Dr.

Stjepan MARJ

FIZIKA
ZA S T U D E N T E

TEH N IK IH

IP SVJETLOST d.d.
Sarajevo, 2002.

FAKULTETA

Izdava:

IP SVJETLOST d.d., Zavod za udbenike i nastavna sredstva

Direktor:

efik ZUPEVI

Za izdavaa:

Abduselam RUSTEMPAI

Recenzenti:

Prof. dr. Nada MARJANOVI-GABELA,

Odsjek za fiziku, Pnrodno-matematiki fakultet, Sarajevo
Prof. dr. Tatjana MIHA,
Odsjek za ftziku, Prirodno-matematiki fakultet, Sarajevo

Urednik:

Dr. Nada ABASBEGOVI

Lektor:

Nada JURI

Tehniki urednik: Vanda BABOVI

Korektor:

Mersija EHI

DTP:

Amir PICA

tampa:

BEMUST Sarajevo

Tira:

1000 primjeraka
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univeizitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
53(075.8)
MARI, Stjepan
Fizika / Stjcpan Maii. - Sarajcvo : Svjetlost,
2001. - 370 str. : ilustr. ; 24 cm
ISBN 9958-10-412-1
COBISS/BiH-ID 9909510

Senat Univerziteta u Sarajevu, rjeSenjem br. 01-1068/01 01 17.10.2001. godine,

oobrio je izdavanje ovog udbenika kao univerzitetske knjige.
Strogo zabranjeno svako kopiranje, umnoavanje i pretampavanje ovog udbenika u
cjelini ili pojedinih njegovih dijelova, bez odobrenja izdavaa.
Izdavanje ove knjige pomogli su: Ministarstvo za obrazovanje, nattku i informisanje
kantona Sarajevo i Federalno ministarstvo xa energetiku, industriju i rudarstvo.

SADRAJ

Pregovor.................
9
UVOD................................................................................................................... 11
1. JEDINSTVO PRIRODE........................................................................................ 13
1.1. Hijerariiija prirodnih objekata......................................................................13
1.2. Elementame estice......................................................................................13
1.3. etiri tipa osnovnih meudjelovanja...........................................................15
1.4. Teorija opeg jedinstva................................................................................17
1.5. Materija i energija........................................................................................18
2. FIZIKE OSNOVE M EHANKE...............................................
20
2.1. Uvod............................................................................................................ 20
2.2. Mjerenje u fizici.........................................................................................21
2.3. Meunarodni sustav jedinica - S I.............................................................22
2.4. Skalame i vektorske fizike velime.........................................................23
2.5. Koordinatni sustav......................................................................................28
2.6. Materijalna toka i kruto tijelo.................................................................. 29
3. MEHANIKA MATERJJALNEESTICE............................................................. 31
3.1. Kinematika materijalne estice............... - ................................................. 31
3.2. Brzina materijalne toke....................... .................................................... 32
3.3. Ubrzanje materijalne toke........................................................................ 33
3.4. Vrste kinematikih gibanja........................................................................ 35
3.4.1. Jednoliko gibanje du pravca........................................................... 36
3.4.2. Pravocrtno jednako ubrzanogibanje.................................................37
3.4.3. Kruno gibanje.................................................................................. 38
3.4.4. Nejednoliko kruno gibanje............................................................. 41
4. DINAMIKA ESTICE......................................................................................... 43
4.1. Uvod.... .......... ............................................................................................. 43
4.2. Prvi Newtonov aksiom............................................................................... 45
4.3. Drugi Newtonov aksiom............................................................................ 46
4.4. Trei Newtonov aksiom............................................................................. 48
4.5. Diferencijalna jednadba gibanja............................................................... 50
4.5.1. Pravocrtno gibanje materijalne toke
pod djelovanjem konstantne sile....................................................... 5 1
4.5.2. Gibanje materijalne toke pod djelovanjem sile oblika F = F (v) . 52

4.5.3.
4.6.
4.7.
4.8.
4.9.
4.10.

Pravocrtno gibanje materijalne toke

pod djelovanjem sile F = F ( t ) ......................................................... 54
Gibanje estice u homogenom gravitacijskom polju................................. 55
Gibanje naelektrisane estice u homogenom elekbinom polju...............57
Gibanje naelektrisane estice u homogenom magnetskom polju............. 59
Spektrograf masa......................................................................................... 61
Impuls sile i koliina gibanja (impuls)...................................................63

5. ZAKONI OUVANJA U PRIRODI.................................................................... 65

5-l.U vod..............................................................................................................65
5.2. Rad i energija..............................................................................
66
5.2.1. Rad sile................................................................................................66
5.2.2. Energija..........................................
67
5.2.3. Zakon ouvanja mehanike energije................................................ 70
5.2.4. Potencijalno polje sila. Konzervativne sile........................... - ....... 72
5.2.5. Rad sila u gravitacijskom polju. Centralno polje sila.................... 73
5.2.6. Rad elektrostatske sile........................................................................75
5.2.7. Veza izmeu potencijalne enetgije i sile..... ................... .............. 75
5.3. Zakon ouvanja impulsa...........................
77
5.4. Sudari tijela...................................................................................................78
5.4.1. Savreno elastian sudar.....................................................................79
5.4.2. Savreno neelastian sudar.................................................................81
5.5. Zakon ouvanja momenta koliine gibanja............................................... 82
5.5.1. Kruto tijelo..................................................................................... 82
5.5.2. Moment sile........................................................................................82
5.5.3. Moment koliine gibanja....................................................................84
5.5.4. Zakon o ouvanju momenta koliine gibanja.................................85
5.6. Snaga.....................................................................................
87
6. TITRANJE (OSCILACUE)..............................
$8
6.1. Harmonino titranje................................................................
88
6.2. Energija harmoninog titranja............................
93
6.3. Harmonini oscilator.....................
94
6.4. Slaganje harmoninih titranja......................................................................95
6.5. Materaatiko njihalo (klatno).......................................................................97
6.6. Prigucno titranje......................................................................
99
6.7. Prisilno titranje. Rezonancija.................................................
100
7. MEHANIKI VALOVI I ZVUK........................................................................ 103
7.1. Prostiranje valova u elastinoj sredini....................................................... 103
7.2. Jednadba ravnog i sfemog vala............................................................... 105
7.3. Jednadba ravnog vala koji se prostire u proizvoljnom smjeru............ 107
7.4. Valna jednadba.......................................................................................... 108

7.5. Brzina prostiranja elastinih valova............

7.6. Energija elastinog vala.............................
7.7. Interferencija valova.............................. .....
7.8. Difrakcija valova
........................
7.9. Stojei valovi...............................................
7.10. Refleksija valova.........................................
7.11. Refrakcija (prelamanje) valova...................
7.12. Zvuk..............................................................
7.12.1. Zvuni valovi...................................
7.12.2. Brzina zvunih valova u plinovima
7.12.3. Dopplerov efekt...............................
7.12.4. Zvuni izvori...................................
7.12.5. Osjeaj zvuka..................................
7.12.6. Jaina zvuka.....................................
7.12.7. Apsorpcija zvuka..............................
7.12.8. Ultrazvuk...............................
8.

9.

TOPUNA.,_.......................................................................................
8.1. Uvod................................................................ ; .............
8.2. Temperatura...............................................................
8.3. Idealan plin. Plinska jednadba.........................................
8.4. Avogardrov zakon, Dahonov zakon i zakon ekviparticije......
8.5. Barometarska formula...........................................................
8.6. Boltanannov zakon.................................. .
8.7. Maxwellova raspodjeia molekula idealnog plina po brzinama.
8.8. Raspodjela molekula idealnog plina po eneigijama.................
8.9. Termodinamika.......................
'
8.9.1. Uvod..........................................
8.9.2. Rad i toplina.................................................................
8.93. Prvi zakon tennodinamike...........................................
8.9.4. Specifina toplina........................................................
8.93. Drugi zakon termodinamike.....................
8.9.6. Entropija......................................................................... "
8.9.7. Entropija i vjerojatnosL....................................................
ELEKTROMAGNETSKI VALOVI......... .................
9.1. Elektromagnetski titraji (oscilacije)....................
9.2. Elektromagnetski spektar....................................
93. Geometrijska optika............................................. .
93.1. Osnovni pojmovi.................................... .
9.3.2. Fermatov princip najmanjeg vremena....
9.33. Zakoni odbijanja i prelamanja svjeflosti....
93.4. Prelamanje svjetlosti kroz optiku prizmu
93.5. Prelamanje na sfemoj povrini..................

109

111

114
116
117
119

122
123
124
126
127
130
132
133
135
136
.140
,140
,142
143
147
149
151
152
157
158
158
159
161
163
165
167
168
172
172
176
179
180
182
183
185
186

9.3.6. Tanka optika lea (soivo)..........................................................191

9.3.7. Centrirani optiki sustav (sistem).................................................194
9.3.8. Debela ........................................................................................... i95
9.3.9. Sloene lee...................................................................................I 9 6
9.3.10. Uveanje optikog sustava........................................................... 198
9.3.11. Nedostaci (aberacije) optikih sustava........................................ 1 "
9.3.12. Optiki instrumenti............... ........................- ..............................200
9.4. Interferencija svjetlosti............................................................................. 204
9.4.1. Interferencija svjetlosnih valova.................................................... 204
9.4.2. Interferencija svjetlosti na tankim listovima................................. 209
9.4.3. Newtonovi prstenovi....................................................................... 212
9.4.4. Primjena interferencije. Interferometri.......................................... 214
9.5. Difiakcija svjetlosti................................................................................... 217
9.5.1. Huygens-Fresnelov princip............................................................ 218
9.5.2. Fresnelove zone.............................................................................. 220
9.5.3. Fresnelova difiakcija na krunom otvoru.....................................223
9.5.4. Fraunhoferova difrakcija................................................................ 224
9.5.5. Difiakciona reetka........................................................................ 229
9.5.6. Diftakcija X-zraka na kristalima................................................... 230
9.6. Polarizacija svjetlosti................................................................................ 232
9.6.1. Prirodna i polarizdrana svjetlost..................................................... 232
9.6.2. Polarizacija pri odbijanju i prelamanju......................................... 234
9.6.3. Polarizacija pri dvojnom prelamanju............................................ 235
9.6.4. Vjetako dvojno prelamanje (fotoelastinost).............................236
9.6.5. Obrtanje ravni polarizacije............................................................ 238
9.7. Fotometrija................................................................. ................................240
9.7.1. Svjetlosni fluks................................ ................- ........- .................. 240
9.7.2. Jaina (intenzitet) svjetlosnog izvora............................................ 242
9.7.3. Osvjetljenost................................................................................... 243
9.7.4. Fotometri......................................................................................... 243*
10.

SPECIJALNA TEORIIA RELATTVNOSTI................................................. 245

10.1. Michelsonov eksperiment......................................................................... 245
10.2. Galilejev princip relativnosti.................................................................... 248
10.3. Spccijalna teorija relativnosti................................................................... 249
10.4. Galilejeve transformacije.......................................................................... 250
10.5. Lorentzove transformacije....................................................................... ;251
10.6. Posljedice Lorentzovih transformacija.................................................... 253
10.6.1. Istovremenost dogaiya u razliitim sustavima referencije....... 253
10.6.2. Duina tijela u razliitim sustavima referencije.........................254
10.6.3. Trajanje dogaaja u razliitim sustavima.... ...............................255
10.6.4. Slaganje brzina............................................................................. 256
10.6.5. Dopplerov efekt za svjetlost........................................................ 257
10.7. Relativistika dinamika...................... .....................................................259

11. TOPLINSKO ZRAENJE................................................................................. 264

11.1. Kirchhoffov zakon...................................................................................... 265
11.2. Stefan-Boltzmannov i Wienov zakon........................................................269
11.3. Rayleigh-Jeansova formula........................................................................ 271
11.4. Planckova formula........................
272
11.5. Optika pirometrija....................................................................................:275
11.5.1. Raijacioni pirometar..............................................................:.....275
11.5.2. Pirometar qaja................................................................................ 276
11.5.3. Kolor pirometar..............................................................................277
12. KVANTI ELEKTROMAGNETSKOG ZRAENJA (FOTONI).....................278
12.1. Zakono rendgensko zraenje....................................................................278
12.2. Fotoelektrini efekt..................................................................................... 281
12.3. Fotoni.......................................................................................................... 285
12.4. Comptonov efekt........................................................................................ 286
13. BOHROVA TEORUA ATOMA.........................................................................289
13.1. Zakonitosti atomskih spektara....................................................................289
13.2. Rutherfordov model atoma........................................................................291
13.3. Bohrovi postulati........................................................................................ 292
13.4. Franck-Hertzov eksperiment......................................................................293
13.5. Elementama (Bohrova) teorija vodikovog atoma.................................... 295
13.6. Karakteristini spektar rendgenskog zraenja.......................................... 299
14. KVANTNOMEHANIKI MODEL ATOMA................................................... 301
14.1. Valna priroda estica. De Broglieva relacija........................................... 301
14.2. SchrOdingerova jednadba..........................................................................303
143. Fizikalno znaenje valne funkcije.............................................................307
14.4. estica u jednodimenzdonalnoj beskonano dubokoj
potencijalnoj jami ....................................................................................... 308
14.5. Jenodimenzionalni harmonijski oscilator................................................312
14.6. Heisenbergova relacija neoreenosti...................................................... 313
14.7. Kvantnomehanika teorija vodikovog atoma............................................315
14.8. Kvantni brojevi...........................................................................................316
14.9. Paulijev princip iskljuenja. Periodni sistem elemenata......................... 319
15. OPTTKl KVANTNI GENERATOR. LASER................................................. 322
15.1. Stimulirana emisija..................................................................................... 322
15.2. Princip rada lasera......................................................................................324
15.3. Rubinski laser.............................................................................................326
15.4. Helij-neonski laser......................................................................................327
15.5. Primjena lasera. Holografija....................................................................... 3 2 8

16. FIZIKA JEZGRE (NUKLEARNA FIZIKA).....................................................331

16.1. Sastav i karakteristike atomske jezgre......................................................331
16.2. Masa i energija veze jezgre.......................................................................333
16.3. Priroda nukleamih sila................................
334
16.4. Radioaktivnost.............................................................................................336
16.5. Zakon radioaktivnog raspada.....................................................................339
16.6. Cijepanje jezgre (fisija)..............................................................................341
16.7. Nukleami reaktor.......................................
343
16.8. Termonukleama reakcija (fuzija)...............................................................345
16.9. Kontrolirana fuzija......................................................................................346
17. ELEMENTARNE ESTICE..............................................................................349
17.1. Uvod............................................................................................................ 349
17.2. Kozmiko zraenje.....................................................................................351
17.3. Metode promatranja elementamih estica.................................................352
17.4. Klase elementamih estica.........................................................................354
17.5. estice i antiestice....................................................................................356
17.6. Teorija velikog ujedinjenja........................................................................361
17.7. Teorija velike eksplozije i teorija velikog ujedinjenja............................ 365
DODATAK
Vanije konstante..................................................... .......................................... 369
Jedinice SI ...........................................................................................................370

PREDGOVOR

Ovaj udbenik je namijenjen studentima tehnikih fakulteta, a nastao je

na osnovu predavanja koja autor izvodi dugi niz godina na Mainskom i
Elektrotehnikom fakultetu u Sarajevu.
Cilj ovog udbenika je da fiziku prikae kao jedinstvenu znanost koja
se zasniva na relativno malom broju fundamentalnih zakona, a koji poopavaju
ogroman broj eksperimentalnih injenica. U tom cilju posebno se istie uloga
zakona odranja u suvremenoj fizici, kako klasinih zakona odranja energije,
koliine kretanja, naelektrisanja, tako i specijalnih zakona odranja u mikrosvijetu.
U suvremenim uvjetima brzog razvoja znanosti i tehnike, inenjeri se
sve ee susreu s tekovinama modeme fizike (nukleama tehnika, tranzistor,
mikroprocesor, laser, i dr.), pa za njih nije toliko vano poznavanje velikog
broja fizikih fenomena, koliko usvajanje fundamentalnih fizikih zakona i
mogunost njihove primjene.
Fiziku obino dijelimo na tzv. klasinu fiziku koja se razvijala do 1900.
godine i modemu fiziku, koja je nastala poetkom XX stoljea i razvija se
jo i danas. Klasina fizika prouava pojave iz makrosvijeta tj. pojave koje
moemo "vidjeti i direktno mjeriti. Kretanje takvih tijela opisuje klasina
Nevvtonova mehanika, a elektrino polje klasina ili Maxwellova elektrodinamika. Krajem XIX stoljea opaaju se pojave (fotoefekt, toplotno zraenje,
Michelsonov eksperiment i dr.) koje klasina fizika ne moe objasniti. Tako
se javlja, modema fizika koja obuhvata teoriju relativnosti i kvantnu fiziku.
Kvantna fizika obuhvata pojave u svijetu atoma (mikrosvijet) pri emu se
briu granice izmeu korpuskule i fizikalnog polja, kao dva oblika materije.
Mikroestici se, pored korpuskulamih osobina, pridruuju i valne osobine.
Specijalna teorija relativnosti prouava kretanje tijela, ije brzine nisu male
u usporedbi s brzinom svjetlosti.
Studenti tehnikih fakulteta tokom studija izuavaju dijelove klasine
fizike u posebnim predmetima (mehanika, termodinamika, elektrotehnika, i
dr.) tako da su te oblasti u ovom udbeniku svedene samo na osnovne zakone,
a teite je prebaeno na oblasti koje su neophodne za praenje modeme
fizike. Znaajno mjesto dano je fizikalnoj optici ije su metode, zahvaljujui

laseru, dobile vodee mjesto u tehnici mjerenja. Takoer, su istaknute praktine primjene fizikih pojava koje imaju primjenu u strojarstvu (ultrazvuk,
fotoelastinost, laseri , holografija, i dr.).
elim se zahvaliti svojim suradnicama dr. Rajfi Musemi i mr. Gordani
Omanovi, koje su svojim sugestijama i primjebama, pomogle da ovaj udbenik postigne odgovarajuu kvalitetu.
Na kraju autor e biti zahvalan svim studentima i ostalim itaocima na
ukazanim propustima.
Sarajevo, juna 2000. godine

Autor

UVOD

Promatrana ljuskim okom materija pokazuje beskrajnu raznovrsnost i

zadivljujuu sloenost organizacije. Ideja da se iza takve spoljanosti krije
jedinstvena struktura, da je ustrojstvo prirode bazirano na malom broju osnovnih zakona i fundamentalnih sastavnih dijelova, dovela je stare Grke do
postulata o postojanju elemenata kao to su zrak, voda ili vatra, kasnije do
atoma. Poslije mnogobrojnih kontroverzi tijekom XIX stoljea, atom je postao
eksperimentalno potvrena realnost; meutim, daleko od toga da je nedjeljiv
(znaenje grke rijei atom os). Ispostavilo se da je sastavljen od elektrona
koji se kreu oko masivnog jezgra, koje je opet sastavljeno od neutrona i
protona.
Prije samo tridesetak godina izgledalo je da su ta tri elementama sastojka
dovoljna da se izgradi itava materija, u svim njenim oblicima. Danas pak,
dok se elektron i dalje smatra elementamom esticom, pokazalo se da su
neutroni i protoni sloeni od jo elementamijih objekata, kvarkova. N a skali
koja se mjeri miiijarditim dijelovima milijarditog dijela m etra nemogue je
sa sigumou tvrditi da i kvark nije sloena estica. Fiziari bi bili oduevljeni
pronalaskom jo jednog nivoa elementamosti. Spisak poznatih estica je tako
dugaak i tako ga je teko interpretirati da bi svako otkrie koje bi omoguilo
pojednostavljenje tog spiska doekano rairenih ruku.
Fizikalne jednadbe koje opisuju elementame estice imaju osobinu da
uvijek daju dva rjeenja suprotnih predznaka. Naprimjer, elektronu one pridmuju antielektron (pozitron), koji je sasvim materijalan kao i elektron, ali
im a suprotan pozitivan naboj. Svakom neutrinu odgovara antineutrino, kvarku
- antikvark.
Antimaterija, sastavljena od antiestica, moe se stvoriti od obine materije u akceleratorima. Problem je u tome to antiestice ive veoma kratko
vrijeme: u kontaktu s materijom dolazi do anihilacije, transformacije u dmge
estice.
Odsustvo antimaterije u opservabilnom Svemira jedna je od velikih zagonetki kozmologije. Mnogobrojne su indicije da je u poetku Svemir bio simetrian, sa jednakim sarajem materije i antimaterije. Kako je dolo do
toga da je na Svemir sastavljen iskljuivo od materije?

11

1. JEDINSTVO PRIRODE

1.1. H IJE R A R H IJA PR IR O D N IH OBJEKATA

Stoljetna istraivanja dovela su do sadanjih spoznaja o prirodnim objektima koji okruuju ovjeka. Prema sadanjim saznanjima hijerariiija prirodnih objekata je slijedea:
elementame estice, '
jezgra,
atomi,
. moiekule,
makroskopska tijela (kristali, tekuine, plinovi, plazma)
planete,
zvijezde,
galaksije i
Svemir.
ovjek je u interakciji s makroskopskim tijelima i on je, takoer, jedan
objekt. ovjek kao istraiva uvijek nastoji da istrai prirodu u njezinim
ekstremnim manifestacijama najmanjim (mikroskopskim) i najveim (makroskopskim). Svaka veza u lancu makroskopsko tijelo-atom-jezgro-elementama estica znaajan je putokaz u stjecanju naeg znanja. Znaajno je napomenuti da se mi tradimo da pratimo ovaj lanac u suprotnom pravcu od estica
do makroskopskih objekata (pokuavajui da na osnovu osobina estica koje
su zadane odredimo osobine agregata, tj. makroskopskog tijela) problem obrnutog promatranja prilino je kompliciran. Stoga, danas jo uvijek nema konzistentne teorije koja opisuje tekue stanje materije.

1.2. E L E M E N T A R N E E S T IC E
Elementame estice su najprostija osnbvna struktura poznata do danas.
Meutim, to ne znai da imaju proste osobide. Ponaanje elementamih estica
je opisano pomoli provjerenih fizikalnih teorija, teorije relativnosti i kvantne
teorije.
13

Kao to je poznato elementanie estice (izuzev fotona) dijele se u dvije

gnipe:
. hadroni i
. Ieptoni.
Hadroni sadre barione i mezone koji su opet sloeni na slijedei nain:
Barioni (proton, neutron, hiperoni)
Mezoni (7t-mezoni, i K-mezoni)
Leptoni se mogu predstaviti kao:
elektron (e) i elektron neutrino (v,)
LEPTONI
m io n (p) i mion neutrino (v^)
^ '" 'ta u lepton (x) i tau neutrino (v^)
Meutim grupa hadrona sadri i dvije velike grupe rezonanci:
barion rezonance i
. mezon rezonance.
Do sada je otkriveno preko 300 rezonanci. Ovo posljednje izaziva podozrenje znanstvenika, je r je ukupan broj estica tako velik. Da li su one sve
elementame? Ovo pitanje je aktualno ak i danas. Kao to je ustanovljeno
60-tih godina, hadroni se mogu grupirati u oreene familije koje imaju skoro
identine osobine. Osobine takvih estica dovode do pretpostavke da hadroni
imaju zajedniku strukturu, tj. sastoje se od sitnijih elementamih estica koje
su nazvane kvarkovi. Prema ovoj hipotezi barioni su sastavijeni od tri kvarica
(antibarioni takoer od tri antikvarka). Svi mezoni su formirani od jednog
kvaika i antikvarka. Svi hadroni koji su poznati mogu se izgraditi postuliranjem postojanja samo tri tipa kvarkova.
U poetku kada je bio konstruiran kvark model hadrona, kvarkovi su
tretirani kao ista matem adka struktura koja pribavlja vrlo zgodnu predstavu
hadrona.
Meutim, kasniji eksperimenti, rasprenja visoko energetskih elektron#
na jezgram a, otkrili su postojanje tokastih naboja unutar jezgra. Prirodno,
ove eksperimentalne injenice su prihvaene kao dokaz za postojanje kvarkova. Kvarkovi nisu identificirani u slobodnom stanju do sada, teoretska razmatranja navode na saznanje da kvarkovi ne mogu egzistirati u slobodnom stanju.
Prema najnovijim istraivanjima smatra se da postoji est tipova kvarkova.
Kvarkovi u i d (od engleskog up i down gore, dolje) udruuju se u
grupe po tri - da bi formirali protone i neutrone. Kvarkovi su misteriozne
estice sa neobinim osobinama. Prvo, oni posjeduju ne cijele elektrine naboje: 2/3 i -1 /3 naboja protona. Dalje jo nitko nije opazio izoliran kvark,
jedino postoje grupe od po dva ili tri kvarka (tonije: kvark + antikvark, tri
kvarka, tri antikvarka). No, kvaricovi n i d nisu jedini, priroda je nainila
replike osnovnog kvarteta kvarkova i leptona. Drugu familiju ine kvaikovi

14

c i s (na engleskom charm - zaaranost, arm; strangeness - udnost, stranost)

i dva leptona, mion p i mionski neutrino v^.
Trea familija sastoji se od kvarkova b i t {beauty/bottom , truth/top),
tau-leptona x i odgovarajueg neutrina vr
Dvanaest fundamentalnih estica? Ne baS sasvim, je r se svaki kvark
pojavljuje u tri oblika - boje (obino se uzima crvena, uta i plava), to
daje ukupan broj 24. Tu jo nisu uraunati foton, bozoni W, Z i gluoni prenosnici meudjelovanja elementamih estica.
Tabela 1.1.
-------------------

Fundamentalni sastojci materije

u
u materiji koja
obinoj
postoji na
visoldm energijama materiji

kvarkovi

Prenosioci sila

leptoni

u-kvarkovi

elektroni

'to

d-kvarkovi

elektronski
neutrino

co

c-kvarkovi

mion

s-kvarkovi

mionski
neutrino

t-kvarkovi

tau

b-kvarkovi

tau
neutrino

*>
h

>
4>

foton
W-bozoni
Z-bozon

J3
t/i

gluoni

Gluoni, fotoni i teki bozoni su estice koje slue kao nosioci interakcija.
Sve interagirajue estice moemo predstaviti kao neku vrstu igre s loptom.
Kvarkovi meudjeluju tako to dobacuju gluone jedan drugom. Fotoni se
izmjenjuju u interakciji elektriki nabijenih estica. Dok su teki bozoni odgovomi za spori raspad estica i za ekstremno slabe interakcije.

1.3. E T E R I T IP A O S N O V N IH M E U D JE L O V A N JA
Kao to je sva stabilna materija izgraena od samo etiri osnovne estice
(dva kvarka i dva leptona), dovoljne su etiri sile da bi se opisali svi fizikalni
fenomeni. Prva i najpoznatija sila je sila gravitacije odgovoma za privlaenje
nebeskih tijela. Druga, elektromagnetska sila, je ne samo osnova funkcioniranja elektrinih i elektronskih ureaja nego takoer i optikih i kemijskih
pojava. Elektromagnetske sile zadravaju elektrone u okolini jezgra. Ostale

15

dvije sile, ili interakcije, manifestiraju se na malim udaljenostima u jezgru

atoma (10'15m), nazivaju se nukleame.
Slaba interakcija, tako je nazvana jer izaziva neke veoma spore procese
kao to je radioaktivni raspad jezgra urana, i djeluje u unutranjosti zvijezda.
to se tie jake interakcije, ona povezuje kvarkove unutar jezgra.
Prema intenzitetu meudjelovanja u odnosu na nukleamu (jaku) silu,
intenzitet ostalih sila dat jc u tabeli 1 2 .
Tabela 1.2.
SUa

Ogovoma za

Intenzltet

Nukleama (jaka)

jezgro

Elektromagnetska

atom

1
10'J

Nukleama (slaba)

radioaktivni raspad

io-'4

Gravitaciona

Sunev sistem

io-40

Sve ove sile mogu se interpretirati kao rezultat razmjene izvjesnih estica.
Gravitoni, koji jo nisu detektirani, su prijenosnici gravitacione sile; elektromagnetsko meudjelovanje je rezultat razmjene fotona; tri bazonska prijenosnika W+, W i Z nosioci su slabe interakcije, a gluoni jake. Dakle, elektron
ostaje u blizini jezgra jer bez prestanka apsoibira (ili emitira) foton to ih
emitira (ili apsoibira) jezgro. Bozoni prijenosnici upamju se kako meusobno
tako i sa kvaricovima, mijenjajui kvark d u kvark u, tj. neutron (udd) u proton
(uud).
Razmjena gluona medu kvarkovima vezana je za postojanje dmgog tipa
naboja, nazvanog boja. Upravo bog toga kvarkovi i gluoni, koji su individualni nosioci boje (odatle naziv Kvantna kroraodinamika) ne mogu bi|i
izolirani nego se uvijek udruuju u grupe po dva ili tri na takav nain da
njihove boje mijeanjem daju bijelu...
etiri osnovne sile dovoljne su za objanjenje svih prirodnih fenomena.
Jaka interakcija odgovoma je za stabilnost atomskog jezgra, a slaba za njegov
radioaktivni raspad. Dok su ove sile kratkog dosega (lO '15 m), elektromagnetske, koje dre na okupu elektrone oko jezgre i gravitacione koje odravaju
planete na oibitama oko zvijezda, imaju beskonaan doseg.
Nevvtonova teorija gravitacije upravo je proslavila 300 godina postojanja.
Elektromagnetizam je djelo kotskog fiziara J. C. Maxwella iz 1864. Teorija
elektroslabih interakcija pojavila se ezdeseh godina u radovima dvojice
Amerikanaca, S. Glashowa i S. Weinberga i jednog Pakistanca Abdus Salama.
Godine 1963. M. Gell Mann iznio je hipotezu o kvarkovima.
16

1.4. TEORIJA OPEG JEDINSTVA

Uvijek teiti ka jednostavnosti. To bi trebalo biti geslo teorijske fizike.
Po uzoru na Maxwella, koji je povezao elektricitet i magnetizam, fiziari su
objedimli elektromagnetsko i slabo meudjelovanje. Oni su na putu da tako
dobivenu elektroslabu teoriju udme sa teorijom jakih meudjelovanja. Problem je to se takva unifikacija, ako postoji, moe manifestirati tek na izuzetno
visokim energijama koje naalost, nikad nee biti dostupne u akceleratorima
estica (1015 GeV odnosno IO28 K).
Na sreu, zakoni kvantne fizike omoguuju pristup takvim energijama i
bez akceleratora. Ako se pokae pravilnom teorija velike unifikacije bit e
istovremeno i veliko pojednostavljenje jer e se onda kvarkovi i leptoni moi
promatrati kao ravnopravni lanovi jedinstvene familije fundamentalnih estica. Odatle do razmiljanja o opoj teoriji jedinstva koja obuhvata i gravitaciju
samo je jedan korak.
Prema najboljim aktualnim teorijskim modelima, umjesto etiri fundamentalne sile koje sada zapaamo, pri raanju Svemira postojala je samo
jedna. Poslije velike eksplozije (Big bang theory) koja se desila prije 1010
godina Svemir je bio sabijen u malu uarenu kuglu visoke temperature (1032
K), kako je koncentracija energije postepeno opadala prvobitna materija i
jedinstvena sila izdiferencirale su se i dovele do dananjeg Svemira punog
raznovrsnosti i sloenosti.
Tabel 1 J.

, Energija (GeV)___________02________________1015
t Temperatura (K)__________ 1015_____________
I

1019

102*_______________1032

Vrijeme od. velilce

io*
10-35
IO-40
eksplozije(s)____________ |________________ __________________ j0!

17
P

Velika unifikacija predvia da se na visokim energijama kvarkovi i leptoni mogu transformirati jedni u drage. To znai da, naprimjer, proton nainjen
od kvarkova, moe se spontano raspasti na lake estice tako da se jedan od
njegovih kvarkova pretvori u lepton. Meutim, vjerojatnost da se to desi
veoma je mala, proraun daje za oekivanu vrijednost ivota protona (oko
1030 godina), to je neusporedivo vede od starosti naeg Svemira (oko 10'
godina). Ipak ako je to statistiko predvianje tono, moiala bi se promatranjem 1031 protona opaziti poneka dezintegracija protona u toku jedne godine.
Dakle, potrebno je napraviti ureaj sa velikim brojem protona (esto se koriste
voda i eljezo, kao relativno jeftini materijali) duboko ispod povrine zemlje
u nekom naputenom rudniku ili ispod planine (da bi se izbjegli kozmiki
zraci koji takoer izazivaju reakcije u detektora) i ekati. Jo nigdje na svijetu,
pa ni u ogromnom bazenu smjetenom u jednom radniku u Japanu, nije opaen
raspad protona. Bazen sadri 33000 t vode i nalazi se na dubini 1000 metara
ispod planine Ikenoyama. Detektor Kamioka, morao bi registrirati spontani
raspad bar jednog protona pomou ultraosjetljivih fotodetektora.

1.5. MATERIJA I ENERGIJA

Prije samo pedesetak godina istraivanja u fizici estica obavljala su se
u laboratorijima sa svim skromnim sredstvima. Otkrie neutrona 1932. je
kotalo tek nekoliko tisua dolara. Danas, akcelerator SSC (superprovodniki
super-udara) ija se izgradnja planira u SAD predstavlja investiciju od 6
milijardi dolara.
Zato ubrzavati estice? Ovaj trend ka gigandzmu posljedica je jednog
jednostavnog fizikalnog principa: da bi neki objekt danih dimenzija bio opservabilan potrebno ga je osvijetliti svjetlou ija je valna duina usporedive veliine. Vidljiva svjetlost, sa valnom duinom reda mikrometra, dovoljna
je za razluivanje detalja te veliine. Da bi se ilo dalje u prouavanju materije,
da bi se vidjeli protoni ili ak kvarkovi, potrebno je imati svjetlost mnogo
krae valne duine, to jest mnogo vee energije. To se postie ubizavanjem
u vakuumu snopova nabijenih estica (elektrona ili protona) do brzina bliskih
brzini svjetlosti.
Ubrzavanje nabijenih estica vri se djelovanjem elektrinog polja. Ubrzane visokim naponom estice mogu dostii energije reda 100 GeV, to omoguava da se opaze detalji strukture reda 10'18 m. Dok je prvi ciklotron konstrairan 1930. godine imao u promjera 2 metra, budui ameriki SSC imat
e obim od 84 km.

18

Veina estica stvorenih u akceleratorima imaju izuzetno kratko vrijeme

ivota i mogu se otkriti samo zahvaljujui tragovima njihovog raspada. Ogromni detektori koji se u tu svrhu koriste vjerojatno su najsloenije maine koje
je ovjek ikad konstruirao. Radi se o mjehurastim komorama, posudama napunjenim tekuinom pod malim tlakom u kojoj estice po prolasku ostavljaju
trag od mjehuria plina ili o plazmenim komorama sa plinom izmeu elektroda
gdje prolazak nabijene estice izaziva elektrino pranjenje. Ovi sistemi povezani su sa monim magnetima koji su rasporeeni oko mjesta sudara. Detektori
svake sekunde skupljaju veliki broj informacija, koje obrauje kompjuter.
Usprkos velikih selekcija potrebno je i nekoliko godina za analizu eksperimentalnih rezultata.
Isprobavani su razliiti oblici akceleratora. Geometrija prstena omoguuje
progresivnu akceleraciju, paketi estica mogu se ubrzavati vie milijuna puta
prije sudara. Na nesreu, nabijene estice gube zraenjem energiju kad se
kreu zaknvljenom putanjom. Da bi se minimizirao taj parazitski efekt konstruirani su prsteni velikih radijusa i do 15 km. Kod lineamog akceleratora
taj problem ne postoji ali je tehnika ubrzavanja znatno sloenija, jer estica
prolazi kroz urelaj samo jednom.
Da bi se izbjegli problemi sa veliinom krunih akceleratora, danas se
intenziviraju istraivanja usmjerena na razvoj lineamih akceleratora. Kada se
istrae sve mogunosti, ostaje nam da se okrenemo najveem postojeem
laboratoriju: Svemira. Enetgije koje se oslobaaju u neutronskim zvijezdama
i kvazarima neusporedivo su vee od onih u akceleratorima. Astrofizika se
sve vie udrauje sa fizikom estica u potrazi za tajnama materije.

19

2. FIZIKE OSNOVE MEHANIKE

2 .1 . U V O D
Fizika je fijndamentalna prirodna znanost; ona prouava opa svojstva i
zakone kretanja materije, poevi od gibanja tijela pa sve do strukture i svojstva fizikalnog polja i prostora. Fiziari nastoje otkriti zakone o ponaanju
materije u raznim uvjetima i dobivena saznanja primijeniti u tehnologiji i
tehnici. Rije fizika dolazi od grke rijei <pucn (fisis), to znai priroda i
zato se, dugo vremena, fizika zvala filozofija prirode.
Tvar (supstanca) je jedan od osnovnih oblika materije; sva tijela u prirodi
izraena su od tvari. Fizikalno polje (npr. gravitacijsko, elektrino itd.) takoer
je jedan oblik materije. Materija se nalazi u neprestanom kretanju; ona prelazi
iz jednog oblika u drugi, i pri tome ostaje neunitiva i sauvana. Prostor i
vrijeme takoer su oblici materije i vezani su uz njeno kretanje jer se sve
promjene materije odvijaju u prostoru i vremenu.
Veza fizike i ostalih prirodnih znanosti vrlo je velika i, ponekad, je teko
nai granicu izmeu fizike, kemije i biologije. Modema fizika i kemija toliko
se isprepliu da se danas kemija moe gotovo smatrati posebnom granom
fizike. Modema biologija, posebno njena grana biofizika, takoer je tijesno
povezana s fizikom i kemijom.
*
U fizici postoje dvije metode: eksperim entalna i teorijska. Eksperimentalna metoda bazira se na eksperimentu i mjerenju. Nekad je lake doi
do odreenog fizikalnog zakona teoretski, pomou matematike, a zatim ga,
eventualno, provjeriti eksperimentom. Ako eksperiment potvrdi neku teoretsku
pretpostavku, tada se on prihvaa kao prirodni zakon; ako je obori, tada se
ta pretpostavka mora promijeniti tako da bi bila u skladu sa mjerenjem.
S obzirom na ove metode, fizika se moe podijeliti na eksperimentalnu
i teoretsku fiziku. Teoretska fizika matematiki razvija i povezuje fizikalne
zakone, dok eksperimentalna fizika izvodi rezultate iz iskustva. Matematika
je vrio vano orue fiziara. Ona nam slui da prikaemo fizikalne zakone u
konciznoj i jasnoj formi, da ih povezujemo i jedan iz drugog izvodimo.

20

2.2. MJERENJE U FIZICI

Mjerenje je osnova svih prirodnih znanosti, pa i fizike, koja je tipina
eksperimentalna znanost. Engleski fiziar i matematiar W. Thomson, lord
Kelvin (1824-1907), istakao je vanost mjerenja ovim rijeima:
Kad ono o emu govorite moete izmjeriti i izraziti brojevima, tada
znate neto o tome; kada to ne moete izmjeriti, tad a je vae znanje
oskudno i nedovoljno...
Pri istraivanju u fizici prvo moramo uoiti nerijeeni problem koji je
od znanstvenog interesa. Zatim precizno mjerimo. Mjerenja ponavljamo nekoliko puta da bismo to vie smanjili pogreku mjerenja. Rezultate mjerenja
unosimo u tablice ili pohranjujemo na magnetsku traku kompjutera. Zatim
slijedi analiza eksperimentalnih podataka, fizikalno objanjenje eksperimenta
i pronalaenje fizikalnih zakona. Mjerenje fizikalnih veliina ustvari je usporeivanje fizikalne veliine koju mjerimo sa odgovarajuom standardnom istovrsnom veliinom, tzv. jedinicom.
Fizikalna veliina opisuje kvalitativno i kvantitativno neku mjerijivu osobinu fizikalnog stanja ili procesa. Ona omoguuje definiranje fizikalne pojave
i njeno opisivanje u matematskom obliku pomou odgovarajuih jednadbi.
Fizikalne veliine su npr. put, vrijeme, bizina, rad, energija, itd. Fizikalne
veliine oznaavaju se malim i velikim slovima latinske abecede i grkog
alfabeta. Oznake fizikalnih veliina dogovoreni su na meunarodnom nivou.
To su veinom poetna slova engleskih i latinskih naziva. Tako npr. simbol
za brzinu je v (velocity, velocitas), vrijeme t (time, tempus), sihi F (force) rad
W (work) itd.
Fizikalni zakoni se mogu precizno izraziti i pomou fizikalnih jednadbi
koje povezuju fizikalne veliine u tom zakonu. Mjeriti neku veliinu znai
odrediti broj koji pokazuje koliko puta ta veliina sari u sebi istovrsnu
veliinu dogovorom uzetu za jedinicu. Za neku fizikalnu veliinu nije dovoljno
poznavati samo njenu brojanu vrijednost, ve i njenu jedinicu. Svaka se
fizikalna veliina moe izraati pomou dva faktora, tj. brojanom vrijednou
i oznakom mjeme jedinice.
A = {A ) [A],

(1-1.)

gdje su {A} brojana vrijednost i [A] mjema jedinica.

21

23. MEUNARODNI SUSTAV JEDINICA - SI

Fizikalne veliine mogu se podijeliti na osnovne i izvedene, a ista podjela
vai i za mjeme jedinice. Osnovne fizikalne veliine su one koje ne moemo
jednu iz druge izvesti, ve ih moramo definirati. Sve ostale, izvedene, moemo
izvesti iz osnovnih. Osnovne i izvedene jedinice ine sustav jedinica.
N a XI zasjedanju Generalne konferencije za utege i mjere (Conference
Generale des Poids et Mesures-CGPM) 1960. prihvaen je Meunarodni sustav mjemih jedinica, tzv. SI (Systeme Intemational d'Unites) koji je prihvaen
u cijelom Svijetu.
Dogovorom je odabrano sedam fizikalnih veliina iz kojih se izvode sve
ostale. Osnovne fizikalne veliine i osnovne jedinice Meunarodnog sustava
date su u tabeli 2.1.
Tabela 2.1

Veliina

Oznaka

Mjema jedinica

Podruje fizike

Duljina
Masa
Vrijeme

l
m
t

metar (m)
kilogram (kg)
sekunda (s)

mehanika

Tennodinamika temperatura
Jakost elektrine struje
Jakost svjetlosti
Koliina tvari

T
/
/
n

kelvin (K)
amper (A)
kandela (cd)
mol (mol)

toplina
elektricitet
fotometrija
atomska fizika

1. Duljina

Jedinica duljine je m etar. Metar je duljina koju u vakuumu pree svjetlost

za vrijeme od 1/299 792 458 sekunde.
2. M asa
Jedinica mase je kfiogram. Kilogram je masa meunarodnog etalona
kilograma koji se uva u Meunaronom ureu za utege i mjere u Sevresu
kraj Pariza.3
3. Vrijeme
Jedna sekunda je trajanje od 9 192 631 770 perioda zraenja koje nastaje
pri prijelazu elektrona izmeu dvaju hiperfinih nivoa osnovnog stanja atoma
Cs*33.

22

4. Jakost elektrine struje

Stalna elektrina struja ima jakost jenog am pera (A) ako, prolaei u
svakom od dva paralelna, ravna, beskonano dugaka vodia, zanemarivo
malog presjeka, razmaknuta jedan metar u vakuumu, uzrokuje izmeu njih
silu od 2-10-7 (Njutna po metru duljine).
m
5. Termodinamika tem peratura
Jedinica termodinamike (apsolutne) temperature je kelvin (K). Jedan
kelvin (K) je termodinamika temperatura koja je jednaka 1/273,16 dijelu
termodinamike temperature trojne take vode.
6. Jakost svjetlosti
Jedinica jakosti svjetlosti je kandela (cd). Jedna kandelaje jakost svjetlosti koju u okomitom pravcu zrai povrina od 1/600 000 m2 cmog tijela na
temperaturi skruivanja platine pod tlakom od 101 325 Pa.
7. Koliina tvari
Jedinica za koliinu tvari je mol. Jedan mol je koliina tvari koja sadri
toliko jednakih estica (molekula, atoma, elektrona, iona i sl.) koliko ima
atoma u 0,012 kg izotopa ugljika 6C 12.

2.4. SKALARNE I VEKTORSKE FIZIKE VELIINE

Fizike veliine prema svojoj prirodi mogu se razvrstati na skalame,
vektorske i tenzorske. Skalari su one veliine koje su potpuno odreene
brojnom vrijednou i odgovarajuom jeinicom. Takve veliine su: masa,
vrijeme, temperatura, rad itd. Vektori su one fizike veliine koje su potpnno
odreene njihovom veliinom, pravcem i smjerom. Takve veliine su: sila,
brzina, ubrzanje itd. Tenzorske veliine su odreene sa tri vektora. Takve
veliine su naprimjer: tenzor inercije, tenzor viskoznosti, tenzor eformacije
i dr.
Vektor predstavljamo usmjerenom duinom (u odgovarajuem mjerilu)
koja daje iznos vektora, dok smjer strelice pokazuje smjer vektora. Vektorsku
fizikalnu veliinu oznaavamo malom strelicom iznad simbola v , dok iznos
vektora (brojnu vrijednost) oznaavamo samo slovom bez strelice: v, a esto
i ovako: |v|. Vektore moemo obiljeavati i velikim slovima, koja oznauju
poetak i kraj vektora (npr. AB na crteu 2.1.).

23

Crte 2.1.

Vektori su kolinearni ako su im pravci nosioci paralelni. Pritom vektori

mogu biti jednakog ili suprotnog smjera. Kolineame vektore jednakog iznosa
i smjera smatramo jednakim. To znai da vektore smijemo pomicati po pravcu
nosiocu i paralelno translatirati jer im se pri tome ne mijenja ni iznos ni smjer.

Zbrajanje vektora
Zbroj vaju vektora 3 i b opet je vektor c :
=a +b .

(2.1.)

Grafiki, vektore zbrajamo tako da poetak drugog vektora paralelnom

transformacijom dovedemo na kraj prvog: rezultanta je vektor koji ide od
poetka prvog do kraja drugog vektora, c rt 2.3.
Uoite da vektorski zbroj
nije isto to i algebarski, jer iznos vektora j| nije openito
jednak zbroju iznosa |i| i | i | ,
c = a + b samo kada su smjerovi vektora 5 i b isti, inae
c < a + b.

24

Ako imamo vie vektora, grafiki ih zbrajamo na isti nain: kraj jednog
dovedemo na poetak drugog, poetak treeg na kraj drugog itd. Rezultanta
je vektor koji spaja poetak prvog i kraj posljednjeg vektora. Tako dobivamo
vektorski poligon (mnogokut). Pri tome redoslijed crtanja nije bitan.
Drugi nain zbrajanja vektora je pomou metode paralelograma. Vektori
a i b odreuju paralelogram (crt. 2.4). Dijagonala paralelograma je rezultantni vekton
5 =5 +b.

(2.2.)

Iznos rezultante moemo izraunati upotrebom kosinusova pouka

c = -Ja2 +b2 +2ab-cos<p ,

(2.3.)

gdje je cp kut izmeu vektora a i b . Smjer rezultante moemo odrediti kutom 0.

cosO =

b2 +c2 - a 2
2bc

(2.4.)

Oduzimanje vektora
Oduzimanje vektora svodi se na zbrajanje. Razlika a - b dvaju vektora
5 i b je vektor , koji nastaje zbrajanjem vektora a i vektora - b (crt. 2.5).
Negativni vektor - b po iznosu je jednak vektoru b , kolinearan je s njim, ali
je suprotnog smjera.

Crte 2.5.

Dakle:
= a - b = 5 + {-b).

(2.5.)

Da bismo vektor b oduzeli od vektora a , poetak oba vektora dovodimo

u istu toku: razlika a - b je vektor koji ide od kraja vektora b do kraja
vektora a.

25

Mnoenje vektora
Vektor a mnoi se pozitivnim skalarom a tako da mu se iznos pomnoi,
a smjer ostaje isti. Pri mnoenju negativnim skalarom (a<0), smjer vektora
suprotan je smjeru vektora a .
- a a.

(2.6.)

Vektorski produkt
Vektorski produkt dvaju vektora a i b oznaava se = x j . To
je vektor okomit na oba vektora. Njegov smjer odreuje se pravilom desne
ruke. Prstima ruke idemo kraim putem od prvog do drugog vektora i palac
nam odreuje smjer vektorskog produkta . Iznos vektorskog produkta jednak
je produktu iznosa jednog i drugog vektora i sinusa ktrta meu njima (odnosno
povrini paralelograma ije su stranice a i b ):
c = a b sina.

Crte 2.7.
20

(2.7.)

Za vektorski produkt ne vrijedi zakon komutacije, tj.

a x b =-b x a .

(2.8.)

Da bismo izraunali vektorski produkt moemo mnoiti komponente

vektora tj.
a x b = { a xi + ayj + azi ) x ( b xi + byj +bzk )
a x b = axby( I * j ) + axbz (7 x k ) + ay bx ( j x i ) +
+ aybt ( j x k ) + azbx ( k x l ) + azby ( k x j ) ,
gdje smo uzeli u obzir da je i x i = ] x j = k x k = 0 . Sad prihvatimo
dogovor da emo upotrebljavati desni koordinatni sustav tj. I x ] = k ,
i x k = j , j x k = i , pa dobivamo da je vektorski proukt jednak
a x b =(ay b: - a zb ) i +(azbx- a xb])j + (axby - aybj)k .

(2.9.)

Vektorski produkt takoer moemo izraunati koristei Sarrusovo1 pravilo:

i

a x b =

2 10.)

( .

bx

bv

Skalarni produkt
Produkt dvaju vektora iji je rezultat skalama veliina zove se skalami
produkt. Skalami produkt vektora a i b oznaava se simbolom a b , a jednak
je umnoku iznosa obaju vektora i kosinusa kuta meu njima:
? * a b = a b cosG.

(2.11.)

1 Vii Matematiki prirunik, I. N. BronStejn - K. A. Semendjajev.

27

ili
a b =at b = a b a ,
gdje su ab = a cos0, ba = b cos0, projekcije vektora na zadanu osu, crte 2.8.
Znai za skalami produkt vrijedi zakon komutacije
a b = b a .

(2.12.)

2.5. KOORDINATNI SUSTAV

Svaki vektor moemo prikazati kao zfaroj dvaju ili vie vektora koje
nazivamo njegovim vektorskim komponentama. To je obratan postupak od
zbrajanja vektora. Da bi rastavljanje u komponente bilo jednoznano odreeno,
potrebno je poznavati pravce nosioce komponenata (crt. 2.9), a, pored toga,
broj komponenata mora biti jednak dimenziji prostora u kojem se vektori
nalaze.

Smjer u prostoru najee definiramo jedininim vektorom iji je iznos

jednak jedinici. Tako je jedinini vektor a0 u smjeru vektora a definiran
relacijom:
ao=~.

(2.13.)

Izborom triju smjerova odreenih jedininim vektorima

k^, k3 definiramo koordinatni sustav u trodimenzionalnom prostoru. Izborom koordinatnog sustava moemo svaki vektor 5 jednoznano rastaviti u tri komponente

5j, 2,
a

a3.
a = a, + a2 + a3= ,*, +

28

+ a3k3,

(2.14.)

gdje su a at, a3 skalame komponente (projekcije) vektora 5 .

Najee se upotrebljava sustav
s tri meusobno okomita jedinina vektora 7, j , k (crt.
2.10), tzv. Cartesijev kooidinatni sustav. U Cartesijevom sustavu vektor v rastavlja se u
komponente ovako:
v =vx7 + vyj + v.k ,

(2.14.)

gdje su vx, vy, vx skalame komponente vektora v (crt. 2.10).

Kako su osi x, y, z meusobno
okomite, veza izmeu iznosavektora v i njegovih skalamih komponenti je:
v = VvM + v , 2 .

(2.15.)

U fizikalnim razmatranjima esto se

pojavljuje vektor poloaja (radijus vektor) r koji opisuje poloaj tijela (toke)
u prostoru
r = x i + y j +z k .
(2.16.)
Skalame komponente radijus vektora su x, y i z (crt. 2.11), dok mu je iznos:
r - f]x2 + y L +z2 .

(2.17.)

2.6. MATERIJALNA TOKA I KRUTO TIJELO

Fizike pojave su kompleksne tj. ne javljaju se izolirano jedna od drage,
nego uvijek skupno. Po odreenim uvjetima neke od tih pojava intenzitetom
se izdvajaju od dragih koje se mogu smatrati sekundamim. Kad e se jedna
fizikalna pojava javiti kao primama ili sekundama zavisi od uvjeta pod kojima
se odvija. Prouavanje fizikalnih pojava se pojednostavljuje ukoliko se pod
unaprijed danim uvjetima analizira jedna od njih kao primama, a ostale kao
sekundame, potpuno zanemare. Prouavanje se pojednostavljuje uvoenjem
29

idealiziranih modela fizikalnih procesa. Naprimjer, pri razmatranju kretanja

materijalnog tijela sekundami su unutamji procesi koji se odigravaju u njemu
kao kompleksnom sustavu pa se mogu i izostaviti, a promatrati model tijela
koji je osloboen tih sekundamih procesa. Iz tih razloga se u mehanici uvode
modeli materijainog tijela pod pojmovima: materijalne toke, apsolutno krutog
tijela, apsolutno elastinog tijela itd.
M aterijalna toka je model tijela iji se oblik i dimenzije u danom
razmatranju mogu zanemariti. Naprimjer, pri prouavanju gibanja planeta oko
Sunca one se mogu smatrati kao materijalne toke, ije su mase jednake
masama planeta a ije se dimenzije mogu zanemariti u odnosu na veliine
rastojanja izmeu Sunca i odgovarajuih planeta.
Apsolutno kruto tijelo je model tijela, koje ni pod kakvim uvjetima ne
mijenja svoj oblik i dimenzije.
Mehaniki sustav je model od vie materijalnih toaka ili tijela koja u
opem sluaju interagiraju kako meusobno tako i sa tijelima iz drugih mehanikih sustava. Ukoliko postoje samo meusobne interakcije onda kaemo
da je mehaniki sustav izoliran.i

30

3. MEHANIKA MATERIJALNE ESTICE

3.1. KINEMATIKA MATERIJALNE ESTICE

Mehanika je dio fizike koja prouava zakone gibanja tijela, tj. vremensku
promjenu poloaja tijela u prostoru. Mehanika se dijeli na kinematiku, dinamiku i statiku kao specijalni sluaj dinamike. Kinematika (od grke rijei
kinein - gibati) prouava gibanje, bez obzira na uzroke gibanja i na svojstva
tijela koja se gibaju, tj. ne uzimajui u obzir .njihovu masu i sile koje na njih
djeluju. Dinamika (dynamis - sila) prouava uzroke gibanja i utjecaj sile i
mase na gibanje; dinamika za razliku od kinematike, daje fizikalnu sutinu
gibanja. Statika prouava uvjete ravnotee tijela.
Gibanje je jedan od temeljnih pojmova fizike. Prve zakone gibanja nali
su Galilei' i Newton12. Tijelo se giba ako mijenja poloaj prema nekom drugom
tijelu. Da bismo tu promjenu poloaja izmjerili, za okolinu veemo odreeni
referentni sustav te kaemo: tijelo se giba ako mijenja poloaj prema tom
referentnom sustavu. Tako npr. putnik koji sjedi u vlaku miruje s obzirom na
referentni sustav vezan za vlak, ali se giblje s obzirom na sustav vezan za
Zemlju. Svako gibanje je relativno gibanje prema odreenom referentnom
sustavu.
Ponekad se pri prouavanju gibanja mogu zanemariti dimenzije tijela i
tako itavo tijelo predoiti jednom tokom mase m. To je tzv. materijalna
toka koju esto nazivamo i esticom, odnosno sitnim tijelom. Tako npr.
vlak, automobil, raketu itd. pri prouavanju njihovog gibanja esto aproksimiramo materijalnom tokom. Ponekad i vrlo velika tijela predoujemo kao
materijalne toke (npr. Zemlju pri gibanju oko Sunca i sl.). Naravno nije
uvijek mogue initi takvu aproksimaciju; npr. pri rotaciji oko vlastite osi
moramo uzeti u obzir dimenzije tijela ma kako one bile male. U takvim
problemima tijelo zamiljamo kao skup materijalnih toaka iji meusobni
1 Galileo Galilei (1564.-1642.), talijanski fiziar i astronom, jedan od osnivaa eksperimentalne
mctode. Izmcu ostalog pronaao je zakone slobodnog pada, princip inercijc i zakon slaganja
bndna.
2 Isaac Nevvton (1643.-1727.), engleski znanstvenik, jedan od najveih fiziara svih vremena,
postavio temelje fizike. Istovremeno s Leibnizom pronaao infinitezimalni raun.

31

razmsci ostaju uvijek stalni, tj. uvodimo aproksimaciju krutog tijela. Kruto
tijelo se dakle ne deformira kad na njega djeluju sile. Za razliku od kiutih,
realna vista tijela deformiraju se pod utjecajem vanjskih sila, ali u veini
sluajeva, te se deformacije rpogu zanemariti i pri prouavanju gibanja upotrijebiti model krutog tijela.
Poloaj materijalne toke najee odreujemo pomou njenih koordinata u pravokutnom Cartesijevom koordinatnom sustavu. Tako na crt 3.1. poloaj materijalne toke odreen je sa tri broja tj. udaljenostima x,
y i z o d koordinatnih ravnina. Umjesto sa x,
y i z poloaj materijalne toke moemo odrediti i radijus vektorom r koji spaja ishodite
koordinatnog sustava s materijalnom tokom.
Vektor r zove se vektor poloaja materijalne
toke.
Ako se materijalna toka giba, njene se koordinate mijenjaju u vremenu,
tako da ona u prostoru opisuje neku krivulju, ija je jednaba:
r ( t ) = x ( t ) l + y(t)] + z(t)k .

(3.1.)

Putanja je dakle skup svih toaka kroz koje prolazi materijalna toka
koja se giba, to je geometrijsko mjesto krajeva vektora r (t). Dio putanje koji
materijalna toka pree za odreeno vrijeme zove se put. U trenutku f, toka
je bila u poloaju A, koji je oreen vektorom poloaja i j , a u trenutku t, + At
u poloaju B koji je odreen vektorom poloaja r2 . Pri tome je put s jednak
dijelu luka putanje AB. Vektor A r = r2 j, koji spaja toku A i B, zove
se vektor pomaka materijalne toke. Pomak je dakle promjena vektora poloaja. Pojmove pomaka i puta ne treba mijeati. Pomak A r je vektor, put ks
je skalar. Oigledno As |r |. Jedino ako se toka giba po pravcu stalno u
istom smjeru, preeni put jednak je iznosu vektora pomaka.

