MATEMATIKA

www.veleri.hr/matematika
OBAVEZNA LITERATURA:
tambuk Lj. Poslovna matematika 1
Karlovac, 2006.

DODATNA LITERATURA:
Reli B. : Gospodarska matematika
Zagreb 2002.
Dobrosavljevi, Glavan i ostali : Matematika I
Pomorski fakultet u Rijeci
Minorski : Zbirka zadataka vie matematike

ori K. : Zbirka zadataka iz

matematike sa primjenom u ekonomiji

Elementi matematike logike

Znakovi logikih operacija
konjunkcija (i)
disjunkcija (ili)
implikacija (implicira,slijedi)
p q (iz p slijedi q),(ako vai p tada vai q)
ekvivalencija (ekvivalentno),(ako i samo ako)
Univerzalni kvantifikator (za svaki)
Egzistencijalni kvantifikator (postoji)
! (postoji tono jedan)
Znak | isti je kao znak : (sa svojstvom)

Osnovni pojmovi
SKUP (mnoina, klasa, podruje...) je
objedinjenje u jednu cjelinu odreenih
razliitih objekata. Oznaavamo ih velikim
slovima latinice.

ELEMENTI SKUPA su objekti koji

ine skup. Oznaavamo ih malim
slovima latinice.

Elementi teorije skupova

Pripadnost elementa a skupu A

oznaavamo sa aA ( a je element
skupa A)
Zadavanje skupova:
1.) nabrajanjem elemenata
B= {a,o,l,r}
X= {1,2,5}
2.) isticanjem nekog svojstva
C= {xZ:x>-2x3}

Za odreene skupove brojeva koriste se

standardne oznake:
N={1,2,3,} Skup svih prirodnih brojeva
N0={0,1,2,3,} Skup svih prirodnih
brojeva proiren nulom

I
R
R+
C

Skup svih iracionalnih brojeva

Skup svih realnih brojeva
Skup svih pozitivnih realnih brojeva
Skup svih kompleksnih brojeva

Z={,-3,-2,-1,0,1,2,3,} Skup svih

cijelih brojeva
Q={m/n : m Z, n N} Skup svih
racionalnih brojeva

Broj elemenata skupa zove se kardinalni

broj skupa.
Skup koji ne sadri niti jedan element zove
se prazan skup i oznauje se sa .
Skupove zorno prikazujemo pomou
Vennovih dijagrama.

Simboli i nazivaju se simbolima inkluzije.

Negacije simbola i = su simboli i ,
respektivno.
Smatra se da su, u okviru nekog podruja, svi
skupovi podskupovi nekog obuhvatnijeg skupa koji
se zove univerzalni skup ili univerzum i oznauje
slovom U.

Definicija 1.11.
Neka su X i Y dva skupa. Kaemo da je
skup X podskup skupa Y (odnosno Y
nadskup skupa X) i piemo XY (odnosno
YX) ako je svaki element skupa X ujedno
i element skupa Y.
(XY )(x)(xXxY).
Ako je XY i postoji element u skupu Y
koji nije u skupu X, kaemo da je X pravi
podskup skupa Y. Budemo li eljeli to
istaknuti, pisat emo XY.

Svaki skup S jednoznano odreuje

partitivni skup
P (S)={X: X S}

Definicija 1.12 Skupovi X i Y su jednaki (X=Y) ako

i samo ako je X podskup od Y i Y podskup od X.
(X=Y)(XYYX).
Drugim rijeima, dva su skupa jednaka ako i samo
ako imaju iste elemente.

Operacije sa skupovima
Unija skupova X i Y je skup XY koji se
sastoji od svih elemenata koji pripadaju
bar jednom od skupova X ili Y.
XY={x: xX x Y}
Presjek skupova X i Y je skup X Y koji
se sastoji od svih elemenata koji pripadaju
i skupu X i skupu Y.
X Y={x: xX x Y}

Za proizvoljne skupove X,Y,Z vrijede

slijedea svojstva:
XX=X, XX=X
(idempotentnost)
XY=YX, XY=YX (komutativnost)
(XY) Z=X (YZ),
(XY)Z=X(YZ)
(asocijativnost)
X (YZ)=(XY) (XZ),
X (YZ)=(XY) (XZ) (distributivnost)
XU=U, X =

Kartezijev umnoak skupova

Razlika skupova X i Y je skup X\Y koji

se sastoji od svih onih elemenata skupa X
koji nisu ujedno elementi skupa Y.
X\Y={x: x X x Y}.
Ako je X podskup univerzalnog skupa
U, razlika U\X zove se komplement
skupa X u odnosu na skup U. Oznauje
se s Xc.
Xc={x U: x X}.
Za skupove kojima je presjek prazan
skup kaemo da su disjunktni.

(XY)c=Xc Yc,
(XY)c=Xc Yc (De Morganovi zakoni)
(Xc)c=X (involutivnost)

Definicija 2.1.
Ureeni par elemenata x i y je par
(x,y) u kojem je tono odreeno koji je
prvi a koji drugi element para.
Element x nazivamo prvim lanom ili
prvom koordinatom (komponentom), a
element y drugim lanom ili drugom
koordinatom ureenog para (x,y).
Ureeni parovi (x,y) i (y,x) openito su
razliiti.

