4.

Svjetlost
Svi znamo da su svjetlost i toplina koju dobivamo od Sunca izvor ivota na
Zemlji. Isto tako, znamo da je ovjek izumio brojne izvore svjetlosti kako bi
zamijenili Sunevu svjetlost tijekom noi ili npr. kada je oblano. Prema tome
izvore svjetlosti dijelimo na prirodne (Sunce) i umjetne (svijea, arulja i sl.).
Izvore svjetlosti moemo podjeliti i na primarne i sekundarne, ovisno o
tome zrae li vlastitu svjetlost ili su obasjani svjetlou nekog drugog izvora.
Primarni izvori svjetlosti su zvijezde u ijim se sreditima odvijaju nuklearni
procesi pri kojima nastaje velika koliina energije pri emu su svjetlost i toplina
samo neki od njih. Sunce, nama najblia zvijezda, na je primarni izvor svjetlosti.
Ono obasjava Zemlju kao i sva ostala tijela Sunevog sustava (druge planete,
Mjesec itd.). Dakle, Mjesec vidimo zahvaljujui Sunevoj svjetlosti pa zato
kaemo da je Mjesec sekundarni izvor svjetlosti.
Sve to smo do sada rekli o svjetlosti dio je naeg iskustva, ali ne daje
odgovor na pitanja to je svjetlost zapravo. Sada emo pokuati odgovoriti i na to
pitanje pomou do sada steenog znanja koje emo nadograditi sa nekoliko novih
znanstvenih ideja i pojmova.

4.1. Svjetlost-elektromagnetski val

U ovom naslovu prepoznajemo pojmove elektrino i magnetsko koji su nam
poznati iz prvog poglavlja ovog prirunika kada smo govorili o nabojima, struji,
izvorima struje, te pojam vala koji smo obradili u prolom poglavlju (Valno
gibanje). Sada emo vidjeti kako su se ta tri pojma nala zajedno i kakve veze
imaju sa svjetlou.
U uvodu smo spomenuli da je svjetlost jedan oblik energije kojeg stvara
neki izvor (Sunce, arulja i sl.). Podsjetimo se kako se energija prenosi. Energija se
moe prenositi s jednog mjesta na drugo gibanjem estica (tijela) i pomou valnog
gibanja. Zapitajmo se sada, ako je svjetlost energija, kako se ona prenosi? Je li
svjetlost u svojoj prirodi skup estica ili val? Iznenaenje slijedi:
Svjetlost je i valne i estine prirode.
U ovom trenutku to je teko razumijeti i prihvatiti, no svijet oko nas pun je takvih
"iznenaenja" koja predstavljaju izazov ljudskoj znatielji . Dualna priroda
svjetlosti, isprva samo ideja, potkrijepljena je brojnim eksperimentima, te je danas
temelj za tumaenje brojnih efekata kako u klasinoj tako i u kvantnoj fizici. O
tome ete uiti vie u srednjoj koli.
Svjetlost se, prema estinom aspektu, sastoji od velikog broja malih estica
koje nazivamo fotoni.
Promotrimo sada to znai da je svjetlost elektromagnetski val. Iz 3.
poglavlja znamo da nam je za postojanje vala potreban izvor vala koji se giba

periodiki tj. titra. Sada e nam postati jasno odakle naziv elekromagnetski val.
Naime, ono to titra i omoguuje irenje elektromagnetskog vala su elektrino i
magnetsko polje. Shematski prikaz irenja elektromagnetskog vala prikazan je na
slici 1.

Slika 1. Shematski prikaz irenja elektromagnestkog vala

Razmislimo to znai da elektrino i magnetsko polje titraju? Titra njihova

vrijednost, koja je na gornjoj slici predtavljena strijelicama. Dakle, vrijednosti
elektrinog i magnestkog polja mijenjaju se periodino u vremenu. Na gornjoj slici
opaamo i da su smjerovi titranja elektrinog i magnetskog polja okomiti na smjer
irenja elektromagnetskog vala, a takve valove nazivamo
transverzalnm
valovima.
Tko eli znati vie, na linku http://shariqa.com/waves%20around%20us.htm
mogu se nai zanimljive animacije irenja zvunih, elektromagnestkih valova i
valova na vodi. Ne znam smijete li to tako staviti. Samo izbriite ako zbog nekih
pravnih razloga to ne smije ii.
Iz 3. poglavlja takoer znamo da je za irenje vala potrebno sredstvo, no to
nije sluaj sa svjetlou, odnosno elektromagnetskim valovima. Budui da
elektrino i magnesko polje mogu postojati i titrati u zrakopraznom prostoru
(vakuumu), njihovo je irenje mogue u vakuumu kao i u bilo kojem drugom
sredstvu. Svjetlost sa Sunca dolazi do nas iako se izmeu Zemlje i Sunca nalazi
vakuum. Sjetimo se da zvukove eksplozija na Suncu ne ujemo upravo zbog
vakuuma tj. jer je za irenje zvunih valova potrebno sredstvo.

