Professional Documents
Culture Documents
1
Prorez prema budunosti
Jadna Ernika: ne zna se ponaati kao prava profesionalka.
Jo u krmi omamila ju je opojna svjeina koja se irila oko mornareva tijela, a
ve na putu prema sobi osjetila je kako joj se od uzbuenja navlailo rublje. A sad,
kad je na noni ormari stavio novac, na miiavo tijelo poinje navlaiti majicu i
gleda u njezine grudi koje jo podrhtavaju, odjednom se nasmije nesigurnim, istim,
gotovo djejim osmijehom i Ernika, mala glupaa, jo uvijek opijena mornarskom
svjeinom koja se prilikom snanog trenja njihovih tijela pomijeala s mirisom iste,
hladne soli, odlui mu dati jo jednom, besplatno.
A sad iz ljubavi, mornaru...
Jo uvijek odjevena tek u crne amerike arape, Ernika podigne bokove kako bi
svjetlo, koje na nju pada ispod sjenila none lampe, na njezinu tijelu stvorilo
primamljivu sjenu.
Mornar stane usred pokreta. Neupadljivo baci pogled na svoju mornarsku koulju
u kojoj ima novanik. Ernika primijeti njegov pogled, procijeni ga i shvati da je
mornar vjerojatno nije razumio i zato glasnije, stidljivo ponovi:
Sad... iz ljubavi!
O, ljubava? i mornar, ugodno iznenaen, rairi ruke. Ispod njegova miiava
trbuha pone se dizati njegov mornar. I on je prilino miiav. Erniku obuzme
znatielja, pita se je li i on ouvao opojnu svjeinu i je li isto tako proet mirisom
hladne morske soli. Istodobno shvati da bi njezine starije kolegice, osobito Manda i
Velika Berta, takvu znatielju doivjele kao znak da je jo daleko od prave
profesionalke. Zato Ernika odustane od iskuenja da se u to, prvo zaigrano, a onda
strastveno, uvjeri.
I ovako doivi zadovoljstvo zbog toga to je mornar ponovno dodiruje. A kako je
to sad iz ljubavi, mornar je prema njoj paljiv i njean. Ernika se pak gotovo edno
ponaa zna da to ide uz ljubav. Kao i zamagljen pogled, blago otvorene usnice,
nerazumljivo aptanje, slatka obeanja. Poeli sve to iskuati. No stigne tek zamagliti
A to?
Ovaj se samo poigrao.
Manda se uspravi i okrene. U dubokome izrezu kombinea guraju se velike, sjajne
polukugle njezinih grudi. Ima mukaraca koji dolaze k Mandi samo zato da bi se
poigrali s njima, valjali se po njima, leali s licem u toploj udobini izmeu njih.
Odlaze od Mande pomalo postieni, no veinom se ponovno vraaju.
Doi e opet? pita Ernika, ali bez zavisti.
Hoe. Ako netko ne otkrije da na crno prodaje bonove. Zbog toga ga sad mogu
poslati u logor.
Manda duboko udahne. Uzdah joj uzbiba grudi. Namrti se i zatrai od Ernike da
joj pomogne navui korzet. Ernika joj ga navlai preko teke, vrste stranjice, a ona
pue i vrti bokovima kako bi se korzet rairio. Napokon im uspije, Manda se okrene,
protegne se. Sve se uzdie pred Ernikom: velike grudi, iroki, sada korzetom stisnuti
trbuh, ispupena, snana bedra koja zatvaraju duboki, za slubenike koje Manda u
posljednje vrijeme u njega mami, i pomalo zastraujui trokut; uglavnom nisu
sposobni za neto vie od igranja njezinim grudima. Pritom se samo oznoje, a budilica
ih obino prestrai.
Nikakvi mukarci, ti inovnici proguna Manda. Rukom si prijee preko
trbuha, na bedrima popravi haltere, prsti joj zadrhte. Pogled joj se susretne s
Ernikinim pogledom, koji kao da govori: ja u ti to uiniti, brzo, stojeki, kako ne bi
poslije morala sjediti dolje tako narajcana, ljuta, svadljiva. Mandina se bedra pod tim
pogledom ponu nehotice razdvajati. Ali pogled na budilicu omete iskuenje. Manda
podigne haljinu sa stolca i pone je navlaiti preko glave.
A kako si ti prola, ptiice?
Mornar. Zamisli, poslije sam mu dala jo jednom, iz ljubavi, Manda.
Ernika se edno osmjehne. Manda s negodovanjem zavrti glavom.
Kad si prostitutka, nemoj davati iz ljubavi, to zapamti. To uvijek donosi nesreu.
Ili djecu...
Ernika samo uzdahne. Priznaje da je Manda u pravu; ona ima dijete kao plod
ljubavi i zbog njega se upetljala u ilegalno trgovanje eerom, jer eli da joj dijete
bude dobro odgojeno, a za to joj je potrebno vie novca nego to uspijeva zaraditi
svojom kobiljom stranjicom i primamljivim grudima.
Iz mornara izbija takva svjeina, Manda privije se uz nju Ernika kad izau na
2
Podrivali su dravu, sad pjevaju
Doktor Zigmund u logorskoj ordinaciji pregledava lijevu dojku zapovjednice
Matilde, koju je primjereno izvukla iz svoje raskopane zelene bluze.
Logorski lijenik, inae zatoenik, osuen na dvije godine prinudnoga rada u
logoru iz politikih razloga, nije mogao odbiti da zapovjednici enskoga logora
pregleda lijevu dojku, prostrijeljenu tijekom slavnih borbi za osloboenje Bratislave,
ali zapravo nije volio dodirivati intimne dijelove ena koje nije podnosio to je bio
sluaj sa zapovjednicom: bila je Njemica, lanica pokreta otpora i dirigentskim je
tapom tukla svoje tienice, debele vercerice, bezube ene koje su izvodile ilegalne
pobaaje i prodavaice s trnica koje su previe brbljale i netko ih je oito prijavio.
Poslije noi koju je opet proveo u kartanju i pritom uo mnogo izjava protiv
drave, ujutro je morao popiti malo razrijeenog alkohola za snagu i tako sad
pregledava Matildu zatvorenih usta i stisnutih zuba; to mu pomalo pomae i u
ublaavanju odbojnosti prema zapovjednici.
Nisam napipao nita uznemiravajue, zapovjednice. Nema sumnjivih kvrica ni
znakova atrofije, metak nije oslabio vrstinu, jo je uvijek zadivljujua.
A to s probadanjem i...
Povremene bolove i probadanje moe izazvati neka krhotina koja je ostala u
vezivnom tkivu. Ali mogu vas poslati u bolnicu na rendgen.
Ne, nije potrebno. Vjerujem u vae sposobnosti, Zigmunde.
Matilda u uspravnom poloaju, dok joj napetost nestaje s lica, gura svoju teku
dojku natrag u bluzu. Pone zakopavati gumbe, pritom joj prsti, vitki i lijepo
oblikovani, zastanu i...
Kad sam ve ovdje... Matilda brzo raskopa bluzu do struka, otkrije i desnu
dojku i dio bijelog, vrstog trbuha te energinim, praktinim pokretom ponudi
lijeniku na pregled i svoju lijevu dojku.
Na taj zapovjedniin potez, koji nije bio dogovoren, Zigmund nije bio spreman. I
tako mu prilikom pregledavanja druge dojke, prilikom opipavanja njezine tople mase,
elastine poput lopte, ne uspijeva sasvim prikriti sve veu odbojnost prema
zapovjednici. Poinje strahovati da se odbojnost ne pone pretvarati u poudu,
razumljivu poslije sedam mjeseci boravka u logoru.
Dodue, titi ga kabala, koja nauava da je najvea prepreka na putu prema
savrenstvu upravo ena, a rabin Papa naglaava: popni se stupanj vie i odaberi
prijatelja, spusti se stupanj nie i odaberi enu. A on se upravo, neeljeno i
nedobrovoljno ali to da radi, kad je u logoru spustio stupanj nie i... ruka mu na
Matildinoj dojci ipak ne zadrhti, pokreti su mu jo uvijek strogo svrhoviti; no zato mu
se znoje bedra.
Sve je sasvim u redu. I zadivljujue je elastina...
U Matildinu, dotad nordijski istom i hladnom pogledu, kao da je odjednom
bljesnula topla iskra. Povjerljivim tonom kae:
Htjela bih da pregled moje dojke shvaate kao lijeniku tajnu...
Zigmund utke kimne. Baci, kako misli, posljednji pogled na Matildine dojke.
Njihovi su vrci upereni u njega poput dva teka minobacaa. Proguta pljuvaku i,
kako mu u misli ne bi odmah ula kabala, intimnim glasom kae: Ali s dojkom koju
je prostrijelio neprijateljski metak danas bi se mogla napraviti i bolja karijera,
zapovjednice.
Kako to mislite? i Matilda apne intimnim glasom.
Ako je to bio faistiki metak...
Bio je faist. Svinja!
Matildino lice odjednom postane grubo, u pogledu joj se pojavi neto zlo. Betija,
pomisli Zigmund. No iskuenje se ponovno javlja, govori mu, kad bi se sad spetljao s
njom, samo bi pojaao svoju odbojnost prema toj zloj eni, jer i mudraci u Talmudu
tvrde da, ako se mukarac ve mora upustiti sa enom, treba to uiniti kao netko koga
je obuzeo zao duh, spolni odnos mora izazivati prije odbojnost nego uivanje. I tako
Zigmund umilno doda:
Najidealnije bi bilo, zapovjednice, ako je metak ispalila ruka podmukloga
klasnog neprijatelja...
Je li mogue smatrati da je tako?
Mislim... pokaite jo jednom...
Matilda ponovno isprsi svoje minobacae i... spasi ih Pjesma rada. Dodue, nije
unatrag.
Zapovjednik logora, koji se dotada doimao pospano, odjednom je viknuo:
Zatoenici, razlaz. Treim korakom!
Mukarci su trenutano poeli polako trati i, odravajui etverored, krenuli su u
stranu. Zigmund bi otrao s njima, ali zapovjednik ga je u tome sprijeio: kimnuo mu
je i jo ga je pozvao po imenu:
Zatoenik Zigmund! Priite!
Doktor je dotrao do zapovjednika. Zatim je zajedno s njim gledao kako se
etveroredi poinju meusobno udaljavati, u elegantnim lukovima tre u stranu i kreu
prema pojedinim barakama.
to kaete na ovo, doktore?
Ve to poinje nalikovati na pravi sokolski slet, zapovjednie.
Zapovjednik ponosno kimne. Zadovoljan je sobom. Kad mu je komisija za logore
poslala cijeli odred pripadnika Sokola, koji su odbili dobrovoljno i politiki svjesno
rasputanje, dapae, ak su se usudili organizirati protestni mar sa zastavama i
slikom tatice Masaryka, u sklopu preodgoja im je dopustio da se, pod nadzorom, i
dalje bave tjelovjebom. Oduili su mu se tako to su organizirali jutarnje okupljanje
na zboritu i tako neizbjenoj logorskoj ceremoniji udahnuli radostan i optimistian
ton.
Mislim da sam to dobro rijeio konstatirao je zapovjednik kad su etveroredi
nestali meu barakama.
Velikoduno. I kao zalog za budunost imat ete ne samo svoje idove, nego i
svoje sokolove odao mu je priznanje Zigmund.
Zapovjednik ga je kratko, otro pogledao.
Nemojte me sad provocirati, Zigmunde. Pozvao sam vas zato to je ove noi
dolo do neugodne komplikacije u logorskom ivotu. Zajednika komisija policije i
slube dravne sigurnosti donijela je odluku da se oisti Vydrica i oni idioti iz
policijske uprave u Bratislavi nou su mi dovezli dva autobusa prostitutki.
Zigmund je zinuo od uenja.
I, to kaete na to?
Neete ih lako razdijeliti meu tolikim mukarcima.
3
Ameriko istilite
Dvije uvarice tjeraju prostitutke kroz prolaz meu barakama, neispavane su,
zguvane, gladne.
Ljutiti zapovjednik im je objavio da su ih dopremili u logor zato da bi od njih
pokuali napraviti pristojne, radne ene. Radna ena se ne mora preputati
mukarcima kad i kako to oni poele, ima svoj enski ponos i dostojanstvo. I one
moraju stei te osobine. Tome ih mogu uiti i do dvije godine, postoji zakon o tome.
Za dvije godine emo izgubiti figuru, uasnuto je apnula Carmen i Ernika je vidjela
kako su se plesaici zatresle prekrasne noge. Zapovjednik im je zatim predstavio
lijenika i ostavio ih s njim. Lijenik se drao strogo, na nosu je imao velike naoale i
grizao si je usne, Ernika se opet uplaila zbog toga to ju je preodgoj u graanku
zatekao bez gaica. Ali poslije odlaska zapovjednika doktor se odmah promijenio.
Radoznalo ih je promatrao, proetao je meu njima i odmah rekao da ne ure s
preodgojem, njihov zanat je historijski i ima neunitive drai, koje su cijenile mnoge
generacije mukaraca. Sad kad ih vidi, ao mu je to i on nije pripadao meu njih.
Nasmijao se. One nisu. Nisu znale misli li ozbiljno. Valjda misli, jer je zatim poeo
govoriti da je ivot radne ene, udarnice, dosadan i iscrpljujui, on ne zna to je u
njemu tako radosno. Ali mogu to iskuati, ako ih rasporede u krojaku radionicu ili u
peradarnik. I dalje su ga samo utke gledale. Uvjerio ih je tek kad im je rekao da ih
nee pregledavati, neka mu samo kau lijei li se koja od njih zbog neke zarazne
bolesti ili ima li otvorenu tuberkulozu. Imala bi sree, odmah bi je poslali u Zobor u
sanatorij. Ali nijedna nije imala sree. Onda e barem pogledati zdravstvene knjiice.
Kad mu je Ernika predala svoju knjiicu, pozorno ju je pogledao i rekao: Ima malo
eljeza, djevojko, valjda si previe radila. Javi se poslije u ambulantu. I ja bih
dola, doktore. I ja sam malo previe radila, koketno je rekla Carmen, a ostale su je
poele gledati i takoer se pribliavati doktoru. Trenutak, rekao je doktor, ispod
naoala je pogledao Carmen, zatim je pogledao njezin bolero, malo zguvan, ali
svejedno lijepo ispunjen, i ozbiljno je rekao plesaici: Trebala bi nabaviti grudnjak.
I to broj manji, jer e ti se za pola godine za ivaim strojem te lijepe sisice
objesiti. Sve su se poele smijati, ali doktor je ozbiljno dodao kako ovdje ima jedan
koji je ivao grudnjake, ali nekvalitetne, zbog sabotiranja potreba radnih ena dobio je
pola godine, moe je povezati s njim. Sada radi kvalitetno, uvjeravao je Carmen i sve
su se opet poele smijati. to je, to se dogaa, vrata barake otvorila je uvarica sa
tapom, koju im je zapovjednik odmah na poetku predstavio kao njihovu novu eficu.
Jeste li gotovi, Zigmunde, strogo je pogledala doktora. Pri kraju smo, zapovjednice,
pristojno je odgovorio. to se tie zdravstvenog aspekta, sve je u redu. Vidjet emo,
rekla je zapovjednica izazovno i otpustila doktora. Pravit e se vana, apnula je
Manda kad su ih pred barakom poeli postrojavati u dvored. I Ernika je osjeala da
e se ene sa tapom bojati, moda i vie nego Duge.
Jesi li primijetila da su pokupili i Udovicu? opet ju je aptom, kako sad sve
razgovaraju, upitala Manda.
Ernika je kimnula: aptom odgovori da ju je primijetila jo nou. Morala je biti u
drugom autobusu, gdje su bile one koje su pokupili na ulicama i u stanovima. Ugledala
ju je kad joj se vie nije dalo leati na tvrdoj klupi, premda joj je Manda kao jastuk
ponudila svoja iroka, topla bedra. Radije je ustala i otila do prozora, kako bi se
zagledala u logorsku ogradu osvijetljenu reflektorima, drvenu straarnicu koja je
strala u no i nekakve niske sjene, koje su se maloprije pomaknule ispred ograde.
Uskoro je otkrila da su to logorski psi. Gledala je, osjeala je da e se opet morati
naviknuti na drukiji svijet, i pomirila se s tim. Poelo je svitati i Ernika je vidjela
da kraj susjednog prozora stoji velianstvena ena u crnom, s punom sjajne crne
kose. Udovica, pomislila je i malo se uplaila te ene. Ona je pripadala najviem
sloju u Vydrici. Nikad se u Au-cafu nije usudila sjesti tako blizu nje da bi osjetila
miris njezina vrlo neobinog parfema, koji je traio i Ispovjednik, jer ga je smirivao.
Prije se zvala drukije, ali kad su Ispovjednika pogubili, svi su je poeli zvati
Udovica i iskazivali su joj potovanje. Crno je nosila i prije, ali navodno ispod
haljina nije imala nita; kao Udovici joj to vie nije priliilo i tako je poela mijenjati
svoje navike. U Vydrici su se o njoj irile tajanstvene prie. O njoj i Ispovjedniku.
Dolazio je k njoj jednom na tjedan, u njezin stan u prizemlju s prozorima prema ulici,
skinuo bi samo svoj poznati crni eir, a ona bi raspustila svoju poput gavrana crnu
kosu. Potom bi tiho razgovarali jedan sat, bez navuene zavjese. Kad bi oblinji toranj
otkucao sat, Ispovjednik bi uzeo eir, ona bi mu s oboavanjem poljubila ruku i...
ene iz Vydrice, jednom i Manda, htjele su se uvjeriti u to da prozor cijeli sat nije
zakriven, da svijetli nona lampa, a na krevetu meu njima lei njegov eir. Ali nikad
u tome nisu uspjele, uvijek su se po uliici motali neki mukarci sa eirima
nabijenima na oi i u montgomerijima, a kad bi se neka od njih pribliila kui, samo bi
kroz zube procijedili: Brii, kurvo, ili emo te izmlatiti, i uvijek bi ih prola
znatielja. Bih li je sad to mogla upitati, pomislila je Ernika i radoznalo pogledala
enu na susjednom prozoru. No Udovica nije obratila pozornost na nju, lice joj je bilo
okrenuto. Ernika je barem udisala miris njezina parfema, u kojemu je stvarno bilo
neto smirujue, i iskosa je gledala njezinu smotanu, sjajnu kosu. Je li tako sjajna i
dolje? U pokvarenoj je mati jo bljesnulo: je li na to mislio i Ispovjednik, dok je
sjedio pokraj nje na krevetu i gledao kako rasputa crnu kosu? Joj, meni se sve
zacrnilo zbog radoznalosti! I Ernika je odmah stavila ruku na usta. Udovica, kao da
moe itati grene misli drugih, polako se okrenula i strogo pogledala Erniku. Ona je
pognula glavu i tiho promrmljala: Dobro jutro, Udovice...
Kao prave grenice, pognutih glava, dotjerali su ih pred ulaz nekakve odvratne
barake na kraju logora.
Ovdje ete dobiti odjeu, a onda emo vas popricati protiv kukaca! rekla je
uvarica i u dvoredu ih uvela unutra. U skladitu smrdi na sredstvo za dezinfekciju i
gumenu obuu, sloenu na policama. Logoraica u gruboj tamnoj koulji, irokim
hlaama i s maramom na glavi, prua im zaveljaje s odjeom. Upozorava ih da
uzimaju po redu, u baraci e imati vremena da je razmjenjuju. Pone im bacati u ruke
zaveljaje s odjeom. Ernika svoj zaveljaj jedva obuhvati. Primijeti da je na koulji
neka velika uta zakrpa. Bojaljivo se obrati eni kraj police:
Imate li neku bolju, gospoo? Ova ima zakrpu.
Da vidim kae ena i nagne se prema zaveljaju. Nije to zakrpa, nego
idovska zvijezda. Samo ju treba otparati.
Ernika pogleda koulju i...
to? odjednom iza njezinih lea vrisne Carmen. Dajete nam krpe od idova?
Fuj! Ja neu nositi ono to su nosili prljavi idovi! vikne Carmen i s gaenjem
baci zaveljaj natrag na policu.
to radi, glupao? brzo, uplaeno kae ena s maramom. To se ne smije...
Vie od toga ne stigne rei. Iz mranoga prolaza meu policama odjednom se
pojavi visoki mukarac u uniformi.
Koja je to rekla?
Pri pogledu na uniformu Carmen nestane borbeni izraz s lica. Ali svejedno
prilino smjelo kae:
Ja!
Mukarac joj prie i poteno je pljusne. Zastraujui zvuk odjekne meu
policama. Carmen samo iznenaeno pogleda veliku muku ruku kako se sputa. Iz
rasjeene donje usnice tee joj krv. Plesaica to ne shvati odmah. Dodirne usta,
4
Dolazak seksualnog utopista
Kako su jednostavna naa revolucionarna rjeenja, pomalo zaueno je pomislio
ministar dok je itao izvjetaj iz logora za prinudni rad.
U prvom objektu logora, u posebno ograenom prostoru, gdje su ve smjetene
razne vercerice, falsifikatorice kupona za hranu i druge gospodarske prijestupnice,
izdvojili su najveu baraku i u nju su smjestili prostitutke iz Vydrice. U tome
zatvorenom objektu e se odsad straariti samo oko ograde, a slobodan pristup imat e
tek zapovjednik logora i lijenik. Hrana e se ostavljati na ulazu u objekt. Na sve
radove u logoru i izvan njega, posrnule ene e odlaziti s uvaricama. Kontakt sa
zatoenim mukarcima bit e sveden na mimimum. Do njega e dolaziti samo prilikom
obrazovnih aktivnosti, gdje je neizbjena suradnja spolova, prilikom pripremanja
predstava i kolektivnih recitacija i pjevanja u ast slavnih obljetnica. Na sve
zajednike dogaaje te e ene dolaziti u zatvorenim formacijama. Tijekom
predavanja i filmskih projekcija sjedit e u odvojenim klupama i pod nadzorom
uvarica, kako ni u kojem sluaju ne bi dolo do naruavanja moralnosti i do
nepristojnosti koje bi mogle omesti proces njihova preodgoja. U logoru e se osjeati
poput engleskih djevica... i ministar se od sveg srca, a poslije dugo vremena i glasno,
nasmije.
U izvjetaju se dalje navodilo da e se, kad dobiju obeana financijska sredstva, u
logoru poeti graditi bolnica za spolne bolesti. A od sredstava dobivenih udarnikim
radom u rudniku, planiraju u zatvorenom objektu izgraditi i bazen, koji bi mogao
koridorom biti povezan s logorskim zboritem i njime bi se za sportske aktivnosti
mogli koristiti pripadnici Sokola koji je, istina, slubeno rasputen. Na kraju se u
izvjetaju trai ubrzano slanje osobnih i zdravstvenih kartona prostitutki, koji su
spremljeni na odjelu BK/VII, kako bi to prije mogao poeti proces njihova preodgoja
i lijeenja od spolnih bolesti.
Ministar odmah pozove tajnika i naredi mu da otkrije jesu li kartoni ve poslani u
logor, a ako nisu, zato i tko je za to odgovoran.
Kad tajnik ode, ministar odloi naoale, ugasi stolnu svjetiljku kojom se koristi
prilikom itanja spisa, i malo se isprui. Vijest iz logora, koju je ekao sa strahom,
smirila ga je. Raciju na prostitutke je policijska uprava organizirala zbog pritiska
ministra zdravstva, koji je to komisiji argumentirao time to u evidenciji imaju
dvadeset tisua ljudi zaraenih sifilisom, bolesna su ve i djeca i ta se poast mora
odluno iskorijeniti. Prvi je korak likvidiranje prostitucije na podruju izmeu
Rybnog trga i Zuckermandla, ali ne na taj nain da provjere prostituke i zatim ih puste.
Treba ih zauvijek otjerati iz grada. Da, to bi bilo revolucionarno rjeenje, sloio se
ministar prosvjete, ali ako ih otpremimo iz grada, time emo samo uvesti drugu
generaciju u prostituiranje. I kamo ih uostalom otpremiti? Predstavnica enskog
saveza istaknula je da je za podjednako revolucionarno rjeenje, ali u sklopu grada.
Mogli bi ih smjestiti u nekadanju gradsku ubonicu, zgradu bi potpuno izolirali i
ondje bi ih lijeili, odvikavali od nemoralnog ponaanja i ukljuili bi ih u spolno
prosvjeivanje. Lijepa ideja, sloio se ministar prosvjete, ali istodobno je sa
aljenjem izjavio kako je upravo naredio da se u gradsku ubonicu smjesti glazbena
kola. A kako bi bilo da se za njih nae neki samostan, vrlo revolucionarno rjeenje
predloio je drug iz Centralnog komiteta Komunistike partije. To ne bi bilo zgodno,
drugovi, uplaeno je reagirala predstavnica enskog saveza. To bi samo potvrdilo
alarmantne glasine o tome kako komunisti pripremaju ukidanje samostana. Drug je
potvrdio da ne pripremaju. Ali nisu stigli dalje s rjeavanjem problema lakih ena.
Usprkos tome, akcija je provedena. Uhitili su vie od pedeset prostitutki i njihovih
svodnika i ministar je morao brzo odluiti to s njima. Na kraju je naao
najjednostavnije rjeenje: poslao ih je u logor.
Vratio se tajnik. Kartone jo nisu poslali, ali pripremljeni su i rano ujutro e ih
poslati u logor po posebnom kuriru. Kako bi kamion bolje iskoristili, odvest e u
logor i nove zalihe broma, koje je za logor pronicljivo pripremilo ministarstvo
zdravstva.
Brom? Aha... Dobro i ministar se sad samo nasmije.
Najavljeni drug Blaen eka da ga primite.
Poaljite ga.
Ministar ponovno stavi naoale, nakon oklijevanja upali i svjetiljku. Zatim na
stolu potrai tajni spis koji je dobio iz Praga i zbog kojega je pozvao direktora
Psihotehnikog instituta. Spis se u jednakoj mjeri ticao i Instituta za ispitivanje javnog
miljenja, ali prvo je na razgovor pozvao Belu Blaenog, s kojim ga je povezivalo
dugogodinje prijateljstvo i zajedniko sudjelovanje u raznim ljeviarskim kruocima.
Blaen ue uz lagan naklon i pomalo zbunjen smijeak.
Blaen je poeo nizati svoje poznate duge reenice sve monotonijim i tiim
glasom i ministar se odmah sjetio da se Belo u jednom od svojih traktata bavio, kao i
uvijek, smrtno ozbiljno, i rjeavanjem problema prostitucije. Taj se traktat zvao
Seksualna utopija, izazvao je polemike i pobudio veliku pozornost. Toliku da su se
njime bavili i na sastanku dekana na fakultetu gdje je Belo studirao filozofiju i
sociologiju i zaprijetili su mu da moe biti izbaen sa studija zbog podrivanja temelja
javnog morala. Uskoro je Belo dobio nadimak Seksualni utopist.
Nejasno se sjeam jednoga tvog traktata o rjeavanju seksualnih problema u
buduem drutvu. Ondje si naveo zanimljiv pojam: drutveni seks. Dugo me progonila
paradoksalna ideja da se i u seksu nalazi potencijalna opasnost drutvenog razvrata,
prelaenja odreenih granica u tome podruju, a time i nastanak mogueg naruavanja
budue drutvene harmonije...
Nisi to ba dobro upamtio tiho je rekao Blaen.
Moda, oprosti... Ali nismo se nali zato da bismo raspravljali o toj, no, pomalo
apstraktnoj temi, Belo.
Moda je upravo sad aktualna.
Misli? Zar emo se baviti i seksom?
Blaen ga samo utke pogleda.
Ministar mu objasni zato ga je zapravo pozvao: njegovim institutom bavili su se u
Ministarstvu unutarnjih poslova u Pragu. Ali ne iz istraivake, nego iz perspektive
dravne sigurnosti. Ticalo se to ne samo njegova, nego i mnogih drugih instituta. Radi
se o tome da se u istraivakom radu zasad ne upotrebljavaju dovoljno klasni kriteriji
i sva istraivanja i radovi instituta doimaju se kao namjerna provokacija. Kao primjer,
ministar otvori tajni materijal iz Praga, navode se teme istraivanja Instituta za javno
miljenje. Odabrali su temu U kojoj ste mjeri zadovoljni opskrbom, a onda se ude
kakve su rezultate dobili, premda je ope poznato da trgovci na crno namjerno
potkopavaju opskrbu. Ili druga provokativna tema: Postoji li kod nas religijska
sloboda? Takvo pitanje postavljaju u vrijeme podrivakih akcija iz Vatikana, na koje
su organi sigurnosti morali odgovoriti izolacijom reakcionarnih biskupa i ukidanjem
nekih redova. Protiv Instituta za javno miljenje je ve poela istraga i jasno je da e
institut biti ukinut. Ministar zavrti glavom.
Tvoj se institut na sreu ovdje spominje samo usput. Predbacuju vam da radni i
psiholoki testovi ne vode dovoljno rauna o klasnim kriterijima izbora kanditata za
vodea mjesta u tvornicama. Danas ne moe uvijek na prvo mjesto stavljati
kvalifikacije, Belo.
5
Rad nam je drag gost
Ernika naglo otvori oi: prozor s reetkama obasjan je ranim lipanjskim suncem,
a negdje iza njega uje se kukurikanje.
Ve je jutro, zaudi se Ernika i protegne se ispod grube vunene deke. Shvati da je
to ve trea no koju je mogla u miru prespavati i osjea da joj se to svia; neometano
spavati cijelu cjelcatu no i ne morati spavati danju, s glavom bolnom zbog puenja i
pia, s tijelom koje su izmuili mukarci. Polako se osloni na laktove, pogleda Mandu
koja spava u susjednom krevetu. Kukurikanje ne prestaje.
uje? Pijetao kukurie apne kad Manda otvori jedno oko.
to? Ah... glupi kokot, ne da nam mira! i Manda se okrene na bok.
Nemoj runo govoriti o kokotima, od njih ste ivjele kae netko iza njihovih
glava. Ernika se okrene. I Carmen se oslonila na laktove i pospano gleda u prozor.
Lice joj vie nije podbuhlo, samo joj je na usnici ostao mali crveni oiljak. Zijevne,
pokau se bijeli zubi, padne natrag u krevet. Pokraj nje spava Ria Amala, vitka
crnokosa djevojka koja na Rybnom trgu ima svoj stan i poznata je po kockanju. Ima
salon za masau, zaraeni novac odmah prokocka, esto je u kladionici i kladi se na
konje, u Vydricu odlazi samo sjesti u Continental s nekim dareljivim klijentima. I
Ria se probudi, postupno i ostale, kao da je i njih probudilo kukurikanje koje se uje
kroz prozor.
Ernika ustane i pone se polako oblaiti, jer e uskoro u baraku nahrupiti uvijek
pospana uvarica i viknuti: buenjeee! a ako neka od njih ne iskoi odmah iz kreveta,
poet e joj vui deku i psovati da je lijena kurva. Moglo bi se to dogoditi i njoj,
Erniki, i uvarica bi otkrila da je spavala bez gaica, to im je zapovjednica Matilda
strogo zabranila jo prve veeri. Mladi agitator im se obratio pristojnije: drugarice
prostitutke! A na prvome obaveznom odgojnom predavanju objasnio im je da je i
bivi reim kriv zbog toga to su se u Vydrici nale u moralnom i tjelesnom kalu.
Uzroci su bili u privatnome vlasnitvu i izrabljivanju najamne radne snage. Revolucija
je te uzroke poela unitavati, oni ih i dalje nemilosrdno likvidiraju, iz ega je jasno
da je njihova profesija historijski osuena na propast. Ali ne morate se niega bojati,
Sa tapom u ruci dolazi zapovjednica Matilda. Dok prolazi pokraj Mande, mora se
malo izmaknuti kako se ne bi sudarile grudima, Mandine dojke u gruboj ali tijesnoj
zatvorenikoj bluzi uzdiu se ispred nje kao dva breuljka, dok se zapovjedniine
grudi u tankoj zelenoj bluzi doimaju kao dva otra koplja. Zapovjednica neprijateljski
pogleda Mandu i hoda dalje. Za njom dolazi voditeljica radionice, ravna kao daska.
Ona se, dok prolazi pokraj Mande, nekako pogrbi i baci na nju kratak, vie zauen
nego zavidan pogled. uvarica za njima potjera logoraice u radionicu.
Vode ih kroz cijelu dugaku radionicu do prednje strane. Presvuena je crvenom
tkaninom, na nju su pribadaama privrena slova koja ine veliki natpis
UDARNIKI IVAMO RADOSNO IVIMO, a ispod njega su etiri slike nekih
mukaraca: jedan od njih je namrgoen i bradat, drugi je elavac koji se lukavo
osmjehuje, trei je zgodan i ima brkove, a etvrti je poput frajera s korza: kosa mu je
valovita i meu zubima ima lulu. Ernika nema vremena pozornije pogledati njihova
lica, ali razveseli je to e s njima u radionici barem na slikama biti mukarci, jer je
ve obuzima neka nervoza zbog toga to ve etiri dana nisu vidjele nikakvog
mukarca.
Dan u radionici poinjat ete Pjesmom rada, kao i svi ostali u logoru progovori
zapovjednica Matilda. Nadam se da ste je zapamtile doda prijetei. Idemo, jen,
dva, tri. Nekse uje pjesma rada uzviena...
Kako-tako otpjevaju pjesmu; Ernika shvati da je automatski sklopila ruke, kao pri
jutarnjem oenau. Nema nita protiv pjesme, samo joj se ini da je uasno
nemelodina.
Voditeljica radionice, koja je pjevala zajedno s njima, uljudno im se obrati:
Pozdravljam vas, ene, u naoj radonici u ime narodnog poduzea Odeva. Od
danas ete i vi postati radne ene. Cijenite to, to je velika povlastica za vas. Ali
odmah vas upozoravam, ako se u radu namjerno ozlijedite, gurnete ruku u maine, time
neete natetiti samo sebi, nego i dravi. A to je kanjivo. Ali vjerujem da se to nee
dogaati. Pripazit emo na to.
U to moete biti sigurne prijetei potvrdi zapovjednica.
One koje se potrude, moi e zavriti i teaj krojenja i crtanja modela. One
nespretne i lijene otii e u peradarnik u praonicu. A sad u vam pokazati neke
strojeve. Poite za mnom.
Voditeljica krene prema najbliem ivaem stroju. Ukljui ga. On se polako
pokrene. Okretanjem koluta voditeljica ga ubrzava, igla se neko vrijeme pokree u
prazno. Voditeljica polako sjedne na klupu koja se nalazi u prolazu izmeu niza
strojeva, sa stolia za odlaganje uzme komad kretonske tkanine, kratko neto namjeta
na stroju, igla se kree gore-dolje iznad sjajne eline ploice, pod nju gurne tkaninu,
otpusti neku ruku i tkanina samo preleti na drugu stranu. Vitki prsti voditeljice
radionice sigurno su je pratili i neposredno ispred igle elegantno okrenuli tkaninu.
Pogled na iglu koja ubada u Erniki izaziva uznemirenost. Priblii se Mandi i
apne:
Ja u se tog stroja bojati, Manda.
Manda shvaa njezin strah. Smirujue, majinski, pone gladiti Erniku, malo se
nagne prema njoj i apne: I ja u, ptiice.
to je to, vas dvije? Odmaknite se jedna od druge! odjednom se kraj njih nae
zapovjednica i tapom udari Mandu po laktu. Da neto takvo vie nisam vidjela.
Ovdje niste u kupleraju. Ovdje neemo podnositi vae nemoralne navike. Razumijete?
Trebate odgovoriti: Da, zapovjednice! trkne Erniku uvarica koja ih je
dovela u radionicu. Ali i Ernika i Manda samo gledaju zapovjedniin tap i nita ne
govore. Ostale ene zbog buke stroja i ne razumiju to se dogodilo.
Voditeljica radionice ve je pripremila drugi komad tkanine, premjestila je stroj,
malo je smanjila broj obrtaja, pomaknula se na klupi i pogledala ih.
Onda, tko e pokuati?
Sve se malo povuku u prolaz.
Idi ti! zapovjednica tapom pokae Erniku.
Marijo djevice, Keri Boje ljubavi, majko moja, budite sad uz mene, gorljivo u
sebi pone govoriti Ernika kad se priblii stroju i igli koja luaki ubada. Spusti se
na klupu kraj voditeljice radionice, u ruke uzme komad tkanine i, kako bi to prije bilo
gotovo, odluno se s njim baci prema igli.
Ne tako brzo! povie voditeljica. Zatim netko krikne, ali to ve Ernika
doivljava kroz maglu. Kao i to da joj iz prstiju iskau, kao ongleru, jarkocrvene
loptice i odmah joj se rasplinjavaju pred oima. Odjednom oko nje zavlada teka,
gluha tiina. Zatim se uju neki glasovi, uplaeni i ljutiti, ali ona shvati da ih ne mora
sluati, da na sreu odlazi iz radionice.
Kamo je otila, to dugo nije mogla otkriti, kao da joj je pogled zaklanjalo bijelo
nategnuto platno, neobino, izdaleka su je dodirivale neije ruke, shvatila je samo da
su to bile muke ruke, koje su inile neto s njom, ali zbog toga nije osjeala strah,
muke ruke su s njom ve radile sve to mukarac moe raditi sa enom, iako, kao da
se svim poznatim dodirima sad pridruilo lomljenje prstiju na jednoj ruci, nije znala
na kojoj, pokuala se podignuti, muke ruke su joj pritom poele pomagati, zatim je
neki glas rekao: Ostavi, Mio, nema nita ispod! I ruke su se povukle, glasovi su se
poeli udaljavati, opet ju je okruila teka, gluha tiina, koja je sad trajala due,
prelila se u snove, sve nepristojne. Prilino jasno je zapamtila samo onaj posljednji:
kroz rupu u tankome bijelome zidu gledala je u prostoriju punu mukih pimpeka, ali
smeuranih, svi su bili bez koice, zimogriljivi, stidljivo su virili iz rasporaka hlaa i
opet su se u njih brzo, posramljeno uvlaili i nijedna ruka, ni enska ni muka, nije ih
pokuala oiviti, dovesti ih u poeljan oblik. Bio je to kratak san, uope je nije
uzbudio i bio je sasvim besmislen, pratilo ga je nerazumljivo mrmljanje, slino
nepoznatoj molitvi, poslije koje su slijedili neprimjetni kratki udarci, ali nisu
nalikovali pljuskama, vie umornom kuckanju djetlia, to je Ernika u izvrnutoj
logici snova lako objasnila pimpeke neki nazivaju kokotima, tako je i ono to je
vidjela kroz kljuanicu i ono to je samo ula, pripadalo pticama, kljunastim
stvorenjima. Ali sljedei je san, koji je slijedio gotovo odmah, jer Ernika nije ni
promijenila poloaj, ipak bio neobjanjiv: odnekud su se dovukle neke ene, ene s
djecom i kovezima, umorne i prestraene, neto su, zbijene u gomilu mrmljale, opet
je to bilo poput nepoznate molitve, zvuala je slino mrmljanju mukaraca, ali bila je
dua, nakon toga je neto lupnulo, odjednom je molitva prestala, ulo se alom, alom,
olem, u to se umijeao muki glas, ene su mu na nerazumljivom jeziku odgovarale,
poele su se vrpoljiti, neka je ruka gurnula naprijed djevojicu, za njom se ispruila
muka ruka, Ernika se uplaila, skoro se probudila kako bi se mogla okrenuti, ali
ruka nije udarila, pogladila je djevojicu po kosi, a ona je opet poela izgovarati
molitvu, izgovarala ju je jasno, brzo, u njoj su se ponavljale rijei mani i ani,
pomalo ukave i drhtave i Ernika ih je odjednom poinjala razumjeti, bila je to
idovska molitva anelu uvaru, koju je uvijek u sumrak molila mala Rifkele
Wolfowiczov, ki idova Wolfowicza, trgovca drvom iz Sedlrske ulice, gdje mu je
Rifkele po cijeli dan pomagala rastaviti sanduke za voe, od kojih je poslije njezin
otac slagao uredne svenjeve, vezao ih je i prodavao po est kruna za loenje u
kaljevim peima, a kad ih je Wolfowicz odlazio prodavati po gradu, Rifkele se
vraala u idovski geto, ispod pazuha je nosila drva koja vie nisu mogli prodati,
njima bi zaloila i poela neto spretno kuhati na velikom crnom tednjaku, a u sumrak
bi stala kraj prozora, sagnula glavu i molila tu drhtavu molitvu, dok ih nisu pokupili,
tako da nije stigla ni izrasti u runu idovsku djevojku i nije morala nositi utu
zvijezdu. Ni djevojica je nema, shvati Ernika i san se odmah zamagli, nekamo se
pomakne, opet joj sve zaklanja bijelo nategnuto platno, okrui je gluhoa i onda se
sasvim razbudi. Opet gleda u prozor s reetkom, ali sad lei u ambulanti ispod bijele
izguvane plahte i iza nategnutog paravana, prsti desne ruke su joj u zavojima i bole
je. Oprezno premjesti ruku, u prstima osjeti otro probadanje. Zatim se neko vrijeme
ne usudi pomaknuti. Paravan je odjeljuje od neega, rado bi se protegnula do njega i
malo ga odgurnula. Oprezno se pone pomicati prema rubu kreveta kad se iza
paravana otvore neka vrata i uju se muki glasovi.
Stavite to ovamo.
Zatim je neto lupnulo.
Dobro, hvala.
Moete ii, policaje uje se drugi glas. Poslije stanke, kad se vrata zatvore,
glas nastavi govoriti i Ernika sa strahom prepozna glas zapovjednika logora. Odmah
vrsto zatvori oi i okrene glavu. Ali uje sve.
Zdravstvene kartone prouite, napravite neke biljeke a onda u ih zakljuati kod
sebe u sef. Plak bi se mogao zanimati za njih. Ako doe k vama, recite mu da je to
lijenika tajna.
To jest lijenika tajna, morao bi donijeti naredbu iz ministarstva zdravlja.
To se nee usuditi. Ali mogao bi pokuati na neki drugi nain doznati jesu li
zaraene.
A zato bi sluba sigurnosti trebala znati takve stvari? prilino ljutito upita
drugi glas i Ernika u njemu prepozna glas logorskog lijenika.
Ne znam... Ili moda i znam, ali vi to ne morate znati, Zigmunde. Ono to ne
znate, ne mogu na silu izvui iz vas.
U redu, ne elim to znati strogo kae doktor.
Slijedi kratka stanka, Ernika grozniavo razmilja treba li se nekako javiti, ali
boji se da bi se zapovjednik razbjesnio i zato samo jo vre zatvori oi.
Pregledali ste one idove?
Da, svi mukarci su obrezani, a ene i djeca znaju hebrejski ili jidi. Ovdje je
zapisnik s popisom imena. Ali gadi mi se to ispitivanje. Djevojica se moli, trese se
od straha i... i ja sam se osjeam ponienim.
Takvi su propisi, doktore, inae ih bez dokumenata ne moemo poslati dalje.
Pokuat u ih jo danas s pratnjom poslati u Bratislavu, gdje Jewish Agency za
njih ima pripremljene dozvole za iseljavanje. To vas moe smiriti. Ja bih se osjeao
zadovoljno.
6.
Plesaica ili agentica?
Na zapovijed se ponu svlaiti.
Iza prozora barake jo nije nestalo mekano danje svjetlo, koje e uskoro biti
zamijenjeno otrim, hladnim svjetlom sa straarnica, kad je eeraica, kako su poeli
zvati skladitarku jer se prije bavila trgovanjem eerom na crno, a i zbog toga to je
ukrala (komad) eera radnim ljudima i korejskoj djeci, dobila je pola godine logora,
ustala od stola gdje je igrala pasijans sa starom ruskom emigrantnicom i glasno
viknula:
Moete se svlaiti!
Na krevetima od dasaka, postavljenima u dva reda po cijeloj baraci, poinje brzo
kretanje; mogu se poeti oslobaati bezoblinih logorskih krpa koje jo smrde na
sredstvo za dezinfekciju i na koje e se tek morati naviknuti, prilagoditi ih oblicima
svojih tijela, pustiti da ih promu njihovi mirisi. I tako jedva doekaju da ih na
zapovijed eeraice, koja je njihov kapo i istodobno veza s logorskim svijetom,
mogu zbaciti sa sebe.
