You are on page 1of 237

Prevela sa slovakog

Sanja Milievi Armada


Hena com

1
Prorez prema budunosti
Jadna Ernika: ne zna se ponaati kao prava profesionalka.
Jo u krmi omamila ju je opojna svjeina koja se irila oko mornareva tijela, a
ve na putu prema sobi osjetila je kako joj se od uzbuenja navlailo rublje. A sad,
kad je na noni ormari stavio novac, na miiavo tijelo poinje navlaiti majicu i
gleda u njezine grudi koje jo podrhtavaju, odjednom se nasmije nesigurnim, istim,
gotovo djejim osmijehom i Ernika, mala glupaa, jo uvijek opijena mornarskom
svjeinom koja se prilikom snanog trenja njihovih tijela pomijeala s mirisom iste,
hladne soli, odlui mu dati jo jednom, besplatno.
A sad iz ljubavi, mornaru...
Jo uvijek odjevena tek u crne amerike arape, Ernika podigne bokove kako bi
svjetlo, koje na nju pada ispod sjenila none lampe, na njezinu tijelu stvorilo
primamljivu sjenu.
Mornar stane usred pokreta. Neupadljivo baci pogled na svoju mornarsku koulju
u kojoj ima novanik. Ernika primijeti njegov pogled, procijeni ga i shvati da je
mornar vjerojatno nije razumio i zato glasnije, stidljivo ponovi:
Sad... iz ljubavi!
O, ljubava? i mornar, ugodno iznenaen, rairi ruke. Ispod njegova miiava
trbuha pone se dizati njegov mornar. I on je prilino miiav. Erniku obuzme
znatielja, pita se je li i on ouvao opojnu svjeinu i je li isto tako proet mirisom
hladne morske soli. Istodobno shvati da bi njezine starije kolegice, osobito Manda i
Velika Berta, takvu znatielju doivjele kao znak da je jo daleko od prave
profesionalke. Zato Ernika odustane od iskuenja da se u to, prvo zaigrano, a onda
strastveno, uvjeri.
I ovako doivi zadovoljstvo zbog toga to je mornar ponovno dodiruje. A kako je
to sad iz ljubavi, mornar je prema njoj paljiv i njean. Ernika se pak gotovo edno
ponaa zna da to ide uz ljubav. Kao i zamagljen pogled, blago otvorene usnice,
nerazumljivo aptanje, slatka obeanja. Poeli sve to iskuati. No stigne tek zamagliti

pogled kad se iza zida zauje budilica.


Joj, ta Manda sa svojom glupom budilicom, pomisli mrzovoljno. Budilica je
podsjeti da je ve trebala biti u Au-cafu. Potpuno se otrijezni od opojenosti kad
zamisli Dugu kako se dere na nju i odmah joj poinje prijetiti da e joj oduzeti ovu
sobu i dati je Velikoj Berti, a ona e otii u sobiak iza anka, gdje e morati gledati
pijance koji mokre i povraaju i podnositi perverznjake koji e kroz prozor
pokuavati zaviriti u sobu i pritom svravati izravno na prljavo staklo. Ernika ne
mora ni zamiljati dalje, odmah je obuzme gaenje.
Mornar nije uo zvuk Mandine budilice jer u sobu istodobno, kroz otvoren prozor,
ulazi i zvuk glazbe iz krme. Iscrpljen lei na olinjaloj barunastoj sofi i na licu mu je
zadovoljan, ali i pomalo zauen izraz: na takvu kurvicu u pristanitima na Dunavu jo
nije naiao. Njegova se mukost spustila meu rairena bedra, iznad kojih se bijeli
trokut nepreplanulog trbuha. Mornar isprui ruku prema gruboj plavoj koulji. Ernika
se uznemiri, misli da za nju eli izvui jo neke dolare. Uostalom ak bi ih i
prihvatila. Ali kad on iz depa koulje izvue cigarete, njeno ali odluno odmahne
glavom, ne eli. Mornar odmah shvati, pone se odijevati. I straga je lijep.
Kad mornar otvori vrata prema stubitu, Ernika na grudima i u krilu osjeti hladan
zrak. Pokrije se laganim prekrivaem, isprui se na leima i osjeti kako joj se niz
kraljenicu poinje iriti umor. Pomisao na Dugu je potjera. Ustane, iza zavjese u kutu
spuvom se opere meu nogama. eli navui gaice. Otkrije da su jo mokre; mornar
ju je u sobi prvo poeo dodirivati preko njih. Inae to Ernika mukarcima ne doputa,
kako se ne bi previe uzbudili i predugo ostali. Manda to rjeava budilicom.
Ernika odloi gaice. Ne da joj se traiti druge. Na brod do Petralke vie ne
stigne, ostat e u Duginoj krmi do zatvaranja, ne mora se bojati da e joj odozdo biti
hladno. Zato ne navue ni grudnjak, sada je teko doi do njih. Prije su ih uvozili iz
Bea, no trgovci su sad uplaeni. I tako Ernika odjene samo haljinu, uredi si kosu,
malo popravi minku i uzme eiri. Zgrabi torbicu u kojoj uvijek nosi svoju
zdravstvenu knjiicu. Na hodniku odlui da e se radije spustiti s Mandom. Otkad su
Mandu uvukli u trgovanje eerom na crno i prima posjete visokih slubenika, Duga je
ostavlja na miru; ak je se pomalo i boji, zbog toga to ju je prije vrijeao, stari
gulikoa.
Ernika za svaki sluaj pokuca i tek onda zaviri u sobu. Manda je jo uvijek u
kombineu, upravo namjeta krevet. Preko ramena pogleda Erniku.
Dobila si?
Manda kimne. ak se i osmjehne, ali nekako izmueno.

A to?
Ovaj se samo poigrao.
Manda se uspravi i okrene. U dubokome izrezu kombinea guraju se velike, sjajne
polukugle njezinih grudi. Ima mukaraca koji dolaze k Mandi samo zato da bi se
poigrali s njima, valjali se po njima, leali s licem u toploj udobini izmeu njih.
Odlaze od Mande pomalo postieni, no veinom se ponovno vraaju.
Doi e opet? pita Ernika, ali bez zavisti.
Hoe. Ako netko ne otkrije da na crno prodaje bonove. Zbog toga ga sad mogu
poslati u logor.
Manda duboko udahne. Uzdah joj uzbiba grudi. Namrti se i zatrai od Ernike da
joj pomogne navui korzet. Ernika joj ga navlai preko teke, vrste stranjice, a ona
pue i vrti bokovima kako bi se korzet rairio. Napokon im uspije, Manda se okrene,
protegne se. Sve se uzdie pred Ernikom: velike grudi, iroki, sada korzetom stisnuti
trbuh, ispupena, snana bedra koja zatvaraju duboki, za slubenike koje Manda u
posljednje vrijeme u njega mami, i pomalo zastraujui trokut; uglavnom nisu
sposobni za neto vie od igranja njezinim grudima. Pritom se samo oznoje, a budilica
ih obino prestrai.
Nikakvi mukarci, ti inovnici proguna Manda. Rukom si prijee preko
trbuha, na bedrima popravi haltere, prsti joj zadrhte. Pogled joj se susretne s
Ernikinim pogledom, koji kao da govori: ja u ti to uiniti, brzo, stojeki, kako ne bi
poslije morala sjediti dolje tako narajcana, ljuta, svadljiva. Mandina se bedra pod tim
pogledom ponu nehotice razdvajati. Ali pogled na budilicu omete iskuenje. Manda
podigne haljinu sa stolca i pone je navlaiti preko glave.
A kako si ti prola, ptiice?
Mornar. Zamisli, poslije sam mu dala jo jednom, iz ljubavi, Manda.
Ernika se edno osmjehne. Manda s negodovanjem zavrti glavom.
Kad si prostitutka, nemoj davati iz ljubavi, to zapamti. To uvijek donosi nesreu.
Ili djecu...
Ernika samo uzdahne. Priznaje da je Manda u pravu; ona ima dijete kao plod
ljubavi i zbog njega se upetljala u ilegalno trgovanje eerom, jer eli da joj dijete
bude dobro odgojeno, a za to joj je potrebno vie novca nego to uspijeva zaraditi
svojom kobiljom stranjicom i primamljivim grudima.
Iz mornara izbija takva svjeina, Manda privije se uz nju Ernika kad izau na

hodnik. eer si danas nabavila, tako da si moe jednoga priutiti.


Ne gnjavi stalno s ljubavlju, ptiice hrapavim glasom kae Manda. I ne
naslanjaj se na mene. Znam da se naslanja samo zato to se boji onog starog kurvara
Duge. Ja se ne bojim ni slubenicima rei da je arizirao dobrog idova Weismana i
onda ga dao odvesti u logor. A poslije rata je opet od pijanih partizana kupio potvrdu
o sudjelovanju u pokretu otpora i sredio narodnu upravu za svoju kuu. Misli da ga se
neemo rijeiti.
Tie, Manda kae Ernika prestraeno jer se ve sputaju po stubama i,
premda i na stubite dopiru glazba i urlanje iz krme, netko bi ih mogao uti. Ali
Manda samo slegne ramenimaa, zagladi haljinu na bokovima i ljutito proguna: Joj,
narajcana sam kao kobila! te uvue Erniku u lokal.
Doeka ih gusti dim cigareta, urlanje mornara, udaranje aa po hrastovu stolu i
otri zvuk Carmeninih potpetica. Vatrena plesaica upravo visoko zadie svoju crvenu
suknju s volanima i pred razigranim mornarima sijevaju njezine sjajne, dugake noge i
jednako tako sjajne okrugle grudi u dubokom dekolteu zelenog bolera.
Prava jazbina poroka. I jo mornari na dugome hrastovom stolu poinju praviti
mjesta kako bi odozdo mogli promatrati gdje zavravaju te divne, vitke noge
temperamentne plesaice.
Uskoro e se popeti na stol hladnokrvno konstatira Manda kad se osvrnu po
lokalu i odu se nasloniti na ank. Susretnu se s bijesnim Duginim pogledom. On se
provue ispod pulta i uhvati Mandu za lakat.
Gdje ste dosad, flundre? Pogledaj to radi ova majmunica! Idi joj neto reci,
inae u izgubiti licencu.
Pustite me na miru, ne idem sad onamo.
Onda e zavriti na ulici kad mi svinje zatvore lokal! i Duga gurne Mandu u
salu.
Mornari ve uza smijeh i urlanje poinju dizati Carmen na stol, pritom se koriste
svim zabranjenim zahvatima na njezinu tijelu, no plesaici to oito ne smeta, zvonko i
izazovno se smije, sama podie ionako visoko podignutu suknju i...
Te veeri nee doi do najgorega. U krmu utri prodavaica cvijea, stara
skitnica Bogayov, i prodornim glasom vrisne:
Menekljetek1, racija, briimo!
No te veeri u etvrti Vydrica to nikome nee uspjeti. Kroz vrata u lokal nagrnu

mukarci u eirima i tamnim montgomerijima, stanu raskreenih nogu, na trenutak ute


i promatraju i zatim jedan od njih otro izgovori:
Osim mornara, pokupite sve.
Neko vrijeme se nitko ne buni, zatim se javi violinist ciganske glazbe. elo mu se
jo sjaji od znoja, rame mu je uprljano kolofonijem.
Oprostite, gospodine zapovjednie, mi ovdje imamo angaman... kao narodni
glazbenici... ovdje, izvolite i violinist iz depa na crnome prsluku odmah izvue
sloeni papir i s njim krene prema mukarcu koji se ponaa kao zapovjednik
interventne jedinice. On oklijeva, a zatim s gaenjem iz Ciganinove znojne i drhtave
ruke uzima papir, rastvori ga i pogleda.
Trio Rio?
Sada Tri Lakatoa, molim, potpuno narodni naziv, molim. Narod ima povjerenja
u nas, molim.
U redu. Imate dozvolu, narodni ste glazbenici, onda neemo dopustiti da svirate
po sumnjivim rupama. Otii ete onamo gdje ste sada narodu stvarno potrebni.
Pokorno zahvaljujemo, gospodine zapovjednie, ali narod i ovdje...
Uzmite opremu, Lakato grubo na violinista povie drugi mukarac u
montgomeriju. I vi se pokrenite, kurve! otrese se odmah na Mandu i Erniku.
Mandu ak i gurne, tako da zamalo razbije staklo na vratima. Seronja! bijesno kae
Manda.
Na sreu, u galami koja je nastala u lokalu policajac je ne uje. No sve ih
nemilosrdno tjeraju.
Ima li kod sebe zdravstvenu knjiicu? Ernika na ulici upita Mandu. Ona
kimne. Na sreu i ja. Ali nemam gaice...
Manda samo slegne ramenima. No Ernika je ozbiljno zabrinuta. Misli kako e ih
poslije racije, na kakve su u Vydrici navikle, iz policijske postaje poslati na
ginekologiju. Doktor koji ih u bolnici redovito pregledava, uvijek se ljuti kad neka od
njih doe bez gaica. Kad biste barem nakratko pokrile katule, uvijek ih ljutito grdi. I
tako Ernika sa strahom ulazi u policijski autobus. Ne sluti da ih zeleni autobus sa
zatamnjenim staklima ovaj put vozi mnogo dalje od policijske postaje. Odvozi
prostitutke u njihovu radosnu budunost.
Ajoj, jadna Ernika, tako se u povijesnom trenutku nala bez gaica, s golim
prorezom.

2
Podrivali su dravu, sad pjevaju
Doktor Zigmund u logorskoj ordinaciji pregledava lijevu dojku zapovjednice
Matilde, koju je primjereno izvukla iz svoje raskopane zelene bluze.
Logorski lijenik, inae zatoenik, osuen na dvije godine prinudnoga rada u
logoru iz politikih razloga, nije mogao odbiti da zapovjednici enskoga logora
pregleda lijevu dojku, prostrijeljenu tijekom slavnih borbi za osloboenje Bratislave,
ali zapravo nije volio dodirivati intimne dijelove ena koje nije podnosio to je bio
sluaj sa zapovjednicom: bila je Njemica, lanica pokreta otpora i dirigentskim je
tapom tukla svoje tienice, debele vercerice, bezube ene koje su izvodile ilegalne
pobaaje i prodavaice s trnica koje su previe brbljale i netko ih je oito prijavio.
Poslije noi koju je opet proveo u kartanju i pritom uo mnogo izjava protiv
drave, ujutro je morao popiti malo razrijeenog alkohola za snagu i tako sad
pregledava Matildu zatvorenih usta i stisnutih zuba; to mu pomalo pomae i u
ublaavanju odbojnosti prema zapovjednici.
Nisam napipao nita uznemiravajue, zapovjednice. Nema sumnjivih kvrica ni
znakova atrofije, metak nije oslabio vrstinu, jo je uvijek zadivljujua.
A to s probadanjem i...
Povremene bolove i probadanje moe izazvati neka krhotina koja je ostala u
vezivnom tkivu. Ali mogu vas poslati u bolnicu na rendgen.
Ne, nije potrebno. Vjerujem u vae sposobnosti, Zigmunde.
Matilda u uspravnom poloaju, dok joj napetost nestaje s lica, gura svoju teku
dojku natrag u bluzu. Pone zakopavati gumbe, pritom joj prsti, vitki i lijepo
oblikovani, zastanu i...
Kad sam ve ovdje... Matilda brzo raskopa bluzu do struka, otkrije i desnu
dojku i dio bijelog, vrstog trbuha te energinim, praktinim pokretom ponudi
lijeniku na pregled i svoju lijevu dojku.
Na taj zapovjedniin potez, koji nije bio dogovoren, Zigmund nije bio spreman. I

tako mu prilikom pregledavanja druge dojke, prilikom opipavanja njezine tople mase,
elastine poput lopte, ne uspijeva sasvim prikriti sve veu odbojnost prema
zapovjednici. Poinje strahovati da se odbojnost ne pone pretvarati u poudu,
razumljivu poslije sedam mjeseci boravka u logoru.
Dodue, titi ga kabala, koja nauava da je najvea prepreka na putu prema
savrenstvu upravo ena, a rabin Papa naglaava: popni se stupanj vie i odaberi
prijatelja, spusti se stupanj nie i odaberi enu. A on se upravo, neeljeno i
nedobrovoljno ali to da radi, kad je u logoru spustio stupanj nie i... ruka mu na
Matildinoj dojci ipak ne zadrhti, pokreti su mu jo uvijek strogo svrhoviti; no zato mu
se znoje bedra.
Sve je sasvim u redu. I zadivljujue je elastina...
U Matildinu, dotad nordijski istom i hladnom pogledu, kao da je odjednom
bljesnula topla iskra. Povjerljivim tonom kae:
Htjela bih da pregled moje dojke shvaate kao lijeniku tajnu...
Zigmund utke kimne. Baci, kako misli, posljednji pogled na Matildine dojke.
Njihovi su vrci upereni u njega poput dva teka minobacaa. Proguta pljuvaku i,
kako mu u misli ne bi odmah ula kabala, intimnim glasom kae: Ali s dojkom koju
je prostrijelio neprijateljski metak danas bi se mogla napraviti i bolja karijera,
zapovjednice.
Kako to mislite? i Matilda apne intimnim glasom.
Ako je to bio faistiki metak...
Bio je faist. Svinja!
Matildino lice odjednom postane grubo, u pogledu joj se pojavi neto zlo. Betija,
pomisli Zigmund. No iskuenje se ponovno javlja, govori mu, kad bi se sad spetljao s
njom, samo bi pojaao svoju odbojnost prema toj zloj eni, jer i mudraci u Talmudu
tvrde da, ako se mukarac ve mora upustiti sa enom, treba to uiniti kao netko koga
je obuzeo zao duh, spolni odnos mora izazivati prije odbojnost nego uivanje. I tako
Zigmund umilno doda:
Najidealnije bi bilo, zapovjednice, ako je metak ispalila ruka podmukloga
klasnog neprijatelja...
Je li mogue smatrati da je tako?
Mislim... pokaite jo jednom...
Matilda ponovno isprsi svoje minobacae i... spasi ih Pjesma rada. Dodue, nije

velianstvena i glasna, to zapovjednik ve mjesecima oajniki nastoji postii,


jutarnja pjevana molitva novih vladara uje se sa zborita i zvui gotovo jadno i
potpuno neusklaeno.
Zigmund odmah povue ruke.
Za Matildu je novi Oena neto poput zvonca za Pavlovljeve pse; pone ubrzano
disati, opet se isprsi i na njezinu se licu pojavi poudan izraz. ak zagladi kosu,
oianu kratko u stilu Lili Marlen. Zatim shvati da je ostala nepokrivena. Naglo se
okrene od Zigmunda, munjevitom brzinom zakopa bluzu, gurne je ispod remena,
zgrabi zapovjedniki tap i bez pozdrava izjuri iz ordinacije.
Poslije prevladanog iskuenja Zigmund nakratko sjedne. Odmah shvati da nije
slobodan graanin, nego logora, opet se naao u nepovoljnom poloaju i kad bi ga
netko vidio da sjedi za vrijeme Pjesme rada, mogao bi ga prijaviti i u najmanju ruku
ne bi mogao izbjei razgovor s politikim agitatorom. S porunikom Vandlkom ne bi
bilo problema, ak bi ga mogao nadmaiti u povijesti revolucionarnih pjesama (znao
je vrlo brzo izmisliti nove autore i recitirati njihove zaboravljene revolucionarne
pjesme), ali otkako je u logor stigao golobradi revolucionar s Omladinske pruge2,
nema nimalo volje za raspravljanje o revolucionarnim temama. Skoi sa stolca, zbaci
sa sebe bijeli ogrta i postane obian logora koji ide na zborite.
Ugaeno i sad, u lipnju, pranjavo logorsko zborite gotovo je puno protudravnih
elemenata koji pjevaju. Ondje su ve bili idovi koji su turobno utjeli ili mrmljali
molitve, a bili su krivi zbog toga to nisu pripadali pravoj rasi, folksdojeri to su
ljutito psovali i govorili dijalektom, oni su opet imali neprivilegiranu nacionalnost, a
na kraju je doao red i na domae: oni su pak imali krivo klasno podrijetlo i time su
bili klasno predodreeni za pogrean odnos prema radu. I zbog toga su svako jutro
morali pjevati o njemu.
Zigmund je stigao samo na zavrno ast radu! ast radu! Zatim je iz skupine
zapovjedniva logora istupio mladi porunik, koji je bio deuran, i poeo je itati
dnevne zapovijedi. Logorai, prisutni u broju od tisuu tristo dvadeset i sedam,
doznali su da e prvi, drugi i trei odjel nastaviti s izgradnjom ograde oko logora,
udarnika skupina zatoenika ellra ve je otila probijati novo rudarsko okno, a
zapovjednik logora ponovno strogo zabranjuje Ciganima, prosjacima i svim
asocijalnim elementima da od logorskih pasa kradu hranu. Jo su doznali da se
zatoeniku Vendelnu Kopaeku dodjeljuje izvanredan dopust zbog toga to je dao
inicijativu i organizirao skupljanje krumpirove zlatice3. Ali budui da, ne njegovom
krivnjom, ni jedna nije pronaena, akcija izvianja u okolici logora bit e sljedeih
dana ponovljena. I to je sve, zavrio je porunik i prema propisima napravio korak

unatrag.
Zapovjednik logora, koji se dotada doimao pospano, odjednom je viknuo:
Zatoenici, razlaz. Treim korakom!
Mukarci su trenutano poeli polako trati i, odravajui etverored, krenuli su u
stranu. Zigmund bi otrao s njima, ali zapovjednik ga je u tome sprijeio: kimnuo mu
je i jo ga je pozvao po imenu:
Zatoenik Zigmund! Priite!
Doktor je dotrao do zapovjednika. Zatim je zajedno s njim gledao kako se
etveroredi poinju meusobno udaljavati, u elegantnim lukovima tre u stranu i kreu
prema pojedinim barakama.
to kaete na ovo, doktore?
Ve to poinje nalikovati na pravi sokolski slet, zapovjednie.
Zapovjednik ponosno kimne. Zadovoljan je sobom. Kad mu je komisija za logore
poslala cijeli odred pripadnika Sokola, koji su odbili dobrovoljno i politiki svjesno
rasputanje, dapae, ak su se usudili organizirati protestni mar sa zastavama i
slikom tatice Masaryka, u sklopu preodgoja im je dopustio da se, pod nadzorom, i
dalje bave tjelovjebom. Oduili su mu se tako to su organizirali jutarnje okupljanje
na zboritu i tako neizbjenoj logorskoj ceremoniji udahnuli radostan i optimistian
ton.
Mislim da sam to dobro rijeio konstatirao je zapovjednik kad su etveroredi
nestali meu barakama.
Velikoduno. I kao zalog za budunost imat ete ne samo svoje idove, nego i
svoje sokolove odao mu je priznanje Zigmund.
Zapovjednik ga je kratko, otro pogledao.
Nemojte me sad provocirati, Zigmunde. Pozvao sam vas zato to je ove noi
dolo do neugodne komplikacije u logorskom ivotu. Zajednika komisija policije i
slube dravne sigurnosti donijela je odluku da se oisti Vydrica i oni idioti iz
policijske uprave u Bratislavi nou su mi dovezli dva autobusa prostitutki.
Zigmund je zinuo od uenja.
I, to kaete na to?
Neete ih lako razdijeliti meu tolikim mukarcima.

Svi asnici se zahihou. Zapovjednik pocrveni. Neoekivano grubo kae:


Vi ste stvarno klaun, doktore. Vas bi tebalo preodgajati biem! Imate sree to
ste nam sad potrebni ovdje, inae bih vas, asna rije, poslao u Ilavu. Ali sad morate
sa mnom otii do njih, jer su ih pokupili u raciji, bez papira, zato provjerite da neka
od njih nema infekciju, kako ne bi zarazila ostale. I od sutra svima, osim udarnicima,
poveajte dozu broma u aju. Razumijete?
Zigmund je brzo kimnuo. Pogled mu se susreo s pogledom Plaka, asnika koji je
i u logoru traio dravne neprijatelje, a doktor nije htio doi na njegov popis. Kad
krenu prema baraci za agitaciju i propagandu, gdje su zatvorili prostitutke, nastoji
hodati to dalje od njega, od njegovih velikih ruku to se njiu.
Skrenu prema drugoj straarnici kad se iza ugla pojave neke prilike i ponu im se
brzo pribliavati. Svi zastanu. Prilike, koje tjera uvar, dou blie: to su u iznoene
frakove odjeveni Cigani sa svojim instrumentima.
to je sad ovo? zaurla zapovjednik.
Tri Lakatoa, molim. Nita ne razumijemo... plaljivim glasom kae violinist s
violinom ispod pazuha. S ramena koje podrhtava osipa mu se kolofonij, kojim se mae
gudalo violine.
Pa ovo je za poludjeti, zavrti glavom zapovjednik. to muzikai rade ovdje?
upita uvara koji mladom Ciganinu pomae nositi kontrabas.
I oni su bili u autobusu, zapovjednie. ene su se htjele malo urediti prije vaeg
dolaska, zapovjednie, pa sam ih...
Nee imati sveani doek kroz zube procijedi zapovjednik. I vi ste drutveni
paraziti? otro pogleda u Cigane.
Oni ponu estoko protestirati. Svi govore u isti mah da su narodni glazbenici,
imaju angaman. Zapovjednik prvo ne zna to bi, zatim zapovjedi da Cigane zasad
smjeste u baraku s njihovim sunarodnjacima, dok iz policijske uprave ne stignu
njihovi dokumenti.
Mogli bismo iskoristiti njihovu nazonost u logoru, drue zapovjednie javi se
gorljivi agitator. Neka do veeri naue nekoliko revolucionarnih pjesama, obogatili
bi odgojni program zatoenika.
Onda ih zasad ne stavljajte meu Cigane. Odvedite ih u blagovaonicu...
Hvala, gospodine zapovjednik. Mi emo uvjebati i revolucionarne, lijepo na
uho zahvalno i udvorno kae violinist.

Zapovjednik samo odmahne rukom, neka mu nestanu s oiju.


Moe vam biti drago, Zigmunde, to ste ovdje zatoenik procijedi kroz zube
prema lijeniku, ali ve pomirljivo. Zigmund i ovako sa strahom pomisli kako su u
ovome logoru u stanju likvidirati i nositeljice najstarijeg zanata. I premda nije
posjeivao te uslune ene, vrsto odlui da on nee sudjelovati u njihovoj
historijskoj likvidaciji.

3
Ameriko istilite
Dvije uvarice tjeraju prostitutke kroz prolaz meu barakama, neispavane su,
zguvane, gladne.
Ljutiti zapovjednik im je objavio da su ih dopremili u logor zato da bi od njih
pokuali napraviti pristojne, radne ene. Radna ena se ne mora preputati
mukarcima kad i kako to oni poele, ima svoj enski ponos i dostojanstvo. I one
moraju stei te osobine. Tome ih mogu uiti i do dvije godine, postoji zakon o tome.
Za dvije godine emo izgubiti figuru, uasnuto je apnula Carmen i Ernika je vidjela
kako su se plesaici zatresle prekrasne noge. Zapovjednik im je zatim predstavio
lijenika i ostavio ih s njim. Lijenik se drao strogo, na nosu je imao velike naoale i
grizao si je usne, Ernika se opet uplaila zbog toga to ju je preodgoj u graanku
zatekao bez gaica. Ali poslije odlaska zapovjednika doktor se odmah promijenio.
Radoznalo ih je promatrao, proetao je meu njima i odmah rekao da ne ure s
preodgojem, njihov zanat je historijski i ima neunitive drai, koje su cijenile mnoge
generacije mukaraca. Sad kad ih vidi, ao mu je to i on nije pripadao meu njih.
Nasmijao se. One nisu. Nisu znale misli li ozbiljno. Valjda misli, jer je zatim poeo
govoriti da je ivot radne ene, udarnice, dosadan i iscrpljujui, on ne zna to je u
njemu tako radosno. Ali mogu to iskuati, ako ih rasporede u krojaku radionicu ili u
peradarnik. I dalje su ga samo utke gledale. Uvjerio ih je tek kad im je rekao da ih
nee pregledavati, neka mu samo kau lijei li se koja od njih zbog neke zarazne
bolesti ili ima li otvorenu tuberkulozu. Imala bi sree, odmah bi je poslali u Zobor u
sanatorij. Ali nijedna nije imala sree. Onda e barem pogledati zdravstvene knjiice.
Kad mu je Ernika predala svoju knjiicu, pozorno ju je pogledao i rekao: Ima malo
eljeza, djevojko, valjda si previe radila. Javi se poslije u ambulantu. I ja bih
dola, doktore. I ja sam malo previe radila, koketno je rekla Carmen, a ostale su je
poele gledati i takoer se pribliavati doktoru. Trenutak, rekao je doktor, ispod
naoala je pogledao Carmen, zatim je pogledao njezin bolero, malo zguvan, ali
svejedno lijepo ispunjen, i ozbiljno je rekao plesaici: Trebala bi nabaviti grudnjak.
I to broj manji, jer e ti se za pola godine za ivaim strojem te lijepe sisice
objesiti. Sve su se poele smijati, ali doktor je ozbiljno dodao kako ovdje ima jedan
koji je ivao grudnjake, ali nekvalitetne, zbog sabotiranja potreba radnih ena dobio je

pola godine, moe je povezati s njim. Sada radi kvalitetno, uvjeravao je Carmen i sve
su se opet poele smijati. to je, to se dogaa, vrata barake otvorila je uvarica sa
tapom, koju im je zapovjednik odmah na poetku predstavio kao njihovu novu eficu.
Jeste li gotovi, Zigmunde, strogo je pogledala doktora. Pri kraju smo, zapovjednice,
pristojno je odgovorio. to se tie zdravstvenog aspekta, sve je u redu. Vidjet emo,
rekla je zapovjednica izazovno i otpustila doktora. Pravit e se vana, apnula je
Manda kad su ih pred barakom poeli postrojavati u dvored. I Ernika je osjeala da
e se ene sa tapom bojati, moda i vie nego Duge.
Jesi li primijetila da su pokupili i Udovicu? opet ju je aptom, kako sad sve
razgovaraju, upitala Manda.
Ernika je kimnula: aptom odgovori da ju je primijetila jo nou. Morala je biti u
drugom autobusu, gdje su bile one koje su pokupili na ulicama i u stanovima. Ugledala
ju je kad joj se vie nije dalo leati na tvrdoj klupi, premda joj je Manda kao jastuk
ponudila svoja iroka, topla bedra. Radije je ustala i otila do prozora, kako bi se
zagledala u logorsku ogradu osvijetljenu reflektorima, drvenu straarnicu koja je
strala u no i nekakve niske sjene, koje su se maloprije pomaknule ispred ograde.
Uskoro je otkrila da su to logorski psi. Gledala je, osjeala je da e se opet morati
naviknuti na drukiji svijet, i pomirila se s tim. Poelo je svitati i Ernika je vidjela
da kraj susjednog prozora stoji velianstvena ena u crnom, s punom sjajne crne
kose. Udovica, pomislila je i malo se uplaila te ene. Ona je pripadala najviem
sloju u Vydrici. Nikad se u Au-cafu nije usudila sjesti tako blizu nje da bi osjetila
miris njezina vrlo neobinog parfema, koji je traio i Ispovjednik, jer ga je smirivao.
Prije se zvala drukije, ali kad su Ispovjednika pogubili, svi su je poeli zvati
Udovica i iskazivali su joj potovanje. Crno je nosila i prije, ali navodno ispod
haljina nije imala nita; kao Udovici joj to vie nije priliilo i tako je poela mijenjati
svoje navike. U Vydrici su se o njoj irile tajanstvene prie. O njoj i Ispovjedniku.
Dolazio je k njoj jednom na tjedan, u njezin stan u prizemlju s prozorima prema ulici,
skinuo bi samo svoj poznati crni eir, a ona bi raspustila svoju poput gavrana crnu
kosu. Potom bi tiho razgovarali jedan sat, bez navuene zavjese. Kad bi oblinji toranj
otkucao sat, Ispovjednik bi uzeo eir, ona bi mu s oboavanjem poljubila ruku i...
ene iz Vydrice, jednom i Manda, htjele su se uvjeriti u to da prozor cijeli sat nije
zakriven, da svijetli nona lampa, a na krevetu meu njima lei njegov eir. Ali nikad
u tome nisu uspjele, uvijek su se po uliici motali neki mukarci sa eirima
nabijenima na oi i u montgomerijima, a kad bi se neka od njih pribliila kui, samo bi
kroz zube procijedili: Brii, kurvo, ili emo te izmlatiti, i uvijek bi ih prola
znatielja. Bih li je sad to mogla upitati, pomislila je Ernika i radoznalo pogledala
enu na susjednom prozoru. No Udovica nije obratila pozornost na nju, lice joj je bilo

okrenuto. Ernika je barem udisala miris njezina parfema, u kojemu je stvarno bilo
neto smirujue, i iskosa je gledala njezinu smotanu, sjajnu kosu. Je li tako sjajna i
dolje? U pokvarenoj je mati jo bljesnulo: je li na to mislio i Ispovjednik, dok je
sjedio pokraj nje na krevetu i gledao kako rasputa crnu kosu? Joj, meni se sve
zacrnilo zbog radoznalosti! I Ernika je odmah stavila ruku na usta. Udovica, kao da
moe itati grene misli drugih, polako se okrenula i strogo pogledala Erniku. Ona je
pognula glavu i tiho promrmljala: Dobro jutro, Udovice...
Kao prave grenice, pognutih glava, dotjerali su ih pred ulaz nekakve odvratne
barake na kraju logora.
Ovdje ete dobiti odjeu, a onda emo vas popricati protiv kukaca! rekla je
uvarica i u dvoredu ih uvela unutra. U skladitu smrdi na sredstvo za dezinfekciju i
gumenu obuu, sloenu na policama. Logoraica u gruboj tamnoj koulji, irokim
hlaama i s maramom na glavi, prua im zaveljaje s odjeom. Upozorava ih da
uzimaju po redu, u baraci e imati vremena da je razmjenjuju. Pone im bacati u ruke
zaveljaje s odjeom. Ernika svoj zaveljaj jedva obuhvati. Primijeti da je na koulji
neka velika uta zakrpa. Bojaljivo se obrati eni kraj police:
Imate li neku bolju, gospoo? Ova ima zakrpu.
Da vidim kae ena i nagne se prema zaveljaju. Nije to zakrpa, nego
idovska zvijezda. Samo ju treba otparati.
Ernika pogleda koulju i...
to? odjednom iza njezinih lea vrisne Carmen. Dajete nam krpe od idova?
Fuj! Ja neu nositi ono to su nosili prljavi idovi! vikne Carmen i s gaenjem
baci zaveljaj natrag na policu.
to radi, glupao? brzo, uplaeno kae ena s maramom. To se ne smije...
Vie od toga ne stigne rei. Iz mranoga prolaza meu policama odjednom se
pojavi visoki mukarac u uniformi.
Koja je to rekla?
Pri pogledu na uniformu Carmen nestane borbeni izraz s lica. Ali svejedno
prilino smjelo kae:
Ja!
Mukarac joj prie i poteno je pljusne. Zastraujui zvuk odjekne meu
policama. Carmen samo iznenaeno pogleda veliku muku ruku kako se sputa. Iz
rasjeene donje usnice tee joj krv. Plesaica to ne shvati odmah. Dodirne usta,

zajaue, pogleda krv na vrhovima prstiju i lice joj postane plaljivo.


Kako se zove?
Carmen...
Pogledom prijee po figuri plesaice, pogled mu se kratko zaustavi na njezinu
boleru. Zatim kae:
Zapamti da je irenje antisemitizma u ovome logoru kanjivo. Da, to su idovske
krpe, jer je u vrijeme rata ovo bio idovski logor. No u njemu su bili zatvoreni nevini
i nepravedno progonjeni ljudi. Ovdje su patili i odavde ih je sveeniki reim slao u
njemake logore, gdje su ih ubijali plinom. Zato e se ovdje s potovanjem govoriti o
njihovim krpama, razumijete? okrene se i prema ostalima.
Da nisam vie uo nikakve kurvinske razgovore!
Prijee preko njih mranim pogledom, zatim se okrene i njegova uniforma nestane
meu policama.
Izvoli skladitarka ponovno gurne zaveljaj s odjeom u Carmenine ruke.
uvajte se njega, zove se Plak. A tebi je bolje da potrai posao na izdavanju
lampi, inae nee imati mira od njega doda tiho i suutno pogleda Carmen. Ona bez
rijei pogleda u nju. Cijela desna strana lica joj je natekla. uvarica je gurne dalje,
kako bi odjeu mogle uzeti i druge ene.
Straga je u baraci drvena pregrada. Kreu se prema njoj. Iza pregrade su sloene
vree s nekakvim bijelom prahom, uz njih stoji druga uvarica. Jednom se rukom
naslanja na ruku velike zelene pumpe, a u drugoj dri plinsku masku.
Ne bojte se, neemo vas otrovati! kae uvarica s maskom kad vidi kako je
Manda zastala kad ju je ugledala. Ovo je za dezinfekciju, ameriki prah. Zajameno
unitava sve insekte. Skinite se. trcnut u svakoj ispod pazuha, a i dolje. Samo malo
hladi...
Ponu gledati jedna u drugu. uvarica stavlja masku.
No, no, valjda gospoice nije sram skinuti se? kae uvarica koja ih je dovela.
Ili to niste navikle raditi besplatno, ha? i uvarica se pone smijati.
Ovakvu pumpu imaju i ameriki vojnici, kad eli prijei u njihovu zonu tiho
kae jedna od njih da ih potakne. Ponu se polako svlaiti. uvarica ih grubo
pouruje, zatim nestane iza pregrade. Odmah se osjeaju slobodnije, neke radoznalo
ponu promatrati kako su opremljene bive konkurentice. Ernika vidi da ima i gorih
od nje. Snanije i iskusnije stranjice je prilikom svlaenja gurnu u kut, prema

vreama s prahom. Ondje Udovica dostojanstveno svlai crnu odjeu. Ernika ne


odoli grenoj znatielji. Baci pogled na Udoviino gusto runo i brzo se okrene, kako
bi sakrila razoaranje zbog njegove bezizraajne boje.
Prah stvarno samo hladi.
istilite smo obavile, ptiice prilikom odijevanja Erniku stranjicom gurne
Manda.
I kamo e nas sad poslati?
Odvest u vas fotografu, gospoice kae uvarica koja ih je zapraivala. Ali
ondje se nemoj skidati...
Na dugi logorski put koji e od Ernike napraviti radnu enu, ispratio ju je
dobroduni smijeh.

4
Dolazak seksualnog utopista
Kako su jednostavna naa revolucionarna rjeenja, pomalo zaueno je pomislio
ministar dok je itao izvjetaj iz logora za prinudni rad.
U prvom objektu logora, u posebno ograenom prostoru, gdje su ve smjetene
razne vercerice, falsifikatorice kupona za hranu i druge gospodarske prijestupnice,
izdvojili su najveu baraku i u nju su smjestili prostitutke iz Vydrice. U tome
zatvorenom objektu e se odsad straariti samo oko ograde, a slobodan pristup imat e
tek zapovjednik logora i lijenik. Hrana e se ostavljati na ulazu u objekt. Na sve
radove u logoru i izvan njega, posrnule ene e odlaziti s uvaricama. Kontakt sa
zatoenim mukarcima bit e sveden na mimimum. Do njega e dolaziti samo prilikom
obrazovnih aktivnosti, gdje je neizbjena suradnja spolova, prilikom pripremanja
predstava i kolektivnih recitacija i pjevanja u ast slavnih obljetnica. Na sve
zajednike dogaaje te e ene dolaziti u zatvorenim formacijama. Tijekom
predavanja i filmskih projekcija sjedit e u odvojenim klupama i pod nadzorom
uvarica, kako ni u kojem sluaju ne bi dolo do naruavanja moralnosti i do
nepristojnosti koje bi mogle omesti proces njihova preodgoja. U logoru e se osjeati
poput engleskih djevica... i ministar se od sveg srca, a poslije dugo vremena i glasno,
nasmije.
U izvjetaju se dalje navodilo da e se, kad dobiju obeana financijska sredstva, u
logoru poeti graditi bolnica za spolne bolesti. A od sredstava dobivenih udarnikim
radom u rudniku, planiraju u zatvorenom objektu izgraditi i bazen, koji bi mogao
koridorom biti povezan s logorskim zboritem i njime bi se za sportske aktivnosti
mogli koristiti pripadnici Sokola koji je, istina, slubeno rasputen. Na kraju se u
izvjetaju trai ubrzano slanje osobnih i zdravstvenih kartona prostitutki, koji su
spremljeni na odjelu BK/VII, kako bi to prije mogao poeti proces njihova preodgoja
i lijeenja od spolnih bolesti.
Ministar odmah pozove tajnika i naredi mu da otkrije jesu li kartoni ve poslani u
logor, a ako nisu, zato i tko je za to odgovoran.
Kad tajnik ode, ministar odloi naoale, ugasi stolnu svjetiljku kojom se koristi

prilikom itanja spisa, i malo se isprui. Vijest iz logora, koju je ekao sa strahom,
smirila ga je. Raciju na prostitutke je policijska uprava organizirala zbog pritiska
ministra zdravstva, koji je to komisiji argumentirao time to u evidenciji imaju
dvadeset tisua ljudi zaraenih sifilisom, bolesna su ve i djeca i ta se poast mora
odluno iskorijeniti. Prvi je korak likvidiranje prostitucije na podruju izmeu
Rybnog trga i Zuckermandla, ali ne na taj nain da provjere prostituke i zatim ih puste.
Treba ih zauvijek otjerati iz grada. Da, to bi bilo revolucionarno rjeenje, sloio se
ministar prosvjete, ali ako ih otpremimo iz grada, time emo samo uvesti drugu
generaciju u prostituiranje. I kamo ih uostalom otpremiti? Predstavnica enskog
saveza istaknula je da je za podjednako revolucionarno rjeenje, ali u sklopu grada.
Mogli bi ih smjestiti u nekadanju gradsku ubonicu, zgradu bi potpuno izolirali i
ondje bi ih lijeili, odvikavali od nemoralnog ponaanja i ukljuili bi ih u spolno
prosvjeivanje. Lijepa ideja, sloio se ministar prosvjete, ali istodobno je sa
aljenjem izjavio kako je upravo naredio da se u gradsku ubonicu smjesti glazbena
kola. A kako bi bilo da se za njih nae neki samostan, vrlo revolucionarno rjeenje
predloio je drug iz Centralnog komiteta Komunistike partije. To ne bi bilo zgodno,
drugovi, uplaeno je reagirala predstavnica enskog saveza. To bi samo potvrdilo
alarmantne glasine o tome kako komunisti pripremaju ukidanje samostana. Drug je
potvrdio da ne pripremaju. Ali nisu stigli dalje s rjeavanjem problema lakih ena.
Usprkos tome, akcija je provedena. Uhitili su vie od pedeset prostitutki i njihovih
svodnika i ministar je morao brzo odluiti to s njima. Na kraju je naao
najjednostavnije rjeenje: poslao ih je u logor.
Vratio se tajnik. Kartone jo nisu poslali, ali pripremljeni su i rano ujutro e ih
poslati u logor po posebnom kuriru. Kako bi kamion bolje iskoristili, odvest e u
logor i nove zalihe broma, koje je za logor pronicljivo pripremilo ministarstvo
zdravstva.
Brom? Aha... Dobro i ministar se sad samo nasmije.
Najavljeni drug Blaen eka da ga primite.
Poaljite ga.
Ministar ponovno stavi naoale, nakon oklijevanja upali i svjetiljku. Zatim na
stolu potrai tajni spis koji je dobio iz Praga i zbog kojega je pozvao direktora
Psihotehnikog instituta. Spis se u jednakoj mjeri ticao i Instituta za ispitivanje javnog
miljenja, ali prvo je na razgovor pozvao Belu Blaenog, s kojim ga je povezivalo
dugogodinje prijateljstvo i zajedniko sudjelovanje u raznim ljeviarskim kruocima.
Blaen ue uz lagan naklon i pomalo zbunjen smijeak.

Ministar ustane, prui mu ruku, ponudi mu da sjedne.


Dobro izgleda, Belo.
I ti! Elegantno.
Pa... to zapravo moram. U nas, predstavnike nove vlasti, upereno je mnogo
pogleda, a esto nisu blagonakloni. Neu im zato pruiti zadovoljstvo da loe
izgledam. Ba u izgledati dobro!
Nisi izgubio smisao za humor, iako si ministar unutarnjih poslova i o vama se
priaju svakakve grozote. Dobro je to ti to ne smeta tiho e Blaen.
A ti... uvijek tako ozbiljan. Sad je to iza nas, Belo. Pobijedili smo. Porazili smo
ih. I to je definitivno, vjerujem u to. Samo je pitanje vremena kad emo za njima sve
pospremiti, oprati sve ime su uprljali svijet. I ono to si ti posebno mrzio: bijedu,
prosjaenje, tuberkolozu, prevarante, trgovce na crno, svodnike, one...
Ministar podigne sa stola izvjetaj iz logora.
Upravo smo poeli likvidaciju prostitucije. Pedeset prostitutki iz Vydrice odmah
sam poslao u radni logor. Pogledaj...
Preda izvjetaj Blaenom. On pomalo zbunjeno uzme papir s peatom Povjerljivo!
Prvo samo zaviri u njega, zatim ga pone itati. Lice mu se pone mijenjati. Ministar
je dobro poznavao tu Belinu zadubljenost, smrtnu ozbiljnost dok bi prouavao neki
problem. Zatim bi pisao (kao i svi, premda ne svi tako ozbiljno) svoje traktate,
utopijske u doba kad su ivjeli, odreene za ostvarivanje u vrijeme budueg bratstva i
ravnopravnosti, kad svima bude jasno da je eksperiment slobode za sve buroaska
prijevara. Uzvikivali su to u svojim revolucionarnim traktatima, strastveno su se
svaali o njihovu sadraju i smislu; poslije bi se neki izgubili u kavanama i vinskim
barovima. Ali Belo ne, nikamo nije iao, sjedio je u svojoj unajmljenoj sobi i...
Blaen podigne glavu, kao da ga u itanju ometa ministrov usredotoeni pogled.
Polako je odloio izvjetaj o prostitutkama na stol.
Ne slaem se u potpunosti s ovim rjeenjem... premda prihvaam etapu logora
kao neizbjenu na naem putu, kao fazu ienja koju moraju proi poraene klase. Ali
posrnule ene ne pripadaju meu njih. Jednako su ih iskoritavali kao i proletere,
esto jo gore i bezobzirnije. Zato je nepravedno historijski ih odbaciti. Znam da u
nastojanju da se uklone svi, pa i potencijalni uzroci koji bi mogli naruiti buduu
harmoniju, pokuavate preodgojiti sve koji drukije razmiljaju, privremeno ih
izolirati od historijski perspektivnih klasa i...

Blaen je poeo nizati svoje poznate duge reenice sve monotonijim i tiim
glasom i ministar se odmah sjetio da se Belo u jednom od svojih traktata bavio, kao i
uvijek, smrtno ozbiljno, i rjeavanjem problema prostitucije. Taj se traktat zvao
Seksualna utopija, izazvao je polemike i pobudio veliku pozornost. Toliku da su se
njime bavili i na sastanku dekana na fakultetu gdje je Belo studirao filozofiju i
sociologiju i zaprijetili su mu da moe biti izbaen sa studija zbog podrivanja temelja
javnog morala. Uskoro je Belo dobio nadimak Seksualni utopist.
Nejasno se sjeam jednoga tvog traktata o rjeavanju seksualnih problema u
buduem drutvu. Ondje si naveo zanimljiv pojam: drutveni seks. Dugo me progonila
paradoksalna ideja da se i u seksu nalazi potencijalna opasnost drutvenog razvrata,
prelaenja odreenih granica u tome podruju, a time i nastanak mogueg naruavanja
budue drutvene harmonije...
Nisi to ba dobro upamtio tiho je rekao Blaen.
Moda, oprosti... Ali nismo se nali zato da bismo raspravljali o toj, no, pomalo
apstraktnoj temi, Belo.
Moda je upravo sad aktualna.
Misli? Zar emo se baviti i seksom?
Blaen ga samo utke pogleda.
Ministar mu objasni zato ga je zapravo pozvao: njegovim institutom bavili su se u
Ministarstvu unutarnjih poslova u Pragu. Ali ne iz istraivake, nego iz perspektive
dravne sigurnosti. Ticalo se to ne samo njegova, nego i mnogih drugih instituta. Radi
se o tome da se u istraivakom radu zasad ne upotrebljavaju dovoljno klasni kriteriji
i sva istraivanja i radovi instituta doimaju se kao namjerna provokacija. Kao primjer,
ministar otvori tajni materijal iz Praga, navode se teme istraivanja Instituta za javno
miljenje. Odabrali su temu U kojoj ste mjeri zadovoljni opskrbom, a onda se ude
kakve su rezultate dobili, premda je ope poznato da trgovci na crno namjerno
potkopavaju opskrbu. Ili druga provokativna tema: Postoji li kod nas religijska
sloboda? Takvo pitanje postavljaju u vrijeme podrivakih akcija iz Vatikana, na koje
su organi sigurnosti morali odgovoriti izolacijom reakcionarnih biskupa i ukidanjem
nekih redova. Protiv Instituta za javno miljenje je ve poela istraga i jasno je da e
institut biti ukinut. Ministar zavrti glavom.
Tvoj se institut na sreu ovdje spominje samo usput. Predbacuju vam da radni i
psiholoki testovi ne vode dovoljno rauna o klasnim kriterijima izbora kanditata za
vodea mjesta u tvornicama. Danas ne moe uvijek na prvo mjesto stavljati
kvalifikacije, Belo.

Kriterije prema potrebi kombiniramo i prilagoavamo. Ali ako to izaziva


nezadovoljstvo dravne sigurnosti...
Morao sam na to upozoriti i tvoga ministra. Dogovorili smo se da bi bilo mudro
privremeno ne uznemiravati nove kadrove testovima. Angairali su ih u sklopu
potpore graditeljskom nastojanju, osobito u tvornicama, i moraju imati vremena da se
orijentiraju. kolovat e se i zatim... Zasad se usmjerite na druge drutvene skupine,
vie se bavite psihologijom.
Ve se ionako u institutu osjeam kao stari drug kojega su spretno maknuli u
stranu. Mislio sam da e moji projekti, barem neki, pobuditi veu pozornost drugova.
Kad smo o njima debatirali u kruocima...
Ali, Belo, ovo vie nije igranje revolucije, pisanje traktata po uzoru na klasike,
intelektualne vjebe kojima eli zadiviti drugove iz kruoka. Svaki dan moramo
rjeavati stotine problema. Uzmimo samo ovaj koji si ti nazvao likvidacijom
historijski neperspektivnih drutvenih skupina, sve one gomile uljivih prosjaka pred
crkvama, beskunika, ratnih invalida, lopova, prevaranata, putujuih trgovaca,
cirkusanata, ekih putujuih muzikaa, cijele procesije Cigana koji se vuku po
putovima poput skakavaca i otvaraju zakopane jame, izvlae iz njih crknute kokoi i
svinje i raznose zarazu po selima, preplavljuju sajmove, protenja, etvene
sveanosti, procesije. Kako je lako bilo napisati da e odmah nestati uzroci koji su
doveli do nastanka tih skupina i komisija je na temelju toga ministru unutarnjih
poslova dala zapovijed: likvidirajte to!
Ali historijski su stvarno nestali uzroci koji su prisiljavali ljude na prosjaenje,
skitanje i...
No dobro, dobro. Zato sam ih poslao u logore, samo ovaj mjesec njih osam
stotina. Ali ondje e otkriti da su mnogi stvarno slijepi i gluhi, nemaju ruke i noge,
imaju tuberkulozu, padavicu, prave boje budale: Gospodine, udijelite neto
siromahu. Sjea se, je li? Ne ele se prati, ne znaju jesti iz tanjura, bolje im prija
hrana koju dobivaju logorski psi.
To je dijalektiki proturjean, ali historijski zakonit proces. Predviao ga je jo
Engels u studiji...
Molim te, ostavi Engelsa i svetu etvoricu, vie ne mogu o tome sluati! grubo
kae ministar. Odmah se zaustavi.
Nita nisi rekao tiho pripomene Blaen. Na trenutak u ministrovoj slabo
osvijetljenoj sobi zavlada napeta atmosfera. Blaen savije prste, razgiba ih i polako
kae:

Drukije se prihvaaju revolucionarne mjere kad iza sebe ima milijune


kvadratnih metara puste zemlje, a drukije...
Blaen zauti, ali ministar ga razumije. Pokretom glave sloi se s onim to
Blaen nije izgovorio. Samo kao usput napomene:
Dobro je to su nam u ouvanom stanju ostali koncentracijski logori za idove...
Pogledaju jedan drugoga, razgovor se blii kraju. Blaen se ve hoe pozdraviti
kad ministar poslije je i sam shvatio da je u tome bilo i malo zluradosti svojemu
starome drugu predloi:
Da se ne osjea tako maknuto u stranu... Kako bi bilo da se odlui neko
vrijeme promatrati kako se u praksi ostvaruje proces historijske likvidacije jedne
asocijalne skupine koja je takoer izgubila razloge za postojanje...
alje me u logor? Blaenome se na licu zaledi osmijeh uz koji se htio
oprostiti.
Ministar se trei put te veeri pone smijati.
Ali, Belo, ne valjda s pratnjom? Slubeno u od tebe naruiti provoenje nekih
istraivanja u logoru. Moe ak sam formulirati ciljeve, poalji mi to sutra i ja u ti
napisati doputenje za ulazak u logor. No, zar to nije dobro rjeenje u ovoj situaciji?
Nakratko u te i maknuti od pogleda slube dravne sigurnosti...
Blaen ponovno pokua sa svojim neodreenim osmijehom. No osmjehne se vrlo
zbunjeno. Iza naoala, kad ministar naglo ugasi svjetiljku, u oima mu bljesne naznaka
straha.
No ministar se ve pozdravlja s njim, prati ga do vrata kabineta. Tajnik upita
ministra hoe li jo popiti kavu, on pristane a njegov podreeni napomene:
Oito zabavan ovjek. Rijetko kad se tako srdano smijete, ministre.
Uope nije zabavan, naprotiv. Nikad nije prihvaao ideju da se revolucija moe
izvesti uz smijeh, da ne smije biti prerevna, inae nikad ne bismo uli u one blaene
vrtove gdje vjeno cvrkuu sretne ptice, kako se pjesniki o komunizmu izrazio jedan
od klasika.
Ministar zastane i nakratko se zamisli. Kao za sebe kae:
A moda emo s vremenom morati stvoriti neto poput nove Vydrice.
Tajnik samo zine od uenja.

5
Rad nam je drag gost
Ernika naglo otvori oi: prozor s reetkama obasjan je ranim lipanjskim suncem,
a negdje iza njega uje se kukurikanje.
Ve je jutro, zaudi se Ernika i protegne se ispod grube vunene deke. Shvati da je
to ve trea no koju je mogla u miru prespavati i osjea da joj se to svia; neometano
spavati cijelu cjelcatu no i ne morati spavati danju, s glavom bolnom zbog puenja i
pia, s tijelom koje su izmuili mukarci. Polako se osloni na laktove, pogleda Mandu
koja spava u susjednom krevetu. Kukurikanje ne prestaje.
uje? Pijetao kukurie apne kad Manda otvori jedno oko.
to? Ah... glupi kokot, ne da nam mira! i Manda se okrene na bok.
Nemoj runo govoriti o kokotima, od njih ste ivjele kae netko iza njihovih
glava. Ernika se okrene. I Carmen se oslonila na laktove i pospano gleda u prozor.
Lice joj vie nije podbuhlo, samo joj je na usnici ostao mali crveni oiljak. Zijevne,
pokau se bijeli zubi, padne natrag u krevet. Pokraj nje spava Ria Amala, vitka
crnokosa djevojka koja na Rybnom trgu ima svoj stan i poznata je po kockanju. Ima
salon za masau, zaraeni novac odmah prokocka, esto je u kladionici i kladi se na
konje, u Vydricu odlazi samo sjesti u Continental s nekim dareljivim klijentima. I
Ria se probudi, postupno i ostale, kao da je i njih probudilo kukurikanje koje se uje
kroz prozor.
Ernika ustane i pone se polako oblaiti, jer e uskoro u baraku nahrupiti uvijek
pospana uvarica i viknuti: buenjeee! a ako neka od njih ne iskoi odmah iz kreveta,
poet e joj vui deku i psovati da je lijena kurva. Moglo bi se to dogoditi i njoj,
Erniki, i uvarica bi otkrila da je spavala bez gaica, to im je zapovjednica Matilda
strogo zabranila jo prve veeri. Mladi agitator im se obratio pristojnije: drugarice
prostitutke! A na prvome obaveznom odgojnom predavanju objasnio im je da je i
bivi reim kriv zbog toga to su se u Vydrici nale u moralnom i tjelesnom kalu.
Uzroci su bili u privatnome vlasnitvu i izrabljivanju najamne radne snage. Revolucija
je te uzroke poela unitavati, oni ih i dalje nemilosrdno likvidiraju, iz ega je jasno
da je njihova profesija historijski osuena na propast. Ali ne morate se niega bojati,

drugarice, uzviknuo je oduevljeno, jer nas sve oekuje sretna budunost. to im je


svima s tom sretnom budunou, prilino glasno je promrmljala Velika Berta. Mogu
si njome obrisati dupe! Zapovjednici Matildi, koja je takoer bila na predavanja,
Bertina se primjedba nije svidjela i utke joj je zaprijetila tapom. Mladi agitator ih je
zatim do noi strpljivo uio Pjesmu rada. Obeao im je da e ih vrlo brzo nauiti i
druge revolucionarne pjesme i pjesme o izgradnji novoga drutva, koje je on nauio
na Omladinskoj pruzi. Odande su ga poslali da se bavi agitatorskom djelatnou u
logoru. Kad ih barem malo preodgoji, sasvim je mogue da im organizira izlet na tu
prugu, kako bi shvatile to je pravo graditeljsko oduevljenje; u logoru ne mogu stei
pravu sliku o tome. Cijelu je veer govorio ushieno, dok nije promukao. Ernika se
pomalo zagledala u njega, na putu u baraku htjela je povjeriti svoje osjeaje Mandi,
ali ona ju je pretekla kad je rekla: Kako je strastven. Samo sam ekala da se digne i
njegov pjetli i pone kukurikati. Ti si skroz pokvarena ena , Manda, ogoreno je
rekla Ernika i odluila da e je odsad izbjegavati. Ali to je teko kad ona cijele noi
lei pokraj nje i smatra je svojom ptiicom.
Ernika bi rado uzdahnula. Ali savlada se, jer je u baraku ve ula uvarica. I sad
je pospana, ali ne vie na njih, neodreeno gleda prema prozoru. Nou se u logoru
ulo pjevanje, a skladitarka koja je s njima u baraci rekla je da to pjevaju zatvoreni
partizani, sigurno opet neto slave. Zapovjednik im se to ne usudi zabraniti jer mnogi
imaju vii vojni in od njega, a i vie medalja. Zato se ne usuuje ni uvaricama
zabraniti da partizanima uljepaju proslave.
Idemo, idemo! odjednom uvarica izgubi strpljenje i pone vikati na sve u
baraci.
Poslije doruka ih u dvoredu prvi put odvedu u krojaku radionicu. Sve su
iznenaene mnotvom lijepih strojeva. Na suncu blistaju razliiti niklani kolutovi,
ispod prozora su bale tkanina jarkih boja, sve mirie na enstvenost i domainstvo.
Zgurane jedna uz drugu, u gruboj logorskoj odjei, stoje na vratima i ekaju da
dou zapovjednica Matilda i voditeljica radionice. Od skladitarke su doznale da su
strojevi koji su sad u vlasnitvu tekstilne tvornice Odeva prije toga pripadali nekom
idovskom drutvu, koje ih je kupilo od tvorniara Nehere kad je osnovan logor, a
mlade idovske djevojke koje su ondje marljivo ivale, imale su anse izbjei
transport. Jesu li ovdje ivale i svoje ute zvijezde i priivale ih na bluze, pomisli
Ernika i njezin pogled nehotice skrene prema Carmen. Ona Plakova pljuska moda
je bila i pravedna, odjednom pomisli. To je iznenadi. Nije valjda da preodgoj ve
poinje djelovati, pomisli pomalo ljutito. A kad je Carmen iznenada pogleda, Ernika
brzo okrene glavu.

Sa tapom u ruci dolazi zapovjednica Matilda. Dok prolazi pokraj Mande, mora se
malo izmaknuti kako se ne bi sudarile grudima, Mandine dojke u gruboj ali tijesnoj
zatvorenikoj bluzi uzdiu se ispred nje kao dva breuljka, dok se zapovjedniine
grudi u tankoj zelenoj bluzi doimaju kao dva otra koplja. Zapovjednica neprijateljski
pogleda Mandu i hoda dalje. Za njom dolazi voditeljica radionice, ravna kao daska.
Ona se, dok prolazi pokraj Mande, nekako pogrbi i baci na nju kratak, vie zauen
nego zavidan pogled. uvarica za njima potjera logoraice u radionicu.
Vode ih kroz cijelu dugaku radionicu do prednje strane. Presvuena je crvenom
tkaninom, na nju su pribadaama privrena slova koja ine veliki natpis
UDARNIKI IVAMO RADOSNO IVIMO, a ispod njega su etiri slike nekih
mukaraca: jedan od njih je namrgoen i bradat, drugi je elavac koji se lukavo
osmjehuje, trei je zgodan i ima brkove, a etvrti je poput frajera s korza: kosa mu je
valovita i meu zubima ima lulu. Ernika nema vremena pozornije pogledati njihova
lica, ali razveseli je to e s njima u radionici barem na slikama biti mukarci, jer je
ve obuzima neka nervoza zbog toga to ve etiri dana nisu vidjele nikakvog
mukarca.
Dan u radionici poinjat ete Pjesmom rada, kao i svi ostali u logoru progovori
zapovjednica Matilda. Nadam se da ste je zapamtile doda prijetei. Idemo, jen,
dva, tri. Nekse uje pjesma rada uzviena...
Kako-tako otpjevaju pjesmu; Ernika shvati da je automatski sklopila ruke, kao pri
jutarnjem oenau. Nema nita protiv pjesme, samo joj se ini da je uasno
nemelodina.
Voditeljica radionice, koja je pjevala zajedno s njima, uljudno im se obrati:
Pozdravljam vas, ene, u naoj radonici u ime narodnog poduzea Odeva. Od
danas ete i vi postati radne ene. Cijenite to, to je velika povlastica za vas. Ali
odmah vas upozoravam, ako se u radu namjerno ozlijedite, gurnete ruku u maine, time
neete natetiti samo sebi, nego i dravi. A to je kanjivo. Ali vjerujem da se to nee
dogaati. Pripazit emo na to.
U to moete biti sigurne prijetei potvrdi zapovjednica.
One koje se potrude, moi e zavriti i teaj krojenja i crtanja modela. One
nespretne i lijene otii e u peradarnik u praonicu. A sad u vam pokazati neke
strojeve. Poite za mnom.
Voditeljica krene prema najbliem ivaem stroju. Ukljui ga. On se polako
pokrene. Okretanjem koluta voditeljica ga ubrzava, igla se neko vrijeme pokree u
prazno. Voditeljica polako sjedne na klupu koja se nalazi u prolazu izmeu niza

strojeva, sa stolia za odlaganje uzme komad kretonske tkanine, kratko neto namjeta
na stroju, igla se kree gore-dolje iznad sjajne eline ploice, pod nju gurne tkaninu,
otpusti neku ruku i tkanina samo preleti na drugu stranu. Vitki prsti voditeljice
radionice sigurno su je pratili i neposredno ispred igle elegantno okrenuli tkaninu.
Pogled na iglu koja ubada u Erniki izaziva uznemirenost. Priblii se Mandi i
apne:
Ja u se tog stroja bojati, Manda.
Manda shvaa njezin strah. Smirujue, majinski, pone gladiti Erniku, malo se
nagne prema njoj i apne: I ja u, ptiice.
to je to, vas dvije? Odmaknite se jedna od druge! odjednom se kraj njih nae
zapovjednica i tapom udari Mandu po laktu. Da neto takvo vie nisam vidjela.
Ovdje niste u kupleraju. Ovdje neemo podnositi vae nemoralne navike. Razumijete?
Trebate odgovoriti: Da, zapovjednice! trkne Erniku uvarica koja ih je
dovela u radionicu. Ali i Ernika i Manda samo gledaju zapovjedniin tap i nita ne
govore. Ostale ene zbog buke stroja i ne razumiju to se dogodilo.
Voditeljica radionice ve je pripremila drugi komad tkanine, premjestila je stroj,
malo je smanjila broj obrtaja, pomaknula se na klupi i pogledala ih.
Onda, tko e pokuati?
Sve se malo povuku u prolaz.
Idi ti! zapovjednica tapom pokae Erniku.
Marijo djevice, Keri Boje ljubavi, majko moja, budite sad uz mene, gorljivo u
sebi pone govoriti Ernika kad se priblii stroju i igli koja luaki ubada. Spusti se
na klupu kraj voditeljice radionice, u ruke uzme komad tkanine i, kako bi to prije bilo
gotovo, odluno se s njim baci prema igli.
Ne tako brzo! povie voditeljica. Zatim netko krikne, ali to ve Ernika
doivljava kroz maglu. Kao i to da joj iz prstiju iskau, kao ongleru, jarkocrvene
loptice i odmah joj se rasplinjavaju pred oima. Odjednom oko nje zavlada teka,
gluha tiina. Zatim se uju neki glasovi, uplaeni i ljutiti, ali ona shvati da ih ne mora
sluati, da na sreu odlazi iz radionice.
Kamo je otila, to dugo nije mogla otkriti, kao da joj je pogled zaklanjalo bijelo
nategnuto platno, neobino, izdaleka su je dodirivale neije ruke, shvatila je samo da
su to bile muke ruke, koje su inile neto s njom, ali zbog toga nije osjeala strah,
muke ruke su s njom ve radile sve to mukarac moe raditi sa enom, iako, kao da

se svim poznatim dodirima sad pridruilo lomljenje prstiju na jednoj ruci, nije znala
na kojoj, pokuala se podignuti, muke ruke su joj pritom poele pomagati, zatim je
neki glas rekao: Ostavi, Mio, nema nita ispod! I ruke su se povukle, glasovi su se
poeli udaljavati, opet ju je okruila teka, gluha tiina, koja je sad trajala due,
prelila se u snove, sve nepristojne. Prilino jasno je zapamtila samo onaj posljednji:
kroz rupu u tankome bijelome zidu gledala je u prostoriju punu mukih pimpeka, ali
smeuranih, svi su bili bez koice, zimogriljivi, stidljivo su virili iz rasporaka hlaa i
opet su se u njih brzo, posramljeno uvlaili i nijedna ruka, ni enska ni muka, nije ih
pokuala oiviti, dovesti ih u poeljan oblik. Bio je to kratak san, uope je nije
uzbudio i bio je sasvim besmislen, pratilo ga je nerazumljivo mrmljanje, slino
nepoznatoj molitvi, poslije koje su slijedili neprimjetni kratki udarci, ali nisu
nalikovali pljuskama, vie umornom kuckanju djetlia, to je Ernika u izvrnutoj
logici snova lako objasnila pimpeke neki nazivaju kokotima, tako je i ono to je
vidjela kroz kljuanicu i ono to je samo ula, pripadalo pticama, kljunastim
stvorenjima. Ali sljedei je san, koji je slijedio gotovo odmah, jer Ernika nije ni
promijenila poloaj, ipak bio neobjanjiv: odnekud su se dovukle neke ene, ene s
djecom i kovezima, umorne i prestraene, neto su, zbijene u gomilu mrmljale, opet
je to bilo poput nepoznate molitve, zvuala je slino mrmljanju mukaraca, ali bila je
dua, nakon toga je neto lupnulo, odjednom je molitva prestala, ulo se alom, alom,
olem, u to se umijeao muki glas, ene su mu na nerazumljivom jeziku odgovarale,
poele su se vrpoljiti, neka je ruka gurnula naprijed djevojicu, za njom se ispruila
muka ruka, Ernika se uplaila, skoro se probudila kako bi se mogla okrenuti, ali
ruka nije udarila, pogladila je djevojicu po kosi, a ona je opet poela izgovarati
molitvu, izgovarala ju je jasno, brzo, u njoj su se ponavljale rijei mani i ani,
pomalo ukave i drhtave i Ernika ih je odjednom poinjala razumjeti, bila je to
idovska molitva anelu uvaru, koju je uvijek u sumrak molila mala Rifkele
Wolfowiczov, ki idova Wolfowicza, trgovca drvom iz Sedlrske ulice, gdje mu je
Rifkele po cijeli dan pomagala rastaviti sanduke za voe, od kojih je poslije njezin
otac slagao uredne svenjeve, vezao ih je i prodavao po est kruna za loenje u
kaljevim peima, a kad ih je Wolfowicz odlazio prodavati po gradu, Rifkele se
vraala u idovski geto, ispod pazuha je nosila drva koja vie nisu mogli prodati,
njima bi zaloila i poela neto spretno kuhati na velikom crnom tednjaku, a u sumrak
bi stala kraj prozora, sagnula glavu i molila tu drhtavu molitvu, dok ih nisu pokupili,
tako da nije stigla ni izrasti u runu idovsku djevojku i nije morala nositi utu
zvijezdu. Ni djevojica je nema, shvati Ernika i san se odmah zamagli, nekamo se
pomakne, opet joj sve zaklanja bijelo nategnuto platno, okrui je gluhoa i onda se
sasvim razbudi. Opet gleda u prozor s reetkom, ali sad lei u ambulanti ispod bijele
izguvane plahte i iza nategnutog paravana, prsti desne ruke su joj u zavojima i bole

je. Oprezno premjesti ruku, u prstima osjeti otro probadanje. Zatim se neko vrijeme
ne usudi pomaknuti. Paravan je odjeljuje od neega, rado bi se protegnula do njega i
malo ga odgurnula. Oprezno se pone pomicati prema rubu kreveta kad se iza
paravana otvore neka vrata i uju se muki glasovi.
Stavite to ovamo.
Zatim je neto lupnulo.
Dobro, hvala.
Moete ii, policaje uje se drugi glas. Poslije stanke, kad se vrata zatvore,
glas nastavi govoriti i Ernika sa strahom prepozna glas zapovjednika logora. Odmah
vrsto zatvori oi i okrene glavu. Ali uje sve.
Zdravstvene kartone prouite, napravite neke biljeke a onda u ih zakljuati kod
sebe u sef. Plak bi se mogao zanimati za njih. Ako doe k vama, recite mu da je to
lijenika tajna.
To jest lijenika tajna, morao bi donijeti naredbu iz ministarstva zdravlja.
To se nee usuditi. Ali mogao bi pokuati na neki drugi nain doznati jesu li
zaraene.
A zato bi sluba sigurnosti trebala znati takve stvari? prilino ljutito upita
drugi glas i Ernika u njemu prepozna glas logorskog lijenika.
Ne znam... Ili moda i znam, ali vi to ne morate znati, Zigmunde. Ono to ne
znate, ne mogu na silu izvui iz vas.
U redu, ne elim to znati strogo kae doktor.
Slijedi kratka stanka, Ernika grozniavo razmilja treba li se nekako javiti, ali
boji se da bi se zapovjednik razbjesnio i zato samo jo vre zatvori oi.
Pregledali ste one idove?
Da, svi mukarci su obrezani, a ene i djeca znaju hebrejski ili jidi. Ovdje je
zapisnik s popisom imena. Ali gadi mi se to ispitivanje. Djevojica se moli, trese se
od straha i... i ja sam se osjeam ponienim.
Takvi su propisi, doktore, inae ih bez dokumenata ne moemo poslati dalje.
Pokuat u ih jo danas s pratnjom poslati u Bratislavu, gdje Jewish Agency za
njih ima pripremljene dozvole za iseljavanje. To vas moe smiriti. Ja bih se osjeao
zadovoljno.

Doktor ne govori nita.


Znate, Zigmunde, da bih ih mogao drati u logoru i do pola godine zbog
ilegalnog prelaska granice?
Doktor opet nita.
No, zato utite? Mislite da Plak to ne zapisuje?
Ni ovaj put doktor nita ne kae.
asna rije, nekad mi doe da vas pljusnem, Zigmunde. Zar nita ne moete
zaboraviti?
Ne moe dva puta doi u isti logor!
Sad opet uti zapovjednik.
Ernika se boji da bi se u tiini mogla odati disanjem, osjea da je nehotice
postala svjedokom neke tajne i kad bi je sad zapovjednik otkrio, to bi za nju moglo
biti vrlo loe. Zato zadrava dah, znoji se ispod grubog pokrivaa i odjednom joj se
plae.
Netko od one dvojice iza paravana zakalje. Valjda zapovjednik.
No dobro, Zigmunde.
Koraci, otvaranje vrata, snaan tresak. Ernika se zaboravi i duboko, s olakanjem
izdahne. Odmah se uhvati za usta. Zaboravila je da joj je ruka izbodena glasno
jaukne od bola. Paravan se pomakne. Ernika mora otvoriti oi. Pogled joj se susretne
s namrtenim pogledom logorskog lijenika.
Ve si se probudila, udarnice. Dobro si izbola prste, aavice.
Niega se ne sjeam posramljeno kae Ernika. Samo kako je ona igla
ubadala, gore-dolje, amo-tamo...
Ernika se strese.
Pa pokrete amo-tamo bi mogla dobro poznavati, zar ne?
Ali ne s tako stranim ubodima...
Ernika to kae gotovo koketno.
Vidim da ima smisla za alu. Uvredljive kurve ne podnosim...
Doktor to kae prilino grubo. Erniku to povrijedi.
Ne volim takve grubosti. Mene su odgojile Keri Boje ljubavi.

Doktor je iznenaeno pogleda.


Oprosti, mislio sam na kurve kojima ne treba plaati da pokvare svijet. A danas
mi je dan prostota...
Znam s razumijevanjem se sloi Ernika. Nakon oklijevanja nastavi s
razoruavajuom prostodunou: Mislila sam da sanjam neki nepristojan san kad
sam kroz rupu vidjela kako ga izvlae iz hlaa... i kako su postieni.
Vraice! odjednom se pone smijati doktor i sjedne k njoj na krevet. Zna o
emu bi trebala sanjati u logoru.
Ernika to postieno potvrdi. Doktor pozornije pogleda njezino ljupko lice.
Podigne joj bradu, gleda je u oi.
Nema boje u licu. Ali to ti sad dobro doe. Napisat u ti u karton da si
slabokrvna, kako ne bi poeli istraivati zbog ega si tako brzo i uvjerljivo nestala iz
radionice. Kad bi to smatrali sabotaom ili pokuajem samoozljeivanja, mogli bi te
poslati onamo gdje bi se stvarno mogla ozlijediti.
Doktor joj pusti bradu koja se poela tresti i spusti pogled nie. Upita je zato nije
svukla te krpe i dok je to pita, neoekivano mu se ubrza dah. Ernika mu eli
odgovoriti, ali uje se glasno kucanje i u ordinaciju ue neka raupana glava, iza nje
lice s djeakim osmijehom.
Mogu li, doktore?
Ne moe, ali ui kad si ve doao.
Nakon oklijevanja, u ordinaciju ue mladi agitator.
Oprosti, samo sam htio vidjeti jesu li ovdje ona dva redovnika?
Donosi im duevnu utjehu? Bolje bi bilo da si donio lavor s vodom. Tamo su,
na kraju hodnika.
Hvala i agitator izae iz ordinacije.
Bili ste malo neljubazni prema njemu predbaci mu Ernika. Nama se lijepo
obraao. Pristojno nas je oslovio kao drugarice prostitutke...
Ali sad se doktor ne nasmije. Ustane, strogo je upita eli li neko sredstvo protiv
bolova. Ernika odmahne glavom, ali poslije kratkog oklijevanja zamoli doktora da
joj pokua nabaviti gaice, kad je za Carmen obeao nabaviti grudnjak, premda joj
sad nije ni potreban, dok njoj gaice jesu, jer ne smiju spavati gole u baraci; a dok je
razmiljala o rijeima mladog agitatora, pomislila je kako ne bi bilo pristojno kad bi u

budui status radne ene ula s golim prorezom.


Doktor Zigmund je samo gleda, zatim se rukom nesigurno uhvati za paravan.
Ernika se uplai da e sad izgubiti njegovu naklonost i zato mu brzo i nesuvislo, sa
svim podrobnostima, pone pripovijedati istinitu priu o svojoj posljednjoj veeri
provedenoj u Vydrici, a zatim i odabrane ulomke iz svoga kratkog i dirljivog, ali
prilino zanimljivog ivota posrnule djevojke.
Zigmund na to mora sjesti. I premda meu njima na krevetu ne lei crni eir, nego
samo izbodena i zamotana ruka, Ernika ima dojam da provodi sat sa svojim
Ispovjednikom; valjda jedino s tom razlikom to Zigmund nije morao cijelo vrijeme
nagaati je li ta mala grenica stvarno bez donjega rublja.