Dva su ureena para jednaka samo ako

su im istoimene komponente jednake:
(x,y)=(x,y)(x=x y=y)
Analogno se definira i ureena trojka,
etvorka i openito n-torka elemenata

Definicija
Kartezijev ili direktni umnoak
nepraznih skupova X i Y, u oznaci
XY, je skup svih ureenih parova,
takvih da je prvi lan ureenog para iz
skupa X, a drugi iz skupa Y.
X Y={(x,y):x X y Y}

Kada je X=Y dobiva se Kartezijev kvadrat

i oznauje sa X.
X={(x,y): x,y X}
Kartezijev umnoak triju nepraznih skupova
X, Y, Z skup ureenih trojki:
XYZ={(x,y,z): x X , y Y, z Z}, a
za X=Y=Z dobiva se Kartezijev kub
XXX=X={(x,y,z): x,y,z X}

Oznaci li se s R skup svih realnih

brojeva, onda R=R R oznauje
skup svih ureenih parova realnih
brojeva.
R=R R={(x,y): x,y R}.

Kartezijev koordinatni sustav u

ravnini i prostoru

Geometrijski, R je, u stvari, ravnina

s uvedenim koordinatnim sustavom
brojevna ravnina.
Analogno, R= R R R je
trodimenzionalni prostor s uvedenim
koordinatnim sustavom brojevni
prostor.

Ako su osi u koordinatnom sustavu

okomite tada je to Kartezijev (Descartesov)
pravokutni koordinatni sustav. Dakle,
Kartezijev pravokutni koordinatni sustav
0XY (ili x0y) u ravnini je odreen s dvije
meusobno okomito orijentirane osi x i y
koje se sijeku u toki 0 (ishodite).
Analogno, u prostoru je odreen sa tri osi,
x, y, z koje se nazivaju apscisa, ordinata i
aplikata.

Funkcije

Pomou Kartezijeva koordinatnog

sustava svakoj toki ravnine /prostora
jednoznano je pridruen ureeni
par/trojka realnih brojeva (x,y)/(x,y,z).
To su koordinatne toke: apcisa i
ordinata /aplikata.

Definicija
Neka su X i Y neprazni skupovi. Funkcija ili
preslikavanje sa skupa X u skup Y je pravilo
po kojem se svakom elementu x X pridruuje
jedan i samo jedan element y Y.

x1

y1

Sa x oznaujemo proizvoljni element skupa X.

Funkcije oznaujemo s ,g,h,F,G, i

:XY ili X Y
Sa x oznaujemo proizvoljni element skupa X.
Nazivamo ga nezavisna promjenjiva ili
argument.

Skup X je podruje definicije ili domena

funkcije . Oznauje se jo s D i s D.
Skup Y je podruje vrijednosti ili kodomena
funkcije . esto se oznauje sa K.

Element y= (x) je zavisna promjenjiva ili

funkcija.
Kae se i da je (x) slika od x, odnosno da je x
original (praslika) od (x).

Znai funkcija je odreena domenom X,

kodomenom Y i pravilom pridruivanja
po kojem se svakom elementu x X
pridruuje neki element y Y, odnosno
ureenom trojkom (X,Y,). esto umjesto
oznake (X,Y,) piemo samo .
Graf funkcije (X,Y,) je skup ureenih
parova:
={(x,y): x X, y =(x) Y}

Analitiko zadavanje
Pri ovakvom nainu zadavanja esto domena
nije eksplicitno navedena nego se prema
dogovoru uvodi pojam prirodna domena
funkcije i pod tim pojmom se podrazumijeva
skup svih onih realnih brojeva za koje je f(x)
realan broj, odnosno za koje analitiki izraz
ima smisla.

Realna funkcija realne varijable

je funkcija kojoj su domena i kodomena
podskupovi skupa realnih brojeva.
Graf takve funkcije je skup R2 i moe se
prikazati krivuljom u Kartezijevom
koordinatnom sustavu.
Najee se funkcije zadaju analitiki,
tablino ili grafiki.

Kod ispitivanja prirodne domene neke

funkcije, najea su 3 ogranienja koja
dovode do suavanja domene:
1 .f (x) = n g(x) (pri emu je n paran broj)
ogranienje je da g ( x) 0
2. f ( x) =

g( x)
ogranienje je da h( x) 0
h( x)

3. f (x) = loga g(x) ogranienje je da g ( x) > 0

Razlikujemo tri vrste analitikog prikaza

funkcije:
eksplicitni y=f(x)
implicitni F(x,y)=0
i parametarski x=(t) y=(t)
Tablino zadavanje
Javlja se najee u eksperimentalnom i
statistikom prouavanju funkcijskih
zavisnosti.

3. Grafiko zadavanje
Uobiajeno je u tehnikoj praksi.
Svojstva funkcije vezana uz njezin graf
-Rast i pad funkcije
-Konkavnost i konveksnost
-Omeenost
-Periodinost
-Parnost i neparnost
-Nultoka funkcije

Jednakost funkcija

Sloena funkcija
(Kompozicija funkcija)

Funkcije : X1Y1 g: X2Y2 su

jednake ( =g) ako i samo ako je:
X1=X2 (jednake domene)
Y1=Y2 (jednake kodomene)
(x)=g(x) ( xX1=X2)

X1

Y1

f(x)

Z1

g(x)

h(x)

Ako bar jedan od navedenih uvjeta nije

ispunjen, funkcije nisu jednake ( g)

Definicija
Neka su zadane funkcije : XY i g:YZ.
Sloena funkcija dobivena kompozicijom funkcija
i g (tim redom) je funkcija h:XZ,
takva da je h(x) = g((x)).
Oznaujemo je s g i zovemo kompozicijom
funkcija i g.
Funkcija : XY je bijekcija ili obostrano
jednoznano preslikavanje ako je ona surjekcija i
injekcija.
(Svaki element iz kodomene je slika tono jednog
elementa iz domene.)

Inverzna funkcija

f(x)

x1

Y
y1= f(x1)

f -1(y)=g(y)

Definicija
Neka je : XY bijekcija. Inverzna funkcija
funkcije je funkcija g: YX za koju vrijedi
(xX) g((x))=x.

Obino se oznauje s -1. Dakle g= -1.