4.2. Brzina svjetlosti

Brzina svjetlosti u vakuumu je najvea mogua brzina u svemiru. Ona
predstavlja jednu od temeljnih konstanti koju oznaavamo slovom c, a njezin je
iznos po prvi puta tono odredio danski astronom Olaf Rmer 1676. godine
promatrajui pomrinu jednog od Jupiterovih satelita.
Brzina svjetlosti u zrakopraznom prostoru iznosi priblino:
c= 300 000 km/s

Toan iznos dobiven preciznijim mjerenjima je:

c=299 792 458 km/s.
Kada se svjetost iri nekim sredstvom, njezina se brzina mijenja ovisno o gustoi
sredstva. Pri tome se svjetlost bre giba kroz rjee, a sporije kroz gue sredstvo.
Primjer 1.
Promotrimo Rmerov eksperiment kojim je odredio brzinu svjetlosti. On je
promatrao pomrinu jednog od Jupiterovih satelita u dva razliita poloaja Zemlje
u odnosu na Jupiter- kada mu je najdalje i kada mu je najblie.

Rmer je primjetio da pomrina due traje kada je Zemlja udaljenija od Jupitera i

da se vremena trajanja pomrine razlikuju za oko 1000 s. To je upravo vrijeme
potrebno svjetlosti da prijee putr koji je jednak promjeru Zemljine putanje (s=
300 000 000 km). Sada jednostavno moemo izraunati brzinu svjetlosti koristei
poznatu formulu iz 2. poglavlja:

s 300 000 000 km

v= =
t
1000 s
v = 300 000 km/s.
Udaljenosti na Zemlji izraavamo u glavnom u kilometrima. Za svemirska
prostranstva to je premala jedinica. Zato se za mjerenje udaljenosti u svemiru
koristi jedinica svjetlosna godina (s. g.).
Svjetlosna godina je udaljenost koju svjetlost u vakuumu prijee u godinu
dana.
Primjer 2
Pretvorimo 1 svjetlosnu godinu u kilometre.
Rjeenje
Pretvorimo najprije vrijeme od 1 godine u s
t=1 godina =1god 365 dana 24 h 60 min 60 s = 31 536 000 s

c= 300 000 km/s

Iz formule za brzinu izrazimo prijeeni put:
v=

s
s=vt
t

s=300 000 km/s 31 536 000 s

s= 9 460 800 000 000 km
Vidimo da je to zaista ogromna udaljenost.
Primjer 3
Sad kada smo nauili neto o brzini svjetlosti, objasnimo tvrdnju da je pogled u
nono nebo zapravo pogled u daleku prolost.
Odgovor
Objasnimo ovu tvrdnju na primjeru predivne Andromedine galaksije1 (slika dolje)
koja je najudaljeniji nebeski objekt vidljiv prostim okom.

Od Zemlje je udaljena 2,5 milijuna s.g. Razmislimo to znai ta udaljenost? To

znai da svjetlost od Andromedine galaksije putuje do Zemlje 2,5 milijuna godina.
Prema tome svjetlost Andromedine galaksije koju danas opaamo je krenula prema
nama prije tog vremena to znai da mi zapravo gledamo Andromedinu galaksiju
prije 2,5 milijuna godina.

4.3. Spektar elektromagnetskih valova

Elektromagnestki valovi su svi valovi ije se irenje odvija titranjem
elektrinog i magnetskog polja. Zajednika im je brzina irenja, a to je upravo
brzina svjetlosti, a razlikuju se po valnim duljinama i frekvencijama. Raspon svih
valnih duljina, odnosno frekvencija elektromagnetskih valova nazivamo spektrom.
Svjetlost je samo mali dio spektra elektromagneskih valova. To su one valne
duljine, odnosno frekvencije na koje je nae oko osjetljivo (400 nm 800 nm).
Spektar elektromagneskih valova ili zraenja2

