Univerzitet u Tuzli

Mainski Fakultet
Odsjek: Proizvodno mainstvo
Tuzla, 28.04.2016. godine

SEMINARSKI RAD
Predmet: Materijali II
Tema: Ispitivanje materijala

Student: Mujkanovi Amina

Br. Indeksa: II-5/15

Prof: Dr.sc.Elvedin Traki, docent

Asistent: Mr.Sc. Lejla Selimovi

SADRAJ
1. UVOD

2. ISPITIVANJE VRSTOE MATERIJALA ZATEZANJEM

2.1 Ispitivanje zatezanjem

2.2 Epruvete

2.3.Dijagram napon- procentualno izduenje

2.4 Zadatak

2.4.1 Povrina poprenog presjeka

2.4.2 Granica proporcionalnosti

2.4.3 Gornja i donja granica proporcionalnosti

2.4.4 Zatezna vrstoa materijala

2.4.5 Granica kidanja materijala

2.4.6 Granica elastinosti

2.4.7 Jangov modul elastinosti-E

3. ISPITIVANJE VRSTOE MATERIJALA

3.1. Brinellova metoda

3.2 Rockwell-ova metoda

3.3 Ispitivanje tvrdoe po Vikersu

3.4 Zadatak
4. ISPITIVANJE ILAVOSTI

9
10
11

4.1 Odreivanje parametra ilavosti

12

4.2 Zadatak

12

5. ISPITIVANJE MATERIJALA BEZ RAZARANJA

13

5.1. Vizuelno ispitivanje

13

5.2 Ispitivanje ultrazvukom

14

5.2.1 Osnove ispitivanja ultrazvukom

14

5.2.2 Primjena ultrazvune kontrole

14

5.2.3 Ureaji za ultrazvuna ispitivanja

15

5.3 Radiografsko ispitivanje

15

5.4 Magnetno ispitivanje

16

5.5 Ispitivanje penetrantima

16

6. LITERATURA

17

1. UVOD
Materija je sve to nas okruuje, a materijali ine jedan njen dio. Materijal je materija koju
ljudska bia upotrebljavaju i/ ili prerauju. Prema porijeklu, materijali su podijeljeni u etiri
grupe: metalni materijali, keramiki materijali, polimerni materijali i kompozitni materijali.
Prve tri grupe predstavljaju osnovne materijale, a kompoziti se dobijaju kombinacijom
osnovnih materijala. Prema namjeni mainski materijali se dijele na konstrukcione, pomone i
pogonske materijale.
Postoji vie naina ispitivanja materijala i ona se dijele na ispitivanje materijala bez razaranja
i ispitivanje materijala sa razaranjem. Ispitivanje materijala bez razaranja predstavlja skup
metoda temeljen na principima fizike sa svrhom utvrivanja svojstava materijala ili
komponenata sistema, te otkrivanja razliitih vrsta greaka (defekata), a da se pritom ne utjee
na funkcionalnost materijala koji se ispituje. Metode ispitivanja bez razaranja su: vizualni
pregled(VP), dimenzionalna kontrola (DK), penetrantsko ispitivanje (PI), magnetsko
ispitivanje(MI), ultrazvuno ispitivanje(UI), radiografsko ispitivanje (Ri), akustika emisija
(AE), ispitivanje nepropusnosti i ostale metode. U metode ispitivanja sa razaranjem ubrajaju
se: ispitivanje zatezanjem, ispitivanje tvrdoe (Brinel, Rokvel, Vikers), ispitivanje ilavosti...

2. ISPITIVANJE VRSTOE MATERIJALA ZATEZANJEM

2.1 Ispitivanje zatezanjem
Ispitivanje zatezanjem ubraja se u najvanija mehanika ispitivanja materijala, jer ono daje
najvie vanih upotrebnih svojstava, kao to su: napon teenja, zatezna vrstoa, modul
elastinosti, izduenje (istezanje), suenje itd. Vanost ispitivanja zatezanjem vidi se iz
sljedeeg:
a) daje najbolji opis ponaanja materijala pod optereenjem,
b) dobiveni podaci o svojstvima materijala najvie se koriste za proraun i dimenzionisanje
elemenata maina i konstrukcija,
c) dobiveni podaci omoguavaju jednostavnu kontrolu tehnolokih procesa raznih proizvoda i
svojstava novih materijala,
d) iz svojstava otpornosti materijala mogu se priblino odrediti i druga vana svojstva za
praksu (kao tvrdoa, dinamika izdrljivost itd.),
e) jednostavno se izvodi i lahko se izraunavaju temeljna svojstava.
Iz materijala koji elimo ispitati izrezuje se uzorak propisanog oblika i dimenzija - epruveta ili
ispitni uzorak. Najee je to (ovisno o obliku poluproizvoda) probni tap cilindrinog oblika,
kod kojega su njegov promjer i mjerna duina u odreenom razmjeru. Veliine koje
karakteriziraju dimenzije epruvete su sljedee:
d0 - poetni promjer epruvete, mm
L0 - poetna mjerna duljina epruvete, mm
S0 - poetna povrina presjeka epruvete:
2
S0 = ( d 0 ) /4, mm2
Epruveta se na mjestima zadebljanja ("glava") uvrsti u eljusti kidalice odnosno stroja
na kojem se provodi statiko ispitivanje zatezanjem. Utvrivanje povrine poprenog presjeka
S0 vri se mjerenjem odgovarajuih dimenzija na nekoliko mjesta du epruvete (bar po tri
puta), upravno na longitudinalnu osu u centralnom dijelu epruvete. Prije ispitivanja potrebno
je oznaiti poetnu duinu mjerne baze L0, tako da nain oznaavanja ne utie na prerani lom
uzorka. Vrijednost ove duine moe se zaokruiti na najbliih 5 mm, pod uslovom da ta
vrijednost ne odstupa vie od 10% od proraunate. Za ispitivanje je neophodna upotreba
3