Za funkciju -1 vrijedi: -1(y)=x (x)=y.
Raunanje inverzne funkcije:
1. U zadanoj jednadbi umjesto x piemo y i
umjesto y(odnosno f(x)) piemo x, te je
rijeimo po nepoznanici y.
2. Ako postoji jedinstveno rijeenje te
jednadbe, funkcija ima inverznu funkciju.
3. Zamijenimo ime varijable y sa (x).
Grafovi funkcija i -1 simetrini su u
odnosu na pravac y=x.

Elementarne funkcije

Osnovne elementarne funkcije:

1. Algebarske
Polinomi
Racionalne funkcije
Iracionalne funkcije
2. Transcendentne
Eksponencijalna funkcija
Logaritamska funkcija
Opa potencija
Trigonometrijske funkcije
Ciklometrijske funkcije
Hiperbolne funkcije
Area funkcije
Realan ili kompleksan broj c je nultoka funkcije y=f(x)
ako je y= f(c)=0

Elementarna funkcija je svaka funkcija koja se od

osnovnih elementarnih funkcija moe dobiti pomou
konanog broja osnovnih raunskih operacija
(zbrajanja, oduzimanja, mnoenja, dijeljenja,
potenciranja i korjenovanja) i konanog broja
njihovih kompozicija.

Polinomi

Racionalne funkcije

Opi oblik polinoma:

su funkcije koje se mogu prikazati kao kvocijent dvaju

polinoma:
P ( x)
R ( x) = m
Pn ( x)

Pn (x) = an xn + an-1xn-1 + ... + a2 x2 + a1 x + a0

- a0, a1, ... , an-1, an R
- n je stupanj polinoma

koeficijenti polinoma

Domena je skup svih realnih brojeva razliitih od

nultoaka polinoma Pn(x).
Ako je m<n kaemo da je funkcija prava, a ako mn
kaemo da je neprava racionalna funkcija. Svaka neprava
se dijeljenjem brojnika sa nazivnikom moe prikazati
kao zbroj polinoma i prave racionalne funkcije.

- konstantna funkcija
-f (x) = a0
-f (x) = a1 x + a0 - polinom 1. stupnja - afina funkcija
- f (x) = a2 x2 + a1 x + a0

- polinom 2. stupnja

Opa potencija

Opa eksponencijalna funkcija

f(x) = xc

je funkcija oblika:

Raunske operacije sa potencijama

-zbrajati i oduzimati moemo samo potencije istih baza i
eksponenata
-mnoiti i dijeliti moemo potencije
-istih baza
xa.xb =
xa:xb=
-istih eksponenata xa.ya= xa:ya=
b
-potenciranje i korjenovanje (xa)b =
xa =
x a =

tj.

x

y

f(x) = ax za a>0 i a1

Broj a se naziva baza , a x je eksponent funkcije.

Domena je skup R.
Eksponencijalna funkcija je bijekcija.
Poto je f(0) = a0 = 1 graf svake eksponencijalne funkcije
prolazi tokom (0,1)
Za a >1 funkcija je monotono rastua, a za 0 < a <1
monotono padajua.
Naroito vana je funkcija baze e. Broj e je
transcendentan broj ija priblina vrijednost je 2,72.

Vana svojstva:

Logaritamska funkcija
baze a je funkcija: f(x) = logax za a>0 i a1
Ona je inverzna eksponencijalnoj funkciji iste baze: g(x) =
ax. (Grafovi su im simetrini s obzirom na pravac y=x)
Zbog toga je njihova kompozicija identitet odnosno vrijedi:
(xR) loga(ax) =
(xR+)

a log a x =

Za a >1 funkcija je monotono rastua, a za 0 < a <1

monotono padajua.
loga1 =
logaa =

1. loga(xy) =
2. log a

x
=
y

3. loga(xy) =
4. logax = logab logbx
Dekadski ili Briggsovi logaritmi su logaritmi baze 10.
Oznaavaju se sa log x.
Prirodni ili Napierovi logaritmi su logaritmi baze e.
Oznaavaju se sa ln x.
1
Iz 4. svojstva, za x=a=10 i b=e slijedi ln 10 =
log e

Trigonometrijske funkcije

Postotni i promilni raun

f(x)=sinx, f(x)=cosx, f(x)=tanx (ili tgx), f(x)=cotx (ili ctgx)

Definiraju se pomou trigonometrijske krunice. To je
krunica polumjera 1 sa sreditem u ishoditu.
x2 + y 2 = 1
Periodine su.
Funkcija sinus je funkcija koja svakom x R pridruuje
ordinatu toke Tx trigonometrijske krunice.
Funkcija kosinus je funkcija koja svakom x R pridruuje
apscisu toke Tx trigonometrijske krunice.
Sinus i kosinus imaju: -osnovni period P=2
-domenu D=R
-sliku (range) inetrval [-1,1]

OSNOVNI RAZMJER
(postotni od sto)

p % - postotak je broj jedinica koji se uzima od (na) 100

jedinica neke veliine.

1% =

1
= 0,01
100

S - osnovna veliina je broj od kojeg se izraunava p%.

P - postotni iznos je broj koji se dobije kada se od osnovne
veliine odredi dio naznaen danim postotkom
Promilni raun nastaje ako u postotnom 100 zamijenimo sa
1000.

Postotni raun:
vie sto

nie sto

S : 100 = (S+P) : (100+p)

P : p = (S+P) : (100+p)

S : 100 = (S-P) : (100-p)

P : p = (S-P) : (100-p)

S : 100 = P : p

Kamatni raun

Kamate su naknada koju plaa dunik za posuenu

glavnicu (iznos novca ili kakvog drugog dobra) na
odreeno vrijeme.
Vrijeme na koje se odnose ukupne kamate se
naziva se vrijeme trajanja kapitalizacije (od
posudbe do vraanja).
Kamate se uvijek obraunavaju u jednakim
unaprijed odreenim vremenskim razmacima koji se
nazivaju razdoblje kapitalizacije ili razdoblje
ukamaivanja (najee 1 godina).