3.2. BRZINA MATERIJALNE TOKE

Kolinik promjene vektora poloaja A r i intervala vremena At u kojem
je ta promjena nastala, zove se vektor srednje brzine:
Ar
v^ = - ,
(3.2.)
Vektor
je, dakle, vektor paralelan sa pomjeranjem A r . Da bismo
odredili trenutnu brzinu u momentu t kada se materijalna toka nalazi u po-

32

loaju A, pustimo da vremenski interval A/ tei nuli, to se matematiki moe

izraziti u obliku:
,_
_ ..
dr
v = ltm = = ? .
(3.3.)
/*-*> At dt
Pa kaemo, trenutna brzina v jednaka je prvom izvodu vektora poloaja
pokreme toke po vremenu. Poto je At > 0 onda prema (3.2) vektor
u
procesu limesa prelazi u poloaj tangente u danoj toki. Prema tome, vektor
trenutne brzine v ima pravac tangente u danoj toki putanje uperen u smjeru
kretanja toke.
U pravokutnom sustavu brzina v kao vektor ima tri komponente du
osa: x, y i z. Da bismo odredili te komponente razloimo vektor poloaja
r du spomenutih osa i diferencirajmo ga po vremenu, prema (3.1) dobivamo:
d x - dy - dz i + j + k.
dt
d t J dt

(3.4.)

S druge strane, vektor brzine v moe se kao i svaki vektor rastaviti na

komponente du koordinatnih osa i proitati u obliku:
v =vxi +vf j +vxk .
Usporeivanjem dobivamo:
dx
dt

(3.5.)
dz
=z .
dt

(3.6.)

3.3. UBRZANJE MATERIJALNE TOKE

Pri proizvoljnom kretanju toke po putanji njen vektor bnrine se mijenja.
Promatrajmo gibanje toke A po krivolinijskoj putanji crt. 3.2. Neka je brzina
toke u trenutku t, v , a u trenutku, t + At, v,. Vektor promjene brzine A v
koji se desio u intervalu vremena At jednak je razlici vektora brzina u promatranim trenucima / i <+ A/, tj.
Av = v, - v .

(3.7.)

Odnos vektora promjene brzine A v

i vremenskog intervala At u kome je ta
promjena nastala zove se vektor srednjeg
ubrzanja toke A:
Av

(3.8.)

At

33

S obzirom da je At skalama veliina i vea od nule, vektor

ima isti
pravac i smjer kao i vektor A v . Granina vrijednost tzraza (3.8) zove se
vektor trenutnog ubrzanja toke A u trenutku vremena, tj.
_ .. Av dv j.
a = lun = = v .
*-+o At dt

(3.9.)

?
Poto je vektor brzine v = , uvrtavanjem ove vrijednosti u jednadbu
dt
(3.9) dobivamo:
(3.10.)
U pravokutnom koordinatnom sustavu ubrzanje d kao vektor ima tri
komponente du osa x, y i z. Kako se vektor poloaja moe razloiti na
komponente F = x i + y j + z k i njihovim diferenciranjem po vremenu dobivamo:
^ 7. d 2y - ~d 2z .r
(3.11.)
a = -T T t + - j + - r r k .
dt2
~ d
dt
S druge strane, vektor a kao svaki vektor moe se predoiti kao
5 = axi + ayj + axk .

(3.12.)

Usporeivanjem koeficijenata ispred istih jedininih vektora dobivamo:

a=-

dt2

Iznos vektora ubrzanja je:

d 2y
..
'*= T ? = y '

d 2z
a = T = z -

(3.13.)

(3.14.)
V ' +al + a 2
Ubrzanje je vektor koji ima isti pravac kao trenutna promjena brzine.
Poto se pravac brzine mijenja u smjem savijanja putanje, ubrzanje je uvijek
usmjereno u pravcu uubljenosti krivulje i u opem sluaju pravac ubrzanja
nije ni tangenta niti normala na krivulju, c rt 3.3.
Ubrzanje moemo rastaviti na dvije meusobno normalne komponente:
na tangencijalno ubrzanje a, u pravcu tangente i normalno u pravcu ubrzanja
a u pravcu normale. Tada je

34

5 = 3, + a.

(3.15.)

Svaka od ovih komponenti ubrzanja ima jasno definirano znaenje: kada

se materijalna toka giba, moe da se mijenja iznos njene brzine i ova promjena
brzine po iznosu karakterizira tangencijalno ubrzanje; kod krivolinijskog
kretanja mijenja se i pravac vektora brzine, pa promjena brzine po pravcu karakterizira normalno ubrzanje.
Promatrajmo materijalnu toku koja se kree po krivoj liniji, c rt 3.4. U
trenutku / neka je materijalna toka u A
s brzinom v , a u trenutku /, = / + A/,
materijalna toka je na mjestu B s brzinom v,. Pri emu je A v = v, - v =
= Av + Av,
Vektor ukupnog ubrzanja je po definiciji
Av
Av .. Av,
a = lim = lim - + lrra t-+Q A f

A/

At-*Q &

(3.16.)

Uzimajui u obzir da za A/ > 0, A0' A0, R x -+ R, dobivamo Av =

A.y

vA0 i A 0 = . Tada su komponente ubrzanja:

_
Av, dv _
a, = lim =
*-+o A/ dt
a = lim
= lim
" &-*o A/
Ro>-*oAt

= n0.
R

Ukupno ubrzanje
(3.17.)

3.4. VRSTE KtNEMATIKIH GIBANJA

Pojmovi vektora poloaja, brzine i ubrzanja i njihovi odnosi omoguuju
potpuno odreivanje gibanja materijalne toke bez poznavanja uzroka toga
gibanja. Dakle, za poznavanje gibanja toke potrebno je znati slijedee funkcionalne ovisnosti od vremena:
r = r (/), v = v(/), a = a(t).

(3.18.)

35

Sr
obzirom da postoje
odreeni odnosi izmeu funkcija (3.18), naprimjer,
*
'
v = , a = , itd., za poznavanje gibanja toke dovoljno je znati bar jednu
od funkcija navedenih u jednadbi (3.18). Ostale se funkcije mogu dobiti
matematikim postupcima koji ovise od relacija koje vezuju spomenute funkcije.
Prema obliku fiinkcije u jednadbi (3.18) gibanja materijalne toke dijele
se na:
Prema obliku putanje na gibanja du pravca i gibanja du krive linije,
specijalan sluaj kruno gibanje.
Prema brzini gibanja na jednoliko i promjenljivo gibanje.
Prema ubrzanju gibanja na jednako ubrzana gibanja (odnosno usporena) i nejednako ubrzana (odnosno usporena) gibanja.

3.4.1. Jednoliko gibanje du pravca

Najjednostavnije gibanje je jednoliko gibanje po pravcu. Za poznavanje
ovog gibanja potrebno je definirati poloaj tog pravca u prostoru u odnosu
na koordinatni sustav i odrediti zakon puta.
Poloaj pravca u odnosu na dati koordinatni
sustav odreen je vektorom poloaja jedne
toke tog pravca i jedininim vektorom kao
to je pokazano na c rt 3.5. Obiljeimo rastojanja A^A = j . U tom sluaju vektor pomjeranja toke A u odnosu na A^ bit e:
AA = t 0 .

(3.1St)

Poloaj pokretne toke A u svakom trenutku bit e odreen jednadbom:

r = r0 +s(t)x0.

(3.20.)

Ovo je vektorska jednadba pravocrtnog gibanja. Brzina ovog gibanja

odreuje se diferenciranjem jednadbe (3.20) po vremenu tj.
vr

(3.21.)

jer su r0 i r 0 konstanmi vektori u odnosu na koordinatni sustav. Prema

gomjoj jednadbi vektor brzine vt0 je stalan vektor po pravcu i smjeru, njegov
iznos zavisi od promjene puta u toku vremena tj.

36

ds
(3.22.)
dt
Integriranjem jcnadbe (3.22) dobivamo preeni put u toku vremena
s = vt+ C ,

(3.23.)

gdje je C konstanta integracije i odreuje se iz poetnih uvjeta. Naprimjer,

za / = 0 neka je s = s0 tada je i C = a0 pa e jednadba imati oblik
(3.23.)

Crte 3.6.

N a c rt 3.6 dati su s-t i v-t dijagrami za jednoliko pravocrtno gibanje.

Put je lineama funkcija vremena; koeiicijent smjera tog pravca (tga) ovisan
je o brzini tijela. Budui da je brzina konstantna, v-t dijagram je pravac
paralelan s osi t, povrina ispod tog pravca (iscrtkani pravokutnik) predstavlja
preeni put u vremenu t^ - tv

3.4.2. Pravocrtno jednako ubrzano gibanje

Mnoga ubrzana ili usporena gibanja (ubrzanje ili koenje automobila,
slobodni pad itd.) moemo dobro aproksimirati ovim gibanjem. Kod ovog
gibanja vektori pomjeranja, brzine i tangencijalnog ubrzanja su istog smjera
i pravca. Poto je
a = = const.

dt

(3.24.)

Integriranjem gomje jednadbe dobivamo

v = af + C,.

(3.25.)

Neka je za t = 0, v = vc tada je C, = v0 pa jednadba (3.25) dobiva oblik

v = a/ + v0

(3.26.)

37

koja predstavlja zakon promjene bizine u toku gibanja toke. Poto je brzina
prvi izvod puta po vremenu gomju jednadbu moemo napisati u obliku:

ili

Jds = Jatdt + Jv0dt

odakle, integriranjem dobivamo:
s = ar2 + v0/ + C , .

(3.27.)

Neka je za to t = 0, s = s0 tada je C2 = s0 pa prethodnu jednadbu moemo

napisati u obliku:
s = ^ a f J + v0f + s0 .

(3.28.)

Na crt. 3.7 grafiki su predoene funkcije puta, brzine i ubrzanja pravocrtnog jednako ubrzanog gibanja.

Crte 3.7.

Eliminirajui vrijeme iz relacije (3.26) i (3.28), dobivamo vezu izm^tu

puta i brzine:
____________
v = i j 2 a ( s - s 0) + v Z .
(3.29.)

3 .4 3 . K runo gibanje
Kada ubrzanje materijalne toke nema isti pravac kao brzina, ve s brzinom zatvara kut razliit od nule, materijalna toka uvijek e se gibati po
zakrivljenoj liniji. Kosi hitac je jedan primjer takvog gibanja. Drugi primjer
je kruno gibanje.
Gibanje materijalne toke po krunici je gibanje u ravni. Neka krunica
lei u (x.y) ravnini Cartesijevog koordinatnog sustava (crt. 3.8). Poloaj materijalne toke moemo opisati Cartesijevim koordinatama x i y ili polamim
38

koordinatama r i <p. Kako je putanja krunica,

iznos radijus vektora r je konstantan, te se pri
gibanju mijenja samo polama koordinata <p.
Veza izmeu Cartesijevih i polamih koordinata materijalne toke je:
x = r costp
y = r sinq>.

(3.30.)

Kut q> se obino izraava u radijanima i jednak je omjeru luka s i polumjera r

Crte 3.8.

q> = - ( r a d ) .
(3.31.)
r
Puni kut (360) ima 2rt radijana, tako da je:
(3.32.)
Iz relacije (3.31) slijedi izraz za prevaljeni put:
s = <pr.
Deriviranjem puta s po vremenu, dobiva se tzv. obodna (linearna) brzina v:
(3.33.)
gdje je
co = r
dt '
kutna brzina. Jedinica za kutnu brzinu je rad s '1 ili s '1, budui da dopunsku
jedinicu rad esto ne piemo.
Kutna brzina je vektor; njen iznos je izraen fotmulom (3.33) dok joj je
po definiciji smjer na pravcu osi rotacije i odreen je pravilom desne ruke.
Ako prsti desne ruke slijede materijalnu toku, palac pokazuje smjer co.
Pravac kretanja kutne brzine uvijek je okomit na ravnicu kruenja. Obodna brzina v uvijek je okomita i na vektor r i na vektor o (crt. 3.9). Kut
izmeu r i v je Jt/2, tj. sina = 1. Zbog toga relacija (3.33) moe se vektorski
napisati kao:

3C..5

39

 = = const.
<3.35.)
dt
Integriranjem izraza (3.35) dobiva se lineama ovisnost kuta o vremenu:
cp = cp0 + ti)t,

(3.36.)

gdje je cp0 kut u vremenu t = 0.

Za opisivanje jednolikog krunog gibanja korisno je definirati frekvenciju
i vrijeme potrebno za jedan puni krug-period. Oito je za jednoliko kruno
gibanje:
<o = 2nf,

T =y .

(3.37.)

Jednoliko kruno gibanje je zapravo ubrzano gibanje, jer se pri njemu

stalno mijenja smjer obodne brzine, crt. 3.10, iako joj iznos ostaje konstantan.
Iznos promjene brzine |Av| jednak je Av = vAq>. Podijelimo li obje strane
ove relacije sa At uz granini prijelaz At > 0, dobivamo iznos vektora ubrzanja
koji mijenja smjer brzine:
Av
vAcp
ar = lun = lim = vco.
(3.38.)
&>-*oAt a/-*o A/
Ova akceleracija ima smjer prema sreditu krunice i, zbog toga, zovemo
je radijalna (normalna) ili centripetalna akceleracija.
Ako sa -F0 oznaimo jedinini radijus vektor usmjeren prema sreditu
krunice, izraz (3.38) za radijalnu akceleraciju moemo pisati vektorski:

ar = -rxo2F0 = - r0 = 5 x v ,

(3.39.)

gdje smo razliite oblike za radijalnu akceleraciju dobili kombiniranjem izraza

(3.33) i (3.38).

40

3.4.4. Nejednoliko kruno gibanje

Pri nejednolikom kruenju iznos obodne brzine nije vie konstantan ve
se mijenja s vremenom. Zbog toga je ukupna akceleracija sastavljena od
radijalne akceleracije ar i tangencijalne akceleracije a ,. Radijalna je komponenta ukupna akceleracije u smjeru - r , dok je tangencijalna akceleracija
komponenta akceleracije u smjeru tangente.
Tangencijalna akceleracija nastaje zbog promjene iznosa obodne brzine:
dv
da
= = 1 - = r = m ,
dt
dt
dt

(3.40.)

gdje je
d 2ip
(3.41.)
~dtr
kutna akceleracija (ubtzanje). Jedinica kutne akceleracije je rad s'2. Ako
kutnu akceleraciju definiramo kao vektor iji je iznos oreen formulom
(3.41), dok joj je smjer okomit na ravan kruenja, tada relaciju (3.40) moemo
napisati i u vektorskom obliku:

a,=axr

(3.42.)

Pri jednolikom gibanju po krunici <5 = const, odnosno a = 0 te je i

tangencijalna akceleracija nula. To je i jasno: jer se pri takvom gibanju brzina
estice mijenja samo po smjeru, dok je iznos konstantan. Pri nejednolikom
krunom gibanju postoji i radijalna i tangencijalna akceleracija. Prva od njih
ima sm jer-^, dalde prema sreditu krunice, dok je ruga u smjeru tangente:
one su dakle okomite jedna na drugu. Ukupnu akceleraciju 3 dobivamo ako
vektorski zbrojimo ove dvije akceleracije:
5 = 3, + ar .

(3.43.)

Poseban sluaj nejednolikog krunog gjbanja je gibanje s konstantom

kutnom akceleracijom ( a = const.). Zakone takvog gibanja moemo dobiti iz
formule (3.41) uzimajui u obzir da je a = cpnst. i da je u trenutku t = 0, kut
cp = 0, a oo = 0J0. Integrirajui izraz zfo = ad t dobivamo:

t
dco = a d t,
odnosno

= a t + 0.

(3.44.)

Daljnjim integriranjem izraza (3.44) napisanog u obliku 3<p = (a t + co0)dt

dobivamo izraz za kut:
41

Jd(p =J(a/+ <o0)dt =Jatd t + J<o0A,

odnosno

q) = ic u 2+<a0/ + <p0.

(3.35.)

Ovi izrazi analogni su izrazima za pravocrtno gibanjc. Tablica pokazuje

formalnu analogiju meu formulama pravocrtnog i krunog gibanja. Ako u
formule pravocitnog gibanja umjesto s, v i a uvrstimo <p, <d, a dobivamo
formule krunog gibanja.

Pravocrtno gibanje

Knino gibanje

ds
v~Tt
d*s
a = 5d i1
s = \t+ s0

d<p
<a =
dt
d 2<p
CL~~dtr

s = <o/ + <p0

1 ,
s = - a r +v0t + s0

1 2
s = - a r + <a0r + <p0

v2 = 2 as + v^

v2 =2a<p+<aJ

42

4. DINAMIKA ESTICE

4.1. UVOD
U kinematici smo prouavali zakone gibanja bez obzira na uzroke koji
su to gibanje proizveli. Sada emo prouiti dinamiku koja razmatra fizikalne
uzroke gibanja. Osnova dinamike su tri Nevvtonova aksioma1, koje je jo
1686. formulirao engleski fiziar Isaac Newton. Iz tih aksioma moe se izgraditi tzv. klasina i]i Newtonova mehanika.
Newtonova mehanika izvrsno opisuje makroskopske pojave, dakle tijela
dimenzija veih od atoma i molekula, te brzine mnogo manje od brzine svjetlosti. Za opisivanje mikrosvijeta (atoma i molekula) moraju se primijeniti
zakoni kvantne mehanike, a za velike brzine upotrebljavaju se zakoni relativistike mehanike (Einsteinova teorija relativnosti).
Osnovne fizikalne veliine dinamike su sila i masa. Iz svakodnevnog
ivota znamo to je sila: kad guramo ili vuemo neki predmet, kad isteemo
elastinu oprugu, kaemo da djelujemo silom.
U fizici silu opisujemo pomou nj'enog djelovanje. Ako jedno tijelo dovodi u kretanje drugo tijelo, onda se ovo prvo ponaa kao uzrok za kretanja
drugog tijela, odnosno ova va tijela meudjeluju (interagiraju). Fizika veliina kojom se mjere interakcije izmeu tijela naziva se sila. Djelovanje sile
moe biti dvojako:
sila moe ubrzati ili usporiti neko tijelo; tj. promijeniti mu stanje
gibanja,
sila moe promijeniti oblik tijela (deformacija).
U dinamici se prouava samo prvo djelovanje sila, tj. sila kao uzrok
promjene stanja gibanja nekog tijela. Drugo djelovanje sile, deformaciju tijela,
moemo upotrijebiti za mjerenje sile. Jedan od najjednostavnijih naina mjerenja sile je pomou dinamometra. To je elastina opruga jednim krajem
uvrena na vrhu pod djelovanjem sile. to je vea sila koja djeluje na
dinamometar to e se opruga vie produljiti; mjerei produljenje, moe se
1 Aksiom je osnovni zakon koji se ne okazuje.

43

mjeriti sila. Produljenje opruge pod utjecajem vanjske sile lineamo je u granicama elastinosti opruge i moe se prikazati izrazom:
F = k A/,

(4.1.)

gdje je F sila koja djeluje na oprugu, A/ produljenje opruge, a k tzv. konstanta

opruge.
Danas je poznato da postoje etiri osnovna tipa meudjelovanja meu
esticama (molekulama, atomima, te elementamim esticama). To su gravitacijska sila, elektromagnetska sila, sila slabe interakcije i sila jake interakcije.
G ravitacijska sila djeluje izmeu tijela po Newtonovom zakonu gravitacije:
F =-y

2 r0>

(4.2.)

gdje su m, i m2 mase tijela koje meudjeluju a r, rastojanje izmeu centara

masa tih tijela, y = 6,67-10- ' 1 Nm^kg2 gravitacijska konstanta, r0 jedinini
vektor. Intenzitet gravitacijskih sila razmjeran je masama tijela a opada sa
kvadratom rastojanja izmeu njih. Uslijed toga, ove sile dolaze do izraaja
kod tijela velikih masa, kao to su nebeska tijela, i djeluju na velikim rastojanjima.
Elektrom agnetske sile potiu uslijed meudjelovanja naelektrisanih (nabijenih) tijela. Ukoliko su naelektrisanja u relativnom mirovanju, interakcija
je izraena tzv. Coulombovom1 silom:
F =

1
4ne0

(4.3.)

gdje s u q x i q2 naelektrisanjaar-rastojanje izmeu centara tih naelektrisanja,

= 8,85-lCT12 Fm"1 dielektrina konstanta vakuuma.
Ukoliko se naelektrisanje kree u magnetskom polju B , na njega djeluje
magnetska sila:
F = q{v x B)
(4.4.)
gdje je v brzina naelektrisanja, q naboj a B magnetska indukcija. Ako osim
magnetskog, na naboj djeluje i elektrino polje, ukupna elektromagnetska
(Lorentzova) sila je vektorski zbroj elektrine i magnetske sile:
F = qE + q{yxB ).

(4.5.)

Meudjelovanje izmeu molekula, atoma kao i sile unutar atoma su

elektromagnetske prirode, koje dolaze do izraaja na relativno malim rasto1 Charles Augustin Coulomb (1736-1806), trancuski inenjer.

44

janjima. Intenzitet elektromagnetskih interakcija je mnogo puta vei od intenziteta gravitacijskih.

Nuklearne sile djeluju izmeu estica atomskog jezgra bez obzira na
njihovo naelektrisanje. Nukleame sile djeluju na malim rastojanjima, oko
10*15 m i velikog su intenziteta, veeg i od elektromagnetskog.
Masa je svojstvo svakog tijela koje odreuje njegovo ponaanje pri djelovanju sile: to je masa tijela vea ono je tromije (inertnije), to ga je tee
ubrzati ili usporiti, tj. promijeniti mu stanje gibanja. Masa je mjera tromosti
(inercije) tijela. Kvantitativna mjera za inerciju predstavlja fizikalnu veliinu
koja se zove masa. Ova fizikalna veliina odreuje inertna i gravitacijska
svojstva tijela.
Na osnovu gomjeg zakljuka, masa se ne moe definirati kao koliina
tvari (materije), jer je materija openitiji pojam od mase. Masa se ne moe
smatrati ni kao koliina tvari, jer svaka tvar posjeduje veliki broj razliitih
svojstava, a inercija je samo jedna od njih. Prema tome pod pojmom mase
treba podrazumijevati mjem tromosti tijela.

4.2. PRVI NEWTONOV AKSIOM

Jo je Galilei uoio da tijelo na koje ne
djeluju vanjske sile ostaje na mim ili se giba
jednoliko po pravcu. Da pokrenemo tijelo koje
mimje potrebna je odreena sila; takoer, tijelo koje se giba jednoliko po pravcu ostat e
u tom stanju gibanja sve dok na njega ne djeluje neka vanjska sila. Kuglica na horizontalnoj ravni bez trenja gibat e se (beskonano
dugo) jednoliko im je jednom stavimo u pokre t Svojstvo tijela da odrava svoje stanje gibanja ili mirovanja zovemo ustrajnost, tromost
ili inercija.
Prouavajui Galileieva razmatranja, doIsaac Newton
ao je Newton do svojeg prvog aksioma1.
Svako e tijelo ostati u stanju mirovanja ili jednolikog gibanja po pravcu sve dok pod djelovanjem vanjskih
sila to stanje ne promijenL
1 Osnovne zakone (aksiome) o gibanju tijela Newton je postavio je 1687. godine u djelu Philosophiae naturalis principia mathematica (Matematiki zakoni prirodne znanosti).

45

Prvi Nevvtonov aksiom se esto zove i princip ustrajnosti (tromosti ili

inercije). Poloaj tijela odreujemo s obzirom na neko drugo tijelo (okolinu)
izborom referentnog sustava. Prvi Newtonov aksiom ne vai u svakom referentnom sustavu. Tako npr. kuglica koja miruje na stolu U vlaku koji se giba
jednoliko po pravcu pomaknut e se im taj vlak zakoi ili ubrza iako na nju
okolina pri tom ne djeluje.
Sustavi u kojima vai prvi Nevvtonov aksiom su inercijalni sustavi;
prihvaanjem ovog aksioma ograniili smo se na opisivanje pojava u inercijalnim sustavima.
Postojanje inercijalnih sustava potvruje se eksperimentalno (sa odreenom tonou), tako naprimjer, iz astronomskih opaanja i izraunavanja
ubrzanja nebeskih tijela, ustanovljena je inercijalnost heliocentrinog sustava.
Odnosno, Sunev sustav se kree po inerciji ka centru nae Galaksije.
Svaki sustav koji miruje ili se giba jednoliko po pravcu s obzirom
na neki inercijalni sustav opet je inercijalni sustav. M irovanje i jednoliko
gibanje po pravcu ravnopravni su. Tijelo koje u jednom inercijalnom sustavu miruje u drugom inercijalnom sustavu moe mirovati ili se gibati jednoliko po pravcu.

4 3 . DRUGI NEWTONOV AKSIOM

Prvi aksiom opisuje ponaanje tokastog tijela kad na njega ne djeluju
druga tijela ili kad je rezultanta sila nula. Drugi aksiom opisuje kako se ponaa
tijelo kad na njega djeluje odreena vanjska sila F.
Iz iskustva je poznato, a i brojni pokusi mogu potvrditi, da je akceleracija
tijela proporcionalna sili i ima smjer sile. Konstanta proporcionalnosti izmeu
sile i akceleracije je masa tijela m :
,
F = m a.
(4.6.)
Masa je mjera za inerciju (tromost) tijelar to je masa tijela vea, to je
za isto ubrzanje potrebna vea sila. Masa koja se pojavljuje u relaciji (4.6.)
naziva se, upravo zbog tog svojstva, tromom masom tijela. Ovu vezu izmeu
sile, mase i akceleracije zovemo drugi Nevvtonov aksiom u nerelativistikom
obliku ili jednadba gibanja. Napisan u ovom obliku 2. Newtonov aksiom
vrijedi u granicama valjanosti Newtonove mehanike, tj. za brzine mnogo
manje od brzine svjetlosti i zato se i zove nerelativistiki. Pomou jednadbe
(4.5.) moemo izvesti jedinicu za silu
[^] = [m] [a] = lkg Im s'2= lkg ms'2= 1N.
Jedinica za silu je dakle 1 njutn (N). 1N je sila koja tijelu mase 1 kg
daje ubrzanje od 1 m/s2.

46

Da bismo openito foimulirali 2. Newtonov aksiom, potrebno je definirati

kollinu gibanja tijela1 (Impuls). To je vektorska veliina jednaka produktu
mase i brzine:
p m v.
(4.7.)
Newtonova formulacija drugog aksioma, prevedena na dananji jezik
fizike, glasi:
Brzina promjene koliine gibanja proporcionalna je sili i zbiva se u
pravcu te sile:
F =4 (* .v ) f.
(4.8.)
dt
' dt
Ovako napisan 2. Newtonov aksiom vrijedi i za velike brzine (usporedive
s brzinom svjetlosti); zato se formula (4.8.) esto zove relativistiki oblik
drugog Newtonovog aksioma. Formula (4.8.) prelazi u (4.6.) u sluaju kad
su brzine tijela malene u usporedbi s brzinom svjetlosti (v c ) . U tom sluaju
masa tijela je konstanma, tc je:
F=

d(mv)

dt

dv
171--------

dt

= ma

(4.9.)

Ova jednadba predstavlja diferencijalnu jednadbu gibanja tijela, u kojoj

je F rezultanta svih interakcija tijela mase m sa svim drugim tijelima, a 5
ubrzanje tijela u odnosu na neki inercijalni sustav.
Prvi i drugi Newtonov aksiom su neovisni jer prvi konstatira svojstva
tijela,adrugikarakteriziragibanjetjelapoddjelovanjemsile.Zasluaj F = 0
na osnovu jednadbe (4.9.) je i = 0 odakle slijedi v = koiist. uz pretpostavku da je fimkcija v odreena u intervalu u kojem je F = 0. Odnosno,
ova injenica daje suglasnost spomenutih aksioma a ne njihovu zavisnost.
Jednadba (4.9.) predstavlja drugi Newtonov aksiom u vektorskom obliku.
Odgovarajue skalame jednadbe dobivaju se mnoenjem jednadbi (4.9.) sa
jedininim vektorima koordinatnih osa, i , j i k .
_
dvr
d 2x
- m

dr

dvv

da.y
= m ---ir
dt2

(4.10.)

Fz
1 Teoretski fiziari esto koliinu gibanja nazivaju impulsom, pa je potrebno obratiti panju pri
itanju literature, na impuls i impuls sile.

47

M asa i teina. Teina tijela G je sila kojom tijelo djeluje na horizontalnu

podlogu ili na objesite u sluaju da je objeeno. Teina tijela uzrokovana
silom tee, usmjerena je vertikalno prema dolje i iznosi:
G = mg

(4.11.)

gdje je g * 9,81 m/s2, akceleracija sile tee.

4.4. T R E I N E W T O N O V A K S IO M
U prvom i drugom Newtonovom aksiomu govori se o sili ili silama koje
djeluju na odreeno tijelo, ne vodei rauna o izvorima tih sila. Poto sila u
krajnjem sluaju karakterizira interakciju dva tijela, njihova uloga pri interakciji se definira treim Newtonovim aksiomom koji glasi:
Svakom djelovanju (akclji) uvijek je suprotno i jednako protudjeiovanje (reakcija). Djelovanja dvaju tijela jednog na drngo uvijek su
jednaka i protivnog sm jera.
Trei Newtonov aksiom kao i prva dva potie iz uopavanja eksperimentalnih injenica. Naprimjer, ako tijelo A (Zemlja) mase mA djeluje na
tijelo B (kamen) mase m^, silom F AB crt. 4.1., onda e i tijelo B djelovati
na tijelo A silom F AB. Ove sile su jednake po iznosu i pravcu a suprotnog
su smjera, pa se moe napisati:
=

(4.12.)

Jedna od ovih sila F BAt recimo^ zove sc a k d ja i njena napadna toka

je u tijelu B (kamenu), odnosno sila F BA napada tijelo B. Druga sila tj. F AB
zove se reakcija, njena napadna toka je u tijelu A (Zemlji) koje napada.
Koju, od spomenutih sila, emo nazvati akcijom a koju reakcijom s fizikog
stanovita je sasvim svejedno, jcr su obje bile iste prirode. Pod djelovanjem
sila F ba i F ab, tijelo B i tijelo A
mogu promijeniti stanje gibanja (dinamiko djelovanje sile) ili pak izvriti kakvu deformaciju svog oblika
(statiko djelovanje sila).
Karakteristike gibanja tijela pod
djelovanjem sile odreene su drugim
Newtonovim aksiomom po kojem, u
naem primjeru, tijela dobivaju ubrzanja:

48

- =-&^BA
aB

1 5a = ^
mA
dakle prema jednadbi (4.12.) dobivamo:
m. .
m*aB = ~mKaK ili aB = - Am*
odnosno
(4.13.)
mk
Dakle, oba tijela mijenjaju stanje gibanja (dobivaju ubrzanja) zbog uzajamnog djelovanja, samo je ta promjena, prema jednadbi (4.13.) obmuto
proporcionalna masi tijela. U naem primjeru, masa kamena je zanemarivo
mala u odnosu na masu Zemlje, pa je uslijed toga njegovo ubizanje aB vrlo
uoljivo svakom promatrau. S druge strane, promjena gibanja Zemlje uvjetovana meudjelovanjem sa kamenom zanemarivo je malena zbog mB/mA pa
se ne moe konstatiratj nikakvim instrumentom, mada u stvamosti postoji.
Trei Newtonov aksiom moe se ilustrirati i
5
direktnim ili statikim meudjelovanjem tijela. Na
primjer, ako na stol stavimo teg, c rt 4.2., teg e
djelovati na stol silom Q iji je pravac vertikalan
a smjer na nie (ka centru Zemlje). Napadna toka
sile Q e se nalaziti na stolu. S dmge strane, stol
e djelovati na uteg silom R iji je pravac i iznos
5
isti kao kod sile Q samo suprotnog smjera. NaCite 42.
padna toka sile R nalazit e se u utegu.' Na osnovu treeg Nevvtonovog aksioma za ovaj primjer
moemo napisati:
Q + R = 0.

(4.14)

Jednadba (4.14.) ne predstavlja uvjet djelovanja dvije jednake sile na

jedno tijelo, jer ove sile djeluju na razliita tijela (stol i uteg), pa se sila po
tijelu pojedinano razlikuje od nule. Prema tome, trei Newtonov aksiom
izraava jednakost sila koje djeluju na razliita i usamljena tijela, pa se svako
od njih nalazi pod djelovanjem samo jedne sile, koja mu saopava ubrzanje
prema relaciji (4.13.). Znak minus, ujednadfti (4.13.) oznaava da su ubrzanja
tijela istog pravca ali suprotnih smjerova.
Na osnovu razmatranja sva tri Newtonova aksioma kao jedinstvene cjeline, za inercijalne sustave moe se zakljuiti slijedee: svako ubrzanje tijela
uvjetovano je nekom silom. Svaka sila je mjera djelovanja nekih drugih tijela
na uoeno tijelo i na kraju, sile imaju karakter uzajamnog djelovanja.

49

Aksiomi koje je formulirao Newton predstavljaju uopavanje iskustvenih

injenica koje su bile poznate i prije njega. Newtonova zasluga je u tome to
je on pokazao da se sva mehanika gibanja mogu opisati pomou spomenuta
tri aksioma, uzetih kao osnova mehanike, pa se esto ta mehanika zove i
Newtonova mehanika.

4.5. D IFEREN CIJA LN A JEDNADBA GIBANJA

Prvi i drugi Newtonov aksiom odreuju odnose izmeu kinematike
veliine ubizanja i dinamikih veliina, mase tijela i rezultujue sile koja
djeluje na njega, tj.
d 2r F
(4.15.)
d t2 m
Ovoj vektorskoj jednadbi odgovaraju tri skalarne jednad&e u pravokutnom koordinatnom sustavu:
d 2x
d t2

Fx _ d 2y
m ' dt2

Fy d 2z
m ' dt2

Fx
m

(4.16.)

Iz eksperimentalnih prouavanja djelovanja neke sile na odreeno tijelo,

mase m, relativnog vektora poloaja r i brzine v , ustanovljeno je da u opem
sluaju sile interakcije dva tijela zavise od relativnog poloaja i brzine oba
tijela, po nekom odreenom zakonu, koji se moe izraziti matematikom
funkcijom u obliku:
F = F ( r ,v ,/) -

(^17.)

S obzirom na jednadbu (4.17) drugi Newtonov aksiom moemo izraziti

u obliku:
d 2r
_ ,
(4.18.)
m ~d = F (r >vt >
ili
F = m\

' d 2x , dt1

d 2y d tl J

d 2Z j-\
dt2 J

(4.19.)

Ako su poznati: rezultantna sila F = F ( r , v , t) koja djeluje na tijelo

i njegov poetni poloaj i brzina (poetni uvjeti), onda se zadaa dinamike
sastoji u oreivanju gibanja tijela pod djelovanjem spomenute sile.

50

4.5.1. Pravocrtno gibanje materijalne toke pod

djelovanjem konstantne siie
Ako se materijalna toka giba du jenog pravca, kae se da je gibanje
pravocrtno. To moe da bude i jedna od osa pravokutnog koordinatnog sustava,
naprimjer Jt-osa. Diferencijalna jednadba pravocrtnog gibanja materijalne toke po jc-osi, na osnovu jednadbi (4.18.) bit e:
d 2x J
m r r = F\
dt
{

dx \
,t .
dt J

Kod ovog gibanja, sila F i poetni parametri jc0 i

moraju imati stalan pravac, i to
x-ose.
Kao primjer ovakvog gibanja uzima se slobodni pad materijalne toke ili vertikalni hitac
u vakuumu pod djelovanjem sile tee, koja se
moe smatrati da je konstantna na malim rastojanjima u odnosu na poluprenik Zemlje. Komponente sile tee prema crt. 4.3. su: Fz = mg,
Fy = F. = 0.

(4.20.)

Crte 4.3.

Diferencijalna jednadba gibanja u ovom sluaju prema (4.20.) je:

d 2x
m 5- = mg = const.
dr

(4.21.)

odakle,

Integriranjem dobivamo
^ = g* + Ct ,
(4.22.)
t
gdje je C, integraciona konstanta koja se odreuje iz poetnih uvjeta gibanja.
Ponovnim integriranjem dobivamo,
x = i g r 2 +C ,/ + CJ ,

(4.23.)

gdje je C2 nova integraciona konstanta.

Jenadba (4.23.) je ope ijeenje diferencijalne jednadbe gibanja materijalne toke pod djelovanjem sile tee. Prema veliini poetne brzine razlikuju se tri sluaja ovog pravocrtnog gibanja: slobodni pad, hitac uvis i hitac
nadolje.

51

Slobodni pad. Pri slobodnom padu materijalna toka poinje gibanje

bez poetne brzine, tj. za t = 0, v/O) = 0 i x(0) =Xo. Za ove poetne uvjete
dobivamo da je C, = 0 (4.22), a iz (4.23) C2 = x , pa imamo:
v = ~~ = gt i x = ]-g t2 + x0, y = 0, z = 0,
dt
2

(4.24.)

vT= ^ 2 g ( x - x 0) = f i g .

(4.25.)

odnosno

Hitac uvis se dobiva iz jednadbe (4.23.) pri poetnim uvjetima: za t = 0,

v(0 ) = v0 i x(0 ) = 0 , to znai da se materijalna toka kree suprotnom
brzinom v0 u odnosu na x-osu. Za ove poetne uvjete iz jednadbe (4.22.)
dobivamo C, = -v 0 a iz jednadbe (4.23.) C2 = 0 pa jednadba brzine i puta
hica uvis imaju oblik:
dx
i
x = ^ g t 2- v 0t, y = z = 0 .

(4.26.)

Hitac nadolje. Kod hica nadolje materijaina toka polazi iz toke A

poetnom brzinom v0, usmjerenom nadolje, u smjeiu ose-x. Za ove poetne
uvjete, t = 0, v /0 ) = v0 i x(0) = *0, dobivamo da je C, = v0 i C2 = x0. Brzina
i preeni put kod hica nadolje moe se izraziti kao:
v .= f =^ v ,
i
x = ^ g t 2 +V0t + x0 .

(4^7.)

4.5.2. Gibanje materijalne toke pod djelovanjem sile

oblika F = F ( v )
Kao primjer za ovo gibanje, promatrajmo gibanje materijalne toke kroz
neku otpomu sredinu. Prema eksperimentalnim podacima svaka sredina prua
otpor izraen kao sila otpora pri gibanju nekog tijela kroz nju. Sila otpora
zavisi od fizikih svojstava sredine, brzine gibanja i dimenzija estice. Ako
su dimenzije i brzina estice male, tada je sila otpora sredine proporcionalna
brzini kretanja estice, tj.
F = -k ,v .

52

(4.28.)

Znak minus oznaava da je sila suprotnog

smjera, prema brzini estice, a broj k, > 0, zavisi
od svojstava sreine i dimenzija estice. Naprimjer, za kuglicu poluprenika r, sila otpora po
Stokesu, F = - 6 n t|r v , gdje je t| - koeficijent
viskozne sredine.
Razmotrimo gibanje materijalne toke poetne brzine v0 u pravcu i smjeru jc-ose u otpornoj
sredini koeficijenta
crt. 4.4.

ili

Jednadba gibanja materijalne toke za ovaj sluaj je:

d 2x
m
S f l'v-

(4.29.)

dv^
- f e - a v .,
(4.30.)
dt
m
gdje je a = . Razdvajanjem promjenljivih i integriranjem, dobivamo
ftt
dv
**r.T = - a j d t
odnosno

lnvx = - a / + C , .

(4.31.)

Poto je iz poetnih uvjeta za / = 0, vx(0) = v0, onda iz (4.31.) dobivamo

da je C, = ln v^, pa slijedi
v, = v0e-",

(4.32.)

Kako je a > 0, onda je e~txt < 1, a to znai da je vx < v,,, tj. brzina estice
se smanjuje sa vremenom, njeno gibanje je usporeno. Integriranjem jednadbe
(4.32.) dobivamo zakon puta u obliku:

* = v0 e~a'd t = - e~at + C ,.
(4.33.)
1
a
Stavljajui za / = 0, x(0) = 0, iz jednadbe (4.33) dobivamo: C2 = , a
konana jednadba puta estice je:
a
x = ^ - ( l - e ).

(4.34.)

Kad vrijeme raste, lan e~* tei nuli, pa ukupni preeni put estice u
otpomoj sredini dobiva graninu vrijednost:
x D = limx = .
'-*
a

(4.35.)

53

4.53. Pravocrtno gibanje materijalne toke po

djelovanjem sile F = F ( t )
Kao primjer ovom gibanju razmotrimo gibanje naelektrisane estice u
promjenljivom elektrinom polju. Neka estica mase m i naelektrisanja e*
ulijee u pravcu elektrinog polja koje se mijenja po zakonu:
E = E0 coscof.

(4.36.)

gdje su E0 i ra konstantne veliine.

Ako su poetni uvjeti gibanja estice slijedei: za t = 0, estica se nalazi
na rastojanju x0 i ima poetnu brzinu v^, u odnosu na koordinami sustav
vezan za ploe kondenzatora, crt. 4.5. Treba odrediti brzinu i poloaj naelektrisane estice u proizvoljnom trenutku vremena t> 0. Na esticu djeluje
elektrostatska sila ija je ovisnost od vremena t izraena jednadbom:
F = F (t) = e E0 cosat.

(4.37.)

Poto je pravac sile F uvijek isti kao i vektora E0, a to je pravac z-ose,
onda sila F ima samo komponentu du z-ose, pa jednaba kretanja estice
bit e:
(4.38.)
odnosno
(4.39.)
Integriranjem dobivamo:
-

coso>fcfr= -sincof + C ,.

(4.40.)

Ponovnim integriranjem dobivamo izraz za put:

(4.41.)

Crte 4.5.

54

Koristei poetne uvjete dobit emo jednadbe brzine i puta, gibanja

naelektrisane estice u obliku:
v = -sin<or + v0x i
ma>

(4.42.)

x = - ^ t (1 - cosat) + x0xt + x0

(4.43.)

ma>

4 .6 . G E B A N JE E S T IC E U H O M O G E N O M
G R A V IT A C IJS K O M P O L J U
Ograniimo naa razmatranja na podruje laboratorija, koje je maleno u
usporedbi s veliinom Zemlje, pa moemo s dobrom tonou uzeti da je
gravitacijska sila na esticu svugdje ista po iznosu i ima isti smjer na dolje.
Ubrzanje nanie zbog te sile dano je lokalnom vrijednou ubrzanja (obino
se uzima g 9,81111/s2) pa sila na esticu iznosi mg. Tu silu piemo vektorski
F = -m g j , gdje su x, y i z osi odabrane kao na crt. 4.6.
Ako moemo ispustiti drage sile kao to je trenje, ona iz dragog Newtonovog aksioma dobivamo jednadbu gibanja:
dry - d 2z
-i +
(4.44.)
j + J J k ~ ~mS J
d tl
d tl '
d t2
Odgovarajue skalame jednabe po komponentama dobivamo isputanjem jedininih vektora:
m

d 2x
d 2y
= 0, r n - r - m g .
d t2

(4.45.)

55

Integracijom (4.45.) dobivamo:

f

= v , = C

. V . - * + C1. f = v , . C s.

(4.46.,

Iz poetnih uvjeta gibanja, stavljanjem l = O u jednadbama (4.46) dobivamo:

Cj = vfc = v0cosa, C2 = v^, = v0sina, C3 = vte = 0.
Ponovnom integracijom (4.46.) dobivamo:
= vncosa, odavde slijedi x = v0cosa / + C4
t
2
= v0 sina - gt, odavde slijedi, y = v0 sin a-1 + Cs (4.47.)
dt
dz
= 0 , odavde slijedi, z = C6.
dt
Iz poetnih uvjeta gibanja, stavljanjem t = 0 ujednadbe (4.47.) dobivamo:
C4 = x0, C3 = Po, C6 = z<).
Zamjenom vrijednosti integracionih konstanti u jednadbe (4.46.) i (4.47.)
dobivamo jednadbe brzina i puta u ovisnosti od vremena kod promatranog
gibanja:
vx = v0 cosa
vy = v0 sina - gt

(4.48.)

v_=0
l
x = v0 cosa / + x
e t1
y = v0 sina / +y0

(4.49.)

z = 0.
Eliminiranjem vremena t iz jednadbi (4.49.) dobivamo jednadbu putanje kosog hica:
y = y 0 + tg a ( x - x 0)~

. 8 2 - ( x - x 0)2.
(4.50.)
cos, ct
Ako su Vo, g i a - zadane konstante, jednadfta (4.50.) predstavlja parabolu, crt. 4.6. Njeno tjeme odreeno je maksimumom funkcije, pa dobivamo:
^ = tg a g
( x - x 0) = 0
dx
vj cos a

56

(4.51.)

pa e koordinate tjemena biti:

v?
V2
Jrr = x t sin 2 a + *0 >y = ;^-sinJ a + ;>v

(4.52.)

Rastojanje D Xj x0 nazrva se domet kosog hica i dobiva se iz uvjeta

y = y 0, prema jednadbi (4.50.) imamo,
D=

2 Vq cos2q

tgq

vg sin 2a

4.7.

(4.53.)

G IB A N JE N A E L E K T R IS A N E E S T IC E
U H O M O G E N O M E L E K T R I N O M P O L J U

Jednadba gibanja za naboj q i masu m u elektrinom polju E , koje je

homogeno u prostoru i stalno u vremenu glasi

F=ma=qE,

(4.54.)
gdje je q naboj estice, E vektor elektrinog polja. Iz (4.54.) dobivamo:
- d 2r
a
(4.55.)
d t2
Integriranjem po vremenu i koristei poetne uvjete, za t = 0, v = v0 '
r = r0 , dobivamo
qE , _
, =
+ v + r..
(4.56.)
Kao primjer za gibanje nelektrisane estice uzmimo, gibanje protona u
smjeru polja, crt. 4.7. Naboj protona je +e (1,610'1^C). Brzinu protona moemo dobiti iz relacije (4.55.) integriranjem
df_
dt

Et + v0,
m

57

odnosno
Vx(') = - , ' + v0*
m
vr = v ,= 0 .
Drugi primjcr za gibanje naclcktnsane estice uzmimo, gibanje elektrona
brzinom v0 okomito na elektrino polje E , c rt 4.8.

Sila koja djeluje na elektron F = - e E , odnosnoFy = - e E .

Prema jednadbi (4.56) moemo napisati skalame jednadbe gibanja elektrona u jednolikom elektrinom polju:
* = V

Xq

at2
y = - + v<)yt + yQ.
Na osnovu drugog Newtonovog aksioma dobivamo ubrzanje elektrona
m a = e E .
U
Za ploasti kondenzator jaina polja E = , gdje je U napon na ploama
d
kondenzatora, a d. razmak izmeu ploa, pa dobivamo vrijednost ubrzanja
eU
a, = ------ .
*
md
Uvrtavanjem poetnih uvjeta dobivamo:
*=V

58

Konano jednadba gibanja elektrona je dio parabole:

eU

(4.57.)

U sluaju protona mijenja se smjer ubrzanja, a time i oblik parabole.

4.8.

G IB A N JE N A E L E K T R IS A N E E S T IC E
U H O M O G E N O M M A G N E T SK O M P O L JU

Jednadba gibanja naelektrisane estice mase m i naboja q u stalnom

magnetskom polju, prema jednadbi (4.4.) glasi
d 2r

dv

/_

<4-58)

Neka je magnetsko polje usmjereno du osi z, (crt. 4.9). Na osnovu

pravila za vektorski umnoak

Crte 4.9.
i

Vx

vy

Bi
odnosno

By

k
(4.59.)

Vx

B,

v * B = (vyB, - v,By)J - (v,B, - v ,B ,)j - (v,By - vyB ,)k .

Koristei poetne uvjete B , = By = 0, dobivamo:
vyB ,l - v ,B ,j = mv,i + mvyj + mv,k
pa jednadba (4.58.) prelazi u sustav jednadbi
vV , = vY y UB, ,, vV y = vV X B1 > vV 3 = 0U
jn
m

'

(4.60.)
59

Potraimo ijeenja jednadbi gibanja (4.60.) u obliku:

vx(t) = v, sincof, vy(t) = v, coscol, v. = const.

(4.61.)

To je kruno gibanje gledano u ravni xy. Budui da je

vx = cav, coso3t, vy = -<nv, sinco/
jednadbe (4.60) postaju
cov. coso)t = v, cosal, - oov, sintor = -v , ^ - -sinco/.
1
m
m
Ove jednadbe e biti zadovoljene ako je
w = 4i. = (0e.
(4.62.)
m
Ovaj izraz definira ciklotrnnsku frekvenciju co,. kao frekvenciju gibanja
estice u magnetskom polju. Bilo koja vrijednost za v, zadovoljavat e jednadbe, ali emo vidjeti da je v, u vezi sa polumjerom krune staze.
Do ciklotronske frekvencije moemo doi i namnogo jednostavniji nain.
Centripetalno ubrzanje (radijalno) u ovom primjeru potie od magnetske sile
q v, B. koja ima smjer prema sreditu vrtnje. Budui da je v, = coc r, centrifugalno ubrzanje iznosi v f / r ili cof r . Izjednaavanjem centrifugalne i centripetalne siie dobivamo:
q v,B . = /7i<oc r =mcoe v
gdje je
<o =

a polumjer krunice
r

Slika 4.1.
60

1
q*,

(4.63.)

Kao primjer kretanja naelektnsane

estice u magnetskom polju, moe posluiti, putanja elektrona u magnetskom polju snimljena u laboratoriju (vodikova mjehurasta komora). Elektron jc
uao u donjem desnom kutu, slika 4.1.
On se usporava gubljenjem energije na
ionizaciju vodikovih molekula. Stoga
polumjer zakrivljenosti njegove staze u
magnetskom polju opada, pa nastaje
ovakva spirala.

4.9. SPEKTROGRAF MASA

Spektograf masa jeste mstniment koji slui za odredivanje izotopskog
sastava neke tvari. Poznato je naime, da se mnogi kemijski elementi javljaju
u nekoliko varijanti koje se meusobno razlikuju u atomskoj masi, ali imaju
isti redni broj. Te varijante se zovu izotopi. Dva izotopa istog kemijskog
elementa ne mogu se razdvojiti uobiajenim analitikim metodama, poto su
njihova kemijska svojstva identina. U spektografii masa izotopi se mogu
razdvojiti zbog toga to imaju razliite mase. Princip rada spektrografa masa
prikazan je na crteu, crt. 4.10.
Akcelerator slui za ubrzavanje molekula date supstance (tvar). Tvar se
grijanjem na visokoj temperaturi isparava i njeni ionizirani molekuli ulaze u
homogeno elektrino polje ploastog kondenzatora. Ako se uzme da je poetna
brzina molekula zanemariva, dobit e se da polje daje molekulama kinetiku
energiju:
Ek

izvormolekula

IT A J
akcelerator

filter brzina

spektrografska komora

61

gdje je q naelektrisanje molekula, a U razlika potencijala (napon) izmeu

ploa kondenzatora. Brzina molekula pri iziasku iz kondenzatora iznosi:

Filter brzina ima zadatak da propusti samo one molekule koje imaju
tono odreenu brzinu. Brzina molekula koje izlaze iz akceleratora nije ista
za sve molekule a potrebno je da u spektrografku komoru uu samo one
molekule ija je brzina odreena i poznata. Filtriranje se vri pomou homogenog magnetskog i homogenog elektnnog polja, ije su liruje sila meusobno okomite. Ionizirani molekuli, koji dolaze iz akceleratora, ulaze normalno na elektrino i magnetsko polje. U svakom trenutku na jednu molekulu
djeluju dvije suprotne sile: elektnna sila F , i magnetska sila F m (Ft = q Ep,
E = q y B F).
, .
. .. ..
Kroz filter prolaze samo one molekule za koje su ove dvije sue u ravnotei, F , = Fm, tj. oni koji se gibaju brzinom
v=
Sve ostale molekule e biti skrenute i past e na ploe kondenzatora.
Spektrografska komora je glavni dio spektrografa. Sastoji se iz polucilindrine komore koja se nalazi izmeu polova magneta, magnetske indukcije
Bs . Naelektrisane estice sa tono odreenim bndnama v ulaze u komoru
kroz mali otvor. Pod djelovanjem magnetskog polja putanje estica se savijaju
u oblik krunice i nakon preene jedne polovine kruga padaju na filmsku
emulziju. Sve molekule koje imaju istu masu m gibat e se po istoj kru^noj
putanji, prema (4.63.) radijus putanje
mv

mEe

qBs

qBsBP

i pogodit e emulziju u istoj toki, ostavljajui trag u vidu mrlje.

Ako postoje dvije vrste molekula ije su mase m, i m2, na emulziji e
se pojaviti dvije mrlje koje su meusobno razmaknute za:

62

4.10. EVfPULS SELE I KOLIINA GIBANJA (IMPULS)

Pretpostavimo da na tijelo djeluje stalna sila F u odreenom vremenskom intervalu At; kaemo da je pritom tijelo dobilo impuls sile F At (crt.
4.11.). Impuls sile je, dakle produkt sile i vremenskog intervala u kojem ta
sila djeluje. Impuls sile 7 je vektorska veliina i ima smjer sile:
I = F At.

(4.64.)

Ako sila nije stalna, nego se mijenja u vremenu, tada impuls naemo
tako da vremenski interval podijelimo na mnogo malenih intervala. U svakom
intervalu impuls je priblino jednak produktu sile i vremenskog intervala, jer
se sila za tako maleni vremenski period bitno ne promijeni. Ukupni impuls
jednak je zbroju svih tih impulsa. Tonu vrijednost impulsa sile dobivamo
uzimanjem granine vrijenosti tog izraza:
(4 -6 5 >
'
'i .
Impuls sile jednak je integralu sile po vremenu u kojem ta sila djeluje,
odnosno, grafiki, povrini ispod krivulje F(t).
Impuls sile mijenja koliinu gibanja tijela na koje sila djeluje. Primjenom
2. Newtonovog aksioma izvest emo vezu izmeu impulsa sile i koliine
gibanja na koje sila djeluje. Prema Newtonovom aksiomu sila je jednaka
brzini promjene koliine gibanja:

B dp d
F=^

= j S mv^

(4-66-)

63

Za kratko vrijeme dt tijelo e dobiti impuls sile.

Fdt = d p
dok e u vremenskom intervalu At izmeu t, i t2 primljeni impuls sile biti
jednak:
(4.67.)
Relacija (4.67) daje vezu izmeu impulsa sile i koliine gibanja: impuls
sile jednak je promjeni koliine gibanja tijela na koje ta sila djeluje. Ako je
tijelo u poetku (prije djelovanja sile) mirovalo, tada je impuls sile jednak
dobivenoj koliini gibanja.
. . .
.
Impuls siie i koliina gibanja nisu identini pojmovi. Koliina gibanja
je osobina tijela koje se giba, to je produkt njegove mase i brzine, dok
je impuls sile utjecaj sile, tj. okoline na promatrano tijelo.

64

5. ZAKONI OUVANJA U PRIRODI

5.1. UVOD
Iz dosadanjeg izlaganja vijeli smo kako se odreuju jednadbe gibanja
primjenom Newtonovih aksioma. Sile meudjelovanja su vrlo sloene fiinkcije: poloaja, brzine i vremena pa je mogunost ijeavanja jednadbi gibanja
ograniena, ak i za one sluajeve gibanja kad su njihove analitike funkcije
poznate. S ruge strane, za prirodne pojave, za koje su nepoznate funkcije
sila, na osnovu Newtonovih aksioma, ne mogu se dobiti bilo kakve informacije. Postavlja se pitanje: da li se gibanje estica moe odreivati na osnovu
drugih prirodnih zakonitosti? Jednu od takvih mogunosti daju zakoni o ouvanju energije i impulsa.
U prirodi postoji nekoliko zakona odranja, neki su od njih toni, a neki
priblini. Zakoni ouvanja su obino posljedica odreene temeljne simetrije
svemira. Postoje zakoni ouvanja koji se odnose na energiju, impuls, moment
impulsa, naboj, broj bariona (protona, neutrona i teih elementamih estica),
stranost (engl. strangeness, novi kvantni broj) i razliite druge veliine.
Zakoni ouvanja imaju niz prednosti u odnosu na Newtonove aksiome,
koji imaju ogranienu vanost. Spomenimo neke od tih prednosti:
Zakoni ouvanja ne ovise od oblika putanje, niti od karakteristika
sila koje djeluju u nekom prirodnom procesu, pa je zbog toga, iz
njih mogue dobiti openitiji i precizniji zakljuak o tom procesu,
nego iz diferencijalnih jednadbi gibanja. Naprimjer, na osnovu zakona o odranju energije saznajemo da je nemogue napraviti perpetuum mobile.
. Poto zakoni ouvanja ne ovise o karakteristika sila, oni se mogu
prim ijeniti i na one prirodne pojave ije sile nisu poznate. Naprimjer u fizici elementamih estica. Dalde, zakon ouvanja ustanovljava da neka fizika veliina u jednom momentu i jednom poloaju mora biti jednaka vrijednosti te veliine u dmgom momentu i
poloaju. to se odigrava izmeu tih trenutaka? Kako je tekao proces?
Sto se odigrava izmeu tih trenutaka? Kako je tekao proces? Na
osnovu zakona ouvanja ne moe se dobiti odgovor. Ukoliko je taj
odgovor neophodan moramo se uputiti na jednadbe gibanja.

65

 Zakoni ouvanja su invarijantni na transform acije koordinata pa

se najee primjenjuju za objanjenje novootkrivenih prirodnih pojava. I kad su sile potpuno poznate, zakoni ouvanja mogu nam uveliko
pomoi pri ijeavanju gibanja estica. Najprije upotrijebimo odgovarajue zakone ouvanja, jedan po jedan, a tek nakon toga, ako je
ostalo neto nerijeeno, prilazimo ijeavanju diferencijalnih jednadbi,
varijacionih postupaka, kompjutera itd.
Na osnovu izloenog moe se zakljuiti da se mehanika moe postaviti
i drugaije nego to je to uinio Newton. Postoji analitika mehanika u kojoj
osnovnu ulogu igraju fizikalne veliine energija i impuls. Takva je naprimjer
m ehanika Ham iltona i Lagrangea.
Poslije saznanja o ogranienosti Newtonove mehanike i prednostima analitike mehanike, koja poiva na zakonima odranja eneigije i impulsa, pitanje
je zato se ne koristimo ovom dmgom koja je openitija. Postoji vie razloga.
Pojmovi energije i impulsa su sloeniji od pojmova sile i ubrzanja, a takoer
i matematiki aparat je sloeniji od aparata u Newtonovoj vektorskoj mehanici.

5.2. RAD I ENERGIJA

5.2.1. Rad sile
Pomjeranje materijalne toke po nekom pravocrtnom putu S pod djelovanjem sile F u mehanici se naziva radom. Rad sile se odreuje skalamim
produktom sile i rastojanja po kome se pomjerala materijalna toka, tj.
W= F = F s c o s ( F , ) = F s cosa.

(5-1.)

Rad je pozitivan ako sila F i rastojanje 1 zaklapaju otar kut, a < .