Carmen se tek sad smiri: kad se moe zagledati u svoje duge, gipke noge, plesom
savreno oblikovana bedra, njihovu netaknutu vanjsku i unutarnju krivulju, baciti
pogled na svoju stranjicu i uvjeriti se da je ono najvanije u redu. Iste takve osjeaje,
dok ne navuku grube logorske spavaice, koje su im saili u radionici i u kojima se
opet pretvaraju u ne-ene, oito doivljavaju i ostale. Na trenutak, samo u grudnjacima
i veinom bordelskim gaicama, ostaju obnaene i jo uvijek sa zadovoljstvom
promatraju svoja tijela. Od mladog agitatora su doznale da su to bila njihova, sada
biva, sredstva za rad i u logoru e postupno shvatiti da ih mogu upotrebljavati i za
uzvienije ciljeve. Carmen se na to samo nasmijala. Ali to ako ovdje doeka zimu i
tijelo ispod grube koulje vie ne bude imalo uzbudljivih oblina s kojima se njihova
vlasnica moe nositi s konkurencijom koja sad vlada u amerikoj zoni. Carmen na to
ne eli ni misliti. Kako bi otjerala tjeskobne misli, pogleda Riu koja ve oblai
spavaicu i osmjehne joj se.
Riu Amalu je Carmen samo povrno upoznala, znala je da se bavi masaom i da je
kljuevi. Jedan od njih izdvoji, njime otkljua uska vrata na ogradi kroz koja se iz
zatvorenog dijela izlazi na logorsko zborite. Vrata zakljua, utke je vodi do barake
zapovjednitva logora. Carmen shvati da je topla lipanjska veer, ali u tijelu joj je
hladno, osjeti da mora mokriti. Zamoli uvaricu da kratko stane, kako bi se popikila.
Zatim brzo spusti hlae zajedno s gaama, une, ali sve joj je dolje blokirano.
Postieno ustane, ali na bedrima joj ostane ugodan osjeaj topline koja izbija iz
ugrijane zemlje. U uskome hodniku barake u koju su uli, u utome svjetlu stropne
svjetiljke, Carmen shvati da se doista dogodilo neto nepovratno da njezin ivot
vie nee biti samo briga o savrenoj figuri.
uvarica pokuca na jedna vrata, a kad se iza njih uje glasno uite, otvori ih i
gurne Carmen unutra. Za velikim, gotovo praznim stolom, sjedi upravo onaj koga se
Carmen boji: Plak. Zelena koulja mu je na prsima otkopana, rukavi zavrnuti, teke
ruke je poloio na koljena. Iza glave mu stoji velika stolna lampa s pominim
sjenilom. Inae je u uredu samo nekoliko drvenih stolaca i uzak prozor bez reetke, ali
zatamnjen. Taj detalj Carmen prvo zapazi u uredu.
U redu. Poslije u damu otpratiti do ulaza.
uvarica, koja nije ni ula, zatvori vrata.
Doi. Sjedni... tamo Plak pokae stolac najblii stolu.
Carmen sjedne. Povue se do naslona stolca, skupi bedra i osjea da se malo
smirila. Uspravi se, ali kratka bluza, koju je na brzinu zagurala u hlae, izvue se iz
njih. Odmah je pone popravljati, prsti su joj nervozni. Plaku je donja usnica malo
objeena, neko vrijeme ravnoduno promatra Carmen. Zatim dohvati fascikl koji je na
stolu, otvori ga, lista. Carmen nastoji mirno disati.
Znai, ti si Carmen Hojkov Plak napokon odvoji pogled od fascikla.
Neudana, dvadeset etiri godine, nekanjavana. Plesaica. Tono?
Carmen kimne.
Atraktivna plesaica na atraktivnoj trasi. Bratislava Be granica zone. Zone
Wien Pressburg. Bjegunci, pijuni, krijumari, kurve. Tono?
Na to Carmen ne kae nita, samo joj se oznoje bedra. Plak odjednom otvorenim
dlanom udari po stolu.
Koliko su ti platili? neoekivano zaurla.
Carmen se trzne. U oku je.
Pitam te koliko su ti platili za informacije koje si dobivala od mornara u onom
pogleda Carmen.
Va sluaj pijunae za CIC nije zakljuen. Vratit emo se na njega, i to vrlo
skoro. Sad moete ii!
Tako je, po-porunie. Ti upali ma-inu.
Mucavi odvede Carmen do ulaza. Tetura i pritom je diskretno dodiruje, na sreu
samo sprijeda, inae se ne bi mogla suzdrati i pljusnula bi ga. Cijela lea joj gore, u
glavi joj treti. Vrata na ogradi doe otvoriti straar s psom, koji hoda uz ogradu
logora. utke prati Carmen do barake. Na glenjevima osjea brzi, vrui i vlani dah
vujaka. Odjednom kao da e se onesvijestiti. Ve jedva stoji na nogama kad doe
pospana uvarica i pusti je unutra. Po sjeanju se kroz prolaz uputi prema svojem
leaju. Ria je eka, aptom je upita je li dobro. Carmen ne moe nita rei jer bi se
rasplakala. eli skinuti logorsku bluzu, ali ona joj se prilijepila za lea. Samo zastenje
od bola. Ria sve shvati, paljivo pone svlaiti Carmen. Njenim prstima maserke
dodiruje ju po leima. Carmen se trzne, Ria je smiruje dodirima. Zatim je pone
dodirivati usnama to su edni dodiri, koji lijee. Carmen se skrije u njezino naruje
i pone se guiti od plaa.
7.
Kamardoba ili Dolina radosti
Na prozoru je reetka, ali otvoren je irom i tako Ernika barem moe slobodno
udisati mirise svetoivanjske noi. Osjea majinu duicu, a uskoro razazna i trpki
miris pelina, bojega drvca. U samostanu su ih Keri Boje ljubavi vodile na livade
iza rijeke i uile ih raspoznavati, skupljati i zatim pravilno suiti ljekovito bilje.
Sestra Emencia, za koju su sve tienice mislile da nije trebala biti redovnica,
skupljala je bilje i u svetoivanjskoj noi. Vjerovala je da bilje skupljeno oko ponoi
ima udesnu mo. Predstojnica je pak tvrdila da je svetoivanjska no no grijeha, to je
poganska no i redovnice tada ne bi smjele izlaziti, jer ih vreba iskuenje i sestra
Emencia mu se tako dobrovoljno izlae. A dobrovoljno se izlagati iskuenju, to je
grijeh. No sestra Emencia je samo jogunasto utjela. Ernika je u takvim trenucima
osjeala da se u njoj javlja prkos prema strogome redovnikom ivotu i... ve je tada
slutila da e i nju jednom privlaiti to da se dobrovoljno izloi iskuenju. Uzdahne.
Na njezin uzdah netko odgovori bolnim krikom. Doktor Zigmund, koji je sa
zanimanjem i zabavljeno u ambulanti posluao ulomke iz njezina ivota, a zatim je
poslao da se istuira, dao joj je uasnu spavaicu i preko noi je smjestio u sobu za
bolniare, gdje je na prilino jadnom krevetu Ernika vrlo brzo zaspala.
Bolni krik iz hodnika se ne ponavlja, ali Ernika uje glasne, bolne uzdahe. U
grudima je stisne od suosjeanja, pomalo i od straha. Uskoro Ernika ne odoli
znatielji, ustane iz kreveta, odnosno vie poljskog vojnikog leaja, i ide prema
vratima. Uzdasi do nje dolaze kroz tanku drvenu pregradu meu sobama. Oprezno
gurne vrata, zatim se brzo prekrii i klizne na hodnik. U baraci je mrano. Ernika
kratko oklijeva ispred susjednih vrata, zatim ih polako pone otvarati.
U sobu pada svjetlo sa straarnice. Ernika malo gleda oko sebe. Na jednome od
etiri kreveta ugleda neku priliku koja se podigne i suhim, hrapavim glasom upita:
To ste vi, pater Cyprin?
Ne. Ja sam Ernika. I ja leim ovdje...
Ernika hrabro ue u sobu.
ula sam vas. Neto vas uasno boli...
Ernika prie krevetu. Na stolcu, gdje stoji nekakva posuda, nalazi se i redovniki
habit s bijelim franjevakim konopcem.
O, vi ste franjevac kae iznenaeno i radosno. Mene su odgojile Keri Boje
ljubavi i mogla sam biti primljena u novicijat. Ali to vam je? nagne se k novaku, jer
on ne moe sprijeiti glasne uzdahe.
Gore mi pete. Doktor mi je stavio neku mast, ali vie ne pomae. Moete li mi...
a... paljivo, molim vas...aaa.
Ernika polako razgrne plahtu s novakovih nogu i dodirne jedno stopalo.
Novakovo tijelo ponovno potrese uzdah.
Ne bojte se. To mi je poznato. I mi smo to radile za praznike. Skupljale smo
cijeli mjesec milodare, a onda su me ponekad stopala pekla za poludjeti. Najvie mi
je pomagala hladna voda i...
Tamo zastenjao je novak na stolici je agitator ostavio... aaa...
Ernika dodirne lavor u kojem ima samo malo tople vode i odjednom shvati
nejasan razgovor izmeu doktora Zigmunda i mladog agitatora o premlaivanju i
lavoru s vodom.
Voda je ve topla i... znam, vama ovo nije od skupljanja milodara.
Novak opet zastenje od bola. Ernika ve pomalo nestrpljivo promrmlja da izdri,
otri s lavorom u kupaonicu, pusti u njega hladnu vodu i oprezno se vraa s njom. Kad
se s mokrom krpom priblii ispruenim novakovim nogama, vidi da izgledaju poput
papua i sigurno ga peku.
Boe. Mora da vas uasno boli. Ja bih urlala i stvarno gotovo pone urlati
zbog aljenja. A zato... zato su vas tako... tako jako...
Nisam bio dovoljno ponizan tiho kae novak. Nisam pruio drugi obraz kad
su me udarili...
Ja opet nisam hrabra. Ne znam se pobuniti protiv nepravde. Radije sam otila iz
odgojnog doma... zapravo pobjegla. Zamijenila sam Boju ljubav za svjetovnu...
Sluiti ljudima... aaa... i to je bogougodno.
Novak zajei od bola. Ernika duboko uzdahne.
Ali ja... sluila sam samo mukarcima. Zapravo sam ih opsluivala... za novac.
A sad nas ele oduiti od tog nemorala. Poslali su nas ovamo na dvije godine. A vas?
znatieljno upita.
Novak samo zajei, jer mu je Ernika nehotice dodirnula stopala. Ispria se zbog
nespretnog pokreta, zatim pone smirujue gladiti novakovu grevito zatvorenu ruku,
dodirne mu i uareno lice. Sigurno ima temperaturu, pomisli, trebali bi mu lijekovi.
Lijek protiv temperature vam doktor nije ostavio?
Novak odmahne glavom. eli jo neto rei uz uzdah, ali vie ne stigne. Na
hodniku se uje neki zvuk, ustri koraci, kroz odkrinuta vrata u sobu padne trak
slaboga svjetla. Ernika se uasno uplai.
Majko Boja! Ako je to uvarica i nae me samu s mukarcem u sobi, oiat e
me na golo.
Pone trati po sobi, ali nema se kamo skriti, ondje nema ni ormara.
Jeste li barem poloili redovniki zavjet istoe?
Na Ernikino oajniko pitanje novak ne stigne odgovoriti, jer se vrata otvore
irom i u sobi se, u traku svjetla, pojavi muki lik.
Joj, nemojte paliti svjetlo, ja sam u spavaici Ernika preplaeno vikne
upozorenje kad muka ruka pone traiti prekida kraj vrata. Ruka se zaustavi, spusti
se. Nesigurni glas upita:
to radite ovdje?
ula sam uzdahe kroz zid, ima uasne bolove, stavljala sam mu hladne obloge na
pete, ima i visoku temperaturu, pogledajte i Ernika prisloni dlan na novakovo elo.
Znam ustvrdi mukarac i kad ue, Ernika u njemu prepozna mladog agitatora.
Odmah joj je mnogo lake. Sad ve nepotrebno doda:
Ve je poloio redovniki zavjet istoe... ako bude pitanja.
Agitator na to ne reagira, prie krevetu, u ruci dri kutijicu s tabletama.
Obeao sam ti penicilin i donio sam ga. Ali ne smije me odati, jer bih i ja
mogao nastradati od novaka se okrene prema Erniki.
Mene se ne morate bojati, ja sam logoraica. Ja sam Ernika i jutros sam se u
radionici sruila pod mainu i pokae ruku u zavojima ali sad je dobro. Vidjela
sam vas danas u ambulanti i dobro vas se sjeam s predavanja prve veeri, kad ste
nas onako pristojno oslovili, sjeate se?
Imao sam tremu promrmlja agitator. I govori mi ti, Ernika. Ja sam Stano
Chomi. I s Matom sam na ti. Na Omladinskoj pruzi se obraanje s vi smatra
buroaskom navikom, svi su tamo na ti, a kad nas je doao posjetiti drug predsjednik, i
on je traio od nas da ga jednostavno zovemo Klema.
Chomi sve to ispria kao usput, no za Erniku je to zadivljujua informacija.
Novak Mat na nju reagira tek jo jednim bolnim uzdahom.
To su ga u logoru ovako... izmlatili? tiho upita Ernika.
U Ilavi. S jo jednim redovnikom, paterom Cyprinom, je po selima skupljao
milodare i time su prekrili zakon o zabrani prosjaenja.
Mi ne prosjaimo jednako tiho, istim glasom kae Mat. Drukije, prema
pravilima reda, ne moemo osigurati hranu. To sam ti...
A ja sam ti rekao da red koji je nastao na tako pogrenoj drutvenoj bazi danas
vie nema svrhe i...
Novak samo otegnuto zajei i zatim stisne zube.
Zasad ne prihvaa druge svjetonazore. Osim toga, prilikom... skupljanja
milodara su ilegalno dijelili zabranjenu brouru provincijala njihovog reda, nekakvog
Celestina, u kojoj pokuava dokazati da su se i franjevci borili za prava slovakog
naroda, to je jasna provokacija i reakcionarna la.
Ali svejedno ih nisu morali tako jako... saaljivo, oprezno istakne Ernika.
Da, Ilava je revolucionarni eksces, to je stvar prijelaznog stadija. Potreba za
revolucionarnim nasiljem e uskoro nestati i...
Morali bismo mu ovo jo oistiti i dati mu penicilin, da ne dobije otrovanje kad
si ve uspio nabaviti tako dobar lijek Ernika opet oprezno prekine mladog
agitatora. On se odmah sloi, iz kupaonice donese au svjee vode, Ernika iskusnim
pokretima (u domu su imali i teaj bolnike njege) podigne novakovu glavu i da mu
dvije tablete penicilina. Kae da bi mu sljedeu dozu trebalo dati za est sati. Na to
Chomi kae da e mu on doi dati tablete, Ernika mu zahvalno stisne zapee.
Chomia taj dodir iznenadi, trzne rukom, odmah se postidi. Prvi put pogleda Erniku u
oi u dvostrukome svjetlu koje ulazi u sobu. Ne izdri dugo njezin blistav pogled, s
nelagodom pritvori oi, spusti pogled.
Imam uasnu spavaicu, zar ne? apne Ernika. aptom kae da ne bi trebali
smetati Matu, od penicilina e se temperatura spustiti i moda e uspjeti odspavati.
Chomi se sloi, pogleda Mata, kae mu da e doi. Novak uti.
Bit e dobro ako dobiju samo pola godine zbog skitnje i parazitizma, ako im ne
dodaju paragraf o podrivanju republike poluglasno kae agitator dok zajedno izlaze
na hodnik.
U slabome svjetlu prljave stropne arulje Chomi ponovno pogleda Erniku.
Njezina spavaica je stvarno uasna: ispod nje se ne vidi nita od Ernikinih grenih
drai. No mu prua barem nekakve slutnje, jer agitator prilino bezbojnim glasom
izjavi:
Najmlaa si od svih i mogao bih ti pruiti posebnu zatitu...
To bi bilo dobro... Ima lijepu jaknu i Ernika ve malo smjelije dotakne
stvarno lijepu plavu jaknu koju Chomi ima na sebi.
Posebna je. Dobio sam je jo na prvoj omladinskoj akciji, kad smo obnavljali
selo Bale. Na Omladinskoj pruzi je to neto kao asniki in u vojsci. Tamo sam
ve bio zapovjednik estoga logora.
Svuda sami logori. Dosad nisam imala pojma o tome zaueno apne Ernika.
Omladinska pruga je logor za izgradnju i to je neto sasvim, sasvim drukije,
to... ne moe to ni zamisliti. Ne Chomi zavrti glavom i zatim se u nekakvome
nijemom uenju zagleda u prozor s reetkom, iza kojega se vide nizovi dugih,
turobnih drvenih baraka, snano svjetlo straarnica i mutni obrisi logorske ograde.
Polako se okrene prema Erniki i odjednom pone pripovijedati. Kako su svi radili
nou, uope ih nije trebalo tjerati na to, za svakoga je bila ast kad bi se naao u
nonoj smjeni: radili su uz zasljepljujue svjetlo reflektora, na stablima su bili
objeeni zvunici, sa zvukovima pijuka i ekia mijeali su se tonovi odlunih
omladinskih koranica, jo ne bi ni utihnuli, a ve bi se uo glas zapovjednika
cijeloga gradilita, koji bi im se obratio: Brao i sestre u radu, vae rezultate, vau
borbu s prirodom prati cijeli logorski kolektiv i zato neka nijedan va udarac ne
bude uzaludan, jer je svaki kubik iskopane zemlje zlatni pijesak na putu prema
socijalizmu! A onda opet glazba, ispunjavala je cijelu dolinu, zvali su je Dolina
radosti, gruzijski Kamardoba, njegov odjel je probijao najtei dvokilometarski
odsjek, razbijali su stijenu, napredovali su metar po metar, gotovo su ve puzali od
umora, oi su ih pekle od nespavanja, znoj je pekao po cijelome tijelu, ali znali su da
e poslije teke noi doi krasno sunano jutro i...
Chomiu zadrhti glas, uuti.
Lijepe noi apne Ernika. Drukije od onih koje sam ja doivljavala
nastavi pomalo postieno i istodobno iznenaeno shvati da je njezin preodgoj opet
malo napredovao. Napravi jedan korak prema vratima svoje sobe, koja su ostala
otvorena, i kratkim pogledom pokae Chomiu kako bi to lijepo pripovijedanje mogao
nastaviti i u udobnijem poloaju, sjedei kraj njezinih nogu na krevetu. Chomi shvati
njezin edni poziv, vjerojatno ga i uzbudi, jer mu se jakna na grudima pone nabirati,
ali zatim shvati, kad bi ih netko sluajno iznenadio, Ernika ne bi mogla ponoviti svoj
alibi, jer on nije poloio i nikad nee poloiti redovniki zavjet tjelesne istoe. I tako
samo kratko uzdahne. Ramenom se nasloni na vrata i ponovi: bila je to prava poezija.
Radili su, sanjali, a neki su i pisali pjesme. I on je uspio napisati jednu, svi su tvrdili
da bi je trebao poslati na natjecanje logorskih talenata, ali odolio je iskuenju, pisanje
pjesama smatrao je intimnom stvari, koja bi i u vrijeme kolektivizma trebala ostati
manje-vie osobna, neto poput privatnog dnevnika. Ernika se s tim sloi. I ona je
upoznala nekoliko intimnih pjesnika, jednom mu moe pripovijedati o njima. Chomi
joj zauzvrat, kad se idejno vie zblie, moe pokazati svoju pjesmu. Zove se Gradimo
svoju sreu. Erniki se naslov pjesme svia, tako je pristojan. Zdravom rukom
zadivljeno dodirne Chomievu jaknu, inae ve prilino otrcanu i odavno neopranu.
Kae da je umorna, vie ne moe stajati na hodniku. Chomi joj se ispria to je
zadrava, ali ne moe se nou naviknuti na ovaj logor: ograda, psi, strae na iji poziv
mora glasno viknuti svoje ime i pustiti da te dugo njue odvratni vujaci.
Ernika ga eli opet dodirom utjeiti i potaknuti, kako ih ne bi i on napustio jer
navodno nijedan logorski agitator nije izdrao u preodgoju dulje od mjesec-dva;
jednoga biveg uitelja morali su odvesti iz barake za agitaciju i propagandu usred
valjda pedesetog prikazivanja filma o slavnoj sovjetskoj traktoristici Pai Angelini,
ravno u Nitru u ludnicu. A ako je Chomi donio neki film o Omladinskoj pruzi i...
Ernika ne uspije dovriti misao. Na prozoru barake pokae se brza, udovina
sjena. Oboje se ukoe. Ulazu u ambulantu priblii se teki crni motocikl s prikolicom i
na svjetlu logorskih reflektora baca sjenu. Svjetla su mu ugaena. S njega skoi visoki
mukarac u konom kaputu, s konom kapom na glavi. Iako je nije skinuo i prikrada se
ulazu, Chomi ga odmah prepozna.
Plak! Moram sakriti penicilin...
Ne daj da tue Mata, Stanko brzo kae Ernika. I ja ga se bojim i
odjednom zagrli Chomia i cijelim se tijelom privije uz njega.
to ti je apne agitator i pone odvajati Erniku od sebe. I kroz bijednu
spavaicu Ernika osjea kako je njegovo pripovijedanje o izgradnji imalo utjecaja na
njegovu mukost. Nevjerojatno to danas mukarce uzbuuje, s uenjem pomisli.
Htjela bi se u to uvjeriti i rukom, ali nije sigurna da time ne bi jo vie uplaila
momka.
8
Ila jedna zlatica..
Poslije veernjeg sastanka s ministrom, koji je zavrio iznenaujuim prijedlogom
da napravi istraivanje s posrnulim enama u logoru za prinudni rad, Belo Blaen je
ponovno proitao neke svoje starije traktate i s iznenaenjem ustanovio da je u njima
temi revolucionarnog nasilja posvetio vrlo malo pozornosti. Svi u kruoku, ukljuujui
buduega ministra unutarnjih poslova, budueg ministra dravne sigurnosti i budueg
predsjednika Zbora ministara tu su temu nekako nesvjesno izbjegavali; osjeali su da
nisu jo sasvim spremni za to da na smetlite povijesti odbace preivjele ideje
europskog liberalizma, a nisu to htjeli priznati ni svojim drugovima odvraala ih je
od toga i forma javnih priznanja, koja se upravo upotrebljavala u sve brojnijim
procesima protiv trockista u zemlji budunosti koja ne podlijee kritici, a svi su ih
pratili. I sam je pomalo prestraeno otkrio da i u njemu postoji sjeme trockizma.
Moda i u drugima, ali samo je on to u kruoku priznao; u napadu iskrenosti (i njega
samoga je to poslije iznenadilo) priznao je da je pomalo podcjenjivao Lenjinove
teoretske radove, a i da se pomalo bojao odreene neprozirnosti u njima.
Dobrovoljno se obvezao da e se sljedei njegov traktat baviti iskljuivo Lenjinovim
djelom Prijelaz od kapitalizma ka komunizmu. Svi su to odobrili, ali poslije su ga u
vinskom podrumu, kamo je pustio da ga odvuku u tome neobinom raspoloenju,
zafrkavali. Nije se volio toga sjetiti.
Ne bi se sjeao ni sad, dok je polako, s kovegom u ruci, poljskim putom hodao
od vlaka do logora, da ga nije pratio upravo Lenjin, tonije, njegova ideja o
neizbjenosti da se u prijelaznom razdoblju izgradi neki poseban aparat za
potlaivanje, vrlo jednostavan represivan aparat, koji mogu opsluivati svjesni
proleteri, policajci, pa ak i ljudi s ulice. Upravo ta ideja o jednostavnosti
represivnog aparata, naizgled tako primamljiva, nekako ga uznemirava i kako se
pribliava logoru i pojavljuju se visoke straarnice (izdaleka nalikuju tornjevima
rudarskih liftova) te linija napete ograde, nemir u njemu raste i poinje se javljati
slutnja da e moda biti prisiljen, premda samo teoretski, ali svejedno uz velik rizik,
ispraviti Lenjina.
Naglo zastane na putu, brzo pogleda oko sebe, ali odmah shvati da je otiao
predaleko: iza ograde logora uje se prodoran motiv na harmonici, pojaava se, pone
se pribliavati, otvaraju se iroke dveri logora iz kojih marevskim korakom poinje
izlaziti nekakva muka eta, na njezinu je elu harmonika s velikom harmonikom koja
bljeti na jutarnjem suncu, pokraj njega debeli Ciganin s violinom, a iza njih dugaki
etveroredi, sa strane obrubljeni policajcima sa sputenim orujem. eta je odjevena
u istu, prilino bezoblinu odjeu. Je li to budua odjea proletera, u sebi se upita
Blaen. Ne stigne vie razmiljati o tome jer predvodnik s harmonikom utia svirku,
u hodu se okrene, podigne ruku i zapovjedi:
Pjevamo! Jen, dva, tri!
Pone brzo svirati i eta zapjeva:
Ila jedna zlatica
U Novke iz Amerike,
srele su je ruske ete,
one su je zgnjeile.
Kuhala je i aj pila,
i aj pila i kuhala...
eta prolazi pokraj Bele Blaenog i podrugljivim glasovima pjeva:
Hej, glupa zlatice,
samo doi u Novke,
ekaju te nae ete,
u ai e zavriti....
Mnogi od pjevaa stvarno u rukama nose ae, u ritmu astuke ih podiu iznad
glave i smiju se. Promariraju pokraj Blaenog i, na polju koje okruuje logor, veselo
odzvanja: Kuhala je i aj pila...
Blaen jedno vrijeme ne moe odvojiti pogled od njih. Zatim vidi da se dveri
logora poinju polako zatvarati, zato dohvati koveg i pouri prema njima. Ionako
mora proi kroz uski prolaz pokraj vratarnice. Osim strae, ondje u skupini stoji
zapovjednitvo, koje je etu ispratilo iz logora. Zapovjednik logora, kojemu se
Blaen predstavio i predao mu dozvolu za posjet logoru, potvrdi ono to je Belo
pogodio im se ula astuka o zlatici.
Opa potraga za krumpirovom zlaticom strogo kae zapovjednik. Za danas su
kad bi i bilo nekih prostih primjedbi, kurvama bi to bilo svejedno, zar ne?
Ne! procijedi kroz zube zapovjednik. I pokupite se odavde s tom kravom.
Drugi put ne priajte takve gluposti, inae u i vas poslati na preodgajanje.
Vodnik samo slegne ramenima, zgrabi kravu i pone je vui prema izlazu.
Eto vidite zapovjednik se s negodovanjem u glasu okrene prema anketaru to
mu se mota po glavi. Kurva e za njih ostati kurva, vi moete planirati to god hoete.
Sve e to biti jo vei kurveraj nego u kapitalizmu.
Blaen se samo zbunjeno nasmije, ali ne misli tako.
9
ivot bespitanja
Iglom izbodena ruka jo je pomalo boli, ali Ernika ve hoda po radionici s malim
runim kolicima, veljama iz skladita dovozi platno i konac, odvozi saivene pregae
i prestala se bojati logora: doktor je ispunio njezinu usrdnu molbu i dan poslije
ozljede donio joj je u ambulantu troje gaice, tako da se ne mora bojati kako e je
uvarice, koje nou provjeravaju da, premda su same, ne bi nastavile s nemoralom
kao u Vydrici, uhvatiti s golim prorezom.
Istina, nisu to Ernika to osjea na svakome koraku fine batistene ili ipkaste
gaice od privatnika u Michalskoj ulici, saivene su od prilino neprozrane, grube
tkanine i kao da ih je ivao mukarac koji intimne enske proporcije poznaje samo po
uvenju. Ili moda takve gaice dobivaju uvarice, kako bi dolje imale osjeaj da su
poput mukaraca, kad su ve navukle uniforme i ponaaju se prema njima, enama
osjetljivima na muke dodire, tako prezrivo i grubo. Nad njom ve pomalo gube mo.
Od doktora je dobila listi s kojim sama svaki drugi dan odlazi u ambulantu na
injekcije protiv slabokrvnosti. Zapovjednica Matilda je prvo pobjesnila kad je
proitala listi koji je potvrdio i zapovjednik logora, odjurila je s njim doktoru, ali
Zigmund ju je smirio kad joj je rekao da je on iz Bratislave dobio naredbu da lijei
prostitutke, a u kamionu s bromom poslali su i poiljku lijekova namijenjenih njima.
Zapovjednica je onda samo mahnula tapom, kao razoarana lisica repom.
Ernika je se jo uvijek prilino boji. Osobito esto tue ene koje su trgovale na
crno i radile ilegalne pobaaje, udara ih nogom, upa im kosu, a dvije je ve poslala
da ih oiaju na golo. ianjem i Ilavom prijete i njima, ako budu uhvaene da mute s
mukarcima, ili ako otkriju da je neka od njih trudna. eeraica, kojoj ne vjeruju
mnogo, a neke sumnjaju da je smjetena u baraku kako bi ih prislukivala, naveer im
je aptala da Matilda samo prijeti, bijesna je na one koje trguju na crno zbog toga to
o njoj znaju neto loe iz rata, kad je Madla, kako je zovu, ivjela u Petralki i ovako
kako sad eli njih uvjebati, tada je uvjebavala Hitlerovu mlade, neka od njih je to
jednom prilikom spomenula, to dodue nije trebala uiniti, vidi se kako je glupa i
nije nita nauila o reimima, brbljala je dalje eeraica, stara kradljivica; i zbog
toga Ernika rauna na to da e mladi agitator ispuniti svoje obeanje i uzeti je u
zatitu.
Zasad to, Ernika mora tiho uzdahnuti za svojim kolicima, nije uinio. Valjda ima
mnogo posla s preodgajanjem ili se pomalo stidi zbog toga to se one noi na vratima,
kad mu je srce pod jaknom bre zakucalo zbog sjeanja na Omladinsku prugu,
istodobno i muki uzbudio, a ona se nehotice, kad ih je prepao Plak, u to uvjerila
dodirom bedra. Jo uvijek pamti taj dodir i kad ga se sjeti, kao sad, uvijek osjeti kako
su loe saivene logorske gaice.
Ernika se ne usudi ponovno uzdahnuti, jer se kroz prolaz meu strojevima
pribliava majstorica, koja je stroga ali pravedna. Pomalo runo je ene zovu Daska,
jer nema ni cice ni guzice, stvarno je kao daska. Ernika zastane s kolicima kako bi
majstorica mogla proi kraj nje, ali ona pogleda na sat, zatim iz depa izvue pitaljku
i prodorno njome zazvidi.
Deset minuta pauze! povie majstorica.
Strojevi se ponu zaustavljati, utiavaju se, ene ustaju s klupa, proteu se i
poinju razgovarati. Kroz prolaz su krenule prema prednjoj strani prostorije.
Uasno pucaju konci...
Platno je kao od papira...
Da, nije kao kod Nehere...
uti. Tvorniar Nehera je bio eksploatator...
Ali njegove tkanine nisu farbale ruke...
Svejedno, ku ili...
Na stolu koji stoji sprijeda i na kojem se nalaze bale platna, velje se naslone na
rubove i zaute. Majstorica ve u rukama dri novine. Prvih dana bi se na pauzama
dobro nasmijale, sad ve postaje dosadno. I majstorici je to glupo, premda se mora
drati ozbiljno, kako je netko ne bi otkucao tvornikom odboru.
Oznaila sam ovdje lanak o Koreji, djevojke. Imperijalisti ondje kuju spletke i
poigravaju se sa svjetskim poarom. U meuvremenu, korejska djeca pate. To je samo
ukratko. A odmah uz lanak je i pjesma. Vrlo kratka. O rudarima, ali osjeajna... ima
neto i o ljubavi. Tko e je proitati?
Ni jednoj se to ne da, ni ljubavlju ih nije privukla. Zato majstorica pokae Bertu.
Njezin puni nadimak u Vydrici bio je Berta s velikom nogom, skraeno su je zvali
Berta s velikom, to je ponekad odbijalo njezine muterije, ali onaj tko se ne bi
uplaio, stvarno nije bio razoaran. Majstorica joj doda novine. Berta ih nespretno
uzme, snano zakalje. Ernika zagrize usnicu kad Berta pone s bratislavskim
naglaskom i snanim njemakim izgovorom itati:
ivot bespitanja
Ugljenom smo pisali planove
na oplake smo lijepili zastore,
a ciljefi su se u metal pretvorili.
Teak, teak je put proletera
a ipak je ljubafi pun.
Dobro, Bertika pohvali majstorica Bertu kad joj ona vrati novine i potpuno
iscrpljena otetura meu bale platna. Drugi put e moda biti vie o ljubavi utjeno
se obrati ostalima i upozori ih da e za pet minuta nastaviti s radom.
velje se polako vraaju strojevima, Ernika svojim kolicima. Sjeti se kako joj je
Chomi obeao da e joj jednom pokazati svoju pjesmu o izgradnji sree. Ona bi je
znala recitirati drukije od Berte. Kod Keri Boje ljubavi je najljepe itala
evanelja i biografiju svete Agneze. A ponosna je to se iskazala i u Vydrici kad ju je
slikar, koji je onamo zalazio i slikao Mandu kao Veneru koja se budi, tjerao da za
vrijeme odnosa ita njegove ritmine, prilino nepristojne pjesme i uvijek bi bio
izvan sebe to joj pritom ne bi ni glas zadrhtao i nije gubila ritam. Slikar bi onda
uvijek naruio jo jednu bocu ampanjca, napio se i ne bi vie mogao drati kist u
rukama i ne bi zavrio Mandu. Nikad nije imala sree s mukarcima, pomisli Ernika i
ode u skladite po platno.
Malo skladite je s druge strane povezano s uredom majstorice, koja onamo odlazi
otpisivati iskoriteni materijal, esto ostavlja otvorena vrata i Ernika iza police s
platnima uvijek neopaeno zaviri u ured. I sad su vrata otvorena i odande se uju neki
glasovi. Ernika nikad ne zna svladati svoju djeju radoznalost, koju su mnogi
mukarci u Vydrici krivo tumaili, i oprezno se priblii polici. Kroz razmak meu
balama tkanine pogleda u ured. Manda, iznenaeno pomisli.
Manda sjedi nasuprot majstorici za niskim stoliem i gotovo je dodiruje svojim
tekim grudima. Obje izgledaju kao da im je neugodno. Uskoro majstorica tiho kae:
Stvarno ne znam kako to uiniti. Morali bi vas proglasiti udarnicom.
Manda se vrpolji na stolcu i vjerojatno ne zna to bi na to rekla.
To znai da biste morali ispunjavati normu s barem stopedeset posto i ivati
pregae i od uteenog materijala.
Manda kima cijelim tijelom. Majstorica baci kratak pogled na njezine grudi.
Sklopi oi, otvori ih, pomalo uzbueno progovori.
Konano, ja imam mogunost ustanoviti koliko se u radionici svaki dan utedi
tkanine i kad bih to napisala na vae ime...
Bila bih vam vrlo zahvalna.
Obje kao da kratko razmiljaju o tome. Majstorica opet pogleda u Mandine grudi.
Ernika je primijetila da se majstorica, dok hoda po radionici i dijeli savjete,
pokazuje kako se neto treba uiniti, ispravlja greke, uvijek najdulje zadri kraj
Mande, kojoj rad ide prilino dobro, samo joj grudi malo smetaju, ne moe se nagnuti
nad stroj onako nisko koliko je potrebno. Majstoricu kao da to fascinira, ne moe se
Mande nagledati. Primijetile su to i ostale ene.
Sigurno i Manda, lukavica, shvati Ernika dok sad slua kako Manda svojim
pomalo hrapavim glasom govori:
Znam da ste me zapazili i u radionici... i ene me vole gledati.
Ernika vidi kako je majstorici uasno neugodno. Nakon nekog vremena apne:
Samo... me zanimalo jeste... jeste li upotrebljavali neki pripravak za rast grudi...
kakve su nekad nudili...
Manda samo odmahne glavom.
Nikada!
Zatim majstoriinu jadnu, gotovo uvenulu ruicu uhvati u svoje velike ruke i
prisloni je na grudi.
Moete se uvjeriti. No... nemojte se sramiti potakne majstoricu hrapavim
glasom.
Kao da je dotaknula uarenu pe takav izraz lica ima majstorica kad njezina ruka
dotakne Mandu. Vjerojatno bi je htjela odmaknuti, ali Manda je pritie uza svoja
ispupenja na platnu, koja odmah ponu oivljavati. Majstorica se vie ne opire i na
njezinu suhonjavu licu pojavi se izraz tihe zaprepatenosti, Ernika je to viala na
licima mukaraca.
Uope nisu ni poduprte u nevjerici kae majstorica i polako, poput slijepca,
pone pipati dlanom po grudima. Ernika ne moe dobro uti ni razumjeti neto to
govori o nekome mukarcu koji bi se od toga mogao izbezumiti. A Manda, onako
krupna, jo se pone pomalo epuriti i ispod tankoga platna se podiu vrste
bradavice.
prekinula doba krinolina. To bi trebalo biti jasno, majstorice, i zbog toga se uope ne
morate opravdavati. Opravdat e nas budunost opet pristojno zavri gost.
Majstorica je u neprilici, njezino nelijepo lice jo vie porazni. Smeteno u rukama
gnjei pregau.
Moda vas je to malo iznenadilo pomalo plaho progovori gost ali duboko
sam uvjeren da u naemu buduem ivotu uope nee biti potrebno upozoravati na
sebe gizdavom odjeom, jednakost svih to i ne doputa, a ni ene nee trebati sva ta
rafinirana erotska pomagala, ipke i najlone, koje jo uvijek nude u salonima Brouk,
Asa i Domina, jer emo odgojiti generaciju mladih, obrazovanih i nadahnutih
mukaraca, koji e u djevojkama traiti i cijeniti potpuno drukije kvalitete od
tjelesnih, cijenit e iskljuivo njihov duh.
Ernika se, tko zna zato, sjeti jednog takvog mukarca slikara. Uvjerena je da
on nikada nee birati ene onako kako ih eli uvjeriti ovaj govornik, i pone se
smijati. Ostale ene, koje su se vjerojatno isto tako jedva suzdravale, kao na znak,
prasnu u smijeh. A budui da se te vesele dame ve mjesec dana nisu poteno
nasmijale, ponu se luaki hihotati, gurkaju jedna drugu i platnene haljine na njima se
trljaju jedna o drugu i ostaju bez boje.
Dosta je bilo! povie Matilda i dirigentskim tapiem snano udari po
najbliem stolu. Iznenada uute, ak odmah postanu tjeskobne i neke se okrenu Erniki
kao da joj predbacuju. I zapovjednica strogo gleda u nju i tap u njezinoj ruci se pone
prijetei podizati, Ernika osjea kako joj se zatresao eludac, samo to joj se nije
smrailo pred oima i...
Drago mi je to vas je to zabavilo. Nove ideje bi stvarno trebalo prihvaati s
osmijehom, ne sa suzama, jer bi se ondje kamo smo krenuli, esto trebao uti upravo
smijeh. To je za mene zanimljiv poticaj. Zahvaljujem i gost se osmjehne Erniki.
Ali Ernika bi se i zbog toga onesvijestila, boji se da e joj to, kad gost otie,
zapovjednica i uvarica predbacivati i ne moe zaustaviti suze.
U radionici imaju redovite pauze za obrazovanje nekako ljutito progovori
zapovjednica.
Danas smo itale lanak o Koreji, a djevojke su jo na vlastitu inicijativu
proitale i pjesmu ukljui se majstorica. A na poticaj sindikalne organizacije, u
radionici emo razvijati i udarniki pokret. Ova majstorica se okrene i pokae
Mandu vaa drugarica Manda je danas poslije pauze dola k meni i razgovarale smo
kako bismo se mogle ukljuiti u pokret. Zajedno smo razmiljale kako poeti, zar ne,
Manda?
10
Uvjerljiv fiziki dokaz
Samo mi je jo taj znanstvenik trebao, pomisli naveer zapovjednik logora kad se
sjetio jutarnjeg razgovora s Blaenim. Nije dobro razumio njegovo izlaganje, jer se
nije mogao usredotoiti na ono to govori i premda se cijeli dan pokuavao sjetiti
njegovih kompliciranih zakljuaka, nije mu uspijevalo; tako je samo instinktivno
pogodio kako je taj blesan doao u logor zato da bi opravdao prolost kurvi i ak je
veliao. No to mu se inilo nevjerojatnim, a kad je shvatio da mu je preporuku dao
osobno ministar unutarnjih poslova, morao se tome nasmijati. Nasmijao se, ali
neodreeni osjeaj opasnosti nije ga napustio.
Pali valjda ve etrdesetu cigaretu toga dana, iako mu je grlo potpuno suho, a
usnice ga peku od nekvalitetnog duhana koji ispada iz loe smotanih cigareta Detva.
Zna da ne bi smio puiti, trebao bi uzeti nekoliko slobodnih dana i posjetiti obitelj, ili
se bar poteno naspavati, jer osjea da e ga logor inae unititi. Stalno stiu
kontingenti iz Ilave, gdje su u sklopu akcije protiv katolika razvrstali otprilike osamsto
ljudi, negdje su pokupili cijela sela zajedno sa upnicima, odvojili su one iz kojih su
batinama izvukli neka priznanja, a ostale prebacuju ovamo, sve te tvrdoglave
mukarce i fanatine vjernice, uzalud u ministarstvo alje oajnike telegrame da je
logor prepun. I tako ne preostaje nita drugo nego na brzinu pripremiti nove barake,
poslati ih na polja dravnih imanja, gdje je nasreu ve poela dugo najavljivana
kolektivna etva, kako bi pokraj vralica ili izravno na poljima skupili slamu da imaju
na emu spavati. Sva srea da su disciplinirani, mole krunicu i vjeruju da upravo oni,
Boji narod, svojim djelima pridonose dolasku vjene pravde, zbog toga su spremni
podnositi batine i patiti. Najradije bi ih sve rastjerao.
Jedan Boji narod sam ovdje ve vidio i ispratio i to? Gdje je ta pravda? turobno
pomisli. Odmah shvati da je to okrutna pomisao i da on poinje gubiti ivce. Naglo
ugasi cigaretu na rubu stola, otrese duhan i pepeo s uniforme i... mora misliti na jo
jednu neugodnu stvar.
Premda to neupadljivije nastoji izai iz barake zapovjednitva, gdje se u nekim
uredima jo radi, uhvati ga novi agitator. S ponosom ga obavijesti da je ekspedicija
protiv krumpirovih zlatica bila uspjena, uhvatili su ih, stavili u ae i zatim ih
Naite poslije njezin karton i prouavajte ga dok ne naete neki razlog zbog
ega je to prije treba maknuti iz logora. Ako vas zanima...
To me ne zanima. to manje zna, to manje mogu batinama izvui iz tebe, zar ne?
Ne znam vrijedi li to jo uvijek... Moda je bolje kad ovjek zna neto to bi
mogao priznati... ali i ne mora. Ali, vratimo se na stvar.
Zigmund se sloi. Kae da bi bilo najjednostavnije s osnovanom lijenikom
sumnjom u otvorenu tuberkulozu. Ali ta prijevara bi njega, zapovjednika, stajala
nekoliko tisua kubika streptomicina, koji je sad vrlo teko nabaviti, a morao bi i
stupiti u kontakt s nekom bandom koja se bavi trgovanjem na crno, to bi moglo biti
prilino riskantno. Tako da bi bilo bolje ustanoviti simptome trbunog tifusa. Premda
bi streptomicin i njemu mogao pomoi s raznim problemima.
Prodali biste ga natrag tim odvratnim vercerima. Ah, nesretnie. Vi stalno samo
gubite na kartama, Zigmunde.
Doktor tuno kimne glavom.
Ve sam toliko izgubio da se svaku veer arko molim da ti verceri,
veletrgovci i svi ti odvratni tvorniari, s kojima sam izgubio tisue i tisue, nikad ne
budu puteni iz logora. A istodobno se molim i ovoj dravi: O, najprosvjeenija od
svih prosvijeenih drava, ustima i rukama svojih pravednih zakonodavaca objavi jo
jedan prosvijeeni zakon, slian onome o organiziranju ovih logora i u njemu naloi
da se proglase zauvijek nevrijedeim sve mjenice i zadunice i avolski lihvarski
ugovori. Amen! i Zigmund jo neko vrijeme dri sklopljene ruke, kao da se stvarno
moli.
Lakrdija, on je neodgovorni lakrdija, vie ne bijesno, nego trpko, rezignirano
pomisli zapovjednik logora. I zna da njihov odnos nee biti drukiji. Zigmund se tim
grimasama brani od toga da mu ovjek bude duan. Uvijek e mu ostati pravo da
zapovjednika smatra jednim od svojih muitelja.
Dosta je bilo, Zigmunde. U roku od tri dana neto smislite. Potrait u
streptomicin, ako e vas to spasiti.
I prije nego to Zigmund stigne izgovoriti jo neku zlobnu primjedbu na raun
najprosvjeenije drave ili radosnih perspektiva, zapovjednik napusti ambulantu. Opet
krene kraticom kraj stolarske radionice, naslijepo napipa klju od ulaza u enski
logor, otkljua ga i bez osvrtanja pouri u baraku uvarica.
