tada kad je moja karijera bila u punom usponu a ja dobio priliku za
revan.
On je bio neto poput Coa Adriaansea. Htio je biti diktator bez imalo sjaja u oima. Kao
igra, nikada nije bio neto posebno dobar, ali u Holandiji je visoko kotirao, jer je kao trener
osvojio Ligu prvaka s Ajaxom i dobio ak i neki orden od vlade za to.
Van Gaal je volio govoriti o taktici. Bio je jedan od onih u klubu koji su govorili o
igraima kao o brojevima. To je zvualo kao: petica ide ovdje, estica tamo, i bio sam sretan
kad nije bio tu. Da, ali u Portugalu mu nisam mogao pobjei. Morao sam na razgovore kod
Van Gaala i Koemana i sluati kako su izgledale moje igre u prvoj polovici ove sezone. Da
je to prava procjena i sastanak s ocjenama koje su voljeli u Ajaxu, saznao sam im sam
zakoraio u sobu i sjeo ispred Van Gaala i Ronalda Koemana. Koeman se smijeio, a Van
Gaal izgledao ljut.
Zlatane, rekao je Koeman. Igrao si odlino, ali tvoja ocjena je samo osam. Nisi
nita uinio u odbrani.
Dobro, dobro, rekao sam i elio otii.
Koeman mi se sviao, ali nisam se mogao nositi s Van Gaalom, i mislio sam: Super i
osmica je dobra. Mogu li ii sada?
Zna li kako se igra u odbrani?
Van Gaal se mijeao u razgovor, pa sam primijetio da je Koeman iritiran i jako ljut.
Nadam se da znam, odgovorio sam.
Tada je Van Gaal poeo objanjavati i vjerujte mi, ja sam to uo i prije. Ona stara pria
o tome kako broj devet, to jest ja, brani desno kad desetka ide na lijevo i obrnuto, a on je
nacrtao puno strelica i zavrio prilino otro:
Jesi li shvatio? Razumije li? Ja sam to shvatio kao napad.
Moete probuditi svakog igraa u tri sata u noi, rekao sam, i pitati ta treba da
uradi u odbrani, i odgovorit e u snu kuda e devetka a kuda desetka. Mi to znamo, a
znamo i da si to ti izmislio. Trenirao sam ja s Van Bastenom i on misli suprotno.
Molim?
Van Basten kae da broj devet treba uvati snagu za napad i davati golove, i iskreno
govorei, sad ne znam koga da sluam, Van Bastena koji je legenda ili van Gaala?,
rekao sam i naglaavajui ime Van Gaala, kao da je bio neka potpuno beznaajna figura,
i ta mislite? Je li Van Gaal bio sretan zbog toga?
On se sav zacrvenio. Koga bi trebao sluati, legendu ili Van Gaala?
Moram ii sada, rekao sam i izaao.
MOJA P
81
125
Prialo se da je Roma jo zainteresovana za mene a njihov trener je bio
Fabio Capello. Prialo se i da bi mogao lako poslati na klupu ili ak izruiti
bilo koju fudbaisku zvijezdu. Upravo je Capello trenirao Van Bastena u
Milanu tokom njegovog vrhunca, inei ga boljim nego ikad, i naravno,
razgovarao sam s Van Bastenom o tome: ta kae? Zar Roma nije strana?
Bih li ja mogao igrati tako?
Ostani u Ajaxu rekao je on; Mora se razviti kao napada prije nego
doe u Italiju.
Zato?
Ovdje je puno tee. U Ajaxu moda dobije pet ili est ansi za gol na
utakmici, ali u Italiji, to e biti samo jedna ili dvije anse, i mora biti u
mogunosti da ih iskoristi, i svakako tu sam se morao sloiti s njim.
Jo nisam bio potpuno oputen. Jo uvijek sam davao premalo golova, i
imao puno toga da nauim. Trebao sam biti efikasniji kad sam ispred gola.
Ipak Italija je bila moj san od poetka i vjerovao sam da bi se moj stil uklopao
tamo. Zato sam potraio mog agenta, Andersa Carlssona:
ta je? ta si sad smislio? Oito, Anders je htio pomoi. Raspitao se i
ubrzo mi se javio. Ali ta mi je imao rei?
Southampton je zainteresovan, kazao je.
ta! Doavola! Southampton! Je li to moj nivo?
Southampton!
Ba tada sam kupio Porsche Turbo. Bio je predivan, ali iskreno, bilo ga je
preopasno voziti. Osjeaj je takav kao da vozi go-kart. Vozio sam kao lud.
Jedan prijatelj i ja smo s njim divljali u Smalandu, malo izvan Vaxjoa, i da, ja
sam dodavao gas malo jae. Dizao sam ga na dvije stotine i pedeset. Nita
neobino za mene. Kao da sam traio upravo to, da ujemo policijske sirene.
Policajci su bili iza nas, a ja mislio: Okej, jo jedna stvarna ivotna situacija,
to uiniti? Mogu zaustaviti i izviniti se i dati im vozaku na jedno vjerne. Ali
iskreno, jesam li htio da budem udarna vijest? ta sam htio? Da li bi mi rasprava
o Zlatanu kao manijaku na cesti, pomogla u karijeri? Teko! Pogledao sam
nazad. Bili smo na cesti s malo vozila s druge strane, a poUeaki su bili otprilike
etiri automobila iza nas. Doli su niotkuda, kao da su ekali negdje, imao sam
holandske tablice. Nisu mi mogli ui u trag, znao sam to, pa asf pomislio:
Nemaju anse! Kada smo doli na iru cestu, ubada sam u 4f\3 i dodao gas.
Vozio sam paklenu vonju i brzo dostigao faeunu od tnsttf
km/h a policijske sirene su se ule, wee, wee, ali sve slabije iza nas. Policijski automobil
je ostao daleko, nismo ga vie uli, i na kraju, kad ga vie nismo ni vidjeli u retrovizoru,
skrenuli smo u jedan tunel i ekali. Ba kao u filmovima. Tako smo se izvukli.
Bilo je nekoliko dogaaja s automobilima, i sjeam se da sam jednom vozio Andersa
Carlssona, mog agenta. Vozio sam ga do hotela a onda do aerodroma i ] ba na nekoj
krivini ekalo nas je crveno svjetlo. Ma kakvo crveno, ja se nisam zaustavljao, ne u ovom
automobilu. Samo sam nastavio i dodao gas, vroom, a on je rekao:
Mislim da si proao kroz crveno.
Stvarno?, odgovorio sam. Mora da nisam dobro vidio, pravio sam se nevjet i
samo nastavio, desno, lijevo pa u grad.
Uivao sam da dodajem gas i da ujem kripu tokova a onda sam primijetio da je
on bio potpuno znojan, a kad smo doli u hotel, otvorio je vrata i otiao bez rijei.
Sutradan me nazvao, zaista ljut:
Ono je bila najgora vonja koju sam doivio.
ta?, udio sam se.
Pretvarao sam se da nita ne shvatam.
Ona tvoja luda vonja juer.
Anders Carlsson, nije bio ovjek za mene. To je postajalo sve jasnije. Menije bio
potreban agent koji nije bio tako oprezan s pravilima i zakonom o zabrani prolaska
kroz crveno, i zahvaljujui pomalo sretnim okolnostima, Anders je upravo bio napustio
IMG i pokrenuo vlastiti posao i zato je pristao da potpiem novi ugovor. Ali kako taj
ugovor jo nismo potpisali, bio sam slobodan ovjek. Pitanje je bilo upravo to: ta bih ja
sa svojom slobodom? Nisam imao pojma, a u to vrijeme nisam imao s kim mnogo
govoriti o fudbalu.
Imao sam samo Maxwella, naravno, i jo nekoliko drugih igraa u timu, ili ne ba
nekoliko; bila je takva konkurencija posvuda, a ja, pored svih, nisam znao na koga da se
oslonim, ni kome da vjerujem prije svega kad su u pitanju agenti i prelazi. Svako od nas
je tada htio nastaviti u nekom velikom klubu, i osjeao sam se kao da trebam nekoga.
Razmiljao sam o Thijsu.
Thijs Siegers je bio novinar. On me je intervjuisao za Voetbal International, i momak
mi se odmah svidio. Razgovarali smo telefonom nakon intervjua. Imao je zdravo
rezonovanje, dobar uvid u situaciju i bio je uvijek informisan. Znao je kakav sam i
kakve ljude volim. Nazvao sam ga ponovo i objasnio situaciju:
Svejedno to Mina nije inilo velikanom, ne jo, ali je bio u usponu, i potpuno spreman
da vozi svoje trikove u bilo koje vrijeme to je bilo dobro. Ja nisam elio imati ponovo
dobrog momka za agenta. Htio sam biti kupljen i dobiti dobar ugovor, pa sam odluio da
nekako impresioniram Mina. Kad nam je Thijs ugovorio sastanak u Okura Hotel u
Amsterdamu, obukao sam svoju cool smeu konu jaknu, Gucci. Definitivno nisam htio
biti bezveznjak u trenerci i opet biti namagaren. Stavio sam na ruku svoj zlatni sat, sjeo u
Porsche, i parkirao malo izvan, zbog sigurnosti.
Dolazim! Rekao sam sam sebi i uao u Okura hotel! Hotel je pored Amstel kanala,
nevjerovatno elegantan i luksuzan, i mislio sam: Sada se rjeava moja sudbina, sada moram
biti cool, i nastavio sam prema sushi restoranu. Imali smo rezervisan stol, i stvarno ne znam
kakav tip ovjeka sam oekivao da vidim tamo, vjerovatno nekakav pin-prugastog dizajna
s jo intenzivnijim zlatnim satom. No, doavola, ta se pojavilo ispred mene? Tip u
trapericama i Nike majici i sa trbuhom mladia kao iz serije o Sopranosima.
Hoe li on biti moj agent, ovaj Djed Mraz? A tek kad smo naruili jelo, ta mislite?
Vjerujete li da smo jeli mali sushi s avokadom i rakovima? Neee, stigao je tovar hrane za
pet osoba, a on je jeo kao manijak. No, tada je poeo govoriti, i da, bio je stvarno otvoren
i hrabar. To nije bilo nikakvo pakovano sranje, i odmah sam znao da ima klikere i da mi
lijee ono pravo, pa sam sam sebi rekao: S ovakvim ljudima elim raditi. Mislili smo isto,
a ja sam bio spreman da mu stisnem ruku u znak budue saradnje.
I zamislite sad ta je uinio, odvano kopile? On je izvadio etiri A4 papira tiskana s
Interneta, a na njima su bili podaci s imenima i brojevima, kao to su Christian Vieri,
dvadeset i sedam utakmica, dvadeset i etiri gola. Filippo Inzaghi, dvadeset i pet
utakmica, dvadeset golova, David Trezeguet dvadeset i etiri utakmice, dvadeset
golova, i konano, Zlatan Ibrahimovi, dvadeset i pet utakmica, pet golova.
ta misli kakve su mi mogunosti da te prodam s ovakvom statistikom, rekao je.
Pomislio sam, kakav napad! Ali brzo sam se snaao.
Da sam dao dvadeset golova, ak i moja majka bi me mogla dobro prodati,
odgovorio sam, i da, on je utio, a htio je pui od smijeha, to znam danas. Ipak je
nastavio svoju igru. Nije dozvolio da izgubi superiornost.
U pravu si. Ali ti...n
ta je doavola sada? Mislio sam. Osjeao sam kao da e krenuti u novi napad.
Ustvari, davao sam premalo golova i bio sam prespor, lijen. Nisam bio dovoljno
motivisan. Shvatao sam to, poeo sam sve vie i vie davati na treningu i utakmicama.
Ali i to je istina, nije lako promijeniti sve preko noi. ovjek poinje naporno, a onda ne
osjea kad padne. Sreom, nisam imao priliku odustati. Mino se zalijepio za mene kao
pijavica.
Voli kad ljudi kau da si najbolji, ha?
Pa, moda.
Ali to nije istina. Nisi najbolji. Sranje. Ti si niko i nita! Mora raditi vie!
Ti si upak. Samo cvili. Trebao bi ti sam trenirati.
Idi, jebi se!
Jebi se ti!
Ponekad smo bili agresivni, odnosno, inilo se da smo agresivni. Ali tako smo
odgajani, i naravno, razumio sam njegov stav, nisi niko i nita, i da je to bio njegov
nain da me promijeni, i vjerujem da je dosta uspio. Poeo sam ponavljati u sebi:
Ti si nula, Zlatane. Ti si upak. Nisi ni upola dobar kao to misli! Mora raditi jo
ee.
Tako sam se titio od neuspjeha i pokrenuo u sebi jo veu elju za pobjedom. To
vie nije bilo pitanje hoe li me trener poslati kui. Davao sam sve to sam mogao u
svakoj situaciji i elio pobijediti na svakoj utakmici, takmienju ili treningu, iako sam
imao upalu lijeve prepone i boljelo me. Bolove sam ignorisao. Samo sam nastavljao
dalje. Nisam se predavao. Nije me bilo briga ak i ako je bivalo gore i gore. Stiskao sam
zube. Nekoliko mojih suigraa je bilo ozlijeeno. Nisam elio da treneru stvorim nove
probleme, pa sam esto igrao nakljukan tabletama. Pokuavao sam da ignoriem to
sranje od boli. Ipak, Mino je skuio. Htio je da treniram naporno, ali ne da se satirem.
Ne ide to tako, deko, rekao je. Ne moe driblati kad si ozlijeen, i na kraju
sam to shvatio ozbiljno, te sam posjetio specijalistu, on je predloio operaciju.
U Univerzitetskoj bolnici u Rotterdamu napravili su neko pojaanje u lijevoj
preponi, a nakon toga, morao sam se oporavljati treningom u klupskom bazenu. Nije
bila ala. Mino je objasnio prvom treneru da to nije bila ni jednostavna ni bezazlena
operacija.
ovjek je samo trao okolo i igrao. Sada mora naporno raditi na svom oporavku!
Dozvolite mu to.
Na sebi sam cijelo vrijeme morao imati neki avolji mjera pulsa i pojas za
posebno drago. Ako neko to zavreuje onda je to on. Sjeam se da smo jednom otili
u Haarlem na piu, u restoran u kojem je Mino odrastao, i tu sam sreo Minovu
sestru. Imala je neto vano da me pita. Radilo se o njihovom ocu.
Tata je poeo da se voza okolo u Porsche Turbu, rekla je ona. To je malo
udno. To nije vrsta automobila koju je on elio nekad ranije. Da li to ima ikakve
veze s tobom?
Tvoj tata...
Nedostajao mi je Porsche, ali sam se nadao da je sada u sigurnijim rukama, a tog
ljeta sam shvatio da se stvarno moram drati podalje od ludosti i skoncentrisati se
samo na fudbal. Evropsko prvenstvo se odravalo u Portugalu. To je bilo moje prvo
veliko prvenstvo otkako sam se etablirao u nacionalnom timu, i sjeam se kad me
nazvao Henke Larsson. Henke je bio moj uzor. Tada je igrao svoje posljednje
utakmice u Celticu. To ljeto je bio prodan Barceloni, a nakon poraza od Senegala u
Svjetskom kupu, izjavio je:
Ne mogu vie igrati u reprezentaciji. elim se posvetiti porodici, i naravno, to
smo mogli razumjeti, posebno kad to kae ovjek poput njega.
Ali nam je nedostajao. Igrali smo u istoj grupi kao Italija i bili su nam potrebni svi
najbolji igrai koje smo mogli dobiti, a mislim daje veina izgubila nadu da e se on
vratiti. Tada se predomislio i kazao da eli biti s nama, to me obradovalo.
Sada smo trebali on i ja biti na vrhu. To bi nas uinilo jaim, a ja sam primijetio da
se svaki dan poveava pritisak na nas, a i pria o tome da bi ovo mogao biti moj
veliki meunarodni uspjeh, i shvatio sam da su sve oi uprte u mene, sve od
inozemnih lovaca na talente do trenera. Tih dana, prije nego to smo krenuli, navijai
i novinari su bili navalili na mene kao ludi, i pri takvom pritisku javnosti lijepo je
imati sa sobom nekoga kao Henke. On je ve bivao u slinim meteima na visokom
nivou, ali jasno, cirkus oko mene je bio apsolutno bolestan. Neu zaboraviti ni ta
sam ga kasnije upitao:
Prokletstvo, Henke, ta trebam uiniti? Ako bi to neko trebao znati, onda si to ti.
Kako se nositi sa svim to se deava?
Izvini, Zlatane. Od sada se mora sam snalaziti. Ni jedan igra u vedskoj
historiji fudbala nije bio izloen ovakvom cirkusu kao ti!
Evo naprimjer, pojavio se i neki norveki novinar s jebenom narandom. 0 toj
narandi se prialo jo od kad je John Carew iz Valencije kritikovao moju igru, a ja
mu odgovorio:
To to John Carewradi sfudbalskom loptom, ja mogu uraditi s narandom,
N IKO NIJE ZNAO ZA H ELENU i mene, ak ni njena mama. Dali smo sve od sebe da nau
vezu drimo u tajnosti. Najmanji dogaaj vezan za mene bio je naslov u novinama, nismo
eljeli da novinari ulaze i kopaju po naoj vezi, prije nego to smo i sami znali ta radimo i
kuda nas to ona vodi.
Niko ne bi vjerovao, da bih ja mogao biti u vezi s njom, jedanaest godina starijom
poslovnom enom. Sretali su nas na istim mjestima, u hotelu i tome slino. Imali smo sreu da
ta naa igra nije padala u oi ljudima. To nam je puno pomoglo. Ali sve to skrivanje od oiju
javnosti imalo je svoju cijenu.
Helena je izgubila svoje prijatelje, bila je sama i izolirana, i ja sam bio toliko ljut na medije
kao nikada do tada. Prve godine letio sam za Gteborg da bih odigrao utakmicu s
reprezentacijom protiv San Marina. Tada sam ve polako ostavljao Ajax i bio sam dobro
raspoloen za alu. Priao sam malo slobodnije o starim dobrim vremenima, ak i s jednim
novinarom iz Aftonbladeta. Ja nisam zaboravio ta su novine uradile s dogaajem u Spy
baru. Ali nisam elio da budem kivan na njih, razgovarali smo izmeu ostaloga i o tome da bi
bilo lijepo formirati porodicu u budunosti, i nita posebno. Sasvim obian razgovor, imati
djecu jednog dana u ivotu, otprilike tako. Znate li vi ta je taj novinar uradio?
Postavio je lanak kao lini oglas: eli li osvojiti Ligu ampiona sa mnom! Atletski
graen momak, 21 godina, 192/84, s tamnom kosom, tamnim oima, trai enu zrelih godina
za ozbiljnu vezu, tako je napisao, i ta vi mislite. Da li sam bio sretan? Bio sam lud. Kakvo je
to potovanje bilo? Jedan oglas! Imao sam takvu elju da unitim to kopile, i naravno, nije bilo
dobro to sam ga ve sutradan sreo u mranim hodnicima stadiona.
Ako sam dobro razumio, u novinama su ve saznali da sam bijesan. Mislim da je neko od
igraa iz reprezentacije doao i ispriao im. Zato je onaj novinar doao da se izvini da bi se
posao mogao dalje odvijati kako treba. Ve tada su nudili velike svote novca za mene. Ali
vjerujte mi nije bilo vrijeme za to, pretpostavljam i sam da sam bio sretan, to sam se tako
ponaao. Imao sam sreu te sam se uzdrao i samo zagrmio na njega:
Ko si ti, klovnu jedan? I ta si s time, doavola, htio rei? Da ja imam problema s
djevojkama, ili ta si uope mislio?
ao mije, ja sam samo htio... Izgubio se nije mogao nai pravu rije.
Nikada vie s tobom neu razgovarati, vrisnuo sam i otiao s tog mjesta, mislim
da sam ga time prepao, ili sam dao do znanja novinarima da ubudue moraju imati
potovanja prema meni. Ali bilo je gore. Dobili smo meunarodnu utakmicu s 5:0, ja
sam dao dva gola. I ta mislite koji je naslov sutradan osvanuo u Aftonbladetu:
Bravo vedska! Sad idemo na Evropsko prvenstvo. Ne direktno! Ali stajalo je! Stidi
se, Zlatane! I to nije bilo isto kao da sam skinuo pantalone ili da sam pljunuo sudiju.
Izveo sam penal - i, naravno, dao gol. Ve je stajalo 4:0, kada su me oborili u
kaznenom prostoru, naravno, okej, Lars Lagerback je imao svoju listu izvoaa
penala, i na samom vrhu liste je Kim Kallstrom, ali on je ve prije toga bio strijelac
jednog gola. Mislio sam daje to sad moja stvar, bio sam eljan, bio sam naotren, i
kada je Kim doao do mene, prebacio sam loptu na drugu stranu tijela, kao ono ne
diraj mi igraku, on je ispruio ruku i rekao: Daj mi to!
Ja sam to zavrio, postavio sam loptu na taki u kaznenom prostoru i utirao,
nita vie nije bilo, priznajem, to tad i nije bilo najbolje to sam trebao uiniti, poslije
sam ak molio i za izvinjenje. Naravno, ma daj nije to bio Balkanski rat. Nije bilo
krvavih nereda u nekom predgrau. Postii gol to je bio cilj u fudbalu. Ipak
Aftonbladet je priu o sluaju, koju nisam najbolje razumio, postavio na est stranica.
Doavola! Da postave jedan oglas i da napisu stidi se Zlatane, a dobili smo utakmicu
s 5:0?
Ako neko treba da se stidi onda je to Aftonbladet, rekao sam na pres-konferenciji sljedeeg dana.
Poslije toga bojkotovao sam sve novine, i kada je poelo Evropsko prvenstvo u
Portugalu, nije se mogao led tako lako otopiti. Rat sam nastavio, ali s rizikom. Nisam
razgovorao s njima i nisam imao ta izgubiti, posljednje to sam elio bilo je da moja i
Helenina veza izae na vidjelo. To bi bila katastrofa pred tako veliki dogaaj, i tu je
vailo ono, oprezno. Ali ta sam mogao uraditi? Nedostajala mi je. Moe li doi
ovamo, pitao sam je. Nije ilo, bila je zauzeta. Imala je i suvie posla. Ali se desilo da
su neki njeni efovi kupili karte za EP, i da jedan od njih nije mogao putovati. eli li
neko na EP umjesto mene?, pitao je. Ona je to shvatila kao znak, i dola je na
nekoliko dana. Kao i uvijek sretali smo se tajno, niko je od reprezentativaca nije
poznavao. Jedina osoba koja je mislila da je neto udno s njom bio je Skara-Bert.
Vidio ju je na aerodromu, ali se i pitao ta neko poput nje trai meu fudbalskim
navijaima s dravnim
dresom na sebi i smijenom kapom. Ipak smo sve odrali u tajnosti, i ja sam se mogao
koncentrisati na fudbal.
Cijeli tim je bio dobra grupa. Bili smo dobri momci, ali meu nama je bila i jedna
primadona za sebe. Prenemagao se: U Arsenalu, razumijete li vi, radimo ovako. I tako
zapravo treba da se radi. Znam kako je to u Arsenalu, ja igram u tom timu. Neto u tom
stilu...
Ludio sam od tih rijei. Bole me lea, govorio je on. Oj, oj. Ja ne mogu putovati u tom
obinom autobusu.Ja moram imati lini prevoz. Ja moram dobiti ovo, moram dobiti ono.
Razmiljao sam ko je on, doavola, te izigrava da je neto bolji od nas? Lars Lagerbck je
razgovarao sa mnom o njemu:
Molim te, Zlatane, pokuaj da sve bude profesionalno. Ne trebaju nam sad konflikti u
timu, razumije.
Ej, odgovorio sam. Ako on bude potovao mene, potovat u i ja njega. I taka. To je
djeli tog razgovora.
Ali inae, boe moj, atmosfera je bila nevjerovatna. Kada smo otili na prvu utakmicu
protiv Bugarske u Lisabonu, inilo se kao da je cijeli stadion bio obuen u uto, i svi su
pjevali Unutra s loptom u gol, Markoolijeva pjesma za EP, i sve je bilo tako nevjerovatno i
mono, jednostavno razbili smo Bugarsku.
Bilo je 5:0 i oekivanja su rasla. U svakom sluaju EP jo nije bilo pravo poelo. Svi su
oekivali najveu utakmicu koja je trebala da se odigra protiv Italije u Portu, osamnaestog
juna. Nije bilo tajne, Talijani su eljeli da se revaniraju. Igrali su nerijeeno u prvom krugu
protiv Danske i niko od njih, razumije se, nije zaboravio poraz u finalu na prvom EP protiv
Francuske u Rotterdamu. Italija je jednostavno bila prisiljena da pobijedi. Oni su imali
sjajan tim s Nestom, Cannavarom i Zambrottom dolje, na golu je stajao BufFon, Christian
Vieri je bio na vrhu, a sigurni Totti, ta velika zvijezda, bio je iskljuen zato to je pljunuo na
protivnikog igraa na utakmici protiv Danske, ali bez obzira, sastav tih momaka bio je
veliki izazov.
Bila je to za mene najvanija utakmica do tada. Gore na tribinama sjedio je i moj tata,
bilo je divno i napeto, primijetio sam to u samome startu. Talijani su me potovali. Bilo je
kao ono, ta taj momak moe uraditi, i ubrzo zatim borio sam se protiv protivnikog krila.
Nije bilo ale. Talijani su imali jednu stranu ofanzivu, i prije odmora su poveli s 1:0. Mladi
Cassano, Tottijeva zamjena, bio je strijelac tog gola. Za ps Panuccija niko ne moe rei da
nije bio regularan. Talijani su nas pritiskali napadima. Mi smo dali sve od sebe u igri i u
drugom poluvremenu imali smo nekoliko ansi. Utakmica je ila u korist Talijana i bez
August je period uznemirenosti, vrijeme prodaje igraa. Prelazni rok se zatvara trideset
prvoga, i glasine oko prelaza krue svuda. Ljudi priaju o dosadnoj sezoni. Jo uvijek je
predsezona i novinari nemaju ta pisati osim pria i nagaanja o prelazima. Hoe li neki igra
ii tamo ili ovamo. I koliko klub eli platiti. Neizvjesnost je visila u zraku, mnogi igrai su bili
pod stresom, to je tako bilo vidljivo u Ajaxu.
Mladi igrai u klubu su eljeli da se prodaju, gledali su nervozno na druge oko sebe. On
neto ima? Gdje e on? I zato ne zove moj menader. Bilo je tako napeto i puno ljubomore, i
ja sam ekao poziv, ali sam pokuao da se kocentriem na fudbal. Sjeam se: igrali smo
utakmicu protiv Utrechta i posljednje to sam oekivao bilo je da me zamijene u igri. I desilo
se. Koeman je mahnuo meni, bio sam toliko ljut da sam utnuo loptu na reklamnu tablu nie
na stadionu, u smislu to me doavola alje na klupu.
Ve tada sam imao obiaj poslije svake utakmice nazvati telefonom Mina. Osjeao sam
se dobro u toku takvih razgovora, malo sam se prenemagao ale radi, ali ovaj put sam vritao:
Ko je taj idiot to me je zamijenio? Kako je mogao biti tako lud? Mino i ja smo bili
bliski i oekivao sam pomo u toj situaciji. Oekivao sam da e me doekati rijeima kao:
Da podravam te, Koeman mora da je dobio izliv krvi u mozak, ba mi te ao.
Mino je rekao:
Naravno da te je zamijenio. Ti si bio najgori. Ba si ubre.
ta si rekao?
Niste se pokazali, ti si bio lo. Trebao si ranije zavriti na klupi.
Ti, rekao sam.
ta ja?
Ti, moe se nositi doavola. I ti i trener.
Spustio sam slualicu, istuirao se i otputovao kui u Diemen, naravno nisam bio
raspoloen. Kad sam tamo stigao, vidio sam da neko stoji ispred vrata. Bio je to Mino.
Kako moe imati toliki trbuh, idiote, pomislio sam, nisam ni izaao iz auta a ve smo
vritali jedan na drugoga.
Koliko puta moram da ti kaem, urlikao je on. Da si ubre i da ne smije utnuti
loptu po reklamnim tablama, odrasti ve jednom.
Idi doavola.
Idi i jebi se sam.
Jebi se. Ja elim otii odavde, vritao sam.
Bio je loe doekan i to se mora raistiti. Potraio je Moggija u toku dana u klubu
Urbani u Torinu.
Ponio si se prema meni loe, zagrmio je.
Ko ste vi, doavola, kazao je Moggi.
Saznat ete onda kada kupite jednog igraa od mene, rekao mu je Mino i
nastavio galamiti.
Onda se predstavio i drugim fudbalskim gazdama:
Zovem se Mino, i protiv Moggija sam, jer Moggi je bio momak s mnogo
neprijatelja, i to je bila dobra upadica. Problem je bio to je prije ili kasnije Mino bio
prisiljen voditi poslove s Moggijem, godine 2001. Juventus je elio Nedvda, jednog
od Minovih najboljih igraa. Ali se nisu dogovorili. On i Nedved trebali su sresti
Moggija u Torinu da bi razgovarali. Moggi je vodio igru, pozvao je novinare,
fotografe i klupske pristalice. Napravio je doek umjesto pregovora tako ni Nedved ni
Mino nisu mogli da se izvuku.
To Minu nije zasmetalo. On je elio da Nedvd bude u Juventusu i kup mu je dao
ansu da zavri pregovore, ali sada je bio impresioniran Moggijem. Moda je starac
bio tada teak, ali je znao igru, obadvojica su eljela da sklope mir a postali su i
prijatelji.