Sila ne vri rad kada sa pomjeranjem zaklapa prav kut a ~ ~

ili ako se

estica ne pomjera = 0. Sila vri negativan rad ako sa pravcem vektora

zaklapa tup kut a > ^ , crt- 5.1.
Ukoliko je sila promjenljiva i zavisi od rastojanja F = F ( ), a pomjeranje se vri du proizvoljne krivulje, onda se ukupni rad sile u prvoj aproksimaciji moe izraziti kao zbroj elementamih radova uinjenih na konanom
broju pravocrtnih dijelova As,, na koje je podijeljeno pomjeranje S :
W ^^A W , =
/- i

/- i

= FtA, cos[Fit AJ() ,

(5.2.)

(-i

gdje je F, srednja konstantna vrijednost sile na i-tom podioku pomjeranja As

a n - broj tih podioka.

66

F,

slucaf
d As,siucaj kaV
Kaa

d0biVa Se i2->'ednadbe (5-2) kao granini

0 a iZT
n ->en0g
oo, paraa
lmamo:

n n ^ ^ !d j l i ednak '*!egralU

sile F>= ^ e o s a i pomaka ds. Ako je

poetna i krajnja toka putanje zadana vektorima poloaja r. i R rad se
dennira tzrazom:
2
W =^F d r.
n
gdje je d r = d s elementami pomak.

(5.3.)

iBcoJCdm,Cf ^ ^ Je je^3" duI ( ast engleskog fiziara P. Joule, 18181889), oznaka J. Prema. definiciji
efiniciji
1J = rNm = Ikgm V 2.

5.2.2. Energija
Energija je sposobnost vrenja rada: to tijelo ima veu energiju to ie
mogue od njega dobiti vei rad. Kad tijelo vri rad, energija mu se smmuuje
t obmuto: ako okolma vri rad na tijelu, energija mu se poveava Rad lako
prelazt u energiju i obratno. Jedinica rada i energije je identina.
Postoji vie oblika energije: mehanika, elektromagnetska, kemijska, termtka, nukleama ttd. Energija moe prelaziti iz jednog oblika u dmgi Mehantka energtja pojavljuje se u dvaoblika: kinetika i potencijalna energija
Kmetika energtja uzrokovana je gibanjem, a potencijalna poloajem tijela '

-67

Kinetika energija. Neka sila F ubrzava tijelo na nekom putu. Izraunajmo rad potreban za ubrzanje tijela od poetne brzine v, do konane brzine v,:
W - 1 Fd = | ^ d = mJ ^ v d t =

mjvdv,

i
i
odnosno nakon integriranja:
W = mVj mv*.
2
2
Veliinu
(5.4.)

mv2 = Ek

nazivamo kinetika energija tijela mase m i brzine v. Tijelu, koje je na poetku

imalo kinetiku energiju Ek] = ^ - , obavljemm radom poveali smo kinetiku energiju na konanu vrijednost Etl =

Promjena kinetike energije

jednaka je, dakle, izvrenom radu:

W = Ek l- E t l =AEk .

(5.5.)

Ako tijeloizvri rzd{W < 0), kinetikaenergijamuse smanjuje (AEk < 0),
kad se nad tijelom vri rad (W> 0), kinetika energija mu se poveava
(AEk > 0). Kad je rad jednak nuli, Irinetika energija tijela ostaje konstantna.
Relacija (5.5) koja povezuje rad i promjenu kinetike energije naziva se teorema o radu i kinetikoj energiji.
Potencijalna energija. Potencijalna eneigija je sposobnost vrenja rada
zbog toga to tijelo ima osobiti poloaj. Tako npr. tijelo mase m podignuto
na visinu h iznad Zemljine povrine ima odreenu potencijalnu energiju i
sposobno je, sputajui se s te visine, izvriti odreeni rad. Slino, i nategnuta
opruga ima potencijalnu energiju i, vraajui se u poloaj ravnotee, izvri
rad.
G ravitacijska potencijalna energija. Zamislimo esticu mase m koja
se giba pod djelovanjem sile tee (crt 5.2) Rad sile tee na putu od A do B
jednak je:
r

W = Fdr = >nf(rB- rA).

(5.6.)

rA

B uduidaje F = mg = -m g j i j rB = y B, j - r A = y A, dobit emo da je

rad u polju sile tee jednak razlici dviju funkcija poloaja
W = -(m g yB- m g y A).
68

(5.7.)

Veliinu
Ep = mgy

(5.8.)

zovemo gravitacijska potencijalna energija tijela na visini y iznad povrine

Zemlje. Pri tome smo pretpostavili da je na povrini Zemlje (y= 0), potencijalna energija jednaka nuli, te da je sila konstantna F = m g , to je ispunjeno
za visine koje su malene u usporedbi s polumjerom Zemlje.

Rad sile tee (5.7) ne ovisi o putu ve samo o poetnom i konanom

poloaju tijela. Isti rezultat bi dobili kad bi se tijelo iz toke A do toke B
gibalo bilo kom putanjom. Tako npr. giba li se tijelo od toke A prekO C do
B (crt. 5.2) rad je:
_Q
W=

j F -d r = j F d r + JF d r = j F d r = -m g (y B - y K)
ACB

AC

BC

(5.9.)

AC

Dakle, dobili smo rezultat isti kao pri integriranju po krivocrtnoj putanji AB.
Sila koja ima osobinu da joj rad ne ovisi o putu ve samo o poetnoj i
konanoj toki zove se konzervatfvna sila. Rad konzervativne sile po zatvorenom putu jednak je nuli:
=

(5.10.)

Krui preko integrala oznaava da je put po kojem vrimo integriranje

zatvoren.
Rad sile trenja, naprotiv, ovisi o putu: to je put dui, rad je vei. Rad
sile trenja po zatvorenom putu razliit je od nule, rad je vei to je put dui.
Nekonzervativne sile, kao to je sila trenja, zovemo i disipativne sile.
Rad svake konzervativne sile moemo izraziti razlikom potencijalnih
energija:
,
j F t .d r = -[ E p(rB) - E p(rA)].
'A

69

5.2.3. Zakon ouvanja mehanike energije

U zatvorenom (izoliranom) sustavu u kojem nema disipativnih sila
(trenja) mehanika energija je konstantna. To je zakon o ouvanju mehanike energije, tj.
E = E k + Ep .
E, = 0;

= mgH

Crte 5.3.

(5 .1 1 .)

Razmotrimo ukupnu mehaniku energiju

pri slobodnom padu. Tijelo mase m u poetku
je na visini H i miruje (crt. 5.3), te je potencijalna energija Ep=mgH, a kinetika Ek = 0 i
ukupna mehanika energija E = mgH. Kad tijelo slobodno padajui prevali put s, potencijalna energija mu je
Ep = mg (H - s)
a kinetika
Ek = ^ m (J & )2

te je ukupna energija
E = Et + Ep = ^m 2 g s + m g ( H - s )

(5.12.)

odnosno
E = m g H.
Ukupna je mehanika energija pri slobodnom padu ouvana: zbroj kinetike i potencijalne energije jednak je u svakoj toki.
E = Ek + Ep = konst

Ako sustav nije zatvoren, promjena ukupne mehanike energije jednaka

je radu vanjskih sila koje djeluju na sustav:
E-i E t = (Ep2 Ep |) + (Ea E kj) = W.

(5.13.)

Potencijalna i kinetika energija mogu se transformirati jedna u drugu,

crt. 5.4.
Uzmimo za primjer vodopad. Ovdje je oit primjer pretvorbe energije
iz jednog oblika u drugi. Voda na vrhu vodopada ima potencijalnu energiju
sile tee, koja se pri padu pretvarau kinetiku energiju, Masa vode m, padajui
s visine h, gubi potencijalnu energiju mgh, a dobiva kinetiku energiju
^ m v 2 =mgh + ^ m v jj,

70

potencijaina energija
vodopad

tok i toplinska
energija
(toplina)

kinetika energija (tok)

podnije
pada vodc

Crte 5.4.

gdje je v0 poetna brzina (toka) a v konana bizina. Kinetika energija vode

koja pada moe se u hidrocentrali pretvoriti u kinetiku energiju vrtnje turbina.
Inae se ona u podnoju vodopada pretvara u toplinu. Toplinska energija, je
energija kaotinog gibanja molekula. Interesantan primjer pretvorbe energije
razliitih vrsta jedne u drugu, deava se pri skoku s motkom, crt. 5.5.

U poloaju A (tranje), ukupna energija skakaa potjee od tranja, to

je kinetika energija. U poloaju B skaka stavlja prednji kraj motke na
podlogu i savijanjem nabija potencijalnu energiju u njoj, to je elastina
energija. U poloaju C podie se uvis, koristei ukupnu energiju, koja mora
biti vea od potencijalne energije na visini postavljene letvice. Kod D skaka
prelazi preko preke, njegova kinetika energija je mala, jer se lagano giba,
a njegova potencijalna energija je velika. Pri skoku s motkom ukupna energija
nije stalna zbog trenja (vanjsko ili miino), a i zbog toga to skaka vri rad
dok savija motku.
71

5.2.4. Potencijalno polje sila. Konzervativne sile

Ako je tijelo postavljeno u takve uvjete da je u svakoj toki prostora
podvrgnuto djelovanju drugih tijela sa silom koja se zakonomjemo mijenja
od jedne toke do druge, kae se da se to tijelo nalazi u polju sila. Tako se,
naprimjer, tijelo u blizini povrine Zemlje nalazi u polju sila gravitacije, tj.
u svakoj toki prostorana njegadjeluje sila G = m g , usmjerenapremadolje.
Za sile koje ovise samo od poloaja tijela moe se desiti da rad, koji
vre nad tijelom, ne zavisi od puta, ve se odreuje samo poetnim i konanim
poloajem tijela u prostoru. U tom sluaju polje sila se naziva potencijalnim
poijem, a same sile konzervativnim. Sile iji rad zavisi od puta, po kojem
tijelo prelazi iz jednog poloaja u drugi, nazivaju se nekonzervativnim silama.
Polje centralnih sila, F = F (r) je polje kod kojeg pravac djelovanja sile
u proizvoljnoj toki prostora, prolazi b o z neki centar, a veliina sile zavisi
samo od rastojanja od tog centra. Polje sila gravitacije, elektrostatskih sila:
su primjeri centralnog polja sila.
R ad konzervativnih sila na bilo kojem zatvorenom putu jednak je nuli.
Razloimo, zatvoren put po kojem se
giba tijelo, koje se nalazi u potencijalnom
polju sile, na dva dijela: put A po kojem
tijek) prelazi iz toke 1 u toku 2, i put B
po kojem tijelo prelazi iz toke 2 u toku
1, pri emu su toke 1 i 2 izabrane potpuno
proizvoljno, crt. 5.6. Rad na itavom zatvorenom putu bit e jednak sumi radova
koji se vre na svakom od dijelova.
+
b(5-M.)
Jednostavno je pokazad da je rad, koji se vri na bilo kojem putu, naprimjer na putu B, pri prelaenju tijela po njemu iz toke 1 u toku 2 jednak
radu, sa obmutim predznakom, koji se vri na istom tom putu pri obratnom
prelaenju iz toke 2 u toku 1. Promatrajmo dio putanje A J . Poto u potencijalnom polju sila F ovisi samo od poloaja tijcla u prostom i ne zavisi
od stanja gibanja tijela (posebno od smjera gibanja), elementami rad na putu
A pri gibanju u jednom pravcu jednak je AW = F A , a pri gibanju u
dmgom pravcu on je jednak AW = F A s '. S obzirom da je As' = - A ,
tada je i AW ' = -A W. To je ispravno za svaki elementami dio puta, a prema
tome i za rad na itavom putu, te je
(^ 2 .) b = - ( ^ J b.

72

(5.15.)

Koristei se dobivenim rezultatom, jednadba (5.14) moe se napisati u

slijedeem obliku:
^ T O a - T O b(5.16.)
Meutim, u potencijalnom polju sila, rad ne ovisi od puta, tj.
( w \i >a = ( ^ i 2)B- Prema tome izraz (5.16) jednak je nuli, to je i trebalo dokazati. Prema tome, potencijalno polje sila moe se definirati kao polje onakvih
sila iji je rad na svakom zatvorenom putu jednak nuli. Tada na jednim
dijelovima zatvorenog puta sile vre pozitivan rad, a na drugim dijelovima negativan.
Dokazat emo da je i polje gravitacionih
sila potencijalno, crte 5.7.
W = y ^ -A? = F ^ A j 'c o s a = F ' J ' &h.
Poto je F = G = mg, i

g(A, - h , )

dobivamo
W = mg(hx - h j .

(5.17.)

Izraz (5.17) oito ne ovisi od puta, slijedi da je gravitacijsko polje potencijalno.

5.2.5. Rad sila u gravitacijskom polju.

Centralno polje sUa
Gravitaciono polje sila je centralno polje. To je polje karakteristino po
tome da pravac sile, koja djeluje u bilo kojoj toki prostora, prolazi kroz neki
centar, a veliina sile ovisi samo od rastojanja do tog centra F = F{r). Gravitaciona sila ima oblik
F = - y F 0.
r
Elementami rad dW, koji izvri gravitacijska sila pri pomjeranju tijela
mase m2 za rastojanje d s jednaka je (crt. 5.8):
dW = F d = - y ^ ^ d r ,
gdje f d =dr. Integriranjem od r, do r2 dobivamo:

Iz jenadbe (5.18) vidimo da je za

r2 > r,, rad negativan. Promjena potencijalne energijc sistema jednaka je negativnoj
vrijednosti rada kojeg vri gravitacijska sila
pri premjetanju tijela

V r h V r )i
r,
r2
h
Obino se uzima da je r2 -*, tada Ep(x>) = 0, pa potencijalna energija
tijela mase m2 je:
(5.19.)
* = - y
p
r
Razmotrimo tri specijalna sluaja, crt. 5.8, zatri razliite ukupne energije
_ + E . Ovi sluajevi su interesantni kod izbacivanja vjetakog satelita
sa Zemlje. Nakon to dostigne maksimalnu visinu h satelit dobiva poetnu
brzinu v0. Ukupna energija satelita je tada
mM
E=
R^+h '

74

U sluaju E< 0, putanja po kojoj e se kretati satelit, je elipsa u ijem

sejednom fokusu nalazi Zemlja. Satelit u ovom sluaju pada na Zemlju. Uvjet
da bi se satelit kretao po paraboli je E = 0, odnosno kinetika energija satelita
mora biti jednaka potencijalnoj energiji. Da bi se satelit kretao po hiperboli,
tj. oslobodio Zemljine tee, potreban uvjet je, da kinetika energija satelita
bude vea od potencijalne energije, odnosno E> 0.

5.2.6. Rad elektrostatske sile

Elektrostatska sila je takoer centralna sila. To znai da rad ne ovisi o
putu, nego o krajnjem i poetnom poloaju tijela. Sila meudjelovanja izmeu
dva istoimena (pozitivna naboja), crt. 5.10 je:

?2

Elementami rad dW, kojeg vri elektroCrte 5.10.

statska sila pri pomjeranju naboja qt za rastojanje d r
dW = F - d f = k ^ - d r ,
r
jer su F i r0 kolineami. Integracijom o r, do r 2 dobivamo

W = ] k ^ - d r = - k ^ r i,
J

r r,

odnosno
W = -k q & i . l l , AE,
A r. J
gdje je E potencijalna energija elektrostatskog meudjelovanja naboja qx i q2
E = -k

(5.20.)

5.2.7. Veza izmeu potencijalne energije i sile

Svakoj toki potencijalnog polja odgovara, s jedne strane, neka vrijednost
vektora sile F koja djeluje na tijelo, a s druge strane, neka vrijednost potencijalne energije tijela E ^ Prema tome, izmeu sile i potencijalne energije mora
postojati neka veza. Za utvrivanje te veze izraunat emo elementami rad
AW koji sila polja pri malom pomjeranju tijela As, vri du proizvoljno iza-

. 75

branog pravca u prostoru, crt. 5.11. Taj rad

je jednak AW = F, As, gdje je F, projekcija
sile F na pravac s.
Poto se u danom sluaju rad vri na
raun smanjenja potencijalne energije -AE^,
na djelu ose s, imamo:
Crte 5.11.

Kako je AW = F,As, dobivamo:

AE .
(5.21.)
F=
As
lzraz (5.21.) daje srednju vrijednost F, na odsjeku As. Da bismo dobili
vrijednost F, u danoj toki, potrebno je izvesti granini prijelaz tj.
=
(5.22.)
Ar-*0 As
8s
Izraz (5.22) toan je za svaki pravac u prostoru, posebno za pravac
Descartesovih koordinata x, y i z, pa je.
8E d
F* ~ ~ dx
F
y

(5.23.)
dy
8E d

F ;~ ~ dz
Izrazi (5.23) odreuju projekcije vektora sile na koordinatne ose. ^ko
su poznate te projekcije, moe se odrediti i sam vektor sile.
_

[8 E d -

8E d -

8EdT

(5.24.)

U matematici se vektor
,
8 a - d a - da grnda= i + 7 + .
clr
dy
dz
gdje je a skalama funkcija od x, y, z, naziva gradijent tog skalara i oznaava se simbolom grad a ili
Va (nabla). Prema tome, sila je jednaka gradijentu
potencijalne energjje, sa suprotnim znakom:
F = - grad Er

76

(5.25.)

Kao primjer uzmimo gravitaciono polje sile. Osu z usmjerimo prema

gore. Pri takvom izboru osa potencijalna energija e imati oblik.
Ep = mgz + const.
Projekcije sile na zadane ose su:
Fx = Fy = 0, F. = mg.
Prema (5.24) dobivamo da je sila F = -m g k .

5.3. ZAKON OUVANJA IMPULSA

Produkt mase estice i njene brzine naziva se impuls ili koliina gibanja
estice
p =m v.

(5.26.)

Ako se impuls estice mijenja u toku vremena, to znai da postoji djelovanje neke sile, koja prema drugom Newtonovom aksiomu glasi:
d p d(mv) -

=V = F -

(5-27)

Gomja jenadba izraava najopenitiji sluaj drugog Nevvtonovog aksioma i u tom obliku vai ne samo za klasinu nego i za relativistiku mehaniku, i zove se zakon prom jene bnpuisa. Prvi Nevvtonov aksiom izraava
svojstvo svih tijela da u odsustvu sila zadiavaju konstantnu vrijednost brzine,
odnosno, impulsa, jer je m = const. (u kiasinoj fizici), tj.
p = mv =const.

(5.28.)

Ovo svojstvo predstavlja specijalan sluaj jednog opeg fizikalnog zakona o odranju koliine gibanja. Za to nam moe posluiti slijedei pokus:
neka meudjeluju vije kuglice masa m x i m2 preko sabijene opruge koju u
tom stanju odrava konac, crt. 5.13.
Ukoliko u jednom trenutku prekinemo

njouotn
konac, kuglice e se razletjeti. Uzajamno
m2
m,
djelovanje kuglica karakterizirano j e treim
Citc
5.13.
Newtonovim aksiomom:
Fx= -F 2
ili

1dt

dv,
+M2- ^ = .

(5.29.)

77

S obzirom da su /n, i m2 konstantne veliine, jednadba se moe napisati

u obliku
i V ^ ) =0
(5.30.)
dt
Dakle, promjena impulsa ili koliine gibanja u toku vremena za sistem
m x i m2 jednaka je nuli, pa se moe pisati:
m,v, + mjVj = P \+ P i~ const.

(5.31.)

Odnosno, impuls sistema m, i m2 ne moe se promijeniti pod djelovanjem

siianiihovoguzajamnog djelovanja. Ovaj zakljuakm oesepromh naizolirani sistem od proizvoljnog broja estica. Ukupna kolima gibanja zatvorenog
sistema je konstantna bez obzira kakvi se procesi i meudjelovanje dogaaju
u sistemu. To je zakon o ouvanju koliine gibanja, jedan od najvamjih
zakona u fizici. Moemo ga napisati i u matematikom obliku:
= p x + P i+ ...+ p

= m,V| +m2v2+...+mv

A ^ Z " W sscoB8L
i

(l3 2 )

Ovaj je zakon direkma posljedica Newtonovih aksioma. Drugi Newtonov

aksiom za sistem estica glasi:
d t'l
gdje je F rezultanta svih sila koje djeluji na sistem, a p u ukupna koliina
gibanja sistema. Ako je sistem izoliran, nema vanjskih sila, budui da se
unutranje sile prema treem Newtonovom aksiomu ponitavaju, to za izolyam
sistem F = 0.

5.4. SUDARI TIJELA

Na osnovu zakona ouvanja energije i impulsa mogu se prouavati fizikalne pojave kod kojih su nepoznate bilo priroda i intenzitet sila bilo samo
intenzitet sila koje djeluju u ovim pojavama. Takve pojave su sudari tijela.
Sudar dvaju tijela moe biti elastian, djelomino elastian i neelastian. Sudar
je savreno elastian kada nema gubitka energije, ve je ukupna kinetika
energija ouvana. Da bi sudar dvaju tijela bio savreno elastian, ta tijela
moraju biti savreno kruta (da ne doive nikakvu deformaciju) ili idealno
elastina, tako da nema rada unutamjih sila. Dvije eline kuglice ili kuglice

78

od slonove kosti sudaraju se priblino elastino. Pravi savreno elastini sudari

dogaaju se samo meu atomima i nukleamim esticama, dakle u mikrosvijetu. Pn savreno neelastinom sudaru tijela se nakon sudara deformiraju,
spoje zajedno i nastave gibanje kao jedno tijelo; tu se jedan dio kinetike
energije izgubi i pretvori u dntge oblike energije. Veina makroskopskih
sudara su lzmeu ova dva ekstremna shiaja, dakle djelomino elastini.

5.4.1. Savreno elastian sudar

Promatrajmo centralni savreno elastian sudar dvije kugiice tj sudar
pn kojem brzine jedne i druge kuglice lee na istom pravcu noiocu koii
proiazi sreditem obiju kugli. Dvije kugle (ili dvije estice), imaju brzine
v, i v2 sudaraju se elastino l, nakon sudara, imaju brzine , i 5, (crt. 5.14.).
Ovaj sistem je izoliran za vrijeme itavog procesa, na kuglice ne djeluju
vanjske sile (odnosno zbroj vanjskih sila je nula) i, bog toga, vrijedi zakon
ouvanja kohine gibanja:
m,v, + m2Vj = m, 5, + m25 j .

- * 0tn |
prije sudara

(5.33.)
m-i

poslije sudara
Crte 5.14.

i
Budui da je sudar savreno elastian, ukupna je kinetika energija prije
i poslije sudara ista:

M
2

+^

=
2

+^
2

f53.
2

Napiimo jednadbu (5.34) na drugi nain, dobivamo:

'"i (V|2 ~ j2) = -m^ (v2 - ilj2),

odnosno

m\ - i )(v,+5,) = -m 2 (v2- u2)(v2 + u2).

(5.35.)

Napiimo jednadbu (5.33) u obliku

m ,(v |- ,) = -m 2 (v2 - 2)

(5.36.)

te desnu stranu jednadbe (5.36) uvrstimo u (5.35) dobivamo:

( v, - 5 ,X v,+ 5 i - v2 - ^ ) = 0 .

(5.37.)

79
P

Budui da su pri centralnom sudaru brzine kolineami vektori, uvjet (5.37.)

je ispunjen samo ako je jedan od faktora jednak nuli. Ako je prvi faktor u
(5.37.) jednak nuli, brzine se nisu mijenjale te se ni sudar nije dogodio; zato
taj sluaj ne uzimamo u obzir. Dakle drugi faktor mora ieznuti, to daje;
(5.38.)

v ,- v j

Relativna brzina primicanja kugli prije sudara jednaka je po iznosu, a

suprotna po smjeru relativnoj brzini odmicanja kugli poslije sudara. Relativne
brzine promijenile su samo smjer, a ne iznos. Iz jednadbi (5.37.) i (5.38.)
moemo izraunati brzine poslije sudara 5, i
:

(539)
m, +/nj

(m ^-m ,)v2 +2m,v,

U j--------------------------m, +m j

(5.40.)

Posebni sluajevi:
1. m, = m2 = m. U sluaju jednakih masa 5, = v2 i j^ = v ,, q". estice
jednostavno izmijene bizine. Ako dniga kugla miruje (v2 = 0), tada je u, = 0,
a j = v,; poslije sudara prva kugla sc zaustavi, dok druga odleti brzinom koju
je imala prva kugla prije sudara.
2. m, < m2; v2 = 0. Savreno elastina kugla mase m, i brzine v, udara
u vrlo veliku kuglu ili savreno elastian zid. Iz (5.39.) dobivamo u, = - v ,,
tj. kugla se odbija jednakom btzinom kojom je dola. Zid pri tome dobiva
impuls sile 2m, v ,; naprotiv zid ne dobiva nikakvu energiju jer kugla prilikom
sudara ne mijenja energiju.
3. m, m2 i v2 = 0. Iz (5.39.) i (5.40.) slijedi u, v, i
* 2 v,. Kada
vrlo velika kugla udari kuglicu koja miruje, bizina joj se virlo malo promijeni
dok lagana kuglica odleti bizinom koja je dva puta vea od bizine upldne
kugle.
Predana energija p ri centralnom elastinom sudaru dva tijela (v2 = 0).
Na osnovu jednadbi (5.39.) i (5.40.), za sluaj da je v2 = 0, moe se izraunati
energija koju tijelo m, preda tijelu m2 pri udaru. Predana energija iznosi:

A = ,-,',

(5.41.)

gdje je E, prije sudara i EJ energija tijela mase m, poslije sudara. Da bismo

izraunali energiju E[ obra2aijemo

K
3
80

(5.42.)

Koristei se jenadbom (5.39.), gomju jednadbu moemo dobiti u obliku:

(5-4 3 )
Zamjenom (5.43.) u (5.41.) dobivamo:
AE = _ 4W|W2 ,.e
(m, +OTj)2

(5.44.)

Predana energija pri sudaru dva tijela imat e maksimalnu vrijednost

kadaje m, = m ,, iznost prema (5.44.) A = ,. pri gomjim uvjetima sudara,
tijelo koje se kree brzinom v, predaje cjelokupnu energiju tijelu koje ima
jednaku masu a pnje sudara nalazilo se u miru.

5.4.2. Savreno neelastian sudar

...
neelastinom sudaru kugle se nakon sudara deformiraiu
sltjepe i gibaju zajedno brzinom , = 4 = 7. Pri ovom sudam kinetika
energija mje odrana, jedan dio se utroi na deformaciju kugla, odnosno zagnjavanje (promjena unutranje energije).
Pomou zakona o ouvanju koliine gibanja odredit emo brzinu nakon
sudara:
W|V, + m^ v2 = (m, + m ^ u

m, -t-ffij

(5.45.)

Kinetika energija se smanjuje prilikom neelastinog sudara. Ukupna

kmetika eneigija poslije sudara:
(5.46.)
2
Kinetika energija prije sudara

2(ml +nh )

(5.47.)
Razltka kinetildh energija daje gubitak mehanike energije:
Ek

v ,- v 2)2.
m, -v/Mj ' 1 21

81

Posebni sluajevi:
j
1. m, = m2 = m, slijei da je u = ^-(v, + v2) . Ako je dniga kugla prije
sudara na miru, tada, nakon sudara, obje kugle nastave gibanje brzinom
u = ^i-. Ako je, v, = - v 2 tada nakon sudara, obje kugle stanu, u, = u2 = 0.
2. m {* m2, v2 = 0, slijedi d a je i u = 0. Kad kugla od blata padne na
tlo, tu i ostane.

5.5. ZAKON OUVANJA MOMENTA KOLIINE

GIBANJA
5.5.1. Kruto tijelo
Ako promatramo djelovanje sile na neko vrsto tijelo, moemo uoiti
dva uinka: promjenu oblika tijela (deformaciju) i gibanje tijela. Ako je deformacija nekog tijela izazvana vanjskom silom tako malena prema dimenzijama tijela da je moemo zanemariti, tj. ako tijelo pod utjecajem sile ne
m ijenja oblik, kaemo da je tijelo kruto. Moemo zamisliti da se kruto
tijelo sastoji od mnogo pojedinanih materijalnih toaka iji meusobni razmaci ostaju uvijek isti. Naravno, kiuto tijelo je idealizirani model; u prirodi
imamo vrsta tijela koja se, vie ili manje, pribliavaju modelu krutog tijela.
Moe se pokazati da se openito gibanje krutog tijela moe sastaviti od
translacije tog tijela brzinom kojom se giba neka njegova toka O (npr. centar
mase) i rotacije oko osi koja prolazi kroz tu toku. Pri tom brzina translacije
zavisi o izboru toke O, dok kutna brzina rotacije ne zavisi o izabranoj toki.

5.5.2. Moment sile

Pokusi pokazuju da kruto tijelo pod utjecajem sila moe pored translacijskog gibanja izvoditi i rotaciju oko neke toke. Utjecaj sile na rotaciju
opisuje se njenim momentom. Kad tijelo rotira, svaka njegova toka opisuje
kruno gibanje. Defmirajmo stoga moment sile. Neka materijalna toka krui
oko toke O po krunici polumjera r. Ako je kruenje ubrzano, na toku
djeluje sila koja ima radijainu komponentu Fr =ma>2r i tangencijalnu komponentu F, - ma, = m ra (crt. 5.13.).
Pomnoimo jednadbu
F, = Fsm<f> = m ra

82

s r, dobivamo:
rFsintp = mr 2a

(5.48.)

to se moe napisati pomou vektorskog produkta:

r x F = mr2a .

(5.49.)
a

Cj
Crte 5.15.

Lijevu stranu jednadbe (5.49.) definiramo kao moment sile M :

M = r x F

(5.50.)

a veliinu mr2 kao moment tromosti (inercije) materijalne toke:

I ^ m r 2.
Tako jednadba (5.49.) prelazi u

(5.51.)

M = Ia .

(5.52.)

Ova jednadba ima slinu ulogu pri kruenju kao drugi Nevvtonov aksiom
F = m a pri translaciji: pritom je sila analogna momentu sile, masa momentu
inercije, a akceleracija kutnoj akceleraciji. Ova razmatranja moemo proiriti
na kruto tijelo, gdje se moment inercije krutog tijela definira izrazom:

/ = r 2d m .

(5.53.)

Ako na neko tijelo djeluje vie sila u razliitim tokama, onda tijelo
moe da vri samo translaciju ili samo rotaciju ili bilo kakvo drugo gibanje
koje moe da se predoi kao translacija i rotacija. Kod materijalne toke
nismo uztmali u obzir mogunost rotacije zbog zanemarivih dimenzija toke.
Uvjet ravnotee materijalne toke je da zbroj svih sila koje na nju djeiuju
bude jednak nuli

(5.54.)
83

>

Kad sila Ft djeluje na kruto tijelo, neophodno je razmotriti ravnoteno

stanje i u odnosu na rotaciju. Naime, ovdje pored uvjeta (5.54.) koji predstavlja
uvjet za ravnoteu za translaciju, postoji i dodatni uvjet ravnotee za rotaciju
(5.55.)
Relacije (5.54.) i (5.55.) su osnovi predmeta statika, kojeg studenti tehnikih fakulteta izuavaju detaljno u toku studija pa su ovdje samo spomenuti.

5.5.3. Moment koliine gibanja

Ono to sila predstavlja za translaciju, to moment sile znai za rotaciju.
esto smo se do sada uvjerili da postoji anaiogija meu veliinama i zakonima
u translaciji i rotaciji. Veliina analogna koliini gibanja je moment koliine
gibanja.
Najprije emo definirati moment koliine gibanja materijalne toke (estice) koja se giba po krunici polumjera r (npr. elektron oko jezgre). Takav

Crte 5.16.

moment koliine gibanja esto se zove orbitalni, jer se odnosi na orbitalno

gibanje estice. Moment koliine gibanja L materijalne toke mase m i koliine gibanja p = mv s obzirom na referentnu toku 0 (npr. sredite krunice
na crt. 5.16.) definira se kao vektorski produkt radijus vektora r i koliine
gibanja:
L =r x p =r x m v .

(5.56.)

Smjer momenta koliine gibanja odreujemo kao i smjer svakog vektorskog produkta pomou pravila desne ruke. Smjer L je isti kao smjer d .
Jedinica momenta koliine gibanja je kgm V 1. Iz jednadbe M = la moemo

84

izvesti jo jedan izraz za moment koliine gibanja materijalne toke koja se

giba po krunici.
Uvrtavanjem u (5.52.) poznatih relacija a = , I = m r2 i c o = ,
dobivamo:
r
M = Ia = I =
dt
Iz gomjeg izraza dobivamo:
L =I&

(5.57.)

dL
dt

(5.58.)

dok je jednadba gibanja

Ova razmatranja za materijalnu toku mogu se proiriti i na kmto tijelo

koje rotira oko nepomine ose. Ovaj zakon izveden za materijalnu toku,
vrijedi za svaku toku sistema materijalnih toaka ili krutog tijela,

5.5.4. Zakon o ouvanju momenta koliine gibanja

Ako je vektorski zbroj momenata svih vanjskih sila s obzirom na neku
toku jednak nuli, tada je ukupni moment koliine gibanja sistema (krutog
tijela) za tu istu toku konstantan i po smjeru i iznosu. Iz relacije (5.59) uz
uvjet da je M = 0 slijedi:
M =

dt

= 0 => L = const.

(5.60.)

Unutranje sile u sistemu ne mogu promijeniti moment koliine gibanja.

Moemo, takoer, rei: u zatvorenom sistemu moment koliine gibanja je
sauvan. Vrti li se mehaniki sistem oko vrste osi z, tada je moment koliine
gibanja u smjeru osi z:
Lz = I: (o.

(5.61.)

Ako je sistem izoliran tako da je komponenta ukupnog momenta vanjskih

sila u smjeru osi z jednaka nuli, tada je:
Lz = Iz (o = const.

85

Ako je /2 = const. (kruto tijelo), iz (5.61.) slijedi da je i = const., tj. da

kruto tijelo rotira oko vrste osi stalnom kutnom bizinom. Naprotiv, ako se
/ mijenja za vrijeme vrtnje (npr. udaljavanjem pojedinih toaka sistema od
osi rotacije), tada se i co mijenja tako da bi Tto bilo konstantno. UnutraSnje
sile mogu dakle mijenjati kutnu brzinu rotirajueg sistema premda, pri tom,
Lz ostaje konstantan.
Pokusima na Prandtlovom stoliu moemo lijepo ilustrirati ovaj zakon.
To je stoli koji se moe zavrtjeti na kuglinim leajevima oko vertikalne
ose. ovjek koji sjedi na stoliu moe se zavrtjeti oko vertikalne osi ako
rakom rotira kota od bicikla, kao to je prikazano na crt. 5.17. Pritom se
nastali moment koliine gibanja kotaa poniti s momentom koliine gibanja
sistema, te je stalno ukupni moment koliine gibanja nula.

a)

b)

c)

Crte 5.17.

N a crt. 5.17 b. i c. prikazan je na stoliu ovjek koji ima utege u rukama

da bi poveao masu raku. Ako se vrti s rakama priljubljenim uz tijelo pa
ruke naglo isprui, kutna brzina mu se mijenja, u ovom sluaju smanji. Ako
je /, moment inercije ovjeka s utezima priljubljenim uz tijelo, a I2 moment
inercije ovjeka s utezima kad su rake ispruene, tada moemo na osnovu
(5.61.) pisati:
/,co, = /2co2

(5.62.)

tadaje zbog/, </**>, > cd2. Akrobati, plesai, klizai na ledu i sl. esto koriste
ovaj zakon o ouvanju ukupnog momenta koliine gibanja. Tako, npr. kliza
na ledu skupljajui rake smanjuje svoj moment inercije i time poveava brzinu
vrtnje (piraeta). Kad se eli zaustaviti, irenjem ruka poveava I i tako smanjuje CD.
Zakon ouvanja momenta koliine gibanja naroito ima vanu ulogu u
prouavanju atoma i molekula, te emo ga koristiti u prouavanju strakture
atoma.
86

5.6. SNAGA
Snaga je brzina vrenja rada ili brzina prijenosa energije:
P

dW

dt
Budui da je dW = F d s , to izraz za snagu moemo pisati:

(5.63.)

Fd - ds - _
.
. . .
,___ ,
dt
dt
Snaga je skalami produkt sile i trenutne brzine. To je skalama veliina.
Jedinica za snagu je 1W = 1 Js'1.
P

87

6. TITRANJE (OSCILACIJE)

Titranje (osciliranje) predstavlja vrstu gibanja ili promjenu fizikog procesa koji se odlikuje odreenim stupnjem ponavljanja. U zavisnosti od prirode
fizikog procesa koji se ponavlja, titranja dijelimo na: mehanika (njihalo,
treperenje ice kod muzikog instrumenta itd.), elektromagnetska (naizmjenina strnja, clektromagnetski valovi i dr.) i elektromehanika (osciltranje
atoma vistog tijela oko ravnotenog poloaja u kristalnoj reetki i dr.). U
zavisnosti od karaktera djelovanja, koje se vri na oscilatomi sistem, razlikujemo: slobodno titranje, prigueno titran je i prisilno dtranje.
Slobodno titranje nastaje u sistemu koji je, nakon poetnog vanjskog
djelovanja, preputen samom sebi (npr. elastina opruga ili klatno izvedeno
iz ravnotenog poloaja). Pri ovome svaki oscilator ima svoju vlastitu frekvenciju. T itran ja kod kojih se veliina koja oscilira mijenja po zakonu sinusa
ili kosinusa u fu n k d ji vremena nazivaju se harm onina titranja (oscilacije). Titranja u prirodi su veoma bliska harmoninim titranjima, ili mogu
biti predstavljena superpozicijom harmoninih titranja.

6.1. HARMONINO TITRANJE

Promatrajmo sistem koji se sastoji od kuglice mase m koja je objeena
na elastinu oprugu. U stanju ravnotee sila, silu teine mg uravnoteuje
elastina sila kAl0 (Hookeov zakon):
m g-kdo,

(6.1.)

gdje je k pozitivna konstanta, a AI0 izuenje.

Pomjerimo kuglicu iz poloaja ravnotee na rastojanje x, tada e produenje opruge biti jednako Al0 + x, pa rezultirajua sila projicirana na osu
x ima vrijednost:
F = m g - k(Al0 + x).

(6.2.)

Uzimajui u obzir uvjet ravnotee (6.1) dobit emo da je:

F = -k x .
88

(6.3.)

O
X

X
Cite 6.1.

Predznak (-) u fonnuli (6.3.) izraava injenicu da pomjeranje i sila

imaju suprotne smjerove. Sila F ima osobine:
proporcionalna je pomjeranju kuglice iz poloaja ravnotee i
uvijek je usmjerena prema poloaju ravnotee.
U ovom sluaju sila je po prirodi elastina, meutim za sile koje se
ponaaju po istoj zakonitosti kaemo da su kvazielastine. Da bismo pomjerili
kuglicu za vrijednost x moramo izvriti rad protiv kvazielastine sile:

Ovaj rad se manifestira u viu potencijalne energije sistema. Prema tome,

sistem u kojem djeluje kvazielastina sila, pri pomjeranju iz ravnotenog
poloaja na rastojanje x dobiva potencijalnu energiju:

Izvrimo pomjeranje kuglice za x = A i pustimo sistem da oscilira. Pod

djelovanjem sile F = ~kx, kuglica e se kretati prema poloaju ravnotee brzinom:
dx
(6.5.)
dt
Pri ovome e se smanjivati potencijalna energija sistema a javljat e se
kinetika energija (masu opruge zanemarujemo).
Doavi u poloaj ravnotee kuglica nastavlja kretanje po inerciji. Ovo
kretanje e biti usporeno i prestat e onda kad se kinetika energija u potpunosti pretvori u potencijalnu, tj. kad pomjeranje bude jednako -A . Ako u

89

sistemu nema trenja, energija sistema mora biti

ouvana, i kuglica e se kretati neogranieno
dugo u granicama od A do A.
Jednadba gibanja za kuglicu, prema II
Newtonovom aksiomu' ima oblik:
=-fcx.
( 6 .6 .)
dt 21
Napiimo ovu jednadbu u drugom obliku:
d 2x
k
(6.7.)
r- +
x=0.
dt2
m
Koeficijent uz x je pozitivan broj pa ga moemo napisati u obliku:

*
( 6.8.)
m
gdje je (o realan broj ije emo fizikalno znaenje vidjeti kasnije. Jednadba
(6.7.) moe se napisati u obliku:
2

d 2x
+ e>2x = 0 .
(6.9.)
d t2
Znai, gibanje kuglice pod djelovanjem sile oblika -fcc izraava se linearnom homogenom diferencijalnom jednadbom drugog reda. Moe se vidjeti
da tjeenje jednadbe (6.9.) ima oblik2:
( 6. 10.)

x = y4cos(o>t + <p)
ili
x = /4sin(to/ + q / ) ; <p' = 9 +

n
2

gdje su A i <p proizvoljne konstante.

Vidimo da gibanje sistema, koji se nalazi pod djelovanjem sile oblika
F = -kx, predstavlja harmonino gibanje.
Veliina najveeg otklona od ravnotenog poloaja naziva se amplituda
titranja, crte 6.3. Veliina (coM-<p) naziva se faza titran ja (osciliranja). Konstanta <p predstavlja vrijednost faze u trenutku / = 0 i zove se poetna faza
titranja.
1 F ~ m-a = m(d2x/dt2).
2 Uvritavanjcm (d 2xldt2) - -X<o2cos(toHip) i rclacije (6.10.) u (6.9.) dobivanra:
-X<o2cos(<o/+<p) + yt<o2cos(<o/-Hp) = 0, tj. jcdnaba (6.10.) je deienje jenadbe (6.9.) u svakom
treoutku vremena t.

90

P?t J* kosmus periodina funkcija s periodom 2 jc, razliita stania siste

harmom$no t,trar,j e>Ponavljaju se za interval vremena T a koii

ir J S s s ^ * 2no*

^ 1

2iv' -

[(/ + 7) + cp] = [cor + <p] + 2?t

odakle je,
2n
T =
( 6 . 11.)
co
Broj titranja u jedinici vremena naziva se frekvenciia titrania f Veza
lzmeu frekvencije i perioda titranja je:
J

f-L

~ t:

(6 . 12 .)

ciju j ' 1 H l - * *

2n

(0 .
T
k m ^ r J T 6- ? prestav,j a brj osctlacija za 2 jc sekundi, i naziva se
kruna frekvencija. Veza izmeu frekvencije i krune frekvencije je:
(6.13.)
Diferencirajmopo vremenu jednadbu (6 . 10 .) dobit emo izraz zabrzinu:
dx
V~~H = ~ ^ sin(mr+ <p)
cos(/ + (p + ).
(6.14.)
Vidimo da se i brzina mijenja po harmoninom zakonu pri emu ie
S
l daenviranje
e n V po
r ^ vremenu:
^ - ^
^zvrsimo

d0bit emo ^ j o S jedanput

p

91

a - LL?L = -A a J cos(cor + q>).

(6.15.)
dt
Znai da se ubrzanje i pomjeranje nalaze u protiv fazi. Svako oscilatomo
kretanje moe se karakterizirati odreenim vrijednostima amplitude A i poetne faze q>. Ove vrijednosti mogu se odrediti iz poetnih uvjeta. U momentu
t = 0 jednadbe (6.10.) i (6.14.) glase:
x 0 = A coscp;
v0 = -^co sintp.
Iz ovih relacija moemo izraunati amplitudu A i poetnu fazu <p
A = J.
Jx0 + -4 (O
*89 =

(6.16.)

xn
Grafiki prikaz pomjeranja x, brzine v i ubrzanja a, kod harmoninog

92

6.2. ENERGIJA HARMONINOG TITRANJA

Kvazielastina sila je konzervativna', pa je ukupna energija harmoninog
titranja konstantna. U procesu titranja olazi do pretvorbe kinetike energije
u potencijalnu i obratno. Maksimalna potencijalna energija se dobije kada se
sistem nalazi na najveem otklonu od ravnotenog poloaja:
kA2
( 6 .I 7.)
U momentu prolaska kroz ravnoteni poloaj sistem ima maksimalnu
brzinu, tj. maksimalnu kinetiku energiju,
E = (Et ) =
' *'mx

mv_
- mA2io2
^

(6.18.)

Moe se pokazati da su izrazi (6.17.) i (6.18.) jednaki jedan drugom,

prema (6.8). Promatrajmo kako se mijenjaju kinetika i potencijalna enereiia
s vremenom:
2 2
mv
mA2i
d

sin2(co/ + cp)

(6 .19 .)

kx2 kA2 2,
.
Ep = ~ = ~ c o s > / + <p).

Zbrajanjem ova dva izraza, dobivamo da je ukupna energija harmoninog

titranja konstantna:
kA2 mA2m2
E = Ep + Et = ^ =
p

(6.20.)

Koristei poznate trigonometrijske formule moemo izraze za Et i E

napisati na slijedei nain:
P
E p = E cos2(cor + cp) = e \^~+ |

c o s 2 ( co/

+ <p)

( 6.21.)

Et = s i n 2(co/ + <p)= ^ i - i c o s 2 ( c o f + <p) .

Vidimo da se Et i Ep mijenjaju s fiekvencijom 2co. Srednja vrijednost
kvadrata sinusa i kosinusa jednaka je jednoj polovici. Prema tome, srednja
vrijednost Et podudara se sa srednjom vrijednou Ep i jednaka je 72.
I Ako ra sile. it pomjeranju materijalne take, ne ovisi od veliCine i oblika puta nego sarao od
podemog . krajnjeg potoaja, takve s.le naavamo konzervativnim. Ako su sile koje djeluju na
tijelo konzeivativne. taa je ukupna mehanika energija konstantna.

93

63. HARMONINI OSCILATOR

Sistem opisan jednadbom:
^

dr

= 0,

gdje je (D2 konstantna pozitivna veliina, naziva se h a r m

Kao to je poznato, rjeenje jednadbe (6.22.) ima oblik:
x - A cos(cat + (p).

(6.22.)
o n i n i

osciiator.
(6.23.)

Prema tome, harmonini oscilatorpredstavlja sistem koji vri haimonina

titranja oko poloaja ravnotee. Obino u teorijskoj fizici koliinu kretanja
nazivamo im puls i oznait emo ga sa p. Izraunajmo impuls harmoninog
oscilatora:
A.
p = m v = - A (0 C0S(/ + (p).-m
(6.24.)
94

U svakom sluaju oscilator pored otklona x, ima jo jednu karakteristinu

vrijednost, p. Napiimo gomje jednadbe (6.23.) i (6.24.) na drugi nain:
= cos(co/ + cp)
(6.25.)
= -sin(co/ + (p).
mAco
'
Kvadriranjem i zbrajanjem dobivamo:
-2
2
+ ___ = 1
A 2 m2A W
Grafiki predstavljen impuls harmoninog
oscilatora u funkciji otklona x, daje elipsu. Koordinatna ravan (p, x) naziva se fazna ravan a odgovarajua kriva fazna putanja, crte 6.6.
Povrina elipse1jednaka je:

(6.26.)

_
. .
2n mA1co2
6 = nAmAoo --------------
2
odnosno,
S =j E .

(6.27.)

Znai, ukupna energija harmoninog oscilatora je proporcionalna povrini

elipse, pri emu je koeficijent proporcionalnosti vlasdta frekvencija oscilatora:
E = f- S .
Povrina elipse moe biti izraunata i kao integral
(6.28.) moe napisati i u obliku:

(6.28.)
pa se formula

E = f ^ pdx.

(6.29.)

Ova posljednja relacija, odigrala je veliku ulogu u izgradnji osnova kvantne mehanike o emu e biti govora kasnije.

6.4. SLAGANJE HARMONINIH TITRANJA

Pri istovremenom djelovanju vie razliitih elastinih sila na oscilator
on e vriti sloeno gibanje, koje e biti jednako geometrijskom zbiru pojedinih oscilacija. Rjeavanje ovih problema, posebno slaganje oscilacija istog
I 5 = nab, gdje su a i b poluose elipse.

95
P

smjera, znatno se olakava ako se oscilacije predstave pomou, tzv. vektora

amplitude.
Uzmimo jednu osu koju emo oznaiti
0)^
sa x, crte 6.7. Iz take O, koja je uzeta na
osi, povucimo vektor duine A, koji sa osom
A /
obrazuje kut cp. Ako taj vektor rotiramo sa
kutnom brzinom co projekcija vektora e se
X pomjerati po osi x u granicama od -A do +A,
0 /
pri emu e se koordinata te projekcije miCrte 6.7.
jenjati s vremenom po zakonu:
(6.30.)

x - A cos(<b/ + cp).

Prema tome, projekcija kraja vektora na o s u j c vrit e haimonino titranje

s amplitudom koja je jednaka duini vektora, krunom frekvencijom koja je
jednaka kutnoj brzini rotiranja vektora i poetnom fazom koja je jednaka kutu
koji obrazuje vektor s osom u poetnom momentu vremena.
Promatrajmo slaganje dva harmonina titranja istog smjera i iste frekvencije.
x ,= A , cos(co/ + <p,) i x 2 = A 2 c o s ( cd/

+ cp^).

(6.31.)

Rezultirajue pomjeranje tijela vrit e se po istoj pravoj tako da je

jednako algebarskom zbiru oba pomjeranja:
x

= x , + x2=

A, cos(cd/ + cpj) + A 2 c o s (<o / + <pj).

(6.32.)

Predstavimoobaosciliranjapomou vektora amplitude A, i A2, crte 6.8.

Moe se uoiti da je projekcija rezultirajueg vektora A , na osu x jednaka
sumi projekcija vektora koji se slau:
*
x = x ,+ x 2 .
(6.33.)
Prema tome, vektor A predstavlja rezultirajue titranje. Taj vektor rotira
s istom kutnom brzinom co kao i vektori A, i A2, tako da e rezultifajue
gibanje biti harmonino titranje sa frekvencijom oo, amplitudom A i poetnom
fazom <p.
x = A cos(co/ + cp).

(6.34.)

Na crteu 6.8. vidimo, za trenutak / = 0, na osnovu kosinusne teoreme

imamo:
A2 = A? + A% -2/^^jCOs[n-(92 -<Pi)]
ili
A 2 = A 2 + A 2 +2A,A 2 cos(<f>2 cp,)

96

(6.35.)

odnosno,
OC

Af cos<p, + A^cosq>2 '

Jednadbe (6.35.) i (6.36.) mogu se dobiti i zbrajanjem jednadbi (6.31.) koristei

odgovarajue trigonometrijske transformacije.
Analizirajmo izraz za amplituu (6.35.).
Ako je razlika faza izmeu dva titranja konstantna, tj.:
cP2 _(Pi = const.

(6.37.)
takva titranja nazivaju se koherentna. Ako je pak
razlika u fazi jednaka nuli
tli cijelom pamom broju n, imamo da je:
P2 ~ <Pi = 2jw, gdjeje n = 0, 1 ,2 ,3 ,....
tada je,
C0S(<P2-<Pi)= 1

A - A , + A 2.

(6.38.)

Ako je razlika faza oba titranja jednaka nepamom broju n, imamo da je:
<P2 - <Pi = (2n + 1> , gdjeje n = 0,1, 2 ,3 ,....
tada je,
cosC^Pz <Pj) = 1

=\4 j - a 2\.

(6.39.)

6.5. MATEMATIKO NJIHALO (KLATNO)

Matematiko njihalo sastoji se od tokaste mase m objeene na nerastee
Ij^vu vrio laganu mt duljine /, crt 6.9. Kada njihalo miruje u ^oloaju r a m S e '
napetost mti N uravnoteuje sila G (sila tee). Izvan poloaja ravnotee
angencijalna sila (komponenta sile tee) vraa tijelo u poloaj ravnotee dok
je radijalna komponenta sile tee uravnoteena napetou niti / *

97
*

Zbroj svih sila na materijalnu toku jednak

je tangencijalnoj komponenti sile tee
F = -mgsinO, gdje predznak minus kae da sila
djeluje u smjeru porasta pomaka 0. Sila mje
proporcionalna kutnom pomaku 0, nego sm0,
prema tome gibanje nije harmomno. Meutinv
za male amplitude sin0 * 0, te sila F = -mg0
harmonina. Matematiko njihalo titra harmonino samo za male amplitude, dokje, za vee
amplitude, period njihala fonkcija amplitude.
Jednadba gibanja matematikog njihala glasi.
F = ma, = -m gsin0,
odnosno prema (3.40.)
,
.d 'B
ai ~ la =
dobivamo,
d 2Q = -m gsm
O
o.
U sluaju malih pomjaranj.

(6.40.)

L> - 6, te jeduadiba gibmja m.iemaMkug

njihala poprima oblik:

^ + 0 = 0.
dt 1
l

(6 .5 0 .)

Ovo je jednadba harmoninog titranja, pa analogno prema (6.7.) ima

ijeenje:

f r~~
>
0 = 0Osin(co/-np) = 0Os i n U y ^ + <P I

(6.51.)

odavde period T = ^ , odnosno period matematikog njihala za male amplitude' je:

r= 2 * E .

< ' )

Period njlhala ne ovisi ni o masi ni o amplitudi ve samo od duljme 11

gravitacionog ubrzanja g.
, Kada su am pliu.de vee, tj. kada jc sm 6 *
m aiem atiikoR n jih a la

98

8. period njihala o v isi o am pliU Kli 8o. tada jc

period

6.6. PRIGUENO TITRANJE ^

Do sada smo promatrali idealiziran sluaj titranja materijalne toke u
kojemu je mehanika energija ouvana. Iz iskustva znamo da su uvijek gubici
energije prisutni i da e elastina opruga poslije odreenog vremena prestati
titrati. Za takva titranja kaemo da su priguena. Prigueno titranje moemo
uoiti ako elastinu opnigu uronimo u viskoznu tekuinu. Sila trenja koja se
protivi gibanju elastine opmge proporcionalna je brzini gibanja:
F, = -b v = - b ^ .
(6.53.)
at
gdje je b konstanta priguenja, a predznak minus pokazuje da su sila trenja i
brzina, suprotne smjem izabrane ose x.
Jednadbu gibanja za prigueno titranje, na osnovu dmgog Newtonovog
aksioma i (6.3.), moemo pisati:
ma = Frl + Jv

(6.54.)

ili

d lx b dx k
(6.55.)
r
---dt
T +
dt + m
m x =0 k
b
Zamjenom, = toj i = 2 8 , jednadba (6.55.) poprima oblik:
m
m
d2x . . dx
2
(6.56.)
y + 2 8 - + ;,.o .
gdje je cn0 = J vlastita frekvencija nepriguenog oscilatora, a 5 faktor
priguenja.
''m
Rjeenje ove homogene lineame diferencijalne jednadbe je:
x(t) = Ae~^ sin(cot + <p)

(6.57.)

uz uvjet,
co = Jal + 5 J .

(6.58.)

Ovo moemo dokazati uvrtavanjem, prvog i dmgog izvoda. Prvi izvod

od z(t) je ustvari brrina priguenih oscilacija:
= -Ade~it sin(cot+ <p) + Atoe'* cos(cot + <p).
dt
Dmgi izvod je ubrzanje:
d 2x
j- = .<48Je"' sin(<nt+ <p)-2^5o)e'6' cos(ot + <p)-^o)2e~*' sin(o)t +<p).
dr

-99
P

Uvrtavanjem u jednadbu (6.56.), dobivamo:

(A 8 2 - Aa>2 - 2A8 7 + /4(Oo)e"*' sin(cof + tp) = 0 .

(6.59.)

Jednadba (6 59.) mora fiti ispunjena za svaki t, |to daje uvjet (6.58.):
a = co0 o .
Priguenje smanjuje fiekvenciju titranja to vie to je trenje
vee. Amplituda A e **opada eksponencijalno s vremenom; to je
faktor priguenja 8 vei, to i amplituda bre tme, crt. 6.10. Ako
je trenje veliko, uope nema titranja; uvjet za takvo aperiodino
gibanje dobivamo iz (6.58.):
82 > a 0 .

(6.60.)

Tada je naime a u izrazu (6.58.) imaginama i tjeenje jednadbe gibanja

je elongacija koja eksponencijalno opada. Osciliranje nekih mehanikih sistema esto je nepoeljno i nastoji se, uvoenjem odreenog priguenja, smanjiti
ili ukloniti (npr., kazaljke mjemih instrumenata, amortizeri na vozilima i dr.).

6.7. P R IS IL N O T IT R A N J E . R E Z O N A N C IJ A

Crte 6.11.

100

Kada vanjska periodina sila djeluje na sistem koji

moe titrati, nastaje prisilno titranje. Na crteu 6.^1.
prikazan je jedan takav prisilni oscilator. Pomou vanjskog oscilatora, kojem se frekvencija moe mijenjati,
pobuujemo sustav opraga + masa, na titranje. Kad
je frekvencija co vanjskog oscilatora manja od vlastite
frekvencije sistema co0 = -J k /m , sistem oscilira, ali s
malim amplitudama. Kako <o raste, amplitude postaju
sve vee i vee. Kada se co priblii vlastitoj frekvenciji
sistema cOo, dolazi do rezonancije, tj. titranja s vrlo
velikim amplitudama. Daljnjim poveanjem frekvencije
titranje ponovo postaje sve slabije. Napiimo jednadbu
gibanja za ovakav prisilni harmonini oscilator. Neka
je vanjska sila sinusoidalnog oblika:

Fv= F0 sincof,

(6.61.)

gdje je o) kruna frekvencija vanjskog oscilatora. Drugi Newtonov aksiom,

primijenjen na ovakvo gibanje, daje:
dx
dx
i = = - k x - b + /vsmcor
dt
dt
ili

F
x + 28x+a>lx = sinto/ = /foSinof,
(6.62.)
m
gdje je 5 faktor priguenja, koji smo definirali u prethodnom ojeljku, a A0
arnplimda vanjskog oscilatora. Rjeenje ove jednadbe je titranje s prisilnom
frekvencijom co:
x(t) = A(a>) sin(car- cp)

(6.63.)

gdje je <p kanjenje u fazi titranja vanjskog oscilatora. Uvrstimo li (6.63.) u

(6.62.) dobivamo:
(coj -co2)sin(co< -<p)-26cocos(cor-cp) =
Jednadbu (6.64.) predstavimo pomou
vektora, c rt 6.12.
Iz crtea 6.12. proizlazi:

-sinco?.

(6.64.)

28(0

25co
^ - = ^/(<o2 - co2) + 482co2; tg<p = j
2*
^co)
coj-co-1
Amplituda prisilnog osciliranja je:
A(<o)= ;
^ ------------^(coo - d2)2 + 4 6 2co2

Crte 6.12.

(6.65.)

Amplitude za razna priguenja prikazane su na crteu 6.13.

Amplituda osciliranja (6.64.) ovisna je o omjeru co/co0 i o priguenju 6
i maksimalna je pri rezonantnoj frekvenciji:
cor = -Jtol - 2 6 2

( 6.66.)

to se dobije izraunavanjem maksimuma funkcije (6.64.).