6.
Plesaica ili agentica?
Na zapovijed se ponu svlaiti.
Iza prozora barake jo nije nestalo mekano danje svjetlo, koje e uskoro biti
zamijenjeno otrim, hladnim svjetlom sa straarnica, kad je eeraica, kako su poeli
zvati skladitarku jer se prije bavila trgovanjem eerom na crno, a i zbog toga to je
ukrala (komad) eera radnim ljudima i korejskoj djeci, dobila je pola godine logora,
ustala od stola gdje je igrala pasijans sa starom ruskom emigrantnicom i glasno
viknula:
Moete se svlaiti!
Na krevetima od dasaka, postavljenima u dva reda po cijeloj baraci, poinje brzo
kretanje; mogu se poeti oslobaati bezoblinih logorskih krpa koje jo smrde na
sredstvo za dezinfekciju i na koje e se tek morati naviknuti, prilagoditi ih oblicima
svojih tijela, pustiti da ih promu njihovi mirisi. I tako jedva doekaju da ih na
zapovijed eeraice, koja je njihov kapo i istodobno veza s logorskim svijetom,
mogu zbaciti sa sebe.
Carmen se tek sad smiri: kad se moe zagledati u svoje duge, gipke noge, plesom
savreno oblikovana bedra, njihovu netaknutu vanjsku i unutarnju krivulju, baciti
pogled na svoju stranjicu i uvjeriti se da je ono najvanije u redu. Iste takve osjeaje,
dok ne navuku grube logorske spavaice, koje su im saili u radionici i u kojima se
opet pretvaraju u ne-ene, oito doivljavaju i ostale. Na trenutak, samo u grudnjacima
i veinom bordelskim gaicama, ostaju obnaene i jo uvijek sa zadovoljstvom
promatraju svoja tijela. Od mladog agitatora su doznale da su to bila njihova, sada
biva, sredstva za rad i u logoru e postupno shvatiti da ih mogu upotrebljavati i za
uzvienije ciljeve. Carmen se na to samo nasmijala. Ali to ako ovdje doeka zimu i
tijelo ispod grube koulje vie ne bude imalo uzbudljivih oblina s kojima se njihova
vlasnica moe nositi s konkurencijom koja sad vlada u amerikoj zoni. Carmen na to
ne eli ni misliti. Kako bi otjerala tjeskobne misli, pogleda Riu koja ve oblai
spavaicu i osmjehne joj se.
Riu Amalu je Carmen samo povrno upoznala, znala je da se bavi masaom i da je

luda za konjima. Sluajno su se nale u susjednim krevetima, u kutu barake, i odmah su


se zbliile. Ria je pomalo postieno priznala da se divi njezinu tijelu zbog savrenosti
i rasnosti, to je za Riu bila najvia kategorija i dolazila je od kriterija kojima se
ocjenjuju rase njezinih ljubljenih konja. Objasnila joj je to srameljivo ali sasvim
otvoreno i Carmen je to morala prihvatiti kao kompliment inae bi se moda
naljutila na Riju. Kad su prvi put oblaile logorske koulje, Carmen je radoznalo
promotrila Rijino tijelo, pomalo nesrazmjerno: snana, iako moda uzbudljiva bedra i
male, ve pomalo oputene grudi. Ali Ria je imala sjajno oblikovane ruke s dugim,
tankim prstima. Koliko su ti prsti snani, Carmen se uvjerila kad su ih u radionici
doveli do stroja za ivanje i jednu za drugom natjerali da pokuaju raditi na njemu.
Ernika se odmah ubola, sruila se pod klupu, zapovjednica je poela vikati da joj to
ne smiju raditi i tako je bijesno pogledala upravo u nju da je Carmen poelo probadati
u podbuhlom licu, trgnula se i tada ju je Ria smirila vrstim stiskom ruke, a kad su
Erniku odnijeli u ambulantu, dobrovoljno je sjela za stroj i poela ivati na njemu.
To je svima pomoglo.
Carmen se ne moe oprostiti od pogleda na svoje tijelo. Nekako je podsvjesno
poela shvaati da e to moda zadugo biti jedino podruje slobode koje e u
logoru moi ouvati. Uhvati kratak, ispitivaki Rijin pogled, zato malo zatrese
bokovima; to je skladan, lelujav pokret koji se postupno prenese na cijelo tijelo. Nije
ga stigla ni zavriti, ni uivati u njemu.
Otvorila su se vrata barake, na njima stoji uvarica. Sve se odmah bace na
krevete, ali uvarica ih ne pone grditi, glasno upita:
Koja od vas je Hojkov?
Carmen, s lanenom kouljom pritisnutom uz grudi, brzo pogleda Riju i zatim kae:
Ja...
Onda se opet obuci.
Da se obuem? Ali zato, kad...
Ti ne postavlja pitanja, mi postavljamo pitanja. Ti mora sluati! Hajde, obuci
se.
Carmen polako pusti spavaicu. Kratko je sve promatraju. Zatim se pone brzo
oblaiti.
Rekla sam ti da si odmah trebala traiti posao s lampama apne joj na uho
eeraica i Carmen se ponu tresti ruke i opet je pone probadati u podbuhlom licu.
uvarica za njom zakljua baraku, dok hodaju uz ogradu, na pojasu joj zveckaju

kljuevi. Jedan od njih izdvoji, njime otkljua uska vrata na ogradi kroz koja se iz
zatvorenog dijela izlazi na logorsko zborite. Vrata zakljua, utke je vodi do barake
zapovjednitva logora. Carmen shvati da je topla lipanjska veer, ali u tijelu joj je
hladno, osjeti da mora mokriti. Zamoli uvaricu da kratko stane, kako bi se popikila.
Zatim brzo spusti hlae zajedno s gaama, une, ali sve joj je dolje blokirano.
Postieno ustane, ali na bedrima joj ostane ugodan osjeaj topline koja izbija iz
ugrijane zemlje. U uskome hodniku barake u koju su uli, u utome svjetlu stropne
svjetiljke, Carmen shvati da se doista dogodilo neto nepovratno da njezin ivot
vie nee biti samo briga o savrenoj figuri.
uvarica pokuca na jedna vrata, a kad se iza njih uje glasno uite, otvori ih i
gurne Carmen unutra. Za velikim, gotovo praznim stolom, sjedi upravo onaj koga se
Carmen boji: Plak. Zelena koulja mu je na prsima otkopana, rukavi zavrnuti, teke
ruke je poloio na koljena. Iza glave mu stoji velika stolna lampa s pominim
sjenilom. Inae je u uredu samo nekoliko drvenih stolaca i uzak prozor bez reetke, ali
zatamnjen. Taj detalj Carmen prvo zapazi u uredu.
U redu. Poslije u damu otpratiti do ulaza.
uvarica, koja nije ni ula, zatvori vrata.
Doi. Sjedni... tamo Plak pokae stolac najblii stolu.
Carmen sjedne. Povue se do naslona stolca, skupi bedra i osjea da se malo
smirila. Uspravi se, ali kratka bluza, koju je na brzinu zagurala u hlae, izvue se iz
njih. Odmah je pone popravljati, prsti su joj nervozni. Plaku je donja usnica malo
objeena, neko vrijeme ravnoduno promatra Carmen. Zatim dohvati fascikl koji je na
stolu, otvori ga, lista. Carmen nastoji mirno disati.
Znai, ti si Carmen Hojkov Plak napokon odvoji pogled od fascikla.
Neudana, dvadeset etiri godine, nekanjavana. Plesaica. Tono?
Carmen kimne.
Atraktivna plesaica na atraktivnoj trasi. Bratislava Be granica zone. Zone
Wien Pressburg. Bjegunci, pijuni, krijumari, kurve. Tono?
Na to Carmen ne kae nita, samo joj se oznoje bedra. Plak odjednom otvorenim
dlanom udari po stolu.
Koliko su ti platili? neoekivano zaurla.
Carmen se trzne. U oku je.
Pitam te koliko su ti platili za informacije koje si dobivala od mornara u onom

partizansko-legionarskom Duginom pajzlu? Zbog kojih podataka si dopustila da te


svlai onaj titovski agent? I kako si ih poslije slala amerikom CIC-u4?
Carmen kao hipnotizirana gleda Plakovu ruku, opet se podigla, prsti su se
nekakvim mehanikim, zastraujuim pokretom rairili i... naglo se trzne. Ali prije
nego to stigne zatvoriti oi, odnosno onesvijestiti se, vidi da Plak puta ruku da se
polako spusti, malim prstom odgurne fascikl i promrmlja:
Gluposti, ha? Piskarala piu. Radije emo sami porazgovarati o tome.
Na trenutak kao da se zamislio. Zatim ovla napomene:
Barem su u tome bili u pravu, da si plesala i mornarima?
Carmen s oklijevanjem kimne.
Ali samo zbog posla...
Da...
Eto, imamo prvo priznanje.
Carmen se odmah uplai. Plak se glasno nasmije.
Ja se s tim slaem. Kruni pada vrijednost, to je jasno i u Vydrici. Tamo naroito,
zar ne?
U Beu je u bankama vie ne ele mijenjati izleti iz Carmen. I odmah joj je
jasno da to nije trebala rei.
Vie ne? Zanimljiva informacija. Ali bolje ti je da je ne iri, jer bi ti mogli
natovariti i to da iri alarmantne vijesti i podriva povjerenje u nau valutu kae
Plak dobroudno. Nastane stanka. Carmen opet mora povui kratku bluzu na trbuh.
Plak kao da je to tek sad primijetio.
Nekako ti ta odjea ne pristaje. Ali onaj tko to zaslui, moe i u logoru biti u
civilnoj odjei. Dobro, ha?
Nisam za to znala tiho kae Carmen.
Moe poeti razmiljati ime bi to mogla zasluiti. Ili moemo razmiljati
zajedno, imamo dovoljno vremena.
Ja u est ujutro moram biti u radionici. A voditeljica je stroga.
Stvarno? Vidi kakva udarnica za tri dana. Kako se ovdje odmah svi poprave.
Neko piskaralo bi povjeravalo u to. Hm...

Plak pone temeljito promatrati Carmen, pogled mu se najdue zadri na


njezinim bedrima. Carmen ih instinktivno skupi, kako bi ublaila njihovu vanjsku
krivulju, koja je i u grubim hlaama i nou prilino izazovna za nekog napaljenog
mukarca.
A budui da Plak nita ne govori, Carmen pone ustajati.
Sjedni, kurvo! odjednom zaurla Plak i rukom udari po stolu. Ti bi se
jeftino izvukla iz svoje nemoralne prolosti. Kad te idovske krpe budu na tebi visjele
kao na strailu, kao na onim idovskim curama, kad vie nijedan bogatun ne bude imao
elje da se zadovolji meu tvojim bedrima, onda u ti vjerovati. A sad emo drukije
razgovarati. Ima i drugih naina da se doe do informacija, ne moraju uvijek ukati
dolari. Pogledaj!
Plak trzajem otvori jednu od ladica stola i Carmen vidi da su u njoj sloeni crni
grubi konopci. Plak dohvati jedan i pone ga namatati na svoju miiavu podlakticu.
Carmen gleda, umjesto straha se u njoj javlja neko uenje, u njoj se budi osjeaj
nevjerojatnog, sve je snaniji pri pogledu na Plakovo lice koje joj odjednom uope
ne izgleda zastraujue, to je lice glupoga seljaine koji samo eli plaiti ljude.
Istodobno postaje svjesna da pred njom ne sjedi glupi seljaina, doznale su o njemu
da odlazi u Ilavu muiti ljude, zvjerski ih tue i... usprkos tome, slabanim glasom, ali
ipak se ne moe suzdrati da ne kae:
Nisam znala da ovdje nudite i masau. Inae ne bih dovela maserku sa sobom.
Plak se ukoi u pokretu. Ruka, omotana konopcem, iznenaeno padne na stol. No
zaprepatenost potraje samo trenutak. Kurvetino! zaurla, skoi na nju, uhvati je za
kosu. Uasno je to zaboli. Naglo trzne glavom, bol joj prostrijeli do mozga. Uspije se
okrenuti, ali odmah na ramenu osjeti udarac koji joj izbije dah. Poslije drugoga udarca
konopcem po leima, samo otvori usta i klizne na stolac. uje glasno Plakovo
disanje, shvati da i ona tako glasno, hrapavo die. Zatim se odjednom otvore vrata
ureda. Ondje stoje dvojica pripitih andara.
Kakvo je to vikanje, dragi porunice. Noni mir se smije o-ometati samo lijepim
kolektivnim pjevanjem progovori jedan od njih, mucajui. Tako da nas ukljui
se drugi koji ne muca za kaznu mora odvesti u toplice. Moramo danas stii,
partizani su ostali bez municije.
Ostavite me na miru! ljutito kae Plak. Ne idem nikamo!
Ne-ne moe tako zavrti glavom mucavac. Mi e-emo otpratiti da-damu, ili
nedamu. Vidjet e-emo hoe li nam dati i pijano se pone smijati, tako da gotovo
izgubi ravnoteu. Mora se nasloniti na Carmen. Plak bijesno promatra kolege. Zatim

pogleda Carmen.
Va sluaj pijunae za CIC nije zakljuen. Vratit emo se na njega, i to vrlo
skoro. Sad moete ii!
Tako je, po-porunie. Ti upali ma-inu.
Mucavi odvede Carmen do ulaza. Tetura i pritom je diskretno dodiruje, na sreu
samo sprijeda, inae se ne bi mogla suzdrati i pljusnula bi ga. Cijela lea joj gore, u
glavi joj treti. Vrata na ogradi doe otvoriti straar s psom, koji hoda uz ogradu
logora. utke prati Carmen do barake. Na glenjevima osjea brzi, vrui i vlani dah
vujaka. Odjednom kao da e se onesvijestiti. Ve jedva stoji na nogama kad doe
pospana uvarica i pusti je unutra. Po sjeanju se kroz prolaz uputi prema svojem
leaju. Ria je eka, aptom je upita je li dobro. Carmen ne moe nita rei jer bi se
rasplakala. eli skinuti logorsku bluzu, ali ona joj se prilijepila za lea. Samo zastenje
od bola. Ria sve shvati, paljivo pone svlaiti Carmen. Njenim prstima maserke
dodiruje ju po leima. Carmen se trzne, Ria je smiruje dodirima. Zatim je pone
dodirivati usnama to su edni dodiri, koji lijee. Carmen se skrije u njezino naruje
i pone se guiti od plaa.

7.
Kamardoba ili Dolina radosti
Na prozoru je reetka, ali otvoren je irom i tako Ernika barem moe slobodno
udisati mirise svetoivanjske noi. Osjea majinu duicu, a uskoro razazna i trpki
miris pelina, bojega drvca. U samostanu su ih Keri Boje ljubavi vodile na livade
iza rijeke i uile ih raspoznavati, skupljati i zatim pravilno suiti ljekovito bilje.
Sestra Emencia, za koju su sve tienice mislile da nije trebala biti redovnica,
skupljala je bilje i u svetoivanjskoj noi. Vjerovala je da bilje skupljeno oko ponoi
ima udesnu mo. Predstojnica je pak tvrdila da je svetoivanjska no no grijeha, to je
poganska no i redovnice tada ne bi smjele izlaziti, jer ih vreba iskuenje i sestra
Emencia mu se tako dobrovoljno izlae. A dobrovoljno se izlagati iskuenju, to je
grijeh. No sestra Emencia je samo jogunasto utjela. Ernika je u takvim trenucima
osjeala da se u njoj javlja prkos prema strogome redovnikom ivotu i... ve je tada
slutila da e i nju jednom privlaiti to da se dobrovoljno izloi iskuenju. Uzdahne.
Na njezin uzdah netko odgovori bolnim krikom. Doktor Zigmund, koji je sa
zanimanjem i zabavljeno u ambulanti posluao ulomke iz njezina ivota, a zatim je
poslao da se istuira, dao joj je uasnu spavaicu i preko noi je smjestio u sobu za
bolniare, gdje je na prilino jadnom krevetu Ernika vrlo brzo zaspala.
Bolni krik iz hodnika se ne ponavlja, ali Ernika uje glasne, bolne uzdahe. U
grudima je stisne od suosjeanja, pomalo i od straha. Uskoro Ernika ne odoli
znatielji, ustane iz kreveta, odnosno vie poljskog vojnikog leaja, i ide prema
vratima. Uzdasi do nje dolaze kroz tanku drvenu pregradu meu sobama. Oprezno
gurne vrata, zatim se brzo prekrii i klizne na hodnik. U baraci je mrano. Ernika
kratko oklijeva ispred susjednih vrata, zatim ih polako pone otvarati.
U sobu pada svjetlo sa straarnice. Ernika malo gleda oko sebe. Na jednome od
etiri kreveta ugleda neku priliku koja se podigne i suhim, hrapavim glasom upita:
To ste vi, pater Cyprin?
Ne. Ja sam Ernika. I ja leim ovdje...
Ernika hrabro ue u sobu.
ula sam vas. Neto vas uasno boli...

Ernika prie krevetu. Na stolcu, gdje stoji nekakva posuda, nalazi se i redovniki
habit s bijelim franjevakim konopcem.
O, vi ste franjevac kae iznenaeno i radosno. Mene su odgojile Keri Boje
ljubavi i mogla sam biti primljena u novicijat. Ali to vam je? nagne se k novaku, jer
on ne moe sprijeiti glasne uzdahe.
Gore mi pete. Doktor mi je stavio neku mast, ali vie ne pomae. Moete li mi...
a... paljivo, molim vas...aaa.
Ernika polako razgrne plahtu s novakovih nogu i dodirne jedno stopalo.
Novakovo tijelo ponovno potrese uzdah.
Ne bojte se. To mi je poznato. I mi smo to radile za praznike. Skupljale smo
cijeli mjesec milodare, a onda su me ponekad stopala pekla za poludjeti. Najvie mi
je pomagala hladna voda i...
Tamo zastenjao je novak na stolici je agitator ostavio... aaa...
Ernika dodirne lavor u kojem ima samo malo tople vode i odjednom shvati
nejasan razgovor izmeu doktora Zigmunda i mladog agitatora o premlaivanju i
lavoru s vodom.
Voda je ve topla i... znam, vama ovo nije od skupljanja milodara.
Novak opet zastenje od bola. Ernika ve pomalo nestrpljivo promrmlja da izdri,
otri s lavorom u kupaonicu, pusti u njega hladnu vodu i oprezno se vraa s njom. Kad
se s mokrom krpom priblii ispruenim novakovim nogama, vidi da izgledaju poput
papua i sigurno ga peku.
Boe. Mora da vas uasno boli. Ja bih urlala i stvarno gotovo pone urlati
zbog aljenja. A zato... zato su vas tako... tako jako...
Nisam bio dovoljno ponizan tiho kae novak. Nisam pruio drugi obraz kad
su me udarili...
Ja opet nisam hrabra. Ne znam se pobuniti protiv nepravde. Radije sam otila iz
odgojnog doma... zapravo pobjegla. Zamijenila sam Boju ljubav za svjetovnu...
Sluiti ljudima... aaa... i to je bogougodno.
Novak zajei od bola. Ernika duboko uzdahne.
Ali ja... sluila sam samo mukarcima. Zapravo sam ih opsluivala... za novac.
A sad nas ele oduiti od tog nemorala. Poslali su nas ovamo na dvije godine. A vas?
znatieljno upita.

Novak samo zajei, jer mu je Ernika nehotice dodirnula stopala. Ispria se zbog
nespretnog pokreta, zatim pone smirujue gladiti novakovu grevito zatvorenu ruku,
dodirne mu i uareno lice. Sigurno ima temperaturu, pomisli, trebali bi mu lijekovi.
Lijek protiv temperature vam doktor nije ostavio?
Novak odmahne glavom. eli jo neto rei uz uzdah, ali vie ne stigne. Na
hodniku se uje neki zvuk, ustri koraci, kroz odkrinuta vrata u sobu padne trak
slaboga svjetla. Ernika se uasno uplai.
Majko Boja! Ako je to uvarica i nae me samu s mukarcem u sobi, oiat e
me na golo.
Pone trati po sobi, ali nema se kamo skriti, ondje nema ni ormara.
Jeste li barem poloili redovniki zavjet istoe?
Na Ernikino oajniko pitanje novak ne stigne odgovoriti, jer se vrata otvore
irom i u sobi se, u traku svjetla, pojavi muki lik.
Joj, nemojte paliti svjetlo, ja sam u spavaici Ernika preplaeno vikne
upozorenje kad muka ruka pone traiti prekida kraj vrata. Ruka se zaustavi, spusti
se. Nesigurni glas upita:
to radite ovdje?
ula sam uzdahe kroz zid, ima uasne bolove, stavljala sam mu hladne obloge na
pete, ima i visoku temperaturu, pogledajte i Ernika prisloni dlan na novakovo elo.
Znam ustvrdi mukarac i kad ue, Ernika u njemu prepozna mladog agitatora.
Odmah joj je mnogo lake. Sad ve nepotrebno doda:
Ve je poloio redovniki zavjet istoe... ako bude pitanja.
Agitator na to ne reagira, prie krevetu, u ruci dri kutijicu s tabletama.
Obeao sam ti penicilin i donio sam ga. Ali ne smije me odati, jer bih i ja
mogao nastradati od novaka se okrene prema Erniki.
Mene se ne morate bojati, ja sam logoraica. Ja sam Ernika i jutros sam se u
radionici sruila pod mainu i pokae ruku u zavojima ali sad je dobro. Vidjela
sam vas danas u ambulanti i dobro vas se sjeam s predavanja prve veeri, kad ste
nas onako pristojno oslovili, sjeate se?
Imao sam tremu promrmlja agitator. I govori mi ti, Ernika. Ja sam Stano
Chomi. I s Matom sam na ti. Na Omladinskoj pruzi se obraanje s vi smatra

buroaskom navikom, svi su tamo na ti, a kad nas je doao posjetiti drug predsjednik, i
on je traio od nas da ga jednostavno zovemo Klema.
Chomi sve to ispria kao usput, no za Erniku je to zadivljujua informacija.
Novak Mat na nju reagira tek jo jednim bolnim uzdahom.
To su ga u logoru ovako... izmlatili? tiho upita Ernika.
U Ilavi. S jo jednim redovnikom, paterom Cyprinom, je po selima skupljao
milodare i time su prekrili zakon o zabrani prosjaenja.
Mi ne prosjaimo jednako tiho, istim glasom kae Mat. Drukije, prema
pravilima reda, ne moemo osigurati hranu. To sam ti...
A ja sam ti rekao da red koji je nastao na tako pogrenoj drutvenoj bazi danas
vie nema svrhe i...
Novak samo otegnuto zajei i zatim stisne zube.
Zasad ne prihvaa druge svjetonazore. Osim toga, prilikom... skupljanja
milodara su ilegalno dijelili zabranjenu brouru provincijala njihovog reda, nekakvog
Celestina, u kojoj pokuava dokazati da su se i franjevci borili za prava slovakog
naroda, to je jasna provokacija i reakcionarna la.
Ali svejedno ih nisu morali tako jako... saaljivo, oprezno istakne Ernika.
Da, Ilava je revolucionarni eksces, to je stvar prijelaznog stadija. Potreba za
revolucionarnim nasiljem e uskoro nestati i...
Morali bismo mu ovo jo oistiti i dati mu penicilin, da ne dobije otrovanje kad
si ve uspio nabaviti tako dobar lijek Ernika opet oprezno prekine mladog
agitatora. On se odmah sloi, iz kupaonice donese au svjee vode, Ernika iskusnim
pokretima (u domu su imali i teaj bolnike njege) podigne novakovu glavu i da mu
dvije tablete penicilina. Kae da bi mu sljedeu dozu trebalo dati za est sati. Na to
Chomi kae da e mu on doi dati tablete, Ernika mu zahvalno stisne zapee.
Chomia taj dodir iznenadi, trzne rukom, odmah se postidi. Prvi put pogleda Erniku u
oi u dvostrukome svjetlu koje ulazi u sobu. Ne izdri dugo njezin blistav pogled, s
nelagodom pritvori oi, spusti pogled.
Imam uasnu spavaicu, zar ne? apne Ernika. aptom kae da ne bi trebali
smetati Matu, od penicilina e se temperatura spustiti i moda e uspjeti odspavati.
Chomi se sloi, pogleda Mata, kae mu da e doi. Novak uti.
Bit e dobro ako dobiju samo pola godine zbog skitnje i parazitizma, ako im ne
dodaju paragraf o podrivanju republike poluglasno kae agitator dok zajedno izlaze

na hodnik.
U slabome svjetlu prljave stropne arulje Chomi ponovno pogleda Erniku.
Njezina spavaica je stvarno uasna: ispod nje se ne vidi nita od Ernikinih grenih
drai. No mu prua barem nekakve slutnje, jer agitator prilino bezbojnim glasom
izjavi:
Najmlaa si od svih i mogao bih ti pruiti posebnu zatitu...
To bi bilo dobro... Ima lijepu jaknu i Ernika ve malo smjelije dotakne
stvarno lijepu plavu jaknu koju Chomi ima na sebi.
Posebna je. Dobio sam je jo na prvoj omladinskoj akciji, kad smo obnavljali
selo Bale. Na Omladinskoj pruzi je to neto kao asniki in u vojsci. Tamo sam
ve bio zapovjednik estoga logora.
Svuda sami logori. Dosad nisam imala pojma o tome zaueno apne Ernika.
Omladinska pruga je logor za izgradnju i to je neto sasvim, sasvim drukije,
to... ne moe to ni zamisliti. Ne Chomi zavrti glavom i zatim se u nekakvome
nijemom uenju zagleda u prozor s reetkom, iza kojega se vide nizovi dugih,
turobnih drvenih baraka, snano svjetlo straarnica i mutni obrisi logorske ograde.
Polako se okrene prema Erniki i odjednom pone pripovijedati. Kako su svi radili
nou, uope ih nije trebalo tjerati na to, za svakoga je bila ast kad bi se naao u
nonoj smjeni: radili su uz zasljepljujue svjetlo reflektora, na stablima su bili
objeeni zvunici, sa zvukovima pijuka i ekia mijeali su se tonovi odlunih
omladinskih koranica, jo ne bi ni utihnuli, a ve bi se uo glas zapovjednika
cijeloga gradilita, koji bi im se obratio: Brao i sestre u radu, vae rezultate, vau
borbu s prirodom prati cijeli logorski kolektiv i zato neka nijedan va udarac ne
bude uzaludan, jer je svaki kubik iskopane zemlje zlatni pijesak na putu prema
socijalizmu! A onda opet glazba, ispunjavala je cijelu dolinu, zvali su je Dolina
radosti, gruzijski Kamardoba, njegov odjel je probijao najtei dvokilometarski
odsjek, razbijali su stijenu, napredovali su metar po metar, gotovo su ve puzali od
umora, oi su ih pekle od nespavanja, znoj je pekao po cijelome tijelu, ali znali su da
e poslije teke noi doi krasno sunano jutro i...
Chomiu zadrhti glas, uuti.
Lijepe noi apne Ernika. Drukije od onih koje sam ja doivljavala
nastavi pomalo postieno i istodobno iznenaeno shvati da je njezin preodgoj opet
malo napredovao. Napravi jedan korak prema vratima svoje sobe, koja su ostala
otvorena, i kratkim pogledom pokae Chomiu kako bi to lijepo pripovijedanje mogao
nastaviti i u udobnijem poloaju, sjedei kraj njezinih nogu na krevetu. Chomi shvati

njezin edni poziv, vjerojatno ga i uzbudi, jer mu se jakna na grudima pone nabirati,
ali zatim shvati, kad bi ih netko sluajno iznenadio, Ernika ne bi mogla ponoviti svoj
alibi, jer on nije poloio i nikad nee poloiti redovniki zavjet tjelesne istoe. I tako
samo kratko uzdahne. Ramenom se nasloni na vrata i ponovi: bila je to prava poezija.
Radili su, sanjali, a neki su i pisali pjesme. I on je uspio napisati jednu, svi su tvrdili
da bi je trebao poslati na natjecanje logorskih talenata, ali odolio je iskuenju, pisanje
pjesama smatrao je intimnom stvari, koja bi i u vrijeme kolektivizma trebala ostati
manje-vie osobna, neto poput privatnog dnevnika. Ernika se s tim sloi. I ona je
upoznala nekoliko intimnih pjesnika, jednom mu moe pripovijedati o njima. Chomi
joj zauzvrat, kad se idejno vie zblie, moe pokazati svoju pjesmu. Zove se Gradimo
svoju sreu. Erniki se naslov pjesme svia, tako je pristojan. Zdravom rukom
zadivljeno dodirne Chomievu jaknu, inae ve prilino otrcanu i odavno neopranu.
Kae da je umorna, vie ne moe stajati na hodniku. Chomi joj se ispria to je
zadrava, ali ne moe se nou naviknuti na ovaj logor: ograda, psi, strae na iji poziv
mora glasno viknuti svoje ime i pustiti da te dugo njue odvratni vujaci.
Ernika ga eli opet dodirom utjeiti i potaknuti, kako ih ne bi i on napustio jer
navodno nijedan logorski agitator nije izdrao u preodgoju dulje od mjesec-dva;
jednoga biveg uitelja morali su odvesti iz barake za agitaciju i propagandu usred
valjda pedesetog prikazivanja filma o slavnoj sovjetskoj traktoristici Pai Angelini,
ravno u Nitru u ludnicu. A ako je Chomi donio neki film o Omladinskoj pruzi i...
Ernika ne uspije dovriti misao. Na prozoru barake pokae se brza, udovina
sjena. Oboje se ukoe. Ulazu u ambulantu priblii se teki crni motocikl s prikolicom i
na svjetlu logorskih reflektora baca sjenu. Svjetla su mu ugaena. S njega skoi visoki
mukarac u konom kaputu, s konom kapom na glavi. Iako je nije skinuo i prikrada se
ulazu, Chomi ga odmah prepozna.
Plak! Moram sakriti penicilin...
Ne daj da tue Mata, Stanko brzo kae Ernika. I ja ga se bojim i
odjednom zagrli Chomia i cijelim se tijelom privije uz njega.
to ti je apne agitator i pone odvajati Erniku od sebe. I kroz bijednu
spavaicu Ernika osjea kako je njegovo pripovijedanje o izgradnji imalo utjecaja na
njegovu mukost. Nevjerojatno to danas mukarce uzbuuje, s uenjem pomisli.
Htjela bi se u to uvjeriti i rukom, ali nije sigurna da time ne bi jo vie uplaila
momka.

8
Ila jedna zlatica..
Poslije veernjeg sastanka s ministrom, koji je zavrio iznenaujuim prijedlogom
da napravi istraivanje s posrnulim enama u logoru za prinudni rad, Belo Blaen je
ponovno proitao neke svoje starije traktate i s iznenaenjem ustanovio da je u njima
temi revolucionarnog nasilja posvetio vrlo malo pozornosti. Svi u kruoku, ukljuujui
buduega ministra unutarnjih poslova, budueg ministra dravne sigurnosti i budueg
predsjednika Zbora ministara tu su temu nekako nesvjesno izbjegavali; osjeali su da
nisu jo sasvim spremni za to da na smetlite povijesti odbace preivjele ideje
europskog liberalizma, a nisu to htjeli priznati ni svojim drugovima odvraala ih je
od toga i forma javnih priznanja, koja se upravo upotrebljavala u sve brojnijim
procesima protiv trockista u zemlji budunosti koja ne podlijee kritici, a svi su ih
pratili. I sam je pomalo prestraeno otkrio da i u njemu postoji sjeme trockizma.
Moda i u drugima, ali samo je on to u kruoku priznao; u napadu iskrenosti (i njega
samoga je to poslije iznenadilo) priznao je da je pomalo podcjenjivao Lenjinove
teoretske radove, a i da se pomalo bojao odreene neprozirnosti u njima.
Dobrovoljno se obvezao da e se sljedei njegov traktat baviti iskljuivo Lenjinovim
djelom Prijelaz od kapitalizma ka komunizmu. Svi su to odobrili, ali poslije su ga u
vinskom podrumu, kamo je pustio da ga odvuku u tome neobinom raspoloenju,
zafrkavali. Nije se volio toga sjetiti.
Ne bi se sjeao ni sad, dok je polako, s kovegom u ruci, poljskim putom hodao
od vlaka do logora, da ga nije pratio upravo Lenjin, tonije, njegova ideja o
neizbjenosti da se u prijelaznom razdoblju izgradi neki poseban aparat za
potlaivanje, vrlo jednostavan represivan aparat, koji mogu opsluivati svjesni
proleteri, policajci, pa ak i ljudi s ulice. Upravo ta ideja o jednostavnosti
represivnog aparata, naizgled tako primamljiva, nekako ga uznemirava i kako se
pribliava logoru i pojavljuju se visoke straarnice (izdaleka nalikuju tornjevima
rudarskih liftova) te linija napete ograde, nemir u njemu raste i poinje se javljati
slutnja da e moda biti prisiljen, premda samo teoretski, ali svejedno uz velik rizik,
ispraviti Lenjina.
Naglo zastane na putu, brzo pogleda oko sebe, ali odmah shvati da je otiao

predaleko: iza ograde logora uje se prodoran motiv na harmonici, pojaava se, pone
se pribliavati, otvaraju se iroke dveri logora iz kojih marevskim korakom poinje
izlaziti nekakva muka eta, na njezinu je elu harmonika s velikom harmonikom koja
bljeti na jutarnjem suncu, pokraj njega debeli Ciganin s violinom, a iza njih dugaki
etveroredi, sa strane obrubljeni policajcima sa sputenim orujem. eta je odjevena
u istu, prilino bezoblinu odjeu. Je li to budua odjea proletera, u sebi se upita
Blaen. Ne stigne vie razmiljati o tome jer predvodnik s harmonikom utia svirku,
u hodu se okrene, podigne ruku i zapovjedi:
Pjevamo! Jen, dva, tri!
Pone brzo svirati i eta zapjeva:
Ila jedna zlatica
U Novke iz Amerike,
srele su je ruske ete,
one su je zgnjeile.
Kuhala je i aj pila,
i aj pila i kuhala...
eta prolazi pokraj Bele Blaenog i podrugljivim glasovima pjeva:
Hej, glupa zlatice,
samo doi u Novke,
ekaju te nae ete,
u ai e zavriti....
Mnogi od pjevaa stvarno u rukama nose ae, u ritmu astuke ih podiu iznad
glave i smiju se. Promariraju pokraj Blaenog i, na polju koje okruuje logor, veselo
odzvanja: Kuhala je i aj pila...
Blaen jedno vrijeme ne moe odvojiti pogled od njih. Zatim vidi da se dveri
logora poinju polako zatvarati, zato dohvati koveg i pouri prema njima. Ionako
mora proi kroz uski prolaz pokraj vratarnice. Osim strae, ondje u skupini stoji
zapovjednitvo, koje je etu ispratilo iz logora. Zapovjednik logora, kojemu se
Blaen predstavio i predao mu dozvolu za posjet logoru, potvrdi ono to je Belo
pogodio im se ula astuka o zlatici.
Opa potraga za krumpirovom zlaticom strogo kae zapovjednik. Za danas su

proglasili okrunu akciju, tako smo se i mi ukljuili. Poite sa mnom!


Zapovjednika baraka se nimalo ne razlikuje od ostalih baraka u logoru.
Zapovjednikov ured je zatrpan spisima i svuda ima pepela od cigareta. Zapovjednik
odmah zapali jednu, raskopa ovratnik na vojnikoj koulji, oslobodi remenom
stegnutu jaknu i pone otvarati prvu od dvije omotnice koje mu je Blaen donio od
ministra. Zapovjednik letimino proita kratko pismo, zavrti glavom i promrmlja: Jo
jedan zahtjev za intervenciju! Baci ga na stol i pone otvarati drugu, deblju omotnicu.
Blaen s pomalo napetim izrazom na licu eka kako e zapovjednik logora prihvatiti
njegovu istraivaku misiju. Osjea da e mu zapovjednikova vojnika strogost
pomalo smetati.
Zapovjednik ne stigne ni poeti itati pismo kad se na hodniku uje toptanje nogu i
glasno kucanje na vrata, a u ured zaviri glava s vojnikom kapom:
Krava je gotova, drue zapovjednie!
Dolazim! Ispriajte me na trenutak zapovjednik odloi ministrovo pismo,
ustane od stola i krene prema vratima.
Kad izae na hodnik i ostavi otvorena vrata, Belo Blaen, koji sjedi na stolcu
odmah do vrata, gurne glavu na hodnik. Cijeli iroki hodnik zauzima krava od kartona.
Obojena je poput neke seoske arenke, glava joj je uzdignuta, a vime veliko i obojeno
nekakvim plavim crtama.
Zapovjednik stane rairenih nogu i promatra kravu.
Nije bogzna to, ali vime mu je uspjelo. Moete to platiti, vodnie!
Vodnik s kapom i crnom biljenicom u ruci se sloi. Zapovjednik se tako naglo
okrene da se Belo Blaen ne stigne povui s vrata. Zbunjeno se osmjehne.
Naveer emo imati predavanje o metodi munje prema Malininovoj
shvaajui njegovu radoznalost, zapovjednik pone objanjavati kad se vrati u ured i
zatvori vrata. Bit e povezano s uputama kako pravilno masirati vime krave muzare
kako bi davala vie mlijeka. Smislila je to neka ukrajinska kolhoznica. Seoski gazde
koje imamo u logoru dodue misle da je dovoljno krave dobro nahraniti i da e davati
mlijeko, ali okruna poljoprivredna instruktorica e ih doi uvjeriti da se to moe
postii i masaom.
Blaen ne zna kako bi reagirao na zapovjednikove rijei.
Ovdje imamo oko sto pedeset zemljoradnika, uglavnom onih koji nisu punili
kontingente i koji su klali svinje na crno, njima okrune komisije odreuju kaznu
jednom na godinu, ali elimo ih na nekoliko tjedana pustiti kui na etvu. Neka onda

ire obrazovanje po selima, zar ne?


Na to Blaen moe samo kimnuti u znak slaganja.
Zapovjednik jo napomene da poslije predavanja oekuju burnu raspravu, jer
seljaci imaju tvrde glave, teko im je u njih utuviti neto novo, osobito kad to dolazi s
bratskoga istoka. Poslije te primjedbe zapovjednik ponovno pone itati pismo: ita
ga s iznenaenjem, licem mu preleti i sjenka negodovonja. Kad ga proita, to i pokae.
Potujem vau misiju, naravno, ali... smatram pretjeranom strku oko kurvi. Javila
mi se i okruna komisija ena, htjele bi s njima naveer izraivati tabletie, vesti
stolnjake i itati im Makarenka. Neka se radije kod kue posvete djeci i ne smiljaju
kojetarije. A sindikati opet meu njima organiziraju udarnice. Ja sam obian
policajac, pjeak revolucije, ali mogu se kladiti s vama da od tih pokvarenih ena
neete napraviti drugarice!
Uope nije rije o tome. Izrada udarnika kao na Fordovoj pokretnoj traci uskoro
e se pokazati kao greka, historijska zabluda tiho kae Blaen. Ne radi se ak ni
o onome to oito zanima okrunu komisiju ena, da te dame postanu, biblijski reeno,
postiene bludnice, jer to je nerealan cilj, borba s vjetrenjaama, budui da se
odreen tip bludnice, koliko god skrivene i potisnute, nalazi u svakoj, pa i najasnijoj
eni, ak i u redovnici, kako nas o tome ui povijest seksa, i danas se u strunim
raspravama doputa da su u svakoj eni latentno prisutni i edipovski kompleks,
sadomazohistike sklonosti, libidozne opsesije i...
Kad Blaen primijeti zapovjednikov zaprepateni pogled, odmah zastane. U
nastavku je konkretniji:
Uzroci njihova moralnog pada uglavnom su loi drutveni uvjeti, to je
nesumnjivo, veina njih dolazi iz siromanih etvrti, Dornkappela, Zuckermandela,
bivega geta. Njihovo zanimanje ih s vremenom ne samo tjelesno unitava, nego i
osjeajno otupljuje i vodi ih prema gubitku osjeaja dostojanstva. A novo drutvo
upravo to ne moe dopustiti. Svaka drutvena skupina mora biti jednako
dostojanstvena. One koje to ne postignu, ili se ne budu trudile, one e, dodue samo u
historijskom smislu, biti likvidirane.
Te kurve se nee truditi. Pregledao sam njihove dosjee i to mi je jasno
primijeti zapovjednik koji se inae u potpunosti slae s Blaenim.
Niste u pravu, zapovjednie. Novodobna povijest njihova zanimanja, poevi od
francuske revolucije i poetka kapitalizma i njegove masovnosti, dakle i s
pronalaskom masovnih erotskih sredstava za uzbuivanje, govori neto drugo. Mnogo
sam se bavio tim stvarima, kad je jo bilo dovoljno vremena i prostora za

razraivanje raznih pojedinanih problema koji su ekali na rjeavanje poslije


definitivnog preuzimanja vlasti, u to u naem kruoku, iji je lan bio i va sadanji
ministar, nitko ni na trenutak nije sumnjao. I tako sam napisao omanji traktat... naslov
sad nije vaan i neu vam oduzimati dragocjeno vrijeme prepriavanjem, samo u
kratko rei da je bio utemeljen na ideji, istina, tada jo teoretskoj, o organskom
ukljuivanju Vydrice u novi sustav. Dodue, na mnogo vioj razini, bez onih prljavih
jazbina, spolnih bolesti, seksualnih ekscesa i svodnitva te s osnovnim i nunim
preduvjetom: te Venerine zaposlenice moraju znati da je njihov rad potpuno legalan,
da je u skladu s ciljevima koje novo drutvo slijedi u podruju kolektivizacije seksa,
dakle da su prihvaene kao pravi partneri i suradnici, u konanom ishodu
dostojanstveno i...
A to, to... zamuca zapovjednik to biste sad htjeli s njima...
Uz vae doputenje... i uz doputenje druga ministra... tiho potvrdi Blaen.
Zapovjednik brzo dohvati ministrovo pismo, zabrinuto i brzo ga pone prouavati,
okrene i list, ali...
Ovdje nema niega takvog... spominju se samo upitnici i...
Za poetak sam stvarno odabrao tek formu upitnika, sasvim anonimnog, naravno,
to bi tek trebalo biti poetno istraivanje, mislim da za konane zakljuke imamo
dovoljno vremena, prelazak s projekta s nezaobilaznim crtama utopije prema realnosti
ne treba na silu ubrzavati. Openito su za preodgoj drutva potrebne ne samo godine,
nego i desetljea, a i cijeli sustav logora, organiziranih tako da postanu osnovne elije
velikih radnih kolonija.
Blaen bi jo nastavio, ali zapovjednik pomalo nestrpljivo mahne rukom. Zato je
samo kratko dodao da zapovjednik moe poslije pregledati upitnike.
Ba imam vremena itati to te pi... posrnule ene smiljaju on prilino grubo
odbije ponudu Blaenog. Nervozno zapali jo jednu cigaretu. Puenje ga smiri. Zatrai
od Blaenog da poe s njim, odvest e ga asniku zaduenom za smjetaj. A kad se
smjesti, odmah e ga odvesti prostitutkama. Blaen se sloi, kae da se ve veseli.
Zapovjednik samo zavrti glavom.
Izau na hodnik. Vodnik, jo uvijek s crnom biljenicom ispod ruke, stoji pokraj
kartonske krave i gladi njezino veliko vime. Toliko je zauzet tom aktivnou da i ne
primijeti kako se pribliava zapovjednik. On zakalje. Vodnik se okrene i uspravi.
Dobre cice, bili ste u pravu. to mislite kad bismo na predavanju u prvi red
stavili neku od onih cura iz Vydrice? Lake bi informacije ulazile u glavu ljudima. A

kad bi i bilo nekih prostih primjedbi, kurvama bi to bilo svejedno, zar ne?
Ne! procijedi kroz zube zapovjednik. I pokupite se odavde s tom kravom.
Drugi put ne priajte takve gluposti, inae u i vas poslati na preodgajanje.
Vodnik samo slegne ramenima, zgrabi kravu i pone je vui prema izlazu.
Eto vidite zapovjednik se s negodovanjem u glasu okrene prema anketaru to
mu se mota po glavi. Kurva e za njih ostati kurva, vi moete planirati to god hoete.
Sve e to biti jo vei kurveraj nego u kapitalizmu.
Blaen se samo zbunjeno nasmije, ali ne misli tako.

9
ivot bespitanja
Iglom izbodena ruka jo je pomalo boli, ali Ernika ve hoda po radionici s malim
runim kolicima, veljama iz skladita dovozi platno i konac, odvozi saivene pregae
i prestala se bojati logora: doktor je ispunio njezinu usrdnu molbu i dan poslije
ozljede donio joj je u ambulantu troje gaice, tako da se ne mora bojati kako e je
uvarice, koje nou provjeravaju da, premda su same, ne bi nastavile s nemoralom
kao u Vydrici, uhvatiti s golim prorezom.
Istina, nisu to Ernika to osjea na svakome koraku fine batistene ili ipkaste
gaice od privatnika u Michalskoj ulici, saivene su od prilino neprozrane, grube
tkanine i kao da ih je ivao mukarac koji intimne enske proporcije poznaje samo po
uvenju. Ili moda takve gaice dobivaju uvarice, kako bi dolje imale osjeaj da su
poput mukaraca, kad su ve navukle uniforme i ponaaju se prema njima, enama
osjetljivima na muke dodire, tako prezrivo i grubo. Nad njom ve pomalo gube mo.
Od doktora je dobila listi s kojim sama svaki drugi dan odlazi u ambulantu na
injekcije protiv slabokrvnosti. Zapovjednica Matilda je prvo pobjesnila kad je
proitala listi koji je potvrdio i zapovjednik logora, odjurila je s njim doktoru, ali
Zigmund ju je smirio kad joj je rekao da je on iz Bratislave dobio naredbu da lijei
prostitutke, a u kamionu s bromom poslali su i poiljku lijekova namijenjenih njima.
Zapovjednica je onda samo mahnula tapom, kao razoarana lisica repom.
Ernika je se jo uvijek prilino boji. Osobito esto tue ene koje su trgovale na
crno i radile ilegalne pobaaje, udara ih nogom, upa im kosu, a dvije je ve poslala
da ih oiaju na golo. ianjem i Ilavom prijete i njima, ako budu uhvaene da mute s
mukarcima, ili ako otkriju da je neka od njih trudna. eeraica, kojoj ne vjeruju
mnogo, a neke sumnjaju da je smjetena u baraku kako bi ih prislukivala, naveer im
je aptala da Matilda samo prijeti, bijesna je na one koje trguju na crno zbog toga to
o njoj znaju neto loe iz rata, kad je Madla, kako je zovu, ivjela u Petralki i ovako
kako sad eli njih uvjebati, tada je uvjebavala Hitlerovu mlade, neka od njih je to
jednom prilikom spomenula, to dodue nije trebala uiniti, vidi se kako je glupa i
nije nita nauila o reimima, brbljala je dalje eeraica, stara kradljivica; i zbog
toga Ernika rauna na to da e mladi agitator ispuniti svoje obeanje i uzeti je u

zatitu.
Zasad to, Ernika mora tiho uzdahnuti za svojim kolicima, nije uinio. Valjda ima
mnogo posla s preodgajanjem ili se pomalo stidi zbog toga to se one noi na vratima,
kad mu je srce pod jaknom bre zakucalo zbog sjeanja na Omladinsku prugu,
istodobno i muki uzbudio, a ona se nehotice, kad ih je prepao Plak, u to uvjerila
dodirom bedra. Jo uvijek pamti taj dodir i kad ga se sjeti, kao sad, uvijek osjeti kako
su loe saivene logorske gaice.
Ernika se ne usudi ponovno uzdahnuti, jer se kroz prolaz meu strojevima
pribliava majstorica, koja je stroga ali pravedna. Pomalo runo je ene zovu Daska,
jer nema ni cice ni guzice, stvarno je kao daska. Ernika zastane s kolicima kako bi
majstorica mogla proi kraj nje, ali ona pogleda na sat, zatim iz depa izvue pitaljku
i prodorno njome zazvidi.
Deset minuta pauze! povie majstorica.
Strojevi se ponu zaustavljati, utiavaju se, ene ustaju s klupa, proteu se i
poinju razgovarati. Kroz prolaz su krenule prema prednjoj strani prostorije.
Uasno pucaju konci...
Platno je kao od papira...
Da, nije kao kod Nehere...
uti. Tvorniar Nehera je bio eksploatator...
Ali njegove tkanine nisu farbale ruke...
Svejedno, ku ili...
Na stolu koji stoji sprijeda i na kojem se nalaze bale platna, velje se naslone na
rubove i zaute. Majstorica ve u rukama dri novine. Prvih dana bi se na pauzama
dobro nasmijale, sad ve postaje dosadno. I majstorici je to glupo, premda se mora
drati ozbiljno, kako je netko ne bi otkucao tvornikom odboru.
Oznaila sam ovdje lanak o Koreji, djevojke. Imperijalisti ondje kuju spletke i
poigravaju se sa svjetskim poarom. U meuvremenu, korejska djeca pate. To je samo
ukratko. A odmah uz lanak je i pjesma. Vrlo kratka. O rudarima, ali osjeajna... ima
neto i o ljubavi. Tko e je proitati?
Ni jednoj se to ne da, ni ljubavlju ih nije privukla. Zato majstorica pokae Bertu.
Njezin puni nadimak u Vydrici bio je Berta s velikom nogom, skraeno su je zvali
Berta s velikom, to je ponekad odbijalo njezine muterije, ali onaj tko se ne bi
uplaio, stvarno nije bio razoaran. Majstorica joj doda novine. Berta ih nespretno

uzme, snano zakalje. Ernika zagrize usnicu kad Berta pone s bratislavskim
naglaskom i snanim njemakim izgovorom itati:
ivot bespitanja
Ugljenom smo pisali planove
na oplake smo lijepili zastore,
a ciljefi su se u metal pretvorili.
Teak, teak je put proletera
a ipak je ljubafi pun.
Dobro, Bertika pohvali majstorica Bertu kad joj ona vrati novine i potpuno
iscrpljena otetura meu bale platna. Drugi put e moda biti vie o ljubavi utjeno
se obrati ostalima i upozori ih da e za pet minuta nastaviti s radom.
velje se polako vraaju strojevima, Ernika svojim kolicima. Sjeti se kako joj je
Chomi obeao da e joj jednom pokazati svoju pjesmu o izgradnji sree. Ona bi je
znala recitirati drukije od Berte. Kod Keri Boje ljubavi je najljepe itala
evanelja i biografiju svete Agneze. A ponosna je to se iskazala i u Vydrici kad ju je
slikar, koji je onamo zalazio i slikao Mandu kao Veneru koja se budi, tjerao da za
vrijeme odnosa ita njegove ritmine, prilino nepristojne pjesme i uvijek bi bio
izvan sebe to joj pritom ne bi ni glas zadrhtao i nije gubila ritam. Slikar bi onda
uvijek naruio jo jednu bocu ampanjca, napio se i ne bi vie mogao drati kist u
rukama i ne bi zavrio Mandu. Nikad nije imala sree s mukarcima, pomisli Ernika i
ode u skladite po platno.
Malo skladite je s druge strane povezano s uredom majstorice, koja onamo odlazi
otpisivati iskoriteni materijal, esto ostavlja otvorena vrata i Ernika iza police s
platnima uvijek neopaeno zaviri u ured. I sad su vrata otvorena i odande se uju neki
glasovi. Ernika nikad ne zna svladati svoju djeju radoznalost, koju su mnogi
mukarci u Vydrici krivo tumaili, i oprezno se priblii polici. Kroz razmak meu
balama tkanine pogleda u ured. Manda, iznenaeno pomisli.
Manda sjedi nasuprot majstorici za niskim stoliem i gotovo je dodiruje svojim
tekim grudima. Obje izgledaju kao da im je neugodno. Uskoro majstorica tiho kae:
Stvarno ne znam kako to uiniti. Morali bi vas proglasiti udarnicom.
Manda se vrpolji na stolcu i vjerojatno ne zna to bi na to rekla.
To znai da biste morali ispunjavati normu s barem stopedeset posto i ivati
pregae i od uteenog materijala.

Manda kima cijelim tijelom. Majstorica baci kratak pogled na njezine grudi.
Sklopi oi, otvori ih, pomalo uzbueno progovori.
Konano, ja imam mogunost ustanoviti koliko se u radionici svaki dan utedi
tkanine i kad bih to napisala na vae ime...
Bila bih vam vrlo zahvalna.
Obje kao da kratko razmiljaju o tome. Majstorica opet pogleda u Mandine grudi.
Ernika je primijetila da se majstorica, dok hoda po radionici i dijeli savjete,
pokazuje kako se neto treba uiniti, ispravlja greke, uvijek najdulje zadri kraj
Mande, kojoj rad ide prilino dobro, samo joj grudi malo smetaju, ne moe se nagnuti
nad stroj onako nisko koliko je potrebno. Majstoricu kao da to fascinira, ne moe se
Mande nagledati. Primijetile su to i ostale ene.
Sigurno i Manda, lukavica, shvati Ernika dok sad slua kako Manda svojim
pomalo hrapavim glasom govori:
Znam da ste me zapazili i u radionici... i ene me vole gledati.
Ernika vidi kako je majstorici uasno neugodno. Nakon nekog vremena apne:
Samo... me zanimalo jeste... jeste li upotrebljavali neki pripravak za rast grudi...
kakve su nekad nudili...
Manda samo odmahne glavom.
Nikada!
Zatim majstoriinu jadnu, gotovo uvenulu ruicu uhvati u svoje velike ruke i
prisloni je na grudi.
Moete se uvjeriti. No... nemojte se sramiti potakne majstoricu hrapavim
glasom.
Kao da je dotaknula uarenu pe takav izraz lica ima majstorica kad njezina ruka
dotakne Mandu. Vjerojatno bi je htjela odmaknuti, ali Manda je pritie uza svoja
ispupenja na platnu, koja odmah ponu oivljavati. Majstorica se vie ne opire i na
njezinu suhonjavu licu pojavi se izraz tihe zaprepatenosti, Ernika je to viala na
licima mukaraca.
Uope nisu ni poduprte u nevjerici kae majstorica i polako, poput slijepca,
pone pipati dlanom po grudima. Ernika ne moe dobro uti ni razumjeti neto to
govori o nekome mukarcu koji bi se od toga mogao izbezumiti. A Manda, onako
krupna, jo se pone pomalo epuriti i ispod tankoga platna se podiu vrste
bradavice.

No uenje na licu majstorice prekine buka u radionici. uje se mnogo glasova,


neki su sigurno muki. Ernika se odmah odmakne od pukotine, pojuri prema kolicima,
brzo u njih ubaci tkanine i tri s njima u radionicu.
Gdje si se sadrala, ptiice? doeka je Velika Berta. Madla i refisor te trae!
Ernika se odmah uplai i s kolicima krene prema prolazu.
Nasreu, Berta se samo glupo alila: zapovjednica Matilda svim veljama glasno
ali pristojno objasni da se za njihov rad u radionici, za njihov budui, kao i bivi
ivot, zanimaju i znanstvenici te da ih je drug ravnatelj jednog instituta doao osobno
vidjeti. Neka mu ljubazno sve ispriaju o sebi, neka ne pokuavaju neto skriti ili
prevariti ga, jer e on to otkriti i... zapovjedniin ton postane prijetei. Sama to
odmah shvati i zauti.
Nee to biti nikakvo sasluanje, zapovjednice gost njeno ispravi Madlu.
Naprotiv, bit e to dobrovoljna i potpuno anonimna anketa. Ne morate se bojati, drage
dame, da e obogatiti vae policijske dosjee, posluit e za isto znanstvene svrhe
pristojno nastavlja gost. Govori nekako plaho, s pomalo zbunjenim osmijehom, a na
sebi ima fino krojeno ljetno odijelo i runo obojenu, ukusnu kravatu. Posrnule ene u
njega gledaju kao u privienje.
Neko vrijeme i majstorica Daska, koja je dola iz svoga ureda. Iza njezinih lea se
pokuava sakriti Manda. I majstorica progovori.
U poslu su tienice ve postigle znatan napredak. Uspjeno su savladale
jednostavne zadatke ivanja, rade odgovorno i ne izbjegavaju rad.
One lijene i nespretne smo prebacili u praonicu i peradarnik dopuni
zapovjednica majstoricu.
Nemaju svi dara za ovaj posao objasni majstorica. Moda se udite to
ovdje ivamo samo jednostavne haljine-pregae... i majstorica s najblieg stroja
podigne nedovrenu pregau. Na prvi pogled moda nisu privlane...
Smatram to ispravnim smjerom u novoj modi prekine gost majstoricu.
Praktinost, svrhovitost i dostupnost, to su glavna naela koja bi apsolutno trebala
prevladavati u odijevanju naih proletera. U budunosti e moda biti suvina, i ona je
klasnog podrijetla, i zato je izazvala mnogo nesree, ima na savjesti osjeajnu, ljudsku
traumu milijuna radnikih djevojaka i ena, cijele eksploatirane armije koja je u
tekstilnim tvornicama i salonima izraivala skupe i sveane haljine, rafinirano rublje
koje je raspirivalo frivolne muke hirove, a same su bile prisiljene odijevati se
siromano, ak i bijedno. To je gotovo, kao to je francuska revolucija zauvijek

prekinula doba krinolina. To bi trebalo biti jasno, majstorice, i zbog toga se uope ne
morate opravdavati. Opravdat e nas budunost opet pristojno zavri gost.
Majstorica je u neprilici, njezino nelijepo lice jo vie porazni. Smeteno u rukama
gnjei pregau.
Moda vas je to malo iznenadilo pomalo plaho progovori gost ali duboko
sam uvjeren da u naemu buduem ivotu uope nee biti potrebno upozoravati na
sebe gizdavom odjeom, jednakost svih to i ne doputa, a ni ene nee trebati sva ta
rafinirana erotska pomagala, ipke i najlone, koje jo uvijek nude u salonima Brouk,
Asa i Domina, jer emo odgojiti generaciju mladih, obrazovanih i nadahnutih
mukaraca, koji e u djevojkama traiti i cijeniti potpuno drukije kvalitete od
tjelesnih, cijenit e iskljuivo njihov duh.
Ernika se, tko zna zato, sjeti jednog takvog mukarca slikara. Uvjerena je da
on nikada nee birati ene onako kako ih eli uvjeriti ovaj govornik, i pone se
smijati. Ostale ene, koje su se vjerojatno isto tako jedva suzdravale, kao na znak,
prasnu u smijeh. A budui da se te vesele dame ve mjesec dana nisu poteno
nasmijale, ponu se luaki hihotati, gurkaju jedna drugu i platnene haljine na njima se
trljaju jedna o drugu i ostaju bez boje.
Dosta je bilo! povie Matilda i dirigentskim tapiem snano udari po
najbliem stolu. Iznenada uute, ak odmah postanu tjeskobne i neke se okrenu Erniki
kao da joj predbacuju. I zapovjednica strogo gleda u nju i tap u njezinoj ruci se pone
prijetei podizati, Ernika osjea kako joj se zatresao eludac, samo to joj se nije
smrailo pred oima i...
Drago mi je to vas je to zabavilo. Nove ideje bi stvarno trebalo prihvaati s
osmijehom, ne sa suzama, jer bi se ondje kamo smo krenuli, esto trebao uti upravo
smijeh. To je za mene zanimljiv poticaj. Zahvaljujem i gost se osmjehne Erniki.
Ali Ernika bi se i zbog toga onesvijestila, boji se da e joj to, kad gost otie,
zapovjednica i uvarica predbacivati i ne moe zaustaviti suze.
U radionici imaju redovite pauze za obrazovanje nekako ljutito progovori
zapovjednica.
Danas smo itale lanak o Koreji, a djevojke su jo na vlastitu inicijativu
proitale i pjesmu ukljui se majstorica. A na poticaj sindikalne organizacije, u
radionici emo razvijati i udarniki pokret. Ova majstorica se okrene i pokae
Mandu vaa drugarica Manda je danas poslije pauze dola k meni i razgovarale smo
kako bismo se mogle ukljuiti u pokret. Zajedno smo razmiljale kako poeti, zar ne,
Manda?

Manda to tromo potvrdi i spusti pogled.


Odluila je ispunjavati normu s najmanje sto pedeset posto i svaki tjedan od
uteenoga materijala saiti tri, etiri pregae za nae zadrugarke i druge radne ene.
Nadam se da u tome nee ostati sama, djevojke!
velje odmjeravaju Mandu pogledima koji nisu previe pristojni. To Erniki
pomogne da se suzdri od ponovnog smijanja i ve znatieljno razmilja o tome zato
zapravo Manda eli postati udarnica.

10
Uvjerljiv fiziki dokaz
Samo mi je jo taj znanstvenik trebao, pomisli naveer zapovjednik logora kad se
sjetio jutarnjeg razgovora s Blaenim. Nije dobro razumio njegovo izlaganje, jer se
nije mogao usredotoiti na ono to govori i premda se cijeli dan pokuavao sjetiti
njegovih kompliciranih zakljuaka, nije mu uspijevalo; tako je samo instinktivno
pogodio kako je taj blesan doao u logor zato da bi opravdao prolost kurvi i ak je
veliao. No to mu se inilo nevjerojatnim, a kad je shvatio da mu je preporuku dao
osobno ministar unutarnjih poslova, morao se tome nasmijati. Nasmijao se, ali
neodreeni osjeaj opasnosti nije ga napustio.
Pali valjda ve etrdesetu cigaretu toga dana, iako mu je grlo potpuno suho, a
usnice ga peku od nekvalitetnog duhana koji ispada iz loe smotanih cigareta Detva.
Zna da ne bi smio puiti, trebao bi uzeti nekoliko slobodnih dana i posjetiti obitelj, ili
se bar poteno naspavati, jer osjea da e ga logor inae unititi. Stalno stiu
kontingenti iz Ilave, gdje su u sklopu akcije protiv katolika razvrstali otprilike osamsto
ljudi, negdje su pokupili cijela sela zajedno sa upnicima, odvojili su one iz kojih su
batinama izvukli neka priznanja, a ostale prebacuju ovamo, sve te tvrdoglave
mukarce i fanatine vjernice, uzalud u ministarstvo alje oajnike telegrame da je
logor prepun. I tako ne preostaje nita drugo nego na brzinu pripremiti nove barake,
poslati ih na polja dravnih imanja, gdje je nasreu ve poela dugo najavljivana
kolektivna etva, kako bi pokraj vralica ili izravno na poljima skupili slamu da imaju
na emu spavati. Sva srea da su disciplinirani, mole krunicu i vjeruju da upravo oni,
Boji narod, svojim djelima pridonose dolasku vjene pravde, zbog toga su spremni
podnositi batine i patiti. Najradije bi ih sve rastjerao.
Jedan Boji narod sam ovdje ve vidio i ispratio i to? Gdje je ta pravda? turobno
pomisli. Odmah shvati da je to okrutna pomisao i da on poinje gubiti ivce. Naglo
ugasi cigaretu na rubu stola, otrese duhan i pepeo s uniforme i... mora misliti na jo
jednu neugodnu stvar.
Premda to neupadljivije nastoji izai iz barake zapovjednitva, gdje se u nekim
uredima jo radi, uhvati ga novi agitator. S ponosom ga obavijesti da je ekspedicija
protiv krumpirovih zlatica bila uspjena, uhvatili su ih, stavili u ae i zatim ih

sveano likvidirali. Agitator ga eli upoznati i s detaljima, no on ga zapovjednikom


gestom prekine i bjei iz barake. Ba mi je i on trebao, pomisli bijesno.
Zaobie zborite, na kojemu su provizorno morali smjestiti cigansko pleme iz
likvidiranog naselja. Ondje ekaju da ih odvezu u eko pogranino podruje, no jo
uvijek im nisu dodijelili novo boravite. ergari mu ve tako idu na ivce i tako mu
optereuju logorsku blagajnu da je naredio zapovjedniku strae da oko ponoi
neupadljivo otvaraju ulaz, neki od zatvorenih Cigana e im doapnuti gdje je tesar
ostavio rupu i nekoliko e dana, dok ih andari ne dovedu natrag u logor, biti mira.
Mlade Ciganke vrlo demoralizirajue djeluju na straarski odjel, ve su ih u svoje
barake poeli vercati i odvaniji logorai, osobito bivi trgovci na crno, koji im
imaju to ponuditi. Oni to pokuavaju prekinuti, nou esto pregledavaju barake, ali
nema mnogo koristi. Kad nekoga uhvate i kazne, jo se usuuje svoj prijestup objasniti
odgojnim razlogom: razrjeivanjem lopovske krvi u mladim Cigankama zapravo
pridonosi broj likvidaciji kraa kod nas, zbog ega ga onda jo i kanjavaju? Prije bi
zasluili nagradu. To je posljedica pokuaja obrazovanja naroda, rekao mu je doktor
Zigmund, koji je ve neke ljude poeo lijeiti od kapavca.
Misao o Zigmundu zapovjednika je podsjetila na ministrovo pismo kojim trai
intervenciju i tako na putu do zatvorenog odjela malo skrene i kraticom kraj stolarske
radionice mugne do ambulante.
Mislio sam da vas vie neu nai, Zigmunde. Dobra veer! pozdravi
zapovjednik, pogleda na sat i ue u lijeniku ordinaciju. Navodno u devet poinjete
kartati.
Imate krive informacije, zapovjednie polako kae Zigmund. Uvijek
poinjemo nekom igrom s kockicama.
Kako god, hazardne igre. I uz to sluate zabranjene radijske stanice
zapovjednik zavrti glavom, sjedne i nastavi: Znai da Plakova dounika mrea
sasvim dobro funkcionira.
Barem neto, zar ne? provokativno kae Zigmund. Neko vrijeme utke i napeto
gledaju jedan u drugoga.
Vi ste stvarno budala, doktore! osorno kae zapovjednik.
Jesam. A zato vas to stalno toliko ljuti?
Jer si tako idiotski unitavate ivot... Ali, ostavimo to. Doao sam zbog jedne
druge stvari. U kartoteci meu kurvama imate i neku Mancu tupovu...
Moemo pogledati.

Naite poslije njezin karton i prouavajte ga dok ne naete neki razlog zbog
ega je to prije treba maknuti iz logora. Ako vas zanima...
To me ne zanima. to manje zna, to manje mogu batinama izvui iz tebe, zar ne?
Ne znam vrijedi li to jo uvijek... Moda je bolje kad ovjek zna neto to bi
mogao priznati... ali i ne mora. Ali, vratimo se na stvar.
Zigmund se sloi. Kae da bi bilo najjednostavnije s osnovanom lijenikom
sumnjom u otvorenu tuberkulozu. Ali ta prijevara bi njega, zapovjednika, stajala
nekoliko tisua kubika streptomicina, koji je sad vrlo teko nabaviti, a morao bi i
stupiti u kontakt s nekom bandom koja se bavi trgovanjem na crno, to bi moglo biti
prilino riskantno. Tako da bi bilo bolje ustanoviti simptome trbunog tifusa. Premda
bi streptomicin i njemu mogao pomoi s raznim problemima.
Prodali biste ga natrag tim odvratnim vercerima. Ah, nesretnie. Vi stalno samo
gubite na kartama, Zigmunde.
Doktor tuno kimne glavom.
Ve sam toliko izgubio da se svaku veer arko molim da ti verceri,
veletrgovci i svi ti odvratni tvorniari, s kojima sam izgubio tisue i tisue, nikad ne
budu puteni iz logora. A istodobno se molim i ovoj dravi: O, najprosvjeenija od
svih prosvijeenih drava, ustima i rukama svojih pravednih zakonodavaca objavi jo
jedan prosvijeeni zakon, slian onome o organiziranju ovih logora i u njemu naloi
da se proglase zauvijek nevrijedeim sve mjenice i zadunice i avolski lihvarski
ugovori. Amen! i Zigmund jo neko vrijeme dri sklopljene ruke, kao da se stvarno
moli.
Lakrdija, on je neodgovorni lakrdija, vie ne bijesno, nego trpko, rezignirano
pomisli zapovjednik logora. I zna da njihov odnos nee biti drukiji. Zigmund se tim
grimasama brani od toga da mu ovjek bude duan. Uvijek e mu ostati pravo da
zapovjednika smatra jednim od svojih muitelja.
Dosta je bilo, Zigmunde. U roku od tri dana neto smislite. Potrait u
streptomicin, ako e vas to spasiti.
I prije nego to Zigmund stigne izgovoriti jo neku zlobnu primjedbu na raun
najprosvjeenije drave ili radosnih perspektiva, zapovjednik napusti ambulantu. Opet
krene kraticom kraj stolarske radionice, naslijepo napipa klju od ulaza u enski
logor, otkljua ga i bez osvrtanja pouri u baraku uvarica.
Matilda ga ve nestrpljivo eka.

Soba zapovjednice enskoga logora ureena je u stilu koji je napola uredski,


napola intiman. U njoj je pisai stol i hrpa spisa, ali i barunasti naslonja i toaletni
stoli. Kad zapovjednik logora pokuca i odmah ue, nae Matildu kako sjedi pred
zrcalom. Jo uvijek je u bluzi od uniforme, remen s pitoljem u futroli lei na naslonu
fotelje.
Samo sjedite kimne joj zapovjednik kad pone ustajati od stolia. I ja u
nakratko sjesti. Oprostite to dolazim tako kasno, ali zadrali su me ergari, ve gubim
ivce zbog njih. A jo sam skoknuo i do logorskog lijenika odmah pone govoriti
zapovjednik, kako bi to to prije obavio, i sjedne u barunasti naslonja. Odahne s
olakanjem, i on otkopa remen s orujem i odmah nastavi:
Ministar je zainteresiran za putanje jedne od prostitutki, Mance tupove. Zato
sam naredio Zigmundu da... no, nadam se da nemate nita protiv.
Matilda brzo kimne da nema. Lice joj je napeto. Zapovjednik shvati da mora
prijei na stvar.
Ve sam vam jutros rekao da su stigli vai papiri. Nisu dobri, Matilda.
Zapovjednik na trenutak odvrati pogled, kako ne bi morao gledati razoarani izraz
na njezinu hladnom, prilino neenstvenom licu.
To nije mogue...
Naalost, ilegalci koje ste naveli ili ne ive u Petralki, ili su preseljeni u
Njemaku. Nije potvren ni onaj partizanski odred, to je najgore.
Ali ja, vjerujte...
Ja vam vjerujem. I ne samo to, znate da cijenim va rad u enskome odjelu, gdje
se ponekad ne moe izbjei neko grublje odgojno sredstvo... s tim betijama. I ne znam
to bih bez vas sada kad su nam natovarili na vrat i prostitutke. Ali o tome neemo sad
razgovarati. Radi se o tome da su vam potrebni stvarni dokazi o vaoj djelatnosti u
pokretu otpora. Onda bi prestala sva govorkanja, a onima koji sumnjaju u vau
prolost... znali bismo kako im zaepiti usta.
To bismo znali grubo potvrdi Matilda.
Radi se i o Plaku napomene zapovjednik. Nisam siguran da mu sluba
sigurnosti ne alje kopije materijala koje meni alju iz policijskog ravnateljstva.
Mogao bi nas oboje ucjenjivati. Imam dojam da pokuava doi do zdravstvenih
kartona prostitutki, kako bi otkrio koje su potpuno zdrave. Moda eli, one koje budu
voljne, ponuditi partizanskim zapovjednicima.

Matilda ne moe u to povjerovati.


Ali to ve...
Neemo sad o tome, vratimo se.... zapravo... Zapovjedniku odjednom padne na
um neobina, vrlo neobina i prilino riskantna, ak i opasna ideja. Ali istodobno je
tako primamljiva da joj ne moe odoljeti.
Imam osjeaj, Matilda, da sam se neega sjetio i mora se nasmijati onome to
mu je palo na pamet. Kad bismo to spretno izveli, ne bismo se morali brinuti zbog
vaega kadrovskog profila.
Matilda ga samo napeto pogleda.
Postoji toliko partizanskih odreda, ak kao da ih ima sve vie, izranjaju stalno
nove borbene grupe, pronalaze se njihovi dobro ouvani dnevnici. Neki zapovjednici
ovdje u logoru imaju cijele svoje arhive, jer nikome ne vjeruju. Ovdje izdaju i
potvrde o djelovanju u pokretu otpora. to kad bismo...
Razumijem tiho kae Matilda i kratko gleda u njega hladnim plavim oima.
Zahvaljujem... to mi vjerujete. Nikad vas neu razoarati, zapovjednie!
Onda, ako se slaete, ja bih...
Matilda mu se samo utke, ponizno osmjehne. Zapovjednik logora shvati da je
istina sve to o njoj, njemakoj frajli, priaju zatvorene Bratislavljanke. Malo ga to
uzdrma. Ali potrebna mu je ta nemilosrdna ena potrebna je ovome logoru. A kurva
e bolje uvati kurvu, jer on ne vjeruje u njihov preodgoj, smatra ga jo jednom od
revolucionarnih ludorija koje smiljaju komisije. I zato kae:
Dobro, Matilda. Nai u neki pouzdan odred, on e vas prihvatiti u svoje
redove. A ako bude potrebno, nai emo i dokaze. Nita se ne brinite!
I zapovjednik, odjednom ganut zbog vlastite velikodunosti i hrabrosti, dodirne
Matildinu ruku i smirujue je pogladi.
Matilda mu uzvrati iznenaenjem. Pomalo drhtavim glasom kae:
Dosad sam oklijevala pred vama, ali sad... i brzim pokretima vitkih prstiju
pone raskopavati zelenu bluzu. To traje vrlo kratko, zapovjednik logora se ne stigne
ni prepasti ni odmaknuti od nje kad iz Matildine bluze izroni bijela dojka. Tako je
blizu zapovjednikovu licu da vidi kako pulsira plava ilica koja se protee od velike,
nabrekle bradavice negdje dolje, do sjene ispod krasne obline. Matilda, kao da bi mu
htjela pokazati kako se uzbudljivo sputa dolje i gdje zavrava, rairenim prstima
podigne dojku i pomalo uzbuenim glasom kae:

Trag faistikog metka.


I stvarno: u donjem, dubokom luku njezine teke dojke vidi se prilino velik,
blijed oiljak od metka. Zapovjednik je tako zaprepaten i uzbuen zbog onoga to je
Matilda uinila da samo gleda oiljak i zatim prigueno, kao ispod vode, primjeuje
to Matilda govori i radi.
Ostale su mi neke krhotine, valjda izlaze van, jer u posljednje vrijeme osjeam
lagane bolove ovdje, i ovdje, a ovdje sam napipala manju kvricu i pritom
njegovom rukom prelazi preko luka svoje dojke. On pod prstima i u cijelom dlanu
osjea njezinu glatku, vruu kou, vrlo, vrlo elastinu, neusporedivo elastiniju od ve
oputene koe na dojkama njegove ene i neusporedivu s iim to je njegova ruka
dodirnula na enskome tijelu. Zaumi mu u glavi. Shvati da barem polovica ena iz
Vydrice ima jednako tako njegovane, elastine dojke s vruom, glatkom koom i da
odsad nee vie moi tako prezrivo gledati na njih, moda e ga poeti zanimati
njihova bedra i meunoja, mukim rukama oblikovane stranjice. Samo mi je jo to
trebalo, pomisli ve trei put u tome nesretnome danu. A Matilda mu jo uvijek dri
ruku, neto ga pita, valjda osjea li krhotine u njezinoj dojci. Nijemo kimne, ali
zapravo osjea neto drugo: kako se ispunjava kvrga njegova penisa.
No doktor je rekao da kvrice nisu opasne apne Matilda.
Doktor Zigmund?
On je dobar lijenik. Naveo me na ideju da ovu ranu iskoristim kao...
Zigmund? zaumi zapovjedniku u glavi. Zigmund! kao da mu netko podrugljivo
vikne u uho. Naglo se okrene prema prozoru, kao da taj lijenik lakrdija stoji ispod
njega, a s njim svi idovi iz logora, svijetle svojim prokletim zvijezdama i pokazuju
mu dugi nos. Ruka na Matildinoj dojci mu odjednom otupi, padne dolje i uzalud
Matilda ape da je prozor zastrt, da je radni dan gotov, ona je ispunjena zahvalnou
prema njemu i zato e mu dopustiti da on nju ispuni kako god poeli. Odgurne njezinu
nametljivu ruku, dograbi futrolu s pitoljem i bez pozdrava, kao prestraeni glupan
izjuri iz njezine sobe.
Ispod prozora, naravno, nitko ne stoji. Stisne ake i kroz zube procijedi: Vidjet e
ti, lakrdijau!

11
evljenje
Dopustili su im da odlaze sat kasnije na spavanje i tako imaju vremena sjediti oko
velikog stola od dasaka, gledati kako stara ruska plemkinja slae pasijans, smijenim
slovakim s jo smjenijim naglaskom im u nastavcima pripovijeda priu o Tatjani i
Onjeginu ili daje korisne savjete, kako izvui valute od ruskih asnika i mornara, kad
njihovi brodovi ponu ploviti i do Bratislave. Riju Amalu starica podsjea na
junakinju iz Pikove dame. Kao emigrantica i udovica bjelogardijskog generala, u
klasinoj je gimnaziji predavala ruski i francuski, a sad je svako jutro odvoze iz
logora i naveer je umornu dovoze natrag. Uvijek odspava jedan sat, a zatim se
prepusti pasijansu i Pukinu. eeraica tvrdi da grofica odlazi uiti ruski okrune
glaveine. U logoru je zapravo skrivaju, inae bi je ruska tajna policija, koje se i ona
sjea iz vremena poslije osloboenja, ve odvukla u Rusiju.
Ma zamisli, udi se Ria. Sve je za nju nevjerojatno. Odlazila je u lokale diviti se
Carmen, nikad joj se nije usudila obratiti, a sada su zajedno od jutra do mraka u
logorskoj praonici, kamo su ih premjestili iz krojanice, moe promatrati njezino
plemenito tijelo kad se uspiju skriti negdje u kutu, ak ga i dodiruje, i to bez osjeaja
stida ili krivnje, jer ju je Carmen sama zamolila da je masira, kako bi u ovome paklu
sauvala svoju lijepu figuru. Njeno je njegovala i njezina iibana lea i stranjicu. I
ona je zamrzila Plaka. Ali umjesto straha, koji je Carmen stalno osjeala pri pomisli
na jo jedno sasluanje, umjesto uasnutosti dok je zamiljala konopac omotan oko
Plakove miiave podlaktice, nju je obuzimala neka neshvatljiva znatielja i neto
zatvoreno u njezinu tijelu to je dosad povezivala samo sa svojom sramotnom strau
prema konjima, kao da je poelo nezadrivo izbijati na povrinu; prije, dok je to samo
nasluivala, otupljivala je to tabletama, ali sad... Zar eka poziv na nono sasluanje?
Da, da. Odvratila bi pozornost od Carmen i...
Njezina divna plesaica o tim Rijinim razmiljanjima nema pojma i tako, kad
naveer stvarno doe uvarica, stavi joj ruku na lea i upita: Ti si Eichardov?,
Carmen preplaeno apne: Ria, malena moja! i dopusti si da je pred uvaricom
zagrli.
Ne boj se kae Ria mirno i krene s uvaricom.