Ja sam Mino. Ja sam za Moggija, neto tako. Nisu jedan drugom titrali, ali bilo je
meusobnog potovanja, i oigledno je Mino imao i neke druge klubove u igri, to me
nerviralo. Ali je uspio zainteresovati Moggija a to mi je i bio cilj.
Moggi u poetku nije imao dovoljno vremena za nas. Mogli smo se sresti, ali na pola
sata u Monte Carlu. To je bilo onda kada se vozio prvi krug Formule 1 za Monaco
Grand Prix. Mogu pretpostaviti da je Moggi bio u Monte Carlu jo zbog nekih poslova.
Fiat-grupa je bila vlasnik i Ferrarija i Juventusa. Trebali smo ga sresti, ali i jo jednu
poznatu osobu, na aerodromu. Bila je paklena guva u saobraaju, i nismo mogli doi
blizu autom. Morali smo trati, zaudilo me koju je kondiciju imao Mino. On je krupan,
od tranja se zadihao i sav je bio znojav. Uz to ni jedan od nas nije bio prikladno obuen
za takve sastanke.
Mino je na sebi imao havaji ore, Nike majicu i patike bez arapa, sav u golom
znoju. Tako smo banuli u sveanu salu na aerodromu, a u unutra koji dim. Luciano
Moggi je puio svoju debelu cigaru. Bio je postariji, proelav i odmah se osjetilo da taj
ovjek ima mo u svojim rukama. Nauio je da ljudi rade sve to on kae. Ali sada je
samo gledao u Minovu garderobu.
ta to, doavola, ima na sebi?
Jesi li doao da gleda kako izgledam?, prosiktao je Mino i tako je zapoelo.
sobi za ruavanje gdje smo svi sjeli uokrug. U zraku se osjealo da je stvar zaista ozbiljna.
Treneri su traili da se uozbiljimo. Bili smo kljuni igrai ekipe i moramo, naravno, biti i
prijatelji. Ali se nikakav konkretan izlaz nije nazirao. Rafael je napadao s jo teim rijeima,
nikad kao tada.
Zlatan je to uradio namjerno, rekao je a meni se sve pomrailo pred oima.
ta ti je, doavola? Zato vie ne prestane? Nisam te namjerno povrijedio, to sam ti
ve vie puta rekao lino, ali ako me optui jo samo jednom, onda u ti polomiti obje
noge!, rekao sam da svi uju. Naravno svi koji su stajali na strani Van der Vaarta kao da
su to i ekali.
Sad vidite. Vidite li vi da je on agresivan i lud?, i Koeman je pokuao smiriti
situaciju.
Sada ne elimo ii tako daleko, to e se zavriti.
Izgleda nevjerovatno, ali pozvao nas je direktor Louis van Gaal. On i ja smo ve bili u
zavadi ranije i nije mi ba ilo u prilog da mu idem u drutvu s Van der Vaartom. Znao sam
da nisam bio okruen prijateljima, ali nisam imao izbora. Van Gaal je odmah poeo svojim
monim jezikom.
Ja sam direktor, kazao je.
Hvala na informaciji, pomislio sam.
I ja vam kaem, nastavio je on, spustite vae ratne sjekire. Kada Rafael ozdravi, vas
dvojica ete igrati zajedno.
Apsolutno ne, dgovorio sam. Dok je on na terenu, ja neu igrati.
ta kae?, pitao je van Gaal. On je moj kapiten i ti e igrati s njim. Sve u korist
kluba.
Va kapiten? Kakav je sad ovo razgovor? Rafael ide novinarima i govori kako sam ga
namjerno povrijedio. Kakav je to kapiten koji javno napada svoje klupske drugove? Neu
igrati s njim, nema anse. Nikad. Vi moete rei ta elite, ja sam svoje rekao.
Poslije tih rijei sam izaao. Igrao sam rizino. Naravno, dobio sam snagu zato to sam
imao Juventus u planu. Nita nije bilo potpisano, ali ja sam se jako nadao. esto sam
razgovarao s Minom. ta se dogaa? ta kau oni? Krajem augusta smo se trebali sresti s
NAC Bredom, ekipom iz druge lige. Novine su i dalje pisale o konfliktu, nikada kao do
tada nisu davale podrku Van der Vaartu drei njegovu stranu. On im je bio miljenik. A
ja loa osoba koja gaje namjerno povrijedila.
Budi spreman na njihove podsmijehe, rekao mi je Mino. Gledaoci te sad
mrze.
Dobro.
Dobro.
Ja se aktiviram na tako neto i ti zna. Pokazat u ja njima.
Za njih sam bio obiljeen. A i situacija nije bila ba tako jednostavna,
ispriao sam Koemanu za Juventus. elio sam ga pripremiti za to, takvi
razgovori su uvijek osjetljivi. Volio sam Koemana. On i Beenhakker, su bili
prvi koji su vidjeli moje sposobnosti u Ajaxu i nisam sumnjao da me nee
razumjeti i sada. Ko ne eli otii u Juventus? Ali teko da bi me Koeman drage
volje dao, to znam. Kad je nedavno razgovarao s novinarima, rekao je da
mnogi misle da mogu igrati i u veem klubu, i bilo je jasno da je mislio na
mene. To znai pravu rije na pravom mjestu, da se posluim reenicom koju
je esto upotrebljavao Van Gaal.
Ja zaista ne elim da u klubu bude vie problema u vezi s ovim, kazao
sam Koemanu. Juventus me eli i nadam se da ete to rijeiti. Ovakva ansa
se dobije samo jednom u ivotu, i naravno, kao to sam i pretpostavljao,
Koeman me je razumio, i sam je bio profesionalac.
Ali ja ne elim da nas ostavi, kazao je. Ja te elim zadrati. I borit u se
za to da ostane.
Zna li ta je rekao Van Gaal?
ta, reci.
Kazao je da bez mene moete u ligi. Da vam ide dobro. Ja mu trebam samo
za Ligu ampiona.
ta, doavola? On je to rekao?
Koeman je skroz odlijepio. Bio je tako bijesan na Van Gaala. On je mislio da
su te rijei dobra pozadina, i da mu to nee smanjiti mogunost da se bori za
mene. Sjeam se uao sam na stadion mislei da moram napraviti pauzu ili
prekinuti. Bila je to vana utakmica za mene. Delegacija Juventusa je bila tu i
gledala moju igru. Ali na stadionu je bila ludnica. Osjeao sam se kao da me
Holanani pljuju. Zvidali su i vritali, a gore na tribinama je sjedio njihov
favorit Rafael van der Vaart. On je dobio aplauze to je i logino. Ja sam bio
ono najgore, on nevina rtva. Ali sve e se ubrzo izmijeniti.
Igrali smo utakmicu s NAC Bredom i nekih dvadesetak minuta do kraja
utakmice na semaforu je stajalo 3:1 za nas. Kao zamjena Rafaelu van der Vaartu
bio je jedan mladi momak iz Ajaxove omladinske akademije, zove se Wesley
Sneijder, deko je bio dobar. Igrao je inteligentno. utirao je, i bilo je 4:1. Samo
nekih pet minuta poslije njegovog gola dobio sam loptu na nekih dvadesetak
na upravljau. To je bilo kao vatra. Sve moje frustracije su nestajale kroz igru. Ja sam bio
sav u igri dok se Mino muio da sastavi sporazum. On je bio ljut na svoj nain. Zato
Moggi ne alje advokata u Amsterdam? Kakav je to nonalantni nain?
I to mora da je bio jedan dio igre. Tad to nije bilo lako saznati. Nita nije bilo
zagarantovano, i Mino je uradio po svome. Nazvao je svoga advokata. Leti za
Amsterdam, odglumi da predstavlja Juventus, i naravno advokat je odletio za
Amsterdam i odglumio svoju predstavu. I to je pomoglo, pregovori su ili bre. Ali ni to
nije vodilo ka mirnoj luci, to je izluivalo Mina. Nazvao je ponovo.
Ma nije nas briga, kazao je. Uzmi sa sobom advokata i doleti ovamo, sait emo
mi njih odavde, i ja sam iskljuio TV igrice i nestao; nisam ak za sobom ni vrata
zakljuao, stvarno.
Odvezao sam se prema naem stadionu i klupskoj upravi. Tamo su sjedili Mino i
advokat. Kad sam uao, bili su pod jakim stresom. Advokat je hodao okolo i ponavljao:
Nedostaje jo samo jedan papir, samo jedan i onda je sve gotovo.
Nemamo vremena. Moramo ii, Mino kae da zajebavaju, klimnuo sam glavom
i brzo vozio prema aerodromu gdje nas je ekao Juventusov avion. Nazvao sam tatu:
Halo, halo, urim, radim na tome da preem u Juventus. Hoe li nam se pridruiti u
pregovorima?
Naravno, elio je biti prisutan, bio sam sretan zbog toga. Ako ovoga puta bude sve
ilo svojim tokom i ostvari se moj djeaki san, onda je divno imati tatu pored sebe, mi
koji smo proli mnogo toga zajedno. Znam daje istog momenta krenuo na put prema
Kastrupu u Kopenhagenu i odletio za Milano gdje ga je doekao Minov ovjek i
dovezao do Savezne kancelarije. U toj kancelariji se registruju svi transferi na tritu.
Tamo je stari stigao prije mene, i kada sam stigao s advokatom bio sam zapanjen:
Jesi li to ti? To nije bio onaj isti tata na kojeg sam bio navikao, definitivno ne onaj koji
sjedi kod kue sa slualicama na uima i slua jugo muziku u stolarskim pantalonama.
Ovaj ovdje momak u lijepom odijelu, taj ovjek je mogao biti bilo koja talijanska visoka
linost. Bio sam ponosan na njega i okiran, iskreno vam govorim. Do tada nikad nisam
vidio oca u odijelu.
Tata!
Zlatane
Bilo je divno, tamo su ve stajali novinari i fotografi. Pria je ve procurila.
To je bio veliki dogaaj u Italiji. Ali jo uvijek nita nije bilo gotovo. Sat je otkucavao. I
vie nije bilo dovoljno vremena igrati se due, Moggi je nastavio s izigravanjem i
driblanjem, a to je jo gore, to je dalo i rezultat. Moja cijena je padala s trideset pet
miliona eura koliko je traio Mino na dvadeset pet, dvadeset i posljednja je bila
esnaest miliona eura, sto ezdeset miliona kruna.
I da, to je i dalje bilo puno. To je bilo vie nego duplo od onog koliko me je Ajax platio.
Ipak to nije trebalo da bude velika stvar za Juventus. Klub je ve prodao Zidanea Real
Madridu za sedamdeset miliona. Doavola oni su to mogli sebi priutiti. Ajaxovi ljudi
nisu trebali biti zabrinuti, ali ipak nervoza se vidjela, u svakom sluaju to se i
potvrdilo. Juventus nam nije uspio dostaviti garanciju iz banke. Ali su i za to nali
objanjenje.
Bez obzira na njihove velike uspjehe Juventus je imao gubitak od dvadeset miliona
u toku prole godine. Ni to nije neobino za velike klubove ve suprotno. Bez obzira na
visoke prihode trokovi uvijek budu vei. Ali to bez garancije banke? Pitam se da to
nije neki trik u vezi s pregovorima. Juventus je bio jedan od najveih klubova u svijetu,
i svakako trebao bi biti u stanju stvoriti novac. Ali bez garancije banke Ajax je odbio
potpisati bilo ta, a vrijeme je protkalo i sve je bilo neizvjesno. Moggi je samo sjedio
onako napuhan sa svojom debelom cigarom, ponosan to cijelu situaciju dri napetom
i pod kontrolom: Ovo emo obaviti, otprilike tako, ja znam ta radim. Ali Mino je
stajao sa slualicom u ruci nedaleko od njega i vritao na Ajaxove pretpostavljene:
Ako vi ne potpiete, neete dobiti esnaest miliona. Neete dobiti Zlatana: Nita
neete dobiti. Jeste li razumjeli? Nita. ta vi mislite da e Juventus izbjei isplatiti?
Juventus? Jeste li vi ludi? Da, svakako, radite ta elite, ma izgubite sve! Izvolite.
Bile su to velike rijei. Mino zna svoj posao. Ipak nita se nije deavalo. Atmosfera je
postajala sve napetija, pretpostavljao sam da Mino trai neku utinicu da sebe napuni
energijom. Unutra, u istoj prostoriji gdje smo bili, nalazio se i veliki broj fudbalskih
stvari. Mino je uzeo loptu i poeo onglirati. Ludilo. ta ovaj sad radi? Nita nisam
shvatao. Lopta je letjela okolo odbila se i pogodila Moggija u glavu i po ramenima i svi
su se pitali o emu se radi. Zar e on onglirati u ovoj situaciji? U toku kriznih
pregovora i nije bilo mjesta za igru.
Prestani s time. Pogodit e nekog u glavu.
Ne, ne, nastavio je. Bitno je da igramo. Ustani, Luciano, pokai ta zna. Sada ti,
Zlatane. To. Udri je. To.
151
Ne treba mi taj holandski stil. Jedan, dva, jedan, dva, igraj na zid, lijepo
i tehniki. Driblaj kroz cijeli tim. Ja mogu i bez toga. elim golove.
Razumije li! Moramo u tebe unijeti talijanski nain razmiljanja. Ti mora
dobiti instinkt ubice.
Taj proces je ve zapoeo u meni. Razgovarao sam s Bastenom i Minom.
Ali ja sebe jo uvijek nisam vidio kao strijelca iako je moje mjesto bilo gore
na vrhu. Ja sam vie bio deko koji je mogao sve, ali jo uvijek je bilo puno
maminog dvorita i trikova u mojoj glavi. Ali pod Capellovim pritiskom
sam se izmijenio. Njegova upornost se prenosila sama od sebe i ja sam sve
manje bio glumac a sve vie bokser koji je elio pobijediti po svaku cijenu.
Nije to da ranije nisam elio biti pobjednik. Roen sam kao pobjednik.
Ali ne zaboravite, fudbal je bio moj nain da se vidim! Postao sam umjetnik
na terenu i postao sam neko drugi i nisam vie bio onaj klinac iz
Rosengarda. Bila je svaka Oj, oj! Wow, vidi ovo!, to me bodrilo. Bili su to
aplauzi za trikove od kojih sam rastao. Vjerovatno bih i dalje igrao za
aplauze da me nisu uvjeravali da je ruan gol isto toliko vrijedan kao i onaj
predivni gol!
Ali sada razumijem sve vie i vie, da ti niko nee rei hvala za tvoju
umjetnost, za ut petom ako tvoj tim izgubi. Niko ne pamti gol snova ako
ne pobijedi, i s tim to sam postao bolji, bio sam bolji borac na terenu. Ali
nisam prestao da se pitam: sluati, ne sluati. Koliko god je Capello bio jak i
vrst, drao sam se svojih stavova. Sjeam se asova talijanskog. Nije uvijek
bilo lako s jezicima, ali zato je na terenu ilo uvijek dobro. Fudbal ima svoj
vlastiti jezik. Ali van terena sam se osjeao izgubljen u vremenu i prostoru,
klub mi je poslao uiteljicu talijanskog jezika. Ja sam trebao daje sreem dva
puta nedjeljno, da bi me nauila gramatiku. Gramatika? Jesam li ja vraen u
kolu ili? Nisam mogao izdrati vie i rekao sam joj:
Zadri novac i ne priaj nikome, ak ni svome efu, nikome. Ali ostani
kod kue. Pretvaraj se da si ovdje i ne gledaj na ovo nita lino. Naravno,
ona je uradila kako sam rekao. Nestala je i pretvarala se. Bilo je to hvala i
dovienja, ali nemojte misliti da sam talijanski ignorisao.
Zaista sam elio da uim, ali sam to pokupio na drugi nain u
svlaionici, u hotelu, brzo sam se snaao. Uio sam brzo i usudio sam se
razgovarati iako je gramatiki bilo potpuno pogreno. ak sam i pred
novinarima poinjao razgovor na talijanskom i onda prebacivao na
engleski. Mislim da su to cijenili. Ovdje je jedan momak koji ne zna na jezik
151
ali se trudi, ega sam se drao i u sutini sluao sam puno. I nisam sluao.
Ipak za kratko vrijeme sam se promijenio i psihiki, ali i u tijelu. Sjeam se prve
utakmice u Juventusu. Bilo je to dvanaestog septembra protiv Brescie, zapoeo sam je na
klupi. Gore u zvaninoj tribini bili su vlasnici, porodica Agnelli, i naravno gledali su
posebno u mene, kao: Da li je on vrijedan tog novca? Poslije pauze uao sam umjesto
Nedveda, Nedved je bio takoer Minov momak, prole godine je bio proglaen za
najboljeg evropskog igraa, i vjerujem da nisam sreo veeg treningnarkomana od njega.
On pretjeruje, sam trenira na svoju ruku prije treninga. Poslije toga tri jako dugo. On nije
momak kojeg je lako zamijeniti, to je istina i nee biti katastrofa ako bude ilo loe na
prvoj utakmici. Ali ni to ne pomae, sjeam se, trao sam lijevom stranom i na lea sam
dobio oba igraa odbrane. Situacija je ve bila zatvorena? Ali uspio sam se probiti izmeu
njih i dao sam gol, uo sam urlik publike s tribina: Ibrahimovi, Ibrahimovi! To je bilo
tako mono i nije bilo zadnji put.
Tada su poeli da me zovu Ibra - to je zapoelo od Moggija ili je sve zapoelo u
Flamingovo vrijeme. I dalje sam bio prilino mrav. Ja sa svojom visinom od sto
devedeset est centimetara imao sam samo osamdeset etiri kilograma, Capello je vidio
da je to malo.
Da li si ikada vjebao?, upitao me.
Nikada, odgovorio sam.
Nikada nisam drao tegove, i on je to smatrao manjim skandalom. Obezbijedio mi je
linog trenera da me trenira tjelesno, i naravno, vrio pritisak na mene. I od tada sam prvi
put u ivotu poeo voditi rauna ta od hrane ubacujem u sebe. I dalje je bilo najvie
tjestenine, to e mi se osvetiti kasnije. Sve je bilo precizno u Juventusu, ja sam dobio na
kilai, bio sam tei i snaniji igra. Ajax pusti momke da idu kao talasi na vjetru. udno
ali tako rade sa svim mladim talentima! U Italiji smo jeli prije i poslije treninga i prije
utakmica smo ivjeli u hotelu gdje smo imali sva tri zajednika obroka u toku dana. I nije
udo to sam bio malo razdraljiv.
Osjeao sam da je devedeset osam kilograma previe za mene. Osjeao sam se
nespretno, zato sam odluio usporiti one tjelesne vjebe a dao se vie na tranje. I u cjelini
sam se izmijenio, postao sam jai, bri i bolji igra, nauio sam sebe kako ne cijeniti starije
zvijezde. To se i isplatilo, nisam elio biti iza njih. Capello me je shvatio. Ti mora nai
svoje mjesto. Zvijezde te nee drati u naruju ve obrnuto. Treba njih da izazove, i ja
sam preokrenuo pozicije. Odrastao sam. Dobio sam potovanje ili sam sam ga uzeo.
Korak po korak i postao sam ovo to sam danas, onaj koji izlazi poslije
75J
75J
to. Ali to je znaio i veliki pritisak na mene. Sada sam morao igrati
dobro kao i Del Piero i zaista sam sve manje i manje uo njegovo ime s
tribina. uo sam: Dobro, Ibra, i navijai su me izglasali za igraa
decembra mjeseca; to je za mene bilo veliko.
Bio sam na dobrom putu da se probijem u Italiji, iako su znali da sam
dobar i da ne treba tako puno u fudbalu. U jednom momentu vi ste
heroj, u drugom ste samo sranje. Specijani treninzi s Galbiatijem su dali
dobar rezultat i tu vie nije bilo prie. Prilikom primanja lopti u
kaznenom prostoru bio sam spremniji i jai, kao u boksu. Sve sam manje
razmiljao a sve vie je to bio brzi refleks, samo, bam, bam.
Ipak ovo ovjek ne treba da zaboravi, doi do cilja nije opasnost ve
osjeaj, instinkt. Ti ga ima u sebi ili ne. Osvoji ga sigurno i izgubi
onda kad osjeaji i samopouzdanje nestanu i ja sebe nikada nisam
vidio kao osobu koja daje samo golove. Ja sam igra koji eli napraviti
razliku na svim nivoima. Ja sam bio jedan od onih koji ele sve da
znaju, i negdje u januaru je toga nestalo u meni.
Nisam dao gol u pet utakmica. U toku tri mjeseca dao sam samo
jedan gol. Zato je tako bilo, ne znam. Tako se desilo i Capello je poeo
da me napada. Bilo je to na isti nain kao onda kad me je pravio kao
igraa samo sada me pritiskao nadolje. Ti nisi uradio ni jednu stvar
da vrijedi. Igra ti je bezvrijedna, rekao je, ali me ipak ostavio u igri.
On je jo uvijek imao Del Piera na klupi ali ja mislim da je elio tim
napadom da me motive i nadao sam se tome. Capello je elio da
igrai vjeruju vie u sebe, ali oni ne smiju biti ni previe sigurni i
ponosni. Hrabrost je mrzio i zato je i iao na ovaj nain. Gradio je i
ruio, i stvarno nisam imao pojma o emu se sada radi.
Ibra, ui unutra!
Kada me ovako pozovu, nikad se nisam izbezumljivao, razmiljao
sam: Jesam li ponovo ukrao bicikl? Ili je pozvao pogrenog momka?
Bio sam na putu prema svlaionici a on je tu stajao i ekao. Pokuao
sam razmiljati i nai bolje objanjenje, zato. Ali uvijek je teko kad ne
zna razlog tome. Ostalo mi je da se nadam da se radi o najboljem
rjeenju. Kad sam uao unutra, Capello je imao samo pekir na sebi.
Upravo se tuirao. Naoale su mu bile zamagljene, svlaionica je
bila prazna, kao i uvijek. Luciano Moggi je volio fenomenalne stvari.
Ali svlaionica je bila potpuno dotrajala. To je bio dio njegove
sve mora biti lijepo, obiavao je rei. Okej s neim se moemo sloiti. Ali kad se nas
etvorica istovremeno tuiramo, nivo vode dostie do listova na nogama, i svi smo
znali da nita neemo postii s tim da se alimo. Moggi bi to doivio kao potvrdu
njegove teorije:
Sad vi vidite, vidite li vi da sve ne treba biti posebno da bi se pobijedilo, i to je
bilo tako i kad je preko puta mene sjedio polugoli Capello u dotrajaloj prostoriji dok
se ja i dalje vraam onom ta on eli: ta je to? ta sam uradio? Neto je bilo s
Capellom, pogotovo sada kad si sam s njime, osjeaj taj da si mali. On raste. Vi se
skupljate.
Sjedi, rekao je i okej, naravno, podrazumijeva se da sam sjeo. Ispred mene je
bio jedan stari TV i jo stariji videorekorder i u njega je Capello ubacio videokasetu.
Ti me podsjea na jednog igraa kojeg sam trenirao u Milanu, rekao je.
Ja mislim da znam na koga vi mislite.
Stvarno?
uo sam to toliko puta.
Odlino, nemoj dozvoliti da te to uporeenje uzbuuje. Ti nisi novi Van
Basten. Ti ima svoj nain igre, i ja u tebi vidim boljeg igraa. Ali Marco van Basten
se vie kretao i bio je vjetiji u ringu. Na ovome filmu snimio sam sve njegove
golove. Studiraj njegove pokrete. Upijaj to, naui to!
Poslije tih rijei Capello je otiao. Bio sam sam u svlaionici i gledao, i zaista je to
bio Van Basten sa svih mjesta i uglova. Lopta je bila gromoglasna, Marco van Basten
se pojavi opet. i ponovo. Sjedio sam tu nekih deset ili petnaest minuta i razmiljao
kada bih mogao ii.
Da li je Capello postavio nekoga ispred vrata da me prati? To ne bi bilo nita
iznenaujue. Odluio sam pogledati cijelu kasetu, bila je dvadeset peta minuta,
trideseta i onda okej, mislio sam da bi to bilo dovoljno. Iunjao sam se van, iskreno
reeno ne znam da li sam neto nauio. Ali sam shvatio sutinu poruke, bila je
obina. Capello je elio da postiem golove. Trebao sam imati njih u glavi, u
pokretima, u cijelom svom sistemu i znao sam, on je bio potpuno ozbiljan.
Bili smo na vrhu lige zajedno s Milanom, jedan, dva gola razlike i da bismo
dobili ligu morali smo davati golove. To je istina i nita vie, sjeam se koliko sam bio
umoran gore u ringu. Ali imao sam uvare cijelo vrijeme. Odbrana je bila na meni
cijelo vrijeme poput vukova, bio bih popularniji da sam imao smisla za humor, igrai
i publika su pokuavali da me provociraju cijelo vrijeme
se stvarno loe zavriti. Moglo je doi do eksplozije. Uzeo sam kantu s vodom i
ugasio poar, a bilo mi je ao to nisam otvorio bar pola minute ranije i uhvatio
tog idiota, smrskao bih ga. Pali vatru u naoj kui. Bolesno. I jo s ruama.
Ruama?!
Policija nikada nije otkrila ko je to uradio a ni klubovi nisu imali takvu
sigurnosnu zatitu kao danas. Mi smo to brzo zaboravili. Ne moe se ii
uznemiren sve vrijeme. Imamo o mnogo emu drugome da razmiljamo. Uvijek se
neto novo dogaalo i uvijek se puno toga dogaalo. Odmah na poetku mog
boravka u Torinu posjetli su me novinari iz Aftonbladeta, dvije novinarske
Patkice.
Stanovao sam u hotelu Le Meridien. Aftonbladet je navodno htio da popravi
nau saradnju. Bio sam izvor njihove zarade i Mino je mislio da bismo trebali
zakopati ratne sjekire. Ali ja ne zaboravljam, zapamtite to. Dogaaji i tekoe se
urezuju u sjeanju zauvijek. Iako je to bilo prije deset godina, sjeam se kao sad.
Ekipu iz Aftonbladeta doekao je Mino, ja sam bio u svojoj sobi, i
pretpostavljam da su prije nego sam ja siao razgovarali s Minom. I ve dok sam
silazio, imao sam predosjeaj da to nema svrhe. Jedan oglas za kontakte! Jedna
izmiljena policijska prijava! Stidi se, Zlatane!, i to u cijeloj zemlji. Nisam ih ni
pozdravio. Bio sam jo bjesnij. Kakav je to bio nain? Zato sam uobraeno
zagospodario situacijom i mislim da sam ih na smrt preplaio. Bacio sam im flau
za vodu na glavu.
Da dolazite iz moje oblasti ne biste preivjeli, rekao sam. I bilo je to moda
preotro.
Alija sam bio umoran i bijesan i gotovo je nemogue da objasnim drugima
kakav je to pritisak bio. Nisu to samo bile novine. Bili su to i fanovi, publika,
treneri, rukovodstvo kluba, drugovi iz kluba, novac. Ja sam morao ispuniti
zahtjeve i ne dam li gol dobivao sam kritike sa svih strana. I na svim nivoima.
Morao sam pronai neko olakanje. Imao sam Mina, Helenu, drugove u klubu, ali
i druge jednostavnije stvari kao svoje automobile. To mi je davalo osjeaj slobode.
U to vrijeme dobio sam Ferrari Enzo. Automobil je bio moj uslov u pregovorima.
Mino, Moggi, Antonio Giraudo, direktor, Roberto Bettega i ja smo sjedili i
razgovarali o uslovima kad je Mino rekao:
Zlatan eli jedan Ferrari Enzo!
Oni su se samo zgledali. Nismo ni oekivali neto drugo.
Enzo je bio Ferrarijev najnoviji top automobil, najbri auto koji su proizveli i to
samo tristo trideset komada. Pomislili smo da ipak traimo preve. Ali
moj otac, brat i naravno sinovi. Imena ena u porodici istetovirao sam na lijevoj
strani, to oznaava bliskost, mama, Sanela, ali ne i polusestra koja je prekinula
odnose s porodicom. Tako sam tada osjeao, ali kasnije sam se dvoumio i pitao
koje porodica a ko nije? Ali to je bilo kasnije.
Sva moja panja bila je usmjerena na fudbal. Obino se pobjednik u grupi zna
rano u proljee. Uvijek se neki klub istie. Ali ove godine borba se vodila do zadnje
minute. Imali smo po sedamdeset poena i mi i Milano, i novine su, naravno,
neprestano o tome pisale. Sve je pripremano za dramu, za okraj. Igrali smo
osmog maja na San Siru. Osjealo se ba kao finalni okraj i svi su vjerovali u
pobjedu Milana. Ne samo zato to je to bio tim koji je igrao na domaem terenu. U
prvoj utakmici koju smo igrali na Stadio delle Alpi bilo je 0:0. Ali Milano je
dominirao i mnogi su vidjeli Milano kao najbolji tim u Evropi. Nikoga nije
iznenadilo kad je Milano opet uao u finale Lige ampiona na proljee. Sudbina je
bila protiv nas, govorilo se. A poslije nae utakmice s Interom nije ba izgledalo
blistavo.
Bio je dvadeseti april, samo nekoliko dana poslije mog uspjeha protiv Leccea i
bio sam slavljen svuda. Mino me je upozorio da u biti dobro uvan od Intera. Bio
sam zvijezda. Inter je bio prisiljen da me pokua blokirati ili prevariti.
Ako hoe da preivi, mora se boriti duplom snagom. Inae nema ansi,
rekao mi je Mino. I odgovorio sam kao uvijek:
Nema problema. Ja se prihvaam tekog posla.