Rezonantna frekvencija u sluaju priguenog oscilatora neto je manja
od vlastite frekvencije; rezonantna frekvencija nepriguenog oscilatora jednaka
je vlastitoj frekvenciji cor = co. U idealnom sluaju, kad ne bi bilo gubitaka,
amplituda pri rezonanciji (co = co0) bila bi beskonano velika. Kad su prisutni

101

Cite 6.13.
gubici, rezonantna amplituda je konana a rezonantna frekvencija je neto
manja od (o, tim vie to je priguenje vee.
Rezonancija moe biti ponekad opasna i dovesti do ruenja (mostova,
zgrada i sl.). Tako je sruen most u Takomi (1940.); vjetar u rezonanciji s
vlastitom frekvencijom mosta uzrokovao je snane oscilacije i ruenje mosta.
Rezonancija se susree u mnogim mehanikim, elektrinim i drugim ureajima.

102

7. MEHANIK3 VALOVI I ZVUK

7.1. PROSTIRANJE VALOVA

U ELASTINOJ SREDINI
Ako se na jednom mjestu elastine sredine (vrste, tene ili plinovite)
izazovu oscilacije njenih estica, tada e se, zbog meudjelovanja estica, to
osciliranje iriti kroz sredinu nekom brzinom v. Proces prostiranja oscilacija
u prostoru naziva se val ili talas. Val ne prenosi estice sredine u kojoj se
prostire, one samo vre osciliranje oko ravnotenih poloaja.
Longitudinalni val je takav val kod kojeg estice osciliraju du pravca
prostiranja. Transverzalni val je takav val kod kojeg estice osciliraju u
smjeru koji je okomit na pravac prostiranja vala. Mehaniki transverzalni val
nastaje samo u sredini koja pokazuje otpor na smicanje. U tenoj i plinovitoj
fazi mogu je nastanak samo longitudinalnih valova.

103

Na crteu 7.1, prikazano je kretanje estica pri prostiranju transverzalnog

vala. estice oznaene sa 1,2,3 itd. pomaknute su jedna od druge na rastojanju
1/4 vT. To je jednako etvrtini puta kojeg val pree za vrijeme jednog perioda.
estice koje se nalaze jedna od druge na rastojanju vT osciliraju u istoj
fazi. Rastojanje izmeu najbliih estica koje osciliraju u istoj fazi naziva se
valna duina.
Valna duina je prema tome jednaka proizvodu brzine vala i perioda.
X= v - r .

(7.1.)

Ako zamijenimo u izrazu (7.1) T s M f dobijemo

X =j .

(7.2.)

Geometrijsko mjesto toaka do kojeg dolaze oscilacije u momentu vremena t naziva se valni front. To je povrina koja dijeli dio prostora koji je
zahvaen u valni proces od oblasti u kojoj jo nema oscilacija. Geometrijsko
mjesto toaka koje osciliraju sa istom fazom naziva se valna povrina. Valne
povrine mogu da budu bilo kojeg oblika, najjednostavnije su one koje imaju
oblik ravni ili sfere. U tim sluajevima val se naziva ravni ili sferni. U
sfemom valu valne povrine predstavljaju sistem koncentrinih sfera, crte
7.2a.

\ \
\ \

\.

zrake
valna
fronta

b. ravoi val

Crte 12.

Pravci du kojih se ire oscilacije od toke do toke zovemo zrakam a

vala, zrake su okomite na valne povrine.
Iz tokastog izvora u izotropnom sredstvu (tj. sredstvu koje u svim smjerovima ima iste osobine) iri se sfemi val ije su valne fronte koncentrine
sfere (lopte) crte 7.2a, a zrake radijalni pravci. Ravni val nastaje iz beskonano dalekog tokastog izvora, valne fronte su ravnine, a zrake paralelni
pravci, crte 7.2b.
104

7.2. JEDNADBA RAVNOG I SFERNOG VALA

Valna jednaba naziva se izraz koji daje pomjeranje oscilirajue toke
kao funkciju njenih koordinata x , y , z i vremena t
= ( z ,y ,z ,0 .

(7.3.)

Funkcija (7.3.) mora da bude periodinakako u odnosu na vrijeme, t

tako i u odnosu na koordinate x, y , z.
Naimo oblik funkcije u sluaju ravnog vala koji se prostire du ose x
= (x 0 (7-4-)
Valne povrine normalne su na osu x. Neka oscilacije toaka koje lee
u ravni x = 0 imaju oblik
= (0 , t)= A coscot.
Naimo oblik osciliranja estice u ravni koja odgovara proizvoljnoj vrijednosti
x. Da bi val preao put od ravni x = 0 do
ravni x valu je potrebno vrijeme x

X= V T
x
r = ,
(7.6.)
v
gdje je v brzina prostiranja vala.
Crte 73.
Oscilacije estica koje lee u ravni x ,
zaostaju u vremenu, za t.
Prema tome, jednadba ravnog vala moe se napisati u obliku
= /fc o s to (/-r) = / f c o s o ^ / - j .

(7.5.)

(7.7.)

Pri ovome pretpostavljamo da je amplituda oscilacija u svim tokama

jedna ista, tj. nema apsorpcije valova.
Neka je vrijednost faze u jedndbi (7.7.) jednaka nekoj stalnoj vrijednosti
const.

(7.8.)

Izraz (7.8.) daje vezu izmeu vremena t i onog mjesta x u kojem se u

danom momentu ostvaruju iste vrijednosti faze.
Diferenciranjem (7.8.) dobivamo brzinu kojom se pomjera dana vrijednost faze
d t- - d x =0,
V

(7.9.)

.105

odnosno
dx
(7.10.)
= +v.
dt
Prema tome, brzina prostiranja vala u jednadbi (7.7.) jeste brzina pomjeranja faze, pa se zove fazna brzina. Iz jednadbe (7.10.) slijedi da je brzina
vala pozitivna, prema tome (7.7.) opisuje val koji se rasprostire u stranu rasta
x (slijeva u desno), val koji se rasprostire u stranu suprotnu ima oblik
W = A cosa

(7.11.)

Izjednaimo fazu sa konstantom i diferencirajmo, dobijemo

d x __
d t~

(7.12.)

Rezultat pokazuje da se val kree u suprotnom smjeru. Jednadbi ravnog

vala moe se dati simetrian oblik u odnosu na t i x. Uvedimo valni broj k,
k

2n
k

(7.13.)

Veza izmeu valnog broja k i krune frekvencije i fazne brzine vala

v ima oblik

v
(7.14.)
J
Jednadba ravnog vala moe se napisati u obliku
= A cos(r kx).

(7.15.)

Promatrajmo jednadbu sfemog vala. Sfemi val nastaje od izvora koji

se moe smatrati tokom. U sluaju a je brzina prostiranja u svim smjerovima
ista val koji nastaje od izvora (tokastog) mora biti sfemi. Neka je faza
osciliranja jednaka tada toke koje lee na valnoj povrini radijusa r moraju
oscilirati sa fazom (/ - r/v). Amplituda osciliranja u tom sluaju ako sredina
ne apsorbira energiju vala nee ostati konstantna, ona se smanjuje po zakonu
1/r. Jednadba sfemog vala ima oblik
* = c o s ^ f-j .

(7.16.)

Ova jednadba vrijedi samo za velike r, u odnosu na dimenziju izvora.

Kad r tei nuli amplituda postaje beskonana, to upravo pokazuje neprimjenjivost jednadbe (7.16.) za male vrijednosti r.

106

7.3.

JE D N A D B A R A V N O G V A LA K O J I S E
P R O S T IR E U P R O IZ V O L J N O M S M J E R U

Naimo jenadbu ravnog vala koji se prostire u pravcu koji sa osama

^
z o b r ^ j e ugJcvc a , P, y. Neka oscilacije koje prolaze kroz koordinatni
pocetak, crte 7.4, lmaju oblik
'Po = A coscot.
(7.17.)
Uzmimo valnu povrinu koja od koordinatnog poetka stoji na rastojanju /. Oscilacije u toj ravni zaostaju za oscilacijama (7.17.) za vrijeme t = l/v
'F = /<COS(D^~j.

(7 1 g )

Izrazimo / preko radijus vektora r . Lako je uoiti da skalami proizvod

jedimnog vektora normale 5 s radijus vektorom r bilo koje toke povrine
ima istu vrijednost koja je jednaka /
n r =rcos<p = /.
Uvrtavanjem izraza (7.19.) u (7.18.)
dobivamo
T = A cos^oor - fi r j .

(7.19.)

(7.20.)

Omjer co/v jednak je valnom broju k.

Vektor
k = kn

(7.21.)

koji je po modulu jednak valnom broiu

2 jj

Crte 7.4.

k = i koji ima smjer normale na povrinu naziva se valni vektor. Uvoenjem k u (7 .2 0 .), dobijemo
( ? , / ) = /! c o s ( c o t-k r ) .

( 7 .2 2 .)

Jednadba (7.22.) daje otklon toke s radijus vektorom r od ravnotenog

poloaja u momentu vremena t. Da bi preli od radijus vektora toke r njenim
koordinatama x, y, z, izraztmo skalami proizvod k r projekcijama vektora
na koordinatne ose:
k ' r = kxx + kyy + kzz.

(7.23.)

Tada jednadba ravnog vala dobiva oblik

107

'F(x,y, z ,t) = A cos(ca/ - kxx - kyy - k.z),

(7.24.)

gdje je

kx=^ cosa>

C0SP- **= Y

cosy

(7.25.)

7. _ O ta
U sluaju kada se r podudara sa osom x, tada je k, = k, ky - k. - 0, te
jednadba (7.24.) prelazi u jednadbu (7.15).
Jednadba ravnog vala ponekad se pie i u obliku
(7.26.)
odnosno

^i>= A [cos(co/ - kx) + / sin(co/ - kx)],

(7.27.)

pri emu se podrazumijeva da se koristi samo realni dio tog lzraza.

7.4. VALNA JEDNADBA

Jednadba bilo kojeg vala je ijeenje diferencijalne jednadbe koju zovemo valna jednadba.
Promatrajmo ravni val u smjeru ose x
'F(x, t) = A cos(cot - kx).

(7.28.)

Naimo drugu parcijalnu derivaciju po koordinatama i vremenu od funkcije '(x, /)'

= -co2-4cos(a>/-fct) = -co2yP
^
= -fc2^cos(o>/ - fcc) = -fc2'F .
dx
Iz jednadba (7.29.) dobivamo
g2'F fc2 d2xP
dx* cb2 dt2

(7fi9.)

(7.30.)

Uzevi u obzir vezu j = -=, dobivamo

co
v
d 2'

1 d 2' ?

dx2

v2 dt 1

(7.31.)

1 Funkciia 4-(x y z, l), je funkcija etiri nezavisno promjenjive, pa se ovdje moraju uvesti parcijalni
izvodi funkcijc, koji se piu simbolima 34'/&. 34>ldy, tV/dz. 34-/3/. Parcijalni izvod za funkc.jc
vie promjenjivih, po nekoj odreenoj promjenjivoj, raunamo kao obian lzvod po toj promjenjivoj, s tim da se ostale varijable smatraju konstantne.

108

Jednadba (7.31.) predstavlja valnu jednadbu. Ovo raoemo analogno

proiriti na sve tri dimenzije, pa valna jednadba u tri dimenzije ima oblik
d2'V & '
dxl 8y 2

d2'
dz 2

1 a 2'p
v3 3 /2

(7.32.)

Jednadba (7.32.) moe se napisati koristei Laplasov operator A1

a2'? a2'? 324'
A47 = r + r + dx2 dy 2
dz

(7.33.)

odnosno
A4> =

i t f 'v
v2 d t 2

(7.34.)

7.5. BRZINA PROSTIRAN JA ELASTIN IH VALOVA

Neka se u pravcu x ose prostire longitudinalni ravni val. Izdvojimo u
sredini cilindrini volumen visine Ax sa povrinom koja je jednaka jedinici.
Ako osnova cilindra sa koordinatom x ima u nekom trenutku pomjeranje 4*
onda e pomjeranje osnove s koordinatom x + Ax biti + A'P. Prema tome,
razmatrani volumen se deformira i dobiva izduenje A (ako je A'F < 0 to
predstavlja saimanje). Veliina, e = A4VAx predstavlja srednju relativnu
deformaciju cilindra. Zbog toga to se ne mijenja po lineamom zakonu,
stvorena deformacija na raznim presjecima cilindra nee biti jednaka. Da
bismo dobili deformaciju na presjeku x potrebno je da Ax tei nuli. Prema
tome je
.. A' P
(7.35.)
e = lim ----a-+o Ax
dx
Postojanje deformacije istezanja svjedoi o postojanju normalnog naprezanja a koje je pri malim deformacijama proporcionalno veliini deformacije.
Suglasno Hookeovom (Hukovom) zakonu, cr = E e, gdje je E Youngov (Jang)
modul a a normalno naprezanje (o = F/s), imamo
a = E s = E~ ^ ~ .
(7.36.)
dx
Napomenimo da relativna deformacija d'V/dx a prema tome i naprezanje
u fiksiranom raomentu vremena zavise od x. Tamo gdje su otkloni estice od
poloaja ravnotee maksimalni, deformacije i naprezanja su jednaki nuli. U
mjestima gdje cstice prolaze kroz poloaj ravnotee deformacija i naprezanje*1
. a1 tf

1 Laplasov operator; a " a ? +T"1'i?-

109

dostiu maksimalnu vrijednost pri emu se pozihvne .negat.vnedeformac.j

(istezanje i sabijanje) naizmjenino smjenjuju (longitudinaku val )>crte* J .

^ p i i m o je d n a d b u k re ta n ja z a je d in i n i c ilin d a r. U z im a ju t d a e A *
v e o m a m L n , i b iz a n je s is te m a m o e s e s m a tr a ti k o n s ta n tn o . M a s a c .lm d r a
j e d n a k a j e p A xS, g d j e j e p g u s t o a n e d e f o r m i r a n e s r e d m e .

Cite 7.6.

Sila koja djeluje na cilindar, jednaka je razlici sila na presjeku x

na presjeku x = 0 tj. F = F2 Fv Prema (7.36.) imamo

Ax i

Veliinu f 1 moemo razviti u red' za male vrijednosti Ax kao1

1 Funkcija F(x) moe se razviti u Mac Lorinov red. Za male (infinitezimalne) vrijednosti A*
fimkcija F(x) = F(0) * F (0)Ax +...

110

l 9* J at \ dx J q

J /5
5*1 5*

A*+...

Uvrtavanjem u relaciju (7.37.) dobivamo

F = SE

_ 5 _ f F

5 * f 5*

5J'P
A* = SE-~ - A x .
5 r2

(7.38.)

Sa druge strane, sila je prema II Newtonovom zakonu jednaka

_ A S2'P
A d l'P
5^
F = t M - r j - = p AK = p ^ - r - r - A *.
(7.39.)
d t2
dt
dt
Izjednaavanjem relacija (7.39.) i (7.38.) dobivamo jednadbu oblika
valne jednadbe
p 52vF
- e 'i s r
( 7 , 0
Usporeivanjem jednadbe (7.40) sa valnom jednadbom (7.31.) vidimo
da je -j- =

. Prema tome brzina Iongitudinalnih valova jednaka je kvadrat-

nom korijenu iz Youngovog modula podijeljnog s gustoom sredine

(7.41.)
Analogna raunanja za transverzalne valove dovode do slijedeeg izraza
za brzinu
v . j l '.

(7.42.)

gdje je G modul smicanja.

7.6. ENERGIJA ELASTINOG VALA

Promatrat emo sredinu u kojoj se prostire longitudinalni ravni val, izdvojivi elementami volumen AF, ali tako malen da se deformacije i brzina
mogu smatrati istim i jednakim u svim tokama. Da bismo izraunali ukupnu
energiju sistema moramo prethodno izraunati potencijalnu energiju elastine
deformacije pri istezanju ili sabijanju. Energiju istegnutog (sabijenog) tapa
za A/, dobit emo preko rada vanjskih sila. Poto je sila promjenljiva, rad je
jednak

W F -d x ,
0

(7.43.)

111

gdje je x - izduenje u procesu deformacije i mijenja se od O do AA Znai,

sila koja odgovara izduenju x, prema Hookeovom zakonu ima oblik
E -S
(7.44.)
F"
XUvrtavanjem (7.44.) u (7.43.) moemo izraunati rad, odnosno energiju
deformiranog tijela.
j

E-S ^
E - S x 2 61 E - S - l f A r f
-xdx = 2
l 2
l

(7.45.)

w=Jv

Konano imamo da je potencijalna energija jednaka

E =^

z 2

(7-46-)

'
2
Izraz za potencijalnu energiju elementamog volumena ima oblik
6E =
(7 4 7 )
r
2' - \ 8x )
gdje je, E = pv2, Youngov modul elastinosti, e = , relativna deformacrja.
Promatrani volumen sadri takoer i kinetiku energiju
AEt

(7.48.)

f i

&V
gdje je, Am = pAK, masa i v = ^ - brzina dan0 elementa A K Sabrranjem
izraza (7.48.) i (7.47.) dobit emo ukupnu energiju
(7.49.)

A = At + A = ^

Dijeljenjem energije AE sa volumenora AK u kojem se ona sadri, dobit

emo gustou energije

Parcijalnim diferenciranjem jednadbe ravnog vala po / i po x dobivamo

W
. . r
x\
= -<4sina> t
dt
V v)

H>

d V co . .
= 4smco
dx
v

112

(7.51.)

Uvrtavanjem izraza (7.51.) u (7.50.) dobit emo izraz za gustou energije

u = 2

22sin2 co^/ - j

ili
u = p/122 sin2(cc)/ - kx) .

(7.52.)

Vidimo da se gustoa energije mijenja po zakonu kvadrata sinusne funkcije. Poto je srednja vrijenost kvadrata sinusa jednaka 1/2, srednja vrijednost
gustoe energije po volumenu u svakoj toki sredine bit e jednaka
u = A 2(o2 .

(7.53.)

Gustoa energije proporcionalna je gustoi sredine, kvadratu frekvencije

i kvadratu amplitude vala.
Eneigija se prenosi samim valom od izvora oscilacije do razliitih toaka
sredine, prema tome val sa sobom prenosi energiju. Koliina energije koju
prenosi val kroz neku povrinu u jedinici vremena naziva se tok energije ili
fluks kroz povrinu. Fluks energije je skalama veliina ije su dimenzije
jednake dimenziji energije podijeljene sa dimenzijom vremena, tj. podudara
se sa dimenzijom snage. Prema tome fluks se mjeri u vatima (W). Fluks
energije u raznim tokama sredine moe imati razliitu jakost. Za karakteristiku fluksa energije u raznim tokama prostora uvodi se vektorska veliina
koja se zove gustoa toka (fluksa) energije. Smjer vektora gustoe fluksa
energije podudara se s smjerom u kojem se prenosi energija. Neka se kroz
povrinu ASX okomitu na pravac prostiranja vala prenosi za vrijeme A/
energija AE. Tada e gustoa fluksa energije po definiciji biti jednaka
AE
A5X-A/

(7.54.)

S obzirom da je AE/At fluks energije Acj>, kroz povrinu AS moe se

pisati
A<(>
(7.55.)
AS
Kroz povrinu ASX za vrijeme At prenijet e se energija koja je sadrana
u volumenu valjka sa osnovom A5X i visinom v At, crte 7.7.
Ako su dimenzije valjka dovoljno male tako da bismo gustou energije
u svim tokama valjka mogli smatrati jednakom, onda se AE moe nai kao
proizvod gustoe energije i volumena valjka, ASL v A/, tj.
J=

113

AE = u- AS v -At.

(7.56.)

Kad taj izraz za uvrstimo u formulu (7.54.) dobit emo

j = *V.

Razmatrajui faznu brzinu v kao

vektor iji se pravac podudara sa smjerom prostiranja vala moe se napisati
Grte 7.7.

j =u v ,

(7.57.)

gdje je j vektor gustoe fluksa energije1. Srednja vrijednost vektora gustoe

fluksa energije jednaka je
(7.58.)
Intenzitet vala /jed n ak je srednjoj vrijednosti energije, koju val prenosi
kroz jedininu povrinu u jedinici vremena, a to je upravo skalama vrijednost
vektora j v tj.
/ = pvA22.

(7.59.)

7.7. INTERFERENCIJA VALOVA

Ako se u sredini istovremeno prostire nekoliko valova, onda e oscilacije
estica sredine biti jednake geometrijskoj sumi oscilacija koje bi vrile ejtice
pri prostiranju svakog vala pojedinano. Prema tome, valovi se jednostavno
superponiraju jedan na drugi ne remetei jedan drugog. Ovaj princip naziva
se princip superpozicije valova.
U sluaju kada oscilacije, uvjetovane pojedinim valovima u svakoj toki
sredine, imaju konstantnu razliku faza valovi se zovu koherentni. Oigledno
da koherentni valovi mogu biti samo valovi koji imaju istu frekvenciju. Pri
slaganju koherentnih valova dolazi do pojave interferencije, koja se sastoji
u tome da se oscilacije u jednim tokama pojaavaju a u drugim slabe. Promatrajmo dva vala koji se prostim od tokastih izvora O, i 0 2 koji osciliraju
s konstantnom fazom razlikom (takvi izvori se nazivaju koherentni kao i

1 Vektor gustoe fluksa energije naziva se i Pojtingov vektor.

114

valovi koje oni obrazuju). Odredimo rezultirajue osciliranje

u bilo kojoj toki sredine pod
uvjetom da oba osciliranja imaju
isti smjer, crte 7.8.
Pretpostavimo da valovi
koji izlaze iz izvora O, i 0 2
imaju jednaku amplitudu i fazu.
Dolazei do toke S, valovi prelaze razliite putove, te se osciliranje koje oni proizvode u
toj toki razlikuje u fazi:

Crte 7.8.

'P, ^A^COsfcot-kr,)
% = ^ c o s (a u - kr2) ,
Razlika u fazi ova dva osciliranja je jednaka:

A5 =

7-j),

(7.60.)
(7.61.)

g d je .su /t, > Ai amplitude valova u toki S, k valni broi k - co/v r

,
n a o jm j, od izvore do stt .odko. P ,K a ; ta o da u pU M ^ , S k s
jednake, tada je rezultirajue osciliranje
P
U t0kl S
'i' = *P, + Pj =

[ c o s ( co/

-k r ,) + cos(o51 - lcr2)].

(7.62.)

^ ^ riste i adicione teoreme dobit emo izraz za rezultirajue osciliranje

u obliku
. * f \c - i)l
2,4cos
-'jcos
o s J ^ ( f l/- /ti lJ .

(7.63.)

amplituda

fa z a 1

promabamo ^ a lplltuda rezu,tiraJ'ueg osciliranja ovisi o mjestu u kojem

Maksimalno osciliranje dobivamo na mjestima gdje je
cos-

(7.64.)

tj. na mjestima gdje je razlika u fazi viekratnik od 27T

k(r2 - ri) = 2 n n

n = 0 ,1 ,2 ,...

( 7 . 6 5 .)

Na tim mjestima oba osciliranja su u fazi i dobivamo tev. konstruktivnu

interferenciju, s amplitudom A = A , + A 2.

U tokama u kojima je
cos

*(r2 ~ ri) = 0
2

(7.66.)

tj. razlika u fazi,

A(r2 - r , ) = 27i^/j + |- j;

n = 0,1,2,...

(7.67.)

dobivamo minimalno osciliranje, odnosno destrukdvnu interferenciju, s amplitudom A = \A j - At\.\J specijalnom sluaju kadaj e A t =A2 na tim mjestima
nee biti osciliranja. Uvjeti (7.65.) i (7.67.) svode se na to da je
r. - r , = const.

Crte 7.9.

(7.68.)

Iz analitike geometrije je
poznato da jednadba (7.68.)
predstavlja jednadbu hiperbole
sa fokusima u tokama O, i 0 2.
Znai, geometrijsko mjesto toaka u kojima se oscilacije pojaavaju ili oslabljuju predstavlja
porodicu hiperbola, crte 7.9. odgovara sluaju, 9 , - <p2 = 0. Punim linijama oznaena su mjesta
u kojima se oscilacije uzajamno
pojaavaju (raaksimum osciliranja), a isprekidanim linijama prikazana su mjesta na kojima se
oscilacije ponitavaju (minimum
osciliranja).

7.8. DIFRAKCIJA VALOVA

Kada na svom kretanju valovi susretau prepreku, oni je obilaze. Ta pojava
naziva se difrakcija. Nastajanje difrakcije moe se objasniti pomou Huygensovog (Hajgens) principa kojim se odreuje nain stvaranja valnog fronta
u trenutku t + At, ako je poznat poloaj valnog fronta u trenutku t. Suglasno
Huygensovom principu: svaka toka do koje dolazi valno kretanje, postaje
centar sekundarnih valova koji su u homogenoj i izotropnoj sredini sferni.

116

Anvelopa (ovojnica) tih valova daje poloaj valnog fronta

u narednom trenutku, crte
7.10.
Neka na ravnu pregradu
sa otvorom pada valni front
paralelan s pregradom, crte
7.11. Prema Huygensovom
principu, svaka toka otvora
predstavlja centar sekundarnih valova, koji e u homogenoj sredini biti sfemi.

Crte 7.10.

Ovojnica (anvelopa) sekundamih valova predstavlja novu valnu frontu.

Ako je pukotina iroka, mnogo ira od valne duine, tada iz dijela valne fronte
koji ulazi u pukotinu nastaje mnogo sekundamih valova ijom superpozicijom
dobivamo paralelne valne fronte, crte 7.11b. to je pukotina manja (reda
veliine valne duine) skretanje valova u podmje geometrijske sjenke je
izrazitije, crte 7.11a, i dobiva se sfemi val.

Ravni val

a)
Crte 7.11.

7.9. S T O JE I V ALO VI
Kada imamo interferenciju dva ravna vala jednakih amplituda koji se
kredu jedan na suprot drugoga, oscilatomi proces koji pri tome nastaje naziva
se stojei val. U praksi stojei val nastaje pri odbijanju valova od pregrada.

. 117

Val koji pada na pregradu i odbijeni val interferiraju. Napiimo jednadbe

dvaju ravnih valova koji se prostiru u suprotnim smjerovima.
'P, = A cos(co?-fo)
T\ = A cos(to t + kx).

(7.69.)

Kada zbrojimo ove jednadbe i koristei formulu za sumu kosinusa dobit

emo

'F = 'i', +

= ^[cos((D/ -fcc) + cos(oof + tx)]

= |2.4cosfcc|cosco/.

(7.70.)

2 ji .
Zamjenom k = izraz moemo napisati u obliku
*P = 2Acos2n COS(Of .
X
U tokama gdje je

(7.71.)

fl"

cos2 ji --J =

tj. 2 ji = /jjt; n = 0,1 ,2 ,...;

A
li
x tx
=n
2

(7.72.)

amplituda oscilacija dostie maksimalnu vrijednost 2A. Te toke zovemo trb u si stojeeg vala.
U tokama gdje je

ili
(7.73.)
amplituda osciliranja pretvara se u nulu. Te toke se zovu vorovi stojeeg
vala.

118

7.10. REFLEKSIJA VALOVA

Promatrajmo irenje valova u jednodimenzionalnoj sredini, npr. zategnutom uetu ili gumenoj cijevi. Udarimo li na jednom mjestu zategnuto ue,
poremeaj (brijeg) e se iriti na obje strane. Ako je ue na kraju uvreno,
poremeaj e se reflektirati, cit. 7.13.a.

/ "

b)

Crte 7.13.

119
*

Pritom opaamo da nastaje promjena faze za Jt, tj. da se poremeaj od

vrste zapreke reflektira sa suprotnom fazom. Naprotiv ako kraj debelog ueta
veemo za zid nekom tankom niti, crt. 7.13b, tada e se na tom spoju brijeg
reflektirati kao brijeg, tj. s istom fezom.
Iz ovih razmatranja moemo izvesti slijedee zakljuke:
Kad val upada na granicu izmeu dva sredstva, jedan dio energije vala
se reflektira, a ostatak prelazi u drugo sredstvo: od upadnog vala nastaje
reflektirani (odbijeni) i tiansmitirani (proputeni) val. Pri refleksiji na guem
sredstvu reflektirani val je pomaknut u fazi za Jt prema upadnom, dok pri
refleksiji na tjeem sredstvu nema pomaka u fazi. Posebno, pri refleksiji od
vrste zapreke nema transmitiranog vala, reflektirani val ima istu amplitudu
kao upadni ali je pomaknut u fezi za n; pri refleksiji na slobodnom kraju
upadni i reflektirani val imaju jednake amplitude i faze.
Da bismo razumjeli zato dolazi do promjene faze promatrajmo danu
situaciju pomou jednadbi za ravne valove. Promatrajmo refleksiju vala na
uetu na mjestima gje se mijenja gustoa, npr. na spoju dva ueta razliite
debljine. Jednadbe upadnog vala yj[x,t), reflektiranog vala yx,t) i transmitiranog vala yj[x,t) su:

(7.74.)

gdje su Atf Ar i A, amplituda upadnog, reflektiranog i transmitiranog vala.

Elongacija y{x,t) mora da je svugdje dvaput derivabilna funkcija udaljenosti,
tj. u svakoj toki neprekidna funkcija s nepnekidnom derivacijom.
N a mjestu gdje se mijenja gustoa, neka je to ishodite naeg koordinatnog sustava x = 0, moraju biti ispunjeni slijedei rubni uvjeti:
y u(x,t)+yXx,t) =yfx,t)

(7.75.)

Prvi uvjet kae da se na mjestu x = 0 val dijeli na reflektirani i transmitirani, dok drugi uvjet zahtijeva da u graiiinoj toki nagibi obje ice moraju
biti jednaki (jednake prve derivacije). U graninoj toki x = 0, valne funkcije
imaju oblik:

120

y u = Au sinco/; y r = Ar sinco/; y, = A, sinco/.

(7.76.)

Primjenom prvog nibnog uvjeta dobivamo:

A u+ Ar = A ,.

(7.77.)
Izvrimo derivaciju (7.74.) kako to zahtijeva drugi rubni uvjet dobivamo:

4, 4

V| V|

V2

(7.78.)

(7-77.) i (7.78.) dobivamo amplitude reflektiranog i transmitiranog vala:

(7.79.)
(7.80.)
Pogledajmo kakva je refleksija kad val prelazi iz ijeeg u gue sredstvo.
Tada je p,
te je v, > v* prema relaciji (7.31.). Iz (7.79.) i (7.80.) zakIjuujemo da amplituda reflektiranog vala ima suprotan predznak od amplitude
upadnog vala, dok je amplituda transmitiranog vala istog predznaka kao i
amplituda upadnog vala. Drugim rijeima, reflektirani val trpi skok u fazi za
n kad je slijedee sredstvo gue; trasmitirani dio, naprotiv, nastavlja se u
drugoj sredini bez promjene u fazi. U posebnom sluaju, kad je kraj ice
uvren (pj = oo, v2 = 0), reflektirani val je iste amplitude kao upadni, ali
pomaknut u fazi za 7t, dok transmitiranog vala nema:
y u(x,/) = /4sinco / -

VJ

(7.81.)

Pri refleksiji na tjeem sredstvu, reflektirani val ne mijenja fazu (pj < p.,;
vi); ako je refleksija na slobodnom kraju (p^ = 0, v2 = oo), upadni i reflektirani val imaju iste amplitude i faze.
Refleksiju valova moemo promatrati koristei Huygensov princip. Da
bismo izveli zakon refleksije valova, postavit emo na put valova ravnu prepreku od koje e se odbijati valovi koji doiaze iz valnog izvora O. Val pogaa
prvo toku A, koja postaje izvor novog vala te se oko nje formira elementami
val. Slijedee toke koje bivaju pogoene takoer formiraju elementame valove ali sa zakanjenjem koje je utoliko vee ukoliko su toke dalje od A.1
v2 >

1 g je lineama ili pouna gustoa u = p//.

121

7.12.2. Brzina zvunih valova u plinovima

Da bismo izraunali brzinu zvunib valova u plinovima (zrak) poimo
od Hookeovog izraza za zapreminsku deformaciju (7.86.) napisavi ga u obliku
(7.97.)
B = - Ap
AV
V
Uzmimo da su promjene pritiska beskonano male, tj. Ap -> 0 tada i
AV -> 0 pa izraz (7.93.) prelazi u diferencijalni oblik,
B=

(7.98.)

Pri ovome moramo voditi rauna da poveanje pritiska (dp > 0) odgovara
smanjenju zapremine (dV < 0). Oscilacije zvuka vre se tako brzo da se moe
smatrati da je sabijanje i razijeenje plina adijabatsko1, pa prema tome zadovoljava Poissonovu (Poason) jednadbu
p V K= c o n s t,

(7.99.)

gdje je k = cjc odnos specifine toplote gasa pri stalnom pritisku i specifine
toplote pri stalnoj zapremini. Diferenciranjem Poissonove jednadbe dobije
se
V^dp + k V^'^pdV = 0
(7.100.)
odakle
dp
p
= - K .
dV
V
Zamjenjujui ovaj izraz u (7.97.) dobivamo
B =K-p.

(7.101.)

(7.102.)

Znai brzina zvuka u plinovitoj sredini jednaka je

|& l a

il

II

(7.103.)

Koristei izraz za jednabu stanja gasa,

pV = RT,
M

(7.104.)

1 Adijabatska promjena je takva promjena stanja plina kada nema razmjene toplote sa okolinom

SQ 0.

126

gdje je m - masa gasa, M -m olekulam a masa, R = 8,314 J/mol K, univerzalna

plinska konstanta i T - apsolutna temperatura, moemo izraunati gustou
plina
PM
(7.105.)
RT
Konano izraz za brzinu zvuka dobiva oblik
v = J ~ T r = const -Jt
V Al

(7.106.)

ili
v = v J L = 331 j J L
\ T0
V273
gdje je v0= 331 m/s, brzina zvuka u zraku na temperaturi T0= 273 K.

7.12.3. Dopplerov efekt

Kada se zvuni izvor, ili slualac, ili oboje kreu u odnosu na zrak, visina
(frekvencija) zvuka koju uje slualac nee u opem sluaju biti ista kao kad
bi izvor i slualac mirovali. Poznat je sluaj naglog pada visine zvuka automobilske sirene kada se susree ili prolazi pored automobila koji se kree u
suprotnom pravcu. Ova pojava se naziva Dopplerov1 efekt. Neka se brzina
promatraa vp i brzina izvora v, nalaze na,jednom istom pravcu. Izvor emitira
valove frekvencije f t Vidjet emo da e zavisno o relativnoj brzini prema
izvoru, promatra izmjeriti razliitu frekvenciju izvora. Definirajmo smjer
brzina kretanja tako da
i v, imaju pozitivan smjer ako su usmjerene od
promatraa ka izvoru. Brzma prostiranja vala u uvijek je pozitivna. Uzet emo
sluaj kad se promatra nalazi lijevo od izvora valova, tj. i jcdan i drugi imaju
pozidvne brzine (smjer od lijeva na desno). Izvor se u asu f, = 0 nalazi u
toki A, a u trenutku f2 = f u toki B, crte 7.17. U meuvremenu, val emitiran
od izvora u asu f, = 0 pree put u t. Pri ovome imajmo na umu da bizina
irenja ovisi od medija kroz koji se iri val, dakle ne ovisi od brzine kretanja
izvora vala u asu emitiranja. Za vrijeme f2 = f izvor putujui iz A u B emitirao
je ^ f valova gdje je f frekvencija izvora. Izmeu B i D ti se valovi gomilaju
a izmeu F i B su raireni. Prema tome valna duina u podruju gomilanja
valova (desno od izvora)
----------------------- f f

X = ! z 3 = z i
f

(7.107.)

1 Ch. Doppler (1803.-1853.), austrijski matematiar i fiziar

. 127

dok je u podruju gdje se valovi ire valna duina:

Ut + Vjt _ u + v,
f t

(7.108.)

Fonnule (7.107.) i (7.108.) vrijede za valnu duinu valova koji dolaze

od izvora u kretanju. Koliku e frekvenciju izmjeriti promatra koji se prema
izvoru kree brzinom vp? Brzina kojom se valovi kreu, prema promatrau je
u + v p frekvencija kojom promatra sree valove je
V

+ U

- _ 2 ____ f
=/
/,=

+u

(7.109.)

U + V.

U sluaju da se promatra nalazi desno od izvora i kree se brzinom

tada e frekvencija koju mjeri promatra biti jednaka
Jfp

U~ V
J=
L ^ fs u ~ v
=
Ji
u -v .

v ,

(7.110.)

Crte 7.17.

Ova dva sluaja moemo prikazati jednom formulom

u + v

(7.111.)
u v.
gdje je vp pozitivno ako se prijemnik pribliava izvoru, a negativno ako se
prijemnik udaljava od izvora. Slino tome, brzina izvora v, je pozitivna ako
/ =/-

128

se izvor kree u pravcu prijenuiika a negativna ako se izvor udaljava od

prijemnika. Pri tome pretpostavljamo da se izvor i prijemnik kreu du pravca
koji ih povezuje.
Uzmimo nekoliko specijalnih sluajeva:
1. Promatra mimje, izvor se kree prema promatrau, vp = 0. vf > 0

2. Promatra mkuje izvor se kree od promatraa, v; < 0, vp = 0

r

U + V,.

/,< /,
r

3. Izvor miraje promatra se kree prema izvora, vf =0. vp > 0

u+v
f = f ------* ; > / ,
y
u
r
4. Izvor miruje, promatra se kree od izvora, vf = 0, vp < 0
u~v
/ , = / , -----r
u
U sluajevima 1. i 3. promatra mjeri veu frekvenciju od one kojom
izvor emitira valove, a u sluajevima 2. i 4. izmjerena frekvencija je manja.
U sluaju u = v, svi valovi dodiraju se u toki S gdje se nalazi izvor. U
toj toki nalazi se akumulirana znatna oscilatoma energija to je tzv. zvuni
zid, slika 7.18. Ako je vf > u dolazi do eksplozije, slika 7.19. Val koji nastaje
pri vf > u na ovaj nain nema periodian karakter nego predstavlja jednu oblast

129

kompresije koja se iri brzinom zvuka. Valovi nisu vie sadrani jedan u
drugom nego su obuhvaeni konusom AOB tzv. Machov (Mahov) konus. Da
bi dolo do zvune eksplozije (proboj zvunog zida) bizina izvora mora biti
vea od brzine zvuka, tj. v;> 344 m/s.

7.12.4. Zvuni izvori

Svaki mehaniki oscilator koji pravilno oscilira u opsegu frekvencija
zvuka naziva se zvuni izvor. Kao najei izvori zvunih valova susreu se
zategnute ice i zrani stupovi. Zategnute ice osciliraju transverzalnim oscilacijama. Ako se na jednom mjestu zategnute ice izvede transverzalna
deformacija, ona e se prostirati du ice brzinom v, koja je jednaka prema
(7.41.)
(7.112.)
gdje je F sila zatezanja ice a p = mll masa jedinine duine (poduna masa)
ice. Na uvrenim krajevima ice takav val e se odbiti i krenuti u suprotnom
smjeru du ice. Uslijed interferencije formirat e se stojei val. Stojei val
e se formirati ako duina ice iznosi (crte 7.20.)
X, 2H, 3A.|

odnosno

0
Crte 7.20.

130

/ = -=-; n = 1,2,3,...
2
gdje je X valna duina transveizalnog vala.
Frekvencija je jednaka

(7.113.)

(7.114.)
gdje je n = 1, 2, 3... Za n = 1 imamo osnovni ton.
Osciliranje zranih stupova moe se ostvariti u cijevima koje mogu biti
otvorene na jednom kraju ili na oba kraja.
Ako je cijev otvorena na jednom kraju, onda e se uvijek na otvorenom
kraju obrazovati trbuh a na zatvorenom kraju vor stojeeg vala. Napomenimo
da se u zranim stupovima mogu obrazovati samo longitudinalni stojei valovi
koji su na crteu 7.21. prikazani tokastim crtama.

Zatvorent stupovi

Otvoreni stupovi
Crte 7.21.

Openito moemo pisati da je valna duina zvuka u zatvorenim stupovima

4/
(7.115.)
.
( * - 0 , 1, 2 ...),
2n + l
a odgovarajua frekvencija
,
2n + l
f ' - 4/

(7.116.)

-131

Ako je cijev otvorena na oba kraja onda e se na njima obrazovati, t**n*fi

stojeeg vala. Analogno prethodnom sluaju, za otvorene stupove vnjed. da
je X = 2l/n, pa je frekvencija jednaka:
/n = .v,(=l,2,...),

<7- " 7-)

gdje je n - broj vorova, a v brdna zvuka.

7.12.5. Osjeaj zvuka

ovjek prima zvuk pomou ula sluha: uha. Uho je vrlo sloen organ
koji zvune oscilacije prenosi kroz sluni kanal do bubne opne, zatim preko
niza sloenih opruga do Cortijevog (Korti) organa koji se sastojt tz vlakana
do kojih dolaze sluni nervi. Vlakna tmaju razliite uine 1 napetosti pa tm
ogovaraju odreene rezonantne frekvencije. Pod utjecajem zvuka odreena
vlakna stupaju u rezonantno osciliranje i nadrauju odreene nervne zavretke,
koji te nadraaje prenose do mozga, pa ovjek moe odvojeno da osjeti komponente sloenoga zvuka. Postojanje dva organa sluha (uha) omoguavaovjeku da ocijeni pravac prostiranja zvuka. Ovo je posljedica sposobnosti mozga
da registrira faznu razliku oscilacija koje stiu do uiju. Kod subjektivnog
osjeaja zvuka, razlikuju se tri njegove osobine: visina, b o ja i glasnost.
Realni zvuk ne predstavlja jednostavno harmonino osciliranje ve superpoziciju harmoninih oscilacija, koje se nalaze u danom zvuku 1 naziva se
akustiki spektar. Ako se u zvuku nalaze oscilacije svih frekvencija u nekom
intervalu o d / d o / , tada je spektar kontinuiran (neprekidan). Ako se zvuk
sastoji iz diskretnih oscilacija (odvojenih konanim intervalima) sa frekvenc ija m a / /2,... spektar je linijski (diskontinuiran). Na crteu 7.22. prikazan
je neprekidni spektar i linijski spektar zvuka.

132

umovi imaju neprekidni akustiki spektar. Oscilacije sa linijskim spektrom izazivaju osjeanje zvuka sa vie ili manje odreenom visinom zvuka.
Takav zvuk se naziva tonalni zvuk. Tonalni zvuk se odreuje osnovnom
najmanjom frekvencijom. Razliit spektralni sastav zvuka, koje proizvode
razni muziki instrumenti omoguuje da se po slubu razlikuje, flauta od violine
ili klavira.

7.12.6. Jaina zvuka

Jaina ili intenzitet zvnka odreuje se srednjom snagom koju val zvuka
prenosi po jedinici povrine normalne na pravac prostiranja vala, odnosno
koliina energije koju prenosi val u jedinici vremena kroz jedininu povrinu
normalnu na pravac prostiranja vala.

Koristei izraz za srednju snagu (7.96.) dobit emo da je intenzitet zvuka

jednak
7 = --^ (7.119.)
2pv
tj. intenzitet zvuka je razmjeran kvadratu amplitude pritiska a obmuto razmjeran proizvodu gustoe sredine i brzine zvuka.
U ovom izrazu se ne pojavljuje amplituda A koja se praktino teko
mjeri, to nije sluaj sa amplituom pritiska p^. Jedinica intenziteta zvuka u
SI je W/m2. Koritenje ove jedinice nije pogodno jer je raspon intenziteta
zvuka, koji se javlja u svakodnevnom ivotu izraen u ovim jedinicama 1012
puta vei od onog minimalnog koji se moe uti. S druge strane ulo sluha
detektira zvuk po logaritamskom zakonu.
Prema Weber-Fechnerovom (Veber-Fehnerov) zakonu, psihofiziki zakon, ulo sluha osjea graaciju jaine zvuka priblino kao logaritam
intenziteta zvuka.
Na osnovu ove zakonitosti ustanovljena je skala nivoa jaine zvuka.
Zvuni val koji jo moe izazvati osjeaj zvuka mora imati minimalnu vrijednost 70 koja se naziva prag ujnosti i iznosi priblino 10'12 W/m2, pri
frekvenciji 1000 Hz.
Nivo jaine zvuka L, definiran je na slijedei nain
L = k Io g y -,
h

(7.120.)

133

gdje je k koeficijent proporcionalnosti. Stavljanjem k = 1 nivo jaine je izraen

u belima prema Grahamu Bellu (Bel). U praksi se koristi 10 puta manja
jedinica koja se naziva decibel, oznaka dB tj.
L = lOlog = 201og .
(7.121.)
h
Po
Ako je jaina jednog zvunog izvora jednaka I = I0, prema gomjem
izrazu njegov nivo jaine je jednak nuli. Zvuk koji je 10 puta jai tj. I = 10 70
ima nivo jaine 10 dB. Jaini od 1 W/m2 odgovara nivo jaine 120 dB. Pri
ovim i veim intenzitetima, uho prestaje da prima val kao zvuk, a u uhu se
izaziva osjeaj bola ili pritiska, i naziva se prag osjeaja bola. Prag ujnosti
i prag osjeaja bola su razliiti za razne frekvencije. Najvea osjetljivost
ovjekovog uha je u oblasti frekvencije od 3000 do 5000 Hz. U ovom intervalu
frekvencije nalazi se minimum praga ujnosti (-5 dB). Prema proraunima,
u tom frekventnom podruju, zvuni pritisak Brovvnovog (Braun) molekularnog kretanja je samo za oko 15 dB nii od praga ujnosti (pri temperaturi
27C).
Amplituda promjene
pritiska N/m2

Nivo intenziteta
dB

Intenzitet
W/mJ

Prag ujnosti

io-12

210-5

Tihi razgovor

40

lO"*

2-10

Glasni razgovor

60

io-*

210-J

Gust ulini saobraaj

80

io-4

210-'

ZaJdvanje

100

io-J

Granica bola

120

20

Izvori zvuka

Za ostale frekvencije
javlja se veliko odstupanje izmedu fizike jaine
zvuka i subjektivne jaine
zvuka. Iz ovih razloga za
subjektivnu jainu zvuka
uvedena je takoer logaritamska skala sa jedinicom koja se zove fon. Kod
1 000 Hz decibel i fon se
priblino poklapaju.

134

11

7.12.7. Apsorpcija zvuka

Kada doe na granicu izmeu dvije sredine, zvuni val se u opem
sluaju djelomino odbija od granice, a djelomino prodire u drugu sredinu
i produuje u njoj da se prostire. Val postepeno slabi pri prostiranju kroz danu
sredinu i energija osciliranja prelazi u diuge oblike energije. U prostorijama
srednjih dimenzija zvuni val pretrpi nekoliko stotrna uzastopnih odbijanja
od zidova dok njegova energija ne opadne ispod granice ujnosti. U velikim
prostorijama zvuk se moe uti u toku nekoliko sekundi poslije iskljuenja
izvora, uslijed postojanja odbojnih valova. Suvie sporo priguenje pogorava
akustike osobine prostorije i izaziva jako odjekivanje ali i suvie brzo amortizovanje vala to takoer nije pogodno jer se u prostoriji dobije slab zvuk.
Pri proraunu akustikih osobina prostorija upotrebljava se vrijeme u toku
kogase energijazvukasmanji na lO^dioprvobitne vrijednosti, tj. W = 10'6W0.
Ovo vrijeme se naziva vrijeme reverberacije (jeke). Poto je priguenje
valova razliito za razliite fiekvencije usvojeno je da se vrijeme reverberacije
odreuje pri frekvenciji 512 Hz. Optimalno vrijeme reverberacije za koncertne
sale i predavaonice je reda veliine ls.
Oznaimo gustou zvune energije u poetnom trenutku sa u,y Oznaimo
sa a koeficijent apsotpcije pri odbijanju, i neka je broj odbijanja u jedinici
vremena n. Tada je smanjenje gustoe energije du za vrijeme dt jednako
du = - anudt.

(7.122.)

Napiimo ovaj izraz u obliku

du

andt

(7.123.)

odnosno
d(\nu) = -d (a n t).

(7.124.)

Poto $u diferencijali vije veliine meusobno jednaki same veliine se

razlikuju za aitivnu konstantu, pa je
lnu = - a n t + C.

(7.125.)

Poto je za r = 0, n = o to je
C = lnu0

(7.126.)

pa jednadba (7.121.) dobiva oblik

.In
u =-a n t
odakle je

o
u = u0 e'.

(7.127.)

135

Iz ovoga slijedi da gustoa zvune energije opada sa vremenom po eksponencijalnom zakonu. Na osnovu teorije vjerojatnosti moe se izraunati
broj odbijanja zvunih valova u toku Is pod pretpostavkom da se valovi
prostiru u svim moguim pravcima, raun daje
n =

(7.128.)

gdje je v brzina, S povrina prostorije a V njena zapremina. Jednaba (7.127.)

postaje
.
u = u0e w .

(7.129.)

Za odreivanje vremena reverberacije uzimamo

= 10-*
o

(7.130.)

tada je
c = - i L ln l0 - .
(7.131.)
avS
Stavljajui za v = 340 m/s, vrijednost brzine zvuka u zraku, dobivamo
praktinu formulu:
4V
tr = 0,163 ,
a -S

(7.132.)

7.12.8. Ultrazvuk
Da bismo dobili usmjereni val, blizak ravnom valu, dimenzije i^vora
vala moraju biti mnogo puta vee od valne duine. Zvuni valovi u zraku
imaju valnu uinu otprilike od 15 m do 15 mm. U tenim i vrstim sredinama
valna uina je jo vea (brzina rasprostiranja zvunih valova u tim sredinama
je vea nego u zraku). Napraviti izvor koji bi stvarao usmjereni val sline
duine praktino je nemogue. Drukije stoji stvar sa ultrazvunim valovima,
ija je valna duina mnogo manja. Sa smanjenjem valne duine efekt difrakcije
postaje zanemariv. Iz ovih razloga ultrazvuni valovi mogu biti dobiveni u
obliku usmjerenih snopova, slinih svjetlosnim snopovima.
Za dobivanje ultrazvunih valova koriste se uglavnom dva fizikalna efekta: efekt magnetostrikcije i piezoelektrini efekt.
Za dobivanje ultrazvuka najee koriteni nain je baziran na inverznom
piezoelektrinom efektu. Ploice nekih metala (kvarca, titanit barija itd.) pod
djelovanjem elektrinog polja deformiraju se (skupljaju i izduuju ovisno o

136

smjeru polja). Ako stavimo takvu

ploicu izmeu metalnih obloga na
koje prikljuimo izvor naizmjenine
struje, izazvat e se prinudne mehanike oscilacije ploe, crte 7.24.
pri emu je relativna eformacija
ploe razmjema prikljuenom elektrinom naponu U na oblogama
kondenzatora

Ove oscilacije postaju naroito intenzivne ako se frekvencija promjena

elektrinog napona podudara sa frekvencijom vlastitih oscilacija ploe. Kao
to smo vidjeli osnovni nain osciliranja tapa ima valnu duinu X = 2d gdje
je d debljina ploice izmeu elektroa. Poto brzina zvuka u kvarcu iznosi
v = 5 300 m/s to e npr. ploica debljine jednog milimetra oscilirati frekvencijom
f =T
^
= l,325MHz(7134>
X = /2-0,002
Dmgi nain dobivanja ultrazvuka sastoji se u tome da se feromagnetni
materijali (Fe, Ni i neke legure) pri djelovanju promjenjivog magnetnog polja
lagano deformiraju. Ta pojava naziva se magnetostrikcija. Ako stavimo feromagnetnu ipku u promjenjivo polje (npr. unutar indukcionog kalema s naizmjeninom stmjorn) mogu se izazvati njene mehanike oscilacije, koje e
ponovo biti naroito intenzivne pri rezonanciji.
Relativna deformacija kod
magnetostrikcije proporcionalna je kvadratu magnetske indukcije B
d
,
B2.

(7.135.)

Osnovno svojstvo ultrazvuka po kojem se on razlikuje od

zvuka je gotovo pravolinijsko
prostiranje. Dok se zvuk iri gotovo u svim smjerovima u obliku sfemih valova sa izraenim
efektom difrakcije, kod ultra-

v
Crte 7.25.

137

zvuka se moe napraviti izvor koji emitira ravne valove kod kojih je efekt
difrakcije zanemariv. Pored ovoga, intenzitet valova proporcionalan je kvadratu frekvencije, to znai da, energija ultrazvunog va]a visoke frekvencije
je znatno vea od energije zvunog vala niske frekvencije iste amplitude.
Ploice kvarca pri frekvenciji 1,5 MHz mogu proizvesti zvunu energiju
jaine i do 20W/cm2. Znaajna osobina, koja je bitna za koritenje ultrazvuka,
je mala apsorpcija pri prolazu ultrazvuka kroz vrsta i tena tijela.
Prim jena ultrazvuka. Ultrazvuk se u metalima i drugim vrstim tijelima
prostire sa relativno malim gubicima, tj. sa malom apsorpcijom. Na ovoj
osobini zasnovane su vane primjene ultrazvuka u ispitivanju homogenosti
materijala (defektoskopija). Prijenos informacija u vodi mogu je iskljuivo
ultrazvunim valovima, jer radio valovi imaju veliku apsorpciju u vodi. Djelovanje ultrazvuka zasniva se na tri efekta: kavitacija, koagulacija i termiko
djelovanje. Koje e se djelovanje ispoljiti i u kojoj mjeri, zavisi od vie
faktora od kojih su najvaniji slijedei: sredina u kojoj djeluje ultrazvuk,
frekvencija, intenzitet zraenja i vrijeme zraenja.
Sve primjene ultrazvuka u tekuinama zasnivaju se na djelovanju kavitacije, koja nastupa pri odreenom intenzitetu. Pod kavitacijom u hidrodinamici se podrazumijeva obrazovanje mjehuria u fluidu, uslijed vrtloenja i
zagrijavanja. Ultrazvuni val dovoljnog intenziteta, proizveden u tekuini,
stvorit e promjenu pritiska u tekuini. U fazi dilatacije, stvorit e se potpritisak koji e dovesti do obrazovanja mjehuria u tekuini koja je pod djelovanjem ultrazvunog vala. Gasni mjehurii se ponaaju kao mehaniki oscilatomi
sistemi koji mogu biti apsorberi energije. Na osnovu efekta kavitacije ultrazvuk se moe primijeniti za:
obrazovanje emulzija kod koloidnih rastvora, pravljenje legura,
ienje i odmaivanje sitnih predmeta, posebno u industriji poluvoia i preciznoj mehanici,
lemljenje aluminija. Poznato je da se na povrini predmeta od aluminija brzo obrazuje oksidni sloj koji ne dozvoljava meko lemljenje.
Ako se predmet od aluminija potopi u rastopljeni kalaj u kojem se
intenzivno prostim ultrazvuni valovi, tada e uslijed kavitacije doi
do razaranja oksidnog sloja i kalaj e se vezati na povrini.
obrada metala, stakla i keramike. Ultrazvuk se sa velikim uspjehom
koristi za obradu tvrdih materijala (metala, stakla i keramike). Na
crteu 7.26. dana je shema ureaja, baziranog na efektu magnetostrikcije, za obradu tvrdih materijala.
Transdjuser (pretvara) pretvara elektrinu energiju iz generatora u mehaniku energiju osciliranja jezgre pretvaraa. Pretvara moemo predstaviti
tapom koji je uvren u sredini u kojem se formira stojei val sa trbusima

138

na krajevima tapa. Kraj tapa zavrava se alatom ija konfiguracija ima

eljeni oblik. Gustoa ultrazvune energije, zahvaljujui stojeim valovima,
ima maksimum na samom vriiu alata. Izmeu objekta koji se obrauje i alata
stavlja se voeni rastvor sitnog praha kaiborunduma1 ili dijamanta. estice
karborunduma ili dijamanta primaju ultrazvunu energiju i ponaaju se kao
mali ekii koji velikom brzinom udaraju u objekt (desetine hiljada puta u
sekundi) i razaraju ga na eljenom mjestu. Na ovaj nain omogueno je
pravljenje najrazliitijih oblika otvora u tvrdim materijalima. Ureaj za ultrazvuno lemljenje zasnovan je na istom principu samo to se alat uranja u
kadu sa rastopljenim kalajem. Zahvaljujui kavitaciji razbija se oksidni sloj
i rastopljeni kalaj prianja na aluminiju.

1 Karborundum. vrlo tvrdi materija).

139

8. TOPLINA

8.1. UVOD
Molekulama fizika predstavlja dio fizike koji izuava strukturu i svojstva
tvari polazei od tzv. molekulamo-kinetikih predodbi. Suglasno tim predodbama, svako tijelo (vrsto, tekue ili plinovito) sastoji se iz velikog mnotva veoma malih estica molekula. Molekule se mogu sastojati od jednog,
dva ili vie atoma. Makroskopske osobine tvari mogu se bolje razumjeti pomou molekulame teorije tvari, tj. promatrajui to se dogaa u mikroskopskom svijetu atoma i molekula. Atomi unutar molekule vezani su silama ije
je porijeklo elektrine prirode, c rt 8.1.

Cite 8.1.

Molekulamu i atomsku struktura mogue je shvatiti samo pomou kvantne fizike, te emo se zadrati samo na kvalitativnom opisu meudjelovanja
atoma i molekula. Na crteu 8.1. prikazano je: kako sila ovisi o udaljenosti
dvaju atoma u dvoatomnoj molekuli i zavisnost odgovarajue potencijalne

140

energije Ep(f) o toj udaljenosti. Kad su atomi na meusobnoj udaljenosti,

r=
molekulaje u ravnotenom stanju, apotencijalna energijaje minimaln?
Kada je udaljenost, r < r^ atomi se odbijaju jakim silama, za udaljenosti,
r > r^ atomi se privlae. Odgovarajue potencijalne energije zadovoljavaju
uvjet (5.25.), tj. F = -grad Ep. Jedna od vanijih karakteristika ovakvih sila
je zasienost: im se dva atoma privuku i formiraju molekulu, oni vie ne
djeluju na ostale atome.
Molekule svake tvari nalaze se u nesreenom, kaotinom kretanju, pri
emu nijedan smjer gibanja nema prednost pred ostalim. Intenzitet tog gibanja
zavisi od temperature tvari.
Kod vrstih tijela molekule (atomi) osciliraju (titraju) oko skoro fiksnih
centara koji su pravilno rasporeeni tvorei kristalnu reetku. U tekuinama
su meumolekulame udaljenosti neto vee, privlane sile slabije, te su molekule pokretljivije. U plinovima molekule su daleko jedna od druge, meumolekulame sile vrlo su slabe te se molekule gibaju skoro slobodno i skoro
ne utjeu jedna na dragu.
Veliina molekule je reda veliine nanometra, a masa reda 10'27 kg, radi
toga u svijetu atoma i molekula koristi se tzv. atomska jedinica mase:
lu = 1,66 10'27kg

(8.1.)

koja je jednaka 1/12 mase atoma izotopa ugljika 6C 12.

Ve smo spomenuli razliku izmeu mase i koliine tvari. Za razliku od
mase koju mjerimo u kilogramima, jedinica za koliinu tvari je mol (osnovna
jedinica SI):
Mol je koliina tvari koja sadri onolDd broj meusobno identinih
estica (atoma, elektrona, protona, iona, itd.) koliko ima atoma u 0,012
kg istog ugljika 6C12.
Broj molekula u 1 molu jedna je od osnovnih prirodnih konstanti, zove
se Avogadrov broj i iznosi:
N0 = 6,023 1023 m ol'1.

