POJMOVI

1. SENZUALIZAM- Spoznajno teorijskipravac koji svo spoznavanje tumai

iskljuivo iz osjetnosti
2. SOFIZAM- Lukava misao prividan dokaz. Pogrean zakljuak hotimino
uinjen radi zabave a ponekad i ale
3. GENEZA- Razvitak, postanak (ivota, drutvenog ivota)
4. HEREZA- Krivovjerstvo, odstupanje od nekog uenja u katolikoj crkvi,
odstupanje od vjerovanja au neku dogmu. Slobodno izabrano neko uenje
oznaava filozofiju, kolu ili sektu.
5. KATARZA- (gr.), proienje, osloboenje, preteito od tjelesnih
naklonosti i strasti. U tragediji, po Aristotelu, proienje due od tetnih
uzbuenja putem samilosti i straha.*
6. HEDONIZAM- (od gr. hedon: uitak, naslada), FILOZ smjer u etici po
kojemu je uitak temeljno naelo djelovanja i prosuivanja;
ekstremni oblik eudajmonizma.*
7. SHOLASTIKA- U srednjem vijeku je oznaavala filozofiju koja je u slubi
teologije. Kod Teofrosta (starogrki filozof, koji je po Aristotelovoj elji,
nakon njegove smrti, preuzeo vodstvo kole) oznaava bavljenje
znanstvenim radom u slobodno vrijeme.*
8. KOZMOLOGIJA- filozofsko uenje o postanku i razvoju svijeta, koji je

oblikovan iz Kaosa u sreenu cjelinu.

9. ATOMIZAM- Uenje koje smatra da se materija satoji iz najmanjih estica
atoma. To je osnova antikog atomizma kod Leukipa, Epikura i Demokrita.
10. KOPULA- Veza, spajanje u logici, meusobni odnos dva pojma. Spona
subjekta i predikata, predstavlja misaoni odnos subjekta i predikata,
izraena rijeju JESTE.
11. HISTORICIZAM- Smjer fil. miljenja koji u historiji nalazi odluujue
obiljeje bitka, ljudskog opstanka, shvaa svijet kao historiju i zahtjeva
temeljito miljenje svog znanja i djelovanja. Promatranje prirode i duh kao
proizvoda historije.*
12. SPEKULATIVNO- Obino oznaka za misaone procese koji se kreu na
razini viih apstrakcija, veoma udaljenoj od razine iskustva.

13. PREMISA- Pretpostavka, predhodno postavljeni sud kao uporite za

uvoenje nekog zakljuka.
14. KOPERNIKANSKI OBRT- Slikovita karakteristika kojom je Kant oznaio
svoj spoznajni stav, suprotan onome da se svo ljudsko spoznavanje okree
oko objekta spoznaje, kako su to empiristi smatrali. U spoznajno-teorijskom
smislu centar je subjekat tj. Objekat se kree oko subjekta.
15. VALIDNOST- Ispravnost, pravilnost, loginost zakljuka, ona ne ovisi o
sadraju zakljuka, nego ovisi iskljuivo o obliku zakljuka.
16. IDEOLOGIJA- Nauka o idejama, sveukupnost ideja, razliiti oblici
drutvene svijesti, svjesno ili nesvjesno, pristrasno klasno ili grupno
izokrenuta avijest.
17. TEHNOKRATIZAM- Shvaanje da se tehnikim sredstvima postie srea
ovjeka i rijeavju sva njegova pitanja i problemi. . Vlast tehnike i
tehniara.
18. VOLUNTARIZAM- Svatanje da je u spoznaji volja primarnija od miljenja.
Psiholoki volu? A metafiziki je onaj prema kojem je volja bit svijeta kao
cjeline.
19. GNOSTICIZAM- Uenje da se ovjek moe spasiti samo ako spozna
Boga. Ovom uenju suprotstavljali su se crkveni apologeti koji su zahtjevali
vjerovanje bez ikakvog znanja.
20. AKSIOLOGIJA- Fil. disciplina o vrijednostima, npr. Dobrota, LJepota itd.
21. ELEJCI- Postavili su tezu o cjelini svijeta kao Jedinstva (sve Jedno).
22. MANIHEIZAM- Uenje Manija, vjerskog reformatora koji je nastojao da
uenja triju Otaca ispravnosti: Zaratustre, Bude i Krista upotpuni u
jednostavni gnostiki sistem.
23. SILOGIZAM- Zakljuak kojim se iz dva spoznata ili pretpostavljena suda
tj. iz premisa izvodi trei koji nuno slijedi tj. konkluzija.
24. UTILITARIZAM- Etiko uenje da je korist osnov, kriterij i cilj svakog
svijesnog pa i moralnog djelovanja i vrijednovanja,
25. ANTROPOLOGIJA- Fil. antropologija izlae bit ljudskog bia u kosmosu.
Znanost koja prouava ovjeka.
26. TAUTOLOGIJA- Govorenje istog, ponavljanje ve reenog u drugom
obliku.