Ali naravno bio sam nervozan. Postojala je stara mrnja izmeu Intera i
Juventusa a ove godine Inter je imao jako surovu odbranu. Izmeu ostalih Marco
Materazzi. Niko do danas nije dobio toliko crvenih kartona kao on. Materazzi je
bio poznat po agresivnoj i runoj igri. Jednu godinu kasnije, u ljeto 2006, bio je
poznat u cijelom svijetu kad je u toku Svjetskog prvenstva rekao ba neto prosto
Zidanu i bio udaren u prsa. Materazzi je igrao provokativno i grubo. Ponekad su
ga nazivali Kasapin.
Inter je imao i Ivana Cordobu, jednog niskog, atletski graenog Kolumbijca, i
Siniu Mihajlovia koji je Srbin. Naravno o tome se mnogo pisalo, u stilu da e me
biti balkanski rat u malom. Bile su to gluposti. To to se dogaalo na terenu nema
ba nikakve veze s ratom. Ja i Mihajlovi smo kasnije postali prijatelji u Interu. A
nikada se nisam vodio rauna odakle neko dolazi. Ne zanimaju me te etnike
gluposti i iskreno reeno kako bih mogao drugaije? I! mojoj porodici svi smo
izmijeani. Otac je Bosanac, majka je Hrvatica i moj mladi brat ima oca koji je
Srbin. Ne, ne, ne o tome se uope ne radi.
nauiti ponaanju. On mora biti mirniji. Samo o tome se govorilo sve vrijeme, ak
i Capello, i to ba kad ja nisam mogao uestvovati.
Ali tim je bio izuzetno motiviran. Bijes zbog svega to se dogodilo zapalio je sve
i u dvadeset sedmoj minuti u prvom poluvremenu driblao je Del Piero na lijevoj
liniji. Bio je zaustavljen od Gattusa, igraa Milana koji trenira najvie od svih, i
lopta je odletjela nazad. Del Piero je pojurio za njom. Udario je makazicama loptu
koja je odletjela u esnaesterac gdje ju je doekao David Trezequet i zapucao
glavom gol. Ali ostalo je jo puno vremena do kraja utakmice.
Milan je strahovito napadao i u jedanaestoj minuti u drugom poluvremenu
Inzaghi je bio nezatien ispred gola. Pucao je na gol i Buffon je odbranio, lopta se
odbila i Inzaghhi ju je opet dobio nazad. Dobio je novu ansu, ali je sprijeen od
Zambrotta na liniji gola i pucao je u stativu.
Bila je ansa iza anse za oba tima. Del Piero je utnuo u preku i Cafu je vritao
zbog kazne. Sve vrijeme se neto dogaalo. Ali rezultat se nije mijenjao. Bilo je 1:0
za nas. I odjednom smo mi bili ti koji su imali prednost kao pobjednici u Ligi. I ja
sam ponovo poeo igrati. Jedan veliki teret mi je pao s ramena i petog maja smo
trebali sresti Parmu na domaem terenu na Delle Alpi. Pritisak na mene je bio
veliki. I ne samo zato to je to bila prva utakmica poslije iskljuenja. Deset vodeih
sportskih novina su glasanjem izabrali mene kao treeg najboljeg napadaa u
Evropi poslije evenka i Ronalda. Prialo se da ja mogu dobiti evropsku Zlatnu
loptu.
U svakom sluaju sve oi su bile uprte u mene, posebno kad je Capello poslao
Trezequeta na klupu za rezerve, heroja iz utakmice s Milanom i osjealo se da ja
moram dati sve od sebe za rezultat. Morao sam biti ubitaan do odreene granice,
naravno. Nikako nije smjelo biti novih izliva bijesa ili iskljuenja, to su mi svi
stavili do znanja. Svaka kamera na terenu me je pratila i kad sam uao na igralite
s tribina je odjekivalo:
Ibrahimovi, Ibrahimovi, Ibrahimovi.
Sve je tutnjalo oko mene i ja sam nevjerovatno udio da igram. I dali smo gol.
Kasnije, u dvadeset treoj minuti, kad je iz slobodnog udarca Camoranesija lopta
dola visoko iznad mene u esnaestercu, kritikovan sam da uprkos svojoj visini
nisam dovoljno dobro udario loptu glavom.
Sada sam svom silinom gaao u gol i to je bilo predivno. Nekoliko minuta prije
zavretka utakmice zasvijetlilo je na elektronskoj tabli: Lecce je izjednaio rezultat
protiv Milana na 2:2 i pobjeda je, izgleda, bila naa.
U svakom sluaju sve oi su bile uprte u mene, posebno kad je Capello poslao
Trezequeta na klupu za rezerve, heroja iz utakmice s Milanom i osjealo se da ja
moram dati sve od sebe za rezultat. Morao sam biti ubitaan do odreene granice,
naravno. Nikako nije smjelo biti novih izliva bijesa ili iskljuenja, su mi svi stavili do
znanja. Svaka kamera na terenu me je pratila i kad sam uao
na igralite s tribina je odjekivalo:
Ako pobijedimo Livorno, u sljedeem krugu bit emo pobjednici. Ali nama
ni to nije trebalo. Dvadesetog maja izgubio je Milano protiv Parme s rezultatom
1:3.1 mi smo bili pobjednici. Ljudi su plakali na ulicama u Torinu. A mi smo se
vozili u autobusu bez krova kroz cijeli grad. Jedva smo se provlaili. Ulice su
bile preplavljene, svi su pjevali i slavili nas. Osjeao sam se kao malo dijete.
Cijeli tim je izaao van da proslavimo i jeli smo i pili i veselili se.
Mi smo pobjednici u Ligi ampiona. Pa to nije normalno. Nijedan veanin
nije uestvovao u toj pobjedi osim Kurre Hamrina s Milanom 1968. godine. I
nije bilo nikakve diskusije da sam i ja doprinio pobjedi. Izabran sam za
najboljeg stranog igraa u seriji i najvanijeg igraa Juventusa. Bio je to moj
Scudetto i ja sam pio i pio i pio. Ja ne pijem esto. Ali imao sam neprijatna
sjeanja i s pobjedom su sve prepreke nestale. David Trezequet me je podsticao.
Jo vodke, jo toka. On je Francuz i prilino zatvorena linost, ali on eli biti
Argentinac - roen je u Argentini - i sad se stvarno opustio. Vodka se
neprestano sipala. Bilo je nemogue odbraniti se. Strahovito sam bio pijan i kad
sam doao kui u Piazza Castello sve se vrtjelo oko mene. Pomislio sam da e
mi moda jedno tuiranje pomoi. Ali sve se samo nastavilo vrtjeti oko mene.
Kako sam pomjerao glavu tako se cijeli svijet vrtio oko mene i na kraju sam
zaspao u kadi. Helena me probudila, i smijala mi se. Rekao sam joj da nikad
nikome ne pria ta se dogodilo.
neprekidno na partijima. I naravno nije moglo tako dugo. Uhapen je zbog kokaina u
krvi, dobio otkaz i izbaen iz Chelseja i povrh svega uvuen u proces s velikim
trokovima. Ali kada smo nas dvojica ivjeli zajedno, tada je ve bio dobio pomo za
rehabilitaciju i bio je ist i smiren, i mogli smo se smijati do besvijesti. Razumijete, mi
i nismo ba puno toga imali zajednikog bar na tom polju. Moda to da sam jednom
zaspao u kadi i to pijan?
U klub je tada doao i Patrick Vieira, mogu rei da se to odmah i primijetilo,
nezgodan tip, i nije nimalo bilo sluajno da smo se odmah zakaili na treningu. Ja se
ne bodem ba sa slabijima. S ovakvim tipovima ide zub za zub, a u Juventusu sam
postao gori nego ikad. Ja sam ratnik, a ovaj put trim na terenu a Vieira ima loptu.
Give me the fucking ball, derao sam se, a naravno, znao sam dobro kakav je.
Patrick Vieira je bio kapiten u Arsenalu. Osvojio je s timom tri titule u Premijer
ligi. Francuska je bila svjetski i evropski prvak s njim, on nije ba bio bilo ko,
naprotiv, a ja sam se sada derao na njega. Imao sam priliku, mislim, ovo je elitni nivo,
nema smisla da se sada jedan drugom uvlaimo u dupe.
Shut up and run, derao se.
Just pass me the ball and I'll be quiet, odgovorio sam, a onda smo pobjesnjeli,
jedva su nas rastavili.
Ali iskreno govorei, to nije nita, moda je to samo bila potvrda da smo obojica
borci koji ne vole poraze. U ovom sportu ne moe biti dobar. Ako je iko to znao,
znao je to Patrick Vieira. On je tip koji daje maksimum u svakoj situaciji, i vidio
sam da je cijeli tim uz njega uznapredovao. Ne postoji danas tako mnogo
fudbalera koje ja cijenim kao to sam cijenio njega. Njegova igra je imala
izvanredan kvalitet, nevjerovatno je kada ima njega i Nedveda iza sebe, i druga
sezona u Juventusu je poela dobro.
Protiv Rome dobijam jednu loptu od Emersona, ba kod centra. Nisam je
spustio na zemlju ve odmah petom prebacio preko Rominog beka Samuela
KufFoura. Lopta je bila duga i ila visoko u luku jer sam vidio da je teren
protivnika bio prazan, jurio sam iza lopte. Trao kao metak, Kuffour me
pokuavao slijediti. Nije imao nikakvih ansi, povukao me za dres i pao, sputam
loptu na poluvolej, lopta je malo odskoila, golman, oni, istrava i tada sam
opalio, bang, jak ut, lopta je tutnjajui zavrila u raljama. Mama mia, koji go,
tako sam i novinarima izgovorio poslije, i stvarno se inilo da e to biti dobra
godina.
Dodijeljena mi je Zlatna lopta u vedskoj, nagrada za najboljeg igraa
Moggija. Ali ni tada se nije nita uradilo, ili da, Moggi je odgovorio, fine,
dobro, sreujemo to za nekoliko dana. Prvo smo trebali igrati u Ligi
ampiona protiv Bayern Mnchena. Bila je to utakmica na domaem
terenu u Torinu, upamtio sam
borbu s centarhalfom koji se zvao Valerien Ismael. Bio je na meni cijelo vrijeme, i
kada me je jednom oborio i to pravo runo, udario sam ga nogom i dobio uti.
Meutim, nije se na tome zavrilo.
U devedesetoj minuti bio sam ispred gola i naravno trebao biti miran. Vodili
smo 2:1 i utakmica se pribliavala kraju. Ali Ismael me isprovocirao, ja mu uvalio
makaze i, naravno opet dobio uti. Izbaen sam napolje, i naravno, Capello nije bio
zadovoljan. Psovao je. Imao je pravo. Bilo je nepotrebno i glupo, i Capellov zadatak je
bio da me iskritikuje.
Ali Moggi, ta se sve ovo njega ticalo? Rekao je Minu da moj ugovor vie ne vai.
Proigrao sam svoju ansu, kazao je i poludio sam. Da mi propadne ugovor zbog
jedne jedine greke?
Porui Moggiju da ja nikad neu potpisati nita to dolazi od njega, rekao sam
Minu. elim biti prodan!
Razmisli ta govori, odgovorio je Mino.
Razmiljao sam. Odbijao sam prihvatiti, a to je znailo rat, nita drugo. Dosta je
vie, ovo je gotovo, i zato je Mino otiao do Moggija i rekao kako jeste: uvaj se
Zlatana, on je tvrdoglav, lud, rizikuje da ga izgubi, Moggi se pojavio dvije sedmice
poslije s ugovorom u rukama. Tako smo i oekivali. Nije me elio izgubiti. Ali nije to
bio kraj. Mino je zakazivao sastanke, Moggi odgaao uvijek s nekim opravdanjem.
Treba putovati, treba ovo, treba ono, i sjeam se jako dobro: Mino je nazvao:
Ovo neto nije u redu, kazao je.
ta misli? Kako?
Ne mogu biti pametan. Ali Moggi je udan.
Uskoro se pokazalo da nije samo Mino to osjeao. Neto je visilo u zraku. Neto se
deavalo u klubu, neto to se nije ticalo Lapo Elkanna, mada i to s njim nije bila mala
stvar. Lapo Elkann je unuk Giannija Agnellija. Sreo sam ga nekoliko puta. Nismo se
ba slagali. On je momak koji ivi na svojoj sopstvenoj planeti. Bio je plejboj i slavan u
svijetu mode, i nije ba nita imao s voenjem Juventusa. Odluivali su Moggi i
Giraudo, a ne porodica koja je bila vlasnik Juventusa. Ali jasno je da je momak bio
simbol za klub i za Fiat, kasnije je i proglaen za jednog od najbolje obuenih u
svijetu, i jo svata. Za njegove skandale znao je itav svijet.
Lapo Elkann je uzeo prevelike doze kokaina, i to nije radio s bilo kim: fiksao se
zajedno s transseksualcima i to onima to se bave prostitucijom u jednom
napada one koji se nisu drali dogovora, izmeu ostalih na jednog to se zvao
Fandel, a koji je sudio utakmicu izmedju Juventusa i Djurgardena. Prialo se da je
nekoliko drugih sudija zadrano u svlaionici i da su verbalno napadnuti poslije
poraza protiv Reggine u novembru 2004, a onda se pojavio i sluaj s papom. Papa je
bio na samrti. Sve su utakmice bile odgoene. Italija je bila u alosti za Svetim ocem.
Meutim, prialo se da je Moggi nazvao ministra unutranjih poslova i zamolio da
mi ipak odigramo utakmicu, prema tvrdnjama zato to je na protivnik, Fiorentina,
imao dva povrijeena igraa i dva s crvenim kartonom. Ja pojma nemam koliko je sve
to tano. Sigurno je da se to deava svuda u ovoj brani, i iskreno reeno, ko to ne
galami na suije? Ko to ne radi za svoj klub?
Prava sapunica. esto su to sve skupa zvali Moggiopoli, ili Moggigate, i naravno
i moje ime je pominjano. Drugaije nisam ni oekivao. Svakako da je u to trebalo
uvui i najbolje igrae. Govorilo se da je Moggi priao i o svai izmeu mene i Van
der Vaarta, i izjavio kako sam ja bio u pravu kada sam pokuavao sa stilom da
izaem iz kluba. Momak ima muda, izjavio je ili neto u tom smislu. Tvrdilo se i to
da je on i podsticao svau, u ta su ljudi, naravno, odmah povjerovali. To su gluposti.
Svaa je bila neto lino samo izmeu mene i Van der Vaarta i nikog drugog.
Nema ta se nije tada govorilo i izjavljivalo, i sljedee jutro, osamnaestog maja,
zazvonio je telefon. Helena i ja smo tada bili u Monte Carlu s Alexandrom
Ostlundom i njegovom porodicom, kad smo dobili vijest da je policija ispred moje
kue. Htjeli su ui u kuu. Imali su i nalog za pretres i iskreno reeno, ta sam mogao
uraditi?
Odjurio sam iste sekunde! Vozio sam do Torina otprilike jedan sat i naao
policajce ispred vrata, i moram priznati, bili su dentlmeni. Samo su radili svoj
posao. Ali taj posao nije bio nimalo prijatan za mene. Trebali su pregledati sve isplate
od Juventusa, kao da sam kriminalac ili tako neto. Pitali su me da li sam primao
novce na crno, na ta sam im rekao onako kako i jeste: Nikad! Onda su pretraivali
uokolo. Na kraju sam zapitao:
Traite li ovo?
Pruio sam im bankovne izvode, svoje i Helenine, to ih je zadovoljilo. Zahvalili
su se, pozdravili i rekli neto u stilu kao tvoja igra je za divljenje. Cijelo vodstvo
Juventusa, Giraudo, Bettega i Moggi, dalo je otkaz u toj hajci, nevjerovatno udan
osjeaj. Doivjeli su totalni poraz. Moggi je izjavio za novine: Izgubio sam duu.
Unitena je.
Alessio Secco je ranije bio moj tim menader. On je bio taj koji me je zvao i
zakazivao treninge: Sutra poinjemo u deset i trideset! Budi tamo na
vrijeme! Ta vrsta razgovora. Sada je on odjednom novi direktor,
nevjerovatno, i bilo mi je jako teko da ga prihvatim ozbiljno. On mi je ipak,
ve u naem prvom razgovoru nagovijestio da postoje rjeenja:
Ako dobije ponudu, Zlatane, prihvati je. To ti je moj savjet.
Naalost, to je bio i posljednji dobronamjerni savjet od njega. Iza toga su
poele teke i prljave igre za opstanak to je sasvim logino. Jedan iza drugog
odlazili su igrai, Thuram i Zambrotta u Barcelonu, Cannavaro i Emerson u
Real Madrid, Patrick Vieira za Inter, a mi koji smo ostali zvali smo neprekidno
nae agente:
Prodaj nas, prodaj nas. Ima li ikakvih ansi?
U zraku se osjeala nervoza i zabrinutost. Zujalo je na sve strane, ali
komentare kao to mi je Alessio Secco dao nisam vie mogao uti. Klub se
sada borio za svoj opstanak.
Rukovodstvo kluba je radilo sve da zadri nas koji smo ostali tumaei
svaku stavku ugovora u svoju korist. Prava nona mora. Moja karijera je bila
u usponu. Bio sam na putu da postanem slavan. Hoe li se to sada sve sruiti?
Bilo mi je jako teko i sve sam vie i vie bio ubijeen: Moram se boriti! Nisam
elio rtvovati jednu godinu u drugoj diviziji, ili uope jednu godinu, a bilo bi
ih i vie, u to sam bio siguran: jedna godina da se vratimo, jo jedna ili dvije bi
trebale da budemo meu najboljima u Ligi da bismo se mogli plasirati za Ligu
ampiona, a tada moda ne bismo ni imali tim koji bi se mogao odrati u tako
jakoj konkurenciji. Postojala je velika opasnost da bi mi moje najuspjenije
godine kao fudbalera mogle biti upropatene, i zato sam uporno ponavljao
Minu:
Radi ta zna. Samo me vadi odavde.
Radim na tome.
You better/
Bio je juni 2006. Helena je tada bila trudna a ja sretan zbog toga. Beba se
trebala roditi krajem septembra a ja sam jo uvijek bio u neizvjesnosti. ta e
se desiti? Nita nisam znao. U to vrijeme sam se s reprezentacijom pripremao
za svjetsko prvenstvo u Njemakoj koje se igralo tog ljeta. Cijela moja
porodica odluila je da ide u Njemaku: mama, tata, Sapko, Sanela, njen mu,
Keki, i kao i obino, ja sam trebao sve organizirati, hotel, putovanje, novac,
RANIJE, U SEPTEMBRU 2005, na stadionu Ferenc Puskas u Budimpeti, igrali smo protiv
Maarske u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Bili smo manje-vie prisiljeni da
pobijedimo kako bismo se kvalifikovali, a tampa se danima pripremala za slanje
informacija o utakmici dana. No, sve se inilo jako mirno. Nita se nije deavalo, a ni ja
nisam uveden u igru. Bilo mi je dosadno i bio sam trom, i kad smo odigrali puno
vrijeme, stajalo je 0:0, a publika je ekala samo na posljednji zviduk.
Neke novine su me ocijenile nekom slabom jedinicom. Bio sam razoarenje, a mnogi
su to vidjeli kao sigurnu potvrdu: Uprkos svemu, Zlatan je jednostavno samo
precijenjena diva. Iznenada sam dobio loptu u kaznenom prostoru, mislim da je dola
od Mattiasa Jonsona, izgledalo je kao da ne mogu uraditi nita u toj situaciji. Imao sam
jednog beka uz sebe a ja sam driblao prema naoj polovici terena, bez nekog znaaja. Ali
onda sam se okrenuo i samo bam, ne zaboravite, ja igram za ovakve situacije, zato se
esto samo vrtim okolo na terenu. uvam se za brze, agresivne intervencije, a sada sam
napravio nekoliko hitrih koraka do margina i bek me nije mogao pratiti, uope ne, tako
da sam dobio pravu poziciju, ali lo ugao. Bilo je previe istureno, a golman je stajao
potpuno pravilno i veina je oekivala da dodam ili ubacim. U meni je sve grmjelo,
mada sam znao da iz te pozicije obino lopta ne ulazi u gol. Zavrnuo sam je u visinu i
golman nije uope reagovao. Ni ruke nije podigao, nita, mislio sam da sam promaio.
Nisam bio sam koji nije vidio gol. Publika nije reagovala, a Olof Mellberg je bio objesio
glavu, ono kao: tako blizu i jo u produetku. On se ak i okrenuo. Oekivao je maarski
ubaaj kornera, a nedaleko, na golman, Andreas Isaksson, je pogaao: previe je mirno?
Olof je nakrivio glavu. Lopta je sigurno pogodila preku? Tada sam podigao ruke i
potrao ispred gola. DA, tada se stadion probudio.
Lopta nije ni okrznula preku, ni najmanje, nego je zagrmjela pravo u gornji oak
iz nemogueg ugla a golman nije imao vremena ni da mahne rukom. Uskoro je sudac
svirao kraj utakmice i niko vie nije stavljao tamo neke jedinice u moje ocjene.
Taj gol je uao u najljepe golove fudbala, a mi smo s njim omoguili na put na Svjetsko
prvenstvo i stvarno sam se nadao da e to biti uspjeh. Trebao sam to, zapravo, pored
svih nemira u Juventusu, osjeao sam se dobro u sportskom selu u Njemakoj. Imali smo
novog rezervnog trenera poslije odlaska Tommyja Soderberga i to nije bio bilo ko.
Roland Andersson, onaj koji je rekao: Vrijeme je da prestane igrati s djecom, Zlatane,
onaj koji me jednom podigao u prvu momad, i iskreno govorei sve me to dirnulo.
Nisam ga vidio otkad je bio izbaen iz MFF, i osjetio sam veliku potrebu da mu kaem:
Imao si pravo, Rolande. Vrijedilo je uloiti u mene. Bio je kritikovan zato to je vjerovao
u mene. Ali sada smo bili tu, Roland i ja. Sredile su se prilike i njegove i moje, a prije
svega atmosfera je bila pozitivna. Stadion je bio pun vedskih navijaa, i svugdje se uo
glas onog malog djeaka kako pjeva, znate ono: Nitko ne zavre loptu poput njega,
smijean pokuaj od ljudi koji ele da se proslave vezujui se uz moje ime, ali neki
momci su stvarno imali veliki znaaj. Roland Andersson je jedan, drugi je Beenhakker.
Oni su vjerovali u mene kad niko drugi nije. Nadam se da u moi initi slino kao oni
to su inili za mene, jednom kad budem stariji, a ne samo aliti se na one koji su
drugaiji: Gledaj, on ponovno dribla, sve dovodi u pitanje, ne misli ni jedan korak dalje.
Imam i sliku tog susreta s Beenhakkerom. Upravo sam bio skinuo dres ali izraz lica
je blistav, unato tome to sam bio razoaran rezultatom prethodne utakmice.
Nita mi nije polazilo za rukom ili bolje rei nogom na tom turniru. Igrali smo
nerijeeno protiv Engleske i to je bilo dobro. No, Njemaka nas je slomila u osmini finala
a ja sam igrao loe, nemam ta da se pravdam. Preuzimam punu odgovornost za to.
Porodica je porodica. Treba voditi brigu o njima. Ali im nisam morao biti turistiki
vodi, tako da je prvenstvo bilo takoer i dobra lekcija za mene. Nakon prvenstva,
objasnio sam im sve: Raduje me da me pratite na prvenstvima, druite se i uivate. Ja
u pokuati da vam rezerviem sve najbolje ali, ubudue, morate sami voditi brigu o
svojim problemima.
Vratio sam se u Torino i nisam se vie osjeao kao kod kue. Torino je postao mjesto iz
kog sam morao otii, atmosfera u klubu se nije poboljala. Desila se jo jedna katastrofa.
Gianluca Pessotto je igrao beka jo od 1995. On je osvojio sve medalje s klubom i
poistovjeivao se s Juventusom. Upoznao sam ga jako dobro. Igrali smo zajedno dvije
godine i nije bio nikakav bezobrazni tip. Bio je nevjerovatno osjetljiv i ljubazan i rado
je ostajao nevidljiv u pozadini. Ono to se poslije desilo, ne znam objasniti.
Pessotto je upravo prestao igrati i postao novi tim menader poslije Alessia Seccoa,
nakon to je ovaj promaknut za direktora, i moda nije bilo lako jednom igrau
izravno se podii na posao u kancelariji. Prije svega Pessotto je taj prebaaj u drugu
diviziju prihvatio kao skandal, a jo mu se svata dogodilo i u porodici.
Desilo se jednog dana kad je, kao i obino, sjedio u svom uredu, na etvrtom
spratu. Ali tog se dana popeo na prozor s krunicom u ruci i bacio se u ponor s visine
od petnaest metara. Skoro je nevjerovatno da je preivio taj pad! Zavrio je u bolnici s
brojnim prelomima i unutarnjim krvarenjem, ali je preivio, i nakon svega svi smo
bili sretni da je iv. Ipak, njegov pokuaj samoubistva
je primljen kao jako uznemirujua stvar, naravno. Zabrinuli smo se: ko e otkaiti
sljedei put?
Osjeao se oaj pa je ak i novi predsjednik, Giovanni Cobolli Gigli, objasnio: klub
nee otpustiti nijednog od svojih igraa. Uprava e se boriti za svakog pojedinca. Ja sam
razgovarao s Minom o tome. Diskutovali smo cijelo vrijeme, i dogovorili se da postoji
samo jedan nain. Moramo uzvratiti udarce. Stoga je Mino izaao u javnost i rekao:
Mi smo spremni poduzeti sve zakonske mjere kako bismo izali iz kluba. Nismo
htjeli da pokaemo da smo slabi ni na koji nain. Ako Juventus vodi prljavu igru, mi
bismo uzvratili ba kao to smo obeali. Ali to nije bio jednostavan rat.
Puno toga je visilo u zraku, pa sam ponovo razgovarao s Alessijem Seccom, onim to
je pokuao biti novi Moggi, i od njega sam lino uo da je njegov stav sada drugaiji:
Morat ete ostati u klubu. To sada zahtijevamo od vas. elimo da pokaete svoju
lojalnost prema timu.
Prije odmora ste govorili drugaije. Da trebam prihvatiti bolju ponudu.
Ali sve je sada drugaije. Mi smo u kriznoj situaciji. Ponudit emo vam novi ugovor.
MOJA PRIA /
JA SA
/OJ
M
Jo uvijek sam imao dug put pred sobom, a pravo pitanje je bilo: Milan ili
Inter? Trebao je biti lak izbor. Inter nije osvojio ligu zadnjih sedamnaest
godina. Inter vie nije bilo u vrhu najboljih timova. Milan je bio jedan od
najvanijih vodeih i bogatih klubova u Evropi, u svim kategorijama.
Naravno da e u Milan, rekao je Mino. Ja nisam bio tako siguran u to.
Inter je Ronaldova stara ekipa i inilo se da me u klubu stvarno ele, a ja
sam mislio o onome to je Braida rekao kad smo se sreli gore u planinama.
Zapravo, ti i nisi nekakva prava zvijezda, ne jo! Milan je imao najjau
momad. Ipak me vie privlaio Inter. Htio sam se dobrovoljno prikljuiti
gubitnicima.
Okej, rekao je Mino. Ali se spremi na to da je Inter novi veliki izazov.
Kod njih nema nikakvih trofeja dabe.
Ja nisam elio nita besplatno. Htio sam izazov i odgovornost. Taj
osjeaj je bio sve jai u meni, jer ve tada sam shvatio ta bi znailo da
preem u klub koji nije osvojio ligu punih sedamnaest godina, i da se
potrudim da to sad uini sa mnom. To bi moglo podii stvari na sasvim
drugi nivo. Ali kao to sam rekao, nita nije bilo jasno, uope ne, a prije
svega, morali smo poeti krojiti neto. Morali smo se skloniti s broda koji
tone i morali smo uzeti stvari onim redom kako su dolazile.
Milan je igrao u kvalifikacijama za Ligu prvaka. To je dolo kao
posljedica skandala. Zapravo, raunalo se s klubom na turniru, ali budui
da je sud osudio tim kaznenim poenima, bili su prisiljeni u kvalifikacijama
igrati protiv Crvene zvezde. Prva utakmica se igrala na San Siru u Milanu.
Bila je to vana utakmica takoer i za mene. Ako Milan proe dalje na
turniru, dobit e vie novca za kupovinu igraa i Adriano Galliani, Milanov
dopredsjednik, mi je rekao:
Priekajmo da vidimo rezultat i izlaz. Kontaktirat emo vas opet.
Do tada, Inter je bio vie zainteresiran, ali su igrali jednostavnije. Inter je
drao Massimo Moratti. Moratti je bio krupna riba. On je naftni tajkun.
Posjedovao je klub, ali je naravno vidio moj oaj. ak je etiri puta
smanjivao ponudu. Izmiljao je cijelo vrijeme neto. Osmog augusta sam
sjedio u svom stanu na Piazza Castello u Torinu.
Utakmica Milan protiv Crvene zvezde na San Siru je poela u dvadeset i
etrdeset pet. Nisam je gledao. Imao sam drugih vanijih stvari. No, oito
otvorena robna kua. Ovo je kola. Ovo je MFF-ov juniorski tim, koji je trebalo
da slua Legerbckova predavanja. On je bio tako jasan u svojim pravilima, s
istim interesovanjem sluao sam ga kao nastavnike u koli: Samo ti priaj, koga
se to tie. To je bilo tako dok me nije iznervirao. To je bilo kada je rekao:
Odluili smo da vi ne moete igrati protiv Liechtensteina. Uope nisam bio
zabrinut zbog toga, doavola pa ja sam se ve bio spakovao. Lagerbck me je
mogao i u Kirunu poslati, ne bih cmizdrio, iskreno koga je briga za
Liechtenstein? Njegove rijei su me iznervirale. Ko ste vi doavola? Zato se
krije iza drugih?