Ako se kamate za svako razdoblje

ukamaivanja obraunavaju na istu glavnicu
tada se radi o jednostavnom kamatnom
raunu.
Ukoliko se kamate u svakom slijedeem
razdoblju ukamaivanja obraunavaju na
novu (ukamaenu) glavnicu tada se radi o
sloenom kamatnom raunu.

C: 100 = K : pn
(C K) : (100 pn) = C : 100
(C K) : (100 pn) = K : (pn)
C : 1200 = K : pm
(C K):(1200 pm) = C:1200
(C K):(1200 pm) = K : (pm)
C : 36000 = K : pd
(C K):(36000 pd) = C: 36000
(C K):(36000 pd) = K : (pd)

za godine

za mjesece

za dane

Za izraunavanje jednostavnih kamata za dane

koriste se 3 metode: njemaka, francuska i
engleska. U naoj privrednoj praksi najea je
francuska kod koje je 1godina=360 dana, a dani u
mjesecu raunaju se prema kalendaru.

Obraun kamata moe se vriti krajem

razdoblja na glavnicu sa poetka razdoblja
(dekurzivni) ili poetkom razdoblja na
glavnicu sa kraja razdoblja (anticipativni).
Iznos kamata na svakih 100 novanih
jedinica glavnice za jedno razdoblje
kapitalizacije naziva se kamatna stopa ili
kamatnjak.
Obiljeava se sa:
p ako je dekurzivni obraun kamata
q ako je anticipativni obraun kamata.
Kamatnjak za neki vremenski interval
propisuje se zakonom ili ugovorom izmeu
dunika i vjerovnika.

Jednostavni kamatni raun

Dekurzivni obraun
Kamate se raunaju na glavnicu sa poetka
razdoblja
C glavnica sa poetka razdoblja
p kamatnjak (dekurzivni)
n broj godina (m broj mjeseci, d broj dana)
Cn konana vrijednost glavnice (glavnica na
kraju razdoblja) Cn = C + K
K kamate

Anticipativni obraun
Kamate se raunaju na poetku razdoblja na glavnicu sa
kraja razdoblja.

q kamatnjak
iz osnovnog razmjera Cn : 100 = K : qn
prema pravilima o razmjeru slijedi:

Cn : 100 = (Cn-K) : (100-qn)

a iz Cn = C + K slijedi da je Cn-K =C pa dobivamo:
Cn : 100 = C : (100-qn)

10

Sloeni kamatni raun

Kod sloenog kamatnog rauna se kamate na kraju obraunskog

razdoblja pribrajaju glavnici pa se u slijedeem obraunskom
razdoblju kamate vie ne raunaju na istu glavnicu kao kod
jednostavnog rauna ve na novu tj. onu uveanu za prethodne
kamate.
Ako je dekurzivni obraun i kamatnjak p slijedi:

+K

C2 = C1 r = (C 0 r) r = C 0 r 2 = C 0 r 2
.
.
.

+K

p
p
p

C1 = C0 + K1 = C0 + C0
= C 0 1 +

100
100
100

dekurzivni obraun

Cn = C0 rn

anticipativni obraun

Kamatni faktor

p
r =1+
100

Glavnica na kraju
razdoblja Cn

Cn = C0 r n

Cn = C0 n

100
100 - q

Nominalni, relativni i
konformni kamatnjak

Za oba obrauna vai:

Cn = C0 + K

gdje su K ukupne kamate

Nominalni, relativni i konformni

(ekvivalentni) kamatnjak

p
100

C1= C0 r
p
p

= C1 1 +
C 2 = C1 + K 2 = C1 + C1

100
100

C0
1 C1 = C0 + K1
2 C 2 = C1 + K 2

K1 = C0

r =1+

Uvodimo kamatni faktor

Zadani kamatnjak se uvijek odnosi na odreeno

jedinino vremensko razdoblje (najee 1 godina) i
zove se nominalni kamatnjak.
Ako se uestalost kapitalizacije ne podudara sa
vremenskim razdobljem kamatnjaka (npr. kamatnjak
godinji a kapitalizacija kvartalna) moramo ih svesti
na ista jedinina vremenska razdoblja. To se radi tako
da se kamatnjak svede na jedinino vremensko
razdoblje ukamaivanja ili obratno.

Ako se iz nominalnog kamatnjaka izraunava novi

kamatnjak
svoenjem
na
jedinino
razdoblje
ukamaivanja onda tako dobiveni kamatnjak zovemo
relativni kamatnjak.

p nominalni kamatnjak (npr. 1 godina)

m broj kraih razdoblja u duem razdoblju
a) relativni kamatnjak za razdoblje krae od nominalnog

p rel =

p
m

b) Relativni kamatnjak za razdoblje due od nominalnog

p rel = p m

11

Promotrimo

to na primjeru:
Svota C0 uloena na 3 godine kapitalizira se (ukamauje)
jednom godinje sa nominalnom godinjom kamatom
stopom p i pripadnim kamatnim faktorom. Pitamo se koliki
e biti konformni (ekvivalentni) kamatnjak p, npr. kvartalni
i njegov pripadajui kamatni faktor. Dakle, on mora biti
takav da svota C0 naraste na istu vrijednost bez obzira da
li je ukamaujemo tri puta sa p (odnosno r) ili 3 4 = 12
puta sa p (odnosno r) jer u jednoj godini ima 4 kvartala
(m = 4).