27. SOLIPSIZAM- Spoznajno-teorijsko gledite, ekstremno idealistiko,

subjektivistiko, po kojem sam Ja kao jedina svijest sa svojim sadrajem i
nita nije izvan te svijesti.
28. APERCEPCIJA- Svjesna percepcija, proces usvajanja svjesnih sadraja
od strane postojee psihike strukture.
29. HILE- Prva materija, bez ikakvog oblika, ne egzistira ve uvijek postoji
kao odreena materija, ono to lei u osnovi bia.
30. DETERMINIZAM- Uenje da je sve to se dogaa odreeno, uenje o
posvemanjoj odreenosti, svijet pojava, dogaaja.
31. MATERIJALIZAM- Fil. pogled na svijet prema kojem je materija primarna,
a svijet i miljenje sekundarno.
32. AGNOTICIZAM- Nazor koji nijee mogunost potpune spoznaje biti
svijeta, onog apsolutnog.
33. HOLIZAM- Oznaava svaku tendenciju da se znanstveno istraivanje
usmjeri na cjelini.
34. HERMENEUTIKA- je znanost, doktrina, nain ili vjetina tumaenja
znaenja i/ili poruke(smisla) tekstualnog zapisa, govornog izriaja,
umjetnike tvorevine ili obrasca ponaanja. Vjetina tumaenja,
dokazivanja.*
35. NOMINALIZAM- Logiko uenje da je pojam samo zajedniko ime za
pojedinane stvari koje odvojeno postoje.
36. SUD- Spoj pojmova kojima se nesto tvrdi ili odrie. Sud je nosilac
istinosne vrijednosti te je svaki sud istinit ili laan.
37. DEFINICIJA- (lat.), u logici, izraz kojim se odreuje sadraj nekoga
pojma s pomou najbliega vieg srodnog pojma (genus proximum) i
specifine razlike (differentia specifica).*
38. PRAGMATIZAM- (pragma = djelo, djelovanje, rad, in i slino)
je filozofski pravac koji je nastao u Americi. Predstavnici su: John
Dewey, Charles Peirce, William James.
Pragmatizam izraava vjeru u modernu tehnologiju i on je izraz industrijske
civilizacije savremenog drutva. Pragmatizam ui da cilj "filozofiranja"
mora biti praktina korist. Ova ideja se nalazi svuda pa i u religiji i moe se
lako izraziti ovim temeljnim uenjem:
Bolji je gram iskustva nego tovar teorija