On je bio ef. Mogao je biti ovjek i rei: Ja sam odluio, i tada bih ga
potovao, ah ovo Odluili smo, bilo je kukaviki. Gledao sam ga u oi onako
otro i dalje, nita nisam govorio, zatim sam otiao u svoju sobu, uzeo stvari i
nazvao Kekija. U ovakvim situacijama porodica je jo potrebnija.
Doi, po mene!
ta si sad uradio?
Doao kasno.
U meuvremenu sam razgovarao s klupskim menaderom. On i ja smo
uvijek imah dobar odnos. Bolje me poznaje nego veina njih iz
reprezentacije, zna moj stav i moju prirodu. Zna da ja ovo neu tako lako
zaboraviti. Zna, Zlatane, rekao je on. Ja nisam zabrinut za Chippena i
Mellberga. Oni su obini vedski momci, oni e kaznu dobiti i vratiti se
nazad, ali je problem s tobom. Ja se plaim da Lagerbck sam sebi kopa
grob.
Vidjet emo to, kazao sam i za nekih sat vremena ve sam napustio
hotel. Moj mlai brat i ja smo sa sobom odvezli Chippena. Stali smo na
jednoj pumpi. I tek tada vidjeli naslove u novinama.
Ovo mora da je bio dogaaj dana u vedskoj, jedno kanjenje u hotelsku
sobu bik) je poput leteeg tanjira koji je upravo sletio na zemlju, ili jo neto
gore. Sve vrijeme sam imao kontakt s Chippenom i Mellbergom. Osjeao
sam se malo kao tata prema njima.
Samo polako momci. Ovo e biti za nas jedan bonus. Niko ne voli
dobre momke.
Ali iskreno vam govorim ova stvar me sve vie iritirala. Lagerbck i ovi
drugi su to napravili mi protiv njih. To je bilo tako smijeno. Ne tako davno
potukao sam se s jednim momkom u Milanu, Oguchi Onyewu je njegovo
ime. O tome u vam priati kasnije, bilo je prilino brutalno. Niko nije
mislio da je ta tua bila velika stvar. Ah prema vani su me odgovorni
branili kao da sam
bio u pravu jer me izazvao, neto u tom fazonu. Treba zajedno zatiti tim od
ovih izvana. Tako rade ljudi u Italiji. uva se izvana, a kritikuje unutra. Ali
ovdje smo bili i loi i dobri momci. Bilo je nepravedno, i to sam rekao Larsu
Lagerbacku.
to se mene tie to je zaboravljeno, kazao je. Ti si dobro doao nazad.
Jesam li? Ali ja neu. Mogli ste me kazniti. Mogli ste uraditi bilo ta. Ali ne, vi
ste izali u javnost i tamo nas objesili. Ovo vam ne kupujem i to je to. Odbio
sam igrati za reprezentaciju i ta misao je nestala iz moje glave. Nestala ili je bila
na putu da nestane. Ali kad se prisjetim toga vremena, iskreno govorei bude
mi ao. Kad su me ve izbacili, trebao sam barem napraviti bolji skandal.
Doavola, sjedi u praznom lokalu samo s jednim piem ispred sebe i zakasni
jedan sat? I ta je bilo? Trebao sam polupati cio restoran, udariti autom u
fontanu tamo gore na Aveniji, i teturati kui u gaama. To bi bio skandal koji bi
priliio mom nivou. Ovako, ovo je bila besmislica.
Ti ne trai potovanje. Ti ga uzima. Lako je biti mali kada si novi u klubu. Sve
je novo, svako ima svoju ulogu, mjesto i svoju priu. Najlake je vratiti se jedan
korak nazad i oslunuti raspoloenje. Ali tada izgubite inicijativni. Izgubite
vrijeme. Doao sam u Inter da napravim neku razliku, i doivjeti da klub osvoji
ligu prvi put u toku sedamnaest godina. Onda se ne moete povui, ili biti na
oprezu, samo zato to vas mediji kritikuju i to ljudi ve imaju svoje
pretpostavke. Zlatan je lo deko. Zlatan ima problema sa svojim
temperamentom, i sve to. Trebalo je pokuati obrnuto, dokazati da si dobar
deko.
Ali daj sebe kontrolii. To u Goteborgu nije bio savren dogaaj, ali se vrtio
u svim talijanskim novinama u tom trenutku. eljeli su da izgleda kao to je
momak koji ne brine o pravilima, on koji je tako skup. Nije li precijenjen? Ili je
ak to pogrena trgovina? Bilo je i toga. Najgori je bio jedan vedski takozvani
ekspert koji je rekao:
Kako ja vidim Inter je uvijek vrio udnu kupovinu igraa. LViiek ulae u
individualiste... Sada su kupili jo jedan problem.
Ali kao to sam vam i rekao, ja mislim samo o Capellovim rijeima. Ovdie se radi o
uzimanju potovanja. To je kao kad uete u ograeno dvorite u Roseng&rdu. Ne ide
vraati se, ili se praviti da vas ne zanima to to ste uli o sebi. Mora ii naprijed, i iao
sam tim stavom koji sam nauio u luveirtusu: Halo. momci, ovdje sam ja i sada emo
poeti s pobjedama!
toga osjetio sam radost, sreu. Dobili smo lijepog djeaka. Uspjeli smo. Sad
smo
roditelji. Sad sam otac i pomisao da je neto moglo biti loe s djeakom nestala
je iz moje glave, i poto su sad sva ta iskuenja prola, doktori i medicinske
sestre su bile sretni. Ali sva drama jo nije bila gotova.
Djeak je dobio ime Maximilian. Ne znam tano odakle smo doli do tog
imena, ali je zvualo tako jako. Ibrahimovi je ve bilo jako od sebe. Maximilian
Ibrahimovi bilo je jo snanije. Jaka i mona su bila oba imena iako smo ga na
kraju nazvali Maxi. Izgleda da je sve ilo kako treba i ja sam gotovo odmah
nestao iz bolnice. Ali ne dok sve nije bilo normalno. Novinari su bili svuda
okolo. I momci iz obezbjeenja su na mene navukli ljekarski mantil, doktor
Ibrahimovi znate. Nakon toga su me stavili u korpu za prljavi ve, sve je to bila
ludnica, u jednoj ogromnoj jebenoj korpi sam leao uvijen kao lopta i ekao da
me propuste hodnicima do garae, zamijenio sam odjeu i otiao u Italiju. Tako
smo zavarali trag i prevarili novinare.
Helena nije tako dobro prola kao ja. Imala je teak poroaj i nije bila
navikla na ovakva deavanja kao ja. To je jedan dio mog ivota. Helena je bila
sve vie pod stresom, nju i Maxija su naim autom prebacili tajno do moje
mame u Svgerstorp. Mislili smo da e tamo moi disati. Bili smo tako naivni,
nakon sat vremena tamo su se okupili novinari. Helena se osjeala kao bjegunac
i zatvorena. Za kratko vrijeme doletjeli su u Milano.
Ja sam ve bio dolje i trebali smo odigrati utakmicu s Chievom na San Siru.
Bio sam na klupi, i bio sam tako umoran. Roberto Mancini, na trener, nije
vjerovao da se mogu koncentrisati na utakmicu i to je bila mudra odluka. Letio
sam u svojim mislima, gledao po stadionu i gore do publike. Interovi navijai
su na tribini zakaili ogromno bijelo platno. Izgledalo je kao piratsko jedro koje
se njihalo na vjetru, a na tom bijelom platnu bilo je ispisano crno- plavim
slovima: Dobro doao, Maximiliane! Pitao sam se: Ko je doavola
Maximilian? Imamo li mi nekog igraa da se zove tako?
Onda sam shvatio. To je bio moj sin. Navijai su poeljeli dobrodolicu u
ivot mom djeaku! Bio je to tako lijep osjeaj da sam poelio da plaem. Ti
navijai mogu napraviti nered. To su estoki momci. I s njima bih se teko
borio. Ali sad... ta da kaem? To je Italija, kada je najbolja. To je bila ljubav
prema fudbalu i ljubav za dijete. Uzeo sam telefon i slikao tribinu s
transparentom koji sam poslao Heleni, iskreno vam kaem ovaj dogaaj je
ostao u njenom srcu. Ovaj dogaaj uvijek izmami suze u njenim oima kada o
tome pria. To je bilo kao da je San iro nama poslao ljubav.
Nabavili smo i tene i dobio je ime Trustor. Sada sam zaista imao porodicu, imao
sam Helenu, Maxija i Trustora.
U to vrijeme igrao sam Xbox bez prestanka. Preao sam svaku granicu. To je isti
otrov. Nisam mogao prestati s igricama i esto sam drao Maxija na koljenu i igrao.
ivjeli smo u hotelu u Milanu i ekali na svoj stan, i kada bismo nazvali recepciju
da naruimo hranu zaista smo osjeali da su oni umorni od nas koliko i mi od njih.
Hotel nam je ve iao na ivce i zamijenili smo ga za drugi hotel Ariston u Via
Tortona. Bilo je bolje, ali i dalje haotino.
Sve je bilo novo s Maxijem i primijetili smo, povraao je puno i nije dobijao na
teini, bilo je obrnuto. Gubio je na teini. Mi nismo znali zato. Da li je to
normalno? Neko nam je rekao da novoroenad gube na teini poslije poroda.
Povraao je neprekidno, nismo znali razlog i da li ba mora toliko. Nazvao sam
porodicu, prijatelje i svi su me tjeili da nije nita strano, ali nisam vjerovao.
Pokuavao sam utjeiti sebe.
Daj smiri se. On je tvoj sin. Nema problema. Ali zabrinutost nije nestajala, nije
nam bilo jasno zato ne moe zadriti hranu u sebi i sve vie je slabio. Kad se
rodio, imao je tri kilograma. Sada je bio na dvije hiljade i osamsto grama i osjeao
sam u elucu da nije neto u redu, vie nisam mogao izdrati i rekao sam Heleni:
Ovdje neto nije u redu, Helena!
I ja tako mislim, rekla je ona. Kako sad ovo da objasnim? Ono u ta smo
ranije samo sumnjali, sada smo sve vie bili ubijeeni, soba se ljuljala. Cijelo mije
tijelo bilo u gru. Nikad se nisam ovako osjeao, ni priblino. Dok nisam dobio
dijete, bio sam gospodin nedodirljivi. Mogao sam biti ljut i lud, mogao sam
ispoljavati sve mogue emocije. I sve se moglo rijeiti ako si bio vrst, istrajan, ali
ovo nije bilo ni slino tome. Ovdje sam bio nemoan. Naprosto nita ja nisam
mogao uiniti.
Maxi je iz dana u dan bio sve slabiji i slabiji, bio je tako mali i sad se zaista
primjeivalo da je samo kost i koa. Izgledalo je kao da ga ivot eli napustiti, a
mi smo u panici zvali okolo i doktor, jedna ena, dola je u nau hotelsku sobu.
Nisam bio prisutan, igrao sam utakmicu. Mislim da smo s njom imali sree.
Doktorica je ispitivala miris povraanja. Vraala se tome vie puta, prepoznala
simptome i rekla direktno: Pod hitno, morate u bolnicu. Toga se dobro sjeam.
Bio sam s timom. Trebali smo igrati s Messinom kod kue, telefon mi je zazvonio.
Helena je bila u panici. Maxi mora na operaciju , kazala je,
hitno je. Pomislio sam: Da li smo ga izgubili? Da li je ovo stvarno mogue? Sve
mi se zavrtjelo od razmiljanja i pitanja. Sve sam ispriao Manciniju. Kao i mnogi
drugi, i on je bio stari igra, i svoju trenersku karijeru je zapoeo u vrijeme kada je
trener bio Sven-Gran Eriksson u Laziju, razumio je moju bol, ima ovjek srce.
Moje dijete je bolesno, rekao sam, pogledao me u oi, ni na ta nisam liio.
U mojoj glavi nije bilo mjesta za pobjede. U glavi mi je bio samo on, moj Maxi,
moj mali djeak, moj dragi sin i na meni je bilo da odluim: da li da igram ili ne?
Ve sam dao est golova u toku tekue sezone i bio okrutan u velikim
utakmicama. Ali sada... ta raditi? Maxiju ne bi nita bilo bolje ako ja sjedim na
klupi, to je istina. Da li to mogu i uraditi? Nisam znao, u mozgu je kljualo.
Helena se javljala s vremena na vrijeme i obavjetavala me tako da sam bio u
toku. U bolnici je bio pravi haos, vriska i galama ljudi koji su bili s njom, niko od
njih nije govorio engleski, a Helena nije znala ni rijei talijanskog. Bila je potpuno
nemona. Nita nije razumjela osim da je sve to se radi hitno, jedan od doktora ju
je zamolio da potpie papire. Koje papire? Nije imala pojma, ali nije bilo vremena
za razmiljanje. Potpisala je, u ovakvim situacijama ljudi sve potpiu,
pretpostavljam. Potpisala je jo jedan papir i Maxija su uzeli od nje, to je bol koju
ja razumijem.
ta sada, ta se deava? Ona je sva uznemirena, a Maxi je postajao sve slabiji.
Helena je bila vrsta, drugo nita nije moglo da se uradi. Drala ju je nada da e s
Maxijem biti sve u redu, razumjela je ta je problem. eludac mu nije radio kako
treba i zato se morao podvrgnuti operaciji.
Za to vrijeme ja sam bio na stadionu San iro s ludom masom gledalaca i
odluio sam da igram. Nije se bilo lako koncentrisati, pokuavao sam. Bio sam od
poetka utakmice u igri ili barem tako mislim. Sve je bilo kao kroz maglu, kao to
pretpostavljam da nisam ni igrao dobro. Kako sam mogao igrati, i vidio sam da
Mancini stoji na liniji sa strane i pokazuje da e izvriti zamjenu za pet minuta.
Vratio sam mu klimanjem glave da se slaem, ta bih drugo. Izlazim, ovdje i
onako ne inim nita dobro, mislio sam.
Minutu kasnije utirao sam ka golu i dao ga, mislio sam: Mancini, eli me
izbaciti, doavola! Izbaci me sada! Igrao sam i pobijedili smo. Bio sam u igri
pun bijesa i zabrinutosti, poslije toga dao sam se na put u svlaionicu, nisam ni
jednu rije rekao. Ne sjeam se ni puta do bolnice. Sjeam se samo bolnikih
hodnik > mirisa. Trao sam i pitao samo gdje, gdje je, na kraju su me odveli
do velike sale gdje je Maxi leao skupa s drugom djecom u inkubatoru. Bio je
manji nego ikada, kao mala ptica. Imao je cijevi kroz tijelo i nos. Kao da su mi srce
istrgli iz grudi, pogledao sam njega, zatim u Helenu, ta mislite. Da li sam bio
onaj vrsti momak iz Rosengrda?
Volim vas dvoje, rekao sam. Vi ste mi sve. Ali ja ovo ne mogu izdrati.
Poludjet u. ZONU me za sve to treba, rekao sam i pobjegao odatle.
Nije bilo lijepo s moje strane uraditi tako neto Heleni i ostaviti je samu s
njim. Ali ja sam se sav uspaniio. Mrzio sam bolnicu vie nego ikada, odvezao
sam se u hotel u svoju sigurnost i igrao Xbox.To me smiruje u ovakvim
situacijama i spavao sam s telefonom u blizini, kao da sam oekivao neto
najgore.
Sve je ilo nabolje. Operacija je bila uspjena, Maxi se osjeao odlino. I sada
ima oiljak, osjea se zdravo kao i sva djeca njegovog uzrasta, a ja se esto
sjeam tog dogaaja. To mi daje perspektivu, iskreno.
Osvojili smo Scudetto s Interom te godine kao i kasnije, a u vedskoj su me
nominovali za nagradu Jerring, za najboljeg sportistu godine. Naravno
nagraene ne bira iri ve vedski narod. veani glasaju u toku cijele godine
koji je sportista bio dobar, i naravno takve nagrade su dodjeljivane sportistim;
poput Ingemara Stenmarka, Stefana Holma i Annike Srestam, ali nekolike
puta je ta nagrada dodijeljena cijelom timu. Fudbalska reprezentacija vedske
je nagradu dobila 1994. godine. Ali 2007. godine sam bio ja nominiran kac
linost. Upriliena je sportska priredba. Helena i ja smo bili tamo, na meni je
bio smoking i leptir mana. Prije dodjele nagrada smo se izmijeali i tada san
naletio na Martina Dahlina.
Martin Dahlin je stari veliki igra. Bio je u reprezentaciji kada su osvojili
SP-bronzu i dobili Jerring nagradu. Bio je profesionalac u Romi i u Borussiji
Mncheng]adbachu. Ali kao i uvijek bili smo iz dvije generacije koje su bile
jedna protiv druge. Oni stariji ele biti najbolji u toku svih vremena. To elimo
i mi mlai. Mi im neemo dozvoliti da nas udaraju po glavi. I mi zaista ne
elimo preutjeti: Vi ste trebali biti u nae vrijeme, i tome slino. Mi elimo da
fudbal bude najbolji sada. I osjetio sam podsmijeh u Martinovom glasu:
ponekad sam ga uo i da pria. Svi smo imali slualice i razgovarali smo u toku
igre.
Pokuavao sam da utim. Htio sam da ostanem anoniman. To nije bilo lako.
Krv u meni je vrila kad smo razgovarali o automobilima. D je posjedovao Porshe
911 Turbo, i ja nisam mogao da se suzdrim. Takav auto sam dao Minu poslije
ruka u Okura hotelu u Amsterdamu. Tad sam i ja poeo priati i odmah sam
primijetio. Ljudi su poeli sumnjati. Zvui kao Zlatan, raspitivao se jedan. Ne, ne
to nisam ja. ta mislite jesu li povjerovali ili su nastavili da pitaju? Izvukao sam se
nekako i nastavili smo priu o Ferrarijima, mada ni to nije pomoglo.
Imam jednog!, izletjelo mi je. Ustvari, imam jednog stvarno posebnog.
Koji model?
Nee mi vjerovati ako ti kaem, nastavio sam i D je bio jo radoznaliji.
Hajde priaj! Koji je?
Enzo.
Nastala je tiina.
"Tog nema, taj ne postoji.
0 da!
Enzo?
Enzo.
Onda moe da bude samo jedan ovjek.
Koji? Pretvarao sam se da ne znam.
Onaj o kom smo priali.
Moda jesam, a moda nisam on. Ostavio sam ga u nedoumici i nastavili
smo igrati, a kad nismo igrali onda smo priali pa sam uskoro saznao da je taj
momak D radio na berzi.
Bilo je jednostavno priati s njim. Voljeli smo iste stvari. Nije vie pitao ko
sam. Priali smo o svemu i primijetio sam, naravno, da voli fudbal i brze aute.
Nije se pravio vaan, uope ne, ve je pokazivao osjeajnost, razuman momak
zrelih razmiljanja. Jednom smo na netu priali o satovima, to je jo jedna stvar
koja me zanima. D je elio neki specijalni skupi sat pa je neko drugi na liniji
rekao: Duga je lista ekanje za taj sat. Moda i jeste bila, ali ne za mene. Ako
si profesionalni fudbaler u Italiji, onda ti je uglavnom dobro. Moe da proe
pored svih redova i jo dobije popust na ta god hoe, pa sam se ukljuio u
razgovor:
Mogu ti nabaviti jedan takav za sedam dana za toliko i toliko para.
ali se?
"Ni najmanje.
Kako misli to nabaviti?
Dovoljno je da nazovem jednog momka, rekao sam i mislio ta mogu time
da izgubim? Je li D stvarno elio sat ili se samo zezao? Ako ga ne bude htio, mogu
sam da ga zadrim. Nikakva krupna stvar, a momak se inio pouzdan, iako je
stalno priao o Ferrarijima i skupim stvarima. Svejedno, nije se epurio. Izgledalo
je kao da stvarno voli i uiva u takvim stvarima, pa sam rekao: Dolazim uskoro
u tokholm. Bit u u hotelu Skandic.
Okej, odgovorio je samo.
Priekaj me u hotelu oko etiri i dobit e sat.
To ti ozbiljno?
Najozbiljnije.
Poslije sam nazvao svog ovjeka i nabavio onaj sat, malu finu sitnicu i
proslijedio svoje bankovne podatke na D-eov Xbox raun. Uskoro sam
otputovao za tokholm gdje smo trebali igrati u kvalifikacijama za Evropsko
prvenstvo, i kao obino odsjeli smo u Skandic Park hotelu. Ja i Lagerback smo
se bih pomirili, pa sam uao u hotel i pozdravio se s momcima iz dravne
ekipe. Sat sam imao u svom prtljagu u jednoj kutijici pa sam popodne siao
dolje i priekao na recepciji. Bio sam potpuno smiren, ali zbog sigurnosti poveo
sam Janne Hammarbacka, ovjeka iz obezbjeenja.
Nisam znao ni kako D izgleda, niti ko je on. Koliko god se inio prijatan na
liniji ipak je mogao biti ko god hoe, luak s deset agresivnih drugara, mada
sam u to sumnjao. Ipak, pogledao sam lijevo-desno oko sebe jer nikad se ne
zna, i ugledao jednog vitkog, tamnokosog momka kako sjedi u fotelji i
posmatra me, malo stidljivo.
Jesi li ovdje da uzme sat?, pitao sam.
Da. Jesam...
Ustao je i tad mi je bilo potpuno jasno. Buljio je u mene. Mislim da je ve
ranije shvatio ko sam ja, ali ipak u ovoj situaciji mu se otelo: To si ti! Deavalo
mi se to i ranije. Ljudi budu malo nesigurni sa mnom, a ja, u slinim
situacijama bivam otvoreniji i prijatniji, pa sam postavljao masu pitanja
momku o tome gdje radi, gdje izlazi i to. Kasnije se i on opustio pa smo priali
o X boxu. ta da kaem? Jako prijatno. Drugaije.
Moji drugovi iz Rosengirda su momci s ulice: imaju puno drugaije stavove
prema okolini s vie adrenalina u krvi to nije uvijek pogreno, uope ne, i sam
sam odrastao tako. Ali ovaj momak, je bio inteligentan i oprezan, razmiljao je
drugaije, nije bio maco, ni najmanje, nije imao potrebu za tim uope. U
normalnim situacijama, ne putam da mi se neko tako lako priblii. Imao sam
iskustva s tim da su me ljudi htjeli iskoristiti za svoje ciljeve: Ja i Zlatan smo raja.
Sad sam lafina!
Ipak sam osjeao da je ovaj momak potpuno ispravan, kliknulo je izmeu nas
pa sam mu rekao: Ostavit u sat na recepciji, im mi legnu pare na raun, moe
ga uzeti.
Uplatio je novac za pola sata. Ostali smo u kontaktu. Najvie putem SMS-a.
Razgovarali smo i preko telefona, a dolazio je i kod nas u Milano. Fino odgojeni
vedski momak koji kae drago mi je to smo se sreli, i tako to. Nije bio ni nalik
na moje Rosengard drugove, ali se slagao s Helenom. Imali su isti stil: konano
deko koji ne baca bombe u kebab kiosk. Postao je nova figura u mom ivotu,
kako Helena kae moj internetdate.
Sjeate li se Milena u Malmo FF-u? Ono kad sam se verao busom ili ukradenim
biciklom samo da ne trim? Nije to ni bilo tako davno, ponekad sam razmiljao
0 tim danima, ali ne samo zato to su me tad prebacili u A tim. Mnogo toga
vidio sam sad drugaije. ak i one vile na Limhamnsvagenu. Nisu vie bile onako
bolesno nemogue kao onda, pogotovo ne ona roza, to mi se jednom uinila kao
dvorac. U ono vrijeme nisam mogao da shvatim kakvi, koji to ljudi ive u tim
kuama? Mislio sam da oni ive nevjerovatno udobno i dobro.
Na neki nain, isto sam osjeao i sada. Samo sada nisam bio nesiguran pred
ovakvim ljudima, naprotiv. Ali ipak, sjeao sam se bola koji sam osjeao dok sam
stajao izvan njihovog svijeta, znajui da svi ne ivimo pod istim uslovima. Takve
osjeaje ne zaboravlja lako, i jo uvijek sam sanjao o revanu - da im svima
pokaem da ja vie nisam onaj slinavko s Fidom Didom iz Rosengarda.
1 ja sam postao neko ko moe da posjeduje najbolju kuu u gradu, a ja i Helena
smo trebali i dom u Malmou.
Nismo vie mogli stanovati kod mame u Svagerstorpu. ekali smo nae
drugo dijete. Htio sam da razvaljujem svoju sopstvenu ogradu, ako to hou, pa
smo ja i Helena krenuli u potragu za naim novim domom. Bilo je zabavno.
Napravili smo i top listu i ta mislite koja je stajala na prvom mjestu? Ona roza na
Limhamnsvagenu, naravno, ali ne zbog mojih djeakih snova nego to je stvarno
bila najbolja. Najljepa u Malmou, ali s malom grekom.
Neko je ve ivio u njoj i nije razmiljao o prodaji. Pitanje je bilo: ta sada
ja sam bio u looj poziciji jer sam oajniki elio da se sklonim iz Juventusa pa je
to Moratti iskoristio. U ovim vodama se uvijek igra na tu kartu, znai pritiskom
na najslabije take protivnika. To je dio igre. Kao da ti stavi no pod grlo, tako je
uostalom Moratti uspio pri prvim dogovorima smanjiti moju platu ak etiri
puta. Ali sad e to i da vrati. Tako smo se dogovorili Mino i ja, jer Moratti vie nije
bio u onako monoj poziciji. Ako se uzme u obzir moj sadanji znaaj za klub, nije
vie imao rauna da me izgubi i vrlo brzo je rekao:
Daj momku koliko hoe!
Dobio sam odlian ugovor. Kasnije, kad su podaci procurili u javnost,
nagaalo se o tome jesam li najbolje plaeni fudbaler na svijetu. Ali niko nije znao
sigurno jer je jedan od Morattijevih uslova bio da to bude tajna prvih est, sedam
mjeseci. Znali smo da e procuriti kad tad i iskreno reeno, velika pompa ne bi
nastala oko para, nego oko naina na koji se pregovaralo.
Ako na tebe gledaju kao na najbolje plaenog igraa na svijetu, onda te i
doivljavaju potpuno drugaije. Kao da se upali jo jedan reflektor da te svijet
bolje vidi. Publika, igrai, fanovi, navijai i sponzori poinju te gledati u novom
svjetlu, kako se ono kae? Kad te krene, ba te krene. Kad si na vrhu, nastavlja
jo vie. ista psihologija. Svi se zanimaju za najboljeg. Trite funkcionie tako,
iako ja uope ne mislim da je iko vrijedan toliko para, znao sam svoju pravu
vrijednost na tritu, a ovo mi je stalno bilo u glavi: ne dozvoli da te ikad vie
neko prevari, kao onda kad su te prodavali Ajaxu. Istina je da s visokom platom
dolazi jo masa neugodnosti kao razni vanjski pritisci. Mora nastaviti da daje
najbolje i da blista.
I to sam volio. Htio sam da budem pod pritiskom. Na to sam se palio i ve u
prvoj sezoni sam dao deset golova to je stvorilo pravu histerju. Ibra! Ibra!, ulo
se posvuda jer ve u februaru smo bili osigurani u ligi. inilo se da nas nita ne
moe zaustaviti. A onda sam poeo da osjeam bolove u koljenu. Pokuavao sam
da ih ignoriem, govorei: Ah, ma nije to nita. A bolovi nisu nestajali od toga,
naprotiv, bili su sve jai. Pobijedili smo u naoj grupi za Ligu ampiona i na
vidiku su bile nove mogunosti.
U osmini finala susreli smo se s Liverpoolom i u prvoj utakmici na Anfieldu
osjeao sam da me ona povreda ograniava. Odigrali smo katastrofalno s 2:0.
Poslije sam imao velike bolove, nisam vie mogao izbjegavati problem. Otiao
sam na pregled i prilino brzo sam dobio odgovor. Imao sam upalu tetive u
koljenu.
Ova tetiva je produetak butnog miia. Ba tada smo se pripremali za utakmicu
protiv Sampdorije. Nikakva velika stvar, mislio sam, ni za mene a ni
za klub. Sampdoria nije bila Liverpool. Momci su to mogli zavriti i bez men<
Imali smo nevjerovatan pobjedniki val u ligi. ak smo oborili rekord s brojer
dobijenih utakmica zaredom u Seriji A. Ali to nam nije mnogo pomoglo.
Zakovali smo se u igri protiv Sampdorije. To je bio prvi znak da net ne tima
i izgledalo je kao da emo izgubiti. Hernn Crespo nas je spasio zadnjim
minutama kad je loptu doekao glavom. Spasonosni zviduk odsvira je kraj, kad
je stajalo 1:1. Poslije moje povrede, ako je to zavisilo od toga, nestal je naa
marljivost. Takoer smo igrali nerijeeno 1:1 protiv Rome a izgubil protiv
Napolija. Tad sam uo Mancinija i druge koliko su zabrinuti. Mora sam igrati
ponovo. Nisam elio da izgubimo prednost koju smo stekli a poslai sam na
oporavak. Moje ozdravljenje moralo je ii to bre i zakratko poslij toga, ve
osmoga marta 2008, bio sam u postavi protiv Reggine.