(8.2.)

Molna masa je masa koliine tvari od 1 mola. Ako je m masa tvari, n

broj molova, tada je molna masa:
n

( 8 .3 .)

1 Amadeo Avogadro (1776.-1856.), talijanski fiziar.

. 141

8.2. TEMPERATURA
U svim se tijelima estice neprestano gibaju; to gibanje nazivamo toplinsko gibanje. Zbog toga gibanja estice posjeduju toplinsku energiju. Na osjeaj toplijeg i hladnijeg ovisi o kinetikoj energiji estica tvari s kojom dolazi
u dodir. Dovedemo li dva tijela, hladnije i toplije u meusobni kontakt, estice
s veom kinetikom energijom u sudarima predaju energiju onima s manjom
energijom. Na taj nain energija u obliku topline prelazi s jednog tijela na
drugo. Za tijelo koje pri tom gubi energiju kaemo da je toplije, a za ono na
koje energija prelazi da je hladnije. Prijelaz topline traje sve dok se ne uspostavi ravnotea. Molekule koje se bre gibaju u toplijem tijelu predaju svoju
energiju molekulama hladnijeg tijela, usporavaju se i toplije tijelo se hladi;
molekule hladnijeg tijela ubrzavaju se i tijelo se grije. U termikoj ravnotei
srednja kinetika energija istovrsnog gibanja molekula oba tijela je jednaka.
Da bismo odredili stupanj zagrijanosti nekog tijela, definiramo temperaturu. Temperatura je u vezi sa srednjom kinetikom energijom molekulskog
gibanja. Kad dva tijela imaju jednaku srednju kinetiku eneigiju gibanja estica (atoma ili molekula), ako ih dovedemo u kontakt, toplinska energija nee
prelaziti s jednog na drugo; kaemo da su tijela na istoj temperaturi.
T em peratura je proporcionalna srednjoj kinetikoj energiji estica
tijela. Obino se temperatura ne mjeri u energetskim jedinicama ve u kelvinima (K) i definira se izrazom:
\k T = E l'\

(8.4.)

gdje je k Boltzmanova konstanta (= 1,38 10'^J/K ), a

srednja kinttika
energija pojedinog stupnja slobode gibanja molekula, koja je npr. za translaciju
u smjeru ose x jednaka m v l / l . Umjesto translacije, mogui su, naravno i
drugi oblici gibanja, npr. rotacija i osciliranje molekula. U sluaju da se
molekule mogu gibati samo translacijski (npr. molekule jednoatomnog plina),
srednja ukupna kinetika energija je:

Budui da je pri translaciji v2 = 3v2 zbog ravnopravnosti svih triju smjerova u prostoru je:

142

kT = Ek =
(8.5.)
3 *
Izraz (8.5.) je definicijska formula za termodinamiku ili apsolutnu temperaturu. Budui da je kinetika energija uvijek pozitivna, to je i apsolutna
temperatura uvijek pozitivna veliina. Na nultoj temperaturi, tzv. apsolutnoj
nuli formula (8.4.) kae da prestaje svako toplinsko gibanje. Ova tvrdnja
vrijedi samo u okviru klasine fizike (tonije reeno nije istinita). To je ustvari
najnia mogua temperatura, koja se ne moe eksperimentalno dostii iako
joj se moe vrlo blizu pribliiti. Skalu apsolutne temperature zovemo jo i
Kelvinovom skalom (William Thomson - Lord Kelvin).
Kelvin (K) je jedinica za temperaturu u Meunarodnom sustavu (SI);
definiran je pomou temperature trojne toke vode1.
Kelvin je 1/273,16 dio termodinamike tem perature trojne toke vode. U obinom ivotu temperatura se izraava u stupnjevima Celzijusa (C).
Nula stupnjeva Celzijusa je temperatura ledita vode, dok apsolutna nula (OK)
odgovara -273,15 C. Veza izmeu Kelvinove (apsolutne) temperature T i
Celzijusove temperature t je:
7(K) = 273,15+ /(0C)

( 8.6.)

tj. apsolutna temperatura T izraena u kelvinima (K) brojano je jednaka

zbroju mjemog broja temperature / u C i broja 273,15. Moemo uoiti da je
temperatumi interval u kelvinima jednak temperatumom intervalu u stupnjevima Celzijusa.
Klasina molekulamo-kinetika teorija ne moe objasniti sve pojave u
toplini i za potpunije opisivanje toplinskih pojava potrebno je upotrijebiti
kvantnu fiziku.

8.3. IDEALAN PLIN. PLINSKA JEDNADBA

Da bismo ilustrirali molekulamo-kinetiku metodu istraivanja plinova,
izvest emo jednadbu stanja idealnog plina. Model idealnog plina je baziran
na slijedeim pretpostavkama:
Plin se sastoji od velikog broja molekula koja se kreu kaotino unutar
granica sistema koji se istrauje.
Sudari meu molekulama ili sa granicama sistema (ziovima) su savreno elastini.
I Trojna toka vode je stanje u kojoj su sve tri faze vode u ravnotei (voda, led i vodena para).
Ovo stanje odgovara temperaturi 0,01 C i tlaku 61,05 Pa.

143

 Zapremina samih molekula se moe zanemariti u odnosu na raspoloivu zapreminu sistema.

Srednja kinetika energija molekula je proporcionalna temperaturi
plina.
Zbog toplinskog gibanja molekula, molekule plina djeluju na zidove
posude u kojoj se nalaze. Molekule plina udarajui u zidove posude predaju
joj odreenu koliinu gibanja; promjena ukupne koliine gibanja u vremenu
odreuje silu kojom molekule plina djeluju na povrinu zida posuda. Tlak
plina jednak je sili koja djeluje na jedininu povrinu.
Izvest emo jednadbu stanja idealnog plina, tj. vezu izmeu tlaka, volumena i temperature plina. Zamislimo da se plin nalazi u kutiji oblika kocke
brida a (crt. 8.2.).

Uzmimo u razmatranje jednu od N molekula koliko ih ima u kocki (i-ta

molekula). Njena masa je m, a brzina:
v, = ?+ v * + vfc.

(8.7.)

Prilikom savreno elastinog sudara sa zidom posude (onim koji je okomit na osu x) promijeni se x komponenta koliine gibanja molekule za iznos:

AP* = 1* ~ ( -m v j = 2

( 8.8.)

Promjena koliine gibanja molekule jednakaje impulsu sile koji je primio

zid. Budui da je molekuli potrebno vrijeme alvb sekundi da ode od jednog
kraja posude do drugog kraja, odnosno 2a/vu za oba smjera, vrijeme izmeu
dva sudara promatrane molekule u isti zid posude iznosit e:

144

A/ =

2a

(8.9.)

Srenja sila kojom molekula djeluje na zid posude jednaka je ukupnom

impulsu sile koji zid primi u jedinici vremena:
( 8. 10.)

Ft =. -APt,
= 2mvb =
'
Nt
b 2a
a
To je bilo za jednu molekulu, dok za N molekula imamo:
c

FC =

A Px

S
= -1 'C1
> m vt2 = m
> v2l
V
i-l

( 8. 11.)

a3 V
gdje .smo umjesto a pisali a = = . Iz definicije za tlak p = , slijedi
da je tlak p :
a
S
S

8 12.)

( .

Za makroskopske veliine, kao to su tlak i temperatura, koje nisu osobina

pojedine molekule nego veeg broja estica, vane su prosjene (srednje)
vrijednosti brzine i kvadrata brzine. Gibanjejekaotino i ima isti broj molekula
koje se gibaju u jednom i suprotnom smjeru. Srednji kvadrat z-komponente
brzine molekula je:

2>;

(8.13.)

N
Uvrtavanjem ovog rezultata u izraz za tlak (8.12.) dobivamo:
Nmvt

(8.14.)

Svi su smjerovi u posudi ravnopravni, te vrijedi:

v2 = v l + v ^ + v t = 3 v |.

(8.15.)

Uzevi ovo u obzir, dobivamo relaciju izmeu tlaka i volumena za idealan

plin:
p V = -N m v2= - N
y

=-N E k .
3

(8.16.)

Ovo je veza izmeu tlaka plina i srednje kinetike energije translacije

molekule, odnosno osnovna jednadba kinetike teorije plinova.

145

Definirajui temperaturu, istakli smo da svakom stupnju slobode gibanja

pripada srednja kinetika energija molekule kT/2. Translacija molekule ima
tri stupnja slobode, te je srednja vrijednost kinetike energije translacije:
Et = E ^ + E ^ + E {; ] = ^ k T .

(8.17.)

Efektivna brzina molekule v , = a/ v^ jednaka je onda:

(8.18.)
Uvrstimo li (8.17.) u (8.16.), dobivamo jednadbu stanja idealnog plina:
p V = N kT .

(8.19.)

Iz (8.19.) slijedi da jednaki volumeni razliitih plinova, pri jednakom

tlaku i tem peraturi, im aju jednak broj estica. To je Avogadrov zakon.
Piemo li N = nN0, gdje je N0 Avogadrov broj (broj estica u 1 molu
plina) a n broj molova plina, jednadba (8.19.) poprima oblik:
P V = nN 0kT= nRT.

(8.20.)

Produkt Avogadrovog broja N0 i Boltzmanove konstante daje novu konstantu R koju zovemo univerzalna plinska konstanta:
R = kN0 = 1,3805 10 '23- 6,0235 1023- ^ - = 8 ,3 1 4 -^ .
K
mol
molK
Volumen 1 mola bilo kojeg plina pri normiranim uvjetima (T = 273 K,
p = 101325 Pa) jednak je:
,r

1,3805 10"23 6,0235 1023- ^ - 273K

T/ - N ok l - _________ K__________mol______
0

101325Pa

Ko = 2 ^ 4 -1 0 -J .
'
(8.21.)
mol
To je normirani molni volumen idealnog plina.
Ako broj molova n u (8.20.) piemo kao kvocijent mase m i molne mase
M, plinska jednadba glasi:
pV = RT.
(8.22.)
y
M
Plinska jednadba (8.19.) vrijedi za idealne plinove a, aproksimativno
za realne. Aproksimacija je to bolja to je temperatura plina via, a tlak manji;
odstupanja postaju znatna kad se plin pribliava toki kondenzabije, tj. prelazi
u tekue stanje.

146

8.4. A V O G A D R O V Z A K O N , D A L T O N O V Z A K O N
I Z A K O N E K V IP A R T IC IJ E
Avogadrov zakon tvrdi da pri istom tlaku i temperaturi, jednaki volumeni
dva proizvoljna plina sadre isti broj molekula. Ako za ta dva razliita plina
napiemo jednadbu stanja:
P V = N xkT; P V = N tkT
poto su parametri p, V i T za oba ta plina jednaki, slijedi da je:
N t =N2
tj. u svakoj koliini ima jednak broj molekula, to je sutina Avogadrovog
zakona.
Promatrajmo sada smjesu plinova u nekoj posudi zapremine V, koji se
nalaze u termodinamikoj ravnotei i meusobno ne meudjeluju. Jednadba
stanja za tu mjeavinu glasi:
p V = (N, + N2 +... )kT = NkT,

(8.23.)

gdje su N t, TVj, ..., brojevi molekula odgovarajuih sastojaka smjese, a N je

ukupan broj molekula u posudi.
Iz izraza (8.23.), dijeljenjem sa V, dobivamo:
p = * L -k T + ^ k T + ...

(8.24.)

To znai da svaka ima svoj vlastiti tlak nezavisan od tlakova ostalih

komponenti smjese. Ovo vrijedi za idealan plin u kojem po pretpostavci moN
N
lekule ne meudjeluju na udaljenostL Izrazi ~^~kT = p x,
k T = p 2,... predstavljaju tlakove koje bi svaki plin vrio kad bi se samo on nalazio u zapremini
V i oni se nazivaju parcijalni tlakovi. Relacija (8.24.) moe se napisati u
obliku:
P = P \+Pi + -

(8.25.)

i izraava Daltonov zakon. Daltonov zakon kae da je u smjesi vie plinova

koji meusobno kemijski ne reagiraju ukupan tlak jednak zbiru parcijalnih
tlakova pojedinih sastojaka smjese.
Stupnjeve slobode definiramo kao razliite vidove gibanja tijela. Njihov
broj za neko tijelo ili sistem tijela jednak je broju nezavisnih koordinata kojima
moemo opisati kretanje danog tijela ili sistema tijela. Naprimjer, najjednostavniji sluaj imamo kod opisivanja gibanja tokaste mase, npr. jedne
.

147

molekule koju ini samo jedan atom. Ona ima tri translatoma stupnja slobode,
tj. njeno gibanje se moe opisati pomou tri nezavisno promjenljive veliine
(u pravokutnom Descartovom sustavu to su koordinate X, y i z).
Ako pak imamo dvije meusobno nezavisne, tj. nepovezane tokaste
mase, onda nam treba est meusobno nezavisnih koordinata da bismo opisali
gibanje ovog sistema od dvije tokaste mase. Njihove koordinate su: x,, y t,
z, i x2, y 2, z2. Kaemo da takav sistem ima est stupnjeva slobode. Sistem N
meusobno nezavisnih materijalnih toaka, npr. N molekula idealnog plina,
ima, prema tome, 3N stupnjeva slobode.
Ukoliko, meutim, izmeu dvije tokaste mase postoji kruta veza, onda
je za njihovo opisivanje dovoljno pet nezavisno-promjenljivih, jer se esta
uvijek moe izvesti iz poznate konstantne udaljenosti tokastih masa d, prema
relaciji:
(x2 - x , ) 2 +(y2 - y , ) 2 + (z 2 - z , ) 2 = d 2 .
Od ovih pet stupnjeva slobode, tri mogu biti koordinate centra mase
sistema, a preostale dvije mogu biti dva kuta <p i 0 koji odreuju pravac ose
sistema u prostoru, to znai da su tri stupnja slobode translatomi, a dva
rotacioni stupnjevi slobode, crt. 8.3.
Ako su pak dvije tokaste mase povezane elastinom vezom,
onda e broj stupnjeva slobode tog
sistema biti est, je r e, uz ve spomenutih pet stupnjeva slobode biti
dodan esti oscilatomi stupanj, tj.
esta koordinata koja je udaljenost
r izmeu tokastih masa. U ravnotenom stanju ova udaljenost Js jednaka r^, a svaka promjena ravnotee uvjetuje silu koja nastoji da
ponovo uspostavi ravnoteu.
Ako se ovo razmatranje primijeni na plinove, onda je jasno da jednoatomne molekule ptina imaju tri translatoma stupnja slobode. Broj stupnjeva
slobode koji se pripisuju dvoatomnoj molekuli zavisi od tipa veze izmeu
atoma. Taj broj sadri ili tri translatoma i dva rotaciona stupnja slobode (sa
kmtom vezom) ili, pored svih pet jo jedan oscilatomi stupanj slobode (ako
je veza elastina). Na osnovu relacije (8.17.), zakljuujemo da slobodna molekula sa tri stupnja slobode, ima kinetiku energiju translatomog kretanja 3 1/2 JtT, tj. na svaki stupanj slobode otpada 1/2 kT kinetike energije poto su
svi translatomi stupnjevi slobode jednako vrijedni.

148

Ako ovu tvrdnju uopimo, onda sistem sa s stupnjeva slobode ima kinetiku energiju:

Ovaj izrazje poznat kao zakon o ekviparticiji ili zakon jednake raspodjeie kinetike energije po stupnjevim a slobode. Kod utvrivanja iznosa
srednje energije molekule treba voditi rauna da dok na svaki translatomi
stupanj slobode i svaki rotacioni stupanj slobode dolazi po 1/2 kT energije,
dotle na oscilatomi stupanj slobode dolazi dvostruko vea vrijednost tj. 2
1/2 kT = kT srednje energije molekule. Ovo se objanjava time to su
translacija i rotacija molekula vezane uz prisustvo samo kinetike energije
dok su oscilacije u vezi sa postojanjem i kinetike i potencijalne energije.
Prema tome, broj stupnjeva slobode s jedne molekule se moe napisati
kao zbroj translacionih, rotacionih i oscilatomih stupnjeva slobode:
(8.27.)
a ukupna srednja energija je:
=
e

.kT
=j t >

(8.28.)

gdje je:
(8.29.)

8.5. B A R O M E T A R S K A F O R M U L A
Jedan od dokaza realnosti gibanja molekula je fenomen Braunovog gibanja koje je otkrio Robert Brown (1827.) promatrajui pod mikroskopom gibanje poienovog praha u vodi. Uveana mikroskopom gibanja zmaca polena su
izgledala kaotina, podsjeajui na fantastini divlji ples, pun sudara i obrta.
Eksperimenti su pokazali da takvo gibanje nije povezano s biolokim
porijeklom estica ili sa gibanjem tekuine, ve ono postoji ako se sitne estice
nalaze u plinovitoj ili tekuoj fazi ili jednostavno u nekom rastvom. Eksperimenti su takoer pokazali da priroda Braunovog gibanja zavisi od osobine
tekuine a ne zavisi od osobine estica koje su rastvorene u njoj. Pri tome je
utvreno da brzina gibanja raste sa porastom temperature ili sa smanjenjem
dimenzija estica.
Kaotino gibanje molekula je razlog zato se molekule plina uniformno
rasporeuju po raspoloivoj zapremini tako da svaka jedinina zapremina u
prosjeku sadri isti broj molekula. U ravnotenom stanju tlak i temperatura

149

plina su takoer isti po cijeloj zapremini. To vrijedi u svim onim sluajevima

kad vanjska sila nije prisutna.
Kao primjer ponaanja plinova u polju sile, promatrat emo utjecaj gravitacijske sile na atmosferu Zemlje. Kad ne bi bilo termikog gibanja molekula
zraka, sve one bi pod djelovanjem sile tee pale na Zemlju i oko Zemlje
bi se formirao tanak zrani sloj. S druge strane, kad ne bi bilo sile Zemljane
tee, molekule zranog omotaa bi se uslijed kaotinog gibanja raspiile svuda
po Svemiru. Postojanje zranog omotaa oko Zemlje je uvjetovano istovremenim postojanjem termikog gibanja molekula i gravitacijske sile Zemlje,
to kao posljedicu daje tono definiranu raspodjelu koncentracije molekula
po visini u atmosferi, tj. promjenu tlaka sa udaljenou od Zemlje.
Izvedimo matematiku formulaciju
ove zakonitosti. Promatrajmo vertikalni zrani stup koji ima tlak p 0 na poviini Zemlje,
*o = 0Tlak na nekoj visini x je p. Kada se
visina promijeni za iznos dx, tlak se promijeni za dp.
Pri tome se pod tlakom misli na teinu
zranog stupa iznad neke jedinine povrine
na izobamoj visini. To znai da je dp ustvari
odreen razlikom teine stupova na visinama x i x + x:
p - (p + dp) = p gdx,
(8.30.)

Crtc 8.4.

gdje je: p - gustoa zraka, g - gravitacijsko ubizanje. Gustoa zraka je jednaka

produktu mase jednog molekula m i broja molekula u jedininoj zapremini,
koncentracija n = N/V.
p = m -n .
Iz jednadbe stanja p V = NkT, moe se dobiti koncentracija n kao:
-

"

kT

(8.32.)

to uvrtavanjem u izraz (8.31.) daje:

mp
p = -H r.
kT

(8.33.)

Kad se izraz (8.33.) uvrsti u (8.30.) dobivamo:

dp = - ^ - p d x
kTy

150

(8.34.)

ili nakon razdvajanja promjenljivih,

, - % L ,
p

kT

(8.35.)

Pretpostavimo da se temperatura T ne mijenja s visinom (ovo se moe

pnhvatiti za relativno male promjene visine), moemo izvriti integriranie
jednadbe (8.35.):
in p ^ - ^ r +hC ,

(8.36.)

gdje je C integraciona konstanta koja se odreuje iz poetnih uvjeta, tj. za

xo = P - Po> dobiva se C = p 0 pa jednadba (8.36.) postaje:
P = P0e kT

(8.37.)

Jednadba (8.37.) daje vezu izmeu tlaka i visine i naziva se barom etarska formula.
Ova formula moe se koristiti za odreivanje visine ako se zna tlak na
toj visini i tlak na morskoj povrim p 0. U avionima je, naprimjer, ugraen
instrument koji direktno pokazuje visinu aviona u metrima. Ovaj instrument
ima takoer korekciju za temperaturu koja znatno opada sa visinom.
Poto postoji lineama veza izmeu tlaka p i koncentracije molekula,
prema jednadbi, pV = NkT: p = N /V k T = rikT (8.23.), barometarska formula
moe se transformirati u oblik:
_2x
n = n0e *

(8.38.)

koji daje zavisnost koncentracije molekula n od visine x, gdje je n0 broj

molekula u jedinici zapremine na visini x0 = 0.

8.6. B O L T Z M A N N O V Z A K O N
Barometarska formula (8.38.) izvedena je za plin koji se nalazi pod
djelovanjem gravitacijske sile. Openito govorei, izraz mgx je potencijalna
energija molekule, u gravitacionom polju na visini x, Ep = mgx.
Jednadba (8.38.), znai, daje informacije o broju estica potencijalne
energije Ep u jedinici zapremine u gravitacijskom polju Zemlje:

Pri tome se relacija (8.38) tnoe poopiti tako da se za polje sile moe
uzeti bilo koje drugo polje u kojem estice imaju potencijalnu energiju Ep.
Ova relacija se tada nazive Boltzmannov zakon. On nam omoguava da
odredimo onaj dio estica koji u stanju termodinamike ravnotee ima energiju

7)__
u
Crte 8.5.

Iz relacije (8.39.) se vidi da dio estica n/n^ koji ima energiju U, zavisi samo od temperature, to znai da temperatura sada moemo smatrati kao veliinu
od koje zavisi raspodjela estica po energijama. Za izabranu temperaturu, dio
molekuia koji ima energiju U vrlo brzo
tei nuli kad U raste. To znai da je dio
molekula koje imaju vrlo visoku energiju
veoma mali. S drage strane, dio molekula date energije C/utoIiko je vei ukoliko je temperatura via.

8.7. M A X W E L L O V A R A S PO D JE L A M O L E K U L A
ID E A L N O G PL IN A P O B RZIN A M A
Boltzmannov zakon nam daje raspodjelu molekula prema vrijednostima
njihove potencijalne energije u nekom potencijalnom polju sila podrazumijevajui da se radi o skupu identinih estica u stanju kaotinog termikog
gibanja.
Sad nas interesira kako se molekule idealnog plina rasporeuju piema
vrijednostima njihove kinetike energije, tj. prema intenzitetima njihovih brzina. Molekule plina imaju razliite brzine i po veliini i po smjeru, koje se
uz to neprestano mijenjaju uslijed stalnih sudara.
Dok je raspodjela molekula po smjerovima ravnomjema, poto su svi
smjerovi gibanja ravnopravni i, prema tome, jednako vjerojatni, dotle intenziteti brzina molekula, koji mogu imati veliinu od 0 do , uope nisu
jednako vjerojatni. To se deava zato to promjena brzina molekula pri sudarima nastaje sluajno. Pri tome su neke brzine molekula vrlo malo vjerojatne
(npr. beskonano velike brzine ili veoma male brzine) dok 'su neke drage

152

mnogo vjerojatnije, tj. ee zastupljene meu molekulama. Tada je mogue

oekivati neku najvjerojatniju brzinu.
Funkciju raspodjele_/(v) molekula idealnog plina po vrijednostima njihove
brzine prvi je teoretski oredio J. C. Maxwell (1859.), koristei se razmatranjima baziranim na teoriji vjerojatnosti. Izvoenje funkcije/(v) prelazi razinu
prethodnog znanja iz fizike, pa emo to izvoenje ovdje izostaviti. Navest
emo konaan oblik/(v):

HTV

/ ( v ) = Ae 2tTv2.

(8.40.)

Funkcija _/(v) se zove funkcija raspodjele i poznavajui nju i ukupan

broj molekula N, moemo odrediti broj molekula ANy koje imaju brzine u
intervalu brzina Av. Kvocijent:
AN
~ ^ = /(v)A v

(8.41.)

daje onaj dio molekula ije brzine lee unutar danog intervala brzina Av.
Moe se rei da izraz (8.41.) daje vjerojatnost da e brzina molekula leati
u intervalu od v do v + Av.
Oigledno je da zbroj svih skupova molekula ANy iz razliitih intervala
brzina jednak ukupnom broju molekula N:
i

dijeljenjem s N dobivamo:
E /( v ) A V |= l.
(8.42.)
/
Relacija (8.42.) predstavlja vjerojamost da e brzina molekule imati neku
vrijednost izmeu 0 i oo. Poto brzina molekule uvijek ima neku vrijednost,
prikaana vjerojatnost je vjerojatnost sigurnog dogaaja i, prema tome,
jednaka jedinici. Ukoliko interval Av smanjimo prelaskom na diferencijalnu
formu d v relacije (8.41.) i (8.42.) moemo pisati u obliku:
dN

=j+ = f(v ) v

(8.43.)

J/(v)rfv=1.

0
U sluaju (8.43.) kaemo da je funkcija / v ) norm irana na jedinicu.
Koristei ovu relaciju moemo izraunati faktor A, koji ne zavisi od brzine
molekule v. Uvrtavanjem (8.40.) u (8.43.) dobivamo:

153

(8.44.)

J Ae lkrv2dv = 1
o
odakle je faktor A jednak:
1

A=

r ,
J e v2v

(8.45.)
1

Integral u nazivniku relacije (8.45.) moe se rijeiti uvoenjem smjene:

2kT
V m
Uvrtavanjem u integral1 dobivamo:

V m

Konano funkcija raspodjele molekula po brzinama, poznata kao MaxweIIova funkcija raspodjele ima oblik:
( 8 ' 4 6 ')

Funkcija raspodjele je, ustvari, produkt dvije funkcije bizine, jedne eksponencijalne e~ ^ , gdje je a = m/2kT i druge kvadratne, v2. Kad ih predstavimo grafiki kako je prikazano na crt. 8.6. i izmnoimo dobit emo funkciju /v ).
Izraunajmo sada srednju vrijednost bizine molekula u nekom
plinu od N molekula. Ona se definira kao odnos zbira svih brzina
svih molekula i ukupnog broja molekula. Broj molekula ije su bizine u intervalu od v do v + dv je
Nflv)v. Zbir btzina svih tih molekula je vNfiy)dv. Da bismo nali
zbir bizina svih molekula koje imaju sve mogue brzine, moramo integrirati ovu funkciju preko svih
moguih brzina od nule do beskonanosti. Konano zbir svih brzina
Crte 8.6.
svih molekula je:
1 Vrijednost integrata uzet emo iz tablica

154

J vNf(y)dv
o
pa je srednja bizina v po definiciji:

<0

v = J vN f(v)dv = Jvf(v)<fi.

(8.47.)

Uvrtavanjem vrijednosti za / ( v ) prema (8.46.) dobivamo:

4 ( f

v=7 f e J

4 ( * f
|v e 2 i ^ = ^ f e J

7>-

(8.48.)

Integrali tipa, / za neparan n = 2k + 1, vode na tipski integral:

'

J0

2a*

21, m )

2a2

gdje j e n = 3 ; A : = l ; a = mt2kT. Uvrtavanjem vrijednosti integrala /, u (8.48.)

dobivamo, srednju brzinu molekula plina:

18kT

(8.49.)

V=i ^ r -

Na slian nain moemo dobiti srednju kvadratnu brzinu v2 , koja je po

definiciji:

v2=Jv2/(v)</v
ili:

ln \2 k T )

4 ( - j
7n{2kT J

,3/2

(8.50.)

Ovaj integral za pame n ijeava se na nain:

I2 - J x e

dx-

2 3^

<f 2

gdje je n = 2k, slijedi n = 4, k = 2; a = m!2kT

Konano srednji kvadrat brzine molekule

_ 3kf
m

(8.51.)

Ovu istu relaciju za srednju kvadratnu btzinu dobili smo u (8.17.) iz

srednje kinetike energije translatomog gibanja.
Izraunat emo sada najvjerojatniju brzinu molekula, tj. onu brzinu
koja je najvie zastupljena meu molekulama idealnog plina. Matematiki to
je jednostavno, treba nai maksimum funkcije./(v) iji nam je analitiki izraz
poznat. Prema tome, da bismo nali vnv moramo prvi izvod funkcije J{v)
izjednaiti sa nulom:

Ovaj izvod je jednak nuli, kad je izraz u uglastoj zagradi jednak nuli, tj.
jsL (
A
2ve 2tT 1 -
=0.

I 2kTJ

Gomja jednadba je zadovoljena za v = 0, odnosno za v = oo, ili za

fj]y2
1--------= 0 . Jasno je da prve dvije vrijednosti ne odgovaraju maksimumu
2kT
funkcije raspodjele.
Prema tome, vrijednost najvjerojatnije brzine se odreuje iz uvjeta:
1 ~ ^ = 0 odakleje:
2 kT

i
/2T
vm = J ----- .
(8.52.)
Vm
Usporeivanjem relacija (8.52.), (8.49.) i (8.18.) dobivamo odnos izmeu

brzina: vBV: v : vcy = 2 :

: 3 = 1:143: 1,22.

Vidi se da razlika izmeu ove tri vrijednosti nije velika, i srednja i

efektivna brzina su dosta bliske najvjerojatnijoj brzini molekule.
Ako vrijednost najvjerojatnije brzine uvrstimo u izraz/(v), (8.46.), dobit
emo maksimalnu vrijednost funkcije fiy), crt.8.7.:
=

(8.53.)

Iz relacija (8.52.) i (8.53.) slijedi da se pri poveanju temperature maksimum krivulje pomjera udesno i postaje nii. Isto se deava i kod plinova
ija je masa molekula manja, tj. pri smanjenju mase molekula.

156

C rte 8.7.

Na crt. 8.7. usporeene su tri krivulje raspodjele koje se odnose na razliite temperature T[t T& T3 istog plina (ista masa m). Moe se takoer
smatrati da se radi o tri razna plina, dakie sa razliitim masama molekula m u
m2 i m3, ali pri istoj temperaturi. Pri tom za temperature vrijedi odnos:
Tt <T2 < T3
a za mase molekula plinova vrijedi odnos:
Wi > m 2 > n *3-

Pri svemu ovome, povrina koju bilo koja od krivulja raspodjeie zaklapa
s v-osom, zbog uvjeta normiranja (8.43.) je ista i jednaka jedinici.

8.8. RASPODJELA MOLEKULA EDEALNOG PLINA

PO ENERGIJAMA
Kinetika eneigija translacije molekule mase m i brzine v jednaka je:
E=

(8.54.)

esto je korisno da se raspolae jednim izrazom za broj molekula koje

imaju kinetiku energiju translacije u odreenom, unaprijed danom opsegu,
izmeu E i E + dE. Iz relacije (8.54.) je:
dE = mv dv
tj-

157

^
dE
dE
dv = = ------mv
m

^{im E f'dE .

(8.55.)

Polazei od raspodjele molekula po brzinania (8.43.), dobivamo:

Analogno za funkciju raspodjele molekula po energijama imamo:

(8.56.)
Sreivanjem relacije (8.56.) dobivamo:
(8.57.)
Ako sada pomou funkcije raspodjele <p(E) izraunamo srednju energiju
po formuli:

(8.58.)
o
dobit e se kao rezultat, ve poznata vrijednost
(8.59.)
Maxwellova funkcija raspodjele je, ustvari, samo specijalan sluaj opeg
principa raspodjele koji je izveo Boltzmann, gdje odnos (energija/kT) nije
ogranien na kinetiku energiju translacije. Upravo doog tog uopavanja ova
funkcija raspodjele se esto naziva Maxwell-Boltzmannova raspodjelil, koja
vrijedi za sisteme jednakih estica, u kojima se moe zanemariti meudjelovanje estica, i koji se nalaze u teimodinamikoj ravnotei u nekom potencijalnom polju sile.

8.9. TERM ODINAM EKA

8.9.1. Uvod
Termodinamika istrauje fizikalne procese koji se deavaju u makroskopskim sistemima, tj. tijelima koja su sastavljena od velikog broja estica
(atoma, molekula, iona, itd.). Osobine i stanja tih sistema termodinamika prati
izuavanjem relacija koje postoje izmeu topline, rada i energije, tj. razmatra

158

prijenos energije ovisno od fizikalnih osobina materijala koji uestvuju u tom

prijenosu.
Termodinamika se zasniva na dva opa zakona prirode, na prvom i rugom zakonu termodinamike. Na osnovu ova dva zakona mogue je logikim
rasuivanjem povezati mjerljiva svojstva materije, kao to su koeficijenti irenja, kompresibilnost, specifini i toplotni kapacitet, toplinske transformacije
i dr.
Inenjeri (strojarski, elektro) koriste principe i metode termodinamike
prilikom izrade prorauna za pame strojeve i turbine, motore sa unutranjim
sagorijevanjem, mlazne motore i hladnjake, dok ih kemijski inenjer koristi
u praktino svakom procesu u kojem dolazi do prijenosa topline, ili se javlja
problem kemijske ravnotee.
Termodinamika ne postavlja nikakve hipoteze o strukturi tvari. To je
eksperimentalna ili empirijska znanost.

8.9.2. Rad i toplina

Rad W izvren u nekom termodinamikom procesu koji je sistem preveo
iz poetnog stanja 1 u konano stanje 2 definira se kao:
2

W = jsW,

(8.60.)

gdje je 8 W infinitezimalni rad izvren u infmitezimalnom dijelu tog procesa.

Za proces integriranja u relaciji (8.60.) potrebno je znati putanju po kojoj se
vri integriranje, tj. proces kroz koji sistem prolazi, to znai da je rad fimkcija
procesa, pa stoga njegov diferencijal nije totalni i zato ga oznaavamo sa SW.
Iz istih razloga se, onda, rad izvren u toku procesa 1-2 pie kao:
2

W = j 8 W = W t_2 .

(8.61.)
i
Promatrajmo idealni plin u cilindru s pominim klipom (crt. 8.8.). Zagrijavanjem cilindra, plin e se zagrijati, klip podizati i obavljati rad.
Pomakne li se klip za infinitezimalnu duljinu dx, izvreni rad je:
dW = Fds = Fdx = p Sdx=pdV,

(8.62.)

gdje je dV poveanje volumena plina.

Da bismo iz (8.62.) izraunali rad za konanu promjenu volumena plina,
potrebno je poznavati ovisnost tlaka o volumenu, p(V). Tada je:

159
P

\
V

V
Crte 8.8.

(8.63.)
Ako znamo dijagram odreenog procesa s idealnim piinom, rad je jednak
povrini ispod krivulje p(V), crt. 8.8.
Tada npr. rad pri izobamom procesu (p = const.) je;
(8.64.)
n
Ako se plin iri izotermno (T = const.), iz (8.20.), p = nRT/V i iz (8.63.)
dobivamo:

Obino se u termoinamici upotrebljava slijedei dogovor o predznaku

rada: pri ekspanziji (dV> 0), sistem (idealni piin) vri rad i rad je pozitivan
(8 JV> 0); naprotiv, pri kompresiji (dV < 0) okolina vri rad nad sistemom te
je rad negativan (8fV< 0).
Iz iskustva je poznato da postoji beskonaan broj razliitih procesa u
kojima neki sistem moe prei iz jednog stanja u drugo. Razmotrimo nekoliko
moguih procesa danih na dijagramu (crt. 8.9.). Koliki je rad pri prijelazu
sistema iz stanja 1 u stanje 2.
Najvei rad koji sistem vri jeste du puta 1-4-2 (maksimalna povrina),
a najmanji du puta 1-3-2 (minimalna povrina). Du ostalih moguih putova
l-4 -2, l-3 -2 i 1-2, rad poprima neke meuvrijednosti, to se moe vidjeti

160

iz veliine povrine ispod krivulja koje opisuju proces. Ako bi srajer strelica promijenili, rad na sistemu bi takoer pokazao razliite vrijenosti.
Moemo zakljuiti da nema smisla govoriti o radu sistema (iii radu u
sistemu) kao o temperaturi, tlaku, jer
rad zavisi od procesa i nema jednoznanu vrijednost pri prijelazu iz jednog stanja sistema u drugo, tj. rad nije
osobina (parametar) sistema. Matematiki reeno veliina S W nije totalni diferencijal.
Toplina je oblik prenoenja
energije. Toplina, kao i rad, nije vrsta
energije ve fonna njenog prenoenja.
Toplina, takoer, nije osobina koju posjeduje sistem, pa njen iferencijal nije
pravi, pa emo ga oznaavati sa 6Q. Ukupna toplina koja je prenesena u
procesu u kojem sistem iz stanja 1 pree u stanje 2 je:
2

Q = ( S Q = a . 2.

( 8.66.)

1
Raziiite koliine topline treba dovesti tijelu da pree iz jednog stanja u
drugo ako se taj prijelaz vri na razliite naine. Naprimjer, zagrijavanje
izvjesne mase plina za AT u izohomomprocesu zahtijeva manju koliinu
topline nego isto zagrijavanje u izobamom procesu. Koliina topline, za razliku
od energije, nije funkcija stanja sistema, jer zavisi od procesa promjene ovog
stanja. Toplina i rad imaju zajedniku osobinu da postoje samo u procesu
prijenosa energije, i njihove brojne vrijednosti zavise od vrste ovih procesa.
i

8.93. Prvi zakon termodinamike

Prvi zakon termodinamike je, ustvari, princip ouvanja energije.
Ovaj zakon je nastao postuliranjem odreenih stajalita do kojih se doio na
osnovu eksperimentalnih injenica, koje ve stoljee i pol nita nije dovelo
u sumnju.
U najopenitijem znaenju prvi zakon termodinamike tvrdi da je isti
protok energije kroz graninu povrinu sistema jednak promjeni energije samog sistema. Sa stajalita termodinamike dovoljno je razmotriti dvije vrste

161

protoka energije. Jedna vrsta protoka je izvreni rad na sistemu ili rad koji
vri sistem, a druga vrsta je protok topline ili zraenjem ili kondukcijom.
Ako sistemu ne dovodimo izvana energiju kaemo da je sistem toplinski
izoliran, te se plin moe iriti i vriti rad jedino na raun svoje unutranje
energije. Unutranja energija je zbroj kinetike energije toplinskog gibanja
molekula i potencijalne energije meumolekulamog djelovanja. U idealnom
plinu nema sila meudjelovanja meu molekulama, te je unutranja energija
jednaka zbroju kinetike energije svih molekula:
(8.67.)

Unutranja energija tijela moe se mijenjati a da se pri tom ne obavlja

rad. Dovedemo li dva tijela u kontakt, molekule tijela vie temperature predavat e energiju molekulama tijela nie temperature sve dok se njihove
temperature ne izjednae. Unutranja energija toplijeg tijela e se smanjivati,
a hladnijeg poveavati. Kaemo da energija u obliku topline prelazi s tijela
vie temperature na tijelo nie temperature.
Unutranju energiju tijela moemo promijeniti na dva naina: vrenjem
rada nad tijelom i prijenosom topline. Tu injenicu moemo izraziti i ovako:
U nutranja energija sistema poveava se obavljanjem rada na sistemu i
dovoenjem topline sistemu, a sm anjuje se kad sistem obavlja rad, odnosno kada se toplina odvodi iz sistema:
d U = 8 Q -8 W .

( 8 .68.)

Ovako napisan zakon o ouvanju eneigije naziva se prvi zakon termodinamike. 5Q i 8W nisu pravi diferencijali, ali dU jeste. Integriranjem relacije
(8.68.) dobivamo:
,
AU = Q - W .

(8.69.)

Treba naglasiti da se unutranja energija sistema ne moe identificirati

ni sa radom ni sa toplinom, jer se ove fizikalne veliine koriste samo u svezi
s razmjenom energije izmeu sistema i okoline. Razmotrimo to na jednostavnom primjeru trljajmo ciglu o podlogu pa e se ta cigla zagrijati, tj. radom,
trenjem smo cigli predali neku koliinu energije. Do tog istog stanja moemo
doi i tako to ciglu postavimo na podlogu i izloimo je djelovanju sunca.
Konano stanje cigle je u oba procesa isto, ali nam to ne daje za pravo da
tvrdimo da cigla na kraju prvog procesa sadri vie rada, a na kraju drugog
vie topline. Cigla sadri samo vie energije, pa je porast unutranje energije
jednak u oba procesa, ako su u tim procesima poetno i krajnje stanje isti.

162

Relacija (8.68.) predstavlja matematiku fonnulaciju prvog zakona termodinamike, koji kae da se koliina topline 5Q koju sistem primi, moe
utroiti na promjenu unutranje energjje dU i za rad 5 PP' kojt vri sistem protiv
vanjskih sila, tj.:
5Q = dU + pdV.

(8.70.)

Naprimjer, ako se plinu u posudi sa klipom dovede odreena koliina

topline, ona moe da se utroi za poveanje temperature sistema, tj. za poveanje njegove unutranje energije i za rad nasuprot vanjskom tlaku. Kad
se ovo primijeni na izotermni proces (T= konst.), pa je dU = 0. Sva dovedena
toplina troi se na rad protiv vanjskih sila.
8Q = 5PV.

(8.71.)

Druge posljedice prvog zakona termodinamike:

U izoliranom sistemu, energija sistema ostaje konstantna. U izoliranom sistemu vrijedi Q = W, to znai daje A(7 = 0.
Perpetuum mobUe prve vrste je nemogu. Posmatrajmo jedan sistem
u kojem je ostvaren kruni proces. Tadaje U, = U2 i Q = W. Ukupna
koliina topline koja se dovodi sistemu jednaka je radu koji je sistem
izvrio. To znai da nije mogue konstrairati stroj koji bi radei u
ciklusima izvrio rad vei od vrijednosti energije utroene u obliku
topline.

8.9.4. Specifina toplina

Pri konstantnom volumenu plina rad tlaka jednakje nuli i u prvom zakonu
termodinamike u diferencijalnom obliku (8.70.), dV = 0; slijedi:
dU=8Q.
Kako unutamja energija ovisi samo o stanju sistema, koliina dovedene
topline u ovom sluaju ovisi samo o konanom i poetnom stanju. Dovedena
koliina topline proporcionalna je masi tvari i promjeni temperaturc dT. Koeficijent proporcionalnosti cvje specifina toplina pri stalnom volumenu:
8Q = mc,dT.

(8.72.)

Specifina toplina jednaka je dakle:

(8.73.)

163

gdje smo koristili dU = 50. Openito specifina toplina ovisi o temperaturi,

tako da je koliina topline koju trebamo dovesti da ugrijemo tijelo od poetne
temperature
do konane temperature T2 jednaka integralu.
Q = m j cv{T )dT.

(8-74.)

T,

Zagrijavanjem pri konstantnom tlaku tijelo se rastee i obavlja rad protiv

tlaka. Stoga je potrebno dovesti veu koliinu topline da bismo tijelo ugnjali
za odreenu temperaturu. Unutamja energija promijeni se za:
d U = 5 Q -p d V = S Q -d (p V )+ Vdp.
Kako je tlak konstantan, zadnji lan jednak je nuli, te imamo:
5Q = dU+d(pV) = d(U +pV).

(8.75.)

Veliina U + p V ovisi jedino o stanju sistema i zove se entalpija H.

Dakle, dovoenjem koliine topline pri konstantnom tlaku za isto toiiko povea se entalpija. Slino (8.72.) i (8.73.) definiramo specifinu toplinu pri
konstantnom tlaku cp:
8 0 = mcpdT

(8.76.)

1 dH
(8.77.)
Cp m d T '
Obje specifine topline praktino su jednake za tekuine i vrsta tijela,
dok se za plinove znatno razlikuju.
U idealnom plinu meumolekulame sile su zanemarene, te promjena
tlaka i volumena uz stalnu temperatum i time promjena razmaka meu molekuIama ne utjee na unutamju energiju: dakle unutamja energija je fimkcija
samo temperature plina.
Za jednoatomske plinove, ije se estice mogu gibati samo translatomo,
unutamja energija je na osnovu (8.22.) i (8.67.) jednaka:
U = n TT. = N - kT = R T .
*
2
2
M
Specifina toplina pri stalnom volumenu onda je jednaka:
= j_dU_3_fi
Cv m d T ~ 2 M
Entalpija jednoatomnog plina jednaka je:
H = U + p V = R T + R T = R T
2 M
M
2 M

164

(8.78.)
y

(8.79.)

iz ega slijedi specifina toplina pri stalnom tlaku:

1 dH
m dT

( 8 .80 .)

Vrijednost omjera:

( 8 .81 .)
u dobrom je slaganju s izmjerenim vrijednostima za jednoatomne plinove.
Pri prouavanju unutamje energije dvo i vie atomnih plinova treba, osim
translatomog, uzeti u obzir rotacijsko i oscilatomo (vibracijsko) gibanje; ona
poveavaju unutamju energiju, a time i specifinu toplinu.

8.9.5. Drugi zakon termodinamike

Prvi zakon termodinamike je posljedica zakona o ouvanju energije i on
govori o tome da uvijek mora biti ispunjen uvjet tonog omjera izmeu koliine topline i rada u bilo kojem procesu, ali ne govori nita o smjeru odvijanja
procesa. Osnovm problem koji se namee u svim procesima konverzije topline
u rad i rada u toplinu je u injenici da u nekom ciklinom procesu uvijek
moemo sav rad prevesti u toplinu, ali svu toplmu ne moemo prevesti u rad.
Dragi zakon termodinamike moe se formulirati: Nemogue je napraviti
toplotni stroj koji bi u periodinom cikiusu svu dovedenu koiiinu topiine
pretvorio u mehaniki rad. To bi bio peipetuum mobile drage vrste.

Kad ne bi vaio ovaj princip, brod bi se mogao kretati uzimajui energiju

(toplinu) iz mora (koja je ogromna). To bi bilo mogue po prvom zakonu
termodinamike, ali se protivi drugom a i iskustvu. Camot (Kamo) je prvi
spoznao da je za pretvaranje topline u meharuki rad potreban pad temperature,
i da se toplina moe pretvoriti u rad samo ako postoji prijelaz topline, a za
to su potrebna dva spremnika topline razliitih temperatura. Ma koliki bio
ogroman sadraj topline mora ili zraka, ta se toplina ne moe pretvoriti u rad
u toplinskim strojevima, ukoliko nemamo spremnik topline nie temperature.
Takvih spremnika nema, jer sva okolina ima jednaku temperaturu. Spremnik
nie temperature mogao bi se napraviti umjetnim putem, hlaenjem ispod
temperature okoline (hladnjacima). Ali taj bi postupak zahtijevao ulaganje
mehanikog rada. Utroak rada bio bi u najboljem sluaju jednak dobitku na
mehanikom radu iz toplinskog stroja (u praksi nemogue). Iz svega ovoga
se vidi da nije mogue sagraiti parobrod iji bi stroj iskoritavao toplinu
mora. Stroj koji bi to vrio bio bi neka vrsta perpetuum mobile.
Na kraju moemo zakljuiti:
Toplina sama od sebe prelazi samo s tijela vie temperature na
tijelo nie temperature.
Toplina prelazi s tijela nie temperature na tijelo vie temperature
samo uz naroito djelovanje izvana, tj. samo uz utroak vanjskog
rada.
Perpetuum mobile druge vrste njje mogu, tj. nije mogue krunim procesom trajno uzimati toplinu iz jednog spremnika i pretvarati u mehaniki rad.
Na crt. 8.10a. dana je shema toplinskog stroja. Da bi se napravio toplinski
stroj, potrebno je imati dva rezervoara (spremnika) razliite temperature: iz
onog vie temperature stroj uzima koliinu topline Q jedan njen dio pretvara
u rad W, a ostatak Q2 predaje rezervoaru nie temperature. Pri tome koeficijent
iskoritenja:

W Qt -Q2
Q

(8.82.)

Slino rade i toplinske pumpe (hladnjaci): oni prenose toplinu s hladnijeg

na toplije tijelo uz utroak rada. Na crt. 8.10b. dana je shema rada toplinske
pumpe (hladnjak). Kod hladnjaka u domainstvu, hrana (kockice leda) predstavljaju hladni rezervoar, rad vri elektromotor, a topli rezervoar je zrak u
okolini hladnjaka (u kuhinji).
I S. Caraot, francuski inenjer.

166

8.9.6. Entropija
Prvi zakon termodinamike, koji je ustvari zakon ouvanja energije, ne
daje mogunost odreivanja smjera termodinamikog procesa. ^ nj ega ne
moemo odrediti smjer izmjene topline izmeu dva tijela lazliitih temperatura. S gledita I zakona termoinamike prijelaz topline sa hiadnjjeg na toplije
tijelo i obmuto jednako je vjerojatan. Prema ovome, parobi-od bi mogao uzimati toplinu iz mora pokretati svoje propelere i vraati j e nazad u obliku
hladne vode ili ak leda. Kao to nam govori iskustvo ovo je nemogue.
Sadraj topline morske vode ili potencijalne energije je beskoristan jer nema
rezervoara sa hladmjom vodom ili nema nieg potencijalnog nivoa vode.
Promatrajui ove primjere moemo zakljuiti da postoji prirodan tok
topline od toplijeg ka hladmjem, odnosno prirodan smjer pretvaranja energije:
je od mehanike energije ka toplini.
U termodinamici je bilo potrebno pronai veliinu koja karakterizira
smjer termodinamikog procesa. Ako su dana stanja jednog izoliranog sistema
i ako je unutamja energija u oba sistema ista, da li je mogue nai kriterij
koji odreuje koje se od ta va stanja moe uzeti kao poetno stanje, a koje
kao konano stanje jednog procesa koji bi se u sistemu mogao zbiti? Da bi
rijeili ovaj problem treba pronai funkciju, koja je funkcija stanja sistema i
koja bi imala razliite vrijednosti na poetku i na kraju procesa. Nju je prvi
pronaao Clausius (Klausijus) i naziva se entropija.
Kao i unutamja energija sistema, ona je funkcija samo stanja sistema, i,
kao to se moe vidjeti, ona ili raste ili ostaje konstantna u svakom moguem
procesu do kojeg dolazi u izoliranom sistemu. Pomou entropije dragi zakon
termodinamike moe se formulirati na slijedei nain:
Nisu mogui procesi u kojima bi dolazilo do smanjenja entropije
izoliranog sistema, ili, u svakom procesu do kojeg dolazi u izoliranom
sistemu entropija sistema raste ili ostaje konstantna.
Dragi zakon termodinamike moe se matematiki iskazati kao:

Integriranjem dobivamo:
(8.84.)
Veliina S naziva se entropija sistema, za koju vrijedi:
Entropija sistema je definirana samo za ravnotena stanja.
Iz relacije (8.84.) moe se izraunati samo promjena entropije. U
mnogim praktinim problemima, kao to je projektiranje pamih stro-

167

jeva, u obzir dolaze samo promjene entropije. Za entropiju nekog

sistema moe se, kao pogodnije, uzeti da je entropija nula za neko
referentno stanje tako da se svako drugo stanje te supstance moe
definirati jednom numerikom vrijednosti.
Entropija sistema u ravnotenom stanju je funkcija samo stanja sistema, i nezavisna je od njegove prethodne povijesti. Entropija se,
prema tome, moe izraziti kao funkcija termodinamikih promjenljivih, kao to su tlak i temperatura, ili tlak i volumen.
Promjena entropije moe se izraunati na osnovu relacije (B.84.) samo
za reverzibilne (povratne) procese.
Svi stvami procesi su ireverzibilni (nepovratni). Oni se zbivaju konanom
brzinom, sa konanim razlikama temperatura i tlaka izmeu dijelova jednog
sistema ili izmeu jednog sistema i njegove okoline. Pokazuje se da jedan od
posljedica drugog zakona termodinamike je taj da entropija jednog izoliranog
sistema raste u svakom prirodnom (ireverzibilnom) procesu. Jedan od razloga
to se u mehaniku uvodi pojam energije, koliine gibanja jeste to se te
veliine pokoravaju zakonima ouvanja. Entropija, naprotiv, ne ostaje ouvana
osim u reverzibilnim procesima.
Kad se aa tople vode pomijea sa aom hlane vode, toplota koju je
topla voda predala jednaka je toplini koju je hladna voda primila. Toplina u
ovom procesu ostaje ouvana, ili, openito, energija ostaje ouvana. S druge
strane, dok se u procesu mijeanja entropija tople vode smanjuje a entropija
hladne vode raste, smanjenje entropije nije jednako njenom poveanju i ukupna entropija sistema je na kraju vea nego to je bila na poetku. Odakle je
dola ova dodatna entropija? Odgovor je da je dodatna entropija nastala u
procesu mijeanja tople i hladne vode. Takoer, kad je entropija jednom
nastala, ona se ne moe nikad vie unititi. Svemir mora trajno nositi ovaj
dodatni teret entropije. Energija se ne moe ni stvoriti ni unltiti .jtae
prvi zakon term odinam ike. Entropija se ne moe unititP kae drugi
zakon ali se moe stvoriti.
Moemo zakljuiti: Eniropija izoliranog sistema raste u svakom prirodnom (tj. ireverzibilnom) procesu.

8.9.7. Entropija i vjerojatnost

Prema Boltzmannu, entropija ima sasvim jednostavno statistiko tumaenje. U ranijem izlaganju vidjeli smo da entropija izoliranog (sistem preputen sam sebi) sistema se ne moe smanjivati, AS 0. S druge strane,
oigledno je da e sistem koji je preputen sam sebi prelaziti iz stanja manje
vjerojatnih u stanja vee vjerojatnosti. Dospjevi u najvjerojatnije stanje, sis-

168

tem e ostati u njemu neogranieno dugo. Prema tome, entropija i vjerojatnost

stanja izoliranog sistema ponaaju se na slian nain: one mogu ili rasti ili
ostati neizmijenjene. Iz ovih razloga izlazi da izmeu entropije i vjerojatnosti
stanja sistema mora postojati odreena veza.
Boltzmann je pokazao da ta veza ima sljedei oblik:
S - k lnw

(8.85.)

gdje je k Boltzmannova konstanta, w tzv. termodinamika vjerojamost stanja,

pod kojom se porazumijeva broj razliitih naina pomou kojih se moe
ostvariti dano stanje.
Termodinamika vjerojatnost, razlikuje se od matematike, koja se obino naziva jednostavno vjerojatnost. Matematika vjerojatnost nekog dogaaja
jednaka je odnosu broja sluajeva koji su povoljni za posmatrani dogaaj
prema opem broju jednako moguih sluajeva. Prema tome, ona se izraava
razlomkom i ne prelazi jedinicu. Termodinamika vjerojatnost, naprotiv, izraava se cijelim brojem, po pravilu veoma velikim brojem.
Da bismo razumjeli smisao veliine w, promatrajmo slijedei primjer.
Neka se u posudi nalaze etiri molekule. Zamislimo da je posuda podijeljena
na dva jednaka dijela, lijevi i desni, crt. 8.11. Zbog gibanja molekula njihova
raspojela izmeu dijelova posude e se mijenjati. Razmotrimo stanja koja
se razlikuju brojem molekula na Iijevoj i desnoj strani posude. Molekule
oznaimo slovima (a, b, c i d) i izraunajmo broj naina na koje moe da
bude realizirano svako stanje.
Rezultati izraunavanja dati su u tabeli
8.1. Od 16 moguih raspodjela molekula izmeu polovina posude, est odgovara istom
broju molekula s desne i lijeve strane, osam
stanjima pri kojima se u jednoj od polovina
posude nalazi jedna molekula, a u drugoj
Crte 8.11.
tri, a samo na dva naina mogu se dobiti
stanja pri kojima se sve molekule skupljaju
u jednoj polovini posude.
Svaka od molekula s jednakom vjerojatnosti moe se nalaziti kako u
lijevoj tako u esnoj polovini posude. Zbog toga se svaka od 16 raspodjcla
molekula ostvaruje jednako esto. Prema tome, broj naina realizacije danog
stanja odreuje vjerojatnost toga stanja.
Kako moemo vidjeti, u sluaju etiri molekule postoji velika vjerojatnost
(1/8) da e se sve molekule sabrati u jednoj polovini posude. S poveanjem
broja molekula, meutim, stanje se bitno mijenja. U tabeli 8.2. dati su brojevi
taina realizacije razliitih stanja za deset molekula.
.169

Tabela 8.1.
Nain realizacije stanja

Stanjc
L

D
a, b, c, d

a
b
c
d
a,
a,
a,
b,
b,
c,

b
c
d
c
d
d

a, b, c
a, b ,d
a, c, d
b, c, d

a, b, c, d

b, c,
a, c,
a, b,
a, b,
c,
b,
b,
a,
a,
a,
d
c
b
a

d
d
c
d
c
b

d
d
d
c

Broj naina
realizacije
1

Ukupno naina 24 = 16.

U tom sluaju vjerojatnost da e se sve molekule sabrati u jednoj polovini
posude ravna je svega 1/512. U veini sluajeva (u 672 od 1024) u oba dijela
posude dobije se isti (5-5) ili skoro isti (6-4 ili 4-6) broj molekula.
Moe se pokazati da je ukupni broj naina raspodjele 7/molekula izmeu
dvije polovine posude jednak 2N. Zbog toga, ako je N broj molekula, naprjpijer
1020, onda e vjerojatnost da e se sve molekule sabrati u jednoj od polovina
posude biti vrlo mala (2 10'20).
Pretpostavimo da se u poetku plin nalazio u lijevoj polovini posude
koja je pregraom odijeljena od desne prazne polovine. Ako uklonimo pregradu, plin e se proizvoljno rairiti po itavoj posudi. Taj proces e biti
nepovratan budui da je vjerojatnost da e se, kao rezultat toplinskog gibanja,
sve molekule skupiti u jednoj od polovina posude, kako smo vidjeli, praktino
jednaka nuli. Prema tome, sam po sebi, bez djelovanja izvana, plin nee uspjeti
da se ponovo nae u lijevoj polovini posude. Prema tome, proces irenja plina
na itavu posudu je nepovratan zbog toga to je njemu obratni proces malo
vjerojatan. Taj zakljuak se moe proiriti i nadruge procese. Svaki nepovratni
proces je takav proces kojemu je obratni proces krajnje nevjerojatan.

170

Tabcla 8.2.
roj raolekula
Desna strana

0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10

10
9
8
7
6
5
4
3
2
1
0

Ukupno 210 = 1024.

>

Lijeva strana

1
10
45
120
210
252
210
120
45
10
1

9. ELEKTROMAGNETSKI VALOVI

9.1. ELEKTROMAGNETSKI TITRAJI (OSCILACIJE)

Elektromagnetslci titraji mogu se proizvesti u elektrinom titrajnom krugu, koji se sastoji od zavojnice induktiviteta L i kondenzatora kapaciteta C
(crt. 9.1.), pri emu se napon na kondenzatoru i struja kroz zavojnicu periodino mijenjaju.