Ovaj filozofski pravac smatra da su ideje dobre samo kao plan

djelovanja i da imaju vrijednost prema uinku - prema koristi. Kada se
ideje slau sa stvarnou pomau nam da se lake snalazimo,
prilagodimo. Za pragmatiste, istinita je ona ideja koja je korisna.*
40. Panteizam uenje da je sve bog, da svijet i bog nisu dva odvojena bitka
41. Ontologija filozofska disciplina o biu kao biu, istrauje ono po emu su
bia to to jesu, tj. Istrauje bitak
42. Racionalizam spoznajno teorijski pravac koji smatra da je razum bitni izvor
ovjekove spoznaje da se kritiki odnos prema svijetu oblikuje smao miljenjem
43. Senzualizam spoznajno teorijski pravac koji sve spoznaje tumai iskljuivo iz
osjetilnosti
44. Epistemologija teorija o znanostima, njihovim metodama i sistematici
45.
46. Konkluzija izvoenje, zakljuak; u silogizmu, logiki postupak kojim se izvodi
jedan sud bilo na osnovu jednog suda ili dva
47. Kozmopolitizam uenje ili shvaanje o ovjeku kao graaninu svijeta;
stanovite po kome svi ljudi vrijede kao sudionici jednog univerzalnog svijeta
48. Pragmatizam filozofski pravac koji smatra da su praktino djelovanje i
praktina korist odluujui kriterij za prosuivanje maisaonosti teorija
49. Materijalizam filozofski pogled na svijet prema kome je materija primarna, a
s svijest, miljenje sekundarno
50. Mimezis opnaanje, imitiranje; termin prisutan u estetici i logici u smislu
umjetnikog oponaanja prirode i odravanja karakteristinih oznaka stvari od
rijei
51. Renesansa drutveni, politiki i kulturni pokret u Europi od 14. do 16.
stoljea, koji je izraavao ideologiju nove drutvene klase i bio je upravljan protiv
faudalno-crkvenih nazora u svijetu
52. Monizam filozofski ontoloki pravac koji raznovrsnost zbilje svodi na jedan
jedinstveni princip
53. Naturalizam filozofska koncepcija prema kojoj je priroda osnova i bit svega
54. Ortodoksija praznovjerje, vrsto dogmatsko zastupanje odreenih stavova u
znanosti.
55. Poelo arhe, ono prvotno iz ega sve proizilazi; osnov svega bitka
56. Razum sposobnost razboritog miljenja i rasuivanja; filozofska tradicija
razlikuje um i razum. Razum je sposobnost stvaranja pojmova na temelju opaaja
58. Redukcionizam filozofsko stajalite koje sve spoznaje svodi na neke prvotne
i zajednike principe
59. Transcedentno sve to prelazi granice svaog mogueg iskustva, neto to se
nalazi van osjetno-spoznajnog svijeta, sve to vansubjektivno postoji, ono
nespoznatljivo
60. Holizam oznaava svaku tendenciju da se znanstveno istraivanje usmjeri
na cjelinu
61. Skepticizam filozofija koja smatra da nema sigurnog kriterija u odreivanju
istine, pa je prema tome nemogua objektivna spoznaja

62. Utopia zemlja koja nigdje ne postoji, fantazijsko doaravanje nekog idealnog
neostvarenog i neostvarljivog stanja u ljudskom ivotu
63. Sociologija- znanost o drutvu, njegovim osnovnim strukturama, oblicima i
zakonima razvoja
64. Spekulacija- teorijski nain miljenja koji se odrie i posve je odvojen od
svakog mogueg iskustva
65. Strukturalizam metodoloki nazor i istraivaki postupak u drutvenim i
duhovnim znanostima koji polazi od pojmova strukture kao temelja
66. Polivalencija vieznaajan, svaka stvar ima ne samo jedno svojstvo nego
vie kvaliteta
67.
68. Um skup svih ljudskih spoznajnih moi ili ak i skup svih duhovnih ljudskih
moi, oznaava jednu od ovjekovih spoznajnih moi u filozofiji, um je sposobnost
zakljuivanja, spajanja pojmova u cjeline
69. Percepcija zamjeivanje osjetilima, doivljaj o predmetu koji je prisutan
70. Egzaktvno tano savreno, neki stav je egzaktan kada je adekvatan onome
to treba da izrie, egzaktnost se sastoji u posjedovanju takvog kriterija pojma
kojeg moemo nedvosmisleno spoznati ako ta jeste ili nije
71. Eidetika znanost koaj se odnosi na oblike zrenja, znanost istih formi,
bitnosti, ideja, ovim pojmom se oznaavaju eidetske sposobnosti-sposobnost
pojedinca da proizvede subjektivne slike zrenja
*72. Egzoterino-izvanjski, prema vani
73. Element osnovna stvar koja se empirijskim putem ne da vie rastaviti na
jednostavnije
74. Esencijalizam shvatanje koje najotrije odvaja bit ili esenciju od opstanka ili
egzistencije
75. Pragmatizam-filozofski pravac koji smatra da su praktino djelovanje i
praktina korist odluujui kriteriji za prosuivanje misaonosti ili istinitosti teorije

77. ETIKA filozofska disciplina koja ispituje ciljeve i smisao moralnih htjenja,
temeljne kriterije za vrednovanje moralnih ina.
78. EUDAIMONIZAM uenje o srei u blaenstvu. Cijl ljudskog djelovanja svoje ili
tue sree.
79. EZOTERINO unutarnji, samo za one koji pripadaju grupi
80. FIZIS za grko predsokratovsko miljenje fizis je kljuna rije i oznaava
bitak bia, priroda, cjelina svega to jeste.
81. LOGOS rije, govor, istina, red, razum, pojam, uenje, zakon; kod Heraklita
ima 4 znaenja: svjetski zakon, kvalitet ovjeka, ljudski govor i logos due
82. FORMALIZAM svaki stav koji iskljuuje sadraj a naglaava formu kao jedino
bitno u postojeem spoznavanju
83. GNOSIS spoznaja, znanje, tenja da se sve dokae napose??? u pogledu
duhovnog boanskog svijeta, tenja da se odreene stvari spoznaju