sastoji se od: radiovalova,

1Ako elite pokuati sami na nebu opaziti Andromedinu galaksiju (prostim okom ona izgleda samo
kao mala zamagljena mrlja) na linku http://www.cfa.harvard.edu/afoe/And.html moete nai kartu
neba i ostale informacije o zvijeu Andromeda.
2 Kod elektromagneskih valova koristi se i izraz zraenje. Najee se termin zraenje tumai kao
neto tetno i povezuje sa radioaktivnim zraenjem, no zraenjem se nazivaju svi
elektromagnetski valovi

mikrovalova, infracrvenog zraenja, svjetlosti, ultraljubiastog zraenja,

rendgenskog zraenja te gama- zraenja. Na Slici 2. moemo vidjeti spektar
elektromagneskog zraenja i koje valne duljine odnosno frekvencije odgovaraju
kojem podruju.
Slika
2.

Spektar elektromagnetskog zraenja

Nije bitno da je slika u boji ( znam da nee biti), bitne su brojke)

U prolom smo poglavlju nauili formulu za brzinu irenja valova:
v = f,
koja vrijedi za sve valove, a ona specijalno za elektromagnetske valove koji se ire
brzinom svjetlosti c postaje:
c = f.
Primjer 4
Elektromagnestki val ima valnu duljinu 50 cm. Kolika mu je frekvencija i kojem
dijelu spektra elektromagnestkog zraenja pripada.
Rjeenje
= 50 cm = 0.5 m

treba pretvoriti u m/srzinu irenje

c= 300 000 km/s

= 300 000 1000 m/s= 300 000 000 m/s Koristimo izraz za brzinu irenja
elektromagnetskih valova te dijeljenjem s
f=?
dobivamo izraz za frekvenciju
c = f f = c/
Ako u formulu elimo uvrstiti valnu
duljinu u metrina, onda i brzinu svjetlosti

f=

300 000 000 m/s

0.5 m

vidjeti na slici 2, na donjoj skali koja

f = 600 000 000 Hz
prikazuje frekvencije. Da bismo znali
itati tu skalu potrebno je znati da
potencija broja 10 oznaava koliko nula
taj broj ima. Na rezultat ima 8 nula i
vidimo da se broj 10 8 nalazi na granici
Ovaj val je u graninom podruju izmeu radiovalova i mikrovalova).
radiovalova i mikrovalova (to moemo
Primjer 5
Otvoreni radio u Splitu moe se sluati na frekvenciji od 106.5 Mhz. Kolika je
valna duljina elekktromagnetskih valova koje ta postaja emitira.
Rjeenje
Ako vas je na trenutak zbunilo to to mi sluamo radio na frekvenciji
elektromagnetskih valova koje su puno vee od frekvencija zvunih valova (20 Hz
20 000 Hz) samo se prisjetite da nai radioprijemnici imaju antene kojima
prihvaaju elektromagnestki val na zadanoj frekvenciji te se taj signal obrauje i
pretvara u zvuk.

f = 106.5 MHz3= 106.5 106 Hz

f = 106.5 1 000 000 Hz = 106500000Hz
c= 300 000 km/s = 300 000 1000 m/s
c = 300 000 000 m/s

2.

c = f = c/ f

300 000 000m/s

=2.8 m
106500000Hz

1.
odabiremo formulu kao u
prethodnom
primjeru te
dijeljenjem s f slijedi izraz za
valnu duljinu
Uvrtavamo zadane podatke

3Mhz je jedinica puno vea od Hz i ita se megaherc. Za pretvaranje ove jedinice u

herce potrebno je znati da je 1 Mhz = 10 6 Hz = 1 000 000 Hz, kao to smo nauili u
poglavlju o mjernim jedinicama i pretvaranju.