Na logorskom zboritu gori ciganska vatra, odbljesci plamenova padaju na


stranice kola. Ria iznenaeno zastane. I odmah je prome poznati miris oznojenih
konja, osjeti i miris pastuha. Brzo ga pone traiti pogledom. Osjeti nazonost pastuha
jo odreenije, cijelim tijelom. iroko otvori oi, nastoji pogledati iza kola, ali
uvarica joj nestrpljivo kae da ne zastaje. Nevoljko, uzbueno krene za njom, ali
stalno okree glavu, njezini pokreti uskoro ponu nalikovati pokretima kobila koje
odvode u obor, sve dok uvarica zaueno ne pogleda u nju i ljubazno, njeno joj
kae: Ne boj se, djevojko! Ali za nju u tome trenutku nita nije udaljenije od straha od
Plaka, misli samo na to kako bi bilo divno kad bi se mogla umijeati meu ergare
koji se odmaraju, obilaziti oko vatre, hodati meu kolima, pronai uz ogradu pastuhe
koji pasu i promatrati ih tako dugo dok se Cigani ne uznemire i ne ponu je tjerati, jer
vjeruju da se ene ne smiju pribliavati pastusima, budui da ih uznemiravaju i na neki
tajanstven nain oduzimaju im snagu. Nije znala je li to tono, ali na sebi je osjetila da
se poslije toga uvijek vraala oslabjela, iscrpljena se vraala iz ciganskih logora iza
gradske klaonice ili okretita Riviera, rairenih bedara leala bi na leaju za masau i
bojala se dotaknuti svoje tijelo. S vremenom je poela razlikovati miris pastuha koje
su uzgajali za utrke od mirisa arapskih konja koje bi Cigani dotjerali po vercerskim
stazama s druge strane Dunava i nekoliko dana, dok ih ne bi poeli tjerati dalje, oko
njih se irio miris divljeg parenja, jer su ranije skakali na kobile bez izbora, nitko im
to nije briljivo odreivao, te su tako na njima ostali svi neplemeniti vonjevi obinih
seljakih kobila i Ria je na to tako intenzivno mislila i tako se nadraivala do
iscrpljenosti da i sad zadrhti kad se toga sjeti. Ako hoe, popiki se ovdje, reagira
uvarica na iznenadno drhtanje njezina tijela. Ria samo odmahne glavom.
Plak opet ima zavrnute rukave na vojnikoj koulji, njegove miiave podlaktice
naslonjene su na stol, sada svjetlucaju pod svjetlom upaljene lampe. Kae uvarici da
ih ostavi, ponudi Riji moda onaj isti stolac na kojemu je sjedila Carmen, a prije nje
sigurno mnogo drugih mukaraca i ena iz logora, i pone listati njezin spis.
Ria se ne boji, svjesna je toga da cijela tajna ovakvog sasluanja poiva u
izazivanju straha od premlaivanja i muenja, straha od tjelesne boli, a moda isto
tako i od toga da e bol natjerati ovjeka da uini ili kae stvari zbog kojih e
zauvijek izgubiti iluzije o sebi samome. Bi li se to dogodilo i s Carmen?
Plak polako podigne pogled.
Ti si Ria Amala Eichardov? Neudana, dvadeset osam godina. Maserka sa
samostalnim obrtom u Sedlarskoj ulici est. Tono? Komisija za logore je ustanovila
da ne obavlja redovito svoju djelatnost, radije se posveuje konjima, po cijele dane
sjedi u uredu za klaenje na konje, gdje na pojedine konje ulae i po pet tisua

kruna. Doli su do zakljuka da si nepopravljiva kockarica i openito nemoralna


osoba, koja dolazi do novca na asocijalan nain. Dobila si dvadeset etiri mjeseca.
Komisija je predloila narodnom odboru da ti ukine i pravo na koritenja stana. Ali to
te sad ne mora muiti. Kad se vrati u grad, bit e ukinuti i nemoralni obrti.
Plak odgurne od sebe Rijin spis, pritom ima gadljiv izraz na licu. Zatim prvi put
izravno pogleda Riju. Pogled mu je vodenast.
Ti si se znai zaljubila u konje.
Da. Volim ih vie nego ljude. Plemenitiji su i zato me vie uzbuuju.
Zato si na njih ulagala tako velike svote. U ilegalnim kladionicama.
Vi ste ih proglasili ilegalnima.
Tko vi?
Zna tko vi.
O, ti mi govori ti?
Moemo jedno drugome govoriti vi... iako je to navodno buroaski anakronizam.
Imali smo o tome kratko predavanje.
Kratko predavanje Plaka nakratko izbaci iz takta. Ponovno dohvati njezin spis i
pogleda u njega. Ria se osjeti ohrabreno.
esto su te viali i u Stukovoj ulici, u gostionici i plesnoj sali Kod partizana.
Jesi li onamo odlazila zbog jugoslavenskih mornara?
Odlazila sam gledati jednu plesaicu.
Carmen Hojkvu?
Da, nju. Odlino plee panjolske plesove, a ima i fantastino tijelo. Miiava
je kao mlado drijebe, s dugim, iako pomalo nervoznim nogama, s malim, vrstim
dojkama koje joj se prilikom plesanja ne tresu i sa strastvenom stranjicom. Pomalo
egzibicionistica, kao sve plesaice, balerine, modeli i glumice. Kad nisam imala
priliku gledati konje, odlazila sam gledati ene savrene grae.
Pokvarenjao iznenaeno, zaprepateno i uzbueno kae Plak. Ti si
sigurno svata radila u svome salonu...
Odreene stvari mogu raditi samo odreeni tipovi, zar ne?
Kako to misli? napeto kae Plak.
Zna ti kako to mislim polako kae Ria i osjea da sad mora pogledati Plaku

u oi i ne smije spustiti pogled. Uini to. Plak uskoro u nekakvom manevru


izbjegavanja baci pogled u neodreenu toku na svome stolu. Ria postane svjesna
kako su joj vrsto stisnuta bedra, njihove unutarnje strane dodiruju se po cijeloj liniji,
to je znak velikoga uzbuenja. I to je potakne, u sebi osjeti hazardnu hrabrost.
Plak se smeo i zato grubo i nespretno ispali:
Znai da si dobro upoznala titovsku agenticu Carmen. Odgovori.
Ria se pone glasno i provokativno smijati.
Time si je znai prestraio? Nisam mogla izvui iz nje jesi li je pretvorio u
Titovu agenticu ili agenticu CIC-a.
Znai, ti si znala da je agentica i... vie to ne moe zatajiti! prilino nelogino
kae Plak. Veliku i teku ruku spusti na spis i neprirodno veselo doda: Odmah e
se to nai i u zapisniku. Pogleda Riju, kako bi otkrio kako je to na nju djelovalo.
Susretne se s njezinim podrugljivim pogledom.
Smijean si. Zna da je Carmen tako velika pijunka CIC-a koliko ti ima velike
cice. ene koje prvo tako uplai poslije nisu ba neto u krevetu. Osim toga bi otkrio
da Carmen nije ena po tvome ukusu, vie je za gledanje. Bolje da pokua dobiti
mene.
Ku, odvratna kurvo! zaurla Plak. Skoi od stola i uzmakne prema prozoru,
kao da bi se htio zaletjeti za dobar udarac.
Ria polako ustane, bedra joj podrhtavaju.
Hoe li pogledati moja bedra? Kad sam radila masae tijelom, moje klijente su
uvijek uasno uzbuivala, bio im je dovoljan pogled na njih da im se digne. Hoe li i
ti probati? Dovoljno je zamoliti. Ili se ne usuuje, Plaik?
Plak se jo vie povue, nepomino gleda njezine ruke, vrlo lijepo oblikovane
ruke iskusne maserke. Na njegovu je licu nekakav tup, zamagljen izraz. Ria osjea da
je u njemu poela buditi zvijer, kakvu je moda i ona imala u sebi, ali nije joj
doputala da se probudi kako ne bi nanosila tetu, ranjavala je samo sebe, godinama
se u njoj poveavao pritisak koji ju je doveo do uzimanja tableta i divne strasti za
trkae konje. Shvati da sad moe upoznati svoju tajnu, ovaj je trenutak moe tjelesno
osloboditi. Gurne jednu ruku ispod gume na hlaama, vrhovi prstiju dodirnu njezin
glatki trbuh, zatim gaice, sputaju se u njih, jo nie, gdje ve poinju kovre, proteu
se do sve vlanijeg trokuta i... Zadrhti, zaustavi ruku, pogleda Plaka. Strah i
nepodnoljiva znatielja mijeaju se u njoj, isprekidano kae:
Zar uniforme daju i impotentnim bezveznjacima?

Ne! odjednom zaurla Plak. Nee nekanjeno vrijeati nau slubu


sigurnosti, kurvo jedna!
Plak skoi prema ladici stola, naglo je otvori, napipa pripremljen konopac. Ria
se polako okrene.
Bolje ovdje, to e ti se vie svidjeti i polako preko bokova pone skidati
hlae. Plak zastane. Ne tako, njenije, njenije, tako je uitak vei. No... potakne
ga Ria hrapavim glasom i pred Plakom se pokau njezina lijepo zaobljena bedra i
uske bijele gaice, dio opreme za masiranje, na stranjici prilino napete, obrubljene
plavom ipkom.
avolice zahrope Plak, konopac mu klizne iz ruke i on zatetura. Oboje su
na trenutak kao zaleeni, Ria gotovo osjea potrebu da se nasloni na njegovo veliko
tijelo. Ali na hodniku se uju neki koraci.
Obuci se, prokletstvo brzo kae Plak, a budui da se Ria ne moe pomaknuti,
skoi do nje i pone joj podizati hlae, navlai ih preko njezinih irokih bokova i ruke
mu se tresu. Ria na tijelu osjea njegove ruetine, puta da je odjene i posjedne na
stolac. uje se kratko kucanje, iza njezinih se vrata otvaraju vrata, neki glas pita: Jo
radi? Oprosti! i vrata se opet zatvore. Plak se zavali na stolcu.
Znai, ti si me htjela kompromitirati. Tako ste to zamislile, kurve. Tako vi kurve
radite. Tako ste pokvarile milijune mukaraca, cijelu armiju potenih oeva obitelji.
To ete mi jo platiti.
Plakovo lice je tupo, kao da je ispljuskan.
Moe ii. Kreni i kraj ulaza priekaj smjenu strae.
Ria se ne moe dignuti sa stolca. Osjea nekakvo razoaranje.
Brii, brii! vikne Plak, skoi do nje i izbaci je na hodnik, tako da Ria padne
na prljavi, masni pod. Kratko sjedi na podu, sve joj je poput sna. Zatim se pone
podizati.
U logoru je ve pala no. uje zrikavce, pucketanje suhe trave pod nogama. A
zatim frktanje konja. Zvuk dolazi iz mraka. Ria krene prema njemu. Ugleda zborite,
od vatre je ostala samo vatrica, baca kratke odbljeske na kola. Oko nje sjede tihe
siluete pogrbljenih, moda i zaspalih ljudi u eirima. Konj ponovno zafrke, nemirno.
Plae ga logorski psi, shvati Ria. Polako obilazi oko zborita, trava joj pucketa pod
nogama, zrikavci su utihnuli, a kad Ria proe, ponovno se prodorno jave. Stranji
dijelovi kola tamni su poput tajanstvenih jama, osjea se miris dimljenoga mesa. U

slijepome prostoru, kamo ne pada svjetlo reflektora, stoje ciganski konji. Vie ne
vonjaju tako prodorno, uglavnom su to ukopljeni konji i umorne kobile. Ria svejedno
osjea uzdrhtalost kad im se priblii. Hoda pokraj njih, tiho im se obraa, dodiruje
njihove zamrene, otre grive, vlane slabine to se odmaraju. Novo frktanje pomae
joj da u mraku pronae pastuha. Sjajno veliko oko, uski ular, ve razaznaje cijelu
plemenitu, usku glavu, kratku iku meu uima, grivu to lagano treperi na savrenu
luku vrata, takvome luku na koji se mogue objesiti rukom, priviti se uz njega cijelim
ramenom, osjetiti i poslije, u sjeanju beskonano uivati u dodiru vlanog pazuha s
barunastom koom pastuha. Ria zna da e to danas opet uiniti, privui e k sebi
njegovu glavu, dodirnut e vlane, mekane nozdrve, aptat e mu svakakve besmislene
rijei dok mu se ne ponu napinjati slabine i njezino tijelo pone na to reagirati. Ve
poinje, ispod grube vojnike bluze osjea pokrete svojih dojki, pomalo bolan dodir s
grubom tkaninom bluze. Odgaa trenutak kad e stvarno dodirnuti pastuha. On pod
njezinim netreminim pogledom ponovno nemirno zafrke, pomakne noge, cijelo tijelo
mu zadrhti i ispusti blagi, topli vonj. Ria isprui ruku.
Ja vidila! netko je straga grubo uhvati za ruku. Ria se snano trgne, eli se
okrenuti, ali grube ruke je straga zgrabe, stisnu njezine grudi. Odmah se iznenaeno
povuku.
O, enska? kad se Ria okrene, izbliza ugleda neke iznenaene oi na gotovo
neraspoznatljivu irokome licu.
eli neto rei, ali ruka, vie ne tako gruba, prekrije joj usta. Ciganin neto brzo
kae, iza njega se pojave druge ruke, Ria se ne stigne ni odmaknuti kad je uhvate za
noge, uz trbuh joj se pritisne teka glava, puna kose, ruke je lagano podignu i ponu
nositi. Prvi Ciganin valjda shvati da se kanjenica ionako ne usuuje vikati, prestane
joj zatvarati usta i njegove ruke, pomalo masne, ponu joj podizati bluzu i dodirivati
dojke. Sve traje vrlo kratko, Cigani je visoko podignu, uguraju je pod ceradu nekakvih
kola, obojica je ponu gurati na slamu na podu, ali kad shvate da se Ria ne brani i ne
pokuava pobjei, jedan se odmakne od nje. Drugi Ciganin joj odmah pone skidati
hlae, prelaziti rukama po njezinim bedrima i kroz gaice joj pone pritiskati stidnicu.
Ria osjea kako se od uzbuenja najeila na bedrima. Podigne stranjicu, izbaci
bokove i pusti Ciganina da joj svue gaice. I sam je vjerojatno raskopao hlae, jer
iznad njezina lica prijee miris dima, u potpunoj tami Ria nita ne vidi, samo osjea
kako joj tvrdi Ciganinov ud poinje razdvajati usmine, kako je lako otvara, duboko u
nju prodire, pone se u njoj snano pokretati, kao da je jednako mastan kao i njegove
ruke koje joj gnjee grudi. Ne dosegne vrhunac, kad ud izae iz nje, pone se snano
trljati o njezin trbuh i zatim joj grudi zalije topla, ljepljiva tekuina. Ciganin naglo
izdahne, promrmlja neto kao evljenje, odmakne se od nje i prije nego to se Ria

stigne podignuti, ve na grudima osjea dodir drugoga, jo veeg uda. Prvo ga pone
odgurivati od sebe, ali barun glatke, pulsirajue puti prisili je da ga snano,
strastveno stisne, od ega Ciganin uzvikne, trgne se, padne na nju i uskoro i on prodre
u nju. Pokree se u njoj, njegove grube ruke gnjee joj stranjicu, zabijaju se u nju
noktima i uskoro ponu traiti njezinu drugu rupu. Ria se eli okrenuti na bok, ali tada
pone svravati i vie se ne brani od Ciganinove ruke.
Bedra joj jo drhte od orgazma kad se neto priblii njezinim ustima. Sad bi to
prihvatila i u usta, no to je neto tvrdo i hladno, to je grli metalne boce, iz njega u
njezino isueno grlo pone tei hladna, a uskoro estoka tekuina, koja joj obnovi
snagu. Ponovno je ponu dodirivati ruke Cigana, sad ne tako poudno i ona uskoro
ponovno osjea uitak u svim osjetljivim dijelovima svojega tijela koje je, u
prodornom mirisu znoja to se na nju slijevao s tijela mladih Cigana i u vonju pastuha
koji u blizini frke, napokon nalo duboko olakanje bez boli. Njezinim se bedrima
rairi takav umor da nije u stanju odmah ustati i otii iz kola, pomisli kako e samo na
trenutak lei meu tijela Cigana koji se odmaraju, nije poslije svjesna da se taj
trenutak produuje, da su se u meuvremenu kola ispod nje pokrenula, u slatkoj
omamljenosti sanja da se u njoj ponovno poinju pokretati neumorni Cigani, a ona ih
ne moe, ne eli sprijeiti.

12
Efekt Bude s mnogo ruku
Dobre logorske due gurnule su Zigmundu u ordinaciju obavijest da e u tjednu
logorskog obrazovanja, koji na vlastitu inicijativu organizira mladi agitator Chomi,
logorskome kolektivu biti predstavljen kao primjer politikog tetoine, koji se ne
moe prilagoditi novome vremenu i ne eli povjerovati u radosne perspektive.
Proitao je papiri i, da po prirodi nije bio tako lijen, a sada i vjeno neispavan
nakon nonoga kartanja, duboko bi se nad tim zamislio. Ovako je samo odluio spaliti
papiri. Otkrio je da je bolniar, koji je za ordinaciju sterilizirao igle iznad
alkoholnog plamenika, opet popio sav alkohol. Tako je samo odmahnuo rukom i
gurnuo papiri u dep. Zaboravio bi na njega da se nije pojavio zapovjednik logora,
koji je stvarno donio obeani streptomicin za lijeenje fingirane otvorene tuberkuloze.
I tako se Zigmund lano uzrujao i zapovjedniku gurnuo papiri pod nos.
Znai, vi me tjerate da prekrim Hipokratovu zakletvu, a ovako mi se oduujete?
Zapovjednik je iznenaen.
Mislio sam kako je planirano da odrite ciklus predavanja o spolnim bolestima,
to bi bilo posebno aktualno i humano prema novim tienicima, kako ne bi otili iz
logora s kapavcem. To je prava glupost! razljuti se odjednom zapovjednik. To je
sigurno smislio onaj balavac Chomi. Stalno bulazni o Omladinskoj pruzi i po onome
to govori imam dojam da e, kad ih puste odande, to biti tako svjesna omladina koja
e, im doe kui, poeti uhoditi vlastite roditelje, jesu li dovoljno preodgojeni, a one
koji nisu, u stanju su i potkazivati zapovjednik ve vie.
Malo opreznije opomene ga Zigmund, iza vrata su neki pacijenti.
Zapovjednik zastane. Zatim zgrabi papiri i razdraeno promrmlja: Uvijek se
zbog vas iznerviram, Zigmunde! i odluno izae iz ordinacije. Oito je poslije toga
uporabio svoj zapovjedniki autoritet jer je Zigmund, kad se sljedeeg jutra pospano
vukao u ambulantu, na zidovima baraka ugledao plakate koji pozivaju na Tjedan
logorskog obrazovanja, poeo je itati i otkrio da u programu vie nije predstavljen
kao politika tetoina, nego kao predava o zaraznim spolnim bolestima. Mir svijetu!
zahvalio je u sebi zapovjedniku parolom koja je zamijenila uobiajeno Hvala Bogu,

to je Zigmundu kao nevjerniku potpuno odgovaralo.


U malo boljem raspoloenju pregledava logorae, uglavnom prestraene bive
slubenike koje su na radno preodgajanje poslali ravno u rudnik, gdje ne samo da se
ne smije puiti i nema im tko kuhati kavu, nego nema ni prozora i tako gotovo svi pate
od klaustrofobije, protiv ega on ne moe nita i diskretno im natukne da se ukljue u
neku udarniku skupinu, rade kao ludi, zarade ozljedu, bolje laku, makar i rtvovali
neki nepotrebni prst na ruci ili nozi, komisija za ozljede e ih prebaciti na povrinu, a
ministarstvo e im poslije u veini sluajeva oprostiti ostatak kazne. Ljudi su ganuti,
ne izmiljaju nove bolesti (najee su to ples svetoga Vida i nono sljepilo), nego mu
zahvalno otvaraju svoju duu i Zigmund barem u odabranim ulomcima doznaje
povijest njihova dolaska u logor, gdje na poetku uvijek stoji neka lana optuba,
zatim nekoliko pljuski od istraitelja, oajnike intervencije obitelji i nepotplativa
logorska komisija, a na kraju uvijek logor. To je tuna pria, ali ve mu je dosadila;
napokon, dosadila mu je i vlastita nesretna sudbina. Zato se uvijek razveseli kad se u
ordinaciji pojavi neka od ena iz Vydrice.
Bolniar ga obavjetava da su dole dvije, druge pacijente danas vie nee
primati, jer bi opet propustili ruak u logorskoj blagovaonici. Zigmundu se pri pomisli
na jelo samo smrkne lice, poslije prole noi eludac kao da mu se izvrnuo, i zato
bolniaru kae da krene na ruak ranije i da uzme i njegovu porciju. Bolniar, koji je
ne samo pijanac, nego i prodrljivac, to je stvarno neobina kombinacija, je ganut.
Zbog ganutosti zaboravi da je jo juer traio tjednu dozu alkohola za dezinfekciju
rana i igala i ponovi zahtjev za isporukom. To Zigmunda razbjesni i kroza zube
procijedi da e, ako bude patio od takvog gubitka pamenja, uskoro umjesto
alkoholnog plamenika paliti rudarsku svjetiljku. Bolniar se uplai i odmah povue
zahtjev. Zigmund ga poalje dovraga.
U ordinaciju poslije bojaljivog kucanja ue visoka plavua. Ve nakon
letiminog pogleda Zigmund procijeni da bi pod logorskim krpama pronaao savreno
ensko tijelo. Kae prostitutki da sjedne, upita je kako se zove, potrai njezin karton.
To je Carmen Hojkov, profesionalna plesaica. Pogleda njezine noge u starim
platnenim cipelama; iz jedne nogavice izviruje vitki gleanj.
Htjela bih ii na rendgen, doktore.
A zato? Kaljete?
Ne, htjela bih ii izdavati svjetiljke.
elite ii u rudnik? A zato?
Plesaica neko vrijeme uti, zatim brzo kae:

Bojim se.
Ali, djevojko. Svi se bojimo... Sto te prestrailo?
Iz logora je nestala moja prijateljica. Ria Eichardov. Juer su je pozvali na
sasluanje i vie se nije vratila u baraku. U samici nije, barem tako tvrdi Madla.
uvarice je psuju, kau da je pobjegla iz logora i da emo sve ispatati zbog toga.
Lau. I mene su jednom naveer odveli i da nije bilo nekog pijanog asnika, ne znam
kako bih i ja zavrila. eeraica me odmah upozorila na Plaka. Rekla mi je, kad mu
za oko zapne neka enska, ne da joj mira, pseto, dok je ne dobije, i da mi je bolje da
traim posao sa svjetiljkama. Zato sam vas dola zamoliti...
Zigmund je eli upitati zbog ega ju je Plak zapazio, ali nema volje sluati o jo
nekim gadarijama i tako plesaici utke napie uputnicu za rendgen. Kae joj da e
sutra iz bolnice doi ambulantna kola po momke koji su u rudniku zaradili lake
ozljede i takoer trebaju na rendgen, tako e povesti i nju. Plesaica mu se zahvalno
osmjehne. Tjeskoba je napusti. Zigmund procijeni da je prije bila lakomislena ena
koja je znala uivati u ivotu.
Bit e mi drago ako odem iz praonice pone se povjeravati iz zahvalnosti.
Para teti koi, a teke koare s mokrim rubljem mogle bi mi pokvariti figuru. Zato
sam otila i iz krojanice. Posluala sam kad ste me upozorili doda koketno.
Zaboga, ja? iskreno se zaudi Zigmund.
Da, kad ste nas trebali pregledati, upozorili ste me da e mi se za ivaom
mainom objesiti grudi.
Ah, to... i Zigmund se uhvati za glavu koja ga boli.
I jo ste mi obeali da ete mi nabaviti neki dobar grudnjak.
to ja sve neu doznati o sebi! uzdahne Zigmund. Zatim dentlmenski dopusti
da je moda mislio na laljivog proizvoaa grudnjaka Knechtferyfra, od kojega je
ve za jednu nemoralnu curu, koja se usudila u radosne perspektive ui s golom
guzicom, dobio neke gaice. Kod njega ih naruuju uvarice, inae bi se i njima moglo
dogoditi da ostanu gole stranjice. Pokuat e neto dobiti i za nju. Plesaica
zadovoljno zahvali.
A... veliina... samo kao dlan ili neto vee? sjeti se jo Zigmund.
Plesaica brzim i uvjebanim pokretom podigne bluzu i ponudi mu pogled na
svoje grudi.
Zigmund, pomalo zaskoen profesionalnou s kojom je to uinila, kae:

U usporedbi s vaom zapovjednicom, pomalo zaostaje.


Plesaica se ne uvrijedi. Jer ba joj ovakve odgovaraju za ples, onakve kakvima
je obdarena Madla prilikom plesanja bi joj skakale i njihale se, to nije ba estetski.
to sve ovjek nee doznati u ovom logoru...
Plesaica se oito prestala bojati. Predloila je Zigmundu da poslua njezino
disanje, onda nee strepiti da e joj na rendgenu neto otkriti. I odmah opet pone
podizati bluzu, ali radi to sporije, rafiniranije. Zigmund bi mogao pasti u iskuenje.
Talmud to dodue doputa, ak i kabala metaforiki govori o ljepoti koja hvali i o
tijelu koje je hrana! Ali to s glavom koja ga uasno boli? Zato zaustavi plesaicu.
Disanje ti je pravilno i lijepo, ne mora se bojati i brzo joj u ruke gurne
uputnicu za rendgen.
Plesaica ga prilino razoarano pogleda. Ali profinjeno se ponaa, oito se
kretala u boljim lokalima, u barunom presvuenim separeima, samo edno spusti
pogled i bluzu. Zigmund osjea da bi se nekako trebao opravdati. Zato kae:
Da sljedea pacijentica ne bi previe ekala...
Ona e vam sigurno biti zanimljivija od mene.
Da? iskreno se zaudi Zigmund. Plesaica kae da bi se mogla kladiti kako e
on sigurno nai neto zbog ega e je zapovjednik otpustiti iz logora. Zigmund samo
otvori usta. Da, pomalo ljutito nastavi plesaica, dobro je znaju, tu gaduru, uzalud
doputa da je zovu Udovica i nosi crninu, svi znaju kako je zapravo bilo sa eirom
koji je leao na krevetu izmeu nje i Ispovjednika i koliko monika i generala i heroja
s istone fronte ju je navlailo. Da? ve pomalo glupo ponovi Zigmund. Plesaica
potvrdi i ljuta, s pravom ogorena, odlazi iz ordinacije.
U ekaonici stvarno sjedi ena odjevena u usku crnu haljinu. Zigmund se iznenadi
to Udovica ne nosi logorsku odjeu. Kae joj da malo prieka. Vrati se u ambulantu,
ode do ormaria s lijekovima, u boici s lubanjom i prekrienim kostima na naljepnici
ima zalihu alkohola za hitne sluajeve. U menzuru natoi dva prsta, do vrha dolije
vodu, naiskap popije, spusti roletu na prozoru jer ga od snanoga ljetnog sunca bole
oi, upaljene od neispavanosti. Ne pozove odmah enu unutra, kratko legne na leaj za
preglede. Iz ljutitih izjava plesaice odmah je pogodio da je spomenuta Udovica ena
za koju su intervenirali s viih mjesta i zapovjednik je za nju ak bio spreman
rtvovati paket streptomicina. Zato mora taktino postupati i ne protratiti taj
neoekivani dar koji e poboljati njegovu oajnu kockarsku situaciju.
Streptomicinska mafija, iji krakovi, i to ne nevani, seu i do logora, povezana je s

odreenim bankovnim raunom u vicarskoj a iza njega stoji drvni kralj koji je
poslije rata uspio pobjei iz Slovake. Njegov e doprinos prihvatiti kao dokaz
njegovih kontakata, u koje je ve prestao vjerovati. To e mu otvoriti mogunost za
nove zajmove i istodobno poboljati njegov drutveni poloaj, koji sad nee biti
temeljen na tome to lanove mafije alje na duge boravke u bolnici, a poslije
fingiranih ozljeda u rudniku i na lijeenje u oblinjim toplicama, gdje im se otvaraju
novi vercerski i prekupniki kanali. Da, to je neoekivan dar, pomisli ponovno i
kockarska strast kombiniranja i riskiranja tako ga zaokupi da gotovo zaboravi na
pacijenticu. Skoi s leaja i uljudno, uz isprike, pozove je da ue.
Sve to se poslije dogodi, Zigmunda podsjea na san. ena i ne sjedne na
ponueni stolac, odmah pone govoriti:
Nema potrebe da sjednem, doktore. Kaem vam da sam potpuno zdrava. To to me
uvarica dovela, to je njezina stvar, a to joj je naredila Madla, koja je za vrijeme rata
bila zapovjednica njemakih djevojaka u Petralki, ali ni to me se ne tie, ni to zato
joj je to naredio zapovjednik logora, iako mi je jasno da to nije on smislio, nego je
dobio zapovijed iz Bratislave. Ali kaem vam...
Zaboga! oajniki je prekine Zigmund i objema se rukama uhvati za glavu u
kojoj bubnja. Smirite se, gospoo, napadate me kao da sam vam smrtni neprijatelj,
ali i ja sam logora kao i vi, uz to sam tek slabi mukarac i posljednji koji bi vas htio
na silu izvui iz logora. I ja znam da vani ima redova za kruh, za komadi eera, za
cipele, a ovdje ih nema, na slobodi ovjeka stalno mue sumnje: hoe li mi nai
skrivenu robu ili nee, je li me netko potkazao ili nije. A kad preko veze dozna da te
stvarno nitko nije potkazao, opet se samo mui: jesam li ja stvarno tako nevaan
protivnik sustava da nisam vrijedan ni potkazivanja ni potene pljuske, bacanja niza
stube, razbijanja zubi, upanja kose, lomljenja ruke i noge ili to? Zar ja ne znam da
sad nije dobro biti na slobodi? Zato bih inae bio ovdje, to mislite, potovana? Kad
si ovdje u logoru, ve zna na emu si, ima sigurnost, pa i socijalnu sigurnost, za
kojom je narod vapio stoljeima. A ovdje je ima, ovdje ti je dobro, napokon se
moe slobodno nasmijati, bez straha moe u sobi, u garderobi, u rudarskom oknu, za
kartakim stolom priati politike viceve, od srca pljuvati po reimu i nekanjeno
pretui savjesne inovnike. A vi me jo...
Oprostite, oprostite zapanjeno kae Udovica i sad se bez poziva i bilo kakvog
pritiska s doktorove strane klonulo spusti na stolac. Mislila sam...
Vidite, vidite...
Sad mi je jasno da se vas ne moe iskoritavati.

Stvarno ne! zavrti Zigmund glavom, premda vrlo oprezno.


Ja znam kako je to kad nekoga stalno iskoritavaju. Mislite da sam prvi put u
logoru? Onda niste u pravu, ja ve imam iskustva, Amerikanci su me etiri mjeseca
drali u Glasenbachu i da nije bilo moje crnine i toga da me primijetio jedan porunik
crnac, koji me potajno odveo na izlet u Salzburg, gdje sam ga tako izmuila da je
zaspao kao djetece i mogla sam iz njegovog novanika izvui svoju propusnicu,
moda bi me jo uvijek tamo grizle buhe. A do toga uope nije moralo doi da nisam
prije toga dopustila da me iskoriste i pobjegla pred frontom u Austriju, jer su me
plaili da e me Rusi objesiti, a prije toga e me iskoristiti. Tako sam od tog
neprekidnog iskoritavanja bila izbezumljena da...
Udovica odjednom zastane, jer primijeti paeniki izraz na Zigmundovu licu.
Kako vidim, sad ja vas iskoritavam, vae strpljenje prilikom sluanja o mojim
ivotnim mukama, budui da i vi imate svojih muka, sigurno nepodnoljivih, kad imate
takav izmueni izraz lica. Mislim da vas boli glava, probada vas u njoj. Je li tako?
Zigmund samo nijemo kimne, opet vrlo oprezno.
Neto ste ve uzeli, ali to vam nije pomoglo. Nije, a nije ni moglo, jer problem
nije u glavi. U kraljenici je. To mi je poznato. Kartai pate od toga. Ne elim vas
uvrijediti, ali...
Zigmund jedva primjetno kimne.
Otkrila sam to kod jednoga generala koji je dolazio kartati u na lokal. I uvijek
bih mu ublaila bolove. Mogu i vama... doda tiim glasom, malo se nagne prema
Zigmundu i s njezina tijela do Zigmunda dopre neki smirujui miris. Osjeaj
probadanja u glavi se odmah ublai.
Pogledajmo prvo vae zdravstveno stanje progovori slabim glasom Zigmund.
Bira reenice s najmanjim brojem rijei. Neu upisati otvorenu tuberkulozu. Ni
sumnju u trbuni tifus. Preporuit u kontrolni rendgen. Zatim rad na izdavanju
svjetiljki. Bit ete izvan dosega iskoritavanja. Istodobno, kao da ste otili iz logora.
Zavladat e ope zadovoljstvo.
Udovica kratko razmilja o tome. Vidi da Zigmund pati. Sloi se.
Oboje s olakanjem odahnu.
Zigmund napomene kako njegovi bolovi u glavi poputaju. Ali Udovica ne eli
ostati bez mogunosti da mu se odui. Zatrai od njega da se preseli na leaj za
preglede. Oprezno mu pomae u svlaenju lijenikog ogrtaa i logorske koulje, ne

potpuno iste. Okrene ga leima prema sebi, pogleda njegovu kraljenicu deformiranu
od kartanja, dodirne je, kratko kae: To je jasno. Zatim manje jasno doda kako mnogo
sati pogrbljenosti u ispovjedaonici i prilikom none molitve imaju jednako razoran
efekt na muku kraljenicu. Zigmund shvati da su molitve bile uzrok probadajuih
bolova u lijevoj modanoj hemisferi njegova oca, koji bi ga obuzeli nakon povratka iz
sinagoge. No majka nije otkrila njihov uzrok. Mudra je to ena, pomisli o Udovici i
drago mu je to se odluio prepustiti njezinim rukama. Danas mu je posebno sretan
dan: ostat e mu streptomicin i jo e se rijeiti uasnih bolova u glavi. Sklopi oi,
osjea pokrete enina tijela iza svojih lea i sve jai smirujui miris. Topli dlanovi
mu dotaknu kraljenicu, ponu je masirati, ena mu zadivljeno apne: Imate gotovo
djeaku figuru, znate li to? Kimne i shvati da je probadajui bol potpuno prestao.
Udoviini dlanovi i iskusni prsti dalje prelaze po kraljenici, elektriziraju je, a
povremeno uarene, jo uvijek bolne struje, oputaju je. Osjeaj mu se pone ne samo
penjati po kraljenici, nego i sputati dolje, sve nie. Uskoro kao da su vrhovi njezinih
prstiju otvrdnuli, no istodobno nisu izgubili svoju udesnu elastinost i gipkost, dodiri
mu se odjednom ine gotovo nebeskima, kao dodiri udesnog Bude s mnogo ruku, dok
Zigmund ne otvori oi i radoznalo se okrene.
Niste se jo trebali okrenuti kae Udovica uz tiho predbacivanje.
Zigmund vidi da je efekt Bude s mnogo ruku Udovica postigla vrlo jednostavno:
tako da je iza njegovih lea spretno svukla sa sebe svoju crnu haljinu. Ne privuku ga
toliko njezine teke, zrele dojke, koliko ga opini njezina rasputena, poput gavrana
crna kosa. Takva je, pomisli. A odmah zatim, budui da ve moe razmiljati u duljim
reenicama: Tko zna je li tako lijepo crna i dolje, vraica. Jedno drugome duboko
pogledaju u oi. Zigmund osjea da je Udovica u njegovu pogledu proitala
znatieljno pitanje. Valjda je to nije uvrijedilo, jer kae: Onima koji to ne
zloupotrebljavaju, mogu pruiti potpuno olakanje. I pogledom jasno pokae gdje se
nalazi jo jedno sredstvo. Zigmund osjea da je ne moe odbiti. Zna da se izlae riziku
da e zakazati. Istodobno, a to je snanije, eli upoznati njezinu tajnu. Ako bude
iznenaenja, mogao bi to iskoristiti, jer kockarsko drutvo u logoru ve poinje
osjeati potrebu za novim, originalnim okladama. Tako bi mogao jo vie poboljati
svoju financijsku situaciju i svoj osobni presti.
U potpunosti se preputam u vae ruke, gospoo apne i sklopi oi.
Udovica se uspravi iznad njega, preko irokih bokova polako pone skidati gaice
i otkriva svoju tajnu. Prema trljanju tkanine o tijelo, Zigmund procijeni da je tajna ve
izloena njegovu pogledu. Otvori oi, gleda. Prsa mu se ponu dizati od uzbuenja.
Sada bi se trebalo spustiti dolje i... Udovica pone otkopavati i skidati njega, dok se

ne otkrije njegov tajni alat, jo uvijek potpuno zimogrozan. Udovica ga iskusnim


pokretima pokuava poveati i uspraviti, paljiva je i ustrajna, na kraju ga uhvati i
trlja po vruim, gipkim grudima, tvrdim bradavicama i po svojoj tajni i nita.
Danas sam, naalost, neupotrebljiv na kraju kae Zigmund.
Vidim...
Odjenu se. Mukarac u doktoru je posramljen, ali kockar u njemu otkrio je
iznenaujuu tajnu.

13
Tjedan logorskog obrazovanja
U plakatima polijepljenima po cijelome logoru nije se lagalo: Tjedan logorskoga
obrazovanja, kojemu se veselio cijeli logorski kolektiv to se u tome trenutku sastojao
od 753 politika i gospodarska prijestupnika, 449 neradnika, 132 asocijalna elementa,
meu kojima su prevladavali lani svirai i prosjaci, 53 bive prostituke, 58 lanova
policije, jedne neimenovane vojne jedinice, 2 konja i 16 pasa uvara, poeo je
sveanom priredbom tono u sedam sati.
Cijeli prednji zid u baraci za agitaciju i propagandu prekriven je crvenim kreppapirom, usred zida je golemi papirnati zupanik, u zupaniku je velika petica od
staniola, u petici su srp i eki, na vrhu srpa petokraka zvijezda, s jedne strane
zupanika poznati portret druga Staljina, ukraen svjeim borovim granicama, s druge
strane zupanika jednako tako poznat portret druga Gottwalda, takoer ukraen
svjeim borovim granicama. Na vrhu sveano ukraenog zida nalazi se parola
ISPUNIT EMO PETOLJETKU!
Prozori u dvorani za agitaciju su oprani, ali ve prekriveni zastorima, pod je
svjee ulaten, drvene klupe izribane, istima se doimaju i glazbala Lakatoeve
skupine, koja u narodnim nonjama stoji u kutu pozornice kako ne bi odvlaila
pozornost od ukrasa. Poinju se okupljati ugledni posjetitelji sveanosti.
Disciplinirano su stajali pred ulazom u baraku i sad zauzimaju unaprijed dodijeljena
mjesta. Pozornost privlai udarnika skupina logoraa ellra u posuenim rudarskim
uniformama i nekoliko zatvorenih partizanskih zapovjednika sa svjetlucavim
sovjetskim medaljama. Pozornost izazivaju i dva logoraa koja su sjela na mjesto
odreeno za javno izricanje samokritike. Malo zanimanja izaziva dolazak
preodgojenih prostitutki, koje stiu u formaciji, praene uvaricama i njihovom
zapovjednicom. Zatim dolazi zapovjednik logora za prinudni rad, a s njim cijelo
zapovjednitvo logora. Kinooperater je ve namjestio rolu filma u novi projektor, ali
straga jo ima nekoliko slobodnih mjesta. Stariji referent za agitaciju i propagandu,
porunik Vandlk, koji otvara cijelu sveanost, uznemireno pogleda na sat. Na klupi se
smjesti i zapovjednik logora, ali uto se na vratima barake uju neki glasovi, dvoranom
se proiri miris dimljenoga mesa i na unaprijed odreena mjesta ve sjedaju i

predstavnici ciganskog kolektiva, koje predvodi stari voa. U ruci mu se trese


izrezbareni tap, znak njegove sad ve bive moi. Zadnji na svoje mjesto pokraj
zapovjednika logora sjeda voditelj neimenovane jedinice u konom kaputu i konoj
motoristikoj kapi. Kinooperater pusti filmski tjednik.
U Koreji bjesni ameriki imperijalizam, bukti ratni poar, okovane izme
okupatora gaze po riinim poljima, plae bespomona siroad. Nagli prijelaz na druga
polja: njima opet hara krumpirova zlatica, nasadima krumpira, uz pjevanje
socijalistikih pjesama, mariraju ete vesele omladine, kako bi unitili izaslanika
amerikog imperijalizma, kojeg su nam poslali, jednako kao i bombe na Koreju,
Morganovi i Rockfellerovi. Unitit emo amerikog kukca! odluno izjavljuju ete
vesele omladine. Sprijeit emo ga u irenju na istok, prema naim istonim
saveznicima! I uz mariranje po krumpiritima uje se Sutra e se svuda plesati.
Ponovno rez. Upravo poinje prva kolektivna etva. Na veliko polje penice u
skupinama izlaze kosci sa eirima, onaj koji ide prvi, prvi i zastane, otrgne veliki
klas, izmrvi ga u dlan, pogleda bogati urod, pokae ga ostalim koscima i cijeloj
dravi. Zatim zadovljno kimne glavom, to je znak za poetak etve. Da, potvrdi glas
koji lebdi nad poljima, to je na uvjerljiv odgovor svim ratnim hukaima i
domaim pesimistima. I nad poljima se uje radosni pjev eve, a zatim i socijalistika
koranica Hej, rumene zore.
Rola filma nije nijednom pukla. Pozdravni govor na poetku tjedna logorskog
obrazovanja odri zapovjednik logora. Nakon njega nastupi voa udarnike skupine,
logora ellr. Govori o svojim iskustvima u probijanju rudarskog okna. U poetku
rad kolektiva nije bio uspjean, nedostajala su im iskustva u tekome rudarskom poslu,
imali su mnogo ozljeda. Meu logoraima su se irile i zlonamjerne glasine da ne
probijaju rudarsko okno, nego hodnik prema dvorcu Plffyjevih, kako bi reim doao
do velikoga blaga skrivenog u zatrpanoj peini. Oni koji pronau peinu, kako o tome
ne bi govorili, bit e likvidirani. Bila je to glupost i otkrili su onoga tko je proirio
glasine. Od tada je kolektivu krenulo. Sad se u radu koriste i inovativnim metodama.
Prema sovjetskoj metodi druga Cuprinkina uspjeno tede komprimirani zrak.
Uinkovitost po smjeni i osobi poveavaju pak prema metodi druga Brcea. Njegova
metoda ima i tu prednost to su se teke radne ozljede smanjile za prosjeno petnaest i
pol posto na mjesec i dok je prethodnih mjeseci u cijelome rudniku bilo prosjeno
esnaest i pol tekih i smrtnih ranjavanja, otkad rade prema metodi druga Brcea,
imaju ih u prosjeku tek trinaest i pol, dakle manje je otrgnutih i slomljenih ruku i nogu.
Ali jo uvijek ih je mnogo, tu i tamo se u prostoriji sa svjetiljkama peru mrtva tijela, i
zato su si zadali jo smjelije zadatke. Logora ellr okrene se prema svojoj
udarnikoj skupini. Oni ponu gorljivo kimati. U dvorani se uje pljesak, sve snaniji.

Kad pljesak utihne, na diskretan znak porunika Vandlka, Lakatoeva skupina pone
svirati narodnu pjesmu Horehron, iz podruja Horehronie. Logora ellr, koji je
podrijetlom iz toga dijela Slovake, ugodno je iznenaen i dirnut. Ne usudi se
pridruiti skupini u pjevanju, ali barem se njie u klupi i udara nogama u ritmu.
Vatreno zapljee sviraima. Zapovjednik logora najavi ono to svi udarnici
nestrpljivo oekuju: zbog izvrsnih radnih rezultata, sustavnog premaivanja plana i
uzornog preodgoja u duhu narodne demokracije i izgradnje, lanovima ellrove
udarnike skupine oprata se u prosjeku po tri mjeseca prinudnoga rada. uje se
pljesak, ali i zavidno mrmljanje iz klupa podrivaa drutva.
Sveana priredba nastavlja se istupom biveg voe romskog plemena. S romskoga
prevodi Lakatoev prvi violinist. Stari voa prvo objasni zbog ega se njegovo pleme
ve dva puta vratilo iz dodijeljenog mjesta boravka u pograninom podruju. Tamo je
sve ve bilo pokradeno. Cigani nisu glupi da plaaju zbog drugih. Koliki su prije i
poslije njih krali u Karpatskoj kotlini, a uvijek su za to platili samo oni, Romi. Oh,
mnogo je jo nepravde na svijetu. Zato bijelci uvijek prvo na njih hukaju pse i
andare? Oh, mnogo, mnogo tuge se ve nakupilo u dui Cigana u Karpatskoj kotlini.
Voa spusti glavu. Violinist ne mora ni prevoditi, samo nijemo pokae na njega
gudalom, koje svjetluca od kolofonija kao od suza. Starac je valjda na trenutak i
zadrijemao. Trgne se i odluno kae da e i trei put otii u pogranino podruje,
osjea da e sad nai neko nepoharano mjesto boravka. I on se okrene prema svojima:
oni ponu gorljivo kimati. O, poi e, poi e, Cigani znaju i sluati, i oni ele sreu
za svoju djecu. Na kraju voa jo objasni zato su skoro zakasnili na sveanost:
slomio im se kota na jednim kolima, jedna kobila je ozlijedila nogu, a zadrala ih je i
djevojka koju su andari ujutro nali u jednim kolima i nikako im nije znala objasniti
kako je onamo dospjela. Tajanstvene nam stvari alje Povijest, pomalo pesimistiki
zavri stari voa, nasloni se na svoj tap i kao da neko vrijeme razmilja o
historijskome putu svoga plemena u sretna pogranina podruja. Opet na diskretan
znak porunika Vanlka, Lakatoeva skupina zasvira Ciganski pla. Predstavnici
plemena sluaju ga pognutih glava. Po crnim i zapraenim licima tiho im teku suze.
Voi se izrezbareni tap toliko trese u ruci da udara po klupi; to podsjea na zvuk
zakivanja avala u lijes. Zapovjednik logora ne eli da se u atmosferu priredbe uvue
pesimistian ton i zato velikoduno, izvan unaprijed pripremljenog scenarija, odlui
da Cigani u sretna pogranina podruja ne moraju krenuti odmah ujutro. Na polju iza
logorske ograde, izvan dosega nervoznih logorskih pasa, mogu provesti jo dva dana,
a ekonom e im izdati veu koliinu svjee uginulih kokoi iz logorskog peradarnika.
Cigani su dirnuti zapovjednikovom velikodunou. Voa im na romskom kae kako je
gospodin rekao da mogu ii. Cigani ispod kaputa izvuku limene lice i ponu njima
lupkati te krenu. I poslije njihova odlaska u dvorani se osjea miris dimljenoga mesa.

Slijedi najzanimljiviji dio veeri: iznoenje samokritika podrivaa. Kao prvi


ustane niski mukarac s neposlunom, ve posivjelom kosom. Prilino ljutito strijelja
pogledima na sve strane i brzim nakaljavanjem pokua odvui pozornost s onoga to
o njemu govori mladi logorski agitator. On ga logorskome kolektivu predstavlja kao
tipinog iritelja alarmantnih vijesti i reakcionarnih primjedbi. Kad je od ena na
trnici kupovao jaja, sadanji je sustav nazvao nepodnoljivim i izjavio je da
komunizam nee dugo trajati i da e biti obnovljena slovaka drava, a hvalio je i
ukrajinske nacionalistike jedinice, benderovce. Prilikom dijeljenja slame i krumpira
u selu, kritizirao je akcijski odbor, premda je bio sastavljen od graana sklonih
narodno-demokratskome ureenju, a iznosio je i zlobne primjedbe o nazonim
partizanima, kao: Neka idu zapovijedati u Rusiju, a tko hoe komunizam, neka ide
Staljinu, on e ga poslati da kopa krampom! Komisija za logore ga je zato proglasila
politikim podrivaem i asocijalnim elementom i poslala ga je u logor na neodreeno
vrijeme. Radi u logorskom peradarniku ve osam mjeseci i dobio je mogunost da
javno, pred cijelim taborskim kolektivom, iznese svoje sadanje stavove. Agitator
Chomi podrivau koji se zove Valent Pramuka da znak za samokritiku. Logora
Pramuka bez kaljucanja prizna da je stvarno selom irio alarmantne vijesti i iznosio
reakcionarne primjedbe u javnosti. Ali iz rasprava u logorskom kolektivu shvatio je
da je i on nasjeo reakcionarima. I seoskim bogataima. Ponio se neodluno, kolebao
se izmeu reakcije i napretka. A to kolebanje ga je natjeralo na iznoenje
reakcionarnih i klevetnikih primjedbi, iako zapravo pripada redovima naprednih. U
tom se smislu u logoru prilino razvio i uvjerio se da zapravo ne bi bila nikakva
sramota ni ii u Rusiju kopati krampom!
Tko vas je naveo na takvo razmiljanje? upitao je neimenovani u konom
kaputu, a logorai su se sledili od pogleda na njegovo lice.
Ovaj mali stroj! logora Pramuka veselo pokae filmski projektor. On mi je
pokazao kako se gradi slavni kanal Volga-Don i milijuni ljudi na njemu oduevljeno i
dobrovoljno kopaju krampom. A takve strojeve, brao logorai, takve pametne
strojeve bi trebalo to prije proiriti po svim selima, gdje ivi jo mnogo
neosvijetenog naroda i kolebljivaca, i pokazati nevjernim Tomama to oduevljeno
kopanje za sretnu budunost, a i slavnu traktoristicu Pau Angelinu, i slavnog
akademika Ajcina, koji uspjeno kria penicu s korovom, i duboku i plitku masau
vimena, ali prije svega slavnoga heroja apajeva, kako razbija njuke
bjelogardijcima. I vie ne bi bilo reakcionarnih izjava meu narodom, svi bi pjevali
pjesme o apajevu.
I logora Pramuka, koji se tijekom iznoenja svoje samokritike potpuno izmijenio,
pogled mu je sada srdaan i otvoren, odjednom lijepim tenorom pone pjevati:

Komandir, geroj, geroj apajev . Sad nije potreban ni diskretan znak agitatora
Vandlka da mu se pridrui Lakatoeva glazbena skupina, a zatim i veliki zbor
logoraa. U taktu zborske pjesme udaraju i rukama po klupama. Ne daju se posramiti
ni partizanski zapovjednici: pljeskaju po sarama izama i u sve brem ritmu zveckaju
medaljama. Sovjetskim medaljama za pobjedu II. i III. reda. Samo se bive prostitutke
nisu ukljuile.
Nakon to se kolektiv utiao, Chomi upita ima li tko od zatoenih pitanja za
Pramuku, kako bi produbio samokritiku. Dubina Pramukine samokritike sve je
zadovoljila, pitanja nema. I tako zapovjednik objavi da se podrivau Pramuki, u
skladu s rezultatima njegova preodgoja, boravak u logoru na neodreeno vrijeme
mijenja u odreeno, i to na deset mjeseci prinudnoga rada. Ali s obzirom na to da je
upravo poela kolektivna etva i zatvorenik Pramuka, kako bi dokazao da je njegovo
kolebanje zavreno, eli u njoj aktivno sudjelovati, boravak u logoru moe mu se
skratiti za dva mjeseca, odnosno, njegov boravak u logoru zavrava. U ime
zapovjednitva logora, estita mu na vraanju u graansko stanje. I zapovjednik se
srdano rukuje sa sad opet graaninom Valentom Pramukom, ak se poslije kratkog
oklijevanja izgrli s njim. Kolektiv tome oduevljeno pljee.
Pljesak jo nije utihnuo kad se u redovima podrivaa zauje glasan pla.
Zapovjednitvo logora, a osobito neimenovani organ, odmah postanu oprezni. No
uskoro se objasni da nije rije o provokaciji: tuno, ali u biti sretno, rasplakao se neki
seoski uitelj i amaterski kazalini redatelj, koji je u svome zabitome selu uzaludno
pokuavao nai komad u kojem bi bilo mogue inscenirati prirodnu povezanost
pozornice s gledalitem i glumaca s gledateljima, te tako stvoriti novi oblik
inscenacije, zbog toga je traio potporu i pomo i u stranoj literaturi, godinama ju je
nabavljao, u meuvremenu je ta literatura postala neprijateljska i zabranjena. Dobio je
pola godine logora zbog irenja reakcionarne ideologije, ali vie ne ali zbog toga,
zna da se to moralo dogoditi, morali su ga smjestiti u ovaj strogi logor kako bi se
svojim oima uvjerio da je neto takvo mogue ostvariti, to mu je sam ivot ponudio.
Bilo je to neoekivano i zato ga je ganulo... Prolije posljednje suze, zaustavi
posljednje jecaje sree, ispria se osmijehom i opet sjedne.
Neplanirani dodatak na sreu ne narui scenarij sveanosti. Kao drugog kandidata
za samokritiku iz velikog su broja zainteresiranih odabrali zatoenika Knechtferyfra.
Chomi pokae prema mukarcu srednjih godina, koji se kolektivu lagano nakloni.
Prema podacima komisije za logore, Witold Knechtferyfr je idov i proizvoa
grudnjaka i haltera u Luenecu. U svojoj je radionici izradio 1.374 komada haltera i
grudnjaka, ali bez gumenih umetaka. Njih je tako prodao, zbog ega je svaki proizvod
bio 23.60 kruna preskup i tako je postigao neopravdanu dobit od vie od dvadeset

tisua kruna. Prijevarom se tako obogatio na tetu svih radnih ljudi. Osim toga,
ugrozio je i javni moral, jer je dolo do nekoliko sluajeva klizanja haltera s tijela
drugarica na javnim mjestima, pa i na proslavi odranoj u ast Meunarodnog dana
ena. Ali tu nezgodu, koja je tijekom proslave zadesila nekoliko obdarenih sovjetskih
ena, komisija za logore je odbila kvalificirati kao napad na javne djelatnike. A s
obzirom na raniju teku sudbinu idova Witolda Knechtferyfra, osuen je samo na
tromjeseno oduzimanje slobode zbog gospodarskog prijestupa. No proizvoa
grudnjaka nije otiao na prinudni rad, naprotiv, pokuao je poduprijeti svjetski
cionizam i htio je ilegalno emigrirati u Izrael. Nakon to je uhvaen, upuen je u logor
sa strogim reimom. Od svoje kazne na neodreeno vrijeme, ve je odsjedio osam
mjeseci, uzorno radi u stolarskoj radionici i uspostavio je pozitivan odnos sa
zapovjednitvom logora. Primjerenom samokritikom trebao bi pokazati kako se
njegovo razmiljanje preobrazilo u narodno-demokratskom i naprednom duhu.
Rado u to uiniti, uz doputenje logorskog kolektiva spremno potvrdi
proizvoa grudnjaka, ponovno se nakloni i kratko ali uvjerljivo ispria otprilike ovo:
Prilikom proizvodnje grudnjaka i haltera ponaao se kao tipian poduzetnik iz
prolosti, bila mu je vana iskljuivo dobit. Istina je da u konkretnom sluaju nije
uspio nabaviti ni potrebnu gumu. Prije toga ju je uvozio iz Maarske, ali nakon
dolaska na vlast narodne demokracije i druga Rkosija, prekinule su se dotadanje
trgovake veze, koje su, istina, takoer bile utemeljene na dobiti. Guma koja je
nedostajala postala je takorei objektivan uzrok padanja haltera i sputanja grudnjaka.
Ali ni to mu nije davalo pravo na potkradanje. To je shvatio tek u logoru. A ovdje je
shvatio i o emu je zapravo rije u narodno-demokratskom gospodarstvu.
O emu, pametnjakoviu? odjednom povie neki glas.
O tome pristojno je odgovorio proizvoa grudnjaka da pred ispunjavanjem
hirova uske skupine ena uvijek ima prednost zadovoljavanje potreba irokih slojeva
radnih ljudi.
Objasni to na primjeru! uje se opet provokativan glas.
Vrlo rado, to je dokazana agitacijska metoda i dobro sam je savladao u logoru.
Na primjer, ako moj boravak u ovome logoru zavri, vratit u se u svoju krojanicu i
sigurno u iz svog asortimana izbaciti proizvodnju haltera. Sluili su samo uskoj
skupini ena, uglavnom takvima koje su haltere upotrebljavale za zadovoljavanje
nemoralnih apetita bogataa, kako bi potom iz njih izvukle novac. Potroeni novac su
bogatai morali opet brzo zaraditi i tako su poveavali masovno i nekransko
izrabljivanje radnika.
A do toga si sm doao? i dalje izaziva glas iz skupina podrivaa.

Do neega sm, a do neega prouavanjem opih zakonitosti nastanka i


akumulacije kapitala ne predaje se proizvoa grudnjaka.
Neka ne mijea Marxa u haltere zapovjednik tihim glasom kae Chomiu.
Agitator upozori Knechtferyfra da ne treba u samokritici ulaziti u takve detalje. Ali
proizvoa grudnjaka, koji osjea da nije uspio u praksi pokazati metodu zornosti
primjera, odjednom otro kae:
Upravo su detalji vani, drue agitatore. Kad biste pozvali ovdje nazone
djelatnice najstarijeg zanata da se ukljue u raspravu, vrlo uvjerljivo i upravo na
detaljima bi mogle potvrditi moje rijei.
Dame danas nisu na programu, Witolde kao iz bave progovori glas dobro
skriven iza lea drugih logoraa.
A zato nisu? Hoemo dame! Hoemo dame! uje se kolektivno skandiranje. I
to ne samo iz redova prijestupnika nego, to je alosno, i iz redova ellrovih
udarnika. Uskoro se pokae da su nasjeli provokatoru. Dame iz Vydrice se ponaaju
savjesno, ne odgovaraju na provokaciju. Pomogne im i zapovjednik.
Dosta je bilo! odluno se postavi. Neete si valjda pokvariti sveanost i
prisiliti me da posegnem za disciplinskim kaznama. A zatoenik Knechfteryfr bi to
prije trebao shvatiti, ako su ene obdarene odreenim prednostima i proporcijama,
treba im saiti ono to im je potrebno. Kad ne budu, ili ako budue drutvo odlui
drukije, bit e drukije. Zasad ne treba trati pred rudo jer razvoj, kao to znamo,
planski i nezadrivo ide prema napretku. Jasno?
Naznaka pobune se odmah ugasi, glave se pognu, lea pogrbe, proizvoa
grudnjaka je posramljen, njegova primjerna samokritika nije prihvaena. Ali
zapovjednik sve uskoro nagradi zbog poslunosti. Kae da su za dananju sveanost za
njih posudili inae svuda zabranjen film Divlja Bra.
uje se um iznenaenih i radosnih glasova. Meu logoraima je ve nekoliko
dana kolala nepotvrena vijest o tome da je film ve u logoru i dok su sovjetsku
traktoristicu Pau Angelinu mogli vidjeti samo slea dok svlai bluzu, a ni to nije bilo
ba privlano, Divlja Bra potpuno gola potri potokom, ravno prema platnu. Mnogi u
to nisu vjerovali, ali kinooperater, takoer logora, je to potvrdio. Film je naime
nastao jo u doba potkraj nemoralnog kapitalizma, a zato su ga sad i zabranili.
im zabruji filmski projektor, to se aptom prenosi kroz redove i lica logoraa se
zbog toga razvedre moda i vie nego zbog radosne vijesti o definitivnoj pobjedi
radnika nad omraenom reakcijom. Amaterski kazalini redatelj uje taj apat,
promatra sjajnu povezanost aktera i njihovih gledatelja i zamalo se opet rasplae. Nije

se nadao da e jo jednom doivjeti takvu sreu. Pomijeati Marxa i grudnjake, to se


stvarno moe dogoditi samo u ovoj sretnoj logorskoj epohi.

14
Tipian proleterski instinkt
U baraci posrnulih ena vlada obijesno raspoloenje. Grofica pjeva neku veselu
ariju, eeraica uka u svome kutu kao marljivi mi i u slamaricu gura neto ime e
trgovati, a ostale su se okupile oko stola, gdje Velika Berta upravo prouava upitnik
to ga je svima podijelila Madla i ponovno ih upozorila da na sva postavljena pitanja
moraju odgovarati istinito, jer e anketar ionako otkriti koja je lagala.
Gdje pie nacionalnost? okrene se Berta prema Carmen.
Nemoj pisati osobne podatke, budalo.
A to e im to onda?
To nisu podaci za policiju. On samo eli anonimno znati jesi li kad imala neto
sa svojim starim.
Fuj! Pokfarenjak. Takve sfinjarije mu je neu pisat strese se Berta.
To jo nije nita, Bertika. Sluaj to je smislio ita iz upitnika Carmen.
Kratko opiite svoj put prema seksualnoj raskalaenosti, a na istome listu papira
opiite ljubavni doivljaj koji je na vas ostavio najvei dojam.
Uasno dugo pitanje. Ja ne snam dobro pisati. Ptiice, pii ti i za mene okrene
se Berta prema Erniki, koja sjedi pokraj nje i zamiljeno gleda u isti list papira koji
je bio umetnut u upitnik. Berta je trkne laktom. Strano veliku kitu, pii odmah, tok
ne saboravim, imala je onaj konjski trkovac Teleky. Uvijek se cjenkao, a i bio mu je
konjski, sjea se, Manda?
Ne gnjavi, glupa Berta otrese se Manda. Prvo dobro proitaj pitanje, a onda
lupetaj. Ne pita za veliinu kite, nego za doivljaj.
Ti si glupa, moram se smijat. Misli, kat iva pregae za ratne ene, da ratna
ena ispot pregaa ne sanja o velkom toivljaju s velkom kitom?
Smijeh prekine i ariju, koju grofica ne dovri. Prvo pomalo zaueno pogleda
ene koje se smiju poslije arija i pasijansa joj uvijek treba neko vrijeme dok ne
shvati gdje se zapravo nalazi, zatim na ruskom kae:

Dobro ste to rekli, hvala vam, djevojko! i grofica pogladi Bertu po licu. Zatim
zijevne i promumlja: Ispriajte me! pone se dizati od stola i polako krene prema
svojem krevetu.
Zato je ovdje dre, dovraga? zavrti glavom Carmen.
eeraica, koja zna sve, jo uvijek uka u svome kutu i tako Carmen nema tko
odgovoriti. ele se vratiti upitniku, Ernika sasvim ozbiljno namjerava opisati Bertin
stvarni ljubavni doivljaj, pritom razmilja koji bi mogla sama opisati a da ne otkriju
kako izmilja, kad joj se iza lea opet pojavi uvarica. Budui da je vrijeme za
spavanje, a robusna uvarica ima majinski izraz lica, odmah shvate da je opet dola
po neku od njih. Ernika se ne stigne ni uplaiti kad joj uvarica stavi ruku na rame i
kae joj da poe s njom. eeraica i ne kae da je i ona trebala traiti rad sa
svjetiljkama. Ostale ene ute, obijesno raspoloenje je odmah splasnulo. Sve znaju
tko zove Erniku, znaju ve i to kako je Plak zao i rafiniran: kaznio je ponosnu Riu
tako to je dao da je odvezu iz logora u ciganskim kolima, kako bi je uhvatili andari i
zbog bijega poslali u Ilavu. to e smisliti za nju? Ernika brzo pogleda Mandu, ali
ona odvrati pogled, ne kae ni ono svoje smirujue: ne boj se, ptiice, jer eli biti
udarnica, ulaguje se majstorici Daski, svaki as neto ukaju u sobiku i Manda
pritom, iskusna stara kobila, napaljuje majstoricu. Samo Berta promrmlja: Ja sam ba
se sjetila velikog toivljaja. Kat se vrati, saboravit u. I to je sve.
uvarica je vodi prema vratima na ogradi, otkljuava ih, hodaju prema zboritu. U
logoru je uznemiravajue tiho, ute i partizani, ne uju se ni logorski psi, samo se
odnekud s polja iza ograde javi zrikavac, pone prodorno i radosno zrikati. Glupan,
pomisli Ernika i osjea da joj se plae. Odlui da e se, kad Plak izvue konopac
kojim mlati, odmah onesvijestiti. Malo je to umiri.
Uu u baraku zapovjednitva. Slabano svjetlo, pred jednim vratima su vree pune
spisa u crnim, tvrdim koricama, pred drugima su nabacane potrgane psee brnjice.
Ernika ih se prvo uplai, zatim pomisli kako bi bilo najbolje uzeti onu najveu i
odmah s vrata je baciti Plaku na gubicu, pretvorio bi se u neku ivotinju, ona bi iz
ladice uzela najdui konopac i mlatila bi ga tako dugo dok se opet ne pretvori u
ovjeka koji ne eli nauditi drugima. Tuno se nasmije toj bajki, uvarica ve otvara
vrata i kae:
Evo je!
Erniku iz ureda ljubazno gleda znanstvenik u ljetnoj koulji, a osmjehuje joj se i
mladi agitator Chomi u svojoj nezaobilaznoj jakni.
Ti? s nevjericom kae Ernika. I oblije je val takve sree i olakanja, kakav

jo nikad nije doivjela.


Dovedite je poslije do ulaza kae uvarica Chomiu i izgubi se u hodniku.
Ernika polako ue u ured, pogleda Chomiu u oi tako sretno i istodobno tako toplo,
da on tiho, zbunjeno kae:
to je, valjda te nismo uplaili?
Mislila sam da je Plak poslao po mene i da i mene eli podmetnuti Ciganima.
Kae to jednako tiho i Chomi je samo iznenaeno pogleda. Zatim se pone
smijati. Nasmije se i gospodin Blaen. Ponudi Erniki stolac, ispria joj se to su je
izvukli iz kreveta, a oito i malo uplaili, ali mladi kolega i on su se zadubili u njezine
policijske materijale, nastoje za svaku od njih sastaviti neto kao socijalnu anamnezu,
a kod nje ih je obojicu zainteresirao podatak o njezinu boravku kod Keri Boje
ljubavi, a osobito to to je bila ak i kandidatkinja za ulazak u red. No zatim se oito
dogodio neki prijelom, posljedica kojega je bio odlazak iz samostana a upravo
prilikom razmiljanja o pravom motivu njezina bijega iz samostana, poeli su se
sporiti. Stanislav je tvrdio da se u njoj, premda u posljednji trenutak, probudio tipian
proleterski instinkt, licem u lice s lanou redovnikog ivota, a istodobno slutnja o
njegovoj historijskoj besperspektivnosti. Dok je on njezinu odlasku od Keri Boje
ljubavi pripisao mnogo profinjeniju motivaciju. Zasad jo nee otkriti kakvu, ali
svakako je tvrdio da je klasni instinkt prilikom njezine odluke da ode iz samostana
imao zanemarivu ulogu. Tako ih je to zaokupilo da su si dopustili pozvati je na kratak
razgovor, kako bi izravno od nje doznali to je tono. Istodobno su sklopili nevinu
okladu: tko izgubi, do prekosutra, kad odjeli zatoenika krenu pomagati u etvi na
dravnim imanjima, mora smisliti neku duhovitu parolu za etvu. On je uvjeren da e
parolu smiljati mladi prijatelj...
Smislio je ve i pjesmicu. Je li tako, Stanko? Vrlo pristojnu. O srei zbog
izgradnje nekakve pruge u nekom jako zabaenom kraju. Gdje ste gradili onu prugu,
Stanko? upita Ernika, koja je jo uvijek u euforiji zbog toga to ne sjedi u uredu
pred Plakom.
Kod tiavnice odgovori Chomi prilino neljubazno. Erniku njegova
neljubaznost iznenadi. A vjerojatno i starog znanstvenika.
Znai, vi i mlada dama se ve poznajete.
Chomi ne eli priznati, tako Ernika potvrdi i u njegovo ime.
Sreli smo se jedne noi u ambulanti. Donio je redovniku Matu penicilin.
Odmah sam pogodila da je dobar i hrabar mladi. Poslije mi je potiho pripovijedao

kako su gradili, kako su svi htjeli raditi nou, dok su svirali zvunici i svijetlili
reflektori, a i da je tamo doao neki drug Klema i bio na ti sa svima na gradilitu. Ja
mu nisam imala o emu pripovijedati, jer mi radimo nou samo zbog posla, ne
dobrovoljno, veina mukaraca to najradije obavlja nou i po mraku. Makar se mene
moe pogledati i uz svjetiljku. Mandu, moju prijateljicu, ve manje uz svjetlo. Dosta
frajera se prvo prestrai, onda im se smeuraju, kad Manda skine korzet i sve to
istrese pred njih. Uglavnom su slubenici bili tako plaljivi. Posjeivali su Mandu
zbog trgovanja eerom, jer je i ona htjela vei komad eera, htjela je to vie eera
priutiti svojoj keri i zato je tako vrebala slubenike koji su dijelili kupone za eer.
Ali i oni su vrebali nju, a oni koji se nisu smeurali ni uplaili Mandine budilice, nisu
poalili. Ali bilo me sram o tome priati Stanku... i sad me malo sram. Zato mi je on
jo povjerio da je napisao pjesmicu o svojoj voljenoj pruzi. Je li tono, Stanko?
Zove se Omladinska pruga kae kroz zube i pomalo uvrijeeno Chomi, a
Erniku i ne pogleda.
Ni Blaen ne gleda u nju. Samo napomene:
Znai, i s vama je Klema bio na ti. Vjerojatno je malo popio.
Zatim je svima pomalo neugodno. Prva se pokrene Ernika.
Ali vi ste me htjeli pitati za Keri... iako vie ne znam... to zapravo? Aha! i
Ernika se nasmije. Kad su me posjeivale lanice enskih udruga za pomo, te su
me stare babe uvijek samo ispitivale o mome tunome djetinjstvu...
Zapravo bismo mogli poeti s vaim nesretnim djetinjstvom... to je uobiajen
pristup nakalje se Blaen, pogleda u Ernikin spis iz policijske uprave i doda:
Dornkappel je bio tipino proletersko predgrae...
Bio je, da potvrdi Ernika iako su se proleteri kod nas u Meksiku, kako su
neki zvali na kvart, pojavljivali samo prije izbora. Doli bi u gostionicu u Streleckoj
ulici agitirati da se sirotinja udrui protiv nekakvih buruja, da im sve porazbijaju,
naprave trajk i trae povienje plaa. Da e oni sami poslije pokrenuti sve strojeve i
odsjei prljave ape svima koji ih u tome budu spreavali. Ciglari su sluali i pili
dalje, ali eh Vencko, vlasnik vrtuljka, koji se bojao za svoju imovinu i svoj je stroj
najradije pokretao sam, navio je radio do daske i poeo vikati kroz prozor gostionice:
Dame i gospodo, izvolite doi, pet krugova moete napraviti, deset krugova moete
napraviti, sve jeftino, sve jeftino, sve za pola krune, samo pola krune, doite, doite!
A mi djeca smo napravili takvu buku oko vrtuljka da su proleteri radije pokupili svoje
bicikle i otili, gostioniar cha nam je dao po pola krune, jer su proleteri i njega
uvrstili meu buruje i nagovarali su nas da viemo na njega buruj-fuj, ali nisu imali

po pola krune kao cha i tako nismo vikali buruj-fuj, buruj-fuj, nego papige,
papige! Za pola krune smo poslije ili na vrtuljak, ili kupiti salamu u klaonicu konja,
meni se konjetina gadila, esto nisam mogla pojesti salamu i bacila bih je prosjaku, a
on opet psu, od ute konjske masti su mi poutjeli i zubi, ali tata se ljutio na mene,
govorio je, otkud je k nama stiglo tako fino kopile, ali i vama bi se konjetina zgadila, a
kad sam s prijateljicama ila do jezera Kuchajda, tamo gdje vjebaju vojnici, onda su
glupi frajeri koji su tamo spavali na livadi uvijek na nas rzali, jer su znali da smo iz
Meksika i da se hranimo konjetinom, a za konje je to bila uvreda, oni nisu bili krivi
to su tako loe proli, usukali su se od tlake na imanjima, to su bile jadne kljusine,
kad bi ih konjski mesar dotjerao u koloniju, jedva su vukli noge, jo bi i ponizno
pruili glave kad bi ih mesarov pomonik naslonio na plot i poeo tui po njima, ne bi
ni zanjitali, samo bi se tako sloili uz ogradu, alosne oi su im suzile i nakon to bi
otegnuli papke i pomonik im odrezao glave i bacao ih u kotlove u kojima je poslije
topio i onu odvratnu utu mast. A da je bar u nedjelju bilo mira, ali onda je opet
pomonik za mesarevu obitelj ubijao kunie, puio je ispred kaveza, putao im dim u
oi i onda ih udarao izmeu uiju i kunii su pitali, ah, ne da mi se ni priati, Stanko,
kako je to bilo tuno djetinjstvo...
Stvarno je bilo uzdahne i anketar. A poslije?
Poela sam odlaziti u grad, pred Caritas i gradsku ubonicu, ondje su dijelili
juhu od goveih kostiju, ali im bi izala iz velikog kotla, bila je hladna, puna loja, ni
nju nakon nekog vremena nisam mogla podnijeti, poela sam ozbiljno razmiljati da
nisam stvarno neije kopile, da se nije mama spetljala s nekim tvorniarem ili
advokatom i priutila si malo radosti, premda je znala rei da samo rinta i alila se da
je od ivotnih radosti imala samo nas, ali od koga sam onda naslijedila tako fin
eludac? I ba onda mi je u ruke dola knjiga Napsugr kisasszon5, ene su je itale
dok su kuhale i tako bi zbog suza presolile juhe i preprile zaprke, zbog toga je
poslije bilo pravih kunih svaa, ali vjerojatno i izvanbrane djece, kao to je ona
prevarena gospoica imala krasnog djeaka s bogatim grofom, i tako sam odluila
potraiti nekog bogataa, poela sam u kavanama prodavati cvijee i otkrila sam kako
ene mogu biti lijepe u lijepim haljinama, finim arapama i eirima od Brouka, ali i
bogatai u pravim, izglaanim hlaama, ne u onako zguvanim i pamunim kakve je
nosio tata. Htjela sam te mukarce bolje promotriti i pogledati da nemam oi ili usta
na nekog od njih, ali blagajnice i konobari su me tjerali, a onda su me u Astoru
uhapsili. Dva andara na uhranjenim konjima su me dotjerala u Meksiko, ali ve drugi
dan sam opet bila u gradu. Poslije me primio jedan prosjak... Mogu i o tome?
Ernika nesigurno pogleda svoje sluatelje.
Ako nije previe tuno i dugo... namjesti se u stolcu Blaen. Chomi samo

prstima gnjei rub jakne.