Kada je kondenzator nabijen (iz nekog vanjskog izvora, koji se ikljui

kad je kondenzator nabijen), struja protekne kroz zavojnicu i pritom se kondenzator prazni. Energija elektrinog poljakondenzatora pretvara se u energiju
magnetskog polja zavojnice. U zavojnici se javlja elektromotoma sila samoindukcije koja se suprotstavlja promjeni kojom je izazvana (Lentzovo pravilo).
Kondenzator se ponovo puni ali suprotnog polariteta. Ovaj proces pretvaranja
elektrine eneigije u magnetsku i obmuto trajat e beskonano dugo ako je
titrajni krug bez gubitaka. Kao rezultat toga nastaju elektrini titraji. Proces
je analogan mehanikim titrajima (matematiko klatno) u kojem se potencijalna energija pretvara u kinetiku i obmuto. Na crt. 9.2., dana su tri harmonina oscilatora usporedno: matematiko njihalo, sustav elastine opruge
i mase i elektrini krug LC. Na crteu je prikazan iznos ukupne energije za
osam sluajeva unutar jednog perioda titranja.

172

M ate m a ri k o Idatno

E nergija

L C k ru g

E lastin a opru g a
w=0

'/ 0
e=e

L
6=0

V
A\
X
VA

XJf0

/= 0

r r P V s- |
L

E k+ Ep

0=0

( ,). ,

v* ~ vmax
r W
:

n
L

(*)=

m
x= 0

li

Q =0

h H

= -/

^
m

E k+ E p

v=0

-^^6=0

r W

(^p)mtx
/= 0

x x0 Q Q

M
m
L

r '= %
0=0

n
L

W W W H D
m

- i M

V S V ^,

/
/

r i f p
L

( )= ,

m
x=0

Q =0

/./m

00
Jl

^m

r i f M
L

E k+E

Crte 9.2.

173

Posmatrajmo sada crt. 9.1., napon na kondenzatoru jednak je QIC, gdje

je Q naboj, a C kapacitet kondenzatora. Inducirani napon na zavojnici
uzrokovan promjenljivom strujom je prema Faradayevom zakonu indukcije:
(9.1.)

dt
Oba ova napona su jednaka (II Kirchhoffovo pravilo):

Q_

jdl

L d t'

(9.2.)

Derivirajui po vremenu relaciju (9.2.) i uzimajui u obzir da je jaina

struje:
I=

dQ
dt '

dobivamo:
d 2I
+ = 0.
dt2 LC

(9.3.)

Ovo je jednadba harmonijskih titranja i analogno jednadbi (6.9.) frekvencija osciliranja je:
1

71c

L -

2nJT c

(9.4.)

Ovo je poznata Thomsonova formula za frekvenciju elektrinog titrajnog

kruga.
U ovakvom titrajnom krugu oscilira elektrino polje medu ploama kondenzatora i magnetsko polje u zavojnici. Da br se promjenljivo elektrino i
magnetsko polje irilo prostorom u obliku elektromagnetskog vala, potrebno
je otvoriti titrajni krug. To se postie poveanjem razmaka izmeu ploa
kondenzatora i zavoja zavojnice, smanjujui tako kapacitet kondenzatora i
induktivitet zavojnice. Potpunim otvaranjem ploa kondenzatora i zamjenom
zavojnice pravocrtnim vodiem (antena) dobiva se otvoreni titrajni krug,
koji se ponaa kao izvor elektromagnetskih valova.
Na crt. 9.3. prikazan je jednostavan primjer elektromagnetskog vala,
harmonini ravni val. Elektrino i magnetsko polje prikazani su sa dvije
meusobno okomite sinusoide, od kojih jedna predstavlja vektor E , a druga
vektor B . Oba vektora osciliraju u fezi. Elektromagnetsko polje opisano je
MaxweIlovim jednadbama, i iz njih moemo izvesti valnu jednadbu za
elektromagnetske valove.

174

J. C. Maxwell' je postavio opu mntematiku teoriju elektriciteta i osnovne zakone elektrodinamike prikazao pomou etiri jednadbe. One su
osnova klasine elektrodinamike i svih prorauna koji se odnose na elektromagnetske valove i njihovo irenje kroz prostor. itav se elektromagnetizam
moe objasniti pomou ove etiri jednadJbe. One opisuju vezu izmedu elektrinog i magnetskog polja, te vezu ovih dvaju polja i elektrinih naboja.

Posmatrajmo ravni elektromagnetski val koji putuje u smjeru ose x u

homogenom izotropnom sredstvu bez struja i naboja. U tom sluaju na osnovu
Maxwellovih jednadbi moemo dobiti valne jednadbe za elektrino i magnetsko polje:
#Ey
&Ey
d t2
(9.5.)
#BZ
&B,
-e p
= 0.
d t2
bc2
Diferencijalne jednadbe (9.5.) sline su jednadbi (7.31.) koju zovemo
valna jednadba. Analogno jednadbi (7.31.) moemo pisati za jenadbu
elektromagnetskih valova:
fcc

& E}.

1 #Ey
(9.6.)
= 0,
ax1
dtl
gdje je v fazna brzina elektromagnetskih valova u sredstvu s odreenim vrijednostima permeabilnosti i dielektrinosti:
I James Clark Maxwe)l (1831.-1879.), Skotski matematiar i fiziar, poznat po radovima iz elektrodinamike i kinetike teorije plinova.

175

(9-7.)

V=

VeJT'
Brzina irenja elektromagnetskog vala u vakuumu jednaka je:
1
C -

= 299 792 458

a t0 je upravo b m n a sv je tljti uvakuumu, to ukazuje na to da je svjetlost

eiektrom^^etski v ^ n a

ista za sve frekvencije, odnosno valne duljine;

zato kaiemo da u vakuumu nema disperzije. U tom sluaju grupnabm na

(brzina irenja energije) jednaka je faznojbrzint.
dielektrinost i permeabilnost ovisi o frckvenciji, tj. g j P J _9e .
pri prijelazu elektromagnetskog vala iz sredstva s jednom brzrnom rrcnja u
sredstvo s drugom brzinom irenja mijenja se valna duljina vala.
Najjednoftavniji oblik valnog gibanja nastaje kada rzvor vala
oscilira. To posebno rjeenje valne jednadbe moemo p.sat. u oblrku analognom za mehanike valove (7.15.):

H)

Ey = 0sinco

B. - B0 sinco t

(9.8.)
.

9.2. ELEKTROMAGNETSKI SPEKTAR

U pogledu fundamentalne prirode, nema razlike izmeu svjetlosauh valova i ostalih elektromagnetskih valova, kao naprimjer omh koji potjeu o
osedatornog ^ ^ . ^ 0 3 ^ najdue elektromagnetske valove koji se mogu
proizvesti generatorima za naizmjeninu struju. Ako generator okreemo sporo
moemo proizvesti proizvoljno malenu frekvenciju. Valna duljma koja zrar
prijenosni elektrini vod (dalekovod) od 50 Hz iznosi:
X = = ^ ^ - = 60 0 0 k m .
/
50
Poveanjem brzine obrtanja generatora, frekvencija se moe poveati do
100 kHz. Vie frekvencije se mogu proizvesti pomou elektrinog titrajnog
kruga, prema (9.4.):
j
f = 2n V.C '
176

Dr o

Z
p

mr
,S,J a,OVi reda veliine centimetra (mikrovalovi) mogu se
V U? klm e,ektronskim cijevima (klistron). Jo krai v K
ode se pomou krugova pobuenih vamicom Naikrai milrmvat

6*

kod M ^ v o o i h ik v .

lampa sa ivmom parom naeni su valovi duijine 4 mm Zraenie

^
izvora ideae o Je p0 o jh o L b i

valovima dobtvemm iz elektrinog kruga.

,, .,Syied0Sni ? ovi koji P0^

f s

magnetskim

od emisije molekula i atoma, proteu se od

vd * vd ov* preko v)d,iivo8 speto* *>

f
n eT Je molekule 1 * ' momjn Prethodno biti na

th do S T
P bu,Vanje se
Putem termikog kretanja molekula
ih do nje dolazi u procesima sudara pri elektrinom pranjenju.

va F m kh!U w mi!enU CnergijU emitiraj u u obliku elektromagnetskih valod u ijk T J

^
PJaVa' VCOj Cnergiji 2raenja o2vara kma valna
, , ^ k0 Se tomi. b mbardiraju eIektronima velike kinetike energije moe
dot do pobuivanja unutamjih elektrona i povratak atoma u normalno stanje

CmJS,J0m enT e
vrio kralke vable duljine. Usporavanje
brzth elektrona tjcoer dovodt do pojave elektromagnetskog zraenja ovo
l O
- m
^
6 (renCnsk0 * * * & > i Pokriva valne dulji^e od
10 m do 10- m. Granicu za dobtvanje jo kraih valnih duljina predstavlja
protzvodnja elektrona velikih brzina.
V
J
p

Valovt jo kraih valnih duljinaprate spontano raspadanje atomskih jezgri

procesu radioakttvnog raspada, ovi valovi su poznati kao gama zraen^
Valov, sa najkraim valnim duljinama stiu iz Svemira i nastaju u nu-

u
^ SC,nazivaju kozmleko zraenje. Danas nema praznina
u elelctromafftetskom spektru. Sve frekvencije od onih koje pripadajugL a
zraenju na jednom kraju spektra, do radio valova na dragom kraju, mogu se
proizvestjt proua-vati. Svaki dio spektra preklapa se sa susjednim dijelom.
ako najkrat valovt proizvedeni u rendgenskoj cijevi (X-zrake) krai su od
najduut gama zraka, takoer se preklapaju X-zrake sa ultraljubiastim itd.
e moe se povui otra granica izmeu oblasti spektara, to pokazuje da je
fundamentalna priroda tsta i da se oblasti razlikuju samo po valnoj duljini
odnosno po nainu na koji su proizvedeni odreeni valovi. Na crt 9.4. dat je'
spektar elektromagnetskog zraenja u funkciji valne duljine, odnosno frekvencije.
Optika je dio fizike koji prouava svjetlost i svjetlosne pojave. Svjetlost
je elektromagnetski val valne duljine od oko 380 nm do 780 nm; to je ono
zraenje koje djeluje na mrenicu Ijudskog oka i uzrokuje osjet vida. Preostali

177
*

dio elektromagnetskog zraenja (toplinsko, ultraljubiasto, radiovalovi, itd.)

nae tijelo osjea dragaije ili uope ne osjea.
_
Mada je svjetlost elektromagnetske prirode i sadri elektnnu E i magnetsku komponentu B , eksperiment pokazuje da fizioloko, fotoelektrino,
fotokemijsko i draga djelovanja svjetlosti izazvana su samo osciliranjem elektrinog vektora E . Suglasno tome mi emo pod pojmom svjedosnog vektora,
podrazumijevati vektor jaine elektrinog polja. Vektor jaine magnetekog
polja neemo ni spominjati. Prema tome, jaina svjetlosnog vala moe se
predstaviti zakonom po kojem se mijenja jaina elektrinog vektora:
A(x,t) = A qcos(a t - kx),
gdje je A0 amplituda svjetlosnog vala.

178

(9.9.)

Kao i svaki diugi val, i elektromagnetski val moe prenositi energiju

oz Prostor. S rednja gustoa toka energije ili intenzitet proporcionalan
je am plitud. jaine svjetlosnog vektora:

'* > < ?

(9.10.)

Ovu injenicu emo koristiti u valnoj optici (interferencija, itd.).

9.3. G E O M E T R IJS K A O P T IK A
Razvoj pretpostavki o prirodi svjetlosti. Sve do sredine XVH stoljea
vjerovalo se da se svjetlost sastoji od mlaza estica. Ove estice bivaju emituane od svjetlosnih lzvora (Sunce, plamen svijee, itd.), One mogu da prou
kroz providne tvan 1 odbijaju se od povrine neprozimih predmeta. Kada
estice dospiju do oka, izazivaju osjeaj vienja. Ova teorija je poznata kao
korpuskularna teorija i njen tvorac je bio Newton (Njutn). Koipuskulama
teonja uspjeno objanjava eksperimentalne injenice kao'to su pravocrtno
prostiranje svjetlosti, zakone odbijanja i prelamanja na graninim povrinama
Meutim, u isto vrijeme (1670.) C. Huygens (Hajgens) pokazuje da se
zakom odbijanja i prelamanja mogu objasniti na bazi valne teorije, koja u to
vnjeme mje b.la prihvaena. Jedan od razloga da se odbaci valna teorija
shjedio je iz osobine valova da zaobilaze prepreke, to je u to doba bilo u
suprotnosti sa zakonom o pravolinijskom prostiranju svjetlosti. Pojava savijanja svjetlosh oko mbova predmeta, kasnije nazvana difiakcija, tada je bila
zanemarena i sve do poetka devetnaestog stoljea bila je priznata samo korpuskulama teorija.
Eksperimenti T. Younga (Janga) i A. Fresnela (Frenel) 1827. godine
pokazab su da se interferencija svjetlosti ne moe objasniti koipuskularaom
teonjom. Pojave mterferencije i difiakcije mogu se objasniti jedino valnom
pnrodom svjetlosti. Stvama priroda svjetlosnih valova i sredine kroz koju se
om prenose, ostala je nerijeen problem. Prema Huygensu prazan prostor je
lspunjen elastinom prijenosnom sredinom (eter). Meutim, da bi se objasnila
velika brzina svjetlosti, eter bi morao biti izvanredno vrst, a on se kao to
znamo ne opire kretanju tijela (planete se kreu kroz eter bez smanjenia
brzine).
Veliki korak u razvoju teorije svjetlosti dao je J. C. MaxweII (Maksvel)
koji je teorijski pokazao (1873.) da titrajui elektrini krug zrai elektromagnetske valove ija je brzina oko 3108 m/s, to odgovara eksperimentalno
odreenoj brzini svjetlosti. Ove teorijske pretpostavke potvrdio je eksjjeri-

179
P

mentalno H. Hertz1 (Herc) koji je napravio titrajni kiug, koji je emitirao

elektromagnetske valove malih valnih duljina i koji pokazuju sve osobine
svjetlosti. Ovi valovi se mogu fokusirati pomou specijalnih lea, polarizirati
itd., isto kao i svjetlosni valovi.
Maxwellova elektromagnetska teorija svjetlosti i njena eksperimentalna
potvrda od strane Hertza, predstavljale su jedno od velikih dostignua ftzike
XIX stoljea. Ali vrlo brzo se pokazalo da ni ova teorija nije univerzalna i
da ne moe da objasni fotoelektrini efekt, tj. emisiju elektrona iz provodnika
pod djelovanjem svjetlosti koja pada na njegovu povrinu.
Da bi objasnio fotoefekt Einstein (Ajntajn) je 1905. godine, prihvatio
ideju koju je predloio Planck (Plank) i pretpostavio da energija svjetlosnog
snopa, umjesto da je rasporeena u prostoru u elektrinim i magnetskim poljima elektromagnetskog vala, koncentrirana u male pakete (kvante energije)
ili fotone.
Valna slika je zadrana, jer foton ima odreenu frekvenciju i energiju
koja je proporcionalna frekvenciji (E - hv).
Konanu potvrdu fotonskoj prirodi svjetlosti dao je Compton (Kompton)
koji je eksperimentalno pokazao da se prilikom sudara foton i elektron
ponaaju kao materijalna tijela koja imaju kinetiku eneigiju i koliinu kretanja
i da pri sudaru te veliine ostaju ouvane. Fotoefekt i Comptonov efekt idu
u prilog korpuskulame teorije.
Sadanje stanovite fiziara, suoenih s oigledno kontradiktomim eksperimentima, sastoji se u prihvaanju injenice da je svjetlost dualistike
prirode.
Pojave kao to su interferencija, difrakcija i polarizacija objanjavaju se
valnom prirodom dok se interakcija svjetlosti i materijalne sredine, u procesima emisije i apsoipcije, objanjava korpuskulamom teorijom.
>
Kasnije se pokazalo da dualistika priroda nije svojstvena samo svjetlosti
(elektromagnetskim valovima) nego i ostalim elementamim esticama (elektroni, neutroni, protoni, itd.).

9.3.1. Osnovni pojmovi

Mnoge optike pojave mogu se razmatrati polazei od pojmova o svjetlosnim zrakama. Dio optike koji se zasniva na tim pojmovima naziva se
geometrijska optika. Pod zrakama se u izotropnoj sredini podrazumijevaju
1 Heinrich Hertz (1857.-1894.), njemaki fiziar, prvi dobio clektromagnctskc valove i time potvrdio Maxwellovu teoriju.

180

r
linije koje su okomite na valne povrine. Du tih linija prenosi se svjetlosna
energija. Pnlikom presijecanja zrake se uzajamno ne ometaju. U homosenoi
sreini one se prostiru pravolinijski.
6 J
Pojmovi geometrijske optike su upotrebljivi samo dotle dok se mogu
zanemanti pojave mterferencije i difiakcije svjetlosnih valova Pokazuie se
da je difiakctja manja to je manja valna duljina. Zbog toga se moe rei da
je geometrijska optika specijalan sluaj valne optike koji odgovara iezavajue maloj valnoj duljini.
Skup zraka obrazuje snop.
Ako se produene zrake presijecaju u jednoj toki snop se naziva homocentrian.
Homocentrinom snopu
svjetlosti odgovara sferna valna
povrina. Na crt. 9.6. je prikazan sabimi, odnosno rasipni homocentrini snop. Specijalni
sluaj homocentrinog snopa je
snop paralelnih zraka, njemu
odgovara ravni svjetlosni vaL
Svaki optiki sustav transformira svjetlosne snopove.
Ako sustav ne naruava homocentrinost snopova onda se zrake koje izlaze iz toke P sijeku u jednoj toki
P \ Ta toka predstavlja optiki lik toke P. Ako se lik bilo je toke predmeta
dobiva u obliku toke, lik se naziva tokasti ili stigmatian.
U siuaju da snopu zraka odgovara valna povrina dvostruke zakrivIjenosti, crt. 9.6., presjek zraka se ne nalazi u jednoj toki ve u skupu toaka,
B

Crte 9.6.

.181

koje su rasporeene na dva uzajamno okomita pravocrtna odsjeka. Takav

snop zraka nazivamo astigmatian.
Lik je stvaran (realan) ako se svjetlosne zrake u toki P stvamo sijeku,
crt. 9.5a., virtualan (nestvaran) ako se u toki P presijecaju produeci zraka
u smjeru koji je suprotan od smjera prostiranja svjetlosti, crt. 9.5.b. Realni
likovi neposredno osvjetljavaju postavljeni zastor (filmska projekcija). Vutualni lik ne moe da izvede takvo osvjetljavanje, ali uz pomo optikih ureaja
virtualni likovi mogu se pretvoriti u realne, npr. virtualni Iik se u naem oku
pretvara u realan i osvjetljava odreeni dio mrenjae.

9.3.2. Fermatov princip najmanjeg vremena

U homogenoj sredini svjetlost se prostire pravolinijski. U nehomogenoj
sredini svjetlosni valovi odstupaju od pravolinijske putanje.
Zakoni odbijanja i prelamanja mogu se izvesti iz opeg principa kojeg
je francuski matematiar Fermat1 (Ferma) postavio je 1658. godine, i koji
glasi: Svjetlost se prostire po putu za koji joj je potrebno najkrae vrijem e.
Da bi svjetlost prela dio puta ds potrebno joj je vrijeme, dt, tako da je:
(9.11.)
gdje je v brzina svjetlosti u danoj toki sredine. Uvedimo konstantu sredine
tzv. indeks prelam anja sredine, kao odnos brzine svjetlosti u vakuumu c i
brzine u nekoj sredini v, tj.:
c
n =
V

(912.)

dt = - n d s .
c

(9.13.)

dobivamo da jc:

Prema tome vrijeme x koje je potrebno da svjetlost pree put od toke

1 do toke 2, moe se izraunati prema formuli:
x = - f n d s.

(9.14.)

cj

Prema Fermatovom principu vrijeme t treba da bude minimalno. Poto

je c konstanta onda e minimalna vrijenost biti ona za koju veliina:
1 Pierre de Feraiat (1601 .-1665.) veliki fiancuski fiziar i matematiar.

182

r
2
L = ^nds

(9.15.)

ima minimalnu vrijednost i ona se naziva optika duljina puta. U homogenoj

sredini optika duljina puta jednaka je proizvodu geometrijske duljine puta s
i indeksa prelamanja sredine n:
L =n s .

(9.16.)

Fermatov princip moe se formulirati i na drugi nain: Svjetlost se prostire po putu ija je optika duljina puta minimalna.

9 3 3 . Zakoni odbijanja i prelamanja svjetlosti

Zakoni prelamanja i obijanja svjetlosti proizlaze iz Fermatovog principa.
Kada svjedost upada na granicu izmeu dvije sreine (npr. zrak-voda) jedan
njen dio se odbija (reflektira), a ostatak se prelama u tom sredstvu.
Neka svjetlost dospijeva iz toke A u toku B poslije odbijanja, crt. 9.7.
Prema Fermatovom principu, svjetlost e se kretati po onoj putanji za koje
joj je potrebno najkrae vrijeme, odnosno putem za koji je optika duljina
puta minimalna. Poto je sredina kroz koju svjetlost prolazi homogena, minimum optike duljine puta se svodi na minimum geometrijske duljine.
Vrijeme potrebno da se pree put AB je; / = (?,+ s^/v
_ V aJ

+ X2 + ijb2'+ [d - x f
v

183

Iz uvjeta za nunimum, budt = 0,

slijedi:
x
d- x
Ja2 + x2

ijb2 + { d - x f

ili prema crteu:

sina = sin a
iz ega moemo zakljuiti da je upadni kut a jednak odbojnom kutu a ,
tj.:
a = a .

(9.17.)

Sad naimo toku u kojoj treba

da se prelomi zrak svjetlosti, koji pada
na graninu povrinu, da bi sdgao iz
toke A u toku B, crt. 9.7a.
Prema Fermatovom principu svjetlost se prostire onim putem za koji
je optika duljina puta minimalna. Za proizvoljni zrak optika duljina puta je
jednaka:
L = n,s, + ^ 2^2 =>h'Ja2 + x 2 +n1-^b2 + ( d - x f .
Da bismo nali minimum, naimo prvi izvod L po x i izjednaimo dobiveni izraz sa nulom:
dx

J a 2 + x2

Jb2+ { d - x f

x
d ~~x
Poto je
- = s in a ,------- = sin p , dobivamo poznati Snellov1 (Snel) zaSi
Ji
kon prelamanja
s in a

ru,

sinp

n,

**2.1 >

gdje je n2 l relativni indeks preiam anja.

1 W. Snell van Royen (Snellius), 1581-1626, profesor u Leydenu.

184

(9.18.)

93.4. Prelamanje svjetlosti kroz optiku prizmu

Prizma pore lea predstavlja jedno od najvijednijih optikih instrumenata. Optika prizma je napravljena od prozimog materijala indeksa prelamanja n, crt. 9.8. Neka je kut prizme 0 a sredina koja okruuje prizmu zrak.
Upadni kut svjetlosne zrake sa normalom je a . Na zadatak je da naemo
kut skretanja 8.
Da bismo rijeili ovaj zadatak treba samo primijeniti Snellov zakon za
prvu povrinu, izraunati kut prelamanja, zatim iz geometrije odrediti upadni
kut za dragu prijelomnu povrinu i ponovo primijeniti Snellov zakon. Sa crt.
9.8. lako se moe vidjeti da je kut skretanja:
8 = ( a - p) + (a , - p,) = a + a , -(3 + 3,)

(9.19.)

pri emu je kut prizme jednak:

(9.20.)
0 = Y =3 + 3 iMoe se pokazati da je kut skretanja minimalan kad zraka svjetlosti
prolazi kroz prizmu simetrino, tj. kad je a = a , i 0 = 0,.
Uvrstivi ovaj uvjet u (9.19.) i (9.20.) dobiva se da su upadni i prijelomni
kutovi jednaki:
(9.21.)

(9.22.)

Crte 9.8.

185

Prema Snellovom zakonu indeks prelamanja prizme moe se izraziti

preko njenih karakteristinih veliina, kuta prizme 0 i kuta minimalne devijacije 8 . Ako je kut prizme malen, malen je i kut skretanja, pa u tom sluaju
moemo sinuse zamijeniti njihovim kutovima. Tada relacija (9.22.) prelazi u:

S * . e (B- l ) .

(9.23.)

9.3.5. Prelamanje na sfernoj povrini

U veini sluajeva, povrine svih lea i ogledala su sfeme ili ravne, jer
je takve povrine najlake obraditi mainskim putem. Kada svjetlosni valovi
prolaze kroz optiki instrument, povrine valnih frontova mijenjaju se na
svakoj granikoj povrini. Meutim, valni front koji je prvobitno bio sferan
ili ravan, nee poslije prelamanja na sfemoj povrini imati jednostavan oblik.
Zbog toga je praktino nemogue analizirati prolazak svjetlosti kroz neki
optiki instmment sluei se predstavom o valnim povrinama, te je ovdje
nuno uvesti pojam zraka svjetlosti. Zraka je pri svom prolazu kroz optiki
instrament sastavljena od vie odsjeaka pravih linija, koje na odbojnim ili
prelomnim povrinama skreu za kutove koji se mogu dobiti iz zakona odbijanja i Snellovog zakona. Prema tome, problem putanje zrake svodi se na
geometrijski problem pa se ova grana optike naziva geometrijska optika, mada
bi bolji naziv bio trigonometrijska optika.
Prije ijeavanja odreenog problema potrebno je usvojiti neki dogovor,
koji se moe definirati na ovaj nain:
1. Slike crtamo tako da svjetlost pada na odbojne ili prelomne povrine
a lijeve strane.
2. Udaljenost predmeta od tjemenap smatramo pozitivnom kada predmet
lei lijevo od tjemena prelomne ili obojne povrine.
3. Udaljenost lika od tjemena /, smatramo pozitivnom ako lik Iei desno
od tjemena.
4. Poluprenik krivine R smatramo pozitivnim ako centar krivine Iei
desno od tjemena.
Uzimamo da su dvije homogene providne sredine sa indeksima prelamanja n, i n2podijeljene sfemom povrtnom poluprenika krivine R sa centrom
u toki C. Prava koja prolazi kroz centar krivine C i toku O naziva se osa
sustava, a toka O naziva se tjeme prijelomne poviine.
Posmatrajmo prolaz homocentrinog snopa kroz konveksnu (ispupenu)
sredinu indeksa prelamanja n2 > n, (crt. 9.9.) Uzet emo samo zrake koje
obrazuju sa optikom osom male kutove, ovakve zrake nazivaju se paraksi-

186

jalne (priosne) zrake. Uzmimo jednu paraksijalnu zraku koja polazi od predmeta P i pada na sfemu graninu povrinu u toki A, prelama se na njoj i
presijeca optiku osu u toki L. Za toku L kaemo da je lik predmeta P.
Prema zakonu prelamanja za toku A vrijedi:
n,

sina =

sin|i.

(9.24.)

S obzirom da su zrake paraksijalne, sinuse moemo zamijeniti vrijednostima kutova pa imamo:

n ,a = n2 p.

(9.25.)

Sa crtea se lako moe vidjeti da su kutovi:

a = 5 +y

(9.26.)

P=Y-<P-

Zamjenom (9.26.) u (9.25.) dobivamo:

i(5 + Y) = ni(y <P)'

(9-27.)

Za male kutove, i tangensi se mogu zamijeniti kutovima, pa se moe

pisati:

Zamjenivi (9.28.) u (9.27.), dobija se zakon prelam anja na sfernoj

povrini
, <h
p
l

(9.28.)

Ova relacija ima opi znaaj za prelamanje na sfemoj povrini uz prihvaanje konvencije o znacima. Rastojanja virtualnih veliina uzimaju se
negativna, dok se radijus krivine R mora smatrati algebarskom veliinom: za
konveksnu povrinu on je pozitivan, a za konkavnu povrinu negativan.
Veliina:
0 = ^ ^

(9.29.)

naziva se optika mo (jaina) prijelomne povrine i predstavlja karakteristiku

za datu sredinu i datu prijelomnu povrinu. Zrake koje zaklapaju vee kutove
8 sa optikom osom, poslije prelamanja nee se sjei u jednoj toki to znai
da e snop prestati da bude homocentrian.
Ako posmatramo snop paralelnih zraka, tj. zraka koje dolaze iz beskonanosti, poslije prelamanja ovaj snop e prolaziti kroz jednu toku koju
nazivamo drugom glavnom iom (fokus, arite), a rastojanje OF2 dmgom
arinom (inom) daljinom prijelomne povrine, crt. 9.10. Oito da je pri
P ina daljina f 2 = I. Obmuto, ako pretpostavimo da je lik u beskonanosti, tj. / = oo, predmet se nalazi u prvom aritu, p = / crt. 9.11.

V eliin a/ naziva se prva glavna arina daljina. Iz odnosa ovih relacija

dobiva se:
R.
'h ~i

188

'h - 'h

(9.30.)

IL

Vidimo da su glavne arine daljine proporcionalne indeksima prelamanja

sredine u kojima se nalaze. Dijeljenjem relacija (9.30.) dobija se:

4 =^ -

(9-31-)

/
Ako jednadbu (9.28.) podijelimo sa (n^ - nt)/R i iskoristimo relaciju
(9.30.) dobijamo relaciju:
,
,
=
(9.32.)
P
1
Lik predmeta moe se odrediti i grafikom metodom koritenjem karakteristinih zraka, crt. 9.12.

Zraka (1) je paralelna sa optikom osom i stoga, poslije prelamanja

prolazi kroz drugu iu F2. Zraka (2), koja pada normalno na povrinu prolazi
kroz centar zakrivljenosti i ne lomi se. Zraka (3) prolazi kroz prvu iu F, i
nakon prelamanja paralelna je sa osom. Za nalaenje lika dovoljno je znati
toku presjeka bilo koje dvije zrake.
Ako rastojanja p i / izrazimo kao:
P = fl+ X l= f2 + Xl>
(9-33-)
gdje su
i x2 rastojanja predmeta P i lika L od anta F, i F2, i uvrstimo u
jednadbu (9.32.) dobit emo Newtonovu fonnulu za prelamanje na sfemoj
povrini:
/ r / 2= * r * 2(9-34-)
Jednadbe (9.28.), (9.31.) i (9.34.) su potpuno ekvivalentne jedna drugoj.
Svaka od njih omoguava da se prema poloaju tokastog predmeta nae
njegov lik.
U sluaju da svjetlosne zrake, koje padaju na sfemu povrinu radijusa R,
doivljavaju totalnu refleksiju, takvu povrinu nazivamo sfemim ogledalom.

189

Jednadbu konveksnog sfemog ogledala moemo dobiti ako u relaciji (9.28.)

p l
R'
Analogno tome jenadba za konkavna sfema ogledala glasi:
p +1

R'

(9.35.)

(9.36.)

U sluaju kad imamo ravno ogledalo, tj. R = oo iz relacije (9.36.) slijedi

da je:
(9.37.)
l = -p .
Poto je daljina predmeta p uvijek pozitivna (predmet je realan), slijedi
da je / < 0, znai lik kod ravnog ogledala je virtualan i nalazi se na istom
rastojanju iza ogledala na kome je predmet ispred ogledala.
Poloaj lika dobijenog sfemim ogledalom mogue je takoer odrediti
grafikom metodom, koristei karakteristine zrake, crt. 9.13.

Crte 9.13.

Sa crtea se moe lako vidjeti da je:

-2 / =
2 /-/
l
oakle se moe dobiti jednadba sfemih (konkavnih) ogledala:

1=1

P+l

190

/ '

(9.38.)

(9.39.)

9.3.6. Tanka optika lea (soivo)

Optika lea naziva se tijelo, izraeno od homogenog providnog materijala i ogranieno povrinama, od kojih makar jedna ima radijus krivine razliit
od nule. Obino su povriine, koje ograniavaju leu, sfeme. Kao materijal za
izrau lea za vidljivu svjetlost slue razne vrste stakla. Za ultraljubiastu
svjetlost, lee se prave iskljuivo od kvarca, dok za infiacrvenu svjetlost lee
se prave od germanija, kamene soli, K G , kvarca i drugih materijala koji slabo
ili nikako (Ge) ne proputaju vidljivu svjetlost.
Prosta optika lea predstavlja sustav od dvije sfeme povrine, crt. 9.14.
Ako se razmak izmeu njihovih tjemena moe zanemariti u odnosu na dimenzije lee (a R), takva lea se naziva tanka. Neka je lea napravljena
od materijala indeksa prelamanja t i nalazi se u sredstvu indeksa prelamanja
n0 (npr. zrak n0 = 1). Prelamanje svjetlosti moe se posmatrati kao prelamanje
na dvije sfeme povrine radijusa zakrivljenosti R t i R2.

Neka su O, i 0 2 tjemena sfemih povrina i neka je razmak a izmeu

njih zanemariv u odnosu na radijuse zakrivljenosti.
Poto je lea sastavljena od dvije sfeme povrine, to emo jednadbu
tanke lee nai na taj nain to emo nai poloaj lika predmeta s obzirom

na prvu (konveksnu) povrinu L, zatim emo taj lik, uzeti kao predmet za
dnigu sfemu povrinu (konkavnu) i nai poloaj lika L, koji daje lea.
Jednadba prelamanja na prvoj (konveksnoj) povrini, prema relaciji
(9.28.) i uz ogranienje na paraksijalne zrake glasi:
*0

n -n ,

(9.40.)
Pi h
Ri
Poto lik L slui kao predmet za dmgu (konkavnu) povrinu, predmet
je virtualan pa je prema dogovora, negativan predznak uz p 2. Prema relaciji
(9.28.) jednadba prelamanja na dragoj povrini ima oblik:
, o
(9.41.)
~P2 ^
-R i
Sabiranjem relacija (9.40.) i (9.41.) i uz pretpostavku da je lea tanka
p 2 /,, dobivamo jednadbu tanke lee:
1^1

n-Hpf J _

_1_

(9.42.)
P l
o A +R2
Ako se predmet nalazi u beskonanosti lik se nalazi u aritu, tj. p = oo,
/ = / i obmuto ako je predmet u aritu lik je u beskonanosti. Ako se lea
nalazi sa obje strane u istom sredstvu ta d a je / =f Uvrstimo li ovo u jednadbu
(9.42.) dobit emo izraz za arinu daljinu lee:
-o| J_ J_
(9.43.)
/
o
* h +R2
Reciprona vrijednost arine daljine naziva se jo i optika mo (jaina)
lee. Lako se moe vidjeti da je optika jaina tanke lee jednaka zbira
optikih jaina sfemih povrina:
*
D = D ,+ D 2.

(9.44.)

Poto je n > n^, predznak optike jaine zavisi od predznaka I + j .

V.-R, A .)
Ako je D pozitivno, tada se radi o sabirnoj lei. Kod sabime lee paralelan
snop svjetlosti poslije prelamanja u lei skuplja se u njenom dragom aritu
F2 crt. 9.15a.
Ako je D negativno, tada se radi o rasipnoj lei. Kod rasipne lee
paralelan snop svjetlosti poslije prelamanja kroz leu obrazuje divergenmi
snop zraka, iji se produeci presijecaju u drugom aritu, crt. 9.15b.
Kod izraunavanja optike moi sabimih ili rasipnih lea, treba se drati
konvencije: ispupene (konveksne) povrine imaju pozitivan centar zakriv-

192

D<0, / <0

D > 0 ,/> 0

ljenosti, a udubljene (konkavne) povrine imaju negativan centar zakrivljenosti.

Sabime lee mogu biti: (a) bikonveksne, (b) plankonveksne i (c) konveksnokonkavne, crt. 9.16. Rasipne lee mogu biti: (a) bikonkavne, (b) plankonkavne i (c) konkavnokonveksne, crt. 9.17.

Crte 9.16.

Crte 9.17.

Jedinica za mjerenje optike moi je dioptrija. Lea ima optiku mo

jedne dioptrije, ako joj je arina daljina 1 m.
1D = Iml.

193

9.3.7. Centrirani optiki sustav (sistem)

Optiki sustav predstavlja skup odbojnih i prijelomnih povrina koje
razdvajaju jednu od druge optiki homogene sredine. Obino se optiki sustav
sastoji od vie sabimih i rasipnih Iea. Optiki sustav je centriran ako centri
zakrivljenosti svih odbojnih i prijelomnih povrina lee na istom pravcu. Taj
pravac naziva se optika osa sustava. U sluaju idealnog centriranog sustava,
homocentrian snop e poslije prolaska kroz njega ostati homocentrian.
Zrake koje idu sa lijeva nadesno (1), paralelno sa optikom osom sijeku
se u toki F2 koja Iei na optikoj osi i naziva se drugo arite (fokus) sustava.
Analogno, zrake koje dolaze sa desna nalijevo (2) paralelno sa optikom osom
sustava, sijeku se u toki F, koja se zove prvo arite sustava. Toke H i H
nazivaju se glavne toke sustava, a ravni MN i M N glavne ravni sustava,
crt. 9.18.

Ako su poznati poloaji glavnih ravnina i arita sustava, tada se za dati

poloaj predmeta, moe nai poloaj lika koji daje sustav, kako je prikazano
na crt. 9.19.

194

Iz trokutova, AF,HN i ABNM, slijei a je:

= NH
p
NM
a iz trokutova F2M H i BN M slijedi da je;

(9.45.)

A _ M H
(9.46.)
/
M N '
Ako saberemo ova dva izraza i uzmemo u obzir da je MN = M N ,
dobijamo Gaussov oblik jednadbe optikog sustava:
+ = 1.
(9.47.)
P
l
Ako uvedemo zamjenu, p =f\+X\ i / = ^ + x 2, dobivamo Nevvtonov oblik:
*i *2 ~ f \ f i

(9.48.)

Vidimo da se kod tanke lee glavne toke H i H poklapaju. Ako se lea

nalazi u istoj sredini sa obje strane tada j e / , = f2= f i izrazi (9.47.) i (9.48.)
mogu se primjeniti na tanku leu.

93.8. Debela lea

Debela lea je takva lea kod koje se razmak izmeu tjemena ne moe
zanemariti u odnosu na dimenzije lee.Uzmimo debelu leu, prikazanu na crt. 9.19. Da bismo odredili poloaj
drugog arita F2, koristit emo paralelnu zraku koja dolazi od beskonano

Crte 9.20.

udaljenog tokastog predmeta, kao to smo to i ranije radili. Znai, uzimamo

da je p x= oo, nalazimo poloaj lika poslije prelamanja na prvoj sfemoj povrini,
taj lik je virtualni predmet za drugu sfemu povrinu, poslije prelamanja na
drugoj sfemoj povrini zraka prolazi kroz arite F2.
Da bismo odredili arinu daljinu debele lee, posluimo se crt. 9.20.
Zraka pada na prvu povrinu u toki A, na visini h iznad ose, i naputa
dmgu povrinu u toki D, na visini h. Produenjem upadne i izlazne zrake
'odreuje se poloaj dmge glavne ravni i dmge glavne toke H.
Iz slinosti trokutova ABG i DCG, i u granicama tonosti za paraksijalne
zrake (razmak izmeu O, i B, kao i razmak izmeu 0 2 i C, moemo zanemariti)
dobijamo:
h
h'
(9.49.)
f. ~Pi
Rastojanje p 2je negativno, jer lik formiran prvom povrinom predstavlja
virtualan predmet za dmgu povrinu.
Iz slinih trokutova EHF2 i DCF2, nalazimo:
(9.50.)
f~ k
Dijeljenjem ovih izraza dobivamo izraz za arinu daljinu, debele !ee:
(
k
(9.51.)
/ = ',
V. Pi

93.9. Sloene Iee

t
Da bi se smanjile aberacije, veina lea u optikim instmmentima su
sloene, to znai da se sastoje od nekoliko prostih lea koja imaju zajedniku
osu. Povrine susjednih lea mogu biti u kontaktu, ili izmeu njih se moe
nalaziti zrak. Svaka sloena lea, ima dva arita i dvije glavne toke. Rastojanje izmeu svakog arita i njegove odgovarajue glavne toke jednako
je arinoj daljini. Gaussova i Newtonova jednadba lea primjenjuje se, kako
na sloene, tako i na proste lee. Ako su elementi sloene lee suvie debeli
da bismo ih smatrali tankom leom, poloaj arita mora se nai raunom od
povTine do povrine kao za debelu leu (9.51.).
Za specijalan sluaj, kad se sloena lea sastoji od dvije tanke lee sa
arinim daljinama/J i / 2, razmaknuta rastojanjem d, crt. 9.21., izraz za arinu
daljinu je jednostavan.

196

-P l

_________/flfi.
Crte 9.21.

Upadna zraka koja jc paralelna optikoj osi, koja prolazi kroz arite F2,
efektivno trpi samo jedno skretanje na drugoj glavnoj ravni. Sa crt. 9.20. lako
je uoiti slijedee:
P i=
h =f\
Pi = -(h ~ )-

(9.52.)

Na osnovu jednadbe za tanku leu, moemo pisati:

J_ + l _ J_
(9.53.)
Pi h ' f i '
Iz jednadbe (9.52.), (9.53.) dobivamo jednadbu sloene lee, sastavljene
od dvije tanke Iee:
J_ = J_

J ____d _

(9.54.)
f
f +A
fA '
U specijalnom sluaju kad su lee u kontaktu, razmak d je ravan nuli i
jednadba (9.54.) se svodi na (9.55.):

1 =1 Jf

f +h

(9.55.)

197

9.3.10. Uveanje optikog sustava

Omjer lineramih dimenzija lika L i predmeta P, naziva se linearno ili
popreno (transverzalno) uveanje sustava. Ako ga oznaimo sa a , moemo
po definiciji pisati:
L
(9.56.)
Sa crt. 9.19., se vidi, da se ovaj odnos moe izraziti preko / , \ f 2.
(9.57.)
Iz relacije (9.57.) vidimo da lineamo uveanje ne ovisi o veliini predmeta
(u aproksimaciji paraksijalnih zraka). Zbog toga e lik ravnog predmeta koji
je okomit na optiku osu biti slian predmetu. Naprotiv, Iik predmeta koji je
opmen du optike ose nee biti slian predmetu, to proizilazi iz zavisnosti
lineamog uveanja od veliina x t i x2.
Poto je ovo est sluaj, za razmatranje ove osobine sustava, uvodi se
uzduno ili longitudinalno uveanje P, koje se definira kao odnos duine
lika dx2 i duine premeta dxt, predstavljenog du optike ose sustava:
(9.58.)
Diferenciranjem Newtonove formule (9.57.) dobivamo da je:
X|tfe2 + .x2d!c1= 0,
odnosno
dt,

x,

(9.59.)

Veza izmeu transverzalnog i longitudinalnog uveanja dobije se iz relacija (9.57.) i (9.59.):

(9.60.)
Prema tome, longitudinalno uveanje je jednako (negativnom) kvadratu
transverzalnog uveanja. Znai, ako je predmet vrlo mala kocka na osi lee,
njegov lik nee biti kocka, ve pravokutni paralelopiped ija e duina biti
vea od irine.
U opem sluaju (izuzev kad je a = 1), predmet i lik nisu slini. Minus
u formuli (9.59.) pokazuje da su dxx i dx2 suprotnog znaka.

198

9J.11. Nedostaci (aberacije) optikih sustava

Relacije koje smo izveli za lee i ogledala, koje daju vezu izmeu udaljenosti lika i predmeta, arinih daijina i poluprenika krivine, izvedene su
iz jednadbe za prelamanje na sfemoj povrini koja vrijedi samo za paraksijalne zrake. Pri ovome se smatra da sredina kroz koju prolaze zrake ima
konstantan indeks prelamanja za sve zrake.
Meutim, u praksi zrake koje padaju na lee ne samo da nisu paraksijalne,
nego mogu da lee i van optike ose. Prema tome neparaksijalne zrake koje
potiu od date toke predmeta nee se, u opem sluaju, poslije prelamanja
sve sjei u istoj toki. Lik koji se formira ovakvim zrakama nee biti otar.
Poto arina daljina ovisi od indeksa prelamanja, u sluaju polihromatske
svjetlosti lik e biti obojen, ak i za paraksijalne zrake. Odstupanja stvamog
lika od predviene teorije (tzv. teorija prvog reda) nazivaju se aberacije
(nedostaci).
Ovdje je potrebno naglasiti da aberacije ne potiu od nekakve pogrene
konstrukcije lea i ogledala, ve su to posljedice zakona prelamanja na sfemim
povrinama.
Ovdje emo razmotriti osnovne aberacije optikih sustava: sferna aberacija, hrom atska aberacija, koma, astigmatizam i distorzija.

Crte 9.22.

Cite 9.23.

Sferna aberacija nastaje usljed razliitog prelamanja svjetlosnih zraka

koje padaju na krajeve i srednji dio lee, crt. 922. Kao rezultat ovoga, lik
koji se dobije na zaklonu nije otar. Kombinacijom rasipnih i sabimih lea
razliitog indeksa prelamanja moe se ova aberacija smanjiti na minimum.
H rom atska aberacija, nastaje pri prolasku polihromatske svjetlosti kroz
optiki sustav (ak i paraksijalnih zraka), crt. 9.23. Pri prolazu polihromatske
svjetlosti kroz leu dolazi do pojave razlaganja (disperzija) svjetlosti, jer je
indeks prelamanja razliit za razne boje. Ovo dovodi do toga da se zrake
199

razliitih boja skupljaju u razliitim tokama, to rezultira time da je kontura

lika obojena. Hromatska aberacija se takoer moe odstraniti kombinacijom
lea razliitih indeksa prelamanja.
Koma nastaje kada se tokasti predmet nalazi van optike ose sustava.
U tom sluaju lik svijetle toke ima oblik istegnute asimetrine mrlje. Naziv
potie od grke rijei (koma) koja oznauje zarez (oblik komete i sl.).
Astigmatizam, nastaje kada je lik tokastog predmeta sastavljen od dva
uzajamno okomita pravca, crt. 9.6. Astigmatizam se otklanja izborom odgovarajuih poluprenika zakrivljenosti i optike moi prijelomnih povrina.
Distorzijom se naziva deformacija likova koja je izraena razliitim
poprenim uveanjem u raznim tokama vidnog polja. Naprimjer, preslikavanjem kvadrata dobijemo izvitoperen ili bavast oblik lika, crt. 9.24.

Da bi se otklonile gore navedene aberacije potrebno je formirati vrlo

sloene optike sustave. Proraun ovakvih sustava je izuzemo teak i prel^p
okvire ovog kursa.

9.3.12. Optiki instrumenti

Optiki instrumenti sastavljeni su od lea, ogledala, dijafragmi i filtera
i slue za uveanje ili umanjenje lika predmeta, radi njegovog prouavanja.
Postoje dvije grupe optikih instrumenata: okularni i projekcioni instrumenti. Okulami instrumenti stvaraju virtualnu sliku koja se u naem oku
pretvara u realan lik. Oni omoguavaju promatranje vrlo maiih (Iupa, mikroskop) predmeta ili udaljenih predmeta (durbin, teleskop). Kod okulamih
instrumenata poveava se prividni ugao gledanja, a time i prividna veliina
predmeta.
200

Kod projekcionih aparata, pomou sabime lee, dobivamo realnu uveanu

(dijaprojektor) ili umanjenu (fotoaparat) sliku predmeta.
Gotovo svi optiki instrumenti zasnivaju se na geometrijskoj optici i
njenim zakonima, jedino u prouavanju njihove moi razluivanja, moramo
uzeti u obzir valnu prirou svjetlosti.
Oko je najvaniji iako ne i najjednostavniji optiki sustav. Glavm dio
oka je sabima lea koja stvara lik u unutranjosti oka na tzv. mrenjai.
Udaljenost lee od mrenjae je konstantna, te, da bismo otro vidjeli predmete
na svim udaljenostima, mora se mijenjati arina daljina lee. Miii lee oka
mogu stezanjem ili rastezanjem mijenjati njen oblik i tako omoguiti da se
na mrenjai uvijek dobije otra i jasna slika predmeta.
Lupa. Da bismo poveali vidni kut pod kojim giedamo neki predmet
upotrebljavamo lupu (povealo). Lupaje najprostiji optiki instrument. To je,
ustvari, sabima lea, arine daljine manje od daljine jasnog vida (25 cm).
Kad bismo htjeli vidjeti neki predmet pod veim kutom, morali bismo ga
pribliiti oku i naprezati oko pri izotravanju slike, meutim to moe samo
do neke granice. Pomou lupe poveavamo vidni kut bez naprezanja oiju,
crt. 9.25.

Crte 9.25.

Posmatrani predmet A postavlja se izmeu arita i tjemena lee, pri

tome se dobiva uspravan uvean i virtualan lik h2. Poloaj lupe se bira tako
da se virtualni lik dobije na daljini jasnog vida, to za normalno oko iznosi
oko 25 cm.
Uveanje optikih instrum enata (kutno uveanje) definira se kao odnos
tangensa kuta pod kojim se vidi predmet kroz optiki instrument i tangensa
kuta pod kojim se vidi predmet bez optikog instrumenta.

201

Sa crt. 9.25. vidi se da je uveanje jednako:

Hl .
tgq> _ / _ V *

(9.61.)
h
h 1
s
Odnos veliine predmeta i veliine lika h j h x = Up, te se relacija (9.61.)
moe pisati:
gpo

=- .
(9.62.)
P
Napiimo jednadbu sabime lee 2a sluaj virtualnog lika (/ < 0), tj. lupe:

I I =i

(9.63.)
P~l / '
Poto se lupa postavlja tako da virtualni lik bude na udaljenosti jasnog
vida, tj. l = s, uveanje lupe iznosi:
u = j +\ j .

(9.64.)

Viimo da uveanje lupe ovisi od arine daljine, meutim usljed aberacija maksimalno uveanje lupe iznose oko 20 puta.
Za postizanje veih uveanja do 2 000 puta slui mikroskop, a za jo
vea uveanja koristi se elektronski mikroskop (200 000-300 000 puta). Granice uveanja nisu limitirane tehnikim mogunostima izrade nego valnom
prirodom koritene svjetlosti (difrakcija).
Da bismo postigli vee uveanje koristi se mikroskop. Na crt. 9.26.
prikazani su glavni dijelovi i princip rada mikroskopa. Mikroskop se sastoji
iz dvije sabime lee (obino su to sloeni sustavi), objektiva i okulara.
*

Crte 9.26.

202

Objektiv ima malu arinu daljinu i predmet se smjeta lijevo od arita

objektiva tako da se dobije uvean realan i obmut lik. Ovaj lik se promatia
okularom koji je postavljen tako da daje virtualan uvean lik predmeta. Konano ovaj virtualni lik se u oku pretvara u realan lik koji pada na mrenjau
oka. Da bi se zadovoljio ovaj uslov, realni lik dobijen prelamanjem na objektivu treba da pada izmeu arita okulara i tjemena okulara.
Ukupno uveanje mikroskopa, definira se kao odnos tangensa ugla <p
pod kojim se vidi konani lik, prema tangensu ugla q>0, pod kojim bi oko bez
mikroskopa vidjelo predmet na daljini jasnog vida (25 cm).
Neka je h x visina predmeta, a h2 visina njegovog lika kojeg formira
objektiv. Tada je:
.

tg<Po = ~ ;

tg v =

~r ~,

S
fdk
gdje j e ^ arina daljina okulara. Ukupno uveanje mikroskopa iznosi:
u

tgtp _ h j
tg 9 o

fh

(9.65.)

/<* '

Poto je h-Jhx popreno uveanje a , koje daje objektiv a 25lfA kutno

uveanje koje daje okular, ukupno uveanje u tada je jednako proizvodu
poprenog (lineamog) uveanja objektiva i kutnog uveanja okulara.
u = a y.

(9.66.)

D urbin (teleskop) je optiki instrument koji radi na istom principu kao

i mikroskop, sa razlikom to se predmet nalazi daleko od objektiva. Zrake na
objektiv padaju pod malim kutom, tako da se slika dalekog predmeta formira
u aritu objektiva i ona je obmuta i realna, crt. 9.27.

203

Okular se koristi kao lupa kojom gledamo realnu sliku predmeta to ga

stvara objektiv u svom aritu. Zbog toga kroz okular vidimo obmutu uveanu
i virtualnu sliku predmeta.
Ukupno uveanje durbina je:
u

9.4.

tg<P

/b

lg<Po

/<*

(9.67.)

I N T E R F E R E N C IJ A S V J E T L O S T I

9.4.1. Interferencija svjetlosnih valova

Neka dva vala istih frekvencija, koji se superponiraju jedan na drugi,
pobuuju u nekoj toki prostora oscilacije istog smjera:
cos(/ + CPj)

^9 6g )

X2= ^ 2 cos(cot + <P2)Amplituda rezultirajuih oscilacija u danoj toki, moe se odrediti pomou vektora amplitude (6.35.):
A2 = A* + A\ + 2AtA2cos(cp2 - <p,).
Ako je razlika faza cp2 - cp oscilacije koje izazivaju valovi, konstantna
u vremenu, onda takve valove nazivamo koherentni. Izvori takvih valova su
takoer koherentni. Ako su valovi nekoherentni, razlika u fazi se stalno mijenja. Uzimajui sa istom vjerojatnou ma koje vrijednosti razlike faze.^rednja vrijednost po vremenu cos(cpj - cp,) bit e jednaka nuli. U tom sluaju je:
A2 = A 2 + A\ .

(9.69.)

Moemo zakljuiti prema relaciji (9.10.) da je intenzitet svjetlosti pri

slaganju nekoherentnih valova jednak sumi intenziteta pojedinih valova:
/ = / , + /2.

(9.70.)

U sluaju koherentnih valova cos(cp2 - cpj ima konstantnu vrijednost u

vremenu ali razliitu za svaku toku prostora, pa je:
/ = /, + / 2 +
U onim tokama prostora za koje je:

204

cos((p2 - (p,) .

(9.71.)

cos(cp2- cp,)>0; />/,+/2

cos(cp2- cp,)<0; /</,+/2.
Znai u sluaju slaganja koherentnih valova javljaju se mjesta sa minimumom, odnosno maksimumom intenziteta svjetlosti. Ova pojava naziva se interferencija svjetlosti. Interferencija je naroito izraena u sluaju kada dva
interferirajua vala imaju jednak intenzitet, tj. /, = Iv tada je prema (9.71.)
minimum intenziteta svjetlosti, 1= 0, a maksimum / = 4 /,. Za nekoherentne
valove pri istim uvjetima dobiva se jednaka osvijetljenost u svim tokama
prostora, / = 2/,.
Iz ovoga slijedi da pri osvjetljavanjima neke povrine sa nekoliko izvora
svjetlosti (npr. dvjema lampama) trebala bi nastati interferenciona siika sa
karakteristinim maksimumima i minimumima intenziteta (pruge inferferencije). Meutim, iz svakodnevnog ivota svi znamo da osvijetljenost povrine
opada sa udaljenou od izvora a da se ne opaa slika interferencije. Ovo se
objanjava time to prirodni izvori svjetlosti (Sunce, elektrine sijalice, itd.)
nisu koherentni. Zraenje svijetlog tijela sloeno je od valova koje emitiraju
pojedine grape atoma u trajanju od ~10'8 s. Rezultirajui val ima promjenljivu
fazu, tako da dva prirodna izvora i pored iste frekvencije nisu koherentna i
ne daju interferencionu sliku.
Koherentni svjetlosni valovi mogu se dobiti diobom (pomou odbijanja
i prelamanja) valova, koje emitira jedan izvor, na dva dijela. Ako primoramo
takva dva vala da prijeu razliite optike putove, a zatim ih sloimo, nastaje
interferencija. Razlika optikih duina pytova, koje prelaze interferirajui valovi, ne smije da bude velika, jer sloene oscilacije trebaju pripadati jednom
te istom rezultirajuem nizu valova.
Na crt. 9.28. predstavljena su dva koherentna vala nastala dijeljenjem na
dva dijela vala koji emitira jedan koherentan izvor S. Ako ta dva vala preu

205

razliite optike putove, a zatim se opet sretnu u toki P, pojavit e se na

zaklonu (ekranu) slika interferencije.
Do toke P prvi val pree u sredini sa indeksom prelamanja n, put s a
dmgi val u sredini n2 pree p u r j 2. Ako je u toki S faza osciliranja <o/, onda
prvi val u toki P pobuuje oscilacije sa kanjenjem /, = J jA'i:
'P, = A, costo

/-A
)

a dmgi val oscilacije sa kanjenjem t^ = s-Jv2.

(
'Pj = ^2 cosco t - -

\
gdje su v, = c/n, i v2 = c/n2 fazne brzine prvog i dmgog vala. Razlika u fazi
valova koji pobuuju osciliranje u toki P, bit e jednaka:
8 = co

.J2. = - ( n 2s2 - n 1s,).

viJ c

(9.72.)

Zamijenimo <o/c sa

f gdje je X valna uina u vakuumu. Izraz

c
X
za faznu razliku dobiva slijedei oblik:

5 = y A'

(9 7 3 )

gdje je:
A=

-L ^ -L ^

(9.74.)

jednaka razlici optikih duina putova to obino zovemo optika razlika

putova.
n
Iz formule (9.74.) se vidi da ako je optika razlika putova jednaka cijelom
broju valnih duina u vakuumir
A = zX (z = 0,1,2,...),

(9.75.)

onda je fazna razlika 8 jednaka viekratniku od 2ji i oscilacije koje izazivaju

oba vala u toki P imat e istu fazu. Prema tome relacija (9.75.) zadovoljava
uvjet za interferencioni maksimum. Ovaj sluaj nazivamo jo i konstruktivna
interferencija.
Ako je razlika optikih putova jednaka polucijelom broju valnih duina
u vakuumu:
A = + (z + i j x

206

(z = 0,1,2,...)

(9.76.)

tada se oscilacije u toki P nalaze u protufazi i to predstavlja uvjet za interferencioni minimum. Ovakva interferencija naziva se destruktivna interferencija.
Promatrajmo dva koherentna izvora 5, i S2, crt. 9.29

Oblast u kojoj se valovi prekrivaju naziva se polje interferencije. U toj

oblasti opaaju se naizmjenino mjesta sa maksimumima i minimumima interferencije, koji u sluaju cilindrinih valova imaju oblik naizmjeninih svijetlih i tamnih pruga. Da bismo izraunali irinu pruga interferencije pretpostavimo da je ekran paralelan s ravni koja prolazi kroz izvore 5, i S2- Poloaj
toke na ekranu obiljeimo sa x. Uzmimo da izvori osciliraju istom fazom,
tj. da su koherentni.
Sa crtea 9.30. slijedi da je:

odakle dobivamo:
=

(9-7 8 >

Da bismo dobili razluivu sliku interferencije potrebno je da bude rastojanje izmeu izvora d znatno manje od rastojanja od izvora do zaklona /.
Rastojanje x, unutar kojeg se obrazuju pruge interferencije takoer je znatno

207

manje od /. Pri ovim uvjetima moe se uzeti da je s, + s2 21. U sredini sa

indeksom prelamanja n = 1, razlika s2 - s x predstavlja razliku optikih putova
A. Dakle, moe se pisati:
A=

(9.79.)