Reggina je stajala na predzadnjem mjestu u ligi i zaista je bilo nepotrebni
diskutovati da li sam potreban na terenu. Primao sam injekcije protiv bolov da
bih mogao sudjelovati u igri. Reggina nije trebala biti neki problem z nas, ali
nervoza koja se proirila u timu i moje odsustvo je uinilo da na samopouzdanje
naglo opadne. Roma i Miln su nam se pribliavali na ljestvici pretpostavljam da
se Mancini nije usuivao da rizikuje. Doli smo dotle da on: pobjedonosna
maina od ekipe vie nije bila sigurna ni da e pobijediti proti' najloijeg kluba u
ligi, tako da nikako nisam mogao da kaem ne, pogotovo ak< ljekar nije rekao
nita. Na neki nain, to koljeno, kao da i nije bilo moje.
Vodstvo kluba je efovalo nad mojim nogama. Fudbaler na tom nivou j< malo
nalik na narandu. Cijede te dok u tebi ima imalo soka a onda te prodaji dalje.
Zvui malo grubo, ali je istinito. Sve je to dio igre. Mi smo vlasnitvc kluba i
nismo tu da uvamo zdravlje nego da pobjeujemo, tako da i ljekar esto ne znaju
kako da se postave. Da li da nas gledaju kao pacijente ili kac imovinu kluba? Ali
ni oni ne rade u domu zdravlja nego su i sami dio kluba,: ako hoete dio iste
imovine. Moda moe da kae ili ako treba i da vrisne Ovako vie ne moe!
Previe me boli! Na kraju kajeva, niko ne poznaje tvoj tijelo bolje od tebe samog.
207
209
idiot pa ni tada nisam znao rei NE. Poslije nisam mogao da hodam od bolova.
Sjeam se, kad smo poslije utakmice uli u svlaionicu, htio sam da polomim sav
inventar i bijesno sam vikao na Mancinija. Bilo mi je svega dosta. Morao sam se
odmoriti i oporaviti. Nisam vie mogao uestvovati bez obzira o kakvoj drami da
se radilo. Nisam vie imao izbora. Bio sam prinuen da odluim tako i, vjerujte,
bila je to teka odluka, ako hoete jasnije: sranje.
Eto tako, dok drugi idu i treniraju, ti samo sjedi. Proeta do dvorane i kroz
prozor gleda svoje drugove na terenu. Kao da gleda film u kom si trebao igrati
ti, ali ne igra. Nema te. To boli. Taj osjeaj je gori od povrede, pa sam odluio da
pobjegnem od tog cirkusa. Odletio sam kui u vedsku. Bilo je proljee. Najljepe
doba, ali ja nisam mogao da uivam u tome, ni najmanje.
Samo jedna misao mi se vrtjela po glavi, da budem ponovo zdrav. Potraio
sam ljekara nae dravne reprezentacije koji me je pregledao i sjeam se da je
bio zabrinut. Kako su te mogli pustiti da igra tako dugo pod injekcijama? Tad
je bilo samo dva mjeseca do EP u vicarskoj i Austriji i inilo se kao da i moje
uee u tome stoji pod upitnikom.
Previe sam bio istroen, inilo se da sam u beznadeno loem stanju pa
sam dao sve od sebe da se dovedem u red. Nazvao sam Rickarda Dahana, koji
je radio na rehabilitaciji u Malmo FF-u, a poznavali smo se od ranije. Poeli
smo s napornim radom i spremao sam se za novog ljekara po njegovoj
preporuci.
Ljekaru sam iao u Umea, a on je radio s injekcijama koje su unitavale
elije tetive u aici koljena. Osjeao sam se odmah bolje, ali jo uvijek daleko
od dobrog jer jo uvijek nisam mogao igrati. inilo se beznadeno a ja sam sve
vie bio iritiran i ljut jer nita se nije zabavno dogaalo, a liga se nastavljala
neslavno. Momci su osigurali Scudetto utakmicom protiv Siene. Stajalo je jasno
1:0 kad je Patrick Vieira opalio, digla se publika na noge pjesmom i veseljem.
Izgledalo je da smo na pravom putu, kad je Balotelli, mladi talentirani
napada, koji je igrao umjesto mene, dao jo jedan gol. Jednostavno, vie nije ni
moglo da krene loe, ne protiv kluba kao to je Siena.
Ipak je Siena izjednaila, odjednom je stajalo 2:2 i postajalo je sve
zanimljivije a samo deset minuta prije kraja. Tada je Materazzi pao oboren i
zvidaljka je najavila kazneni udarac. Svi su zadrhtali. Sad mora pasti gol.
inilo se daje sve stavljeno na kocku. U tom periodu je Argentinac Julio Cruz,
bio izvoa kaznenih udaraca, ali se desilo to da je Materazzi, mladi momak
izuzetnog temperamenta i autoriteta, to znaju svi na terenu, izaao i rekao
211
JA SAM ZLATAN
MOJA PRIA
JA SAM ZLATAN
hoe.
MOJA PRIA
sudija bio podmien, tanije, da su sve sudije primale mito, bile korumpirane i
glupe. Svi stariji u klubu su imali jasna sjeanja na taj dogaaj, pogotovo zato to
se deavalo previe toga to je liilo jedno na drugo. Sezonu prije toga su skoro
imali Scudetto u rukama, ali su na kraju ipak izgubili u jednoj tekoj utakmici
protiv Lazia, a godinu kasnije je Ronaldo bio povrijeen. Onda je sve otilo
doavola jer je s njim ekipa izgubila i motor i pogon, i Inter je zavrio na osmom
mjestu u seriji, to je, vjerujem, bio najloiji plasman do tada.
Niko nije govorio o tome. Niko nije htio slutnjom da probudi zle duhove
sudbine, ali su mnogi razmiljali o tome prije odluujue utakmice protiv Parme.
Bilo je i loih slutnji, ljudi se sjeaju i mahnitaju, sjeaju se i onog penala to je
Materazzi promaio. Momci su imali vie mogunosti da dobiju ligu, ali nisu
uspijevali. Uvijek neke sitnice, nesree, greke. Sva mogua sranja ali apsulutno
da su ovaj put svi bili naotreni protiv Parme, spremni da urade sve. Ali i to je
moglo biti problem. aputalo se o tome. Rizik je bio da e sav taj vanjski pritisak
uiniti svoje. To je moglo do zakuje igru, zakoi igrae pa je vodstvo kluba
zabranilo svaki kontakt sa tampom. Trebala nam je potpuna koncentracija a
Mancini, koji je obiavao drati konferenciju za tampu, sad je utio i jedini koji je
neta rekao bio je Moratti.
Pojavio se u naem hotelu no prije utakmice i rekao novinarima Poelite
nam sreu, trebat e nam. Nije bilo lake ni kod saznanja da je Parma trovala
svoje, igrae priom o pobjedi nad nama i svom plasmanu u ligi. Vladala je ista
smrtna ozbiljnost i u protivnikoj ekipi kao i kod nas. Nismo mogli nita dobiti
dabe, i ba pred polazak, stiglo je obavjetenje da neemo imati podrku naih
navijaa.
Pravedno. Zbog sigurnosnih razloga, navijai Rome nisu putovali na
uzvratnu utakmicu protiv Catanie i zbog toga nismo smjeli ni mi imati nae
fanove na utakmici s Parmom. Neki su ipak uspjeli i pojavili se na stadionu.
Mnogo toga je bilo udno. Svaka sitnica je bila vana i diskutovalo se o njoj, a ja
se dobro sjeam Mancinija. Vrisnuo je kad je uo da e Gianluca Rocchi biti
sudac.
Taj avo se uvijek zajebava s nama, siktao je a nebo su okovali crni oblaci.
Izgledalo je da e kia. Ja sam utakmicu poeo na klupi. Nisam dugo igrao i
Mancini je poeo s Balotellijem i Cruzom u vrhu. Budi spreman, upozorio
me. Spremi se da uskoi, na ta sam ja samo klimnuo glavom. Sjedili smo
pod malom nadstrenicom i uli udaranje prvih kapi kie po krovu. Ubrzo smo
se raspriali, utakmica se rasplamsavala a publika vikala. Mi smo dominirali
bez obzira na sav pritisak. Dobro smo napadali, ali Cruz i Maicon su proputali
izuzetne anse, neto nije timalo. inilo se beznadeno nama koji smo
posmatrali s klupe, skroz napeto do bola. Vikali smo i psovali, skakali i koili se, a
cijelo vrijeme pogledali na veliki monitor na stadionu.
Nije se vie radilo samo o naoj utakmici. Radilo se i o Romi i njihovoj igri
gdje je jo uvijek, u tom trenutku, stajalo 0:0 a to je djelovalo smirujue. Jo smo
vodili. Jo je Scudetto bio na. Odjednom je sijevnulo. Svi su skoili. Zaboga, samo
da Roma nije dala gol! To bi bilo previe okrutno. Nije pravo kad pobjeuje cijelu
godinu i na kraju, u zadnjim sekundama, sve izgubi. To bi trebalo zabraniti. Bilo
je istina, Roma je vodila s 1:0 protiv Catanie a mi smo iznenada postali drugi u
seriji. Nisam mogao da vjerujem, gledao sam sve njih na klupi, fizioterapeuta,
ljekara, nosae, sve one ljude koji su to doivjeli devedesetih, svi su se sjeali. Bili
su blijedi: Da li nam se to sudbina podsmijava? Je li stara kletva ponovo na nama?
Nikad nisam vidio neto slino. Boja im se izgubila s lica, a to se osjealo i
tamo na terenu. Priam o istom strahu, ni o emu drugom. Ovo se nije smjelo
dogoditi. Bilo je strano, katastrofalno a kia je nastavila da pada. Lilo je kao iz
kabla a njihova publika je vritala od sree. Taj rezultat je iao u njihovu korist jer
ako Catania izgubi, Parma ostaje u ligi. Nama je to znailo smrtnu kaznu i igrai
su postali napeti. Vidio sam to na njima. Nosili su svoj krst na leima a ni ja sam
ne mogu tvrditi da sam bio optimistian, sigurno nisam, ali ipak sam imao tri
Scudetta i nisam doivljavao to kao prokletstvo. Moda zato to sam premlad za
to i svake minute sam bivao sve fokusiraniji i sve vie napaljen. inilo mi se da
gorim iznutra.
Htio sam da uem i sve preokrenem bez obzira na bol. Odbijao sam sve
drugo, i na poluvremenu kad je stajalo jo uvijek 0:0 a pobjeda kod Rome,
dobio sam naredbu da se zagrijavam, i sjeam se dobro svi su gledali u mene,
Mancini, Mihajlovi, bolniari, svi, a ja sam znao kako me gledaju. Vjerovali su
u mene. To im se vidjelo u oima. Gledali su me moleivo i, naravno, bilo je
nemogue ne osjetiti taj pritisak.
Idi i sredi to tamo, govorili su.
Hou! Da znate da hou!
Ipak nisam uao odmah u drugom poluvremenu, ekao sam jo est minuta, a onda
sam zakoraio na teren. Trava je bila natopljena kiom. Bilo je teko za tranje jer nisam
trenirao, a teret na leima ogroman. Svejedno nikad u ivotu se nisam osjeao tako
napaljen i sjeam se da sam odmah zapucao po golu, sa sredne izvan kaznenog prostora.
Nita. Nekoliko minuta kasnije pokuao sam ponovo. Ponovo nita. Osjetio
sam kako sam proputao situacije koje su dolazile jedna za drugom a ja nisam
uspijevao da uinim nita od njih. Jo jedan promaaj u ezdeset drugoj minuti. A
onda sam primio loptu u skoro istoj poziciji kao prije. Dejan Stankovi mije
dodao, a ja sam povukao momka koji se bacio prema meni i potrao naprijed
prema golu a sa svakim utom, pljusnuo bi me i mlaz vode iz raskvaene trave.
Tad sam vidio ansu, ali udarac je bio slab, bez imalo snage groma koju sam
osjeao u sebi.
Lopta se kotrljala po travi prema lijevoj stativi i lagano ukotrljala u gol i
umjesto da uradim neki gest i pokaem da sam dao gol, ja sam samo stajao i
ekao. S klupe i s terena su doletjeli svi, prvi Patrick Viera, mislim, a onda
Balotelli i sva raja ak i bolniari i nosai, svi koji su me onako moleivo gledali i
sad sam vidio da je strah u njihovim oima nestao. Dejan Stankovi se bacio na
mokru travu i izgledalo je kao da se moli i zahvaljuje Bogu. Zavladala je opa
histerija i visoko gore na tribinama radovao se Massimo Moratti, skoro plesao na
svom poasnom mjestu, a isto se osjealo posvuda kod svih iz kluba, sve do
jednog.
Kao da nam je pao kamen sa srca. Ljudima se vratila boja u lice. To je bilo
vie nego sam gol. To je znailo kao da sam spasio utopljenike, otprilike tako.
Pogledao sam publiku. Radosni povici zamijenili su nezadovoljstvo i doli i do
nas pa sam napravio gest i podigao ruku do uha: ta to ujem? Tek tada se
publika probudila i stadion je grmio od poklika radosti, istina, kad se itava
halabuka smirila, nastavili smo utakmicu.
Jo nita nije bilo sigurno. Samo jedan gol Parme i opet bismo bili na
poetku. Nervoza se vratila, ne ba onaj uas od poetka ali ipak neki strah od
neizvjesnosti. Niko se nije usuivao odahnuti. U fudbalu se dogaaju i gore
stvari od izjednaenja. U sedamdeset osmoj minuti driblao je Maicon na
desnom krilu, pored jednog, dvojice, trojice momaka a onda ubacio loptu na
koju sam se ja zaletio. Priao sam joj istovremeno kao i jedan bek. i pritisnuo
sam loptu nogom a onda odvalio poluvolej ravno u gol, dalje moete da
zamislite. Bio sam odsutan dva mjeseca a novinari napisali toliko sranja o meni
i o klubu.
Prialo se kako je Inter izgubio pobjedniki instinkt, da nam medalje klize iz
ruku, da ja nisam nikakav prvak, ne kao lotti ili Del Piero. i ak i to da nisam bio dobar
onda kad je to trebalo da budem. Sad sam im pokazao i pao sam na koljena u onu
vodom nadojenu travu i ekao napad radosti mojih kolega.
Osjeao sam u cijelom sebi: ovo je neto veliko i stvarno, a uskoro je i sudija
odsvirao kraj. Scudetto je bio na.
Inter ga nije osvojio itavih sedamnaest godina. Imao je dug, teak period pun
patnji, nesrea i sranja. Od kad sam ja doao u klub osvojili smo Scudetto dvije
godine zaredom, itav cirkus oko toga se nije smirivao. Ljudi su utravali na teren
i vjeali se na nas, ak i u svlaionici su se derali i skakali od sree. Odjednom su
zamukli. Mancini je uao, a on nije uvijek bio tako popularan, pogotovo ne od kad
je stavio pitanje na svoju budunost u klubu i nije uspio u Ligi ampiona. Sad je
uzeo zlato u ligi a igrai su dolazili jedan za drugim, malo sveano, rukovali se s
njim i govorili: Hvala puno, uradio si to za nas. Onda je Mancini priao meni
skoro opijen pobjednikom sreom i svim tim estitkama. Samo tako, nije dobio
nita od mene, ni jedno hvala. Ja sam rekao: Nema na emu i drugi put, a svi su
se nasmijali: kao to Ibra, avole. Kasnije kad sam razgovarao s novinarima mnogi
su me pitali:
Kome si zahvalan za ovu pobjedu?
Vama, odgovorio sam. Medijima, svima vama koji niste vjerovali u
mene i koji ste se rugali Interu!
Opet kaem da ja tako funkcioniem. Uvijek mislim na revan. To je u meni
jo od Rosengarda, to je ono to me pokree a neu ni zaboraviti ta je Moratti
izjavio za novine:
Cijela Italija je bila protiv nas, ali Zlatan Ibrahimovi je postao simbol nae
borbe i pobjede!
Te godine sam izabran za najboljeg igraa u Seriji A, a kratko poslije toga dolo
je i pitanje da li sam najbolje plaeni svjetski fudbaler, i nastalo je ponovo
ludilo. Skoro da nisam mogao izai van, gdje god bih se maknuo ljudi su se
skupljali kao da vide uskrsnue. Sigurno su svi mislili da sam napravio novi
ugovor poslije uspjeha protiv Parme. Poto je dogovor potpisan samo sedam
osam mjeseci ranije, razmiljao sam ovako: Moratti se sigurno nije pokajao, ne
poslije ovakog zavretka. Osjeao sam daje ivot pokazao i svoju drugu stranu.
Teki oblaci su napustili moje nebo. Mogu da se odmorim. Ipak, uvijek ostane
mjesta za malo brige od neizvjesnosti. To sam osjetio odmah nakon utakmice s
Parmom.
Koljeno mi je ponovo jako oteklo. Nikad nisam potpuno ozdravio i mislim
da je to dolo kao ok za mnoge kad sam bio prinuen odustati od finala u
talijanskom kupu, to nije bilo nimalo zabavno. Imali smo duplu ansu da
uzmemo i kup i ligu. Bez mene u igri Roma je dobila revan u finalu pribliavalo se Evropsko
prvenstvo a ja nisam imao pojma da li e mi koljeno biti dob Potroio sam se previe te
sezone.
Znao sam da to ima svoju cijenu.
ro'
NISAM VIE tako esto izlazio van. Ostajao sam u kui s porodicom a sada sam
bio i otac dvoje djece. Imao sam i malog Vincenta. Vincent! Bio je tako lijep i dali
smo mu talijansko ime to je znailo pobjednik, i zato mi se odmah svidjelo. Kada
se rodio i oko njega je bio itav cirkus. Ali bio je ipak drugi po redu i mediji mu
nisu pridavali toliko panje.
Ali, iskreno govorei, dva djeteta! Nije to bila vie nikakva ala. Poeo sam
shvatati kako je mami bilo s nama kada smo bili mali a ona radila kao istaica,
naravno nikakve druge slinosti. Bilo nam je dobro, Heleni i meni, neuporedivo
bolje nego mojoj mami. Sada sam bar malo mogao razumjeti kako je njoj bilo, i
poslije one drame s Maxijem puno sam se vie brinuo za djecu: Kakve su sada
ove ospice? to Vincent ovako die? Zato mu je trbuh nateen? I slino.
Imali smo tada novu dadilju. Ona prethodna je upoznala nekog momka dok
je ivjela kod nas tog ljeta u Malmou, a zatim dala otkaz, pa nas je bila uhvatila
panika. Pomo nam je bila potrebna i eljeli smo veanku zbog djece, i Helena je
kontaktirala biro za zapoljavanje, odjel za poslove u inostranstvu i traila savjet.
Kako nai dadilju? Nismo to nikako mogli staviti u oglas: Zlatan i Helena trae
dadilju. Ne bi ih bilo mnogo s potenim namjerama.
Helena je smislila da se pretvaramo kao da smo ambasadori ili neto tako.
vedska diplomatska porodica trai dadilju, napisala je u jednom oglasu i dobili
smo preko tri stotine zahtjeva. Helena ih je sve proitala. Bila je poslovna kao i
uvijek, i pretpostavljam daje raunala na to da nee biti nimalo lako. Jedan ju je
najvie zainteresovao. Bila je to cura iz manjeg mjesta u Dalarna, i oigledno da je
to bio veliki plus. Helena je eljela nekoga iz manjeg mjesta jer je i ona bila iz
malog mjesta, a ova cura je bila i diplomirani vaspita predkolske djece i znala je
jezik, voljela trenirati, kao i Helena, i inae odavala utisak pametne i prijatne
osobe.
Ja se u to nisam mijeao. Helena ju je nazvala, ali joj se nije predstavila pod pravim
identitetom. Jo uvijek je ona bila supruga ambasadora, i cura je bila pravo zaintercsovana
a i moglo se o svemu razgovarati s njom, i Helena joj je poslala mejl:
Moe li doi na probni rad kod nas na jednu sedmicu!
bio za korak bri, i kratkim trzajem tijela poslao loptu u mreu, 1:0 i bilo
nam je teko. Znali smo da emo se morati lavovski boriti da bismo
izjednaili. panci su se vratili u odbranu i pokuavali osigurati pobjedu za
etvrtfinale, a mi dobijali anse i zaboravio sam skroz na svoje koljeno.
Navalio sam svom snagom i u trideset etvrtoj minuti Fredrik Stoor mi je
poslao jedan dugi pas u esnaestercu, dobio sam prostor za ut. Bila je to
situacija o kojoj mi je Van Basten govorio a Capello i Galbiati me trenirali za
nju, takve situacije koje mora iskoristiti. Ali nisam stigao loptu i pola
sekunde kasnije imao sam Ramosa ispred sebe, izvanrednog mladog beka iz
Reala.
Doavola, ne smijem odustajati. Blokirao sam loptu, nije mi nita mogao, i
opucao sam, lopta je ila izmeu njega i jednog drugog beka i ula pravo u
mreu. 1:1, i utamica je dobila na intenzitetu a ja sam bez sumnje bio u formi.
Briljantno sam poeo prvenstvo, ali ipak to nije pomoglo. Kada je sudija
odsvirao kraj prvog poluvremena i adrenalin se smanjio, osjeao sam bol u
koljenu. Nimalo dobro. ta da radim? Nimalo laka odluka. Bio sam izuzetno
vaan za tim i morao sam izdrati to due. Jo jedna utakmica i imali smo
velike anse za etvrtfinale. Imali smo tri poena poslije utakmice s Grkom i
ako bismo sada i izgubili, mogli bismo se nekako u utakmici s Rusijom
kvalifikovati dalje. Zato sam u pauzi otiao do Lagerbacka.
govorilo da sudija nije bio na naoj strani, i poeli smo se derati ali ne i dugo.
Ubrzo zatim zadesila nas je katastrofa. Joan Capdevila, koji je oduzeo loptu od
Rosenberga, poslao je jednu dugu loptu a Fredrik Stoor ju je pokuavao
zaustaviti. Ali bio je previe umoran. Svi su bili na ivici snaga, i David Villa je
protutnjao pored Pettera Hanssona i utirao u mreu, 2:1, a ubrzo zatim sudija je
odsvirao kraj, i moe se rei, bio je to teak udarac za nas.
U sljedeoj utakmici protiv Rusije smo totalno poraeni. Imao sam snane
bolove u koljenu a Rusija je bila bolja, ispali smo iz takmienja i bili strano
razoarani. Bilo je poelo dobro, ali na kraju nita od toga. Meutim, kao to to
biva, jedno se zavri a drugo nastavlja i odmah nakon Evropskog prvenstva uo
sam da je Roberto Mancini dobio otkaz kao trener Intera.
Trebao ga je zamijeniti momak koji se zvao Jos Mourinho. Do tada ga nisam
jo susreo. Ali ve sam bio oduevljen njim. Pridobio me je i prije nego to smo
se sreli. I pokazat e se da je momak bio neko za koga sam mogao i ginuti.
Jo
tada, i razumljivo da sam ve puno toga uo o njemu. Znao je biti dosadan na svojim
ou pres-konferencijama, ali je govorio tano ta je elio. Ja nisam nita znao i mislio
sam: On je neto kao Capello, vrst lider, bar za mene. Ja volim taj stil. Ali nisam bio u
pravu, zapravo djelimino. Mourinho je Portugalac, i on je tip koji voli da je u centru
panje. On manipulie igraima vie nego iko. Jo uvijek to ne govori nita.
Momak je dosta nauio od Bobbyja Robsona. Robson je bio stari savezni selektor
u Engleskoj. Trenirao je fudbalski klub Sporting Club de Portugal i trebao je
prevodioca. I dogodilo se da to bude ba Mourinho. Mourinho je bio dobar u jezicima.
Ali Robson je ubrzo shvatio da momak zna dosta i drugog. To je shvatio i Mourinho
koji je brzo razmiljao i koji se snalazio u svakoj situaciji. Jedan dan mu je Bobby
Robson dao u zadatak da napravi izvjetaj o protivnikom timu. Ne znam ta je on
oekivao. ta zapravo moe na tom planu uraditi jedan prevodilac? Ali Mourinhova
analiza je bila prvoklasna.
Robson je ostao zapanjen. Imao je momka koji nikad nije igrao fudbal na visokom
nivou, a dobio je analizu bolju nego ikad. Doavola, ja sam potcijenio ovog
prevodioca. Kada je Bobby Robson preao u drugi klub, sa sobom je poveo i
prevodioca, Mourinha, razumljivo. Momak je uio cijelo vrijeme, ne samo taktiku i
injenice, ve i stvari iz psihologije. Imao je obiaj da kae: Kad tvoj tim pobjeuje, i
ti si dio tima. Ali kada gubi, jesi li i ti vrea smea? Na kraju je postao trener u Portu.
Bilo je to 2002. Bio je do tada potpuno nepoznat. Jo uvijek je bio za mnoge samo The
Dobijam puno SMS poruka, ali ova je bila od Mourinhoa. Dobro si igrao,
napisao je i tako mi je dao podrku. Bio sam okiran, stvarno. To nisam mogao
razumjeti, SMS od trenera! Mislim, igrao sam za dravnu reprezentaciju, to
nije njegov posao. Ali se interesovao, odgovorio sam, ali i dobio novi SMS.
Bilo je to kao wow, Mourinho me gleda. Osjeao sam se vano. Pomislio sam
da momak moda i nije tako strog i vaan.
Ipak sam shvatio, njegov SMS je imao odreeni cilj. elio je biti veseo i
zadobiti povjerenje svojih igraa. Ja sam odmah zavolio taj nain. Samo se
desilo. Razumjeli smo jedan drugoga i shvatio sam da taj ovjek radi vrlo
temeljito. On se daje duplo vie nego drugi. Gleda fudbal dan i no i izvodi
analize. Nikad nisam sreo nekog trenera s toliko znanja o protivnikom timu.
To nije samo ono uobiajeno, gledaj kako pimplaju tamo-ovamo, ovi imaju tu
i tu tehniku, morate se uvati ovoga. Kod njega je bilo sve, svaki i najmanji
detalj, do broja cipele treeg golmana. Naprosto sve. To je bio osjeaj na prvi
pogled, taj momak pazi na sve.
Ali to je bilo prije nego sam ga sreo. Bilo je Evropsko prvenstvo i odmori, i
zapravo i ne znam ta sam oekivao. Vidio sam puno njegovih fotografija. Bio
je elegantan, pun samopouzdanja, ali sam pri prvom susretu uivo ipak bio i
iznenaen. Bio je nizak, s kratkim rukama i izgledao je sitan u odnosu na
igrae.
Odmah sam osjetio vibracije oko njega. Postizao je da ljudi stoje pred njim
u redu, prilazio je momcima koji su mislili da su nedodirljivi i upravljao
njima. Stajao je ispred, za glavu nii, i nije okoliavao, ni sekunde. Iao je
direktno i jasno rekao: Ovdje ete raditi to, ovdje to. Razumijete! I svi su ga
poeli sluati. Kretali su se kako bi razumjeli svaku njegovu rije. Ne zato to
su ga se plaili. On nije bio Capello, kao to sam rekao. On je stvorio lini
kontakt s igraima kroz svoje SMS i internet poruke, kroz svoja uputstva i
svoje znanje, ba kao to mi radimo sa svojim suprugama, djecom i, nije
vikao. Ljudi su ga ipak sluali, svi su shvatili, ovaj ovjek ui. On radi puno da
bi nas pripremio. Podizao nas je pred me. Bilo je to kao teatar, kao psiholoka
igra. Znao je pokazati film gie smo igrali loe i rei: Pogledajte ovo! Tako
tuno! Kao da ste izdubili svaku
U prvom duelu ete biti ovakvi..., iao je dalje. Udario je vor na tabli. U
drugom duelu...
Udarao je po tabli da je odzvanjalo prostorijom, ubrizgavao adrenalin u nas,
van smo izali kao divlji. To su bile stvari koje su nas pokretale, neoekivane
stvari koje su nas pokretale, i osjeao sam sve vie, ovaj momak daje sve za tim,
zato moram i ja dati sve za njega. To je bila neka vrsta kvaliteta koju je imao.
ovjek eli ubiti za njega. I tu se nije radilo samo o stvaranju energije. Momak je
znao da nas spusti s nekoliko rijei, doe u svlaionicu i sasvim hladno kae:
Dananji va uinak je nula, Zlatan nula. Nisi uinio ni jednu jedinu dobru
stvar, i u toj atmosferi nisam uzvraao napad.
Nisam se branio, ne zato to sam bio slab ili to sam imao pretjerano
potovanje prema njemu, ve zato to sam znao da je u pravu. Nije me
kritikovao zbog onog to sam radio juer ili prekljuer, Mourinho je govorio o
onom to se upravo desilo. Bilo je to sada: Van, i igraj fudbal.
Sjeam se utkmice protiv Atalante. Dan poslije sam trebao dobiti nagradu
za najboljeg stranog igraa i za najboljeg igraa uope u Seriji A, ali u
poluvremenu smo igrali 2:0 i bio sam potpuno nevidljiv. U svlaionici mije
priao Mourinho. I ti e sutra dobiti nagradu?
I, ta.
Zna ta e uraditi kad dobije nagradu?
ta?
Postidjet e se. Zacrvenjet e se. Znat e da je nisi zasluio. ovjek ne
moe dobiti nagradu ako igra tako bezvrijedno. Dat e tu nagradu majci ili
nekome ko je vie zasluuje, rekao je, a ja sam osjetio bijes: Ja u mu pokazati,
vidjet e da zavreujem to priznanje, samo ekaj drugo poluvrijeme, nema
veze ako budem krv pljuvao, pokazat u mu. Ponovo u dominirati.