Matilda ga ve nestrpljivo eka.
11
evljenje
Dopustili su im da odlaze sat kasnije na spavanje i tako imaju vremena sjediti oko
velikog stola od dasaka, gledati kako stara ruska plemkinja slae pasijans, smijenim
slovakim s jo smjenijim naglaskom im u nastavcima pripovijeda priu o Tatjani i
Onjeginu ili daje korisne savjete, kako izvui valute od ruskih asnika i mornara, kad
njihovi brodovi ponu ploviti i do Bratislave. Riju Amalu starica podsjea na
junakinju iz Pikove dame. Kao emigrantica i udovica bjelogardijskog generala, u
klasinoj je gimnaziji predavala ruski i francuski, a sad je svako jutro odvoze iz
logora i naveer je umornu dovoze natrag. Uvijek odspava jedan sat, a zatim se
prepusti pasijansu i Pukinu. eeraica tvrdi da grofica odlazi uiti ruski okrune
glaveine. U logoru je zapravo skrivaju, inae bi je ruska tajna policija, koje se i ona
sjea iz vremena poslije osloboenja, ve odvukla u Rusiju.
Ma zamisli, udi se Ria. Sve je za nju nevjerojatno. Odlazila je u lokale diviti se
Carmen, nikad joj se nije usudila obratiti, a sada su zajedno od jutra do mraka u
logorskoj praonici, kamo su ih premjestili iz krojanice, moe promatrati njezino
plemenito tijelo kad se uspiju skriti negdje u kutu, ak ga i dodiruje, i to bez osjeaja
stida ili krivnje, jer ju je Carmen sama zamolila da je masira, kako bi u ovome paklu
sauvala svoju lijepu figuru. Njeno je njegovala i njezina iibana lea i stranjicu. I
ona je zamrzila Plaka. Ali umjesto straha, koji je Carmen stalno osjeala pri pomisli
na jo jedno sasluanje, umjesto uasnutosti dok je zamiljala konopac omotan oko
Plakove miiave podlaktice, nju je obuzimala neka neshvatljiva znatielja i neto
zatvoreno u njezinu tijelu to je dosad povezivala samo sa svojom sramotnom strau
prema konjima, kao da je poelo nezadrivo izbijati na povrinu; prije, dok je to samo
nasluivala, otupljivala je to tabletama, ali sad... Zar eka poziv na nono sasluanje?
Da, da. Odvratila bi pozornost od Carmen i...
Njezina divna plesaica o tim Rijinim razmiljanjima nema pojma i tako, kad
naveer stvarno doe uvarica, stavi joj ruku na lea i upita: Ti si Eichardov?,
Carmen preplaeno apne: Ria, malena moja! i dopusti si da je pred uvaricom
zagrli.
Ne boj se kae Ria mirno i krene s uvaricom.
slijepome prostoru, kamo ne pada svjetlo reflektora, stoje ciganski konji. Vie ne
vonjaju tako prodorno, uglavnom su to ukopljeni konji i umorne kobile. Ria svejedno
osjea uzdrhtalost kad im se priblii. Hoda pokraj njih, tiho im se obraa, dodiruje
njihove zamrene, otre grive, vlane slabine to se odmaraju. Novo frktanje pomae
joj da u mraku pronae pastuha. Sjajno veliko oko, uski ular, ve razaznaje cijelu
plemenitu, usku glavu, kratku iku meu uima, grivu to lagano treperi na savrenu
luku vrata, takvome luku na koji se mogue objesiti rukom, priviti se uz njega cijelim
ramenom, osjetiti i poslije, u sjeanju beskonano uivati u dodiru vlanog pazuha s
barunastom koom pastuha. Ria zna da e to danas opet uiniti, privui e k sebi
njegovu glavu, dodirnut e vlane, mekane nozdrve, aptat e mu svakakve besmislene
rijei dok mu se ne ponu napinjati slabine i njezino tijelo pone na to reagirati. Ve
poinje, ispod grube vojnike bluze osjea pokrete svojih dojki, pomalo bolan dodir s
grubom tkaninom bluze. Odgaa trenutak kad e stvarno dodirnuti pastuha. On pod
njezinim netreminim pogledom ponovno nemirno zafrke, pomakne noge, cijelo tijelo
mu zadrhti i ispusti blagi, topli vonj. Ria isprui ruku.
Ja vidila! netko je straga grubo uhvati za ruku. Ria se snano trgne, eli se
okrenuti, ali grube ruke je straga zgrabe, stisnu njezine grudi. Odmah se iznenaeno
povuku.
O, enska? kad se Ria okrene, izbliza ugleda neke iznenaene oi na gotovo
neraspoznatljivu irokome licu.
eli neto rei, ali ruka, vie ne tako gruba, prekrije joj usta. Ciganin neto brzo
kae, iza njega se pojave druge ruke, Ria se ne stigne ni odmaknuti kad je uhvate za
noge, uz trbuh joj se pritisne teka glava, puna kose, ruke je lagano podignu i ponu
nositi. Prvi Ciganin valjda shvati da se kanjenica ionako ne usuuje vikati, prestane
joj zatvarati usta i njegove ruke, pomalo masne, ponu joj podizati bluzu i dodirivati
dojke. Sve traje vrlo kratko, Cigani je visoko podignu, uguraju je pod ceradu nekakvih
kola, obojica je ponu gurati na slamu na podu, ali kad shvate da se Ria ne brani i ne
pokuava pobjei, jedan se odmakne od nje. Drugi Ciganin joj odmah pone skidati
hlae, prelaziti rukama po njezinim bedrima i kroz gaice joj pone pritiskati stidnicu.
Ria osjea kako se od uzbuenja najeila na bedrima. Podigne stranjicu, izbaci
bokove i pusti Ciganina da joj svue gaice. I sam je vjerojatno raskopao hlae, jer
iznad njezina lica prijee miris dima, u potpunoj tami Ria nita ne vidi, samo osjea
kako joj tvrdi Ciganinov ud poinje razdvajati usmine, kako je lako otvara, duboko u
nju prodire, pone se u njoj snano pokretati, kao da je jednako mastan kao i njegove
ruke koje joj gnjee grudi. Ne dosegne vrhunac, kad ud izae iz nje, pone se snano
trljati o njezin trbuh i zatim joj grudi zalije topla, ljepljiva tekuina. Ciganin naglo
izdahne, promrmlja neto kao evljenje, odmakne se od nje i prije nego to se Ria
stigne podignuti, ve na grudima osjea dodir drugoga, jo veeg uda. Prvo ga pone
odgurivati od sebe, ali barun glatke, pulsirajue puti prisili je da ga snano,
strastveno stisne, od ega Ciganin uzvikne, trgne se, padne na nju i uskoro i on prodre
u nju. Pokree se u njoj, njegove grube ruke gnjee joj stranjicu, zabijaju se u nju
noktima i uskoro ponu traiti njezinu drugu rupu. Ria se eli okrenuti na bok, ali tada
pone svravati i vie se ne brani od Ciganinove ruke.
Bedra joj jo drhte od orgazma kad se neto priblii njezinim ustima. Sad bi to
prihvatila i u usta, no to je neto tvrdo i hladno, to je grli metalne boce, iz njega u
njezino isueno grlo pone tei hladna, a uskoro estoka tekuina, koja joj obnovi
snagu. Ponovno je ponu dodirivati ruke Cigana, sad ne tako poudno i ona uskoro
ponovno osjea uitak u svim osjetljivim dijelovima svojega tijela koje je, u
prodornom mirisu znoja to se na nju slijevao s tijela mladih Cigana i u vonju pastuha
koji u blizini frke, napokon nalo duboko olakanje bez boli. Njezinim se bedrima
rairi takav umor da nije u stanju odmah ustati i otii iz kola, pomisli kako e samo na
trenutak lei meu tijela Cigana koji se odmaraju, nije poslije svjesna da se taj
trenutak produuje, da su se u meuvremenu kola ispod nje pokrenula, u slatkoj
omamljenosti sanja da se u njoj ponovno poinju pokretati neumorni Cigani, a ona ih
ne moe, ne eli sprijeiti.
12
Efekt Bude s mnogo ruku
Dobre logorske due gurnule su Zigmundu u ordinaciju obavijest da e u tjednu
logorskog obrazovanja, koji na vlastitu inicijativu organizira mladi agitator Chomi,
logorskome kolektivu biti predstavljen kao primjer politikog tetoine, koji se ne
moe prilagoditi novome vremenu i ne eli povjerovati u radosne perspektive.
Proitao je papiri i, da po prirodi nije bio tako lijen, a sada i vjeno neispavan
nakon nonoga kartanja, duboko bi se nad tim zamislio. Ovako je samo odluio spaliti
papiri. Otkrio je da je bolniar, koji je za ordinaciju sterilizirao igle iznad
alkoholnog plamenika, opet popio sav alkohol. Tako je samo odmahnuo rukom i
gurnuo papiri u dep. Zaboravio bi na njega da se nije pojavio zapovjednik logora,
koji je stvarno donio obeani streptomicin za lijeenje fingirane otvorene tuberkuloze.
I tako se Zigmund lano uzrujao i zapovjedniku gurnuo papiri pod nos.
Znai, vi me tjerate da prekrim Hipokratovu zakletvu, a ovako mi se oduujete?
Zapovjednik je iznenaen.
Mislio sam kako je planirano da odrite ciklus predavanja o spolnim bolestima,
to bi bilo posebno aktualno i humano prema novim tienicima, kako ne bi otili iz
logora s kapavcem. To je prava glupost! razljuti se odjednom zapovjednik. To je
sigurno smislio onaj balavac Chomi. Stalno bulazni o Omladinskoj pruzi i po onome
to govori imam dojam da e, kad ih puste odande, to biti tako svjesna omladina koja
e, im doe kui, poeti uhoditi vlastite roditelje, jesu li dovoljno preodgojeni, a one
koji nisu, u stanju su i potkazivati zapovjednik ve vie.
Malo opreznije opomene ga Zigmund, iza vrata su neki pacijenti.
Zapovjednik zastane. Zatim zgrabi papiri i razdraeno promrmlja: Uvijek se
zbog vas iznerviram, Zigmunde! i odluno izae iz ordinacije. Oito je poslije toga
uporabio svoj zapovjedniki autoritet jer je Zigmund, kad se sljedeeg jutra pospano
vukao u ambulantu, na zidovima baraka ugledao plakate koji pozivaju na Tjedan
logorskog obrazovanja, poeo je itati i otkrio da u programu vie nije predstavljen
kao politika tetoina, nego kao predava o zaraznim spolnim bolestima. Mir svijetu!
zahvalio je u sebi zapovjedniku parolom koja je zamijenila uobiajeno Hvala Bogu,
Bojim se.
Ali, djevojko. Svi se bojimo... Sto te prestrailo?
Iz logora je nestala moja prijateljica. Ria Eichardov. Juer su je pozvali na
sasluanje i vie se nije vratila u baraku. U samici nije, barem tako tvrdi Madla.
uvarice je psuju, kau da je pobjegla iz logora i da emo sve ispatati zbog toga.
Lau. I mene su jednom naveer odveli i da nije bilo nekog pijanog asnika, ne znam
kako bih i ja zavrila. eeraica me odmah upozorila na Plaka. Rekla mi je, kad mu
za oko zapne neka enska, ne da joj mira, pseto, dok je ne dobije, i da mi je bolje da
traim posao sa svjetiljkama. Zato sam vas dola zamoliti...
Zigmund je eli upitati zbog ega ju je Plak zapazio, ali nema volje sluati o jo
nekim gadarijama i tako plesaici utke napie uputnicu za rendgen. Kae joj da e
sutra iz bolnice doi ambulantna kola po momke koji su u rudniku zaradili lake
ozljede i takoer trebaju na rendgen, tako e povesti i nju. Plesaica mu se zahvalno
osmjehne. Tjeskoba je napusti. Zigmund procijeni da je prije bila lakomislena ena
koja je znala uivati u ivotu.
Bit e mi drago ako odem iz praonice pone se povjeravati iz zahvalnosti.
Para teti koi, a teke koare s mokrim rubljem mogle bi mi pokvariti figuru. Zato
sam otila i iz krojanice. Posluala sam kad ste me upozorili doda koketno.
Zaboga, ja? iskreno se zaudi Zigmund.
Da, kad ste nas trebali pregledati, upozorili ste me da e mi se za ivaom
mainom objesiti grudi.
Ah, to... i Zigmund se uhvati za glavu koja ga boli.
I jo ste mi obeali da ete mi nabaviti neki dobar grudnjak.
to ja sve neu doznati o sebi! uzdahne Zigmund. Zatim dentlmenski dopusti
da je moda mislio na laljivog proizvoaa grudnjaka Knechtferyfra, od kojega je
ve za jednu nemoralnu curu, koja se usudila u radosne perspektive ui s golom
guzicom, dobio neke gaice. Kod njega ih naruuju uvarice, inae bi se i njima moglo
dogoditi da ostanu gole stranjice. Pokuat e neto dobiti i za nju. Plesaica
zadovoljno zahvali.
A... veliina... samo kao dlan ili neto vee? sjeti se jo Zigmund.
Plesaica brzim i uvjebanim pokretom podigne bluzu i ponudi mu pogled na
svoje grudi.
Zigmund, pomalo zaskoen profesionalnou s kojom je to uinila, kae:
odreenim bankovnim raunom u vicarskoj a iza njega stoji drvni kralj koji je
poslije rata uspio pobjei iz Slovake. Njegov e doprinos prihvatiti kao dokaz
njegovih kontakata, u koje je ve prestao vjerovati. To e mu otvoriti mogunost za
nove zajmove i istodobno poboljati njegov drutveni poloaj, koji sad nee biti
temeljen na tome to lanove mafije alje na duge boravke u bolnici, a poslije
fingiranih ozljeda u rudniku i na lijeenje u oblinjim toplicama, gdje im se otvaraju
novi vercerski i prekupniki kanali. Da, to je neoekivan dar, pomisli ponovno i
kockarska strast kombiniranja i riskiranja tako ga zaokupi da gotovo zaboravi na
pacijenticu. Skoi s leaja i uljudno, uz isprike, pozove je da ue.
Sve to se poslije dogodi, Zigmunda podsjea na san. ena i ne sjedne na
ponueni stolac, odmah pone govoriti:
Nema potrebe da sjednem, doktore. Kaem vam da sam potpuno zdrava. To to me
uvarica dovela, to je njezina stvar, a to joj je naredila Madla, koja je za vrijeme rata
bila zapovjednica njemakih djevojaka u Petralki, ali ni to me se ne tie, ni to zato
joj je to naredio zapovjednik logora, iako mi je jasno da to nije on smislio, nego je
dobio zapovijed iz Bratislave. Ali kaem vam...
Zaboga! oajniki je prekine Zigmund i objema se rukama uhvati za glavu u
kojoj bubnja. Smirite se, gospoo, napadate me kao da sam vam smrtni neprijatelj,
ali i ja sam logora kao i vi, uz to sam tek slabi mukarac i posljednji koji bi vas htio
na silu izvui iz logora. I ja znam da vani ima redova za kruh, za komadi eera, za
cipele, a ovdje ih nema, na slobodi ovjeka stalno mue sumnje: hoe li mi nai
skrivenu robu ili nee, je li me netko potkazao ili nije. A kad preko veze dozna da te
stvarno nitko nije potkazao, opet se samo mui: jesam li ja stvarno tako nevaan
protivnik sustava da nisam vrijedan ni potkazivanja ni potene pljuske, bacanja niza
stube, razbijanja zubi, upanja kose, lomljenja ruke i noge ili to? Zar ja ne znam da
sad nije dobro biti na slobodi? Zato bih inae bio ovdje, to mislite, potovana? Kad
si ovdje u logoru, ve zna na emu si, ima sigurnost, pa i socijalnu sigurnost, za
kojom je narod vapio stoljeima. A ovdje je ima, ovdje ti je dobro, napokon se
moe slobodno nasmijati, bez straha moe u sobi, u garderobi, u rudarskom oknu, za
kartakim stolom priati politike viceve, od srca pljuvati po reimu i nekanjeno
pretui savjesne inovnike. A vi me jo...
Oprostite, oprostite zapanjeno kae Udovica i sad se bez poziva i bilo kakvog
pritiska s doktorove strane klonulo spusti na stolac. Mislila sam...
Vidite, vidite...
Sad mi je jasno da se vas ne moe iskoritavati.
potpuno iste. Okrene ga leima prema sebi, pogleda njegovu kraljenicu deformiranu
od kartanja, dodirne je, kratko kae: To je jasno. Zatim manje jasno doda kako mnogo
sati pogrbljenosti u ispovjedaonici i prilikom none molitve imaju jednako razoran
efekt na muku kraljenicu. Zigmund shvati da su molitve bile uzrok probadajuih
bolova u lijevoj modanoj hemisferi njegova oca, koji bi ga obuzeli nakon povratka iz
sinagoge. No majka nije otkrila njihov uzrok. Mudra je to ena, pomisli o Udovici i
drago mu je to se odluio prepustiti njezinim rukama. Danas mu je posebno sretan
dan: ostat e mu streptomicin i jo e se rijeiti uasnih bolova u glavi. Sklopi oi,
osjea pokrete enina tijela iza svojih lea i sve jai smirujui miris. Topli dlanovi
mu dotaknu kraljenicu, ponu je masirati, ena mu zadivljeno apne: Imate gotovo
djeaku figuru, znate li to? Kimne i shvati da je probadajui bol potpuno prestao.
Udoviini dlanovi i iskusni prsti dalje prelaze po kraljenici, elektriziraju je, a
povremeno uarene, jo uvijek bolne struje, oputaju je. Osjeaj mu se pone ne samo
penjati po kraljenici, nego i sputati dolje, sve nie. Uskoro kao da su vrhovi njezinih
prstiju otvrdnuli, no istodobno nisu izgubili svoju udesnu elastinost i gipkost, dodiri
mu se odjednom ine gotovo nebeskima, kao dodiri udesnog Bude s mnogo ruku, dok
Zigmund ne otvori oi i radoznalo se okrene.
Niste se jo trebali okrenuti kae Udovica uz tiho predbacivanje.
Zigmund vidi da je efekt Bude s mnogo ruku Udovica postigla vrlo jednostavno:
tako da je iza njegovih lea spretno svukla sa sebe svoju crnu haljinu. Ne privuku ga
toliko njezine teke, zrele dojke, koliko ga opini njezina rasputena, poput gavrana
crna kosa. Takva je, pomisli. A odmah zatim, budui da ve moe razmiljati u duljim
reenicama: Tko zna je li tako lijepo crna i dolje, vraica. Jedno drugome duboko
pogledaju u oi. Zigmund osjea da je Udovica u njegovu pogledu proitala
znatieljno pitanje. Valjda je to nije uvrijedilo, jer kae: Onima koji to ne
zloupotrebljavaju, mogu pruiti potpuno olakanje. I pogledom jasno pokae gdje se
nalazi jo jedno sredstvo. Zigmund osjea da je ne moe odbiti. Zna da se izlae riziku
da e zakazati. Istodobno, a to je snanije, eli upoznati njezinu tajnu. Ako bude
iznenaenja, mogao bi to iskoristiti, jer kockarsko drutvo u logoru ve poinje
osjeati potrebu za novim, originalnim okladama. Tako bi mogao jo vie poboljati
svoju financijsku situaciju i svoj osobni presti.
U potpunosti se preputam u vae ruke, gospoo apne i sklopi oi.
Udovica se uspravi iznad njega, preko irokih bokova polako pone skidati gaice
i otkriva svoju tajnu. Prema trljanju tkanine o tijelo, Zigmund procijeni da je tajna ve
izloena njegovu pogledu. Otvori oi, gleda. Prsa mu se ponu dizati od uzbuenja.
Sada bi se trebalo spustiti dolje i... Udovica pone otkopavati i skidati njega, dok se
13
Tjedan logorskog obrazovanja
U plakatima polijepljenima po cijelome logoru nije se lagalo: Tjedan logorskoga
obrazovanja, kojemu se veselio cijeli logorski kolektiv to se u tome trenutku sastojao
od 753 politika i gospodarska prijestupnika, 449 neradnika, 132 asocijalna elementa,
meu kojima su prevladavali lani svirai i prosjaci, 53 bive prostituke, 58 lanova
policije, jedne neimenovane vojne jedinice, 2 konja i 16 pasa uvara, poeo je
sveanom priredbom tono u sedam sati.
Cijeli prednji zid u baraci za agitaciju i propagandu prekriven je crvenim kreppapirom, usred zida je golemi papirnati zupanik, u zupaniku je velika petica od
staniola, u petici su srp i eki, na vrhu srpa petokraka zvijezda, s jedne strane
zupanika poznati portret druga Staljina, ukraen svjeim borovim granicama, s druge
strane zupanika jednako tako poznat portret druga Gottwalda, takoer ukraen
svjeim borovim granicama. Na vrhu sveano ukraenog zida nalazi se parola
ISPUNIT EMO PETOLJETKU!
Prozori u dvorani za agitaciju su oprani, ali ve prekriveni zastorima, pod je
svjee ulaten, drvene klupe izribane, istima se doimaju i glazbala Lakatoeve
skupine, koja u narodnim nonjama stoji u kutu pozornice kako ne bi odvlaila
pozornost od ukrasa. Poinju se okupljati ugledni posjetitelji sveanosti.
Disciplinirano su stajali pred ulazom u baraku i sad zauzimaju unaprijed dodijeljena
mjesta. Pozornost privlai udarnika skupina logoraa ellra u posuenim rudarskim
uniformama i nekoliko zatvorenih partizanskih zapovjednika sa svjetlucavim
sovjetskim medaljama. Pozornost izazivaju i dva logoraa koja su sjela na mjesto
odreeno za javno izricanje samokritike. Malo zanimanja izaziva dolazak
preodgojenih prostitutki, koje stiu u formaciji, praene uvaricama i njihovom
zapovjednicom. Zatim dolazi zapovjednik logora za prinudni rad, a s njim cijelo
zapovjednitvo logora. Kinooperater je ve namjestio rolu filma u novi projektor, ali
straga jo ima nekoliko slobodnih mjesta. Stariji referent za agitaciju i propagandu,
porunik Vandlk, koji otvara cijelu sveanost, uznemireno pogleda na sat. Na klupi se
smjesti i zapovjednik logora, ali uto se na vratima barake uju neki glasovi, dvoranom
se proiri miris dimljenoga mesa i na unaprijed odreena mjesta ve sjedaju i
Kad pljesak utihne, na diskretan znak porunika Vandlka, Lakatoeva skupina pone
svirati narodnu pjesmu Horehron, iz podruja Horehronie. Logora ellr, koji je
podrijetlom iz toga dijela Slovake, ugodno je iznenaen i dirnut. Ne usudi se
pridruiti skupini u pjevanju, ali barem se njie u klupi i udara nogama u ritmu.
Vatreno zapljee sviraima. Zapovjednik logora najavi ono to svi udarnici
nestrpljivo oekuju: zbog izvrsnih radnih rezultata, sustavnog premaivanja plana i
uzornog preodgoja u duhu narodne demokracije i izgradnje, lanovima ellrove
udarnike skupine oprata se u prosjeku po tri mjeseca prinudnoga rada. uje se
pljesak, ali i zavidno mrmljanje iz klupa podrivaa drutva.
Sveana priredba nastavlja se istupom biveg voe romskog plemena. S romskoga
prevodi Lakatoev prvi violinist. Stari voa prvo objasni zbog ega se njegovo pleme
ve dva puta vratilo iz dodijeljenog mjesta boravka u pograninom podruju. Tamo je
sve ve bilo pokradeno. Cigani nisu glupi da plaaju zbog drugih. Koliki su prije i
poslije njih krali u Karpatskoj kotlini, a uvijek su za to platili samo oni, Romi. Oh,
mnogo je jo nepravde na svijetu. Zato bijelci uvijek prvo na njih hukaju pse i
andare? Oh, mnogo, mnogo tuge se ve nakupilo u dui Cigana u Karpatskoj kotlini.
Voa spusti glavu. Violinist ne mora ni prevoditi, samo nijemo pokae na njega
gudalom, koje svjetluca od kolofonija kao od suza. Starac je valjda na trenutak i
zadrijemao. Trgne se i odluno kae da e i trei put otii u pogranino podruje,
osjea da e sad nai neko nepoharano mjesto boravka. I on se okrene prema svojima:
oni ponu gorljivo kimati. O, poi e, poi e, Cigani znaju i sluati, i oni ele sreu
za svoju djecu. Na kraju voa jo objasni zato su skoro zakasnili na sveanost:
slomio im se kota na jednim kolima, jedna kobila je ozlijedila nogu, a zadrala ih je i
djevojka koju su andari ujutro nali u jednim kolima i nikako im nije znala objasniti
kako je onamo dospjela. Tajanstvene nam stvari alje Povijest, pomalo pesimistiki
zavri stari voa, nasloni se na svoj tap i kao da neko vrijeme razmilja o
historijskome putu svoga plemena u sretna pogranina podruja. Opet na diskretan
znak porunika Vanlka, Lakatoeva skupina zasvira Ciganski pla. Predstavnici
plemena sluaju ga pognutih glava. Po crnim i zapraenim licima tiho im teku suze.
Voi se izrezbareni tap toliko trese u ruci da udara po klupi; to podsjea na zvuk
zakivanja avala u lijes. Zapovjednik logora ne eli da se u atmosferu priredbe uvue
pesimistian ton i zato velikoduno, izvan unaprijed pripremljenog scenarija, odlui
da Cigani u sretna pogranina podruja ne moraju krenuti odmah ujutro. Na polju iza
logorske ograde, izvan dosega nervoznih logorskih pasa, mogu provesti jo dva dana,
a ekonom e im izdati veu koliinu svjee uginulih kokoi iz logorskog peradarnika.
Cigani su dirnuti zapovjednikovom velikodunou. Voa im na romskom kae kako je
gospodin rekao da mogu ii. Cigani ispod kaputa izvuku limene lice i ponu njima
lupkati te krenu. I poslije njihova odlaska u dvorani se osjea miris dimljenoga mesa.
Komandir, geroj, geroj apajev . Sad nije potreban ni diskretan znak agitatora
Vandlka da mu se pridrui Lakatoeva glazbena skupina, a zatim i veliki zbor
logoraa. U taktu zborske pjesme udaraju i rukama po klupama. Ne daju se posramiti
ni partizanski zapovjednici: pljeskaju po sarama izama i u sve brem ritmu zveckaju
medaljama. Sovjetskim medaljama za pobjedu II. i III. reda. Samo se bive prostitutke
nisu ukljuile.
Nakon to se kolektiv utiao, Chomi upita ima li tko od zatoenih pitanja za
Pramuku, kako bi produbio samokritiku. Dubina Pramukine samokritike sve je
zadovoljila, pitanja nema. I tako zapovjednik objavi da se podrivau Pramuki, u
skladu s rezultatima njegova preodgoja, boravak u logoru na neodreeno vrijeme
mijenja u odreeno, i to na deset mjeseci prinudnoga rada. Ali s obzirom na to da je
upravo poela kolektivna etva i zatvorenik Pramuka, kako bi dokazao da je njegovo
kolebanje zavreno, eli u njoj aktivno sudjelovati, boravak u logoru moe mu se
skratiti za dva mjeseca, odnosno, njegov boravak u logoru zavrava. U ime
zapovjednitva logora, estita mu na vraanju u graansko stanje. I zapovjednik se
srdano rukuje sa sad opet graaninom Valentom Pramukom, ak se poslije kratkog
oklijevanja izgrli s njim. Kolektiv tome oduevljeno pljee.
Pljesak jo nije utihnuo kad se u redovima podrivaa zauje glasan pla.
Zapovjednitvo logora, a osobito neimenovani organ, odmah postanu oprezni. No
uskoro se objasni da nije rije o provokaciji: tuno, ali u biti sretno, rasplakao se neki
seoski uitelj i amaterski kazalini redatelj, koji je u svome zabitome selu uzaludno
pokuavao nai komad u kojem bi bilo mogue inscenirati prirodnu povezanost
pozornice s gledalitem i glumaca s gledateljima, te tako stvoriti novi oblik
inscenacije, zbog toga je traio potporu i pomo i u stranoj literaturi, godinama ju je
nabavljao, u meuvremenu je ta literatura postala neprijateljska i zabranjena. Dobio je
pola godine logora zbog irenja reakcionarne ideologije, ali vie ne ali zbog toga,
zna da se to moralo dogoditi, morali su ga smjestiti u ovaj strogi logor kako bi se
svojim oima uvjerio da je neto takvo mogue ostvariti, to mu je sam ivot ponudio.
Bilo je to neoekivano i zato ga je ganulo... Prolije posljednje suze, zaustavi
posljednje jecaje sree, ispria se osmijehom i opet sjedne.
Neplanirani dodatak na sreu ne narui scenarij sveanosti. Kao drugog kandidata
za samokritiku iz velikog su broja zainteresiranih odabrali zatoenika Knechtferyfra.
Chomi pokae prema mukarcu srednjih godina, koji se kolektivu lagano nakloni.
Prema podacima komisije za logore, Witold Knechtferyfr je idov i proizvoa
grudnjaka i haltera u Luenecu. U svojoj je radionici izradio 1.374 komada haltera i
grudnjaka, ali bez gumenih umetaka. Njih je tako prodao, zbog ega je svaki proizvod
bio 23.60 kruna preskup i tako je postigao neopravdanu dobit od vie od dvadeset
tisua kruna. Prijevarom se tako obogatio na tetu svih radnih ljudi. Osim toga,
ugrozio je i javni moral, jer je dolo do nekoliko sluajeva klizanja haltera s tijela
drugarica na javnim mjestima, pa i na proslavi odranoj u ast Meunarodnog dana
ena. Ali tu nezgodu, koja je tijekom proslave zadesila nekoliko obdarenih sovjetskih
ena, komisija za logore je odbila kvalificirati kao napad na javne djelatnike. A s
obzirom na raniju teku sudbinu idova Witolda Knechtferyfra, osuen je samo na
tromjeseno oduzimanje slobode zbog gospodarskog prijestupa. No proizvoa
grudnjaka nije otiao na prinudni rad, naprotiv, pokuao je poduprijeti svjetski
cionizam i htio je ilegalno emigrirati u Izrael. Nakon to je uhvaen, upuen je u logor
sa strogim reimom. Od svoje kazne na neodreeno vrijeme, ve je odsjedio osam
mjeseci, uzorno radi u stolarskoj radionici i uspostavio je pozitivan odnos sa
zapovjednitvom logora. Primjerenom samokritikom trebao bi pokazati kako se
njegovo razmiljanje preobrazilo u narodno-demokratskom i naprednom duhu.
Rado u to uiniti, uz doputenje logorskog kolektiva spremno potvrdi
proizvoa grudnjaka, ponovno se nakloni i kratko ali uvjerljivo ispria otprilike ovo:
Prilikom proizvodnje grudnjaka i haltera ponaao se kao tipian poduzetnik iz
prolosti, bila mu je vana iskljuivo dobit. Istina je da u konkretnom sluaju nije
uspio nabaviti ni potrebnu gumu. Prije toga ju je uvozio iz Maarske, ali nakon
dolaska na vlast narodne demokracije i druga Rkosija, prekinule su se dotadanje
trgovake veze, koje su, istina, takoer bile utemeljene na dobiti. Guma koja je
nedostajala postala je takorei objektivan uzrok padanja haltera i sputanja grudnjaka.
Ali ni to mu nije davalo pravo na potkradanje. To je shvatio tek u logoru. A ovdje je
shvatio i o emu je zapravo rije u narodno-demokratskom gospodarstvu.
O emu, pametnjakoviu? odjednom povie neki glas.
O tome pristojno je odgovorio proizvoa grudnjaka da pred ispunjavanjem
hirova uske skupine ena uvijek ima prednost zadovoljavanje potreba irokih slojeva
radnih ljudi.
Objasni to na primjeru! uje se opet provokativan glas.
Vrlo rado, to je dokazana agitacijska metoda i dobro sam je savladao u logoru.
Na primjer, ako moj boravak u ovome logoru zavri, vratit u se u svoju krojanicu i
sigurno u iz svog asortimana izbaciti proizvodnju haltera. Sluili su samo uskoj
skupini ena, uglavnom takvima koje su haltere upotrebljavale za zadovoljavanje
nemoralnih apetita bogataa, kako bi potom iz njih izvukle novac. Potroeni novac su
bogatai morali opet brzo zaraditi i tako su poveavali masovno i nekransko
izrabljivanje radnika.
A do toga si sm doao? i dalje izaziva glas iz skupina podrivaa.
14
Tipian proleterski instinkt
U baraci posrnulih ena vlada obijesno raspoloenje. Grofica pjeva neku veselu
ariju, eeraica uka u svome kutu kao marljivi mi i u slamaricu gura neto ime e
trgovati, a ostale su se okupile oko stola, gdje Velika Berta upravo prouava upitnik
to ga je svima podijelila Madla i ponovno ih upozorila da na sva postavljena pitanja
moraju odgovarati istinito, jer e anketar ionako otkriti koja je lagala.
Gdje pie nacionalnost? okrene se Berta prema Carmen.
Nemoj pisati osobne podatke, budalo.
A to e im to onda?
To nisu podaci za policiju. On samo eli anonimno znati jesi li kad imala neto
sa svojim starim.
Fuj! Pokfarenjak. Takve sfinjarije mu je neu pisat strese se Berta.
To jo nije nita, Bertika. Sluaj to je smislio ita iz upitnika Carmen.
Kratko opiite svoj put prema seksualnoj raskalaenosti, a na istome listu papira
opiite ljubavni doivljaj koji je na vas ostavio najvei dojam.
Uasno dugo pitanje. Ja ne snam dobro pisati. Ptiice, pii ti i za mene okrene
se Berta prema Erniki, koja sjedi pokraj nje i zamiljeno gleda u isti list papira koji
je bio umetnut u upitnik. Berta je trkne laktom. Strano veliku kitu, pii odmah, tok
ne saboravim, imala je onaj konjski trkovac Teleky. Uvijek se cjenkao, a i bio mu je
konjski, sjea se, Manda?
Ne gnjavi, glupa Berta otrese se Manda. Prvo dobro proitaj pitanje, a onda
lupetaj. Ne pita za veliinu kite, nego za doivljaj.
Ti si glupa, moram se smijat. Misli, kat iva pregae za ratne ene, da ratna
ena ispot pregaa ne sanja o velkom toivljaju s velkom kitom?
Smijeh prekine i ariju, koju grofica ne dovri. Prvo pomalo zaueno pogleda
ene koje se smiju poslije arija i pasijansa joj uvijek treba neko vrijeme dok ne
shvati gdje se zapravo nalazi, zatim na ruskom kae:
Dobro ste to rekli, hvala vam, djevojko! i grofica pogladi Bertu po licu. Zatim
zijevne i promumlja: Ispriajte me! pone se dizati od stola i polako krene prema
svojem krevetu.
Zato je ovdje dre, dovraga? zavrti glavom Carmen.
eeraica, koja zna sve, jo uvijek uka u svome kutu i tako Carmen nema tko
odgovoriti. ele se vratiti upitniku, Ernika sasvim ozbiljno namjerava opisati Bertin
stvarni ljubavni doivljaj, pritom razmilja koji bi mogla sama opisati a da ne otkriju
kako izmilja, kad joj se iza lea opet pojavi uvarica. Budui da je vrijeme za
spavanje, a robusna uvarica ima majinski izraz lica, odmah shvate da je opet dola
po neku od njih. Ernika se ne stigne ni uplaiti kad joj uvarica stavi ruku na rame i
kae joj da poe s njom. eeraica i ne kae da je i ona trebala traiti rad sa
svjetiljkama. Ostale ene ute, obijesno raspoloenje je odmah splasnulo. Sve znaju
tko zove Erniku, znaju ve i to kako je Plak zao i rafiniran: kaznio je ponosnu Riu
tako to je dao da je odvezu iz logora u ciganskim kolima, kako bi je uhvatili andari i
zbog bijega poslali u Ilavu. to e smisliti za nju? Ernika brzo pogleda Mandu, ali
ona odvrati pogled, ne kae ni ono svoje smirujue: ne boj se, ptiice, jer eli biti
udarnica, ulaguje se majstorici Daski, svaki as neto ukaju u sobiku i Manda
pritom, iskusna stara kobila, napaljuje majstoricu. Samo Berta promrmlja: Ja sam ba
se sjetila velikog toivljaja. Kat se vrati, saboravit u. I to je sve.
uvarica je vodi prema vratima na ogradi, otkljuava ih, hodaju prema zboritu. U
logoru je uznemiravajue tiho, ute i partizani, ne uju se ni logorski psi, samo se
odnekud s polja iza ograde javi zrikavac, pone prodorno i radosno zrikati. Glupan,
pomisli Ernika i osjea da joj se plae. Odlui da e se, kad Plak izvue konopac
kojim mlati, odmah onesvijestiti. Malo je to umiri.
Uu u baraku zapovjednitva. Slabano svjetlo, pred jednim vratima su vree pune
spisa u crnim, tvrdim koricama, pred drugima su nabacane potrgane psee brnjice.
Ernika ih se prvo uplai, zatim pomisli kako bi bilo najbolje uzeti onu najveu i
odmah s vrata je baciti Plaku na gubicu, pretvorio bi se u neku ivotinju, ona bi iz
ladice uzela najdui konopac i mlatila bi ga tako dugo dok se opet ne pretvori u
ovjeka koji ne eli nauditi drugima. Tuno se nasmije toj bajki, uvarica ve otvara
vrata i kae:
Evo je!
Erniku iz ureda ljubazno gleda znanstvenik u ljetnoj koulji, a osmjehuje joj se i
mladi agitator Chomi u svojoj nezaobilaznoj jakni.
Ti? s nevjericom kae Ernika. I oblije je val takve sree i olakanja, kakav
kako su gradili, kako su svi htjeli raditi nou, dok su svirali zvunici i svijetlili
reflektori, a i da je tamo doao neki drug Klema i bio na ti sa svima na gradilitu. Ja
mu nisam imala o emu pripovijedati, jer mi radimo nou samo zbog posla, ne
dobrovoljno, veina mukaraca to najradije obavlja nou i po mraku. Makar se mene
moe pogledati i uz svjetiljku. Mandu, moju prijateljicu, ve manje uz svjetlo. Dosta
frajera se prvo prestrai, onda im se smeuraju, kad Manda skine korzet i sve to
istrese pred njih. Uglavnom su slubenici bili tako plaljivi. Posjeivali su Mandu
zbog trgovanja eerom, jer je i ona htjela vei komad eera, htjela je to vie eera
priutiti svojoj keri i zato je tako vrebala slubenike koji su dijelili kupone za eer.
Ali i oni su vrebali nju, a oni koji se nisu smeurali ni uplaili Mandine budilice, nisu
poalili. Ali bilo me sram o tome priati Stanku... i sad me malo sram. Zato mi je on
jo povjerio da je napisao pjesmicu o svojoj voljenoj pruzi. Je li tono, Stanko?
Zove se Omladinska pruga kae kroz zube i pomalo uvrijeeno Chomi, a
Erniku i ne pogleda.
Ni Blaen ne gleda u nju. Samo napomene:
Znai, i s vama je Klema bio na ti. Vjerojatno je malo popio.
Zatim je svima pomalo neugodno. Prva se pokrene Ernika.
Ali vi ste me htjeli pitati za Keri... iako vie ne znam... to zapravo? Aha! i
Ernika se nasmije. Kad su me posjeivale lanice enskih udruga za pomo, te su
me stare babe uvijek samo ispitivale o mome tunome djetinjstvu...
Zapravo bismo mogli poeti s vaim nesretnim djetinjstvom... to je uobiajen
pristup nakalje se Blaen, pogleda u Ernikin spis iz policijske uprave i doda:
Dornkappel je bio tipino proletersko predgrae...
Bio je, da potvrdi Ernika iako su se proleteri kod nas u Meksiku, kako su
neki zvali na kvart, pojavljivali samo prije izbora. Doli bi u gostionicu u Streleckoj
ulici agitirati da se sirotinja udrui protiv nekakvih buruja, da im sve porazbijaju,
naprave trajk i trae povienje plaa. Da e oni sami poslije pokrenuti sve strojeve i
odsjei prljave ape svima koji ih u tome budu spreavali. Ciglari su sluali i pili
dalje, ali eh Vencko, vlasnik vrtuljka, koji se bojao za svoju imovinu i svoj je stroj
najradije pokretao sam, navio je radio do daske i poeo vikati kroz prozor gostionice:
Dame i gospodo, izvolite doi, pet krugova moete napraviti, deset krugova moete
napraviti, sve jeftino, sve jeftino, sve za pola krune, samo pola krune, doite, doite!
A mi djeca smo napravili takvu buku oko vrtuljka da su proleteri radije pokupili svoje
bicikle i otili, gostioniar cha nam je dao po pola krune, jer su proleteri i njega
uvrstili meu buruje i nagovarali su nas da viemo na njega buruj-fuj, ali nisu imali
po pola krune kao cha i tako nismo vikali buruj-fuj, buruj-fuj, nego papige,
papige! Za pola krune smo poslije ili na vrtuljak, ili kupiti salamu u klaonicu konja,
meni se konjetina gadila, esto nisam mogla pojesti salamu i bacila bih je prosjaku, a
on opet psu, od ute konjske masti su mi poutjeli i zubi, ali tata se ljutio na mene,
govorio je, otkud je k nama stiglo tako fino kopile, ali i vama bi se konjetina zgadila, a
kad sam s prijateljicama ila do jezera Kuchajda, tamo gdje vjebaju vojnici, onda su
glupi frajeri koji su tamo spavali na livadi uvijek na nas rzali, jer su znali da smo iz
Meksika i da se hranimo konjetinom, a za konje je to bila uvreda, oni nisu bili krivi
to su tako loe proli, usukali su se od tlake na imanjima, to su bile jadne kljusine,
kad bi ih konjski mesar dotjerao u koloniju, jedva su vukli noge, jo bi i ponizno
pruili glave kad bi ih mesarov pomonik naslonio na plot i poeo tui po njima, ne bi
ni zanjitali, samo bi se tako sloili uz ogradu, alosne oi su im suzile i nakon to bi
otegnuli papke i pomonik im odrezao glave i bacao ih u kotlove u kojima je poslije
topio i onu odvratnu utu mast. A da je bar u nedjelju bilo mira, ali onda je opet
pomonik za mesarevu obitelj ubijao kunie, puio je ispred kaveza, putao im dim u
oi i onda ih udarao izmeu uiju i kunii su pitali, ah, ne da mi se ni priati, Stanko,
kako je to bilo tuno djetinjstvo...
Stvarno je bilo uzdahne i anketar. A poslije?
Poela sam odlaziti u grad, pred Caritas i gradsku ubonicu, ondje su dijelili
juhu od goveih kostiju, ali im bi izala iz velikog kotla, bila je hladna, puna loja, ni
nju nakon nekog vremena nisam mogla podnijeti, poela sam ozbiljno razmiljati da
nisam stvarno neije kopile, da se nije mama spetljala s nekim tvorniarem ili
advokatom i priutila si malo radosti, premda je znala rei da samo rinta i alila se da
je od ivotnih radosti imala samo nas, ali od koga sam onda naslijedila tako fin
eludac? I ba onda mi je u ruke dola knjiga Napsugr kisasszon5, ene su je itale
dok su kuhale i tako bi zbog suza presolile juhe i preprile zaprke, zbog toga je
poslije bilo pravih kunih svaa, ali vjerojatno i izvanbrane djece, kao to je ona
prevarena gospoica imala krasnog djeaka s bogatim grofom, i tako sam odluila
potraiti nekog bogataa, poela sam u kavanama prodavati cvijee i otkrila sam kako
ene mogu biti lijepe u lijepim haljinama, finim arapama i eirima od Brouka, ali i
bogatai u pravim, izglaanim hlaama, ne u onako zguvanim i pamunim kakve je
nosio tata. Htjela sam te mukarce bolje promotriti i pogledati da nemam oi ili usta
na nekog od njih, ali blagajnice i konobari su me tjerali, a onda su me u Astoru
uhapsili. Dva andara na uhranjenim konjima su me dotjerala u Meksiko, ali ve drugi
dan sam opet bila u gradu. Poslije me primio jedan prosjak... Mogu i o tome?
Ernika nesigurno pogleda svoje sluatelje.
Ako nije previe tuno i dugo... namjesti se u stolcu Blaen. Chomi samo
sam smisliti neto drugo. Ali ovako e me napokon moi uzeti pod svoje, kako si mi
obeao one noi. to vi kaete? Ernika se povjerljivo okrene prema Blaenom.