Onda dobro odluno kae Ernika da znate zbog oklade. Zvao se Di, imao
je dobro mjesto za prosjaenje kod Michalskih vrata i odmah mi je posudio zdjelicu
za juhu, jer sam poela odlaziti pred franjevaki samostan, ondje su dijelili povrtnu
juhu jer dobri franjevci imaju veliki povrtnjak. Di mi je posudio zdjelicu, a drugi
put me odveo i u jazbinu u ancovoj ulici, gdje je ivio s drugim prosjacima. Nou,
kad me poeo dirati ispod haljine, otkrila sam da nije invalid bez ruke, desnu ruku je
samo vezao uz bok da bi mogao prosjaiti. Poslije sam mu ja uvijek ujutro vezala ruku
uz tijelo i uvijek smo se tome smijali.
Prosjaci su bili veseli. Hranili su me slatkiima, da se malo udebljam, a Di mi
je kupio i arape kakve sam do tada vidjela samo na nogama velikih dama u
kavanama, oblaio mi ih je i lupetao da e i od mene napraviti damu kad budemo
imali vie novca, ali nije stigao, bila je racija i mene su poslali na dezinficiranje i
onda su me primile Keri. Bile su vrlo stroge ali dobre, i one su me ovako ispitivale,
nisam nita zatajila osim prosjaka. Bila sam posluna tienica, nauila sam
liturgijsko pjevanje i napamet sam znala litanije i druge molitve, popravila sam se u
pravopisu i doznala sam da sam Slovakinja, to nije loe i trebam na to biti ponosna.
Uvijek sam se malo bojala predstojnice, ali jako sam zavoljela sestru Emenciju,
valjda i ona mene, jer smo naveer poele potajno moliti, kleale smo samo u
spavaicama od konoplje na golome betonu dok se ne bismo izmorile, onda bismo
legle na tvrdi leaj, Emencia je i u gruboj spavaici bila tako lijepa i nevina da sam se
privila uz nju i priznala joj kako sam, prvo protiv svoje volje, u prosjakoj jazbini
upoznala slasti ivota. To je moralo biti odvratno, apnula je Emencia i poela se
tresti. Posramljeno sam morala priznati da je, bilo je to odvratno, ali samo u poetku.
Emencia je nastojala u meni probuditi gaenje, da bi me sauvala za zareenje, tjerala
me da detaljno govorim o tim slatkim noima, da na njezinom tijelu, dodue samo kroz
spavaicu, dodirujem ona mjesta koja su na mojem tijelu dodirivali prosjaci, i pritom
se tresla od gaenja. aptala mi je da mi je to moglo biti slatko zbog slatkia koje sam
tada jela. Ali to nije bila istina, nisam joj htjela lagati. I tako je odustala od pokuaja
da u meni probudi odvratnost prema slatkome ivotu. Do jutra smo leale na tvrdome
leaju, zagrljene, ali ve je svaka mislila svoje. A ujutro je to sestra Emencia morala
ii rei predstojnici.
Ernika, mala grenica, spusti glavu i zauti. Ispitiva samo zakalje od nelagode.
Malo poslije, jo ne bi stigla izmoliti ni polovicu Oenaa, Ernika podigne glavu i
veselo pogleda Chomia.
Sigurno te nisam razveselila, Stanko. Da si mi unaprijed rekao za okladu, mogla

sam smisliti neto drugo. Ali ovako e me napokon moi uzeti pod svoje, kako si mi
obeao one noi. to vi kaete? Ernika se povjerljivo okrene prema Blaenom.
Ne poznajem dovoljno logorska pravila Blaen pone izbjegavati odgovor,
ali vie nita ne stigne rei jer se odjednom otvore vrata iza Ernikinih lea. Kad se
znatieljno okrene, njezin se pogled susretne s pogledom istraitelja Plaka. Njegov
je dolazak popraen nekakvim neugodnim mirisom, od kojega se Erniki odmah digne
eludac.
Jo radite, mladii? Sa stajalita dravne sigurnosti nita zanimljivo? i Plak
ue u ured. U ruci dri nekakav masni zamotuljak. Ernika se strese pri pogledu na
papir kroz koji je probila mast.
To su prevarantice! kae Plak, ali ne prijetei, nego gotovo oprezno. Erniki
se svejedno jo jednom digne eludac.
Malo varaju takoer oprezno potvrdi anketar ali rade to zanimljivo i s
osjeajem.
to si im onda nalagala, kurvice? nagne se Plak prema Erniki i velikom joj
rukom podigne bradu. Masni prsti koji odvratno smrde na luk dodirnu Ernikina usta i
nos. eli se izvui iz njihova stiska jer osjea da joj se od toga smrada povraa.
No, no, kakva drebica, jo e me i ugristi, joj!
Ernika se jo jednom oajniki izmakne... i zatim se sretno onesvijesti.
Bilo je dovoljno da je naglo protresu, blago pljusnu i daju joj gutljaj odvratne
vode i ona doe k sebi. Sjedi na drugome stolcu i umjesto odvratnog smrada osjea
podnoljiviji miris Chomieve jakne. Kad joj se razbistri pred oima, osmjehne se
kao da se opravdava.
Bilo je zaguljivo kae Blaen, ali otvorili smo prozor.
Samo me ele diskreditirati pred zapovjednitvom kroz zube kae Plak.
Ali to vam nee uspijeti! doda prijetei, prebaci masni zamotuljak u drugu ruku i
izae iz ureda.
Mislim da bi je trebao otpratiti do barake kae Blaen Chomiu, koji
zbunjeno podupire Ernikinu glavu.
No logorska straa, koju susretnu kod ulaza, ne pusti mladog agitatora u logor
posrnulih ena.
Ernika dotetura do barake, u mraku napipa leaj, zapne za stol. Probudi se
Manda. I Carmen se uspravi na krevetu.

to je, ptiice? to su one svinje tako dugo radile s tobom?


Zapravo nita posebno...
Hvala Bogu... zijevne Manda.
Ali vjerojatno e me oiati. Trudna sam.
Kako to moe odmah znati nasmije se Carmen.
Gurnuo mi je pod nos nekakvu tlaenicu, odmah mi se poeo dizati eludac.
Sigurno je to bio onaj mornar, Manda.
Vidi, glupao, kako to zavri kad nekome da iz ljubavi.
Bojim se Matilde... apne Ernika i baci se na krevet.
Moramo pokuati dobiti posao s lampama, a onda emo okriviti nekog udarnika
kae Carmen tiho, jer se eeraica u svome kutu poela vrpoljiti.
Ernika ne vjeruje u to i samo uzdahne. Svejedno, uskoro zahvalno stisne golo
Carmenino bedro.

15
Otajstva krunice, u Ilavi samo radosna
upnikova ki tiho ponavlja pjesmu za sveani zavretak kolske godine,
katolkinje jo tie mole krunicu, a Ria Amala od konopaca izrauje povraze za etvu.
Sve sjede na slamaricama, a eliju obasjava otro svjetlo arulje smjetene u zatitni
metalni obru na stropu. Od toga svjetla peku oi.
Ria se znoji dok radi, ini joj se da se oko njezina tijela i dalje iri miris
dimljenoga mesa, kojim su bila proeta cijela ciganska kola i tijela obojice mladih
Cigana. Taj se miris, dok je spavala na dnu kola, upio i u njezino tijelo i kosu, jer kad
su ih zaustavili andari, izvukli je iz kola i jedan od njih je uhvatio za kosu, uskoro ju
je s gaenjem bacio na tlo, pljunuo i rekao: Fuj, ova kurva smrdi kao stara Ciganka!
A kad su je ovdje u kaznionici dvojica uvara poela iati, pritom su se mrtili i
zgaeno bacali njezinu kosu u smrdljivu kantu. Ria se zato eli to vie povui u kut,
kako svojim smradom ne bi ometala katolkinje koje se mole i djevojku koja na
koljenima ima rastvorenu itanku i malo glasnije, sa snanim rusinskim naglaskom,
ita i zatim sklopljenih oiju ponavlja neto o tvrdim dlanovima i kotaima koji se
okreu.
Katolkinje su zavrile molitvu i jedna od njih, koja je najtee premlaena i kojoj
nedostaju dva prednja zuba, jer je na jednog policajca bacila koaricu s cvijeem i
Ria je zato u sebi zove Cvjearica, ljubazno i uz ukanje kae djevojci:
Nemoj e toliko umarati, Franka. Odmori e. Izmoli nama radono otajtvo za
tvoga tatu.
To mogu sloi se djevojka i zatvori itanku. Glupa pjesma i gurne itanku u
platnenu aktovku koja lei pokraj slamarice i nou joj slui kao jastuk.
Katolkinje ponu moliti prvu deseticu radosnog otajstva za njezina oca,
grkokatolikog sveenika koji je, zajedno s jo etvoricom sveenika, zatvoren u
drugome traktu kaznionice. Navodno lee na golome betonu, bez pokrivaa i potpuno
goli. Katolkinje o tome s uasom, uzbuenjem i krianjem ukaju ve drugu no, dok
djevojka spava. A pomisao da njihov gospodin upnik lei bez reverende i bez iega,
potpuno gol, inila im se jo nevjerojatnijom od toga da one same, pobone seoske

ene, ovdje lee ve deseti dan na slamaricama, premlaene, s izbijenim zubima i


iupanom kosom, a sad jo i s nekakvom prostitutkom, a sve to samo zato to su na
blagdan Tijelova, kao svake godine, krenule u procesiju prema kapelici izvan sela.
Ondje su se, kako su im uz udarce nogom i pljuske objasnili u andarskoj stanici,
upravo u to vrijeme sastali policajci koji su uvjebavali okruni napad na sabotere.
ene o sastanku zbog sabotera nisu nita znale, mislile su da su ti neznaboci, koji su
smislili i takozvanu katoliku akciju za dogovor izmeu ehoslovake drave i
Vatikana, a upnik ju je s propovjedaonice, i u Papino ime, osudio kao tetnu, doli po
njega i zato su brzo okruile kapelicu. Koaricama s cvijeem, iz kojih su na putu do
kapelice bacale latice rua i drugoga cvijea, napale su policajce koji su skakali.
Cvjearica je, kako je Ria postupno doznala iz njihova aputanja, svojom koaricom,
izraenom od boinih i uskrsnih estitki koje joj je slao brat iz Amerike, dobro lupila
policajca koji je sudionicima u procesiji podrugljivo viknuo da nema Boga i on je
poslije morao otii na sedmodnevni dopust. Tek je u andarskoj stanici doznala da se
usudila napasti javnog djelatnika i poznatog druga. Zbog toga su joj andari upali
kosu i nogom je udarali u trbuh. A kad su u zapisnik upisivali njezinu unitenu
koaricu i otkrili da je velikog druga udarala amerikim estitkama, tako su se uplaili
i pobjesnili da su joj izbili dva zuba sa zlatnom krunicom. Ostale katolkinje iz
procesije prole su bolje, jer su koaricama s cvijeem, a poslije i ibama, udarale
obine policajce. Prigueno su se smijale na slamaricama tome kako su momci bjeali
pred njima, gubili ruksake, a neki su se u strahu ak poeli kriati i moliti. Nevina
djeica, koja su sve to kraj kapelice morala gledati, poslije su pokupila ruksake, a dok
su andari opkolili selo, njihovi su roditelji stigli ruksake sakriti u skrovita u kojima
su u vrijeme rata mast, slaninu i drugu hranu skrivali pred partizanima, Nijemcima i
Rusima, a poslije rata pred ukrajinskim nacionalistima i neznabocima na vlasti. O
tome su katolkinje ve aptale s ponosom. I poele su se hihotati kad su se sjetile kako
su ih andari uasno uplaili kad su ih isprebijane nabacali na prljavu traktorsku
prikolicu i rekli im da e ih sad otpratiti u Ilavu, gdje e sve biti strijeljane. Ali ovdje
ih, hvala Bogu, nisu ni premlatili, jer je upravo iz Bratislave stigla zapovijed da
katolike vie ne mlate nego preodgajaju, a one koji su ih mlatili, neka poalju na etvu.
Djevice preista!
Moli za nas!
Djevice premudra!
Moli za nas!
Djevo djevica!
Moli za nas! sad se ve glasnije mole katolkinje i upnikova ki. A pravilni

ritam molitve pomae Riji Amali da unese ritam u dosadan i jednolian posao: iz
velikog klupka izvui konopac, na njega navui drveni kolut, napraviti vrst vor,
gotov komad odloiti pokraj slamarice i opet ispoetka, dvanaest sati na dan. I jo
moe biti sretna to umjesto u rupi bez prozora s vlanim betonskim podom, u kakve
smjetaju one koji su pobjegli iz logora, moe u ovoj eliji izraivati povraze i svojim
trudom pridonijeti uspjehu kolektivne etve.
S konopca se, dok ga provlai kroz usku rupicu u kolutu, osipaju sitna vlakna, ona
lebde oko Rijinih prstiju koji se brzo pokreu i nadrauju je na kaalj. Lea je
nepodnoljivo bole i ne pomae joj ni promjena poloaja na slamarici. Od bolova u
leima ne moe ni spavati. Potrebna joj je masaa miia, ali to se ne moe uiniti u
sjeeem poloaju, a kad se naveer napokon ugasi odvratno svjetlo, budui da i u
kaznionici moraju tedjeti struju, ne usuuje se zamoliti neku od ena da je izmasira.
Kad su je dvojica uvara sa smijehom ubacili u eliju, rekli su katolkinjama: Da se
imate za koga moliti, osim za sveenika. Ovdje vam je jedna oiana grenica! I
zalupili su vrata. Te dobre seoske ene su se tako uplaile da se nisu usudile ni
nastaviti s molitvom, stisnule su se zajedno na slamarici, neto su aptale, pokrivale
su rukom usta, a Cvjearica se i prekriila. No zbog Rijine utljivosti, njezina
pokajnikog osmijeha, a osobito njezina kanjenikog rada, za dva su se dana pomirile
s tim da su u blizini prostitutke. Ria se stalno spremala da im objasni kakav se
nesporazum dogodio, da je zapravo maserka i da daje prednost konjima pred
mukarcima. Ali istodobno je poela shvaati da te ene ne bi razumjele njezino
objanjenje i da je u vrijeme kad u kaznionice i logore stiu i neviniji od nje, moda i
prednost to to je dola kao prostitutka.
Ria s vremena na vrijeme suho zakalje. Katolkinje sluaju njezin kaalj s
neskrivenim strahom pomirile su se s tim da je prostitutka, ali ako jo ima
tuberkulozu, to bi ve doivjele kao preveliku kaznu za nesporazum kraj kapelice.
Samo upnikova ki Riju gleda suosjeajno. Htjela joj je pomoi u poslu, ali
odmah se otvorio prozori na vratima i straar ju je grubo opomenuo da ne smije
pomagati kanjenici, bolje joj je da ui. Zabranili su joj i da razgovara s Rijom, kako
ona ne bi negativno utjecala na nju. Ali kad se naveer ugasi svjetlo u eliji, Franka se
na slamarici okrene prema njoj i kratko apui razgovaraju.
S djejom otvorenou djevojka joj je priznala da je ona prva prostitutka koju vidi
uivo, ali je ne osuuje. I ona ima svojih problema i nju mui grinja savjesti. Ma
kako to, zaudila se Ria i Frankine su joj rijei bile pomalo smijene. Ali kad je
djevojka poela govoriti, nije se imala emu smijati. Franka je u kaznionicu dola
zbog pisaeg stroja. A pomalo su za njezinu nesreu krive i sestre slubenice iz

samostana Bezgrene Djevice Marije. Franka, ki grkokatalikog upnika, povremeno


im je dolazila pomagati u vrtu. Sestre slubenice vodile su i djevojaku ekonomsku
kolu, koju je Franka htjela pohaati kad zavri osnovnu kolu. Sestre su joj
savjetovale da naui pisati na stroju, kako bi stekla prednost pred ostalim djevojkama.
I zato je Franka naveer na oevu pisaem stroju prepisivala ulomke iz knjiga koje je
otac imao u biblioteci. Upravo je bila u koli kad je tajna policija dola u upni dvor
napraviti pretres. Sve su razbacali, ali nali su samo staru zastavu iz crkve na kojoj je
grkim pismom bilo izvezeno: Neka doe Kraljevstvo Tvoje. Prvo su tvrdili da je to
tajni natpis, a kad im je otac objasnio to znai, optuili su ga da je zadrti monarhist i
da mrzi narodno-demokratski reim. Zatim su otkrili pisai stroj i upitali ga je li
prijavljen. Nije bio, pa imali su ga u kui ve trideset godina. Otac je rekao da su mu
ga nekad davno donijeli iseljenici iz Amerike i uope vie ne pie na njemu, jer loe
vidi i malo mu drhte ruke. A to je ovo? zaurlali su kad su pronali prijepise koja je
napravila ona, a da nevolja bude jo vea, iz oeve je biblioteke izabrala upravo
knjigu Tajni odgoj mladei i nije mu ni rekla da iz nje ui pisati, htjela gaje iznenaditi
i razveseliti svojim trudom. Tako je otac tajnoj policiji tvrdio da on nita nije
napisao, to mu je morao netko podmetnuti. I bazilijancima je netko podmetnuo
amerike dolare i amerike knjige i slike zloinca Tise, ismijali su ga policajci i
odmah ga odveli, bez eira, to je oca jako pogodilo. Franka je za to vrijeme bila u
koli i nita nije znala dok nije dotrao njezin brat, pozvao je na hodnik i rekao joj to
se dogodilo. Plakao je. Ali ona se nije prepustila plau, samo je pokupila torbu i
umjesto kui, krenula na policiju. Prvo je nisu htjeli pustiti unutra, samo su je
pogledali kroz prozori na vratima. Zatim su je pustili unutra, ali van vie ne.
Optuili su je daje prepisivala protudravne materijale i traili da im kae tko ju je na
to nagovorio. Rekla im je da je nitko ni na to nije nagovorio, samo su joj sestre
slubenice savjetovale da naui pisati na stroju. To nije smjela rei. I otac joj je
poslije vie puta alosno rekao: To nisi trebala spominjati, keri, oni svaku rije
preokrenu. Njihovi su jezici sotonski. Napravili su pretres i kod sestara slubenica i
kod njih nali est sestara koje su morale pobjei iz Poljske. Sve su ih zatim odveli u
Koice. Njoj je, kad nije htjela nita vie rei, jedan tajni policajac, dok je prolazio
kraj nje, stao izmom na nogu i tako je nagazio da je odmah pala od boli. Uskoro su je
poslali kui, ali noga joj se zagnojila i zato su je dovezli ovamo. Ali rana je ve bolje,
aptala je na slamarici Franka, uhvatila je Rijinu ruku i stavila je na svoju nogu.
Pregib je bio grub i deformiran, noga je jo bila osjetljiva na dodir. Sigurno e te
uskoro pustiti, umirujue ju je pogladila Ria. Franka je malo utjela, zatim je nesretno
apnula: Nisam htjela nauditi sestrama slubenicama! I rasplakala se.
Ni ritam krunice vie ne pomae da ispuni udarniki zadanu dnevnu normu. Ria
mora prestati s radom. Na sreu se na hodniku uje zveckanje kljueva, otkljuavanje

vrata elija, lupanje kanti. Katolkinje prekidaju molitvu, ustaju sa slamarica, kratko se
sudaraju kao da su pripite. Popravljaju odjeu. Cvjearica iz kuta uzima kantu i sve
ekaju da se otvore vrata elije. Ustane i Franka, sa sobom na dvorite kaznionice
nosi itanku. Samo Ria ostaje sjediti, jer joj nije doputen izlazak. Ali tih pola sata,
dok su ene iz njezine elije na dvoritu, za nju je najsretniji dio dana. Prvo se isprui
na slamarici i ona minuta, koliko nepomino lei na leima, donosi joj takvo blaeno
olakanje kakvo nikad nije doivjela, ni kad je dodirivala pastuhe, ni kad je s njima u
svojim mislima igrala najodvanije erotske igre. Zatim vjeba na leima, opet kratko
lei bez micanja, ustane sa slamarice i vjeba stojei, omamljena od toga to
odjednom ima toliko slobodnoga prostora. Iskoristi svaku sekundu u tih pola sata
sree, dok su ene na dvoritu a uvari s hodnika odu s njima. A danas e moda, od
jutra u njoj raste iskuenje, zavui ruku u hlae, dodirnuti napeti trbuh i kad se dolje
sve na trenutak zatvori, a zatim pone otvarati i vlaiti, ruka e joj kliznuti nie i brzo,
ili moda polako, uz osjeaj riskiranja, e se zadovoljavati i pita se hoe li pritom
vidjeti sliku dvojice vrstih i pomalo masnih Cigana.
Zatropoe klju u bravi, vrata se otvore uz kripu, uvar nita ne kae, katolkinje
irom otvore vrata i zajedno s vruinom izlaze na hodnik, Riju i ne pogledaju. Franka
joj se zbunjeno i, kao i uvijek, s krivnjom osmjehne i istri na hodnik. Ria sa sve
veom napetou i bolom u leima eka da uvar zalupi vrata elije i onda...
Tu si, Ciganice. Kako si marljiva.
Ria naglo podigne glavu. U konim izmama, vojnikim suknenim hlaama i u
jakni, s motoristikom kapom u ruci, na vratima stoji Plak. Smije se. Ria utke gleda
u njega oima koje je peku i suze.
Jesi li poalila to nisi mogla odoljeti onim ciganskim pastusima, ha? Samo se ti
mui ovdje, da sljedei put kad te pozovem ne bude onako jeziava. Ovdje su slomili
i vre od tebe.
Ria ne kae nita. Zna da ne treba nita govoriti. Ne moe mu nita ni uiniti, sad
sigurno ne. Moe se samo pretvarati da je on za nju zrak. Da bi to glupan shvatio, iz
klupka izvue konopac, iz hrpe pred sobom crveni kolut i drhtavim prstima pone kroz
njega provlaiti konopac. Tek tada primijeti da su joj vrhovi prstiju desne ruke
oguljeni i krvavi. Napravit u to lijevom rukom, odlui i, s osjeajem nadmoi, sa
svijeu da joj tu slobodu ne moe oduzeti, pogleda Plaka.
Jo emo se mi sresti kae Plak pomalo nesigurno i nestane s vrata.
No Ria ve misli na zadovoljstvo koje e sama sebi pruiti.

16
Feliki toivljaj ispot pregae
S jutarnjom kontrolom u baraci posrnulih ena zapovjednica Matilda je
zadovoljna. Osobno se uvjerila da se prostitutke pridravaju njezine naredbe broj tri:
ne skidati nou gaice, kako ne bi nepotrebno pale u iskuenje.
Ula je u baraku prije buenja, zapitala svojom zapovjednikom zvidaljkom i
obavijestila logoraice koje su se budile da je dola provjeriti pridravanje naredbe
broj tri, a zatim je prilazila krevetima, tapom sa ena micala pokrivae, a one su
posluno podizale spavaice. Pri pogledu na neke, dodue edno pokrivene trokute,
Matilda je osjetila i malo ne ba lijepe enske zavisti. Ali nita nije pokazala, samo je
zadovoljno kimala glavom. Na ideju da naredi da se nou ne skidaju gaice
inspiriralo ju je vlastito iskustvo boravka u logoru djevojaka Reicha. Ondje su
kontrole provodili nou i esto bi se i sama probudila od toga to joj se neka ruka
zavlai pod spavaicu kako bi se uvjerila da se nije svukla u mraku ispod pokrivaa.
Prilino im je to nou smetalo, dugo zatim ne bi mogle zaspati, ujutro bi bile
neispavane, tijekom dana se nisu mogle usredotoiti na otre i zahtjevne logorske
vjebe i tako je poslije zapovjednica ukinula none kontrole, ak je i neke voditeljice
disciplinski kaznila i premjestila ih u drugi logor. No Matilda se rado sjeala nonih
kontrola i poigravala se milju da e jednom provesti nonu kontrolu u logoru, samo
nije bila sigurna hoe li za izopaene none ptice to biti doivljaj za pamenje.
Matilda se prestane prisjeati i ponovno prodorno zapiti zvidaljkom, jer su se
ene ve raspriale. Obavijesti ih da e danas sve imati zajedniki radni program. Na
oblinjem dravnom imanju e se ukljuiti u kolektivnu etvu. Ako se pritom budu
udarniki ponaale, ako ne budu ljenarile i zabuavale ni irile nemoral, ostat e na
etvi nekoliko dana.
Za ene je to ugodno iznenaenje osim za Carmen, Erniku i eeraicu: njima
kolektivna etva, svakoj iz drugih razloga, ne odgovara. No u baraci zavlada
raspoloenje radosti i uzbuenja. I tako Matilda, premda to nije planirala, obijesno
doda:
Pokrenite se. Danas nemojte dugo pokazivati stranjice na latrini, da ne gubimo

dragocjeno vrijeme za etvu. A i da vas netko ne bi sluajno gledao.


Neke se ene ponu smijati s Matildom, Carmen potiho dobaci Mandi: Ti se ne
mora stidjeti zbog svoje stranjice, Manda! No zapovjednica ih toga etvenog jutra
iznenadi i trei put: uzgred doda neka sve poslije doruka odu u radionicu, ondje ih
eka malo iznenaenje. I zapovjednica odmah potom ode.
Fidi, ptiice, kako dobar sapovjednica ima trkne Velika Berta Erniku. Od
ega se ti stalno i stalno boji?
Sigurno e nam tamo dati da jedemo gula sa strahom apne Ernika i sva se
strese.
Glupa zavrti glavom Berta i ide pokazati stranjicu u otvorenoj latrini, koju su
za ene udarnikim tempom izgradili iza barake, a sad je oito postala predmetom
neije pozornosti.
Kakvi pokvarenjaci, mukarci kae Manda kad sjedne kraj Carmen na brvno,
jo toplo od neije stranjice.
U rudniku su otrim svrdlom probili stijenu da mogu gledati ene koje rade na
kontrolnoj ploi dok se presvlae. Nadglednik je to otkrio tek poslije mjesec dana.
teta tog otrog svrdla uzdahne neka ena na drugome kraju latrine.
Ja ionako bolje izgledam sprijeda tiho kae Carmen.
Kad bi mogli vidjeti moja bedra...
Ne izazivaj pomalo hrapavim glasom proguna Manda i kratko pogleda
Carmenine otkrivene noge. Ali svejedno i ona pone razmiljati o tome ovamo
bi iz mukog logora mogao vidjeti samo netko tko jako dobro vidi.
Ili bi morao gledati kroz dalekozor izbaci Carmen. I odmah zbog te pomisli
skoi s brvna. Uplai se i Manda. Ali njezin pokuaj skoka zamalo loe zavri: velika,
teka stranjica samo to je nije prevalila u jamu.
Ti si luda! ljutito prosike Manda kad je proe strah i kad se uvjeri da je nitko
ne gleda dalekozorom sa straarnice. Poprave odjeu i utke se vraaju u logor, ali
Matildine rijei im i dalje ne daju mira. Odjednom obje zastanu, pogledaju se,
zavjereniki se nagnu jedna prema drugoj i u isti as apnu:
Partizani...
Razdvoje se, pogledaju oko sebe i zatim svaka kae neto drugo.
Svinje kae Manda.

Zato su napravili onaj bunker kae Carmen. Zajednika tajna uniti im apetit na
doruku: kao i uvijek, to je loni rijetke kave od cikorije, sasueni komadi kruha i
odvratna marmelada, koja bojom i okusom podsjea na pastu za cipele. Doruak ne
ide ni drugima, njima je tek pokvarila znatielja. Manda je jo juer od majstorice
Daske doznala ime ih to danas zapovjednica eli iznenaditi, ali obeala joj je da e
uvati tajnu, kao to uva i sve ostale tajne koje ona i majstorica imaju i koje e joj
uskoro omoguiti da na nekoliko dana ode iz logora i pomogne svome djetetu.
uvarice ih ne moraju tjerati da iz blagovaonice poure u radionicu. Matilda i
majstorica ih ve ekaju, obje sa sveanim izrazom lica. Ali ne vide nikakvo
iznenaenje, na policama su sloene samo haljine-pregae koje sad iju, namijenjene
su zadrugarkama i nisu im zanimljive.
Djevojke veselo kae majstorica naite svoju veliinu i idite se brzo
presvui u skladitu. Na etvu ete ii u ovome pokae na haljine.
Sve samo nepomino gledaju u nju, zato majstorica nastavi:
ivale biste ih urednije da ste znale da su za vas, je li? i ona i zapovjednica se
ponu smijati. Zapovjednica im pritom dobroduno zaprijeti tapom, ali sad je se ne
boji ni Ernika. Tako se bace na pregae, svaka nastoji zgrabiti onu koju nije sama
ivala, jer dobro zna to je na njoj zabrljano ili nedovreno. Tre u skladite, bacaju
sa sebe odvratne krpe i brzo odijevaju jednostavne haljine od vrstog pamuka, glade
ih uz tijelo i grudi i, kao da su to sveane toalete, obuzima ih osjeaj euforije zbog
neoekivanog povratka enstvenosti. Jedna drugoj govore kako im dobro stoje, kako
su lijepe u haljinama, dodiruju jedna drugu, gledaju izreze na grudima i otkrivena
ramena i udubine pazuha, tako da ih majstorica mora upozoriti da poure, inae e
pjeice ii na etvu. A Matilda, prilino zaprepatena time to su od njih uinile
obine haljine-pregae, pone s upozorenjima:
I bez gluposti na polju. Da se niste usudile naminkati ili namirisati, jer e ostali u
vama odmah prepoznati bive lake ene. minka i parfemi nisu za drugarice i u
budunosti, koja i vas eka, drutvo to nee podnositi!
Posrnule ene to malo ohladi. uvarice ih u laganom trku dotjeraju na logorsko
zborite. Ondje stoji traktor s prikolicom ukraenom borovim granicama i crvenim
vrpcama, na prikolici su tri dugake klupe i oba logorska agitatora koji dre
iskrivljene motke na koje je privrena parola BRE, BOLJE I S MANJE
TROKOVA NEGO KAPITALISTI ZAVRIT EMO KOLEKTIVNU ETVU! Nije
ba duhovito, pomisli Ernika, ali svejedno diskretno kimne Chomiu. Po ukoso
poloenim ljestvama penju se na prikolicu. Na jakome jutarnjem suncu bljete njihove
neosunane noge, ispod tankih haljina se lijepo istiu njihove stranjice koje su muke

ruke toliko puta gladile i oblikovale prema svojim eljama. Na prikolici, uz ljetni
vjetri koji im se tako ugodno zavlai pod haljine i podie ih kao da e ih svui,
poinju vjerovati da je i u ivotu radnih ljudi mogue nai dovoljno radosti. Samo kad
bih negdje u polju mogla lei s pravim mukarcem, pomisli Carmen i odmah zamisli
nekog od udarnika koje je vidjela kad su se prali i gotovo joj od te pomisli zastane
dah i noge joj oslabe tako da mora sjesti na klupu. Sjednu i ostale, traktorist, ija je
silueta nejasna iza prljavog prozora kabine, pokrene snani motor i prikolica se pone
tresti. Carmen osjeti vibriranje klupe, ponu joj se tresti bedra i mora vrsto stisnuti
no ge . Boe, ba sam narajcana, shvati i malo se postidi. Kvragu, pomisli
nezadovoljno, jo e od nas napraviti stidljive redovnice. Ali vie nema vremena za
te uznemiravajue misli, jer se prikolici pribliavaju dva logoraa. Prepozna
Zigmunda, kao i uvijek neispavanog, i njegova pomonika iz ambulante, koji je, kao i
uvijek, blijed od mamurluka. On vue nekakav demion. Zigmund opet prilino veliku
lijeniku torbu. I oni se popnu na prikolicu.
Ispriavamo se, dame progovori taj ljubazni ovjek. Nikakve posebne
poasti za mene, molim pone protestirati kad mu valjda deset ena eli napraviti
mjesto pokraj sebe. Ja sam jedan od vas i Zigmund sjedne na prvo slobodno
mjesto, sasvim sluajno izmeu Carmen i Udovice. Promotri obje, uzdahne i kae:
Boe, kako je ivot zanimljiv. Doivjeli smo i kolektivnu etvu. A kako su samo
domiljatu parolu smislili mladii i Zigmund obojici agitatora dobroduno kimne.
Oni mu ne mogu uzvratiti pozdrav jer se traktor upravo s trzajem pokrenuo i moraju se
potruditi da parola ostane podignuta. Izlaze iz logora. Sad smo slobodni kao ptice
Zigmund rairi ruke prema jutarnjem suncu. Zaslijepilo ga je, tako nije primijetio da
ukraeni traktor prate dva teka motora iz Plakove skupine. Mukarci s automatskim
pukama sjede u prikolicama motora. Kad Zigmunda prestane zasljepljivati svjetlo,
primijeti ih. Namrti se, Carmen iskoristi priliku da se pokae. Nagne se prema
Zigmundu i tiho, povjerljivo mu apne:
Dobili su zapovijed da za vrijeme etve ne smiju pucati ni tui ljude. To sam
doznala u slubi za izdavanje lampi doda jo kad vidi da Zigmund na njezinu
informaciju reagira utnjom.
Vi ste ona plesaica? Da, mislim da sam vas poslao na rendgen, sad se sjeam.
Njihovim informacijama se moe vjerovati. Meni su ve podmetali provokatore, tako
da moram biti oprezan.
Carmen kimne s razumijevanjem. I odmah joj na um padne smjela ideja. Mogao bi
joj pomoi da smiri svoja uzdrhtala bedra, s kojima mora neto uiniti, sad kad je
vjerojatno uzaludno u dogledno vrijeme oekivati povratak Rije Amale u logor.

Bedro, koje je pod laganom tkaninom pregae tako lijepo istaknuto, pritisne uz
lijenika i opet mu apne:
Negdje oko ruka bih mogla dobiti sunanicu, pasti na polju, vi biste me odvukli
u hlad, tamo bih vam mogla ispriati stvari da...
Ako do tada ne budete vi mene morali oivljavati pomalo neodreeno reagira
Zigmund.
Ali Carmen je i time zadovoljna, vjeruje da e doktor na polju brzo doi k sebi.
Uspjela je ona potaknuti i mnogo manje ivahne mukarce.
Pomoi u vam kae zavodljivo i sa Zigmundovih koljena uzme veliku
lijeniku torbu.
Na dravnom imanju ih eka zapovjednik logora, a doekala ih je i parola: DA NE
PROPADNE NI ZRNO KOLEKTIVNE ETVE! Zapovjednik ve nestrpljivo gleda na
sat. Nogom srui ljestve koje je s prikolice spustila debela uvarica i izda otru
naredbu da s prikolice skau. Prvih troje skoi nesigurno, ali poslije to ide sve bolje i
sve veselije. Na kraju agitatori s parolom skoe tako spretno da dobiju pljesak na
otvorenoj sceni. I zapovjednik je zadovoljan, ali da bi se znalo tko je tko, zapovjedi:
Marame ne glave i marevskim korakom na polje.
Jutarnja rosa im neugodno namae none zglobove, a ondje gdje je trava via,
smoi im i bedra. Nekim se to enama nimalo ne svia, razmiu bujnu travu rukama,
samo se Velika Berta blaeno osmjehuje i naglas kae Erniki:
Ajme, kako topro to prica pot pregau. Sanjam, ptiice, danas o feliki toivljaj
tamo. Ti isto?
Ernika samo odsutno odmahne glavom. Uvjerena je da e im za ruak dati masni
gula, njoj e pozliti i svi e, pa i Matilda, pogoditi da je trudna. To e biti alostan
dan, uzdahne.
Na polju ve u nizu stoje strojevi za vezanje snopova. Pripremljena je i mala
tribina, ukraena vjeniima. A s kosama u ruci, rairenih nogu, u istim rudarskim
odijelima u dvoredu stoje udarnici iz ellrove skupine. Ah, kvragu, to mi oni lopovi
iz slube za lampe nisu rekli i ja sam se zalijepila za ovog pijanca od doktora.
Najradije bi Zigmundu bacila natrag njegovu torbu.
Poetak kolektivne etve je prvo svean, poslije radni. Neki drug Falenk,
okruni funkcionar, prilino dugo govori o ekoj radnikoj klasi i o tome za to su joj
sve Slovaci zahvalni. Zatim objanjava to znai parola ovogodinje kolektivne etve,
Da ni zrno ne propadne! i kako uz nju mogu postii visoke ciljeve u prehranjivanju

radnih ljudi. A dok pred sobom gleda optimistine i nasmijane drugarice, ne moe se
ne sjetiti sovjetskih ena, sovjetskih udarnica. Ne samo da ne znaju i ne ele znati za
razliku meu spolovima, nego se masovno ukljuuju u redove mukaraca i postaju
odvane traktoristice i kombajnistice. Vlastitim je oima vidio kako su upravljale i
kombajnom nazvanim prema drugu Staljinu, snanim Staljincem est, koji polje od est
hektara pokosi za dvanaest sati, ako se sluajno ne pokvari. Neka razmisle o tome,
neka se i one ukljue. Jo jednom zahvaljuje ekoj radnikoj klasi i time smatra
sveani akt kolektivne etve zavrenim.
Srdano zapljeu drugu Falenku. Udarnici, koji ve nestrpljivo stiu kose u
rukama, zazveckaju njima i odmah ih ponu brusiti. Ali jo nije kraj. I upravitelj
dravnog imanja doe na ukraenu tribinu. Upozna ih sa situacijom na imanju. Nije
ba sjajna. Seljaki proletarijat je protjerao grofa Tarnczyja, sad ima mnogo polja i
staja, ali uasno malo ljudi, tek trinaestoro. Zato srdano pozdravljaju kolektivnu
etvu i ispomo. Dobit e sve to prilii, i za eludac i za suha grla.
Sigurno e biti gula, opet bljesne upozorenje u Ernikinoj glavi. Ne moe se
usredotoiti ni na upraviteljeve rijei dok objanjava gdje e tko raditi na polju. Na
kraju upravitelj zakljui daje radni akt kolektivne etve poeo.
A sad, krenimo u polja! povie ushieno.
Marljivi udarnici odmah ponu ponovno otriti svoje kose. Ali i dalje nije gotovo.
Na ukraenu tribinu se sad popne slijepi harmonika i pone svirati i pjevati Ustajte
prezreni na svijetu! Pridrue mu se samo udarnici s kosama. Prostitutke ute. Mlai
agitator Chomi ih je na veernjim predavanjim htio nauiti i uzvienu pjesmu
proletarijata, ali netko mu je to zabranio kao politiki neprilino. Internacionala
natjera logorsko zapovjednitvo u stav mirno. Ustanu ak i mukarci u prikolicama
motora, dotada neupadljivo pognuti iza lea svojih vozaa u proivenim zelenim
vjetrovkama.
Ernika i Manda se pogledaju. To je jasno, u harmonikau su prepoznali Janu
Gumenog iz Bratislave, koji je prvo u baru Continental naveer svirao gardistima, a
poslije partizanima. Ima udesno pamenje za melodije i svira osjeajno. Pjesma ih
obje dirne, na trenutak ih preplave sjeanja. Pjesma zavri, udarnici napokon mogu
zavriti s bruenjem kosa, rairiti se po rubu polja i poeti kositi. A Manda, jo uvijek
pod dojmom osjeaja, nagne se prema Erniki.
Ne bi smjeli ve od jutra izazivati s tim aktovima. Akt otvaranja, radni akt! Kako
da se poslije toga koncentriramo na posao?
Ernika prvo kao da ne razumije Mandu, samo je utke gleda. Zatim joj neto

bljesne u glavi, ali sad to nije upozorenje. Bio bi dovoljan obian akt, sasvim kratak
akt, ona ne bi morala uope uivati, ali mogao bi rijeiti njezinu situaciju. Manda
zabuantica, pomisli, odmahne glavom i nastoji otjerati primamljivu, vrlo
primamljivu, ali prilino nemoralnu pomisao na akt s agitatorom Chomiem.
Moda bi odoljela iskuenju da je nije odmah poelo pratiti: im su iza kosilica i
strojeva za vezanje snopova krenuli u polje penice, skupljati konopcem povezane
snopove koji ispadaju iz strojeva, zaustavio ju je upravitelj. U zaveljaju na leima
ima neto izraeno od slame. Zbaci zaveljaj s lea i kae da su to povrazi. Kad stroj
loe zavee snop ili se konopac pretrgne, treba snop zavezati povrazom. Odmah to
pokae Erniki i zatrai od nje da to ona uini. Zavrti glavom i upita je to radi kad ne
sudjeluje u etvi. Ernika se zbuni, zatim apne da je dugo bila u samostanu.
Upravitelj opet zavrti glavom, tek sad je bolje pogleda, lagano se osmjehne. Pogleda
oko sebe po polju, gdje ostale posrnule ene ve marljivo skupljaju snopove i slau ih
jedne preko drugih. Prvo se upraviteljev pogled zaustavi na Mandi, koja se upravo
sagnula da uzme snop. Upravitelj pomalo zaueno zakalje. Prieka da se Manda u
prilino uskoj i kratkoj haljini ponovno sagne. Ernika pomisli kako bi Manda upravo
od njega rado prihvatila kratak, obian akt. Upravitelj u svojim ruetinama gnjei
povraz tako da oko njega lete komadii slame. Zatim se pribere, opazi agitatora
Chomia koji se mota oko ena. Namrti se i povie: Hej, mladiu! Kad Chomi
dotri, objasni mu ono isto to je ve objasnio Erniki i naredi mu da zavee snop.
Opet mora zavrtjeti glavom i upitati Chomia to inae radi. Ja sam politiki
agitator, pomalo posramljeno kae Chomi. Zatim ponosno doda kako je prije toga
radio na Omladinskoj pruzi. Ah, Boe, uzdahne upravitelj. Ponovno pokae Chomiu
kako treba povrazom zavezati snop: kleknuti, privui, zavrnuti, gurnuti i gotovo.
Chomi ponovno pokua, Ernika mu se poticajno smijei. Dobro, kimne sad
upravitelj. Samo hrabro, samo hrabro, lupne rukom Chomia koji je opet u svojoj
jakni i pouri za sve udaljenijim enama. Njih dvoje ostanu sami na polju.
Ja u nositi povraze kae Ernika. Mogu li?
Chomi kimne. Njihovi se pogledi nakratko sretnu. Iskuenje ne mogu izbjei,
shvati Ernika. Vue veliki zaveljaj povraza, grubo konopljino platno je grebe, a po
vratu, leima i grudima, a uskoro i po nemoralnom trbuhu, ponu joj tei kapljice
znoja. Znoji se i Chomi.
Pa skini se, Stanko kae mu Ernika. Chomi kratko oklijeva, zatim skine
jaknu.
Od njega ostane otprilike polovica, ali Ernika savreno prikrije razoaranje, ak
mu se poticajno osmjehne. Koketno kae:

Do veeri e lijepo pocrnjeti. A da si mi rekao da ste se kladili zbog mene,


izmislila bih neto drugo. I ne mora se brinuti to sam se kod vas onesvijestila. Nisi
ti za to kriv...
I ja se pomalo bojim Plaka odjednom kae Chomi.
Stvarno? zaueno upita Ernika. Zatim se oboje ponu sretno smijati. Posao
im odmah ide bolje, napetost meu njima je nestala. Ernika ispripovijeda svojemu
agitatoru kakve su dojmove kod nje izazvala oba akta kolektivne etve, a osobito
harmonika iz Cukrove ulice. Uope nije znala da je i on u logoru. Chomi joj kae da
nije ni mogla znati, jer su partizani traili da doe, naveer im svira partizanske
pjesme i Suliko, omiljenu Staljinovu pjesmu. A on nije odustao od ideje da i njezine
drugarice naui revolucionarne pjesme, pa i samu Internacionalu. Ernika se s tim
sloi i podsjeti ga da joj je obeao zatitu. Moda e joj ba sljedeih dana, tjedana i
mjeseci biti potreban da se obrani od zapovjednice. Chomi kae da se uz njega ne
mora niega bojati. Ernika ima pomalo nepovjerljiv izraz lica, zato joj agitator
poticajno stisne ruku. Iznenaeno kae:
Kako si znojna. Mogla bi se i ti... barem malo...
I Chomi pogledom prilino stidljivo pokae da bi se i ona mogla malo otkriti a
da to ne bude nemoralno.
Nemam grudnjak kae Ernika i stidljivo raskopa tri gornja gumba na haljini.
Zabljeti njezina mokra udubina meu dojkama. Vidi...
Chomi kimne, priguenim glasom kae:
Stvarno... nita se ne moe uiniti.
Jedino da se malo odmorimo, tamo na rubu.
Na to Chomi ne odgovori, ali Ernika vidi kako mu je zadrhtao goli, od sunca ve
pocrvenjeli trbuh. Ne spusti pogled nie, jer to ne bi bilo edno, ali prilino je sigurno
da bi vidjela znakove moda i pretjerane ukruenosti. Zato samo spusti glavu i iz
zaveljaja izvue jo jedan povraz. utke koraaju od snopa do snopa, koje im na
polju ostavljaju skupljaice. Chomi zavee snop povrazom, a Ernika ga odnese do
najblie hrpe. Oboje napeto gledaju kako su sve blie rubu polja, iza kojega se
prostire sjenovito, gusto grmlje. Strojevi za vezanje snopova su se udaljili, a
skupljaice zajedno s njima. Ernika osjea kako je obuzima uzbuenje. Ukrutile su
joj se bradavice i, dok uzima i prua povraze, njeno se trljaju o tanku, suncem
ugrijanu i od znoja lagano zguvanu tkaninu. Osjea i gaice koje je podriva
Knechtferyfr loe izradio, grubo je dodiruju, tako da je Ernikin dah sve krai i pone

joj se mraiti pred oima. Samo da se sad ne onesvijestim, uplai se i na trenutak


stane sa zaveljajem, kako bi se tijelo smirilo. Odlui da e, kad dou do kraja polja,
jednostavno sjesti pod najblii grm i do kraja se raskopati. Ostalo e ovisiti o
Chomiu. Kad mu je drhtavom rukom pruila povraz, heroj s Omladinske pruge kao da
je shvatio to ta posrnula djevojka oekuje od njega na kraju polja. Pone malo
sporije raditi, ali nita ne pomae: kraj polja se neumoljivo, sudbonosno pribliava,
pred njima je posljednji razvezani snop, u njegovoj ruci posljednji povraz, a bijelo
platno od konoplje ve se pribliava najbliemu grmu. U njemu se sve, i gore i dolje,
ukruti.
Sve dobro zavri. Zaveljaj u Ernikinoj ruci ne stigne jo odletjeti pod grm kad
se gusti pred njima rastvori i obrati im se glas:
Nekako gubite tempo, omladino!
Dobroduno ih iz prikolice motocikla gleda jedan od njihovih straara s
automatskom pukom koju je nemarno spustio na bedra. Mudri zapovjednik logora ih
je smjestio na kutove polja, kako bi posrnule ene odvratio od nepotrebnog iskuenja,
kakvome na slobodi nisu znale odoljeti. Ernika i Chomi, postieni to su tako loi
udarnici, samo se utke okrenu i krenu prema drugome dijelu polja, za strojem to se
udaljava.
Frajeri! kroz zube procijedi Chomi.
Ne boj se, Stanko, sljedei put nas nee uhvatiti utjei ga Ernika i pogleda ga
tako arko i poticajno da je agitatoru odmah jasno to je upravo izbjegao.
Iz oblinjega sela zauje se podnevna zvonjava, odmah je nadglasaju sirene iz
rudnika i logora, tako da se eeraica i druge vjernice na polju ne stignu ni prekriiti.
Nakon to sirene utihnu, rad odmah prestane, svi odbace ono to imaju u rukama i
krenu prema grofovim gospodarskim zgradama, gdje ih eka zaslueni ruak. Na putu
prema njima otkriju bunar, s debelim kamenim zidom, velikim rasuenim vitlom,
zahralim lancem i privezanom kantom, ali prvenstveno s hladnom i sjajnom
povrinom u dubini. Bunar oito slui i za napajanje krava, jer uz njega stoji veliko
drveno korito. Od pogleda na njega, premda je sad suh, ene zadrhte od slutnje uitka
u dodiru s hladnom vodom. Znojne i zapraene, odmah se bace na bunar, izvuku teku
kantu s vodom nad korito i ne ekaju da se ono napuni, ponu se prskati po licu i
tijelu.
Samo po redu i pristojno vikne na njih zapovjednica Matilda, koja vidi da
neke ene ve poinju raskopavati svoje oznojene haljine. Nismo ovdje same
doda Matilda i pokae udarnike koji se pribliavaju bunaru s druge strane, ali s istom

namjerom.
Zapovjednice ponu moliti ene dopustite nam...
Ne! strogo kae Matilda. ene ponu zlovoljno gunati.
Iza staje je jo jedan bunar, ovaj prepustite momcima pomogne im upravitelj
imanja. Doite, ondje vam nitko nee smetati i upravitelj ih nekakvim prolazom
izmeu oronulih zgrada vodi prema drugome bunaru. To je obina metalna pumpa, ali
i pokraj nje se nalazi korito, takoer drveno. Ako se elite u miru oprati kae
Matildi moemo vam donijeti dvije cerade i... Zapravo sam mislio na to, ovdje su u
taglju.
ene i bez zapovjedniina odobrenja potre za njim. Zahvalno mu se osmjehuju.
Upravitelj se jednako zahvalno osmjehuje Mandi i gurne joj u ruke teku ceradu. Kae
da e donijeti neku motku na koju mogu objesiti cerade i imat e mali separe. I
stvarno, uskoro taj dobri ovjek zajedno s mladim agitatorom donese logorski
transparent. Zabiju ga izmeu dva stabla, preko parole prebace cerade i pristojno se
udalje.
Zapovjednica Matilda je pomalo zateena. Pogleda Mandu koja je s upraviteljem
otila u tagalj po ceradu i koju je on, ako je dobro primijetila, ve na polju dugo
gledao straga, sumnja da su to unaprijed dogovorili. Ali budui da i nju ispod bluze
sve pee i kaklja, samo naredi:
Pumpajte, ali brzo, da nas ne ekaju.
Sama prvo gurne mokru ruku pod bluzu kako bi se oprala ispod pazuha, gdje je sve
pee od znoja, ali kad vidi podrugljive poglede vydrikih uliarki, naglo raskopa
bluzu, baci je na grm ipka, isprsi se i umijea meu polugole ene koje se peru. Na
trenutak Matilda doe u iskuenje da skine i grudnjak i zaprepasti ih svojom
prostrijeljenom dojkom. No onda prezrivo pomisli kako one nisu zavrijedile da
otkriju njezinu tajnu, to nije za njihove oi. Pusti barem da joj kapljice hladne vode
teku na bradavice, a kutkom oka istodobno primjeuje kako joj neke ene pogledima
odaju priznanje. Ah, vi prasice, pomisli, a pri pogledu na krupnu udarnicu Mandu,
padne joj na um kako bi sad onaj njezin izopaeni faist bio izvan sebe od uzbuenja.
Dvije se godine s njim valjala u Petralki, uvijek je htio opiti s njom samo straga,
kao da je kakva rasplodna krava, a poslije, kad je htjela da je sa sobom povede u
Reich, prema njoj se ponio tako odvratno i zvjerski da se jedva iva izvukla. Bio je
ogavan pokvarenjak, ali svejedno je iznenadno prisjeanje na njega uzbudi, mora se
ponovno poprskati vodom, ve je neke ene zaueno promatraju. Zato se brzo
odjene, namjesti bluzu i remen, naredi im da zavre s pranjem i, sad ve kao

zapovjednica, izae iza transparenta. Na otvorenim vratima taglja stoji zapovjednik


logora i netremice gleda ceradu iza koje se kreu raspoznatljive siluete ena.
Sve u redu? upita zapovjednik strogo kad mu se Matilda priblii s pomalo
zavjerenikim osmijehom.
Zapovjednica kimne bez osmijeha i uspravi se pred zapovjednikom.
Dobro, Matilda, to ste rijeili s taktom zapovjednik se okrene i kroz otvoreni
tagalj krene na dvorite, gdje je pripremljen gula.
Ne trebate ii po njih, ve idu! zaustavi upravitelja s kojim se sudari nasred
taglja.
Ve su gotove? teta i upravitelj zavjereniki namigne zapovjedniku. On ga
samo hladno pogleda, tako da upravitelju postane neugodno. Zapovjednik je barem
nakratko zadovoljan sobom.
Poslije ruka, tijekom kojega posrnule ene sjede odvojeno sa svojim uvaricama
i zapovjednicom i stalno se hihou i jedna drugoj neto apu, tako da im Matilda
mora zaprijetiti licom, kolektivna se etva nastavlja na nemilosrdnome ljetnom suncu.
Udarniki tempo vie nije tako otar kao prijepodne. Traktorima, naslijeenima od
grofa, koji nisu izraeni za udarnika vremena, pregrijavaju se motori, a iz hladnjaka
svaki as izlijeu oblaci pare. Otkazuje i ljudski faktor: enama se vrti u glavi od
sunca, ruke su im izbodene na strnitu i nepodnoljivo ih bole lea. I disciplina
poputa. Ne obaziru se na povike uvarica i im kosilice stanu, tre prema rubu polja,
gdje meu grmljem tee potoi, a iza njega se nalazi rijetka borova uma. Neto tamo
opojno mirie. Otkriju da je to smola, bijeli, osueni mlazovi teku po hrapavim
deblima starih stabala. Pod prstima se pretvaraju u fini prah. aava Berta, koja od
jutra misli samo na to kako pod svojom pregaom postii feliki toivljaj, prstima
namazanima prahom protrlja grlo. Druge ene joj se smiju, ali ni one ne odole,
utrljavaju prah u suncem pregrijanu kou. Pri tome ih uhvati zapovjednica, otjera ih
natrag na polje. Kad ostane sama u umarku, raskopa bluzu i utrlja u kou malo smole
u prahu. Opet se sjeti onog svog pokvarenjaka iz Petralke, obuzme je veliko iskuenje
da se baci na suhe iglice, legne na lea, rairi noge i... na vrijeme doe k sebi. Shvati
da Plakovi ljudi kontroliraju cijelo podruje etve, a povremeno i zapovjednik
logora. Brzo se vrati na polje.
Oko pet, dok je sunce jo uvijek visoko i ne moe ga se povui za noge, upravitelj
zakljui da je na kolektivnoj etvi potreban neki novi poticaj. Nakon savjetovanja sa
zapovjednikom logora i lijenikom, svi sudionici dobiju po jednu, dvije pa i tri aice
trenjevae, jo iz grofovih zaliha. Tko e dobiti koliko aica, o tome odluuje

Zigmundov pomonik koji je spremno iz demiona, koji je od jutra vukao po polju,


izlio bornu kiselinu za dezinfekciju rana i do vrha ga napunio trenjevaom. Toi je
sigurnom rukom i uz svaku aicu udijeli i prijetnju, da se nitko ne bi usudio ozlijediti.
Ali na namjerno samoozljeivanje, ega se bojalo i zapovjednitvo logora, nitko i ne
pomilja. Kad meu eteoce stane Jano Gumen i njegova harmonika zasvira, ponu
misliti na neto sasvim drugo zapravo svi na isto.
Carmen, koja se napokon rijeila lijenike torbe, a s njom i Zigmunda, koji je
stalno samo zijevao, a ako bi je ponekad i dotaknuo, bilo je to samo kad bi zapeo o
snop, od upravitelja, koji je oito njihov ovjek, u povjerenju je doznala da je
prenoite za njih pripremljeno u velikome taglju, na sijenu i na ceradama, kako su
ondje oduvijek spavali eteoci, a i noi su dovoljno mrane.
Noi su ovdje mrane, prenosi se poslije poljem od uha do uha kao slatka tajna.
Grekom to apnu i eeraici, Plakovoj dounici, ona odmah potri iza hrpe
snopova, une, iz velikih gaa s vrstom gumom, ispod kojih uvijek skriva i neto za
vercanje, izvue kratku olovku i papiri i paljivo to zapie. Gurne opet papiri i
olovku pod gumu, namjesti ih kako joj olovka ne bi upala u krivu rupu i zadovoljno se
vrati meu ostale ene, meu kojima je kolektivni optimizam jo vie porastao: preko
ve pripitog bolniara su im ellrovi udarnici u aici poslali ifriranu poruku da
rade na planu plitkoga otkopa i da e pritom iskoristiti sve iskuane udarnike metode
i svoj kolektivni um, koji ni partija ne podcjenjuje. Posrnule ene im odmah povjeruju.
Osobito nakon to im je Manda, dok su se prale na pumpi, otkrila da su za partizane
izgradili plitki bunker, iz kojega ti heroji mogu promatrati njihove stranjice. Zato
onda ne bi uinili i neto za vlastito zadovoljstvo, zar ne?
Danas emo nadmaiti i partizane, prenosi se opet od uha do uha udarnika
parola ellrove skupine. Opet grekom stigne i do dounikog uha eeraice. Uz
izgovor da je to zbog masnoga gulaa, eeraica sad otri do grmlja kraj potoka i
ponovi sve s olovkom i papirom. Osim onoga na kraju, ne stigne ih namjestiti, jer je
odjednom straga za stranjicu uhvati gruba muka ruka i pone joj se zavlaiti pod
gae. eeraica odgurne ruku, vrisne i skoi na noge. Pred njom stoji zapovjednik
logora s dalekozorom na prsima i ledenim tonom kae:
Dajte to ovamo!
eeraica se pone tresti poput osuenika i iz gaa izvue olovku.
Papir! zaurla zapovjednik i olovku baci u potok.
eeraica izvue zguvani papiri. Zapovjednik ga uzme, proita i odloi.
To je ifrirano. Tko vam je to naredio? i zapovjednik odmah izvlai pitolj.

Drug iz tajne policije drhtavim glasom promrmlja eeraica.


Plak? zdrhti i zapovjednikov glas. Ali nemojte lagati! sad jo stranije
zaurla.
eeraica samo zavrti glavom i rasplae se. Pritom je toliko odbojna da
zapovjednik izgubi volju za daljnje ispitivanje. Zapravo mu je to dovoljno. Iz depa
izvue maramicu, s gadljivim izrazom lica je prui toj glupai i kae joj da nestane i
nikome nita ne govori. Sam mora sjesti na obalu potoka i duboko se nad sobom
zamisliti. Za sve je kriv onaj vrag Zigmund, to mu je jasno. On je nagovorio Matildu
da s prostrijeljenom dojkom napravi partizansku karijeru. Da nije bilo toga, ne bi mu
se nudila sa svojim grudima, ne bi ga tjerala da u njima trai krhotine, ne bi doznao da
na enskome tijelu ima tako nevjerojatno glatkih i elastinih mjesta i zato ne bi imao
razloga da pone prouavati koliko takvih i jo glaih mjesta skrivaju te prostitutke iz
Vydrice. Ali pod kanjenikim krpama se nita nije moglo naslutiti pogotovo uz
njegovo neiskustvo. Kako bi barem pogledom proniknuo u tajne njihovih nemoralnih
tijela, nametnuo je Matildi ideji da ih za etvu odjene u tanku tkaninu, ali to mu, budali
staroj, nije pomoglo, mir nije zavladao u njegovoj dui. Je li mu to bilo potrebno?
Umorno legne na lea. Dalekozor mu klizne s remena i udari ga po ustima. Na jeziku
osjeti okus krvi. U nos mu udari snaan, nadraujui miris smole. Odvratni Zigmund.
Kad ga je naao kako lei pod grmljem na drugoj strani polja i napao ga, on se
izgovarao da ga uasno boli glava, pomae mu samo kad pola sata lei zatvorenih
oiju i istodobno udie miris smole, iz koje se na vruini oslobaaju ulja koja pomau
u lijeenju glavobolje. Nije tome varalici vjerovao ni rijei, ali budui da je i njemu
od jutra glava bila teka, i sam je otiao u umu. One izopaene ene su pod smrekama
neime trljale grudi. Glava ga je jo vie zaboljela. Boli ga i dalje, ali sad to ne
primjeuje, obuzima ga bijes. Sjedne, ispljune krv iz usta, izvadi iz depa otrcani
papiri i ponovno ga proita. To nee ii, nikome neu dopustiti da od kolektivne
etve napravi kupleraj! I odlui se za otar pristup. ao mu je samo Matilde, prema
njoj e to biti pomalo nepravedno.
Na dvoritu potrai upravitelja dravnog imanja. Njihov je razgovor kratak.
Natuknuli ste ujutro da hitno trebate pobrati neko polje graka. Sutra emo vam
pomoi s tim.
O, hvala. Ali treba poeti ujutro oko tri, kad je rosa i to...
Bit e tamo u deset do tri. Preselit emo ih jo veeras. Vidio sam ondje
nekakve upe, prenoit e u njima.
To bi... nije ba toliko hitno, zapovjednie. Dame su danas zasluile dulji

odmor.
O tome ja odluujem. I to nisu dame, nego kanjenice.
Ne elim vam... ali morale bi spavati u sanducima za robu i...
Onda e spavati u sanducima.
To je pomalo neprimjereno, zar ne?
Ja to smatram sasvim primjerenim. Prema kriterijima novoga drutva te ene
ionako ve spadaju meu historijske mrtvace zapovjednik strogo zavri razgovor.
Upravitelj je zaprepaten. Svi njegovi planovi tako propadaju. Osjea snanu
odbojnost prema zapovjedniku, ali ipak pokua jo jednom:
Moda i ne bi bilo dobro poslati ih da beru graak, mogle bi se na njemu
poskliznuti.
Zapovjednik ga neko vrijeme netremice gleda. Zatim kroz zube kae:
Vidim da imate iskrivljenu sliku o naim sposobnostima, upravitelju. Dobro u
vas upamtiti. Upravitelju se na licu odmah zamrzne pomalo vragolanski osmijeh.
Duboko ali, osobito kad otkrije da na dvoritu ima jo zapovjednikovih ljudi, to je
zamalo nastradao zbog izazovne stranjice jedne uliarke. Neka ih vrag nosi, ljutito
zakljui cijelu stvar. I doktorovog pomonika otjera s praznim demionom, kad on
doe traiti jo trenjevae.
Historijski mrtvaci, koji zasad jo nita ne slute, s voljom jurcaju po polju, slau
posljednje snopove, uz pomo mladog agitatora i harmonike Jane Gumenog pjevaju
lijepu pjesmu Na kopljima zastave crvene, a kad su time zahvalili ekoj radnikoj
klasi na pomoi, veselo potre do dvorita, uza smijeh navuku za sobom cerade i u
duhu domiljate etvene parole se bre, bolje i s manje trokova nego u logorskoj
kupaonici urede i zatim se s velikim tekom bace na jelo. No time zavri njihova
etvena zabava.
Otkrili smo pripreme za ope naruavanje morala progovori zapovjednik
logora koji je rairenih nogu stao nasred dvorita i posljednji valjuci enama odmah
zapnu u grlu. Kako bismo onemoguili eventualne nepristojnosti i kako ne bismo
preko noi izvrgnuli kanjenice nepotrebnome iskuenju, to je takoer jedan od
zadataka u procesu njihova preodgoja, nareujem njihovo trenutano premjetanje na
drugo, unaprijed pripremljeno radno mjesto i zapovjednik da naredbu uvaricama i
straarima da se prihvate svojih dunosti.
Drkadija jedan napaljeni opsuje Manda kad ih, ve po mraku, dotjeraju do

nekakvih napola sruenih upa s razbacanom starom slamom i nekakvim odvratnim


golemim sanducima na dnu kojih se nalaze sijeno i pljeva. Stisnutih zuba i sa suzama
bijesa u oima, ponu lijegati u njih.
No je i ondje vrlo mrana.

17
U slubi za izdavanje svjetiljki nema oponaanja
Udarnici ellrove skupine i jadne logoraice utke odlaze na smjenu u oblinji
rudnik. Jutra su sad tiha. Prederane ptice, koje se hrane ostacima kolektivne etve,
tako su lijene da i ne pisnu. Jutra su tiha i rosna: trava im obilato namae cipele i
glenjeve. Ne obaziru se na to. Ne uzbuuje ih ni pomisao na to da e, kad probiju
aht, kanjenici ujutro moi ulaziti u rudnik ravno iz logora.
Carmen Hojkov, registracijski broj 769, koja radi na izdavanju svjetiljki,
povremeno u hodu baca pogled na ellra, ak se i izdvaja iz kolone, ali voa
udarnika kao da je ne vidi: ljuti se to su na polju one brbljavice iz Vydrice odale
neto o pripremanom plitkom otkopu, koji uope nije trebao biti otkop, nego
neoekivan trik za uvarice, a logoraice bi njegove posljedice osjetile u obliku
radosnog i potpunog iznenaenja ispod svojih pamunih pregaa. Carmen nasluuje da
se ellr posebno ljuti na nju zato to je pola dana vukla lijeniku torbu, posluivala
doktora i leala s njim pod grmljem, premda je mogla skupljati ito iza njegove kose i
ellr bi imao jedinstvenu priliku barem pogledom opipati ono to se nalazi ispod
njezine haljine. Sada to sama sebi gorko predbacuje. Nervozna je i zbog toga to
danas u rudnik s njom odlazi i Udovica. Bila je zaprepatena kad ju je ujutro vidjela
sa zaveljajem hrane ispod pazuha kako se pridruuje skupini koju pregledavaju
straari. Ne moe to drukije objasniti nego da je Udovica u logoru nala novog
ispovjednika, gadura. Ili je nekoga zanimalo je li i dolje onako crna. Moda
Zigmunda? Ne, njega zanimaju samo karte, a osim toga, nema takvu mo u logoru.
Onda... Carmen se strese kad pomisli da bi to mogao biti Plak.
Na izlazu ih logorski straari ponovno prebroje, zapiu njihov broj u knjigu,
portiri to drhtavim rukama vlastoruno potvrde, straari vano poprave remene s
objeenim pitoljima, naznae klasnim neprijateljima da su im oi otvorene i zatim ih
predaju nadglednicima. Oni ih kroz kratak betonski tunel odvedu do svlaionica.
Logorai se ponu brzo presvlaiti, a Carmen pouri u prostoriju za izdavanje
svjetiljki. Danas s njom ide i Udovica.
Radnice iz none smjene ve nestrpljivo oekuju Carmen. To su dvije dobrodune
seoske ene, koje su sa svojim muevima bile u belgijskim i francuskim rudnicima i

zato su ovdje kao kod kue. Vole Carmen i ale je, jer im uvijek pripovijeda kako ih
nou u logoru mue, i zato su uvijek sretne kad se ujutro uope pojavi i nije
premlaena. Duboko ih se dojmilo kad im je pokazala ljubiaste tragove od
Plakovog kabela na leima i na stranjici. ak su se i prekriile, jer su vrlo
pobone, a onda su s olakanjem primijetile: Barem te nije po glavi, Karminka. Ni
one nikad ne udaraju djecu po glavi. Zbog njihove velike pobonosti Carmen im je
zatajila svoje pravo zanimanje, djelomino je prisvojila eeraiin ivotopis i
ukrasila ga s nekoliko plemenitih detalja. Ne zna jesu li joj u potpunosti povjerovale,
jer i one imaju iskustva sa smicalicama. Jedino je teta to su ve stare i smicalice
koje njoj padaju na um vie nisu za njih.
Kao i uvijek, pozdravljaju je svojim jutarnjim dvoglasnim cvrkutanjem.
Dobro dola sa etve, Karminka.
Joj, kako si lijepo pocrvenjela, a i prijateljicu si napokon dovela?
Bogu hvala, sada vie ne moramo srepiti hoe li te opet nou premlatiti pa da
moramo ostati jo jednu ihtu. Tko bi nam onda kod kue nahranio svinje.
Ove lampe su ve napunjene, momci mogu odmah kapati na karbid.
Lijepo se smjestite, a mi sad jurimo, zbogom.
Zbogom jednako srdano ih pozdravlja Carmen.
Nikad ujutro nemaju vremena porazgovarati, jer ene uvijek ure na autobus. U
selu su ga uveli samo zbog rudnika. Svi su se divili kakva je to povlastica za one koji
u njemu rade. Premda u Belgiji, dobroduno su na sindikalnom teaju istaknule dvije
svjetske ene, rudare odvoze i dovoze ravno pred kuu. Predsjednik sindikata im je
objasnio da nije potrebno oponaati sve to se radi u stranim zemljama i vie ih nije
pozivao da s ostalim sindikalcima podijele svoja alosna iskustva iz ivota u
kapitalizmu.
Carmen jo kimne enama kroz otvoren prozori, zatim se okrene prema Udovici
koja prilino skromno i zbunjeno stoji u kutu prostorije. Carmen je nadmono pogleda,
ali obrati joj se ljubazno.
Presvui emo se i onda u ti objasniti to se sve ovdje radi. Sad stani kraj
prozoria, momci e ti davati svoje markice, a ti e im umjesto njih davati lampe.
Ne smije se zabuniti, jer jedna markica znai ovjeka ispod zemlje, razumije?
Udovica kimne, ali vjerojatno ne razumije. Carmen je gurne prema prozoriu, jer
se na malome otvoru ve pojavila neka dlakava ruka s markicom u prstima.

Zamjena markica za karbidne svjetiljke ide brzo i utke, ali kad jedan rudar kroz
prozori kae: Meni bateriju!, Udovica se bespomono okrene prema Carmen koja u
meuvremenu dolijeva vodu u druge svjetiljke. Carmen odloi mjericu, s posebne
police uzme veliki metalni predmet na dugakom remenu i sama ga stavi na prozori.
To je nadglednik, objasni Udovici, oni upotrebljavaju baterije.
Guva na prozoriu jenjava, dolaze samo oni koji kasne ili oni koji su prije
smjene trebali obaviti neto u uredu. Udovici je svejedno ve svega dosta, masira
prste i pritom radi bolne grimase.
Mora pruati objema rukama. Imaju samo jednu kilu, ali postane teko. Za
nekoliko dana e se naviknuti. Sad emo tri-etiri sata imati mira, samo ako se netko
ne ozlijedi i ne izae ranije. Presvui emo se i moemo si skuhati kavu. Doi.
Odvede Udovicu u malu svlaionicu u kojoj se nalazi i tu. Logorske krpe
zamijene rudarskom odjeom. Iz nje izbija miris ugljena, unato tome to je ista.
Udovica primijeti da su mogle ostati i u svojoj odjei. Carmen samo odmahne glavom.
Uskoro e shvatiti zato nisu. Upita Udovicu hoe li kavu. Udovica nee. Carmen se
malo naljuti zbog njezine rezerviranosti i utljivosti. Ali ni sama ne zna o emu bi s
njom razgovarala. Vrate se u prostoriju sa svjetiljkama.
Ovdje nema drugih prostorija? upita Udovica.
A za to bi ti trebale? zaudi se Carmen.
Meni ne bi. Ali gdje se onda peru mrtvaci?
Carmen u nju samo zaueno gleda.
Pa... onaj udarnik je na predavanju govorio da mrtve rudare peru u prostoriji sa
svjetiljkama. Ili to je zapravo rekao? Udovica vie nije sigurna.
Carmen se pone smijati tako da joj poteku suze.
ellr je pretjerivao. Nita takvo... i odjednom se uplai. Shvati zato je
jednom ujutro dvije ene nala uplakane, uope nisu avrljale s njom, samo su je obje
suutno pogledale, a kad se ila presvui, zaudila se koliko vode ima ispod tua,
premda se njih dvije nikad nisu tuirale. Ali tada joj nita nije palo na um.
Barem ja nita ne znam o tome kae polako. Otkad sam ovdje, nije bilo
smrtnih ozljeda, samo tu i tamo otkinuta ruka ili noga, ali onda mi samo donesu lampu,
a nadglednici pokupe markicu.
Inae, meni to ne bi smetalo kae Udovica ravnoduno i Carmen se odjednom
osjea glupo. Izigrava sveticu, pomisli ljutito. Zatim prilino neljubazno objasni

Udovici to je sve potrebno napraviti tijekom smjene. Pokae joj kako se svjetiljka
rastavlja, kako se dodaje suhi karbid, nadolijeva voda, odvrti se i oisti plamenik.
Neke svjetiljke su poslije pada ili udarca iskrivljene, ne mogu se dobro zatvoriti. Njih
odnose u radionicu starom Vendrickom i donesu druge, popravljene. Udovica kima i
uskoro ve spretno dodaje karbid, dolijeva vodu, provjerava prohodnost plamenika.
Otvori ventil i kratko promatra kako voda kaplje u metalnu posudu. Pomalo ushieno
kae:
Tek sam sad shvatila odakle dolazi fraza: kaplje ti na karbid 6. Moemo li ih
isprobati?
Carmen joj suzdrano prui ibice. Kae da mora priekati da se u lampi stvori
dovoljno plina. Udovica eka, zatim iz prve uspije ibicom zapaliti svjetiljku.
Ponosno se osmjehne. Carmen osjea da bi je Udovica uskoro mogla nadmaiti,
privui Janu ellra, premda je od njega starija barem deset godina, ima previe
zaobljene bokove i teku stranjicu. Ali upravo bi to udarnike moglo uzbuivati kod
nje. Morat e smisliti neki skandal kako bi je se rijeila.
Carmen naglo ugasi plameni, kae Udovici da sredi ostale svjetiljke, a ona ide
odnijeti u radionicu one koje su oteene. Udovica utke pone raditi.
Stari Vendrick je poznati pohotnik, ali naalost, ve potpuno neupotrebljiv.
Pribliio se sedamdesetoj. Uvijek pozdravi Carmen nekom alom koja bi ga mogla
odvesti i u Ilavu. Danas je upita jesu li joj nekako ugodili na etvi, je li iega bilo.
Carmen kae, samo gulaa i valjuaka. Vendrick je nezadovoljan, kae da je
kolektivna etva drek, komunistika prijevara, dok su oni odlazili na imanje, Tarnczy
im je po danu i po osobi davao dva deca dobre rakije i noenje u taglju, tamo je bilo
mrano kao u rogu, ali ipak, onaj tko je htio, mogao je neto pronai, jednom je to bila
prednjica, jednom stranjica, cica ili guzica, svejedno, bio je mrak, a siromasi ionako
ne mogu birati..
Ni ja ne bih bila birala, gospodine Vendrick kae Carmen i alosno objesi
glavu.
Ah, prava gradska prefriganka! polaska joj Vendrick i rukama vrstima od
kovakog ekia, ali ve hladnima, lupi je po stranjici. Zatim bez prijelaza pone
psovati udarnike koji u rudniku unitavaju alat i drava od njih ima vie tete nego
koristi. Onda pone nervozno prekapati po slomljenim pijucima i iskrivljenim
lopatama.
Popravljate i za ellrove momke? sa zanimanjem upita Carmen.
Kako da ne, nema iznimki, neka ih voda nosi. Samo to mi i slomljene papke ne

nabacaju u kola.
Carmen se nasmije. Samo ne razumije na kakva to kola misli Vendrick. Pa u
rudniku postoje samo vagoneti. On to zove kolima, neka si ne razbija glavu. A njegova
kola su posebno konstruirana, dolje u njih natovare polomljeni alat, kola zakljuaju i
poalju mu ih gore u radionicu. On sve popravi i poalje im natrag. Ne smije ih
zaboraviti zakljuati, jer radni ljudi, barem u rudniku, otkako je sve njihovo, kradu
vie nego to su prije krali od vlasnika i kad ne bi zakljuao kola, bila bi prazna kad
bi se spustila dolje, on bi zavrio na sudu kod drugova, da vrag nosi i novo drutveno
ureenje.
Tako znai sa uenjem kae Carmen. Neto joj padne na um. Odmah pomisli
da je to glupo. U najmanju bi ruku bilo vrlo riskantno. Ali na kraju krajeva... Samo bi
se to prije trebala rijeiti Udovice, te bespolne mumije. No to bi se nekako dalo
srediti. I Carmen se osmjehne Vendrickom.
Doi po to oko pola etiri kae Vendrick koji, kad se dobro ispsuje, radi kao
lud.
Moda u poslati novu kolegicu. Ona je udovica.
Ma nemoj iznenadi se Vendrick. Ah, udovica, udovica, glatka kao klupica.
Boe dragi. Zato vas nisu zatvorili prije nekih etrdeset godina! Idi, idi, jer u se
skroz razbjesniti Vendrick je pone gurati prema vratima. Carmen je sigurna da bi
njega bilo lako obraditi.
Udovica je u meuvremenu nasula karbid, nalila vodu i oistila sve plamenike,
ak je i skuhala kavu za Carmen. Sjednu na klupu kraj ormara, utke piju kavu. Carmen
kae Udovici da, ako je gladna, moe otii neto pojesti. Udovica odmahne glavom.
Nee jo jesti, mora drati dijetu, jer se u logoru udebljala. I ja sam, prizna Carmen i
to ih malo zblii. Neko vrijeme se jo odmaraju. Carmen kae da moraju uvati snagu,
jer im smjena traje dvanaest sati. Oko jedan je prilina guva, poinju smjene, zatim
dou nadglednici i provjeravaju jesu li izali svi momci. Neki ostave po nekoliko
cigareta, ali ne treba to traiti od njih, jer meu njima ima glupana koji vjeruju svemu
to im napriaju na politikoj nastavi. A dva puta na tjedan u rudnik dolaze rudarski
naunici, svi splaeni. Dok ispred prostorije s lampama ekaju majstora, povremeno
neki od njih skupi hrabrost, zaviri kroz prozori i pogleda je. Tko zna kakve su im
kojetarije politiki komesari napriali o logoru. Jedan joj je prije nekoliko dana
potajno ponudio uinu, pritom se zacrvenio i vrlo stidljivo osmjehnuo. Bilo joj je jako
smijeno.
Inae petnaestogodinjaci nisu tako stidljivi. I vrlo su svjei kae Udovica. Time

je prilino iznenadila Carmen. Udovica zatim skine maramu, pone gladiti raupanu,
poput gavrana crnu kosu a s njezina tijela, usprkos sveprisutnome mirisu karbida, do
Carmen stigne pomalo umirujui miris. Uz koji bi se moglo snivati. Udovica se
protegne te se, ak i ispod rudarske odjee, pokae oblik njezine pune, zrele figure.
Carmen se sjeti kako su prostitutke iz tukove ulice uvijek govorile za nju da ne nosi
nita ispod haljine dok nije postala Udovica. Ali tko zna kako je to stvarno bilo,
pomisli dok gleda tanke Udoviine prste, zaronjene u sjajnu crnu kosu. Je li i dolje
tako lijepo sjajna? Kad se bude tuirala, pogledat e. Pomalo joj je glupo to je tako
znatieljna.
Dolazi prvi nadglednik. On i Carmen broje markice, a on ravnoduno pripovijeda
kako je jednom nespretnome slubeniku, koji se prijavio u rudnik kako bi popravio
svoj kadrovski profil, tekua vrpca otrgnula dva prsta, nasreu na lijevoj ruci. Ima ih
u depu, zbog komisije za ozljede, i one ih mogu pogledati. Zahvaljuju, ne zanima ih,
odgovori Carmen. Onda nadglednik iz drugoga depa izvue kutiju mentol cigareta i
prui joj je. Baci pogled na Udovicu, nakalje se i kao usput spomene: Uhvatili su
jednog koji je trgovao najlonkama. Opet e vas biti vie u logoru. Carmen samo
slegne ramenima, zahvali za cigarete i isprati nadglednika van.
Njega se uvaj kae Udovici nikad te ne gleda ravno u oi.
U prostoriji se odvija smjena. Carmen pokae Udovici gdje su radionice za
odravanje i poalje je po popravljene svjetiljke.
Stari prostak, je li? poslije je pozdravi sa smijehom i pomae joj sloiti
svjetiljke na policu. Ali sad je ve bezopasan.
To jo ne mogu procijeniti, ali htjela bih ti rei da nisam nikakva Udovica.
Oprosti, ali...
Ja sam Manca tupov i ni tri ministra me nee izvui iz logora ako ja to sama
ne budem htjela. Vie ne elim biti narodna muenica, razumije?
Carmen samo iznenaeno kimne.
I nemam meu nogama nita za im bi svi trebali ludovati.
Carmen se pomalo glupo, postieno nasmije.
Udovica ju je tako zaprepastila da ostatak smjene proe u utnji. Poslije bez rijei
ruaju i popue cigaretu. U pet sati Carmen pomalo stidljivo kae da se moraju
istuirati i presvui, kako ih monici ne bi morali ekati i kako ne bi smrdjele po
karbidu. Zatvori vrata prema prostoriji sa svjetiljkama. Kad uu u prostoriju za
odmaranje, kako Udovica ne bi pomislila da i ona eli vidjeti ono zbog ega i neki

ministri gube glavu, za vrijeme presvlaenja, uz odglumljeni strah kae:


Sad u se bojati pranja mrtvaca...
Onda to prepusti meni. Imam iskustva s nekima koji su danas ve historijski
mrtvaci.
Carmen s potovanjem pogleda Udovicu. Jo uvijek ima lijepu, popunjenu figuru.
Nehotice poslije preleti pogledom i preko njezina krzna.
Udovica se vragolanski nasmije.
I to onda, jesam li te razoarala?
Carmen mora priznati da nije, da je Manca osoba s karakterom. A na takve se
moe raunati.