Cijelo vrijeme je bilo tako, on me palio i hladio. Bio je pravi majstor da
manipulie ekipom i samo me je jedna stvar nervirala, njegovo lice kad smo
igrali. Bez obzira ta sam radio, koje greke sam pravio ili kakav gol sam
postizao, njegovo lice je bilo ledeno hladno. Nikad osmijeha, nikad jedne
geste, bilo ta. Izgledalo je kao da se nita nije desilo, kao da ga moja igra ne
interesuje. Radio sam naprosto nemogue stvari, ali Mourinho je izgledao kao
pokisao.
Naprimjer, igrali smo protiv Bologne, u dvadeset etvrtoj minuti je driblao Adriano,
pravo po lijevom krilu i krenuo prema kaznenom prostoru. Imao je mogunost za
snaan udarac ili dodavanje, ja sam bio u kaznenom prostoru, napravio sam korak
naprijed i utnuo. Bio je to kao karate udarac pravo u
mreu. Bilo je potpuno ludo. Gol je kasnije izabran za najbolji gol godine, publika
je ustala i aplaudirala, svi, osim Morattija na njegovom poasnom mjestu. A
Mourinho, ta je on uinio? Stajao je u svom odijelu s oputenim rukama, s licem
mirnim kao stijena. Koje, doavola, taj ovjek, pomisliosam. Ako ne reaguje na
takav gol, na to e reagovati.
Razgovarao sam s Rui Farijem o tome. Rui Faria je Portugalac. On je fitnes
trener i Mourinhova desna ruka. Slijedili su jedan drugog iz kluba u klub, i
poznaju se jako, jako dobro.
Objasni mi neto, rekao sam mu.
Okej, svakako!
Ove sezone sam dao takve golove koje ni sam ne mogu objasniti. Mourinho
jedva da je vidio ita slino. Ali on samo stoji sa strane kao kip.
Smiri se, deko, rekao je Rui. On je takav. On ne reaguje kao mi drugi.
Moda i ne, pomislio sam. Ali svejedno... uinit u sve da vratim ivot na
njegovo lice, makar morao da uradim i udo.
Natjerat u tog ovjeka da se raduje.
uraeno na distanci, i meni taj nain snimanja nije smetao. Sada sam jedva ekao na susret.
Mislio sam da smo imali veliku ansu a i Mourinho nas je, naravno, detaljno pripremao.
I
MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 2*7
I Meutim prva utakmica na San Siru je bila pravo razoarenje. Igrali smo 0:0 i I
je
I
aplauze,
I ali i rune povike.
I Osjeala se velika nervoza u zraku, a Mourinho je nosio crno odijelo i crni j
mantil. Izgledao je jako ozbiljno, i kao i obino, nije sjedio. Stajao je odmah
uz liniju i pratio igru, kao general na ratnom polju, a navijai su pjevali: Sit
down Mourinhoesto je mlatarao rukama. Derao se: Naprijed i pomozite Ibri!
Bio sam potpuno sam pred protivnikim golom i dobro pokrivan. Puno je od
mene zavisilo. Tako je bilo cijele sezone, jer je Mourinho imao taktiku etiri
- pet - jedan i ja sam bio pod stalnim pritiskom da moram dati gol, i meni se
to, naravno, svialo. Volio sam odgovornost.
Ali United je otrije igrao, a ja sve vie bio izolovan i pokrivan u
esnaestercu, pa mi psovki nije manjkalo. Najgore od svega, ve u treoj
minuti Ryan Giggs je ubacio loptu iz kornera pravo na Vidievu glavu i
ovaj je zabio u mreu 1:0. Bio je to hladan tu za sve nas. Cijeli stadion je
ustao i uzvikivao:
You're not special anymore, Jos Mourinho.
koji dan, a on analizirao nau igru, znao nas je napasti tako da nikad vie ne
ponovimo istu greku. Ali u ovakvim situacijama nije imalo nikakvog smisla da
nas jo vie kanjava. Nita ne bi pomoglo. Bili smo grozno razoarani.
Osjealo se kao da bi svaki od nas mogao ubijati, i mislim da se ve tada kod
mene poela raati jedna ideja. Htio sam dalje. Ja sam nemirna osoba. Oduvijek
sam selio. Kao djeak mijenjao sam kole, kue, klubove. To je na kraju postalo kao
otrov, i sada dok sam sjedio i gledao u svoje noge poeo sam sumnjati: ja nikada ne
bih mogao osvojiti Ligu ampiona s Interom. Klub nije bio dovoljno dobar, mislio
sam, i ve u prvim intervjuima poslije utakmice mogla se naslutiti moja
neodlunost. Ili, tanije reeno, davao sam samo iskrene odgovore, nije bilo kao do
tada: Naravno, pobjeujemo sljedee godine.
Moe li osvojiti Ligu ampiona ako ostane u Interu?, pitali su novinari.
Ne znam. Vidjet emo, odgovarao sam, a navijai su sigurno neto
predosjeali.
Bio je to poetak svih napetosti, i razgovarao sam s Minom. Ja elim dalje,
rekao sam. elim u paniju. On je naravno odmah razumio. panija je znaila
Real Madrid ili Barcelonu, dva najbolja kluba, a bez ikakve sumnje, Real me je
vie privlaio. Real je imao fantastinu tradiciju i imao je igrae poput Ronalda,
Zidana, Figa, Roberta Carlosa, Raula. Ali sam ipak vie naginjao prema Barci
koja je fantastino igrala te godine i imala momke kao Lionel Messi, Xavi i
Iniesta.
Ali ta da radimo? Nije bilo lako. Nisam mogao rei: elim u Barcu. Ne samo
zato to bi to bila katastrofa za moj ugled u Interu. Izgledalo bi kao da kae:
Mogu i besplatno igrati. Ne moe se na taj nain nuditi. Onda predsjednici
klubova to shvate kao da te mogu dobiti za jeftin novac. Ne, klub treba tebi doi.
elnitvo mora imati stav da te ele bez obzira na cijenu. Meutim, to nije bio
pravi problem.
Problem je bio moj status i moji uslovi u Italiji. Ocijenjen sam kao preskup.
Bio sam igra koji nije mogao ostaviti svoj klub. esto sam to sluao. Bio sam to
ja u Interu, Kaka u Milanu, Messi u Barci i Cristiano u Unitedu. Smatralo se da
ne postoji klub koji bi mogao ui u tako skupe dilove. Cijene za nas su bile
previsoke. O tome je i Mourinho govorio. Ibra ostaje. Nijedan klub ne moe
platiti toliko visoku sumu. Niko ne moe ponuditi sto miliona eura, a menije
to djelovalo nelogino.
Jesam li stvarno bio preskup na tritu? Jedna prokleta Mona Lisa koja se nije mogla
prodati. Nita nisam znao. Situacija nesigurna, i moda je ipak bilo glupo to sam
tako otvoreno izaao u medije. Trebao sam imati istu ispranu priu kao i mnoge
druge zvijezde: Ostajem zauvijek u mom klubu, bla, bla, bla.
Ali ja nisam takav. Nisam mogao lagati. Budunost mi je neizvjesna, i to sam i
rekao a to je mnoge iritiralo, posebno fanove. Oni su na to gledali kao na izdaju, ili
bar neto slino tome, i puno ih je bilo zabrinuto. Hoe li mi motivacija opasti?
Pogotovo kada sam izjavio: elio bih probati neto novo.
U Italiji sam bio pet godina. Ja volim tehniki fudbal a on se igra u paniji. Bilo je
zaista puno pria i raznih pekulacija.
Ali nismo imali dobru taktiku, nikakav trik koji bi mi pomogao da se izbavim iz
kluba. Jedino to mogu rei je da sam tada igrao otvorenih karata, ali nita nije tako
jednostavno, najmanje za momka na mom nivou. Bio sam najvaniji igra u Interu i
nikome nije odgovaralo da ja napustim klub. Diskutovalo se do u detalje o svakoj
mojoj izgovorenoj reenici, a meni se inilo da je cijela ta stvar oko naputanja kluba
bila besmislena. Nismo dobili nikakvu ponudu, a cijena za mene nije opadala. Da,
elio sam neto novo. Ali to nije uticalo na moju igru, naprotiv, bio sam bez
povreda, i bolji nego ikad, pa sam radio sve kako bih iznudio neku reakciju kod
Mourinha.
Protiv Reggine naprimjer, napravio sam pravi spektakl, dribling skoro od centra.
Predriblao sam tri odbrambena igraa i iskreno reeno, samo to je bio uspjeh, a publika
je sigurno mislila da u akciju zavriti jakim utom. Meutim, ja sam vidio da je golman
bio malo vie odmaknut od gola, stvorila mi se slika pred oima i onda ljevicom aljem
visoku loptu iznad golmana, i nije nikako moglo biti bolje. Lopta je u finom luku
odletjela pravo u ralje i cijeli stadion je prokuhao, svi osim Mourinha koji je stajao u
svom sivom odijelu i kao u gru vakao vakau. Jednostavnije reeno, nita neobino za
njega. Ipak to to sam tada uradio bilo je za svaku pohvalu, i s tim golom popeo sam se
na prvo mjesto i dijelio ga s Marcom Di Vaiom iz Bologne. Biti najbolji strijelac u Italiji
je velika stvar, i tada sam poeo da se sve vie fokusiram na to. Bio mi je potreban izazov.
Bio sam agresivniji pred golom nego ikad, a golgetere niko vie ne voli od talijanskih
fanova. Niko i ne mrzi vie golgetere kop tele napustiti svoj klub kao oni, a situacija je
bila samo gora poslije jo jedne moje izjave:
"ja se fokusiram na to da osvojimo ligu ove godine, a ta e biti sljedee sezone ostaje da se
vidi."
Prialo se o mom gestu jer sam bio skroz hladnokrvan poslije toga. Trao sam
natrake licem okrenut prema ultra fanovima i cijelo vrijeme ih uutkivao prstom
na ustima. Htio sam im rei umuknite: Ovo vam je odgovor na vae provokacije. Ja
dajem gol, vi provocirate, i to je odmah postalo najvei hit utakmice: Jeste li vidjeli?
predsjednika. Ali sve se moglo zavriti i velikim uspjehom i zbog toga smo
bili spremni dati sve od sebe.
Cijelo to vrijeme igrao sam utakmice. Ve tada smo bili osigurali
Scudetto, ali ja sam prieljkivao i nagradu najboljeg strijelca lige. Biti
capocannoniere je znailo ui u historiju fudbala, a nijedan veanin to ranije
nije ostvario osim Gunnara Nordahla 1955. Sada sam stvarno imao ansu,
jo nita nije bilo gotovo, ne nikako. Marco Di Vaio iz Bologne i Diego Milito
iz Genoe su vodili s istim brojem golova i naravno, to nikako nije bio
Mourinhov posao, ni najmanje. On je vodio tim. Ali doao je u svlaionicu i
rekao:
Sada zajedniki radimo na tome da Ibra postane najbolji strijelac lige, i
to mi je zaista puno znailo. Svi su mi trebali pomoi. I otvoreno su me
podravali.
Ali Balotelli, taj balavko, u jednoj od zadnjih utakmica dobio je loptu u
kaznenom a ja sam utravao. Bio sam potpuno slobodan. Imao sam
perfektnu poziciju za ut. Ali Balotelli je nastavio driblati a ja sam ga gledao:
ta radi? Zar mi nee pomoi? Bio sam ljut kao ris, ali dobro, momak je bio
mlad.
237 M SAM ZLATAN / MOJA PRIA
Dao je tada gol. Nisam mogao galamiti na njega. Ali bio sam stvarno ljut,
svi na klupi su bili ljuti: Doavola, pucati na gol kada istovremeno i Zlatan
ima odlinu poziciju za ut, i razmiljao sam, ako je tako, onda briga me za
strijelca lige. Hvala ti za to, Balotelli. Ali brzo sam se povratio.
Dao sam gol u sljedeoj utakmici i pred zadnje kolo situacija je zaista
bila jeziva. Ja i Marco Di Vaio smo vodili s 23 gola, a odmah iza nas je bio
Diego Milito iz Genoe s 22. Doao je trideset prvi mart. O toj utakmici su
pisale sve novine. Ko e pobijediti? Bilo je pravo vrue. Liga je osvojena.
Od ranije je bila osigurana. Ipak se osjeala velika nervoza u zraku. S malo
sree ovo bi mi bio lijepi oprotaj od talijanske lige. Nadao sam se. Bez
obzira na to da li je ovo bila moja oprotajna predstava ili ne, arko sam
elio postati strijelac lige. I nikako nisam mogao zavriti s obinom
utakmicom.
Ali naravno, nije samo od mene zavisilo. Tu su bili i Di Vaio i Milito, a i
oni su igrali u isto vrijeme. Di Vaiova Bologna je igrala s Cataniom, dok je
Militova Genoa susretala Leece, i nisam ni posumnjao da oni nee dati gol.
Osjeao sam pritisak. Moram zabiti gol, a to ne ide ba po narudbi. Ako
previe misli na to, sve zablokira. To svaki golgeter zna. Jednostavno, ne
smije previe razmiljati. Tu se vie radi o instinktu. ansu ne smije
propustiti, i osjetilo se od samog poetka, da e utakmice protiv Atalante
biti uzbudljiva. Nakon samo nekoliko minuta igre, bilo je 1:1.
U dvanaestoj minuti Esteban Cambiasso je s ivice naeg esnaesterca
poslao jednu dugu loptu, a ja sam stajao tamo isturen, u liniji s bekovima.
Onda sam pojurio, bio sam gotovo u ofsajdu i odbrana je zastala. Potrao
sam kao strijela i naao sam se sam pred golmanom. Ali lopta je malo
odskoila, zakaio sam je koljenom i gurnuo naprijed, skoro sam se sudario
s golmanom. Ali malo ranije aljem loptu u desnu stranu i 2:1, i u tom
trenu bio sam prvi strijelac. uo sam jer su mi to dovikivali, i poeo sam se
nadati, moda i uspijem. Ali drama se nastavljala, a ja to nikako nisam
mogao svariti. uo sam naravno deranje s klupe, Milito i Di Vaio su dali
go, neto poput toga. Nisam vjerovao. Zvualo je kao da je to neko tek
onako rekao. Ima toga i previe u fudbalu, svakakvih gluposti kojima se
zadirkuje ili podstie, a ja sam nastavljao igrati. Nisam ni na ta drugo
mislio, a vjerovao sam da je jedan gol bio dovoljan. Meutim, na drugim
utakmicama je bilo pravo dramatino.
Diego Milito se nalazio na treem mjestu na listi strijelaca. On je
Argentinac. Imao je fantastian uinak. Samo nekoliko sedmica ranije bilo
protiv Lecce igrao je fantastino. Za samo deset minuta postigao je dva gola i
sada sa svoja dvadeset i etiri gola dijelio je prvo mjesto sa mnom, i sasvim je
bilo jasno da se svakog trenutka mogao oekivati i trei. Ali nije tu samo bio
Milito. I Marco Di Vaio je postigao gol. O tome nisam pojma imao. Sada smo nas
trojica dijelili prvo mjesto strijelca godine, a to ba i nije bio neki uspjeh. Nema
djelidbe. Na prvom mjestu treba stajati sam, i iako nisam bio skroz siguran, bio
sam sve vie ubijeen da moram dati jo jedan gol. Osjealo se to po cjelokupnoj
atmosferi. Vidjelo se to i na izrazima lica na klupi, po pritisku na tribinama.
Minute su prolazile. Nita se nije deavalo. Izgledalo je da e biti nerijeeno. Bilo
je 3:3, i samo deset munuta do kraja. Mourinho je uveo u igru Hernana Crespa.
Trebala mu je svjea krv.
elio je pojaati ofanzivnu igru, mahao je rukama pokazujui: svi u napad!
Ja sam se derao i traio da mi dodaju loptu, bojei se da ne izgubim trku za
najboljeg strijelca lige. Utakmica je bila izjednaena i mnogi su bili premoreni.
Tanije, svi osim Crespa. Odjednom, on dobija loptu, dribla na desnoj strani i
onda dugi ubaaj pravo prema meni u kazneni prostor. Uspijevam se nekako
izboriti za loptu odgurujui malo momka do sebe, ali sam bio okrenut leima
prema golu. Dok je lopta odskakala, ugledao sam ansu. Meutim bio sam
okrenut u pogrenom pravcu, i ta se u takvoj situaciji moe uraditi? Peta.
Zakaio sam je petom i lopta je zatresla mreu. Dao sam petom dosta golova iz
udnih situacija, naprimjer onaj gol protiv Italije na Evropskom prvenstvu, ili
onaj karate potez protiv Bologne. Ali ovaj ih je sve nadmaio.
Da ne povjeruje. Izgledalo je kao san, kao igra u bati kod mame. Da
takvim golom i u zadnjoj utakmici osvoji titulu najboljeg strijelca talijanske
lige. To je malo previe. Ali lopta se otkotrljala u gol. Bilo je 4:3, i zbacio sam
majicu sa sebe mada sam znao da u biti upozoren zbog toga. Ali, blagi boe,
ovo je velianstveno, i zastao sam kod korner zastavice, bez majice, a svi su
pojurili prema meni, Crespo i svi ostali. Bacali su se po meni jedan po jedan.
Izgledalo je gotovo agresivno a oni su se derali:
Najbolji si strijelac lige! Polako sam poeo shvatati, ovo je historijski
momenat, i mislio sam, uzvraam vam na ovaj nain. Kada sam doao u
Italiju, ljudi su govorili: Zlatan ne daje dovoljno golova. A ja evo najbolji
strijelac lige. Vie niko nije mogao sumnjati. Ipak sam bio skroz pribran.
Hodao sam mirno prema sredini terena a jedna sasvim druga stvar je uinila
Bio je to Mourinho i njegov vjeito ledeni izraz lica. ovjek koji nikad nije
pokazivao osjeaje, sada se probudio. Bio je kao lud. Radovao se i skakao kao
malo dijete a ja sam se nasmijao: Ipak sam te uspio prodrmati. Ali trebalo je i
dosta truda.
Morao sam osvojiti nagradu za najboljeg strijelca i to petom.
T REEG JUNA JE K AK otiao u Real Madrid za ezdeset pet miliona eura i malo kasnije
je prodan Cristiano Ronaldo za sto miliona istom klubu. To djelimino govori o prodajnom
nivou tada i otiao sam do Morattija. Moratti je izgledao ipak cool Bio je vrlo upuen. Znao
je posao.
Sluaj, rekao sam mu. Ovo je bila nevjerovatna godina i ja ostajem i ne brine me ni
United ni Arsenal, ali ako Barca iskoi...
Da, rekao je.
elio bih da odmah razgovara s njima. Ne da bi me prodao za ovu ili onu sumu, to
ne. To je samo za tebe. Ali mi obeaj da e razgovarati s njima, nastavio sam, a on me je
gledao kroz svoje naoale ispod raupane kose, i shvatio je da ima novca koji se moe
zaraditi ako me vlasnici budu eljeli pustiti.
Okej, rekao je. Obeavam.
Uskoro smo otili u Los Angeles u kamp za treninge. Bilo je to na poetku priprema za
sezonu. Dijelio sam sobu s Maxwellom i djelovalo je kao obeavajue staro doba. Ali smo
bili progonjeni i umorni, a novinari divlji. Vrtjeli su se oko hotela i svakodnevne vijesti u
medijima su bile da Barca nije zainteresovana za mene. Razmiljali su da uzmu Davida
Villu umjesto mene. Ne zato to su novine znale neto o tome, ve sam i ja sam nagaao. To
je ilo gore-dolje te sedmice. Ja sam poeo sumnjati. Nadao sam se, onda mi se inilo da
sam izvzn, nita bolje nije bilo ni s avoljim
Maxwellom.
Maxwell je, kao to sam ve rekao, najljubazniji momak na svijetu. Ali me sve to
dovodilo do ludila. Pratili smo jedan drugog od onog prvog dana kad smo se sreli u
Amsterdamu i sad smo bili ponovo u istoj situaciji. Obojica smo bili na putu za Barcu. Ali
on je bio korak ispred, ili da li je stvarno bio na putu ili su moda vrata malo otvorena za
mene. Pored toga on nije mogao spavati, samo je priao telefonom: Je li to gotovo? Je li to
tako? To mi je ilo na ivce. Konstantno je priao. Bilo je to Barca ovo i Barca ono. Cijelo
vrijeme je samo o tome govorio, dan no, u svakom sluaju ja sam to tako osjeao. Bio sam
okruen tim pregovorima iako nita nisam uo o mom dijelu transfera, bar ne previe.
Zbog toga sam bio lud. Bio sam ljut na Mina, razoaravajueg Mina, sreuju to /.a
Maxwella a ne i za mene i nazvao sam ga.
241
novinari su bili kao ludi. Pitali su cijelo vrijeme: Kako je bilo? Jesi li prodan u Barcu?
Ostaje li u Interu? Nisam imao pravi odgovor da im dam. Nalazio sam se na niijoj
zemlji, a Mino, koji je trao okolo kao blesav, poeo je izgledati pesimistino.
Barca je tu, ali oni to nee rijeiti!, rekao je.
Iao sam kao po iglama i bilo je vrue i sparno u L. A. Neke stvari su pokazivale
da bih mogao ostati jo jednu sezonu u Interu s desetkom na dresu, isti broj koji je
nosio Ronaldo. To je bilo djelimino tano, PR-stvari i druge na kojima sam se bio
angaovao. Ali sve je bilo nesigurno, to me nerviralo.
Javljeno mije da su Joan Laporta i Txiki Begiristain, Barcin direktor sporta,
ponovo sjeli u svoj privatni avion. Putovanje nije nita donijelo meni. Momci su bili
na putu za Ukraijinu da kupe Dmitra igrinskija, jednog od kljunih igraa u FK
ahtar Donjeck, koji je potpuno neoekivano pobijedio u Kupu UEFA te godine.
Ali to putovanje je dobilo na vanosti i za nas. Mino je bio lisica. Upravo je imao
sastanak s Morattijem, i uspio otvoriti vrata prelaza i pored svega. Zato je pozvao
Txiki Begiristaina koji je sjedio u avionu pored Laporta. Bili su na putu za
Barcelonu.
Vi biste mogli sletjeti u Milano umjesto u Barcelonu, rekao je Mino.
Zato?
Zato to znam da je Moratti u svojoj kui i ako pokucate, vjerujem da ete
uspjeti obaviti transfer za Ibrahimovia.
Okej, saekaj pet minuta. Moram o tome razgovorati s Lapartom.
Bile su to duge minute i vrlo rizina igra. Moratti nita nije obeao i nije imao
pojma da e moda imati posjetu. Ali sad se sve desilo odjednom. Txiki Begiristain
je ponovo nazvao.
Okej, rekao je. Vraamo se. Slijeemo i u Milano, i svakako odmah sam bio
obavijeten.
Mino je zvao. Ili su pozivi i SMS tamo-ovamo. Moratti je obavijeten: Rukovodstvo
Barcelone je na putu prema tebi! Moda je pomislio da se to napokon desilo ili da su momci
ve ranije bili rezervisali neko vrijeme, to ne znam. Ali razumljivo, primio ih je. ovjek je
imao stila, nije htio pokazati da nema respekta, to nisam ni posumnjao. Htio sam uraditi i to
to sam jo ja mogao. Poslao sam SMS-om Marcu Brancu. Napisao sam mu: Znam da je
rukovodstvo Barcelone na putu prema Morattiju. Obeali ste mi da ete s njima razgovarati,
kao to znate, ja elim u taj klub. Nemojte to zaboravili neu ni
odlazim i ja.
Hvala ti, progovorio sam. Puno si me nauio.
Hvala tebi, rekao je i on.
Razgovarali smo neko vrijeme, bilo je divno, ali taj ovjek je kao ja. Ponosan je i eli
pobijediti po svaku cijenu. Svakako nije mogao biti miran, dao mi je i jedan savjet.
uj, Ibra!
Da?
Idei u Barcu da bi pobijedio u Ligi ampiona, zar ne?
Moda malo
TREBALI SMO SE SRESTI S Real Madridom kod kue na Camp Nou. Bilo je
to u novembru 2009. godine. Ja sam bio odsutan petnaest dana zbog bola
u butini i trebao sam zapoeti utakmicu na klupi to ba i nije zabavno. To
je bio dogaaj za El Clsico, pritisak je bio ogroman. To je rat, novinari su
pisali svoje priloge otprilike ezdeset stranica. Ljudi nisu priali ni o em
drugom. Bili su to veliki klubovi, ali i veliki neprijatelji.
Imao sam jako dobar poetak te sezone, uprkos lomu na ruci i svemu
to se oko mene deavalo. Dao sam pet golova u pet utakmica u seriji i
stizao svuda. Osjeao sam se dobro i bilo je potpuno jasno kako e biti u
La Ligi. Real i Barca su investirali skoro dvije i po milijarde u Kaku,
Cristiana i mene, serija A i Premijer liga su postale siromanije. A liga je
postajala toliko vrua. Mislio sam da sve mora biti fantastino.
Ve u predsezoni, dok sam trao onako sav u gipsu i sa arafima u
ruci, bio sam doao na svoje mjesto. Nije bilo lako s jezikom i bio sam
najvie s onima koji su govorili engleski, to se podrazumijeva, Thierry
Henry i Maxwel. Ali ilo je dobro i s ostalima. Messi, Xavi, Iniesta, su
jednostavni i fini momci, dobri na terenu i lako je bilo bez onoga: Ovdje
sam ja najvei i najljepi. Nita od toga da primijeti, nije bilo ni modne
revije u svlaionici, toga se dre mnogi igrai u Italiji. Messi i momci su
dolazili u trenerkama kao i Guardiola.
I on je izgledao okej. Poslije svakog treninga doe do mene da bi
razgovarao. elio me uvesti u tim, zaista sa stilom, ali i klub je bio
poseban. To sam odmah osjetio. Izgledalo je kao kola, neto otprilike kao
u Ajaxu. Ipak ovo je bila Barca, najbolji klub na svijetu. Oekivao sam
malo vie estine, ali ovdje je bilo tako mirno i tiho sve u dogovoru, esto
sam razmiljao: Ovi momci su prave zvijezde. A ipak su se ponaali kao
uenici i bilo je to tako simpatino, ta ja znam? Ali nisam mogao prestati
razmiljati. Kako bi se ovi momci mogli tretirati u Italiji? Oni bi bili
bogovi.
Sad stoje na liniji ispred Pepa Guardiole. Guardiola je Katalonjanin.
On je stari vezni igra. Osvojio je La Ligu pet ili est puta s Barcelonom i
bio je kapiten 1997. On je ve bio trener kluba dvije godine prije nego to
sam ja doao i imao je velike uspjehe. ovjek koji to postigne zasluuje i
duno potovanje. Bilo
je naravno lako useliti se. To mi nije bilo nepoznato. Vie puta sam
mijenjao klubove i nikada nisam galamio u startu gdje e ormar stajati.
Osjeam situacije. Koje jak? Koje slab? Kako idu razgovori i ko je u kojoj
grupi?
Istovremeno sam znao svoje kvalitete. Dobio sam ve crno na bijelom
ta sam znaio klubu s mojim pobjedama, brzo se izborim za svoje mjesto,
ali se i puno alim. Ne tako davno udario sam Chippena onako iz ale na
jednom okupljanju reprezentacije i nisam nita razumio kad sam sutradan
otvorio novine. Oni su to vidjeli kao najgori napad, ali to nije bilo nita,
nimalo. Znai tako se drimo. To je bila igra koja moe biti zabavna, ali
istovremeno i smrtno ozbiljna. Mi smo momci koji treniraju zajedno, igraju i
viaju se cijeli dan, a onda izvodimo neke tako bolesne igre da bi odrali
kontakt s novinarima. Ne moe biti tee od toga. Mi se alimo. Ali u Barci ja
sam se dosaivao. Bio sam vie nego dobar, i nisam se usuivao vritati i
galamiti kad osjetim potrebu za time.
Sve su novine pisale da sam lo momak. I to je pomoglo da dokaem da
sam drugaiji, ali sam otiao predaleko. Umjesto da budem ono to jesam,
pokuao sam dokazati da sam najbolji momak i to je bilo idiotski. Ti ne
smije dozvoliti medijima da te pritiu to je tako neprofesionalno. To
priznajem. Ipak bila je to velika stvar. Bilo je to:
Ovdje smo nogama na zemlji. Mi smo proizvoai. Ovdje mi radimo.
Obini momci!
To nije zvualo toliko nevjerovatno, ali neto je bilo udno u tim rijeima,
poeo sam razmiljati: Zato je neto tako ba meni rekao Guardiola?
Da li on to misli da sam ja drugaiji? Nisam mogao uperiti prst u to, ne
odmah. Od toga se nisam osjeao dobro. Ponekad je bilo kao u timu djeaka
u Malmo FF-u. Jesam li ja ponovo dobio trenera koji je u meni vidio momka
iz pogrenog predgraa? Ipak nisam nita uradio, nisam udario suigraa,
nisam ukrao bicikl, nita. Nikad se tako jadno nisam osjeao u ivotu. Bio
sam suta suprotnost od onoga o emu su novine pisale. Ja sam bio momak
koji je iao na prstima i cijelo vrijeme razmiljao prije nego to e neto rei.
Onaj divlji Zlatan je nestao! Nestao? Sve je mogue. Zavrio sam u vlastitoj
sjeni.
To mi se ranije nikada nije desilo, i nije tako neki veliki dogaaj. Sve e
ovo proi, razmiljao sam, i ja u uskoro biti isti. Sve e ovo proi a moda je
zapravo sve ovo mata i ludost. Guardiola nije bio neljubazan, ne zaista.
Izgleda kao da mi vjeruje. Vidio je kako sam dao gol i koliko znaim za tim,
ali ipak taj osjeaj nije nestao. Zar me vidi drugaije?