C
/ 0 r3 = C/ 0 (r)12
12

ili openito:
a) konformni kamatnjak za razdoblje krae od
nominalnog

r'= m r
b) konformni kamatnjak za razdoblje due od nominalnog

r'= r m

12

r 3 = r'

Kod anticipativnog obrauna kamata sve je isto, samo

umjesto p imamo q, odnosno umjesto r imamo .

r' = 4 r

Ponavljanje:
Geometrijski red

Periodine uplate ili isplate

Primjer:

2 + 6 + 18 + 54 +
a1= 2, q = 3; a2 = a1q = 6 a3= a2q = 18
a3= a2q =a1qq = a1q2 an = a1 qn-1
kvocijent

q=

a 2 a3
a
=
= = n = 3
a1 a 2
a n -1

Suma prvih n lanova:

Sn = a 1

qn 1
q -1

Periodine uplate ili isplate mogu trajati odreeno

vremensko razdoblje, neodreeno vremensko razdoblje
(npr. osobne rente koje se korisniku isplauju iz nekog
trajnog izvora) ili vjeno (npr. vjene rente koje se
korisniku isplauju neogranieno od izvora neke trajno
iste vrijednosti).
Kod periodinih uplata ili isplata izraunava se konana
vrijednost svih periodinih uplata ili isplata nakon
odreenog broja termina i sadanja vrijednost
periodinih uplata ili isplata koje e se izvriti odreeni
broj puta.

U sloenom kamatnom raunu radi se o jednokratnom

ulogu na tednju ili o jednokratnom zaduenju za
odreeno vrijeme i na zadanu kamatnu stopu.
U praksi se esto vri uplata ili isplata jednakih iznosa u
jednakim vremenskim razmacima. Takve se uplate ili
isplate zovu periodine.

Uplate ili isplate mogu se vriti na dva naina:

a) na poetku termina, to su prenumerando uplate ili
isplate
b) Na kraju termina, to su postnumerando uplate ili
isplate

Konana vrijednost periodinih uplata ili

isplata

Ako se periodine uplate, odnosno isplate, vre kroz n

termina, onda e konana vrijednost svih periodinih
uplata ili isplata na kraju n-tog termina ovisiti o broju
termina n, o nainu obraunavanja kamata (tj. da li je
obraunavanje kamata dekurzivno ili anticipativno), o
visini kamatne stope i o tome da li je prenumerando ili
postnumerando.

Konanu vrijednost svih periodinih uplata ili isplata na

kraju n-tog termina dobit emo tako da svakoj uplati ili
isplati pribrojimo sloene kamate od trenutka uplate ili
isplate do kraja n-tog termina i sve takve pojedinane
vrijednosti zbrojimo.

12

rn

Na slian nain moemo dobiti formulu za konanu

vrijednost postnumerando svota

rn-1
rn-1

r2
1

r2

Kpr

Kpr = R rn + R rn-1 + + R r2 + R r
= R r (rn-1 + rn-2 + + r + 1)
Izraz u zagradi je geometrijski red od n lanova sa a1=1 i
n
r
q = = r pa mu je suma Sn = 1 r 1
1
r -1

K pr = R r

r n 1
r -1

Vie jednakih svota R koje se javljaju u jednakim

vremenskim razmacima zamjenjujemo jednom svotom
koja dospijeva odmah, tj. izraunavamo im sadanju
vrijednost. Prema tome, svote sa kasnijim dospijeima
svodimo na ranije dospijee, pa ih moramo diskontirati.
Ovisno o ekonomskom problemu kojeg razmatramo,
svote R mogu imati razliiti smisao. To mogu biti:
dugovanja, isplate, rente, ulozi, Razlikujemo da li
svote R dospijevaju krajem ili poetkom termina, tj. da li
su postnumerando ili prenumerando svote.

K po = R

Spo

1
r

R
Kpo

rn 1
r -1

Sadanja vrijednost prvih n postnumerando svota koje

se javljaju u jednakim vremenskim razmacima dobiju se
kao zbroj sadanjih vrijednosti pojedinanih svota.

Primjer: Dunik bi morao n godina, na kraju svake

godine, otplaivati R kn za zaduenje koje danas iznosi
Spo kn. koliko je to zaduenje ako je kamatna stopa p%,
a kapitalizacija godinja i dekurzivna.

Sadanja vrijednost periodinih

prenumerando svota

n-1
R

Sadanja vrijednost periodinih

postnumerando svota (Spo)

1
rn

1
r2
2

Uoimo: Kpo = Kpr / r

Napomena:
Za anticipativni obraun u danim formulama samo
zamijenimo r sa .

r n -1

Kpo = R rn-1 + + R r2 + R r + R =
= R (rn-1 + rn-2 + + r2 + r + 1) =

Sadanja vrijednost periodinih uplata ili

isplata

Kada to uvrstimo u Kpr dobijemo:

n
R

Ako se uplate ili isplate vre na poetku termina, onda

prilikom svoenja svih uplata ili isplata na poetnu
vrijednost, sadanja vrijednost prve uplate ili isplate
jednaka je toj uplati ili isplati.

1
r n -1

R R
R R
1
1
Spo = + 2 + + n -1 + n = R + + n =
r r
r
r
r
r

r n -1 + + r + 1 R n -1
R r n 1
= n ( r + + r + 1) = n
rn
r
r r 1
rn 1
rn 1
Spo = R n
jer je r n -1 + + r + 1 =
r (r - 1)
r -1
= R

1
R

1
r2

1
r

2
R

3
R

n-1
R

n
R

Spr

13

Konana
vrijednost
R R
R
1
1
+ + + n -1 = R 1 + + + n -1 =
r r2
r
r
r
r n -1 + + r + 1
= R
r n -1

Spr = R +

Spr = R

rn 1
rn 1
jer je r n -1 + + r + 1 =
r -1
r (r - 1)

ILI

n -1

Prenumerando
uplate ili isplate

Postnumerando
uplate ili isplate

Spr = Spo r

K pr = R r

K po = R

r n 1
rn 1
Spr = R n -1
r (r - 1)
r -1

rn 1
r n 1
Spo = R n
r (r - 1)
r -1

Kpr=Kpor

ZAJAM

Zajam se obraunava po sloenom kamatnom raunu.