18
Udarnica Manda misli uglavnom na ono
Erniku probudi neije tiho plakanje. Okrene se na krevetu, ali vidi samo Mandina
velika lea i oznojeni vrat. Zato se mora podignuti i iza bedema Mandina tijela, u
prolazu, ugleda groficu. Ona u spavaici i s bijelom kapom za spavanje sjedi na
velikoj, porculanskoj nonoj posudi s kraljevskim grbom i plae. Ujutro obino, dok
tako sjedi na nonoj posudi, potiho recitira neke ruske poeme, najee svoga
omiljenog Pukina. Ali to joj se danas dogodilo, uznemiri se Ernika i bespomono
pogleda ene koje spavaju. Na sreu, upravo se probudila i Carmen, koja ustaje prije
pet, prije njihovog buenja, jer s udarnicima mora hodati do rudnika, gdje dvanaest
sati radi s karbidom i zbog toga se poslije uvijek moe istuirati i pritom je ne
nadgledaju uvarice. I njoj je obeala da e je odvesti u rudnik, ali na kraju je
odabrala Udovicu. A Erniki je to potrebnije, premda bi se vjerojatno teko naviknula
na pranje mrtvaca. No sad to vie nije vano. Uzdahne, rukom dodirne Carmen i utke
joj pokae groficu.
Carmen nema vremena za razmiljanje o tome zato grofica plae, ni za
preputanje nekakvim matarijama, iskoi iz kreveta, brzo sa sebe skine spavaicu i,
dok trai svoju odjeu, prilino neljubazno i nervozno upita groficu zato tako rano
plae. Grofiin uplakani odgovor je iznenadi, tako da zastane u prolazu samo u
Knechtferyfrovom grudnjaku i gaicama.
Nou joj je nestao zlatni bro kae Erniki, ali tako glasno da to probudi ne
samo Udovicu, koja bi ve trebala ustati, nego i druge ene koje su jo mogle malo
spavati. Erniki je odmah sumnjivo to se u svome kutu nije probudila i eeraica.
Carmen brzo pregleda grofiinu odjeu, zatim i njezin krevet i kutiju s kapama,
rukavicama i ruskim knjigama. Stvarno nema broa. Grofica se na nonoj posudi
ponovno rasplae. ene ponu sumnjiavo gledati jedna drugu. Zatim se, kao na neki
zajedniki poticaj, sve zagledaju u kut gdje spava eeraica. Sada je zovu Stari
hrak, a podsjea ih na vlasnicu bordela Malfuldovu, koja je ilegalno obavljala
pobaaje, a neke ene iz Vydrice imaju posebno neugodne uspomene na nju. I opet
Carmen, koja ima jo samo malo vremena, prie krevetu eeraice i jednim
pokretom s nje strgne pokriva. Otkriju da je eeraica stvarno spavala, ak prema

naredbi broj 3, jer joj se spavaica u snu podigla do ispod pazuha, i njihove pospane
oi u nevjerici gledaju njezine velike ruiaste gae. Odmah shvate zato je eeraici
u posljednje vrijeme tako narasla stranjica te gdje se mogu nalaziti sve one sitnice
koje su poele nestajati u baraci.
Evo me, zapovjednice promrmlja zatvorenih oiju eeraica. Kad ih otvori i
otkrije svoju greku, ugleda sve te nepomine oi i ljutita lica koja je promatraju,
naglo sjedne u krevetu i nastoji spustiti spavaicu.
Stara kradljivice! kroza zube procijedi Carmen. Gae dolje! vrisne
odjednom i budui da je uvjerena kako e morati otii iz barake prije nego to je
eeraica poslua, skoi na nju i pone joj skidati gae. eeraica je toliko
iznenaena svime time da ne stigne ni stisnuti bedra i saviti koljena i ene je ve
svlae. Nisu toliko zapanjene to su odmah nale bro, nego zato to su u gaama, uz
ostalo, pronale tri amerike gume za vakanje, tri amerika kondoma, dvoje najlonke
iz UNRRA-ine poiljke, dva paketia njemakih ileta, nekoliko uloaka i jednu bravu
za ormari, kremu za cipele, kupone za eer i kratku, dobro naotrenu olovku. Istinu
govorei, zailjena olovka ih je toliko zaprepastila, to je bila takva perverzija za
kakvu ni u Vydrici nitko nije uo, da je eeraica sve u svemu dobro prola
oduzele su joj imovinu. No onda se netko sjetio da se olovkom moe i pisati. Ponu
kopati po ukradenim i provercanim stvarima i odmah pronau i sloeni papiri.
Zgrabi ga Velika Berta, ali dok is-is-govori prvu nerazumljivu rije, Carmen izgubi
strpljenje, otme Berti papiri, brzo na njemu pronae svoje ime, proita prijavu,
bijesno povie: To nije istina!, pljusne eeraicu sad ve snanom, rudarskom
rukom, iz hrpe stvari zgrabi amerike kondome i prui papiri Berti. Sfinjarija,
zgranuto se strese Berta kad proita to eeraica eli prijaviti o njoj. Ne zadovolji
se pljuskom, a budui da eeraica upravo nju najvie podsjea na Malfuldovu, kod
koje je tri puta morala ii na pobaaj, vercericu ne samo da ispljuska, nego je i
dobro itipa po debelim bedrima. Iz hrpe uzme oboje najlonke, ali kad joj se pogled
susretne s Mandinim, jedne odmah vrati na krevet. Manda zgrabi druge najlonke, ne
zadrava se s itanjem prijave, nego odmah pone tui eeraicu. Papiri brzo putuje
dalje, uju se ljutiti povici kao: Lae, zmijo! Ti si nemoralna! Otkad sam ja za tebe
drugarica, rugobo! Padaju novi udarci i s hrpe nestaju stvari. I Ernika se gura prema
eeraici, ali odbacuju je stranjicama, raspaljeno udaraju eeraicu i po mjestima
koja nisu osjetljiva. Na kraju izmeu njihovih spavaica Ernika uspije barem
progurati ruku u gae i zgrabiti svoj paketi sa iletima za Chomia.
eeraica se ve predala sudbini, lei na leima, noge su joj rairene i sva se
udno trese. Doima se vie kao da se smije, a ne da plae. U meuvremenu, sve koje
su to htjele, izdivljale su se na njoj i razgrabile stvari, a Carmen, koja odlazi u rudnik,

u ime svih zaprijeti eeraici:


Samo se usudi nekome poaliti, prljava cinkaroice. I u pola noi emo te nai i
baciti u latrinu. Doi, Manca k mne Udovici i obje otre na doruak.
I gdje je moj zlatni bro, gdje? hvata ih za rukave spavaica grofica, ali sve su
tako uzrujane da je nitko ne uje. eeraica samo nepomino gleda pred sebe, kao da
nije sigurna je li sve to samo sanjala. Kako bi je uvjerila u to da je stvarno prljava
cinkaroica i da to sve one znaju, Ernika barem prezrivo pljune prema njoj.
eeraica legne na bok, okrene prema njoj stranjicu i zatim se pone udarati akama
po glavi.
Ernika bi rado proitala kakvu je prijavu o njoj ta babuskara izmislila, ali
papiri kao da je u zemlju propao, ni poslije opreznog traganja i raznih lukavih pitanja
u blagovaonici i u radionici, ne uspije mu ui u trag. Zatim vie nema vremena misliti
na to. Zbog uzrujanosti i straha hoe li ih ipak eeraica otii prijaviti Matildi ili
Plaku, i ne primijete da se u radionici neto promijenilo. Malo dalje od parole
UDARNIKI IVAMO RADOSNO IVIMO!, ve pomalo umrljane od muha i
ostalih neprosvijeenih kukaca, i jo dalje od slika voa svjetskoga proletarijata, koje
su takoer umrljane, osobito Gottwaldova lula, pojavila se neka fotografija ukraena
sveanom vrpcom i natpisom Naa prva udarnica.
Manda uasno se zaudi Ernika kad uskoro na fotografiji prepozna svoju staru
prijateljicu.
To si ti, pogledaj s kolicima prie Mandi i gurka je laktom, jer u naruju nosi
jo jednu balu pamuka.
Dobro, dobro nervozno se otrese Manda. Ernika se pomalo uvrijedi, ali
odmah to oprosti Mandi i ne bi htjela biti u njezinoj koi, jer udarnice ne samo da
moraju raditi kao lude i tedjeti tkaninu i konac, nego jo poslije o svemu tome moraju
govoriti. Jadna Manda!
Kad majstorica tono u deset izae iz svoga ureda, prodorno zapiti na zvidaljci,
to inae znai desetminutnu stanku, odnosno itanje dnevne tampe i razgovor o tome,
sad se poslije njezina zviduka odjednom otvore vrata radionice i na njima se pojave
zapovjednik logora i Matilda s uvaricama. Gotove smo, ona gadura nas je ipak
prijavila, uplaeno pomisli svaka od njih. No zapovjednik i Matilda imaju svean
izraz lica, a majstorica Daska se smjeka. Tek tada logoraice primijete jo jednu
fotografiju na zidu i ponu uzbueno aptati.
Dakle, djevojke! Matilda svojim tapom udari po najblioj klupi pozdravite
zapovjednika logora.

Dobar dan, zapovjednie! pozdrave ga u zboru. Zapovjednik im blagonaklono


kimne da mogu sjesti. On, Matilda, majstorica i predsjednik sindikata iz poduzea
Odeva, koji je dotrao u posljednji as, sav uznojen i povremeno bez daha, nahvale
Mandu, daju je ostalima kao svijetli primjer i uzor koji trebaju slijediti. Na kraju
svojih govora svatko naglasi neto drugo. Zapovjednik im otkrije da su od njihova
dolaska u logor svaki dan u njih uperene stotine pogleda, koji prate svaki njihov
korak, procjenjuju ga i razmiljaju o njemu.
Matilda ih upozori da jo nemaju razloga za slavlje, prilike za naruavanje morala
vrebaju na svakome koraku, ona zna da su potrebni velika hrabrost i samoprijegor
kako bi im se oduprle. Majstorica se ograniila na to da je ponovno istaknula Mandu
kao uzor marljive i skromne radnice. Predsjednik sindikata, koji je naalost ve doao
do daha, nadugako se raspriao o potrebama i smislu udarnikog pokreta, koji se
pojavljuje i meu veljama, onako kao to radnice u stajama razvijaju metodu
drugarice Malininove, duboku i plitku masau vimena, te ih je pozvao da u ast skorih
dogaaja: kongresa svih sindikata, obljetnice Oktobarske revolucije, a osobito
sedamdesete obljetnice roenja besmrtnog voe naroda, jo smjelije preuzimaju
kolektivne i individualne obveze u ivanju pregaa. Na kraju je sasvim kratko
napomenuo da njihovo radno preodgajanje Odevu stoji lijepog novca.
Na njegove se rijei trebala nadovezati samo Manda. Kratko je izgledalo da e se
prvo onesvijestiti, ali Manda je odoljela iskuenju i poela govoriti:
Dakle, to da jo kaem? Radim s uitkom, a kad ivam pregau od uteenog
kretona, onda... mislim na razne stvari, ali najvie na to da e pregae biti za nae
zadrugarke, zbog toga e one za nas proizvesti kruh i eer... da, mnogo slatkia za
nau i korejsku djecu... Nemam vie to rei. Samo to da emo i dalje udarniki raditi.
Manda duboko odahne. S olakanjem odahne i majstorica. I Matildi je laknulo.
Prie Mandi i prui joj ruku:
Manda, estitam ti u ime naeg enskog uvarskog odjela. Nastavi tako i dalje!
A ovdje prui Mandi nekakvu omotnicu, je obeana nagrada: kuponi za hranu,
tokice za djeju obuu i propusnica za tri dana. No, valjda emo zapljeskati Mandi,
djevojke? pristojno opomene ostale velje. One zapljeu.
Mandi zatim estitaju i zapovjednik i predsjednik sindikata, koji za Mandu u
logorskoj blagovaonici priredi sveani ruak. Matilda ga uvjeri da e uvarica na
vrijeme dovesti slavljenicu u blagovaonicu. Pozdrave se s Mandom i s ostalim
enama i sveano odlaze.
Manda se sretno nasmije dok gleda omotnicu i pogleda druge velje.

Zmijo jedna...
Skrivala si od nas da e dobiti propusnicu za...
Nagovarala si nas da sve napiemo na tvoje ime, da je to ionako svejedno...
Da sam ja snala da si ti snala da e dobiti fraj i otii po toivljaj ispot pregae,
drek bi ti danas bila utarnica uz kriputanje zubima Berta zakljui optube.
Manda ih samo prkosno pogleda, zatim prijezirno iskrivi usta i polako,
samouvjereno i maui omotnicom kao da je torbica s kojom ide u etnju, krene u
majstoriin ured.
A moju dragu Daska su zvali uje se za njom podrugljivo ali bespomono.
I Ernika je zapanjena time kako je Manda izdala kolektiv. Zamiljeno odgura
svoja kolica u skladite. Kad je ve ondje, savlada je znatielja, oprezno prie polici
s tkaninama i zaviri u majstoriin ured. Manda opet takorei dodiruje majstoricu
svojim grudima i njih dvije o neemu povjerljivo razgovaraju. Ernika dodue uje o
emu razgovaraju, ali malo toga razumije.
Ja to uope nisam tako mislila, Manda. Stvarno...
Ono to sam obeala, to u i uiniti. To e biti sitnica prema onome to radite za
mene... to u vidjeti dijete, odnijeti mu eer i cipele.
Ne, to nije mogue, on i onako...
Onda ga sami dovedite i... moemo...
Dalje Ernika nita ne uje. Iznervirano se vrati u radionicu, baca tkanine na stol, i
nju je obuzela ljutnja. ao joj je to ujutro nije barem jednom udarila eeraicu.
Nakon to ih je zapovjednik otjerao sa etve i ponizio spavanjem u sanducima, sve
imaju osjeaj da ih je netko namjerno, nepotrebno i grubo trgnuo iz sna. Prekinuti
enin san, to je jo vea uvreda nego prekinuti odnoaj s njom, to si ni njihovi klijenti
u Vydrici nisu doputali.
Manda se vrati u radionicu, sjedne za stroj i pone ivati, do ruka i ne podigne
glavu. Tek to je zasvirala logorska sirena i nadjaala zvonjavu u oblinjim selima, u
radionici se pojavi uvarica kako bi odvela Mandu na sveani ruak. Sve je ispraaju
pogledima punima mrnje. uvarica se okrene na vratima i glasno kae:
Zapovjednik vam je danas odobrio izvanredno kupanje!
Barem neto, pomisli Ernika. Ali odmah je obuzme strah da e uvarica neto
opaziti na njoj. Zna da je to glupo, da se jo nita ne moe vidjeti, ve je to jednom

doivjela, ali njezina glupa, tjeskobna narav koju je tko zna od koga naslijedila, uvijek
joj u svemu kvari zadovoljstvo.
Zato je ugodno iznenaena kad ih poslije smjene uvarica dovede do barake gdje
se nalaze tuevi i nekoliko kada za straarski odjel, kae im da za pola sata moraju biti
gotove i ostavi ih ondje bez nadzora. Jedno vrijeme u to ne mogu povjerovati. Do sada
je, uvijek kad su se tuirale, s njima bila uvarica, u poetku i dvije, pazile su da
jedna drugu predugo ne sapunaju i ne trljaju, da se ne naguraju sve pod isti tu, a
najvie da se pod tuem namjerno ne ozlijede. Zato se ni prilikom tuiranja nikad nisu
stvarno opustile. I sad im za to treba vremena. Kad raspoloenje postane oputenije i
ponu pjevati pjesme, ne ba o izgradnji drutva, u prostoriju s tuevima ue Manda.
Da bar nije sa sobom ponijela cvijee, pomislila je prvo Ernika. Mandu su
odmah sve zapazile. Gledale su kako trai mjesto za buket tamnocrvenih rua i svlai
se, kako se njezin buket kotrlja s prozora na pod. Barta skoi prema njemu, prestigne
Mandu koja je nespretno ispruila ruku prema cvijeu.
Ja u ti trati!
Daj to ovamo, stara kobilo Manda dohvati buket.
Ti si konjska kopila, ti si smijena enska smijene Take, fuj! Na, na Berta
pone buketom draiti Mandu kao toreador bika. Ostale ene se zlurado smiju. Berta
ide unatrag prema otvorenim tuevima, mae Mandi ruama pred oima kao da ima
ma. Manda, jo uvijek u grudnjaku i gaicama, pred tuem zastane. Berta s cvijeem
napravi nepristojnu gestu koju sve dobro razumiju. Manda vrisne i baci se na Bertu.
Rue odlete u iroki betonski lijeb, lee u prljavoj vodi, punoj sapunice. Manda se
kao luda baci na Bertu i pone je bijesno mlatiti. Neke ene, osobito dvije
Sarkozyjeve, koje su im nedavno doveli u baraku, stanu na Bertinu stranu i ponu tui i
tipati Mandu, skidaju joj tijesne, bordelske gaice, poderu joj naramenicu na
grudnjaku, a to Mandu toliko naljuti da se rasplae.
Ernika vie ne moe gledati takvu nepravdu. Kad Berta svojom velikom
konjskom nogom udari Mandu u trbuh, prvo se uplaeno povue iz njezina dosega. Ali
odmah joj padne na um perverzna ideja da bi je jedan takav konjski udarac u trbuh
mogao rijeiti svih problema. Brzo se prekrii, zatvori oi i baci se ravno na Bertu
koja zamahuje nogom. Doe k svijesti tek u logorskoj ambulanti.

19
Tekunice glupaice
ivot u dijelu logora koji kontroliraju partizani zapovjedniku je potpuno izmaknuo
iz ruku. Jedna od posljednjih kapi u ai njegova ponienja bila je izgradnja bunkera
iz kojeg se moe promatrati, a prema potrebi i kontrolirati ili pucati po cijelome
logoru. Idealist s planina ga je samo obavijestio da je na mjestu gdje je planiran izlaz
iz ahta, njegov tab odluio izgraditi privremeno uporite u kojemu e zasad drati
svoje oruje i arhive, jer e u sljedeim danima ili mjesecima doi do odluujueg
sukoba, na politiku e scenu izai jo revolucionarnije snage, a one e ih u potpunosti
rehabilitirati.
I stvarno: zapovjednik je upravo dobio ifriranu obavijest da partizane i sudionike
pokreta otpora pone ukljuivati u agitatorski rad u logoru i okolici i tako pripremati
platformu za skidanje ljage s njihovih imena pred javnou te za njihov skori povratak
u politiki i gospodarski ivot. Deifrirao je telegram i samo je bespomono stisnuo
zube: na kraju e se taj veliki lopov vratiti u upravljanje i dalje e potkradati, sada
imovinu cijeloga naroda.
Ali zapovijed je zapovijed. Zapovjednik se briljivo obrije, odjene sveanu
uniformu, skupi hrabrost uz dvije aice borovike i preko logorskoga zborita krene u
partizansko podruje. Zaustavi ga i legitimira straa koja se izleava uz ostatke velike
vatre. U baraci jo svi spavaju. Jedva uspije probuditi pobonika, on u njega prvo
uperi pitolj, a tek onda protrlja oi. Uspije shvatiti da je zapovjednik logora samo
doao posjetiti njegova efa, gdje je on trenutno? Pobonik zavrti glavom, da to nikad
i nikome ne moe otkriti. No za kutiju cigareta ipak natukne da bi orijentacijska toka
za traenje mogla biti na Breuljku tekunica.
Kolovoko sunce ve poinje grijati i zapovjednik putem mora skinuti remen i
raskopati uniformu. Kraj potoka, ispod breuljka u kojemu su tekunice napravile
cijeli labirint, popui cigaretu i zatim pone traiti. Tiinu okolnih brda odjednom
prekine pucanj iz pitolja, zatim jo jedan. To zapovjedniku pomogne da se orijentira
u kojem dijelu velikoga ogoljeloga breuljka treba traiti. A kad kraj jedne rupe
ugleda mrtvu tekunicu, odmah shvati da Idealist s planina, neustraivi zapovjednik
slavne partizanske brigade, danas vjeba sa ivim metama. Jo ga ne vidi zbog

valovitog terena, ali tragovi su sve jasniji i brojniji: smrt je oito iznenadila tekunice,
budui da su im meu zubima ostala zrna penice koja su upravo vakale u svojim
rupama. A njihove nacerene, u smrtnome gru stisnute njuke, doimaju se kao da
poslije smrti ismijavaju svoga ubojicu.
Idealist s planina stoji rairenih nogu iznad nekoliko velikih rupa i upravo
puhanjem i pljuckanjem hladi svoje oruje, elegantni ameriki Colt 35, koji je
navodno izmamio, ili prije ukrao od amerikih vojnika to su oslobodili
koncentracijski logor u kojem se Idealist s planina upravo borio s tekom
dizenterijom. Osim pitolja, od Amerikanaca je preuzeo i izreicu no problem, kojom
se u posljednje vrijeme ipak opreznije koristio.
Pristojno se pozdrave i Idealist s planina zatim poteno lupne petama svojih
okovanih izama.
Jako su radoznale, ugavice tiho objasni zapovjedniku kad primijeti njegov
zauen pogled. Lupne ponovno i stvarno, uskoro iz velike okrugle rupe izviri glava a
zatim i tijelo radoznale tekunice. Idealist s planina zapuca. Zapovjednik se strese, jer
ga je metak zamalo pogodio u potplat.
Glupaica! vie njeno nego ljutito kae Idealist s planina i svojom okovanom
izmom okrene truplo na lea. I toj ivotinji iz njuke vire nesavakana penina zrna.
Jedu zajednike zalihe, betije. U jednu rupu dovlae ito koje ostane na polju.
Skromnija obitelj bi od toga imala brana za cijelu zimu. Navodno bi s tim trebalo
neto uiniti. Ne moemo svake godine raunati na brau Ruse, da e nam pomoi u
nestaici.
Idealist s planina ponovno lupne ispred rupe. Naie na posebno radoznalu
ivotinju, koja odmah gurne glavu kroz rupu.
Eh, tekunice glupaice! povie opet Idealist s planina i tekunica skupo plati
svoju radoznalost. Zapovjednik ve mirnije podnese fijukanje metka pokraj drugog
potplata.
Znam da je to neznatan doprinos rezultatima kolektivne etve i osiguravanju
prehrane naroda skromno primijeti Idealist s planina i opet pone hladiti cijev
pitolja.
Zapovjednik utke oda priznanje Idealistovim nastojanjima. Ali ipak, kao ovjek
sa sela, ne moe izdrati da ne napomene: Mi smo im ipak davali nekakvu ansu.
Ispunjavali smo im rupe vodom i svaka je tekunica mogla odluiti hoe li poginuti u
obrani svoje nastambe ili e pobjei kroz drugu rupu.

Ali tada jo nisu s polja odvlaile drutveno ito.


To zapovjednik mora priznati. I tako prijeu na stvar. Idealist s planina predloi
zapovjedniku da sjednu. U miru o svemu porazgovaraju, a Colt 35 je nijemi svjedok
njihova vanog, za sudbinu logora moda i presudnog razgovora. Zapovjednik u njemu
kratko ocrta prilino hrabru namjeru, na koju gaje dijelom potaknuo mlai agitator
Chomi, a dijelom znanstvenik Blaen, naime: da se skora proslava narodnog ustanka
iskoristi ne samo za obiljeavanje djelovanja junakih boraca i ilegalaca, iji se broj
u logoru ve popeo na ezdeset tri, nego i za uvoenje u kolektiv logora skupine od
pedeset tri prostitutke iz Vydrice, iji e se broj, prema obavijesti iz ministarstva, jo
poveati. Mlai agitator je prvo predlagao da se to uini u obliku samokritike pred
odabranim dijelom logorskog kolektiva. On se u poetku slagao s tim rjeenjem, ali
kad je, premda tek na brzinu, prouio upitnike koje je prostitutkama ostavio Blaen i
pod njegovim vodstvom su ga sve ispunile, morao je to rjeenje odbaciti kao
neprikladno, a i prilino riskantno. Njega samoga je prilikom itanja tih nepristojnih i
intimnih stvari obuzeo nemir, ak i uzrujanost i do jutra nije mogao zaspati. Zato je
poeo razmiljati o dostojanstvenijem i odgojno uinkovitijem nainu prekidanja
njihove izoliranosti od logorskog kolektiva, i to Ovako: aktivno ih ukljuiti u program
logorske vatre u povodu ustanka. Zapovjednik nakon dugog izlaganja upitno pogleda
svojeg sugovornika.
No problem odgovori Idealist s planina.
Zapovjednik to shvati kao slaganje. Zamislio je to tako, objanjava dalje, da
prostitutke sa slijepim harmonikaem Janom Gumenm, kojega dobro znaju iz
bratislavskih sumnjivih lokala, uvjebaju nekoliko osjeajnih, dirljivih narodnih
pjesama i da ih izvedu uz vatru, na ruski i slavenski nain zbornog pjevanja uz ples. A
jedna od njih, koja ima pristojno samostansko obrazovanje, proitala bi nekoliko
ulomaka iz partizanskog dnevnika izvidnice Tamare, koji je, nakon to je NKVD
premjestio Tamaru natrag u domovinu, sauvan u logorskom arhivu.
No problem sloi se Idealist s planina. Zatim uz lanu skromnost napomene
kako je i on vodio dnevnik borbi i da je takoer dobro sauvan.
Aha! zapovjedniku se odjednom upali svjetlo. Zatim odluni partizanski
zapovjednik, koji bi uvijek poeo pucati prije neprijatelja, iz depa zelene maskirne
jakne izvue blok papira i napie kratku poruku za svoga zamjenika: Donosiocu
odmah predati borbeni dnevnik odreda. Umjesto potpisa napie ifru partizanskog
radijskog odailjaa i prui papiri zapovjedniku. Zatim i on njega upozna s borbenim
planovima svoga odreda. Zapravo je samo jedan i odnosi se na to da za veeri uz
logorsku vatru treba osigurati i tekuu municiju. Ne ele optereivati logorsku

blagajnu, budui da e njihova rehabilitacija kasniti nekoliko tjedana, jer je odnos


snaga u politbirou pola-pola, a ne moe raunati na obnavljanje nasilno prekinutih
veza s alkoholnim monopolom. Sve bi rijeila brza i iznenadna racija u selu gdje je
njegov odred imao privremenu bazu i gdje je dobro upoznao mjesta na kojima se prije
pekla, a i sad kad je to kanjivo, i dalje se pee sasvim pristojna rakija od rai. Za to
mu je potreban samo jedan kamion s ceradom i doputenje za kratkoroni izlazak iz
logora za otprilike trideset ljudi.
No problem odgovori mu zapovjednik s jednakim razumijevanjem. Rukuju se.
Idealist s planina eli ustati kako bi nastavio pucati, ali zapovjednik iskoristi priliku
kad ih nitko ne moe prislukivati i zato brzo, saeto i jasno iznese problem
poboljavanja kadrovskog profila zapovjednice enskog logora. Takoer spomene i
opie dokaz njezine aktivnosti u pokretu otpora. Idealista s planina to toliko
zainteresira da nakratko sasvim zaboravi na prehranjivanje naroda. Zapovjednik se
uznemiri, u mislima mu se ponu javljati mrane slutnje moguih komplikacija. Ali
nakon posljednjeg no problem mu se lice razvedri.
Kolt, koji se za vrijeme razgovora ohladio, uskoro e prekinuti svoju utnju.
Idealist s planina vrsto stisne njegov glatki rukohvat i ponovno rairi noge. No prije
nego to lupne nogama, iznese primjedbu koja njegovu pucanju nasred gologa brda,
punoga rupa koje su izbuile tekunice, da novi smisao.
I na se klasni neprijatelj ovako zavukao u rupe.
Zapovjednik eli primijetiti kako nije siguran moe li se i za njega upotrijebiti
taktika lupanja nogama, ali kad vidi cijev kolta kako se podie, radije proguta
sumnjiavu primjedbu i pone se povlaiti na manje uareno tlo, ondje se okrene i
brzim se korakom pone vraati u logor. Koraa, koraa i odjednom se zaustavi.
Usredotoeno gleda u zemlju. Poludio sam, pomisli, pa tono ovuda sam se i popeo.
Malo se vrati. Ne, stvarno pred nijednom rupom ne vidi nijednu mrtvu tekunicu. Jesu
li ih druge tekunice povukle natrag u rupe? To mu se ini nevjerojatnim, ali oi ga
ne varaju. Mora postojati neko logino objanjenje za nestanak tolikih strvina. Zar i
tekunice poslije borbe skupljaju i pokapaju svoje mrtve? Dok je bio u asnikoj
koli, odjednom se sjeti, itao je o nekakvom crteu koji su upravo bili otkrili u
medvjeoj peini. Na njemu suborci pokapaju svog medvjeeg vou kojeg su ubili
ljudi i ale za njim tipinim ljudskim gestama alovanja. Ali to su bili medvjedi i to je
bilo davno. Moda su tekunice povukle svoje mrtve u rupe samo zato da bi im iz zuba
izvukle neiskoritena zrna i spremile ih u svoja spremita?
To su onda nemoralna bia kae zapovjednik glasno i zaueno se zagleda u
velike rupe koje otkrivaju zastraujuu i tajanstvenu tamu. Gleda u takvoj nevjerici i

tako dugo dok mu se ne zavrti u glavi, obuzme ga neobina tjeskoba, meu udaljene
zvukove pucnjeva iz pitolja kao da se umijeaju nekakvi jecaji koji se pretvaraju u
povorke osakaenih tekunica to mole za milost. Nema milosti, pomisli na ruskom, a
uto se zauje jo jedan pucanj na brdu.
Krajnje je vrijeme da posjetim obitelj, pomisli kad dotetura do potoka i pone
umivati lice hladnom planinskom vodom.

20
Boe, kakvo nevino tijelo
Lupnu potpetice, zalupe se vrata i Zigmundovo tijelo opet padne na leaj za
pregledavanje. Ernika prvo s olakanjem odahne to je zapovjednik logora napokon
otiao, no odmah se i uznemiri. Odgurne platneni paravan i prestane se bojati im
pogleda doktora: on lei nauznak i prigueno, pomalo histerino se smije. Zatim se
okrene prema njoj i ambulanti i smijui se kae:
Eh, vi kurve, skroz ste ga izbezumile. Jadnik, zbog vas e na kraju poludjeti.
Stalno mi neto pripovijeda o nekakvim krznatim ivotinjicama koje nestaju u
dubokim rupama, elio me uvjeriti da je to vidio vlastitim oima, poslije i u snu,
stalno su nestajale u rupama i ondje su se hihotale. To je jasna freudovska simbolika,
moda je povezano i s kabalom, ali nije si dao rei, ne eli vjerovati da je zapravo
sanjao o vaim meunojima, vraice! Sva srea da je odmah doao k meni, mogao je
upasti u nevolje. Morao sam mu dati neto za smirenje. On zbog vas gubi ivce, a s
takvim priama mogao bi izgubiti i dobar glas, a to vi radite? Tuete se kao babe na
trnici. Ba lijepo predstavljate najstarije zanimanje na svijetu. Zasluile ste da...
Zigmund ustane. Doima se ljutitim, iako se kod njega nikad ne zna kad misli ozbiljno.
No sad joj sasvim ozbiljno zapovjedi:
Daj da vidim trbuh!
Ernika odmah podigne logorsku spavaicu i malo spusti Knechtferyfrove gaice.
Modrica na trbuhu je jo velika, ali vie nije ljubiasta, nego plaviasta.
Ta udara kao konj zavrti Zigmund glavom. Nadam se da nekom napaljenom
frajeru nee pasti na um da je siluje dok ima cipele na nogama. Hajde, pokupi krpice i
idi u sobu, ovdje te vie ne mogu zadrati. Jo e me optuiti za neto.
Vie ne mogu. Ve sam trudna.
Ne lupetaj! otro kae Zigmund i kao da se malo uplaio.
Ernika samo alosno kimne. I tiho doda:
Tako da sa mnom moete raditi one stvari.

Ne izazivaj Zigmund se za svaki sluaj udalji od leaja.


Onda mi bar dajte nekakvu injekciju da pobacim. Proli put sam pobacila kad mi
je ona baba Mulfuldova dala da neto popijem i onda mi je jo skakala po trbuhu, bilo
je grozno. Sad sam se nadala da e biti dovoljno da me Berta dobro udari. Ali
razoarala me, vi ste mi jedina nada, inae e me Madla oiati i baciti u samicu, ili
e me poslati u Ilavu.
Ne u Ilavu strese se Zigmund. Zagleda se u Erniku. Boe, kakvo nevino,
aneosko lice, a i tijelo. Mora sjesti kraj nje. Pogladi je po nevinom licu, prijee
rukom i po grenome tijelu. I pod logorakom spavaicom osjea kako joj se dojke
poveavaju zbog trudnoe. Naglo povue ruku i jednako naglo kae:
Trebala si ostati u samostanu. to si mislila da e izgubiti ako ne upozna
mukarce? Dat u ti injekciju, ali ako od nje ne pobaci, vie ti ne mogu pomoi. Ono
pseto Plak me stalno vreba i ja zbog neke... pripremi stranjicu i Zigmund joj da
injekciju. Boli, pee, ali Ernika se sretno osmjehuje. Ganula ju je Zigmundova
dobrota. teta to je tako nezainteresiran za ene.
Raznjeenost prema Zigmundu jo traje kad se na vratima ordinacije pojavi
Chomi u svojoj nezaobilaznoj jakni. Ernika se skrije iza paravana.
Je li se osvijestila? uje zabrinuto Chomievo pitanje.
Naalost je odgovori Zigmund, ali Ernika se zbog toga ne ljuti na njega. ak ni
kad doda: Ali na trbuhu jo ima modricu. A u stranjicu je upravo dobila jednu
konjsku injekciju, tako da ni nju jo ne smije dirati.
Ma molim te! vrlo ogoreno povie mladi agitator i Ernika mora staviti ruku
na usta da se ne bi nasmijala. Poslali su me po nju iz zapovjednitva logora
ozbiljno nastavi Chomi jer s njom imamo specijalan agitatorski plan.
Bilo bi dobro da prestanete s tim glupostima u koje ne vjeruju ni petogodinjaci
odjednom se naljuti Zigmund. Ako eli uiniti neto korisno za nju, poalji je
natrag u samostan! Poalji ih sve tamo i imat emo mira od ena.
Ali, Zigi, zato si danas tako nervozan. Nisi se naspavao? Ili ti karte opet nisu
ile? Usput reeno i Chomi nastavi priguenim glasom netko te uasno ogovara u
logoru, pripazi na to, jer tvrdi da si odvratan pokvarenjak, ovdje u ambulanti dri
neku enu, preko dana je skrivena, a naveer je s maskom na licu vodi u kartaku
baraku i prima oklade Chomi jo vie utia glas navodno vrlo visoke svote na to
kakva je dolje, onakva kao to joj je kosa, potpuno crna, ili neke druge boje i to
Ernika jedva uje, jer Chomi govori tako tiho i jo mu glas podrhtava od sramote i

ogorenosti onda ih poziva da o tome glasaju kao na sastancima, tko je za, drugovi,
a tko je protiv, a skoro uvijek pobijedi ti, kad ta nemoralna ena skine odjeu, ali
masku navodno nikad ne skida. Ja znam da je to samo glupa provokacija, obojica
vjerojatno znamo tko je iri, ali molim te, pripazi, posebno ovih dana kad se priprema
velika racija u ast skorih obljetnica...
Ernika je zaprepatena onime to je ula o Udovici, ali nema vremena o tome
razmiljati jer rije racija u njoj odmah otkrije neki duboko skriveni kd straha, tako
da je odmah pone probadati u izudaranom trbuhu. Uvijek se panino bojala racije,
ona je uvijek bila povezana s psovkama i uvredama da su kurve, uliarke, tajgerice,
drolje i flundre, s grubim ponaanjem policajaca s odjela za moral i na kraju, s
poniavajuim pregledom kod policijskog doktora koji ih je uvijek gledao kao da e
ga ondje dolje neto ugristi.
Chomi je oito svoje predbacivanje Zigmundu zavrio otro, jer je on rezignirano
rekao: Da, radim na samounitenju. Pomiri se s tim. Ovdje ti je ona mala. Nemoj se
skrivati odjednom odgurne paravan nisi ti kriva to u logoru nema boljih
spavaica. Idi u sobu kae mrzovoljno i vie se ne brine za nju.
Ernika pokupi stvari i preseli se u sobiak koji ve pozna. Chomi ide s njom,
vue nekakve papire i knjige. Ernika sjedne na krevet i pogleda agitatora.
Upozorili su me na tvoje stanje kae Chomi. Inae, one gadure su za sve
okrivile Mandu, ali Matilda im ne vjeruje, ipak je Mandi dala propusnicu.
Ernika to prihvati ravnoduno. Ba joj je sad do Mande. Chomi joj objasni na
kakvu su ideju doli on i zapovjednik. A Idealist s planina im je stvarno dao dnevnik
partizanskog odreda, on iz njega eli odabrati mjesta koja su pogodna za itanje, a i u
kojima ima osjeaja. Erniki je svejedno, samo napomene da ima slab glas i da je se
ionako nee uti dalje od treega reda. Chomi je utjei time da je upravo u logor
stigla estradna glazbena skupina koja je imala sumnjiv repertoar i jo su ga branili,
zbog toga su dobili po est mjeseci i to je najvanije, zajedno s njima stigla je i
oprema za ozvuenje.
Vodi ih Miki Komi, zabavan momak. Govori eki, stalno ubacuje potapalice.
Poslije u te upoznati s njim.
Ernika i to slua bez zanimanja. Chomi se osjea nelagodno. Pokae joj nekakvu
crnu biljenicu, otvori je, lista i ne zna to bi.
Morat emo malo urediti ovaj partizanski dnevnik. Pokuaj proitati... ovu
stranu. Malo se jo osjeti miris baruta napomene dok Erniki dodaje crnu biljenicu.
Nekako je teka, a kad je priblii licu, njoj mirie na duhan iz jeftinih cigareta. Zapisi

su zaudo vrlo itljivi.


25. kolovoza
Gnjev naroda jo nije svuda prekipio. Komesar M. odrao je govor u vrbiku. to
vas spreava da svrgnete Tisu? Nita. Za Judine kude prodaje Slovaku faistima.
Opet nita, ute. Ali gnjev naroda e sigurno zakipjeti, uskoro e zakipjeti.
29. kolovoza
ivotno vana informacija iz grada. Batine gumene cipele su u skladitu. Noni
pohod. Osiguranje. Straa ispred skladita. Zasvijetli plamen ibice. Sad! Vie
nikad nee puiti, budala, zadovoljno apne Fero R. Plijen je golem. Odjednom
zasvijetli baterija. kljocnu osigurai pitolja. uju se koraci koji se pribliavaju.
Jo malo i zasut e ih paljba. Ne pucajte! prosike komesar M. Prepoznao je
mladie koji ovamo dolaze s curama. Muna napetost poputa. Cipele dobro
pristaju.
Ernika se nakalje i upitno pogleda agitatora.
Dobro, samo ne tako bojaljivo. Oni su vjerovali u svoju istinu... Samo previe
hvale cipele, iako onda jo nisu mogli znati da je i Bata na neprijatelj. To emo
malo popraviti. I na Omladinskoj pruzi smo malo prepravljali partizanske dnevnike
prije itanja.
1 ja uvijek malo prepravim svoja sjeanja skromno primijeti Ernika i vrati
Chomiu crnu biljenicu. On ne obrati pozornost na njezinu primjedbu. Sjedi na
stolcu, prebacio je nogu preko noge, u krilo je poloio otvorenu biljenicu. Valjda su
ga odjednom obuzela sjeanja na njegovu voljenu prugu, pomisli Ernika. Kad joj je
prvi put pripovijedao o njoj, to ga je na zanimljiv nain uzbudilo. Zar je i sada
tako? I zato to skriva biljenicom? Pozornije se zagleda u Chomia i zbog iznenadne
udnje pone se gnijezditi na krevetu. Chomi podigne glavu. I on se plaho osmjehne.
Zna, Ernika...
Da...
Kad ovako sjednem...
Da, Stanko...
I jo rukom poduprem bradu, mislim da prilino nalikujem Vladimiru Iljiu na
slici Lenjin u Razlivu, zar ne?
Ernika samo zaprepateno gleda u Chomia koji je pocrvenjeo.

Misli na onog elavca iz radionice, koji visi izmeu onog s bradom i onog s
brkovima i tako je ruan da...
Ali, Ernika ljutito reagira agitator i odmah pogleda prema vratima. Ti si
ba... kae to gotovo nesretno, kao dijete. Naravno, Erniki ga odmah bude ao.
Pomirljivo kae da je on kriv za to. Da je ispunio ono to je obeao prve veeri, dok
su se onako lijepo naslanjali na dovratke i povjerljivo razgovarali o kojeemu, mogla
je ve biti preodgojena. Ali zaboravio je obeanje, onda neka se ne udi. Nije
zaboravio, poeo se braniti, samo bi se o tome morao konzultirati s Plakom. S njim
ne, to ne! uasne se Ernika. Kad zamisli njegovu ruetinu koja uasno smrdi po luku
i tlaenici, odmah ima osjeaj da e se opet onesvijestiti. Chomi misli da joj jo nije
dobro, zato je bolje da krene. Pone ustajati iz svoje lenjinske poze.
Doktor Zigmund pretjeruje, Stanko. Jedan udarac nogom...
Ali sigurno ne moe spavati na trbuhu.
Ionako spavam na boku. Na trbuhu se sanjaju nepristojni snovi.
Chomi se tome zaudi.
Kad ga Ernika upita u kojem poloaju on ima nepristojne snove, samo se
zacrveni. Onda ga Ernika upita, zar kod kue nisu nikad razgovarali o svojim
nepristojnim snovima. To ga ve sasvim zbuni. apne da su njegovi roditelji uitelji, a
i sestra je uiteljica. Sad stvarno mora ii. Pomalo nervozno skuplja svoje papire sa
stolia. Na pod padne knjiga koju je donio sa sobom.
Aha odjednom se sjeti ovo sam htio dati Matu. Vratio se iz bolnice i sad
ga ovdje lijee.
Ernika se ne moe odmah sjetiti tko je Mat.
Onaj franjevac, pa preli ste na ti. Nije mu onda pomogao ni penicilin, morali su
ga poslati u okrunu bolnicu.
Novak... shvati Ernika i zaprepasti se. Potpuno je zaboravila na njega.
Ostavit u je ovdje, dobro? Kad ga ujutro vidi, daj mu je. Stiu duge logorske
veeri, kolektivno emo je itati u baraci za agitaciju.
Ba je debela zaudi se Ernika. Uhvati je u ruke, pogleda naslov. A.S.
Makarenko: POINJEMO IVJETI.
Na Omladinskoj pruzi smo se svi zaljubili u njega. Pod njegovim utjecajem sam
i napisao pjesmu Gradimo svoju sreu ushieno kae Chomi i odjednom i on
sjedne na krevet, sluajno ba kraj Ernike.

Vidi... mogao bi mi ju je napokon izrecitirati.


To je primamljiv zahtjev. Chomi odmah pone glasnije disati. ak kao da mu se
uskoro ne die samo jakna na prsima. I zato Ernika brzo, opet ne kao profesionalka,
kae:
A onda bismo jedno drugome mogli pruiti malo sree, Stanko. Znam gdje
doktorov pomonik skriva klju od skladita. Tamo ima i madraca i plahti Ernika
ve ape.
To ne moemo, zbog toga bi me... Kad bi nas netko... i mogla bi... Chomi guta
rijei i poinje se sav tresti.
Ernika ga vrsto uhvati za ruku. Kako ne bi podlegla iskuenju ako doktorova
injekcija ne pomogne da svoju trudnou svali na tog neiskusnog deka, odluno
kae:
Ne mora se bojati da u ostati trudna, Stanko, jer vjerojatno ve jesam, s
jednim mornarom.
Chomieva reakcija Erniku uvjeri u to da rijetko koji mukarac moe podnijeti
istinu. Osjea kako se on pokraj nje sav ukoio. Zatim naglo izvue ruku iz njezine,
odmakne se od nje, povlai se prema vratima, napipava kvaku. Uplai se kad je ne
moe odmah pronai.
Ti... prostitutko jedna.
Ernika se samo osmjehne poput krivca. To ne pomae, mladi agitator
nezaustavljivo bjei od nje. Ostane sama s Makarenkom u drugoj ruci. Odsutno lista
knjigu i misli koliko je bilo jednostavnije dok je jo bila obina kurva.

21
U Vydrici strah i pusto
Svijet za koji je dvanaest sati dnevno ivala pamune pregae, a koji e postati
svijet sretnih masa koji koraaju u sretnu budunost, Manda jo nije znala gledati
oima radne ene. Ali ni Vydricu vie nije mogla gledati oima bezbrine kurve.
Bojazan od racija, koje su u posljednjih deset godina postale sastavni dio opasnog i
uzbudljivog arma tih uliica, sad je u Vydrici zamijenio istinski strah. U uliicama
osvijetljenima plinskim svjetiljkama, stisnutima uz strmi brijeg ispod dvorca, strah je
stizao sa svakim otrim zvukom na kamenim kockama, sa svakim otvaranjem vrata
krme Kod partizana. Smijeh bi se odmah utiao. Cigani bi spustili glazbu za pola
oktave, uzdasi iza zavjesica od krepa, ionako ve prigueni, ne vie glasni i slobodni
zvukovi tijela to se pare, potpuno bi se utiali u jastucima. Manda je poela shvaati
da je njezino zanimanje svarno u historijskoj likvidaciji. U logoru jo dugo ne bi
povjerovala u to.
Mislila je da bi te dvije noi mogla prespavati u svojoj sobici kod Duge. Kako ne
bi previe riskirala, naveer e se brodom odvesti do Petralke i u Au-cafu ili u
Leberfingerovom restoranu nai e nekog provincijalca kojeg onamo nije privukao
pogled na dvorac, nego upravo lo glas tih mjesta. Veliki, a poslije rata i pusti park i
zarasle obale Dunava, enama iz Vydrice su ljeti pruali dovoljno prilika za kratak
odnos s nezahtjevnim provincijalcima. Poslije borbe s onom odvratnom Bertom,
Manda ima bolni podljev na lijevoj dojci i pomalo nateene usne. No prostitutke
nikad ne doputaju poljupce u usta, to bi bilo previe intimno i danas e klijenta
odmah usmjeriti pod suknju, ili e se negdje nasloniti na stablo i straga ga pustiti meu
bedra. Pristojne oeve obitelji to uvijek toliko uzbudi da esto ne uu vie od jednom
ili dvaput i gotovi su. Manda samo od pomisli kako je mukarac poinje straga pipati
ispod suknje osjeti kako je napaljena. Zato se skromno nada da e naveer u Au-cafu
naletjeti na nekog izdrljivijeg provincijalca. Jo kad bi bio dareljiv... Duga grubo
srui njezine planove.
Odmah nestani odavde, kurvo! doeka je s ljutitim siktanjem u polupraznom
lokalu.
Manda mu eli objasniti da nije pobjegla, da se ne mora niega bojati, sad je

udarnica i dobila je propusnicu za izlazak iz logora. Ali Duga joj ne dopusti ni da


otvori usta, samo je uhvati za lakat i grubo je gura van. Mogla bi tog kukavicu lako
odbaciti stranjicom, tako da odleti na drugu stranu lokala, ali ne smije napraviti ispad
u Vydrici ako eli vidjeti svoje dijete i susresti se s Tante.
Gore su mi stvari, gade jedan prosike na Dugu kad se nau u hodniku ispod
stubita.
Idi ih traiti na policiju i da vie nijednu od vas nisam ovdje vidio! zaurla
Duga na nju i tako je izbaci na ulicu da Mandi zamalo ispadne kovei iz ruke.
Posudila joj ga je majstorica, a ta dobra ena joj je u njega gurnula i tri nove haljinepregae.
Kad napokon, na neravnoj ulici, skliskoj od muke i konjske mokrae, povrati
ravnoteu, bijesno pogleda u zatvorena vrata lokala. Osjea se kao da je u trbuh
upravo dobila konjski udarac. Cijelo tijelo joj se pone tresti, noge je jedva dre. Ali
mora se pribrati, nema vremena prepustiti se osjeaju ponienja i ljutnje. Mora nai
prenoite. I tako odlui iskuati sreu kod Gospoice.
Usidjelica Bogayov, koju u Vydrici oduvijek znaju pod nadimkom Gospoica,
jo uvijek radi kao dostavljaica i posluiteljica u banci. Ondje je preivjela ve tri
reima i barem jo toliko direktora. Ona je udakinja, ali ljubazna osoba neodreene
nacionalnosti, velika vjernica i zbog toga uvjerena da je sve, posao u banci i
prostituiranje u Vydrici, mudar Boji dar. Ali kad na pragu svoga stania ugleda
Mandu s kovegom, sitnom rukom joj pokae da ode.
Ti, ja ne elim... pone slino kao Duga. Na sreu, pristane sasluati
objanjenje. A kad Manda, uz propusnicu, izvue iz koveia i sasvim novu pregau,
prui joj je i slae kako se naveer, kad se u logoru zajedniki sjeaju lijepih vremena
u Vydrici, uvijek jedna od njih sjeti i nje, kako se brinula o njima, provjeravala odlaze
li redovito na ispovijed i koliko su od tjednog utrka sauvale za starost, Gospoicu
to dirne. Obrie suze i bez daljnjih pitanja dopusti Mandi da kod nje prespava dvije
noi.
Manda odloi koveg i omotnicu. Skine eir, koji joj je takoer nabavila Daska,
kako bi izgledala kao pristojna graanka kad se nae s njezinim muem. U lijepom
umivaoniku od emajla opere lice i ruke nakon puta i zatim malo sjedne na kau
presvuen istim votanim platnom. Dok joj Gospoica kuha aj, Manda je promatra i
misli kakvu je samo sreu Bogayov imala u ivotu. Takvo je bespolno bie da
cijelog ivota nitko nije traio od nje da radi neto drugo osim da uka bankovnim
papirima. U svojoj nevinosti valjda i ne sluti kako je to kad je ena obdarena tijelom
koje stalno udi za seksom, kakvo ima Manda. Dovoljno je da bedra pritisne uz

hladno, glatko platno na kauu i ve joj se, poslije tjedana posta u logoru, bedra ponu
rastvarati i to joj ne moe zamjeriti ni onaj tko ju je takvu stvorio.
Gospoica servira aj u novoj pregai. Prilino ju je razveselila, budui da se sad
u trgovinama sve kupuje samo na kupone, a njih u bankama jo ne dijele. Manda slua
Gospoicu kako se ali na reim i jedva je razumije, pije aj i veseli se to e djetetu
odnijeti cipele i neke kupone za odjeu, ak i bonove za eer i slatkie. Zatim
pristojno zahvali Gospoici za aj i kae da bi rado otila u grad.
Evo Gospoica joj odjednom gura neto u ruku. Manda misli da je to kondom
zamotan u papir, pone se stidljivo odupirati, no istodobno stisne ruku. Onda otkrije
da je to novac.
Ako mislila kafu, malo kruna imati dobroduno se osmjehuje Gospoica.
Manda je dirnuta. A zatim i zaprepatena, kad na ulici otvori dar i vidi da joj je
Gospoica, poznata ne samo po svojoj bespolnosti, nego i bolesnoj krtosti, u ruku
utisnula novanicu od tisuu kruna. I tako umjesto u krmu Blhov zahrada, gdje
uvijek smrdi po ustajalom pivu i neprovjetrenim hlaama, Manda ode u kavanu
Berlin. Narui kavu sa lagom i pone sa zanimanjem sluati kavanske razgovore.
Slua tek kratko, ali i to je dovoljno da shvati zato je Gospoica bila tako dareljiva:
svi tihim glasom govore o skoroj promjeni valute. Osobito kad su to posljednjih dana,
kao imperijalistiku izmiljotinu, odluno opovrgnuli svi iz dravnog vrha, i
Gottwald, i Zpotock, i irok, ak i midke i Husk. Iz toga je svakome
bratislavskom purgaru jasno da e sigurno doi do promjene valute.
Kava sa lagom, u koju kao da je umijeana stvrdnuta cikorija, Mandi odjednom
vie nije ukusna, premda su za njom u logoru udjele vie nego za mukarcima. Ne
popije ju do kraja, plati, ostavi konobaru veliku napojnicu i uz nejasnu ali lou slutnju
izae na ulicu. I premda je to imala u planu tek za drugi dan, potri prema korzu.
Trgovina sa eirima je zatvorena. Zato ue u prolaz pokraj trgovine, gdje Tante ima
slian, malen stan kao Gospoica, samo s velikom kaljevom pei u salonu. Manda se
pei uvijek divila zbog njezine ljepote, a i zato to po cijelu no zadrava toplinu i
djeca se ujutro ne moraju tresti od hladnoe. Stan je Mandu privlaio podjednako kao
i trgovina elegantnim eirima i rukavicama koju je drala Tante.
Sva zadihana pozvoni i nestrpljivo eka da zatropoe lanac na vratima i Tante
proviri kroz pukotinu, prepozna je i pusti unutra. Ali nitko ne otvara vrata. Manda se
vrati na ulicu. Kroz izlog pokuava vidjeti unutra, da Tante moda ne sjedi iza napola
navuene zavjese i raspakirava novu robu. Ne vidi je ni ondje. Bespomono stoji pred
izlogom. Iznenadi se kako je pranjav, eiri u njemu kao da su isti oni od proljea.
Pogled na robu zaklanja i velika fotografija nekog mukarca nasred izloga. Manda

procijeni da takav ruan mukarac, s velikim uima i bez eira, ne moe biti reklama,
nego neki novi vladar. Ali ne slii ni jednom od onih u radionici. Kad bi barem
izgledao kao tatica Masaryk, ijim su se lijepim fotografijama kao djeca odlazili
diviti pred izloge Schnfeldove papirnice. S tako runim mukarcem ne bi htjela ni
veeras otii. Manda se udalji od izloga. Kako bi dola k sebi, odlui otii u
gostionicu Fajka.
Dok hoda Michalskom ulicom, njezino srce, srce budue sitne poduzetnice, stee
se od tjeskobe. Nestala je Neherina trgovina s tkaninama i parolom Na kupac na
gospodar, i elegantna krznarija Tichog i Jedka, pred ijim izlogom se moglo tako
lijepo sanjariti o bogatom suprugu koji bi prekrio njihova tijela perzijanerima. ak su
uklonili i reklamu konja, koji je nou svijetlio poput svjetiljke. Kad se priblii Fajki,
vidi da je u likvidaciji i Pallehner. Veliki izlozi njegove robne kue oblijepljeni su
papirom za pakiranje i starim tapetama. Ploa na proelju jo uvijek visi, ali oito ju
je netko ve pokuao strgnuti. Manda odjednom shvati to su znaili svi oni agitacijski
govori u logoru. Prisiljavali su ih da naveer odlaze na njih, a smijeni agitatori su
stalno govorili kako je likvidirano to i to i mora se likvidirati jo ovo i ono, ali ona je
sluala tek na pola uha, jer joj se nakon dvanaest sati udarnikog rada uvijek spavalo.
Nije shvaala da agitatori prijete ne samo cijelome svijetu, nego i njoj, buduoj
obrtnici.
Fajka je, kao i uvijek, bila puna i uasno zadimljena, ali nekako alosna. Manda
sjedne u manju prostoriju iza anka, narui grah i pivo. Sjedi deset minuta, pola sata,
ali stolu ne prie nikakav torbar koji bi je pokuao nagovoriti da kupi slane krumpire,
bademe, usoljene ribice, koluti sira ili barem lutriju. Prije bi ga, ako ovjek ne bi
nita htio kupiti, barem natjerao da za jednu krunu s njim zaigra par-nepar. A kad bi u
krmi nekom mukarcu uspio prodati noi, odmah bi apnuo njegovoj pratilji kako je
i njoj potrebna zatita i diskretno bi joj u ruku poeo gurati zajameno kvalitetan
kondom. Sada i u ovoj krmi, umjesto nagovaranja torbara, svi sluaju potiho
izgovorene alarmantne vijesti o promjeni valute.
Manda ne popije do kraja drugo pivo, plati i vrati se u Michalsku ulicu. Veina
izloga je mrana, samo u zlatarnici svijetli mala svjetiljka, osvjetljava nekoliko
srebrnih lania na barunastom jastuiu i natpis ZLATO NEMAMO. Moda je to
samo trik, pomisli Manda.
Takve natpise istaknuli su zlatari i kad je ovuda prolazila fronta, na slovakom i
na ruskom, ali to im nije pomoglo, Rusi nisu vjerovali zlatarima jer su buruji. Manda
je ono malo svoga zlata tada ve spremila kod Tante. Bila je njezina stalna klijentica,
tada joj je dobro ilo, asnici su kod nje potvrivali svoju mukost, pili rakiju, do

besvijesti pjevali Lili Marlen i jo vie plaljivu Eriku, gurali su glave meu njezine
dojke i jadikovali za svojom Mutter u bombardiranim njemakim gradovima. I
dareljivo su plaali. Zatim je imala peh s trbuhom. Tante ju je prihvatila k sebi tri
mjeseca prije poroda, sjedila bi uz kaljevu pe i poela je bojaljivo sanjariti kako bi
to mogao biti njezin stan i kako bi od Tante mogla preuzeti mali obrt i podii dijete
kao potovana graanka, ne bi pred njim morala skrivati od ega zapravo ivi. A
Tante joj je, budui da ju je snaga naputala i rado bi se pod stare dane vratila u Be,
sama ponudila preuzimanje obrta. Kad je Manda poela na crno trgovati eerom,
kako bi skupila potreban novac, s iznenaenjem je otkrila da ima neto ne samo meu
nogama, nego i u glavi i upravo je ta kombinacija za njezine ortake bila vrlo
privlana. Racija i logor su sve prekinuli, ali Manda je bila uvjerena da je to samo
privremeno, novi reim se mora uvrstiti, a onda e se sve vratiti u koloteinu.
Kad je danas dola u Vydricu, njezina je vjera poljuljana i... opet ue u prolaz
pokraj trgovine eirima i nestrpljivo se popne po stubama. Zvoni, ali nitko joj ne
otvara. Moda je otila nekoj prijateljici, ili je na nekoliko dana otputovala u Be,
sama sebe smiruje Manda. Ali zna da Tante naveer nikad ne izlazi iz stana, a u Be
se vie ne moe otputovati tek tako, tramvajem.
Ponovno pozvoni, zatim zalupa po vratima. Na stubama se uju koraci, oprezno
izviri neija glava s uvijaima. Manda prepozna Tantinu susjedu, radnicu u tvornici
konca, kojoj su poslije rata dodijelili stan jednog hotelijera koji je pobjegao pred
frontom.
To ste vi? s olakanjem se osmjehne ena. Manda od nje dozna sve. Tantin
obrt su ukinuli i prije nekoliko dana su je odvezli u neko selo kraj maarske granice.
Ali zato? oajno upita Manda. Susjeda samo slegne ramenima, kae joj da se
ovdje ne zadrava dugo, jer policija naveer kontrolira stanove, kako ne bi bili
pokradeni. Susjeda nestane, a Manda istetura na ulicu. Pogleda mrani izlog trgovine
koja joj nikad nee pripadati. Ne preostaje mi nita drugo nego da postanem ta
njihova drugarica, pomisli i pone se smijati. Smije se tako da se mora rukom
uhvatiti za zid. Glavom udara u staklo i ono pone zveckati, ak kao i da poinje
pucati. Manda se pribere, ulica je na sreu pusta i mrana.
Vraa se u Vydricu, sluti da je to posljednji put. Na uglu tukove i Florinske
ulice kimne joj neki mukarac. Manda oklijeva, zatim polako krene za njim. Mukarac
napravi nekoliko brzih koraka, naglo se okrene s rukama u depovima i rastvori bijeli
baloner. Ispod upalog trbuha mu se neto die, ali u mraku prolaza Manda jasnije vidi
samo njegova bijela, mrava bedra.
I to? grubo kae, okrene se i vrati u Florinsku ulicu. Prati je hihotanje onog

jadnika. Uvijek sve na svijetu moraju zasrati, pomisli Manda sad ve otupjelo.
Kad se kod Gospoice pone svlaiti, sjeti se Daskinog mua.
Zamoli od Gospoice aku aja od kamilice, na plinskome kuhalu zakuha vodu u
loniu, ostavi kamilicu da malo odstoji, skine se i ve pomalo pospana, komadiima
namoene vate opere modricu na dojci. Na kraju od komada gaze, koji takoer
pronae u kovegu, napravi oblog, stavi ga na modricu i zatim, s rukama na dojci,
usne.
Sanja o djetetu. Ve je veliko. Obje ve pripadaju sretnoj masi. Samo se eer jo
uvijek prodaje na bonove.

22
Zaplet s bromom
ellrovi udarnici i dvije ene otrim se hodom pribliavaju rudniku. Iz zidnih
novina na porti juer su doznali da sad umjesto ugljena za dravu kopaju crno zlato. U
logoru vjerojatno za to jo ne znaju, jer su im za veeru dali istu splainu kao i uvijek,
samo uasno slanu. Carmenina su usta tako suha i uarena da ima dojam kako je cijelu
no pila i puila. Njeno rukom dodirne ellra, koji hoda pokraj nje. Ali on je tako
zaokupljen svojim planovima za novi rekord, koji bi jo malo skratio njegovu
zatvorsku kaznu, da ga Carmen mora snano udariti u bok.
Ha? trzne se Jano.
Daj mi piti, jer u skapati od ei.
ellr s remena skine metalnu boicu u kojoj u rudnik nosi aj i prui je Carmen.
Ona brzo odvrne poklopac i popije velik gutljaj aja.
Fuj, to je u tome aju, Jano?
Otkud ja znam? Mato, zaboga, pazi kako hoda opomene minera Matu, koji
ispod pazuha nosi paket elektrinih kabela za eksploziv i svaki se as okree kako bi
vidio Udovicu, koja hoda na kraju kolone.
U aj im ubacuju brom apne joj Udovica. Onaj impotentni doktor to valjda
radi iz pakosti.
To je svinjarija! ogoreno procijedi kroza zube Carmen. I odmah joj je jasno
zato je ellr uvijek tako klonuo, i kad na doruku u blagovaonici sjedne pokraj
njega i dodirne ga cijelom duinom bedra. Ne samo da mu to nita ne podigne u
udarnikim hlaama, nego Jano kao da i ne primjeuje da mu se na nogu ne naslanja
metalna cijev, nego bedro plesaice zbog koje su ludovali u Bratislavi, ali i u Beu i u
Peti, mnogi mukarci koji nisu bili tako dugo bez seksa. To mora prestati, odlui
Carmen i naglo iz boce izlije sav aj. ellr samo zine od uenja.
To vie nee piti. Danas e izdrati, a od sutra u ti ja kuhati aj.
Ali ja sam ve sad edan zaguna Jano.

Eh, udarnice, onda dobro. Kad neki nadglednik... Carmen zauti i brzinom
munje spremi Janinu bocu pod jaknu, jer ih je jedan iz pratnje primijetio i poeo im se
pribliavati. Vie se nita ne dogaa, zato samo pogledom zaprijeti Carmen. Imaju
naredbu da ujutro nepotrebno ne gnjave i ne zadravaju one koji rade u rudniku. Zato i
primopredaja na vratarnici uvijek prolazi brzo i bez problema. ene iz prole smjene
ve nestrpljivo ekaju Carmen i Udovicu, odahnu to su stigle na vrijeme i nisu
premlaene. Udovica napomene da ne bi bilo naodmet kad bi ih nou dobro istukli
nekim debelim kobasicama. ene se ponu hihotati, kau joj da je moe biti sram,
udovicu, to je to poeljela te odjure na jutarnji autobus, a Carmen i Udovica se ponu
pripremati za izdavanje svjetiljke.
Manca tupov je ve drugi dan na novome poslu ustanovila da je za seoske ene
zanimljivija kao Udovica, ale je to je tako mlada ostala bez mua. A stari Vendrick
je svako jutro ne moe ni doekati u radionici, kako bi se pred njom mogao prisjetiti
svih udovica-klupica koje je poznavao i vrlo bi rado bio legao s njima na klupice da
se nije bojao svoje ene. I uvijek na kraju ponosno kae da je se vie ne boji, ali koja
korist, kad sad vie ne moe. Tako uvijek samo pljesne Udovicu po stranjici, pogladi
je po bokovima i zatim se, uz psovke ali vrlo marljivo, baci na posao. A kad
mukarcima, koji dou u radionicu da neto sakriju kod njega, ponosno pripovijeda o
svojim podvizima, uvijek uz uzdah doda: Da je bar socijalizam doao ranije, prije
dvadesetak godina, ja bih toj udoviki pokazao!
Carmen u prvom slobodnom trenutku skuha ellru jak ruski aj, a kad ga nalije u
bocu, eka da neki nadglednik krene dolje, kako bi ga po njemu poslala svome
udarniku. Ali nadglednici su se vjerojatno nekamo zavukli i kartaju. Dou samo
naunici, stoje u gomili ispred prostorije za izdavanje svjetiljki, tu i tamo netko skupi
hrabrost i gurne glavu kroz prozori, Carmen pomalo ljubomorno ustanovi da su
njihovi pogledi ee uprti u Udovicu nego u nju. I pone je obuzimati strepnja da bi,
kad bi se Udovica ujutro privila uz ellra, on moda prije otkrio da to nije metalna
cijev, nego ensko bedro. To je uznemiri.
utke pune svjetiljke voom, oteene odlau na stranu. Naunici se jo uvijek
motaju ispred njihove sobe.
Rekla sam ti da to vie nisu nevinaca Udovica glavom pokae prema
prozoriu. Mogle bismo ih otii pogledati dok se tuiraju, kad izau iz rudnika.
Pa stvarno! reagira Carmen. Jo joj nije palo napamet da naunici izlaze iz
rudnika najmanje jedan sat prije rudara, jer ne smiju biti ispod zemlje due od est
sati. Njih dvije su tada jo slobodne i...
Nema nikakvog rizika. Ako naletimo na straara, rei emo da idemo po vodu za

svjetiljke, jer kod nas nema vode. Lijeni su, nee im se dati provjeravati.
Ali morale bismo nai nekakvu kanticu.
Sigurno emo neto nai u radionici.
Pogledaju jedna drugu, u oima im se vidi uzbuenje.
Uvijek sam bila slaba na njih, tijela su im skoro kao djeja. Kao da privijam
dijete uza se, izaziva to i majinski uitak, ali istodobno imaju sve kao pravi mukarci.
Ali ta njihova nevinost...
Udovici zadrhti glas. I Carmen osjea kako je obuzima uzbuenje.
Imala sam jedan trik za njih ape Udovica, bokom se naslonivi na Carmen.
Zapravo sam ga vidjela od frau Barn, koja je tada ve bila vlasnica bordela. Ispred
Parka bi zaustavila momka, poslala bi ga u trafiku po cigarete, rekla bi da ga ne moe
ekati jer joj se neto kuha na tednjaku i zato bi mu odmah dala i napojnicu, da joj
donese cigarete u stan. Tamo bi ga ve ekala u kunom ogrtau, kako bi mu pokazala
da je ispod njega gola.
To je moglo biti opasno...
Imala je nos prave kurve. Nikad joj nisu poslali tajnu policiju.
A tebi? bojaljivo upita Carmen. Malo se zaudi to cijelo vrijeme obje
marljivo iste i pune svjetiljke.
Dogodilo se... Jednom sam nala dvojicu tako nevinih mladia. Kad sam
otvorila vrata, samo su se prekriili i pobjegli. Onda sam do veeri ekala policajce,
samo sam umjesto kunog ogrtaa obukla crnu haljinu. A naveer mi je na vrata
pokucao njihov ispovjednik.
Udovica zauti. Ruke joj na trenutak zadrhte na stolu.
Kau da je izmeu vas uvijek leao eir...
Pria se to... Prvo su me zbog njega htjeli strijeljati Nijemci, zatim Rusi, onda
partizani... Ovdje sam, tako da moe zamisliti kako je to uvijek zavrilo. eeraica
je otkrila da se kockari klade kakva mi je, a Zigmund uvijek pobjeuje.
Stvarno? u nevjerici upita Carmen. Perverznjak! kae prezrivo kad
Udovica kratko kimne glavom i slobodnom rukom zagladi svoju gavranski crnu kosu.
Carmen shvati kakve sudbinske tajne ena zaokupljaju mukarce i osjeti nadmo nad
njima. Istodobno ih pomalo i ali, budale. Odmah se sjeti ednoga ellra, pokupi
oteene svjetiljke i bocu s ajem te krene u radionicu s idejom da e ellru poslati

starog Vendrickog.
Ti si dola, Karminka? Mislio sam da e lampe donijeti ona moja prepelica
razoarano je u radionici pozdravi Vendrick.
Ako ve usporeujemo kae Carmen pomalo uvrijeeno vie slii drozdici.
A da? zaudi se Vendrick. Plava ili crna? upita vragolanski.
Pogodite. Ili sami pogledajte! kae Carmen provokativno i slae svjetiljke na
stol.
Da pogledam? odgovori Vendrick, ali na njemu se vidi da ga je Carmen
zaskoila. Promijeni temu, proklinje udarnike koji su opet uasno unitili alat. Ali sad
to nee samo tako proi. Sam e s kolima otii dolje i poteno ih izgrditi, kako bi znali
da trebaju uvati imovinu i njegove radnike ruke.
Carmen je drago to je stari majstor tako ljut i eli osobno izgrditi udarnike. Tako
e bar odnijeti Jani bocu s ajem. Kako se stari ne bi predomislio, provokativno mu
kae:
Neete im se usuditi nita rei. Bojite se udarnika vie nego svoje ene.
Ja? zahrope Vendrick. Sad si me naljutila, Karminka. Da imam otrog psa,
zatvorio bih ga u kola i pustio na njih. asna rije! udari se u prsa i pogleda kakav
je to dojam ostavilo na Carmen.
Psa ovdje ne moete nai, teta rijei. Ali kad biste u kola sakrili mene, vidjeli
biste...
I Carmen zanima kakav su dojam ostavile njezine rijei.
Vendrick iskolai oi. Zatim otvori usta. Onda zavrti glavom. Zatim se doima kao
da e se onesvijestiti. To Carmen ne bi nimalo odgovaralo.
Priznajte, Vendrick, da ste hvalisavac i da se jo uvijek bojite svoje ene i ne
usudite se ni pogledati kakvu ima Udovica.
Vendrick se samo pogrbi. Onda se uspravi. Guta na prazno. Zatim napokon kae:
Ali ti si zatvorenica.
Najmanje tri sata me nitko nee traiti. A rekli ste da se kola mogu zakljuati.
Da, da, lukavice... Ali ti me samo zafrkava, avolice doda odjednom s nadom
u glasu. Carmen samo odmahne glavom. Vendrick odjednom odlui. Skine sa zida
veliku torbu, prebaci je preko ramena, na glavu nasadi prljavu iltericu. Drugu, jo

odvratniju, prui Carmen. Ona je stavi na glavu i upitno pogleda Vendrickog. Stari
ozbiljno kimne glavom. U naruje uzme nekoliko tekih pijuka. Carmen uzme nekoliko
lopata. utke prou kroz radionicu. Vendrick nogom udari u eljezna vrata, pojave se
hrave tranice koje se na vie mjesta kriaju i odbaeni rudarski vagoneti. Vuku alat,
dou do izvoznog okna, Carmen prvi put vidi kako se sjajne tranice sputaju i zatim
nestaju u podzemlju. Vendrick gleda u nju. Carmen mu utke pokae da se nije
predomislila. Vendrick samo teko uzdahne, dalje vue pijuke.
On e se imati ega sjeati, pomisli Carmen i time malo raspri strah zbog svoje
sumanute ideje. A moda e i ona jednom biti slavna rudarka, kao to je Paa
Angelina slavna traktoristica. U najgorem sluaju, rei e da je slijedila njezin
primjer. Odmah joj se sve ini zabavnijim. Starom Vendrickom uputi blistav,
poticajan osmijeh.
Betija proguna stari ovako se nisam bojao ni za vrijeme ustanka protiv
Nijemaca.
Kola za alat na vrhu imaju nekakva zavarena vrataca. Vendrick ih polako otvori,
polako u kola slae pijuke i lopate, okrene se, kimne Carmen. Sagne se i plesaica se
po njegovim leima bez tekoa uvue u kola. Za njom se zatvore vrata, kljocne
brava, kola se odmah pokrenu. Jo uje brundanje Vendrickog, onda osjea samo
udare, uje uzvike: Gurni! Povuci! Uspori! Idemo, idemo! kripanje lanaca, kapanje
vode i propadanje u dubinu. vrsto dri bocu s ajem i pazi da je ruke lopata ne
udaraju u rebra ili da joj iljak nekog pijuka ne iskopa oko. Stranica eljeznih kola, na
koju je naslonjena, tako je hladna da joj se postupno ukoi i utrne cijelo tijelo. ellr
e je morati dobro stisnuti da doe k sebi. Samo da brom sve ne pokvari, odjednom je
obuzme zakanjela briga. Kola udare u neto, opet se uje guraj, povuci, uspori,
pomijeano sa psovkama koje znae da su udarnici negdje u blizini.
Kola nekamo skrenu, Carmen opet uje kako stari Vendrick hriplje.
Kamo ete s tim kolima, stari. Minirat emo.
Carmen se uplai. Kola se zaustave i pribliavaju se neki teki koraci.
Ja sam ellr, to je? Nismo zvali odravanje.
Carmen se srce stisne od tjeskobe i od radosti. Sudei prema glasu, Jano je sasvim
pribran.
Pomislio sam da vas moram doi vidjeti, jer sve uniavate. Otkljuaj kola...
No...
ellr valjda oklijeva ili tako neto. Napokon u bravi zatropoe klju. Carmen

promijeni poloaj, polako se pone dizati na utrnulim nogama. eljezna vrataca se


otvore poput krletke za ptice. Carmen se uspravi u kolima i uz osmijeh kae:
Donijela sam ti aj, Janko.
Za ime svijeta ellr iskolai oi, zatetura i mora paziti da se ne onesvijesti.
Carmen je oekivala takvu reakciju, ve je pripremila aj. Prui bocu ellru, ali
njemu se tako trese ruka da mu je sama mora pridrati kako bi pio. I tako mu se aj
slijeva kroz ovratnik koulje. Stari Vendrick se samo smije. To pomogne ellru da
se pribere. Brzo se osvrne i povie:
Mato, pali!
Jo nisam dao tree upozorenje uje se odnekud sa strane.
Vrag te odnio, pali! zaurla ellr. Sakrijte se! vikne na njih i sam skoi iza
kola. Carmen brzo une i pokrije glavu irokom lopatom. uje se eksplozija, zapuhne
ih smrdljivi zrak i ugasi karbidnu svjetiljku objeenu na drveni stup. uje se osipanje
ugljena i pucketanje drvenih podgrada. Zatim ostanu tiina i mrak.
Za jedan sat u doi po kola tiho kae Vendrick.
Dobro jednako tiho se sloi ellr.
Carmen odloi lopatu i opet se uspravi u kolima. Pipa rukama oko sebe. Pipa i
ellr i tako za neko vrijeme uspiju napipati jedan drugoga. No ellr kao da i dalje
ne moe vjerovati da je ona ondje i Carmen mu vodi ruku. To je ellru dovoljno.
Njegove udarnike ruke je lako podignu i odnesu nekamo u mrak. Carmen izgubi samo
kapu.

23
eir mu skinula, Polu Negri bi postidjela
Nemoj me vie nikad ekati, djevojko moja zaljubljena, uje se iz kupaline
kavane, a glazba i amor kroz otvorene prozore dopiru do parka, gdje Manda sjedi na
klupi kraj jezerca i promatra par bijelih labudova.
Nehotice slua sentimentalni tango. Ne voli takve pjesme. Ni Kad se opratam od
tebe ili Uzalud te ekam. Sve su ule u modu za vrijeme rata i bratislavske su kavane
odjednom bile pune jecaja slovakog pjevaa Kritofa Veselog, to je bilo neizdrivo i
esto bi im zamalo pokvarilo posao, jer su kurve uasno sentimentalne i plaljivi
slovaki tekstovi tanga i valcera i slowfoxa odmah bi im natjerali suze na oi. A
uplakana kurva nikome ne treba. Uz nju se mukarac eli rijeiti loeg raspoloenja
koje u kavanu donosi zbog posla ili svoje ene, koja ga ne razumije. Kurva ga uvijek
razumije, uvijek je vesela i oputena, mukarac za nju ne mora namjetati sanjarski
izraz lica, nije to gospoica iz internata, ne mora joj ni izjavljivati ljubav, ak ne mora
ni skinuti eir, nego samo izvui kitu i prepustiti joj da se pola sata brine o njoj. Da,
sklopi Manda oi i malo sanjari. Nije to uvijek radila za novac i bila je potena prema
klijentima, nije doputala da je iskoritavaju svodnici, radije je povremeno dobivala
batine, ili ogrebotine po licu, ili bi joj noem razrezali kaput, nego da podnosi takvo
ponienje i praska se s mukarcima samo zato da bi joj svodnik poslije sve oduzeo i
jo je bilo gdje na javnome mjestu ispljuskao. Mukarce koji se prema enama
ponaaju kao prema tegleim kobilama, kojima jo udijele milost to se povremeno
popnu na nju, Manda nije podnosila. Bila je kurva, ali slobodna, slobodnija od
mnogih finih gospoa ili radnih ena. Nije bila tako izazovna kao Berta, ali rijetko
koji frajer bi je toliko iscijedio da ne bi za petnaest minuta opet bila u stanju potraiti
novi posao.
No s takvim poslovima je gotovo i u svijetloj budunosti, kad vie ne bude bundi
od nerca, amerikih najlonki i izazovnog rublja iz Pete, nego e sve ene nositi
jeftine i jednostavne haljine-pregae, budui da mukarcima vie nee biti vano to
imaju na sebi ili ispod odjee, nego samo ono u glavi, kako ih je uvjerio mudri anketar
iz instituta, a Vydrice se nitko nee ni sjeati, ili moda nee smjeti, moda, ma
sasvim sigurno e je sruiti i ondje postaviti neki spomenik osloboenoj graanki.