4.4. Rasprostiranje svjetlosti

Rasprostirenje svjetlosti i razliite svjetlosne pojave prouava posebna
grana fizike koja se naziva optika.
Sigurno ste opazili da postoje tvari kroz koje svjetlost prolazi tj. prozirne
tvari (voda, staklo, zrak, prozirna plastika, kristal...), ali isto tako da postoje i tvari
kroz koje svjetlost ne prolazi, odnosno neprozirne tvari (razliiti metali, drvo...). U
ovom podruju fizike prozirne tvari, odnosno one kroz koje se svjetlost iri,
nazivamo optika sredstva. Kada smmo govorili o brzini svjetlosti, naveli smo
njezin iznos u zraku. Brzina svjetlosti, kao i zvuka, ovisi o sredstvu kojim se iri.
Svatko od nas drao je u rukama runu svjetiljku. Jeste li primjetili da u
mraku vidimo samo predmete u koje usmjerimo svjetiljku? Na kakav nas zakljuak
to navodi? Zakljuak je:
Svjetlost se iri pravocrtno, ne skree.
Pravac irenja svjetlosti prikazujemo svjetlosnom zrakom. U praksi susreemo
skupove svjetlosnih zraka koje nazivamo snop svjetlosti, ali za prikazivanje i
objanjavanje svjetlosnih pojava dovoljno je koristiti jednu ili dvije svjetlosne
zrake. Pojave koje emo upoznati su odbijanje i lom svjetlosti, a nauit emo i
kako nastaje duga.

4.5. Odbijanje ili refleksija svjetlosti

Svakodnevno gledamo svoj odraz u zrcalu, opaamo odraz brodova na
mirnoj morskoj povrini, ponekad pokuavamo staklenom ploicom sata ili malim
zrcalom snop suneve svjetlosti usmeriti u smjeru kojem mi elimo npr. nekome u
oi itd. Sve su te pojave rezultat odbijanja svjetlosti. Svjetlost se odbija od razliitih
povrina: ravnih, zakrivljenih, hrapavih. Za poetak razmotrimo najjednostavniji
primjer odbijanja svjetlosti, a to je odbijanje od ravnog zrcala.
Odbijanje svjetlosti od ravnog zrcala
Ravnim zrcalom nazivamo svaku dobro uglaanu plohu.
Ono to smo navikli zvati zrcalom je staklo koje je s
jedne strane metalizirano.
O zakonu odbijanja govorili smo i u poglavlju o
valovima i on jednako glasi i u sluaju svjetlosti.
Svjetlost koja pada na ravno zrcalo od njega se
odbija (reflektira) pod istim kutem pod kojim je na
njega upala, kao to se vidi na slici 3 i 4..
Slika 3.Zakon
Zakon odbijanja ili refleksije formalno zapisujemo :
=

Vano je ponoviti i zapamtiti da se kut upada i kut odbijanja mjere od okomice

na mjestu upada zrake, a ne prema horizontali. Na linku
http://www.physicsclassroom.com/mmedia/optics/lr.cfm moete vidjeti animaciju
zakona loma svjetlosti.
Primjer 6
Za refleksiju na slici oznaite kut upada te kut refleksije.
Primjer 7
Na slici se nalazi zraka koja upada na zrcalo. Nacrtajte reflektiranu zraku.
Primjer 8.
Zraka upada na ravno zrcalo pod kutem od 30. Nacrtajte upadnu i reflektiranu
zraku.
Primjeri su rjeeni runo.

Slike predmeta u ravnom zrcalu

Ravno zrcalo dio je svakog kuanstva i svi se vie puta dnevno naemo
pred njime ne razmiljajui kako nastaje na odraz u njemu. Na slikama 4. i 5.
prikazano je nastajenje slike. Slika 4. prikazuje kako nastaje slika jedne toke.
Vidimo svjetlosne zrake kojima je obasjan predmet (to je npr. danje svjetlo koje
pojednostavljeno crtamo pomou svjetlosnih zraka) dolaze na zrcalo i od njega se
reflektiraju prema zakonu loma. Ako reflektirane zrake unatrag produimo, na
mjestu njihovog presijecanja formirat e se slika objekta (toke). Svaka toka npr.
naeg lica tako dobiva sliku u zrcalu, a u konanosti mi vidimo svoj odraz, to je
pojednostavljeno prikazano na slici 5. Animaciju nastajanja slike u ravnom zrcalu
moete vidjeti na stranici
http://www.physicsclassroom.com/mmedia/optics/ifpm.cfm

Slika 4. Formiranje slike toke u ravnom zrcalu

u ravnom zrcalu

Slika 5. Formiranje slike ljudskog lica

to moemo rei o slici predmeta u ravnom zrcalu?