84. HIPOTEZA znanstvena predpostavka, teza kojom pokuavamo objasniti neki

problem, a tu pretpostavku tek treba provjeriti i dokazati
85. IDENTITET istovjetnost, jednakost, podudarnost u logici, princip koji izraava
istinitost nekog pojma
86. INHERENCIJA odnos svojstva i njegovog nosioca, odnos akcije N??? prema
supstanciji, nesamostalno, u neto ukljueno postojanje
87. INTENCIONALNOST svojstvo doivljaja da svojim sadrajem upuuje na neku
izvandoivljenost
88. KARTEZIJANIZAM smjer novovjekovnog racionalizma koji polazi od njegova
osnivaa francuskog filozofa i matematiara Renea Descartesa
89. SENZUALIZAM spoznajno teorijski pravac koji sve spoznavanje tumai
iskljuivo iz osjetnosti
90. MISTICIZAM svako uenje koje smatra da je osnovna stvarnosti neto
natprirodno, nematerijalno i da se do spoznaje tog boanskog i prvobitnog dolazi
ne pojmovno, racionalno nego neposrednim osjeajem, intuicijom
91. KONTEMPLACIJA isto misaono razmatranje
92. DIVIZIJA dioba, podjela, logiki postupak kojim se odreuje opseg pojma
njegovim ralanjivanjem u podreene pojmove
93. DIJALEKTIKA kod Platona vjetina dijaloga i diskusije, Kant transcedentalnu
dijalektiku shvaa kao kritiku dijalektikog privida
94. POZITIVIZAM filozofski pravac koji odbacuje svaku metafiziku tvrdei da se
sva znanstvena filozofska spoznaja svodi na pozitivne injenice
95. BIE sve ono to jest, sve ono emu se moe rei da na neki nain jeste
96. ZAKLJUAK logiki postupak kojim se izvodi jedan sud na osnovu jednog
suda ili dva, odnosno vie sudova
97. TEORIJA ADEKVACIJE istina je svojstvo suda, a sastoji se u slaganju misli i
stvari; teorija korespondecije, izjednaavanje pojma i predmeta
98. AKCIDENT ono to ne postoji po sebi ve po drugom, nije supstancija
99. AKSIOM nedokaziva istina, toliko oigledno da nema potrebe dokazivati, sve
nedokazive istine koje prihvaamo bez dokaza, a slue za izgradnju aksiomskog
sustava
100. ANALOGIJA podudaranje, slaganje, zakljuivanje od jednog posebnog
sluaja na drugi pposebni sluaj
101. APERION ono to nema granice kod Anaksimandra aperion je poelo svih
stvari iz kojeg sve nastaje razdvajanjem suprotnosti

103. APODIKCIJA znanost o dokazu, znanost koja se slui dokazima kao

posljednjim razlozima svega znanja
104. APOSTERIORI ono to je poslije iskustva, ono to se spoznaje na temelju
iskustva
105. APSTRAKTNO ono to se ne moe iskusiti nego samo zamiljati
106. ARHE poelo, ono prvotno iz ega sve proizilazi, osnov svega bitka
107. UDOREDNOST obiajnost, etinost , esto i moralnost, ono to se odnosi
na djelovanje
108. ESTETIKA filozofska disciplina koja ispituje lijepo, odnosno vrijedno u
umjetnosti, istrauje uopte smisao, znaenje i bit umjetnikog
109. MAJEUTIKA Sokratov nain dijaloga kritikom postavljanju pitanja
sagovorniku da shvati razliku izmeu znanja i neznanja
110. INDUKCIJA logiki postupak zakjluivanja od pojedinanih iskustava na
openite spoznaje
111. DISKURZIVAN zasnovan na razmiljanju i zakljuivanju, diskurzivno
miljejne predstavlja sukcesivni logiki proces od jednog logikog elementa ka
drugom
112. BIT esencija ili sutina, ono to tvori postajanu prirodu neke stvari ,
osebujnost neega i stani izvor njegovih bitnih svojstava, bit ono istinsko i zbiljsko
to se ne mijenja i ostaje nepromjenjivo
113. PANLOGIZAM uenje da se u osnovi cijelog kosmosa nalazi logos, um ili
ideja
114. DUALIZAM filozofski pravac koji sva oitavanja u svijetu i ivotu svodi na
dva samostalna meusobno razliita principa
115. BITAK ono po emu bie jeste, ono to prebiva u biu
116. TELEOLOGIJA nauka o svrhama, uenje o svrhovitosti u svijetu tj. da svako
dogaanje ili postojanje ima svojiu odreenu svrhu
117. METAFIZIKA pitanje due, boga (od Aristotela)
118. FUNKCIONALIZAM uenje prema kojem stanovita bia nisu supstancijalna
jer svoj bitak nemaju u sebi nego u drugome.
119. IDEALIZAM filozofski nazor prema kojem je cjelokupna zbiljnost samo izraz
ideje kao jedinog pravog bitka, to omoguuje svijet bia i ________.
120. DEDUKCIJA izvoenje posebnog suda iz opeg.
121. INTUICIJA neposredno gledanje, vienje, opaanje.