Zanimanje prostitutke bit e potpuno zaboravljeno. Manda shvati kako je moda jedna
od njegovih posljednjih predstavnica, kao i ostale vydrike ene u logoru. Ali dok
one, pod nadzorom Matilde i ostalih odvratnih uvarica, vie nita nee moi izvoditi
pred mukarcima, ona danas ima posljednju priliku. Uinit e to rado, iz zahvalnosti,
ali i strasti, jer osjea kako joj podrhtava trbuh i napinje joj se korzet. Dodue, ako
Daskin mu stvarno doe a ona ga ne smije odmah izazivati svojim tijelom.
Nogom odgurne labuda, koji je svoj dugi vrat poeo istezati prema njezinoj cipeli,
ustane s klupe, zagladi suknju, popravi eiri i polako se po pijeskom posutoj stazi
vrati u hotel. Pred ulazom stoji stari vratar u plavoj uniformi i generalskoj kapi, dami
usluno otvori i pridri pomina vrata. Manda mu nehajnim pokretom ruke zahvali.
Raskono predvorje, obloeno tamnim drvom, gotovo je prazno. Manda krajikom oka
uhvati diskretan pogled gospodina u ljetnom odijelu i sivom eiru, koji sjedi u konoj
fotelji i u ruci dri novine. To je on, odmah pogodi Manda. Nosaa prtljage u hotelu
vie nema i tako je recepcioner otprati do lifta. Manda jo jednom baci kratak pogled
na predvorje: hotel se doima tiho i sigurno. To Manda smatra najvanijim. Ue u lift,
a dok recepcioner za njom zatvara vrata, iz kavane se uje Zato me bar malo ne
voli. Drhtavi glas pjevaa oponaa stil Kritofa Veselog. Glupan, pomisli Manda dok
se liftom uspinje do drugoga kata, ne zna da je to opasno, jer su i Veselog nedavno
optuili za neto i poslali ga u logor.
Soba koja je u kupalitu bila unaprijed rezervirana za nju, Mandi se prilino
svia. U njoj je polumrano, a namjetaj je lijep, Manda rukom pogladi zaobljenu
stranicu sjajnoga nonog ormaria. Poslije boravka u logoru, ima potrebu dugo gledati
lijepe ormare i masivno, lijepo izrezbareno uzglavlje, te otvarati i zatvarati
minijaturne ladice na toaletnom stoliu. Ne vjeruje potpuno onome anketaru da
ljudima u sunanoj budunosti, uz sreu, nee biti potreban barem pogled na lijepe
stvari.
Manda skine eiri, skine sako, stranjicom malo zanjie krevet i eka. Daskin
mu, ako je to stvarno bio onaj ovjek u fotelji, na prvi pogled ne izgleda kao
goljavac. Bilo bi joj drago kad bi danas svrila istodobno s njim i ne bi se poslije
morala, potajice kako ga ne bi ponizila, sama zadovoljiti rukama. Bilo bi loe kad bi
se ujutro vratila u logor jednako narajcana kao i kad je odlazila iz njega. Berta bi to
sigurno odmah vidjela na njoj i ismijala bi je. Gadura, procijedi kroza zube na
Bertinu adresu. Gurne ruku pod bluzu i prstima dodirne udarenu dojku. Oblozi od
kamilice su pomogli, osjea tek ugodno uzbuenje na bradavici. Smiri se, zaboravi na
Bertu.
Upravo poinje gubiti strpljenje kad se uje bojaljivo kucanje na vratima. Manda

ustane, krene prema vratima i osjeti takvo uzbuenje, pomalo i strah, da joj to postane
smijeno. S osmijehom otvori vrata. Pokae rukom da na vratima ne smiju nita
govoriti. Mukarac u eiru odmah shvati. Manda zakljua za njim. Pogledaju jedno
drugo.
Vjerojatno su vam o meni... o nama svata napriali.
Daskin mu se samo zbunjeno osmjehne.
Kako neke i ne ele da mukarac skine eir. To nije tono, ja elim i Manda
skine mukarcu eir s glave tako spretno da mu pritom vrhom dojke prijee preko
prsa. Odmah i sako. I ja sam ga ve skinula doda kad vidi nedoumicu na
mukarevu licu. Odloi eir i sako. A kad mukarac na sebi nema ni sako, suvina
mu je i kravata, zar ne? i pone mu, prstima uvjebanima na novom poslu krojake,
spretno razvezivati vor na cvjetastoj, runo oslikanoj i namirisanoj kravati. vrstim
vrhovima dojki pritom mu bocka muevna prsa i istodobno ga gura blie krevetu.
Zagleda se u remen na njegovim hlaama, dodirne ga, kao sluajno, vrhovima prstiju i
vidi da Daskin mu za svlaenje donjeg dijela nije ni psihiki ni fiziki spreman. Zato
odmakne ruku i kae: A sad ja i uz izazovan pogled pone raskopavati kotane
gumbe na bluzi. Spusti ruke s bluzom u desnoj ruci i osjea kako su joj pomalo vlane
dlaice ispod pazuha. To je ugodno uzbudi. Odbaci bluzu na noni ormari, odmah
pone svlaiti suknju. Kad je eli prevui preko glenjeva, potpuno se sagne i tako mu
ponudi pogled u grudnjak, jedan od najljepih i najizazovnijih pogleda koje je njezino
tijelo prualo mukarcima i poslije kojega gotovo nikad nije izostao uinak. Daskin
mu joj se ne baci na grudi samo zato to jo nije skupio dovoljno hrabrosti. Manda
pomisli da e biti strpljiva. Ali sad mi morate pomoi, valjda sam se malo udebljala
i navodi njegovu ruku prema bokovima, stegnutima halterima, na trbuhu osjea
njegove jo uvijek nesigurne ruke, zavrti bokovima i privije se uz njega, to ih
ohrabri. S korzetom se odmah ponu sputati gaice. Nemojte stati apne Manda
da, da, sve, pravi ste mukarac, ne gubite vrijeme. Stisnite se malo uz mene straga,
hou vas prvo osjetiti kroz hlae, da, jo, pomozite si i rukom, da, osjeate li ve kako
moja stranjica drhti zbog vas i kako je vlana? Ja to osjeam, osjeam i vaeg
kokota, kako se poinje napinjati, jo, gurnite ruku dublje, sad me cijelu zagrlite
straga, da, tako, ali ne samo oko vrata, gurnite mi ruke ispod pazuha, protrljajte se
tamo, da, a sad mi stisnite dojke, uhvatite ih i gurnite ruke u koarice grudnjaka, o,
Boe, to tako volim, o, nemojte me prestati rajcati straga, ah, malo ste, mislim,
klonuli, nema veze, popravit emo to i Manda se okrene, klekne pred njega i brzo,
uzbueno i pravim majstorskim zahvatom mu raskopa hlae, zajedno s gaama ih
skine s njega, zaroni lice u njegovo gusto i vlano bunje, udahne taj neponovljiv miris
mujaka i zatim se otvorenih usta sprema baciti na njegovog kokota. Daskin mu se

sav ukoi. Iz usta mu izae nekakvo njakanje, vrsto joj zabije prste u kosu i zatim joj
pone odgurivati glavu. Manda se s njim bori, istodobno mu uspije nekoliko puta
prijei jezikom preko tvrdog i nabreklog glavia, zatim podigne glavu, rukama vrsto
uhvati njegovu stranjicu i promuklo, na trenutke moda i nerazumljivo, jer joj usne
podrhtavaju od udnje, pone govoriti kako je ne smije spreavati u tome da mu
ustima i rukama uini sve ono o emu je dosad samo potajno sanjao, mora joj
dopustiti da njegovog kokota stavi, gurne, zabode i utrpa u sve rupe i otvore, da se
trlja i udara njime, prelazi njime po dojkama, stranjici, po cijelome tijelu, jer je sve
na eni stvoreno za uzbuivanje, sve udubine, uvale, gutici, breuljci i brda, jednako
kao i humci i strmine, a ako sve to njegov kokot ne iskusi, ako svuda ne prodre, ne
ue, ne gurne se, ne odmori se ondje, njegovi e ga snovi i dalje muiti, a budui da ih
se nee usuditi ispuniti u branoj postelji, i dalje e ga umarati uzaludna i uasna
udnja koja je ve unitila toliko dobrih mukaraca, ili e za zadovoljenje poeti
traiti drugu enu, nee to biti vydrika prostitutka kao ona, jer one su upravo u logoru
i u historijskoj likvidaciji, nego e u svome neiskustvu podlei nekoj potenoj eni,
nekoj purgarici, a ona e ga poslije iskoristiti, odvui e ga od Daske, razorit e mu
obitelj, osramotiti ga na poslu, na kraju e ga isisanog odbaciti, a to se ne smije
dogoditi, nema razloga da se to dogodi i ona to nee dopustiti, ne, mrmlja, hrope,
guta Manda svoj veliki monolog, kojim bi postidjela i slavne glumice, Adinu
Mandlovu i Polu Negri: osobito to se istodobno trlja dojkama o dlakava i miiava
bedra Daskina mua, dok ih toliko ne uspali i oslabi da se on vie ne moe odupirati
njezinu monologu, eli pasti na pripremljen krevet, ali kad Manda strastveno apne da
ne idu u krevet, krevet je breme braka, mukarac u njemu gubi sve ono najuzbudljivije,
on se spusti k njoj na tepih, dopusti da ga Manda potpuno svue i preda joj se onako
kako se Daski nikad nije predao. Manda ga cijeloga prisvoji, sve prste na njegovim
rukama i nogama, njegov nos, njegove usne, njegov jezik i etkaste brkove, a osobito
njegovog malog, koji je za vrijeme monologa pomalo klonuo, ali Manda je prava
ulina, udotvorna Venera i uskoro je sve kako se pristoji, doputa da je sve to je
prisvojila naizmjence gladi, dodiruje, hvata, mijesi, trlja, lie, gricka i bocka,
raspaljuje i opet hladi, ari i pali, da bi na kraju njegovog kokota uhvatila izmeu
palca i kaiprsta, jo malo uivala u toplini i barunastoj glatkoi njegove koice,
zatim ga usmjerila i dovela i dogurala do svojeg najveeg i najdubljeg otvora, kao
kistom zamahnula njime gore-dolje, obrisala rosu s dlaica i kovra i gurnula si ga
unutra. Oboje neko vrijeme miruju. Zatim se odigra vlana i glatka borba njegovog
kokota i njezine mine. Daskin mu za dlaku pretekne ve umornu prostitutku.
Manda ostane leati na tlu rairenih bedara i uzdignutih dojki koje se bijele i u
mraku. Tek kad se Daskin mu odmakne i pogleda to tijelo, golemo i bijelo, s crnim
gutikom u sredini, malo ustukne dodue, za strah je ve kasno. Manda mu se

osmjehne, zatim polako sjedne i edno skupi koljena.


Sad bismo mogli i malo lei u krevet kae isuenim ustima.
Daskin mu pone oprezno traiti svoju odjeu.
Manda se ne stigne ni ispruiti na krevetu kad se na hodniku uju koraci, a odmah
zatim i lupanje na neijim vratima.
Racija, shvati Manda i odmah sjedne na krevetu.
Strah od racije traje vrlo kratko, shvati da je njezin san o malome obrtu propao, u
logoru ve jest i ne moe je ekati gora sudbina od toga da kao udarnica iva pregae.
Da s njom nije mu dobre majstorice Daske, ni zbog onih na hodniku se ne bi
morala odjenuti.

24
Vezovi i racije
U kaznionici u Ilavi stanje se u mnogoemu popravilo.
Kolektivnoj etvi vie nije potrebna pomo. Ria vie ne mora do krvi guliti
vrhove prstiju navlaenjem koluta na konopac. Izrauje ogrlice od staklenih perlica.
To je profinjen posao, uz njega moe sanjati o tome da e jednom ispuniti dnevnu
normu i da e joj napokon dopustiti izlaske.
Ni katolkinje ne moraju cijeli dan moliti krunicu. Mole se samo naveer, prije
spavanja, a tijekom dana vezu srebrnim koncem. To je mnogo delikatniji posao od
onoga to radi Ria, a oito i vaniji, jer su im stavili mnogo snaniju arulju. Od nje
oi jo vie peku, ali u eliji svakako ima vie svjetla. Vezilje nemaju ni normu, ak
im napominju da ne ure s poslom, da se usredotoe na svaki av, da iz svakog
konia mora zraiti ljubav. Iz toga katolkinje zakljuuju da ubrusi koje vezu i koji e
poslije biti spojeni, valjda sainjavaju nekakvo svadbeno ruho. Vezu paljivo i lijepo
i za dobar, poten rad odmah dobivaju i dobru nagradu: jednosatnu etnju po
zatvorskom dvoritu. Tijekom nje imaju priliku diskretno kimnuti svome upniku, a on
im jednako diskretno, kroz reetke sveenike elije, daje blagoslov. Poslije
katolkinje u eliji sanjare o tome kako e, od uteenog srebrnog konca, koji nou
uvijek omotaju oko gologa tijela, sveeniku izvesti divan ornat.
A Franki je najbolje od svih ve je kod kue. Vrlo je lijepo na kolskoj
sveanosti izrecitirala pjesmu iz itanke, bez ijedne greke, ta imala je toliko vremena
da je naui. A nije se morala stidjeti ni zbog svoga rusinskog naglaska, jer ga je imao i
okruni inspektor, pohvalio je Franku i poslije joj darovao pionirsku maramu. Kad ju
je sveenikova ki stavila na sebe, zapovjednik kaznionice je zakljuio kako se ne
pristoji da pionirka spava pokraj prostitutke a budui da se kaznionica upravo
poela puniti tvrdoglavim seljacima koji poslije kolektivne vridbe nisu bili voljni
dopustiti da im komesari uzmu svu penicu, rijeio je njezin sloen sluaj tako to ju
je jednostavno s pratnjom poslao kui.
O emu kod kue sanjari Franka, one ne mogu znati. U njihovu sanjarenju malo ih
ometa to to ih sve od cjelodnevnog sjedenja na slamarici uasno bole lea. Dodue,

uvari vie ne otvaraju svaki as izdajniki prozori kako bi im prigovorili to su se


usudile tijekom dana lei, ne pomae im ni kad se nakratko isprue na slamarici:
leei ne mogu dugo nizati perlice ni vesti. Riji je u odnosu na katolkinje malo bolje,
jer za vrijeme njihove etnje malo vjeba, a nou i sama sebe masira. Katolkinje je
zbog ukanja i uzdisanja na slamarici ujutro poprijeko gledaju. Ria to vie ne moe
podnijeti i prekine svoju ponosnu utnju. Pripovijeda, pripovijeda, vezilje joj i
vjeruju i ne vjeruju, ali kad Ria glavnu meu njima, Cvjearicu, svojim prstima
maserke gotovo trenutano oslobodi uasnih bolova koji su eni ve poeli udarati na
mozak, povjeruju joj barem to da je stvarno maserka. Ponu je zvati po imenu i svaki
se as naginju prema njoj, malo me izmasiraj, Malika, Malka, Amalka, zovu je kako
koja hoe i trae od nje da ih izmasira gdje je potrebno i pritom uzdiu s olakanjem, a
kad Rijini prsti dodirnu osobito bolno mjesto, mnoga od njih jaukne. Te dobre ene
odmah shvate da im je od toga lake, ali njoj bi moglo nakoditi neispunjavanje norme
i tako joj ponu pomagati s izradom jeftinih ogrlica. Zavri to tako da Ria ispuni
normu, uvar to prijavi zapovjedniku, no on odugovlai s odobravanjem izlazaka. Ne
znaju nije li to moda zato to eka da Riji barem naraste kosa na glavi.
Ona povremeno dodiruje nagrenu glavu i to u njoj svaki put izazove bijes i prkos.
Katolkinje kao da su se pomirile sa sudbinom, osim toga, one znaju zbog ega pate.
Mui ih samo to to je upravo vrijeme erupanja gusaka, svaka od njih uzgaja cijelo
jato, jer selo okruuju velike ledine. Boje se da ni jedna druga gazdarica nee njihove
guske dobro oerupati, da e perje biti krvavo, da e u njemu biti mnogo ronatih
dijelova, da nee oerupati pravo perje s krila i da e ih guske onda do jeseni vui po
tlu. Razgovaraju po cijele dane o erupanju, Ria to vie ne moe sluati. Na sreu,
onda ene pone muiti neto drugo: to to zapravo vezu srebrnim koncem! Da to ne bi
sluilo nekakvome zlu, za nekakav luciferski ornat za te neznaboce koji se izruguju
vjeri i Bogu i zato su smislili katoliku akciju. No motivi za vezove su nevini, same
ruice, ptiice, razni ukrasi koji kao da su skinuti sa krinja kakve imaju i kod kue,
tako da mnoge predloke izrauju po sjeanju, ak ih i popravljaju. No tajna ih jo
uvijek mui. Postupno se poinju prisjeati raznih tajanstvenih stvari s kojima su se u
svijetu i u njihovu selu susrele, tajanstvenih ivotinja i ljudi, toga kako se dobro na
tajanstven nain pretvaralo u zlo, a ponekad i obrnuto. Crne make su se recimo
poslije sumraka pretvarale u vjetice, crni jarci u vragove, mrtvi s groblja u ive
prikaze, a neki pastuh u mukarca, ak je imao ime i zadravao je spremnost za
parenje, a osobito vonj pastuha. Jao eni koja bi se sluajno nou vraala u selo.
Mogla je uiniti bilo to, tri puta se prekriiti, tri puta pljucnuti, pokropiti si grudi
posveenom vodom, nito joj ne bi pomoglo, morala bi mu se podati. I ako je upravo
na leima nosila zaveljaj trave, i ako je u posudi nosila maslac, do koljena stajala u
potoku, popela se na stablo, letjela zrakom ili se skrila pod zemlju, taj odvratni pastuh

bi je tako omamio svojim vonjem da bi mu se morala na svaki nain podati. A uvijek


bi se u selu nalo dosta glupaa koje su i dalje izlazile nou. Druge bi opet sa sobom
ponijele bocu posveene vode, metlicu ispletenu od blagoslovljenih granica ili
posveenu kredu i mislile su da e im to pomoi da otjeraju okrutnog pastuha. A
poslije bi se udile to im ni to nije pomoglo.
Riu pripovijedanje o pastuhu i o tome kako su se ene branile od njega, a ipak su
mu se morale podati, odmah uasno uzbudi. Ali ene ve ponu pripovijedati o
neemu drugom, o tome kako se u posljednje vrijeme ne samo stvari i ivotinje, nego i
ljudi u njihovu selu poinju u svata pretvarati, prvo su bili lanovi agrarne stranke,
onda puke, poslije partizani, demokrati i komunisti, sad se upravo pripremaju da se
pretvore u kolhoznike. A i policajci su prije morali biti neto drugo, jer odakle bi ih
se toliko skupilo kod kapelice? ene vrte glavama, ali Riju to uope ne zanima, stalno
misli na tajanstvenog pastuha. Prema onome kako su ga ene opisivale, procijeni da bi
to morao biti arapski konj iz stepe, kojega su u selo vjerojatno dotjerali Cigani. Oni se
ne moraju ni u to pretvarati, prodoran vonj je dio njih. Zato se ni ona nije mogla
braniti, nije vikala, dopustila im je da rade to hoe, jer je postala rtva te tajanstvene
pretvorbe. Dosad je utjecaj vonja pastuha na svoje tijelo smatrala alosnom
izopaenou, a sad je iz usta takorei svetih ena doznala da se to dogaa i drugim
djevojkama. Napokon zna da enom ovladaju tajanstvene sile, od kojih se ne moe
obraniti ni pomou posveene vode.
Ria odjednom osjeti veliko olakanje i kao da je to istodobno i odrjeenje. Zbog
toga joj se oi ispune suzama. Ne suzdrava pla. Glasno plae u kutiju punu staklenih
perlica. Katolkinje je ponu gladiti po rukama i licu i tjee je. Samo da jo malo
izvezu i na tijelo namotaju jo malo srebrnog konca i pomoi e joj s ogrlicama. Uz
njih ne mora oajavati. Gospodin ne zaboravlja najvee grenice, a Isus je jednoj
takvoj sve oprostio, sav njezin blud. Oprostit e i njoj, samo mora obeati da vie
nee grijeiti.
S oima punim suza, Ria im to obea.
I gle: doe uvar i obavijesti je da joj je zapovjednik kaznionice odobrio redovite
polusatne etnje po zatvorskom dvoritu. A na odlasku usput kae kako je provedena
velika racija u ast skorih obljetnica, bila je vrlo uspjena i trebat e im mnogo elija,
pa i njihova. Vjerojatno e sve njih poslati u logor.
Neemo vie moi spremiti mnogo konca. Ne znam hoemo li imati dovoljno za
ornat razoarano kae Cvjearica nakon to je uvar otiao. Ali poslije se dobre
ene pomire sa sudbinom.
Riji Amali tijekom etnje cijelo vrijeme suze oi.

25
Mrano kao u rogu
Pod strunim vodstvom majstorice Daske, radom preodgojene prostitutke su u
jednom jedinom danu u radionici saile lagane bijele tunike u kojima e biti uvedene u
logorski kolektiv. Zapovjednica Matilda im je dopustila da ih bez nadzora do mile
volje isprobavaju u svojoj baraci. Napokon e se svui pri danjem svjetlu i bez urbe
otkad su ih odvukli iz Vydrice, jo nisu doivjele takav ok kao u trenutku kad su
otkrile to se u logoru dogodilo s njihovim figurama.
Mogle su to shvatiti i ranije, ne napreu se, mnogo sjede, a i dugo nepomino lee,
dok su se prije toga po cijelu no kretale, ponekad do potpune iscrpljenosti. Sad cijelu
no mirno prelee, veinom i prespavaju. Dok su od jutra do veeri na sebi imale
logorske krpe, a onda bi se brzo presvukle u spavaice i zavukle pod pokrivae, nisu
uspjele shvatiti kako ih u logoru rafinirano unitavaju kuhinjom i kako ih to efikasnije
dovodi u graansko stanje nego sva predavanja. Ve je kolektivna etva trebala biti
prvo vano upozorenje. Ali tada, dok su pumpale vodu jedna za drugu i bile ve
prilino obnaene, u glavu su im udarili hormoni, a zatim i udarnici, i nisu mogle
misliti ni na to drugo osim na njihov plitki otkop, osobito kad je Berta na polju
glasno sanjarila o felikom toivljaju ispot pregae. Ali sad su im se napokon otvorile
oi i otkrile su to se zapravo s njima dogaa u logoru. Plakalo im se.
Carmen stoji pokraj svoga kreveta, zabacuje glavu unatrag, zamalo si je vrat
istegnula, i u nevjerici promatra svoju spljotenu stranjicu. Da ne govorimo o masnim
jastuiima na trbuhu i sputenim grudima. Trbuh, struk i prsa jo nisu toliko
pogoeni, ali stranjica, to je katastrofa. Plesaica sa stranjicom koja kod mukaraca
ne izaziva divljenje, elju da je barem na trenutak dotaknu, da nakratko spuste ruke na
njezine obline i da se u udnji priviju uza nju, takva stranjica ne moe imati uspjeha
ni u zadnjoj vydrikoj krmi, a kamoli u nekom finom bekom lokalu ili pred
izbirljivim i razmaenim pogledima amerike vojske, iji su hrabri narednici za
vrijeme rata proputovali pola svijeta.
Slomit e si vrat! Udovica upozori Carmen na neprirodan poloaj, a zatim je
jo mora gurnuti, jer jo uvijek, kao hipnotizirana, gleda svoje sputene, a pomalo i
naborane stranje polukugle. Carmen stranjicom padne na krevet. Odmah se sjeti i

okrene se na bok, kako bi tugovala u poloaju koji joj manje teti. Da bar u rudniku
nije onako mrano. Moda bi ve tamo shvatila to se s njom dogaa, jer se na otrom
ugljenu nije moglo leati, zato se morala nasloniti na neki smrekov stup (krasno je
mirisao na smolu i Janin mali udarnik je od toga skroz podivljao) i ponuditi mu se
straga, a da je bilo svjetla, ispod pazuha je mogla vidjeti je li krivulja njezine
stranjice u svakome poloaju jednako elastina i otkrila bi to joj se dogaa, odmah
drugi dan bi mogla na nekakvu strogu dijetu. Ali taj vraji mrak...
Nemoj toliko sanjariti Udovica joj njeno stavi ruku na izboenu stranjicu.
Trebamo se oblaiti, uskoro moramo krenuti.
Carmen sjedne, odmah se opet sjeti, skoi s kreveta i ljutito nogom udari u njega.
to to izvodi, misli Ernika na susjednom krevetu, s tunikom na koljenima. A to
da ja kaem? Ni dijeta, ak ni noni napori mi ne mogu pomoi. I kad me premlate i
oiaju na golo i bace u samicu, i dalje u se debljati, misli iznureno. Jer, doktorova
injekcija joj nije pomogla, sad je jasno da je stvarno trudna. Sigurno ju je napumpao
onaj mornar. Omamila ju je njegova svjeina, dala mu je jo i iz ljubavi, i evo
rezultata. Vydrica e joj donijeti ne samo mrlju u ivotopisu, nego i dijete.
to je, solistice, zato se ne oblai? Ovo e ti bar lijepo sakriti trbuh zlurado
je gurne Carmen. Uvrijeena je to je ona obina zboristica, a ova mala, neupadljiva
nula e se pokazivati pred svima. I ostale su ljubomorne na nju.
Kako su odvratne, uzdahne Ernika i pone na sebe navlaiti tuniku. Ali kad bi
znale to je sve morala otrpjeti zbog itanja iz partizanskog dnevnika. Samo onaj
Makarenko. I stalno je bilo neto to nije razumjela. Stalno se u tekstu pisalo neto o
unitavanju, i o unitavanju nekakve ive sile. Upitala je Stanka to su partizani mislili
s tim, kako bi to mogla uivljeno proitati. Potpuno su ih likvidirali, kratko joj je
objasnio. Znai, sve su ih strijeljali, i dalje nije bila sigurna. Nijemo je potvrdio. Ali
zato? uasno se zaudila. Pa ima toliko naina da se u mukarcu uniti, pa i likvidira
njegova iva sila: maenjem, trljanjem, stiskanjem, trzanjem, rukom i ustima, potpunim
obuhvaanjem, a najsigurnije trljanjem u rupici, dok se potpuno ne iscijedi. Sama se u
to uvjerila toliko puta. Bilo bi dovoljno dovesti te mukarce, dodue uz oruanu
pratnju, u Vydricu. Ali Stanko je zbog njezinih iskrenih razmiljanja prvo postao
nervozan, zatim je ljutito rekao da je to obino pacifistiko trabunjanje i buncanje, i
opet joj je gurnuo Makarenka u ruke. I nije bio za pravo uivljavanje. Bila je potitena
i poslije je traila savjet od novaka koji je jo dolazio u ambulantu na previjanje. Ali
kad mu je poela itati o tome kako je brigada neprekidno provodila akcije
unitavanja, osobito im se svidjelo dizati u zrak elektrine stupove, nakon ega bi kraj
uvijek utonuo u klerofaistiki mrak, i Mat je postao nervozan, rekavi joj da ne ita

stalno o mraku, radije o svjetlu. Zato mu je proitala: I zatim je napokon svanuo


eljeni dan slobode i tako je otvoren put za potpuni poraz mranih snaga reakcije!
Ali novaku se ni to nije svidjelo, rekao joj je da je naivna i doputa da je
iskoritavaju. Pomislila je da bi to pomalo i dopustila, ali od toga nije bilo nita.
Zatim se postidjela zbog takvih misli pred franjevcem, skrueno je priznala da je
stvarno grenica i zamolila ga da zajedno proitaju neto iz evanelja. No Bibliju su
mu oduzeli jo u Ilavi, zato joj je drugi dan donio otrcani katekizam. Nije se mogla
koncentrirati na itanje, pa je samo gledala slike. Vie se nije veselila ni sveanosti,
samo tunici koja e prekriti njezinu sramotu. Ali to poslije?
Madla ide netko glasno povie i sve se odjednom prestanu ogledavati i
dodirivati i jedna drugu aliti i pokrivaju se tunikama.
Onda, djevojke, jeste li zadovoljne? ivahno povie Matilda. Jeste li? Onda
brzo, brzo, idemo. Marame na glavu. Nadam se da ete sutra odoljeti svojim starim
porocima i da nijedna nee biti naminkana i namirisana. Hoete, odoljet ete?
Dobro! Moje podreene su me obavijestile da je prilikom proba nekoliko puta nestalo
struje u baraci za agitaciju, ali niste podlegle iskuenju da se pomijeate s
mukarcima. Vjerujem da to neete pokvariti ni danas na generalnoj probi. Sutra ja
vie ne odgovaram za vas, ali svejedno se nadam da nijednoj nee pasti na pamet da
na priredbu ide bez gaica. Time biste pokvarile ozbiljnost te sveane prilike.
Nekima dodue jest neto slino palo na um, ali budui da nisu vjerovale
cinkaroici eeraici, premda joj Carmen redovito provjerava tajno sklonite, bile
su neodlune i nisu znale hoe li ostvariti ideju. Ali za svaki sluaj ponu gorljivo
odmahivati glavama.
Matilda im je, ini se, ovaj put povjerovala, ali ionako sutra moraju raunati s
njezinom sluajnom kontrolom. Bez otezanja staju u redove i putaju da ih Matilda
prebroji. Ve su krenule kad se na vratima barake pojavi neka nova logoraica. Runo
je oiana, mrava je i plae. Odmah se sve ukoe. A onda se uasnu kad jedna od njih
u nevjerici povie:
To je Ria!
Istoga trena ponu izlaziti iz troreda i guraju se prema svojoj jadnoj i uplakanoj
prijateljici. Matilda ih odluno rastjera svojim tapom.
Spetljala se s Ciganima i pobjegla, zato su je u Ilavi oiali prema propisima.
Barem ete imati o emu razmiljati. Idemo, nije se dogodilo nita nezakonito otro
kae Matilda.
A Ria na to tiho kae:

Ne plaem, samo mi suze oi od sunca.


Eto vidite blae e Matilda. Ti se danas odmori, a sutra ujutro e se opet
ukljuiti u proces. Kreemo.
Neke uspiju barem dodirnuti Riju, utjeno je pogladiti po ruci ili bedru. Carmen
joj apne da joj je sauvala krevet, opet e biti jedna pokraj druge. Kako je
smravila, jadnica, apu dok idu na generalnu probu. Srca im podrhtavaju od
suosjeanja, samo glupa Berta kae: Ona se bar ne mora brinuti zbok velke teine.
Grozna Berta! odmah se ponu odmicati od nje. Posebno je grozno to su neto slino
pomislile i druge ene.
Zapovjednica ih dovede do barake za agitaciju, posudi svoj tap agitatoru
Chomiu, koji s njima uvjebava zborsko pjevanje, napomene im da se pouzdaje u
njihovu discipliniranost, jer ona mora ii, ekaju je neodgodive zapovjednike
obveze. Pred kraj probe e po njih doi uvarica koja je u nonom deurstvu. Zatim
potiho razmijeni nekoliko rijei s agitatorom i brzo se udalji. Danas se doima nekako
neobino ljudski, ak pomalo sanjarski. Ali ene zaborave na Matildu, jer u
zatvorenoj formaciji, dodue bez strae, pristiu zboristi. Oni su u ljetnim lanenim
hlaama i bijelim kouljama. lanovi dva zbora neko vrijeme samo utke i ushieno
gledaju jedni u druge. Zatim se pokrenu uz rub dvorane i u prednjem dijelu napokon
formiraju pravi mjeoviti zbor, jer je prije generalne probe svaka skupina stajala u
svome kutu. Sad je to stvarno velik, gotovo stolani mjeoviti zbor, sastavljen od
bivih prostitutki i prijestupnika, uglavnom gospodarskih, a sad ve uspjeno
prekvalificiranih u udarnike.
Izdvojeno stoje samo agitator i dirigent Chomi sa tapom, solistica Ernika s
crnom biljenicom u rukama i Jano Gumen s harmonikom, on zapravo sjedi na klupi
ispod prozora, gumenu nogu je udobno ispruio i daje im intonaciju. Na sutranjoj
priredbi e zbor pratiti Lakatoeva skupina, zajedno s estradnom skupinom jednog
ekog iluzionista, ali svi se ne bi mogli ovdje smjestiti i zasad im je dovoljan Jano.
Proi emo sve odjednom, od poetka do kraja objanjava agitator. Ako se u
nekoj pjesmi pojavi krivi ton, neemo se vraati, dobro?
Gorljivo se sloe s dirigentom. Dosadnu Pjesmu rada ponu pjevati bez osobitog
ara, ali navodno bez nje ne moe biti ni jedne proslave. Zapovjednik je zamislio da
e se tako na zboritu stvarno uti velianstvena i dostojanstvena himna slobodnome
radu, ne ono vjeno mrmljanje uz zijevanje, zbog kojega bi jo mogli njega optuiti.
Pjesma zavri i prilino nepozorno sluaju itanje odabranih ulomaka, koje su za
dnevnik poslije rata izmislili partizani. esto opisuju nezaboravne partizanske noi.
No uglavnom je to dosadna kronika puna napada iz zasjede, uzvratnih udara i

likvidiranja neprijatelja, povremeno i u vlastitim redovima. Tek pri opisivanju


likvidacije ive sile Ernikin glas postane topao i duboko je osjeajan. Zbor se malo
pribere, solistica im se nehotice pone sviati, vidi se da je imala pristojno
obrazovanje u samostanu. Samo dirigent i agitator zamahne tapom. Malo ih zbuni,
misle da je to znak za zbor i ponu pjevati Hej, rodni kraj. Poetak je malo slabiji, ali
poslije, osobito kad dou na red krasne rodne planine, glasovi su ispunjeni arkim
osjeajima prema domovini i brojna skupina iz Horehronia pjesmi da nekakav
prkosan ton. Drugi dio partizanskog dnevnika nadugo i nairoko nabraja nevjerojatna
herojska djela sovjetskih boraca, osobito nekog ornog Vanje i pomalo tajanstvenog
Mjeislava Mjeislavovia. U grubu stvarnost sve ih vrati reenica: Ne obazirui se
na teku paljbu Nijemaca, odred je nou tjerao stado rekviriranih krava. To bi
mogao biti vrhunac cijeloga sveanoga programa, jer zbor trenutano i vrlo osjeajno
pone pjevati: Tiha no, krasna no, svuda tama, partizan se bori u gorama.
Zbog slike te krasne tihe noi, a jo vie zbog iznenadnog kolektivnog sjeanja na
mnoge bune, ali jednako zanosne, dodue ponekad i zamorne noi, vydrikim enama
srca zatrepere, a budui da im grudi dodiruju bijele tunike i svuda oko njih se u ljetnoj
veernjoj sparini nalaze raskopane koulje, to se treperenje pone prenositi i nie.
Pjevaju o narodu koji nije sam, a u njihovim srcima bljesne nada da e i one moda
jednom u logoru doivjeti da ne budu same. A kad stignu do strofe o mjesecu koji
cijelu no nee spavati, snano i greno poele barem jednu neprospavanu no, koja bi
ih opet sasvim iscrpila, dopustila im da unite to vie muke sile, iako ne ba na
partizanski nain. Predodba o gnjeenju njihovih uzdignutih dojki, a postupno i
cijeloga poudnoga tijela, jo ih vie mui ispod mekanih tunika nego prije ispod
krutih pregaa i od toga im zadrhte glasovi, ponu pjevati fal. Dirigentu Chomiu
padne tap i u nevjerici vrti glavom, to se to dogaa sa zboristicama. I zboristi
prestanu pjevati, prvo gledaju u svoje partnerice kao da ne shvaaju.
Ba ste tutleki ljutito sikne Carmen na Janu ellra, koji je u zboru pokraj nje.
Da ste pravi mukarci, ve biste neto smislili.
Jano se uvrijedi. Takoer sike, premda dubljim glasom:
A to misli, zato Mato nije ovdje? Ha?
Za ime svijeta, Mato stvarno nije u mjeovitome zboru otkrije Carmen.
U pola deset e u cijelom logoru biti mrano kao u rogu aptom kae Jano.
Carmen ga jedva uje. Ali baraka sigurno ima neobinu akustiku, jer ostali to uju
dobro. ak je neto uo i agitator. Pogleda na sat, ali na sreu, zbog svojeg neiskustva
to krivo protumai.

Iako je ve skoro pola deset, moramo ponoviti partizansku himnu, ne znam to


vam je danas. A onda jo brzo Sutra e se svuda plesati, tako da na program ima i
internacionalni karakter. Pozor! Jano da znak harmonikau da ponovno da intonaciju.
Jano kao da namjerno prtlja neto s basevima, poveava opu napetost koja je
zavladala u zboru, osobito kad se kroz mjeovite i sve zatvorenije redove pone iriti
parola Kao u rogu, pola sata! Nervozni agitator uje samo pola sata, opet pogleda na
sat i ljutito mahne tapom prema Jani. Basovi se napokon oslobode, zbor se kako tako
koncentrira i ponovno pone pjevati nonu partizansku himnu. Dok ona traje,
mjeovitost zbora se poveava, sad ve rukama koje trae bolji poloaj. Osjeaj
iskuenja pone potiskivati osjeaj opasnosti zbog zabranjenog logorskog voa. A
miner Mato na vrijeme izvri svoj borbeni zadatak.
Nemojte stati! povie Chomi kad se odjednom u baraki i u cijelome logoru
ugase svjetla. Mrano je kao u rogu, jer je Mato onesposobio i neovisan izvor koji je
strujom opskrbljivao reflektore na straarnicama.
Ostanite na svojim mjestima! u potpunome mraku pomalo uplaenim glasom
povie agitator, jer je pjevanje prestalo, usta i ruke su se odmah zaposlile neim
drugim. uje se i nekakvo ukanje, vrpoljenje, ali zbor kao da jo oklijeva.
Sviraj, Jano, matere ti! povie ellr. Njegov je urlik prilino slian onome
kad je u rudniku viknuo Mati da aktivira eksploziv. Carmen vie ne oklijeva i ne gubi
vrijeme, objesi se na ellra, cijelim tijelom se uz njega privije, na trenutak bez daha
i ukoeno, a zatim brzo vodi njegovu ruku pod tuniku. Jano Gumen pone glasno
svirati Sutra e se svuda plesati, kad se nae zastave pobjede zavijore na
stjegovima. I stvarno sve pone vijoriti, tunike i koulje, kosa ispod skinutih marama,
ali s nevidljivim licima. Stjegovi su ve podignuti i ruke se mogu zaposliti drugim
stvarima, ii dalje, dublje, dodirnuti nizine ivota i polako te vlane nizine poeti
osvajati. Manje iskusne ruke dobiju brzu i nesebinu pomo, od koje zastaje dah, a
zatim se oslobaa, pretvara u izdah, ali na sreu, Jano Gumen svira kao lud, ne
zastaje mu ni dah, jadnome starom invalidu.
Ernika se nije uplaila mraka, ali postala je nervozna kad je shvatila da je od
zbora dijeli klupa na kojoj sjedi blizu Jane Gumenog i agitatora, koji u tami oajniki
pipa oko sebe, sluti da se dogaa neto loe, ali ne usuuje se nita poduzeti, ak ni
pisnuti. Ionako bi pisnuo uzalud, jer Jano samo to nije unitio mijehove na harmonici.
Uskoro agitatora dodirne neka ruka. Prvo se trgne, ali ruka ne napada, topla je i glatka.
Prepusti joj se, osjea kako se na klupi netko gura prema njemu i ape mu u uho,
zapravo glasno vie:
Uini i ti neto, Stanko!

Ernika. Zahvalan joj je, ak i dodirne njezinu tuniku, ruka mu nehotice padne
ravno u njezino uareno krilo, ali kad Ernikina ruka sa sigurnou nae svoj put,
stisne ga i pone raskopavati, sav uasnut se ukoi i odmakne.
Zato si stalno tako ukoen poslije kratkog i uzaludnog truda ljutito prosike
Ernika i prepusti ga njegovoj djeakoj sudbini i, s posljednjom nadom da e neki
napaljeni mukarac biti posebno grub prema njoj i rijeiti je muke, umijea se u ve
potpuno mjeovit zbor.
Jano Gumen se ipak umori, ali i zboristi u mrklome mraku jedva stoje na nogama.
Naputaju zbor, vuku se prema klupama, sjedaju na njih, popravljaju odjeu. Kad
miner Mato pusti svjetlo, oprezno gledaju jedan drugoga. Mato je na sreu pustio
struju samo u jednoj fazi, svjetlo je slabano, slabije nego uz petrolejku, ali nikome to
ne smeta. Ue uvarica s baterijom, zasvijetli njome po klupama, naredi enama da
stanu u redove. ak ih ne prebroji.
Padaju u krevete, napokon dobro izmorene, a moda i malo mravije. Tako
ugodan umor ne moe te obuzeti poslije udarnikog rada, na rubu sna pomisli
Ernika. Jo se jednom s ugodom protegne ispod prekrivaa, pomalo ali svoju
prijateljicu Mandu to se kladila na krivoga konja.

26
Kokoi, pa kokoi, to se udi
Zapovjednik sad na stolu uvijek ima bokal svjee vode i zalihu tableta za smirenje
koje je dobio od Zigmunda. Kad mu se u mislima neoekivano pojavi Breuljak
tekunica i njegova mu uasna podzemna tajna eli pomutiti razum, baci u usta dvije
tablete, zagrize ih, provae, zalije vodom i pritom mrmlja: nisam vidio trupla, nisam
zapravo nita vidio, a onaj tko nita nije vidio, ne mora nita misliti. I stvarno,
poslije toga nekoliko sati ne misli. Na sreu, to ga ne ometa u obavljanju
svakodnevnih dunosti, kojih u logoru ima sve vie nakon novog priljeva
prijestupnika, poznatih, a i potpuno novih vrsta (koji recimo alarmantnim izjavama
pokuavaju podrivati valutu), te zbog pribliavanja veernje sveanosti uz vatru. Onda
je svanulo i jutro te nezaboravne veeri. Sjedi u svome uredu, voda i tablete su
pripremljeni.
Prva dolazi Matilda. Doima se neispavano, nekako je sva izmuena. Juer nije
sve dobro prolo? nijemo joj postavi pitanje. Ali disciplinirana zapovjednica
enskoga logora pone prvo o neemu drugom.
Juer su iz Ilave dovezli bjegunicu Riu Amalu, oianu, uljivu i s oguljenom
koom na rukama. Bojim se da pjesme koje e danas na sveanosti pjevati njezine
bive kolegice nee zvuati vrlo optimistino i radosno. A udarnica Manda je u
zatvoru. Prilikom racije su je uhvatili u kupalitu kako se prostituira s nekim
mukarcem. Odupirala se uhienju i tako su je obrijali dolje. To podsjea na metode u
koncentracijskim logorima. Ali kad sam upozorila Plaka na to, samo mi se nasmijao.
Danas je otiao u Bratislavu. Moji izvori su mi javili da njegov odjel vie nee
biti pod mojim zapovjednitvom.
To je uasno uznemireno reagira Matilda. Ne moemo ni mi biti sigurni...
doda tiho. Zapovjednik mirno kimne. Rauna s tim. Zatim znatieljno ali suptilno
navede razgovor na jueranju veer. Matildi zadrhte teke dojke pod ljetnom,
sveanom bluzom. Neko vrijeme se doima kao da eli drati zapovjednika u napetosti,
ali to je zato to joj je neugodno.
Nisu prihvatili va... dokaz?

Matilda tiho kae da na kraju jesu.


To znai da su ga prvo... provjerili.
Jedan za drugim, jer se nisu mogli dogovoriti kakvim je metkom dojka
prostrijeljena.
Na kraju krajeva, to se moglo oekivati utjeno kae zapovjednik. Kao
mukarac, shvaa da je doticaj s takvom gipkou i obdarenou mogao izazvati
potrebu da se prouavanje protegne unedogled. Moda je i sam trebao... ali nita.
Glavno da je dobro zavrilo, zar ne? doda pomalo neodluno.
Bilo bi... Ali onda je nestalo struje.
Da sjeti se zapovjednik. I...
Dugo je trajalo. Ve su prilino popili i...
elite rei... zapovjedniku se ukoi lice.
Radije sam to dobrovoljno prihvatila.
Matilda apne zapovjednik. Pogleda u njezino izmueno lice, puno krivnje,
zamisli njezino tijelo, izmueno i gore i dolje, iznad stola prui ruku prema njoj i
pogladi je po licu. Matilda mu stisne ruku, snano je pritisne na grudi, zatim je
odgurne i bez pozdrava odjuri iz ureda. Svinje, svinje, zapovjednik se ugrize za zglob
ruke. To mu nee pomoi, morat e otii u njihov stoer. Ali barem odlui kako e
narediti da se ispita jueranji nestanak struje u logoru, i ako je to bila sabotaa,
strogo e kazniti sabotere.
Logorsko zborite je ve spremno za veernju sveanost. Pometeno je i
zapovjednik zadovoljno prihvaa vijest da su agilni sokoli, uz pomo manje agilnih
orlova, ve ucrtali oznake na tlu. A na sredini se visoko uzdie lomaa. Zapovjednik
joj se pomalo pribliava, pritom razmilja o napornom razgovoru s anketarom
Blaenim. On ga je pokuao nagovoriti da na veeri s gulaem, koja e poeti poslije
sveanosti, sudjeluje cijeli logorski kolektiv, da se svima podijele posude, da kao
znak demokratinosti i ljudskosti i uvari na pojas objese zdjelice, pa ak da ih objese
na ogrlice logorskim psima. I svojim tekim jezikom, koji bi on tek naknadno razumio,
podastro mu je viziju o tome kako e obljetnice revolucije s vremenom potisnuti
puke zabave i hodoaa, svjetovne i crkvene blagdane, i zato se iz njih nee moi
nikoga iskljuivati, naprotiv, sudjelovanje u njima postat e graanska dunost. Ako je
crkva u srednjem vijeku trebala iskazati svoju mo spaljivanjem heretika na sveanim
autodafima, njima e biti dovoljno da je pokau na velikim okupljanjima, marevima
i manifestacijama koje bi uvijek trebale zavriti kolektivnom gozbom, kao simbolom

trijumfa rada. A zato to ne bi prvi pokuali? Bit e to zavirivanje u raj, u carstvo


apsolutne slobode i jednakosti, barem jednu veer i jednu no mogu uz vatru stvoriti
neto to je jo Aleksandar Makedonski opisao kao ivot na otoku blaenih. Ne
trebaju se bojati toga da ih dobro nahrane, pa i napoje, ak da im daju da se izdivljaju,
sve e ionako ostati u granicama logora, pod njihovom strogom, premda
blagonaklonom kontrolom. Taj ga je fantast svojim prijedlogom prilino uznemirio, za
njega je to bilo veliko iskuenje, iako bi za njega imalo drukiji smisao za njega bi
to prvenstveno znailo ponitavanje prokletstva toga zborita, s kojeg je vidio kako
ljudi odlaze u transporte i tada se u njega usadio osjeaj krivnje koji se pojavljuje
svaki put kad mora stati pred ljude okupljene na zboritu. Zato bi moda podlegao
znanstvenikovu nagovaranju. No kad je on poeo govoriti kako bi istodobno mogli
iskuati kako bi mukarci reagirali kad bi im omoguili da se ispucaju s vydrikim
enama, uplaio se, prekorio Blaenog i vie za to nije htio ni uti. No taj ga je luak
toliko uznemirio da je morao uzeti tablete kako bi zaboravio njegov neostvarivi plan:
pa kad bi te nesretne ene predao stotinama mukaraca koji apstiniraju, valjda bi ih
rastrgali u komadie.
Jo uvijek se trese od te, nasreu ve pomalo nejasne slike. Ali mora se
usredotoiti na susret s partizanima. O tome kako e danas objasniti zato oni slave
obljetnicu ustanka u kanjenikom logoru, jednog dana, kad ih partija eventualno
pozove natrag, moe ovisiti njegova budua asnika karijera, pa ak i njegova
sudbina i sloboda. U logorima su se postupno nali ne samo oni koji su djelovali
protiv naroda, nego i oni koji su se borili za njega, oni koji su se borili na zapadnoj
fronti, ali i oni koji su se borili na istoku, oni za Hitlera i oni protiv Hitlera, pa ni oni
koji su bili potpuno oduevljeni Staljinom nisu izbjegli logor, ni katolici, ni
evangelici, ni pripadnici idovske vjere, ni ateisti, pa ak ni komunisti. to god radio,
za to se god izjanjavao, svejedno nee pobjei od logora. I zato duboko udahne,
popravi uniformu i ue u partizansku zonu.
U bunkeru su nehajno ga obavijeste straari. Na njima se vidi da su se ve bacili
na tekuu municiju, za nabavljanje koje je sam dao doputenje. Smrad rakije od rai
nepogreivo ga vodi prema bunkeru. Nalazi se ispod valovitog terena, na mjestu gdje
bi uskoro trebalo biti okno za ventilaciju rudnika, kroz koje e logorai moi izravno
ulaziti u rudnik. Bunker je velik, na zidovima je smrekovo drvo, a na podu borove
granice. Oprezno zakorai preko gruboga debla na pragu i, jo uvijek pognut,
pozdravi Idealista s planina, njegova komesara, zapovjednike nekih manjih odreda i
nekoliko neidentificiranih partizanskih individua. Jednu ipak prepozna. To je krmar
iz oblinjeg sela, Fero Radansk Partizan. Taj lumpenpartizan opskrbljuje cijelu
zonu rumom i loom domaom rakijom i zato ima odreene povlastice. Izvalio se na

borovim granicama i upravo pripovijeda svoju poznatu priu o tome kako su se on i


jo jedan drug morali cijelu no skrivati u svinjcu i do besvijesti ekati meu uima
nekakvu odvratnu svinju, jer da je poela skviati, Nijemci bi ih nali i zbog toga bi
spalili cijelo selo, moda ak i cijelu dolinu. Fero je strastveno opisivao sve mogue
katastrofe koje bi slijedile nakon to bi ih otkrili i uhvatili. Partizani se tom lakrdijau
smiju, ak i grohotom. I zapovjednik se, premda mu nije do toga, odlui s njima
nasmijati. Komesar M. zakljui opirno Ferino pripovijedanje.
Pria o tome, Fero, kao da je sudbina cijelog ustanka ovisila o tome hoete li
uspjeti utiati tu svinju.
Fero se samo hihoe. Zapovijede mu da ode. Poslije njega ode i veina ostalih
partizana, ostanu tek Idealist s planina i komesar M. Ponude zapovjedniku logora da
sjedne na bukvin panj. I sami sjednu. Prijeu na stvar.
Kako je prolo s municijom? upita zapovjednik.
Akcija nije prola bez manjih incidenata s vlasnicima tajnih pecara i nahukanim
psima. Tko grize i bjesni, mora biti likvidiran.
Dijalektika borbe protiv neprijatelja kratko precizira komesar M.
Zapovjednik se sloi, usput baci pogled na njihovo oruje, za svaki sluaj u sebi
kae kako nikad nisu pucali iz njega, nikad to nisam vidio, nikad to nisam uo, ne
moram ni na to misliti. Uzdahne i pone razvijati svoju teoriju o njihovoj
rehabilitaciji. Napeto ga sluaju.
elim poeti s tim kako ste bili prvi koji su i poslije rata krenuli u novu borbu, uza
sve rizike. Da ste se usmjerili na krme, monopol u proizvodnji alkohola. Da, ali
zato? Da biste ga razbili. Ubacili ste se u opskrbljivanje, i to ste razbijali. Samo zato
da biste dokazali kako gospodarstvo koje su regulirali demokrati i liberalna naela,
moe proizvesti samo poremeaje, trgovanje na crno, neprekidne korupcijske afere. I
tako ste zapravo narodu otvarali oi i pripremali eksploziju njegova bijesa.
Potpuno tono zadovoljno kae komesar M.
Otii u jo dalje. Navest u primjere. Kako si riskirao i nerazumijevanje iz
vlastitih redova, i suenje i logor, kad nisi oklijevao u naredbi da se unite dvije
tisue petsto litara tokajca, samo kako bi dokazao da je narodna uprava bila greka,
nepotrebno usporavanje na putu prema potpunoj nacionalizaciji kapitala. Razvoj
dogaaja poslije veljae 1948. pokazao je da si bio u pravu!
To je bila moja revolucionarna dunost skromno napomene Idealist, jer je on
bio taj neimenovani junak.

Iz toga zakljuujem da je povijest pokazala da ste bili u pravu, i to se tie vaeg


djelovanja poslije rata i da emo se zato uskoro oprostiti od vas. Bit ete angairani
protiv lanih partizana iz Bijele legije i...
To ne, nemoj spominjati legiji prekine ga komesar M.
Ako tako mislite spremno se sloi zapovjednik logora. Ali kako ne bih
sluajno probudio lane nade kod ostalih podrivaa, upozorit u da je potrebno praviti
razliku izmeu onih koji su podrivali gospodarstvo u ime budueg blagostanja i onih
koji su to inili samo zbog vlastitih interesa, kako bi se obogatili. Njihova kazna je
pravedna.
Idealist i komesar se pogledaju i zatim obojica zadivljeno kimnu glavama.
Zapovjedniku lakne. I onoj dvojici nestane napetost s lica. Natoe si po aicu votke
koja se hladila u kanti s vodom, a komesar zatim pozove zapovjednika da vidi ostatak
bunkera. Pokae mu prilino vlaan boni hodnik, gdje bi htjeli stvoriti partizanski
muzej. U njemu e skupiti ne samo svoje oruje i opremu, nego i razne, na prvi pogled
neobine stvari koje su bile sudbonosne u njihovoj borbi, recimo uperak dlaka s one
svinje koja je spasila selo od spaljivanja, nadstrenicu na kojoj su do bunkera dovukli
petometarskog vola koji ih je spasio da ne umru od gladi, bakandu od koje su u
najveoj nudi kuhali juhu. Kako bi to mlade mogla bolje shvatiti, a i da im bude
zanimljivije, mogli bi odmah u muzeju iskuati svoje sposobnosti i pokuati skuhati, a
zatim i pojesti, juhu od komada potplata. Ili nauiti kako izraditi eksploziv, igrati se s
otkoenom granatom i slino. to kae na tu ideju? Zapovjednik je ostao bez rijei.
Samo se malo strese, ali to je zbog hladnoe i vlage. Poslije bjei iz partizanske zone
bre nego s Breuljka tekunica.
Ali najtee iskuenje toga jutra zapovjednika tek oekuje.
Uznemire ga buka, treskanje i podcikivanje koje dopiru do njega s prostora iza
logorskih baraka. Pretvore se u uznemirujui i neobjanjiv zvuk, kao da stotine ljudi
odjednom i usklaeno ponu kripati zubima. Zapovjednik naglo zastane, neko vrijeme
slua i odjednom shvati:
ergari! povie naglas i potri u sredite logora. Ali ve je kasno, logor je
prilino velik i premda tri kao mahnit i mae rukama, ne uspije sprijeiti da se
natkrivena ciganska kola ne dokotrljaju na zborite. I ve poinju okruivati buduu
sveanu vatru. Zapovjednik u oajnikoj gesti rairi ruke. To ne pomae i zato se baci
prema kolima. Sveanost bi se odrala bez njega da mu u posljednji as nije na put
stala logorska straa.
to ste to uinili, vodnie? povie oajno zapovjednik.

Sami se vraaju, zapovjednie. Dobrovoljno su doli u logor, zato smo ih pustili


unutra, da ih poslije ne moraju naganjati andari brzo objanjava vodnik i dri
zapovjednika za remen. On mu se prvo eli istrgnuti, ali poslije samo tupo gleda kako
se kola i dalje kotrljaju, prae, ruju i okovanim kotaima unitavaju sokolske oznake.
Napokon se zaustave i utiaju.
Ja u ih satrti, naredit u da im spale vraja kola, da im ustrijele konje, ja...
trese se zapovjednik od bijesa. Odjednom na romskom vikne: Odlazite! Odlazite!
istrgne se vodniku i potri meu kola. Straari se zaueno pogledaju i krenu za njim.
Zapovjednik se mota izmeu kola, ugiba se pred konjskim repovima to mau,
mie s puta Ciganie koji su izmiljeli iz kola, nogom odbaci crnog psa i, da nije bilo
visoke lomae od bukova drva, moda se nikad ne bi izvukao izmeu kola i ondje bi
poginuo. Ve eli s olakanjem odahnuti kad mu se na putu nae nova prepreka: mrtve
kokoi. Neije crne ruke izbacuju ih ispod cerade na kolima, a dvije ciganske matrone
ih spretno slau na veliku hrpu, uvijek s krijestom prema dolje, s krijestom prema
dolje, a utim grabljastim nogama prema gore. Zapovjednik je uasnut, ak mu se i
zavrti u glavi od smrada.
to je to, bando ciganska? zaurla posljednjim snagama.
Kokoi, pa kokoi, nae kokoi, to se udi pristojno mu objanjavaju
matrone koje ga se sjeaju kao jednog od rijetkih ljubaznih andara.
to se udi? nogom odbaci jednu koko.
to se udi? i dvije kokoi su odletjele.
Treu ne udari, jer neije crne ruke iz kola izbace svinju, koja je vjerojatno
krepala od crvenog vjetra, jer je sva pocrvenjela, a i djeluje trulo. Zapovjednik
odskoi i iskolai oi. Nasreu se iza oslikanog ruda na kolima pojavi dostojanstveni
voa. Izrezbarenim tapom mu srdano mae na pozdrav. Veliki nesporazum se odmah
razjasni.
Poslije dobrovoljnog povratka s dodijeljenog mjesta boravka, koje je, naalost,
takoer bilo opljakano, vodi za razgovor nije potreban ni prevoditelj. Progovori
jezikom koji zapovjedniku zvui poznato, a zapravo je mjeavina iskrivljenog ekog i
romskog.
Kaem, Romale da idu, kaem Romale idu u lager, kod draga zapovednik
kepitan. A dobra sam rekla, dobra. Ne vrba to dimi, dobro drvo pripremljeno.
Prijatel, prijatel zapovednik, prijateli u lager, oj, Romale, Romale, nee vie dimiti
voa tapom pokae lomau od suhog bukovog drva i dirnut zagrli ciganske matrone u

bluzama s cvjetovima.
Zapovjednik se duboko postidi to je nogom udarao u trupla. Nema trupala s
krijestama dolje, trupla i ne postoje, mora se samo bolje ovladati. Okrene se prema
vodniku, jer su se u meuvremenu i straari uspjeli probiti kroz ciganski logor, i
kratko mu naredi:
Neka ove crkotine vrate natrag u kola. Potjerajte ih iza logora, ali konje nemojte
ispregnuti, njih dotjerajte unutra i uvajte ih. Sutra u odluiti to u s njima. I neka
sokoli opet urede ovo ovdje.
Provjerit emo ono to si rekao strogo se obrati voi. I jao vama, Romale,
ako ne govoriti istinu.
istu istinu govoriti uvrijeeno odgovori voa. Nezadovoljno zavrti glavom:
tko bi razumio te bijele ljude? Cigani ne.
Zapovjednik mu samo utke zaprijeti rukom i odluno se opet umijea meu
ciganska kola. Kad se uspije izvui izmeu njih i kad popusti strah da e mu unititi
cijeli briljivo pripreman plan sveanosti uz vatru, pomalo mu je krivo to je bio tako
grub prema ergarima. Dobrovoljno su se vratili u logor, zbog toga je odjednom ganut.
Polako hoda izmeu baraka, vie mu ne izgledaju tako odbojno. Osim zatvora s
betonskim rupama, koje nastoji ne upotrebljavati esto. Ali tko zna sluaju li ga uvijek
podreeni. Sjeti se prostitutke koju je onamo smjestio Plak. Stvarno su je obrijali?
Straari sjede na stubama ispred zatvora i dosauju se. Upita ih gdje je kanjena
prostitutka. Zastavnik se digne sa stuba i uvede ga u baraku.
Koliko je jo ljudi u zatvoru? upita zapovjednik.
est.
Svima im ukidam ostatak kazne. A vi ste poslije slobodni.
Zastavnik kao da mu ne vjeruje.
Trebam li vam to dati napismeno? otro upita zapovjednik. Zastavnik shvati da
je to mislio ozbiljno. Pone otvarati elije, vie onima unutra, diite se, bando lijena!
i udarcima nogom ih tjera van na hodnik. Zapovjednik ue u eliju prostitutke.
Manda sjedi na golome betonu, s jedne strane joj je limeni bokal s vodom, s druge
majstoriin kovei, u kutu kanta. Polako podigne pogled. I na slabom svjetlu se
moe vidjeti da je premlaena i da joj je strgnut ovratnik sa sakoa.
Prepoznajete me? upita je zapovjednik. Kad Manda uti, aljivo doda:
Nedavno smo ruali zajedno i dao sam vam buket. Mislim da su bile crvene rue...

Posrane rue kae Manda ljutito.


Zapovjednik ustukne.
Vidite kakve prijateljice imate, u kakvom ste svijetu ivjeli. I ne znate se
iupati iz njega. Damo vam propusnicu da moete posjetiti dijete, a to vi uinite?
Manda pogne glavu, tvrdoglavo uti. Kosa joj je runo ostriena.
U izvjetaju pie da ste prilikom racije pruali otpor. To niste trebali. Onda to
ovako zavri, premda se ne slaem s tim to su vas obrijali i to u istraiti. Sad
pokupite stvari i moete ii u baraku. Ukidam vam ostatak kazne.
Manda i dalje tvrdoglavo uti.
No, ustanite i poite. Sjedenje na betonu za vas bi moglo biti opasno. Straari e
vas odvesti u baraku.
Zapovjednik oekuje da e prostitutka biti zahvalna zbog njegove velikodunosti.
Ali kad ne kae nita, makne se s ulaza i pomalo iznerviran odlazi. Ve se udaljio kad
prostitutka napokon progovori.
Seronje kae Manda i bijesno udari akom u bokal s vodom.
Zapovjednik zastane. Je li dobro uo? Nije sasvim siguran. Onda zapravo nita
nije uo. Ne razmilja vie o tome. Ali svejedno se zamisli i zaboravi rei zastavniku
da prostitutku odvede u baraku. Vraa se u baraku zapovjednitva logora i zadovoljno
promatra kako se ciganska kola okreu i vraaju do ulaza u logor.
uj, glaveino! na ekom mu se obrati neka logorska individua u kockastoj
koulji i kockastoj kapi sa iltom.
Posudi mi dvadeset kruna i individua odmah isprui ruku prema njemu.
U logoru se ne smije prosjaiti. Tko ste vi?
Miki Komi. Kartaki virtuoz i iluzionist s pitoljima. Zahvaljujem na posudbi
individua gurne dvadeset kruna pod kapu. Ovo e veeras biti glasno! ovjek
nogom udari u veliki zvunik na tlu koji zapovjednik prije toga uope nije vidio.
Protrlja oi, zatrese glavom, ali individua je zajedno sa zvunikom ve nestala iza
ugla barake. Zapovjednik kratko razmilja o svemu, kad je ve odluio da e o svemu
oprezno razmiljati. Ali shvati samo to da je ciganski voa zapravo s njim razgovarao
na ekom. Vrag romski, a slovaki nije nauio u sedamdeset godina boravka u
karpatskoj kotlini.
Zapovjednik se prvi put u tome tekome danu obljetnice barem osmjehne.

27
Kao zidine Jerihona
Manda je s ledenom stranjicom i drvenim nogama izala iz betonske rupe na
hodnik i oteturala do izlaza iz barake. Koveg joj udara u bedra, ali i ona su joj tako
odrvenjela da to i ne osjeti.
Majstoriin eiri je izgubila u tui s patrolom u hotelu. Tuom je odvukla
pozornost s Daskinog mua, koji je uspio sretno i neopaeno zbrisati. U borbama sa
svodnicima u parku ispred bara Tango i sinagoge, Manda je iskuala koliko moe
podnijeti, a i tota je nauila, osobito to gdje je svaki mukarac najranjiviji dakako,
ako nije kastriran. One je uljivce na hodniku tako opalila nogom da su se, kad su je
dovukli u logor, ponovno bacili na nju, strgnuli joj suknju i obrijali je. Znala je i
ranije biti obrijana, jer su u Vydricu dolazili i takvi pokvarenjaci koji su se mogli
zadovoljiti samo s obrijanom. Ali u logoru Manda nije oekivala takve prostote.
Polako prijee rukom po suknji, ali i trbuh joj je tako neosjetljiv da bi trebala lei u
nekakav kotao s vruom vodom i pola dana se u njemu namakati. Stisne zube, a kad
nigdje ne ugleda straare, polako se po drvenim stubama spusti pred baraku. Od
otrog svjetla i sunca ponu joj suziti oi.
Kako u se sad pojaviti u radionici? proe joj kroz glavu. I pred onim zlobnim
kravama koje su se bacile na nju ispod tua, a osobito pred majstoricom. Dovraga, a
tako se trudila s njezinim muem, nesebino mu je htjela pokazati sve to je u svome
poslu nauila, kako vie nikad ne bi morao poeljeti drugu enu. No majstorica e je
poslije ovakvog povratka u radionicu vjerojatno mrziti, ona vie nee biti njezina
miljenica, nee joj s divljenjem gledati u grudi, sanjariti o njima, sad e se moda
okrenuti Berti i njezinoj kobiljoj stranjici i uljetanju o felikoj kiti.
Manda se strese, shvatila je da e logor odsad za nju biti pakao. Ne moe vie
razmiljati o novoj propusnici, nee moi nita uiniti za svoje dijete, o kojemu se
strani ljudi dobro brinu samo dok im donosi tri puta vie nego to je djetetu stvarno
potrebno. A nee moi ni saznati to je bilo s trgovinom eirima.
Suznih oiju, kao slijepac na odrvenjelim nogama, tetura kroz logor. Zaluta meu
barakama, umjesto prema krojakoj radionici, krene prema izlazu iz logora. uje

nekakve uzvike i tropotanje. Mora protrljati suzne oi kako bi bolje vidjela


natkrivena kola koja su dola u logor. Cigani, shvati kad se gomila ena i djece, koji
okruuju kola, pone glasno svaati i nadvikivati. Kad se Manda priblii gomili,
shvati da kola stvarno izlaze iz logora. Opet ih tjeraju u pogranino podruje, pomisli.
Ondje navodno na imanjima prognanih Nijemaca svi rade to poele. Ondje bi se lako
i ona izgubila, barem privremeno, dok ne prou ova vremena i okupiraju ih
Amerikanci i sve bude kao prije, obrti budu obnovljeni i ona bi jo mogla prodavati
eire. I Manda se, budui da nigdje ne vidi straare, priblii kolima u pokretu,
umijea se u gomilu, rukom uhvati rub cerade i pognute glave, neuredna kao prava
Ciganka, pokraj kola izae iz logora.
Hoda kao pijana po razrovanom i pranjavom putu, u glavi joj hui od umora i
napetosti. Ne usuuje se osvrnuti dok ne uje tropotanje eljeznih vrata na ulazu u
logor. Zatim kratko okrene glavu ulaz u logor je stvarno zatvoren. Noge joj se ponu
tresti. Od ovog se trenutka mora prepustiti sudbini. Hoda naslonjena na bonu stranicu
kola, kao kroz maglu uje povike ena i amor djece. Kola odjednom stanu. Manda
vidi da su u meuvremenu skrenuli sa irokog puta prema logoru, u luku su obili neko
polje sa strnitem i stigli su na veliku ledinu koja se protee uza ianu ogradu logora,
otjerali su jato seoskih gusaka i stali. Manda neko vrijeme u nevjerici gleda oko sebe.
Ali kad Cigani ponu uz povike i udaranje bievima voziti kola unatrag, a zatim
ispregnu bijedne ciganske konje, odjednom shvati to je zapravo uinila. Bijesno
pone udarati akom po ceradi. Cerada se podigne, u nju se zagledaju iznenaene
ciganske oi.
Marde tut 7? upita je grleni glas. ingune mlatila, gado8 mlatila? upita i
Manda shvati. Pokae svoje izubijano lice i unakaenu glavu. Odmah je pone
okruivati cijela ciganska gomila. Ponu je promatrati, dodiruju joj glavu, glade je po
kosi, po rukama, netko joj iz zatvorene ake paljivo izvue koveg i Manda ga vie
nikad nee vidjeti, ciganska djeca ponu jedno drugo gurati da bi doli blie k njoj,
jer su ih privukli broevi na kostimu, kao i veliki depovi naiveni srebrnim koncem,
njihove prljave crne ruice se isteu prema njima, druge ruice ih odguruju, zatim
tipaju, uje se vriska, sve dok mukarac u kolima ne uhvati bi i potjera Ciganie.
Mandina nazonost u ciganskom logoru ve je izazvala pozornost i uzbuenje.
Dolazi voa sa tapom. I on promotri Mandu, takoer joj opipa oianu glavu, dobro
je ispipa po tijelu, kao da je kobila na prodaju. Voa je odmah shvatio to je Manda
htjela uiniti i kako ju je prevario njihov odlazak iz logora. Pone neto mrmljati, tada
se obrati ostalim mukarcima koji u rukama jo uvijek dre bieve, oni se ponu
dogovarati i do Mande dopiru rijei, neke su otre kao a das!, neke su grube, kao
lagros i ingune, ali rije savorenge9 prua nadu. I premda ih Manda ne razumije,

jezini instinkt koji je stekla u Vydrici, u okruju s tri jezika, jasno joj govori da se
odluuje o njezinoj sudbini, o tome hoe li je odmah poslati u logor ili nee, a time e
razbjesniti andare, bijele ljude. Napeto oslukuje nove ciganske rijei, ve ionako
smrznuta stranjica jo joj se vie smrzava. Ciganske matrone u bluzama s cvjetovima
u meuvremenu smireno stoje naslonjene na kola, pukaju svoje lule, iz naboranih usta
isputaju pramenie dima i pritom pljuju na tlo. Manda prema njihovim pogledima
pritvorenih oiju zakljuuje kako procjenjuju moe li njezino snano tijelo, kad se
oporavi od batina, biti konkurencija. Budui da joj na suncu jo uvijek suze oi, nije
joj problem stvarno se rasplakati.
To vou i vijee starijih potakne na odluku. On se okrene prema njoj i u
iznenadnoj tiini progovori:
Kaem ma rov, kaem ne plai, to jo gore. Ti prestala.
Manda stvarno odmah prestane plakati. ak se nastoji osmjehnuti voi kroz
koprenu posljednjih suza. Voa je zadovoljan. I cijela gomila zahvalno kima glavama.
Zatim sve ide brzo: voa izda neku kratku naredbu, jedna ciganska matrona odmah
svue bluzu s cvjetovima, druga skine s glave maramu, priu Mandi, svuku joj
poderani sako, obuku joj bluzu s tragovima znoja i na glavu stave maramu. Trea joj
Ciganka eli dati svoju lulu, ali kad Manda oajno trzne glavom, voa kimne da nije
potrebno. Zatim je ene odvedu dublje meu kola. Pokraj jednih, za ije rudo dva
mlaa Cigana upravo privezuju crnog drijebca, Ciganke zastanu i gestama joj pokau
da ue u kola. Manda kratko oklijeva, ali zatim pomisli kako se prepustila sudbini i
zato mora biti posluna. Jo uvijek odrvenjelim nogama uzvere se u kola. U njima
smrdi po dimu, ali ima sijena i nekakvih grubih, dlakavih deka. Iz njih izbija konjski
vonj, ali Mandi to ne smeta. Legne na deke, zabije se u njih, noge ugura u sijeno kako
bi ih ugrijala. Sijeno je kaklje po listovima, bocka je po bedrima ispod zadignute
suknje, ali Manda je sva tako otupjela da joj nita ne smeta. Poslije uasnog betona u
hladnoj rupi, na koji je iz inata legla kad su je obrijanu bacili onamo, ovo je olakanje
kakvo valjda nikad nije doivjela. Vee olakanje bi joj Cigani mogli pruiti samo
kad bi korito od javorova drva, koje je vidjela privezano o stranicu kola, napunili
ugrijanom vodom i dopustili joj da se isprui u njemu. ak joj se priini da netko vani
pomie korito, osjeti dim i pucketanje vatre, ali zatim kao da je u jamu propala, vie
niega nije svjesna.
Snovi su joj teki, postupno su se koncentrirali u njezinim nogama. U snu su one
tako oteale da ih uzaludno pokuava pomaknuti. Pokuava to tako dugo i oajniki da
se probudi. Ispod cerade je vrue, marama joj je skliznula s glave, bluza je vlana od
znoja, lijepi joj se za lea, a na nogama joj stvarno lei neto teko. Manda malo

podigne glavu s deka i bolnim oima ugleda nekakve crne kugle koje su joj pritisnule
noge. S naporom se pomakne, i kugle se malo pomaknu. Tada Manda shvati da su to
dvije ciganske glave. Malo se uplai. Valjda joj ne ele neto priiti i tako je se
rijeiti? irom otvori oi i s olakanjem odahne: glave imaju tijela, to su dva mlada
Cigana koji polugoli spavaju na njezinim nogama. Tijela im blistaju o znoja i iz njih
izbija miris dimljenoga mesa. Htjela bi ih se barem djelomino osloboditi i pone se
petama opirati o sijeno i izvlai ukoene, ali vie ne odrvenjele, noge ispod njihovih
tijela. ini to polako i oprezno, ali Cigani se svejedno probude. Okrenu prema njoj
glave s velikim, jo pospanim oima i usta im se rastegnu u osmijeh. Otkriju
svjetlucave, pomalo poutjele zube. I Manda se malo osmjehne, shvatila je da su s
njom podijelili svoja kola i konjske deke.
A, evljenje! pomalo lijeno progovori Ciganin s lijeve strane i protegne se.
Ciganin s desne strane kola to ponovi, takoer se lijeno protegne i zatim se po
Mandinim nogama popne malo vie. Onaj drugi ga slijedi. Manda je tako oslabjela
zbog sna, tekih snova i svega to je prethodilo, da se samo malo zavrpolji ispod
deka. Ruke Cigana razgrnu deke. Pokau se Mandine noge. Ispod sasvim zadignute
suknje zabljete Mandina bedra. utke ali neumoljivo, Cigani ih ponu razdvajati,
jedan na lijevu, drugi na desnu stranu. Pojavi se trak bijelih gaica. I u polumraku im
izboenje ispod gaica, koje kao da je napuklo tono u sredini, udari u oi i mozak.
U nastojanju da sprijei ono to se u tijesnim, zatvorenim kolima ini neizbjenim,
Manda se naglo okrene na bok. Uskoro shvati da se ne moe obraniti od
usredotoenog i grabeljivog nastojanja, da su onaj s lijeve i onaj s desne strane
uigrani par, pa nastoji spasiti to se spasiti da: okrene se na trbuh, kako bi barem
sakrila da je obrijana. I kad se ve sasvim prepustila sudbini, njezin vlani, blaeni
tjesnac tako zaslijepi dvojicu pastuha da, premda su mnogo puta uli u njega s lijeve i
s desne strane, ne otkriju kako su ga u logoru runo obeastili. A njihova vrua tijela
pastuha pomognu joj ugrijati stranjicu. Zato ih ne odgurne ni kad na nju spuste svoja
oznojena lica i ponovno usnu.
Mandini su snovi zato opet teki, jedino to sad tu moru lake podnosi. Probudi ih
glazba. Cigani samo zaueno podiu glave, ali Manda nepogreivo prepozna
Lakatoevu violinu. uje se iz takve blizine da se Manda odmah uplai. Ali kad zavri
Pjesma rada i jednako glasno se uje glas zapovjednika logora, smiri se, shvati da se
partizanska sveanost nije preselila meu kola ergara, nego je samo glasnija zbog
zvunika ekog iluzionista Komija. Pokae Ciganima da je bilo dosta izleavanja i
eli se urediti. Cigani shvate, dignu se s nje i unatrake izau iz kola. Manda se okrene
na lea, malo se protee, zavrti glavom zbog onoga to joj sudbina prireuje otkad je
postala udarnica. Potrai gaice, oisti ih od stabljika sijena, jer e neko vrijeme

ispod njih biti posebno osjetljiva. Od sijena oisti i neuredno obrijani Venerin
breuljak i oprezno navue gaice. Skine cigansku bluzu, dobro je provjetri mahanjem
i malo osui na sijenu. U meuvremenu je zapovjednik prestao govoriti, uje se neka
lijepa zborska pjesma. Zatim, da, ne vara se, uje pomalo uzdrhtali glas svoje ptiice
Ernike. Ona se jedina prilikom tuiranja ponijela kao prijateljica i zbog nje je od
Berte dobila udarac nogom. Manda se malo raznjei. Istodobno pone shvaati da
njezina zabuna u vezi s Ciganima moe imati loe posljedice. Pa neka, prkosno
pomisli, izvali se na lea i, poslije u to ne moe vjerovati, otkrivena, golih grudi,
uskoro u kolima ponovno usne.
Probudi je hladnoa na otkrivenim bedrima. Naglo sjedne. Na ceradu pada
odbljesak nekakve velike vatre, uje se i praskanje drva. Manda napipa maramu i
bluzu s cvjetovima te se izvue iz kola. Na logorskome zboritu, okruena gustim
redovima ljudskih sjena, svijetli i pucketa partizanska vatra. Manda obue bluzu, stavi
maramu i zatim se bespomono osvre po nepoznatom logoru. Gotovo je mrak.
Konju, privezanom za rudo, koji frke i udara nogama, lijepo sjaji dlaka od
odbljeska vatre. Manda mu poeli prii i pogladiti ga po plemenitim slabinama.
Odoli iskuenju, stoji meu kolima i tek sad, odmorna i bez bolnoga osjeaja
ponienja, potpuno se otrijezni: to je zapravo uinila? Mora se vratiti u logor! Otii
e do ulaza i dalje ne zna to bi. Sudbina i vjena ciganska glad pomognu Mandi, jer
kako se smanji plamen vatre, u ciganski logor dopre snaan miris gulaa. Zapahne
logor u nekoliko valova i izazove uznemirenost. uje se nezadovoljno mrmljanje,
zatim vikanje, psovanje to su ih bijeli ljudi otjerali s gozbe u kojoj moe sudjelovati
cijeli logor, samo za njih nee nita ostati. Okrue vou, uzrujano mu pred oima mau
gladnim rukama. Voa se brani tapom, jer ga je netko ve poupao za rijetku bijelu
bradu. Voa uskoro podlegne pritisku, vikanju i vjenoj ciganskoj gladi. Podigne tap
i zapovjedi:
Moemo krenuti!
Idemo, idemo, idemo uzvici se ire meu kolima jednako opojni kao miris
gulaa. Manda samo iznenaeno gleda kad joj netko neto gurne u ruke. To je lica. Sa
licama u rukama Cigani, starci, ene, mukarci, ciganska djeca i psi, potre prema
logorskoj ogradi, obasjanoj partizanskom vatrom. Mandu povuku sa sobom. Dotre do
iane ograde, vjeaju se po njoj, viu neto na romskom, zatim ponu licama udarati
po ogradi. To je zvuk koji je vrlo slian kovanju i bruenju kosa, uplai nekoliko
logorskih vujaka koji su iz puke radoznalosti dotrali do ograde, ali sad bjee
podvijenih repova i uz zavijanje.
Pritisak lica i ciganskih tijela na ogradu poveava se kako miris gulaa postaje

snaniji. Ciganii i nejaki starci, koji nemaju snage da slobodnom rukom tresu iano
pletivo ograde, ponu se provlaiti ispod nje. I Manda, iscrpljena od dugog jahanja s
onim lijevim i onim desnim, spusti se na koljena i mahnito kopa licom i izbacuje
zemlju ispod ograde. Ograda pone poputati, jer genijalni projektanti nisu raunali s
tim da e netko kroz nju pokuati ui u logor, a ne izai iz njega. I tako se ograda, kao
da je prevarena ili samo iznenaena, srui poput zidina Jerihona. Gladni Cigani, sa
licama koje bljete od odsjaja partizanske vatre, potre prema kotlovima s gulaem.
Manda polako prijee preko sruene ograde. Ponovno je u logoru. Osjeti veliko
olakanje, svi strahovi o tome kakva e biti njezina sudbina odmah nestanu. Nakon to
su likvidirani Vydrica i mali obrti, samo joj logor prua sigurnost. Odbaci licu i
polako, kako bi bilo jasno da nema nita zajedniko s ergarima, prie vatri.