249
250
Zar sam bio momak koji ne stoji na nogama? Nisam nita razumio i pokuao
sam to odbaciti. Reci: Koncentrii se! Zaboravi na to? Ali sve ee sam razmiljao.
Razmiljao sam: Da li su svi isti u ovome klubu? Ovo ne moe biti istina. Niko nije
slian. Ljudi se ponekad samo pretvaraju. Ali oni vre nasilje nad sobom i ba ih
briga za klub. Apsolutno, Guardiola je bio uspjean. I klub je osvojio puno pod
njegovog upravom. Za to aplaudiram, pobjeda je pobjeda.
Ali poslije svega mislim da je sve imalo svoju cijenu. Cijena je ta da su se jake
linosti progonile. To nije bila sluajnost da je ovjek imao problema s momcima
kao to su Ronaldinho, Deco, Eto'o, Henry ili ja, mi nismo obini momci. Mi smo
mu bili prijetnja i pokuavao nas se osloboditi, i to nije teko zakljuiti, ja mrzim
takve stvari. Ako nisi obian momak, ne bi trebalo ni da to bude. Na due staze
tu nije niko pobjednik. Doavola, da sam pokuao biti kao oni vedski momci iz
Malm FF, ne bih sada sjedio tu gdje sam danas: Sluaj, ne sluaj, to je osnova moga
uspjeha.
To ne vai za sve. Ali vai za mene ili Guardiola od toga nije nita shvatio. On
je mislio da to moe meni da uradi. U njegovoj Barci trebalo je svi da budu kao
Xavi, Iniesta i Messi. O njima ne mislim nita loe, kao to sam ve ranije rekao, ni
sekunde ve suprotno. Bilo je divno s njima biti u istom klubu. Dobri igrai koji me
pokreu. Gledam na njih kao na velike talente: Da li mogu neto nauiti? Da li
mogu da budem jo uporniji?
Ali pogledajte njihovu prolost. Xavi je doao s jedanaest godina u Barcu,
Iniesti je bilo dvanaest, Messi je imao trinaest godina. Njih je klub formirao. Oni
nisu znali nita drugo i to je za njih sigurno bilo dobro. Ali ja sam doao izvana,
doao sam s cijelom svojom linou i ini mi se da za takve nema mjesta u
Guardiolinom malom svijetu. Kao to sam rekao to je bilo samo u novembru.
Kasnije je problem bio jednostavan:
Da li u igrati ili biti prodan?
Pred takmienje El Clsico na Camp Nou bio je velik pritisak na sve nas. U to
vrijeme trener Reala je bio ileanac Manuel Pellegrini. Bilo je pekulacija da bi
mogao dobiti otkaz ako Real ne pobijedi. Spominjali su i mene, Kaku, Cristiana,
Pellegrinija i Guardiolu. Bilo je mnogo momaka protiv njega. Grad je kljuao od
iekivanja, stigao sam klupskim Audijem do stadiona i uao u svlaionicu.
Guardiola je poeo utakmicu s Ihierryjem Henryjem na vrhu, Messijem na desnoj i
Iniestom na lijevoj strani. Vani je bilo mrano, stadion je bio osvijetljen, a kamere su
svjetlucale sa svih strana.
251
nisam se usuivao biti ljut, a to zaista nije bilo dobro, uope. Zatvorio sam se u
nekim dogaajima, nikad nisam bio toliko osjetljiv. Uvijek sam bio jak, ali sad.
Proao sam kroz mnogo toga. Ali ipak, kad dan za danom dobija pogled i
komentar da se ne uklapa ili da si drugaiji, to je kao da se vraa u prolost, u
vrijeme prije nego si napravio karijeru. Mnogo toga je prolo da se o njemu vie i
ne moe razgovarati, to su sitnice kao pogledi, komentari, redosljed rijei kojima
ranije nikada nisam davao znaaj. Navikao sam na jake zvukove. S njima sam
odrastao. Ali sada sam bio nesiguran, ak i u svoje porijeklo. Jesam li ja usvojeno
dijete u porodici, djeak koji nema kue? Gore nije moglo biti?
Kada sam prvi put pokuao ui unutra, bio sam odbaen i kao da nije bilo
dovoljan taj dogaaj s Messijem. Vi se sjeate iz prvog poglavlja. Messi je bio
velika zvijezda. I na neki nain tim je bio njegov. Deko je bio malo stidljiv, ali
apsolutno dobar. Volim ga. Sada sam ja doao i, naravno, dominirao sam na
terenu, i onda sam sve uzdrmao.
To je bilo kao da sam pokucao na vratima njegove kue i zatraio mjesto u
njegovom krevetu. Rekao je Guardioli da ne eli vie igrati na krilu. Htio je igrati
na sredini terena, a ja gore na vrhu gdje nisam dobijao mnogo lopti, i situacija je
bila skro izokrenuta sve do jeseni. I naravno, ja nisam davao golove ve Messi, ja
sam tada imao onaj razgovor s Guardiolom. I direktor je vrio pritisak na mene:
Razgovaraj s njim. I rijeite to!
Ali kuda je ovo otilo? Ovo je bio poetak rata i skroz me zaledilo. Prestao je
sa mnom razgovarati, prestao me gledati. Svima je nazivao dobro jutro, meni
nita nije govorio. Bilo je neprijatno, naalost, bilo je tako. Najradije bih elio
rei: I ja u to ignorisati. Ma briga me? Zato dajem znaaj tome to me taj
momak ignorie. Moda u nekoj drugoj situaciji to bih i kazao. Ali sad nisam
bio toliko jak.
Ova situacija me tako slomila i nije bilo nimalo lako. Imati takvog efa koji
ima mo da te svjesno ignorie, ovo ve ide ispod koe. I na kraju nisam bio
samo ja koji je to primijetio ve i drugi. I drugi su se pitali: ta se desilo? O
emu je ovdje rije? Rekli su mi:
Mora hitno s njim razgovarati. Ovo je neizdrivo.
Ali ne, ja sam s tim momkom dovoljno razgovarao. Nisam mislio kleknuti
na koljena, stegnuo sam sebe vrsto i poeo igrati dobro bez obzira na
poziciji na terenu i atmosferu u klubu. Dao sam nekih pet-est golova.
Meutim, Guardiola je bio i dalje hladan, u svakom sluaju to nije bilo
udno. Tek sad razumijem.
Ovo se nije nikada odnosilo na moju igru. U pitanju sam bio ja lino, tako da
sam danonono razmiljao gdje sam mogao pogrijeiti. Da li sam neto rekao? Ili
sam uradio to ne treba? Izgledam Ii ja tako loe? Iao sam kroz svaki mali susret,
dogaaj. Nita nisam naao loe u mome ponaanju. Uvijek sam bio tih i staloen. I
bez obzira na sve i dalje sam se vraao mislei moda je ovo ili ono. Kai ne, i bez
brige, neu bijesno reagovati, ali kai.
Uvijek sam traio svoje greke. I razmiljao sam o tome cijelo vrijeme. Ali
momak nije odustao i bilo je tako odvratno. To je bilo neprofesionalno. Cijeli tim je
trpio zbog toga i svi su bili nervozni. Guardiola je iao na to da uniti najveu
investiciju kluba, a u Ligi ampiona ekale su nas znaajne i velike utakmice.
Trebali smo igrati u gostima s Arsenalom i ta mrtva situacija izmeu mene i trenera
se nastavila, on je izgleda elio da me satjera jo vie. Ali nije smio ii toliko daleko
koliko je elio, poeo sam igru na vrhu s Messijem.
Da li sam dobio kakva uputstva? Nita! Bilo je to ide na svoju ruku. Igrali smo
na Emirates Stadiumu. Ogroman je, ali je u Engleskoj normalno imati publiku i
novinare protiv sebe i uvijek su imali neto rei: On nikada ne da gol Englezima.
Imao sam konferenciju za novinare i pokuavao biti to vie ja bez obzira na
situaciju i rekao sam: ekajte i vidjet ete, neto tako kao, Ja u vam pokazati.
Nije bilo lako, ne s takvim trenerom, uao sam i krenulo je, bilo je zaista teko.
To je bio svjetski tempo i Guardiola je ubrzo nestao iz mojih misli. Bila je tako
magina i ista igra. Nikada do tada nisam igrao a da se osjeam tako dobro, barem
sam tako mislio. Ali i to je istina, anse nisam iskoristio. utirao sam prema
Arsenalovom golmanu ili van. Trebao sam dati gol, ali nije bilo nita, 0:0 prvo
poluvrijeme.
Guardiola e me sigurno izbaciti, mislio sam. Ali on me ostavio da igram i u drugome
dijelu utakmice, koje nije ni zapoelo pravo kada sam dobio jednu dugu loptu od Pikea.
Utrao sam duboko unutra i za sobom sam imao krilo, golman je istrao a lopta je ula, slavio
sam. Vritao sam od sree, preko golmana lopta je ula u gol. Bilo je 1:0, ali ne zadugo. Poslije
toga. otprilike nekih desetak minuta, dobio sam lijepu loptu od Xavija, trao sam kao strijela.
Sad nisam slavio, sad sam grmio od sree. utirao sam tako snano i 2:0, i mislili smo da e
tako zavriti. !a sam blistao. Ali ta je radio Guardiola? Da li je aplaudirao? On me je
zamijenio. Dobar potez! Poslije toga tim je izgubio tempo to je Arsenal iskoristio i uspjeli su
nam se revanirat. Bilo je 2:2 u zavrnoj minuti.
druge. Odrastao sam s tim. To je za mene rutina, ali obino takvi dogaaji mogu
biti i dobri za ekipu. Te eksplozije proiavaju zrak. Poslije jedne dobre svae,
Vieira i ja smo postali dobri prijatelji. Ali s Pepom... to se odmah primijetilo.
On to nije tako doivljavao. Izbjegavao me je u potpunosti i esto sam leao
budan i razmiljao o cijeloj toj situaciji: ta e biti sljedei korak? I ta u ja uraditi?
Jedno je bilo jasno: bilo je isto kao da sam u timu djeaka iz Malmo FF-a, samo sam
ja bio drugaiji. Zato moram biti jo bolji kao igra. Ali moram biti takav i unutra,
avolje dobar kad me ak ni Guardiola nee moi ostaviti na klupi. Ali ja i ne
pokuavam biti neka druga osoba, nema anse. Doavola ovako: Ovdje smo mi
ovako i ovako. Ovdje smo mi svi obini momci. Sve vie sam razumio kako je to
nezrelo bilo. Kako se trener ophodi prema razliitim linostima. To je dio
njegovog posla. Da pravi dobar tim od svih tih razliitih linosti. Neki su neto
jai. Drugi su poput Maxvela ili kao Messi i grupa.
Ali Guardiola to nije uradio i trebao bi sam traiti greku. To se osjealo. To je
bilo u zraku, ali i da bi to moglo kotati klub na stotine miliona, o emu on oito
nije vodio rauna. Trebali smo odigrati zadnju utakmicu u seriji. Drao me na
klupi. Nisam drugo ni oekivao. I iznenada htio je sa mnom razgovarati. Pozvao
me je u svoju kancelariju na stadionu. Bilo je jutro i unutra su visili dresovi i slike s
njegovim likom i imenom i stvari tog tipa. Atmosfera je bila hladna. Nismo
razgovarali poslije mog napada. Ali i momak je bio nervozan. Izbjegavao je
pogled.,:
Taj ovjek nema prirodni autoritet, nema karizmu. Da ovjek ne zna da je on
trener tako dobrog kluba, ne bi ni primijetio da je uao u sobu, i sada je sjedio sav
pognut. Sigurno je oekivao da u ja neto rei. Ja nisam rekao ni jedne jedine
rijei. ekao sam.
Pa onda, zapoeo je.
Nije me ni pogledao u oi.
Sljedee sezone ne znam ta da radim s tobom.
Okej.
To je do tebe i Mina to se dogaa. Ja mislim ti si Ibrahimovi. I ti nisi
momak koji igra svaku treu utakmicu, zar ne?
elio je da ja odgovorim. To se primjeivalo. Ali ja nisam bio toliko lud. Ia
znam neto: onaj ko u ovakvim situacijama previe pria, taj gubi. Zato sam
utio. Nisam se ni pomaknuo, sjedio sam mirno. Ali razumio sam ga, imao ie
prijedlog koji, naravno, nije u potpunosti bio gotov. Ali to govori da je elio da
me se oslobodi, to nije bila mala stvar. Ja sam bio najvea investicija kluba koja
255
se ikada desila. Ipak sam sjedio i utio. Nita nisam uradio. Onda je on ponovio
to isto.
Ja ne znam ta elim od tebe. ta ti kae na to. Ima li kakav komentar? Ja
nisam imao komentar na to.
Da li je to sve?, pitao sam ga.
Da, ali?
Onda, hvala, rekao sam i izaao van.
Pretpostavljam da sam izgledao i teko i zabavno. To je naravno bilo ono to
sam i elio. Ali sam bjesnio u sebi i kada sam izaao napolje nazvao sam Mina.
MODA SE NEKAD PREDSTAVLJAM kao jaka osoba. Ne znam. Bilo je nekih stvari sa
mnom u samom poetku. Moj otac se brzo upali, kao medvjed, kad popije i svi se u
porodici uplae i pobjegnu odatle. Ja sam iao na njega kao mukarac na mukarca i
vritao ponavljajui: Ti mora prestati s piem, i on bi tada stvarno poludio!
Doavola, ovo je moja kua. I ja mogu raditi ono to ja elim. I tebe u izbaciti van!
I tada bi nastajao pravi haos. Tutnjalo je po cijelom stanu. Nismo se nikada tukli.
On je imao veliko srce. I za mene bi dao ivot. Iskreno vam govorim, uvijek sam bio
spreman na borbu.
Bio sam spreman na sve, ponekad sam svhatao da je i bezvrijedno. To bi samo
vodilo jo veem bijesu i sukobu. S tim to mi ne bismo nikada ili korak naprijed ve
suprotno. Iao sam na to. Uzeo sam tu slobodu, ne da bih pred porodicom bio
najhrabriji. Zaista ne. Kaem vam zapravo kako je.
Oduvijek sam imao tu spremnost. Uvijek korak naprijed. Nisam bjeao i to nije
bilo samo u situacijama kao s ocem. Tako je bilo svuda. Cijelo moje djetinjstvo bilo je
puno ljudi koji bi brzo planuli: mama, sestra, momci, okolo vani u dvoritu, i od tog
vremena sam uvijek bio spreman: ta se deava? Ko se eli svaati? Tijelo je uvijek
bilo spremno na borbu.
To je bio put koji sam ja odabrao. Ostali u porodici su uzeli na sebe druge uloge.
Sa Sanelom se ilo njeno. Uvijek sam bio onaj koji se bori. Ako me neko elio zajebati,
zajebavao sam i ja njega. To je bio moj nain da preivim i nisam se vezao za te stvari.
Ja kaem ono to je istina i nema onog Ti si zaista dobar, ti si zaista fin, ali... Stvar je
bila jasna i ilo se pravo: Doavola, uozbilji se! Kasnije sam oekivao posljedice.
Tako je to bilo. To je bilo moje djetinjstvo i naravno da sam se jako izmijenio dok sam
doao do Barcelone. Sreo sam Helenu, dobili smo djecu i ja sam se znatno smirio ili
bolje reeno Budi ljubazan i proi e glatko, neto u tom smislu. Ali veina toga se
jo nalazi u meni. Tih dana u klubu kada su me zezali, vrsto stegnem pesnice i
ekam. Bilo je to rano ljeto 2010. I trebalo je da se igra Svjetsko prvenstvo u fudbalu u
Africi. To je vrijeme kad je Barcu napustio Joan Laporta.
Novi predsjednik kluba se birao i takvi dogaaji su stvarali turbolenciju.
Sandro
i. Rosell
259
juli. Veina njih nije se ni vratila sa Svjetskog prvenstva. Bilo je prilino mirno oko
nas i Pep je zapoeo mali razgovor. On je imao jasan posao. Bio je nervozan i
nesiguran. elio je biti prijatan zbog ishoda situacije i poeo je.
Kako vam je bilo na godinjem odmoru?
Dobro, dobro.
I kako se osjea pred novu sezonu?
Naravno, dobro, osjeam se izazovno i dat u sve od sebe.
Ti...
Da.
Mora se pripremiti na to da e sjediti na klupi, kazao je i kao to sam rekao
bio je to prvi dan. Predsezona jo nije zapoela. Guardiola me nije nijednom vidio u
igri ni jednu minutu. Rijei se nisu mogle drugaije protumaiti, bio je to njegov lini
napad na mene.
Okej, odgovorio sam. Razumijem vas.
I kao to zna kupili smo Davida Villu iz Valencije.
David Villa je estok momak i zaista nema prie o tome. On je zvijezda panske
reprezentacije koja je na putu da dobije Svjetsko prvenstvo, ali bez obzira, on je igra
sa strane. Ja sam igrao u sredini. On s tim nije ima nita.
I ima li ta lino rei na ovo?, nastavio je on.
Nita, mislio sam u poetku, nita vie od onog estitam. Onda mi je sinulo:
Zato da ne testiram Guardiolu?
Zato da ne provjerim, da li stvarno ovo ima veze s fudbalom ili samo idu ka
tome da me istjeraju iz tima?
ta ja imam rei u vezi s tim, zapoeo sam.
Da?
Da, to da u raditi vie i napornije. Bit u toliki idiot da u vam dokazati da
sam zasluio mjesto u klubu. Ja u vam dokazati da sam dovoljno dobar,
iskreno, jedva da sam vjerovao da je to istina.
Nikada ranije nisam povlaivao treneru kao sada. Moja filozofija je bila pusti
nek moja igra pria. Zaista je bilo smijeno ii okolo i priati da e dati sve od
sebe. Ti si plaen da da sve od sebe. Ali ovo je bio moj nain da pokuani uiniti
sve da me razumije. Ja sam elio uti ta e on odgovoriti. Ako bi kazao: Vidjet
emo ako ti nae mjesto, to bi znailo samo jedno. Ali sada me samo gledao.
To i ja znam. Ali kako emo dalje? upita on.
Ba tako, nastavio sam ja. Dat u sve od sebe ako vi mislite da je to
dovoljno od mene, igrat u na poziciji koju vi elite, nazad, naprijed, ili ispod Messija.
Bilo gdje. Ti odluuje.
Ja to znam. Ali kako emo dalje?
Izgovarao je jednu jedinu reenicu cijelo vrijeme, ak nijednom nije govorio
razumljivim jezikom. On nije bio obdaren za tako neto. Ipak i nema potrebe za time.
Razumio sam. Ovdje se nije radilo o tome da li sam plasiran ili ne. Ovo je bila lina
stvar i umjesto da se kae jasno da igru ne vidi sa mnom kao voom napada, on je to
zamotavo u glupo pitanje.
Kako emo ii dalje?
Ja u raditi to i drugi, igrat u za Messija?
Ja to znam, kako emo ii dalje?
Ovo je zaista bilo smijeno. Ja sam pretpostavljao da je on elio da ja planem na
kraju i kaem: Ja ovo ne prihvaam. Ja naputam klub! Da bi on sutradan izjavio:
Zlatan je elio sam da ode, ovo nije bila moja odluka. Moda sam ja i divljak, im
esto idem na konfrontacije. Ali ja znam i to da se moram kontrolisati. Tim da sam
kaem da sam za prodaju, ne bih nita dobio. Zahvalio sam se mirno na razgovoru i
izaao.
Naravno bio sam bijesan. Kljuao sam. Ali sastanak je bio i veoma znaajan: on
me nee pustiti da igram ako ne nauim da letim kroz zrak, i pitanje je da li zaista
mogu ii na treninge svaki dan i imati tog momka ispred sebe. Sumnjao sam u to.
Moda bi trebalo da mijenjam taktiku. Razmiljao sam o tome. Razmiljao sam cijelo
vrijeme kako da pobijedim, da treniram i pored svega.
Otili smo na put za Junu Koreju i Kinu. Bili su to treninzi prije poetka sezone i
tu sam dobio priliku da igram nekoliko utakmica. Ali to nije znailo nita. Oni
najvaniji igrai jo se nisu vratili sa Svjetskog prvenstva. Ja sam bio jo uvijek crna
ovca, a Guardiola se drao podalje od mene. Ako je elio neto, onda je slao druge da
govore sa mnom, mediji su naprosto poludjeli. To se deavalo cijelo ljeto: ta e se
desiti sa Zlatanom? Da li e se prodati? Ostaje li on? Bili su na meni stalno, uvijek, a
tako i na Guardioli. On je dobijao ista pitanja, i kako mislite da je on odgovarao?
Pravo i jasno: Ja ne volim Zlatana i elim ga ukloniti! Ne direktno. Osjeao se
nelagodno i govorio je gluposti.
Zlatan sam odluuje o svojoj budunosti.
Od tog sranja poelo je u meni da kuca. Bio sam odbaen i ljut. elio sam uiniti
neto eksplozivno. Neto je poelo kljuati u meni. Shvatio sam: stvar je krenula
prema novoj fazi. To vie nije bio samo rat nas dvojice. Borba na transfer tritu je bila
poela i tu igru sam volio, na mojoj strani sam imao
261
263
A trideset?
Sat je otkucavao a Rosell je svaki put iao nanie s cijenom. Osjealo se da se
neto deava, Galliani je doao u posjetu Heleni i meni u nau kuu u planini.
Galliani je izgledao kao pravi diza tegova i stari prijatelj s Berlusconijem. Pravi
je avo za pregovore. Radio sam s njim i ranije, bilo je to u vremenu kad sam
ostavljao Juventus i tada mi je rekao: Nudim ti ovo ili nita. Juventus je bio u
krizi, a on je bio superioran. Sada je situacija bila obrnuta. Bio je pod pritiskom.
Nije mogao otii kui bez mene, ne poslije onog obeanja pred igraima i
gledaocima. S tim to smo i mi njemu pokuavali pomoi. I vi ste vidjeli kako
ide cijena prelaska, ubjeivao nas je. Izgleda kao da me dobija na rasprodaji.
Ovo su moji uslovi, kazao sam mu. Prihvaa li ih ili nita, i gledao sam
kako se znoji i razmilja.
To nije bio lo uslov s moje strane.
Okej, rekao je.
Okej.
Rukovah smo se i poslije toga su nastali pregovori o mojoj cijeni. To je bio
dogovor klubova i mene ba nije bilo briga, da zaista. Bila je prava drama i vie
stvari je bilo u igri. Vrijeme. Sat je otkucavao. Briga prodavaa druga. injenica
da me trener nije mogao podnositi trea. Svaki sat koji je proticao Sandro RoseU
je bivao sve nervozniji, a moja cijena je ila sve nie i nie. I na kraju prodan sam
za dvadeset miliona eura. Dvadeset miliona! Samo zahvaljujui jednoj jedinoj
osobi moja cijena je pala za pedeset miliona.
Zbog Guardiolinog problema klub je bio prisiljen da uini ovaj za sada
najgori posao, nije bilo mudro, to sam kazao i Sandru Rosellu. Ne zato to mi
vie nije trebao. On je to znao. Vjerovatno je leao budan i psujui. Mislim na
ovo: dao sam dvadeset i dva gola i pet asistencija u toku sezone u Barceloni. I
bez obzira na to prodan sam sedamdeset posto nie nego sam vrijedio. ija je to
bila greka? Sandro Rosell je znao puno, sjeam se kad smo svi tu stajali, on,
Mino, ja, Galliani, moj advokat i Josef Maria Bortomelo u kancelariji stadiona
Camp Nou. Ispred nas je leao ugovor. Ostalo je jo samo da se potpie i da se
kae hvala i dovienja.
elim da i vi znate, zapoeo je Rosell.
DA?
"Upravo sam ugovorio najgori posao u svom ivotu, nastavio je. Ja sam te
rasprodao, Ibra
Vidi i sam da loe rukovodstvo zna da kota.
Jedno znam da nismo postupili dobro, rekao je i potpisao.
265
Bio je moj red da kaem i potpiem. Drao sam olovku i osjetio sam da me svi
gledaju. Bila je to situacija kad se mora neto rei. Moda je trebalo da utim, ali
sam elio lino rei nekoliko rijei.
Imam poruku za Guardiolu, poeo sam i svi su odjednom postali nervozni.
ta se sada dogaa? Hoe li biti svae? Zar momak ne moe samo potpisati?
Zar morate?
Da. Ja elim da mu prenesete samo ovo, i rekao ono to su trebali njemu
prenijeti.
U sobi su svi pomislili, primijetio sam po njima, mora li on sad iznositi te
dogaaje. Ali vjerujte mi, osjetio sam da to moram rei. Neto se desilo tog
momenta u mojoj glavi. Dobio sam motivaciju. Sama pomisao na to me tjera da
planem, to je istina.
Kada sam stavio svoj potpis na papir i rekao tih nekoliko rijei, bio sam
ponovo ona ista osoba od ranije. Kao da sam se probudio iz nekog loeg sna, i
prvi put poslije dueg vremena poelio ponovo igrati fudbal. Nestale su sve one
misli i uao sam u period kada sam se smijao iz istog zadovoljstva. Ili bolje
reeno igrao sam iz istog zadovoljstava i istog bijesa, zadovoljan to sam
napustio Barcu, i bijesan to mi je jedan ovjek upropastio snove.
To je bilo kao da sam se oslobodio neega tekog i mogao sam jasno vidjeti
cijeli dogaaj iz daljine. Kada sam bio u sreditu tog deavanja, pokuao sam da
sam sebe oraspoloim. Ma nije bilo toliko opasno, bit u ja onaj isti, dokazat u
im. Drao sam se toga cijelo vrijeme. Ali inae sad kad je sve to prolo, bilo je
zaista teko. Da bilo je zaista, zaista teko. Ta osoba to je mi je trebala znaiti
puno kao fudbaleru, zaustavila me je i to je bilo neto najgore kroz to sam
proao. Bio sam pod jakim pritiskom i u takvim situacijama najvie treba svoga
trenera.
Ali ta sam ja imao? Imao sam momka koji me je izbjegavao. Momka koji me
je tretirao kao da ne postojim. Trebao sam biti jedna od zvijezda. Ali u stvarnosti
samo sam etao tamo dolje i osjetio se nepoeljnim. Doavola, imao sam
Mourinha i Capella, njih dvojicu najdisciplinovanijih trenera u svijetu i nikada
nisam imao nekakvih problema s njima. Onda je doao taj Guariola... bjesnim
kad se toga sjetim i nikad neu zaboraviti ta sam rekao Minu:
On je zabrljao sve?
Zlatan?
Da.
Snovi se mogu ostvarati, i bit ete sretni?
PANJA
JB BESMISLENA,
dva pitanja. Prvo je bilo simpatino. Pitao je: Tata, zato te svi gledaju?, a ja sam
pokuao da objasnim kako jeste: Tata igra fudbal. Ljudi me gledaju na televiziji i
smatraju da sam dobar. Poslije toga sam bio ponosan: tata nije uope lo! Onda
se sve promijenilo. To nam je ispriala naa dadilja.
Maxi je pitao zato svi gledaju njegovog tatu, naravno tako je on doivio to
to se deavalo tih dana, a najgore je dolo kad je stigao sa mnom u Milano: Ne
volim kada me ljudi gledaju tako. Osjetljiv sam na te stvari. Zar i on treba da se
osjea drugaijim? Mrzim kad se djeca osjeaju obiljeenim, naroito to mi se
tada vraaju slike iz mog djetinjstva: Zlatan ne pripada ovdje. On je onakav. On je
svakakav.
Sve to jo ui negdje u meni, zato sam pokuavao biti to vie s Maxijem i
Vincentom tih dana. Oni su divni divlji djeaci. Ali nije bilo uvijek lako. Izbilo je
ponovo pravo ludilo. Kad sam zavrio s novinarima, tu ispred Camp Noua,
odmah sam otiao kui gdje je ekala Helena.
Ona nije raunala s tim da se seli tako brzo, i mislim da bi radije ostala. Ipak
je znala bolje nego iko: ako ne uivam na fudbalskom terenu, postanem kao uveo
cvijet i to se negativno odrazi na porodicu. Tada sam rekao Gallianiju: Hou da
idem za Milano sa svima, Helenom, djeacima, naim psom i Minom. Galliani je
samo klimnuo glavom, si, si. Samo vi doite, cijelo drutvo! Oigledno je
pripremio neto dobro i tako smo se ukrcali u jedan od privatnih aviona kluba i
napustili Barcelonu. Sjeam se kad smo se spustili na Linate u Milanu. Izgledalo
je kao da ekaju Obamu. Ispred nas je stajalo osam poredanih Audija i prostrt
crveni tepih na koji sam kroio s Vincentom u naruju.
Nekoliko minuta sam razgovarao s izabranim novinarima, momcima iz
Milan Channela i Skyja, dok je na drugoj strani ograde stajalo stotine lanova i
vikalo. Veliko je to. Osjealo se u zraku. Klub je dugo ovo ekao. Prije pet godina,
ono kad je Berlusconi rezervisao sto u restoranu Gianinno za nas, mislio sam da
je sve gotovo i uradio sve mogue pripreme; izmeu ostalog napravio sam
promjene na svojoj internet stranici, jednu interesantnu stvar da sve prvo bude
crno, a onda postepeno posvijetli iz sredine a zvui bum, bum.
245 M SAM ZLATAN / MOJA PRIA zanimljiv zvuni efekt, neku sekundu prije nego to e se
pojaviti moje ime, Ibrahimovi, a sve to uz igru svjetla i zvuka i uz rijei
Konano na.