122. EMPIRIZAM filozofski pravac koji sveokupnost teorijske i praktine

izgraenosti ovjeka izvodi iz iskustva.
123. KARTEZIJANIZAM
123. SUPSTANCIJA bie samostalno kao nositelj svojstava to stoji po sebi i za
sebe.
124. ESENCIJALIZAM shvatanje koje najotrije odvaja bit ili esenciju od opstanka
ili egzistencije.
125. NIHILIZAM filozofsko uenje da nita zbiljski ne postoji.
126. PANTEIZAM uenje da je sve bog, da svijet i bog nisu dva odjeljena bitka.
127. EGZISTENCIJALIZAM nain bitka i osebujno izvrenje ljudskog osptanka u
njegovoj jednakosti, konanosti.
128. FENOMENOLOGIJA znanost o fenomenima. Zadatak joj je da otkrije razliku
izmeu privida i istine.
129. IMANENCIJA biti sadran u neemu.
130. FRONESIS razborita ideja miljenja, prouenog znanja.
131. POJAM je jedan od osnovnih oblika misli. Pojam je misao o biti predmeta, tj.
misao o bitnim karakteristikama onog to mislimo.
132. KAUZALITET uzronost, odnos uzroka i uinka (posljedice).
133. METAFIZIKA - nauka o prvim principima i uzrocima. Dio filozofije koji
istrauje pitanje bitka i bia i protee se na pitanje due.
134. AKTUALIZAM filozofsko stajalite po kojem se zbilja ne zasniva na
statinom bitku, ve u neprekidnoj djelatnosti, aktu, samoozbiljenju.
135. PROSVJETITELJSTVO openito duhovno-povijesno polazite kojem se oni
nazori koji poivaju na religijskim tradiciji podvrgnuti kritici na temelju zahtjeva
uma za autonomijom. irenje kritiki izloenih ideja protiv svih predrasuda i
tradicionalne zaostalosti.
136. PATRISTIKA uenje i filozofija crkvenih otaca. Najuticajniji predstavnik
Aurelije Augustin.
137. DOGMATIZAM pozivanje na neispitano i na nekritiki preuzeto uenje.
138. TEOLOGIJA uenje o bogu, govori o boanskom.
139. VITALIZAM prirodno filozofski pravac koji za razumjevanje ivota uzima
posebnu ivotnu silu, tvrdei da se ivotne pojave ne mogu razjasniti
jednostavnim mehanizmom.