odgovarajue kidalice i aparature za mjerenje izduenja(ekstenzometre), sa karakteristikama

koje se dalje utvruju standardima. Pri ispitivanju maina mora osigurati jednako prenoenje
sile na epruvetu u uzdunom pravcu uz istovremenu registraciju optereenja na skali
manometra s klatnom, kao i crtanje dijagrama na bubnju. Primjer jedne univerzalne kidalice,
na kojoj se moe vriti ispitivanje i zatezanjem, kao i na pritisak, prikazan je na slici.

Slika 1 Precizne kidalize za ispitivanje pod optereenjem od 100kN do1500kN

2.2 Epruvete
Poetna mjerna duina ispitnog uzorka ili epruvete za kratke proporcionalne epruvete iznosi
L0/d0 = 5, a za duge proporcionalne epruvete iznosi L0/d0 = 10, gdje je d0 promjer epruvete.
Poetna mjerna duina epruvete za neproporcionalne epruvete ne ovisi o promjeru d0.
Epruvete za ice i tapove promjera do 4 mm moraju imati poetnu mjernu duinu L0 = 200
2 mm ili L0 = 100 1 mm. Ispitni uzorci za limove i trake debljine od 0,1 do 3 mm izrezuju
se na irinu 12,5 odnosno 20 mm, s poetnom mjernom duinom L0 od 50 do 80 mm i
ispitnom duinom 75 odnosno 120 mm.
Pored standardnih epruveta za ispitivanje zatezne vrstoe, slue i tehnike epruvete. To su
lanci, elina uad, cijevi, razliiti profili, ica, gotovi mainski dijelovi itd. Te epruvete se

posebno ne obrauju, ve se ispitivanje vri u stanju u kojem se ugrauju u konstrukciju.

Standardne epruvete se izrauju obilnim hlaenjem da se struktura materijala ne promijeni, jer
ona utjee na vrstou. Povrina tijela mora biti fino obraena bez ogrebotina i tragova
obradbe, a prijelaz s tijela na glavu epruvete mora biti izveden s propisanim zaobljenjem r.

Slika 2 a) primjer epruvete

b) epruveta prije i poslije ispitivanja zatezanjem

2.3.Dijagram napon- procentualno izduenje

Dijagram napon-jedinino izduenje prikazuje se u koordinatnom sistemu koji se sastoji od
dvije ose. Na osi x prikazano je procentualno izduenje, a na y-osi napon. Pri poveanju
napona dolazi do izduenja epruvete. Meu njima se moe uspostavit linearna relacija i ona
predstavlja Hukov zakon. Ovaj zakon ne vlada cijelo vrijeme ispitivanja. Na dijagramu
napon-procentualno izduenje javlja se nekoliko karakterisitnih taaka, a to su:
- Granica proporcionalnosti (p)
- Granica elastinosti (e)
- Granica teenja (v)
- Taka u kojoj ispitujemo maksimalno zateznu vrstou (m)
- Taka kidanja (k).
Kae se da su dijagrami sila-izduenje i napon deformacija afini dijagrami. To znai da je
oblik ova dva dijagrama isti, ali su vrijednosti koje odgovaraju karakteristinim takama
razliite (naponi se dobijaju dijeljenjem sile sa S0, a deformacije dijeljenjem izduenja sa
poetnom vrijednou duine mjerne baze L0). Na osnovu grafikog prikaza moe se
zakljuiti da sa poveanjem sadraja ugljenika rastu tvrdoa i granica razvlaenja, a opadaju
kontrakcija, izduenje pri prekidu i udarna ilavost.

Slika 3Dijagram napon-jedinino izduenje

2.4 Zadatak
Ispitivanjem standardne epruvete na maini kidalici, utvrditi osnovne mehanike
karakteristike materijala epruvete (za epruvetu sa krunim i pravougaonim poprenim
presjekom):
1. Young-ov modul elastinosti E [N/mm2]
2. Granicu proporcionalnosti p [N/mm2]
5

3. Granicu elastinosti e [N/mm2]

4. Gornju i donju granicu teenja Tg i Td [N/mm2]
5. Zateznu vrstou materijala m [N/mm2]
6. Granicu kidanja
7. Procentualno izduenje prekida
Tabela 1