1. Slika predmeta u ravnom zrcalu je prividna ili virtualna. To znai da ju je
nomogue dobiti na zastoru ako ga postavimo iza zrcala
2. Veliina slike jednaka je veliini predmeta
3. Slika je jednako udaljena iza zrcala kao predmet ispred zrcala
4. Slici su zamijenjene lijeva i desna strana u odnosu na predmet.
Primjer 9
Superman leti 800 m iznad zamrznutog jezera. Na kojoj udaljenosti vidi svoj
odraz?
Rjeenje
udaljenost Supermana od jezera oznaimo slovom d, a udaljenost Supermana od
svoje slike u zrcalu sa d'.
d = 800 m
d' = ?

d'= d+d = 800 m+ 800 m = 1600 m

Znamo znamo da je slika predmeta

udaljena od zrcala isto koliko i
predmet od zrcala,

Primjer 10
Gledajui se u zrcalu opazili ste da netko stoji 1 m iza vas. Ako se nalazite 0.5 m
ispred zrcala koliko daleko od vas je odraz osobe koju vidite u zrcalu?
Rjeenje
d = d 1 + d 2 ' = 0.5 m + 1.5 m = 2 m

Osoba koju vidite je od vas udaljena 1 m,

a vi ste od zrcala udaljeni d 1= 0.5 m.
Dakle, osoba je od zrcala udaljena d2 =
1.5 m. Prema tome njezina je slika d 2 '=
1.5 m iza zrcala.

Primjer 11
Ravnim zrcalom se mijenja smjer svjetlosti. To se svojstvo koristi u optikom
ureaju kojeg koriste podmornice, periskopu. Skicirajmo princip rada periskopa.
Rjeenje
Periskop se sastoji od dva ravna koja su postavljena
paralelno, s reflektirajuim povrinama okrenutim jedna
prema drugoj.Kroz malu cijev na prvo ravno zrcalo upada
svjetlosna zraka iz vana koju ono reflektira u dugaku cijev
perskopa. Na dnu te cijevi nalazi se drugo ravno zrcalo
koje reflektira svjetlosnu zraku u drugu malu cijev kroz
koju podmorniar gleda i dobiva informaciju iz vana.

Sferna zrcala
Sferna zrcala su dobro uglaane sferne plohe koje su
dijelovi kugline plohe. Prema tome koja strana je dobro
uglaana sferna zrcala mogu biti:
1. Udubljena ili konkavna- uglaana (refleksivna)je
udubljena strana kugline plohe

2. Ispupena ili konveksna-uglaana (refleksivna) je ispupena strana kugline

plohe
Kao i ravno zrcalo, i ova zrcala reflektiraju svjetlost. Kod konkavnih se zrcala
zrake svjetlosti nakon odbijanja sakupljaju u jednoj toki koju nazivamo arite ili
fokus i oznaavamo slovom F. Od konkavnog se zrcala zrake odbijaju lepezasto i
izgleda da su dole iz jedne toke iza zrcala. To je prividno arite.

Polumjer sfere od koje je zrcalo napravljeno nazivamo polumjer

zakrivljenosti zrcala, i oznaavamo sa r. Sredite iste sfere je centar ili sredite
zakrivljenosti zrcala, C. Toka u sreditu zrcala je tjeme, T. Zamiljeni pravac na
kojem lee tjeme, arite i sredite zakrivljenosti zrcala nazivamo optika os
zrcala. Udaljenost tjemena i arita sfernog zrcala je arina udaljenost, f.
Karakteristine toke sfernog zrcala prikazane su na slici (rukom skicitati)
arite se nalazi tono na polovini polumjera zakrivljenosti, pa vrijedi:
1
f = r
2
Primjer primjene sfernog zrcala, tonije konveksnog, je prometno zrcalo. Koriste se
i u lunaparkovima u dvoranama ogledala jer iskrivljuju sliku.

Slike predmeta u sfernim zrcalima

Za crtanje nastanka slike u sfernim zrcalima i leama (o kojima emo
govoriti u slijedeem odjeljku) koriste se tzv. karakteristine zrake:
1. zraka upada na zrcalo usperedno s optikom osi
2. zraka upada na zrcalo kroz fokus
3. zraka upada na zrcalo kroz sredite zakrivljenosti
Za crtanje natajanje slike predmeta koritimo najmanje dvije zrake, koje nam dani
primjer omoguava ovisno o poloaju predmeta. Prouimo slijedee primjere
nastajanja slika u sfernim zrcalima.
Slike predmeta u udubljenom (konkavnom zrcalu)
Primjer 12.
Rjeenje
Animaciju nastajanja slike u sfernom zrcalu za zadani poloaj predmeta moete
vidjeti na http://www.physicsclassroom.com/mmedia/optics/ifcma.cfm
Primjer 13.
Rjeenje
Animaciju nastajanja slike u sfernom zrcalu za zadani poloaj predmeta moete
vidjeti na http://www.physicsclassroom.com/mmedia/optics/ifcmb.cfm
Primjer 14
Rjeenje
Primjer 15
Rjeenje
Primjer 16
Rjeenje
Rjeenja (runo)
U donjoj tablici navedeni su zakljuci o slici u udubljenom zrcalu ovisno o
poloaju predmeta.
Poloaj predmeta (P)