Obraun kamata moe biti dekurzivan ili anticipativan.
U praksi se ee koristi dekurzivan. Visina zajma,
vrijeme trajanja otplate, datum poetka otplaivanja,
broj termina, kamatna stopa i nain vraanja potvruju
se ugovorom koji sklapaju zajmodavac i zajmoprimac.

Anuitet je iznos koji zajmoprimac plaa u k-tom terminu

a on je suma otplatne kvote i kamata za taj termin.
Anuiteti se mogu plaati poetkom ili krajem termina.
Nain otplate zajma moe biti :
jednakim otplatnim kvotama (tada su anuiteti razliiti)
jednakim anuitetima (tada su otplatne kvote razliite)
Otplata zajma se vodi pomou otplatne tablice tj. plana
otplate koji sadri sve bitne veliine za svaki termin
posebno.

Sadanja
vrijednost

Spr=Spor

Simboli koje koristimo kod zajma:

C odobreni iznos zajma
a anuitet
R otplatna kvota
I kamate
n broj termina (broj anuiteta)
p dekurzivna kamatna stopa
q anticipativna kamatna stopa
Cn ostatak zajma na kraju n-tog termina
Otplatna kvota je iznos kojim se otplauje
(umanjuje) glavnica zajma i zato zbroj svih otplatnih
kvota mora biti jednak nominalnoj vrijednosti zajma.

Otplata zajma jednakim otplatnim kvotama

(krajem termina uz dekurzivni obraun kamata)

R=

C
n

Ik =

p
Ck 1
100

ak = R + I k

Ck = Ck 1 R

14

kraj k-tog
termina

anuitet
ak

otplatna
kvota
Rk=R

kamata
Ik

ostatak zajma
Ck

Kontrola:

C0=C

a1=R+I1

p
I1 =
C0
100

a2=R+I2

I2 =

p
C1
100

- zbroj svih anuiteta jednak je visini zajma uveanoj za

zbroj svih kamata.

C1=C0-R

.
n-1

an-1=R+In-1

I n 1 =

p
Cn 2
100

Cn-1=Cn-2-R

an=R+In

In =

p
Cn 1
100

Cn=0

Otplata zajma jednakim anuitetima

uz dekurzivni obraun kamata

p
Ik =
Ck 1
100

C k = C k 1 Rk

Rk = a I k

krajem termina

a =C

k =1

k =1

ak = C + I k

C2=C1-R

kraj ntog
termina

anuitet
ak=a

otplatna kvota
Rk

a =C

r n 1 (r 1)
r n 1

akrajem termina= r apoetkom termina

R1=a-I1

I1 =

p
C0
100

C1=C0-R1

R2=a-I2

I2 =

p
C1
100

C2=C1-R2

Rn-1=a-In-1

I n 1 =

R
k =1

n-1

Rn=a-In

anuitet
ak=a

k =1

p
Cn 2
100
p
In =
C n 1
100

Cn-1=Cn-2-Rn1

Cn=0

otplatna kvota
Rk

kamata
Ik

ostatak zajma
Ck

R1=a-I1=a

I1 = 0

C1=C0-R1=C0-a

R2=a-I2

=C

- zbroj svih anuiteta (na) jednak je zbroju svih otplatnih

kvota (tj. visini zajma) uveanoj za zbroj svih kamata.
n

n a = Rk + I k
k =1

poetak
k-tog
termina

Kontrole: - zbroj otplatnih kvota jednak je visini zajma

ostatak zajma
Ck
C0=C

poetkom termina

r n (r 1)
r n 1

kamata
Ik

= C + Ik
k =1

Za plaanje krajem termina vrijedi i jo jedna kontrola

za svaku otplatnu kvotu : Rk = r Rk-1

n-1

I2 =

p
C1
100

C2=C1-R2

15

poetak
k-tog
termina

anuitet
ak=a

kamata
Ik

ostatak zajma
Ck

R1=a-I1=a
R2=a-I2

I1 = 0

C1=C0-R1=C0-a

p
I2 =
C1
100

C2=C1-R2

k =1

Rn-1=a-In-1
Rn=a-In

p
I n 1 =
Cn 2
100
p
In =
C n 1
100

=C

- zbroj svih anuiteta (na) jednak je zbroju svih otplatnih

kvota (tj. visini zajma) uveanoj za zbroj svih kamata.
n

n a = Rk + I k
k =1

n-1

Kontrole: - zbroj otplatnih kvota jednak je visini zajma

n

otplatna kvota
Rk

k =1

= C + Ik

Cn-1=Cn-2-Rn-1

k =1

Cn=0

Matrica je pravokutna shema brojeva kod koje svaki broj

ima poziciju odreenu brojem retka i brojem stupca u
kojem se nalazi

LINEARNA ALGEBRA

MATRICE

a11 a12
a
21 a22
.
.

.
A= .
.
.

.
.

a
m1 am 2

. . . . a1n
. . . . a2 n
. . . . .

. . . . . ..
. . . . .

. . . . .
. . . . amn

Obiljeavaju se velikim slovima, a njihovi elementi malim

slovima i dva indeksa aij. Prvi oznaava broj retka a drugi
broj stupca u kojem se element nalazi.

2 10 8 5
3 9
1
4

0 7
8 3

Razliiti oblici matrica:

-matrica stupac (zove se jo i vektor stupac) ima m redaka i
samo jedan stupac
2
A = 1
3

Kaemo da je matrica formata m x n ako ima m redaka i n

stupaca.