Ne poznajem dovoljno logorska pravila Blaen pone izbjegavati odgovor,
ali vie nita ne stigne rei jer se odjednom otvore vrata iza Ernikinih lea. Kad se
znatieljno okrene, njezin se pogled susretne s pogledom istraitelja Plaka. Njegov
je dolazak popraen nekakvim neugodnim mirisom, od kojega se Erniki odmah digne
eludac.
Jo radite, mladii? Sa stajalita dravne sigurnosti nita zanimljivo? i Plak
ue u ured. U ruci dri nekakav masni zamotuljak. Ernika se strese pri pogledu na
papir kroz koji je probila mast.
To su prevarantice! kae Plak, ali ne prijetei, nego gotovo oprezno. Erniki
se svejedno jo jednom digne eludac.
Malo varaju takoer oprezno potvrdi anketar ali rade to zanimljivo i s
osjeajem.
to si im onda nalagala, kurvice? nagne se Plak prema Erniki i velikom joj
rukom podigne bradu. Masni prsti koji odvratno smrde na luk dodirnu Ernikina usta i
nos. eli se izvui iz njihova stiska jer osjea da joj se od toga smrada povraa.
No, no, kakva drebica, jo e me i ugristi, joj!
Ernika se jo jednom oajniki izmakne... i zatim se sretno onesvijesti.
Bilo je dovoljno da je naglo protresu, blago pljusnu i daju joj gutljaj odvratne
vode i ona doe k sebi. Sjedi na drugome stolcu i umjesto odvratnog smrada osjea
podnoljiviji miris Chomieve jakne. Kad joj se razbistri pred oima, osmjehne se
kao da se opravdava.
Bilo je zaguljivo kae Blaen, ali otvorili smo prozor.
Samo me ele diskreditirati pred zapovjednitvom kroz zube kae Plak.
Ali to vam nee uspijeti! doda prijetei, prebaci masni zamotuljak u drugu ruku i
izae iz ureda.
Mislim da bi je trebao otpratiti do barake kae Blaen Chomiu, koji
zbunjeno podupire Ernikinu glavu.
No logorska straa, koju susretnu kod ulaza, ne pusti mladog agitatora u logor
posrnulih ena.
Ernika dotetura do barake, u mraku napipa leaj, zapne za stol. Probudi se
Manda. I Carmen se uspravi na krevetu.
15
Otajstva krunice, u Ilavi samo radosna
upnikova ki tiho ponavlja pjesmu za sveani zavretak kolske godine,
katolkinje jo tie mole krunicu, a Ria Amala od konopaca izrauje povraze za etvu.
Sve sjede na slamaricama, a eliju obasjava otro svjetlo arulje smjetene u zatitni
metalni obru na stropu. Od toga svjetla peku oi.
Ria se znoji dok radi, ini joj se da se oko njezina tijela i dalje iri miris
dimljenoga mesa, kojim su bila proeta cijela ciganska kola i tijela obojice mladih
Cigana. Taj se miris, dok je spavala na dnu kola, upio i u njezino tijelo i kosu, jer kad
su ih zaustavili andari, izvukli je iz kola i jedan od njih je uhvatio za kosu, uskoro ju
je s gaenjem bacio na tlo, pljunuo i rekao: Fuj, ova kurva smrdi kao stara Ciganka!
A kad su je ovdje u kaznionici dvojica uvara poela iati, pritom su se mrtili i
zgaeno bacali njezinu kosu u smrdljivu kantu. Ria se zato eli to vie povui u kut,
kako svojim smradom ne bi ometala katolkinje koje se mole i djevojku koja na
koljenima ima rastvorenu itanku i malo glasnije, sa snanim rusinskim naglaskom,
ita i zatim sklopljenih oiju ponavlja neto o tvrdim dlanovima i kotaima koji se
okreu.
Katolkinje su zavrile molitvu i jedna od njih, koja je najtee premlaena i kojoj
nedostaju dva prednja zuba, jer je na jednog policajca bacila koaricu s cvijeem i
Ria je zato u sebi zove Cvjearica, ljubazno i uz ukanje kae djevojci:
Nemoj e toliko umarati, Franka. Odmori e. Izmoli nama radono otajtvo za
tvoga tatu.
To mogu sloi se djevojka i zatvori itanku. Glupa pjesma i gurne itanku u
platnenu aktovku koja lei pokraj slamarice i nou joj slui kao jastuk.
Katolkinje ponu moliti prvu deseticu radosnog otajstva za njezina oca,
grkokatolikog sveenika koji je, zajedno s jo etvoricom sveenika, zatvoren u
drugome traktu kaznionice. Navodno lee na golome betonu, bez pokrivaa i potpuno
goli. Katolkinje o tome s uasom, uzbuenjem i krianjem ukaju ve drugu no, dok
djevojka spava. A pomisao da njihov gospodin upnik lei bez reverende i bez iega,
potpuno gol, inila im se jo nevjerojatnijom od toga da one same, pobone seoske
ritam molitve pomae Riji Amali da unese ritam u dosadan i jednolian posao: iz
velikog klupka izvui konopac, na njega navui drveni kolut, napraviti vrst vor,
gotov komad odloiti pokraj slamarice i opet ispoetka, dvanaest sati na dan. I jo
moe biti sretna to umjesto u rupi bez prozora s vlanim betonskim podom, u kakve
smjetaju one koji su pobjegli iz logora, moe u ovoj eliji izraivati povraze i svojim
trudom pridonijeti uspjehu kolektivne etve.
S konopca se, dok ga provlai kroz usku rupicu u kolutu, osipaju sitna vlakna, ona
lebde oko Rijinih prstiju koji se brzo pokreu i nadrauju je na kaalj. Lea je
nepodnoljivo bole i ne pomae joj ni promjena poloaja na slamarici. Od bolova u
leima ne moe ni spavati. Potrebna joj je masaa miia, ali to se ne moe uiniti u
sjeeem poloaju, a kad se naveer napokon ugasi odvratno svjetlo, budui da i u
kaznionici moraju tedjeti struju, ne usuuje se zamoliti neku od ena da je izmasira.
Kad su je dvojica uvara sa smijehom ubacili u eliju, rekli su katolkinjama: Da se
imate za koga moliti, osim za sveenika. Ovdje vam je jedna oiana grenica! I
zalupili su vrata. Te dobre seoske ene su se tako uplaile da se nisu usudile ni
nastaviti s molitvom, stisnule su se zajedno na slamarici, neto su aptale, pokrivale
su rukom usta, a Cvjearica se i prekriila. No zbog Rijine utljivosti, njezina
pokajnikog osmijeha, a osobito njezina kanjenikog rada, za dva su se dana pomirile
s tim da su u blizini prostitutke. Ria se stalno spremala da im objasni kakav se
nesporazum dogodio, da je zapravo maserka i da daje prednost konjima pred
mukarcima. Ali istodobno je poela shvaati da te ene ne bi razumjele njezino
objanjenje i da je u vrijeme kad u kaznionice i logore stiu i neviniji od nje, moda i
prednost to to je dola kao prostitutka.
Ria s vremena na vrijeme suho zakalje. Katolkinje sluaju njezin kaalj s
neskrivenim strahom pomirile su se s tim da je prostitutka, ali ako jo ima
tuberkulozu, to bi ve doivjele kao preveliku kaznu za nesporazum kraj kapelice.
Samo upnikova ki Riju gleda suosjeajno. Htjela joj je pomoi u poslu, ali
odmah se otvorio prozori na vratima i straar ju je grubo opomenuo da ne smije
pomagati kanjenici, bolje joj je da ui. Zabranili su joj i da razgovara s Rijom, kako
ona ne bi negativno utjecala na nju. Ali kad se naveer ugasi svjetlo u eliji, Franka se
na slamarici okrene prema njoj i kratko apui razgovaraju.
S djejom otvorenou djevojka joj je priznala da je ona prva prostitutka koju vidi
uivo, ali je ne osuuje. I ona ima svojih problema i nju mui grinja savjesti. Ma
kako to, zaudila se Ria i Frankine su joj rijei bile pomalo smijene. Ali kad je
djevojka poela govoriti, nije se imala emu smijati. Franka je u kaznionicu dola
zbog pisaeg stroja. A pomalo su za njezinu nesreu krive i sestre slubenice iz
vrata elija, lupanje kanti. Katolkinje prekidaju molitvu, ustaju sa slamarica, kratko se
sudaraju kao da su pripite. Popravljaju odjeu. Cvjearica iz kuta uzima kantu i sve
ekaju da se otvore vrata elije. Ustane i Franka, sa sobom na dvorite kaznionice
nosi itanku. Samo Ria ostaje sjediti, jer joj nije doputen izlazak. Ali tih pola sata,
dok su ene iz njezine elije na dvoritu, za nju je najsretniji dio dana. Prvo se isprui
na slamarici i ona minuta, koliko nepomino lei na leima, donosi joj takvo blaeno
olakanje kakvo nikad nije doivjela, ni kad je dodirivala pastuhe, ni kad je s njima u
svojim mislima igrala najodvanije erotske igre. Zatim vjeba na leima, opet kratko
lei bez micanja, ustane sa slamarice i vjeba stojei, omamljena od toga to
odjednom ima toliko slobodnoga prostora. Iskoristi svaku sekundu u tih pola sata
sree, dok su ene na dvoritu a uvari s hodnika odu s njima. A danas e moda, od
jutra u njoj raste iskuenje, zavui ruku u hlae, dodirnuti napeti trbuh i kad se dolje
sve na trenutak zatvori, a zatim pone otvarati i vlaiti, ruka e joj kliznuti nie i brzo,
ili moda polako, uz osjeaj riskiranja, e se zadovoljavati i pita se hoe li pritom
vidjeti sliku dvojice vrstih i pomalo masnih Cigana.
Zatropoe klju u bravi, vrata se otvore uz kripu, uvar nita ne kae, katolkinje
irom otvore vrata i zajedno s vruinom izlaze na hodnik, Riju i ne pogledaju. Franka
joj se zbunjeno i, kao i uvijek, s krivnjom osmjehne i istri na hodnik. Ria sa sve
veom napetou i bolom u leima eka da uvar zalupi vrata elije i onda...
Tu si, Ciganice. Kako si marljiva.
Ria naglo podigne glavu. U konim izmama, vojnikim suknenim hlaama i u
jakni, s motoristikom kapom u ruci, na vratima stoji Plak. Smije se. Ria utke gleda
u njega oima koje je peku i suze.
Jesi li poalila to nisi mogla odoljeti onim ciganskim pastusima, ha? Samo se ti
mui ovdje, da sljedei put kad te pozovem ne bude onako jeziava. Ovdje su slomili
i vre od tebe.
Ria ne kae nita. Zna da ne treba nita govoriti. Ne moe mu nita ni uiniti, sad
sigurno ne. Moe se samo pretvarati da je on za nju zrak. Da bi to glupan shvatio, iz
klupka izvue konopac, iz hrpe pred sobom crveni kolut i drhtavim prstima pone kroz
njega provlaiti konopac. Tek tada primijeti da su joj vrhovi prstiju desne ruke
oguljeni i krvavi. Napravit u to lijevom rukom, odlui i, s osjeajem nadmoi, sa
svijeu da joj tu slobodu ne moe oduzeti, pogleda Plaka.
Jo emo se mi sresti kae Plak pomalo nesigurno i nestane s vrata.
No Ria ve misli na zadovoljstvo koje e sama sebi pruiti.
16
Feliki toivljaj ispot pregae
S jutarnjom kontrolom u baraci posrnulih ena zapovjednica Matilda je
zadovoljna. Osobno se uvjerila da se prostitutke pridravaju njezine naredbe broj tri:
ne skidati nou gaice, kako ne bi nepotrebno pale u iskuenje.
Ula je u baraku prije buenja, zapitala svojom zapovjednikom zvidaljkom i
obavijestila logoraice koje su se budile da je dola provjeriti pridravanje naredbe
broj tri, a zatim je prilazila krevetima, tapom sa ena micala pokrivae, a one su
posluno podizale spavaice. Pri pogledu na neke, dodue edno pokrivene trokute,
Matilda je osjetila i malo ne ba lijepe enske zavisti. Ali nita nije pokazala, samo je
zadovoljno kimala glavom. Na ideju da naredi da se nou ne skidaju gaice
inspiriralo ju je vlastito iskustvo boravka u logoru djevojaka Reicha. Ondje su
kontrole provodili nou i esto bi se i sama probudila od toga to joj se neka ruka
zavlai pod spavaicu kako bi se uvjerila da se nije svukla u mraku ispod pokrivaa.
Prilino im je to nou smetalo, dugo zatim ne bi mogle zaspati, ujutro bi bile
neispavane, tijekom dana se nisu mogle usredotoiti na otre i zahtjevne logorske
vjebe i tako je poslije zapovjednica ukinula none kontrole, ak je i neke voditeljice
disciplinski kaznila i premjestila ih u drugi logor. No Matilda se rado sjeala nonih
kontrola i poigravala se milju da e jednom provesti nonu kontrolu u logoru, samo
nije bila sigurna hoe li za izopaene none ptice to biti doivljaj za pamenje.
Matilda se prestane prisjeati i ponovno prodorno zapiti zvidaljkom, jer su se
ene ve raspriale. Obavijesti ih da e danas sve imati zajedniki radni program. Na
oblinjem dravnom imanju e se ukljuiti u kolektivnu etvu. Ako se pritom budu
udarniki ponaale, ako ne budu ljenarile i zabuavale ni irile nemoral, ostat e na
etvi nekoliko dana.
Za ene je to ugodno iznenaenje osim za Carmen, Erniku i eeraicu: njima
kolektivna etva, svakoj iz drugih razloga, ne odgovara. No u baraci zavlada
raspoloenje radosti i uzbuenja. I tako Matilda, premda to nije planirala, obijesno
doda:
Pokrenite se. Danas nemojte dugo pokazivati stranjice na latrini, da ne gubimo
Zato su napravili onaj bunker kae Carmen. Zajednika tajna uniti im apetit na
doruku: kao i uvijek, to je loni rijetke kave od cikorije, sasueni komadi kruha i
odvratna marmelada, koja bojom i okusom podsjea na pastu za cipele. Doruak ne
ide ni drugima, njima je tek pokvarila znatielja. Manda je jo juer od majstorice
Daske doznala ime ih to danas zapovjednica eli iznenaditi, ali obeala joj je da e
uvati tajnu, kao to uva i sve ostale tajne koje ona i majstorica imaju i koje e joj
uskoro omoguiti da na nekoliko dana ode iz logora i pomogne svome djetetu.
uvarice ih ne moraju tjerati da iz blagovaonice poure u radionicu. Matilda i
majstorica ih ve ekaju, obje sa sveanim izrazom lica. Ali ne vide nikakvo
iznenaenje, na policama su sloene samo haljine-pregae koje sad iju, namijenjene
su zadrugarkama i nisu im zanimljive.
Djevojke veselo kae majstorica naite svoju veliinu i idite se brzo
presvui u skladitu. Na etvu ete ii u ovome pokae na haljine.
Sve samo nepomino gledaju u nju, zato majstorica nastavi:
ivale biste ih urednije da ste znale da su za vas, je li? i ona i zapovjednica se
ponu smijati. Zapovjednica im pritom dobroduno zaprijeti tapom, ali sad je se ne
boji ni Ernika. Tako se bace na pregae, svaka nastoji zgrabiti onu koju nije sama
ivala, jer dobro zna to je na njoj zabrljano ili nedovreno. Tre u skladite, bacaju
sa sebe odvratne krpe i brzo odijevaju jednostavne haljine od vrstog pamuka, glade
ih uz tijelo i grudi i, kao da su to sveane toalete, obuzima ih osjeaj euforije zbog
neoekivanog povratka enstvenosti. Jedna drugoj govore kako im dobro stoje, kako
su lijepe u haljinama, dodiruju jedna drugu, gledaju izreze na grudima i otkrivena
ramena i udubine pazuha, tako da ih majstorica mora upozoriti da poure, inae e
pjeice ii na etvu. A Matilda, prilino zaprepatena time to su od njih uinile
obine haljine-pregae, pone s upozorenjima:
I bez gluposti na polju. Da se niste usudile naminkati ili namirisati, jer e ostali u
vama odmah prepoznati bive lake ene. minka i parfemi nisu za drugarice i u
budunosti, koja i vas eka, drutvo to nee podnositi!
Posrnule ene to malo ohladi. uvarice ih u laganom trku dotjeraju na logorsko
zborite. Ondje stoji traktor s prikolicom ukraenom borovim granicama i crvenim
vrpcama, na prikolici su tri dugake klupe i oba logorska agitatora koji dre
iskrivljene motke na koje je privrena parola BRE, BOLJE I S MANJE
TROKOVA NEGO KAPITALISTI ZAVRIT EMO KOLEKTIVNU ETVU! Nije
ba duhovito, pomisli Ernika, ali svejedno diskretno kimne Chomiu. Po ukoso
poloenim ljestvama penju se na prikolicu. Na jakome jutarnjem suncu bljete njihove
neosunane noge, ispod tankih haljina se lijepo istiu njihove stranjice koje su muke
ruke toliko puta gladile i oblikovale prema svojim eljama. Na prikolici, uz ljetni
vjetri koji im se tako ugodno zavlai pod haljine i podie ih kao da e ih svui,
poinju vjerovati da je i u ivotu radnih ljudi mogue nai dovoljno radosti. Samo kad
bih negdje u polju mogla lei s pravim mukarcem, pomisli Carmen i odmah zamisli
nekog od udarnika koje je vidjela kad su se prali i gotovo joj od te pomisli zastane
dah i noge joj oslabe tako da mora sjesti na klupu. Sjednu i ostale, traktorist, ija je
silueta nejasna iza prljavog prozora kabine, pokrene snani motor i prikolica se pone
tresti. Carmen osjeti vibriranje klupe, ponu joj se tresti bedra i mora vrsto stisnuti
no ge . Boe, ba sam narajcana, shvati i malo se postidi. Kvragu, pomisli
nezadovoljno, jo e od nas napraviti stidljive redovnice. Ali vie nema vremena za
te uznemiravajue misli, jer se prikolici pribliavaju dva logoraa. Prepozna
Zigmunda, kao i uvijek neispavanog, i njegova pomonika iz ambulante, koji je, kao i
uvijek, blijed od mamurluka. On vue nekakav demion. Zigmund opet prilino veliku
lijeniku torbu. I oni se popnu na prikolicu.
Ispriavamo se, dame progovori taj ljubazni ovjek. Nikakve posebne
poasti za mene, molim pone protestirati kad mu valjda deset ena eli napraviti
mjesto pokraj sebe. Ja sam jedan od vas i Zigmund sjedne na prvo slobodno
mjesto, sasvim sluajno izmeu Carmen i Udovice. Promotri obje, uzdahne i kae:
Boe, kako je ivot zanimljiv. Doivjeli smo i kolektivnu etvu. A kako su samo
domiljatu parolu smislili mladii i Zigmund obojici agitatora dobroduno kimne.
Oni mu ne mogu uzvratiti pozdrav jer se traktor upravo s trzajem pokrenuo i moraju se
potruditi da parola ostane podignuta. Izlaze iz logora. Sad smo slobodni kao ptice
Zigmund rairi ruke prema jutarnjem suncu. Zaslijepilo ga je, tako nije primijetio da
ukraeni traktor prate dva teka motora iz Plakove skupine. Mukarci s automatskim
pukama sjede u prikolicama motora. Kad Zigmunda prestane zasljepljivati svjetlo,
primijeti ih. Namrti se, Carmen iskoristi priliku da se pokae. Nagne se prema
Zigmundu i tiho, povjerljivo mu apne:
Dobili su zapovijed da za vrijeme etve ne smiju pucati ni tui ljude. To sam
doznala u slubi za izdavanje lampi doda jo kad vidi da Zigmund na njezinu
informaciju reagira utnjom.
Vi ste ona plesaica? Da, mislim da sam vas poslao na rendgen, sad se sjeam.
Njihovim informacijama se moe vjerovati. Meni su ve podmetali provokatore, tako
da moram biti oprezan.
Carmen kimne s razumijevanjem. I odmah joj na um padne smjela ideja. Mogao bi
joj pomoi da smiri svoja uzdrhtala bedra, s kojima mora neto uiniti, sad kad je
vjerojatno uzaludno u dogledno vrijeme oekivati povratak Rije Amale u logor.
Bedro, koje je pod laganom tkaninom pregae tako lijepo istaknuto, pritisne uz
lijenika i opet mu apne:
Negdje oko ruka bih mogla dobiti sunanicu, pasti na polju, vi biste me odvukli
u hlad, tamo bih vam mogla ispriati stvari da...
Ako do tada ne budete vi mene morali oivljavati pomalo neodreeno reagira
Zigmund.
Ali Carmen je i time zadovoljna, vjeruje da e doktor na polju brzo doi k sebi.
Uspjela je ona potaknuti i mnogo manje ivahne mukarce.
Pomoi u vam kae zavodljivo i sa Zigmundovih koljena uzme veliku
lijeniku torbu.
Na dravnom imanju ih eka zapovjednik logora, a doekala ih je i parola: DA NE
PROPADNE NI ZRNO KOLEKTIVNE ETVE! Zapovjednik ve nestrpljivo gleda na
sat. Nogom srui ljestve koje je s prikolice spustila debela uvarica i izda otru
naredbu da s prikolice skau. Prvih troje skoi nesigurno, ali poslije to ide sve bolje i
sve veselije. Na kraju agitatori s parolom skoe tako spretno da dobiju pljesak na
otvorenoj sceni. I zapovjednik je zadovoljan, ali da bi se znalo tko je tko, zapovjedi:
Marame ne glave i marevskim korakom na polje.
Jutarnja rosa im neugodno namae none zglobove, a ondje gdje je trava via,
smoi im i bedra. Nekim se to enama nimalo ne svia, razmiu bujnu travu rukama,
samo se Velika Berta blaeno osmjehuje i naglas kae Erniki:
Ajme, kako topro to prica pot pregau. Sanjam, ptiice, danas o feliki toivljaj
tamo. Ti isto?
Ernika samo odsutno odmahne glavom. Uvjerena je da e im za ruak dati masni
gula, njoj e pozliti i svi e, pa i Matilda, pogoditi da je trudna. To e biti alostan
dan, uzdahne.
Na polju ve u nizu stoje strojevi za vezanje snopova. Pripremljena je i mala
tribina, ukraena vjeniima. A s kosama u ruci, rairenih nogu, u istim rudarskim
odijelima u dvoredu stoje udarnici iz ellrove skupine. Ah, kvragu, to mi oni lopovi
iz slube za lampe nisu rekli i ja sam se zalijepila za ovog pijanca od doktora.
Najradije bi Zigmundu bacila natrag njegovu torbu.
Poetak kolektivne etve je prvo svean, poslije radni. Neki drug Falenk,
okruni funkcionar, prilino dugo govori o ekoj radnikoj klasi i o tome za to su joj
sve Slovaci zahvalni. Zatim objanjava to znai parola ovogodinje kolektivne etve,
Da ni zrno ne propadne! i kako uz nju mogu postii visoke ciljeve u prehranjivanju
radnih ljudi. A dok pred sobom gleda optimistine i nasmijane drugarice, ne moe se
ne sjetiti sovjetskih ena, sovjetskih udarnica. Ne samo da ne znaju i ne ele znati za
razliku meu spolovima, nego se masovno ukljuuju u redove mukaraca i postaju
odvane traktoristice i kombajnistice. Vlastitim je oima vidio kako su upravljale i
kombajnom nazvanim prema drugu Staljinu, snanim Staljincem est, koji polje od est
hektara pokosi za dvanaest sati, ako se sluajno ne pokvari. Neka razmisle o tome,
neka se i one ukljue. Jo jednom zahvaljuje ekoj radnikoj klasi i time smatra
sveani akt kolektivne etve zavrenim.
Srdano zapljeu drugu Falenku. Udarnici, koji ve nestrpljivo stiu kose u
rukama, zazveckaju njima i odmah ih ponu brusiti. Ali jo nije kraj. I upravitelj
dravnog imanja doe na ukraenu tribinu. Upozna ih sa situacijom na imanju. Nije
ba sjajna. Seljaki proletarijat je protjerao grofa Tarnczyja, sad ima mnogo polja i
staja, ali uasno malo ljudi, tek trinaestoro. Zato srdano pozdravljaju kolektivnu
etvu i ispomo. Dobit e sve to prilii, i za eludac i za suha grla.
Sigurno e biti gula, opet bljesne upozorenje u Ernikinoj glavi. Ne moe se
usredotoiti ni na upraviteljeve rijei dok objanjava gdje e tko raditi na polju. Na
kraju upravitelj zakljui daje radni akt kolektivne etve poeo.
A sad, krenimo u polja! povie ushieno.
Marljivi udarnici odmah ponu ponovno otriti svoje kose. Ali i dalje nije gotovo.
Na ukraenu tribinu se sad popne slijepi harmonika i pone svirati i pjevati Ustajte
prezreni na svijetu! Pridrue mu se samo udarnici s kosama. Prostitutke ute. Mlai
agitator Chomi ih je na veernjim predavanjim htio nauiti i uzvienu pjesmu
proletarijata, ali netko mu je to zabranio kao politiki neprilino. Internacionala
natjera logorsko zapovjednitvo u stav mirno. Ustanu ak i mukarci u prikolicama
motora, dotada neupadljivo pognuti iza lea svojih vozaa u proivenim zelenim
vjetrovkama.
Ernika i Manda se pogledaju. To je jasno, u harmonikau su prepoznali Janu
Gumenog iz Bratislave, koji je prvo u baru Continental naveer svirao gardistima, a
poslije partizanima. Ima udesno pamenje za melodije i svira osjeajno. Pjesma ih
obje dirne, na trenutak ih preplave sjeanja. Pjesma zavri, udarnici napokon mogu
zavriti s bruenjem kosa, rairiti se po rubu polja i poeti kositi. A Manda, jo uvijek
pod dojmom osjeaja, nagne se prema Erniki.
Ne bi smjeli ve od jutra izazivati s tim aktovima. Akt otvaranja, radni akt! Kako
da se poslije toga koncentriramo na posao?
Ernika prvo kao da ne razumije Mandu, samo je utke gleda. Zatim joj neto
bljesne u glavi, ali sad to nije upozorenje. Bio bi dovoljan obian akt, sasvim kratak
akt, ona ne bi morala uope uivati, ali mogao bi rijeiti njezinu situaciju. Manda
zabuantica, pomisli, odmahne glavom i nastoji otjerati primamljivu, vrlo
primamljivu, ali prilino nemoralnu pomisao na akt s agitatorom Chomiem.
Moda bi odoljela iskuenju da je nije odmah poelo pratiti: im su iza kosilica i
strojeva za vezanje snopova krenuli u polje penice, skupljati konopcem povezane
snopove koji ispadaju iz strojeva, zaustavio ju je upravitelj. U zaveljaju na leima
ima neto izraeno od slame. Zbaci zaveljaj s lea i kae da su to povrazi. Kad stroj
loe zavee snop ili se konopac pretrgne, treba snop zavezati povrazom. Odmah to
pokae Erniki i zatrai od nje da to ona uini. Zavrti glavom i upita je to radi kad ne
sudjeluje u etvi. Ernika se zbuni, zatim apne da je dugo bila u samostanu.
Upravitelj opet zavrti glavom, tek sad je bolje pogleda, lagano se osmjehne. Pogleda
oko sebe po polju, gdje ostale posrnule ene ve marljivo skupljaju snopove i slau ih
jedne preko drugih. Prvo se upraviteljev pogled zaustavi na Mandi, koja se upravo
sagnula da uzme snop. Upravitelj pomalo zaueno zakalje. Prieka da se Manda u
prilino uskoj i kratkoj haljini ponovno sagne. Ernika pomisli kako bi Manda upravo
od njega rado prihvatila kratak, obian akt. Upravitelj u svojim ruetinama gnjei
povraz tako da oko njega lete komadii slame. Zatim se pribere, opazi agitatora
Chomia koji se mota oko ena. Namrti se i povie: Hej, mladiu! Kad Chomi
dotri, objasni mu ono isto to je ve objasnio Erniki i naredi mu da zavee snop.
Opet mora zavrtjeti glavom i upitati Chomia to inae radi. Ja sam politiki
agitator, pomalo posramljeno kae Chomi. Zatim ponosno doda kako je prije toga
radio na Omladinskoj pruzi. Ah, Boe, uzdahne upravitelj. Ponovno pokae Chomiu
kako treba povrazom zavezati snop: kleknuti, privui, zavrnuti, gurnuti i gotovo.
Chomi ponovno pokua, Ernika mu se poticajno smijei. Dobro, kimne sad
upravitelj. Samo hrabro, samo hrabro, lupne rukom Chomia koji je opet u svojoj
jakni i pouri za sve udaljenijim enama. Njih dvoje ostanu sami na polju.
Ja u nositi povraze kae Ernika. Mogu li?
Chomi kimne. Njihovi se pogledi nakratko sretnu. Iskuenje ne mogu izbjei,
shvati Ernika. Vue veliki zaveljaj povraza, grubo konopljino platno je grebe, a po
vratu, leima i grudima, a uskoro i po nemoralnom trbuhu, ponu joj tei kapljice
znoja. Znoji se i Chomi.
Pa skini se, Stanko kae mu Ernika. Chomi kratko oklijeva, zatim skine
jaknu.
Od njega ostane otprilike polovica, ali Ernika savreno prikrije razoaranje, ak
mu se poticajno osmjehne. Koketno kae:
namjerom.
Zapovjednice ponu moliti ene dopustite nam...
Ne! strogo kae Matilda. ene ponu zlovoljno gunati.
Iza staje je jo jedan bunar, ovaj prepustite momcima pomogne im upravitelj
imanja. Doite, ondje vam nitko nee smetati i upravitelj ih nekakvim prolazom
izmeu oronulih zgrada vodi prema drugome bunaru. To je obina metalna pumpa, ali
i pokraj nje se nalazi korito, takoer drveno. Ako se elite u miru oprati kae
Matildi moemo vam donijeti dvije cerade i... Zapravo sam mislio na to, ovdje su u
taglju.
ene i bez zapovjedniina odobrenja potre za njim. Zahvalno mu se osmjehuju.
Upravitelj se jednako zahvalno osmjehuje Mandi i gurne joj u ruke teku ceradu. Kae
da e donijeti neku motku na koju mogu objesiti cerade i imat e mali separe. I
stvarno, uskoro taj dobri ovjek zajedno s mladim agitatorom donese logorski
transparent. Zabiju ga izmeu dva stabla, preko parole prebace cerade i pristojno se
udalje.
Zapovjednica Matilda je pomalo zateena. Pogleda Mandu koja je s upraviteljem
otila u tagalj po ceradu i koju je on, ako je dobro primijetila, ve na polju dugo
gledao straga, sumnja da su to unaprijed dogovorili. Ali budui da i nju ispod bluze
sve pee i kaklja, samo naredi:
Pumpajte, ali brzo, da nas ne ekaju.
Sama prvo gurne mokru ruku pod bluzu kako bi se oprala ispod pazuha, gdje je sve
pee od znoja, ali kad vidi podrugljive poglede vydrikih uliarki, naglo raskopa
bluzu, baci je na grm ipka, isprsi se i umijea meu polugole ene koje se peru. Na
trenutak Matilda doe u iskuenje da skine i grudnjak i zaprepasti ih svojom
prostrijeljenom dojkom. No onda prezrivo pomisli kako one nisu zavrijedile da
otkriju njezinu tajnu, to nije za njihove oi. Pusti barem da joj kapljice hladne vode
teku na bradavice, a kutkom oka istodobno primjeuje kako joj neke ene pogledima
odaju priznanje. Ah, vi prasice, pomisli, a pri pogledu na krupnu udarnicu Mandu,
padne joj na um kako bi sad onaj njezin izopaeni faist bio izvan sebe od uzbuenja.
Dvije se godine s njim valjala u Petralki, uvijek je htio opiti s njom samo straga,
kao da je kakva rasplodna krava, a poslije, kad je htjela da je sa sobom povede u
Reich, prema njoj se ponio tako odvratno i zvjerski da se jedva iva izvukla. Bio je
ogavan pokvarenjak, ali svejedno je iznenadno prisjeanje na njega uzbudi, mora se
ponovno poprskati vodom, ve je neke ene zaueno promatraju. Zato se brzo
odjene, namjesti bluzu i remen, naredi im da zavre s pranjem i, sad ve kao
odmor.
O tome ja odluujem. I to nisu dame, nego kanjenice.
Ne elim vam... ali morale bi spavati u sanducima za robu i...
Onda e spavati u sanducima.
To je pomalo neprimjereno, zar ne?
Ja to smatram sasvim primjerenim. Prema kriterijima novoga drutva te ene
ionako ve spadaju meu historijske mrtvace zapovjednik strogo zavri razgovor.
Upravitelj je zaprepaten. Svi njegovi planovi tako propadaju. Osjea snanu
odbojnost prema zapovjedniku, ali ipak pokua jo jednom:
Moda i ne bi bilo dobro poslati ih da beru graak, mogle bi se na njemu
poskliznuti.
Zapovjednik ga neko vrijeme netremice gleda. Zatim kroz zube kae:
Vidim da imate iskrivljenu sliku o naim sposobnostima, upravitelju. Dobro u
vas upamtiti. Upravitelju se na licu odmah zamrzne pomalo vragolanski osmijeh.
Duboko ali, osobito kad otkrije da na dvoritu ima jo zapovjednikovih ljudi, to je
zamalo nastradao zbog izazovne stranjice jedne uliarke. Neka ih vrag nosi, ljutito
zakljui cijelu stvar. I doktorovog pomonika otjera s praznim demionom, kad on
doe traiti jo trenjevae.
Historijski mrtvaci, koji zasad jo nita ne slute, s voljom jurcaju po polju, slau
posljednje snopove, uz pomo mladog agitatora i harmonike Jane Gumenog pjevaju
lijepu pjesmu Na kopljima zastave crvene, a kad su time zahvalili ekoj radnikoj
klasi na pomoi, veselo potre do dvorita, uza smijeh navuku za sobom cerade i u
duhu domiljate etvene parole se bre, bolje i s manje trokova nego u logorskoj
kupaonici urede i zatim se s velikim tekom bace na jelo. No time zavri njihova
etvena zabava.
Otkrili smo pripreme za ope naruavanje morala progovori zapovjednik
logora koji je rairenih nogu stao nasred dvorita i posljednji valjuci enama odmah
zapnu u grlu. Kako bismo onemoguili eventualne nepristojnosti i kako ne bismo
preko noi izvrgnuli kanjenice nepotrebnome iskuenju, to je takoer jedan od
zadataka u procesu njihova preodgoja, nareujem njihovo trenutano premjetanje na
drugo, unaprijed pripremljeno radno mjesto i zapovjednik da naredbu uvaricama i
straarima da se prihvate svojih dunosti.
Drkadija jedan napaljeni opsuje Manda kad ih, ve po mraku, dotjeraju do
17
U slubi za izdavanje svjetiljki nema oponaanja
Udarnici ellrove skupine i jadne logoraice utke odlaze na smjenu u oblinji
rudnik. Jutra su sad tiha. Prederane ptice, koje se hrane ostacima kolektivne etve,
tako su lijene da i ne pisnu. Jutra su tiha i rosna: trava im obilato namae cipele i
glenjeve. Ne obaziru se na to. Ne uzbuuje ih ni pomisao na to da e, kad probiju
aht, kanjenici ujutro moi ulaziti u rudnik ravno iz logora.
Carmen Hojkov, registracijski broj 769, koja radi na izdavanju svjetiljki,
povremeno u hodu baca pogled na ellra, ak se i izdvaja iz kolone, ali voa
udarnika kao da je ne vidi: ljuti se to su na polju one brbljavice iz Vydrice odale
neto o pripremanom plitkom otkopu, koji uope nije trebao biti otkop, nego
neoekivan trik za uvarice, a logoraice bi njegove posljedice osjetile u obliku
radosnog i potpunog iznenaenja ispod svojih pamunih pregaa. Carmen nasluuje da
se ellr posebno ljuti na nju zato to je pola dana vukla lijeniku torbu, posluivala
doktora i leala s njim pod grmljem, premda je mogla skupljati ito iza njegove kose i
ellr bi imao jedinstvenu priliku barem pogledom opipati ono to se nalazi ispod
njezine haljine. Sada to sama sebi gorko predbacuje. Nervozna je i zbog toga to
danas u rudnik s njom odlazi i Udovica. Bila je zaprepatena kad ju je ujutro vidjela
sa zaveljajem hrane ispod pazuha kako se pridruuje skupini koju pregledavaju
straari. Ne moe to drukije objasniti nego da je Udovica u logoru nala novog
ispovjednika, gadura. Ili je nekoga zanimalo je li i dolje onako crna. Moda
Zigmunda? Ne, njega zanimaju samo karte, a osim toga, nema takvu mo u logoru.
Onda... Carmen se strese kad pomisli da bi to mogao biti Plak.
Na izlazu ih logorski straari ponovno prebroje, zapiu njihov broj u knjigu,
portiri to drhtavim rukama vlastoruno potvrde, straari vano poprave remene s
objeenim pitoljima, naznae klasnim neprijateljima da su im oi otvorene i zatim ih
predaju nadglednicima. Oni ih kroz kratak betonski tunel odvedu do svlaionica.
Logorai se ponu brzo presvlaiti, a Carmen pouri u prostoriju za izdavanje
svjetiljki. Danas s njom ide i Udovica.
Radnice iz none smjene ve nestrpljivo oekuju Carmen. To su dvije dobrodune
seoske ene, koje su sa svojim muevima bile u belgijskim i francuskim rudnicima i
zato su ovdje kao kod kue. Vole Carmen i ale je, jer im uvijek pripovijeda kako ih
nou u logoru mue, i zato su uvijek sretne kad se ujutro uope pojavi i nije
premlaena. Duboko ih se dojmilo kad im je pokazala ljubiaste tragove od
Plakovog kabela na leima i na stranjici. ak su se i prekriile, jer su vrlo
pobone, a onda su s olakanjem primijetile: Barem te nije po glavi, Karminka. Ni
one nikad ne udaraju djecu po glavi. Zbog njihove velike pobonosti Carmen im je
zatajila svoje pravo zanimanje, djelomino je prisvojila eeraiin ivotopis i
ukrasila ga s nekoliko plemenitih detalja. Ne zna jesu li joj u potpunosti povjerovale,
jer i one imaju iskustva sa smicalicama. Jedino je teta to su ve stare i smicalice
koje njoj padaju na um vie nisu za njih.
Kao i uvijek, pozdravljaju je svojim jutarnjim dvoglasnim cvrkutanjem.
Dobro dola sa etve, Karminka.
Joj, kako si lijepo pocrvenjela, a i prijateljicu si napokon dovela?
Bogu hvala, sada vie ne moramo srepiti hoe li te opet nou premlatiti pa da
moramo ostati jo jednu ihtu. Tko bi nam onda kod kue nahranio svinje.
Ove lampe su ve napunjene, momci mogu odmah kapati na karbid.
Lijepo se smjestite, a mi sad jurimo, zbogom.
Zbogom jednako srdano ih pozdravlja Carmen.
Nikad ujutro nemaju vremena porazgovarati, jer ene uvijek ure na autobus. U
selu su ga uveli samo zbog rudnika. Svi su se divili kakva je to povlastica za one koji
u njemu rade. Premda u Belgiji, dobroduno su na sindikalnom teaju istaknule dvije
svjetske ene, rudare odvoze i dovoze ravno pred kuu. Predsjednik sindikata im je
objasnio da nije potrebno oponaati sve to se radi u stranim zemljama i vie ih nije
pozivao da s ostalim sindikalcima podijele svoja alosna iskustva iz ivota u
kapitalizmu.
Carmen jo kimne enama kroz otvoren prozori, zatim se okrene prema Udovici
koja prilino skromno i zbunjeno stoji u kutu prostorije. Carmen je nadmono pogleda,
ali obrati joj se ljubazno.
Presvui emo se i onda u ti objasniti to se sve ovdje radi. Sad stani kraj
prozoria, momci e ti davati svoje markice, a ti e im umjesto njih davati lampe.
Ne smije se zabuniti, jer jedna markica znai ovjeka ispod zemlje, razumije?
Udovica kimne, ali vjerojatno ne razumije. Carmen je gurne prema prozoriu, jer
se na malome otvoru ve pojavila neka dlakava ruka s markicom u prstima.
Zamjena markica za karbidne svjetiljke ide brzo i utke, ali kad jedan rudar kroz
prozori kae: Meni bateriju!, Udovica se bespomono okrene prema Carmen koja u
meuvremenu dolijeva vodu u druge svjetiljke. Carmen odloi mjericu, s posebne
police uzme veliki metalni predmet na dugakom remenu i sama ga stavi na prozori.
To je nadglednik, objasni Udovici, oni upotrebljavaju baterije.
Guva na prozoriu jenjava, dolaze samo oni koji kasne ili oni koji su prije
smjene trebali obaviti neto u uredu. Udovici je svejedno ve svega dosta, masira
prste i pritom radi bolne grimase.
Mora pruati objema rukama. Imaju samo jednu kilu, ali postane teko. Za
nekoliko dana e se naviknuti. Sad emo tri-etiri sata imati mira, samo ako se netko
ne ozlijedi i ne izae ranije. Presvui emo se i moemo si skuhati kavu. Doi.
Odvede Udovicu u malu svlaionicu u kojoj se nalazi i tu. Logorske krpe
zamijene rudarskom odjeom. Iz nje izbija miris ugljena, unato tome to je ista.
Udovica primijeti da su mogle ostati i u svojoj odjei. Carmen samo odmahne glavom.
Uskoro e shvatiti zato nisu. Upita Udovicu hoe li kavu. Udovica nee. Carmen se
malo naljuti zbog njezine rezerviranosti i utljivosti. Ali ni sama ne zna o emu bi s
njom razgovarala. Vrate se u prostoriju sa svjetiljkama.
Ovdje nema drugih prostorija? upita Udovica.
A za to bi ti trebale? zaudi se Carmen.
Meni ne bi. Ali gdje se onda peru mrtvaci?
Carmen u nju samo zaueno gleda.
Pa... onaj udarnik je na predavanju govorio da mrtve rudare peru u prostoriji sa
svjetiljkama. Ili to je zapravo rekao? Udovica vie nije sigurna.
Carmen se pone smijati tako da joj poteku suze.
ellr je pretjerivao. Nita takvo... i odjednom se uplai. Shvati zato je
jednom ujutro dvije ene nala uplakane, uope nisu avrljale s njom, samo su je obje
suutno pogledale, a kad se ila presvui, zaudila se koliko vode ima ispod tua,
premda se njih dvije nikad nisu tuirale. Ali tada joj nita nije palo na um.
Barem ja nita ne znam o tome kae polako. Otkad sam ovdje, nije bilo
smrtnih ozljeda, samo tu i tamo otkinuta ruka ili noga, ali onda mi samo donesu lampu,
a nadglednici pokupe markicu.
Inae, meni to ne bi smetalo kae Udovica ravnoduno i Carmen se odjednom
osjea glupo. Izigrava sveticu, pomisli ljutito. Zatim prilino neljubazno objasni
Udovici to je sve potrebno napraviti tijekom smjene. Pokae joj kako se svjetiljka
rastavlja, kako se dodaje suhi karbid, nadolijeva voda, odvrti se i oisti plamenik.
Neke svjetiljke su poslije pada ili udarca iskrivljene, ne mogu se dobro zatvoriti. Njih
odnose u radionicu starom Vendrickom i donesu druge, popravljene. Udovica kima i
uskoro ve spretno dodaje karbid, dolijeva vodu, provjerava prohodnost plamenika.
Otvori ventil i kratko promatra kako voda kaplje u metalnu posudu. Pomalo ushieno
kae:
Tek sam sad shvatila odakle dolazi fraza: kaplje ti na karbid 6. Moemo li ih
isprobati?
Carmen joj suzdrano prui ibice. Kae da mora priekati da se u lampi stvori
dovoljno plina. Udovica eka, zatim iz prve uspije ibicom zapaliti svjetiljku.
Ponosno se osmjehne. Carmen osjea da bi je Udovica uskoro mogla nadmaiti,
privui Janu ellra, premda je od njega starija barem deset godina, ima previe
zaobljene bokove i teku stranjicu. Ali upravo bi to udarnike moglo uzbuivati kod
nje. Morat e smisliti neki skandal kako bi je se rijeila.
Carmen naglo ugasi plameni, kae Udovici da sredi ostale svjetiljke, a ona ide
odnijeti u radionicu one koje su oteene. Udovica utke pone raditi.
Stari Vendrick je poznati pohotnik, ali naalost, ve potpuno neupotrebljiv.