Granica
proporcionalosti

Fp

9405

Lp

0.08

Granica
elastinosti

Fe
12540

Gornja granica
teenja

Le

0,58

FTg
15800

LTg
2,37

Donja granica
teenja

FTd
15299

LTd

3.99

Zatezna
vrstoa

Fm
2052
0

Granica
kidanja

Lm

18,1
9

Fk
15390

Dimenzije
epruvete

Lk

32,4
0

L0 d
90

8,5
2

2.4.1 Povrina poprenog presjeka

S 0 = d 02 */4
S 0=56,98

mm2

2.4.2 Granica proporcionalnosti

p= F p/ S

9405
56,98

p=

p= 165,06

=lp/

l0

N/ mm

*100%

=0,088%
2.4.3 Gornja i donja granica proporcionalnosti

Tg =

F Tg
S0

Tg =

15800
56,98

Tg =277,29 N/ mm2
Tg = l Tg /l 0 *100%
Tg =2,63

 Td =

FTd
S0

Td =

15299
56,98

Td =268,49
Td = l Td /l 0 *100%
Td =4,43%

2.4.4 Zatezna vrstoa materijala

m=

Fm
S0

m=

20520
56,98

m =360,13 N/ mm2
m = l m / l 0 *100%
m =20,21

2.4.5 Granica kidanja materijala

k =

Fk
S0

k =

15390
56,98

k =270,095 N/ mm2
k = l k /l 0 *100%
k =36

2.4.6 Granica elastinosti

e=

Fe
S0

e=

12540
56,98

 e =220,077

2
N/ mm

e = l e /l 0 *100%
e =0,64

2.4.7 Jangov modul elastinosti-E

E=/
2
E=1875,682 N/ mm

Tabela 2

Modul
elastinosti

E=1875,682

Granica
proporcionalnost
i

165,06

0,088

Gornja
granica
teenja

Tg
277,2
9

Donja
granica
teenja

Tg
2,63

Td
268,4
9

Granica
elastinosti

Td
4,43

e
220,0
7

Zatezna
vrstoa
materijala

0,64

360,1
3

Kidanje
materijala

20,21

270,09
5

3. ISPITIVANJE VRSTOE MATERIJALA

3.1. Brinellova metoda
J.A. Brinell objavio je 1900. godine postupak prema kojem se tvrdoa definie odnosom
odreene sile, kojom se u ipitivani materijal utiskuje tvrda elina kuglica odreenog
prenika, i povrine nastalog oblika u materijalu.
Tvrdoa po Brinellu (oznaka: HB) je otpor to ga materijal prua prodiranju zakaljene eline
kuglice prenika D (mm), tlaene silom F (N). U ispitivanom materijalu nastaje otisak u
obliku kugline kalote promjera baze d i dubine h. Ispitivanje tvrdoe po Brinellu spada u
grupu ispitivanja materijala bez razaranja (oteenja povrine su neznatna) i to je postupak
utiskivanjem (penetracijom). Ovaj postupak ispitivanja tvrdoe materijala predloio je vedski
inenjer Johan August Brinell 1900., i to je bio prvi iroko prihvaeni i standardizirani
postupak ispitivanja tvrdoe materijala u nauci o materijalima.
Tvrdoa po Brinelu odreuje se na osnovu izraza:

F
HB= Dh

D 2d 2
D

D
0.1022F

k
36

gdje je:

F - sila utiskivanja [N]

D - prenik kuglice [mm]
d - prenik otiska [mm]h- dubina otiska [mm]

Pri ispitivanju tvrdoe po metodi Brinel dobivaju se najtanije vrijednosti tvrdoe, s obzirom
da se pri ispitivanju obrazuje relativo veliki otisak koji se savremenim optikim ureajima
tano mjeri. Osnovni nedostatak ove metode je ogranienje pri mjerenju tvrdoe, do HB <
450 sa primjenom eline kaljene kuglice i HB < 650 primjenom kuglica od tvrdog metala, s
obzirom da preko napomenutih vrijednosti tvrdoe dolazi do deformacije utiskivaa.

Slika 4 Kuglica koja se koristi za ispitivanje tvroe metodom Brinell

Statiko djelovanje odgovarajuih sila na utiskiva ostvaruje se pomou sistema poluga, dok
se uzorak postavlja na postolje aparata. Isti aparat je namjenjen i za rnjerenje tvrdoe po
Vikersu, s tim to se mijenja utiskiva i izbor potrebnog optereenja (5-120 N).

3.2 Rockwell-ova metoda

Ova metoda, za razliku od Brinel metode, kao mjerilo tvrdoe uzima dubinu otiska. Tvrdoa
po Rockwellu je postupak za odreivanje tvrdoe materijala, gdje se utiskuje poseban
utiskiva u povrinu ispitivanog materijala, pri emu se ne mjeri povrina otiska (kao kod
ispitivanja tvrdoe po Brinellu i tvrdoe po Vickersu), ve njegova dubina. Postoje dva naina
ispitivanja tvrdoe po Rokvelu i to Rokvel B (HRB) i Rokvel C (HRC). Kao utiskiva se
koristi elina kuglica prenika: D=1/16", 1/8", 1/4" i 1/2" ili dijamantska kupa sa uglom
konusa od 120 sa zaobljenjem pri vrhu r = 0.2 mm. Zavisno od vrste materijala koji se mjeri,
bira se utiskiva i veliina sile utiskivanja, to omoguuje korienje niza postupaka koji se
danas primenjuju u praksi. Kod ove metode postupak mjerenja tvrdoe odvija se u tri faze:
- Prva faza utiskivanja otklanja uticaj povrinskih neravnina primjenom odgovarajueg
predoptereenja Fo, koje dovodi do prodiranja utiskivaa na dubinu h1.
-

Druga faza u kojoj se utiskiva utiskuje na dubinu h2. Tada nastaju elastine he i
plastine hp deformacije, usljed dejstva glavnog optereenja F1, (dodatog na
predoptereenje Fo).