28
Logorsko Uho
Zbog historijske neizbjenosti da se u cijeloj domovini uskladi ritam borbe za
svijetlu budunost, tajni tumai Nepogreivoga Uenja odluili su da bi se i u
logorima za prisilni rad dvoljetka trebala pretvoriti u petoljetku.
Na tajnom sastanku u tajnom stoeru u Bratislavi to su priopili zapovjednicima
neimenovanih jedinica u svim logorima i kako bi bilo dovoljno osnova za izdavanje
zakona o pretvaranju dvogodinje kazne u petogodinju, Plak je na sastanku dobio
zadatak da u logoru pripremi i razotkrije veliku protudravnu i protunarodnu zavjeru,
zbog kakve je mogue dobiti najmanje jednu petogodinju kaznu, eventualno i dvije do
tri, budui da e se borba za izgradnju sretne sutranjice prema nejasnim naznakama u
Uenju protegnuti na otprilike etiri desetljetke, jednu godinu, devet mjeseci i
sedamnaest dana a onda e se vidjeti.
Plaku je odmah jasno da se prvenstveno mora usredotoiti na logorski kolektiv
udarnika. Slijedom krivo shvaenog logorskog obrazovanja i neklasno mekog srca
zapovjednika logora, dolo je do kanjivog smanjenja trajanja njihova zatoenitva i
postoji opasnost da, ako do obljetnice velikog voe i uspiju probiti novo okno, poslije
nee imati tko kroz njega ulaziti u rudnik. To se ne smije dogoditi! Kako e to
sprijeiti, stvarno jo ne zna, ali jasno mu je i to da u tome mora uspjeti, pa makar
morao batinama dolaziti do dokaza dvadeset etiri sata na dan.
Plak alosno promotri svoj ured i uzdahne. Njegov je posao tako naporan, a uz
to i osamljeniki. Ne moe se u planiranju pouzdati u kolektivno miljenje, ne moe o
njemu beskonano raspravljati na kratkim sastancima i redovitim savjetovanjima,
gotovo o svemu mora razmiljati i sve mora pripremiti on sam. Zbog toga ga obuzima
pesimistino raspoloenje i u glavi mu se raaju vrlo individualistike ideje. Sva
srea da su ga partizani opskrbili s dovoljno tekue municije i da, svaka ast njegovu
radu, u logoru ipak ima nekoliko podreenih na koje se moe osloniti, a i svoje
produeno Uho. Koje bi svaki as trebalo stii. U meuvremenu jo malo popije,
ispod stola isprui duge noge, otvori ladicu i provjeri svoj alat, zatim i ono to mu je
kapnulo iz UNRRA-e. Vie se pouzdaje u svoju opremu, ali opet ne pretjerano. Ne
vjeruje slijepo u njezinu djelotvornost, inspiracija moe doi i s druge strane. S koje,

to jo ne zna, a i kad bi znao, ne bi to otkrio, ali sad bi mu bila jako potrebna. Jedna
dojava koja bi dala inspiraciju i...
Sav se strese od nestrpljivosti. Pogleda na sat, nervozno proguna gdje je tako
dugo, i ponovno si natoi rakiju od rai koja malo zaudara na salitru. Poslije jo jedne
aice napokon se uje dogovoreni signal. Plak tri puta glasno zakalje. Vrata ureda
se odmah otvore. Sa zavjerenikim izrazom na licu na njima stoji njegovo produeno
Uho.
Uite! kae Plak slubeno i pritisne si na prsa preiroku koulju.
Produeno Uho ue, zatvori za sobom vrata, Plak mu utke pokae stolac koji je
udaljen od njegova stola. No Uho sjedne na onaj koji je blie stolu i pritom mu se na
licu pojavi podmukao i pomalo provokativan osmijeh. eli se igrati, betija, shvati
Plak. Otrim pokretom isprui ruku prema Uhu.
Uho odmahne glavom.
Nemam vremena za igre strogo kae Plak i rukom napravi nestrpljiv pokret.
Uho polako ustane. Rukama pone pipati po vlastitome tijelu, ali nita ne nae.
Zato uhvati Plakovu ruku i trai pomou nje. Svuda je tura, uvlai i gura, ali rezultat
je isti.
Tajno skrovite je prazno pomalo zaueno i nezadovoljno ustvrdi Plak.
Sad imam i drugo ponosno kae Uho i stidljivo spusti pogled.
Plaku stvarno nije do igre, ali neotkriveno tajno skrovite ne da mu mira.
Napokon, kakav bi on bio profesionalac kad barem ne bi pokuao otkriti svako tajno
skrovite u logoru. Zato kimne Uhu da prie blie. Oslobodi ruku kojom dri au s
tekuom municijom i sam se upusti u temeljitu pretragu. Jo jednom pregleda bive
skrovite i nita, nita nije upalo ni u jednu pukotinu. Malo je zateen, die duboko i
iz usta mu se na tijelo Uha isparavaju ostaci partizanske municije. Zatim pone
opipavati tvrdu kretonsku tkaninu. No tkanina svuda ravnomjerno uka poput papira,
ak se pod njegovim tvrdim i nemilosrdnim prstima pone i derati poput papira, ali ne
nae nikakvu dojavu, izlaze samo plavi konci koji mu oboje jagodice prstiju. No
prema napetome izrazu na licu Uha i prema njegovim otvorenim ustima, shvati da je
morao biti blizu cilja. I tako jednim spretnim potezom strgne Uhu haljinu s tijela i
pone jednako nemilosrdno opipavati i ostatak. Napokon: uje se ukanje!
Predajem se apne Uho i, uz divljenje zbog tragakih sposobnosti svog
nadreenog organa, samo strgne grudnjak i preda ga u nestrpljive Plakove ruke. On
poloi grudnjak na stol, iz ladice izvue velike kare, spretno zaree lijevu koaricu

grudnjaka i iz nje izvue sloen i malo zguvan papiri.


A olovka? odjednom Plak postane znatieljan. Uho uti. Dopustit e mu da tu
tajnu na njezinu tijelu otkrije tek sljedei put. Plak se time zadovolji, ionako je
izgubio mnogo vremena na traenje tajnog skrovita. Odmah rastvori papiri i
nestrpljivo se zadubi u ifriranu dojavu. ita: Pola sata mrano kao u rogu... do
jutra su prale tunike i krpale poderane gaice. Psi se boje lica... ispast e smijeni.
Nou su itale katekizam, a ne Makarenka. Ptiica je napumpana, pada u nesvijest.
Zigmund pria svata. Nova tetna vjera... amnestija. Udarnici ujutro izlijevaju
aj... drska Plesaica im se pokazuje. Tko iz bunkera promatra latrinu?
Zapovjednik eli...
to je? Nemoj mi smetati! Plak nervozno odmahne glavom i rukom odgurne
veliku dojku koja ga je oeala po licu i zaklonila mu pogled na krivudava slova.
Sisice ne da se otjerati Uho. Sisice hoe navaljuje i dojkama mu potpuno
zakloni pogled na dojavu. I tako Plak napipa punu au rakije, njome napoji sisice,
sam lizne s njih i jedno vrijeme ima mira za prouavanje.
Ponovno ita: zapovjednik trai tablete... plae ga gole rupe i doktor. Odvratni
idove, jednom e mi dolijati, Plak zakripi zubima. Brzo ita dalje: Miki uj...
Makao i ruski rulet. Podrivaiprokockavaju konfiscirana imanja. Zigmund rauna
na promjenu valute, svata pria. Uh! Plak zamalo poskoi. Kad onaj stoerni
takor ne bi samo gutao tablete i sanjao o rupama, ve bi na stolu imao lijepo
cionistiko priznanje.
to je sad opet?
Grudi mu se, poput velikog udava, straga naslone na vrat, obujme ga kao
klijetima, stisnu mu ile na vratu tako da mu se smrai pred oima. Dalje na sreu
nita, jer to se samo Uho preko njega nagnulo prema grudnjaku. Dohvati ga, velikom
stranjicom sjedne na rub stola, odnekud izvue iglu i njome pone zaivati razrezanu
koaricu. Pritom se zaljubljeno smjeka Plaku. I u slatkom iekivanju nagrade koja
ga, kako je Uho uvjereno, i veeras oekuje, s uitkom sklapa oi.
Plak okrene papiri i ruke mu se ponu tresti. Primakne ga blie i aptom ita:
iri se parola Danju za Staljina, nou protiv Staljina! Drskost i buntovnost parole
udare mu u mozak. iri se po logoru, mrmlja i istodobno razmilja tko bi mogao iriti
parolu. Sigurno ona Zigmundova kartaka banda, u koju su sad prihvatili i ekog
komedijanta i cijelu njegovu sumnjivu kabaretsku skupinu. On e im uskoro pokazati
kako se igra ruski rulet! Ali to sad nije vano, vano je irenje parole. Sigurno ga s
uitkom ire svi politiki podrivai, trebali su ih u Ilavi bolje mlatiti. Ali mogu je po

logoru i okolici iriti i asocijalni elementi, koji stalno bjee iz logora, meu njima i
torbari. Zbog suuti i gluposti im po dolasku u logor nisu oduzeli noie izraene u
Sarajevu i sada pomou njih svuda ire titoistiko raspoloenje, kad ih pred ljudima
na sva usta hvale, a domae noeve iz Sandrika opisuju kao obino smee. U
barakama igraju par-nepar i tko izgubi i nema ime platiti, odreu mu komadi
kaiprsta. Ali ne noiem iz Sarajeva, koji navodno dobro ree, nego domaim
noiem, jer to dulje traje. Tako diskreditiraju nacionalizirano gospodarstvo, ire
nepovjerenje u sposobnost da ono proizvede dobar noi. Osim toga, pomau
lijenine i zabuante, koji dobrovoljno daju da im mrcvare prste kako bi otili na
lijeenje i kui. Poslije tvrde da im je to napravio no u stolarskoj radionici, podiu
tube i od osiguranja trae odtetu. Ali nek to sad vrag nosi, pomisli Plak. Njega
sad zanima neto drugo. Tko je smislio onu buntovniku parolu? Danju za Staljina...
Tko zapravo danju radi po uzoru na velikog vou? verceri, prevaranti, trgovci na
veliko, oni su se svi ugurali u stolarsku i tapetarsku radionicu, oni sigurno nisu.
Uliarke iz Vydrice? I one su se poele iskazivati, udarniki raditi, ali to je bio samo
manevar za prikrivanje, trebale su im tunike, mjeoviti zbor i nestanak struje. To e
jo istraiti, to je bilo s tim nestankom struje i potpunim mrakom! Ali ni time se sad
ne moe baviti. Treba otkriti tko je u logoru barem preko dana za Staljina. Netko mora
biti, kad su smislili parolu. Mozga, mozga, u mislima pregledava cijeli logor i na
kraju zakljui samo jedno: udarnici. Da, samo oni danju stvarno rade, ak obaraju
rekorde, ne tede ni vlastite ruke i noge i rebra, ak ni ivote, ba kao pravi staljinisti.
Ali zato onda nou...
Brzo okrene papiri, trai to pie o njima. Ujutro izlijevaju aj. I to? pomisli
najprije i obavijest ga zbuni. Ali kao da je rakija od rai poboljala njegovo
zakljuivanje. Poinje mu biti jasnije. Zbog broma u aju bi im se nou spavalo i ne bi
mogli kovati zavjere protiv voe. To je jasno! Nejasno je samo zbog ega bi ih trebali
kovati? Ali, uskoro zakljui, zavjere bi on trebao smisliti, i to takve za koje bi dobili
najmanje petoljetku. A zato ne odmah i dvije, tri, kao pravi udarnici.
Uh, to ga je razmiljanje uznemirilo i iscrpilo. Ali vrijedilo je truda. Nije ni
sanjao da bi uskoro mogao dobiti takvu inspirativnu dojavu. Prava udarnika brzina.
ak nije bilo previe komplicirano, samo treba znati dobro deifrirati dojavu,
proitati u njoj i ono to pie izmeu redova, izmeu pojedinih slogova, pa ak i
slova. Ne traiti preuene subjekte, nego pronai objekt dojave, stvoriti cijelu
skupinu objektivno sumnjivih i odmah s tim otii tuitelju.
Plak oprezno, kao da je to dragocjena relikvija, sloi papiri i s gotovo
pobonim izrazom lica ga dobro spremi. Pogleda Uho. Ono jo uvijek zaiva grudnjak.

Dobar posao Plak ne moe skriti svoje zadovoljstvo.


Daj jo sisicama Uho odmah iskoristi situaciju.
Plak posegne za bocom rakije od rai. Zatim, potaknut vlastitom velikodunou
prema nevanoj logorskoj dounici, gurne ruku pod stol i odande izvue tek naetu
bocu Martella.
Oh! iznenaeno reagira Uho. Odbaci grudnjak, iglu spretno gurne nekamo za
pojas i gurne svoje dojke prema Plaku.
U iznenadnoj lakomislenosti, Plak natoi konjak u ruke, namoi njime jezik i
radi s njime to hoe i gdje stigne. Lie, gura, pljeska i udara jezikom, a Uho ga jo
guranjem i ciktanjem potie.
Ah, droljo sisata brblja Plak. Flundro, fufo, napaljena kontraice,
dlakavice... gnjei rijei medu zubima.
Da, da, elim biti sve to, elim ape mu u uho njegovo produeno Uho, a kako
Plakovi zubi i usne ne bi gnjeili tek rijei, sama mu u njih gurne svoje tvrde dojke.
Gui ga njima, pritie ga njima, udara ga u zube, trlja mu usne i lice, gurne mu jezik u
grlo tako da Plak iskolaenih oiju pone moliti za milost. Ali i svijet dounika je
nemilosrdan, zato ga ona ne isputa iz stiska dojki. Sve dok joj oajnikim pokretom
oiju ne obea da e je postaviti kao madam u prvome dravnom bordelu i ona e
svim tim napuhanim primadonama iz Vydrice pokazati tko je. Napokon mu prestane
stiskati grlo i zatim mu u njega mora naliti poten gutljaj konjaka, kako bi uope doao
k sebi i kako ona kao Uho ne bi ostala bez obeane nagrade.
Plak stvarno polako dolazi k sebi. Pred oima jo neko vrijeme ima crvene
krugove, konjakom protrlja i sljepoonice, kako bi mu se ustalili vid i puls. Dobro se
uplaio, kao da je upravo preivio pokuaj nekog osobito promiljenog atentata,
rafinirano tempiranog na trenutak kad su popustili njegova legendarna budnost i oprez.
Pa stvarno ga je htjela uguiti dojkom. Nije li ona zapravo produena ruka onih
uliarki? Prvo su mu pokuale oduzeti ast, zatim su s time prestale, ali zato sad ne bi
mogle pokuavati oduzeti mu ivot. Prefrigane su. Samo bi se one mogle sjetiti tako
perverznog naina likvidacije. Da, tako one rade, to je njihov kurvinski rukopis. I ako
joj to nisu izravno zapovjedile, sigurno je to od njih vidjela i htjela iskuati na njemu.
A on e doznati zato!
Zakljuaj kae Plak promuklim glasom. Uho mu se zaljubljeno osmjehne,
polako krene prema vratima, pritom izazovno vrti stranjicom. Zakljua dva puta,
okrene se i opet se polako, ovaj put tresui grudi, pribliava k njemu, na licu joj je
pohlepan izraz vercerice i prekupnice.

Okreni se. Sasvim. I uhvati se za stolac. Tako, objema rukama. Jo vre. I


zamiri, bit e to iznenaenje.
O uzdahne Uho i opet zavrti stranjicom. Plak polako otvara ladicu na
svome stolu. Kad bi se Uho sluajno okrenulo, otkrilo bi da ne otvara ladicu u kojoj
dri zaplijenjene stvari iz UNNRA-e, koje joj uvijek daruje, nego ladicu u kojoj ima
svoje orue za rad. I tako se, dok Plak bira kabel i neujno ga namotava na desnu
ruku, Uho jo uvijek blaeno smjeka.
Plak ustane. Grubo uhvati svoje produeno Uho za kosu i zada mu prvi udarac.
A sad emo neto raspraviti! stigne jo rei prije nego to dounica pone
uasno urlati.

29
Milijun uboda za Staljina
U baraci posrnulih ena, gdje se na leajevima od dasaka gura vie od pedeset njih
i jo dvije sestre arkzyjeve, nou ima svakakvih mirisa. Uz njih ve sasvim mirno
spavaju, ak i sanjaju. Ali sve ima svoje granice, osobito u logoru. I tako se Carmen,
poslije nje Udovica, pa ak i Berta s velikom probude i u mraku mau rukama.
to to tako smrdi? glasno izgovori zajedniku misao upravo Berta.
Kao odgovor stigne nekakvo skvianje iz kuta, koje se odmah pretvori u cviljenje.
Neka raa, svima to padne na um, sve ih to jednako uplai, skoe s leaja i, sudarajui
se stranjicama, bace se u smjeru zvuka. Pipaju u mraku, neto napipaju. Ali to nije
trbuh rodilje.
Zaboga, pustite me. Premlaena sam netko plaljivo progovori iz mraka i
odguruje njihove ruke. Prepoznaju glas eeraice.
To ti tako cvili zakljui Carmen i svima odmah lakne. A po emu tako
smrdi? Fuj, mislim da...
To nije... to je rakija od rai opet plaljivo progovori eeraica.
Fuj! ponovi Carmen s gaenjem. Sigurno su te zalili njome.
Jesu zacvili eeraica. Plak je... Dajte, zaboga, neko svjetlo, sve na meni
gori...
Neko vrijeme bez samilosti gledaju nejasnu priliku na leaju, onda se Carmen ipak
saali nad njom, zijevne i ode po karbidnu svjetiljku. Upali je i to jo pojaa smrad.
Tako mi svega, cijela guzica joj je rasjeena zaueno kae Udovica kad
treperavi plamen svjetiljke osvijetli eeraicu koja sklupano lei na trbuhu, a
spavaica joj je podignuta iznad bokova.
Bome se dobro raspalio Carmen zavrti glavom.
eeraica opet samo zacvili.
Vidi. Tko s vragom tikve sadi, o glavu mu se obijaju! nemilosrdno komentira

Carmen.
Ali barem joj se rane nee upaliti, odmah je dobila i dezinfekciju ljubaznije
kae Udovica.
Zaboga, ene, neto hladno... stavite mi...
Ali to? Baraka je zakljuana, voda u kanti se ugrijala, a moda je ve i prljava.
Kad bi imale neto hladno i glatko. Ali gdje... Gledaju jedna u drugu, zijevaju, zatim
se ponu osvrtati oko sebe, Carmen podie svjetiljku. Bljesne neto bijelo. Odmah se
sve sagnu: to je zaobljena porculanska nona posuda ispod grofiina kreveta,
dragocjeni dar od ruske carice za njezinu svadbenu opremu. Udovica je oprezno,
gotovo s potovanjem, izvue ispod kreveta i pogleda u nju. Izrazom lica pokae da
jo nije bila koritena. eeraica opet pone stenjati i cviljeti, zato vie ne
oklijevaju, ispod jastuka izvuku njezinu maramu od kamira, njome paljivo izvana
obriu posudu i zatim joj Udovica njezino glatko i od stajanja na betonu dobro
ohlaeno dno stavi na izbrazdanu stranjicu. eeraica jaukne. Zatim odahne s
olakanjem, glava joj padne na jastuk.
Sad e biti kao carica. Nisi to ni zasluila kae Carmen kad Udovica opet
oprezno prisloni posudu na drugo mjesto na stranjici i eeraica opet slabano
jaukne. Samo jaui, bar e zapamtiti kakva si magarica bila kad si se spetljala s
njim.
Vie neu zaplae eeraica. Lice joj zaliju izdajnike suze, Carmen samo
zijevne, puhne i ugasi svjetiljku i sve oteturaju do svojih kreveta. Suosjeajna
Udovica ostane uz eeraicu i ublaava joj bolove.
Ernika, koju je takoer razbudilo eeraiino jecanje i koja ga je takoer
smatrala poroajnim mukama, ozbiljno se zamisli zbog svoga stanja. Svi njezini
oajniki pokuaji da se rijei ploda propali su i onaj posljednji, kad se u mrklome
mraku umijeala u logorski zbor i dopustila da s njom radi tko to hoe i to stojei
moe. I ona je poslije oprala tuniku i zaila poderane gae, ali pritom nije pjevala kao
ostale zboristice. Definitvno je izgubila svaku nadu i od toga trenutka se u njezinim
mislima poela oblikovati slika majinstva, sve privlanija. Zapravo ju je poela
privlaiti jo u ambulanti, ali ne dok je itala Makarenka, to ne, nego poslije kratkih
razgovora s Matem na hodniku i na vratima. Zatim je ponovno poeljela itati
evanelja. Naalost, novak nije imao Bibliju, zato joj je posudio katekizam. Stanku se
to nije svidjelo, odrao joj je dugo predavanje o mranoj ideologiji, ali nije
djelovalo. Otkad mladi agitator nije iskoristio mrak i samo je sjedio na klupi poput
panja, izgubila je sve iluzije o njemu i odluila da se vie nee brinuti zbog njega.

Malo se brine zbog Mata, ali istina, sasvim drukije, Plak ga stalno prati i
progoni i prijeti mu Ilavom, ak i rudnikom Jachymov. eeraica se sad uvjerila u to
za to je sve taj gad sposoban, kad je i s njom tako izgubio glavu. Prije mjesec dana bi
i ona moda tako riskirala, ali sad vie ne moe, ne! I shvati kako to prije mora
obavijestiti zapovjednicu Matildu da je trudna i tako e dobiti njezinu zatitu. Za to e
morati skupiti hrabrost. Uzdahne, ali budui da i eeraica glasno uzdie, samo stisne
zube, prekrije se preko glave odvratnim prekrivaem i pokua zaspati.
Ujutro Carmen i Udovica spavaju petnaest minuta dulje: dre dijetu i zato ne
odlaze na doruak. Veina ostalih posrnulih ena nastoji ih oponaati, ali ne uspijeva
to svima. Zato zavidno gledaju Riju Amalu, koja je u Ilavi smravila i dalje se ne
deblja. Jedino to joj stalno suze oi, zato ne mora svaki dan poslije smjene odlaziti u
baraku za agitaciju, i na tome joj zavide, jer tako izbjegava dosadna predavanja na
koja sad odlaze zajedno s prijestupnicima, ali u tome nema nikakvog uzbuenja jer su
od onoga nestanka struje po zidovima objeene petrolejke i rudarske svjetiljke i kad
sluajno nestane struje, uvarice ih odmah upale. U logoru im poinje biti uasno
dosadno, pa i u radionici, dok ivaju glupe kretonske pregae za radne ene.
Nezainteresirano se u hladno rujansko jutro uz pratnju vuku do radionice. Parola o
udarnikom ivanju je sasvim izblijedjela i vie nije istinita, nijedna od njih ne eli
osvojiti naslov udarnice, kako ne bi zavrila kao Manda. Glupaa, morala se ii
sastati s ljubavnikom ba u toplicama, kamo odlaze patrole iz logora, i to u vrijeme
racije u ast neke obljetnice. A sad je obrijana i nitko je vie ne hvali. I majstorica
Daska kao da vie ne primjeuje svoju miljenicu, ne zuri u nju kao prije, pozvala ju je
k sebi samo jednom, vjerojatno na jezikovu juhu. Ernika je sa svojim kolicima brzo
odjurila u skladite, ali budui da su sve obavile stojei i Manda nije nikamo stavljala
Daskinu ruku, ona nije stigla nita otkriti; samo joj se uinilo da su Daski oi suzne, i
kao da su to bile suze zahvalnice. Odmah je zakljuila da je to sigurno umislila, jer za
to bi Daska bila zahvalna Mandi? To je ostala tajna, jer za Mandu vie nije bila
ptiica i ona joj nita nije povjeravala. Ne zna zato valjda zbog zajednikih
iskustava zbliila se s Rijom, naveer neto potajno ukaju, ak kao da jedna drugu
njue. Kad ne bi imala toliko vlastitih problema, pokuala bi nekako otkriti njihovu
tajnu. Ali prvo mora ii svoje probleme priznati Matildi. Zato se i ona samo vue kroz
logor.
Evo i nje, pomisli Ernika prestraeno kad ih usred radionice, sa tapom u ruci i
raskoraenih nogu, doeka zapovjednica Matilda. S njom je i majstorica Daska. Obje
imaju sumnjiv, sveani izraz lica. Ne, pomisle sve, udarnice ni za ivu glavu! I
odmah na vratima se zbiju u gomilu.

Blie, blie, djevojke! zove ih Matilda. Priu, to drugo mogu kad su im iza
lea uvarice.
Znam da vam je ivanje pregaa ve pomalo dosadno, zato vie nema ni vaeg
udarnikog ara, zar ne? Slobodno priznajte! No dobro, znam da imate loih iskustava
s priznanjima, ali mi to svejedno znamo. I nismo zaboravili ni ono to smo vam
obeali odmah na poetku vaega radnog preodgoja. Da ete nauiti i druge stvari.
Lijepo vesti. to kaete na to? Nita? Iznenaene ste, zar ne? Ali neete vesti cijeli
dan, jer to kvari oi, a ni strojevi ne mogu stajati neiskoriteni. I dalje ete normalno
raditi osam sati, onda ete se ii fino najesti, vratit ete se i u miru, bez normi, jo
ete nekoliko sati lijepo vesti. To e vam se svidjeti.
Zapovjednica im uputi osmijeh ohrabrenja. Kao usput pone lagano udarati tapom
po dlanu lijeve ruke. Kimne majstorici. Daska kimne njima, utke ih odvodi naprijed,
gdje su na stolovima obino sloene bale kretona. Sad su ondje omanji etverokuti
neobrubljenog lanenog platna. To je krasno, isto platno i od pomisli od bi od vika
materijala mogle saiti spavaice, srca im bre zakucaju.
A ovdje su uzorci majstorica rairi drugo platno. Pred oima im zasja srebrni
svijet lijepih cvjetova i raspjevanih ptica. Uzdahnu od divljenja. Netko od njih
glasnije uzdahne, zatim se prigueno nasmije... ili rasplae? Sve se okrenu. Smije se i
plae upravo Ria Amala.
to je, to se dogaa? priblii im se Matilda. Ria ne moe prestati, dalje se
smije i plae.
Jo od Ilave ima upalu oiju netko objasni zapovjednici.
Ali zato se smije? razdraeno upita Matilda. Kad bi znala da...
Ria se prestana smijati, obrie suze i kae:
Znam... Vezle su to zatvorene katolkinje u Ilavi... To e biti za Staljina doda
tiho.
Sve se uplae, odmaknu se od Rije kako bi bilo jasno da nemaju nita s njom, ako
se pokae da je to bila samo provokacija. I Matilda se trzne, kao da bi se slobodnom
rukom htjela prekriiti, zatim se samo uhvati za usta. Preplaeno kae:
To je trebala biti tajna... U Ilavi se neodgovorno ponaaju...
Doznala sam to na etnji po dvoritu kaznionice, s nekog papiria. Katolkinje
nisu ni slutile za koga tako paljivo vezu rue i ptice i...
To se mora raditi s ljubavlju, s ljubavlju i zahvalnou, djevojke gotovo

apui ih uvjerava zapovjednica, osobito sad kad je netko po logoru poeo iriti
reakcionarnu i rafiniranu parolu, jeste li je uli? Niste? Onda u vam rei. Danju za
Staljina, ali nou protiv Staljina...
Protiv Staljina? apnu u nevjerici, kao kor u tragediji, i opet se instinktivno
stisnu u skupinu, jedino to je sad s njima i zapovjednica.
Ona ih eli ohrabriti: Ali nemojte se bojati, to e se istraiti i strogo kazniti.
Vie im ne treba rei. Ionako su jo uznemirene, dobro se sjeaju iskusnih i
prilino sirovih crvenoarmejaca, koji su bez problema mijenjali konje za bocu
konjaka, ili bi uzeli cijeli sanduk i bez konja, uzimali su to im se prohtjelo, i ono to
im nije trebalo; ali ti su hrabri borci samo aptom, nakon to bi se osvrnuli, izgovarali
Staljinovo ime, a da nisu svi bili uvjereni ateisti, sigurno bi se pritom i tri puta
prekriili. Zato odsutno sluaju to im gotovo apui pripovijeda zapovjednica o
golemoj zavjesi od najljepih slovakih vezova, nekakvom divnom lanenom goblenu
saivenom od stotina ovakvih srebrenastih slika, s krasnom posvetom u sredini:
Velikome Staljinu zahvalne slovake drugarice . A cijela akcija se provodi pod
kodnim nazivom Milijun uboda za Staljina. Zato su to dodijelili nama, odjednom
shvate. Ali milijun zar to nije ipak...
Odnosno ispravi se Matilda mislila sam milijun bodova, naravno. Budite
svjesne toga kakva je to za vas ast, kakvo iskazivanje povjerenja. Krojaice u
matinoj tvornici Odeva morale su se teka srca odrei te asti, jer moraju zavriti
veliki posao u ast nekoga kongresa, a od plae moraju i hraniti obitelj. Vi ne morate.
Zato to sve imajte na umu, prilikom svakog uboda, ah, to to opet govorim, prilikom
svakog boda, no, to je?
Ria opet pone plakati, ne moe zaustaviti suze. Matilda je neljubazno pogleda,
promrmlja neka ode doktoru, daljnje upute prepusti majstorici i pomalo uvrijeeno
ode iz radionice.
Zbog Staljina i ove plaljivice propustila sam priliku za razgovor sa
zapovjednicom, nervozno pomisli Ernika i prilino ljutito pogleda Riju koja suzi.
Nekako je instinktivno osjetila da je propustila sudbonosnu priliku za povjerljiv
razgovor s Matildom.
Ria se njoj, a i svima ostalima, osmjehne kroza suze u znak isprike i uputi se u
logorsku ambulantu. Iznenadi je puna ekaonica, a i to to ekaju samo mukarci.
Odmah ponu gledati u nju.
Ne plaem kae Ria, samo mi oi suze jo od Ilave...

Odmah joj pristojno naprave mjesta tik uz vrata ordinacije. Ljubazno je obavijeste
da doktor jo nije doao, ali imaju pouzdanu informaciju da je ustao i ve je na putu.
Ria kae da joj se ne uri, oi joj suze cijeli tjedan, ali danas se to pogoralo i zato su
je odmah poslali ovamo, jer e u radionici vesti zavjesu za Staljina i boje se da bi
svojim plakanjem uz svaki bod mogla izazvati nepotrebnu istragu. Valjda razumiju?
Razumiju i to jako dobro odmah se ponu odmicati od nje. Sreom, Ria to kroz
koprenu od suza ne primjeuje, vjerojatno bi o mukarcima openito svata pomislila
i jo vie bi se okrenula svojim plemenitim konjima. Htjela bi s njima razgovarati i o
svojim iskustvima iz Ilave, ali im pone, naglo se otvore vrata i zijevajui ue
doktor. Mukarci u ekaonici odmah odahnu s olakanjem i brzo opet sjednu. Pristojno
i vrlo ljubazno daju prednost Riji.
Lijepa upala one spojnice zadovoljno konstatira Zigmund kad letimino
pogleda Riji u oi. I njemu malo suzi lijevo oko, ali samo ga obrie prstom i vie se
ne bavi time. Riji da kapi za oi i samo je uzgred upita gdje je to dobila. U Ilavi. Aha,
onda shvaa da nije mogla ranije doi k njemu. Ria kae da je mogla, ali dola je tek
sad. I njemu prostoduno objasni zato. Zigmund je utke promotri od glave do pete i
upita je li i ona prostitutka. Ona je maserka. I zbog toga su je zatvorili? Ne, zbog
konja. Kladila se na njih. To Zigmunda zainteresira. Ponovno je promotri, u
meuvremenu pripremi nekakvu mast. eli joj je utrljati ispod kapaka, zatim se
predomisli i obavijesti je da e ostati u ambulanti, a ako se upala ne smiri, poslat e
je u bolnicu. Ria se sa svime sloi. Doktorov pomonik je odvede u sobiak, dobaci
joj nekakvu uasnu spavaicu i naredi joj da legne. Iz njega izbija miris alkohola.
Ria stvarno legne, od kapi napokon osjeti olakanje. Iz dosade i zaspi. Probudi je
miris alkohola, bolniar joj je donio ruak. Kad Ria vidi nekakvu pozelenjelu mesnu
okruglicu i krumpire koje kao da su valjali po ugljenu u rudniku, samo se namrti.
Razmaenka, promrmlja bolniar, sjedne k njoj na krevet, sve pojede u hipu, zaprijeti
joj da nita ne kae doktoru i opet joj naredi da legne. Budui da je ve dovoljno
leala i spavala, pone se ogledati po prostoriji. Na prozorskoj dasci je nekakva
debela knjiga. Zainteresirano isprui ruku prema njoj. Kad bi bar bila o konjima,
poeli. To je Makarenko. Nije razoarana, knjiga joj je prilino zanimljiva, pa i ona
zapravo poinje novi ivot, zbacila je breme sa sebe, sad je jednostavno ena kojom
vladaju tajanstvene sile, nema mnogo takvih ena, ali postoje i to nije nita perverzno
i pokvareno, ne mora samu sebe psihiki muiti, moe tedjeti snagu za ugodnije
stvari. Lista knjigu, na kraju proita da je taj Makarenko napisao i druge debele
knjige, recimo Zastave na kulama, i to bi moglo biti o nekome logoru, zakljui Ria i
to je ba ne zanima. Ne voli alosne prie, ovakve kakvu oni upravo proivljavaju u
logoru. Vie voli neto tajanstveno, kao Tajanstveni sud. I naslov Bit e od njih ljudi

zvui joj tajanstveno. Od koga zapravo ele napraviti te ljude? Na veernjim


predavanjima su ih predavai uvjeravali da je Rusija zemlja neogranienih
mogunosti, sve ono to e kod nas biti sutra, ondje je bilo ve juer, naprimjer
kolhozi, hladni uzgoj teladi, uzorana zemlja na ugaru, ene koje ne prave razlike meu
mukarcima, pa na Vydrici odavno nisu pravili razlike a sad, kako je zakljuila iz
nekih nonih aputanja izmeu Carmen i Udovice, to poinju uvoditi i u rudniku. Ali
sve je to na malo, potajno, nitko zbog toga ne dobiva medalje, ne piu o tome u
brourama, ne snimaju filmove, sve je kod nas tako nekako bojaljivo, ak i kad
nekoga objese, makar i velikog ratnog zloinca, opet je sve to potiho i nije im teko
iskopati tri groba, samo da se ne bi svi okupili oko jednoga i napravili buku. Jo i
Janoiku su umjesto posljednjih rijei radije dali kutiju cigareta. Ne samo to u
Karpatima postoji tajanstveni dvorac, nego i tajanstveni narod, ali ni za to nitko ne
zna. Da smo bar mi izmislili hladni uzgoj teladi! Ria poloi teku knjigu na slabane
grudi i postane maloduna time si nepotrebno nateti; oi joj ponu opet suziti i pei
je. Na sreu se pojavi bolniar i odvede je lijeniku.
Zar si neto itala? zaudi se Zigmund kad joj pogleda u oi.
Ria prizna da je itala Makarenka.
Zigmund samo zastenje i zatim rukama stisne glavu.
Vas esto boli glava, zar ne? zabrinuto ga upita Ria.
Zigmund iznenaeno kimne. Doda kako je to zato to mnogo pui.
Nije to od puenja. Imate deformiranu kraljenicu.
Tko to danas nema tuno kae Zigmund.
Ali vama je deformirana tono ovdje! i Ria mu iskusnim i prilino
bezobzirnim pokretom pritisne ruku na pravo mjesto, izmeu petog i estog kraljeka,
tako da Zigmund jaukne od bola. Bijesno pogleda u Riju. Ona mu mirno i ljubazno
kae da e, ako bude strpljiv, biti dovoljne tri, etiri masae i vie nee imati
problema. Zigmund joj ne vjeruje. Ria se samo nasmije i kae mu da legne na krevet
iza paravana i vidjet e. Uto joj se Zigmund zagleda u suzne oi i od nje zatrai da mu
obea kako to nee biti masaa tijelom. To se ne bih usudila, uvjerava ga Ria.
Zigmund poslije kratke borbe sa svojom glavom u kojoj bubnja kae, u redu, poslije
zavretka smjene e je doi pozvati. Ispod kapaka joj namae onu mast koja hladi i
bolniar je opet odvede u sobu. Ria sad ne ponovi svoju greku, ne dopusti da je
privue Makarenko. I bez njega ima o emu razmiljati.
Poslije po nju doe sam doktor. utke je odvede u ordinaciju, utke odu iza

paravana. Zigmund se utke svue, isprui se na leaju i preda se Rijinim iskusnim


prstima. Ria si nehotice prilikom masae pomae i drugim dijelovima tijela, to je
oprostiva profesionalna deformacija. Prvo se eli ispriati zbog toga, ali zatim
primijeti da to doktor prihvaa s razumijevanjem. Postupno to razumijevanje postane
tako intenzivno da Zigmund prekine utnju. Kae:
Mislim da su moji strahovi od masae tijelom bili pretjerani.
I ja to primjeujem...
To se vjerojatno vie ne da ispraviti...
Puno lake nego tvoju deformiranu kraljenicu.
No taj vjeni skeptik, koji se silom prilika naao i u ulozi klasno neodlunog
elementa, i licem u lice sa enom koja se svlai i ima iznenaujue lijepa bedra i vrst
trbuh, posumnja i u to.
No Ria Amala mu prui dokaze pred kojima svaki mukarac mora kapitulirati.

30
Ruski rulet
Zigmundove tablete i elina disciplina pomau zapovjedniku da u logoru nita ne
vidi i tako ni na to od onoga to ne vidi (primjerice samoranjavanje prijestupnika
noiima) poslije ne misli, samo u miru obavlja svoje dunosti.
Tako bi moda stigao i do mirovine da ruilaki elementi u meuvremenu nisu
promijenili taktiku: izali su iz svojih rupa i tihom propagandom hukaju logorski
kolektiv parolom Danju za Staljina nou protiv Staljina!. Nehotice je i on uje i
budui da se od toga ne moe obraniti tabletama, parola ga uznemiri i izbaci iz takta,
osobito njezin drugi dio. Tko se usuuje biti protiv Staljina, taj je i protiv Velike
Pobjede Naroda, kao i protiv njezina osnivaa, a i protiv Radosnih perspektiva i
Sretne sutranjice. A time i protiv logora za prinudni rad, koji bi trebali postati vaan
dio u procesu izgradnje novoga drutva. Ne moe si dopustiti da to ne uje, toliko mu
je razuma jo ostalo; osobito kad se prema naredbi iz ministarstva Plakova tajna
jedinica odvojila od straarske i vie nije pod njegovim zapovjednitvom. Plak e
sad nou raditi to poeli, nee muiti samo kurve i redovnike. Mogao bi jedne noi
napasti i njega. Tako zapovjedniku poslije iscrpljujuih dana dolaze i teke noi
strepnje i runih snova.
Neodoljiv poriv ga nou tjera u logor, a nesavladiva potreba zatim usmjeri
njegove korake i izvan logora, na Breuljak tekunica. Pust je, samo vjetar fijue na
neobraenim strnitima u podnoju. Breuljak kao da je oderan, rupe su potpuno gole,
kao da su obrijane, nigdje nema ni uperka trave, a tekunice ute u rupama. Prislanja
uho na njih, pue od jedne do druge po utabanim stazama tekunica, pokraj rupa udara
akom po tvrdoj goloj zemlji, no boji se lupnuti nogama: kao prvo, nema pitolj, a kao
drugo, mogle bi pred njega izbaciti svoje mrtve, osvetiti mu se zbog toga to su bile
tako glupe i pune povjerenja i nasjele na njegovo lupkanje. Otpue s breuljka, kraj
potoka odahne s olakanjem. Vraa se prema logoru i, premda ima mjeseine, nekako
zaluta u Mokradima. Vjerojatno bi ga obuzeo i strah, ali odjednom uje neke glasove
ili naredbe, put koji zatim otkrije dovede ga na malu livadu. Prvo mu se uini da meu
deblima borova vjebaju nekakve udne vile s velikim stranjicama, ali kad se
priblii, njegova se znatielja pretvori u pravo uenje: na livadi obasjanoj

mjeseinom, u srebrnastoj ljetnoj rosi, neki mukarac sa eirom ui plesati konje.


Zapovjednika ne zaprepasti toliko to im mukarac pjeva, hop amo, hop tamo, ak ni
to to ga konji sluaju, koliko to to sinkronizirano udaraju kopitima: lijeva hop,
desna hop, srp hop, eki hop, i zatim se zavrte kao u kadrili. Mora protrljati oi, da
se ne radi o nekakvome nonom privienju. ak se eli i prekriiti, ali ruka mu je
neobino oteala, a jedan od konja na njega frkne bijelu pjenu, ak kao da ga prijetei
pogleda velikim okom koje kao da nema dna. Krotitelj se okrene.
Da se niste htjeli prekriiti, dobri ovjee upita ga pristojno. Zapovjednik
nijemo kimne. Osjea da se na leima najeio od straha, a onda ga oblije hladni znoj.
Sad kad sam im promijenio imena, nekako to ne podnose. Prije su se zvali Julo i
Sulo, ali nedavno sam im promijenio imena u ast velikog voe i zovem ih Staljin I. i
Staljin II. Mislio sam, kad su po njemu nazvali kojekave bijedne trgove, zato prema
njemu ne bi dobila imena i ovako plemenita stvorenja, zar ne? dobroduno mu
objanjava ovjek. Zapovjednik nijemo kimne.
Vidite, a sudac mi nije vjerovao. Vjerovao je potkazivau. I poslao je mene i
konje u logor. Do veeri sam orao i onda sam pomislio, sad kad je lijepo svjee,
idemo orati i ondje gdje treba. Ali kau da su tamo otri psi, nije im se dobro
pribliiti nou. No budui da se ondje uvjebavaju pjesme i plesovi, sudac mi je
priapnuo da se neto moe oprostiti onima koji doprinesu kolektivnoj radosti. Pa sam
mislio da pokuam... Na kopita sam im zalijepio sliice, sin ih je dobio u koli.
Mislio sam, bit e to politiki ples. Samo se nemojte kriati, dobri ovjee.
Zapovjednik opet nijemo kimne. Seljak se zadovoljno vrati konjima i nastavi ih
uvjebavati. Zapovjednik gleda, gleda, osjeti da je u to umijeana neka neista sila, ne
smije se prekriiti i zato se polako udalji. Zaudo, odmah nae put do logora.
eli skratiti put i zato ue u partizansku zonu. Prazna je. Nigdje ne vidi ni straare,
ni usnule partizane, ne osjeti ni miris tekue municije. I u bunkeru otkrije tek jednu
rudarsku svjetiljku koja slabanim svjetlom osvjetljava ostatke bakande od koje su u
planinama kuhali juhu. Ugasi svjetiljku, kako u muzeju ne bi izazvala nepopravljivu
tetu na relikvijama i kako mlade generacije ne bi ostale bez poduke.
U mraku bunkera razmilja to li se moglo dogoditi s partizanima, pa uvijek su
ovdje leali i drijemali kao zaarani vitezovi. Moda je napokon stigla oekivana
ifrirana zapovijed da ponovno krenu u planine, ovaj put u borbu protiv Bijele legije,
lanih partizana. Smatra to najloginijim objanjenjem inae neobjanjivog nestanka.
Jedino mu zasmeta to ga Idealist s planina nije obavijestio. Zakljui da je rije o
supertajnoj operaciji. To ga zadovolji, napusti zonu u kojoj jo tinja vatra s ostacima
miriljavog veprova buta.

Kako su samo disciplinirani, zadivljeno pomisli, nisu ni zavrili gozbu. Oslobodi


se tjeskobe koja ga je proganjala, uvjeren je da bi, kad bi bolje razmislio i o
privienju u Mokradima, naao sasvim logino objanjenje. Odmah pokua i to
uiniti. Ali ve se pribliio logorskom zboritu i... ondje se neto dogaa.
Ondje se dogaa neto nevjerojatno, a kad bi u to povjerovao netko tko je jo na
slobodi, nikome se to ne bi usudio rei. Ni on se poslije nee usuditi, samo gleda i u
svome zaprepatenju i razmilja. Valjda je zatekao partizane kako se oprataju od
logora, jer je cijelo zborite obasjano reflektorima, partizani su postrojeni s punom
opremom, na kouljama svi imaju medalje, oko pojasa mitraljeze i metalne lonie.
To bi bilo u redu, ali zato i logorski vujaci na ogrlicama imaju objeene lonie? U
redu je to su se doli oprostiti od partizana zajedno sa svojim voditeljima. Ali zato s
loniima? Zar i oni odlaze? A tko e uvati logor ako se na njega opet bace gladni
ergari sa licama u rukama? To ne moe dopustiti! Odluno krene prema zboritu,
eli ljutito protestirati, ali onda ipak stisne jezik za zube. Oi su mu se poele
privikavati na zasljepljujue svjetlo reflektora i tako vidi da ispred postrojenih
partizana u rakoraku stoji Jano Gumen, a pokraj njega eki iluzionist i kabaretist
Miki Komi. I ne samo oni, ne samo oni! Odjevene u golubice mira, ondje nastupaju
vydrike prostitutke, skau, hopsaju, poskakuju, isprobavaju papirnata krila, pritom se
hihou i razotkrivaju ono to golubice mira ne bi smjele pokazivati. Ali one bi trebale
nastupati tek na sveanosti u ast Svjetskog mirovnog kongresa u Parizu, shvati
zaueno. I odjednom se meu njih umijeaju torbari s prljavim vreicama od
konoplje, nagovaraju golubice da u vreice gurnu svoje branom posute ruke i izvuku
drvene kocke, a kad izvuku nepar, torbari im noiima odreu, o ne, brzo zatvori oi, a
kad ih otvori, otkrije da su im, hvala Bogu, odrezali samo komadi krila. Ali zato su
te nitarije ovdje? Bilo je planirano da nastupe tek na sveanosti u ast revolucije,
trebali su ui u golemi stroj za ubrzavanje vremena, koji je izumio gorljivi agitator,
trebali su jedan za drugim ulaziti u stroj sa svojim drvenim torbama i noiima i
izlaziti s druge strane sa srpovima i ekiima u rukama, u jednakim plavim
kombinezonima i pjevati Gradimo svoju sreu. Tko je sve tako pobrkao i zabrljao?
Kao u vrijeme bive vlasti, poeli zaurlati na sve okupljene i poslije ih sve rastjerati.
Ali opet samo stisne jezik za zube, jer je upravo, na ekom, progovorio Miki Komi.
uj, pauza je zavrila, a vrijeme je novac, jelda? Zato nastavljamo, moe? To
vrijedi i za vas, guskice. O miru ete gakati poslije, moe? Sad emo se koncentrirati
na pjesmu za vou. I ne elim uti falanje, moe? Pjeva samo zbor partizana. Jano,
intonacija!
Jano Gumen na harmonici izvede tuan ton.

Draagi grrob sam traiti poao zbor pone osjeajno razvlaiti prvi stih.
Jano snano razvue harmoniku kako bi izveo druge tune tonove, no preteknu ga
logorski psi koji ponu zavijati.
Zapovjednik protrne. Premda je nekakvo neslaganje s pjesmom, kako bi se to
usudio nazvati, primijetio kod vujaka ve prilikom prvih rijei, u trenu kad je rije
grrob, valjda zbog neiskustva pjevaa, zazvuala poput potmulog reanja, vujacima
se nakostrijeila dlaka i posude na njihovim ogrlicama su prijetei zazveckale. Nitko
osim njega to nije primijetio, ni voditelji pasa. Mrano i neprekidno zavijanje ih je
sve uplailo. No zbor se usprkos tome ne usuuje prekinuti pjevanje, voditelji pasa se
opet ne usuuju za vrijeme svete melodije vikati na vujake, a Miki Komi ne sluti to
bi taj incident mogao izazvati u napetoj meunarodnoj situaciji.
Pjesma i zavijanje valjda nikad ne bi zavrili da se nije umijeao Idealist s
planina. Ne prekidajui pjesmu, izvue svoj kolt od kojega se ne rastaje, i u pauzi
izmeu dva razvuena molska tona procijedi kroza zube:
Budala! i upuca vou straarskog opora koji zavija.
Dalje se sve dogaa prema historijskoj logici, premda je zapravo strano: voa je
pao i opor se odmah prepusti svojem nepogreivom tisuljetnom nagonu, psi se bace
na njega i brzo ga rastrgaju. Time je pravda zadovoljena, pobuna, ili to je to zapravo
bilo, je ne samo prekinuta, nego istodobno i kanjena. Zato bi se toga uope trebali
poslije sjeati, kad pjesma za vou nije prestajala ni za vrijeme incidenta i zavrava
tono onako kako treba zavriti dirljivim zbornim jecanjem:
Zovem te, zovem, Suliko.
To bi bilo to, ne zadovoljno protrlja ruke Miki Komi. Odjednom se okrene
prema zapovjedniku i drsko kae: uj, glaveino, posudi mi stotku!
Zapovjednika to toliko zaprepasti da se naglo trzne, udari u neto glavom i
probudi se. Neko je vrijeme kao omamljen. Trebao bi osjetiti olakanje, veliko
olakanje to je to bio samo ludi san, uostalom, u budnome dijelu svoga uma je toga je
stalno bio svjestan, pokuavao je odagnati nonu moru i probuditi se. Ali ni budno
stanje ne donosi mu olakanje. Kratko zatvori oi zbog svjetla logorskih reflektora,
koje udara ravno u prozor njegova ureda, napamet ustane, izae na pusti hodnik, zatim
pred baraku i neodoljiv poriv ga ponovno natjera na nono hodanje po logoru, na
prokleto zborite, gdje je prvo kao intendant, onda kao zamjenik, a sad i kao
zapovjednik, bio svjedokom toliko fantastinih postrojavanja krivaca koji su bili
pogrene rase, zatim pogrene nacionalne pripadnosti, sada pogrenog klasnog
podrijetla i instinkta, a sutra? Koga e sutra odvui onamo? Moda Marsovce, ni to ga

ne bi iznenadilo, a ni to kad bi naao mjesto na kojemu lee krvave kosti i rastrgana


koa voe opora. Samo da ne padnem, kao da mu netko povie u glavi.
Neodoljiv poriv, gotovo nagon za samoodranjem, tjera ga dalje po logoru.
Nepogreivo ga dovede do barake u kojoj Zigmund iz noi u no sa svojim
kompanjonima igra karte i druge odvratne kockarske igre i ne slua njegova
upozorenja da Plak vreba na njega poput zvijeri. Kroz razmak izmeu prozorskog
kapka i reetke, u no pada uski trak svjetla. Obie baraku. Glupani nisu ni postavili
strau, ak ni zakljuali vrata. Ue u mrani hodnik, gdje zaudara kanta s mokraom,
napipa vrata i glasno pokuca. Zbog glasnoga razgovora, dima cigareta i glazbe,
najprije ga nitko ne primijeti. Svi sjede oko velikog hrastova stola na kojemu lee
karte i hrpice novca. Prie onome koji dri banku, lupne ga po leima.
uj, ne gnjavi, moe? promrmlja ovjek. Tek kad ga dobro udari akom po
vratu, ovjek vrisne i bijesno se okrene. To je Miki Komi.
Dajem vam minutu kae zapovjednik u iznenadnoj tiini i posegne za orujem.
Skau na noge, rue stolce, a iluzionist se drzne posegnuti za novcem. Zapovjednik mu
odgurne ruku i tako ga pogleda da kabaretist samo ljutito sikne i nestane za ostalima.
Za stolom ostane sjediti samo Zigmund. U tiini se uje samo radio, koji stoji na
drvenom sanduku iza stola. Svira nekakva lagana nona glazba. Zapovjednik sjedne na
mjesto Mikija Komija. Pogleda Zigmunda, zatim spusti pogled na prazan stol ispred
njega.
Ionako danas nemate sree s kartama, Zigmunde kae zapovjednik bez zlobe.
Gurne ruku u hrpu novanica ispred sebe. Prsti udare u neto tvrdo i glatko. Zlato,
iznenaeno pomisli. Razgrne hrpu, bljesne cijev pitolja. Zapovjednikova ruka se
trzne.
Znai, ipak je to istina... igrate i ruski rulet. Zigmund ravnoduno kimne. Radio
svira i kri. Zapovjednik sporo upita:
A... ako netko naleti na metak?
Nije trebao izazivati sudbinu.
Zapovjednik se u nevjerici osmjehne.
Poslije ih bacamo u latrinu. A ujutro u baraci prijave da su veletrgovac Mcik,
bivi obrtnik Harajda ili bivi bankar Pel nou pobjegli iz logora.
Sad se zapovjednik pone smijati.
Tko vas ne zna, mogao bi povjerovati, Zigmunde.

Trebali biste vjerovati. Oni koji nisu, zavrili su u latrini.


Zigmund podigne revolver, okrene bubanj tako da zapovjednik ne vidi ima li u
njemu metaka i zatim gurne revolver prema njemu.
Obino je to vrhunac veeri, ali mi moemo time poeti.
Zapovjednik uzme revolver i pone ga podizati prema desnoj sljepoonici, ali kad
se Zigmundovo lice ukoi i u oima kao da mu bljesne suosjeanje, naglo baci
revolver na stol i bijesno kae:
Kvragu, Zigmunde, nemojte me stalno provocirati. Jo nisam vidio tako groznog
ovjeka kao to ste vi!
Zigmund ne odgovori, uje se samo glazba s radija. Zatim i to prestane.
Zapovjednik eli ustati, nema smisla uputati se u raspravu s doktorom sada kad je
tako ironino raspoloen. A moda ga namjerno izaziva, da bi to prije otiao kako bi
on mogao pokupiti sav novac. Baci jo jedan pogled na revolver. Kad bi ga
primijetio, morao bi o tome napisati izvjetaj, pokrenuti istragu i... bolje je da se
pravi kako nita nije vidio. Ustane, ali odmah zatim sjedne.
Radio je prestao svirati, iz njega se uje nekakvo kripanje, lupanje vratima ili
tako neto i odjednom se uje zabranjena pjesma Slovake majice. Samo nekoliko
tonova, prekine ih muki glas, kao da je malo zadihan: Govori Bijela legija, sluate
Bijelu legiju. Moete nas prepoznati po uvodnim tonovima i naoj paroli: Danju za
Staljina nou protiv Staljina! Ali zapamtite, svi zapamtite: doi e dan, i taj e dan
doi, kad emo i danju i nou biti protiv Staljina. Kako bi taj dan doao...
I danju i nou protiv Staljina? Zapovjednik prvo samo zine, ali zatim zaurla:
Ugasite to! i zaepi ui. Volio bi kad bi se opet mogao probuditi iz none
more, ali umjesto toga se naglo otvore vrata barake i na njima stoji Plak.
Ne moe to skriti, ne moe, uzalud gasi radio, razotkriven si, Zigmunde, skroz
si razotkriven i...
Plak ugleda pogrbljenu priliku za stolom, koja ima zaepljene ui. Zaprepasti se
kad shvati da ima policijsku uniformu. A potpuno je okiran kad prepozna glas
zapovjednika logora.
to radi ovdje, zapovjednie?
A ti?
Ja... ali to ti, s ovim... i s ovim... Plak pone pogledom prelaziti sa
Zigmunda na stol, s radija na novac u hrpama, a na kraju jo spazi i revolver.

Tako...
Doao je da i on pokua mirno kae Zigmund. Kako bi se uvjerio da je jo
mukarac. Moe i ti ponudi Plaku.
Plak samo bijesno zakoluta oima prema njemu.
Ako nema dovoljno hrabrosti, odlazi. Ako ima, sjedni.
Plak stisne zube i kao da se sprema udariti Zigmunda.
Za to je potrebno vie hrabrosti nego za muenje i premlaivanje prostituki, ha?
Plakova gruba aka samo padne na stol.
uti, odvratni kukaviki idove, ili...
Nemoj se praviti vaan, Plak odjednom se umijea zapovjednik. Tko je
kukavica a tko nije, neka bude odlueno ovdje, ne u Ilavi. Mislim da ste vi bili na
redu, doktore obrati se Zigmundu.
Zigmund mu pristojno odgovori da je na redu bio on. Zapovjednik se sloi.
Pokaite mu da je metak u komori zapovjednik se ponovno obrati Zigmundu.
On uzme revolver, otkoi ga, zavrti bubanj. U jednoj komori doista bljesne metak, s
velikom, netaknutom kapsulom. Plak sjedne na slobodno mjesto. Zigmund vrati
revolver u prvotni poloaj, zavrti bubanj i poloi revolver natrag na stol. Zapovjednik
ga uzme, prisloni ga na sljepoonicu. Muklo kae:
Ali nemojte me poslije baciti u latrinu i kad Zigmund kimne, polako povue
okida. Umjesto pucnja, uje se samo spasonosni klik u prazno. Zapovjednikova ruka
s pitoljem padne na stol. Iz nosa mu pone neto tei, ali on toga nije svjestan. Zato
Plak pozeleni.
Sada vi? pristojno ga upita Zigmund.
Radije vi, vi zamuca Plak.
Zigmund podigne revolver, prisloni ga na sljepoonicu i hrapavim glasom kae:
Neka me pokopaju prema idovskom obredu a kad zapovjednik kimne, takoer
polako povue okida. I on ima vraku sreu. Samo zatrese glavom i utke prui
revolver Plaku. On brzo, oajniki pogleda jednog i drugog, ali njihova lica su
utljiva i neumoljiva. Polako isprui ruku prema revolveru. Drhtavom rukom pone ga
podizati prema sljepoonici.
To mora biti slobodna odluka tiho kae Zigmund.

Plak nijemo, nesigurno kimne. Cijev pitolja mu prvo plee pokraj oka, zatim je
uspije pomaknuti prema sljepoonici. Uskoro se umjesto pucnja ili oslobaajueg
kljocaja u prazno oko stola pone iriti neugodan smrad. Plak ga posljednji osjeti.
Ruka s pitoljem mu zadrhti, pitolj mu sklizne iz nje i padne na stol. Plak polako
ustane i eli se neupadljivo udaljiti.
No u tom trenutku cijela baraka zasvijetli i Plak je otkriven.
Na svim se prozorima pojave plamenii svjetiljki, uje se smijeh, mnotvo ruku
se kroz reetke pone probijati prema staklu, udarati po njemu, okviri ponu klepetati
kao za vrijeme oluje. Naginju se i kroz reetke se guraju vesele, nasmijane glave
podrivaa i kockara, malo ozbiljnije glave partizana, hihotava i privlana usta
vydrikih golubica mira, kojima veseli noii torbara nastoje neto odrezati ili
nabosti. A iza njihovih lea i tijela uje se harmonika Jane Gumenog. On kao da je
pomahnitao svira Ajaju, ajaju, ne hvataj me za nju...
To je nemogue, pomisli zapovjednik i pone se smjekati. Zna da je to samo lijep
logorski san i zato nema smisla da od Zigmunda zatrai jo tableta.
Dovraga s tabletama, prijatelju! povie Zigmund u tome veselom vriskanju i
podcikivanju. I jednako tako veselo, u ritmu Janine harmonike, pone ponavljati:
Masae tijelom, prijatelju, masae tijelom, samo e vas masae tijelom spasiti, sada
i u vijeke vjekova.
Zapovjedniku ne preostaje nita drugo nego povjerovati mu.

31
Labudovi u gumenim cipelama
Poslije noi koju je tabletama omamljeni zapovjednik smatrao samo lijepim snom,
logorski se ivot nastavlja prema planu, koji se gotovo uope ne razlikuje od plana
cijele zemlje koja gradi svoju sreu. Svi ispunjavaju obveze u ast neega: ellrovi
udarnici, zajedno s njima i dvije logoraice, u ast skoranjeg kongresa svih sindikata,
preodgojene prostitutke u radno vrijeme iju pamune pregae u ast istoga dogaaja,
poslije radnog vremena vezu laneno platno u Staljinovu ast; a u ast obljetnice velike
revolucije naveer su poeli uvjebavati sveani program. A kako je poznato da je u
snovima sve uvijek malo izmijenjeno, ono to je jadni zapovjednik smatrao kostimima
golubica mira zapravo e biti kostimi lenjingradskih labudova. Poele su ih ivati tako
da prijanjaju uz tijelo. eki iluzionist Miki Komi, kojemu nita nije sveto i kojemu su
agitatori povjerili pripremanje programa, ionako ih svaki as naziva glupim guskama.
Jednako neljubazno odnosi se i prema njihovoj zapovjednici, koju naziva materom, a i
prema logorskim partizanima. Oni jo nisu dobili tajni telegram koji ih poziva u
planine i kako ne bi stalno samo drijemali u svome brlogu, i njih su ukljuili u
program. Za vydrike ene su oni, poslije umornih i bromom zatupljenih udarnika,
dobrodola promjena. Veernje probe protjeu u atmosferi radosnog oekivanja jo
jednog nestanka struje.
ujte, revolverai, sad se posvetite tekstu, moe? U tijeku je graanski rat,
Denikin je krenuo u Sibir, u Vladivostoku se iskrcavaju Amerikanci s konzervama i
crvendai ih napadaju, ne. Jelda? okrene se Miki prema Chomiu koji odmahne
glavom. On je zaduen za ideoloki nadzor, a sam je u stilu Makarenka smislio,
odnosno prilagodio prizor u kojemu partizani zarobljavaju Amerikance i dao mu je
jasan humanistiki ton.
Molim te, Miki, nemoj govoriti o crvendaima kae Chomi bijesno kad je
rije o crvenoarmejcima. Shvati da si u logoru i...
Da, da, povlaim to Miki prekine Chomia. Onda, crvenoarmejci, idemo.
Dva partizana dovuku na pozornicu Amerikanca koji se odupire. Glumi ga redatelj
seoskih amaterskih predstava, koji je na sebe privukao pozornost kad je plakao na

Tjednu logorskog obrazovanja. Izgleda prestraeno, licem u lice s divljim sibirskim


partizanima.
Amerikanca smo uhvatili, brao. Evo ga!
Bila su dvojica objanjava drugi partizan. Na kolima su vozili konzerve. A u
konzervama mlijeko. Glup narod, ti Amerikanci. Doli su se boriti, a lou okoladno
mlijeko. Uh! Jednog smo odmah koknuli, ali ovaj je stigao dignuti ruetine. Hnde
hoch! odjednom zaurla na zarobljenika. On brzo podigne ruke.
Ovako je dignuo ruke, pa ga nismo mogli... Evo ga! i nogom udari zarobljenika
koji lei na tlu.
Ostali partizani se ponu ljutito gledati. Bjesne:
Tko ih je zvao? Jo se razbacuju s konzervama! Zato da ga mazimo, rei ga!
Sredimo ga!
Ne ide to tako, drugovi! zaustavi ih zapovjednikom gestom Idealist s planina.
Prvo emo mu ljudski objasniti da je intervencionist i imperijalist, a tek onda emo
ga... i sugestivnim pokretom prijee rukom preko svoga grla. Zarobljenik se na tlu
pone tresti od straha.
to treba objanjavati? Nemoj nas zadravati, komandante! ponu
nezadovoljno gunati partizani. No Idealist ponovi svoju humanistiku kretnju.
Zarobljenik odjednom oajniki povie:
I dont understand!
Jadnik, ni ruski ne zna saali se jedan od partizana. Moda da imamo neku
knjigu i...
Vasja! okrene se Idealist prema drugome partizanu daj katekizam!
Vasja oklijeva.
Znam da ga ima. Neu te kazniti.
Vasja polako zavue ruku pod kaput.
Katekizam emo dobiti umijea se u prizor Chomi.
Kakav katekizam, drue agitatore? zaueno upita zapovjednica Matilda.
Neoekivano se pojavila u baraci i prostitutke, koje su ekale na svoj nastup u prizoru
s bijelim noima, odmah su primijetile kako je Matilda ve stigla Idealistu s planina
uputiti nekoliko nesigurnih zaljubljenih pogleda. Chomi to, dakako, nije primijetio i
sad se okrene prema zapovjednici i pomalo nervozno joj objasni da e partizani

zarobljenome Amerikancu u katekizmu pokazati sliku na kojoj Abraham zamahuje


noem prema zavezanom Izaku, a iza oblaka ih promatra Bog.
Da i kakve to ima veze s revolucijom... ne shvaa Matilda.
Kako kakve? Takve da e objasniti Amerikancu kako je Abraham s noem u ruci
poput buruja, zavezani Izak je poput proletera, a onaj koji ih huka iza oblaka je
imperijalist. Amerikanac e tako shvatiti bit i pozadinu klasne borbe i imperijalistike
intervencije protiv radnike drave, skinut e kapu s glave i povikati:
Down with imperialism vikne zarobljenik to lei na pozornici. Kao
strastvenog zagovornika ukidanja razlika izmeu dogaanja na pozornici i u gledalitu,
prizor izmeu agitatora i zapovjednice ga je potpuno zaokupio.
Oprostite, ali ja ne razumijem svejedno se jo jednom odvai Matilda.
Povikao je, dolje imperijalizam. Tako je postao njihov saveznik i sauvao
glavu.
A, tako... Ali odakle znate da u katekizmu postoji ta slika, drue agitatore? Pa
vi...
Provjeravate moj politiki profil ili to, zapovjednice? U ambulanti ga je imao
franjevac Mat, prelistao sam ga i...
Ne brbljaj toliko s materom, Standa, moe? Ve si za to vrijeme mogao otii po
knjigu prekine ih Miki. A zato je, dovraga, nisi prije donio? Sad je cijeli nastup
propao, a slavna obljetnica samo to nije.
I glumci ponu mrmljanjem izraavati nezadovoljstvo, Chomi se zbuni. Nagne se
prema Matildi i pomalo oajno joj apne:
Morate mi pomoi s katekizmom, zapovjednice. Plak ga je oduzeo Matu i
eli dokazati da su ga franjevci upotrebljavali u logoru kao klju za ifrirane poruke
koje su slali radiju Bijela legija. I tvrdi da oni po logoru ire pobunjenike parole.
Nita mi nemojte govoriti, nita ne elim imati s tim uplaeno apne Matilda i
odmah se odmakne od agitatora.
Amaterski redatelj, koji lei na leima na rubu pozornice, nakon to je uo njihovo
doaptavanje, samo pomisli: sjajna, sjajna predstava. Nikad nee poaliti zbog toga
trenutka, niti zbog pola godine u logoru, jer e mu to pomoi da nekoliko godina
poslije napie sjajan rad o tome kako se radnja komada s pozornice moe glatko
prenijeti u gledalite i tako e postaviti temelje teoriji happeninga.
Miki Komi zavri probu prizora s Dalekog istoka i da znak lenjingradskim

labudovima da dou u prednji plan pozornice. Ernika je, malo i uz pomo


Chomieve protekcije, opet solistica. Carmen vie nije ljubomorna na nju jer je za
vrijeme recitacije ona solistica, kao baletna pratnja. Obje su danas prvi put isprobale
i kostime: ali dok je Carmen barem nabavila tenisice i njezine zadivljujue noge ve
bljete pred oima sibirskih partizana kao nepodnoljivo bolan poziv da to prije
bude mrano kao u rogu, Ernikine su noge jo uvijek u izgaenim gumenim cipelama.
Pomalo joj to kvari raspoloenje; osim toga ju je uznemirilo doaptavanje Chomia i
Matilde. Odmah je naslutila da katekizam moe samo natetiti novaku.
Omladino, koncentrirajte se, moe! pozove ih Miki. Na redu je tvoj solo.
Ernika malo iskorai iz zbora i recitira:
Danas e biti bijela no, bijela poput moje koprene,
ja trait u te u tihim zakutcima na obalama Neve.
Bakreni jaha oivjet e i sa mnom Nevu preskoiti
a ja u ajkovskog i balet bijelih labudova sanjati.
Carmen i bez Mikijevog poziva pone plesati balet, a uskoro se ukljui i zbor,
osjeajno:
O, bijele noi, bijele noi,
vrijeme kad ne sramimo se dodira,
o, bijele noi, bijele noi,
u kojima vlada kolektivna erotika.
To nee ii! povie Matilda i snano udari svojim tapom po drvenoj klupi
To neu dopustiti, to je nemoralno!
Ja odustajem! bijesno vikne Miki Komi i baci na pod papire koje dri u ruci.
Standa, ako ne zaustavi ovu cenzuru, serem ti se na cijelu revoluciju i...
Oprostite, zapovjednice, ali ovo ne spada u vau nadlenost. Nadzirite ih,
provjeravajte njihov moral u baraci, ali nemojte se mijeati u ideoloku stranu! i
Chomi se okomi na Matildu. Ona nije oekivala napad s dviju strana. ak uputi
nekakav moleiv pogled prema Idealistu, ali on sa zanimanjem promatra Carmenine
noge. Zapovjednica stisne zube, zatim se okrene i demonstrativno ode iz barake.
Ostatak veeri protekne bez ikakvih upadica. Ali i bez mrkloga mraka.
Mislile smo da imate barem toliko mate koliko i udarnici kroza zube, ironino
primijeti Carmen dok navlai grube logorske hlae i njezine divne noge nestaju iz

vidika poudnih oiju Idealista i svih sibirskih partizana.


Petrolejke na zidovima i karbidne svjetiljke su onesposobljene takoer kroza
zube odgovori joj Idealist. Uskoro e biti i drugi udar, Carmen.
Samo da to ne bude tek za sljedeu obljetnicu Carmen sumnjiavo zakljui
razgovor i sasvim sakrije svoja izazovna bedra. uvarice ih ve prate, slau ih u
dvorede, zatim ih prebroje i u zatvorenoj formaciji vode u baraku kroz veernju tamu.
Poslije jo jednoga prebrojavanja ene ponu ljutito svlaiti logorske krpe i navlaiti
redovnike spavaice, a kad pritom sluajno dodirnu otkriveni trbuh, bok, bedro,
dojku, rame, bilo to na svome tijelu, njihov bijes raste zbog spoznaje da se sve vie
debljaju, neke ne samo zbog naklonosti logorskih kuhara.
Ernika svlai svoju bijelu haljinu labudice. Mora zamoliti Riju Amalu da joj na
leima otkopa niz dugmadi koji su od nekakvog sedefa i navodno su bili s toalete
ruske carice, grofica joj ih je velikoduno poklonila, a kad je Ernika u svojoj bijeloj
haljini sa sedefnom dugmadi prvi put zasvijetlila u polumraku prljave drvene barake,
stara je grofica oduevljeno uzviknula: Kak Tatjana! U oi su joj navrle suze, a kad ih
je zaustavila, poela joj je strastveno recitirati Tatjanino pismo Onjeginu. Grofica
sad ve spava, sa svlaenjem joj pomae Ria, kojoj oi vie ne suze, jer ju je Zigmund
potpuno izlijeio (a ona navodno masaom tijelom sad lijei njegovu bolesnu
kraljenicu), no kad se pod njezinim iskusnim prstima pojavi Ernikin labui vrat, Ria
ne moe odoljeti i poudnim usnama pone dodirivati glatku, poput baruna njenu
kou.
Ali, Ria... kaklja me... prestani! smijui se, isprekidano govori Ernika.
Carmen, koja je ponovno otkrila svoje velianstvene noge, no one Riju vie ne
privlae, ljubomorno primijeti:
Za sveanost mora bolje stisnuti trbuh. Ve ti poinje strati.
Mogla bi od doktora traiti nekakav elastini pojas za mene obrati se Ernika
Riji.
I ima sree to se Matilda zatelebala u glavnog revolveraa. Inae bi te ve
razotkrila sad ve zlobno kae Carmen. Ne stigne izrei jo neto zlobno jer netko
kraj vrata vikne: Pazite, Madla! U baraku ulazi Matilda, u ruci joj poznati tap. Krene
ravno prema Erniki. Poput tajfuna. Kae joj da se ne svlai nego da se ponovno
obue, a kad Ernika samo iznenaeno gleda u nju, naglo je okrene, sama joj pone
nepaljivo i nespretno zakopavati haljinu, tako da jedno sedefno dugme odleti na
pod. Malo se pribere, otro naredi Riji Amali da je ona zakopa i da ne gleda u nju
kao tele te zamahne tapom. Ernika se uplai vie nego Ria i zato cijelim putem kroz

logor ne skupi hrabrost da napokon prizna zapovjednici kako je u etvrtom mjesecu


trudnoe.
Ponovno su u poznatom hodniku, ispred jednih vrata opet lee izgriene psee
ogrlice, ali pri pogledu na njih Ernika ne pomisli na bajku koja bi je ohrabrila.
Matilda je ostavi da eka na hodniku i sama ue u ured. Ernika samo na trenutak
ugleda Plaka koji se izvalio na stolcu, u ruci dri velike kare i upravo je njima
udario po svome dlanu to joj je dovoljno. Matilda uskoro izlazi, Erniki se uinilo
da su posljednje otre rijei koje je uputila Plaku bile: Impotentni bijednie! Ona s
prezrivim izrazom lica izae iz ureda. Ernika sa strahom na licu ue.
kare u Plakovim rukama, kao i smotani kabel to viri iz odkrinute ladice stola
ve su joj poznati, ali zapanji je i s vremenom uplai neto sasvim drugo: smrad u
uredu, prvo slab, ali onda sve jai. Neto ondje smrdi kao dijete kojemu dugo nisu
promijenili pelenu. Ernika oprezno zakilji prema kutovima ureda, zatim baci pogled
i nekamo prema Plakovim koljenima, ali nita ne vidi. U drugom je mjesecu imala
elju za neobinom hranom, moda u etvrtome mjesecu trudne ene osjeaju smrad,
pokuava se smiriti, ali osjea da e je eludac uskoro prestati sluati. Jo joj Plak
grubo kae da sjedne blie njemu. Poslua ga i smrad se pojaa. Keri Boje ljubavi,
budite uz mene, arko poeli Ernika i sjedne na rub stolca.
Kakva je to maskarada? Plak pokae njezinu haljinu.
Pripremamo sveanost u povodu obljetnice. Glumim lenjingradskog labuda.
Za mjesec dana bi ti morali dati drukiju ulogu...
Ernika se osmjehne vrsto zatvorenih usta.
Skotnu kuku e glumiti! odjednom grubo povie Plak. Podigne stranjicu
sa stolca. Ali ne mora ni ispruiti ruku prema kabelu, smrad djeteca kojemu pelene
nisu promijenjene barem tjedan dana zapuhne Erniku, otvori joj vrsto stisnute zube,
tako da uplaeno jaukne i onesvijesti se. Kad se osvijesti, sjedi na istome stolcu, a
Plak joj svojom velikom apom pridrava labui vrat. Prozor prema noi u logoru
je otvoren i smrad je znatno oslabljen. Ernika duboko udahne.
Zato odmah pada na lea? Zar se nijedna od vas ne moe odviknuti od toga?
Ernika jo jedno vrijeme ne vidi jasno Plakove oi, ali sve vie osjea kako su
joj grudi mokre od vode, a od hladnoe joj se uskoro ukrute bradavice.
Nemoj se vie bojati jer u se stvarno naljutiti. uje li? Htio sam ti samo neto
predloiti... Javno e priznati da te je napumpao onaj mladi redovnik. Da si ga zavela
one noi u ambulanti.