slika

P<F

Prividna, uspravna i uveanja

P=F

Slika nastaje u beskonanosti

F<P<C

Realna, obrnuta, uveana

P=C

Realna, obrnuta, iste veliine, formira se u sreditu

zakrivljenosti

P > 2C

Realna, obrnuta, umanjena

Stvarne (realne) slike su one koje moemo uhvatiti na zastoru, a one koje vidimo
samo u zrcalu su prividne (virtualne).

Slike predmeta u ispupenom zrcalu

Primjer 17.
rjeenje runo
Slika dobivena ispupenim zrcalom je prividna, uspravna i umanjena bez obzira
na udaljenost predmeta od zrcala.

4.6. Lom ili refrakcija svjetlosti

Svjetlost se moe iriti kroz razliita optika sredstva, no to se dogaa na
granici dvaju optikih sredstava? Pogledajmo donje slike. Kada svjetlost prelazi iz
jednog optikog sredstva u drugo, na njihovoj granici ona mijenja smjer, odnosno
lomi se. Zbog toga nam se olovka uronjena u au vode ini slomljena (slika dolje)

Sa shematskog prikaza (slika dolje ) primjetimo da vrijedi slijedee:

1. Kada svjetlost prelazi iz zraka u vodu (dolje lijevo) kut upada vei je od
kuta loma:
>
2. Kada svjetlost prelazi iz vode u zrak (dolje desno) kut upada manji je od
kuta loma:
<
Sa slika vidimo da se kut upada, odnosno loma mjeri od okomice na mjestu upada,
kao u sluaju kuta upada i refleksije
Napomena: na slici kod kut
upada dodati , kod kut
loma

Ako zraka svjetlosti na granicu sredstava upada okomito, ona prolazi bez loma.

Primjer 18.
Na skici su prikazane upadna i slomljena zraka, oznaite kut upada i kut loma.
Rjeenje- runo
Razlog loma svjetlosti je razlika u brzini irenja svjetlosti u razliitim optikim
sredstvima. Brzina svjetlosti u vodi manja je od brzine svjetlosti u zraku,
odnosno kaemo da je voda optiki gue sredstvo od zraka. Kao posljedicu toga,
sa slika opaamo da se pri prijelazu svjetlosti iz zraka u vodu (iz optiki rjeeg u
optiki gue sredstvo) ona lomi prema okomici dok se pri prijelazu iz vode u zrak
(iz optiki gueg u optiki rjee sredstvo) svjetlost lomi od okomice.
Primjer 19.
Za upadnu zraku svjetlosti prikazanu na skici nacrtaj slomljenu zraku
a) ako je sredstvo 1 optiki gue od sredstva 2
b) ako je sredstvo 2 optiki gue od sredtva 1.
Rjeenje i skica runo.
Potpuno odbijanje (totalna refleksija) i granini kut
Promotrimo donju sliku. Gledano s desna na lijevo prva zraka (zelena)
putuje kroz staklo, dolazi na granicu stakla i zraka te se lomi pod kutem prema
zaklonu loma za prijelaz iz optiki gue u optiki rjee sredstvo. Druga zraka na
granicu sredstava dolazi pod veim kutem i ne prolazi dalje u optiki rjee sredstvo
tj. zrak, nego klizi po povrini optiki gueg sredstva (kut loma je 90 ).
napomena za sliku- nazivi na
hrvatskom, kutevi neka budu
1 i g (umjesto 1 i C za
upadne i za kut loma, a ne 2.,
n-ovi sa desne strane ne
trebaju-oni ne ue pojam ineksa
loma.)

Kut upada kod kojeg dolazi do ove pojave naziva se granini kut, g . Za sve
kuteve veeg od g dolazi do potpunog odbijanja ili totalne refleksije. To znai
da se zraka odbila od granice dvaju sredstava odnosno da nije prela u drugo
sredstvo.

Lom svjetlosti kroz lee

Lee su prozirna optika tijela omeena barem s jedne strane kuglinom
plohom. Razliiti oblici lea prikazani su na donjoj slici.