Trea faza je rastereenje, tj. otklanjanje glavnog optereenja F 1 i elastinih

deformacija u uzorku nastalih u drugoj fazi

Slika 5 Faze ispitivanja tvrdoe metodom Rockwell

3.3 Ispitivanje tvrdoe po Vikersu

Vickers je svojom metodom uklonio glavne nedostatke Brinell-ove metode, pa je po ovoj
metodi mogue mjeriti i najtvre materijale, a nadalje kod Vickersa tvrdoa nije ovisna o
primijenjenoj sili. Prvi nedostatak uklonjen je primjenom najtvreg materijala - dijamanta za
penetrator, a drugi geometrijom penetratora. Naime kod Vickersa je penetrator istostrana
etverostrana piramida sa uglom izmeu stranica od 136. Ovakav kut nije odabran nasumce,
ve se utiskivanjem penetratora s tim uglom, dobivaju vrijednosti tvrdoe neovisne o
primijenjenoj sili, pa se tvrdoa mekanih materijala i tvrdih materijala moe mjeriti
primjenom iste sile, a isto tako se tvrdoa istog materijala moe mjeriti s razliitim
optereenjima. Utiskivanjem ovakvog penetratora u materijalu ostaje otisak oblika piramide.
Pomou mjernog mikroskopa mjere se dijagonale (d1, d2) baze piramide otisnute u
materijalu. Primijenjena sila (F) varira od 49 N (5 kp) do 981 N (100 kp). No sila moe biti i
nia. Mikrotvrdomjeri koji rade po Vickersovoj metodi raspolau ak i sa silom F=0,098 N
(10 p!). Upotreba odreene sile ovisi od debljine uzorka. Mogue je mjeriti i vrlo tanke
uzorke primjenom male sile. Nadalje upotrebom male sile mogue je mjeriti tvrdou
pojedinih zrna (kristala). Stoga za mjerenje veliine otiska nije dovoljno mjerno povealo kao
kod Brinella ve mjerni mikroskop. Pored toga osim finog bruenja potrebno je i poliranje
uzoraka kao to se to radi u metalografskoj pripremi. Uz simbol HV pri rezultatu mjerenja
navodi se kao indeks i primijenjeno optereenje u kp (npr. HV5=400, znai da je sila
utiskivanja iznosila 5 kp odnosno 49 N). Vrijednosti tvrdoa izmjerenih po Vickersovoj
metodi odgovaraju priblino vrijednostima Brinellove tvrdoe. Kod viih vrijednosti tvrdoa
razlika je vea.

10

Slika 6 Ispitivanje tvrdoe po Vikersu

3.4 Zadatak
Odrediti tvrdoe po metodama Brinell, Rockwell i Vikers.
a) Karakteristike mjerenja tvrdoe postupkom po Brinel-u
Tabela 3

Uzorak

Sila F (N)

1
2
3

294,2
1177
1839

Prenik kuglice Prenik otiska d Tvrdoa HB

D (mm)
(mm)
1
0,266
530,536
2
0,546
503,262
2,5
0,866
308,759

2
2
HB=0,102*2*F/( *D*(D- (D d ) ))=530,536

D 2d 2

HB=0,102*2*F/( *D*(D))=503,262

HB=0,102*2*F/( *D*(D-

D2d 2

))=308,759

b) Karakteristike mjerenja tvrdoe postupkom po Rokvel-u

Tabela 4

Uzorak
1
2
3

Postupak
mjerenja
HRC
HRA
HRB

Dubina
otiska e(mm)
0,087
0,033
0,133

Tvrdoa
HRC
56,5
/
/

Tvrdoa
HRA
/
/

Tvrdoa
HRB
/
/
63,5

=e/0,002=0,087/0,002=43,5
HRC=56,5
=e/0,002=66,5
HRB=63,5
=e/0,002=16,5
11

HRA=
c) Karakteristike mjerenja tvrdoe postupkom po Vikers-u (

HV 10

Tabela 5

Uzorak

Sila F (N)