Pribliio se sedamdesetoj. Uvijek pozdravi Carmen nekom alom koja bi ga mogla
odvesti i u Ilavu. Danas je upita jesu li joj nekako ugodili na etvi, je li iega bilo.
Carmen kae, samo gulaa i valjuaka. Vendrick je nezadovoljan, kae da je
kolektivna etva drek, komunistika prijevara, dok su oni odlazili na imanje, Tarnczy
im je po danu i po osobi davao dva deca dobre rakije i noenje u taglju, tamo je bilo
mrano kao u rogu, ali ipak, onaj tko je htio, mogao je neto pronai, jednom je to bila
prednjica, jednom stranjica, cica ili guzica, svejedno, bio je mrak, a siromasi ionako
ne mogu birati..
Ni ja ne bih bila birala, gospodine Vendrick kae Carmen i alosno objesi
glavu.
Ah, prava gradska prefriganka! polaska joj Vendrick i rukama vrstima od
kovakog ekia, ali ve hladnima, lupi je po stranjici. Zatim bez prijelaza pone
psovati udarnike koji u rudniku unitavaju alat i drava od njih ima vie tete nego
koristi. Onda pone nervozno prekapati po slomljenim pijucima i iskrivljenim
lopatama.
Popravljate i za ellrove momke? sa zanimanjem upita Carmen.
Kako da ne, nema iznimki, neka ih voda nosi. Samo to mi i slomljene papke ne
nabacaju u kola.
Carmen se nasmije. Samo ne razumije na kakva to kola misli Vendrick. Pa u
rudniku postoje samo vagoneti. On to zove kolima, neka si ne razbija glavu. A njegova
kola su posebno konstruirana, dolje u njih natovare polomljeni alat, kola zakljuaju i
poalju mu ih gore u radionicu. On sve popravi i poalje im natrag. Ne smije ih
zaboraviti zakljuati, jer radni ljudi, barem u rudniku, otkako je sve njihovo, kradu
vie nego to su prije krali od vlasnika i kad ne bi zakljuao kola, bila bi prazna kad
bi se spustila dolje, on bi zavrio na sudu kod drugova, da vrag nosi i novo drutveno
ureenje.
Tako znai sa uenjem kae Carmen. Neto joj padne na um. Odmah pomisli
da je to glupo. U najmanju bi ruku bilo vrlo riskantno. Ali na kraju krajeva... Samo bi
se to prije trebala rijeiti Udovice, te bespolne mumije. No to bi se nekako dalo
srediti. I Carmen se osmjehne Vendrickom.
Doi po to oko pola etiri kae Vendrick koji, kad se dobro ispsuje, radi kao
lud.
Moda u poslati novu kolegicu. Ona je udovica.
Ma nemoj iznenadi se Vendrick. Ah, udovica, udovica, glatka kao klupica.
Boe dragi. Zato vas nisu zatvorili prije nekih etrdeset godina! Idi, idi, jer u se
skroz razbjesniti Vendrick je pone gurati prema vratima. Carmen je sigurna da bi
njega bilo lako obraditi.
Udovica je u meuvremenu nasula karbid, nalila vodu i oistila sve plamenike,
ak je i skuhala kavu za Carmen. Sjednu na klupu kraj ormara, utke piju kavu. Carmen
kae Udovici da, ako je gladna, moe otii neto pojesti. Udovica odmahne glavom.
Nee jo jesti, mora drati dijetu, jer se u logoru udebljala. I ja sam, prizna Carmen i
to ih malo zblii. Neko vrijeme se jo odmaraju. Carmen kae da moraju uvati snagu,
jer im smjena traje dvanaest sati. Oko jedan je prilina guva, poinju smjene, zatim
dou nadglednici i provjeravaju jesu li izali svi momci. Neki ostave po nekoliko
cigareta, ali ne treba to traiti od njih, jer meu njima ima glupana koji vjeruju svemu
to im napriaju na politikoj nastavi. A dva puta na tjedan u rudnik dolaze rudarski
naunici, svi splaeni. Dok ispred prostorije s lampama ekaju majstora, povremeno
neki od njih skupi hrabrost, zaviri kroz prozori i pogleda je. Tko zna kakve su im
kojetarije politiki komesari napriali o logoru. Jedan joj je prije nekoliko dana
potajno ponudio uinu, pritom se zacrvenio i vrlo stidljivo osmjehnuo. Bilo joj je jako
smijeno.
Inae petnaestogodinjaci nisu tako stidljivi. I vrlo su svjei kae Udovica. Time
je prilino iznenadila Carmen. Udovica zatim skine maramu, pone gladiti raupanu,
poput gavrana crnu kosu a s njezina tijela, usprkos sveprisutnome mirisu karbida, do
Carmen stigne pomalo umirujui miris. Uz koji bi se moglo snivati. Udovica se
protegne te se, ak i ispod rudarske odjee, pokae oblik njezine pune, zrele figure.
Carmen se sjeti kako su prostitutke iz tukove ulice uvijek govorile za nju da ne nosi
nita ispod haljine dok nije postala Udovica. Ali tko zna kako je to stvarno bilo,
pomisli dok gleda tanke Udoviine prste, zaronjene u sjajnu crnu kosu. Je li i dolje
tako lijepo sjajna? Kad se bude tuirala, pogledat e. Pomalo joj je glupo to je tako
znatieljna.
Dolazi prvi nadglednik. On i Carmen broje markice, a on ravnoduno pripovijeda
kako je jednom nespretnome slubeniku, koji se prijavio u rudnik kako bi popravio
svoj kadrovski profil, tekua vrpca otrgnula dva prsta, nasreu na lijevoj ruci. Ima ih
u depu, zbog komisije za ozljede, i one ih mogu pogledati. Zahvaljuju, ne zanima ih,
odgovori Carmen. Onda nadglednik iz drugoga depa izvue kutiju mentol cigareta i
prui joj je. Baci pogled na Udovicu, nakalje se i kao usput spomene: Uhvatili su
jednog koji je trgovao najlonkama. Opet e vas biti vie u logoru. Carmen samo
slegne ramenima, zahvali za cigarete i isprati nadglednika van.
Njega se uvaj kae Udovici nikad te ne gleda ravno u oi.
U prostoriji se odvija smjena. Carmen pokae Udovici gdje su radionice za
odravanje i poalje je po popravljene svjetiljke.
Stari prostak, je li? poslije je pozdravi sa smijehom i pomae joj sloiti
svjetiljke na policu. Ali sad je ve bezopasan.
To jo ne mogu procijeniti, ali htjela bih ti rei da nisam nikakva Udovica.
Oprosti, ali...
Ja sam Manca tupov i ni tri ministra me nee izvui iz logora ako ja to sama
ne budem htjela. Vie ne elim biti narodna muenica, razumije?
Carmen samo iznenaeno kimne.
I nemam meu nogama nita za im bi svi trebali ludovati.
Carmen se pomalo glupo, postieno nasmije.
Udovica ju je tako zaprepastila da ostatak smjene proe u utnji. Poslije bez rijei
ruaju i popue cigaretu. U pet sati Carmen pomalo stidljivo kae da se moraju
istuirati i presvui, kako ih monici ne bi morali ekati i kako ne bi smrdjele po
karbidu. Zatvori vrata prema prostoriji sa svjetiljkama. Kad uu u prostoriju za
odmaranje, kako Udovica ne bi pomislila da i ona eli vidjeti ono zbog ega i neki
18
Udarnica Manda misli uglavnom na ono
Erniku probudi neije tiho plakanje. Okrene se na krevetu, ali vidi samo Mandina
velika lea i oznojeni vrat. Zato se mora podignuti i iza bedema Mandina tijela, u
prolazu, ugleda groficu. Ona u spavaici i s bijelom kapom za spavanje sjedi na
velikoj, porculanskoj nonoj posudi s kraljevskim grbom i plae. Ujutro obino, dok
tako sjedi na nonoj posudi, potiho recitira neke ruske poeme, najee svoga
omiljenog Pukina. Ali to joj se danas dogodilo, uznemiri se Ernika i bespomono
pogleda ene koje spavaju. Na sreu, upravo se probudila i Carmen, koja ustaje prije
pet, prije njihovog buenja, jer s udarnicima mora hodati do rudnika, gdje dvanaest
sati radi s karbidom i zbog toga se poslije uvijek moe istuirati i pritom je ne
nadgledaju uvarice. I njoj je obeala da e je odvesti u rudnik, ali na kraju je
odabrala Udovicu. A Erniki je to potrebnije, premda bi se vjerojatno teko naviknula
na pranje mrtvaca. No sad to vie nije vano. Uzdahne, rukom dodirne Carmen i utke
joj pokae groficu.
Carmen nema vremena za razmiljanje o tome zato grofica plae, ni za
preputanje nekakvim matarijama, iskoi iz kreveta, brzo sa sebe skine spavaicu i,
dok trai svoju odjeu, prilino neljubazno i nervozno upita groficu zato tako rano
plae. Grofiin uplakani odgovor je iznenadi, tako da zastane u prolazu samo u
Knechtferyfrovom grudnjaku i gaicama.
Nou joj je nestao zlatni bro kae Erniki, ali tako glasno da to probudi ne
samo Udovicu, koja bi ve trebala ustati, nego i druge ene koje su jo mogle malo
spavati. Erniki je odmah sumnjivo to se u svome kutu nije probudila i eeraica.
Carmen brzo pregleda grofiinu odjeu, zatim i njezin krevet i kutiju s kapama,
rukavicama i ruskim knjigama. Stvarno nema broa. Grofica se na nonoj posudi
ponovno rasplae. ene ponu sumnjiavo gledati jedna drugu. Zatim se, kao na neki
zajedniki poticaj, sve zagledaju u kut gdje spava eeraica. Sada je zovu Stari
hrak, a podsjea ih na vlasnicu bordela Malfuldovu, koja je ilegalno obavljala
pobaaje, a neke ene iz Vydrice imaju posebno neugodne uspomene na nju. I opet
Carmen, koja ima jo samo malo vremena, prie krevetu eeraice i jednim
pokretom s nje strgne pokriva. Otkriju da je eeraica stvarno spavala, ak prema
naredbi broj 3, jer joj se spavaica u snu podigla do ispod pazuha, i njihove pospane
oi u nevjerici gledaju njezine velike ruiaste gae. Odmah shvate zato je eeraici
u posljednje vrijeme tako narasla stranjica te gdje se mogu nalaziti sve one sitnice
koje su poele nestajati u baraci.
Evo me, zapovjednice promrmlja zatvorenih oiju eeraica. Kad ih otvori i
otkrije svoju greku, ugleda sve te nepomine oi i ljutita lica koja je promatraju,
naglo sjedne u krevetu i nastoji spustiti spavaicu.
Stara kradljivice! kroza zube procijedi Carmen. Gae dolje! vrisne
odjednom i budui da je uvjerena kako e morati otii iz barake prije nego to je
eeraica poslua, skoi na nju i pone joj skidati gae. eeraica je toliko
iznenaena svime time da ne stigne ni stisnuti bedra i saviti koljena i ene je ve
svlae. Nisu toliko zapanjene to su odmah nale bro, nego zato to su u gaama, uz
ostalo, pronale tri amerike gume za vakanje, tri amerika kondoma, dvoje najlonke
iz UNRRA-ine poiljke, dva paketia njemakih ileta, nekoliko uloaka i jednu bravu
za ormari, kremu za cipele, kupone za eer i kratku, dobro naotrenu olovku. Istinu
govorei, zailjena olovka ih je toliko zaprepastila, to je bila takva perverzija za
kakvu ni u Vydrici nitko nije uo, da je eeraica sve u svemu dobro prola
oduzele su joj imovinu. No onda se netko sjetio da se olovkom moe i pisati. Ponu
kopati po ukradenim i provercanim stvarima i odmah pronau i sloeni papiri.
Zgrabi ga Velika Berta, ali dok is-is-govori prvu nerazumljivu rije, Carmen izgubi
strpljenje, otme Berti papiri, brzo na njemu pronae svoje ime, proita prijavu,
bijesno povie: To nije istina!, pljusne eeraicu sad ve snanom, rudarskom
rukom, iz hrpe stvari zgrabi amerike kondome i prui papiri Berti. Sfinjarija,
zgranuto se strese Berta kad proita to eeraica eli prijaviti o njoj. Ne zadovolji
se pljuskom, a budui da eeraica upravo nju najvie podsjea na Malfuldovu, kod
koje je tri puta morala ii na pobaaj, vercericu ne samo da ispljuska, nego je i
dobro itipa po debelim bedrima. Iz hrpe uzme oboje najlonke, ali kad joj se pogled
susretne s Mandinim, jedne odmah vrati na krevet. Manda zgrabi druge najlonke, ne
zadrava se s itanjem prijave, nego odmah pone tui eeraicu. Papiri brzo putuje
dalje, uju se ljutiti povici kao: Lae, zmijo! Ti si nemoralna! Otkad sam ja za tebe
drugarica, rugobo! Padaju novi udarci i s hrpe nestaju stvari. I Ernika se gura prema
eeraici, ali odbacuju je stranjicama, raspaljeno udaraju eeraicu i po mjestima
koja nisu osjetljiva. Na kraju izmeu njihovih spavaica Ernika uspije barem
progurati ruku u gae i zgrabiti svoj paketi sa iletima za Chomia.
eeraica se ve predala sudbini, lei na leima, noge su joj rairene i sva se
udno trese. Doima se vie kao da se smije, a ne da plae. U meuvremenu, sve koje
su to htjele, izdivljale su se na njoj i razgrabile stvari, a Carmen, koja odlazi u rudnik,
Zmijo jedna...
Skrivala si od nas da e dobiti propusnicu za...
Nagovarala si nas da sve napiemo na tvoje ime, da je to ionako svejedno...
Da sam ja snala da si ti snala da e dobiti fraj i otii po toivljaj ispot pregae,
drek bi ti danas bila utarnica uz kriputanje zubima Berta zakljui optube.
Manda ih samo prkosno pogleda, zatim prijezirno iskrivi usta i polako,
samouvjereno i maui omotnicom kao da je torbica s kojom ide u etnju, krene u
majstoriin ured.
A moju dragu Daska su zvali uje se za njom podrugljivo ali bespomono.
I Ernika je zapanjena time kako je Manda izdala kolektiv. Zamiljeno odgura
svoja kolica u skladite. Kad je ve ondje, savlada je znatielja, oprezno prie polici
s tkaninama i zaviri u majstoriin ured. Manda opet takorei dodiruje majstoricu
svojim grudima i njih dvije o neemu povjerljivo razgovaraju. Ernika dodue uje o
emu razgovaraju, ali malo toga razumije.
Ja to uope nisam tako mislila, Manda. Stvarno...
Ono to sam obeala, to u i uiniti. To e biti sitnica prema onome to radite za
mene... to u vidjeti dijete, odnijeti mu eer i cipele.
Ne, to nije mogue, on i onako...
Onda ga sami dovedite i... moemo...
Dalje Ernika nita ne uje. Iznervirano se vrati u radionicu, baca tkanine na stol, i
nju je obuzela ljutnja. ao joj je to ujutro nije barem jednom udarila eeraicu.
Nakon to ih je zapovjednik otjerao sa etve i ponizio spavanjem u sanducima, sve
imaju osjeaj da ih je netko namjerno, nepotrebno i grubo trgnuo iz sna. Prekinuti
enin san, to je jo vea uvreda nego prekinuti odnoaj s njom, to si ni njihovi klijenti
u Vydrici nisu doputali.
Manda se vrati u radionicu, sjedne za stroj i pone ivati, do ruka i ne podigne
glavu. Tek to je zasvirala logorska sirena i nadjaala zvonjavu u oblinjim selima, u
radionici se pojavi uvarica kako bi odvela Mandu na sveani ruak. Sve je ispraaju
pogledima punima mrnje. uvarica se okrene na vratima i glasno kae:
Zapovjednik vam je danas odobrio izvanredno kupanje!
Barem neto, pomisli Ernika. Ali odmah je obuzme strah da e uvarica neto
opaziti na njoj. Zna da je to glupo, da se jo nita ne moe vidjeti, ve je to jednom
doivjela, ali njezina glupa, tjeskobna narav koju je tko zna od koga naslijedila, uvijek
joj u svemu kvari zadovoljstvo.
Zato je ugodno iznenaena kad ih poslije smjene uvarica dovede do barake gdje
se nalaze tuevi i nekoliko kada za straarski odjel, kae im da za pola sata moraju biti
gotove i ostavi ih ondje bez nadzora. Jedno vrijeme u to ne mogu povjerovati. Do sada
je, uvijek kad su se tuirale, s njima bila uvarica, u poetku i dvije, pazile su da
jedna drugu predugo ne sapunaju i ne trljaju, da se ne naguraju sve pod isti tu, a
najvie da se pod tuem namjerno ne ozlijede. Zato se ni prilikom tuiranja nikad nisu
stvarno opustile. I sad im za to treba vremena. Kad raspoloenje postane oputenije i
ponu pjevati pjesme, ne ba o izgradnji drutva, u prostoriju s tuevima ue Manda.
Da bar nije sa sobom ponijela cvijee, pomislila je prvo Ernika. Mandu su
odmah sve zapazile. Gledale su kako trai mjesto za buket tamnocrvenih rua i svlai
se, kako se njezin buket kotrlja s prozora na pod. Barta skoi prema njemu, prestigne
Mandu koja je nespretno ispruila ruku prema cvijeu.
Ja u ti trati!
Daj to ovamo, stara kobilo Manda dohvati buket.
Ti si konjska kopila, ti si smijena enska smijene Take, fuj! Na, na Berta
pone buketom draiti Mandu kao toreador bika. Ostale ene se zlurado smiju. Berta
ide unatrag prema otvorenim tuevima, mae Mandi ruama pred oima kao da ima
ma. Manda, jo uvijek u grudnjaku i gaicama, pred tuem zastane. Berta s cvijeem
napravi nepristojnu gestu koju sve dobro razumiju. Manda vrisne i baci se na Bertu.
Rue odlete u iroki betonski lijeb, lee u prljavoj vodi, punoj sapunice. Manda se
kao luda baci na Bertu i pone je bijesno mlatiti. Neke ene, osobito dvije
Sarkozyjeve, koje su im nedavno doveli u baraku, stanu na Bertinu stranu i ponu tui i
tipati Mandu, skidaju joj tijesne, bordelske gaice, poderu joj naramenicu na
grudnjaku, a to Mandu toliko naljuti da se rasplae.
Ernika vie ne moe gledati takvu nepravdu. Kad Berta svojom velikom
konjskom nogom udari Mandu u trbuh, prvo se uplaeno povue iz njezina dosega. Ali
odmah joj padne na um perverzna ideja da bi je jedan takav konjski udarac u trbuh
mogao rijeiti svih problema. Brzo se prekrii, zatvori oi i baci se ravno na Bertu
koja zamahuje nogom. Doe k svijesti tek u logorskoj ambulanti.
19
Tekunice glupaice
ivot u dijelu logora koji kontroliraju partizani zapovjedniku je potpuno izmaknuo
iz ruku. Jedna od posljednjih kapi u ai njegova ponienja bila je izgradnja bunkera
iz kojeg se moe promatrati, a prema potrebi i kontrolirati ili pucati po cijelome
logoru. Idealist s planina ga je samo obavijestio da je na mjestu gdje je planiran izlaz
iz ahta, njegov tab odluio izgraditi privremeno uporite u kojemu e zasad drati
svoje oruje i arhive, jer e u sljedeim danima ili mjesecima doi do odluujueg
sukoba, na politiku e scenu izai jo revolucionarnije snage, a one e ih u potpunosti
rehabilitirati.
I stvarno: zapovjednik je upravo dobio ifriranu obavijest da partizane i sudionike
pokreta otpora pone ukljuivati u agitatorski rad u logoru i okolici i tako pripremati
platformu za skidanje ljage s njihovih imena pred javnou te za njihov skori povratak
u politiki i gospodarski ivot. Deifrirao je telegram i samo je bespomono stisnuo
zube: na kraju e se taj veliki lopov vratiti u upravljanje i dalje e potkradati, sada
imovinu cijeloga naroda.
Ali zapovijed je zapovijed. Zapovjednik se briljivo obrije, odjene sveanu
uniformu, skupi hrabrost uz dvije aice borovike i preko logorskoga zborita krene u
partizansko podruje. Zaustavi ga i legitimira straa koja se izleava uz ostatke velike
vatre. U baraci jo svi spavaju. Jedva uspije probuditi pobonika, on u njega prvo
uperi pitolj, a tek onda protrlja oi. Uspije shvatiti da je zapovjednik logora samo
doao posjetiti njegova efa, gdje je on trenutno? Pobonik zavrti glavom, da to nikad
i nikome ne moe otkriti. No za kutiju cigareta ipak natukne da bi orijentacijska toka
za traenje mogla biti na Breuljku tekunica.
Kolovoko sunce ve poinje grijati i zapovjednik putem mora skinuti remen i
raskopati uniformu. Kraj potoka, ispod breuljka u kojemu su tekunice napravile
cijeli labirint, popui cigaretu i zatim pone traiti. Tiinu okolnih brda odjednom
prekine pucanj iz pitolja, zatim jo jedan. To zapovjedniku pomogne da se orijentira
u kojem dijelu velikoga ogoljeloga breuljka treba traiti. A kad kraj jedne rupe
ugleda mrtvu tekunicu, odmah shvati da Idealist s planina, neustraivi zapovjednik
slavne partizanske brigade, danas vjeba sa ivim metama. Jo ga ne vidi zbog
valovitog terena, ali tragovi su sve jasniji i brojniji: smrt je oito iznenadila tekunice,
budui da su im meu zubima ostala zrna penice koja su upravo vakale u svojim
rupama. A njihove nacerene, u smrtnome gru stisnute njuke, doimaju se kao da
poslije smrti ismijavaju svoga ubojicu.
Idealist s planina stoji rairenih nogu iznad nekoliko velikih rupa i upravo
puhanjem i pljuckanjem hladi svoje oruje, elegantni ameriki Colt 35, koji je
navodno izmamio, ili prije ukrao od amerikih vojnika to su oslobodili
koncentracijski logor u kojem se Idealist s planina upravo borio s tekom
dizenterijom. Osim pitolja, od Amerikanaca je preuzeo i izreicu no problem, kojom
se u posljednje vrijeme ipak opreznije koristio.
Pristojno se pozdrave i Idealist s planina zatim poteno lupne petama svojih
okovanih izama.
Jako su radoznale, ugavice tiho objasni zapovjedniku kad primijeti njegov
zauen pogled. Lupne ponovno i stvarno, uskoro iz velike okrugle rupe izviri glava a
zatim i tijelo radoznale tekunice. Idealist s planina zapuca. Zapovjednik se strese, jer
ga je metak zamalo pogodio u potplat.
Glupaica! vie njeno nego ljutito kae Idealist s planina i svojom okovanom
izmom okrene truplo na lea. I toj ivotinji iz njuke vire nesavakana penina zrna.
Jedu zajednike zalihe, betije. U jednu rupu dovlae ito koje ostane na polju.
Skromnija obitelj bi od toga imala brana za cijelu zimu. Navodno bi s tim trebalo
neto uiniti. Ne moemo svake godine raunati na brau Ruse, da e nam pomoi u
nestaici.
Idealist s planina ponovno lupne ispred rupe. Naie na posebno radoznalu
ivotinju, koja odmah gurne glavu kroz rupu.
Eh, tekunice glupaice! povie opet Idealist s planina i tekunica skupo plati
svoju radoznalost. Zapovjednik ve mirnije podnese fijukanje metka pokraj drugog
potplata.
Znam da je to neznatan doprinos rezultatima kolektivne etve i osiguravanju
prehrane naroda skromno primijeti Idealist s planina i opet pone hladiti cijev
pitolja.
Zapovjednik utke oda priznanje Idealistovim nastojanjima. Ali ipak, kao ovjek
sa sela, ne moe izdrati da ne napomene: Mi smo im ipak davali nekakvu ansu.
Ispunjavali smo im rupe vodom i svaka je tekunica mogla odluiti hoe li poginuti u
obrani svoje nastambe ili e pobjei kroz drugu rupu.
tako dugo dok mu se ne zavrti u glavi, obuzme ga neobina tjeskoba, meu udaljene
zvukove pucnjeva iz pitolja kao da se umijeaju nekakvi jecaji koji se pretvaraju u
povorke osakaenih tekunica to mole za milost. Nema milosti, pomisli na ruskom, a
uto se zauje jo jedan pucanj na brdu.
Krajnje je vrijeme da posjetim obitelj, pomisli kad dotetura do potoka i pone
umivati lice hladnom planinskom vodom.
20
Boe, kakvo nevino tijelo
Lupnu potpetice, zalupe se vrata i Zigmundovo tijelo opet padne na leaj za
pregledavanje. Ernika prvo s olakanjem odahne to je zapovjednik logora napokon
otiao, no odmah se i uznemiri. Odgurne platneni paravan i prestane se bojati im
pogleda doktora: on lei nauznak i prigueno, pomalo histerino se smije. Zatim se
okrene prema njoj i ambulanti i smijui se kae:
Eh, vi kurve, skroz ste ga izbezumile. Jadnik, zbog vas e na kraju poludjeti.
Stalno mi neto pripovijeda o nekakvim krznatim ivotinjicama koje nestaju u
dubokim rupama, elio me uvjeriti da je to vidio vlastitim oima, poslije i u snu,
stalno su nestajale u rupama i ondje su se hihotale. To je jasna freudovska simbolika,
moda je povezano i s kabalom, ali nije si dao rei, ne eli vjerovati da je zapravo
sanjao o vaim meunojima, vraice! Sva srea da je odmah doao k meni, mogao je
upasti u nevolje. Morao sam mu dati neto za smirenje. On zbog vas gubi ivce, a s
takvim priama mogao bi izgubiti i dobar glas, a to vi radite? Tuete se kao babe na
trnici. Ba lijepo predstavljate najstarije zanimanje na svijetu. Zasluile ste da...
Zigmund ustane. Doima se ljutitim, iako se kod njega nikad ne zna kad misli ozbiljno.
No sad joj sasvim ozbiljno zapovjedi:
Daj da vidim trbuh!
Ernika odmah podigne logorsku spavaicu i malo spusti Knechtferyfrove gaice.
Modrica na trbuhu je jo velika, ali vie nije ljubiasta, nego plaviasta.
Ta udara kao konj zavrti Zigmund glavom. Nadam se da nekom napaljenom
frajeru nee pasti na um da je siluje dok ima cipele na nogama. Hajde, pokupi krpice i
idi u sobu, ovdje te vie ne mogu zadrati. Jo e me optuiti za neto.
Vie ne mogu. Ve sam trudna.
Ne lupetaj! otro kae Zigmund i kao da se malo uplaio.
Ernika samo alosno kimne. I tiho doda:
Tako da sa mnom moete raditi one stvari.
ogorenosti onda ih poziva da o tome glasaju kao na sastancima, tko je za, drugovi,
a tko je protiv, a skoro uvijek pobijedi ti, kad ta nemoralna ena skine odjeu, ali
masku navodno nikad ne skida. Ja znam da je to samo glupa provokacija, obojica
vjerojatno znamo tko je iri, ali molim te, pripazi, posebno ovih dana kad se priprema
velika racija u ast skorih obljetnica...
Ernika je zaprepatena onime to je ula o Udovici, ali nema vremena o tome
razmiljati jer rije racija u njoj odmah otkrije neki duboko skriveni kd straha, tako
da je odmah pone probadati u izudaranom trbuhu. Uvijek se panino bojala racije,
ona je uvijek bila povezana s psovkama i uvredama da su kurve, uliarke, tajgerice,
drolje i flundre, s grubim ponaanjem policajaca s odjela za moral i na kraju, s
poniavajuim pregledom kod policijskog doktora koji ih je uvijek gledao kao da e
ga ondje dolje neto ugristi.
Chomi je oito svoje predbacivanje Zigmundu zavrio otro, jer je on rezignirano
rekao: Da, radim na samounitenju. Pomiri se s tim. Ovdje ti je ona mala. Nemoj se
skrivati odjednom odgurne paravan nisi ti kriva to u logoru nema boljih
spavaica. Idi u sobu kae mrzovoljno i vie se ne brine za nju.
Ernika pokupi stvari i preseli se u sobiak koji ve pozna. Chomi ide s njom,
vue nekakve papire i knjige. Ernika sjedne na krevet i pogleda agitatora.
Upozorili su me na tvoje stanje kae Chomi. Inae, one gadure su za sve
okrivile Mandu, ali Matilda im ne vjeruje, ipak je Mandi dala propusnicu.
Ernika to prihvati ravnoduno. Ba joj je sad do Mande. Chomi joj objasni na
kakvu su ideju doli on i zapovjednik. A Idealist s planina im je stvarno dao dnevnik
partizanskog odreda, on iz njega eli odabrati mjesta koja su pogodna za itanje, a i u
kojima ima osjeaja. Erniki je svejedno, samo napomene da ima slab glas i da je se
ionako nee uti dalje od treega reda. Chomi je utjei time da je upravo u logor
stigla estradna glazbena skupina koja je imala sumnjiv repertoar i jo su ga branili,
zbog toga su dobili po est mjeseci i to je najvanije, zajedno s njima stigla je i
oprema za ozvuenje.
Vodi ih Miki Komi, zabavan momak. Govori eki, stalno ubacuje potapalice.
Poslije u te upoznati s njim.
Ernika i to slua bez zanimanja. Chomi se osjea nelagodno. Pokae joj nekakvu
crnu biljenicu, otvori je, lista i ne zna to bi.
Morat emo malo urediti ovaj partizanski dnevnik. Pokuaj proitati... ovu
stranu. Malo se jo osjeti miris baruta napomene dok Erniki dodaje crnu biljenicu.
Nekako je teka, a kad je priblii licu, njoj mirie na duhan iz jeftinih cigareta. Zapisi
Misli na onog elavca iz radionice, koji visi izmeu onog s bradom i onog s
brkovima i tako je ruan da...
Ali, Ernika ljutito reagira agitator i odmah pogleda prema vratima. Ti si
ba... kae to gotovo nesretno, kao dijete. Naravno, Erniki ga odmah bude ao.
Pomirljivo kae da je on kriv za to. Da je ispunio ono to je obeao prve veeri, dok
su se onako lijepo naslanjali na dovratke i povjerljivo razgovarali o kojeemu, mogla
je ve biti preodgojena. Ali zaboravio je obeanje, onda neka se ne udi. Nije
zaboravio, poeo se braniti, samo bi se o tome morao konzultirati s Plakom. S njim
ne, to ne! uasne se Ernika. Kad zamisli njegovu ruetinu koja uasno smrdi po luku
i tlaenici, odmah ima osjeaj da e se opet onesvijestiti. Chomi misli da joj jo nije
dobro, zato je bolje da krene. Pone ustajati iz svoje lenjinske poze.
Doktor Zigmund pretjeruje, Stanko. Jedan udarac nogom...
Ali sigurno ne moe spavati na trbuhu.
Ionako spavam na boku. Na trbuhu se sanjaju nepristojni snovi.
Chomi se tome zaudi.
Kad ga Ernika upita u kojem poloaju on ima nepristojne snove, samo se
zacrveni. Onda ga Ernika upita, zar kod kue nisu nikad razgovarali o svojim
nepristojnim snovima. To ga ve sasvim zbuni. apne da su njegovi roditelji uitelji, a
i sestra je uiteljica. Sad stvarno mora ii. Pomalo nervozno skuplja svoje papire sa
stolia. Na pod padne knjiga koju je donio sa sobom.
Aha odjednom se sjeti ovo sam htio dati Matu. Vratio se iz bolnice i sad
ga ovdje lijee.
Ernika se ne moe odmah sjetiti tko je Mat.
Onaj franjevac, pa preli ste na ti. Nije mu onda pomogao ni penicilin, morali su
ga poslati u okrunu bolnicu.
Novak... shvati Ernika i zaprepasti se. Potpuno je zaboravila na njega.
Ostavit u je ovdje, dobro? Kad ga ujutro vidi, daj mu je. Stiu duge logorske
veeri, kolektivno emo je itati u baraci za agitaciju.
Ba je debela zaudi se Ernika. Uhvati je u ruke, pogleda naslov. A.S.
Makarenko: POINJEMO IVJETI.
Na Omladinskoj pruzi smo se svi zaljubili u njega. Pod njegovim utjecajem sam
i napisao pjesmu Gradimo svoju sreu ushieno kae Chomi i odjednom i on
sjedne na krevet, sluajno ba kraj Ernike.
21
U Vydrici strah i pusto
Svijet za koji je dvanaest sati dnevno ivala pamune pregae, a koji e postati
svijet sretnih masa koji koraaju u sretnu budunost, Manda jo nije znala gledati
oima radne ene. Ali ni Vydricu vie nije mogla gledati oima bezbrine kurve.
Bojazan od racija, koje su u posljednjih deset godina postale sastavni dio opasnog i
uzbudljivog arma tih uliica, sad je u Vydrici zamijenio istinski strah. U uliicama
osvijetljenima plinskim svjetiljkama, stisnutima uz strmi brijeg ispod dvorca, strah je
stizao sa svakim otrim zvukom na kamenim kockama, sa svakim otvaranjem vrata
krme Kod partizana. Smijeh bi se odmah utiao. Cigani bi spustili glazbu za pola
oktave, uzdasi iza zavjesica od krepa, ionako ve prigueni, ne vie glasni i slobodni
zvukovi tijela to se pare, potpuno bi se utiali u jastucima. Manda je poela shvaati
da je njezino zanimanje svarno u historijskoj likvidaciji. U logoru jo dugo ne bi
povjerovala u to.
Mislila je da bi te dvije noi mogla prespavati u svojoj sobici kod Duge. Kako ne
bi previe riskirala, naveer e se brodom odvesti do Petralke i u Au-cafu ili u
Leberfingerovom restoranu nai e nekog provincijalca kojeg onamo nije privukao
pogled na dvorac, nego upravo lo glas tih mjesta. Veliki, a poslije rata i pusti park i
zarasle obale Dunava, enama iz Vydrice su ljeti pruali dovoljno prilika za kratak
odnos s nezahtjevnim provincijalcima. Poslije borbe s onom odvratnom Bertom,
Manda ima bolni podljev na lijevoj dojci i pomalo nateene usne. No prostitutke
nikad ne doputaju poljupce u usta, to bi bilo previe intimno i danas e klijenta
odmah usmjeriti pod suknju, ili e se negdje nasloniti na stablo i straga ga pustiti meu
bedra. Pristojne oeve obitelji to uvijek toliko uzbudi da esto ne uu vie od jednom
ili dvaput i gotovi su. Manda samo od pomisli kako je mukarac poinje straga pipati
ispod suknje osjeti kako je napaljena. Zato se skromno nada da e naveer u Au-cafu
naletjeti na nekog izdrljivijeg provincijalca. Jo kad bi bio dareljiv... Duga grubo
srui njezine planove.
Odmah nestani odavde, kurvo! doeka je s ljutitim siktanjem u polupraznom
lokalu.
Manda mu eli objasniti da nije pobjegla, da se ne mora niega bojati, sad je
hladno, glatko platno na kauu i ve joj se, poslije tjedana posta u logoru, bedra ponu
rastvarati i to joj ne moe zamjeriti ni onaj tko ju je takvu stvorio.
Gospoica servira aj u novoj pregai. Prilino ju je razveselila, budui da se sad
u trgovinama sve kupuje samo na kupone, a njih u bankama jo ne dijele. Manda slua
Gospoicu kako se ali na reim i jedva je razumije, pije aj i veseli se to e djetetu
odnijeti cipele i neke kupone za odjeu, ak i bonove za eer i slatkie. Zatim
pristojno zahvali Gospoici za aj i kae da bi rado otila u grad.
Evo Gospoica joj odjednom gura neto u ruku. Manda misli da je to kondom
zamotan u papir, pone se stidljivo odupirati, no istodobno stisne ruku. Onda otkrije
da je to novac.
Ako mislila kafu, malo kruna imati dobroduno se osmjehuje Gospoica.
Manda je dirnuta. A zatim i zaprepatena, kad na ulici otvori dar i vidi da joj je
Gospoica, poznata ne samo po svojoj bespolnosti, nego i bolesnoj krtosti, u ruku
utisnula novanicu od tisuu kruna. I tako umjesto u krmu Blhov zahrada, gdje
uvijek smrdi po ustajalom pivu i neprovjetrenim hlaama, Manda ode u kavanu
Berlin. Narui kavu sa lagom i pone sa zanimanjem sluati kavanske razgovore.
Slua tek kratko, ali i to je dovoljno da shvati zato je Gospoica bila tako dareljiva:
svi tihim glasom govore o skoroj promjeni valute. Osobito kad su to posljednjih dana,
kao imperijalistiku izmiljotinu, odluno opovrgnuli svi iz dravnog vrha, i
Gottwald, i Zpotock, i irok, ak i midke i Husk. Iz toga je svakome
bratislavskom purgaru jasno da e sigurno doi do promjene valute.
Kava sa lagom, u koju kao da je umijeana stvrdnuta cikorija, Mandi odjednom
vie nije ukusna, premda su za njom u logoru udjele vie nego za mukarcima. Ne
popije ju do kraja, plati, ostavi konobaru veliku napojnicu i uz nejasnu ali lou slutnju
izae na ulicu. I premda je to imala u planu tek za drugi dan, potri prema korzu.
Trgovina sa eirima je zatvorena. Zato ue u prolaz pokraj trgovine, gdje Tante ima
slian, malen stan kao Gospoica, samo s velikom kaljevom pei u salonu. Manda se
pei uvijek divila zbog njezine ljepote, a i zato to po cijelu no zadrava toplinu i
djeca se ujutro ne moraju tresti od hladnoe. Stan je Mandu privlaio podjednako kao
i trgovina elegantnim eirima i rukavicama koju je drala Tante.
Sva zadihana pozvoni i nestrpljivo eka da zatropoe lanac na vratima i Tante
proviri kroz pukotinu, prepozna je i pusti unutra. Ali nitko ne otvara vrata. Manda se
vrati na ulicu. Kroz izlog pokuava vidjeti unutra, da Tante moda ne sjedi iza napola
navuene zavjese i raspakirava novu robu. Ne vidi je ni ondje. Bespomono stoji pred
izlogom. Iznenadi se kako je pranjav, eiri u njemu kao da su isti oni od proljea.
Pogled na robu zaklanja i velika fotografija nekog mukarca nasred izloga. Manda
procijeni da takav ruan mukarac, s velikim uima i bez eira, ne moe biti reklama,
nego neki novi vladar. Ali ne slii ni jednom od onih u radionici. Kad bi barem
izgledao kao tatica Masaryk, ijim su se lijepim fotografijama kao djeca odlazili
diviti pred izloge Schnfeldove papirnice. S tako runim mukarcem ne bi htjela ni
veeras otii. Manda se udalji od izloga. Kako bi dola k sebi, odlui otii u
gostionicu Fajka.
Dok hoda Michalskom ulicom, njezino srce, srce budue sitne poduzetnice, stee
se od tjeskobe. Nestala je Neherina trgovina s tkaninama i parolom Na kupac na
gospodar, i elegantna krznarija Tichog i Jedka, pred ijim izlogom se moglo tako
lijepo sanjariti o bogatom suprugu koji bi prekrio njihova tijela perzijanerima. ak su
uklonili i reklamu konja, koji je nou svijetlio poput svjetiljke. Kad se priblii Fajki,
vidi da je u likvidaciji i Pallehner. Veliki izlozi njegove robne kue oblijepljeni su
papirom za pakiranje i starim tapetama. Ploa na proelju jo uvijek visi, ali oito ju
je netko ve pokuao strgnuti. Manda odjednom shvati to su znaili svi oni agitacijski
govori u logoru. Prisiljavali su ih da naveer odlaze na njih, a smijeni agitatori su
stalno govorili kako je likvidirano to i to i mora se likvidirati jo ovo i ono, ali ona je
sluala tek na pola uha, jer joj se nakon dvanaest sati udarnikog rada uvijek spavalo.
Nije shvaala da agitatori prijete ne samo cijelome svijetu, nego i njoj, buduoj
obrtnici.
Fajka je, kao i uvijek, bila puna i uasno zadimljena, ali nekako alosna. Manda
sjedne u manju prostoriju iza anka, narui grah i pivo. Sjedi deset minuta, pola sata,
ali stolu ne prie nikakav torbar koji bi je pokuao nagovoriti da kupi slane krumpire,
bademe, usoljene ribice, koluti sira ili barem lutriju. Prije bi ga, ako ovjek ne bi
nita htio kupiti, barem natjerao da za jednu krunu s njim zaigra par-nepar. A kad bi u
krmi nekom mukarcu uspio prodati noi, odmah bi apnuo njegovoj pratilji kako je
i njoj potrebna zatita i diskretno bi joj u ruku poeo gurati zajameno kvalitetan
kondom. Sada i u ovoj krmi, umjesto nagovaranja torbara, svi sluaju potiho
izgovorene alarmantne vijesti o promjeni valute.
Manda ne popije do kraja drugo pivo, plati i vrati se u Michalsku ulicu. Veina
izloga je mrana, samo u zlatarnici svijetli mala svjetiljka, osvjetljava nekoliko
srebrnih lania na barunastom jastuiu i natpis ZLATO NEMAMO. Moda je to
samo trik, pomisli Manda.
Takve natpise istaknuli su zlatari i kad je ovuda prolazila fronta, na slovakom i
na ruskom, ali to im nije pomoglo, Rusi nisu vjerovali zlatarima jer su buruji. Manda
je ono malo svoga zlata tada ve spremila kod Tante. Bila je njezina stalna klijentica,
tada joj je dobro ilo, asnici su kod nje potvrivali svoju mukost, pili rakiju, do
besvijesti pjevali Lili Marlen i jo vie plaljivu Eriku, gurali su glave meu njezine
dojke i jadikovali za svojom Mutter u bombardiranim njemakim gradovima. I
dareljivo su plaali. Zatim je imala peh s trbuhom. Tante ju je prihvatila k sebi tri
mjeseca prije poroda, sjedila bi uz kaljevu pe i poela je bojaljivo sanjariti kako bi
to mogao biti njezin stan i kako bi od Tante mogla preuzeti mali obrt i podii dijete
kao potovana graanka, ne bi pred njim morala skrivati od ega zapravo ivi. A
Tante joj je, budui da ju je snaga naputala i rado bi se pod stare dane vratila u Be,
sama ponudila preuzimanje obrta. Kad je Manda poela na crno trgovati eerom,
kako bi skupila potreban novac, s iznenaenjem je otkrila da ima neto ne samo meu
nogama, nego i u glavi i upravo je ta kombinacija za njezine ortake bila vrlo
privlana. Racija i logor su sve prekinuli, ali Manda je bila uvjerena da je to samo
privremeno, novi reim se mora uvrstiti, a onda e se sve vratiti u koloteinu.
Kad je danas dola u Vydricu, njezina je vjera poljuljana i... opet ue u prolaz
pokraj trgovine eirima i nestrpljivo se popne po stubama. Zvoni, ali nitko joj ne
otvara. Moda je otila nekoj prijateljici, ili je na nekoliko dana otputovala u Be,
sama sebe smiruje Manda. Ali zna da Tante naveer nikad ne izlazi iz stana, a u Be
se vie ne moe otputovati tek tako, tramvajem.
Ponovno pozvoni, zatim zalupa po vratima. Na stubama se uju koraci, oprezno
izviri neija glava s uvijaima. Manda prepozna Tantinu susjedu, radnicu u tvornici
konca, kojoj su poslije rata dodijelili stan jednog hotelijera koji je pobjegao pred
frontom.
To ste vi? s olakanjem se osmjehne ena. Manda od nje dozna sve. Tantin
obrt su ukinuli i prije nekoliko dana su je odvezli u neko selo kraj maarske granice.
Ali zato? oajno upita Manda. Susjeda samo slegne ramenima, kae joj da se
ovdje ne zadrava dugo, jer policija naveer kontrolira stanove, kako ne bi bili
pokradeni. Susjeda nestane, a Manda istetura na ulicu. Pogleda mrani izlog trgovine
koja joj nikad nee pripadati. Ne preostaje mi nita drugo nego da postanem ta
njihova drugarica, pomisli i pone se smijati. Smije se tako da se mora rukom
uhvatiti za zid. Glavom udara u staklo i ono pone zveckati, ak kao i da poinje
pucati. Manda se pribere, ulica je na sreu pusta i mrana.
Vraa se u Vydricu, sluti da je to posljednji put. Na uglu tukove i Florinske
ulice kimne joj neki mukarac. Manda oklijeva, zatim polako krene za njim. Mukarac
napravi nekoliko brzih koraka, naglo se okrene s rukama u depovima i rastvori bijeli
baloner. Ispod upalog trbuha mu se neto die, ali u mraku prolaza Manda jasnije vidi
samo njegova bijela, mrava bedra.