Vi ste nas pijunirali... Ali u to ionako nitko nee povjerovati...


Za to se ne mora brinuti. Mi emo se pobrinuti da svi povjeruju. Mi znamo
naine kako da ih na to natjeramo. Razumije? Pomoi e mu. A i sebi, da te ne
moram dati oiati i poslati u Ilavu.
Ernika se osjea kao da je zalivena vruom vodom. I boji se da e se smrad
pojaati. to bi sad uinio s njom?
A zato ih tako mrzite, redovnike i sveenike? Pa oni se ne bore protiv vas...
Upravo u tome je njihova podmuklost! otro kae Plak. Ah, ti farizeji, ja u
ih... odjednom nastavi drhtavim glasom, kao da e se rasplakati. Zatim se pribere.
Odvest u te k njemu. Slobodno odlui. Ali nemoj propustiti priliku koja ti se
prua! odmah je upozori.
Izau iz ureda. Erniki se ini kako se smrad nepresvuenoga djeteta vue za
njima i dok hodaju prema zatvoru. Izgubi se tek onda kad se u mraku izgubi i Plak.
Straar je dovede do elije gdje se nalazi zatvoreni novak. Gurne je unutra i za njom
zakljua vrata.
Mala elija s betonskim podom osvijetljena je zasljepljujuom aruljom na stropu.
Novak lei na nekakvoj crnoj krpi, koulja mu je poderana, lice oteeno. Polako ga
okrene preme bijelome privienju. Lice mu se trzne od iznenaenja, ak pokua
napraviti pokret kojim tjera iskuenje, ali ruka mu bespomono padne na tijelo.
To sam ja, Ernika, nemoj se bojati i klekne k njemu na rairenu krpu, koja je
zapravo Matev redovniki habit.
Poslao me je Plak, ne boj se...
Smrdljivi tvor apne novak.
Meni je smrdio kao beba kojoj dugo nisu promijenili pelenu. Ali to je valjda
zato to sam u etvrtom mjesecu trudnoe. Nisam ti to priznala kad smo se sreli u
ambulanti, samo sam traila evanelja, ti si mi donio katekizam i to je izazvalo
nevolje. Plak nas je pijunirao, tvor nepremotani, tebe je poeo muiti a mene
nagovara da javno priznam kako si me ti napumpao.
Novak naglo trzne glavom, ak se pokua malo odmaknuti od Ernike. Jasno je to
Mat misli o Plakovu prijedlogu. Ona alosno kae:
Znala sam da ne moe pristati na to. Moda se nita ne bi dogodilo, ali ionako
nitko ne bi vjerovao u tvoje priznanje, svi bi znali da je izvueno batinama, jo bi te
cijeli logor alio. A kad bih to samo ja tvrdila, nazivali bi me kurvom...

Novak uti.
Nemoj misliti da se bojim ianja i Ilave... Ali ako i mene ponu udarati u trbuh
nogama i crijevom, osakatit e u meni ovaj mali ivot... To je dijete zaeto iz ljubavi,
kosa i cijelo tijelo su mu mirisali na more, imao je tako svjee, njene usne... kao
tvoje...
Novak se trzne, Ernika uzvikne.
Boe, i usta su ti razbili. To te sigurno jako pee, sigurno vie nego kad te netko
cijelu no strastveno ljubi, je li tako? Plak me, kad sam se onesvijestila, polio
vodom, ako hoe, pritisnut u se uz tebe i mogu ti biti kao oblog. Ne boj se, time
nee prekriti zavjet istoe i Ernika paljivo podigne novakovu glavu i njeno
pritisne njegovo izubijano lice na mokre grudi. Novak tiho zastenje, njegove usne
malo otpoinu na Ernikinim majinskim grudima koje su ve ispunjene mlijekom, iz
prsa mu izae uzdah olakanja i zatim njegova glava padne na njezina bedra. Ernika
je mora pridrati kako ne bi kliznula na beton. Oprezno ga gladi po gustoj crnoj kosi.
Da sam ostala kod Keri Boje ljubavi, za ispovjednika bih odabrala nekoga
kao to si ti. Sve se zakompliciralo. Kad sam se vratila kui u Dornkappel, majka me
potjerala da idem raditi. Nala sam posao u tvornici konca Danubiuska. Trudila sam
se koliko sam mogla, ali majstor je bio uasan, stalno mi je prigovarao: Pripazi, kozo,
ili e zaas letjeti odavde! A kad bih mu se usudila odgovoriti, opet bi vrisnuo na
mene: Zaepi gubicu, nisi u bordelu! Poela sam zavidjeti onima koje su u bordelu i
mogu govoriti koliko hoe. Poela sam sanjati o tome. Onda sam iz radoznalosti
jednom otila u Vydricu. Cijelu plau sam potroila na trajnu i bojala sam se vratiti u
Danubiusku, jer majstor nije podnosio trajne... Vjerojatno je dobro to e ene biti
ravnopravne s mukarcima i to u radionicama ve postoje i majstorice.
Ernika bi novaku rado rekla neto ime bi ga ohrabrila, ali nita joj ne pada na
um. U eliji je zima, polivena haljina je pone uasno hladiti po grudima. Lako bi
mogla dobiti upalu plua, moda i tuberkulozu. Strese se od te pomisli. Mat se
pomakne, pogleda u nju.
Uasno mi je hladno po grudima. Znam da te ne smijem dovoditi u iskuenje, ali...
moe li me dodirnuti rukama i moda e to biti vrlo kratko, sigurno e uskoro doi
po mene.
Novak oklijeva, zato Ernika preuzme grijeh na sebe.
Samo me dri, dovoljno mi je da osjetim tvoju toplinu. Moda se vie nikad
neemo sresti. Malo u ti recitirati za rastanak.

Ne mogu trati za tobom, ve digli su mostove,


nebo iznad grada probole su tri igle.
Onu najljepu u kosu u zataknuti
kao pred ljepotom, pred tobom u se pokloniti.
Ernika sklopi oi. Vidi samu sebe kako graciozno plee balet na obali Dunava,
njezina bijela, eterina figura titra meu jesenskim drveem. Stane, podigne se na
vrhove prstiju, s drvea se osipa zlatno suho lie, pada oko njezinih nogu dok ne
prekrije izgaene logorske cipele. Osjeti hladnou na glenjevima, ali grudi joj se
ispunjavaju toplinom, nabrekle su kao da e puknuti i mora ih stisnuti rukama. Ondje
se susretnu s drugim rukama, ona slabano uzdahne.
Jo dugo nitko ne dolazi u eliju po nju.

32
Plodovi pogrenog obrazovanja
Prvo su ih neprekidno pucketanje, lomljenje, pucanje, brujanje i zujanje, svaki
tresak i um, plaili i uznemiravali, ali s vremenom su se dvije ene navikle na sve te
zastraujue zvukove. Jednako tako navikle su se i na osjeaj nesigurnosti, u poetku
tako pustolovna vonja u zatvorenim kolima slube odravanja postala im je obina,
njihovi trosatni izleti u duboko podzemlje rudnika vie ih toliko ne uzbuuju i ne
opijaju jo gore, postaju im dosadni mukarci koji zaudaraju na ugljen i, kako bi se
dovele u stanje u kojemu tijelo ludo ili barem strastveno udi za mukim dodirom,
maenjem, stiskanjem, lizanjem i guranjem, prije vonje u podzemlje uvijek moraju s
bokalom otii po vodu i potajice promatrati naunike koji se tuiraju. Udovicu njihova
djeaka tijela s prsima bez dlaka, napetim glatkim trbusima i njenim, objeenim
kljunovima njihovih kokota, nostalgino podsjeaju na godine prije dolaska
Ispovjednika u njezin stan i ivot, godine zajednikih cigareta i puenja njihovih
kokota, kad su joj bili dovoljni nespretni dodiri njihovih neiskusnih ruku u izrezu
haljine, u oroenom podpazuju, pipkanje po bedru, ispod podvezice, kroz vlane
gaice. Carmen pak, dok gleda kako mlazevi vrue vode udaraju po njihovim
miiavim stranjicama na kojima nema ni grama suvine masnoe, prije postaje
zavidna i svjesna je da tako glatku i napetu stranjicu vie nikad nee imati, koliko
god je muila dijetom i masaama mukih ruku i njihovih elastinih batina. A ipak se
obje i dalje u zatvorenim kolima sputaju u podzemlje, vrag bi ga znao zato, zapravo
zato da bi barem na trenutak obnovile svoje snove. Dogaa se to na razne naine, uz
pomo razliito velikih, debelih i efikasnih mukih batina (povremeno zloduh brom
onemogui podizanje), i budui da se na ugljenu stvarno ne moe udobno leati,
vonje poinju i zavravaju stojei, to vie odgovara plesaici Carmen nego
Udovici, koja je ipak u godinama, ima prilino teku stranjicu i ne tako vrste miie
na trbuhu i bedrima. I vjebanje s elastinim masanim tapom za nju, htjela-ne htjela,
traje malo due, oboje se u tekome, vruem zraku rudnika potpuno iscrpe, udarnik se
jedva, esto etveronoke odvue do drugoga radnog mjesta u mraku, gdje se njegov
udarniki ar potpuno ugasi, a Udovica je jednom, dok se u zakljuanim kolima
vraala na povrinu, zamalo zaspala i sva srea da je nisu otkrili nadglednici. Na
sreu, stari Vendrick vjerno straari. Za njega putovanja dviju ena u podzemlje,

njihovi povratci i razgovori koji slijede u radionici, postaju poglavlje kojeg e se


najradije sjeati iz svojeg dugoga ivota, koji inae stvarno nije bio siromaan
dogaajima; ali i sve ono to je doivio na rijeci Piave, gdje su uspjeli cijelu no
marirati usprkos kii i u rovovima istrijebiti milijune uiju, potpuno blijedi pred bilo
kakvom krtom Udoviinom primjedbom o vonji kroz rudnik s koje se upravo vratila.
Ah, drozdice moja, Vendricky ne moe doi k sebi od zaprepatenosti. I budui da
uvijek istodobno postane svjestan svoje starake nemoi, nesposobnosti da se sam
upusti s Udovicom, u posljednje je vrijeme uasno zamrzio kapitalizam i lanog
humanista Masaryka, koji nije bio u stanju organizirati ovakve enske logore i time ga
je liio mnogih ivotnih radosti. Psuje buruje i Masaryka tako glasno i uvjerljivo da
ga ukljue u sindikalni teaj kako bi govorio o oblicima lanog humanizma
Masarykove republike.
Ah, Karminka, ba sam se uvalio u govna same poslije Vendrick svoja
iskustva s teaja.
No Carmen vie uznemirava to to je stari u vlanim jesenskim danima poeo
kaljati. Od jutra do kraja smjene u radionici krklja, pije odvratni aj od luka i ali se
na staru Vendricku, koja ga njime mui. Zatim kalje bez prestanka, spominje smrt s
kosom i njegovo zanimanje za dvije ene uznemiravajue slabi. Ah, kad bi bar na
kratko mogao oiviti svog starog sivonju, kako naziva svoj muki alat. Carmen mu
predloi da se klade u to kakvu ima Udovica: je li svijetlosmea kao drozdica ili
sasvim crna, poput gavrana? Neki udarnici su ve na toj okladi izgubili lijep novac,
moe i on! Ali ni ta ideja ne izazove u starome brbljavcu nekadanje obijesno
raspoloenje. Premda s otpravljanjem zakljuanih kola vie nema gotovo nikakvog
posla, budui da se sve odvija u reiji udarnika, koji sami dolaze po kola, guraju ih
kamo treba, uvaju ih na cijelome putu kroz podzemlje kao oko u glavi i opet ih
doguraju u radionicu, svejedno bi bez starog Vendrickog sve propalo; uputiti drugog
ovjeka u taj projekt bilo bi previe riskantno, svi bi mogli zavriti na sudu ili u
najmanju ruku u logorskom zatvoru.
Carmen i Udovica o toj realnoj opasnosti ozbiljno raspravljaju u prostoriji za
izdavanje svjetiljki.
Ako stari ispadne, moemo samo ekati mrkli mrak u logoru kae Carmen. A
partizani su nepouzdani.
Mato se ne eli ponovno uputati u to. Uskoro izlazi uzdahne Udovica.
Stvarno i...
Razmilja o tome da jo neko vrijeme dobrovoljno ostane u rudniku. Ba smo

danas htjeli porazgovarati o tome objanjava Udovica. Kola su ve vjerojatno


krenula. Oprosti to...
U redu je, starija si, ima prednost sloi se Carmen s natruhom zlobe u glasu.
Pomalo je i razoarana, jer je bio red na nju i ve je sanjarila o tome.
Ne odu ni s bokalom po vodu za svjetiljke. Udovica samo pokupi pokvarene
svjetiljke i pouri u radionicu. Carmen je pozdravi uobiajenim Sretno! i pone raditi
za dvije. U mislima putuje s Udovicom u podzemlje, uje eksploziju, zrana struja
gasi svjetiljke i... Sretnija od njih dvije danas e mirisati na smolu i mukarce.
No Udovica se ne vraa. Moda su se ona i Mato izgubili u matarijama, pomisli
Carmen, ali poslije sat vremena se uznemiri. Kad bi barem mogla otrati u radionicu
Vendrickom, ali sad ne smije napustiti slubu. Proe jo pola sata i Carmen osjea da
se neto dogodilo neto loe. Ne stigne ni pomisliti to kad na hodniku ispred
prostorije zauje mnogo mukih glasova i lupanje bakandi i prije nego to prvi
isprui ruku prema svjetiljci, Carmen kroz prozori uje sudbonosnu rije:
Odronjavanje...
to se dogodilo? Carmen sa strahom upita poznatog nadglednika.
Dolo je do odronjavanja na treoj dionici. Sad e barem te budale shvatiti to
je rudnik. Sami rekordi i... to ve nadglednik govori nekome s druge strane
prozoria, njihovi glasovi i koraci se udaljavaju. Carmen se mora nasloniti na policu
sa svjetiljkama. Boe, onaj san, odjednom shvati. Sanjala je da su ene iz druge
smjene prale nekoga u prostoriji s tuevima, bila je to neka ena, lice joj nije vidjela,
samo tijelo, bilo je bijelo i netaknuto, ruke ena su ga trljale i okretale i jedna je rekla,
kako je samo ouvana, pogledaj, i okrenula je tijelo na lea i... poslije je sanjala neto
drugo, o svome tijelu i ujutro je taj san zaboravila. A sad...
Tu si, Karminka? uje se iza njezinih lea. Tek onda shvati da je u prostoriju
uao Vendrick. I on je potpuno blijed i ruke mu se tresu. Pogledaju jedno u drugo i
zagrle se.
Zaboga, to emo uiniti? sa suzama u glasu upita Carmen.
Moramo rei istinu!
Ne! uplai se Carmen i odgurne staroga od sebe.
Da! alu na stranu, ona lei negdje ispod odrona. Ja u to preuzeti na sebe,
makar me poslali u zatvor, ili u mirovinu.
Ali to u ja? A ona! Isuse i Marijo, Vendrick... i Carmen se opet baci

Vendrickom u naruje. Stari je njeno odgurne i pogleda oko sebe. Naredi joj da uzme
svjetiljku, prostoriju neka ostavi otvorenu, to je pitanje ivota i smrti, Carmen se
mehaniki sloi, mehaniki uzme svjetiljku, izae za Vendrickim. On na hodniku
pokupi svoju torbu i prljavu iltericu za nju. Kae joj da e krenuti kroz ventilacijsko
okno, kuda u rudnik ulazi zrak, neka dobro stegne kapu. Carmen je nabije do oiju,
hoda za Vendrickim i tek kad se malo pribere, shvati da stari cijelim putem dolje nije
ni jednom zakaljao.
Vjetar je cijelu ispue, ali ne osjea ni hladnou ni ita drugo: cijelim putem
grozniavo razmilja. Nasreu, Vendrick je ne ometa, uri ispred nje kao
pomahnitao, torba mu poskakuje na leima, svjetiljka se na trenutke gotovo gasi, ali
kao udom se plameni svaki put ponovno rasplamsa i osvijetli sljedei dio puta.
uje se tutnjava, vikanje i nekakve dugake naredbe, tropotanje eljeznih vagona i
buka builica i ekia. Vendrick namjesti torbu, a Carmen iltericu i prebaci u drugu
ruku teku karbidnu svjetiljku. Takav strah nikad nije doivjela, ni onda kad su je u
Beu ispitivali u CIC-u... dodue, tada nije lagala onoliko koliko namjerava sad.
Uu u osvijetljeni popreni hodnik, hodaju po tranicama, spotiu se, Vendrick
odgurne neke ljude, oni ga ljutito pogledaju, ali kad vide da nosi torbu s alatom, misle
da donosi jo dinamita i proputaju ga. Kad stignu do odrona, u tom asu sve oko njih
utihne: poslali su signal u odron i ekaju odgovor. On ne stie. Oznojeni ellr se u
oaju okrene i... ugleda Carmen.
Za Boga miloga... zamuca. Kad Carmen spusti pogled i malo se pomakne u
sjenu, ellr doda: Ne javljaju se.
Koliko ih je tamo ostalo? stari Vendrick stupi naprijed.
estorica muklo progovori neki udarnik iza ellra. Junaki udarnik ellr
samo spusti pogled.
est mukaraca i jedna ena kae Carmen, izae iz sjene starog Vendrickog i
skine s glave prljavu kapu. Po crnom rudarskom odijelu padne divna zlatna kosa.
Spasioci bulje u nju. Carmen je raunala s tim. Moe progovoriti.
Da, dobro ste uli, tamo je i ena. to je u tome tako nevjerojatno? Sovjetske
ene su se ve odavno izjednaile s mukarcima. Paa Angelina je sjela za Staljinac
dvanaest i zaorala pustaru. Mljekarica Malininova je cijelu zemlju nauila duboko i
plitko masirati vimena, Larisa Zagladovova uzgajati sortu kukuruza kakva prije toga
nije uspijevala mnogim velikim strunjacima, ak ni akademiku Ajcinu. to mislite,
koliko su nam to puta spomenuli na predavanjima u logoru? Najmanje tisuu. I ovo je
rezultat... pokae Carmen prema odronu.

Spasioci naizmjenino bulje u odron i u Carmeninu kosu.


To su plodovi pogrenog obrazovanja. Nisam svojoj prijateljici mogla izbiti iz
glave ideju da i ona moe postati slavna kao komunistice Gusta Fuikova i Aneka
Hoinov, ako se poput mukaraca spusti u jamu. I tako se spustila, jer je netko ba
smislio da bi na mnogim radnim mjestima ene mogle zamijeniti mukarce, jer uskoro
nee tko imati kopati crno zlato za nau zemlju. Zato je to htjela tajno isprobati i sad...
sad... Carmen se sad napokon uspije rasplakati.
Svi je spasioci pokuavaju utjeiti, prvo je glade po zlatnoj kosi, zatim bi se
spustili i nie, ali neki mukarac, voa spasilaca, opsuje i odgurne ih i prilino ljutito
kae Carmen da mu sad razumljivije objasni kako je njezina prijateljica uspjela doi u
rudnik. Carmen i dalje samo plae. Istupi stari Vendricky i junaki preuzme glavni dio
krivnje.
Stari jarac. I vas bi na godinu, dvije trebalo poslati u logor ljutito reagira voa
spasilaca, oboje ih odgurne od odrona i odmah pone izdavati naredbe. Builice i
ekii se opet bace na odron, ponu se dizati stupovi ugljene praine i tako Vendrick
odvue Carmen nekamo otraga i oboje legnu na drva koja su pripremljena za
podgradivanje hodnika. Vendrick napokon pone kaljati i izmeu napadaja kalja i
iskaljavanja kae:
Neka mi samo jo netko kae da ene nemaju pameti!
Ah, vi stari jare ljubazno kae Carmen, spusti starome ruku meu bedra i
privue k sebi njegovu oianu glavu. Uskoro k njima dotri oznojeni ellr.
Kukavico! prezrivo mu kae Carmen. Ti bi je ostavio ondje, ha? Pa to je
samo kurva iz Vydrice, je li? Toliko ti cijeni ene, svinjo jedna! Za tebe vie nema
zabave.
Vendrick se pone smijati i kaljati. ellr samo baci pogled na njega, zatim i na
Carmen i vrati se do odrona. Za pola sata se spasioci probiju do kola s alatom. Izvuku
ih, oprezno pijucima oslobode iskrivljena i izvrnuta vrata. No kola su prazna. Carmen
se rasplae, premda zna da Udovica nije mogla biti u kolima, to joj potvrdi i ellrov
pogled. Spasioci jo odlunije odvaljuju ugljen i kamen, pred njima se uju neki
zvukovi. Veina ih se baci u tome smjeru, ali udarnici ponu kopati sa strane, gdje su
mali zasjeci u kojima se iskopava ugljen za rekorde. Uskoro pronau razderanu
rudarsku bluzu.
Za Carmen, koja se vie ne odvaja od spasilaca, to je jo jedna potvrda onoga za
to misli da e pronai. to da sad izmisli? Moda neto o tome kako je junaki
poginula prilikom obavljanja svoga posla. Ali to odmah odbaci. Dva koraka blie

zasjeku otkriju jo jednu bluzu. Daju je Carmen. Prema cvjetiu koji si je na njoj
Udovica izvezla od ostataka srebrnog konca za Staljina, Carmen sa sigurnou
prepozna bluzu. Njezin lo predosjeaj se samo pojaa. ellr sad uzme u ruke
eljeznu polugu i pone odvaljivati velik komad ugljena. Jano odskoi. Ostali spasioci
odmah podignu upaljene svjetiljke. Zasjek, slian maloj peini, osvijetli slabo svjetlo.
Udarnik i miner Mato i logoraica i lana udovica Manca lee na ugljenu,
zagrljeni, Mato na sebi ima hlae i izme, Udovica samo izgaene logorske cipele.
Rudarske hlae su ispod njezina golog tijela. Spasioci spuste svjetla lampi.
Jadnica... valjda od straha nije znala to radi saalno progovori neki od
spasilaca.
Moda su samo omamljeni s nadom u glasu se javi drugi.
Idi je pokriti, Karminka sa suzama u glasu kae stari Vendrick. Carmen otrese
prljavtinu s bluze i... Udovica kao da se malo pomaknula. Odmah joj zadrhte i grudi.
Die, die povie Carmen i rasplae se od sree.
Udovica se sad pomakne i ispusti zvuk koji je slian hrkanju. Moda to nije bilo
hrkanje, vrag bi znao to joj se sve nakupilo u grlu i guilo je, ali spasioci se ponu
veselo smijati. Pomakne se i Mato te Udovica sasvim doe k sebi, uzdahne, okrene se
na lea i spasioci samo blenu.
Svijetla je, drozdica kae stari Vendrick pomalo razoaran.
Stari prostak! ljutito ga izgrdi Carmen. to svi buljite? Pozovite nekog
doktora! i s bluzom u rukama krene prema prijateljici.
Doktor Zigmund, kojega su dovukli iz logora ravno s partije marijaa, oboje
udarnika poalje u bolnicu na promatranje. Naveer u logoru svi s divljenjem govore
o hrabroj i veseloj Udovici.

33
Proleteri slobodnu ljubav nikad nisu smatrali
grijehom...
Nakon noi u kojoj je vidio Staljinove konje kako pleu, bio svjedok smrti voe
opora i zaigrao ruski rulet, zapovjednik dogaaje u logoru prihvaa sa zadivljujuim
mirom. Shvaa da to nije normalno, ali valjda je to danak prijelaznom razdoblju u
sretniju budunost, kad vie nee biti bolova ni zloina, svaku e suzu ublaiti smijeh
masa i nesrea e biti jedan od stupnjeva prema vioj srei i konanom stanju
blaenosti.
Upravo pokuava zamisliti blaenost koju mogu oekivati i policajci, kad u njegov
ured uz bojaljivo kucanje i nesiguran osmijeh ue anketar Blaen. Zapovjednik je
ve gotovo zaboravio na njegovu prisutnost u logoru, ali navodno je stalno bio ondje,
u sobi koju su mu dodijelili, danju je prouavao upitnike prostitutki koje preodgajaju,
zatim se bavio nekim svojim omiljenim socijalnim idejama, a naveer bi vodio
rasprave s mladim agitatorom. Sve je to bilo zanimljivo, ali ve mu je bilo dosta i
vrsto je odluio da se vie nee skrivati u logoru.
Skrivati? zapovjednik zine od iznenaenja.
Blaen kimne s turobnim izrazom na licu. I jednako turobno nastavi da bi, ako ga
trebaju uhititi, radije to to prije obavio. Uostalom, svi asni i nepotkupljivi
znanstvenici i istraivai su ve uglavnom uhieni, meu prvima njegov kolega,
direktor Instituta za ispitivanje javnog miljenja, a i nekoliko akademika. ini se da
onaj tko ne bude uhien i barem privremeno zatvoren i muen, moe dobiti biljeg
ovjeka koji se dodvorava onima na vlasti.
Zapovjedniku se, premda je zatien tabletama i vizijom budue blaenosti, malo
zavrti u glavi. A Blaen ga jo vie izbezumi kad odjednom iz unutarnjeg depa
kaputa izvue neki tekst i gurne mu ga pred oi. Tekst ima naslov LJUBAVNE
POTREBE PROLETARIJATA i podnaslov Rasprava o drutveno poeljnom seksu.
Zapovjedniku na tekst prvo padne podignuta ruka, zatim i pogled. Nehotice se zaustavi
na reenici: Proleteri slobodnu ljubav nikad nisu smatrali grijehom. Prebaci pogled
na drugo mjesto, a ondje je reenica: Za dananje proletere brak nije potpuno

svrhovito i zdravo polazite, budui da, u pravilu, zbog njega dvoje slobodnih radnih
ljudi ostaje bez djelia slobode. Nekakvim rubnim pogledom zapovjednik jo vidi
poetak reenice o permanentnoj revoluciji u seksu, ali ne usuuje se itati dalje.
To je primjerak za vas kae Blaen, ini se da je zadovoljan dojmom koji je
na zapovjednikovu licu ostavio letimian pogled u tekst.
Hvala, ali... uasno... vrijeme... onda muca zapovjednik.
Original sam poslao ministru, kako ne bi mislio da sam ovdje ljenario
pomalo familijarnim tonom kae anketar. Zapovjedniku zatim ne preostaje nita drugo
nego da bez mucanja ponovno zahvali za tekst. Blaen kae da e se jo doi
pozdraviti s njim. Zapovjednik kae da se veseli, isprati Blaenog na hodnik i, dok
gleda kako nestaju njegova pomalo pogrbljena lea, nekako tuno pomisli: sigurno e
ga u roku od tri dana uhititi.
Vrati se u ured, malo oklijeva zbog rasprave, treba li je odmah unititi ili je bolje
da je spremi na sigurno, recimo u dokumentaciji peradarnika, i zatim da joj se potajno
vraa, svaki put proita djeli, tek toliko da ga to previe ne uznemiri ili
kompromitira. A to e ministar, odjednom mu glavom proleti vesela misao. Ne stigne
se ni nasmijati zbog nje jer se uje kucanje na prozor. I to ne obino, nego dogovoreni
signal. Plakov ovjek, ali odan njemu, eli ga o neemu obavijestiti. Zapovjednik
skoi od stola, brzo krene prema vratima, zatim pouri do prozora i otvori ga. Unutra
uleti neto bijelo, padne na stol. To je papir kojemu je radi teine dodan kamen.
Zapovjednik izravna papir, proita poruku i sjedne na stolac. Na papiriu pie:
Inspekcija na putu iz Ilave. Ministar je digao ruke od svega!
Naveer moemo raspravljati i o ljubavnim potrebama logorskog proletarijata,
pomisli podrugljivo. Nema vremena baviti se time, dogaaji se niu jedan za drugim.
Doe njegov zamjenik sa saetim izvjetajem o jueranjem odronjavanju u rudniku.
Uzrok nesree bila je velika koliina eksploziva koja je nestruno aktivirana. Sruila
je podgradu, nasreu samo kamenu, nije dolo do poplavljivanja vodom. Nije bilo
rtava, zatrpani rudari su bili tek omamljeni, akcija spaavanja protekla je brzo i
efikasno. Tri zatrpana rudara i jednu enu je doktor Zigmund poslao u bolnicu na
promatranje. Doktor istodobno predlae da svi budu poslani na oporavak u toplice.
Uzroci nesree se i dalje istrauju. Zapovjednik na brzinu pregleda izvjetaj, u njemu
nema niega novog, potpisom izrazi slaganje. Tek uzgred upita jesu li Zigmunda
zatekli na kartanju. Na kartanju, potvrdi zamjenik, ali u pripravnosti. Dobro da je
tako, pomalo prijetei zakljui zapovjednik. Zatim se on i zamjenik posvete dolasku
ministra. Pozovu ekonoma. Za inspekciju treba pripremiti poten objed, a moda i
veeru. Imat e to derati, zapovjednie, lupne petama brbljavi ekonom i krene u

kuhinju. Poalju poruku i u partizansku zonu. Idealist s planina se odmah osobno uputi
zapovjedniku i uvjeri ga da e kod njih sve biti okej, ve su se ionako spakirali i
ekaju samo ifriranu naredbu. Moda e je ministar osobno donijeti, pomisle
obojica. Zapovjednik to arko eli, ve mu je puna kapa tih boraca koji se izleavaju.
Usprkos tome, prijateljski popria s Idealistom. Nisu ni zavrili, a ve se pod
prozorom uje brujanje, a malo poslije i kucanje na vratima. Zapovjednik se propisno
uspravi, Idealist samo baci pogled na svoj kolt. Uz glasan pozdrav ue mukarac u
konom kaputu, s motoristikim naoalama i konom kapom na glavi, vrlo slian
Plaku. On je iz ministrova osiguranja. Strogo upita kakvo je raspoloenje u logoru.
Normalno, graditeljsko, odgovori zapovjednik. ovjek iz osiguranja kae da e to
provjeriti. Zapovjednik zna da e to uiniti kod Plaka, ali ne moe nita protiv toga.
ovjek iz osiguranja zatim kae da je ef prvo otiao u rudnik, neka ga ne oekuju na
ruku. Doi e uskoro i zatrait e kratki susret sa straarskim odjelom, a naveer
okupljanje udarnika i preodgojenih prostitutki. Zajedno? eli biti siguran zapovjednik.
ovjek iz osiguranja kimne. A noenje? Ne! ef se jo danas vraa u Bratislavu.
Zapovjednik izrazi aljenje zbog toga, no zapravo mu je laknulo. Upozori da ef ne bi
trebao propustiti posjet zoni. Mogu to dogovoriti s nazonim partizanskim voom.
ovjek odmjeri Idealista, pogled mu padne na njegov kolt. Upozorit u efa, sloi se.
Bilo bi to dobro, kratko primijeti Idealist. ovjek iz osiguranja ga ponovno odmjeri i
kroza zube procijedi: ef e odluiti. Nemamo vie o emu razgovarati. ovjek iz
osiguranja krene. Na vratima se gotovo sudari sa zapovjednicom enskog logora.
Odmjeri i nju, baci kratak pogled na njezin tap i izae iz ureda.
Doite, Matilda zapovjednik ljubazno pozove Matildu da ue.
Idealist i ona se pogledaju, on se odmah pone spremati za odlazak.
Zapovjednik primijeti nekakvu napetost meu njima i zato kae:
Malo tekue municije bi se moglo nai i kod mene, to kaete?
Ali Idealist samo odmahne glavom, popravi kolt i ode. Matilda ude i nekako
umorno sjedne na ponueni stolac. Zapovjednik to ne primjeuje jer mu je glava puna
ministra. Kratko upozna Matildu sa situacijom. Okupljanje e biti u baraci za
agitaciju, neka dovede prostitutke kao i obino: pod nadzorom i u zatvorenoj
formaciji. Matilda kimne. Zapovjedniku padne na um da bi mogle donijeti i pokazati
vez za Staljina. Odmah mu se ta ideja svidi, neka ga svakako donesu. Matilda se sloi.
A kako bi bilo kad bi inspekciji pokazali neto iz programa pripremljenog za
obljetnicu ? to kae na to? Matilda kae da bi se ene morale presvui u labudove,
ali ne zna jesu li kostimi zavreni! Onda neka to provjeri. Matilda opet kimne. Stalno
nezainteresirano kima glavom, dok to zapovjednika ne zaudi.

Ali to vam je, Matilda? odjednom uznemireno upita.


Matilda k njemu podigne izmueno lice, zagleda se u njega tekim pogledom od
kojega mu postane neugodno i zatim ga pomalo traginim glasom upita:
Trebam li vam rei istinu?
udno pitanje i tako udno postavljeno, zapovjednik oklijeva. Matilda vie ne.
U drugom sam stanju... s onim pratizanskim barabama...
Zapovjednika to priznanje potrese. Kao i nemo u pogledu te odlune, a ponekad
moda i stroge ene.
Moda bi se jo neto moglo uiniti. Zigmund bi mi mogao nabaviti injekcije, ali
ne usuujem se otii k njemu... bila sam prema njemu nepotrebno bahata.
A kad biste kao... kao da se krhotina pomakla, da vas pregleda i sigurno bi
sam... shvatio.
Mislite? s nadom u glasu odgovori Matilda. Ali nada u njezinu pogledu se
odmah ugasi. Te svinje su skupo naplatile lanstvo u partizanskom odredu , bijesno
pomisli zapovjednik. No i njegov bijes se odmah ugasi.
I ja namjeravam otii k njemu polako progovori i delikatno doda: Mislim da
bih mu mogao natuknuti neto... o vaim problemima.
Matilda kimne, ali nekako odsutno. Polako kae:
One kurve iz Vydrice e sad biti sretne!
Odjednom joj neto bljesne u pogledu, snano udari tapom po papirima na stolu,
skoi i bez rijei odjuri iz ureda. Zapovjednik mora neto popiti. Trai i tablete, sjeti
se da ih je pobacao. Zaudi se tome, odjednom ga obuzme strepnja da bez tableta nee
izdrati ministrov dolazak, bez kape izjuri iz ureda i odjuri u ambulantu. Putem ga
obuzme uasan strah da je onaj neodgovorni bijednik prokockao i logorske zalihe
lijekova. Ue u punu ekaonicu, strogo pone ispitivati simulante to ih zapravo mui.
Tako su zateeni da najmanje polovica njih ne uspije na brzinu smisliti nita
uvjerljivo. Uz prijetnje ih istjera iz ekaonice i zatim sam ue u ordinaciju.
Trebali biste ee dolaziti reagira Zigmund kad ga obavijesti kakvu mu je
istku napravio u ekaonici. Ponudi mu da sjedne. Samo na tren, sloi se zapovjednik
i objasni mu razlog svoje urbe. Zigmunda ministrova inspekcija ne uznemiri, to se
moglo i oekivati. Nekako sav bolje izgleda. Moda zbog onih masaa, pomisli
zapovjednik. I njega ta mogunost pone privlaiti, moda e to i sam iskuati, ali sad
mu je potrebno neto to djeluje trenutano. I zato zatrai tablete. Zigmund samo

slegne ramenima, istrese ih u papirnatu vreicu i prui mu ih s izrazom koji kao da


govori: samo gutaj, dobri ovjee, kad si ne da rei. Zapovjednik ustane.
Ali recite mi, doktore ponovno sjedne ono s revolverom... to je bio samo
trik. Onaj eki iluzionist...
Moda je to bio trik dopusti Zigmund i neuobiajeno grubo nadoda ali
Plak je razotkriven. Smrdi!
Da? iskreno se zaudi zapovjednik. Kratko o tome razmilja, zatim se ponovno
zagleda u doktora. Isprui ruku, stavi mu je na podlakticu. Nas dvojica se jednom
moramo pomiriti, Zigmunde. S vaim karakterom nikad se neete izvui odavde. Ono
to pobjednici najloije podnose je ironija. Moda to znate. Predlaem vam ovo:
najavili su nam veliku skupinu maarskih idova. Pregledajte ih i pridruite im se kao
lijenik. Sad postoji nekakav sporazum s Meunarodnim crvenim kriem. On e vam
omoguiti siguran odlazak u Izrael. Razumijete? Sluate li me uope? sad ve
iznervirano doda.
Uvijek ja vas pozorno sluam, zapovjednie. Za mene ste zanimljiv sluaj...
Zapovjednik polako ustane, osjea se kao da e eksplodirati.
Razmislit u o vaoj ponudi. Ali zapravo mi je ovdje bilo dobro. Ja nisam
nekakav internacionalan tip... ne podnosim nasilno bratimljenje milijuna ljudi. Hvala
lijepa. Naveer neu doi. Poaljite mi sljedeeg nespretnog simulanta.
Zapovjednik to uini. Tek izvan barake se sjeti da je zaboravio na Matildu. Krivo
mu je zbog toga. Sjeti se veeri kad je otkrio njezinu udesnu elastinost, kao i toga
kako ga je uplaila predoba o makarama koje se smiju iza prozora. Takoer i toga
kako se nije mogao nositi s tajnom na Breuljku tekunica, kako ga neshvatljivo
uznemirava sjeanje na nestanak nevinih mrtvih ivotinja. I kako nitko nikad nee
uspjeti prekinuti prokletstvo zborita preko kojega upravo prolazi: ni veseli sokolski
nastupi, ni oslobodilake vatre s gulaem i revolucionarnim zborskim pjesmama. Ostat
e samo ova vjena tjeskoba i melankolija. Stisne vreicu s tabletama.
Doe u ured, zakljua se, u au natoi svjeu vodu, na dlan istrese tablete, s
osjeajem slobode pone itati i postupno ga sasvim zaokupi rasprava o permanentnoj
revolucionarnoj potrebi svih proletera svijeta za seksom.
Sve shvati i zatim to uz pomo Zigmundovih tableta sve izbrie iz glave.

34
Samohrane slovake majice
Lenjingradski labudovi uznemire ministra vie nego to je to, s obzirom na
njegovu dravnu funkciju, prikladno i sigurno. Ostane zabezeknut ve zbog njihova
neoekivanog otkrivanja: ule su propisno, u zatvorenoj formaciji s uvaricama sa
strane, potpuno pokrivene logorskom odjeom, s maramom na glavi, pogleda edno
sputenog i odjednom... na nekakav tajni signal koji nije vidio, te su se Pepeljuge, ti
andersenovski runi paii, zaas poeli pretvarati u krasne bijele labudove.
Svlaenje im stvarno dobro ide, pomislio je zlobno. Logorska odjea spadne s njih u
tren oka, bjelina njihovih kostima udari uoi. U oi mu je udarilo i tota drugo, kad su
se po drvenim stubama poele penjati na pozornicu, postrojavati se u zbor, zasvirala
je harmonika i poela je lirska pjesma o bijelim noima na obali Neve. Ministar se
nekako ne moe odmah koncentrirati na rijei, prvo slua melodiju stihova i
harmonike i htio-ne htio, vidi noge labudova, osobito njihove solistice koja recitiranje
prati hodanjem i kruenjem na vrhovima prstiju, radi to sjajno i na divnim, vitkim
nogama, premda iz njezinih pokreta ministar shvati da se solistica prije toga
vjerojatno nije bavila baletom i da su njezine noge poskakivale negdje drugdje, a ne
na daskama koje ivot znae. I ta ga misao malo odvlai od stihova i namee mu slike
koje nisu ba prikladne. Napokon se uspije usredotoiti i s iznenaenjem shvati da
zbor neprestano uzdie ne samo zbog bijelih noi, nego i zbog noi punih kolektivne
erotike. Neto ga presijee, baci pogled na zapovjednika, ali njegovo lice ne djeluje
uznemireno. I tako odbaci ideju o nekakvoj reakcionarnoj provokaciji. Potpuno se u
tom smislu smiri kad na pozornicu izae muki zbor u polupartizanskim uniformama i
pridrui se zboru labudova. Glasno izgovore stihove u iji smisao nema potrebe
sumnjati.
O, grade do krvi ranjeni,
grade Pukina.
Petrovo je srce u tebi,
grad si heroja.
A zbor labudova jednako glasno kae:

Iz magle Aurora izlazi,


na Zimski dvorac niani,
ona grad e uvati
dok himna ga ne razbudi.
I harmonika pone svirati sovjetsku himnu. Zbor je pjeva. Ministar ustane, za njim
cijela dvorana. Muki i enski zbor su se u meuvremenu pomijeali i u logorskoj
veeri odzvanja uzviena bratska himna. Nakon to zavri, ministar oduevljeno
zapljee. Svi u dvorani se pridrue, labudovi se graciozno klanjaju. Njihove inae
krasne noice malo su porunjene izgaenim gumenim cipelama. Ali to je zanemariv
detalj, koji moda samo pojaava dubok dojam to ga je ostavio nastup. Ono to se
ministra najvie dojmilo i neugodno promijenilo smjer njegova nastupa u logoru, jest
to kako su se disciplinirano ene u kostimima labudova poslije izlaska s pozornice
brzo obukle u logorske krpe, ak su prekrile glave runim maramama. Eto to je uspio
uiniti logor i kakva je mo preodgajanja, pomisli gotovo fascinirano. Istodobno bi
trebao biti i ponosan, ta on je bio jedan od inicijatora i sastavljaa zakona o logorima
za prinudni rad, no revolucionarna skromnost mu to, dakako, ne doputa. Svejedno
barem baci kratki pogled na Belu Blaenog, kojeg je smjestio pokraj sebe, no anketar i
utopist se samo zbunjeno smjeka.
Zapovjednik logora zahvali izvoaima i referentima za agitaciju i propagandu,
koji pripremaju cijeli program u ast velike revolucije, a ono to su vidjeli bio je tek
djeli, izveden u ast posjeta druga ministra njihovu logoru. Odmah ga zamoli i da
kae nekoliko rijei. Jo upozori okupljene logorae da ne odlaze, jer e biti prikazan
novi film.
Ministar se nadovee na zapovjednikove rijei. Kae da ih nee ometati u gledanju
novog filma, bit e vrlo kratak, ali prvo mora, stvarno mora zahvaliti izvoaima na
njihovu lijepom i dojmljivom prikazu ljubavi prema sovjetskom narodu i herojskom
gradu Lenjina. Prilikom praenja programa pomislio je kako su se logori za prinudni
rad pokazali uinkovitima, uvjerili su se u to i prilikom ovog inspekcijskog obilaska,
tijekom kojega su ve posjetili logor na Oravskom jezeru, logor kod Podbrezovske
eljezare, logor pri tvornici strojeva u Dubnici i mnoge druge, a uinio je to zato kako
bi opovrgnuo sumnje u njihovu svrhovitost, koje su se u posljednje vrijeme pojavile i
na visokim poloajima, a pojavile su se i ideje, za njega neprihvatljive, da se logori
premjeste u eku, gdje se navodno grade vanije i velianstvenije graevine
socijalizma, kao da mi ne elimo i ne trebamo izgraivati i modernizirati nau,
slovaku teku industriju, slovake rudnike, ljevaonice i eljezare, kao da nam nije
potrebna industrijalizacija i obuzdavanje rijeke Vh armiranim betonom. Tko u to

sumnja? Ja ne! A vi? postavi zapravo retoriko pitanje okupljenim udarnicima.


Ni mi, drue ministre! odgovore u zboru.
Ministar se na trenutak zbuni.
Vidite! A ipak mnogi meu vama jo oklijevaju hoe li poslije odsluenja kazne
nastaviti svoj herojski udarniki rad, dalje probijati okno, pretvoriti, u skladu s
ritmom vremena, logoraku dvoljetku u brigadirsku, graditeljsku petoljetku. Zato vas s
ovoga mjesta pozivam, a tebe, drue ellr posebno, da ne oklijevate s potpisivanjem
prijavnica za rudnik i da tako u zametku unitite planove odreenih organa te da u
logoru ostanete dobrovoljno. Naravno, sad sa slobodnim reimom i uz punu rudarsku
opremu. Tako ete naoj dragoj Slovakoj priskrbiti nove i nove tone crnoga zlata, a
vaa e imena ui u povijest izgradnje zemlje. to kae na to, drue ellr?
Jano i dalje sjedi na klupi, nekako pogrbljen i neodluan.
Zar e dopustiti da te posrami ona logoraica koja se juer tako hrabro bacila u
dubine rudnika kako bi otkrila novo polje djelovanja za radne ene, premda je pritom
riskirala i vlastiti ivot? Hoe li?
Bogami, neu! skoi Jano s klupe. akom se udari u prsa i povie: Ja sam
Horehronac, tko moe biti bolji?
Nitko mu se ne usudi proturjeiti. Jedino Jano Gumen, koji je za vrijeme
ministrova govora zadrijemao, nakon ellrova istupa se trgne i spremno pone
svirati: Horehron, dolehron, ja sam Horehronac...
ellr, ve iskusan zborski pjeva, s njim radosno zapjeva, a pridrue se, i ostali
udarnici.
Ministar je prvo malo zateen, zatim mu se svidi ta kolektivna radost i dobro
raspoloenje.
Vidim da ste pravi mukarci, Horehronci. Usput reeno, ja sam iz Bravcova
skromno doda. Uskoro ete se uvjeriti koliko je bilo pametno to ste odluili ostati.
Ovdje se ne morate brinuti o opskrbljivanju hranom, bonovima i tokicama, neete
pasti u iskuenje da neim trgujete na crno, neete strahovati zbog racija i kontrola,
zapljene nunih kontingenata. Cijenit ete sigurnost logora, koji je poput utoita za
vas i mnoge druge koji pripadaju klasama to su historijski osuene na propast. Zbog
vae odluke vam svima dodjeljujem tri slobodna dana. Onaj tko se ne vrati od kue,
poalit e! ministar ozbiljno zavri svoj govor.
Neemo iznevjeriti vae povjerenje, drue ministre u zboru odgovore udarnici.

Ministar kimne. Kratko se koncentira, zatim se obrati preodgojenim prostitutkama.


Znam da su neke meu vama postale udarnice, u slobodno vrijeme srebrnim
koncem vezete dar za velikog Staljina, ali znam i to da su neke od vas pokuale
pobjei iz logora. I uvjerile su se da je Vydrica stvarno u likvidaciji, historijski i
faktiki. to biste vie radile ondje? I vama emo ponuditi dostojanstvenu i sigurnu
egzistenciju. Moete prijei u normalan radni proces, premda e odreena forma
nadzora i kontrole, u vaem interesu, jo neko vrijeme biti neizbjena. Ponudit emo
vam i mogunost izbora: da ostanete ovdje i radite za narodno poduzee Odeva, ili,
ako ne moete ivjeti bez grada, da se vratite u Bratislavu i idete raditi u Tvornicu
mira, sukati svilu, do isteka kazne bi to jo bilo pod nadzorom. Razmislite o tome.
Vjerojatno odmah ponu grozniavo i gotovo naglas razmiljati, jer se iz redova
preodgojenih prostitutki uju amor i aptanje i siktanje. Ministar ih pokretom ruke
pokua utiati, ali to uspije tek njihovoj zapovjednici, koja nekima diskretno zaprijeti
svojim tapom.
Svaka ast postupku vae drugarice, koja je time vjerojatno htjela dostii slavnu
Pau Angelinu ili Aneku Hodinovu-Spurnu. Usput reeno, kad se vrati s oporavka,
prenesite joj moje pozdrave. Ali ovdje elim rei i ovo: da, herojske traktoristice i
neumorne udarnice, pa i zaslune partizanke s prostrijeljenim grudima, to sve pripada
i pripadat e slici nae divne epohe. Ali s vremenom moramo na pijedestal opet
podignuti drugi simbol majinstvo. Njenu i portvovnu slovaku majku. Razmislite
o tome!
Jano Gumen, koji sad ne drijema, ali i ne razmilja o majinstvu, pone svirati
Slovake majice. Na sreu mu se odmah zablokira harmonika i tako zapovjednik
nee biti prisiljen provesti istragu o tome tko ga je potaknuo da zasvira zabranjenu
pjesmu s Istone fronte.
Kad medu bivim prostitutkama poslije ministrovih rijei nije dolo do
oekivanog amora i apta koji bi izraavali slaganje, njihova zapovjednica upita:
Jeste li razumjele, djevojke, to majinstvo...
Ja nisam razumjela, zapovjednice bojaljivo se javi Ernika. Ostale je ponu
gurkati, ak je i povlae za rukave, ali mala glupaa svejedno ustane i pone: Ja
mislim da su to samo lijepe rijei. Recimo, ja sam u drugom stanju, bit u samohrana
slovaka majka i to? Moram to skrivati. Ali svejedno su me otkrili i bacili u rupu, a
ve bi me i oiali na golo da nisam lenjingradski labud i da nije doao drug ministar.
Ali opet se poslije nastupa moram vratiti onamo i ako ne budem lagala i rekla da me
napumpao redovnik Mat, udarat e me nogom u trbuh dok ne priznam, a to moe
nakoditi djetetu, zar ne? Zato to prekinite, ili...

U osvijetljenoj baraci zavlada sablasna tiina. Zakripi stolac, ali samo zato to se
ministar okrenuo prema zapovjedniku logora s uasnutim pitanjem:
to znae ti sadistiki postupci? Kakvo ianje i udaranje nogom u trbuh, kakva
je to rupa?
ianje doputaju pootreni propisi koje je za straarske jedinice izdalo
ministarstvo pravosua. Ono ostalo...
Ono ostalo smilja drug Plak iz tajne policije odgovori Ernika umjesto
zapovjednika.
Ministar se sad okrene prema Plaku s nijemim pitanjem u oima.
To je sramotna provokacija. ele javno kompromitirati slubu sigurnosti kae
Plak prijetei, ali neuvjerljivo. Svi na njegovu licu vide da je razotkriven. Odmah
pone smrdjeti. Kad to i sam shvati, uplaeno se osvrne oko sebe, zatim ustane i brzo
se pokupi iz barake. Za njim ostane samo smrad. Ernika se svejedno smjeka i zatim
potpuno iscrpljena padne na klupu. Manda je mora uzeti u naruje. Ministar je svojom
asnom rijei uvjeri da sad bez straha i opasnosti od kazne moe priznati svoje
majinstvo. Besmisleni propis e ukinuti i zato u budunosti bilo koja od njih moe
bez strepnje priznati da je trudna. Imat e jednake povlastice kao svaka budua majka.
Opet se uju amor i aptanje. Povjeruju dobrome ministru i tako, bojaljivo,
ustane i Manda i prizna da je i ona trudna. Poslije nje, ve smjelije, u budue
samohrane slovake majke svrstaju se i Ria Amala, obje Sarkozyjeve, a nakon
oklijevanja i ponosna plesaica Carmen. Na kraju i njihova zapovjednica Matilda.
Zavlada ope zaprepatenje zbog tako vidljivih plodova preodgajanja, svi mukarci u
baraci ute kao zaliveni. Zapovjednik, a to mu slui na ast, ne pone nikakvu istragu,
nego odluno kimne kinooperateru da pusti pripremljeni film. U dvorani se opet ugasi
svjetlo i na srebrnome platnu pone pica uzbudljivog filma o izgradnji zemlje, ena s
planine. Ministar i ljudi iz zapovjednitva logora se poslije prvih napetih prizora
neupadljivo iskradu iz dvorane.
Premda su ve ispred barake, na slobodnome prostoru logora, zapovjednik i
ministar razgovaraju gotovo apui. Konstatiraju da se protiv Plakovih
revolucionarnih ispada zapravo ne moe nita uiniti i ne moe ga se kazniti, ak ni
zaustaviti, sprijeiti ili omesti, budui da njegov odjel ve spada pod novoosnovano
ministarstvo dravne sigurnosti. Zapovjednik zatim zamoli ministra da, u sluaju da je
mislio ozbiljno s planom o daljnjem preodgoju prostitutki, odmah izda naredbu o
njihovu putanju iz logora. Ministar mu to ozbiljno obea. Zapovjednik se sjeti jo
neega, ali ministar mu da diskretan znak da nita ne govori, jer im se upravo pribliio

zapovjednik njegova osiguranja. Tek u Jchymovu e zapovjednik doznati da je


ministrovo osiguranje zapravo ve bilo njegova zatvorska straa.
Jednostavnim stiskom ruke se na rubu zborita oproste na dugo razdoblje.
Pokraj auta, s kovegom u ruci, ministra ve eka Blaen. Popodne, na putu u
rudnik, ministar ga je vidio kako uri na brzi vlak, vratio ga je u logor i rekao da e ga
naveer povesti autom. Prije nekoliko dana je meu potom naao njegov novi
utopistiki projekt, dobro se zabavio dok ga je itao. Putem mogu o njemu akademski
raspravljati.
Tako kasno naveer zajedno odu iz logora i vode prilino lakomislen razgovor o
seksualnoj i drugim utopijama, koje kao da su se ve poele ostvarivati. Slubeni
automobil ih brzo vozi u susret njihovoj neveseloj budunosti.
Ministra uhite za manje od mjesec dana, uskoro upozna prave sadistike postupke
kojim ga neprestano tjeraju da prizna, a on neprestano tvrdi da nema to. Na kraju,
naravno, svejedno prizna, iako i dalje ne zna to. Tek mu tuitelj, njegov bivi kolski
kolega, u povjerenju otkrije da je odmah mogao priznati kako je buroaski nacionalist
i svojim je demagokim govorima u logorima za prinudni rad bacao negativno svjetlo
na eku radniku klasu. Zbog toga e dobiti doivotnu kaznu i svojim e se utopijama
vratiti kao uniteni starac.
Znanstvenik Belo Blaen poslije nekoliko mjeseci premine od posljedica grubog
ispitivanja i tek njegovi potomci doznaju to je zapravo trebao priznati: da je
prikriveni trockist i da je svojim elitistikim teorijama obezvrijedio seksualnu misiju
proletarijata.
Nije shvatio da su utopije stvarno besmrtne, no da to ne vrijedi i za njihove tvorce
i nimalo mu nee pomoi to to e njegov sluaj jednog dana biti proglaen alosnom
historijskom grekom.

35
Veliko privienje u studenom
Pozdrav od ministra unutarnjih poslova Udovicu prvo iznenadi, zatim malo i
uplai, a na kraju ne eli ni uti za to. Prva joj ga objasni Carmen, koja je doe
posjetiti u toplicama, gdje ve etvrti dan uiva u divnim podvodnim masaama i
blatnim oblozima, a kad je to previe ne izmori, doputa da je prvo na suho, a zatim i
na vlano, izmasira i udarnik Mato: u mekanom paperjastom krevetu im to ide bre
nego na ugljenu u zasjeku, a najvanije je to se ne moraju bojati novih odrona.
Carmen joj, osim tumaenja ministrova srdanog pozdrava, mora istodobno i objasniti
sliku koju je o njoj izmislila u velikoj nudi i pravome strahu da e ih spasioci
razotkriti. Udovicu to prvo zabavi, tako se od srca nasmije da joj suze navru na oi.
Ali kad je poslije povratka iz toplica pozove sam zapovjednik logora i opet joj
protumai pozdrav i istodobno joj predloi da pred kolektivom govori o svojem
junakom sputanju u dubine rudnika i svemu to je slijedilo, uplai se i brzo to odbije
s objanjenjem da se jo osjea preslabom za istup pred kolektivom. Zapovjednik to
prihvati i Udovica odahne. Samo Carmen i Riji Amali poslije prizna da je za cijelu
njezinu priu o herojstvu zapravo kriv miner Mato, koji je poslije dugotrajne kure
bromom imao problema s erekcijom, dugo mu je trebalo i zato je za svaki sluaj za
njihov susret u zasjeku pripremio snaniji eksploziv nego to je to bilo razumno.
Oduvijek im je bilo jasno da mukarci u takvim situacijama gube razum, ali da se
mogu uputati u takve opasnosti, to malo koja ena moe unaprijed predvidjeti.
Carmen i Ria istodobno priznaju da takvo iskustvo Udovica teko moe javno iznijeti.
Zato e i u budunosti svaka ena morati raunati s tim da mukarci uz nju gube razum
i da to moe izazvati ak i smrtonosne komplikacije. A kad se Udovica prvi put
ponovno pojavi u slubi za izdavanje svjetiljki, stalno netko zaviruje kroz prozori,
promatra nju i njezine herojske proporcije (koliko to mogu vidjeti kroz rudarsko
odijelo), oni hrabriji iznesu i neku pohvalnu primjedbu. To joj na kraju postane
naporno: tek to se rijeila uloge nacionalne muenice, ve od nje ele napraviti
narodnu junakinju, premda ona ne eli nita drugo nego ivjeti svoj ivot. Jedno
vrijeme ne moe ni s bokalom odlaziti po vodu u kupaonicu i obnavljati svoje
uspomene pogledom na naunike koji se tuiraju, jer svaki njezin korak izaziva
neeljenu pozornost mukaraca. Ali za nekoliko se dana sve slegne, Udovica i dalje

ostane ljubazna i draga i odlui potpisati prijavnicu za trogodinji dobrovoljni rad u


rudniku, emu se, dakako najvie veseli stari Vendricky. U razdoblju njezina
djelovanja u rudniku, kad se i u socijalizmu netko trebao zbog neega poaliti, nastala
je uzreica moe se ii aliti u slubu za izdavanje svjetiljki, jer bi ondje ovjeka
ljubazno posluali, ponekad i utjeili. Tako je, protiv svoje volje, Udovica ipak
prodrla u podsvijest narodnih masa.
Profinjenija i probirljivija Carmen ni najmanje ne ezne za takvom slavom i ne
potpie prijavnicu. Pone se ozbiljno pripremati za povratak u Bratislavu, radije e
pod nadzorom sukati svilu u Tvornici mira nego pokvariti svoju figuru plesaice.
Odmah prijee na strogu dijetu, ukljui se u sokolski gimnastiki kruok, obnovi svoje
odnose s Rijom, koja je u doktorovoj ordinaciji pone temeljito masirati. Premda to
nije povjerila ni Riji, svim vydrikim enama je jasno kako se Carmen ne mui toliko
kako bi poslije nasukala to vie svile; njezin se san o bijegu u ameriku zonu obnovio
i radije e se podvrgnuti otrim sasluanjima CIC-a nego podnositi uvrede primitivaca
kao to je Plak, osobito kad je vidjela koliko su njezine izmiljotine uvjerljive.
Ria Amala je sa ivanja pamunih pregaa prela u logorsku zdravstvenu slubu.
U ambulanti je opremila skroman kutak za masau, gdje udarnicima poslije lakih
ozljeda prua usluge rehabilitacijske masae. Taj je posao veseli. Napokon ju je
prestao muiti osjeaj krivnje zbog njezinih pomalo perverznih sklonosti; ionako su se
brzo poele povlaiti nakon otkria u ilavskoj kaznionici. Glavobolju doktora
Zigmunda i dalje lijei masaom. Masau na donjim dijelovima tijela Zigmund joj
doputa samo jednom na tjedan, jer prema njegovu talmudistikom uvjerenju, samo
neuki mukarci to rade ee, kako bi narodu dali to vie potomaka, dok uenima
Talmud zapovijeda da to ne ine ee od jednom na tjedan. Ria na to pristane i
prilagodi se. U ostalih est dana Zigmund je upuuje u nauk zvan Torat Emet, odnosno
nauk istine. Prema tome uenju, premda Sunce sja, zvijezde svijetle, voda tee i ptice
pjevaju, ni za jednu od tih pojava, kao ni za milijune drugih, ne moe se sa sigurnou
dokazati da nije rije samo o snovitim tvorevinama nae due. Takva snovita
tvorevina je moda i cijeli logor i njegova povijest, sve one patnje koje su se odvijale
na zboritu i u prljavim barakama. ak i njegove uasne glavobolje i njezine masae
sve to moe biti tek san ili pakost nekog zloduha. Ria sa zanimanjem slua doktora i
zatim, jer mu drukije ne moe proturjeiti, neoekivano dodirne osjetljivo mjesto na
njegovoj kraljenici i Zigmund zastane usred rijei i zastenje od zadovoljstva. Ali
potom se mirno vrati svojem nauku. Poslije masae, do veeri igraju ruski rulet s
pitoljem iluzionista Mikija Komija. Zigmund vara i Ria se uvijek vrati u baraku laka
za nekoliko prokockanih zaloga; obino su to gaice, no zbog toga se previe ne
uznemirava, jer je zapovjednica Matilda prestala provoditi jutarnje kontrole.

Dok su se Ria Amala i Carmen, zbog enske solidarnosti, pred ministrom samo
pretvarale da su u drugom stanju, Manda stvarno jest trudna. Zbog toga se trenutano
opet zblii sa svojom ptiicom Ernikom. Otvoreno joj, premda uglavnom apui, na
logorskom leaju pripovijeda o svojim udarnikim pustolovinama, od kojih najmanje
polovica nije bila ba neugodna. Erniku ljubavna epizoda s dvojicom Cigana u
njihovim kolima ne iznenadi toliko kao otkrivanje tajne hotelske sobe. Takvu
velikodunost od Mande nije oekivala. Premda je toliko mlaa od nje i ima mnogo
manje iskustva u ljubavnoj profesiji, jo dok joj Manda pripovijeda, shvati da je bilo
iluzorno misliti kako e ona radoznalost Daskinog mua zadovoljiti tako savreno i
apsolutno da on do smrti nee osjetiti elju da dozna je li mu neto u ljubavnom
arsenalu ostalo nepoznato. I Manda je odmah uvjeri da je to stvarno bila iluzija zbog
koje sad ispata. Zato e prihvatiti prvu ministrovu ponudu, potpisat e ugovor o
stalnom zaposlenju u Odevi, nakon isteka probnog roka e se preseliti u tvorniki
hotel za samce, a moda e do tada Daska i njezin mu uspjeti u oblinjem gradiu za
nju nai neku lijepu garsonijeru, to bi u budunosti onemoguilo onakva neugodna
iznenaenja kakvo su oboje doivjeli prilikom racije u hotelu. Erniki se Mandin
skromni ivotni plan svia. Manda jo doda kako e napokon uzeti k sebi i svoju ker
koja je zapravo ne poznaje i misli da je to samo dobra i dareljiva teta. Tom e
jadnome djetetu ivot napokon biti slai i dobit e vei komad eera, jer se Manda
odmah eli ukljuiti u novi val udarnikog pokreta i Ernika samo primijeti da je to
njezin problem. Manda se sloi. Nakon oklijevanja, kad se sasvim priblii Erniki,
apne joj da ima jo jedan problem to je strah da dijete ne bude previe tamno. Aha,
shvati sad Ernika, ona dvojica Cigana... Manda zabrinuto kinine glavom. Moje e
sigurno biti bijelo, apne Ernika. Svejedno duboko uzdahne. Stvarno, sjeti se
Manda, a to e ti uiniti, ptiice? Kad bih bar znala, nesretno kae Ernika. Zagrli
Mandu. I ona se stisne uz nju. Poslije usnu u tome dvostrukom majinskom zagrljaju.
Kad se Mandi u snu podigne logorska spavaica, Ernika na svome zaobljenom trbuhu
osjeti lagano bockanje. Napipa toplu Mandu, rukom prijee preko njezina bodljikavog
breuljka. Jo jedan doivljaj za Daskinog mua, pomisli Ernika i obzirno se
odmakne od Mande. San joj je lagan poput labueg.
Ujutro je pozovu k zapovjedniku logora. On je primi vrlo ljubazno, moda i s
nekakvim potovanjem, i upita je za koju se od ministrovih ponuda odluila. Ernika
samo neodluno uzdahne. Zapovjednik se zamisli i zatim ozbiljno kae:
Istina je da je vaom zaslugom pravda pobijedila, Plak je razotkriven. Ali
bojim se da je to samo privremena pobjeda. Trebali biste to prije otii iz logora.
Stvarno? Ernika se odmah uplai. Zapovjednik ozbiljno kimne glavom.
Ernika apne da nema kamo otii. Vydrica je likvidirana. Morala bi se vratiti u

omraeno naselje, jesti konjsku salamu, u nedjelju sluati pitanje kunia koje ubijaju,
a da bi zaradila koju krunu, jer sad drukije ne moe, morala bi s djecom vikati na
agitatore: Papige!Papige! A to joj se stvarno ne da. Zapovjednik kae da joj to ne bi
ni preporuio. A zato bi se vraala u omraeno naselje? On kao zapovjednik i
Zigmund kao lijenik mogu u ime njezine sretnije budunosti izvesti malu prijevaru:
uvrstit e je u transport maarskih idova, koji e za koji dan iz logora otii u
obeanu zemlju! Isuse i Marijo, opet? uplai se Ernika, Opet ete ih... i usta joj
ponu podrhtavati od potresenosti. Zaboga, prijekorno je pogleda zapovjednik.
Valjda ne misli... Sad e stvarno otii u obeanu zemlju, u Izrael, da napokon izgrade
svoju domovinu i ne lutaju vjeno svijetom i budu izloeni mrnji drugih naroda. to
misli o toj ponudi? Ernika, to je shvatljivo, oklijeva. Zapovjednik kae da je
Zigmund obeao otii s transportom, jer mu u logoru od Plaka prijeti ista opasnost
kao i njoj. Onda, to e odluiti?
Moda je sudbina tako htjela! apne Ernika i doda da e razgovarati sa
Zigmunom. Zapovjednik se s time sloi.
U logorskoj ordinaciji Ernika naie na Matildu. Zapovjednica se upravo
odjenula, uzima svoj tap, Ernika se ne boji tapa, ak joj se osmjehne. I Matilda se
osmjehne, ali nekako tuno. Tko zna zato, pomisli Ernika, pa njezino e dijete imati
dobro, partizansko podrijetlo. Ali ne usudi se to rei, jo nije toliko hrabra. I tako
Matilda utke ode iz ordinacije i iz njezina ivota.
Zigmund, koji misli da je i ona dola na pregled, odmah joj pokae leaj iza
paravana. Ernika je prvo zateena, no onda ga poslua. Skine logorske hlae i kae
da joj opet trebaju nove gae, ali sad mnogo vee, onakve kakve nose debele
uvarice. Zigmund kimne, ali nekako neodreeno. Ve se priprema za ono obeano
putovanje, pomisli Ernika. Odmah ga to eli upitati, ali doktor je ve na ui stavio
stetoskop i slua zvukove u njezinu trbuhu. Slua prilino dugo, ak kao da se pritom
zamislio i Erniki na leaju postane hladno. Nestrpljivo se promekolji. Zigmund se
trgne, skine aparat s uiju, baci jo jedan pogled na njezin trbuh i zatim pomalo
zaneseno kae:
udesna knjiga, stvarno. Lotosov cvijet ima snene oi poput srne, sitan nos i lice
koje podsjea na pun mjesec. Vrat je draesan, a grudi bujne. A na trbuiu ima tri
lijepe bore. Vjerojatno malo jede i san ti je lagan sad se okrene prema Erniki, dok
je prije toga gledao u prazno.
Sad ve malo vie jedem kae Ernika. Da bi ovo malo...
To je u redu sloi se Zigmund. Ali u ovoj udesnoj knjizi na koju sam mislio,
jo se kae da bi trebala biti velikoduna, plaha, plemenita i pobona...

To Erniku malo zbuni. Ponovno navue logorske hlae, sjedne na leaj i snae
se:
Prilino sam bojaljiva, to je istina. A u ostalo ete se moi uvjeriti kad budemo
tako dugo zajedno...
Mi? A zato? iskreno se zaudi Zigmund.
Pa kad zajedno odemo u obeanu zemlju... to je prilino daleko, zar ne?
A tko ti je rekao da... apne doktor i odmah se uplaeno osvrne oko sebe.
Zapovjednik logora. U ime moje sretne budunosti zajedno trebamo izvesti
prijevaru. Ili to ve... doda Ernika nesigurno kad Zigmund samo otvori usta i zatim
se srui na leaj kao pokoen, ak kao da eli staviti glavu na Ernikin dugi vrat.
Svlada se, pribere se, a kad mu Ernika jo jednom, preciznije, prepria razgovor sa
zapovjednikom logora, samo procijedi kroza zube: Budala! I objasni joj da se on jo
uope nije odluio, transport sa idovima zadranima nakon nelegalnog pokuaja
prelaska granice prema Austriji jo nije stigao u logor i uope... Sad samo zavrti
glavom. Ernika se razoarano odmakne od njega.
Oprosti to sam te razoarao, mala, ja uvijek svakoga razoaram, nesretnik, i
kartai sa mnom doivljavaju sama razoaranja, a i ene. No to je moj problem. A ti
mora otii iz logora, to je jasno.
Zigmund ustane s leaja. Njegovo je lice odjednom ozbiljno, oi tune. Kao da je
to njegovo pravo lice, barem na kratko osloboeno lanog smijeka. I s takvim
izrazom lica odjednom kae Erniki:
Za tebe nema druge nego ispariti iz logora zajedno s onim mladim franjevcem.
S Matem? uasno iznenaeno apne Ernika i u uenju irom otvori, gotovo
iskolai svoje snene oi.
Mislim da je to historijska neizbjenost mirno nastavlja Zigmund. Taj tikvan
je odluio da se nee vratiti u samostan, prosjaenju milodara od komunista i mirnim
meditacijama o vjenim istinama Rijei, nego im se eli suprotstaviti i maem se
boriti protiv njih. Ali suprotstaviti se Staljinu, to... to je...
To je vrlo hrabro zavri Ernika umjesto bojaljivog Zigmunda i smjelo doda:
Ja sam samo slaba ena, ali u radionici sam glatko odbila vesti za njega srebrnim
koncem.
Onda ste ti i bivi franjevac sueni jedno drugome. Luaci su sueni jedni
drugima. Otii k njemu, tamo je u sobi, pripremam ga za put injekcijama i vitaminima.

Hajde! doda doktor nestrpljivo.


to da uini? Odjednom odluna, Ernika odlazi iz ordinacije i iz lijenikova
tunog ivota.
Zar stvarno nema drugoga puta? Samo za Staljina ili protiv njega? oajniki
razmilja i neodluno stoji na hodniku logorske ambulante. I ne zna u kojoj da sobi
trai Mata.
Kroz jedina otvorena vrata do nje dopire poznat, i dalje nezreo glas. Chomi,
odmah pogodi Ernika. Sigurno je opet doao uvjeravati Matua da se odrekne svojih
reakcionarnih uvjerenja, prestane sluiti mranoj ideologiji i prizna znanstveni pogled
na svijet koji e sve njih, koliko god se opirali, uskoro spasiti.
No sad se Ernika vara. Chomi nagovara Mata da se iz tvrdoglavog,
osamljenog trkaa, pretvori u lana kolektivne tafete mira, koja e sutra, uz plamen i
zakletve, stii na granice okruga i poput lavine napredovati prema istoku. Sokoli iz
logora i neke mlade velje e joj se pridruiti na granici logora i zajedno s pionirima
e je odnijeti do oblinjega grada.
To bi i za tebe mogao biti velik doivljaj okrene se Chomi prema Erniki,
pogleda u njezin izboen trbuh i u njegovu se pogledu pojavi nijem, ali izraajan
prijekor zbog toga to je podlegla svjeem mirisu neodgovornog mornara i zato se ne
moe ukljuiti u noenje tafete.
Pusti nas na miru, Stanko kae Ernika, pristojno ali odluno. Ti se bavi
svojim smijenim tafetama, a Mat i ja emo se baviti svojim stvarima, mnogo
vanijima.
Chomi samo zine od uenja. A kad Mat kae Erniki: Nabavio sam ti
evanelja i kad ispod jastuka pone traiti knjigu, agitator ostane bez daha, na oboje
logoraa baci pogled pun osude i demonstrativno ode iz sobe.
Samo nas gnjavi, tikvan! ljutito kae Mat.
Ernika kimne. U rukama dri knjigu, zatim je oprezno spusti na noni ormari.
Pogleda Matu duboko u oi i pomalo traginim glasom kae:
Moramo otii iz logora, Mat. Oboje.
Novak kimne.
Onda se nemoj izleavati, jer e se Plak sabrati, prestat e smrdjeti i bacit e
se na nas. Jo danas u kod zapovjednika srediti papire a sutra emo se, najbolje dok
budu trali sa tafetom prema istoku, potiho izgubiti.

Mat opet kimne, sad s pogledom punim divljenja.


Ernika u baraci ne prizna da e sljedei dan otii. Dapae, kako ene ne bi nita
otkrile, osobito gadura eeraica, koja je vjerojatno opet dounica, naveer u
zatvorenoj formaciji mirno krene u baraku za agitaciju i poslua popularno predavanje
o najboljim metodama za poveavanje uinka kokoi nesilica zimi. Dozna da je u
kokoinjcu potrebno drati upaljene arulje, glupe kokoi e misliti da je dan dug kao
ljeti i nee stalno drijemati na prekama nego e nositi jaja. Kao da svi vjeruju u to.
Erniku to odjednom naljuti. A kad poslije u baraci gleda kako se Carmen i druge
posrnule ene uzbueno pripremaju za sutranju tafetu, vesele se to e se od tranja
izmoriti, oznojiti i smraviti, isprobavaju novu sportsku odjeu koju su im posudili
lanovi sportskog drutva iz rudnika, samo bijesno pomisli: joj, kokoi! Vjeruje da se
s tim gadurama vie nikad nee sresti.
Ali nemogue je izbjei epohu. Ona i Mat sljedei dan odlaze iz logora, izau
izvan kruga, ali nalete na tafetu mira. I ljudi iz logora su joj krenuli ususret i doekali
je na krianju putova prema gradu. Na krianju tafetu eka i palir promrzle djece.
Poinje kiiti, djeca se tresu od hladnoe, a kad se tafeta priblii, ljubiastim usnama
viu hurra! i ruicama bijelima od hladnoe gotovo neujno pljeu. Ernika im se
pridrui. Mat, koji je u logoru nabavio odjeu za preruavanje, stari kaput i prljavu
radniku iltericu, prijekorno pogleda Erniku.
Radim to samo zbog suosjeanja s djecom apne Ernika promrzlim usnama.
tafeta s plamenom, crvenim vrpcama i ispisanim zakletvama u ast velike
revolucije, s pokislim trkaima i trkaicama, poput velikog privienja nestaje u kii i
sivilu. Djeca se odmah raziu. Na kraju se na putu pojave tri teka motora s vozaima
u konim kapama i kaputima. I oni se udaljavaju poput privienja, uz tutnjavu.
Ernika se strese, na jednom od motora je ispod kone kape prepoznala Plakovo
lice. Smrad koji ostaje iza njega samo je smrad spaljenog benzina. Ernika se umota u
tanki zimski kaput koji joj je nabavila majstorica i pogleda Mata.
I on je prepoznao Plaka.
Borit u se protiv njega odluno kae Mat.
To je lijepo, pomisli Ernika, ali ona se sad trese od hladnoe, Mat to
primjeuje, ali samo stoji kao drvo i trlja prste. Ernika shvati da ga mora potaknuti,
ali drukije nego to je to do tada radila. Tiho kae:
Treba mi toplina tvojih ruku...
Mat je zagrli.

Da, zagrli me sloi se Ernika ali malo njenije.


Jo sam nespretan...
To se lako moe nauiti... ako bude htio kae pomalo koketno i zavodljivo.
Mat ne kae nita. Jadna Ernika ostane u neizvjesnosti, to ene teko podnose,
pa i one posrnule.
Neko vrijeme zagrljeni stoje na krianju: iza njih je logor s bodljikavom icom,
reflektorima na straarnicama i otrim vujacima, ispred njih je put na kraju kojega iz
guste jesenske magle treba izroniti sunana budunost. Njoj ususret moraju krenuti i
oni koji u nju ne vjeruju, jer drugoga puta jo nema.
Krenu u maglu.

Nap. prev.
[1] Maarski: bjeite (nap. prev.)
[2] Slovaki Tratmladee - dionica eljeznike pruge izmeu Hronske
Dbrave i Banske tiavnice koju su na dobrovljnoj radnoj akciji 1947-1949. izgradili
mladi iz ehoslovake, Britanije, Francuske, Maarske, Indije, Norveke, Ukrajine i
drugih zemalja, (nap. prev.)
[3] U poslijeratnoj ehoslovakoj je krumpirova zlatica nazivana amerikim ili
imperijalistikim kukcem, komunistika propaganda je tvrdila da je Amerikanci
izbacuju iz aviona i zbog toga su organizirane prave hajke na nju. (nap.prev.)
[4] CIC Counterintelligence Corps - amerika vojna obavjetajna sluba iz
vremena 2. svjetskog rata i poetka Hladnog rata. (nap. prev.)
[5] Maarski: Zlaana gospoica
[6] Slovaka fraza kvapkat' na karbid znai biti lud, nenormalan, (nap. prev.)
[7] Na romskom: Mlatili su te?
[8] Na romskom: andari, bijeli (nap. prev.)
[9] A das, lagros, ingune, savorenge - na romskom: neka ide, logor, andari,
svima.

You might also like