Dijagonala
otiska

1
2
3

98,07
98,07
98,07

(mm)
0,382
0,546
0,226

d1

Dijagonala
otiska
(mm)
0,386
0,551
0,229

d2

Tvrdoa
HV 10
125,7
61,6
358,125

2
HV=F*0.189/ d

d=(d1+d2)/2
HV 1=125,7
HV 2 =61,6
HV 3 =358,125

4. ISPITIVANJE ILAVOSTI
Ispitivanje udarnog rada loma provodi se s ciljem utvrivanja ponaanja materijala u uvjetima
udarnog optereenja. Iznos udarnog rada loma je pokazatelj "ilavosti" ili "krhkosti"
materijala udarno optereenih epruveta sa utorom. Najee se ispitivanje udarnog rada loma
provodi na Charpy-evom batu. Ispitivanje udarom po arpiju je jedno od najstarijih
mehanikih ispitivanja materijala u eksploatacionim uvjetima, a slui za utvrivanje njegove
otpornosti prema krtom lomu. Bat teine G podie se na visinu h1, te s obzirom na ravninu u
kojoj se nalazi ispitni uzorak posjeduje potencijalnu energiju G*h1, (Nm = J). Putanjem bata
iz poetnog poloaja njegova potencijalna energija prelazi u kinetiku. U najniem poloaju
sva se potencijalna energija pretvorila u kinetiku energiju. U tom trenutku brzina bata (v)
iznosi 6 m/s. Ukoliko na oslonac nije postavljen ispitni uzorak bat se penje na istu visinu s
koje je i puten, jasno ako se zanemari trenje u leaju i otpor zraka. Dio klatna koji
neposredno udara epruvetu izraen je u obliku noa. Obrtanje klatna oko osovine treba da se
obavlja sa najmanjim moguim trenjem. Za utvrivanje vanog svojstva-ilavosti materijala
ispituju se tri iste epruvete na propisanoj temperaturi, pri emu ne smije biti vee rasipanje
vrijednosti od 30% u odnosu na minimalnu propisanu vrijednost. Epruveta se postavlja na
oslonce tako da zarez doe u sredinu izmeu oslonaca, i to sa suprotne strane od one koju
udara teg klatna pri padu. Rad utroen za prelom epruvete (N 0) dobija se kao razlika izmeu
raspoloivog rada (N1) i neutroenog rada (N2). Prema tome, utroeni rad bit e:
N0=N1-N2 =Gh1-Gh2=G(h1-h2)
Zamjenom vrijednosti za h1= R(1-cos 1), i za h2= R(1-cos 2) gornja jednaina dobit e oblik
N0=GR(cos2cos1)
Veliine G, R i 1 su poznate i predstavljaju karakteristike klatna. Promjenljiv je samo ugao 2
ija se vrijednost oitava na ugraenom uglomjeru sa kazaljkom. Rad utroen za prelom
epruvete moe se i neposredno oitati na jednoj izbadarenoj skali. ilavost () se izraunava

12

kao utoeni rad po jedinici povrine, a izraava se u J/cm2.- = N0/ A0.

Oblik i dimenzije epruvete sutinski utiu na rezultate ispitivanja ilavosti. U narednoj tabeli
dat je pregled razliitih epruveta koje je mogue koristiti. Najvei uticaj ima ljeb na sredini
epruvete. Poseban oprez potreban je pri uporeenju rezultata koje ima smisao samo ako je
koritena potpuno ista epruveta. Epruvete sa V zarezom prikazane su na slikama.

Slika 7 Epruvete sa V zarezom

Standard JUS C. A4. 004 predvia uobiajenu upotrebu epruveta sa U ljebom dubine 5
mm, ali dozvoljava i dubine ljeba od 2 ili 3 mm.
Standard JUS C. A4. 025 predvia upotrebu V ljeba dubine 2 mm. Dozvoljena je i
promjena dimenzija poprenog presjeka (uz promjenu raspoloive energije klatna), ali se to u
oznaci parametra ilavosti obavezno mora navest.

4.1 Odreivanje parametra ilavosti

Brojnu oznaku prati slovna oznaka koja oznaava tip epruvete (KU ili KV).
Ako se koristi standardni preporueni oblik i dimenzije epruvete sa U ljebom i ako klatno
ima raspoloivu poetnu energiju 300 J, pokazatelj (parametar) ilavosti ima osnovnu formu.
Na primjer:
52 KU, to znai da je utroena energija za lom epruvete 52 J. Ako se promjeni dubina
ljeba i raspoloiva energija pokazatelj ima formu, npr.:
45 KU 150/3 , to znai da je utroena energija na lom 45 J, klatno ima poetnu
raspoloivu energiju od 150 J, a dubina ljeba je 3 mm.
Ako se koristi standardni preporueni oblik i dimenzije epruvete sa V ljebom i ako klatno
ima raspoloivu poetnu energiju 300 J, pokazatelj (parametar) ilavosti ima sljedeu
osnovnu formu: 52 KV
Izvjetaj o ispitivanju mora da sadri podatke o materijalu, nainu uzimanja uzorka, uslovima
ispitivanja i pravilno dat parametar (pokazatelj) ilavosti gdje je brojna vrijednost utroene
energije zaokruena na blii cijeli broj.

4.2 Zadatak
Ispitati ilavost materijala postupkom po arpiju za dva uzork. Odreditit ilavostmaterijala i
prikazati rezultate tabelarno.
Tabela 6
Uzora
k

Oblik
epruvete

Dimenzije epruvete (mm)

irin
a

Debljina

Dubin
a utora

P.Poprenog
presjeka
(

Poetna
visina
malja
(m)

Krajnja
visina
malja (m)

ilavost

J/

Srednja
vrijednost

13

mm2

cm 2

V-oblik

9,92 9,93

98.5

1,53

1,14

76,518

V-oblik

10,1 10,06

101,606

1,53

1,09

86,328

KV=G*(

h1

81,25

h2

G=196,2N
A
=KV/ 0
Ao=irinadebljina
sr =

1+ 2
2

2
=81,25 J/ cm

Ao1=98,5
Ao101,606
KV1=76,518 J
KV2=86,328 J
2
2
=0,776* 10 =77,6 J/ cm
2
2
=0,849* 10 = 84,9 J/ cm