Bilo je teko i radilo se oprezno jer je postalo jasno da niko nije zapravo
spreman na juri. Sajt mi se skroz sruio. Samo se ugasio sam od sebe, a sjeam se
kad sam proao pored ograde na aerodromu gdje su fanovi uzvikivali moje ime
Ibra, Ibra.
Sjeam se i kad sam sjeo u jedan od onih Audija i kako smo se provozali
gradom. Bio je haos, kunem se. Zlatan je stigao! Auti i motori su ili za nama s TV
kamerama, a naravno od svega toga sam se osjeao dobro. Adrenalin mi je rastao
u krvi i shvatio sam u kakvoj crnoj rupi sam ivio u Barci. Kao da sam bio
zatvorenik koji je sad doekan s fetom na ulicama i osjeao sam da je cijeli
Milano mene ekao i traio od mene da preuzmem odgovornost. Oekivali su da
ih dovedem do trofeja ponovo, a iskreno to sam elio i ja, i svialo mi se to sve.
Ulica ispred hotela Boscolo, gdje smo trebali odsjesti bila je blokirana. Okolo su
stajali graani Milana i mahali nam pozdravljajui, a unutra u hotelu je stajalo
poredano osoblje i doekalo nas je srdano. U Italiji su fudbaleri kao bogovi.
Nismo dobili veliku svitu, to smo odmah primijetili, ali je sve drugo bilo
organizovano. Klub je imao snagu i tradicije i iskreno osjeao sam nervozu u
cijelom tijelu. Htio sam da zaigram fudbal. Istog dana je Milano imao prvu
utakmicu u sezoni u Seriji A, protiv momadi Lecce pa sam zamolio Gallianija da
i ja igram.
Nije mi dozvolio. Moji papiri jo nisu bili gotovi. Svejedno sam bio na
stadionu jer su me predstavili na poluvremenu. Taj osjeaj neu nikada zaboraviti
Nisam htio ii u svlaionicu i nisam htio da mijenjam njihov naboj. U blizini je
bila jedna soba gdje sam ekao s Gallianijem, Berlusconijem i drugim visokim
zvaninicima.
Podsjea me na jednog igraa kog smo imali, rekao je Berlusconi.
Pretpostavljao sam, naravno, na koga misli, ali sam ipak bio utiv:
Na koga?
"Na momka koji je znao srediti situaciju na svoju ruku.
Mislio je na Van Bastena, naravno, a onda mi je poelio dobrodolicu u klub
Ovo je velika ast, rekao je a onda smo zajedno izali na tribine. Sjedio sam dva
mjesta dalje od njega, zbog nekih politikih razloga. Uvijek se neto dogada oko
tog ovjeka. Tada je bilo prilino mirno, u svakom sluaju ako se ne uzme u obzir
ono to se desilo kasnije. Poslije dva mjeseca nastao je itav
269
271
Bio je jo jedan novi momak u ekipi. Zvao se Robson de Souza. Zvali smo ga
Robinho. Bio sam umijean u njegovu kupovinu. Galliani me pitao za njega jo u
Barceloni: ta misli o Robinhu? Moe li igrati s njim?
Super igra, samo ga ti dovedi. Ostalo emo srediti sami.
Klub je platio osamnaest miliona eura za njega, to je kau jeftino, a Galliani je
dobio presti ak i za to. Uspio je kupiti i mene i Robinha po snienoj cijeni, jer je
malo ranije Manchester City bio spreman platiti vie nego duplo za Robinha. Ipak
je ova kupovina bila do kraja nesigurna. Robinho je bio jedno supertalentovano
dijete, moda malo zalutalo. U Brazilu je Pel bog, a devedesetih godina je
upravljao omladinskim klubom Santos, koji je ustvari klub iz kog je otpoeo
karijeru, a koji je plivao u problemima zadnjih godina. Ljudi su eznuli da on
pronae novu superzvijezdu, jer su vjerovali u njega. Novi Pel, novi Ronaldo,
zvijezde kakve se ne raaju mnogo puta u jednom stoljeu. Ve na prvom
treningu Pel je bio vidno iznenaen. Pria se da je ak zaustavio trening i priao
tom siromanom i mravom djeaku na terenu. Dolo mi je da zaplaem, rekao
mu je. Podsjea me na mene.
Govorio je Robinhu, momku koji je sad odrastao i postao superzvijezda koju
su svi oekivali, u svakom sluaju u poetku. Kasnije je prodan Real Madridu a
onda u Manchester City, ali u zadnje vrijeme je imao negativan publicitet. Mnogo
toga se desilo oko njega. Zbliili smo se igrajui zajedno u Milanu. Obojica smo
imali teko odrastanje, pod tekim okolnostima, i ima dosta slinosti u naim
ivotima. I jedan i drugi smo bili na tapeti zbog naeg driblanja a ja sam oboavao
njegovu tehniku. Ipak je ponekad izgledao nefokusiran na terenu i previe se
igrao i izvodio trikove na svojoj strani.
esto sam ga kritikovao zbog toga, kao i druge u ekipi a prije moje prve
utakmice protiv Cesene, pucao sam od energije, pa moete zamisliti taj urnebes
oko moje linosti. Novine su pisale stranicu za stranicom o tome ta sam znaio za
svoj novi klub.
Na elu smo bili ja, Pato i Ronaldinho i zvualo je opasno. Robinho je poeo
na klupi. Ipak je izgledalo beznadeno. Bio sam previe napaljen slino kao u ono
prvo vrijeme u Ajaxu. elio sam previe, a davao premalo i poslije prvog
poluvremena s Cesenom stajalo je 2:0 za njih. A mi smo se zvali Miln! Nije
normalno i bio sam ljut i skoro lud na terenu. Doavola, nita ne ide! A borio sam
se kao ivotinja. Tek pri kraju dobili smo kazneni udarac. Pazi sad! Moda smo
mogli i da promijenimo rezultat? Ja sam utirao. Priao sam i opalio... u stativu.
Izgubili smo i ta mislite kako sam se osjeao? Trebao sam da uradim
doping test poslije utakmice, pa sam uao u sobu i skoro slomio neki sto, to je
momka koji je uzimao testove skroz okiralo:
Smiri se! Hajde, samo se smiri!
Sluaj, rekao sam. Ti mi nee govoriti ta da radim jer bi mogao da zavri
kao i ovaj sto!
Nije to bilo lijepo, on je bio samo neduni doping kontrolor. Tako sam poeo u
Milanu i kad smo gubili, vidio sam sve crno i bio jako ljut. Tad me treba pustiti da
lomim stvari na miru. U meni je kljualo od srdbe i bio sam sretan kad su novine
poele da piu kritike i stavljaju najnie ocjene na moju igru. Zasluio sam to i samo
sam stezao pesnice. Svejedno nisam bio bolji ni u sljedeoj utakmici, a ni u onoj
poslije, iako sam dao gol u susretu s Laziom. Izgledalo je ak kao da emo pobijediti,
meutim u zadnjim minutama primili smo gol. Tada nisam imao doping kontrolu.
Otiao sam direktno u svlaionicu gdje je stajala tabla iscrtana skicama nae
taktike koju je trener ispisao prije utakmice. Odvalio sam u nju svom snagom. Tabla
je poletjela kao projektil i okrznula jednog mog kolegu.
Ne igraj se vatrom. Opasno je!, reao sam i nastao je tajac u sobi, tano kao da
su svi razumjeli ta sam mislio: trebali smo pobijediti, nita drugo, a ne putati
bespotrebne golove na kraju. Nismo vie smjeli tako nastaviti.
Poslije etiri odigrane utakmice imali smo samo pet poena, a Inter je stajao u
samom vrhu lige, i kao i obino, ja sam osjeao sav teret za vratom. Jo uvijek smo
stanovali u hotelu Boscolo i tek malo uveli rutinu u svakodnevicu. Helena koja se do
tad drala po strani, dala je svoj prvi intervju. Bio je za asopis Elle, itav cirkus oko
toga. Svaka rije o nama stvarala je rubrike. Mogao sam kazati reenicu potpuno bez
smisla kao: Od kad sam sreo Helenu jedem manje makarona i okruglica od mesa, a
novine bi to prenijele kao ljubavnu izjavu. Osjeao sam sve vie i vie kako se
mijenjam. Ja, koji sam se palio na panju, poeo sam se bojati publiciteta.
Nisam vie volio da imam masu ljudi oko sebe i ivjeli smo povueno. Radije
sam ostajao u hotelu sve dok nam klub nije obezbijedio stan u centru. Naravno da
je prijatno preseliti se u svoj stan, ali ipak to nije bilo to, nisu bile nae stvari. Lijepo,
ali ipak bezlino. Svako jutro me je tjelohranitelj ekao dolje u foajeu, a onda vozio
na Milanello gdje sam dorukovao prije treninga a ruao poslije, a veoma esto je
tu bilo i nekih PR-stvari, kao slikanje i to. Kao i obino, u Italiji nisam bio poesto *
porodicom. ivjeli smo u hotelu prije utakmica u gostima, a bili skoro zakljuani
na Milanellu prije utakmica kod kue pa se sve to poelo osjeati.
273
Puno sam propustio kod kue, Vincent je rastao i sve vie priao. Bilo je stvarno
ludo. Vincent i Maxi su se toliko seljakali da su teno govorili tri jezika: vedski,
talijanski i engleski.
ivot nas je doveo u novu situaciju pa sam esto razmiljao: ta u raditi kad
zavrim fudbalsku karijeru a Helena pone svoju ponovo? Mogu rei da je takvih
razmiljanja bilo puno. Ponekad sam jedva ekao to vrijeme poslije fudbala, a nekad
ga nisam elio.
Ali ipak nisam bio manje zagrijan zbog toga i uskoro sam se opustio na terenu.
Odluio sam rezultate u sedam, osam uzastopnih utakmica i ona stara ekstaza i
histerija se probudila ponovo. Ibra! Ibra! odjekivalo je svuda. Novine su radile
montae sa slikama. Kao ja a na meni cijeli tim, i kao ja nosim cijeli Milan na svojim
ramenima. Tako se prialo. Bio sam ei nego ikad.
Ipak, jedno sam znao bolje nego veina drugih u istoj poziciji: jedan dan u
fudbalu moe biti kralj a ve drugog dana da ne vrijedi ni piljiva boba. Lagano
korak po korak pribliavala se najvanija utakmica u ligi te jeseni, derbi protiv
Intera na San Siru. Bez ikakve sumnje sam znao da e me ultra fanovi mrziti. Presija
e biti jo vea a jo na sve to, bio sam zakuhao s jednim momkom u klubu. Zvao se
Oguchi Onyewu, Amerikanac, a velik kao kua. Rekao sam jednom prijatelju:
Neto ozbiljno e se desiti. Osjeam to.
MOJA PRIA /
Jk
Meutim, ovaj je samo nastavljao, i jednom kada sam se proderao: Ovo nije nikakav
prekraj!, htio me je uutkati prstom preko usana, kao: Vidi, govori samo gluposti,
i pomislio sam: Sada je stvarno dosta, ovo se ne moe trpjeti.
Pazi se, rekao sam.
Ponovio je isti gest prstom preko usana a meni je dolo crno pred oima. Nita
nisam rekao, ni jednu rije. Pokazat u ovom idiotu kako ja razgovaram u ovakvim
situacijama, i kada je sljedei put dobio loptu, zaletio sam se prema njemu s
podignutim kramponima, a to je prekraj najgore vrste. Ali on me je proitao. Vjeto
je izbjegao moj start bacajui se na stranu i obojica smo se nali na zemlji, odmah sam
pomislio, doavola, promaaj. Sljedei put mi nee izmai. Ali upravo kada sam se
pridigao dobio sam udarac u rame, to ti nije bio nimalo dobar potez, Oguchi
Onyewu.
Dobio je udarac glavom, i zatim je planulo. I uope ne govorim o nekom malom
obraunu. Htjeli smo rastrgati jedan drugog. Bio je to pravi brutalni obraun izmeu
dvojice momaka tekih preko devedeset kila, kotrljali smo se uokolo, udarali
koljenima, i naravno, cijeli tim je pritrao da nas razdvoji. A to nije bilo lako, ni
najmanje. Bili smo bijesni kao risovi, i to je tako, priznajem, kada si na terenu
adrenalin ti mora biti visok, jer ratuje. Ali ovo je bilo prelo sve granice. Izgledalo je
kao borba na ivot i smrt. Ali najgore od svega je dolo ipak malo kasnije.
Oguchi Onyewu se s uplakanim oima poeo moliti Bogu. Prekrstio se i ja sam se
pitao: ta ovo treba da znai? Poludio sam jo vie. Osjetio sam to kao provokaciju, i
u tom momentu pritrao mi je trener Allegri: Ibra, smiri se. Nisam ga sluao. Samo
sam ga odgurnuo i opet potrao prema Oguchiju. Ali zaustavili su me drugi igrai i
dobro je da su to uradili. Moglo se tako runo zavriti, a poslije toga obojica smo
pozvani kod Allegrija. Rukovali smo se i izvinili jedan drugom. Ali Oguchi je
nastavio biti hladan kao led, a meni je bilo svejedno. Ako je on takav i ja u mu
vraati istom mjerom, i poslije toga odvezli su me kui. Od kue sam nazvao efa
Gallianija, i trebate znati, ja ne volim da se pravdam. Nije muki da se pravda. To je
runo, specijalno u jednom timu gdje si dobio vodeu ulogu.
Sluaj, rekao sam Gallianiu. Jedna jako runa stvar se desila na treningu.
Moja je greka i preuzimam svaku odgovornost. elim se izviniti, a ti me kanjavaj
kako hoe.
Ibra, rekao je. Ovo je Milan. Mi tako ne radimo. Izvinio si se. Od sada
gledamo samo naprijed.
Ali nije se na tome zavrilo. Bilo je navijaa koji su stajali uz liniju i posmatrali
trening, i stvar se, naravno, odmah proirila i dola i do novina. Niko nije znao razlog
naoj tui. Ali sama tua je postala poznata. Desetorica su ih morala razdvajati,
stajalo je, i prialo se da je zavladala panika u klubu, o Ibri kao bad boy i razne druge
stvari. Mene to nije nimalo interesovalo. Samo piite ta god hoete! A ja sam sve vie
osjeao bolove u grudima, i otiao sam da me pregledaju. Jedno rebro mi je bilo
slomljeno u toj tui, a slomljena rebra ne moe lijeiti. Jedino to su mi ljekari mogli
raditi je previjanje.
Samo mi se jo i to trebalo desiti. Poele su pripreme za derbi s Interom. Pato i
Inzaghi su bili povrijeeni o emu su novine nairoko pisale, a najvie o duelu
izmeu mene i Materazzia. Bit e pravo otar duel, pisalo je. Ne samo zbog toga to je
Materazzi imao grub stil igre i to smo se nas dvojica i ranije susretali i igrali zajedno,
ve zbog toga to me je Materazzi ismijao poslije onog mog gesta kada sam poljubio
Barcinu zastavu na Camp Nou. Bilo je raznih pria, as jedno, as drugo, a najvie od
svega bilo je glasina. Meutim, jedna stvar je bila sigurna: Materazzi e dati sve od
sebe u duelima sa mnom, to je bio njegov zadatak. Njegovom timu je bilo jako vano
da me zaustave i u takvim situacijama postoji samo jedno rjeenje. Mora se boriti na
isti nain. Inae gubi inicijativu i rizikuje povrede.
Nema gorih navijaa od Interovih. Vjerujte, to nisu momci koji lako oprataju, i
za njih sam sada bio neprijatelj broj jedan. Niko od njih nije zaboravio nau svau u
utakmici s Lazijem i naravno, znao sam da e biti uvreda i zvidanja. Jer to ide jedno
s drugim.
Ja uope nisam bio prvi igra Intera koji je preao u Miln. Bilo je jo velikih
igraa. Ronaldo je doao u Miln 2007. i tada su navijai Intera dijelili pitaljke kako
bi ga to vie ometali. Utakmice izmeu Intera i Milana, Derbi della Madonnina, nisu
nikog ostavljale ravnodunim, a negdje u svemu tome su umijeani i politika i
prljave. Tu postoji ogromno rivalstvo.
Isto kao Real - Barca u paniji, i dobro se sjeam igraa pri ulasku na stadion.
Vidjelo se na njihovim izrazima lica. Ovo je veliki i jako vaan trenutak. Bili smo tada
vodei u prvenstvu i pobjeda bi tako puno znaila. Miln nije dobio derbi s Interom
ve nekoliko godina. Inter je te godine osvojio i Ligu ampiona. Inter je skroz
dominirao. Ali... ako bismo mi pobijedili... u zraku se osjeala smjena u pozicijama, a
na stadionu su se razlijegali navijaki poklici i zagluujua muzika iz zvunika. I
mrnja i veselje na jednom mjestu, a ja ni najmanje nisam bio nervozan.
277
Bio sam potpuno spreman i ekao da uletim na teren, u borbu. Ali znao sam
istovremeno da nekada ni viak adrenalina ne moe pomoi. Jer, ponekad ti nikako
ne ide i pored sve tvoje ogromne volje. Ali dobro se sjeam poetka utakmice i buke
na San Siru. I nikad se pravo ne moe navii. Kuha oko tebe, i na samom poetku
Seedorf je poslao jedan ut glavom, ali preko gola. Igra se nastavljala.
U petoj minuti sam dobio loptu na desnoj strani. Driblao sam i uao u kazneni
prostor a imao sam Materazzija uz sebe. Htio je moda rei: Nee mi izmai, siguran
budi! Ali napravio je greku. Povukao me za sobom a ja pao na zemlju, i naravno,
mislio sam: Je li penal? Je li penal?
Trebao je biti. Ali nisam bio siguran. Toliko je bilo buno, a svi Interovi igrai su
odmahivali rukama u znak: ne, doavola. Ipak sudija je potrao prema kaznenoj liniji
a ja sam duboko uzdahnuo. Ja sam ga trebao izvesti i moete misliti. Iza mene je bio
cijeli moj tim i tano znam ta su mislili: Ibra, ne smije promaiti. Blagi boe, ne
smije promaiti!
Ispred mene se nalazio gol i golman a iza gola Interovi ultra fanovi. Bilo su kao
ludi. Derali su se koliko su mogli. Ometali su me na sve mogue naine a nekoliko
njih je imalo i predmete s laserom. Cijelo lice mi je bilo obasjano zelenom svjetlou, a
Zambrotta je toliko bio bijesan da je poletio prema sudiji: Doavola, oni ometaju
Ibru. Zasljepljuju ga laserom!
Ali ta sam mogao uraditi. Da pretresam cijelu tribinu? Ne, to bi bilo
besmisleno. Mogli su me zasljepljivati i farovima i dugim svjetlima. Jedino na to
sam mislio u tom trenutku bilo je da priletim i opucam na gol, a ovaj put sam
tano znao: lopta mora ii u golmanov desni ugao, i nekoliko sekundi sam stajao
potpuno miran a zatim sam osjetio i marce: tjerali su me da dam gol. Sezonu sam
bio poeo s promaenim penalom. Ovog puta se to nije smjelo desiti. Nije to bilo ni
vrijeme za razmiljanje. Na terenu nikad ne smije previe razmiljati. Tu si da
igra, priao sam i opucao.
Opucao sam upravo onako kao to sam i zamislio, ula je u gol a ja sam
podigao ruke i gledao direktno u oi Interovih fanova, i htio reci: ne pomau vam
ni vai avolji trikovi. Ja sam jai od toga, i moram reci, bio je to predivan osjeaj
kada itav stadion odjekuje a na tabli stoji: Inter - Milan, 0:1, Ibrahimovi. Bio
sam ponovo u Italiji.
Igra se zaotravala a tek je bilo prolo nekoliko minuta od poetka. I
petnaestoj minuti drugog poluvremena izbaen nam je Abate, a igrati s deset
igraa protiv Intera nije jednostavno. Borili smo se kao lavo\i. Materazzi me je u
stopu pratio, i u jednom duelu naletio sam na njega svom snagom i sruio
279
Bio sam fiziki jak, krupan, ne kao druge sezone u Juventusu, nikakve slinosti.
Sada sam vodio rauna ta jedem, nisam imao previe kilograma. Drao sam striktnu
dijetu. Ovaj put su bili samo miii, ali ja sam ipak bio stariji, a i drugaiji igra nego
na poetku karijere. Nisam vie bio dribler kao u Ajaxu. Bio sam teki eksplozivni
napada i bio sam prisiljen igrati puno mudrije kako bih mogao izdrati cijelu
utakmicu a u februaru sam poeo osjeati umor.
Moj umor je trebala biti naa klupska tajna, ali ipak je procurilo u medije i o tome
se puno diskutovalo. Hoe li izdrati? Hoe li se iupati? Na vie utakmica zavrnice
su nam bile potpuno slabe. Nismo imali snage i primili smo dosta nepotrebnih
golova, a ja cijeli mjesec nisam dao ni jedan jedini gol. Tijelo vie nije bilo tako
eksplozivno kao ranije, ispali smo iz Lige ampiona porazom protiv Tottenhama, i
bilo je teko, mislim da smo bili bolji. Ali i u ligi smo gubili inicijativu, a Inter je
ponovo briljirao.
Hoe li nas prestii na tabeli? Hoe li se istopiti prednost koju smo imali?
0
vie pogorala situaciju. Prvo iskljuenje je bilo protiv Barija, ekipe sa zaelja
tabele. Gubili smo s 1:0, stajao sam u kaznenom prostoru a jedan njihov
odbrambeni igra me je vrsto drao. Osjeao sam se pravo stisnut
1
Vaffanculo nije uope tako runa psovka. I da znate, uo sam i mnogo gorih. Ali, to
je bilo, bilo je. Morao sam se pomiriti sa situacijom, ismijavali su me, kritikovali,
dobio sam ak i neku cininu nagradu od jednog TV kanala, zvao se Tapiro d'Oro.
Takva je igra. Uzdiu te u visine. Onda te pljuju. Navikao sam na to.
Na drugom mjestu na tabeli je bio Napoli, odmah ispred Intera. Napoli je imao
svoje zlatno vrijeme osamdesetih kada je Maradona igrao u klubu, i iako im
posljednjih godina nije nikako ilo, sada su se vraali i bili u izvrsnoj formi.
Mi smo imali tri boda vie, est utakmica je ostalo do kraja a tri od njih nisam
mogao igrati. Bilo je teko, ali ipak: dobio sam mogunost da se odmorim i razmislim
o ivotu. Radio sam i na ovoj knjizi. Bio sam prisiljen da rovim po prolosti pa sam
doao do zakljuka da i nisam bio tako dobar momak. Govorio sam rune stvari, i
prihvatam svoju odgovornost. Ne traim krivce u nekome drugom.
Znam da ima toliko puno momaka koji su slini meni, mladi momci i cure koje
stalno kritikuju samo zbog toga to nisu kao drugi, ponekad, naravno, i treba ih
kritikovati. Ja vjerujem u disciplinu. Ali ima neto to me jako ljuti, to su oni treneri
koji nikada nisu mogli doi do vrha a ipak misle da sve znaju: Ovako treba raditi i
nikako drugaije! To je tako besmisleno. Tako glupo!
281
Postoji hiljadu puteva kojima moe ii kroz ivot, a onaj koji malo odstupa
od drugih moe biti i jedan od najboljih. Mrzim kada se odvajaju oni koji se
razlikuju od ostalih. Da nisam bio drugaiji, ne bih sada ovdje sjedio, i to to
hou rei sigurno nije: Budi kao ja. Pokuaj biti kao Zlatan! Ne, uope! Govorim
o tome da svako sebi bira put kojim e ii, kakav god taj put bio, i prokleti bili
skupljai nekakvih glupih potpisa o iskljuenju samo zato to nisi kao i drugi.
Meutim, moram priznati da nije u redu ako upropasti Scudetto koji si
obeao svom klubu samo zato to ima gadnu narav.
Ali igra koji nam je pomogao da pobijedimo u ligi, moe raditi ta god
hoe, rekao mu je Cassano smijuljei se.
Ali ga je i boljelo. Iao je okolo s kesom punom leda oko glave. To je bio
moda neto snaniji izraz ljubavi s moje strane i tako je poela zabava. To vee
nisam mogao zaspati. Ali svejedno bilo je pravo divlje, kad mislim o tome osjeam
se mono. Bio sam est godina u Italiji i osvojio Scudetto svake godine. Je li neko
drugi uradio neto slino? Ne sumnjam u to, i nismo samo pobijedili u ligi.
Donijeli smo kui Super kup. Putovali smo za Kinu. Tamo je, takoer bila prava
histerija za mnom, dao sam gol i bio sam man ofthe match i dobio svoj osamnaesti
trofej najboljeg, osamnaesti, i bio sam tako sretan, iskreno reeno.
Ali se jo neto deavalo sa mnom. Fudbal nije bio vie sve moje. Imao sam
porodicu, i rekao sam ne dravnoj reprezentaciji. Volio sam Larsa Lagerbacka. Ali
svejedno nisam zaboravio stvari iz Goteborga. Ne zaboravljam tako lako, elio
sam imati vie vremena za Helenu i djeake. Zato nisam igrao za vedsku jedno
vrijeme, ali ipak, to je bilo posljednje ljeto u Barci kada je bilo dosta teko i kada
sam se osjeao drugaije, ponovo onaj teki momak iz predgraa, onaj to nije
potpuno odgovarao sredini.
To ljeto je puno mojih klupskih drugova iz Barcelone uestvovalo na
Svjetskom prvenstvu, a ja sam sve vie osjeao: Ja to elim, nije da nisam elio biti
u reprezentaciji, ali je to trailo previe vremena. elio sam biti to due s djecom
kod kue. Tako mnogo sam ve propustio. Ali u to vrijeme je prestao biti trener
Lasse Lagerback. Erik Hamren je bio novi selektor reprezentacije. On me nazvao:
Hej, hej. Ja sam tvoj novi trener.
Moram ti odmah rei da nisam planirao da se vratim u reprezentaciju.
ta?
Ne znam ta su ti rekli, moda si dobio lane signale, ali ja ne igram.
Doavola, Zlatane. Bacio si me na postelju. O tome nita nisam znao.
Ali on je bio tvrdoglavi avo. Ja volim tvrdoglave avole. Nastavio je s
priom: Bit e strano. Bit e dobro, i sve tako i ugostio sam ga u naoj kui u
Malmou i odmah sam osjetio, taj momak je dobar. Odgovarali smo jedan drugom,
on nije bio neki obini vedski trener. On se usuivao da ide preko granice i ti
momci su uvijek najbolji. Ne vjerujem ljudima od pravila, to ve znate Ponekad
ovjek mora mijenjati pravila. Tako ide dalje. Mislim: ta se dogodilo s momcima
u Sportskom klubu Malmo FF, juniorskom timu, koji su
285
286
pokazivao na mene.
287
288
Zlatan Ibrahimovi.
KARIJERA
1999
2001
2002-
2003
2003-
2004
2004-
2005
2005-
2006
2006-
2007
2007- 2008
2009-
2010
Preao u Barcelonu.
Dao est golova za Barcelonu u ligi.
Dao etiri gola u Ligi ampiona.
Dao dva gola u panskom kupu / Supercupu.
Pobjeuje u panskoj ligi s Barcelonom.
Pobjeuje u super kupu s Barcelonom dvije godine, 2009. i 2010.
Pobjeuje u UEFA Supercupu.
Najbolji igra Barcelone 2009.
Biran za najboljeg sportistu u vedskoj.
Biran za najboljeg mukog sportistu u vedskoj.
Dobio Zlatnu loptu.
2010-2011
Preao u Milano.
Dao etrnaest golova za Milan u ligi.
Dao etriri gola u Ligi ampiona.
Dao etiri gola u talijanskom kupu / Supercupu. Osvaja Scudetto s
Milanom.
Pobjeuje u Supercupu s Milanom.
Biran za najboljeg sportistu vedske.
Dobio Zlatnu loptu.
REPREZENTACIJA
ezdeset devet nastupa za reprezentaciju vedske s dvadeset osam
pogodaka.
Nastavak slijedi...
U ULOGAMA
COADRIAANSE - moj prvi trener u Ajaxu.
ALEKSANDAR, zvani KEKI - moj mlai brat, roen 1986. godine.
MASSIMO AMBROSINI - kapiten ekipe Milan, centarfor.
MICKEANDERSSON - moj trener u Malmo FF-u i Superettanu, a kasnije i na
Allsvenskanu.
RONALD ANDERSSON - stari fudbaler i reprezentativac, trener u Malmo FF-u u
mojim poecima.
MARIO BALOTELU - mladi talenat u Intern, napada; kasnije je igrao u
Manchester Cityju.
MARCO VAN BASTEN - napada, sjajan strijelac. Potpuno dominirao u Milanu.
Izabran za najboljeg fudbalera 1992. godine.
LEO BEENHAAKER - fudbalski boss, izmeu ostalog trener u Real Madridu.
Direktor za sport u vrijeme kad sam igrao u Ajaxu.
TXIKIBEGIRISTAIN - sportski direktor u Barceloni u vrijeme dok sam igrao u
tom klubu.
SILVIO BERLUSCONI - vlasnik AC Milan, talijanski premijer.
HASSEBORG - stari fudbaler i reprezentativac vedske; sportski direktor u
Malmo FF-u u vrijeme dok sam igrao u tom klubu.
FABIO CANNAVARO - poeo u Juventusu u isto vrijeme kad i ja. Odbrana.
Izabran za najboljeg fudbalera na svijetu 2006. godine. Pobjednik Svjetskog
prvenstva s ekipom Italije.
LOUIS VAN GAAL - fudbalski boss, stari trener. Direktor u Ajaxu pri
kraju moje karijere u tom klubu.
Svjetskog
prvenstva
sa
panskom
Pobjednik
Svjetskog
prvenstva