-matrica redak (zove se jo i vektor redak) ima n stupaca i samo

jedan redak B = [2 3 0 2]

Dvije matrice su jednake ako su istog formata i svi elementi

na istim mjestima u obje matrice su meusobno jednaki.

-nula matrica je matrica iji su svi elementi nule

0 0
O=

0 0

ili

0
0
O=
0

0 0 0
0 0 0
0 0 0

0 0 0

16

-transponirana matrica A matrice A dobije se meusobnom

zamjenom redaka i stupaca

2 10 8 5
A = 3 9
1
4
0 7
8 3
2
10
A =
8

0
7
1 8

4 3
3
9

Raunske operacije sa matricama

Zbrajati i oduzimati moemo samo matrice istog formata.
Zbroj dviju matrica A i B je matrica C istog formata kojoj su
elementi cij jednaki zbroju odgovarajuih elemenata matrica
A i B.
Svojstva: (A+B)+C=A+(B+C)
A+B=B+A
A+O=A
A+(-A)=O
Matricu mnoimo skalarom (brojem) tako da njime mnoimo
sve njezine elemente.
, R
Svojstva: (A)=()A
(+)A= A+A , R
(A+B)= A+B R
1A=A

Pojam determinante
Teorija determinanti razvila se kod rijeavanja sustava
linearnih jednadbi.
Determinanta drugog reda.
D = a11
a21

a12
a22

= (a11a22-a12a21)

Determinanta treeg reda

a11 a12 a13
D= a
a 22 a 23
21
a31 a32 a33
moe se raunati pomou Saruss-ovog pravila. Pokazati
emo ga na primjeru:

-kvadratna matrica ima jednak broj redaka i stupaca (m=n)

-elementi a11, a22, ,ann ine glavnu dijagonalu matrice
-dijagonalna matrica je kvadratna matrica kojoj su svi
elementi osim onih na glavnoj dijagonali jednaki nuli
-skalarna matrica je dijagonalna matrica kojoj su svi
elementi (na glavnoj dijagonali) jednaki
-jedinina matrica je dijagonalna matrica kojoj su svi
elementi (na glavnoj dijagonali) jedinice
-simetrina matrica ima meusobno jednake sve elemente
koji lee simetrino u odnosu na dijagonalu
-gornja trokutasta matrica ima sve elemente ispod glavne
dijagonale jednake nuli
-donja trokutasta matrica obrnuto

Mnoenje matrica
Neka su zadane matrica A formata mxn i matrica B formata
nxs. Umnoak matrica AxB je matrica C formata mxs iji
elementi aij se dobivaju mnoenjem i-tog retka matrice A sa
j-tim stupcem matrice B.
Znai, da bi mogli mnoiti dvije matrice, mora biti broj
stupaca (broj elemenata u retku) prve matrice, jednak broju
redaka (broju elemenata u stupcu) druge.
Svojstva: (AB)C=A(BC)
A(B+C)=AB+AC
(A+B)C=AC+BC
(A)B=A(B)= (AB)
VANO!!!!

AB BA

Uoimo: DETERMINANTA JE BROJ (za razliku od

matrice koja je pravokutna shema)
Determinanta n-tog reda zadaje se kvadratnom formom
(slinom kvadratnoj matrici) od nn brojeva, pa se svakoj
kvadratnoj matrici moe pridruiti njezina determinanta.
Determinanta kvadratne matrice A, formata nxn, je reda n i
obiljeava se sa :
a11
a21
.
Det(A)= |A| = D = .
.
.
an1

a12
a22
.
.
.
.
an 2

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.

. a1n
. a2 n
. .
. .
. .
. .
. ann

17

Ako se u determinanti Dn, n-tog reda izostavi i-ti redak i jti stupac dobije se determinanta n-1 reda koja se zove
subdeterminanta ili minor Mij determinante Dn.
Ako joj jo dodamo predznak (-1)i+j dobivamo takozvani
algebarski komplement Aij = (-1)i+j Mij, elementa aij koji se
nalazi na krianju i-tog retka i j-tog stupca.
Definicija. Determinanta Dn jednaka je sumi umnoaka
elemenata proizvoljnog retka ili stupca s algebarskim
komplementima tih elemenata.

Posebno determinanta treeg reda moe se raunati pomou

Saruss-ovog pravila. Pokazati emo ga na primjeru:

Takav postupak raunanja determinante zove se Laplace-ov

razvoj determinante. Njime se raunaju determinante reda
veeg od 3.
Npr. Razvoj po i-tom retku izgleda ovako:
Dn= ai1Ai1 + ai2Ai2 + + ainAin

2. Ako se meusobno zamijene bilo koja dva retka ili bilo

koja dva stupca determinanta mijenja predznak.

3. Determinanta se mnoi nekim brojem tako da se njime

pomnoi svaki element samo jednog retka ili stupca.

a b ta b a b
=
=
c d tc d tc td

Obrnuto, zajedniki faktor svih elemenata nekog retka ili

stupca moemo izluiti ispred simbola determinante:

a b
a b
=t
tc td
c d

Svojstva determinanata:
1. Vrijednost determinante ne mijenja se ako se reci zamjene
sa stupcima istim redoslijedom.

b d

a b
b
=
c d
d

a
c

5. Vrijednost determinante ne mijenja se ako elementima

jednog njenog retka (stupca) pribrojimo odgovarajue
elemente nekog drugog njenog retka (stupca ) pomnoenog
nekim brojem.

a b a b + ka
=
c d c d + kc
6. Determinanta trokutaste ili dijagonalne matrice jednaka
je umnoku elemenata na glavnoj dijagonali.