Napomena za slike mogu se spojiti u

jednu kao to su gore stavljene, ali mogu i razdvojene,
kako e bolje izgledati. Na njima ne traba nita pisati,
bitni su oblici.
Zrake svjetlosti koje dolaze na ispupenu leu
nakon loma sakupljaju se u jednu toku (fokus, F) pa
naziva se stakva lea naziva sabirna ili konvergentna
lea. Lom svjetlosti na konvergentnoj lei prikazan je na
slici desno gore.
Nakon loma na udubljenoj lei, kao to vidimo na
slici desno dolje, zrake svjetlosti se raspruju pa takvu
leu nazivmo rastresnom ili divergentnom leom.

Glavno obiljeje lea je njihova arina udaljenost, f. To je udaljenost

sredita lee i fokusa. Lee ije je arina duljina manja jee lome svjetlost tj.
optiki su jae. Jakost lee definirana je izrazom:
j=

1
f

Mjerna jedinica jakosti lea je reciproni metar odnosno 1/m. Ta je jedinica

poznatija pod nazivom dioptrija. Znamo da neki ljudi imaju pozitivnu, a neki
negativnu dioprtiju, ovisno jesu li dalekovidni ili su kratkovidni. Jakost sabirnih
lea obiljeava se pozitivnim predznakom, a rastresnih negativnim.

Kao i sferna zrcala, lee su dijelovi prozirne kugle (ali sa obje strane propusne) , pa
su i njihove karakteristine toke jednake kao kod sfernih zrcala. Jedina je razlika
to smo kod sfernih zrcala imali tjeme T, a kod lea e to biti optiko sredite lee,
O. Pregled karakteristinih toaka moe se vidjeti na donjoj skici.

Umjesto 2F treba pisati C.

Nastajanje slike lomom svjetlosti na sabirnoj (konvergentnoj) lei

Kroz slijedeih 6 primjera objasnit emo pomou karakteristinih zraka
kako se se svjetlost lomi na lei kako se formira slika. Isto tako vidjeemo kako
poloaj predmeta utjee na prirodu slike, kao to smo to imali priliku vidjeti za
sferna zrcala.
Primjer 20 do Primjer 25.-rjeenja runo.
Pregled rezultata za utjecaj poloaja predmeta na prirodu slike nalazi se u donjoj
tablici.
Poloaj predmeta (P)

Slika

P<F

Virtualna, uspravna, uveana

P=F

Slika u beskonanosti

F<P<C

Realna, obrnuta, uveana

P=C

Realna, obrnuta, jednaka predmetu

P > 2C

Realna, obrnuta, umanjena

Predmet u beskonanosti (jako daleko od lee)

Realna, obrnuta, umanjena

Realne (stvarne) slike su one koje moemo vidjeti na zastoru dok su virtualne
(prividne) one koje moemo opaziti samo okom jer je i ono sabirna lea.
Nastajenje slike lomom svjetlosti na rastesnoj (divergentnoj) lei
Slijedei primjer prikazuje konstrukciju slike na rastresnoj lei.
Primjer 26.
Rjeenje-runo.
Slika gledana kroz rastersnu leu uvijek je prividna, uspravna i umanjena.

4.7.Dugine boje
Svatko tko je barem jednom vidio dugu zna da nam je za njeno stvranje
potrebna kia i Sunce u isto vrijeme. Ako ste malo paljivije promotrili situaciju u
kojoj je nastala duga primjetili ste da kada gledamo dugu, Sunce nam se uvijek
nalazi iza lea. to se zapravo dogaa i kako nastaje duga?
Nauimo najprije pojmove jednobojne ili monokromatske svjetlosti i
viebojne polikromatrske svjetlosti. Svjetlost koja dolazi od Sunca ili od arulje
sastoji se od sedam svjetlosnih boja (ljubiasta, modra, plava, zelena, uta,
naranasta i crvena) zato ju nazivamo veebojna ili polikromatska. Svjetlost je val,
a znamo da se valovi meusobno razlikuju po valnim duljinama. Svaka boja ima
svoju valnu duljinu i takvu svjetlost nazivamo jednobojnom ili monokromatskom.
Nauili smo da se svjetlost lomi na granici dvaju sredstava. Svjetlost
razliitih valnih duljina, lomi se pod razliitm kutevima. To se naziva razlaganje ili
disperzija svjetlosti i uzrok je nastajanja duge. Suneva svjetlost lomi se na
kapljicama kie (to je granica dvaju sredstava-zraka i vode), a kako je Suneva
svjetlost sainjena od 7 boja, odnosno razliitih valnih duljina, svaka e se boja,
odnosno valna duljina slomiti pod razliitim kutem . Dakle doi e do disperzije
svjetlosti na kapljicama kie. Nastanak duge skiciran je na donjim slikama.