Uvrtavanjem uvjeta (9.75.) i (9.76.) u (9.79.) dobit emo vrijednosti x

koje odgovaraju maksimumu, odnosno minimumu intenziteta:
/,
(z = 0,1,2,...)

-=H x

(9.80.)

);7

Rastojanje izmeu dva susjedna minimuma intenziteta zove se irina

pruge interferencije. Iz relacija (9.80.) slijedi da je irina pruge interferencije
jednaka:
Ax = -^X..
(9.81.)
d
Iz jednadbe (9.81.) viimo da bi interferenciona slika bila jasna, potrebno
je da bude ispunjen gomji uvjet, tj. d /.
Iz relacije (9.81.) moemo odrediti valnu duinu svjetlosti, mjerenjem
irine pmge interferencije uz poznate / i d. Obmuto, ako je poznata valna
duina, moe se odrediti mala vrijednost udaljenosti d. Upravo iz eksperimenata interferencije svjetlosti bile su odreene valne duine za svjetlosne
zrake razliitih boja.

208

9.4.2. Interferencija svjedosti na tankim listovima

Blistave boje koje se esto zapaaju prilikom odbijanja svjetlosti od
mjehura sapunice ili tankog sloja ulja koje pliva po vodi, podu od interferencije dva svjetlosna vala, odbijena od suprotnih povrina tankog sloja sapunice ili ulja.
Pri upadu svjetlosnog vala na tanku providnu ploicu ili mjehuri, dolazi
do odbijanja od obje povrine ploice. Kao rezultat toga nastaju koherentni
svjetlosni valovi, koji mogu interferirati. Neka na providnu planparalelnu ploicu pada paralelan snop svjetlosti, predstavljen jednom zrakom, crt. 9.31.
Ploa obija dva koherentna paralelna snopa svjetlosti, od kojih se jedan
obrazuje na raun odbijanja od gomje povrine, a drugi uslijed odbijanja od
donje povrine. Zraka pri ulazu i izlazu iz ploe se prelama prema zakonu

prelamanja. Zrake koje nastaju uslijed viestrukog odbijanja moemo zanemariti, uslijed slabog intenziteta.
Povucimo normalu na zrake (1) i (2) ravan AB. Na putu do te ravni zrake
(1) i (2) prave razliku u optikoj duini puta. Prema tome, optika razlika
puta bit e jednaka:
A = 71*2-7105,,

(9.82.)

209

gdje je s, duina odsjeka OA, s2 zbir duina OC + CB, n - indeks prelamanja

ploe i n0 - indeks prelamanja sredine koja okruuje plou (obino se uzima
da je to zrak, n0 1).
Iz crtea 9.31. slijedi da je:
2b
s, = 2tgP sin a ; s2 = - ,
cosp
gdje je b - debljina ploice. Uvrstimo ove izraze u (9.82.) dobit emo:
A = - ^ - - 2b tg p sina.
(9.83.)
cosP
Uvoenjem zamjene, sina = n sinP i uzimajui u obzir da je sin2p = l-cos2p,
relacija (9.83.) moe se dovesti u oblik:
A = 2bn cosp.

(9.84.)

Uzimajui u obzir da je:

ncosP = -Jn2 - n 2sin2p = - W - sinJ a
optika razlika putova moe se izraziti preko upadnog ugla a:
A = I b ^ n 1 - s i n 2a .

(9.85.)

Pri izraunavanju fazne razlike 8 izmeu oscilacija u zrakama (1) i (2)

osim optike razlike putova treba uzeti u obzir slijedee.
Pri odbijanju svjetlosnog vala od granice koja dijeli optiki tjeu od
optiki gue sredine (odbijanje u toki O) feza osciliranja svjetlosnog vektora
(vektor E ) trpi promjenu od n. Pri odbijanju od granice koja dijeli optiki
guu od optiki rjee sredine (obijanje u toki C) do takve promjene u fezi
ne dolazi. Lz tog razloga izmeu zraka (1) i (2) nastaje dopunska razlika feza,
jednaka n. Ona se moe uzeti u obzir ako se na A doda ili oduzme polovina
valne duine u vakuumu. Tako, da konana razlika u optikoj duini puta
iznosi:
A = 2 b jn 2 - s in 2a - .

(9.86.)

Ako na put zrakama (1) i (2) postavimo sabimu leu one e se sastati u
jednoj toki arine ravni lee gdje e interferirati. U praksi lea nije uvijek
potrebna jer je teko dobiti potpuno paralelne zrake, a ni ploica nije apsolutno
paralelna.
Rezultat interferencije zavisi od optike razlike putova, A. Za A = zk
dobivaju se maksimumi, a za A = (z + 1/2)X minimumi intenziteta (z = 0,1 ,2 ...).
Uvjet za maksimum intenziteta moe se napisati i u obliku:

(9.87.)
Ako je tanka planparalelna ploa osvijetljena monokromatskom svjetlou, ije zrake imaju razliite upadne kutove, to svakoj vrijednosti upadnog
kuta odgovara odreena vrijednost razlike optikih putova A.
Interferenciona slika koja se dobiva u arinoj ravni jedne sabime lee
postavljene na put svjetlosnog vala, predstavlja naizmjenian niz tamnih i
svijetlih pruga, od kojih svaka odgovara odreenoj vrijednosti upadnog kuta.
Otuda i njihov naziv pruge Istog nagiba. Ako se planparalelna ploa osvijetli
paralelnim snopom bijele svjetlosti pruge interferencije e biti obojene. Meutim, do interferencije e doi samo na veoma tankim slojevima, ija debljina
ne prelazi 0,01 mm.
Za praksu je mnogo znaajnija interferencija pri obijanju svjetlosti od
providnog klina, pri emu se javljaju tzv. pruge iste debljine. Ako na plou
koja ima oblik tankog klina sa uglom pri vriiu 0, pada paralelan snop monokromatske svjetlosti, i to normalno na donju povrinu, gomja povrina je
osvijetljena paralelnim svijetlim trakama boje upadne svjetlosti, koje su meusobno razdvojene tamnim oblastima, crt. 9.32.

Cite 9.32.

Da bismo objasnili interferenciju svjetlosti na prozranom klinu, promatrajmo c rt 9.33. Od svih zraka koje padaju normalno na donju povrinu klina
promatrajmo samo one koje odgovantju dvjema susjednim svijedim pmgama
na rastojanju L u tokama A i B. Poto svijetla pmga odgovara sluaju konstruktivne interferencije (maksimum), to se odgovarajue putne razlike, za
male kutove, sa dovoljnom tonou mogu odrediti prema relacijama (9.86.).2
2

(9.88.)

AB =2nc/2- y = (z + l)X,
gdje su dt i d2 debljine klina na mjestima A i B.
211

Kako ove pruge nastaju interferencijom reflektiranih zraka na mjestima

iste debljine klina, to se ove interferencione pruge nazivaju pruge iste debljine. Rastojanje izmeu praga moemo odrediti prema crteu:
2

l'

Crte 9.33.

tg0 = l i . odnosno L =

(9.89.)

Iz relacije (9.88.) dobivamo, oduzimanjem ruge jednadbe od prve, da je

(9.90.)
i zamjenom u (9.89) dobiva se da je razmak izmeu svijetlih pmga jednak:
(9.91.)
Poto se rastojanje L moe lako mjeriti to se uz poznate n i X moe
orediti sa dosta tonosti vrijednosti malih kutova 0.

9 .4 3 . Newtonovi prstenovi
Karakteristian primjer pruga jednake debljine predstavljaju tzv. Newtonovi prstenovi. Oni se dobiju kada se promatra obijena svjetlost o planparalelne staklene ploe na koju je stavljena ptankonveksna lea velikog radijusa. Ulogu tanke opne (sloja) od ije se povrine obijaju koherentne zrake,
ima zrani sloj izmeu ploe i lee, crt. 9.34. Pri okomitom upadu svjetlosti,
prage jednake debljine imaju oblik koncentrinih krugova, pri nekom upadnom
kutu oblik elipsi.
212

Naimo raijuse Newtonovih prstenova koji se dobivaju pri okomitom

upadu svjetlosti na plou. U tom sluaju cosp 1 pa je prema (9.84.) optika
razlika putova jednaka dvostrukoj debljini zranog sloja i ako dodamo jo
X!2 na raun promjene faze pri odbijanju od optiki gue sredine (staklena
ploa) imamo:
A= 2i + | .

(9.92.)

R2 = ( R - b f + r l = R1- 2 R b + bl + r2,

(9.93.)

Iz crtea 9.34. slijedi da je:

gdje je R - radijus krivine Iee, r-ra d iju s kruga, kojem odgovara ista debljina
sloja b. Zbog male debljine b moemo zanemariti kvadratni lan h2 u usporedbi
s 2Rb. Iz (9.93.) slijedi da je:
(9.94.)
* - s Uvrtavanjem (9.94.) u (9.92.) dobivamo da je razlika optikih putova
jednaka:
-2 X
A = + .
R 2

(9.95.)

U tokama za koje je A = zX = 2 z , javit e se maksimumi, a u tokama

/
i\
x 2
za koje je A = l z + jA. = (2z + l), minimumi intenziteta. Oba ova uvjeta
mogu se ujediniti u jedan:
(9.96.)

A = m XT2

213

pri emu e pamim vrijednostima m odgovarati maksimumi, a nepamim minimumi intenziteta. Uvrtavanjem u ovaj uvjet izraza (9.95.) i ijeavanjem
dobivene jednadbe po r, dobivamo radijuse svijetlih i tamnih Newtonovih
prstenova:
(9.97.)
Pamim m odgovaraju radijusi svijetlih prstenova, nepamim m - radijusi
tamnih prstenova. Vrijednosti m = 1 odgovara r = 0, tj. dodima toka ploe i
lee. U toj toki nastaje minimum intenziteta radi promjene faze za j i pri
odbijanju svjetlosnog vala od ploe.

9.4.4. Primjena interferencije. Interferometri

Ve smo vidjeli da se interferencija svjetlosti moe iskoristiti za mjerenje
malih uglova koje obrazuju dvije ravni. Pored toga interferencija svjetlosti
moe se primijeniti za mnoga dmga precizna mjerenja kao to su:
mjerenje malih duina,
ispitivanje kvaliteta povrina,
mjerenje malih promjena duina.
Pmge jednake debljine mogu se koristiti za mjerenje duine reda mikrometra. Naime, ako dvije ravne povrine obrazuju zrani klin onda e se kao
to smo vidjeli u obijenoj svjetlosti pojaviti pmge jednake debljine u obliku
pravih, meusobno paralelnih pmga. Pomjeranjem interferentne slike za jednu
pmgu, ebljina klina na danom mjestu izmijenit e se za veliinu (9.90.).
Pri pomjeranju interferentne slike za k pruga, promjena debljine bit'e
jednaka:
2n

k = 1,2,...

(9.98.)

Poto je valna duina vidljive svjetlosti reda veliine 5xl07 m, to se

pomjeranjem interferentnih pmga moe mjeriti debljina reda 107 m. Ova
metoda se moe koristiti za precizno mjerenje toplotnog koeficijenta irenja
vrstih tijela, kada su uzorci malih dimenzija Za ova mjerenja koristi se tzv.
interferentni dilatometar, crt. 9.35.
Ureaj se sastoji od valjka (1), koji je napravljen od kvarcnog stakla
koje ima mali koeficijent irenja. Na valjku lei staklena ploa (2) sa ravnim
povrinama. U valjak se stavlja ispitivano tijelo (3) ije su gomja i donja
povrina dobro izglaane. Tijelo se postavlja tako da se izmeu njegove gomje

214

povrine i staklene ploe obrazuje tanki zrani klin. Pri osvjetljavanju ureaja odozgo zapaaju se pruge jednake
debljine. Pri zagrijavanju ureaja, uslijed razlike u toplotnim koeficijentima
irenja tijela i kvarcnog valjka, mijenja
se debljina zranog sloja i dolazi do
pomjeranja interferentnih pruga. Iz ovoga se moe izmjeriti promjena dimenzija tijela odnosno odrediti njegov toplotni koeficijent.
Crte 9J5.

Interferentna metoda moe se koristiti takoer za mjerenje malih promjena uina, izazvanih raznim uzrocima: mehanikim istezanjem, savijanjem
i dr.
Interferometrijskim metodama moe se vriti kontrola obrade uglaanih
povrina. Ova metoda ima veliku primjenu u mainstvu, za kontrolu stupnja
hrapavosti povrina raznih metalnih proizvoda ili u optikoj industriji za kontrolu ravne povrine ogledala i sferinosti lea. Pri ovim mjerenjima moe se
postii tonost od polvine valne uine primijenjene svjetlosti.
Ovakva ispitivanja vre se pomou staklene planparalelne ploe (optiki
kontrolnik) visokog kvaliteta, ija jedna povrina ne odstupa od idealne geometrijske ravni vie od 1/20 valne duine upotrijebljene svjetlosti. Ispitivana povrina stavlja se uz optiki kontrolnik (etalon) tako da
se meu njima obrazuje tanak zrani sloj, crt.
9.36.
Pri osvjetljavanju ureaja odozgo zapaaju se pruge jednake debljine. Ako su obje
povrine idealno ravne, pruge e biti meusobno paralelne i pravilne, crt. 9.37a. Svako
odstupanje od ravni dovodi do iskrivljavanja
interferencionih praga, c rt 9.37b i c. Analizom oblika i razmaka pruga moe se procijeniti odstupanje povrine od eljenog oblika.
Interferom etri su mjerni ureaji zasnovani na principu interferencije svjetlosti. Jedan od najpoznatijih interferometara je Michelsonov interferom etar. Na crt. 9.38. prikazana je shema Michelsonovog interferome-

215

a.

b.

c.

Crte 9.37.

tra. Snop svjetlosti iz izvora S pada na polupropusnu plou PP koja je presvuena tankim slojem srebra. Polovina upadnog snopa odbija se od ploe
PP u smjeru zrake (1), a polovina prolazi kroz plou u smjeru zrake (2). Snop
(1) se odbija od ogledala O, i vraa prema PP, djelomino prolazi kroz plou
i obrazuje snop (1 ). Snop (2) poslije odbijanja od ogledala 0 2 vraa se prema
ploi PP gdje se jednim dijelom odbija i ini snop (2). Snopovi ( l ) i (2)
su koherentni i imaju isti intenzitet Rezultat interferencije tih snopova zavisi

216

od optike razlike putova od ploe PP do ogledala O, i 0 2. Zraka (2) prelazi

debljinu ploe PP tri puta, a zraka (1) jedan put. Da bismo kompenzirali tu
razliku, na put zrake (1) postavlja se ploa P x iste debljine ali bez srebra.
Interferenciona slika promatra se durbinom D.
U sluaju pomjeranja ogledala O, ili 0 2, dolazi do pomjeranja pruga
interferencije. Pomjeranje pruge iz svog prvobitnog poloaja na mjesto prve
susjedne pruge uvjetovano je pomjeianjem ogledala 0 2 za polovinu valne
duine. Vidimo da se postupkom interferencije, mogu sa velikom tonou,
porediti velike duine (red veliine metra) sa valnom uinom svjetlosti.
Da bi izmjerio standardni metar (etalon) Michelson je koristio crvenu
kadmijevu liniju. Mjerenje sa sastoji u slijedeem postupku. Ogledalo 0 2
pomjera se du odsjeka etalona (10 cm) a u vidnom polju prolaze pruge
interferencije koje treba prebrojati. Ovakvo mjerenje predstavlja jedno od
najpreciznijih mjerenja koje je ikad izvreno u fizici. Michelson je naao da
duini od jednog metra odgovara 1 553 163,5 valnih duina crvene kadmijeve
linije. Konano, 1960. godine Meunarodna konferencija za mjere i tegove
donijela je odluku da se za osnovnu jedinicu duine uzme narandasta linija
izotopa kriptona Kr86, koja odgovara prijelazuna izmeu nivoa 2p10 i 5d5.
Prema ovoj definiciji jednom metru odgovara:
Im = 1 650 763,73 X (Kr86).
Zahvaljujui razvoju stabilnih lasera ija relativna nesigumost iznosi
l,3xlO '10 i ova definicija je 1983. godine na 17. Konferenciji za nrjere i
tegove (CGPM), da bi se poveala tohost jedinine uine (metra), zamijenjena i sada glasi:
M etar je duina putanje koju svjetlost pree za vrijem e od
1/299 792 458 dio sekunde.

9.5. DIFRAKCUA SVJETLOSTI

Ako se izmeu tokastog izvora S i zaklona Z postavi neki neprovidni
predmet, to bi prema zakonima geometrijske optike na zaklonu morala postojati otra granica izmeu dijela koji je homogeno osvijetljen i dijela iza
predmeta u koji svjetlost (ako se prostire pravolinijski) ne stie. Dakle, prema
geometrijskoj optici postojala bi otra granica geometrijske sjenke i osvijetljenog dijela zaklona. Meutim, eksperiment pokazuje da se izvjesna, mala
koliina svjetlosti savija oko ivice predmeta i ulazi u oblast geometrijske
sjenke. Zavisnost intenziteta osvjetljenosti od udaljenosti od ivice geometnjske
sjenke dana je na crteu 9.39. Ako je intenzitet osvjetljenosti koji se dobije

217

Geometrijska
sjenka

Zaklon

Prepreka

bez prepreke / vidimo da intenzitet osvjetljenosti u oblasti geometrijske sjenke

postepeno opada teei nuli a desno od ove granice intenzitet ima niz maksimuma i minimuma.
Intenzitet difrakcije ovisi od dimenzija prepreke i valne duine. Pri valnoj
duini koja je usporediva sa dimenzijama prepreka, kao to je sluaj sa zvunim valovima, difrakcija/e intenzivna i lako uoljiva. Zvuk se uje iza stupova
ili iza ugla zgrade, a zVuni valovi obilaze prepreke jer je valna duina
zvunih valova reda veliine nekoliko metara, tj. reda veliine prepreka. Meutim, kod svjetlosti valne duine su mnogo manje, reda veliine mikrometra,
pa se difrakcija tee uoava i slabije manifestira.
Razlikujemo dva sluaja difrakcije: Fresnelova (Frenelova) difrakcija i
Fraunhoferova difrakcija. Fresnelova difrakcija nastaje onda kada se svjetlosni izvor i zaklon nalaze na konanom rastojanju od prepreke. Zrake koje
stiu do zaklona nisu paralelne i za promatranje slike difrakcije nisu potrebni
optiki instrumenti.
Fraunhoferova difrakcija, predstavlja difrakciju paralelnih zraka, i nastaje
kada su svjetlosni izvor i zaklon beskonano ualjeni od prepreke na kojoj
nastaje difrakcija. Za promatranje Fraunhoferove diftakcije potreban je optiki
sistem.

9.5.1. Huygens-Fresnelov princip

Pojava difrakcije valova moe se objasniti pomou Huygensovog principa, ali Huygensov princip ne daje nikakve podatke o amplitudi odnosno
intenzitetu svjetlosti. Ovaj nedostatak je otklonio Fresnel koji je dopunio
Huygensov princip, interferencijom sekundamih valova. Prema tome Huy-

218

gens-Fresnelov princip glasi: Svaka toka do koje dolazi valno kretanje

postaje izvor novih sekundarnih valova, koji interferiraju. Raunajui
am plitude i faze ovih sekundarnih valova moe se nai am plituda rezultujueg vala u bilo kojoj toki prostora.
Neka S predstavlja jednu od valnih povrina svjetlosti koja se prostire
od nekog izvora. Amplituda svjetlosnih oscilacija u toki P, koja lei ispred
te povrine moe da se nae prema Fresnelu na osnovu slijedeeg razmatranja.
Svaki element povrine predstavlja izvor sekundamih sfemih valova, ija je
amplituda proporcionalna veliini elementa dS. Kao to znamo, amplituda
sfemih valova opada sa rastojanjem r od izvora, prema zakonu 1fr. Znai u
toku P dolaze od svakog elementa valovi koji se mogu opisati jednadbom:
<flP = K(q>)^cos(<D/-A7- + a 0)S',

(9.99.)

gdje je (cot + a^) faza osciliranja na mjestu poloaja valne povrine S, k - valni broj, A0 - amplituda. Koeficijent proporcionalnosti K((p) opada
pri poveanju kuta <p, izmeu normale n na povrinu dS i pravca od elementa dS do toke P, a
prelazi u nulu za <p= nT2.
Rezultujue osciliranje u toki P predstavlja
superpoziciju oscilacija koje su uzete po cijeloj
valnoj poviini S, crt. 9.40.
' p = J k (<p) A c o ^a > t-k r+ a B)d S .

(9.100.)

Relacija (9.100.) predstavlja analitiki izraz za Huygens-Fresnelov princip. Ovaj raun u opem sluaju je jako teak. Meutim za simetrine sluajeve
nalaenja amplitude moe se dobiti prostim algebarskim sumiranjem.
Ako su izvor svjetlosti i promatrana toka P postavljeni od prepreke tako
da zrake koje padaju na prepreku i zrake koji idu u toku P, obrazuju praktino
paralelne snopove onda se radi o Fraunhoferovoj difrakciji ili difrakciji paralelnih zraka. U suprotnom sluaju radi se o Fresnelovoj difrakciji. Da bismo
promatrali Fraunhoferovu difrakciju potrebno je iza izvora svjetlosti 5 i ispred
promatrane toke P postaviti lee tako da se toke S i P nau u arinoj ravni
odgovarajue lee.

219

9.5.2. Fresnelove zone

Primijenimo Huygens-Fresnelov princip za nalaenje amplitude svjetlosnog osciliranja, koje sc pobuuje u toki P sfemim valovima koji se prostiru
u homogenoj sredini iz tokastog izvora S. Valna povrina takvog vala simetrina je u odnosu na pravu SP. Fresnel je podijelio valnu povrinu na
prstenaste zone tako da se rastojanje od krajeva svake zone do toke P rtzlikuje
za X/2, crt. 9.41. Rastojanje bm od vanjskog kraja m-te zone do toke P moe
se izraziti na slijedei nain:
K = b +m j

(9.101.)

gdje je b rastojanje od tjemena valne povrine do toke P. Osciliranja koja

dolaze u toku P, sa analognih taaka dviju susjednih zona, nalaze se u protufazi. Zato e se rezultirajue osciliranje razlikovati za it.

Da bismo ocijenili amplitudu osciliranja treba nai povrinu zone. Povrina m-te zone moe se predstaviti u obliku:
^ . =^ -^ -1 ,
gdje su Sm i Sm_i povrine sfemih segmenata zone m i (m-l).
220

(9.102.)

Iz crtea 9.42. slijedi:

rl = a l ~ {a ~ K f ^ { b + ^

~{b + h j >

(9.103.)

gdje je a polumjer valne povrine, rm polumjer vanjske granice m-te zone.

Ako se ograniimo na male m moemo zanemariti lan uz X2, radi male
vrijednosti X. Uz ovu aproksimaciju imamo:

K=-

2 ( a + i)

2{a+b)

(9.104.)

Poviina sfemog segmenta jednaka je, S = 2nRh (R polumjer sfere,

h visina segmenta). Prema tome, u naem sluaju unamo da je povrina
sfemog segmenta jednaka:
b
Sm =2nah = ------mA.,
a+ b

(9.105.)

a povrina Fresnelove m-te zone je:

AS
"

(9.106.)
a+ b

Dobiveni izraz ne zavisi od m. To znai da su za ne suvie velike m

povrine Fresnelovih zona priblino jednake.
Izvrimo procjenu polumjera Fresnelovih zona. Prema (9.103.) i uz uvjet
da je hm a , polumjeri Fresnelovih zona su:
221

rm

l a +b

(9.107.)

Uzmimo za primjer da je a = b= lm, X = 0,5 pm, ona se za polumjer

prve zone dobije vrijednost r, = 0,5 mm. Polumjeri slijedeih zona rastu kao
Jm. Vidjeli smo da su povrine Fresnelovih zona priblino iste. Rastojanje
bm od zone do toke P lagano raste sa m po lineamom zakonu. Kut <p izmeu
normale na elemente zone i pravca usmjerenog na toku P takoer raste sa
brojem zona m. Sve ovo dovodi do toga da amplituda osciliranja, koju pobuuje zona m u toki P monotono opada sa porastom m. ak i za jako velike
m kad povrina zone poinje primjetno da raste s m opadanje koeficijenta
^Op) j e bre od porasta ASm, K(<p) tei nuli kad cp > jc/2, tako da amplituda
Am i dalje opada.
Prema svemu ovome moemo zakljuiti da amplitude osciliranja koje
pobuuju Fresnelove zone u toki P ine monotono opadajui niz:
(9.108.)
Faze osciliranja koje pobuuju susjedne zone razlikuju se za n. Zbog
tga amplituda A rezultanmog svjetlosnog osciliranja u toki P moe da se
nae algebarski. Sve amplitude od nepamih zona ulaze sa jednim predznakom,
a od pamih sa dmgim:
A = Aj A2 + A} A4 +...

(9.109.)

Ovaj izraz moemo napisati i mgaije:

Radi monotonog opadanja, Am se moe pisati:

j

_ 4 -i +

(9.111.)

Pri ovom uvjetu izrazi u zagradama bit e jednaki nuli pa dobivamo

aproksimativni rezultat:
(9.112.)
Dobiveni rezultat pokazuje da je amplituda stvorena u nekoj toki P
sfeme valne povrine jenaka polovini amplitude koju stvara samo centralna
zona. Dmgim rijeima djelovanje cijele valne povrine jenako je djelovanju
polovine centralne zone.
Ako na put svjetlosnih valova postavimo neprovidan zastor sa otvorom,
koji ostavlja otvorenu samo centralnu zonu, amplituda u toki P bit e jednaka
222

A }, tj. dva puta vea od amplitude kad nema prepreke lzmeu S i P. U tom
sluaju intenzitet svjetlosti u toki P bit e etiri puta vei i moemo smatrati
da se svjetlost prostire kroz uski kanal pravolinijski.

9.5.3. Fresnelova difrakcija na krunom otvoru

Postavimo na put sfemom valu neprovidnu pregradu na kojoj je napravljen okrugao otvor polumjera r0, crt. 9.43.

Cite 9.43.

Na ravnom zaklonu pojavit e se difirakciona slika sa svijetlim i tamnim

poljima koja e se naizmjenino smjenjivatr, u zavrsnosti od toga kojem broju
Fresnelovih zona odgovara otvor na pukotini. Ako je otvor veliine prve
Fresnelove zone na zaklonu se dobiva svijetla mrlja, naizmjenini svijetli i
tamni prstenovi u tom sluaju nee se pojaviti.
Prema relaciji (9.107.), za male vrijednosti r0 u odnosu na a i b, imamo:
(9.113.)
U suglasnosti sa (9.109.) amplituda osciliranja u toki P bit e jednaka:
A = A , - A 2 + A3- A 4 + ... A m.

(9.114.)

223

U ovom izrazu amplituda Amuzima se sa znakom plus ako je m nepamo

i sa znakom minus ako je m pamo. Relacija (9.114.) moe se pisati na stijedei
nain:

(m - nepamo)

(9.115.)

(m -pam o).
Kao to je pokazano ranije izrazi u malim zagradama mogu se izjednaiti
sa nulom. Amplitude dvije susjedne zone malo se razlikuju po veliini. Zbog
toga se moe uzeti da je:
(9.116.)
Kao rezultat dobiva se da je:
4 =4 . 4 l

(9.117.)

gdje je znak plus za nepame m, a znak mmus za pame m.

9.5.4. Fraunhoferova difrakcija

Neka snop paralelnih zraka monokromatske svjetlosti pada na neprovidnu
ploicu na kojoj se nalazi uska pukotina, c rt 9.44. Ako je irina pukotine
reda veliine valne duine svjetiosti, na zaklonu koji je udaljen dovqljno
daleko pojavit e se difiakciona slika i bez lee izmeu pukotine i zaklona.
Promatrajmo tri karakteristina zraka, koji prema Huygensovom principu
skreu za kut 0. Ako je putna raziika izmeu zraka (1) i (2) jednaka polovini
valne duine, valovi koji stiu u toku B su u protufazama, pa dolazi do
destruktivne interferencije. Moe se lako vidjeti da svakoj zraci koja pada
unutar gomje polovine pukotine odgovara jedna zraka u donjoj polovini sa
kojom je u protufazi. Ukupni rezultat slaganja u toki B jeminimmn intenziteta
svjetlosti pod uvjetom da je:
(9.118.)
odnosno,
d sin0 = zX , z = 1,2,3,...

224

(9.119.)

gdje je d - irina pukotine. Minimum intenziteta nalazi se takoer u simetrinoj

toki C. Za x < /, sin0 * xll pa je irina centralne svijetle pruge jednaka:

i
i
|

B = 2 / ^ .
(9.120.)
d
Vidimo da je centralna svijetla pruga upravo proporcionalna valnoj duini
a obmuto proporcionalna irini pukotine. Relacija (9.120.) predstavlja kvantitativan kriterij granica vaenja geometrijske optike. Ako je irina lika koji
se dobije na zaklonu pomou snopa paralelnih zraka jednaka irini pukotine
(CB = d), tada uvjet vaenja geometrijske optike moemo napisati kao:
d z J m .

(9.i2i.)

Odavde slijedi da e difrakcija biti posebno izraena u sluaju kad je:

d < j2 lk .

(9.122.)

Znai, uvjet (9.122.) predstavlja kriterij za valnu optiku.

Uzmimo za primjer zelenu svjetlost X = 500 nm, i pukotinu d = 0,5 mm.
Na zaklonu koji je udaljen / = 1 m, dobit emo difrakcionu sliku jer je:

Jllk =10_3m> d .

Dosadanje razmatranje nam daje samo poloaj minimuma intenziteta u

difrakcionoj slici, ali nam nita ne govori o tome kako se mijenja intenzitet

2%5

Crte 9.45.

od toke do toke, tj. nita ne znamo o veliini amplitude rezultujueg svjetlosnog vala.
Da bismo izraunali ampiitudu valova u bilo kojoj toki na zaklonu,
izdijelimo valnu frontu koja prolazi kroz pukotinu na infinitezimalne pruge
iste irine dx kao na crt. 9.45.
Od svake pruge ire se sekundami valovi. Osciliranje u toki P izraunava
se primjenom principa superpozicije, uzimajui u obzir sve valove koji stiu
od pukotine. Sekundami val koji nastaje na visini x, prelazi vee rastojanje
od sekundamog vala koji nastaje u sreini pukotine, za iznos xsin9. Ravni
val koji potie od prage irine dx na visini x, moemo predstaviti ^irema
(9.99.) jednadbom:
d%=A cos(oa/- k x sin9)a!r,

(9.123.)

gdje je kx sin9, razlika u fazi u odnosu na centralnu pragu. Rezultirajue

osciliranje u toki P, dobije se integracijom po cijeloj irini pukotine:
d
(9.124.)
2

Jednadba (9.124.) predstavlja analitiki izraz za Huygens-Fresnelov

princip. Integracijom u granicama od -dl2 do +d/2 dobije se:

226

AsinG sm[/ _ * J sinej - sin^oi)/ + A ^ s in e j .

(9.125.)

Koristei adicionu teoremu', relaciju (9.125.) moemo napisati u obliku:

7w/sin6
sin4 = Adcosco/.

(9.126.)

7t</sine

Izraz u zagradi predstavlja amplitudu rezultujueg vala i oznaimo je sa

j faza centralnog sekundamog vala:
. 7K/sin6
sm---------X
(9.127.)
ndsinB
Radi lakeg pisanja uvedimo novu veliinu na slijedei nain:
n d sin&
z = l

(9.128.)

Tada je amplituda rezultujueg osciliranja u toki P dana sa:

. sinz
^ = Ad-

(9.129.)

PoSto je intenzitet svjetlosti proporcionalan kvadratu amplitude, to je

intenzitet osvjetljenosti u toki P jednak:

:Y
Na crteu 9.46. prikazan je grafikon veliine

(9.130.)

j u fun^ciji z j sjn0 .

U centru slike imamo maksimum intenziteta svjetlosti:

z=0, /=/ i ^ L o , sin0=o, e= o.

Minimume intenziteta dobivamo za z = 7t, 27t, 37i , ... tj.:
7t</sine
2 = 7t, 7 = 0,
= 7t, sin9 =
d
z=

2 ti, 7 = 0,

Tu/sine

= 27t,

sin6 = 2 , itd.

1 sina-sinP = 2cos^-^sin^
2

2 -

227

Sekundami maksimum se nalazi priblino na polovini izmeu prvog i

drugog minimuma, tj. kad je:
2- f
Slijedei maksimum se dobiva za:

z*f- '-'dJ-0'016'"

Vidimo da se difrakcioni maksimumi nalaze kad je zadovoljen uvjet:

sin9 = 0, 3 , 5 ^ , i t d .

dok se njihovi intenziteti odnose kao:

/ 2 :... = 1:0,045 :0 ,0 1 6 :...
Centralni maksimum sadri glavni dio svjetlosnog fluksa koji prolazi
kroz pukotinu.
Ako ravni svjetlosni val prolazi kroz kruni otvor malog promjera r, to
e se na zaklonu pojaviti diftakciona slika predstavljena u obliku koncentrinih
svijetlih i tamnih prstenova. Prvi tamni prsten nastaje prema 9.119.:

sin0 = U 2 - .
228

(9.131.)

9.5.5. Difrakciona reetka

Difrakcionom reetkom naziva se skup velikog broja jednakih pukotina,
koje su postavljene na meusobno istom rastojanju. Rastojanje d izraeu sredina susjednih pukotina zove se konstanta ili period reetke. Znai, konstanta
reetke jednaka je irini pukotine i razmaku izmeu dvije susjedne pukotine,
d = a+b, crt. 9.47.
Ako na difrakcionu reetku (optika reetka) pada ravni monokromatski
val, tada svaka pukotina u reetki proizvodi difiaktovani snop, u kojem je
raspodjela intenziteta frmkcija irine pukotine. Ti difraktovani snopovi interferiraju, dajui konanu sliku.
Promatrajmo interferenciju N snopova, i to onih koji se prostiru pod
uglom 0 na upadni pravac prostLranja. Putna razlika dva snopa koji potiu iz
dvije susjedne pukotine iznosi prema c rt 9.47.:
A = d sin 6

(9.132.)

pa je njihova fazna razlika:

= A = d s in 0 .
X
X
Za snopove za koje je 8 = m2n, tj. za koje je:

(9.133.)

d sin0 = mX (m = 0,1,2,...)

(9.134.)

valovi koji potiu iz pojedinih

proreza pojaavaju jedan drugog. Amplituda rezultujueg
vala u promatranoj toki zaklona je:
Anm = N A lt

(9.135.)

gdje j e A t amplituda vala koji

dolazi iz jedne pukotine u pravcu pod uglom 0 .
Relacija (9.134.) odreuje
poloaje maksimuma intenziteta i to, tzv. glavne maksimume,
a broj m odreuje red glavnog
maksimuma. Glavni minimumi
intenziteta zadovoljavaju iste uvjete kao za jedan otvor (9.119.),
i odreeni su relacijom:

229

a s in 0 = zX z = 1,2,3,

(9.136.)

Pored ovih minimuma odreenih uvjetom (9.136.) izmeu susjenih glavnih maksimuma u difrakcionoj slici reetke s N pukotina, javlja se i /V-1, tzv.
dopunski minimum. Oni odgovaraju pravcima u kojima se oscilacije od N
pukotina meusobno ponitavaju.
Intenzitet glavnih maksimuma raste s poveanjem broja prolaza i to proporcionalno s N2. Ovaj rezultat dobije se kvariranjem relacije (9.135.):
A = Af2/,.

' (9.137.)

Dakle, sa poveanjem broja N, glavni maksimumi postaju sve sjajniji i

sve ui, dok su sekundami maksimumi sve slabiji.
Difirakciona reetka ima veliku praktinu primjenu. Prema relaciji (9.134.)
valna duina monokromatske svjetlosti moe se izmjeriti sa velikom tonou.
U spektroskopiji, difrakciona reetka moe zamijeniti prizmu kao ureaj za
razlaganje svjetlosti. Naime, ako se reetka obasja bijelom svjetlou, dobiva
se difrakciona slika u obliku niza spektara simetrino rasporeenih oko bijelog
centralnog lika.
Prema relaciji (9.134.) komponente bijele svjetlosti sa veim valnim uinama, skreu za vee kutove 0. Tako je skretanje crvene svjetlosti najvee,
ljubiaste najmanje, za razliku od prizme gdje je obmuto.
Preciznost optike reetke zavisi od konstante reetke, prema relaciji
(9.134.). Konstanta reetke treba da bude reda veliine valne duine. Tako,
reetke koje se koriste za vidljivu svjetlost sadie od 4000 do 1200 zareza
po jednom centimetru.
Optike rcetke prave se od stakla ili kvarcnih ploica, po ijoj se povrini
specijalnim dijamantskim noevima zarezuju paralelne pmge. Na mjestima
zareza, uslijed hrapavosti povrine, svjetlost ne prolazi. Pukotine predsta^jaju
neoteeni dijelovi ploice.
Takoer, postoje i refleksione reetke, koje se u sutini ne razlikuju od
prozimih reetki. One se dobivaju urezivanjem dijamantskim noem.

9.5.6. Difrakcija X-zraka na kristalima

Pri prolazu X-zraka kroz tijela, dolazi do rasipanja zraenja ovisno o
kristalnoj strukturi.
Ako na tijelo usmjerimo koherentan snop X-zraka, moe nastupiti interferencija meu odbijenim zrakama, pod uvjetom da su atomi u tijelu pravilno
rasporeeni, kao to je to sluaj sa kristalima. Atomi u kristalima poredani
su na pravilan nain, tako da kristal moe sluiti kao trodimenzionalna di-

230

frakciona reetka za elektromagnetsko zraenje valne uine reda veliine

meuatomskog razmaka ( 10*10 m).
Ako X-ziake, ija je valna duina upravo reda 10' 10 m, propustimo kroz
tanku ploicu nekog kristala, na zaklonu postavljenom iza ploice, dobit emo
difrakcionu sliku. Ovaj eksperiment je prvi put izvren 1913. godine i potvrdio
je valnu prirodu X-zraka.
Od tada difiakcija X-zraka predstavlja jedno od najjaih oma za istraivanje kristalne strukture raznih materijala.
Da bismo objasnili difrakciju X-zraka na kristalima, zamislimo da je
kristal ureen na taj nain da predstavlja skup paralelnih ravni koje se nalaze
na jednakim udaljenostima d. Ove ravni (kristalne ravni) prolaze kroz veliki
broj atoma koji predstavljaju prepreke na kojima dolazi do pojave difrakcije.
Kada snop X-zraka pada na kristal, od svake kristaine ravni reflektira se jedan
dio upadnog zraenja, pod kutom, jednakim upadnom kutu (kao kod ogledala).
Sekundami valovi se meusobno ponitavaju osim onih za koje je putna
razlika jednaka cjelobrojnom umnoku valne duine. U tom sluaju, valovi
odbijani od paralelnih ravni pojaavaju jedan dmgog i imamo konstruktivnu
interferenciju.
Na crt. 9.48. moe se lako vidjeti da je putna razlika dva vala, koji se
odbijaju od susjednih atomskih ravni, jednaka 2r/sin8. Prema tome pravci u
kojima se dobivaju difrakcioni maksimumi treba da zadovoljavaju uvjet:
2</sin6 = mA, m = 1 ,2 ,3 ,...

(9.138.)

gdje je d - rastojanje izmeu susjednih ravni (meuatomsko rastojanje) 8 kut izmeu upadnih zraka i kristalnih ravni i m - cio broj.

231

Relacija (9.138.) poznata je pod imenom Braggov zakon (Breg). Ova

relacija daje mogunost analize upadnog zraenja ako poznamo konstantu
reetke i poloaj difrakcionih maksimuma ili uz poznatu valnu duinu i snimIjen difraktogram moemo odrediti parametre reetke. Na kristalnoj reetki
pored X-zraka mogue je dobiti i difrakciju gama zraka, elektrona, neutrona
i drugih mikroestica.

4 9.6. POLARIZACIJA SVJETLOSTI

9.6.1. Prirona i polarizirana svjetlost
Kao to je ve reeno elektromagnetski valovi su transverzalni. Istovremeno, svjetlosni valovi ne pokazuju asimetriju u odnosu na pravac prostiranja
zrake. To je uvjetovano time to je prirodna svjetlost sastavljena od oscilacija
koje se vre u najrazliitijim smjerovima koji su okomiti na zraku svjetlosti,
crt. 9.49. Poto je svjetlosni val sastavljen od velikog broja valnih nizova,
koje isputaju pojedini atomi, ravan osciliranja za svaki niz, orijentirana je
na sluajan nain. Zbog toga su u rezultujuem valu oscilacije razliitih smjerova predstavljene sa jednakom vjerojatnou.
Svjetlost kod koje su smjerovi oscilacija sreeni na neki nain zove
se polarizirana. Ako se oscilacije svjedosnog vektora vre samo u jednoj
ravni, svjetlost se zove ravno ili Iinearno polarizirana. Ravan u kojoj oscilira
svjetlosni vektor (vektor jaine elektrinog polja E ), zove se ravan osciliranja. Radi povijesnih razloga kao ravan polarizacije nije nazvana ravan u
kojoj oscilira vektor E , ve ravan okomita na nju, c rt 9.50.

232

Ravno polarizirana svjetlost moe se dobiti iz prirodne, pomou instrumenata koji se zovu polarizatorl. Ovi instrumenti slobodno proputaju oscilacije koje su paralelne sa ravni koju emo zvati ravan polarizatora, a
potpuno zadiavaju oscilacije koje su okomite na tu ravan. Oscilacija sa amplitudom A koja se vri u ravni koja obrazuje kut <p s ravni polarizatora moe
se razloiti na dvije komponente sa amplitudama (crt. 9.51.).

A^ = y4cosq>
Ax =y4sinq>.

(9.139.)

Komponenta koja je paralelna sa ravni polari. Ravan

! polarizatora
zatora At{ proi e kroz instrument a dmga AL e biti
zadrana.
Intenzitet svjetlosti koji je proao, proporcionalan je kvadratu amplitude A \ = /l 2cos2q>, tj. jednak je
/cos 2q>, gdje je / - intenzitet oscilacija sa amplitudom
A. Prema tome osciliranje koje je paralelno s ravni
polarizatora nosi sa sobom dio intenziteta koji je jednak cos2q>.
Kod prirodne svjetlosti sve su vrijednosti q>jednako vjerojatne. Zbog toga dio svjetlosti koja je prola kroz polarizator bit e jednak srednjoj vrijednosti
od cos2 <p = 1/2. Pri rotiranju polarizatora oko pravca
prirodne zrake, intenzitet svjetlosti koja je prola ostat e isti, mijenjat e se
samo orijentacija ravni osciliranja svjetlosti koja izlazi iz polarizatora.
Neka na polarizator pada ravno polarizirana svjetlost s amplituom A0 i
intenzitetom I q. Kroz instrument e proi komponenta osciliranja sa amplitudom A = A(fios<p, gdje je q> kut izmeu ravni osciliranja up>adne svjetlosti i
ravni polarizatora. Prema tome, intenzitet proputene svjetlosti odreuje se
tzv. Malusovim zakonom:
/ = / 0 cos2q>.

(9.140.)

Postavimo na put prirodne zrake svjetlosti dva polarizatora ije ravni

obrazuju kut q>. Iz prvog polarizatora izai e ravno polarizirana svjetlost
intenziteta koji iznosi polovinu intenziteta prirodne svjetlosti 1^/2. Prema Malusovom zakonu iza drugog polarizatora izai e svjetlost intenziteta:
I = ^Ipr cos2^ .

(9.141.)

233

Za <p = 0, tj. kad su polarizatori paralelni, intenzitet proputene svjetlosti

kroz dva polarizatora jednak je 1/2
a za cp = 7t/2 , tj. kada su polarizatori
ukrteni intenzitet je jednak nuli.

9.6.2. Polarizacija pri odbijanju i prelamanju

Ako upadni kut svjetlosne zrake koja pada na granicu dyije sredine indeksa prelamanja n, i n2 nije jednak nuli, odbijena i prelomljena zraka su
djelomino polarizirane. U odbijenoj zraci preovladavaju oscilacije koje su
okomite na upadnu ravan, te oscilacije emo oznaiti tokama, crt. 9.52. U
prelomljenoj zraci dominiraju oscilacije koje su paralelne sa upadnom ravni
i oznaene su dvostrukim strelicama.

Crte 9.52.

Stupanj polarizacije zavisi od upadnog kuta. Za upadni kut koji zadovoljava uvjet:
.
tga 5 = /*2

(9.142.)

gdje je n21 indeks prelamanja druge sredine u odnosu na prvu, odbijena zraka
je potpuno polarizirana. Stupanj polarizacije prijelomne zrakae, za upadni kut
koji je jednak a # dostie najveu vrijednost, ali ova zraka je djelomino
polarizirana. Relacija (9.142.) naziva se Brewsterov (Bruster) zakon. Kut
a B naziva se k u t potpune polarizacije ili Bretvsterov kut.
Stupanj polarizacije odbijene i prelomljene zrake za razliite upadne
kutove dobiva se ijeavanjem MaxwelIovih jednadba, i ovdje neemo ulaziti
u detaljnu analizu.

234

9.6.3. Polarizacija pri dvojnom prelamanju

Prilikom prolaska svjetlosti kroz neke optiki anizotropne kristale zraka
svjetlosti se dijeli na dva dijela. Ova pojava naziva se dvojno prelam anje.
Prilikom vojnog prelamanja jedna zraka zadovoljava obian zakon prelamanja (Snell) i lei u istoj ravni sa upadnom zrakom i normalom. Ova zraka
se zove redovita (ordinarna) i oznaava se s (o). Druga zraka, koja se zove
neredovita (ekstraordinarna) i oznaava se s (n), po pravilu ne lei u upadnoj
ravni i za nju ne vai zakon prelamanja.

(o)

(a)

(o)

()

Cite 9.53.

Na ctr. 9.53. dana je grafika metoda konstrukcije valnog fionta redovitog

i neredovitog prelomljenog vala i njima odgovarajuih zraka, pomou Huygensovog principa. Njihove valne povrine se nalaze kao ovojnice valnih
povrina sekundamih valova i odreene su njihovim branam a Vidimo da su
za redovne valove ove povrine sfere, a za neredovan val imaju oblik elipsoida.
Pojava dvojnog prelamanja zrake opaa se na svim providnim kristalima,
izuzev kristala kubinog sistema. Kod kristala kao to su: kvarc, kalcit, postoji
pravac du kojih se zraka prostire kao u obinoj izotropnoj sredini ne dijelei
se na dva dijela. Ovaj pravac naziva se optika osa kristala. Treba znati da
optika osa nije neka odreena prava linija, koja prolazi kroz zadanu toku
kristala, ve odreeni smjer u kristalu. Bilo koja prava koja je paralelna tom
smjeru, predstavlja optiku osu kristala.
Redovita i neredovita zraka su potpuno p>olarizirane i uzajamno su okomite. Po izlasku iz kristala one se razlikuju samo u smjeru polarizacije, a
nazivi redovan i neredovan imaju smisla samo unutar kristala.

235

Poto se kroz kristal prostiru dva lineamo polarizirana vala sa uzajamno

normalnim ravnima polarizacije, za izradu polarizatora, potrebno je na neki
nain jednu od ovih zraka eliminirati.
U nekim kristalima jedna zraka se apsorbira jae od druge. Ova pojava
se naziva dikromatizam. Veoma jak dikromatizam za vidljivu svjetlost posjeduje kristal turmalina. U njemu se redovita zraka praktino apsorbira na
duini od 1 mm. Slino svojstvo ima i polaroid (celuloini film) u koji je
ugraena velika koliina jednako orijentiranih kristalia.
Veliku primjenu za izrau polarizatora ima tzv. Nicolova (Nikolova)
prizma, crt. 9.54. Ona predstavlja prizmu od islandskog kalcita koja je rasjeena po dijagonali i zalijepljena kanadskim balzamom, smolom iji se indeks
prelamanja nalazi izmeu indeksa prelamanja redovite n0 i neredovite nn zrake,
tj. n0> n> n. Upadni kut je tako podeen da se redovita zraka na sloju
balzama totalno reflektira i skree van kristala, a neredovita zraka prolazi
kroz taj sloj i izlazi iz prizme.

U zadnje vrijeme za izradu polarizatora sve vie se koriste, polareidi,

koji imaju niz prenosti nad prironim kristalima, kao to je dikroizam i
mogunost izrade polarizatora velikih povrina. Jedna vrsta polaroida dobiva
se iz suspenzije malih kristala herapatita Qokinin sulfat) u isparljivoj viskoznoj sredini. Pri protoku ovakve suspenzije kristalii se orijentiraju paralelno
strujnicama toka. Kada se suspenzija stvrdne (ispari) dobije se tanak sloj
velike povrine (nekoliko m2) koji ima potrebne karakteristike za izradu
polarizatora.

9.6.4. Vjetako dvojno prelamanje (fotoelastinost)

Dvojno prelamanje moe nastati i u provodnim izotropnim tijelima, a
takoer i u kristalima kubinog sistema pod utjecajem razliitih djelovanja.
Specijalno, ono nastaje pri mehanikim deformacijama tijela. Kao mjera nas-

236

tale optike anizotropije moe posluiti razlika indeksa prelamanja redovite

i neredovite zrake. Ekspoimenti pokazuju da je ta razlika proporcionalna
naponu a u danoj toki tijela, tj. sili na jedinicu povrine:
n0- n B = Aa,

(9.143.)

gdje je k - koeficijent proporcionalnosti, koji zavisi od svojstva materijala.

Ako stavimo staklenu ploicu izmeu ukrtenih polarizatora, koje obino
nazivamo polarizator (P) i anallzator (A), crt. 9.55., dobili smo instrument
za ispitivanje naprezanja.
Kada se polarizator i analizator postave u ukrten poloaj, tj. kada su
im ravni polarizacije pod pravim kutom jedan prema drugom, kroz tu kombinaciju ne dolazi do proputanja svjetlosti. Ali ako se izmeu polarizatora i
analizatora postavi dvolomni kristal, dolazi do prolaska odreene koliine
svjetlosti kroz analizator. Tako vidno polje, koje je tamno dok nema kristala,
postaje osvijetljeno kada se on umetne.

Neke tvari, kao to su staklo, celuloid i pleksi-staklo, koje inae nisu

dvojno prelamajue, postaju to, kada se podvrgnu mehanikom naprezanju.
Ako se staklena ploica koja se umetne izmeu ukrtenih Nicola deformira silom F, svjetlost prolazi kroz sistem, pri emu e promatrana slika biti
iarana raznobojnim prugama. Svaka takva pruga odgovara jednako deformiranim mjestima ploice.
Da bismo objasnili ovu pojavu, treba poi od injenice, da redovita i
neredovita zraka koje se dobiju dvojnim prelamanjem od pnrodne svjetlosti
nisu koherentne i one ne interferiraju. To se objanjava time to u prirodnoj
svjetlosti oscilacije, koje se vre u raznim ravnima, isputaju razhiti atomi
ili molekule. One nisu meusobno povezane i nemaju konstantne razlrke faze.
Meutim, zrake, redovita i neredovita, koje nastaju iz jene iste polarizirane zrake su koherentne. Ako se oscilacije te dvije zrake dovedu pomou
polarizacionog ureaja u jednu ravan, zrake e tad normalno interferirati. Ako
se oscilacije u dvije koherentne, ravno polarizirane zrake vre u uzajamno
normalnim pravcima, one se slau kao dva uzajamno normalna oscilatoma
gibanja i dovode do nastajanja oscilacija eliptikog karaktera. Svjetlost kod
koje se elektrini vektor mijenja s vremenom, tako da njegov kraj opisuje

237

elipsu, naziva se eliptiki polarizirana svjetlost. U specijalnom sluaju elipsa

se moe pretvoriti u krug i tada dobivamo kruno polariziranu svjetlost.
Poto su, redovita i neredovita zraka koje potiu od jedne polarizirane
zrake koherentne, tj. u fazi, prolaskom kroz deformiranu ploicu dolazi meu
njima do optike razlike putova:
A = (n0 - n jd .
Otkud slijedi da je razlika u fazi jednaka:
8=y K - 0 .

(9-144.)

Poto su ove zrake uzajamno normalne, iz ploice izlazi eliptiki polarizirana svjetlost Znai, svjetlost proputena kroz deformirano tijelo, postaje
eliptiki polarizirana i ne moe se ugasiti analizatorom.
Na vjetakom dvojnom prelamanju zasniva se optika metoda za ispitivanje naprezanja (fotoelastinost).
Metoda fotoelastinosti ima iroku primjenu u ispitivanju
naprezanja i u neprovidnim tehnikim materijalima, kao
to su: razni nosai, zidovi kotlova, zupanici i dr. Od
izotropnog providnog materijala (pleksi-staklo, celuloid)
napravi se model eljenog oblika i postavi izmeu ukrtenih polarizatora. Model podvrgavamo optereenjima
analognim onima koje e trpjeti sami proizvodi u eksploataciji. Slika koja se pri tome promatra u proputenoj svjetIosti omoguava da se odredi raspodjela naprezanja, i ocijeni njegova veliina.
Zaostala naprezanja takoer dovode do vjetake anizotropije. 2Ibog toga se optika metoda koristi za ispitivanje
staklenih proizvoda, posebno u optikoj industriji.
Optiko staklo koje slui za izrau skupocjenih optikih instrumenata (prizma, lea) prethono se kontrolira postavljanjem izmeu ukrtenih polarizatora, da bi se utvrdilo da li postoje
zaostala naprezanja koja mogu uvjetovati prskanje stakla u daljnjoj obradi.
Da bi se izbjegli zaostali naponi u optikom staklu, prethodno se vri termiko
odgrijavanje i kontrola sa ukrtenim polarizatorima.

9.6.5. Obrtanje ravni polarizacije

Pri prolasku ravnopolarizirane svjetlosti kroz neke materijale opaa se
obrtanje ravni osciliranja svjetlosnog vektora ili kako se obino kae obrtanje
ravni polarizacije. Materijali koji posjeduju ovo svojstvo zovu se optiki

238

aktivni materijali. Tu spadaju kristalna tijela (kvarc, cinober), iste tekuine

(teipentin, nikotin) i rastvori optiki aktivnih materijala u neaktivnim rastvaraima (vodeni rastvor eera, vinska kiselina i dr.).
Kristalni materijali, najjae obru ravan polarizacije u sluaju kada se
svjetlost prostire du optike ose kristala. Kut obrtanja <p proporcionalan je
putu /, koji je prela zraka u kristalu:
tp = a/,

(9.145.)

gdje je a konstanta obrtanja.

U rastvorima je, kut obrtanja ravni polarizacije proporcionalan putu kojeg
zraka pree u rastvoru / i koncentraciji aktivnog materijala c:
<p= [ a ] / - c ,

(9.146.)

gdje je [a] specifina konstanta obrtanja.

Ako se izmeu dva ukrtena polarizatora postavi optiki aktivan materijal
(kristal kvarca ili providna kiveta sa rastvorom eera), vidno polje postaje
svijetlo. Da bismo ponovo dobili zatamnjenje treba drugi polarizator (analizator) okrenud za kut <p, c rt 9.56. Ako je poznata specifina konstanta obrtanja
[a] danog materijala i uina /, moe se pomou izmjerenog kuta 9 , odrediti
koncentracija rastvora c.

Slika fotoelastinog modela pod naprezanjem

239

Analizator

Polarizator
Rastvor

l
Crte 9.56.

Ovakav nain oreivanja koncentracije ima iroku primjenu u proizvodnji razliitih materijala specijalno u industriji eera, pa se odgovarajui
instrument zove saharim etar.

9.7. FOTOMETRIJA
9.7.1. Svjetlosni fluks
Svaki realni elektromagnetski val predstavlja skup oscilacija sa valnim
duinama koje se nalaze u nekom intervalu Ak. Taj interval ostaje konaan
ak i za monokromatski svjetlosni val. Vidijivu svjetlost predstavlja interval
elektromagnetskih valova koje moe da registrira oko i predstavlja podruje
od 380 nm do 780 nm.
Raspodjela fluksa energije po valnim duinama moe se predstaviti pomou funkcije raspodjele:
(9J47.)
gdje je d<>, - fluks energije (energije koja proe kroz jedininu povrinu u
jedinici vremena), koja odgovara valnim uinama od X. do k+Ak. Fluks
energije koji se prenosi valovima koji se nalaze u konanom intervalu od X,
do kj, moe se predstaviti na slijedei nain:
(9.148.)
Djelovanje svjetlosti na oko, u velikoj mjeri zavisi od valne duine.
Osjetljivost prosjenog normalnog oka na emitiranje raznih valnih duina
dana je tzv. krfvuljom vidljivosti, crt. 9.57.
Iz krivulje moemo vidjeti da je oko najosjetljivije na emitiranje valne
duine 0,555 pm (zelena boja). Pri istom energetskom fluksu vizuelno procijenjen intenzitet svjetlosti za druge valne duine je manji. Vrijednost funkcije

240

vidljivosti je obmuto proporcionalna veliinama energetskog fluksa, koje izazivaju jednaku po intenzitetu vizuelnu osjetljivost:

y(h)

(**X

y (K )

(**>.\

(9.149.)

Da bi se okarakterizirao intenzitet svjetlosti uzimajui u obzir i njegovu

sposobnost da izazove vizuelni osjeaj, uvodi se veliina <X> koja se naziva
svjetlosni fluks. U intervalu d k svjetlosni fluks se definira kao proizvod
energetskog fluksa i odgovarajue vrijednosti funkcije vidljivosti:
d<b=VQ,)d<be

(9.150.)

Ako se energetski fluks izrazi preko funkcije raspodjele energije po valnim duinama prema formuli (9.147.) moe se napisati:
d<b=V(X)<b(X)k.

(9.151.)

Ukupni svjetlosni fluks iznosi:

0
<D= JV(A.)<p(A.>fl.
(9.152.)
o
Funkcija vidljivosti je bezdimenzionalna veliina. Suglasno tome dimenzija svjetlosnog fluksa se poklapa sa dimenzijom fluksa energije. Svjetlosni
fluks je fluks energije zraenja p rodjenjen prem a vizuelnoj osjetljivosti.
241

9.7.2. Ja in a (intenzitet) svjetlosnog izvora

Tokasti izvor je takav izvor kod kojeg moemo zanemariti dimenzije u usporedbi s
rastojanjem od mjesta promatranja do izvora.
U homogenoj i izotropnoj
sredini val koji emitira tokasti
izvor bit e sferian. Da bi se
okarakterizirao tokasti izvor
svjetlosti koristi se jaina svjetlosnog izvora, koja se odreuje kao fluks emitiranja izvora, koji dolazi na jedinicu prostomog kuta:
d<t>
/ =dCl

(9.153.)