5. ISPITIVANJE MATERIJALA BEZ RAZARANJA

Ve ranije je pomenuto da postoji vie naina ispitivanja materijala. Jedan od njih jeste i
ispitivanje materijala bez razaranja. Ovaj nain ispitivanja mehanikih osobina materijala
predstavlja skup metoda temeljen na principima fizike sa svrhom utvrivanja svojstava
materijala ili komponenata sistema, te otkrivanja razliitih vrsta greaka, a da se pritom ne
utie na funkcionalnost materijala koji se ispituje (ispitivani materijal ostaje neoteen).
Osnovna svrha ispitivanja bez razaranja je utvrivanje kvalitete i usklaenosti osnovnog
materijala i zavarenih spojeva sa zahtjevima tehnikih specifikacija i standarda. Ispitivanja se
veinom izvode na terenu. Ponajprije se ispituje tlana oprema, cjevovodi, nosee
konstrukcije, poluproizvodi i industrijski proizvodi.. Metode ispitivanja su:
Vizuelno ispitivanje
Ispitivanje ultrazvukom
Radiografsko ispitivanje
Magnetno ispitivanje
Ispitivanje penetrantima.

5.1. Vizuelno ispitivanje

Prije bilo koje druge metode ispitivanja zavarenog dijela ili nekog drugog svojstva materijala,
primjenjuje se vizuelna kontrola. Ta metoda ispitivanja relativno je jeftina, ne oduzima puno
vremena, a moe dati vrlo korisne informacije kako o kvaliteti zavarenih spojeva, tako i o
potrebi ispitivanja nekom drugom metodom. Za pomo kod vizuelnog pregleda u skuenim i
nepristupanim dijelovima konstrukcije upotrebljavaju se razliita poveala (lupe uz rasvjetu).
To moe biti obno posmatranje, ali i posmatranje pomou digitalne kamere, automatsko

14

prepoznavanje i mjerenje osobina proizvoda.

Slika 8 Vizuelna provjera materijala

5.2 Ispitivanje ultrazvukom

Ultrazvuna kontrola kvalitete materijala zasniva se na osobini ultrazvuka da se iri kroz
homogene materijale i da se odbija na granici materijala razliitih akustikih osobina
(otpornosti), odnosno od nehomogenosti (greaka) u materijalu. Od izvora ultrazvuka ire se
ultrazvuni talasi kroz materijal koji se kontrolie. Ako u materijalu postoji greka, iza nje e,
ovisno o vrsti greke, ultrazvuni talasi oslabiti ili se nee pojaviti (odbiju se od greke).
Ultrazvuk je vrsta mehanikih talasa frekvencije 20 KHz do 10 GHz, a kod ispitivanja
materijala najee se koriste frekvencije od 0,5 MHz do 10 MHz. Iako postoje razliite
tehnike ultrazvunog ispitivanja, obino se u praksi koristi metoda impuls- odjek i metoda
prozvuavanja, pri emu se koriste ravne i/ili kutne ultrazvune glave. Iako je ultrazvuna
metoda posebno prikladna za otkrivanje greaka tipa pukotina (ravninske ili planarne greke),
ovom je metodom mogue detektirati i druge greke (ukljuke troske, plinske mjehurie,
mjehurie u nizu).
Prednosti ove metode su: podruje debljina ispitivanog predmeta je neogranieno, dovoljan je
pristup predmetu kontrole samo s jedne strane, provoenje kontrole je bezopasno i ne
zahtijeva zatitna sredstva, osjetljivost metode je visoka, a pronalaenje pogreaka
jednostavno. Metoda je relativno neosjetljiva na uvjete okoline (temperatura, vlaga).
5.2.1 Osnove ispitivanja ultrazvukom

Ultrazvuk je zvuk s viim frekvencijama iznad 20000Hz. Kod ujnog zvuka broj titraja je
ispod 16000 titraja u sekundi, odnosno 16 kHz. To je granica izmeu zvuka i ultrazvuka. Pod
ultrazvukom se podrazumijeva mehaniko titranje s frekvencijom viom nego to je moe uti
ljudsko uho. Zvuni valovi se ire pravolinijski i natrake (reflektiraju). Materija je
sastavljena od mnogo malih estica koje su meusobno povezane silama tako da se mogu
kretati u svim pravcima oko prvobitnog poloaja. Energija se u materiji prenosi preko
pojedinih estica te materije. Broj titraja estica materije u odreenom vremenu govori da li se
radi o ujnom ili o neujnom zvuku. Ultrazvuk poinje na gornjoj granici ujnog zvuka, iznad
16 kHz do 1010Hz. Iznad 1010 Hz su titraji koji odgovaraju toplinskom titraju molekula u
vrstom tijelu. Elastini valovi su u svim podrujima jednaki i razlika je u tome da li su ujni
ili ne. Ukoliko se u elastinoj sredini nalazi izvor titranja, ta se titranja prenose na susjedne
15

estice na odreeni nain i u odreenom pravcu. Ti mehaniki valovi mogu biti longitudinalni
i transverzalni.
Kod ultrazvune kontrole metalnih materijala obino se koristi piezoelektrini efekt, dok se za
dobivanje niskih frekvencija koristi magnetostricijski efekt. Piezoelektrini efekt nastaje kada
se ploica kvarca sabije ili izdui nekom silom u odreenom smjeru na njenu kristalografsku
os, tada se ona polarizira, to jest na povrini kvarcne ploice stvorit e se elektrini naboj.
Predznak elektrinog naboja ovisi o pravcu deformacije, a veliina od upotrebljene sile.
5.2.2 Primjena ultrazvune kontrole