I to? grubo kae, okrene se i vrati u Florinsku ulicu. Prati je hihotanje onog
jadnika. Uvijek sve na svijetu moraju zasrati, pomisli Manda sad ve otupjelo.
Kad se kod Gospoice pone svlaiti, sjeti se Daskinog mua.
Zamoli od Gospoice aku aja od kamilice, na plinskome kuhalu zakuha vodu u
loniu, ostavi kamilicu da malo odstoji, skine se i ve pomalo pospana, komadiima
namoene vate opere modricu na dojci. Na kraju od komada gaze, koji takoer
pronae u kovegu, napravi oblog, stavi ga na modricu i zatim, s rukama na dojci,
usne.
Sanja o djetetu. Ve je veliko. Obje ve pripadaju sretnoj masi. Samo se eer jo
uvijek prodaje na bonove.
22
Zaplet s bromom
ellrovi udarnici i dvije ene otrim se hodom pribliavaju rudniku. Iz zidnih
novina na porti juer su doznali da sad umjesto ugljena za dravu kopaju crno zlato. U
logoru vjerojatno za to jo ne znaju, jer su im za veeru dali istu splainu kao i uvijek,
samo uasno slanu. Carmenina su usta tako suha i uarena da ima dojam kako je cijelu
no pila i puila. Njeno rukom dodirne ellra, koji hoda pokraj nje. Ali on je tako
zaokupljen svojim planovima za novi rekord, koji bi jo malo skratio njegovu
zatvorsku kaznu, da ga Carmen mora snano udariti u bok.
Ha? trzne se Jano.
Daj mi piti, jer u skapati od ei.
ellr s remena skine metalnu boicu u kojoj u rudnik nosi aj i prui je Carmen.
Ona brzo odvrne poklopac i popije velik gutljaj aja.
Fuj, to je u tome aju, Jano?
Otkud ja znam? Mato, zaboga, pazi kako hoda opomene minera Matu, koji
ispod pazuha nosi paket elektrinih kabela za eksploziv i svaki se as okree kako bi
vidio Udovicu, koja hoda na kraju kolone.
U aj im ubacuju brom apne joj Udovica. Onaj impotentni doktor to valjda
radi iz pakosti.
To je svinjarija! ogoreno procijedi kroza zube Carmen. I odmah joj je jasno
zato je ellr uvijek tako klonuo, i kad na doruku u blagovaonici sjedne pokraj
njega i dodirne ga cijelom duinom bedra. Ne samo da mu to nita ne podigne u
udarnikim hlaama, nego Jano kao da i ne primjeuje da mu se na nogu ne naslanja
metalna cijev, nego bedro plesaice zbog koje su ludovali u Bratislavi, ali i u Beu i u
Peti, mnogi mukarci koji nisu bili tako dugo bez seksa. To mora prestati, odlui
Carmen i naglo iz boce izlije sav aj. ellr samo zine od uenja.
To vie nee piti. Danas e izdrati, a od sutra u ti ja kuhati aj.
Ali ja sam ve sad edan zaguna Jano.
Eh, udarnice, onda dobro. Kad neki nadglednik... Carmen zauti i brzinom
munje spremi Janinu bocu pod jaknu, jer ih je jedan iz pratnje primijetio i poeo im se
pribliavati. Vie se nita ne dogaa, zato samo pogledom zaprijeti Carmen. Imaju
naredbu da ujutro nepotrebno ne gnjave i ne zadravaju one koji rade u rudniku. Zato i
primopredaja na vratarnici uvijek prolazi brzo i bez problema. ene iz prole smjene
ve nestrpljivo ekaju Carmen i Udovicu, odahnu to su stigle na vrijeme i nisu
premlaene. Udovica napomene da ne bi bilo naodmet kad bi ih nou dobro istukli
nekim debelim kobasicama. ene se ponu hihotati, kau joj da je moe biti sram,
udovicu, to je to poeljela te odjure na jutarnji autobus, a Carmen i Udovica se ponu
pripremati za izdavanje svjetiljke.
Manca tupov je ve drugi dan na novome poslu ustanovila da je za seoske ene
zanimljivija kao Udovica, ale je to je tako mlada ostala bez mua. A stari Vendrick
je svako jutro ne moe ni doekati u radionici, kako bi se pred njom mogao prisjetiti
svih udovica-klupica koje je poznavao i vrlo bi rado bio legao s njima na klupice da
se nije bojao svoje ene. I uvijek na kraju ponosno kae da je se vie ne boji, ali koja
korist, kad sad vie ne moe. Tako uvijek samo pljesne Udovicu po stranjici, pogladi
je po bokovima i zatim se, uz psovke ali vrlo marljivo, baci na posao. A kad
mukarcima, koji dou u radionicu da neto sakriju kod njega, ponosno pripovijeda o
svojim podvizima, uvijek uz uzdah doda: Da je bar socijalizam doao ranije, prije
dvadesetak godina, ja bih toj udoviki pokazao!
Carmen u prvom slobodnom trenutku skuha ellru jak ruski aj, a kad ga nalije u
bocu, eka da neki nadglednik krene dolje, kako bi ga po njemu poslala svome
udarniku. Ali nadglednici su se vjerojatno nekamo zavukli i kartaju. Dou samo
naunici, stoje u gomili ispred prostorije za izdavanje svjetiljki, tu i tamo netko skupi
hrabrost i gurne glavu kroz prozori, Carmen pomalo ljubomorno ustanovi da su
njihovi pogledi ee uprti u Udovicu nego u nju. I pone je obuzimati strepnja da bi,
kad bi se Udovica ujutro privila uz ellra, on moda prije otkrio da to nije metalna
cijev, nego ensko bedro. To je uznemiri.
utke pune svjetiljke voom, oteene odlau na stranu. Naunici se jo uvijek
motaju ispred njihove sobe.
Rekla sam ti da to vie nisu nevinaca Udovica glavom pokae prema
prozoriu. Mogle bismo ih otii pogledati dok se tuiraju, kad izau iz rudnika.
Pa stvarno! reagira Carmen. Jo joj nije palo napamet da naunici izlaze iz
rudnika najmanje jedan sat prije rudara, jer ne smiju biti ispod zemlje due od est
sati. Njih dvije su tada jo slobodne i...
Nema nikakvog rizika. Ako naletimo na straara, rei emo da idemo po vodu za
svjetiljke, jer kod nas nema vode. Lijeni su, nee im se dati provjeravati.
Ali morale bismo nai nekakvu kanticu.
Sigurno emo neto nai u radionici.
Pogledaju jedna drugu, u oima im se vidi uzbuenje.
Uvijek sam bila slaba na njih, tijela su im skoro kao djeja. Kao da privijam
dijete uza se, izaziva to i majinski uitak, ali istodobno imaju sve kao pravi mukarci.
Ali ta njihova nevinost...
Udovici zadrhti glas. I Carmen osjea kako je obuzima uzbuenje.
Imala sam jedan trik za njih ape Udovica, bokom se naslonivi na Carmen.
Zapravo sam ga vidjela od frau Barn, koja je tada ve bila vlasnica bordela. Ispred
Parka bi zaustavila momka, poslala bi ga u trafiku po cigarete, rekla bi da ga ne moe
ekati jer joj se neto kuha na tednjaku i zato bi mu odmah dala i napojnicu, da joj
donese cigarete u stan. Tamo bi ga ve ekala u kunom ogrtau, kako bi mu pokazala
da je ispod njega gola.
To je moglo biti opasno...
Imala je nos prave kurve. Nikad joj nisu poslali tajnu policiju.
A tebi? bojaljivo upita Carmen. Malo se zaudi to cijelo vrijeme obje
marljivo iste i pune svjetiljke.
Dogodilo se... Jednom sam nala dvojicu tako nevinih mladia. Kad sam
otvorila vrata, samo su se prekriili i pobjegli. Onda sam do veeri ekala policajce,
samo sam umjesto kunog ogrtaa obukla crnu haljinu. A naveer mi je na vrata
pokucao njihov ispovjednik.
Udovica zauti. Ruke joj na trenutak zadrhte na stolu.
Kau da je izmeu vas uvijek leao eir...
Pria se to... Prvo su me zbog njega htjeli strijeljati Nijemci, zatim Rusi, onda
partizani... Ovdje sam, tako da moe zamisliti kako je to uvijek zavrilo. eeraica
je otkrila da se kockari klade kakva mi je, a Zigmund uvijek pobjeuje.
Stvarno? u nevjerici upita Carmen. Perverznjak! kae prezrivo kad
Udovica kratko kimne glavom i slobodnom rukom zagladi svoju gavranski crnu kosu.
Carmen shvati kakve sudbinske tajne ena zaokupljaju mukarce i osjeti nadmo nad
njima. Istodobno ih pomalo i ali, budale. Odmah se sjeti ednoga ellra, pokupi
oteene svjetiljke i bocu s ajem te krene u radionicu s idejom da e ellru poslati
starog Vendrickog.
Ti si dola, Karminka? Mislio sam da e lampe donijeti ona moja prepelica
razoarano je u radionici pozdravi Vendrick.
Ako ve usporeujemo kae Carmen pomalo uvrijeeno vie slii drozdici.
A da? zaudi se Vendrick. Plava ili crna? upita vragolanski.
Pogodite. Ili sami pogledajte! kae Carmen provokativno i slae svjetiljke na
stol.
Da pogledam? odgovori Vendrick, ali na njemu se vidi da ga je Carmen
zaskoila. Promijeni temu, proklinje udarnike koji su opet uasno unitili alat. Ali sad
to nee samo tako proi. Sam e s kolima otii dolje i poteno ih izgrditi, kako bi znali
da trebaju uvati imovinu i njegove radnike ruke.
Carmen je drago to je stari majstor tako ljut i eli osobno izgrditi udarnike. Tako
e bar odnijeti Jani bocu s ajem. Kako se stari ne bi predomislio, provokativno mu
kae:
Neete im se usuditi nita rei. Bojite se udarnika vie nego svoje ene.
Ja? zahrope Vendrick. Sad si me naljutila, Karminka. Da imam otrog psa,
zatvorio bih ga u kola i pustio na njih. asna rije! udari se u prsa i pogleda kakav
je to dojam ostavilo na Carmen.
Psa ovdje ne moete nai, teta rijei. Ali kad biste u kola sakrili mene, vidjeli
biste...
I Carmen zanima kakav su dojam ostavile njezine rijei.
Vendrick iskolai oi. Zatim otvori usta. Onda zavrti glavom. Zatim se doima kao
da e se onesvijestiti. To Carmen ne bi nimalo odgovaralo.
Priznajte, Vendrick, da ste hvalisavac i da se jo uvijek bojite svoje ene i ne
usudite se ni pogledati kakvu ima Udovica.
Vendrick se samo pogrbi. Onda se uspravi. Guta na prazno. Zatim napokon kae:
Ali ti si zatvorenica.
Najmanje tri sata me nitko nee traiti. A rekli ste da se kola mogu zakljuati.
Da, da, lukavice... Ali ti me samo zafrkava, avolice doda odjednom s nadom
u glasu. Carmen samo odmahne glavom. Vendrick odjednom odlui. Skine sa zida
veliku torbu, prebaci je preko ramena, na glavu nasadi prljavu iltericu. Drugu, jo
odvratniju, prui Carmen. Ona je stavi na glavu i upitno pogleda Vendrickog. Stari
ozbiljno kimne glavom. U naruje uzme nekoliko tekih pijuka. Carmen uzme nekoliko
lopata. utke prou kroz radionicu. Vendrick nogom udari u eljezna vrata, pojave se
hrave tranice koje se na vie mjesta kriaju i odbaeni rudarski vagoneti. Vuku alat,
dou do izvoznog okna, Carmen prvi put vidi kako se sjajne tranice sputaju i zatim
nestaju u podzemlju. Vendrick gleda u nju. Carmen mu utke pokae da se nije
predomislila. Vendrick samo teko uzdahne, dalje vue pijuke.
On e se imati ega sjeati, pomisli Carmen i time malo raspri strah zbog svoje
sumanute ideje. A moda e i ona jednom biti slavna rudarka, kao to je Paa
Angelina slavna traktoristica. U najgorem sluaju, rei e da je slijedila njezin
primjer. Odmah joj se sve ini zabavnijim. Starom Vendrickom uputi blistav,
poticajan osmijeh.
Betija proguna stari ovako se nisam bojao ni za vrijeme ustanka protiv
Nijemaca.
Kola za alat na vrhu imaju nekakva zavarena vrataca. Vendrick ih polako otvori,
polako u kola slae pijuke i lopate, okrene se, kimne Carmen. Sagne se i plesaica se
po njegovim leima bez tekoa uvue u kola. Za njom se zatvore vrata, kljocne
brava, kola se odmah pokrenu. Jo uje brundanje Vendrickog, onda osjea samo
udare, uje uzvike: Gurni! Povuci! Uspori! Idemo, idemo! kripanje lanaca, kapanje
vode i propadanje u dubinu. vrsto dri bocu s ajem i pazi da je ruke lopata ne
udaraju u rebra ili da joj iljak nekog pijuka ne iskopa oko. Stranica eljeznih kola, na
koju je naslonjena, tako je hladna da joj se postupno ukoi i utrne cijelo tijelo. ellr
e je morati dobro stisnuti da doe k sebi. Samo da brom sve ne pokvari, odjednom je
obuzme zakanjela briga. Kola udare u neto, opet se uje guraj, povuci, uspori,
pomijeano sa psovkama koje znae da su udarnici negdje u blizini.
Kola nekamo skrenu, Carmen opet uje kako stari Vendrick hriplje.
Kamo ete s tim kolima, stari. Minirat emo.
Carmen se uplai. Kola se zaustave i pribliavaju se neki teki koraci.
Ja sam ellr, to je? Nismo zvali odravanje.
Carmen se srce stisne od tjeskobe i od radosti. Sudei prema glasu, Jano je sasvim
pribran.
Pomislio sam da vas moram doi vidjeti, jer sve uniavate. Otkljuaj kola...
No...
ellr valjda oklijeva ili tako neto. Napokon u bravi zatropoe klju. Carmen
23
eir mu skinula, Polu Negri bi postidjela
Nemoj me vie nikad ekati, djevojko moja zaljubljena, uje se iz kupaline
kavane, a glazba i amor kroz otvorene prozore dopiru do parka, gdje Manda sjedi na
klupi kraj jezerca i promatra par bijelih labudova.
Nehotice slua sentimentalni tango. Ne voli takve pjesme. Ni Kad se opratam od
tebe ili Uzalud te ekam. Sve su ule u modu za vrijeme rata i bratislavske su kavane
odjednom bile pune jecaja slovakog pjevaa Kritofa Veselog, to je bilo neizdrivo i
esto bi im zamalo pokvarilo posao, jer su kurve uasno sentimentalne i plaljivi
slovaki tekstovi tanga i valcera i slowfoxa odmah bi im natjerali suze na oi. A
uplakana kurva nikome ne treba. Uz nju se mukarac eli rijeiti loeg raspoloenja
koje u kavanu donosi zbog posla ili svoje ene, koja ga ne razumije. Kurva ga uvijek
razumije, uvijek je vesela i oputena, mukarac za nju ne mora namjetati sanjarski
izraz lica, nije to gospoica iz internata, ne mora joj ni izjavljivati ljubav, ak ne mora
ni skinuti eir, nego samo izvui kitu i prepustiti joj da se pola sata brine o njoj. Da,
sklopi Manda oi i malo sanjari. Nije to uvijek radila za novac i bila je potena prema
klijentima, nije doputala da je iskoritavaju svodnici, radije je povremeno dobivala
batine, ili ogrebotine po licu, ili bi joj noem razrezali kaput, nego da podnosi takvo
ponienje i praska se s mukarcima samo zato da bi joj svodnik poslije sve oduzeo i
jo je bilo gdje na javnome mjestu ispljuskao. Mukarce koji se prema enama
ponaaju kao prema tegleim kobilama, kojima jo udijele milost to se povremeno
popnu na nju, Manda nije podnosila. Bila je kurva, ali slobodna, slobodnija od
mnogih finih gospoa ili radnih ena. Nije bila tako izazovna kao Berta, ali rijetko
koji frajer bi je toliko iscijedio da ne bi za petnaest minuta opet bila u stanju potraiti
novi posao.
No s takvim poslovima je gotovo i u svijetloj budunosti, kad vie ne bude bundi
od nerca, amerikih najlonki i izazovnog rublja iz Pete, nego e sve ene nositi
jeftine i jednostavne haljine-pregae, budui da mukarcima vie nee biti vano to
imaju na sebi ili ispod odjee, nego samo ono u glavi, kako ih je uvjerio mudri anketar
iz instituta, a Vydrice se nitko nee ni sjeati, ili moda nee smjeti, moda, ma
sasvim sigurno e je sruiti i ondje postaviti neki spomenik osloboenoj graanki.
Zanimanje prostitutke bit e potpuno zaboravljeno. Manda shvati kako je moda jedna
od njegovih posljednjih predstavnica, kao i ostale vydrike ene u logoru. Ali dok
one, pod nadzorom Matilde i ostalih odvratnih uvarica, vie nita nee moi izvoditi
pred mukarcima, ona danas ima posljednju priliku. Uinit e to rado, iz zahvalnosti,
ali i strasti, jer osjea kako joj podrhtava trbuh i napinje joj se korzet. Dodue, ako
Daskin mu stvarno doe a ona ga ne smije odmah izazivati svojim tijelom.
Nogom odgurne labuda, koji je svoj dugi vrat poeo istezati prema njezinoj cipeli,
ustane s klupe, zagladi suknju, popravi eiri i polako se po pijeskom posutoj stazi
vrati u hotel. Pred ulazom stoji stari vratar u plavoj uniformi i generalskoj kapi, dami
usluno otvori i pridri pomina vrata. Manda mu nehajnim pokretom ruke zahvali.
Raskono predvorje, obloeno tamnim drvom, gotovo je prazno. Manda krajikom oka
uhvati diskretan pogled gospodina u ljetnom odijelu i sivom eiru, koji sjedi u konoj
fotelji i u ruci dri novine. To je on, odmah pogodi Manda. Nosaa prtljage u hotelu
vie nema i tako je recepcioner otprati do lifta. Manda jo jednom baci kratak pogled
na predvorje: hotel se doima tiho i sigurno. To Manda smatra najvanijim. Ue u lift,
a dok recepcioner za njom zatvara vrata, iz kavane se uje Zato me bar malo ne
voli. Drhtavi glas pjevaa oponaa stil Kritofa Veselog. Glupan, pomisli Manda dok
se liftom uspinje do drugoga kata, ne zna da je to opasno, jer su i Veselog nedavno
optuili za neto i poslali ga u logor.
Soba koja je u kupalitu bila unaprijed rezervirana za nju, Mandi se prilino
svia. U njoj je polumrano, a namjetaj je lijep, Manda rukom pogladi zaobljenu
stranicu sjajnoga nonog ormaria. Poslije boravka u logoru, ima potrebu dugo gledati
lijepe ormare i masivno, lijepo izrezbareno uzglavlje, te otvarati i zatvarati
minijaturne ladice na toaletnom stoliu. Ne vjeruje potpuno onome anketaru da
ljudima u sunanoj budunosti, uz sreu, nee biti potreban barem pogled na lijepe
stvari.
Manda skine eiri, skine sako, stranjicom malo zanjie krevet i eka. Daskin
mu, ako je to stvarno bio onaj ovjek u fotelji, na prvi pogled ne izgleda kao
goljavac. Bilo bi joj drago kad bi danas svrila istodobno s njim i ne bi se poslije
morala, potajice kako ga ne bi ponizila, sama zadovoljiti rukama. Bilo bi loe kad bi
se ujutro vratila u logor jednako narajcana kao i kad je odlazila iz njega. Berta bi to
sigurno odmah vidjela na njoj i ismijala bi je. Gadura, procijedi kroza zube na
Bertinu adresu. Gurne ruku pod bluzu i prstima dodirne udarenu dojku. Oblozi od
kamilice su pomogli, osjea tek ugodno uzbuenje na bradavici. Smiri se, zaboravi na
Bertu.
Upravo poinje gubiti strpljenje kad se uje bojaljivo kucanje na vratima. Manda
ustane, krene prema vratima i osjeti takvo uzbuenje, pomalo i strah, da joj to postane
smijeno. S osmijehom otvori vrata. Pokae rukom da na vratima ne smiju nita
govoriti. Mukarac u eiru odmah shvati. Manda zakljua za njim. Pogledaju jedno
drugo.
Vjerojatno su vam o meni... o nama svata napriali.
Daskin mu se samo zbunjeno osmjehne.
Kako neke i ne ele da mukarac skine eir. To nije tono, ja elim i Manda
skine mukarcu eir s glave tako spretno da mu pritom vrhom dojke prijee preko
prsa. Odmah i sako. I ja sam ga ve skinula doda kad vidi nedoumicu na
mukarevu licu. Odloi eir i sako. A kad mukarac na sebi nema ni sako, suvina
mu je i kravata, zar ne? i pone mu, prstima uvjebanima na novom poslu krojake,
spretno razvezivati vor na cvjetastoj, runo oslikanoj i namirisanoj kravati. vrstim
vrhovima dojki pritom mu bocka muevna prsa i istodobno ga gura blie krevetu.
Zagleda se u remen na njegovim hlaama, dodirne ga, kao sluajno, vrhovima prstiju i
vidi da Daskin mu za svlaenje donjeg dijela nije ni psihiki ni fiziki spreman. Zato
odmakne ruku i kae: A sad ja i uz izazovan pogled pone raskopavati kotane
gumbe na bluzi. Spusti ruke s bluzom u desnoj ruci i osjea kako su joj pomalo vlane
dlaice ispod pazuha. To je ugodno uzbudi. Odbaci bluzu na noni ormari, odmah
pone svlaiti suknju. Kad je eli prevui preko glenjeva, potpuno se sagne i tako mu
ponudi pogled u grudnjak, jedan od najljepih i najizazovnijih pogleda koje je njezino
tijelo prualo mukarcima i poslije kojega gotovo nikad nije izostao uinak. Daskin
mu joj se ne baci na grudi samo zato to jo nije skupio dovoljno hrabrosti. Manda
pomisli da e biti strpljiva. Ali sad mi morate pomoi, valjda sam se malo udebljala
i navodi njegovu ruku prema bokovima, stegnutima halterima, na trbuhu osjea
njegove jo uvijek nesigurne ruke, zavrti bokovima i privije se uz njega, to ih
ohrabri. S korzetom se odmah ponu sputati gaice. Nemojte stati apne Manda
da, da, sve, pravi ste mukarac, ne gubite vrijeme. Stisnite se malo uz mene straga,
hou vas prvo osjetiti kroz hlae, da, jo, pomozite si i rukom, da, osjeate li ve kako
moja stranjica drhti zbog vas i kako je vlana? Ja to osjeam, osjeam i vaeg
kokota, kako se poinje napinjati, jo, gurnite ruku dublje, sad me cijelu zagrlite
straga, da, tako, ali ne samo oko vrata, gurnite mi ruke ispod pazuha, protrljajte se
tamo, da, a sad mi stisnite dojke, uhvatite ih i gurnite ruke u koarice grudnjaka, o,
Boe, to tako volim, o, nemojte me prestati rajcati straga, ah, malo ste, mislim,
klonuli, nema veze, popravit emo to i Manda se okrene, klekne pred njega i brzo,
uzbueno i pravim majstorskim zahvatom mu raskopa hlae, zajedno s gaama ih
skine s njega, zaroni lice u njegovo gusto i vlano bunje, udahne taj neponovljiv miris
mujaka i zatim se otvorenih usta sprema baciti na njegovog kokota. Daskin mu se
sav ukoi. Iz usta mu izae nekakvo njakanje, vrsto joj zabije prste u kosu i zatim joj
pone odgurivati glavu. Manda se s njim bori, istodobno mu uspije nekoliko puta
prijei jezikom preko tvrdog i nabreklog glavia, zatim podigne glavu, rukama vrsto
uhvati njegovu stranjicu i promuklo, na trenutke moda i nerazumljivo, jer joj usne
podrhtavaju od udnje, pone govoriti kako je ne smije spreavati u tome da mu
ustima i rukama uini sve ono o emu je dosad samo potajno sanjao, mora joj
dopustiti da njegovog kokota stavi, gurne, zabode i utrpa u sve rupe i otvore, da se
trlja i udara njime, prelazi njime po dojkama, stranjici, po cijelome tijelu, jer je sve
na eni stvoreno za uzbuivanje, sve udubine, uvale, gutici, breuljci i brda, jednako
kao i humci i strmine, a ako sve to njegov kokot ne iskusi, ako svuda ne prodre, ne
ue, ne gurne se, ne odmori se ondje, njegovi e ga snovi i dalje muiti, a budui da ih
se nee usuditi ispuniti u branoj postelji, i dalje e ga umarati uzaludna i uasna
udnja koja je ve unitila toliko dobrih mukaraca, ili e za zadovoljenje poeti
traiti drugu enu, nee to biti vydrika prostitutka kao ona, jer one su upravo u logoru
i u historijskoj likvidaciji, nego e u svome neiskustvu podlei nekoj potenoj eni,
nekoj purgarici, a ona e ga poslije iskoristiti, odvui e ga od Daske, razorit e mu
obitelj, osramotiti ga na poslu, na kraju e ga isisanog odbaciti, a to se ne smije
dogoditi, nema razloga da se to dogodi i ona to nee dopustiti, ne, mrmlja, hrope,
guta Manda svoj veliki monolog, kojim bi postidjela i slavne glumice, Adinu
Mandlovu i Polu Negri: osobito to se istodobno trlja dojkama o dlakava i miiava
bedra Daskina mua, dok ih toliko ne uspali i oslabi da se on vie ne moe odupirati
njezinu monologu, eli pasti na pripremljen krevet, ali kad Manda strastveno apne da
ne idu u krevet, krevet je breme braka, mukarac u njemu gubi sve ono najuzbudljivije,
on se spusti k njoj na tepih, dopusti da ga Manda potpuno svue i preda joj se onako
kako se Daski nikad nije predao. Manda ga cijeloga prisvoji, sve prste na njegovim
rukama i nogama, njegov nos, njegove usne, njegov jezik i etkaste brkove, a osobito
njegovog malog, koji je za vrijeme monologa pomalo klonuo, ali Manda je prava
ulina, udotvorna Venera i uskoro je sve kako se pristoji, doputa da je sve to je
prisvojila naizmjence gladi, dodiruje, hvata, mijesi, trlja, lie, gricka i bocka,
raspaljuje i opet hladi, ari i pali, da bi na kraju njegovog kokota uhvatila izmeu
palca i kaiprsta, jo malo uivala u toplini i barunastoj glatkoi njegove koice,
zatim ga usmjerila i dovela i dogurala do svojeg najveeg i najdubljeg otvora, kao
kistom zamahnula njime gore-dolje, obrisala rosu s dlaica i kovra i gurnula si ga
unutra. Oboje neko vrijeme miruju. Zatim se odigra vlana i glatka borba njegovog
kokota i njezine mine. Daskin mu za dlaku pretekne ve umornu prostitutku.
Manda ostane leati na tlu rairenih bedara i uzdignutih dojki koje se bijele i u
mraku. Tek kad se Daskin mu odmakne i pogleda to tijelo, golemo i bijelo, s crnim
gutikom u sredini, malo ustukne dodue, za strah je ve kasno. Manda mu se
24
Vezovi i racije
U kaznionici u Ilavi stanje se u mnogoemu popravilo.
Kolektivnoj etvi vie nije potrebna pomo. Ria vie ne mora do krvi guliti
vrhove prstiju navlaenjem koluta na konopac. Izrauje ogrlice od staklenih perlica.
To je profinjen posao, uz njega moe sanjati o tome da e jednom ispuniti dnevnu
normu i da e joj napokon dopustiti izlaske.
Ni katolkinje ne moraju cijeli dan moliti krunicu. Mole se samo naveer, prije
spavanja, a tijekom dana vezu srebrnim koncem. To je mnogo delikatniji posao od
onoga to radi Ria, a oito i vaniji, jer su im stavili mnogo snaniju arulju. Od nje
oi jo vie peku, ali u eliji svakako ima vie svjetla. Vezilje nemaju ni normu, ak
im napominju da ne ure s poslom, da se usredotoe na svaki av, da iz svakog
konia mora zraiti ljubav. Iz toga katolkinje zakljuuju da ubrusi koje vezu i koji e
poslije biti spojeni, valjda sainjavaju nekakvo svadbeno ruho. Vezu paljivo i lijepo
i za dobar, poten rad odmah dobivaju i dobru nagradu: jednosatnu etnju po
zatvorskom dvoritu. Tijekom nje imaju priliku diskretno kimnuti svome upniku, a on
im jednako diskretno, kroz reetke sveenike elije, daje blagoslov. Poslije
katolkinje u eliji sanjare o tome kako e, od uteenog srebrnog konca, koji nou
uvijek omotaju oko gologa tijela, sveeniku izvesti divan ornat.
A Franki je najbolje od svih ve je kod kue. Vrlo je lijepo na kolskoj
sveanosti izrecitirala pjesmu iz itanke, bez ijedne greke, ta imala je toliko vremena
da je naui. A nije se morala stidjeti ni zbog svoga rusinskog naglaska, jer ga je imao i
okruni inspektor, pohvalio je Franku i poslije joj darovao pionirsku maramu. Kad ju
je sveenikova ki stavila na sebe, zapovjednik kaznionice je zakljuio kako se ne
pristoji da pionirka spava pokraj prostitutke a budui da se kaznionica upravo
poela puniti tvrdoglavim seljacima koji poslije kolektivne vridbe nisu bili voljni
dopustiti da im komesari uzmu svu penicu, rijeio je njezin sloen sluaj tako to ju
je jednostavno s pratnjom poslao kui.
O emu kod kue sanjari Franka, one ne mogu znati. U njihovu sanjarenju malo ih
ometa to to ih sve od cjelodnevnog sjedenja na slamarici uasno bole lea. Dodue,
25
Mrano kao u rogu
Pod strunim vodstvom majstorice Daske, radom preodgojene prostitutke su u
jednom jedinom danu u radionici saile lagane bijele tunike u kojima e biti uvedene u
logorski kolektiv. Zapovjednica Matilda im je dopustila da ih bez nadzora do mile
volje isprobavaju u svojoj baraci. Napokon e se svui pri danjem svjetlu i bez urbe
otkad su ih odvukli iz Vydrice, jo nisu doivjele takav ok kao u trenutku kad su
otkrile to se u logoru dogodilo s njihovim figurama.
Mogle su to shvatiti i ranije, ne napreu se, mnogo sjede, a i dugo nepomino lee,
dok su se prije toga po cijelu no kretale, ponekad do potpune iscrpljenosti. Sad cijelu
no mirno prelee, veinom i prespavaju. Dok su od jutra do veeri na sebi imale
logorske krpe, a onda bi se brzo presvukle u spavaice i zavukle pod pokrivae, nisu
uspjele shvatiti kako ih u logoru rafinirano unitavaju kuhinjom i kako ih to efikasnije
dovodi u graansko stanje nego sva predavanja. Ve je kolektivna etva trebala biti
prvo vano upozorenje. Ali tada, dok su pumpale vodu jedna za drugu i bile ve
prilino obnaene, u glavu su im udarili hormoni, a zatim i udarnici, i nisu mogle
misliti ni na to drugo osim na njihov plitki otkop, osobito kad je Berta na polju
glasno sanjarila o felikom toivljaju ispot pregae. Ali sad su im se napokon otvorile
oi i otkrile su to se zapravo s njima dogaa u logoru. Plakalo im se.
Carmen stoji pokraj svoga kreveta, zabacuje glavu unatrag, zamalo si je vrat
istegnula, i u nevjerici promatra svoju spljotenu stranjicu. Da ne govorimo o masnim
jastuiima na trbuhu i sputenim grudima. Trbuh, struk i prsa jo nisu toliko
pogoeni, ali stranjica, to je katastrofa. Plesaica sa stranjicom koja kod mukaraca
ne izaziva divljenje, elju da je barem na trenutak dotaknu, da nakratko spuste ruke na
njezine obline i da se u udnji priviju uza nju, takva stranjica ne moe imati uspjeha
ni u zadnjoj vydrikoj krmi, a kamoli u nekom finom bekom lokalu ili pred
izbirljivim i razmaenim pogledima amerike vojske, iji su hrabri narednici za
vrijeme rata proputovali pola svijeta.
Slomit e si vrat! Udovica upozori Carmen na neprirodan poloaj, a zatim je
jo mora gurnuti, jer jo uvijek, kao hipnotizirana, gleda svoje sputene, a pomalo i
naborane stranje polukugle. Carmen stranjicom padne na krevet. Odmah se sjeti i
okrene se na bok, kako bi tugovala u poloaju koji joj manje teti. Da bar u rudniku
nije onako mrano. Moda bi ve tamo shvatila to se s njom dogaa, jer se na otrom
ugljenu nije moglo leati, zato se morala nasloniti na neki smrekov stup (krasno je
mirisao na smolu i Janin mali udarnik je od toga skroz podivljao) i ponuditi mu se
straga, a da je bilo svjetla, ispod pazuha je mogla vidjeti je li krivulja njezine
stranjice u svakome poloaju jednako elastina i otkrila bi to joj se dogaa, odmah
drugi dan bi mogla na nekakvu strogu dijetu. Ali taj vraji mrak...
Nemoj toliko sanjariti Udovica joj njeno stavi ruku na izboenu stranjicu.
Trebamo se oblaiti, uskoro moramo krenuti.
Carmen sjedne, odmah se opet sjeti, skoi s kreveta i ljutito nogom udari u njega.
to to izvodi, misli Ernika na susjednom krevetu, s tunikom na koljenima. A to
da ja kaem? Ni dijeta, ak ni noni napori mi ne mogu pomoi. I kad me premlate i
oiaju na golo i bace u samicu, i dalje u se debljati, misli iznureno. Jer, doktorova
injekcija joj nije pomogla, sad je jasno da je stvarno trudna. Sigurno ju je napumpao
onaj mornar. Omamila ju je njegova svjeina, dala mu je jo i iz ljubavi, i evo
rezultata. Vydrica e joj donijeti ne samo mrlju u ivotopisu, nego i dijete.
to je, solistice, zato se ne oblai? Ovo e ti bar lijepo sakriti trbuh zlurado
je gurne Carmen. Uvrijeena je to je ona obina zboristica, a ova mala, neupadljiva
nula e se pokazivati pred svima. I ostale su ljubomorne na nju.
Kako su odvratne, uzdahne Ernika i pone na sebe navlaiti tuniku. Ali kad bi
znale to je sve morala otrpjeti zbog itanja iz partizanskog dnevnika. Samo onaj
Makarenko. I stalno je bilo neto to nije razumjela. Stalno se u tekstu pisalo neto o
unitavanju, i o unitavanju nekakve ive sile. Upitala je Stanka to su partizani mislili
s tim, kako bi to mogla uivljeno proitati. Potpuno su ih likvidirali, kratko joj je
objasnio. Znai, sve su ih strijeljali, i dalje nije bila sigurna. Nijemo je potvrdio. Ali
zato? uasno se zaudila. Pa ima toliko naina da se u mukarcu uniti, pa i likvidira
njegova iva sila: maenjem, trljanjem, stiskanjem, trzanjem, rukom i ustima, potpunim
obuhvaanjem, a najsigurnije trljanjem u rupici, dok se potpuno ne iscijedi. Sama se u
to uvjerila toliko puta. Bilo bi dovoljno dovesti te mukarce, dodue uz oruanu
pratnju, u Vydricu. Ali Stanko je zbog njezinih iskrenih razmiljanja prvo postao
nervozan, zatim je ljutito rekao da je to obino pacifistiko trabunjanje i buncanje, i
opet joj je gurnuo Makarenka u ruke. I nije bio za pravo uivljavanje. Bila je potitena
i poslije je traila savjet od novaka koji je jo dolazio u ambulantu na previjanje. Ali
kad mu je poela itati o tome kako je brigada neprekidno provodila akcije
unitavanja, osobito im se svidjelo dizati u zrak elektrine stupove, nakon ega bi kraj
uvijek utonuo u klerofaistiki mrak, i Mat je postao nervozan, rekavi joj da ne ita
Ernika. Zahvalan joj je, ak i dodirne njezinu tuniku, ruka mu nehotice padne
ravno u njezino uareno krilo, ali kad Ernikina ruka sa sigurnou nae svoj put,
stisne ga i pone raskopavati, sav uasnut se ukoi i odmakne.
Zato si stalno tako ukoen poslije kratkog i uzaludnog truda ljutito prosike
Ernika i prepusti ga njegovoj djeakoj sudbini i, s posljednjom nadom da e neki
napaljeni mukarac biti posebno grub prema njoj i rijeiti je muke, umijea se u ve
potpuno mjeovit zbor.
Jano Gumen se ipak umori, ali i zboristi u mrklome mraku jedva stoje na nogama.
Naputaju zbor, vuku se prema klupama, sjedaju na njih, popravljaju odjeu. Kad
miner Mato pusti svjetlo, oprezno gledaju jedan drugoga. Mato je na sreu pustio
struju samo u jednoj fazi, svjetlo je slabano, slabije nego uz petrolejku, ali nikome to
ne smeta. Ue uvarica s baterijom, zasvijetli njome po klupama, naredi enama da
stanu u redove. ak ih ne prebroji.
Padaju u krevete, napokon dobro izmorene, a moda i malo mravije. Tako
ugodan umor ne moe te obuzeti poslije udarnikog rada, na rubu sna pomisli
Ernika. Jo se jednom s ugodom protegne ispod prekrivaa, pomalo ali svoju
prijateljicu Mandu to se kladila na krivoga konja.
26
Kokoi, pa kokoi, to se udi
Zapovjednik sad na stolu uvijek ima bokal svjee vode i zalihu tableta za smirenje
koje je dobio od Zigmunda. Kad mu se u mislima neoekivano pojavi Breuljak
tekunica i njegova mu uasna podzemna tajna eli pomutiti razum, baci u usta dvije
tablete, zagrize ih, provae, zalije vodom i pritom mrmlja: nisam vidio trupla, nisam
zapravo nita vidio, a onaj tko nita nije vidio, ne mora nita misliti. I stvarno,
poslije toga nekoliko sati ne misli. Na sreu, to ga ne ometa u obavljanju
svakodnevnih dunosti, kojih u logoru ima sve vie nakon novog priljeva
prijestupnika, poznatih, a i potpuno novih vrsta (koji recimo alarmantnim izjavama
pokuavaju podrivati valutu), te zbog pribliavanja veernje sveanosti uz vatru. Onda
je svanulo i jutro te nezaboravne veeri. Sjedi u svome uredu, voda i tablete su
pripremljeni.
Prva dolazi Matilda. Doima se neispavano, nekako je sva izmuena. Juer nije
sve dobro prolo? nijemo joj postavi pitanje. Ali disciplinirana zapovjednica
enskoga logora pone prvo o neemu drugom.
Juer su iz Ilave dovezli bjegunicu Riu Amalu, oianu, uljivu i s oguljenom
koom na rukama. Bojim se da pjesme koje e danas na sveanosti pjevati njezine
bive kolegice nee zvuati vrlo optimistino i radosno. A udarnica Manda je u
zatvoru. Prilikom racije su je uhvatili u kupalitu kako se prostituira s nekim
mukarcem. Odupirala se uhienju i tako su je obrijali dolje. To podsjea na metode u
koncentracijskim logorima. Ali kad sam upozorila Plaka na to, samo mi se nasmijao.
Danas je otiao u Bratislavu. Moji izvori su mi javili da njegov odjel vie nee
biti pod mojim zapovjednitvom.
To je uasno uznemireno reagira Matilda. Ne moemo ni mi biti sigurni...
doda tiho. Zapovjednik mirno kimne. Rauna s tim. Zatim znatieljno ali suptilno
navede razgovor na jueranju veer. Matildi zadrhte teke dojke pod ljetnom,
sveanom bluzom. Neko vrijeme se doima kao da eli drati zapovjednika u napetosti,
ali to je zato to joj je neugodno.
Nisu prihvatili va... dokaz?
bluzama s cvjetovima.
Zapovjednik se duboko postidi to je nogom udarao u trupla. Nema trupala s
krijestama dolje, trupla i ne postoje, mora se samo bolje ovladati. Okrene se prema
vodniku, jer su se u meuvremenu i straari uspjeli probiti kroz ciganski logor, i
kratko mu naredi:
Neka ove crkotine vrate natrag u kola. Potjerajte ih iza logora, ali konje nemojte
ispregnuti, njih dotjerajte unutra i uvajte ih. Sutra u odluiti to u s njima. I neka
sokoli opet urede ovo ovdje.
Provjerit emo ono to si rekao strogo se obrati voi. I jao vama, Romale,
ako ne govoriti istinu.
istu istinu govoriti uvrijeeno odgovori voa. Nezadovoljno zavrti glavom:
tko bi razumio te bijele ljude? Cigani ne.
Zapovjednik mu samo utke zaprijeti rukom i odluno se opet umijea meu
ciganska kola. Kad se uspije izvui izmeu njih i kad popusti strah da e mu unititi
cijeli briljivo pripreman plan sveanosti uz vatru, pomalo mu je krivo to je bio tako
grub prema ergarima. Dobrovoljno su se vratili u logor, zbog toga je odjednom ganut.
Polako hoda izmeu baraka, vie mu ne izgledaju tako odbojno. Osim zatvora s
betonskim rupama, koje nastoji ne upotrebljavati esto. Ali tko zna sluaju li ga uvijek
podreeni. Sjeti se prostitutke koju je onamo smjestio Plak. Stvarno su je obrijali?
Straari sjede na stubama ispred zatvora i dosauju se. Upita ih gdje je kanjena
prostitutka. Zastavnik se digne sa stuba i uvede ga u baraku.
Koliko je jo ljudi u zatvoru? upita zapovjednik.
est.
Svima im ukidam ostatak kazne. A vi ste poslije slobodni.
Zastavnik kao da mu ne vjeruje.
Trebam li vam to dati napismeno? otro upita zapovjednik. Zastavnik shvati da
je to mislio ozbiljno. Pone otvarati elije, vie onima unutra, diite se, bando lijena!
i udarcima nogom ih tjera van na hodnik. Zapovjednik ue u eliju prostitutke.
Manda sjedi na golome betonu, s jedne strane joj je limeni bokal s vodom, s druge
majstoriin kovei, u kutu kanta. Polako podigne pogled. I na slabom svjetlu se
moe vidjeti da je premlaena i da joj je strgnut ovratnik sa sakoa.
Prepoznajete me? upita je zapovjednik. Kad Manda uti, aljivo doda:
Nedavno smo ruali zajedno i dao sam vam buket. Mislim da su bile crvene rue...
27
Kao zidine Jerihona
Manda je s ledenom stranjicom i drvenim nogama izala iz betonske rupe na
hodnik i oteturala do izlaza iz barake. Koveg joj udara u bedra, ali i ona su joj tako
odrvenjela da to i ne osjeti.
Majstoriin eiri je izgubila u tui s patrolom u hotelu. Tuom je odvukla
pozornost s Daskinog mua, koji je uspio sretno i neopaeno zbrisati. U borbama sa
svodnicima u parku ispred bara Tango i sinagoge, Manda je iskuala koliko moe
podnijeti, a i tota je nauila, osobito to gdje je svaki mukarac najranjiviji dakako,
ako nije kastriran. One je uljivce na hodniku tako opalila nogom da su se, kad su je
dovukli u logor, ponovno bacili na nju, strgnuli joj suknju i obrijali je. Znala je i
ranije biti obrijana, jer su u Vydricu dolazili i takvi pokvarenjaci koji su se mogli
zadovoljiti samo s obrijanom. Ali u logoru Manda nije oekivala takve prostote.
Polako prijee rukom po suknji, ali i trbuh joj je tako neosjetljiv da bi trebala lei u
nekakav kotao s vruom vodom i pola dana se u njemu namakati. Stisne zube, a kad
nigdje ne ugleda straare, polako se po drvenim stubama spusti pred baraku. Od
otrog svjetla i sunca ponu joj suziti oi.
Kako u se sad pojaviti u radionici? proe joj kroz glavu. I pred onim zlobnim
kravama koje su se bacile na nju ispod tua, a osobito pred majstoricom. Dovraga, a
tako se trudila s njezinim muem, nesebino mu je htjela pokazati sve to je u svome
poslu nauila, kako vie nikad ne bi morao poeljeti drugu enu. No majstorica e je
poslije ovakvog povratka u radionicu vjerojatno mrziti, ona vie nee biti njezina
miljenica, nee joj s divljenjem gledati u grudi, sanjariti o njima, sad e se moda
okrenuti Berti i njezinoj kobiljoj stranjici i uljetanju o felikoj kiti.