4. Determinanta je jednaka nuli ako:

a) su svi elementi jednog retka ili stupca jednaki nuli
b) su joj bilo koja dva retka ili stupca jednaka
c) su joj elementi dvaju redaka ili stupaca meusobno
proporcionalni

a11
0

a12
a22

.
.

a1n
a2 n

0 ann

= a11a22 ann

Postupak za raunanje inverzne matrice:

Inverzna matrica

Za
mnoenje
realnih
brojeva
vrijedi:
xR : x0 postoji x-1 R takav da vrijedi
x
x-1
=
x-1
x
=
1
Definicija: Ako za kvadratnu matricu n-tog reda A
postoji takva kvadratna matrica A-1 da vrijedi A A-1 =
A-1 A = I (jedinina matrica istog formata kao A) kae
se da je A-1 inverzna matrica zadanoj matrici A.
Kvadratna matrica je regularna ako postoji njoj
inverzna matrica A-1. U suprotnom, matrica je
singularna. Kvadratna matrica je regularna ako i samo
ako joj je determinanta razliita od nule (det(A) 0).

1. Izraunati det(A)
a) ako je det(A) = 0 matrica je singularna i nema inverz
b) ako je det(A) 0 nastavljamo postupak
2. Izraunati sve algebarske komplemente (kofaktore) i
formirati matricu kofaktora Ak
3. Transponirati matricu Ak da se dobije adjungirana
matrica A*=(Ak)
4.

A 1 =

1
A*
det( A)

5.Pokus: A A -1 = A-1 A = I

18

a11x1 + a12x2+ + a1nxn=b1

a21x1 + a22x2+ + a2nxn=b2
.
.
(1.1)
.
am1x1+am2x2+ +amnxn=bm

Sustavi od m linearnih
jednadbi sa n nepoznanica

-brojevi aij (i = 1 ,, m j = 1 ,, n ) zovu se

koeficijenti sustava
-brojevi bi ( i = 1, , m ) su slobodni lanovi
-xj ( j = 1, , n ) su nepoznanice

-ako je m = n sustav se naziva kvadratnim

-ako je bi = 0 (za svaki i = 1,,m) sustav nazivamo
homogenim
-ako je barem jedan bi 0 sustav je nehomogen
-elementarne transformacije nad jednadbama
sustava su:
1. zamjena redoslijeda jednadbi
2. mnoenje bilo koje jednadbe brojem 0
3. dodavanje (pribrajanje) neke jednadbe sustava
drugoj
Kombinaciju 2. i 3. primjenjujemo tako da jednoj
jednadbi dodajemo drugu pomnoenu nekim
brojem 0.

Prikaz sustava u matrinom obliku

a11x1 + a12x2+ + a1nxn=b1
a21x1 + a22x2+ + a2nxn=b2
.
.
am1x1+am2x2+ +amnxn=bm
a 11 x1 + a12 x2 + ... + a1n x n
a x + a x + ... + a x
22 2
2n n
21 1

a m1 x1 + a m 2 x 2 + ... + amn x n

b1
b
2
.

.
.

b m

Definicija 1.1 Linearni sustav (1.1) ima rjeenje

(kae se da je sustav rjeiv ili konzistentan) ako
postoji ureena n-torka brojeva (x1, ,xn) takva
da za te brojeve sve jednadbe u (1.1) prelaze u
identitete. Svaka n-torka (x1, ,xn) sa
navedenim svojstvom zove se rjeenje sustava
(1.1). Ako takva n-torka brojeva ne postoji, onda
je sustav (1.1) nerjeiv ili kontradiktoran
odnosno nekonzistentan (inkopatibilan).

a11
a
21
.

.
.

.
a
m1

a12
a22
.
.
.
.
am 2

. . . . a1n
. . . . a2 n
. . . . .

. . . . .
. . . . .

. . . . .
. . . . amn

x1
x
2
.

.
.

.
x
n

b1
b
2
.

.
.

.
b
m

AX = B
-matrica sustava A (elementi su joj koeficijenti uz
nepoznanice)
-stupana matrica X ( elementi su joj nepoznanice iz sustava)
-stupana matrica B (elementi su joj slobodni lanovi sustava)

19

Rjeavanje sustava pomou inverzne matrice

-ako je sustav kvadratni i matrica A regularna
(det(A) 0) vai:
A-1

A X = B / A-1 s lijeva
A X = A-1 B

Gaussova metoda eliminacije

Ovom metodom moemo rjeavati sve vrste linearnih

sustava (bez obzira na broj jednadbi i nepoznanica i bez
obzira da li je det(A) =0 ).
Proirena matrica sustava:

I X = A-1 B

X = A-1 B

~
A

= A

, B] =

a11
a
21
.

.
.

.
a
m1

a12
a 22
.
.
.
.
am 2

. .
. .
.
.
.
.

.
.

.
.

. . .
. . .
. .. .
. . .

. .

a1n
a2n
.
.
.
.

. a mn

b1
b2
.

.
.

.
bm

Metoda se sastoji u postepenom eliminiranju nepoznanica

primjenom elementarnih transformacija nad jednadbama
sustava. Radimo ih sa ciljem da sustav na najkrai mogui
nain pojednostavnimo, odnosno dovedemo do
ekvivalentnog, stepenastog (ako je kvadratni, gornje
trokutastog) oblika u kojem prva jednadba obavezno sadri
nepoznanicu x1 i bilo koliko ostalih, druga x2 i bilo koliko
ostalih itd. Iz takvog oblika sustava moemo lako doi do
rjeenja ili ustanoviti da sustav nije rjeiv.
Radi kratkoe pisanja, umjesto cijelog sustava moemo
~
koristiti proirenu matricu sustava A
. Takva varijanta
Gaussove metode zove se shematizirana Gaussova metoda.

20