140. NEOVITALIZAM ideoloki smjer u filozofiji i biologiji koji se otro suprostavlja

mehanikoj matematikoj interpretaciji organizma i njegova razvoja.
141. FENOMEN izraz koji je u razvoju filozofije imao razliita znaenja. Prema
Kantu fenomen jesu pojave ukoliko primjenjuje ne kao puki princip, ve kao
predmet na osnovu jedinstva kategorija.
142. PROSTOR I VRIJEME iste forme opaanja koje su nune apriori, koje su
slika mogueg iskustva. Prostor kao spoljanje, a vrijeme kao unutranje.
143. APSOLUTIZAM prihvatanje pretpostavke o apsolutnoj valjanosti odreenih
istina.
144. SOFISTIKA filozofsko nauavanje starogrkih sofista.
145. INTELIGIBILAN dohvatljiv samo razumom.
146. BEZUVJETAN nije ogranien nikakvim uvjetima, predpostavkama i nije
niim podreeno.
147. POTENCIJALITET mogunost, za neko djelovanje.
148. SVIJEST stanje budnosti, pribranosti, temeljno ontoloka kategorija.
149. SAMOSVIJEST svijest o samome sebi, o jedinstvu svoga ja, svoje
subjektivnosti.
150. SUBJEKAT u spoznajno-teorijskom smislu uvijet spoznavanja uopte, skup
spoznajnih funkcija i oblika pojedinanog ja.
151. REFLEKSIJA vii stupanj svjesnosti, znanje o znanju, misaono promatranje
svjesne aktivnosti i njenih ostvarenja.
152. SLOBODA sloen fenomen, polazi iz zahtjeva za autonomijom ovjeka kao
subjekta.
153. INTELEKTUALNI ZOR u njemakom idealizmu oblikovani pojam
neposrednog duhovnog shvatanja stvarnosti u njenoj apsolutnoj realnosti, te
pojam neposrednog duhovnog shvatanja samoga apsolutnog.
154. KATEGORIJALNI ZOR
154. UOBRAZILJA mo zamiljanja, stvaranja pojmova.
155. TRANSCEDENTALNO ono to omoguuje svaku spoznaju, tim je pojam ne
odreujui predmet spoznaje, nego njeni apriorni uvjeti, mogunost, oblik i nain
spoznaje predmeta, ono to ne proizilazi iz iskustva.
156. TRANSCEDENTNO ono to prelazi granice svakog mogueg iskustva, neto
to se nalazi van osjetilnog svijeta.
157. ANTICIPACIJE prihvatanje nekog suda unaprijed kao da je istinit, sa tim da
e se njegova istinitost dokazati.

158. AKSIOMI zrenja, naelo koje je jasno iz samoga sebe kao neto to se ne
moe dokazati, ali kao neto to nije potrebno dokazati.
159. ANALOGIJE ISKUSTVA podudaranje, slaganje, znai nain spoznaje i govora
koji se bavi neim ne onako kako je ono samo po sevi, nego iskljuivo kako se ono
odnosi prema neemu drugom koje je poznato.
160. ANTINOMIJE - proturjeje nekog stava sa samim sobom, tako da su mogua
proturjena tumaenja i znaenja.
161. APORIJA nedoumica, bespue, nerjeivo pitanje.
162. APREHENZIJA - intelektualni akt pomou kojeg se shvata relativno
jednostavan objekat.
163. TEORIJA misaona spoznajna aktivnost koja se zamilja kao pronalaenje i
povezivanje smislenih likova bez obzira na njihovu primjenu.
164. PRAKSA proizvoenje i to osjetilno za razliku od duha.
165. PRAKTIKI ono to se odnosi na praksu, djelovanje u slubi ivota.
166. ASETORIKO sud u kojem se neto prihvaa ili negira izriui jednostavno.
167. DEFINICIJA logiki postupak kojim se odreuje sadraj nekog pojma.
168. DEFINIJENS pojmovi pomou kojih se odreuje definijendum.
169. DEFINIJENDUM pojam iji sadraj odreuje definicijom.

170. ANALIZA je jedna od osnovnih metoda saznanja. To je ralanjivanje

sloenih misli na jednostavnije. Analiza - (od gr. - = raz-rijeiti),
rastavljanje neke cjeline na njene dijelove; objanjenje nekog pojma
rastavljanjem na njegove definitorne dijelove. Pojam je vaan prvo u
aristotelovskoj logici, a potom i u Kantovoj filozofiji. Analitika je za Aristotela
sinonim za formalnu logiku a kod Kanta za gnoseologiju. Nakon Freuda pojam u
psihologiji oznauje psiholoko istraivanje i terapiju.
171. FRONEZIS Pojam koji u grckoj Aristotelijanskoj filozofiji u prakticnoj
manifestaciji oznacava mudrost razboritost i razumnost
172. KATEGORIJE u logici i filozofiji su najopenitiji pojmovi, po Kantu su oblici
suenja.
173. ONTOLOKI DOKAZ dokaz polazi od analize ideje boga i njegove definicije
kao savrenog bia kome nita ne manjka. eli pokazati da ako imamo ideju
neega ijoj savrenosti nita ne manjka, ne mogu negirati njegovu egzistenciju
jer bi inae svaka stvar koja opstoji bila savrena od njega. Bog je najvie bie,
kad on ne bi egzistirao, on ne bi bio najvie bie. Dakle on egzistira.

175. AKSIOM princip, stav, teza, sud, iskaz koji je nedokaziv, ali se bez dokaza
uzima kao istinit i slui kao princip ili premisa deduktivnog dokazivanja.
176. EGZISTENCIJALIZAM filozofski pravac koji se bavi problemom ljudske
egzistencije.