Manda se strese, shvatila je da e logor odsad za nju biti pakao. Ne moe vie
razmiljati o novoj propusnici, nee moi nita uiniti za svoje dijete, o kojemu se
strani ljudi dobro brinu samo dok im donosi tri puta vie nego to je djetetu stvarno
potrebno. A nee moi ni saznati to je bilo s trgovinom eirima.
Suznih oiju, kao slijepac na odrvenjelim nogama, tetura kroz logor. Zaluta meu
barakama, umjesto prema krojakoj radionici, krene prema izlazu iz logora. uje
jezini instinkt koji je stekla u Vydrici, u okruju s tri jezika, jasno joj govori da se
odluuje o njezinoj sudbini, o tome hoe li je odmah poslati u logor ili nee, a time e
razbjesniti andare, bijele ljude. Napeto oslukuje nove ciganske rijei, ve ionako
smrznuta stranjica jo joj se vie smrzava. Ciganske matrone u bluzama s cvjetovima
u meuvremenu smireno stoje naslonjene na kola, pukaju svoje lule, iz naboranih usta
isputaju pramenie dima i pritom pljuju na tlo. Manda prema njihovim pogledima
pritvorenih oiju zakljuuje kako procjenjuju moe li njezino snano tijelo, kad se
oporavi od batina, biti konkurencija. Budui da joj na suncu jo uvijek suze oi, nije
joj problem stvarno se rasplakati.
To vou i vijee starijih potakne na odluku. On se okrene prema njoj i u
iznenadnoj tiini progovori:
Kaem ma rov, kaem ne plai, to jo gore. Ti prestala.
Manda stvarno odmah prestane plakati. ak se nastoji osmjehnuti voi kroz
koprenu posljednjih suza. Voa je zadovoljan. I cijela gomila zahvalno kima glavama.
Zatim sve ide brzo: voa izda neku kratku naredbu, jedna ciganska matrona odmah
svue bluzu s cvjetovima, druga skine s glave maramu, priu Mandi, svuku joj
poderani sako, obuku joj bluzu s tragovima znoja i na glavu stave maramu. Trea joj
Ciganka eli dati svoju lulu, ali kad Manda oajno trzne glavom, voa kimne da nije
potrebno. Zatim je ene odvedu dublje meu kola. Pokraj jednih, za ije rudo dva
mlaa Cigana upravo privezuju crnog drijebca, Ciganke zastanu i gestama joj pokau
da ue u kola. Manda kratko oklijeva, ali zatim pomisli kako se prepustila sudbini i
zato mora biti posluna. Jo uvijek odrvenjelim nogama uzvere se u kola. U njima
smrdi po dimu, ali ima sijena i nekakvih grubih, dlakavih deka. Iz njih izbija konjski
vonj, ali Mandi to ne smeta. Legne na deke, zabije se u njih, noge ugura u sijeno kako
bi ih ugrijala. Sijeno je kaklje po listovima, bocka je po bedrima ispod zadignute
suknje, ali Manda je sva tako otupjela da joj nita ne smeta. Poslije uasnog betona u
hladnoj rupi, na koji je iz inata legla kad su je obrijanu bacili onamo, ovo je olakanje
kakvo valjda nikad nije doivjela. Vee olakanje bi joj Cigani mogli pruiti samo
kad bi korito od javorova drva, koje je vidjela privezano o stranicu kola, napunili
ugrijanom vodom i dopustili joj da se isprui u njemu. ak joj se priini da netko vani
pomie korito, osjeti dim i pucketanje vatre, ali zatim kao da je u jamu propala, vie
niega nije svjesna.
Snovi su joj teki, postupno su se koncentrirali u njezinim nogama. U snu su one
tako oteale da ih uzaludno pokuava pomaknuti. Pokuava to tako dugo i oajniki da
se probudi. Ispod cerade je vrue, marama joj je skliznula s glave, bluza je vlana od
znoja, lijepi joj se za lea, a na nogama joj stvarno lei neto teko. Manda malo
podigne glavu s deka i bolnim oima ugleda nekakve crne kugle koje su joj pritisnule
noge. S naporom se pomakne, i kugle se malo pomaknu. Tada Manda shvati da su to
dvije ciganske glave. Malo se uplai. Valjda joj ne ele neto priiti i tako je se
rijeiti? irom otvori oi i s olakanjem odahne: glave imaju tijela, to su dva mlada
Cigana koji polugoli spavaju na njezinim nogama. Tijela im blistaju o znoja i iz njih
izbija miris dimljenoga mesa. Htjela bi ih se barem djelomino osloboditi i pone se
petama opirati o sijeno i izvlai ukoene, ali vie ne odrvenjele, noge ispod njihovih
tijela. ini to polako i oprezno, ali Cigani se svejedno probude. Okrenu prema njoj
glave s velikim, jo pospanim oima i usta im se rastegnu u osmijeh. Otkriju
svjetlucave, pomalo poutjele zube. I Manda se malo osmjehne, shvatila je da su s
njom podijelili svoja kola i konjske deke.
A, evljenje! pomalo lijeno progovori Ciganin s lijeve strane i protegne se.
Ciganin s desne strane kola to ponovi, takoer se lijeno protegne i zatim se po
Mandinim nogama popne malo vie. Onaj drugi ga slijedi. Manda je tako oslabjela
zbog sna, tekih snova i svega to je prethodilo, da se samo malo zavrpolji ispod
deka. Ruke Cigana razgrnu deke. Pokau se Mandine noge. Ispod sasvim zadignute
suknje zabljete Mandina bedra. utke ali neumoljivo, Cigani ih ponu razdvajati,
jedan na lijevu, drugi na desnu stranu. Pojavi se trak bijelih gaica. I u polumraku im
izboenje ispod gaica, koje kao da je napuklo tono u sredini, udari u oi i mozak.
U nastojanju da sprijei ono to se u tijesnim, zatvorenim kolima ini neizbjenim,
Manda se naglo okrene na bok. Uskoro shvati da se ne moe obraniti od
usredotoenog i grabeljivog nastojanja, da su onaj s lijeve i onaj s desne strane
uigrani par, pa nastoji spasiti to se spasiti da: okrene se na trbuh, kako bi barem
sakrila da je obrijana. I kad se ve sasvim prepustila sudbini, njezin vlani, blaeni
tjesnac tako zaslijepi dvojicu pastuha da, premda su mnogo puta uli u njega s lijeve i
s desne strane, ne otkriju kako su ga u logoru runo obeastili. A njihova vrua tijela
pastuha pomognu joj ugrijati stranjicu. Zato ih ne odgurne ni kad na nju spuste svoja
oznojena lica i ponovno usnu.
Mandini su snovi zato opet teki, jedino to sad tu moru lake podnosi. Probudi ih
glazba. Cigani samo zaueno podiu glave, ali Manda nepogreivo prepozna
Lakatoevu violinu. uje se iz takve blizine da se Manda odmah uplai. Ali kad zavri
Pjesma rada i jednako glasno se uje glas zapovjednika logora, smiri se, shvati da se
partizanska sveanost nije preselila meu kola ergara, nego je samo glasnija zbog
zvunika ekog iluzionista Komija. Pokae Ciganima da je bilo dosta izleavanja i
eli se urediti. Cigani shvate, dignu se s nje i unatrake izau iz kola. Manda se okrene
na lea, malo se protee, zavrti glavom zbog onoga to joj sudbina prireuje otkad je
postala udarnica. Potrai gaice, oisti ih od stabljika sijena, jer e neko vrijeme
ispod njih biti posebno osjetljiva. Od sijena oisti i neuredno obrijani Venerin
breuljak i oprezno navue gaice. Skine cigansku bluzu, dobro je provjetri mahanjem
i malo osui na sijenu. U meuvremenu je zapovjednik prestao govoriti, uje se neka
lijepa zborska pjesma. Zatim, da, ne vara se, uje pomalo uzdrhtali glas svoje ptiice
Ernike. Ona se jedina prilikom tuiranja ponijela kao prijateljica i zbog nje je od
Berte dobila udarac nogom. Manda se malo raznjei. Istodobno pone shvaati da
njezina zabuna u vezi s Ciganima moe imati loe posljedice. Pa neka, prkosno
pomisli, izvali se na lea i, poslije u to ne moe vjerovati, otkrivena, golih grudi,
uskoro u kolima ponovno usne.
Probudi je hladnoa na otkrivenim bedrima. Naglo sjedne. Na ceradu pada
odbljesak nekakve velike vatre, uje se i praskanje drva. Manda napipa maramu i
bluzu s cvjetovima te se izvue iz kola. Na logorskome zboritu, okruena gustim
redovima ljudskih sjena, svijetli i pucketa partizanska vatra. Manda obue bluzu, stavi
maramu i zatim se bespomono osvre po nepoznatom logoru. Gotovo je mrak.
Konju, privezanom za rudo, koji frke i udara nogama, lijepo sjaji dlaka od
odbljeska vatre. Manda mu poeli prii i pogladiti ga po plemenitim slabinama.
Odoli iskuenju, stoji meu kolima i tek sad, odmorna i bez bolnoga osjeaja
ponienja, potpuno se otrijezni: to je zapravo uinila? Mora se vratiti u logor! Otii
e do ulaza i dalje ne zna to bi. Sudbina i vjena ciganska glad pomognu Mandi, jer
kako se smanji plamen vatre, u ciganski logor dopre snaan miris gulaa. Zapahne
logor u nekoliko valova i izazove uznemirenost. uje se nezadovoljno mrmljanje,
zatim vikanje, psovanje to su ih bijeli ljudi otjerali s gozbe u kojoj moe sudjelovati
cijeli logor, samo za njih nee nita ostati. Okrue vou, uzrujano mu pred oima mau
gladnim rukama. Voa se brani tapom, jer ga je netko ve poupao za rijetku bijelu
bradu. Voa uskoro podlegne pritisku, vikanju i vjenoj ciganskoj gladi. Podigne tap
i zapovjedi:
Moemo krenuti!
Idemo, idemo, idemo uzvici se ire meu kolima jednako opojni kao miris
gulaa. Manda samo iznenaeno gleda kad joj netko neto gurne u ruke. To je lica. Sa
licama u rukama Cigani, starci, ene, mukarci, ciganska djeca i psi, potre prema
logorskoj ogradi, obasjanoj partizanskom vatrom. Mandu povuku sa sobom. Dotre do
iane ograde, vjeaju se po njoj, viu neto na romskom, zatim ponu licama udarati
po ogradi. To je zvuk koji je vrlo slian kovanju i bruenju kosa, uplai nekoliko
logorskih vujaka koji su iz puke radoznalosti dotrali do ograde, ali sad bjee
podvijenih repova i uz zavijanje.
Pritisak lica i ciganskih tijela na ogradu poveava se kako miris gulaa postaje
snaniji. Ciganii i nejaki starci, koji nemaju snage da slobodnom rukom tresu iano
pletivo ograde, ponu se provlaiti ispod nje. I Manda, iscrpljena od dugog jahanja s
onim lijevim i onim desnim, spusti se na koljena i mahnito kopa licom i izbacuje
zemlju ispod ograde. Ograda pone poputati, jer genijalni projektanti nisu raunali s
tim da e netko kroz nju pokuati ui u logor, a ne izai iz njega. I tako se ograda, kao
da je prevarena ili samo iznenaena, srui poput zidina Jerihona. Gladni Cigani, sa
licama koje bljete od odsjaja partizanske vatre, potre prema kotlovima s gulaem.
Manda polako prijee preko sruene ograde. Ponovno je u logoru. Osjeti veliko
olakanje, svi strahovi o tome kakva e biti njezina sudbina odmah nestanu. Nakon to
su likvidirani Vydrica i mali obrti, samo joj logor prua sigurnost. Odbaci licu i
polako, kako bi bilo jasno da nema nita zajedniko s ergarima, prie vatri.
28
Logorsko Uho
Zbog historijske neizbjenosti da se u cijeloj domovini uskladi ritam borbe za
svijetlu budunost, tajni tumai Nepogreivoga Uenja odluili su da bi se i u
logorima za prisilni rad dvoljetka trebala pretvoriti u petoljetku.
Na tajnom sastanku u tajnom stoeru u Bratislavi to su priopili zapovjednicima
neimenovanih jedinica u svim logorima i kako bi bilo dovoljno osnova za izdavanje
zakona o pretvaranju dvogodinje kazne u petogodinju, Plak je na sastanku dobio
zadatak da u logoru pripremi i razotkrije veliku protudravnu i protunarodnu zavjeru,
zbog kakve je mogue dobiti najmanje jednu petogodinju kaznu, eventualno i dvije do
tri, budui da e se borba za izgradnju sretne sutranjice prema nejasnim naznakama u
Uenju protegnuti na otprilike etiri desetljetke, jednu godinu, devet mjeseci i
sedamnaest dana a onda e se vidjeti.
Plaku je odmah jasno da se prvenstveno mora usredotoiti na logorski kolektiv
udarnika. Slijedom krivo shvaenog logorskog obrazovanja i neklasno mekog srca
zapovjednika logora, dolo je do kanjivog smanjenja trajanja njihova zatoenitva i
postoji opasnost da, ako do obljetnice velikog voe i uspiju probiti novo okno, poslije
nee imati tko kroz njega ulaziti u rudnik. To se ne smije dogoditi! Kako e to
sprijeiti, stvarno jo ne zna, ali jasno mu je i to da u tome mora uspjeti, pa makar
morao batinama dolaziti do dokaza dvadeset etiri sata na dan.
Plak alosno promotri svoj ured i uzdahne. Njegov je posao tako naporan, a uz
to i osamljeniki. Ne moe se u planiranju pouzdati u kolektivno miljenje, ne moe o
njemu beskonano raspravljati na kratkim sastancima i redovitim savjetovanjima,
gotovo o svemu mora razmiljati i sve mora pripremiti on sam. Zbog toga ga obuzima
pesimistino raspoloenje i u glavi mu se raaju vrlo individualistike ideje. Sva
srea da su ga partizani opskrbili s dovoljno tekue municije i da, svaka ast njegovu
radu, u logoru ipak ima nekoliko podreenih na koje se moe osloniti, a i svoje
produeno Uho. Koje bi svaki as trebalo stii. U meuvremenu jo malo popije,
ispod stola isprui duge noge, otvori ladicu i provjeri svoj alat, zatim i ono to mu je
kapnulo iz UNRRA-e. Vie se pouzdaje u svoju opremu, ali opet ne pretjerano. Ne
vjeruje slijepo u njezinu djelotvornost, inspiracija moe doi i s druge strane. S koje,
to jo ne zna, a i kad bi znao, ne bi to otkrio, ali sad bi mu bila jako potrebna. Jedna
dojava koja bi dala inspiraciju i...
Sav se strese od nestrpljivosti. Pogleda na sat, nervozno proguna gdje je tako
dugo, i ponovno si natoi rakiju od rai koja malo zaudara na salitru. Poslije jo jedne
aice napokon se uje dogovoreni signal. Plak tri puta glasno zakalje. Vrata ureda
se odmah otvore. Sa zavjerenikim izrazom na licu na njima stoji njegovo produeno
Uho.
Uite! kae Plak slubeno i pritisne si na prsa preiroku koulju.
Produeno Uho ue, zatvori za sobom vrata, Plak mu utke pokae stolac koji je
udaljen od njegova stola. No Uho sjedne na onaj koji je blie stolu i pritom mu se na
licu pojavi podmukao i pomalo provokativan osmijeh. eli se igrati, betija, shvati
Plak. Otrim pokretom isprui ruku prema Uhu.
Uho odmahne glavom.
Nemam vremena za igre strogo kae Plak i rukom napravi nestrpljiv pokret.
Uho polako ustane. Rukama pone pipati po vlastitome tijelu, ali nita ne nae.
Zato uhvati Plakovu ruku i trai pomou nje. Svuda je tura, uvlai i gura, ali rezultat
je isti.
Tajno skrovite je prazno pomalo zaueno i nezadovoljno ustvrdi Plak.
Sad imam i drugo ponosno kae Uho i stidljivo spusti pogled.
Plaku stvarno nije do igre, ali neotkriveno tajno skrovite ne da mu mira.
Napokon, kakav bi on bio profesionalac kad barem ne bi pokuao otkriti svako tajno
skrovite u logoru. Zato kimne Uhu da prie blie. Oslobodi ruku kojom dri au s
tekuom municijom i sam se upusti u temeljitu pretragu. Jo jednom pregleda bive
skrovite i nita, nita nije upalo ni u jednu pukotinu. Malo je zateen, die duboko i
iz usta mu se na tijelo Uha isparavaju ostaci partizanske municije. Zatim pone
opipavati tvrdu kretonsku tkaninu. No tkanina svuda ravnomjerno uka poput papira,
ak se pod njegovim tvrdim i nemilosrdnim prstima pone i derati poput papira, ali ne
nae nikakvu dojavu, izlaze samo plavi konci koji mu oboje jagodice prstiju. No
prema napetome izrazu na licu Uha i prema njegovim otvorenim ustima, shvati da je
morao biti blizu cilja. I tako jednim spretnim potezom strgne Uhu haljinu s tijela i
pone jednako nemilosrdno opipavati i ostatak. Napokon: uje se ukanje!
Predajem se apne Uho i, uz divljenje zbog tragakih sposobnosti svog
nadreenog organa, samo strgne grudnjak i preda ga u nestrpljive Plakove ruke. On
poloi grudnjak na stol, iz ladice izvue velike kare, spretno zaree lijevu koaricu
logoru i okolici iriti i asocijalni elementi, koji stalno bjee iz logora, meu njima i
torbari. Zbog suuti i gluposti im po dolasku u logor nisu oduzeli noie izraene u
Sarajevu i sada pomou njih svuda ire titoistiko raspoloenje, kad ih pred ljudima
na sva usta hvale, a domae noeve iz Sandrika opisuju kao obino smee. U
barakama igraju par-nepar i tko izgubi i nema ime platiti, odreu mu komadi
kaiprsta. Ali ne noiem iz Sarajeva, koji navodno dobro ree, nego domaim
noiem, jer to dulje traje. Tako diskreditiraju nacionalizirano gospodarstvo, ire
nepovjerenje u sposobnost da ono proizvede dobar noi. Osim toga, pomau
lijenine i zabuante, koji dobrovoljno daju da im mrcvare prste kako bi otili na
lijeenje i kui. Poslije tvrde da im je to napravio no u stolarskoj radionici, podiu
tube i od osiguranja trae odtetu. Ali nek to sad vrag nosi, pomisli Plak. Njega
sad zanima neto drugo. Tko je smislio onu buntovniku parolu? Danju za Staljina...
Tko zapravo danju radi po uzoru na velikog vou? verceri, prevaranti, trgovci na
veliko, oni su se svi ugurali u stolarsku i tapetarsku radionicu, oni sigurno nisu.
Uliarke iz Vydrice? I one su se poele iskazivati, udarniki raditi, ali to je bio samo
manevar za prikrivanje, trebale su im tunike, mjeoviti zbor i nestanak struje. To e
jo istraiti, to je bilo s tim nestankom struje i potpunim mrakom! Ali ni time se sad
ne moe baviti. Treba otkriti tko je u logoru barem preko dana za Staljina. Netko mora
biti, kad su smislili parolu. Mozga, mozga, u mislima pregledava cijeli logor i na
kraju zakljui samo jedno: udarnici. Da, samo oni danju stvarno rade, ak obaraju
rekorde, ne tede ni vlastite ruke i noge i rebra, ak ni ivote, ba kao pravi staljinisti.
Ali zato onda nou...
Brzo okrene papiri, trai to pie o njima. Ujutro izlijevaju aj. I to? pomisli
najprije i obavijest ga zbuni. Ali kao da je rakija od rai poboljala njegovo
zakljuivanje. Poinje mu biti jasnije. Zbog broma u aju bi im se nou spavalo i ne bi
mogli kovati zavjere protiv voe. To je jasno! Nejasno je samo zbog ega bi ih trebali
kovati? Ali, uskoro zakljui, zavjere bi on trebao smisliti, i to takve za koje bi dobili
najmanje petoljetku. A zato ne odmah i dvije, tri, kao pravi udarnici.
Uh, to ga je razmiljanje uznemirilo i iscrpilo. Ali vrijedilo je truda. Nije ni
sanjao da bi uskoro mogao dobiti takvu inspirativnu dojavu. Prava udarnika brzina.
ak nije bilo previe komplicirano, samo treba znati dobro deifrirati dojavu,
proitati u njoj i ono to pie izmeu redova, izmeu pojedinih slogova, pa ak i
slova. Ne traiti preuene subjekte, nego pronai objekt dojave, stvoriti cijelu
skupinu objektivno sumnjivih i odmah s tim otii tuitelju.
Plak oprezno, kao da je to dragocjena relikvija, sloi papiri i s gotovo
pobonim izrazom lica ga dobro spremi. Pogleda Uho. Ono jo uvijek zaiva grudnjak.
29
Milijun uboda za Staljina
U baraci posrnulih ena, gdje se na leajevima od dasaka gura vie od pedeset njih
i jo dvije sestre arkzyjeve, nou ima svakakvih mirisa. Uz njih ve sasvim mirno
spavaju, ak i sanjaju. Ali sve ima svoje granice, osobito u logoru. I tako se Carmen,
poslije nje Udovica, pa ak i Berta s velikom probude i u mraku mau rukama.
to to tako smrdi? glasno izgovori zajedniku misao upravo Berta.
Kao odgovor stigne nekakvo skvianje iz kuta, koje se odmah pretvori u cviljenje.
Neka raa, svima to padne na um, sve ih to jednako uplai, skoe s leaja i, sudarajui
se stranjicama, bace se u smjeru zvuka. Pipaju u mraku, neto napipaju. Ali to nije
trbuh rodilje.
Zaboga, pustite me. Premlaena sam netko plaljivo progovori iz mraka i
odguruje njihove ruke. Prepoznaju glas eeraice.
To ti tako cvili zakljui Carmen i svima odmah lakne. A po emu tako
smrdi? Fuj, mislim da...
To nije... to je rakija od rai opet plaljivo progovori eeraica.
Fuj! ponovi Carmen s gaenjem. Sigurno su te zalili njome.
Jesu zacvili eeraica. Plak je... Dajte, zaboga, neko svjetlo, sve na meni
gori...
Neko vrijeme bez samilosti gledaju nejasnu priliku na leaju, onda se Carmen ipak
saali nad njom, zijevne i ode po karbidnu svjetiljku. Upali je i to jo pojaa smrad.
Tako mi svega, cijela guzica joj je rasjeena zaueno kae Udovica kad
treperavi plamen svjetiljke osvijetli eeraicu koja sklupano lei na trbuhu, a
spavaica joj je podignuta iznad bokova.
Bome se dobro raspalio Carmen zavrti glavom.
eeraica opet samo zacvili.
Vidi. Tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se obijaju! nemilosrdno komentira
Carmen.
Ali barem joj se rane nee upaliti, odmah je dobila i dezinfekciju ljubaznije
kae Udovica.
Zaboga, ene, neto hladno... stavite mi...
Ali to? Baraka je zakljuana, voda u kanti se ugrijala, a moda je ve i prljava.
Kad bi imale neto hladno i glatko. Ali gdje... Gledaju jedna u drugu, zijevaju, zatim
se ponu osvrtati oko sebe, Carmen podie svjetiljku. Bljesne neto bijelo. Odmah se
sve sagnu: to je zaobljena porculanska nona posuda ispod grofiina kreveta,
dragocjeni dar od ruske carice za njezinu svadbenu opremu. Udovica je oprezno,
gotovo s potovanjem, izvue ispod kreveta i pogleda u nju. Izrazom lica pokae da
jo nije bila koritena. eeraica opet pone stenjati i cviljeti, zato vie ne
oklijevaju, ispod jastuka izvuku njezinu maramu od kamira, njome paljivo izvana
obriu posudu i zatim joj Udovica njezino glatko i od stajanja na betonu dobro
ohlaeno dno stavi na izbrazdanu stranjicu. eeraica jaukne. Zatim odahne s
olakanjem, glava joj padne na jastuk.
Sad e biti kao carica. Nisi to ni zasluila kae Carmen kad Udovica opet
oprezno prisloni posudu na drugo mjesto na stranjici i eeraica opet slabano
jaukne. Samo jaui, bar e zapamtiti kakva si magarica bila kad si se spetljala s
njim.
Vie neu zaplae eeraica. Lice joj zaliju izdajnike suze, Carmen samo
zijevne, puhne i ugasi svjetiljku i sve oteturaju do svojih kreveta. Suosjeajna
Udovica ostane uz eeraicu i ublaava joj bolove.
Ernika, koju je takoer razbudilo eeraiino jecanje i koja ga je takoer
smatrala poroajnim mukama, ozbiljno se zamisli zbog svoga stanja. Svi njezini
oajniki pokuaji da se rijei ploda propali su i onaj posljednji, kad se u mrklome
mraku umijeala u logorski zbor i dopustila da s njom radi tko to hoe i to stojei
moe. I ona je poslije oprala tuniku i zaila poderane gae, ali pritom nije pjevala kao
ostale zboristice. Definitvno je izgubila svaku nadu i od toga trenutka se u njezinim
mislima poela oblikovati slika majinstva, sve privlanija. Zapravo ju je poela
privlaiti jo u ambulanti, ali ne dok je itala Makarenka, to ne, nego poslije kratkih
razgovora s Matem na hodniku i na vratima. Zatim je ponovno poeljela itati
evanelja. Naalost, novak nije imao Bibliju, zato joj je posudio katekizam. Stanku se
to nije svidjelo, odrao joj je dugo predavanje o mranoj ideologiji, ali nije
djelovalo. Otkad mladi agitator nije iskoristio mrak i samo je sjedio na klupi poput
panja, izgubila je sve iluzije o njemu i odluila da se vie nee brinuti zbog njega.
Malo se brine zbog Mata, ali istina, sasvim drukije, Plak ga stalno prati i
progoni i prijeti mu Ilavom, ak i rudnikom Jachymov. eeraica se sad uvjerila u to
za to je sve taj gad sposoban, kad je i s njom tako izgubio glavu. Prije mjesec dana bi
i ona moda tako riskirala, ali sad vie ne moe, ne! I shvati kako to prije mora
obavijestiti zapovjednicu Matildu da je trudna i tako e dobiti njezinu zatitu. Za to e
morati skupiti hrabrost. Uzdahne, ali budui da i eeraica glasno uzdie, samo stisne
zube, prekrije se preko glave odvratnim prekrivaem i pokua zaspati.
Ujutro Carmen i Udovica spavaju petnaest minuta dulje: dre dijetu i zato ne
odlaze na doruak. Veina ostalih posrnulih ena nastoji ih oponaati, ali ne uspijeva
to svima. Zato zavidno gledaju Riju Amalu, koja je u Ilavi smravila i dalje se ne
deblja. Jedino to joj stalno suze oi, zato ne mora svaki dan poslije smjene odlaziti u
baraku za agitaciju, i na tome joj zavide, jer tako izbjegava dosadna predavanja na
koja sad odlaze zajedno s prijestupnicima, ali u tome nema nikakvog uzbuenja jer su
od onoga nestanka struje po zidovima objeene petrolejke i rudarske svjetiljke i kad
sluajno nestane struje, uvarice ih odmah upale. U logoru im poinje biti uasno
dosadno, pa i u radionici, dok ivaju glupe kretonske pregae za radne ene.
Nezainteresirano se u hladno rujansko jutro uz pratnju vuku do radionice. Parola o
udarnikom ivanju je sasvim izblijedjela i vie nije istinita, nijedna od njih ne eli
osvojiti naslov udarnice, kako ne bi zavrila kao Manda. Glupaa, morala se ii
sastati s ljubavnikom ba u toplicama, kamo odlaze patrole iz logora, i to u vrijeme
racije u ast neke obljetnice. A sad je obrijana i nitko je vie ne hvali. I majstorica
Daska kao da vie ne primjeuje svoju miljenicu, ne zuri u nju kao prije, pozvala ju je
k sebi samo jednom, vjerojatno na jezikovu juhu. Ernika je sa svojim kolicima brzo
odjurila u skladite, ali budui da su sve obavile stojei i Manda nije nikamo stavljala
Daskinu ruku, ona nije stigla nita otkriti; samo joj se uinilo da su Daski oi suzne, i
kao da su to bile suze zahvalnice. Odmah je zakljuila da je to sigurno umislila, jer za
to bi Daska bila zahvalna Mandi? To je ostala tajna, jer za Mandu vie nije bila
ptiica i ona joj nita nije povjeravala. Ne zna zato valjda zbog zajednikih
iskustava zbliila se s Rijom, naveer neto potajno ukaju, ak kao da jedna drugu
njue. Kad ne bi imala toliko vlastitih problema, pokuala bi nekako otkriti njihovu
tajnu. Ali prvo mora ii svoje probleme priznati Matildi. Zato se i ona samo vue kroz
logor.
Evo i nje, pomisli Ernika prestraeno kad ih usred radionice, sa tapom u ruci i
raskoraenih nogu, doeka zapovjednica Matilda. S njom je i majstorica Daska. Obje
imaju sumnjiv, sveani izraz lica. Ne, pomisle sve, udarnice ni za ivu glavu! I
odmah na vratima se zbiju u gomilu.
Blie, blie, djevojke! zove ih Matilda. Priu, to drugo mogu kad su im iza
lea uvarice.
Znam da vam je ivanje pregaa ve pomalo dosadno, zato vie nema ni vaeg
udarnikog ara, zar ne? Slobodno priznajte! No dobro, znam da imate loih iskustava
s priznanjima, ali mi to svejedno znamo. I nismo zaboravili ni ono to smo vam
obeali odmah na poetku vaega radnog preodgoja. Da ete nauiti i druge stvari.
Lijepo vesti. to kaete na to? Nita? Iznenaene ste, zar ne? Ali neete vesti cijeli
dan, jer to kvari oi, a ni strojevi ne mogu stajati neiskoriteni. I dalje ete normalno
raditi osam sati, onda ete se ii fino najesti, vratit ete se i u miru, bez normi, jo
ete nekoliko sati lijepo vesti. To e vam se svidjeti.
Zapovjednica im uputi osmijeh ohrabrenja. Kao usput pone lagano udarati tapom
po dlanu lijeve ruke. Kimne majstorici. Daska kimne njima, utke ih odvodi naprijed,
gdje su na stolovima obino sloene bale kretona. Sad su ondje omanji etverokuti
neobrubljenog lanenog platna. To je krasno, isto platno i od pomisli od bi od vika
materijala mogle saiti spavaice, srca im bre zakucaju.
A ovdje su uzorci majstorica rairi drugo platno. Pred oima im zasja srebrni
svijet lijepih cvjetova i raspjevanih ptica. Uzdahnu od divljenja. Netko od njih
glasnije uzdahne, zatim se prigueno nasmije... ili rasplae? Sve se okrenu. Smije se i
plae upravo Ria Amala.
to je, to se dogaa? priblii im se Matilda. Ria ne moe prestati, dalje se
smije i plae.
Jo od Ilave ima upalu oiju netko objasni zapovjednici.
Ali zato se smije? razdraeno upita Matilda. Kad bi znala da...
Ria se prestana smijati, obrie suze i kae:
Znam... Vezle su to zatvorene katolkinje u Ilavi... To e biti za Staljina doda
tiho.
Sve se uplae, odmaknu se od Rije kako bi bilo jasno da nemaju nita s njom, ako
se pokae da je to bila samo provokacija. I Matilda se trzne, kao da bi se slobodnom
rukom htjela prekriiti, zatim se samo uhvati za usta. Preplaeno kae:
To je trebala biti tajna... U Ilavi se neodgovorno ponaaju...
Doznala sam to na etnji po dvoritu kaznionice, s nekog papiria. Katolkinje
nisu ni slutile za koga tako paljivo vezu rue i ptice i...
To se mora raditi s ljubavlju, s ljubavlju i zahvalnou, djevojke gotovo
apui ih uvjerava zapovjednica, osobito sad kad je netko po logoru poeo iriti
reakcionarnu i rafiniranu parolu, jeste li je uli? Niste? Onda u vam rei. Danju za
Staljina, ali nou protiv Staljina...
Protiv Staljina? apnu u nevjerici, kao kor u tragediji, i opet se instinktivno
stisnu u skupinu, jedino to je sad s njima i zapovjednica.
Ona ih eli ohrabriti: Ali nemojte se bojati, to e se istraiti i strogo kazniti.
Vie im ne treba rei. Ionako su jo uznemirene, dobro se sjeaju iskusnih i
prilino sirovih crvenoarmejaca, koji su bez problema mijenjali konje za bocu
konjaka, ili bi uzeli cijeli sanduk i bez konja, uzimali su to im se prohtjelo, i ono to
im nije trebalo; ali ti su hrabri borci samo aptom, nakon to bi se osvrnuli, izgovarali
Staljinovo ime, a da nisu svi bili uvjereni ateisti, sigurno bi se pritom i tri puta
prekriili. Zato odsutno sluaju to im gotovo apui pripovijeda zapovjednica o
golemoj zavjesi od najljepih slovakih vezova, nekakvom divnom lanenom goblenu
saivenom od stotina ovakvih srebrenastih slika, s krasnom posvetom u sredini:
Velikome Staljinu zahvalne slovake drugarice . A cijela akcija se provodi pod
kodnim nazivom Milijun uboda za Staljina. Zato su to dodijelili nama, odjednom
shvate. Ali milijun zar to nije ipak...
Odnosno ispravi se Matilda mislila sam milijun bodova, naravno. Budite
svjesne toga kakva je to za vas ast, kakvo iskazivanje povjerenja. Krojaice u
matinoj tvornici Odeva morale su se teka srca odrei te asti, jer moraju zavriti
veliki posao u ast nekoga kongresa, a od plae moraju i hraniti obitelj. Vi ne morate.
Zato to sve imajte na umu, prilikom svakog uboda, ah, to to opet govorim, prilikom
svakog boda, no, to je?
Ria opet pone plakati, ne moe zaustaviti suze. Matilda je neljubazno pogleda,
promrmlja neka ode doktoru, daljnje upute prepusti majstorici i pomalo uvrijeeno
ode iz radionice.
Zbog Staljina i ove plaljivice propustila sam priliku za razgovor sa
zapovjednicom, nervozno pomisli Ernika i prilino ljutito pogleda Riju koja suzi.
Nekako je instinktivno osjetila da je propustila sudbonosnu priliku za povjerljiv
razgovor s Matildom.
Ria se njoj, a i svima ostalima, osmjehne kroza suze u znak isprike i uputi se u
logorsku ambulantu. Iznenadi je puna ekaonica, a i to to ekaju samo mukarci.
Odmah ponu gledati u nju.
Ne plaem kae Ria, samo mi oi suze jo od Ilave...
Odmah joj pristojno naprave mjesta tik uz vrata ordinacije. Ljubazno je obavijeste
da doktor jo nije doao, ali imaju pouzdanu informaciju da je ustao i ve je na putu.
Ria kae da joj se ne uri, oi joj suze cijeli tjedan, ali danas se to pogoralo i zato su
je odmah poslali ovamo, jer e u radionici vesti zavjesu za Staljina i boje se da bi
svojim plakanjem uz svaki bod mogla izazvati nepotrebnu istragu. Valjda razumiju?
Razumiju i to jako dobro odmah se ponu odmicati od nje. Sreom, Ria to kroz
koprenu od suza ne primjeuje, vjerojatno bi o mukarcima openito svata pomislila
i jo vie bi se okrenula svojim plemenitim konjima. Htjela bi s njima razgovarati i o
svojim iskustvima iz Ilave, ali im pone, naglo se otvore vrata i zijevajui ue
doktor. Mukarci u ekaonici odmah odahnu s olakanjem i brzo opet sjednu. Pristojno
i vrlo ljubazno daju prednost Riji.
Lijepa upala one spojnice zadovoljno konstatira Zigmund kad letimino
pogleda Riji u oi. I njemu malo suzi lijevo oko, ali samo ga obrie prstom i vie se
ne bavi time. Riji da kapi za oi i samo je uzgred upita gdje je to dobila. U Ilavi. Aha,
onda shvaa da nije mogla ranije doi k njemu. Ria kae da je mogla, ali dola je tek
sad. I njemu prostoduno objasni zato. Zigmund je utke promotri od glave do pete i
upita je li i ona prostitutka. Ona je maserka. I zbog toga su je zatvorili? Ne, zbog
konja. Kladila se na njih. To Zigmunda zainteresira. Ponovno je promotri, u
meuvremenu pripremi nekakvu mast. eli joj je utrljati ispod kapaka, zatim se
predomisli i obavijesti je da e ostati u ambulanti, a ako se upala ne smiri, poslat e
je u bolnicu. Ria se sa svime sloi. Doktorov pomonik je odvede u sobiak, dobaci
joj nekakvu uasnu spavaicu i naredi joj da legne. Iz njega izbija miris alkohola.
Ria stvarno legne, od kapi napokon osjeti olakanje. Iz dosade i zaspi. Probudi je
miris alkohola, bolniar joj je donio ruak. Kad Ria vidi nekakvu pozelenjelu mesnu
okruglicu i krumpire koje kao da su valjali po ugljenu u rudniku, samo se namrti.
Razmaenka, promrmlja bolniar, sjedne k njoj na krevet, sve pojede u hipu, zaprijeti
joj da nita ne kae doktoru i opet joj naredi da legne. Budui da je ve dovoljno
leala i spavala, pone se ogledati po prostoriji. Na prozorskoj dasci je nekakva
debela knjiga. Zainteresirano isprui ruku prema njoj. Kad bi bar bila o konjima,
poeli. To je Makarenko. Nije razoarana, knjiga joj je prilino zanimljiva, pa i ona
zapravo poinje novi ivot, zbacila je breme sa sebe, sad je jednostavno ena kojom
vladaju tajanstvene sile, nema mnogo takvih ena, ali postoje i to nije nita perverzno
i pokvareno, ne mora samu sebe psihiki muiti, moe tedjeti snagu za ugodnije
stvari. Lista knjigu, na kraju proita da je taj Makarenko napisao i druge debele
knjige, recimo Zastave na kulama, i to bi moglo biti o nekome logoru, zakljui Ria i
to je ba ne zanima. Ne voli alosne prie, ovakve kakvu oni upravo proivljavaju u
logoru. Vie voli neto tajanstveno, kao Tajanstveni sud. I naslov Bit e od njih ljudi
30
Ruski rulet
Zigmundove tablete i elina disciplina pomau zapovjedniku da u logoru nita ne
vidi i tako ni na to od onoga to ne vidi (primjerice samoranjavanje prijestupnika
noiima) poslije ne misli, samo u miru obavlja svoje dunosti.
Tako bi moda stigao i do mirovine da ruilaki elementi u meuvremenu nisu
promijenili taktiku: izali su iz svojih rupa i tihom propagandom hukaju logorski
kolektiv parolom Danju za Staljina nou protiv Staljina!. Nehotice je i on uje i
budui da se od toga ne moe obraniti tabletama, parola ga uznemiri i izbaci iz takta,
osobito njezin drugi dio. Tko se usuuje biti protiv Staljina, taj je i protiv Velike
Pobjede Naroda, kao i protiv njezina osnivaa, a i protiv Radosnih perspektiva i
Sretne sutranjice. A time i protiv logora za prinudni rad, koji bi trebali postati vaan
dio u procesu izgradnje novoga drutva. Ne moe si dopustiti da to ne uje, toliko mu
je razuma jo ostalo; osobito kad se prema naredbi iz ministarstva Plakova tajna
jedinica odvojila od straarske i vie nije pod njegovim zapovjednitvom. Plak e
sad nou raditi to poeli, nee muiti samo kurve i redovnike. Mogao bi jedne noi
napasti i njega. Tako zapovjedniku poslije iscrpljujuih dana dolaze i teke noi
strepnje i runih snova.
Neodoljiv poriv ga nou tjera u logor, a nesavladiva potreba zatim usmjeri
njegove korake i izvan logora, na Breuljak tekunica. Pust je, samo vjetar fijue na
neobraenim strnitima u podnoju. Breuljak kao da je oderan, rupe su potpuno gole,
kao da su obrijane, nigdje nema ni uperka trave, a tekunice ute u rupama. Prislanja
uho na njih, pue od jedne do druge po utabanim stazama tekunica, pokraj rupa udara
akom po tvrdoj goloj zemlji, no boji se lupnuti nogama: kao prvo, nema pitolj, a kao
drugo, mogle bi pred njega izbaciti svoje mrtve, osvetiti mu se zbog toga to su bile
tako glupe i pune povjerenja i nasjele na njegovo lupkanje. Otpue s breuljka, kraj
potoka odahne s olakanjem. Vraa se prema logoru i, premda ima mjeseine, nekako
zaluta u Mokradima. Vjerojatno bi ga obuzeo i strah, ali odjednom uje neke glasove
ili naredbe, put koji zatim otkrije dovede ga na malu livadu. Prvo mu se uini da meu
deblima borova vjebaju nekakve udne vile s velikim stranjicama, ali kad se
priblii, njegova se znatielja pretvori u pravo uenje: na livadi obasjanoj
Draagi grrob sam traiti poao zbor pone osjeajno razvlaiti prvi stih.
Jano snano razvue harmoniku kako bi izveo druge tune tonove, no preteknu ga
logorski psi koji ponu zavijati.
Zapovjednik protrne. Premda je nekakvo neslaganje s pjesmom, kako bi se to
usudio nazvati, primijetio kod vujaka ve prilikom prvih rijei, u trenu kad je rije
grrob, valjda zbog neiskustva pjevaa, zazvuala poput potmulog reanja, vujacima
se nakostrijeila dlaka i posude na njihovim ogrlicama su prijetei zazveckale. Nitko
osim njega to nije primijetio, ni voditelji pasa. Mrano i neprekidno zavijanje ih je
sve uplailo. No zbor se usprkos tome ne usuuje prekinuti pjevanje, voditelji pasa se
opet ne usuuju za vrijeme svete melodije vikati na vujake, a Miki Komi ne sluti to
bi taj incident mogao izazvati u napetoj meunarodnoj situaciji.
Pjesma i zavijanje valjda nikad ne bi zavrili da se nije umijeao Idealist s
planina. Ne prekidajui pjesmu, izvue svoj kolt od kojega se ne rastaje, i u pauzi
izmeu dva razvuena molska tona procijedi kroza zube:
Budala! i upuca vou straarskog opora koji zavija.
Dalje se sve dogaa prema historijskoj logici, premda je zapravo strano: voa je
pao i opor se odmah prepusti svojem nepogreivom tisuljetnom nagonu, psi se bace
na njega i brzo ga rastrgaju. Time je pravda zadovoljena, pobuna, ili to je to zapravo
bilo, je ne samo prekinuta, nego istodobno i kanjena. Zato bi se toga uope trebali
poslije sjeati, kad pjesma za vou nije prestajala ni za vrijeme incidenta i zavrava
tono onako kako treba zavriti dirljivim zbornim jecanjem:
Zovem te, zovem, Suliko.
To bi bilo to, ne zadovoljno protrlja ruke Miki Komi. Odjednom se okrene
prema zapovjedniku i drsko kae: uj, glaveino, posudi mi stotku!
Zapovjednika to toliko zaprepasti da se naglo trzne, udari u neto glavom i
probudi se. Neko je vrijeme kao omamljen. Trebao bi osjetiti olakanje, veliko
olakanje to je to bio samo ludi san, uostalom, u budnome dijelu svoga uma je toga je
stalno bio svjestan, pokuavao je odagnati nonu moru i probuditi se. Ali ni budno
stanje ne donosi mu olakanje. Kratko zatvori oi zbog svjetla logorskih reflektora,
koje udara ravno u prozor njegova ureda, napamet ustane, izae na pusti hodnik, zatim
pred baraku i neodoljiv poriv ga ponovno natjera na nono hodanje po logoru, na
prokleto zborite, gdje je prvo kao intendant, onda kao zamjenik, a sad i kao
zapovjednik, bio svjedokom toliko fantastinih postrojavanja krivaca koji su bili
pogrene rase, zatim pogrene nacionalne pripadnosti, sada pogrenog klasnog
podrijetla i instinkta, a sutra? Koga e sutra odvui onamo? Moda Marsovce, ni to ga
Tako...
Doao je da i on pokua mirno kae Zigmund. Kako bi se uvjerio da je jo
mukarac. Moe i ti ponudi Plaku.
Plak samo bijesno zakoluta oima prema njemu.
Ako nema dovoljno hrabrosti, odlazi. Ako ima, sjedni.
Plak stisne zube i kao da se sprema udariti Zigmunda.
Za to je potrebno vie hrabrosti nego za muenje i premlaivanje prostituki, ha?
Plakova gruba aka samo padne na stol.
uti, odvratni kukaviki idove, ili...