Ultrazvuna kontrola se u metalurkoj praksi najee koristi kod ispitivanja odljevaka,

ispitivanja otkivaka, ispitivanja traka i profila, ispitivanja cijevi, mjerenja debljina stijenki,
ispitivanja zavarenih spojeva. U odljevcima su najee greke ukljuci, lunkeri, pukotine,
poroznosti, plinski mjehuri, nehomogenosti. Odljevci se obino ispituju s normalnom
ultrazvunom glavom. Na granicama greke u materijalu (defekta), potrebno je ispitivanje na
dvije okomite plohe, naroito kod ispitivanja deformiranih (valjanih, kovanih ili preanih
proizvoda ili poluproizvoda), jer lunkeri mogu biti nakon deformacije neugodno orijentirani.
5.2.3 Ureaji za ultrazvuna ispitivanja

Ureaji za ultrazvuna ispitivanja nazivaju se i defektoskopi. Dijelovi ureaja su:

generator: koji daje kratke impulse za uzbuivanje predajnog vibratora ultrazvune glave,
prijemnik i pojaalo: za prijem i pojaanje signala od vibratora,
vremenska baza: koja na temelju vremena prodiranja impulsa u ispitivani materijal
odreuje dubinu greke u materijalu,
sinkronizator: koji regulira vrijeme slanja impulsa,
katodni osciloskop: koji registrira odjek.

5.3 Radiografsko ispitivanje

Radiografska kontrola (skraeno: RK) je vrsta kontrole bez razaranja, koja pri kontroli
kvalitete metodama prozraavanja u praksi koristi rendgenske zrake ili gama zrake.
Rendgenske zrake nastaju pri naglom koenju ubrzanog snopa elektrona na metalnoj ploi
(antikatodi urendgenskoj cijevi), dok gama zrake nastaju prilikom spontanog raspada
nestabilnih atomskih jezgri (prirodnih radioaktivnih materijala i radioaktivnih izotopa). Oba
su zraenja u biti elektromagnetska zraenja. Rendgenske i gama zrake ostavljaju trag na
filmskoj emulziji (industrijske folije), na emu se i zasniva radiografska kontrola i ispitivanje
greaka u unutranjosti materijala. Izvor rendgenskog zraenja je rendgenska cijev s
vakuumom, prikljuena na visok napon do 400 kV (za prozraivanje elinih predmeta do 70
mm debljine). Rendgenske zrake se dijele na tvrde i mehke rendgenske zrake, s obzirom na
mogunost prodiranja kroz razne materijale. Mehke rendgenske zrake imaju talasnu duinu od
0,1 nm do 10 nm (0,12 to 12keV). Tvrde rendgenske zrake imaju talasnu duinu od 0,01 nm
do 0,1 nm (12 to 120 keV). Osnovna razlika izmeu rendgenskih i gama zraka je u nainu
njihovog nastajanja. Rendgenske zrake nastaju u vanjskom elektronskom omotau atoma, dok
gama zrake nastaju u jezgri atoma Metoda u kojoj se umjesto filma postavlja fluorescentni
ekran naziva se metoda vizualnog prozraivanja, a metoda prozraivanja na filmsku emulziju
naziva sefotografska metoda. Za industrijska ispitivanja koriste se uglavnom fotografske
metode. Zahvaljujui nizu prednosti u odnosu na druge metode (dovoljno velika osjetljivost,

16

mogunost arhiviranja), fotografska metoda je nala iroku primjenu u praksi prozraivanja.

Radiografska kontrola se obino koristi za otkrivanje pogreaka zavarenih spojeva,
poroznosti, ukljuaka troske, neprovarenog korijena. Teko je otkrivanje plonih pogreaka
poput pukotina (mogu se otkriti samo pukotine poloene u smjeru zraenja). Jonizirajue
zraenje moe uzrokovati tetne posljedice kod ljudi i ostalog ivog svijeta, pa je pri
radiografiji obavezno provoenje mjera zatite na radu s izvorima jonizirajueg zraenja, te
pri transportu i skladitenju radioaktivnih materijala.