4.8. Laserska svjetlost

(mislim da je ova tema presloena za ovaj uzrast pa sam navela samo neke ope informacije-ta
je tema navedena kao izborna i za samostalan rad. Nema zadataka koji bi mogli ukljuiti
lasersku svjetlost pa vie informacija i ne treba)

Naziv laser dolazi od inicijala engleskog naziva Light Amplifikation by

Stimulated Emission of Radiation to znai pojaavanje svjetlosti stimuliraniom
emisijom zraenja.
Laserska je svjetlost monokromatska svjetlost vrlo visoke energije.
Stvaranje laserske svjetlosti je vrlo sloeno i o tome ete uiti u daljnjem
kolovanju.

Laserska svjetlost ima vrlo iroku primjenu. U medicini za operacije (npr.

Operacija uklanjanja dioptrije), zatim kao laseski itai "bar kodova" sa proizvoda
u trovinama. CD i DVD pisai i itai takoer koriste lasersku svjetlost....

4.9. Svjetlosna energija

U novije vrijeme postaje sve popularnije iskoritavanje Suneve energije.
Toplinska Suneva energija sakuplja se pomou kolektora koji se postavljaju na
krovove kua, a namjenjeni su grijanju vode za potrebe kuanstva.
Svjetlosna se energija moe iskoristiti i za dobivanje elektrine energije
pomou solarnih elija koje rade ne principu fotoelektrinog uinka.
Osim kao alternativni izvori energije, Suneva se svjetlost koristi i u
terapijske svrhe jer potie procese regeneracije tkiva poveavajui unos kisika i
stimulirajui izmjenu tvari.

Ponovimo to smo nauili o svjetlosti

Svjetlost je elektromagnetski val.

Svjetlost je samo mali dio spektra elektromagnestkog

zraenja, koji je vidljiv naem oku, a nalazi se u rasponu valnih duljina od
390nm do 750 nm .

Brzina svjetlosti (i ostalih elektromagnestkih valova) u vakuumu (i zraku)

je najvea brzina u svemiru i ona iznosi c = 300 000 km/s.

Valna duljina i frekvencija elektromagneskih valova (pa tako i svjetlosti)

povezane su formulom:
c= f

Svjetlost se iri pravocrtno.

Zakon odbijanja ili refleksije svjetslosti: =

Brzina svjetlosi razliita je za svako sredstvo, zbog ega dolazi do loma

svjetlosti na granici dvaju sredstava.

Optiki gue sredstvo je ono u kojem je brzina irenja svjetlosi manja.

Zakon loma glasi: upadna se zraka lomi prema okomici pri prijelazu iz
optiki rjeeg u optiki gue sredstvo, a od okomice u obrnutom sluaju.

Karakteristine toke sfernog zrcala i lea su centar zakrivljenosti C i

arite ili fokus F te tjeme T, kod sfernih zrcala, odnosno sredite S, kod
lea.

Nastajanje slike kod sfernih zrcala ili lea prikazuje se karakteristinim

zrakama.

Poloaj i priroda slike kod udubljenih (konkavnih) zrcala i sabirnih

(konvergentnih) lea ovisi o poloaju predmeta u odnosu na
karakteristine toke.

Poloaji i priroda slike kod ispupenih (konveksnih) zrcala i rastresnih

(divergentnih) lea neovisni su o poloaju predmeta u odnosu na
karakteristine toke.

Suneva svjetlost i svjestlost arulje su polikromatske, to znai da su

sainjene od vie boja tj. razliitih valnih duljina

Svakoj boji odgovara jedna valna duljina. Najveu valnu duljinu ima
crvena boja, a najmanju plava

Svjetlost razliitih valnih duljina, lome se pod razliitim kutevima na

granici dvaju optikih sredstava i to nazivamo disperzija svjetlosti;

Disperzija svjetlosti uzrokuje dugu, tj. razlaganje polikromatske (koju

nazivamo i bijela svjetlost) svjetlosti na dugine boje

laserska svjetlost je primjer monokromatske, jer se sastoji od samo jedne

valne duljine

Svjetlosna energija putem solarnih elija moe se pretvoriti u elektrinu