Nemoj se praviti vaan, Plak odjednom se umijea zapovjednik. Tko je
kukavica a tko nije, neka bude odlueno ovdje, ne u Ilavi. Mislim da ste vi bili na
redu, doktore obrati se Zigmundu.
Zigmund mu pristojno odgovori da je na redu bio on. Zapovjednik se sloi.
Pokaite mu da je metak u komori zapovjednik se ponovno obrati Zigmundu.
On uzme revolver, otkoi ga, zavrti bubanj. U jednoj komori doista bljesne metak, s
velikom, netaknutom kapsulom. Plak sjedne na slobodno mjesto. Zigmund vrati
revolver u prvotni poloaj, zavrti bubanj i poloi revolver natrag na stol. Zapovjednik
ga uzme, prisloni ga na sljepoonicu. Muklo kae:
Ali nemojte me poslije baciti u latrinu i kad Zigmund kimne, polako povue
okida. Umjesto pucnja, uje se samo spasonosni klik u prazno. Zapovjednikova ruka
s pitoljem padne na stol. Iz nosa mu pone neto tei, ali on toga nije svjestan. Zato
Plak pozeleni.
Sada vi? pristojno ga upita Zigmund.
Radije vi, vi zamuca Plak.
Zigmund podigne revolver, prisloni ga na sljepoonicu i hrapavim glasom kae:
Neka me pokopaju prema idovskom obredu a kad zapovjednik kimne, takoer
polako povue okida. I on ima vraku sreu. Samo zatrese glavom i utke prui
revolver Plaku. On brzo, oajniki pogleda jednog i drugog, ali njihova lica su
utljiva i neumoljiva. Polako isprui ruku prema revolveru. Drhtavom rukom pone ga
podizati prema sljepoonici.
To mora biti slobodna odluka tiho kae Zigmund.
Plak nijemo, nesigurno kimne. Cijev pitolja mu prvo plee pokraj oka, zatim je
uspije pomaknuti prema sljepoonici. Uskoro se umjesto pucnja ili oslobaajueg
kljocaja u prazno oko stola pone iriti neugodan smrad. Plak ga posljednji osjeti.
Ruka s pitoljem mu zadrhti, pitolj mu sklizne iz nje i padne na stol. Plak polako
ustane i eli se neupadljivo udaljiti.
No u tom trenutku cijela baraka zasvijetli i Plak je otkriven.
Na svim se prozorima pojave plamenii svjetiljki, uje se smijeh, mnotvo ruku
se kroz reetke pone probijati prema staklu, udarati po njemu, okviri ponu klepetati
kao za vrijeme oluje. Naginju se i kroz reetke se guraju vesele, nasmijane glave
podrivaa i kockara, malo ozbiljnije glave partizana, hihotava i privlana usta
vydrikih golubica mira, kojima veseli noii torbara nastoje neto odrezati ili
nabosti. A iza njihovih lea i tijela uje se harmonika Jane Gumenog. On kao da je
pomahnitao svira Ajaju, ajaju, ne hvataj me za nju...
To je nemogue, pomisli zapovjednik i pone se smjekati. Zna da je to samo lijep
logorski san i zato nema smisla da od Zigmunda zatrai jo tableta.
Dovraga s tabletama, prijatelju! povie Zigmund u tome veselom vriskanju i
podcikivanju. I jednako tako veselo, u ritmu Janine harmonike, pone ponavljati:
Masae tijelom, prijatelju, masae tijelom, samo e vas masae tijelom spasiti, sada
i u vijeke vjekova.
Zapovjedniku ne preostaje nita drugo nego povjerovati mu.
31
Labudovi u gumenim cipelama
Poslije noi koju je tabletama omamljeni zapovjednik smatrao samo lijepim snom,
logorski se ivot nastavlja prema planu, koji se gotovo uope ne razlikuje od plana
cijele zemlje koja gradi svoju sreu. Svi ispunjavaju obveze u ast neega: ellrovi
udarnici, zajedno s njima i dvije logoraice, u ast skoranjeg kongresa svih sindikata,
preodgojene prostitutke u radno vrijeme iju pamune pregae u ast istoga dogaaja,
poslije radnog vremena vezu laneno platno u Staljinovu ast; a u ast obljetnice velike
revolucije naveer su poeli uvjebavati sveani program. A kako je poznato da je u
snovima sve uvijek malo izmijenjeno, ono to je jadni zapovjednik smatrao kostimima
golubica mira zapravo e biti kostimi lenjingradskih labudova. Poele su ih ivati tako
da prijanjaju uz tijelo. eki iluzionist Miki Komi, kojemu nita nije sveto i kojemu su
agitatori povjerili pripremanje programa, ionako ih svaki as naziva glupim guskama.
Jednako neljubazno odnosi se i prema njihovoj zapovjednici, koju naziva materom, a i
prema logorskim partizanima. Oni jo nisu dobili tajni telegram koji ih poziva u
planine i kako ne bi stalno samo drijemali u svome brlogu, i njih su ukljuili u
program. Za vydrike ene su oni, poslije umornih i bromom zatupljenih udarnika,
dobrodola promjena. Veernje probe protjeu u atmosferi radosnog oekivanja jo
jednog nestanka struje.
ujte, revolverai, sad se posvetite tekstu, moe? U tijeku je graanski rat,
Denikin je krenuo u Sibir, u Vladivostoku se iskrcavaju Amerikanci s konzervama i
crvendai ih napadaju, ne. Jelda? okrene se Miki prema Chomiu koji odmahne
glavom. On je zaduen za ideoloki nadzor, a sam je u stilu Makarenka smislio,
odnosno prilagodio prizor u kojemu partizani zarobljavaju Amerikance i dao mu je
jasan humanistiki ton.
Molim te, Miki, nemoj govoriti o crvendaima kae Chomi bijesno kad je
rije o crvenoarmejcima. Shvati da si u logoru i...
Da, da, povlaim to Miki prekine Chomia. Onda, crvenoarmejci, idemo.
Dva partizana dovuku na pozornicu Amerikanca koji se odupire. Glumi ga redatelj
seoskih amaterskih predstava, koji je na sebe privukao pozornost kad je plakao na
Novak uti.
Nemoj misliti da se bojim ianja i Ilave... Ali ako i mene ponu udarati u trbuh
nogama i crijevom, osakatit e u meni ovaj mali ivot... To je dijete zaeto iz ljubavi,
kosa i cijelo tijelo su mu mirisali na more, imao je tako svjee, njene usne... kao
tvoje...
Novak se trzne, Ernika uzvikne.
Boe, i usta su ti razbili. To te sigurno jako pee, sigurno vie nego kad te netko
cijelu no strastveno ljubi, je li tako? Plak me, kad sam se onesvijestila, polio
vodom, ako hoe, pritisnut u se uz tebe i mogu ti biti kao oblog. Ne boj se, time
nee prekriti zavjet istoe i Ernika paljivo podigne novakovu glavu i njeno
pritisne njegovo izubijano lice na mokre grudi. Novak tiho zastenje, njegove usne
malo otpoinu na Ernikinim majinskim grudima koje su ve ispunjene mlijekom, iz
prsa mu izae uzdah olakanja i zatim njegova glava padne na njezina bedra. Ernika
je mora pridrati kako ne bi kliznula na beton. Oprezno ga gladi po gustoj crnoj kosi.
Da sam ostala kod Keri Boje ljubavi, za ispovjednika bih odabrala nekoga
kao to si ti. Sve se zakompliciralo. Kad sam se vratila kui u Dornkappel, majka me
potjerala da idem raditi. Nala sam posao u tvornici konca Danubiuska. Trudila sam
se koliko sam mogla, ali majstor je bio uasan, stalno mi je prigovarao: Pripazi, kozo,
ili e zaas letjeti odavde! A kad bih mu se usudila odgovoriti, opet bi vrisnuo na
mene: Zaepi gubicu, nisi u bordelu! Poela sam zavidjeti onima koje su u bordelu i
mogu govoriti koliko hoe. Poela sam sanjati o tome. Onda sam iz radoznalosti
jednom otila u Vydricu. Cijelu plau sam potroila na trajnu i bojala sam se vratiti u
Danubiusku, jer majstor nije podnosio trajne... Vjerojatno je dobro to e ene biti
ravnopravne s mukarcima i to u radionicama ve postoje i majstorice.
Ernika bi novaku rado rekla neto ime bi ga ohrabrila, ali nita joj ne pada na
um. U eliji je zima, polivena haljina je pone uasno hladiti po grudima. Lako bi
mogla dobiti upalu plua, moda i tuberkulozu. Strese se od te pomisli. Mat se
pomakne, pogleda u nju.
Uasno mi je hladno po grudima. Znam da te ne smijem dovoditi u iskuenje, ali...
moe li me dodirnuti rukama i moda e to biti vrlo kratko, sigurno e uskoro doi
po mene.
Novak oklijeva, zato Ernika preuzme grijeh na sebe.
Samo me dri, dovoljno mi je da osjetim tvoju toplinu. Moda se vie nikad
neemo sresti. Malo u ti recitirati za rastanak.
32
Plodovi pogrenog obrazovanja
Prvo su ih neprekidno pucketanje, lomljenje, pucanje, brujanje i zujanje, svaki
tresak i um, plaili i uznemiravali, ali s vremenom su se dvije ene navikle na sve te
zastraujue zvukove. Jednako tako navikle su se i na osjeaj nesigurnosti, u poetku
tako pustolovna vonja u zatvorenim kolima slube odravanja postala im je obina,
njihovi trosatni izleti u duboko podzemlje rudnika vie ih toliko ne uzbuuju i ne
opijaju jo gore, postaju im dosadni mukarci koji zaudaraju na ugljen i, kako bi se
dovele u stanje u kojemu tijelo ludo ili barem strastveno udi za mukim dodirom,
maenjem, stiskanjem, lizanjem i guranjem, prije vonje u podzemlje uvijek moraju s
bokalom otii po vodu i potajice promatrati naunike koji se tuiraju. Udovicu njihova
djeaka tijela s prsima bez dlaka, napetim glatkim trbusima i njenim, objeenim
kljunovima njihovih kokota, nostalgino podsjeaju na godine prije dolaska
Ispovjednika u njezin stan i ivot, godine zajednikih cigareta i puenja njihovih
kokota, kad su joj bili dovoljni nespretni dodiri njihovih neiskusnih ruku u izrezu
haljine, u oroenom podpazuju, pipkanje po bedru, ispod podvezice, kroz vlane
gaice. Carmen pak, dok gleda kako mlazevi vrue vode udaraju po njihovim
miiavim stranjicama na kojima nema ni grama suvine masnoe, prije postaje
zavidna i svjesna je da tako glatku i napetu stranjicu vie nikad nee imati, koliko
god je muila dijetom i masaama mukih ruku i njihovih elastinih batina. A ipak se
obje i dalje u zatvorenim kolima sputaju u podzemlje, vrag bi ga znao zato, zapravo
zato da bi barem na trenutak obnovile svoje snove. Dogaa se to na razne naine, uz
pomo razliito velikih, debelih i efikasnih mukih batina (povremeno zloduh brom
onemogui podizanje), i budui da se na ugljenu stvarno ne moe udobno leati,
vonje poinju i zavravaju stojei, to vie odgovara plesaici Carmen nego
Udovici, koja je ipak u godinama, ima prilino teku stranjicu i ne tako vrste miie
na trbuhu i bedrima. I vjebanje s elastinim masanim tapom za nju, htjela-ne htjela,
traje malo due, oboje se u tekome, vruem zraku rudnika potpuno iscrpe, udarnik se
jedva, esto etveronoke odvue do drugoga radnog mjesta u mraku, gdje se njegov
udarniki ar potpuno ugasi, a Udovica je jednom, dok se u zakljuanim kolima
vraala na povrinu, zamalo zaspala i sva srea da je nisu otkrili nadglednici. Na
sreu, stari Vendrick vjerno straari. Za njega putovanja dviju ena u podzemlje,
Vendrickom u naruje. Stari je njeno odgurne i pogleda oko sebe. Naredi joj da uzme
svjetiljku, prostoriju neka ostavi otvorenu, to je pitanje ivota i smrti, Carmen se
mehaniki sloi, mehaniki uzme svjetiljku, izae za Vendrickim. On na hodniku
pokupi svoju torbu i prljavu iltericu za nju. Kae joj da e krenuti kroz ventilacijsko
okno, kuda u rudnik ulazi zrak, neka dobro stegne kapu. Carmen je nabije do oiju,
hoda za Vendrickim i tek kad se malo pribere, shvati da stari cijelim putem dolje nije
ni jednom zakaljao.
Vjetar je cijelu ispue, ali ne osjea ni hladnou ni ita drugo: cijelim putem
grozniavo razmilja. Nasreu, Vendrick je ne ometa, uri ispred nje kao
pomahnitao, torba mu poskakuje na leima, svjetiljka se na trenutke gotovo gasi, ali
kao udom se plameni svaki put ponovno rasplamsa i osvijetli sljedei dio puta.
uje se tutnjava, vikanje i nekakve dugake naredbe, tropotanje eljeznih vagona i
buka builica i ekia. Vendrick namjesti torbu, a Carmen iltericu i prebaci u drugu
ruku teku karbidnu svjetiljku. Takav strah nikad nije doivjela, ni onda kad su je u
Beu ispitivali u CIC-u... dodue, tada nije lagala onoliko koliko namjerava sad.
Uu u osvijetljeni popreni hodnik, hodaju po tranicama, spotiu se, Vendrick
odgurne neke ljude, oni ga ljutito pogledaju, ali kad vide da nosi torbu s alatom, misle
da donosi jo dinamita i proputaju ga. Kad stignu do odrona, u tom asu sve oko njih
utihne: poslali su signal u odron i ekaju odgovor. On ne stie. Oznojeni ellr se u
oaju okrene i... ugleda Carmen.
Za Boga miloga... zamuca. Kad Carmen spusti pogled i malo se pomakne u
sjenu, ellr doda: Ne javljaju se.
Koliko ih je tamo ostalo? stari Vendrick stupi naprijed.
estorica muklo progovori neki udarnik iza ellra. Junaki udarnik ellr
samo spusti pogled.
est mukaraca i jedna ena kae Carmen, izae iz sjene starog Vendrickog i
skine s glave prljavu kapu. Po crnom rudarskom odijelu padne divna zlatna kosa.
Spasioci bulje u nju. Carmen je raunala s tim. Moe progovoriti.
Da, dobro ste uli, tamo je i ena. to je u tome tako nevjerojatno? Sovjetske
ene su se ve odavno izjednaile s mukarcima. Paa Angelina je sjela za Staljinac
dvanaest i zaorala pustaru. Mljekarica Malininova je cijelu zemlju nauila duboko i
plitko masirati vimena, Larisa Zagladovova uzgajati sortu kukuruza kakva prije toga
nije uspijevala mnogim velikim strunjacima, ak ni akademiku Ajcinu. to mislite,
koliko su nam to puta spomenuli na predavanjima u logoru? Najmanje tisuu. I ovo je
rezultat... pokae Carmen prema odronu.
zasjeku otkriju jo jednu bluzu. Daju je Carmen. Prema cvjetiu koji si je na njoj
Udovica izvezla od ostataka srebrnog konca za Staljina, Carmen sa sigurnou
prepozna bluzu. Njezin lo predosjeaj se samo pojaa. ellr sad uzme u ruke
eljeznu polugu i pone odvaljivati velik komad ugljena. Jano odskoi. Ostali spasioci
odmah podignu upaljene svjetiljke. Zasjek, slian maloj peini, osvijetli slabo svjetlo.
Udarnik i miner Mato i logoraica i lana udovica Manca lee na ugljenu,
zagrljeni, Mato na sebi ima hlae i izme, Udovica samo izgaene logorske cipele.
Rudarske hlae su ispod njezina golog tijela. Spasioci spuste svjetla lampi.
Jadnica... valjda od straha nije znala to radi saalno progovori neki od
spasilaca.
Moda su samo omamljeni s nadom u glasu se javi drugi.
Idi je pokriti, Karminka sa suzama u glasu kae stari Vendrick. Carmen otrese
prljavtinu s bluze i... Udovica kao da se malo pomaknula. Odmah joj zadrhte i grudi.
Die, die povie Carmen i rasplae se od sree.
Udovica se sad pomakne i ispusti zvuk koji je slian hrkanju. Moda to nije bilo
hrkanje, vrag bi znao to joj se sve nakupilo u grlu i guilo je, ali spasioci se ponu
veselo smijati. Pomakne se i Mato te Udovica sasvim doe k sebi, uzdahne, okrene se
na lea i spasioci samo blenu.
Svijetla je, drozdica kae stari Vendrick pomalo razoaran.
Stari prostak! ljutito ga izgrdi Carmen. to svi buljite? Pozovite nekog
doktora! i s bluzom u rukama krene prema prijateljici.
Doktor Zigmund, kojega su dovukli iz logora ravno s partije marijaa, oboje
udarnika poalje u bolnicu na promatranje. Naveer u logoru svi s divljenjem govore
o hrabroj i veseloj Udovici.
33
Proleteri slobodnu ljubav nikad nisu smatrali
grijehom...
Nakon noi u kojoj je vidio Staljinove konje kako pleu, bio svjedok smrti voe
opora i zaigrao ruski rulet, zapovjednik dogaaje u logoru prihvaa sa zadivljujuim
mirom. Shvaa da to nije normalno, ali valjda je to danak prijelaznom razdoblju u
sretniju budunost, kad vie nee biti bolova ni zloina, svaku e suzu ublaiti smijeh
masa i nesrea e biti jedan od stupnjeva prema vioj srei i konanom stanju
blaenosti.
Upravo pokuava zamisliti blaenost koju mogu oekivati i policajci, kad u njegov
ured uz bojaljivo kucanje i nesiguran osmijeh ue anketar Blaen. Zapovjednik je
ve gotovo zaboravio na njegovu prisutnost u logoru, ali navodno je stalno bio ondje,
u sobi koju su mu dodijelili, danju je prouavao upitnike prostitutki koje preodgajaju,
zatim se bavio nekim svojim omiljenim socijalnim idejama, a naveer bi vodio
rasprave s mladim agitatorom. Sve je to bilo zanimljivo, ali ve mu je bilo dosta i
vrsto je odluio da se vie nee skrivati u logoru.
Skrivati? zapovjednik zine od iznenaenja.
Blaen kimne s turobnim izrazom na licu. I jednako turobno nastavi da bi, ako ga
trebaju uhititi, radije to to prije obavio. Uostalom, svi asni i nepotkupljivi
znanstvenici i istraivai su ve uglavnom uhieni, meu prvima njegov kolega,
direktor Instituta za ispitivanje javnog miljenja, a i nekoliko akademika. ini se da
onaj tko ne bude uhien i barem privremeno zatvoren i muen, moe dobiti biljeg
ovjeka koji se dodvorava onima na vlasti.
Zapovjedniku se, premda je zatien tabletama i vizijom budue blaenosti, malo
zavrti u glavi. A Blaen ga jo vie izbezumi kad odjednom iz unutarnjeg depa
kaputa izvue neki tekst i gurne mu ga pred oi. Tekst ima naslov LJUBAVNE
POTREBE PROLETARIJATA i podnaslov Rasprava o drutveno poeljnom seksu.
Zapovjedniku na tekst prvo padne podignuta ruka, zatim i pogled. Nehotice se zaustavi
na reenici: Proleteri slobodnu ljubav nikad nisu smatrali grijehom. Prebaci pogled
na drugo mjesto, a ondje je reenica: Za dananje proletere brak nije potpuno
svrhovito i zdravo polazite, budui da, u pravilu, zbog njega dvoje slobodnih radnih
ljudi ostaje bez djelia slobode. Nekakvim rubnim pogledom zapovjednik jo vidi
poetak reenice o permanentnoj revoluciji u seksu, ali ne usuuje se itati dalje.
To je primjerak za vas kae Blaen, ini se da je zadovoljan dojmom koji je
na zapovjednikovu licu ostavio letimian pogled u tekst.
Hvala, ali... uasno... vrijeme... onda muca zapovjednik.
Original sam poslao ministru, kako ne bi mislio da sam ovdje ljenario
pomalo familijarnim tonom kae anketar. Zapovjedniku zatim ne preostaje nita drugo
nego da bez mucanja ponovno zahvali za tekst. Blaen kae da e se jo doi
pozdraviti s njim. Zapovjednik kae da se veseli, isprati Blaenog na hodnik i, dok
gleda kako nestaju njegova pomalo pogrbljena lea, nekako tuno pomisli: sigurno e
ga u roku od tri dana uhititi.
Vrati se u ured, malo oklijeva zbog rasprave, treba li je odmah unititi ili je bolje
da je spremi na sigurno, recimo u dokumentaciji peradarnika, i zatim da joj se potajno
vraa, svaki put proita djeli, tek toliko da ga to previe ne uznemiri ili
kompromitira. A to e ministar, odjednom mu glavom proleti vesela misao. Ne stigne
se ni nasmijati zbog nje jer se uje kucanje na prozor. I to ne obino, nego dogovoreni
signal. Plakov ovjek, ali odan njemu, eli ga o neemu obavijestiti. Zapovjednik
skoi od stola, brzo krene prema vratima, zatim pouri do prozora i otvori ga. Unutra
uleti neto bijelo, padne na stol. To je papir kojemu je radi teine dodan kamen.
Zapovjednik izravna papir, proita poruku i sjedne na stolac. Na papiriu pie:
Inspekcija na putu iz Ilave. Ministar je digao ruke od svega!
Naveer moemo raspravljati i o ljubavnim potrebama logorskog proletarijata,
pomisli podrugljivo. Nema vremena baviti se time, dogaaji se niu jedan za drugim.
Doe njegov zamjenik sa saetim izvjetajem o jueranjem odronjavanju u rudniku.
Uzrok nesree bila je velika koliina eksploziva koja je nestruno aktivirana. Sruila
je podgradu, nasreu samo kamenu, nije dolo do poplavljivanja vodom. Nije bilo
rtava, zatrpani rudari su bili tek omamljeni, akcija spaavanja protekla je brzo i
efikasno. Tri zatrpana rudara i jednu enu je doktor Zigmund poslao u bolnicu na
promatranje. Doktor istodobno predlae da svi budu poslani na oporavak u toplice.
Uzroci nesree se i dalje istrauju. Zapovjednik na brzinu pregleda izvjetaj, u njemu
nema niega novog, potpisom izrazi slaganje. Tek uzgred upita jesu li Zigmunda
zatekli na kartanju. Na kartanju, potvrdi zamjenik, ali u pripravnosti. Dobro da je
tako, pomalo prijetei zakljui zapovjednik. Zatim se on i zamjenik posvete dolasku
ministra. Pozovu ekonoma. Za inspekciju treba pripremiti poten objed, a moda i
veeru. Imat e to derati, zapovjednie, lupne petama brbljavi ekonom i krene u
kuhinju. Poalju poruku i u partizansku zonu. Idealist s planina se odmah osobno uputi
zapovjedniku i uvjeri ga da e kod njih sve biti okej, ve su se ionako spakirali i
ekaju samo ifriranu naredbu. Moda e je ministar osobno donijeti, pomisle
obojica. Zapovjednik to arko eli, ve mu je puna kapa tih boraca koji se izleavaju.
Usprkos tome, prijateljski popria s Idealistom. Nisu ni zavrili, a ve se pod
prozorom uje brujanje, a malo poslije i kucanje na vratima. Zapovjednik se propisno
uspravi, Idealist samo baci pogled na svoj kolt. Uz glasan pozdrav ue mukarac u
konom kaputu, s motoristikim naoalama i konom kapom na glavi, vrlo slian
Plaku. On je iz ministrova osiguranja. Strogo upita kakvo je raspoloenje u logoru.
Normalno, graditeljsko, odgovori zapovjednik. ovjek iz osiguranja kae da e to
provjeriti. Zapovjednik zna da e to uiniti kod Plaka, ali ne moe nita protiv toga.
ovjek iz osiguranja zatim kae da je ef prvo otiao u rudnik, neka ga ne oekuju na
ruku. Doi e uskoro i zatrait e kratki susret sa straarskim odjelom, a naveer
okupljanje udarnika i preodgojenih prostitutki. Zajedno? eli biti siguran zapovjednik.
ovjek iz osiguranja kimne. A noenje? Ne! ef se jo danas vraa u Bratislavu.
Zapovjednik izrazi aljenje zbog toga, no zapravo mu je laknulo. Upozori da ef ne bi
trebao propustiti posjet zoni. Mogu to dogovoriti s nazonim partizanskim voom.
ovjek odmjeri Idealista, pogled mu padne na njegov kolt. Upozorit u efa, sloi se.
Bilo bi to dobro, kratko primijeti Idealist. ovjek iz osiguranja ga ponovno odmjeri i
kroza zube procijedi: ef e odluiti. Nemamo vie o emu razgovarati. ovjek iz
osiguranja krene. Na vratima se gotovo sudari sa zapovjednicom enskog logora.
Odmjeri i nju, baci kratak pogled na njezin tap i izae iz ureda.
Doite, Matilda zapovjednik ljubazno pozove Matildu da ue.
Idealist i ona se pogledaju, on se odmah pone spremati za odlazak.
Zapovjednik primijeti nekakvu napetost meu njima i zato kae:
Malo tekue municije bi se moglo nai i kod mene, to kaete?
Ali Idealist samo odmahne glavom, popravi kolt i ode. Matilda ude i nekako
umorno sjedne na ponueni stolac. Zapovjednik to ne primjeuje jer mu je glava puna
ministra. Kratko upozna Matildu sa situacijom. Okupljanje e biti u baraci za
agitaciju, neka dovede prostitutke kao i obino: pod nadzorom i u zatvorenoj
formaciji. Matilda kimne. Zapovjedniku padne na um da bi mogle donijeti i pokazati
vez za Staljina. Odmah mu se ta ideja svidi, neka ga svakako donesu. Matilda se sloi.
A kako bi bilo kad bi inspekciji pokazali neto iz programa pripremljenog za
obljetnicu ? to kae na to? Matilda kae da bi se ene morale presvui u labudove,
ali ne zna jesu li kostimi zavreni! Onda neka to provjeri. Matilda opet kimne. Stalno
nezainteresirano kima glavom, dok to zapovjednika ne zaudi.
34
Samohrane slovake majice
Lenjingradski labudovi uznemire ministra vie nego to je to, s obzirom na
njegovu dravnu funkciju, prikladno i sigurno. Ostane zabezeknut ve zbog njihova
neoekivanog otkrivanja: ule su propisno, u zatvorenoj formaciji s uvaricama sa
strane, potpuno pokrivene logorskom odjeom, s maramom na glavi, pogleda edno
sputenog i odjednom... na nekakav tajni signal koji nije vidio, te su se Pepeljuge, ti
andersenovski runi paii, zaas poeli pretvarati u krasne bijele labudove.
Svlaenje im stvarno dobro ide, pomislio je zlobno. Logorska odjea spadne s njih u
tren oka, bjelina njihovih kostima udari uoi. U oi mu je udarilo i tota drugo, kad su
se po drvenim stubama poele penjati na pozornicu, postrojavati se u zbor, zasvirala
je harmonika i poela je lirska pjesma o bijelim noima na obali Neve. Ministar se
nekako ne moe odmah koncentrirati na rijei, prvo slua melodiju stihova i
harmonike i htio-ne htio, vidi noge labudova, osobito njihove solistice koja recitiranje
prati hodanjem i kruenjem na vrhovima prstiju, radi to sjajno i na divnim, vitkim
nogama, premda iz njezinih pokreta ministar shvati da se solistica prije toga
vjerojatno nije bavila baletom i da su njezine noge poskakivale negdje drugdje, a ne
na daskama koje ivot znae. I ta ga misao malo odvlai od stihova i namee mu slike
koje nisu ba prikladne. Napokon se uspije usredotoiti i s iznenaenjem shvati da
zbor neprestano uzdie ne samo zbog bijelih noi, nego i zbog noi punih kolektivne
erotike. Neto ga presijee, baci pogled na zapovjednika, ali njegovo lice ne djeluje
uznemireno. I tako odbaci ideju o nekakvoj reakcionarnoj provokaciji. Potpuno se u
tom smislu smiri kad na pozornicu izae muki zbor u polupartizanskim uniformama i
pridrui se zboru labudova. Glasno izgovore stihove u iji smisao nema potrebe
sumnjati.
O, grade do krvi ranjeni,
grade Pukina.
Petrovo je srce u tebi,
grad si heroja.
A zbor labudova jednako glasno kae:
U osvijetljenoj baraci zavlada sablasna tiina. Zakripi stolac, ali samo zato to se
ministar okrenuo prema zapovjedniku logora s uasnutim pitanjem:
to znae ti sadistiki postupci? Kakvo ianje i udaranje nogom u trbuh, kakva
je to rupa?
ianje doputaju pootreni propisi koje je za straarske jedinice izdalo
ministarstvo pravosua. Ono ostalo...
Ono ostalo smilja drug Plak iz tajne policije odgovori Ernika umjesto
zapovjednika.
Ministar se sad okrene prema Plaku s nijemim pitanjem u oima.
To je sramotna provokacija. ele javno kompromitirati slubu sigurnosti kae
Plak prijetei, ali neuvjerljivo. Svi na njegovu licu vide da je razotkriven. Odmah
pone smrdjeti. Kad to i sam shvati, uplaeno se osvrne oko sebe, zatim ustane i brzo
se pokupi iz barake. Za njim ostane samo smrad. Ernika se svejedno smjeka i zatim
potpuno iscrpljena padne na klupu. Manda je mora uzeti u naruje. Ministar je svojom
asnom rijei uvjeri da sad bez straha i opasnosti od kazne moe priznati svoje
majinstvo. Besmisleni propis e ukinuti i zato u budunosti bilo koja od njih moe
bez strepnje priznati da je trudna. Imat e jednake povlastice kao svaka budua majka.
Opet se uju amor i aptanje. Povjeruju dobrome ministru i tako, bojaljivo,
ustane i Manda i prizna da je i ona trudna. Poslije nje, ve smjelije, u budue
samohrane slovake majke svrstaju se i Ria Amala, obje Sarkozyjeve, a nakon
oklijevanja i ponosna plesaica Carmen. Na kraju i njihova zapovjednica Matilda.
Zavlada ope zaprepatenje zbog tako vidljivih plodova preodgajanja, svi mukarci u
baraci ute kao zaliveni. Zapovjednik, a to mu slui na ast, ne pone nikakvu istragu,
nego odluno kimne kinooperateru da pusti pripremljeni film. U dvorani se opet ugasi
svjetlo i na srebrnome platnu pone pica uzbudljivog filma o izgradnji zemlje, ena s
planine. Ministar i ljudi iz zapovjednitva logora se poslije prvih napetih prizora
neupadljivo iskradu iz dvorane.
Premda su ve ispred barake, na slobodnome prostoru logora, zapovjednik i
ministar razgovaraju gotovo apui. Konstatiraju da se protiv Plakovih
revolucionarnih ispada zapravo ne moe nita uiniti i ne moe ga se kazniti, ak ni
zaustaviti, sprijeiti ili omesti, budui da njegov odjel ve spada pod novoosnovano
ministarstvo dravne sigurnosti. Zapovjednik zatim zamoli ministra da, u sluaju da je
mislio ozbiljno s planom o daljnjem preodgoju prostitutki, odmah izda naredbu o
njihovu putanju iz logora. Ministar mu to ozbiljno obea. Zapovjednik se sjeti jo
neega, ali ministar mu da diskretan znak da nita ne govori, jer im se upravo pribliio
35
Veliko privienje u studenom
Pozdrav od ministra unutarnjih poslova Udovicu prvo iznenadi, zatim malo i
uplai, a na kraju ne eli ni uti za to. Prva joj ga objasni Carmen, koja je doe
posjetiti u toplicama, gdje ve etvrti dan uiva u divnim podvodnim masaama i
blatnim oblozima, a kad je to previe ne izmori, doputa da je prvo na suho, a zatim i
na vlano, izmasira i udarnik Mato: u mekanom paperjastom krevetu im to ide bre
nego na ugljenu u zasjeku, a najvanije je to se ne moraju bojati novih odrona.
Carmen joj, osim tumaenja ministrova srdanog pozdrava, mora istodobno i objasniti
sliku koju je o njoj izmislila u velikoj nudi i pravome strahu da e ih spasioci
razotkriti. Udovicu to prvo zabavi, tako se od srca nasmije da joj suze navru na oi.
Ali kad je poslije povratka iz toplica pozove sam zapovjednik logora i opet joj
protumai pozdrav i istodobno joj predloi da pred kolektivom govori o svojem
junakom sputanju u dubine rudnika i svemu to je slijedilo, uplai se i brzo to odbije
s objanjenjem da se jo osjea preslabom za istup pred kolektivom. Zapovjednik to
prihvati i Udovica odahne. Samo Carmen i Riji Amali poslije prizna da je za cijelu
njezinu priu o herojstvu zapravo kriv miner Mato, koji je poslije dugotrajne kure
bromom imao problema s erekcijom, dugo mu je trebalo i zato je za svaki sluaj za
njihov susret u zasjeku pripremio snaniji eksploziv nego to je to bilo razumno.
Oduvijek im je bilo jasno da mukarci u takvim situacijama gube razum, ali da se
mogu uputati u takve opasnosti, to malo koja ena moe unaprijed predvidjeti.
Carmen i Ria istodobno priznaju da takvo iskustvo Udovica teko moe javno iznijeti.
Zato e i u budunosti svaka ena morati raunati s tim da mukarci uz nju gube razum
i da to moe izazvati ak i smrtonosne komplikacije. A kad se Udovica prvi put
ponovno pojavi u slubi za izdavanje svjetiljki, stalno netko zaviruje kroz prozori,
promatra nju i njezine herojske proporcije (koliko to mogu vidjeti kroz rudarsko
odijelo), oni hrabriji iznesu i neku pohvalnu primjedbu. To joj na kraju postane
naporno: tek to se rijeila uloge nacionalne muenice, ve od nje ele napraviti
narodnu junakinju, premda ona ne eli nita drugo nego ivjeti svoj ivot. Jedno
vrijeme ne moe ni s bokalom odlaziti po vodu u kupaonicu i obnavljati svoje
uspomene pogledom na naunike koji se tuiraju, jer svaki njezin korak izaziva
neeljenu pozornost mukaraca. Ali za nekoliko se dana sve slegne, Udovica i dalje
Dok su se Ria Amala i Carmen, zbog enske solidarnosti, pred ministrom samo
pretvarale da su u drugom stanju, Manda stvarno jest trudna. Zbog toga se trenutano
opet zblii sa svojom ptiicom Ernikom. Otvoreno joj, premda uglavnom apui, na
logorskom leaju pripovijeda o svojim udarnikim pustolovinama, od kojih najmanje
polovica nije bila ba neugodna. Erniku ljubavna epizoda s dvojicom Cigana u
njihovim kolima ne iznenadi toliko kao otkrivanje tajne hotelske sobe. Takvu
velikodunost od Mande nije oekivala. Premda je toliko mlaa od nje i ima mnogo
manje iskustva u ljubavnoj profesiji, jo dok joj Manda pripovijeda, shvati da je bilo
iluzorno misliti kako e ona radoznalost Daskinog mua zadovoljiti tako savreno i
apsolutno da on do smrti nee osjetiti elju da dozna je li mu neto u ljubavnom
arsenalu ostalo nepoznato. I Manda je odmah uvjeri da je to stvarno bila iluzija zbog
koje sad ispata. Zato e prihvatiti prvu ministrovu ponudu, potpisat e ugovor o
stalnom zaposlenju u Odevi, nakon isteka probnog roka e se preseliti u tvorniki
hotel za samce, a moda e do tada Daska i njezin mu uspjeti u oblinjem gradiu za
nju nai neku lijepu garsonijeru, to bi u budunosti onemoguilo onakva neugodna
iznenaenja kakvo su oboje doivjeli prilikom racije u hotelu. Erniki se Mandin
skromni ivotni plan svia. Manda jo doda kako e napokon uzeti k sebi i svoju ker
koja je zapravo ne poznaje i misli da je to samo dobra i dareljiva teta. Tom e
jadnome djetetu ivot napokon biti slai i dobit e vei komad eera, jer se Manda
odmah eli ukljuiti u novi val udarnikog pokreta i Ernika samo primijeti da je to
njezin problem. Manda se sloi. Nakon oklijevanja, kad se sasvim priblii Erniki,
apne joj da ima jo jedan problem to je strah da dijete ne bude previe tamno. Aha,
shvati sad Ernika, ona dvojica Cigana... Manda zabrinuto kinine glavom. Moje e
sigurno biti bijelo, apne Ernika. Svejedno duboko uzdahne. Stvarno, sjeti se
Manda, a to e ti uiniti, ptiice? Kad bih bar znala, nesretno kae Ernika. Zagrli
Mandu. I ona se stisne uz nju. Poslije usnu u tome dvostrukom majinskom zagrljaju.
Kad se Mandi u snu podigne logorska spavaica, Ernika na svome zaobljenom trbuhu
osjeti lagano bockanje. Napipa toplu Mandu, rukom prijee preko njezina bodljikavog
breuljka. Jo jedan doivljaj za Daskinog mua, pomisli Ernika i obzirno se
odmakne od Mande. San joj je lagan poput labueg.
Ujutro je pozovu k zapovjedniku logora. On je primi vrlo ljubazno, moda i s
nekakvim potovanjem, i upita je za koju se od ministrovih ponuda odluila. Ernika
samo neodluno uzdahne. Zapovjednik se zamisli i zatim ozbiljno kae:
Istina je da je vaom zaslugom pravda pobijedila, Plak je razotkriven. Ali
bojim se da je to samo privremena pobjeda. Trebali biste to prije otii iz logora.
Stvarno? Ernika se odmah uplai. Zapovjednik ozbiljno kimne glavom.
Ernika apne da nema kamo otii. Vydrica je likvidirana. Morala bi se vratiti u
omraeno naselje, jesti konjsku salamu, u nedjelju sluati pitanje kunia koje ubijaju,
a da bi zaradila koju krunu, jer sad drukije ne moe, morala bi s djecom vikati na
agitatore: Papige!Papige! A to joj se stvarno ne da. Zapovjednik kae da joj to ne bi
ni preporuio. A zato bi se vraala u omraeno naselje? On kao zapovjednik i
Zigmund kao lijenik mogu u ime njezine sretnije budunosti izvesti malu prijevaru:
uvrstit e je u transport maarskih idova, koji e za koji dan iz logora otii u
obeanu zemlju! Isuse i Marijo, opet? uplai se Ernika, Opet ete ih... i usta joj
ponu podrhtavati od potresenosti. Zaboga, prijekorno je pogleda zapovjednik.
Valjda ne misli... Sad e stvarno otii u obeanu zemlju, u Izrael, da napokon izgrade
svoju domovinu i ne lutaju vjeno svijetom i budu izloeni mrnji drugih naroda. to
misli o toj ponudi? Ernika, to je shvatljivo, oklijeva. Zapovjednik kae da je
Zigmund obeao otii s transportom, jer mu u logoru od Plaka prijeti ista opasnost
kao i njoj. Onda, to e odluiti?
Moda je sudbina tako htjela! apne Ernika i doda da e razgovarati sa
Zigmunom. Zapovjednik se s time sloi.
U logorskoj ordinaciji Ernika naie na Matildu. Zapovjednica se upravo
odjenula, uzima svoj tap, Ernika se ne boji tapa, ak joj se osmjehne. I Matilda se
osmjehne, ali nekako tuno. Tko zna zato, pomisli Ernika, pa njezino e dijete imati
dobro, partizansko podrijetlo. Ali ne usudi se to rei, jo nije toliko hrabra. I tako
Matilda utke ode iz ordinacije i iz njezina ivota.
Zigmund, koji misli da je i ona dola na pregled, odmah joj pokae leaj iza
paravana. Ernika je prvo zateena, no onda ga poslua. Skine logorske hlae i kae
da joj opet trebaju nove gae, ali sad mnogo vee, onakve kakve nose debele
uvarice. Zigmund kimne, ali nekako neodreeno. Ve se priprema za ono obeano
putovanje, pomisli Ernika. Odmah ga to eli upitati, ali doktor je ve na ui stavio
stetoskop i slua zvukove u njezinu trbuhu. Slua prilino dugo, ak kao da se pritom
zamislio i Erniki na leaju postane hladno. Nestrpljivo se promekolji. Zigmund se
trgne, skine aparat s uiju, baci jo jedan pogled na njezin trbuh i zatim pomalo
zaneseno kae:
udesna knjiga, stvarno. Lotosov cvijet ima snene oi poput srne, sitan nos i lice
koje podsjea na pun mjesec. Vrat je draesan, a grudi bujne. A na trbuiu ima tri
lijepe bore. Vjerojatno malo jede i san ti je lagan sad se okrene prema Erniki, dok
je prije toga gledao u prazno.
Sad ve malo vie jedem kae Ernika. Da bi ovo malo...
To je u redu sloi se Zigmund. Ali u ovoj udesnoj knjizi na koju sam mislio,
jo se kae da bi trebala biti velikoduna, plaha, plemenita i pobona...
To Erniku malo zbuni. Ponovno navue logorske hlae, sjedne na leaj i snae
se:
Prilino sam bojaljiva, to je istina. A u ostalo ete se moi uvjeriti kad budemo
tako dugo zajedno...
Mi? A zato? iskreno se zaudi Zigmund.
Pa kad zajedno odemo u obeanu zemlju... to je prilino daleko, zar ne?
A tko ti je rekao da... apne doktor i odmah se uplaeno osvrne oko sebe.
Zapovjednik logora. U ime moje sretne budunosti zajedno trebamo izvesti
prijevaru. Ili to ve... doda Ernika nesigurno kad Zigmund samo otvori usta i zatim
se srui na leaj kao pokoen, ak kao da eli staviti glavu na Ernikin dugi vrat.
Svlada se, pribere se, a kad mu Ernika jo jednom, preciznije, prepria razgovor sa
zapovjednikom logora, samo procijedi kroza zube: Budala! I objasni joj da se on jo
uope nije odluio, transport sa idovima zadranima nakon nelegalnog pokuaja
prelaska granice prema Austriji jo nije stigao u logor i uope... Sad samo zavrti
glavom. Ernika se razoarano odmakne od njega.
Oprosti to sam te razoarao, mala, ja uvijek svakoga razoaram, nesretnik, i
kartai sa mnom doivljavaju sama razoaranja, a i ene. No to je moj problem. A ti
mora otii iz logora, to je jasno.
Zigmund ustane s leaja. Njegovo je lice odjednom ozbiljno, oi tune. Kao da je
to njegovo pravo lice, barem na kratko osloboeno lanog smijeka. I s takvim
izrazom lica odjednom kae Erniki:
Za tebe nema druge nego ispariti iz logora zajedno s onim mladim franjevcem.
S Matem? uasno iznenaeno apne Ernika i u uenju irom otvori, gotovo
iskolai svoje snene oi.
Mislim da je to historijska neizbjenost mirno nastavlja Zigmund. Taj tikvan
je odluio da se nee vratiti u samostan, prosjaenju milodara od komunista i mirnim
meditacijama o vjenim istinama Rijei, nego im se eli suprotstaviti i maem se
boriti protiv njih. Ali suprotstaviti se Staljinu, to... to je...
To je vrlo hrabro zavri Ernika umjesto bojaljivog Zigmunda i smjelo doda:
Ja sam samo slaba ena, ali u radionici sam glatko odbila vesti za njega srebrnim
koncem.
Onda ste ti i bivi franjevac sueni jedno drugome. Luaci su sueni jedni
drugima. Otii k njemu, tamo je u sobi, pripremam ga za put injekcijama i vitaminima.
Nap. prev.
[1] Maarski: bjeite (nap. prev.)
[2] Slovaki Tratmladee - dionica eljeznike pruge izmeu Hronske
Dbrave i Banske tiavnice koju su na dobrovljnoj radnoj akciji 1947-1949. izgradili
mladi iz ehoslovake, Britanije, Francuske, Maarske, Indije, Norveke, Ukrajine i
drugih zemalja, (nap. prev.)
[3] U poslijeratnoj ehoslovakoj je krumpirova zlatica nazivana amerikim ili
imperijalistikim kukcem, komunistika propaganda je tvrdila da je Amerikanci
izbacuju iz aviona i zbog toga su organizirane prave hajke na nju. (nap.prev.)
[4] CIC Counterintelligence Corps - amerika vojna obavjetajna sluba iz
vremena 2. svjetskog rata i poetka Hladnog rata. (nap. prev.)
[5] Maarski: Zlaana gospoica
[6] Slovaka fraza kvapkat' na karbid znai biti lud, nenormalan, (nap. prev.)
[7] Na romskom: Mlatili su te?
[8] Na romskom: andari, bijeli (nap. prev.)
[9] A das, lagros, ingune, savorenge - na romskom: neka ide, logor, andari,
svima.