Slika 9 Prenosivi ureaj za stvaranje rendgenskih zraka

5.4 Magnetno ispitivanje

Za utvrivanje povrinskih greaka samo kod feromagnetnih materijala esto se primjenjuju
magnetne metode. Sutina ovih metoda je da se predmet koji se ispituje postavi izmeu
polova elektromagneta, kroz ije namotaje prolazi jednosmjerna ili naizmjenina struja. Linije
magnetnih sila pri prolazu kroz homogeni materijal su ravnomjerne, dok nailaskom
magnetnih linija sila na neki ukljuak, prskotinu i sl. (sa drugom magnetnom popustljivou premabilitetom) doi e do skretanja magnetnih linija sila. Da bi se greke u materijalu uoile,
obzirom da su magnetne linije nevidljive, predmet koji se ispituje posipa se feromagnetnim
prahom ferooksida u transformatorskom ulju sa kerozinom (1:1) ili u alkoholu. U posebnim
sluajevima primjenjuju se obojene suspenzije i fluorescentne magnetne suspenzije ije
svijetlee estice olakavaju kontrolu teko pristupanih mjesta. Primjena feromagnetnih
praaka zasnovana je na sposobnosti feromagnetnih estica, kada se nau u magnetnom polju,
da se orijentiu u pravcu polja i rasporeuju se u pravcu najveeg poveanja magnetne gustine
magnetnih linija, tako da se u okolini defekta grupiu. Odnosno, moemo rei da se estice
feromagnetnog praha u defektu sakupljaju. Pri otkrivanju greaka magnetnom metodom vaan
je uslov - pravac magnetnog strujanja, koji mora biti upravan na greku, jer se greke ne
opaaju ako je tok magnetnih linija paralelan pravcu greke. Kako je raspored i oblik greaka
nepoznat u praksi, te se stoga kontrola vri u dva medjusobno upravna pravca. U mnogim
sluajevima namagnetisani dijelovi poslije kontrole magnetnim metodama moraju se
razmagnetisati.

5.5 Ispitivanje penetrantima

Penetrantsko ispitivanje ili ispitivanje penetrantima esto se primjenjuje kod ispitivanja
zavarenih spojeva na konstrukcijama kao ispitivanje bez razaranja. Na prethodno oienu i
odmaenu povrinu nanosi se penetrant (obino crvene boje). Nakon penetriranja u
eventualnu pukotinu (vrijeme penetriranja, tj. prodiranja u pukotine ovisi o vrsti penetranta i o
dimenzijama pukotine, ali se priblino uzima 10 do 15 minuta), uklanja se penetrant na

17

odgovarajui nain (vodom, suhom krpom). Kod penetranata koji se uklanjaju vodom treba
biti paljiv i mlaz vode usmjeriti paralelno s povrinom lima, kako mlaz vode ne bi istisnuo
penetrant iz pukotine. Nakon suenja povrine lima (suha krpa), nanosi se razvija (obino je
bijele boje), koji izvlai penetrant iz pukotine, pa je na bijeloj povrini lima lako uoljiva
crvena linija od penetranta iz pukotine. Kod tanjih limova na jednu se stranu nanosi penetrant,
a na drugu razvija. Ako postoji pukotina kroz cijelu debljinu lima, tada e razvija izvui
penetrant na svoju stranu, to e se otkriti kao lahko uoljiva crvena crta penetranta iz
pukotine na bijeloj (od razvijaa) povrini lima. Ovom metodom mogue je otkriti pukotine
duine od 0,1 mm i irine od 0,03 mm. Na ovaj nain mogue je otkrivanje pukotina, ali ne i
dimenzije i ostale karakteristike pukotine. Ispitivanje tekuim penetrantima ne primjenjuje se
kod zavarenih spojeva, zavarenih proizvoda za prehrambenu industriju, kao ni kod zavarenih
spojeva gdje postoji sklonost prema koroziji (posebno koroziji uz naprezanje).
Nedostaci ove metode su velika ovisnost kvalitete nalaza pogreke o nainu pripreme i stanju
ispitivane povrine, upotrebljivost samo u ogranienom temperaturnom opsegu, nepogodnost
za primjenu na otvorenom bez zatite od estica iz vazduha. Nekoliko osebujnih pokazatelja
za ispitivanje penetrantima:
-koncentracija crvenih taaka: poroznost i rupiavost (engl. pitting);
-naglo crvenjenje, kontinuirano ravno: velike pukotine i otvaranja;
-razlomljene crte od taaka koje se pojavljuju nakon nekoliko minuta: sitne pukotine;
-niz crvenih taaka koji tvori nepravilnu crtu: pukotine od umaranja materijala
Luminiscentno ispitivanje slino je penetrantskom ispitivanju, s tom razlikom da se
povrinske greke ispunjavaju penetracijskom tekuinom koja svijetli, pri osvjetljenju s
ultraljubiastom svjetlou. Tanost ove metode je slina penetrantskom ispitivanju. Kod
ispitivanja penetracijskom tekuinom mora se voditi rauna o izboru tekuine i naroito
rukovanju njom, jer su neke od njih otrovne.

6. LITERATURA
1.Materijali, prof.dr. Omer Pai, Sarajevo
2. https://lookaside.fbsbx.com/file/materijali-i-treci-dio.pdf?
token=AWzFDb38aGk9GCqMIl3EggartcgwAXw6i4G8NGQ9NkwD8O9L6yKvkkgjryNDd0Oed_8l1pgIZ95hYH38gGYbB48nkmRzcPdU_1exKo6
LJvcSjiNSEJRaQ5icpUtkDwb3x1MoqBcmrZdL6W4mNgtpB7O
3. http://www.pomacom.unze.ba/pdf/TPC/02%20NDT.pdf
4. "Kontrola kvalitete nakon zavarivanja" Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu , 2012.
5. https://ironlady003.wordpress.com/2013/10/02/dinamicka-ispitivanja-ispitivanje-zilavosti/

18