U opem sluaju jaina svjetlosnog izvora zavisi od smjera:

/ = 7(0, (p),
gdje su 0, <p polami i azimutalni kut u sfemom sistemu koordinata. Ako / ne
zavisi od smjera, izvor svjetlosti se naziva izotropan. Za izotropan izvor
vrijedi:
/ -? -.
4n

(9-154.)

gdje je <I> totalni svjetlosni fluks koji emitira izvor u svim pravcima.
Jedinica jaine svjetlosti, je jedna od osnovnih jedinica SI i zove se
kandela (cd). Jcdna kandela je jednaka 1/60 jaine svjetlosti koja se izrai u
pravcu normale s povrine 1 cm2 apsolutno cmog tijela na temperaturi prijelaza
platine iz tenog u vrsto stanje (2046,5 K).
Jedinica za svjetlosni fluks je lumen (lm). On je jednak svjetlosnom
fluksu koji emitira izotropni izvor svjetlosne jaine 1 cd u prostomi kut jednog
steradijana.
1 lm = 1 cd 1 sterad.

(9.155.)

Eksperimentalnim putem je ustanovljeno da svjetlosnom fluksu jaine

jednog lumena koji se dobije emitiranjem svjetlosti valne duine X = 0,555
pm odgovara fluks energije od 0,0016 W. Veliina: A = 0,0016 W /lm naziva
se mehanlki ekvivalent svjetlosti.

242

9 .7 3 . Osvjetljenost
Stupanj osvjetljenosti neke povrine na koju pada svjetlosni fluks definiran je veliinom:
dO

E= n f

<9156>

koja se naziva osvjetljenost {d$>p je svjetlosni fluks koji pada na element

poviine dS). Jedinica osvjetljenosti je luks (lx). To je osvjetljenost koja se
dobiva ravnomjemom raspodjelom fluksa od jednog lumena (lm) na poviinu
od jednog metra kvadratnog.
llx =

llm
Im 1

(9.157.)

Osyjetljenost E koja se dobiva

od tokastog izvora moe se izraziti
preko jaine svjetlosti I, rastojanja r
od povrine do izvora i kuta a izmeu
normale na povrini n i pravca prema
izvom. Na dio povrine dS pada fluks
d<bp, koji se nalazi unutar prostomog
kuta dCl, crt. 9.59.
dQp = I dCl.

(9.158.)

Prostomi kut je odreen sa:

r

(9.159.)

Iz ovoga slijedi:
Jco sa d S
<&p = ------i-----

.
(9.160.)

Dijeljenjem relacije (9.14.) sa dS dobiva se osvjetljenost:

/ cosa
E = = .

(9.161.)

9.7.4. Fotom etri

Instrumenti koji se koriste za mjerenje jaine svjetlosnog izvora ili svjetlosnog fluksa nazivaju se fotometri. Fotometri se dijele na vizuelne i objektivne.

243

Vizuelni fotom etri su zasnovani na sposobnosti oka a moe dobro

ustanoviti jednakost sjaja dviju povrina koje se dodiruju. Ako se izvori mogu
smatrati tokastim onda e jednakoj osvjetljenosti odgovarati uvjet, prema
(9.161):

iz kojeg prema poznatoj jaini svjetlosti etalonskog izvora moe se orediti

jaina nepoznatog svjetlosnog izvora.
Objektivne metode se dijele na fotografske i elektrine. Fotografske
metode se zasnivaju na injenici da je zacmjenje fotoosjetljivog sloja proporcionalno koliini svjetlosne eneigije koja pada na fotoplou.
Kod elektrinib fotom etara kao detektori svjetlosti koriste se fotoelementi, fotomuitiplikatori, fotootpori i termoelementi. Objektivm fotometn
omoguavaju mjerenje intenziteta zraenja i izvan granica vidljivog dijeia
spektra. Tako se fotoploe i fotoelementi koriste za mjercnje ultravioletnog
spektra, a termoelementi za infracrveno zraenje.

244

10. SPECIJALNA TEORIJA RELATIVNOSTI

10.1. M 3 C H E L S O N O V E K S P E R IM E N T
U elji da se sve pojave svedu na mehaniku,
fiziari 19. vijeka zamiljali su da izmeu vidljivih
tijela postoji nevidljiva mehanika tvar (supstanca), eter. Napetosti, deformacije i oscilacije tog
sredstva smatrani su uzrokom za sve fizike fenomene kao to su gravitacija, svjetlost, elektrine i
magnetske sile. Openito se smatralo da eter miruje pa tako sva kretanja tijela moemo stavljati
u odnos prema tom sustavu.
Svjetlost u eteru ima brzinu 3-10 m/s. Promatrai koji se kreu razliitim brzinama prema
eteru morali bi mjeriti razliite brzine svjetlosti.
Albert Emstein
Ovo se lijepo primjeuje kod zvuka. Neka se voz
kree brzinom 330 m/s. Kada putnik u sredini
otvorenog vagona da zvuni signal, zvujc se jednoliko iri kroz zrak brzinom
330 m/s. Putnik na poetku voza udaljava se od zvuka, a putnik na kraju voza
juri u susret zvuku. Za prednjeg putnika btzina zvuka je 300 m/s, a za zadnjeg
360 m/s. Isto bi to trebalo da vai za svjetlost ako ona predstavlja valno
kretanje etera. Kretanje Zemlje kroz eter bila bi vjema slika kretanja voza
kroz zrak.
Godine 1881. Michelson1 (Majklson) je izveo precizne eksperimente, da
utvrdi kretanje Zemlje kroz eter. Rezultati koji su dobiveni bili su zauujui,
svjetlost je u svim smjerovima imala istu brzinu. Michelsonovi eksperimenti
su potresli temelje klasine mehanike. Konstantnost brzine svjetlosti rui sve
predstave o sabiranju brzina, o prostoru i vremenu.
Eksperiment koji je Michelson izveo poznat je pod imenom Michelsonov
eksperiment.
I A. A. Michelson, amerijd fiziar, 1887. godine u suradnji s E. W. Morleyem pokuao dokazati
postojanje etera.

245

Shema Michelsonovog interferometra dana je na crteu 10.1. Iz izvora

I izlazi svjetlost i pada na polupropusnu plou P gdje se jedan dio reflektira
u okomitom smjeru a drugi dio prolazi u prvobitnom smjeru. Obje svjetlosne
zrake se reflektiraju na ogledalima O, i 0 2 i vraaju se do polupropusne ploe.
Duine okomitih krakova izmeu ploe i ogledala su jednake. Sjedinjene
zrake nakon refleksije ulaze u durbin gdje se promatra interferencija. Zamislimo da je Michelsonov interferometar postavljen tako da os aparata i pravac
od izvora do ploe, lei u smjeru kretanja Zemlje, kroz eter. Jedna zraka ide
od polupropusne ploe do ogledala i natrag. Izraunajmo vrijeme t potrebno
da svjetlost pree taj put. Svjetlost se u eteru iri brzinom c, a brzina Zemlje
je v.
Kako se ogledalo O, odmie brzinom v, svjetlost od ploe P, za vrijeme
t, ne prelazi samo udaljenost d, nego jo i duinu vt za koju se pomjerilo
ogledalo, pa je:
ct = d + vt.

(10.1.)

Znai vrijeme potrebno da svjetlost doe do ogledala O, iznosi:

t = .
c -v

A-A
Crte 10.1.

246

(10.2.)

Kada se svjetlost reflektirana na ogledalu O, vraa, ploa P joj dolazi u

susret, pa je:
ct\ = d - v t v

(10.3.)

Znai vrijeme potrebno da zraka svjetlosti reflektirana na O, stigne do

ploe P iznosi:
d
------ .
(10.4.)
c+v
Ukupno vrijeme potrebno da svjetlosna zraka pree udaljenost od ploe
P do ogledala O, i nazad do P, u smjeru kretanja Zemlje iznosi:
d
d
----- + -----c - v c+v

(10.5.)

odnosno,
2d

2*
C 1 -V

( 10.6 .)

Ako gomji izraz razvijemo u red, za v c dobit emo vrijeme f2:

2d

1+

er

(10.7.)

Posmatrajmo sad svjetlosnu zraku koja se prostire uzdu kraka koji stoji
normalno na smjer kretanja Zemlje. Tada je (v. crt. 10.1.):

( c t^ = d2+ (v t^

( 10.8.)

Vrijeme potrebno da zraka svjetlosti pree od ploe P do ogledaJa 0 2

iznosi:
4 ^ 7 <!0'9')
Ukupno vrijeme potrebno da zraka svjetlosti ode do ogledala 0 2 i vrati
se nazad iznosi:
d
2d
1
( 10. 10.)
4 -2 -

Ako izraz (10.10.) razvijemo u red za, v c, dobit emo za vrijeme tA

vrijednost:
1

-1 + p -; m>0; x < l .

247

.2
( 1 0 .1 1 .)

Vremenska razlika izmeu zraka svjetlosti koje od ploe P idu normalno

jedna na drugu i sustiu se na P iznosi:

( 10. 12.)
Ova razlika u vremenu nuno dovodi do interferencije zraka. Ako obmemo interferometar za 90 tada e navedena vremenska razlika iznositi:
(10.13.)
Razlika optikih duina putova iznosi:
(10.14.)
Ako bi se vremenska razlika (10.13.) izmijenila za jedan period svjetlosnih
oscilacija, interferenciona slika bi se promijenila za jednu prugu. a bismo
dobili kolika treba da bude promjena interferencionih pruga treba podijeliti
ukupnu razliku optikih putova sa valnom duinom upotrijebljene svjetlosti:
(10.15.)
Brzina Zemlje iznosi v = 3-104 m/s, znai v/c ~ 10"4.
U Michelsonovom eksperimentu duina kraka iznosila je d - 11 m, a
valna duina upotrebljavane svjetlosti X = 590 nm. Uvrtavanjem ovih vrijednosti dobijemo da se slika interferencije treba promijeniti za 0,4 pruge.
Mada je preciznost ureaja omoguavala da se registrira pomak^ pruga
reda veliine 10'2, nikakav pomak nije uoen. Eksperiment je ponovljen vie
puta ali rezultati su uvijek bili negativni. Eksperiment nije dokazao postojanje
etera. Objanjenje ovih eksperimentalnih injenica dao je tek 1905. godine
Albcrt Einstein (Ajntajn), ruei klasine predodbe o prostoru i vremenu.

10.2, GALILEJEV PRINCIP RELATTVNOSTI

Galilejev princip relativnosti glasi: Sve mehanike pojave deavaju se
u raznim inercijalnim sustavim a referencije na isti nain ili jednadbe
mehanike su invarijantne (nepromijenjene) u odnosu na transform acije
koordinata i vremena p ri prijelazu iz jednog inercijalnog sustava u rugi.

248

Otkrie etera om'oguilo bi izdvajanje specijalnog apsolutnog sustava

referencije. Tako da bi se kretanje ostalih sustava moglo razmatrati u odnosu
na taj apsolutni sustav. Prema Galileju nikakav eksperiment nije mogue
napraviti da bi se utvrdilo da li dati sustav miruje ili se ravnomjemo pravolinijski kree.

10.3. SPECIJALNA TEORIJA RELATIVNOSTI

Einstein je doao do zakljuka da svjetski eter, tj. specijalna materijalna
sredina koja bi sluila kao apsolutni sustav referencije ne postoji. U suglasnosti
sa ovom tvrdnjom Einstein je proirio Galilejev mehaniki princip relativnosti
na sve fizike pojave bez izuzetka. Prema Einsteinovom principu relativnosti:
Svi prirodni zakoni su invarijantni (nepromijenjeni) n odnosu na prijelaz
iz jednog inercijalnog sustava referencije n drugi. Specijalna teorija relativnosti razmatra samo inercijalne sustave1.
Einstein je takoer postulirao, u suglasnosti sa eksperimentalnim injenicama (Michelson), da je: brzina svjetlosti u vaknumu u svim inercijalnim
sustavima referendje jednaka i ne zavisi od kretanja izvora i prijem nika
svjetlosti.
Princip relativnosti i konstantnost brzine svjetlosti daje osnovu specijalnoj
teoriji relativnosti, koja predstavlja, u sutini fiziku teoriju prostora i vremena.
U klasinoj mehanici prostor i vrijeme promatrali smo nezavisno jedno od
dmgog. Nevvton (Njutn) je smatrao da postoji apsolutni prostor i apsolutno
vrijeme. Apsolutni prostor je po njemu bio odreen bez ikakvog odnosa prema
bilo emu izvana, ostajui uvijek isti i nepokretan.
O
vremenu je Newton pisao: Apsolutno, realno ili matematiko vrijeme samo po sebi i zbog svoje unutranje prirode tee ravnom jerno, bez
obzira prem a bilo emu izvana. U suglasnosti sa ovim smatralo se savreno
oiglednim da dva dogaaja koja su istovremena u nekom sustavu referencije
budu istovremena i u svim ostalim sustavima referencije. Meutim, Iako se
moe uvjeriti da se posljednja tvrdnja nalazi u suprotnosti s principom konstantnosti brzine svjetlosti.

I Sustav referencije u kojem vai prvi Nevrtonov aksiom zove se inercijalni sustav. Svaki sustav
rcferencije koji se kree u odnosu na neki inercijalni sustav pravocrtno i ravnomjemo je takoer
inercijalni sustav.

249

10.4. GALILEJEVE TRANSFORMACIJE

Posmatrajmo dva sustava koja se kreujedan prema drugom konstantnom
brzinom, crte 10.2. Smjer kretanja neka se poklapa sa osom x. U poetnom
vremenskom trenutku t = 0, neka se ishodita podudaraju.
Koordinati x ' pokretnog sustava K ' pripada koordinata x u
nepokretnom sustavu K:
x = x ' + v t'= x ' + vt

y=y'
z = z'
t= t'.

( 10. 16.)

Jednadbe (10.16) nazivaju

se Galilejeve1 transformacije.
Ove jednadbe daju prijelaz iz
jednog inercijalnog sustava referencije u drugi. Posmatrajmo neku toku koja
se kree du ose x. Njena brzina u nepokretnom sustavu dana je sa uz = dx/dt,
a u pokretnom sustavu sa u'x= dx'/dt. Deriviranjem jednadbe (10.16.) dobijemo zakon slaganja brzina:
dx dx'
,
= + v; u = u +v
dt
dt
x
*
ili

(10.17.)
dtx' _ dx

= ------v:
j .
*. r > u x = u I vr
dt
dt
Kada deriviramo dva puta Galilejeve transformacije po vremenu dobivamo ubrzanje:
d 2x d 2x '
(10.18.)
d t2 " " d t2
Znai, ubrzanje u jednom i drugom sustavu je isto. Slijedi da je Nevvtonov
zakon dinamike invarijantan u odnosu na Galilejeve transformacije:
d 2x
d x P
=F.
m ~d? = F '' m dt2

(10.19.)

1 Galileo Galilei (1564.-1642.), talijanski fiziar i astronom, jedan od osnivaa eksperimentalne

metode.

250

Michelsonov eksperiment je pokazao da zbrajanje brzina s brzinom sustava promatranja ne vrijedi za svjetlost. Prema tome Galilejeve transformacije
ne vrijede za svjetlost. Znai moramo izabrati takve transformacije izmeu
inercijalnih sustava pa da brzina svjetlosti ostane konstantna. Osnovna pretpostavka Galilejevih transformacija koja je sadrana u apsolutnoj istodobnosti,
mora se odbaciti. Uzmimo slijedei primjer: pored nas prolazi voz sa tri
vagona. Putnik koji se nalazi u srednjem vagonu, emitira svjetlosni signal.
Gledano sa Zemlje putnici koji se nalaze u prvom vagonu odmiu svjetlosnom
signalu, prema tome svjetlost e prije stii do putnika koji se nalaze u zadnjem
vagonu, nego do putnika koji su u prednjem. Tako stvar izgleda gledano sa
Zemlje. Prema principu relativnosti putnici u vozu miruju. Za njih e svjetlost
do njih doi istodobno. Vidimo da za putnike u vozu ovi dogaaji su istodobni,
a za nas na Zemlji nisu. Svaki sustav ima svoje vlastito vrijeme. Einstein je
uveo relativiziranje vremena i time prekinuo sa tradicionalnim shvaanjima.
Znai, ne postoji apsolutna istodobnost.

10.5. LORENTZOVE TRANSFORMACIJE

Transformacije koje zadovoljavaju Einsteinov zahtjev su Lorentzove (Lorencove) transformacije. Lorentzove transformacije moraju ispunjavati sljedee uvjete:
transformacije izmeu inercijalnih sustava moraju biti takve da brzina
svjetlosti ostane konstantna,
svi prirodni zakoni su invarijantni s obzirom na takve transformacije i
zahtjev da prostor bude homogen nuno vodi na lineamost transformacija (prava linija se transformira u pravu liniju).
Oznaimo prostorae i vremenske koordinate sustava u mirovanju sa x i
t a sustava u kretanju sa x ' i t'. Izmeu koordinata oba sustava moiaju prije
svega postojati linearae transformacije:
x '= k x + lt
t'= m x + nt

y=y

( 10.20.)

z' = z

gdje su k, l,m , n konstante koje treba odrediti.

Neka se pokretni sustav kree brzinom v u odnosu na nepokremi sustav.
Ishodite pokretnog sustavax'= 0, odmie brzinom v od nepokretnog sustava.
Za x'= 0, slijedi * = vt. Uvrstimo ove vrijednosti u jednadbu (10.20.), dobijemo vrijednost za konstantu /:

251

0 = kx + It
l = -kv.

10.21.)

Jednadba (10.20.) poprima oblik:

x'= k ( x - vt).

( 10.22.)

Neka sada pokretni sustav miruje, a nepokretni sustav se kree u suprotnom smjeru brzinom -v. Inverzne transformacije takoer su lineame:

Sad ishodite nepokretnog sustava, x = 0, odmie brzinom -v od pokretnog sustava, i za x = 0, slijedi x ' = -vt'. Uvrstimo li ovo u jednadbu (10.23.)
dobijamo:
x = k (x '+ v tr).

(10.24.)

Da bismo odredili konstantu k polazimo od pretpostavke da je brzina

svjetlosti konstantna.
U poemom trenutku t = t'= 0, pustimo jedan svjetlosni signal iz ishodita
u oba sustava. U pokretnom sustavu bit e x ' = ct', a u nepokretnom sustavu
x = ct. Uvrstimo ove vrijednosti u jednadbu (10.22.) i (10.24.), dobijamo:
ct = k(ct'+ vt)
ct' = k(ct - vt).

(10.25.)

Iz gomjih jednadba slijedi:

1

Uvrstimo li konstantu k u (10.24.) i (10.22.) dobijamo transformaciju za

vrijeme:
X =

i[ifc(x -

Vt)

+ V/']
(10.27.)

analogno moe se dobiti izraz za t.

252

(1 0.28.)

Jednadbe (10.22.) i (10.27.) predstavljaju Lorentzove transform acije:

(10.29.)
Lako je pokazati da Lorentzove transformacije prelaze u Galilejeve, ako
stavimo v c. U sluaju Zemlje (v.= 30 km/s), v2/^2 10*8 1, to znai da
se mogu primijeniti Galileieve transformacije. Za v > c, izrazi (10.22.) i (10.27.)
postaju imaginami, ak nije dozvoljeno ni v = c.

10.6. POSLJEDICE LORENTZOVIH TRANSFORMACIJA

Iz Lorentzovih transformacija proizlazi niz posljedica koje su neobine
sa stanovita klasine mehanike.

10.6.1. Istovremenost dogaaja u razliitim sustavima

referencije
Neka se u sustavu K u tokama sa koordinatama i deavaju istovremeno dva ogaaja u momentu t, = t2 = b. Prema formulama (10.29.) u sustavu
K ' tim dogaajima odgovaraju koordinate:

a odgovarajui momenti vremena su:

b-

b ~ Z J * 2

253

Iz gomjih izraza vidimo da, ako se dogaaji deavaju na istom mjestu

u K prostoru, tj. x, = x2, tada je i u K ' prostoru:

Ako su dogaaji u sustavu K prostomo odvojeni x, * x 2, tada e oni biti

prostomo i vremenski odvojeni i u K':
x ', * x 2 i

t \ * t 2.

Predznak razlike t2 - /, odreen je predznakora v(x, - x ^ . To znai da u

jednom sustavu dogaaj 2 moe prethoditi dogaaju 1, a u drugom sustavu
dogaaj 1 prethoditi dogaaju 2. Ovi dogaaji nisu u uzronoj vezi.
Uzrono povezani dogaaji ni u jednom sustavu referencije nee biti
istovremeni i u svim sustavima e dogaaj koji se pojavljuje kao uzrok,
prethoditi posljedici.

10.6.2. Duina tijela u razliitim sustavima referencije

Promatrajmo tap koji je smjeten du ose x i miruje u odnosu na sustav
K'. Njegova duina u tom sustavu iznosi l0 = x 2 - x \, gdje su x \ i x'2 koordinate
krajeva tapa i ne mijenjaju se sa vremenom t'. Stap se kree brzinom v u
odnosu na sustav K.
U jednom trenutku vremena /, = t2 - b koordinate tapa u nepokretnom
sustavuK iznosex, i x 2. Razlika koordinatax2- x , daje duinu tapa /= x2- x ,.
K

K'

V
O

X|

k
*2

Crte 10.3.

Prema Lorentzovim transformacijama (10.29.) dobivamo:

X,X'

odakle je:

ili
(10.30.)
Dakle, kod tijela koja se kreu, dimenzije u smjeiu kretanja se smanjuju
to je vea brzina kretanja. Ova pojava naziva se kontrakcija duine.

10.63. Trajanje dogaaja u razliitim sustavima

Neka se u toki, koja je nepokretna u odnosu na sustav K', odvija dogaaj
koji traje At0 = t2 - t\. Neka je poetak i kraj dogaaja na istom mjestu, tj.
jc', = x'2 = a. Prema formulama (10.29.) poetku i kraju dogaaja u sustavu
K odgovaraju vremenu:

odakle je:

ili uvoenjem oznake Ij - 1, = At, dobivamo:

(10.31.)

Vremenski interval At0 je odreen prema satu koji se kree zajedno sa

tijelom, a interval vremena At je odreen prema satu u nepokretnom sustavu.
Kao to se vidi iz (10.31.) interval vremena Ai0 koji je izmjeren prema satovima
koji su nepokretni u odnosu na tijelo, izgleda manji od intervala vremena At
koji je izmjeren prema satu koji se kreu u odnosu na tijelo. Prema (10.31.)
uvijek je A/0 < At, pa moemo rei da satovi koji se kreu rade sporije od
satova koji miruju. Ovaj efekt se naziva dilatacija vremena. Vrijeme At^,
oitano na satu koji se kree zajedno sa tijelom naziva se vlastito vrijem e
tog tijela.

255

U kozmikim zrakama postoje estice koje se zovu mi mezoni (p~ p+).

Ove estice su nestabilne i raspadaju se na pozitron ili elektron i dva neutrina.
Srednje vrijeme nepokretnih p mezona iznosi oko 2xl0'6 s. Prema ovome,
mezoni koji bi se kretali ak brzinom svjetlosti preli bi put od svega 600 m.
Meutim, eksperiment pokazuje da p mezoni koji se stvaraju na visini 20-30
km stiu u znatnom broju na povrinu Zemlje.
Ovo se moe objasniti time to je 2x 10'6 vlastito vrijeme ivota p mezona,
tj. vrijeme izmjereno na satovima koji se kreu skupa sa njim. Vrijeme, koje
je oitano na satovima eksperimentatora, koji je vezan za Zemlju mnogo je
vee. Eksperimentator vidi mezone iji je preeni put znatno vei od 600 m,
dok sa pozicija posmatraa koji se kree zajedno sa mezonom, rastojanje koje
je mezon preao do Zemlje skraeno je na 600 m.

10.6.4. Slaganje brzina

U sustavu K, poloaj toke je odreen u svakom trenutku vremena t,
koordinatama x, y, z. Kretanje materijalne estice moemo posmatrati iz sustava u mirovanju ili iz sustava u kretanju pa je njeno kretanje po osi x ili x '
funkcija vremena t ili t':
x = x (0 ; x ' = x'(tr).
Prema Lorentzovim transformacijama:

Diferenciranjem Lorentzovih transformacija (10.27.) dobiva se:

Dijeljenjem ova dva izraza, dobiva se zakon slaganja brzina u specijalnoj

teoriji relativnosti:

gdje su projekcije vektora bczine na zadane ose date izrazima:

256

r
dz
dx
<fy_.
d t
I t ' ~y ' d t
, dx'
, dy'
, dz'
u' = * ' Uy=l F u' = l F
Analogno za ose y i z dobivamo:
dy
dt

l- 7
d t'+ \d x '
c

dz

vJ
< 4 1_7

dt

dt' + Xrdx'

" 7

1+ ^ u ' x
c

(10.32'.)

1+4;

Vidimo da je rezultanta uvijek manja od sume brzine estice u pokretnom

sustavu i brzine pokretnog sustava v.
U sluaju kada je v c, izrazi (10.32.) prelaze u formule slaganja brzina
u klasinoj fizici (10.17.):
u + v
,
ur = J------ ~ u ' + v .
i + 7 ;
Pretpostavimo da je n ' = c, tada imamo:
!+ v
c+v
-= c .
, v , , v
1 + ux .1 + c
c
c
Za sluaj da je u'x = v = c, dobijemo opet kao rezuitat c:
c+c
u', + v
- = c.
K =
V
c
1+ 4 c
1 + -J-C
c
c
Vidimo da je brzina svjetlosti konstantna i ne zavisi od brzine kretanja
izvora ili prijemnika svjetlosti, ito je pokazano i Michelsonovim eksp>erimentom.

10.6.5. Dopplerov efekt za svjetlost

U akustici se promjena ftekvencije, uvjetovana Dopplerovim efektom,
odreuje pomou brzine kretanja izvora i prijemnika u odnosu na sredinu koja
je nosilac zvunih valova. Za svjetlosne valove takoer postoji Dopplerov

257

efekt. Meutim, poto ne postoji specijalna sredina koja bi bila nosilac elektromagnetnih valova, Dopplerova promjena frekvencije svjetlosnih valova odreuje se samo relativnom brzinom izvora i prijemnika.
Veimo za prijemnik svjetlosti koordinatni poetak nepokretnog sustava
K a sa izvorom koordinatni poetak sustava K'. Ose x i x ' se poklapaju i
usmjerene su du vektora v, kojim se kree sustav K'.
Jednadba ravnog svjetlosnog vala, koji emitira izvor prema prijemniku,
imat e u sustavu K ' oblik:
E {x',t') = ^'cosj

+ j + a '

(10.33.)

K'

;---------O j O / V
Prijemnik

Izvor
Crte 10.4.

gdje je co' frekvencija kojom oscilira izvor, a ' poetna faza, c-brzina svjetlosti.
Prema principu relativnosti, svi prirodni zakoni imaju isti oblik u svim
inercijalnim sustavima referencije. U sustavu K, svjetlosni val je opisan jednada>om:
r
..
( * ,/) = ,4 cojja>f/ + -^j + a
(10.34.)
gdje je co fiekvencija koju prima prijemnik, a a poetna faza. Zamijentino x'
i t' prema Lorentzovim transformacijama (10.29.), dobijamo:
r
\
v
--J x
x -v t
E (x,t) = A ' cos <0 '
-a
(10.35.)

*-?

4 4 ,

to se lako svodi na oblik:

E (x,t)= /4'cosj ca' c f / + l + a '

1
258

R '

(10.36.)

r
Poto je kretanje du ose x, amplituda osciliranja ostaje nepromijenjena,
A = A ', i za a = a'jednadba (10.36.) opisuje isti val kao i jednadba (10.34.).
Zbog toga treba biti ispunjen odnos:

1-21
= co

co = co

(10.37.)

1+21
V
Preimo sa krune frekvencije co = 2 n f na frekvenciju / i o zn aim o / sa
f 0 (frekvencija izvora), dobije se;

/ = /o

(10.38.)

Brzina v u odnosu na prijemnik je algebarska veliina. Pri udaljavanju

izvora v > 0 i prema (1 0 .3 8 .)/< / , kad se izvor pribliava prijemniku v < 0
i/> /o U sluaju kada je v c, formula (10.38.) moe se razviti u red i ako
se ograniimo na prva va lana, obivamo:
1 -1 2 1
/ /o

<10'3 9 )
2c
Mjerenjem relativnog pomaka linija u spektru zvijezda, moe se odrediti
njihova radijalna brzina.

10.7. R ELA TTV ISTI K A D IN A M IK A

Jednadbe klasine mehanike su invarijantne u odnosu na Galilejeve
transformacije, dok u odnosu na Lorentzove transformacije nisu invarijantne.
Iz teorije relativnosti slijedi da jednadba dinamike, invarijantna u odnosu na
Lorentzove transformacije ima oblik:
/
\
d_
dt

=F

(10.40.)

259

gdje je m0 - masa rtfirovanja estice koja je invarijantna u svim sustavima

refercncije, v brzina estice, F sila koja djeluje na esticu i c brzina svjetlosti.
Usporedivi ovu jednadbu sa formulom u klasinoj fizici:
^-p =F
at

(10.41.)

gdje je p impuls (koliina kretanja), dolazimo do zakljuka da je relativistiki

impuls estice jednak:
ffloV
(10.42.)
P=

Poto je masa estice m koeficijent proporcionalnosti izmeu impulsa i

brzine dobivamo da je masa estice u relativistikoj mehanici dana izrazom:
(10.43.)

Ovisnost mase tijela od brzine kretanja dana je na crteu 10.5. Relativistika masa tijela tei beskonanoj vrijednosti kad brzina tijela tei brzini
svjetlosti.
Za sluaj malih brzina v c, m = m0 i p = m^v, odnosno vrijede zakoni
klasine fizike.
Da bismo izraunali relativistiku kinetiku energiju, poimo od definicije kinetike energije. Kinetika energija je ona energija koju dobiva

260

slobodna estica kada se nad njom izvri neki rad. Ako sila djeluje u smjeru
ose x, tada je elementami rad jednak:
dW = Fdx = Fvdt

(10.44.)

ili
dW = vdp
gdje je p = m v .
Diferencijal relativistikog impulsa jednak je:
dp = mdv + vdm .

(10.45.)

Kao to smo rekli, prirataj kinetike energije jednak je izvrenom radu:

dW = dEk = mvdv + v2d m .

(10.46.)

Diferencijal mase dobijemo diferenciranjem izraza (10.43.) po brzini:

i
dm
odnosno
dm =

mvdv
2
2
C V

(10.47.)

Odavde slijedi da je:

mvdv = [c2 - v2

(10.48.)

Uvrstimo izraz (10.48.) u (10.46.) dobijemo da je diferencijal kinetike

energije jednak:
dEk = (p-dm.

(10.49.)

Integracijom, dobijemo izraz za relativistiku kinetiku energiju:

Ekr = m<p--m<f2,
ili
^ -i

K = rn<f

(10.50.)

H
Ako estica miruje, v = 0, estica ima energiju mirovanja:
E0 = m<{P.

(10.51.)

261

Poto je kinetik'a energija po definiciji jednaka ukupnoj energiji E minus

energija mirovanja
imamo da je ukupna energija jednaka:
E = mc2.

(10.52.)

U sluaju malih brzina v c, razvijmo u red1 izraz (10.52.), dobit emo:

(10.53.)

Odavde dobivamo izraz za klasinu kinetiku energiju, m0v*/2, i ako se

zadrimo na prva dva lana,
,2

ili
Ek - E - 0.

(10.54.)

Napiimo izraz za relativistiku energiju preko impulsa. Kvadrirajmo

izraze (10.52.) i (10.42.):

dobijemo izraz za ukupnu relativistiku energiju:

(10.56.)
N a crteu 10.6. dat je graflld prikaz ukupne relativistike energjje E,
relativistike kinetike energije Ey. i klasine kinetike energije Ek. %
Izrazi (10.52.) i (10.56.) nisu primjenljivi samo za elementame estice
ve i za sloeno tijelo, koje se sastoji od velikog broja estica. U energiju
mirovanja, kao i u ukupnu energiju tijela ne ulazi potencijalna energija tijela
u vanjskom polju.
Iz relacije (10.52.) slijedi da su eneigija i masa tijela uvijek proporcionalne. Svaku promjenu energije (iskljuujui promjenu potencijalne energije
u vanjskom polju) tijela E prati promjena mase:
(10.57.)

I Za neto vee brzine, v <c% E

\I+
Iv2
v4
^ + *3
T+,
2 c*

262

8 c4

i obratno, svaku promjenu mase tan piati promjena energtje:

AE^Am .

(10-58.)

Ova relacija naziva se zakon proporcionalnosti mase i energije. Ovdje

vidimo da je masa tijela mjera njegove ineitnosti i treba je razlikovati od
koliine supstance u tijelu. Pri poveanju bnrine tijela, njegova koliina supstance ostaje stalna dok mu se masa poveava.

263

11. TOPLINSKO ZRAENJE

Toplinsko zraenje nastaje kaa atomi ili molekule tijela, pobueni termikim kretanjem, emitiraju elektromagnetske valove. Zraenja koja nastaju
na raun drugih oblika energije, poznata su pod nazivom luminescencije.
Fosfor koji oksidira u zraku zrai (svijetii) na raun cnergije koja se oslobaa
u kemijskoj reakciji, taj oblik zraenja naziva se kemiluminescencija. Zraenje koje nastaje pri pranjenju u plinovima naziva se katodna luminescencija.
Toplinsko zraenje emitiraju sva tijela i to na svim temperaturama razliitim
od apsolutne nule. Meutim, spektralni sustav i intenzitet zraenja zavisi i od
temperature i prirode izvora. Toplinsko zraenje je elektromagnetski proces.
Smatra se da toplotni valovi imaju valne duine u intervalu od 380 nm do
40 000 nm.
Okruimo tijelo koje zrai neprobojnim omotaem sa idealno reflektirajuom povrinom, i evakuirajmo unutranjost, crte 11.1. Zraenje odbijeno
od omotaa apsorbira se kad padne na tijelo (djelomino ili u potpunosti).
Slijedi neprekidna izmjena enetgije izmeu tijela i zraenja koje ispunjava
omota. Ako raspodjela energije izmeu tijela i zraenja ostaje nepromijenjena
za svaku valnu duinu, stanje sistema tijelo-zraenje bit e ravnoteno. Eksperim ent pokazuje da je jedini ofolik zraenja koji moe d a se nalazi u
ravnotei sa tijelom koje zrai, toplinsko zraenje, svi ostali oblici zraenja
(luminescendje) su neravnoteni.
Pretpostavimo da je ravnotea izmeu tijela i zraenja naruena i
tijelo zrai vie energije nego to
apsorbira. Tada e unutranja
energija tijela da se smanjuje, to
dovodi do snienja temperature,
to uvjetuje smanjenje energije koju zrai tijelo. Temperatura tijela
e se smanjivati sve dok se koliina izraene energije ne izjednai sa apsorbiranom energijom.
Ako se ravnotea narui na suprotnu stranu, tj. koliina izraene

264

energije bude manja od apsorbirane, temperatura raste, sve dok se ne uspostavi

ravnotea.

11.1. KIRCHHOFFOV ZAKON

Da bismo okarakterizirali toplinsko zraenje koristit emo veliinu fluksa
(toka) energije, koji se mjeri u vatima. Fluks energije, koji emitira jedinica
povrine tijela koje zrai, naziva se energetska jakost ili intenzitet zraenja
tijela {I ), ili to je energija koju isputa jedinina povrina u jedinici vremena:

(11-1 )
Zraenje se sastoji od razliitih frekvencija co. Oznaimo fluks energije,
koji emitira jedinica povrine tijela u intervalu da> s dla. Za malu veliinu
intervala da>, fluks dla bit e proporcionalan s da>:

( 11.2.)

dIa = ca -do>,

gdje je ea emisiona mo tijela.

Eksperiment pokazuje da emisiona mo zavisi i od temperature, znai
ea je funkcija temperature i frekvencije:
(11.3.)
o
Zraenje se esto karakterizira sa valnom duinom k umjesto frekvencijom co. Odresku dm odgovara interval dk. Veza izmeu valne dume i krune
frekvencije je X = 2nc/a>. Diferenciranjem, dobiva se:
(11.4.)
Predznak minus, nema bitnog fizikainog znaenja, on samo ukazuje da
porastom jedne veliine dolazi do smanjivanja dmge. Ovaj minus neemo
dalje pisati.
Intenzitet zraenja koji otpada na interval d k moe se po analogiji predstaviti u obliku:
dlx = exdk.

(11.5.)

Ako su intervali da> i d k vezani relacijom (11.4.) to se dla i dlx poudaraju:

eadm = exdk.

265

Zamjenom k iz relacije (11.4.) dobit emo:

e,4* 0 = ex T'd(s>= h. r <*>
(0
2nc
2nc
X2
=r = e ,

11. 6.)

Neka na elementamu povrinu tijela, pada fluks energije elektromagnetskog zraenja frekvencije iz intervala da>. Dio tog fluksa dO a apsorbirat e
tijelo. Bezdimenzionalna veliina:

naziva se apsorpciona mo tijela. Apsorpciona mo tijela je takoer funkcija

temperature i frekvencije. Po definiciji aaT ne moe da bude vee od 1. Tijelo
za koje vai aaT = 1 naziva se apsolutno crno tijelo. Tijelo za koje vai,
a a . r < 1* naziva se sivo tijelo.
Izmeu emisione i apsorpcione
moi bilo kojeg tijela postoji
odreena veza. Uzmimo za primjer ovaj eksperiment.
Neka se unutar zatvorenog
omotaa, koji se oiava na stalnoj temperaturi T, nalazi nekoliko tijela. upljina unutar omotaa je evakuirana tako da je
mogua izmjena energije izmeu tijela meusobno i'*izmeu
tijela i omotaa, samo putem
emisije i apsorpcije elektromaCrte 11.2.
gnetnih valova, crte 11.2.
Eksperiment pokazuje da e takav sistem, kroz neko vrijeme dospjeti u
stanje toplotne ravnotee, sva tijela e imati istu temperaturu. U takvom stanju
tijelo koje ima veu emisionu mo eaT, gubi sa jedinine povrine u jedinici
vremena vie energije nego tijelo koje ima manju eaT. Kako se pri tome
temperatura tijela ne mijenja, to tijelo koje emitira vie energije mora vie i'
apsorbirati. Znai, to je vea emisiona mo ea rto je vea i apsorpciona mo
aaT. Odavde slijedi relacija:
(

266

11.8.)

Na osnovu ovih razmatranja Kirchhoff je formulirao slijedei zakon:

Omjer emisione i apsorpcione moi ne zavisi od prirode tijela, nego je
za sva tijela jedna te ista univerzalna funkcija frekvencije i temperature.
^ = /( c a ,r ) .

(11.9.)

a nT

Poto je po definiciji aaT = 1 za apsolutno cmo tijelo, znai:

j =

f ( a >T ) -

( 11- 10.)

Znai univerzalna Kirchhoffova fiinkcija /co. T)nije nita dmgo nego

emisiona mo apsolutoo cmog tijela. U teorijskim radovima obino se koristi
fifit.T), a u eksperimentalnim radovima <p(X,7).
Veza izmeu ovih fimkcija moe se dobiti analogijom prema (11.7.):

f ( a ,T) = ^ < i> ( \,T ) = --< t(X ,T)

(O

2nc

(11.11.)

Apsolutno cmog tijela nema. a ili platinsko cmilo imaju aaT blisko
jedinici samo u ogranienom intervalu frekvencija, za daleku infracrvenu oblast to ne vai.
Moemo napraviti ureaj sa osobinama apsolutno cmog tijela, crte 11.3.
Takav ureaj predstavlja zatvorenu
uplju loptu sa malim otvorom. Zraenje
koje ue unutra, prije nego to izae iz
otvora, trpi mnogostruka odbijanja, tako
da se jedan dio energije svaki put apsorbira, dok se praktino ne apsorbira sva
energija. Ovakva upljina ako se odiava
na konstantooj temperaturi po svom spektralnom sastavu zraenja ponaa se kao
apsolutoo cmo tijelo. Razlaui ovo zraenje pomou spektralnog aparata moe
se eksperimentalno odrediti oblik funkcije/(o ,7 ) ili <p(fl),7), crte 11.4.

267

Na crteu 11.4., dana je shema ureaja pomou kojeg se moe odrediti

emisiona mo apsolutno cmog tijela za razliite valne ume. Za mjerenje
intenziteta zraenja, umjesto termolanka, moe se koristiti fotootpor ili bolometar, a umjesto prizme, difrakciona reetka. Treba napomenuti da se lee i
prizma prave od provodnog materijala za infiracrveno zraenje (NaCl, Ge),
jer staklo slabo proputa ovo zraenje.

Rezultati ovakvih eksperimenata dati su na crteu 11.5., razliite krivulje

odgovaraju razliitim temperaturama apsolutno craog tijela. Povrina koju
obuhvata krivulja <p(X,7) predstavlja intenzitet zraenja apsolumo cmog tijela
za odgovarajuu temperaturu.

Crte II.5.

268

11.2. STEFAN-BOLTZMANNOV I WIENOV ZAKON

Teoretsko objanjenje zraenja apsolutno cmog tijela imalo je ogroman
znaaj za razvoj modeme fizike, ono je dovelo do pojma kvanta energije.
Joef tefan1je na osnovu eksperimentalnih rezultata za siva tijela doao
do zakljuka da je intenzitet zraenja proporcionalan etvrtom stupnju apsolutne temperature. Bohzmann2 (Bolcman) je na osnovu termodinamikih postavki, teoretski dobio za intenzitet zraenja apsolutno cmog tijela vrijednosti:
co

7=J/(<B,7>/o=CTr4)

(11.12.)

o
gdje je a konstanta, a T apsolutna temperatura. Ovim je pokazao, da Stefanov
rezultat vrijedi samo za apsolutno cmo tijelo. Relacija (11.12.) poznata'je pod
imenom Stefan-Boltzmannov zakon, a konstanta ct naziva se Stefan-Boltzmannova konstanta i ima vrijednosti
cr = 5,7-10'8 W/m2K4.
Wien3 (Vin) je 1893. godine koristei pored termodinamike i elektromagnetsku teoriju, pokazao da funkcija spektralne raspodjele treba da ima
oblik:
, s
/( o ,T ) = 3
(11.13.)

o>F(jpJ,

gdje je F nepoznata funkcija omjera frekvencije i temperature.

Izraunajmo intenzitet zraenja apsolutno cmog tijela koristei Wienovu
fimkciju:

/ = Jco3F ( y l * o .

(11.14.)

Uvedimo smjenu: a /T = y, co = T-y; da> = Tdy, dobivamo:

4
49
F{y)Tdy T* y lF{y)dy =
0
0
Vidimo da odreeni integral u relaciji (11.15.) treba da bude jednak
Stefan-Boltzmannovoj konstanti ct, ali da bi ga izraunali moramo znati funkciju F(co/7).
Koristei relaciju (11.11.) moemo dobiti Wienovu funkciju izraenu
preko valne uine:

/=J r3/

=f

7*0.

(11.15.)

1 Joef tefan (1835.-1893.), slovenaki fiziar, poznat po radovima iz eksperimentalne fizike.

2 Lovig Boltzmann (1844.-1893.), njemaki fiziar, poznat po radovima iz statistikc fizikc i
kinetike teorije plinova.
3 W. Wien (1864.-1928.), njetnaki fiziar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku (1911).

269

(11.16.)
ili

p(x,r)=^F-(xr),
gdje je F* nepoznata fimkcija produkta X -T . Iz posljednje relacije mogli bi
nai vezu izmeu valne duine XK kojoj pripada maksimum fiinkcije cp(X, T)
i temperature. Treba nai za koju Xm maksimum funkcije je jednak nuli:
(11.17.)
Na osnovu eksperimentalnih podataka moe se dobiti veza izmeu valne
duine Xm i temperature. N a crteu 11.6. vidimo da maksimumi krivulja spektralne raspodjele lee na krivoj:
XmT = b ; X m= j .

(11.18.)

Relacija (11.18.) poznata je pod nazivom Wienov zakon pom jeranja,

a b je Wienova konstanta pomjeranja, ija je vrijednost eksperimentalno odreena i iznosi:
6 = 2,9-10-3 mK.
<P(KT)

Crte 11.6.

270

(11.19.)

113. RAYLEIGH-JEANSOVA FORMULA

Rayleigh-Jeans (Reli i Dins) su pokuali da odrede funkciju J{(s>,T),
polazei od teorema klasine statistike o ravnomjemoj raspodjeli energije po
stepenima slobode. Oni su pretpostavili da na svako elektromagnetsko osciliranje otpada u srednjem energija jednaka 2-(kT/2), tj. jedna polovina na elektrinu a dmga polovina na magnetsku komponentu1. Rayleigh-Jeansova funkcija spektralne raspodjele ima oblik:

f(m,T) = ^ j k - T
47t C

( 11.20.)

ili
<?(KT) = ^ k - T .
Moe se lako vidjeti da zadovoljava Wienov uvjet:

Izraunajmo intenzitet zraenja koristei jenadbu (11.20.), i integrirajmo po o) u granicama od 0 do oo:

<0
0
kT ffl
( 11.22.)
f((j>,T)<a = j-j-J ffl cto = .2-2
471 c 3

I =j

Rezultat koji se dobije, poznat je po imenom ultravioletna katastrofa i stoji u suprotnosti sa eksperimentom. Sa
slike 11.7. vidimo da je Rayleigh-Jeansova formula u slaganju sa eksperimentalnim rezultatima samo za velike valne
duine (infiacrveno podruje)
dok se za male valne duine (ultravioletno podmje), otro razlikuje od eksperimenta.

1 Prema klasinoj fiaici na svaki oscilatomi stupanj otpada u srednjem energija kT/2, gdje je
k = 1 J8 1 0 '23 J/K, Boltzmannova konstanta.

. 271

11-4. PLANCKOVA FORMULA

Izvoenje Rayleigh-Jeansove formule sa stanovita klasine fizike je bez
zamjerke, Meutim razilaenje ove foimule sa eksperimentom, ukazuje na
postojanje nekih zakonitosti koje nisu u suglasnosti sa pretpostavkama klasine
statistike fizike i elektrodinamike. Goine 1900. Max Planck' (Plank) je
uspio da pronae oblik funkcije/(<a,7) koji tono odgovara eksperimentalno
dobivenim rezuitatima. Meutim, za ovo je trebalo napraviti pretpostavke koje
su u suprotnosti sa klasinim predstavama i zahtijevati da se elektromagnetsko
zraenje emitira u obliku energetskih porcija (kvanata) ija je veliina proporcionalna frekvenciji zraenja:
E = hv = fuo,

(11.23.)

gdje je h (odnosno h) Planckova konstanta, ija je vrijednost odreena eksperimentalno i iznosi:

h = 6.62-10'34 Js

(11.24.)

ili
h = = 1,054 -lO '^Js.
2 71
Planckova konstanta ima dimenziju: (energija) x (vrijeme) = (koliina
gibanja) x (duina) = (moment koliine gibanja)12.
Ako se energija emitira (apsorbira) u porcijama ha>, to znai da ukupna
emitirana (apsorbirana) energija moe da bude samo cjelobrojni umnoak
kvanata energije, tj.:
E = nh(o; n = 0,1,2,...

(1125.)

Ovaj rezultat znai da, za razliku od klasinog oscilatora koii oscilira

pod djelovanjem elastine sile F = -kx, frekvencijom ca = -Jk/m i koji moe
da ima sve vrijednosti energije od 0 do E = h?/2, kvantni oscilator, moe se
nalaziti samo u stanjima sa energijom Em = nhca. Prema Plancku osnovno
(najnie) stanje kvantnog oscilatora je E0 = 0, prvo vie stanje je E, = ha>,
drugo, E 2 = 2hm itd.
Uvoenjem pojma kvatnog oscilatora i kvanta energije (11.23.) i (11.25.),
Planck dolazi do rezultata da je srednja vrijednost energije zraenja frekvencije
0) jednaka:
1 Max Planck (1858-1947), njcmaCki fiziar, jedan od osnivaa modcmc fizikc, dobitnik Nobelovc
nagrade (1918)
2 XJ mehanici se ova veliina naziva djelovanje pa se i Planckova konstanta naziva kvant djelovanja.

272

e kT- l
gdje je k - Boltzmannova konstanta, T - apsolutna temperatura. Kada h(o tei
nuh, tj. kada je /ico - kT, eto/*r moemo razviti u red:
17

, to
1 (ha> V

(1L27>
Uvrtavanjem izraza (11.27.) u (11.26.) i ako se zadrimo na prva dva
clana, dobivamo klasini oblik za energiju kT:
p

^O)

r + ^ _ = kT'
( n '2 8 )
+ kT 1
Ako sada u Rayleigh-Jeansovoj fonnuli (11.20.) zamijenimo kT sa Planckovim izrazom za srednju energiju kvantnog oscilatora (11.26.) dobit emo
Planckovu fimkciju spektialne raspodjele meigije, apsolutno cmog tijela/co.T):
/ (( ,7) = ^

2 ^
e*T - l

ili

01-29.)

2nhc2
1
^5
ke
e\*T _ j
Ova formula se podudara sa eksperimentom u intervalu od 0 do w.
<pM =

Zadovoljava Wienov kriterij co3f M

sovu formulu.

, a ia ^

II

*
3*

uvedimo smjenu:

Dobit emo izraz:

ha>
kT

II
3

kT

1 prelazi u Rayleigh-Jean-

ha>3 d(0
h*>
4
0 n 2c2 e lT - \

(11.30.)

kT
d a = dx
h

(11.31.)

k*T* r 3 dx
1
4 n 2c2hl J X e 1 - i '
Integial u posljednjem izrazu moe se izraunati1 i iznosi:
1 Koristiti: MatematiJci primnik, N. BronStejn-K.A. Semendjajev.

(11.32.)

(11.33.)
0
UvTtavanjem vrijednosti (11.33.) dolazimo do Stefan-Boltzmannovog
zakona.
/ = J ^ r ' = c T r 4.
(11.34.)
60c2/!5
Odavde zamjenom brojanih vrijednosti za konstantu, k = 1,38-10'23 J/K,
c = 3-108 m/s i h = 1.054-10'34 Js, dobit emo vrijednost za Stefan-Boltzmannovu konstantu:
= 5,6696- 10'8W/m2K4

(11.35.)

koja se dobro slae s eksperimentom (ct^ = 5,7-10'8 W/m2K4).

Da bismo odredili Wienovu konstantu koristei Planckovu formulu
(11.29.), diferencirajmo fiinkciju cp(\,T ) po X i izjednaimo sa nulom:
(

d<p(\, T) _ 2nc2h
k

hc

e -- 5 e m _ ]
kTk

= 0.
(11.36.)
hc_ V
e tA - 1
V
/
Vrijednosti X = 0 i X = oo, koje zadovoljavaju jednadbu (11.36.) odgovaraju minimumu funkcije <p(X,7). Vrijednost Xm, pri kojoj funkcija dostie
maksimum, anulira izraz u uglastoj zagradi brojnika. Ako se uvede oznaka:

hc
kTXm

(11.37.)

dobiva se jednadba:
5(e*- 1) = 0

(11.38.)

ili
5 - x = 5 (^ -1 ).
Ova jednadba je transcendentna i
moe se rijeiti grafiki, crte 11.8.
y = 5 - x i y = 5e~x.
Rjeenje je:
x = 4,965
odnosno,

274

hc
= 4,965.
(11.39.)
~kTk,
Uvrtavanjem brojanih vrijednosti za konstante h, c i k, dobivamo vrijednost Wienove konstante:
Tkm=
" 4,965*
6 = 2,886 10'3 mK.

(11.40.)

to je u dobrom slaganju sa eksperimentalnom vrijednou b = 2,886-10'3 mK.

Izraunavanjem konstante u i b Plankova teorija je dobila punu potvrdu
i predstavlja jedno od najznaajnijih dostignuh teorijske fizike.

11.5. OPTIKA PIROMETRIJA

U relacijama (11.29.), (11.34.) i (11.40.) pojavljuje se kao parametar
temperatura tijela, koje zrai. Stoga se bilo koja od ovih relacija moe koristiti
za odreivanje temperature uarenih djela. Ureaji koji se baziraju na ovom
principu nazivaju se optiki pirom etri. Oni se dijele na tri grupe: radijacioni
pirometar, pirometar sjaja i kolor pirometar.

11.5.1. Radijacioni pirometgr

Shema radijacionog pirometra dana je na crteu 11.9.
Ureaj se dovodi do tijela
koje zrai, tako da otra slika
povrine koja zrai, dobivena objektivom Ob, potpuno prekriva
prijemnik zracnja Pr. Kontrola
se vri pomou okulara Ok. Kao
prijemnik obino se koristi termolanak (termopar). Po otklonu kazaljke na galvanometru
moe se odrediti temperatura tijela koje zrai. Ureaj se badari prema apsolutno cmom tijelu, tako da za siva tijela radijacioni pirometar
ne daje stvamu temperatum T, nego neku temperatum T ^ , pri emu je in-

275

tenzitet zraenja apsolutno cmog tijela I * jednak intenzitetu zraenja / ispitivanog tijela na njegovoj stvamoj temperatun T:

Temperatura T ^n aziv a se radijaciona. Naimo vezu izmeu radijacione

temperature sivog tijela i njegove stvame temperature T. Oznaimo sa aT
kolinik intenziteta zraenja danog tijela / i apsolutno cmog tijela I* uzetih
na istoj temperaturi.
Tada se moe pisati:
I(T) = ar I*(T).

(11.42.)

Uvrtavanjem te vrijednosti u (11.41.) dobiva se:

I* (T J) = aTT*(T).

(11-43.)

Prema relaciji (11.43.) dobivamo:

a T ^ - cijaT*.

(11.44.)

Dakle, stvama temperatura T jednaka je:

Kako je aT za siva tijela manje od jedinice, to je stvama temperatura

vea od radijacione.

11.5.2. Plrometar sjaja

Pirometar sjaja baziran je na poreenju zraenja svjetleeg tijela sa*zraenjem apsolutno cmog tijela na jenom te istom dijelu spektra AX. Obino
se koristi interval u okolini
Ob
F
X = 0,66 pm, crveni dio spektra.
Shema pirometra sjaja, dana
je na crteu 11.10. Ovaj ureaj
sastoji se od polukrune ame niti
koja lei u ravni okomitoj na os
ureaja. Objektiv Ob daje u toj
ravni sliku povrine ispitivanog
emitera. Svjetlosni filter F proputa na okular Ok samo crvene
zrake sa valnom duinom blizu

276

0,66 nm. Gledajui kroz okular, podeava se pomou reostata R takvo arenje
niti da se njen sjaj podudara sa sjajem slike emitera, u tom sluaju nit iezava u vidnom polju. Ovakav pirometar se jo zove pirometar sa iezavajuom niti. Ureaj se prethodno badari prema apsolutno cmom tijelu. Za
siva tijela ureaj daje tzv. temperaturu sjaja
Da bismo obili stvamu
temperatum potrebno je izvriti odreene korekcije. Naprimjer za volfram na
temperaturi T = 3000 K i X = 0,66 pm temperatura sjaja je Tsjaj = 2700 K, a
radijaciona T ^ = 2250 K.

11.5.3. Kolor pirometar

Za siva tijela emisiona mo moe se napisati u obliku:
4 X ,7 ) a r q>(M),
(11.46.)
gdje je aT const. Prema tome, maksimum emisione moi sivog tijela na
temperaturi T odgovara istoj valnoj duini Xm, kao i kod apsolutno cmog tijela
na toj tcmperaturi. Stoga, ako je odreeno X moe se temperatura sivog
tijela izraunati. Ovako naena temperatura naziva se kolor tem peratura.
Maksimum u spektm Sunevog zraenja, prije prolaska kroz Zemljinu atmosfem odgovara valnoj uini X = 0,47 pm. Uvrtavanjem u (11.40.) dobivamo
za kolor temperatum Sunca vrijednosti:
6 0 0 K .

(11.47.)

Dobiva se da je radijaciona temperatura Sunca priblino jednaka 5800 K.

Mala razlika izmedu kolor i radijacione temperature ukazuje na to da je povrina Sunca po svojim osobinama bliska apsolutno cmom tijelu. Treba napomenuti da za tijela iji karakter zraenja se razlikuje od zraenja svib tijela
(hladno zraenje), pojam kolor temperature gubi fizikalni smisao.

277

12. KVANTI ELEKTROMAGNETSKOG

ZRAENJA (FOTONI)

12.1. ZAKONO RENDGENSKO ZRAENJE

U prolom poglavlju vidjeli smo da je za objanjenje toplinskog zraenja
bilo potrebno uvesti hipotezu (Planck) o emisiji elektromagnetskog zraenja
u obrocima hco. Kvantna priroda zraenja potvruje se takoer postojanjem
kratkovalne granice zakonog rendgenskog zraenja. Rendgensko zraenje
nastaje pri bombardiranju vrstih meta bnrim elektronima. Na crteu 12.1.
shematski je prikazana elektronska rendgenska cijev1.

Rendgenske2 zrake stvaraju se u ionskim ili elektronskim cijevima. Mi

emo opisati elektronsku rendgensku cijev jer je suvremenija i nalazi se u
irokoj primjeni. Kod ovog tipa rendgenske cijevi emisija elektrona je termoelektronska, na principu zagrijavanja katode. Katoda K je u obliku spirale
1 Ovo je shema ptve rengenske cijevi, sada su u upotrebi cijevi od metala s otvorima za X-zrake.
2 W. C. Rontgen (1845.-1923.), njemald fiziar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku (1901.).

278

(volfram) koja se zagrijava do usijanja, posebnim strujnim kolom. Na suprotnoj strani od katode u cijevi u kojoj je visoki vakuum (oko 10"5 Pa) nalazi
se anoda A. Izmeu anode i katode prikijuen je visoki napon. Slobodni
elektroni pod djelovanjem elektrinog polja kreu se ubrzano prema anodi sa
kojom se sudaraju. Na mjestu sudara nastaju rendgenske ili X-zrake.
Vei dio energije elektrona izvaja se na anodi (antikatodi) u obliku
toplote; u zraenje se pretvara samo 1-3% energije. Cijevi velike snage treba
intenzivno hladiti. Obino kroz tijelo anode cirkulira tenost za hlaenje.
Eksperiment pokazuje da se intenzivno zraenje moe dobiti samo pri naglom
koenju brzih elektrona. Za ovo na rendgensku cijev treba dovesti napon vii
od 50 kV. Kod takvog napona elektron postie brzinu reda veliine 0,4 c,
kod 50 MV brzina elektrona iznosi 0,99995 c. Takvi elektroni daju izuzetno
male valne duine X-zraenja.
Pri dovoljno velikoj brzini
dllk
elektrona, osim zakonog zraenja (tj. zraenja uvjetovanog
koenjem elektrona) pobuuje
se i karakteristino zraenje.
Karakteristino zraenje izazvano je pobuivanjem unutranjih elektrona omotaa atoma,
tijela mete (antikatode). Prema
klasinoj elektrodinamici, pri
koenju elektrona, treba da se
jave valovi svih valnih duina
od nule do beskonanosti. Valna
duina kojoj odgovara maksimiun zraenja treba da se smanjuje sa poveanjem brzine elektrona, tj. napona u cijevi, U.
Na crteu 12.2. prikazane su eksperimentalne krivulje raspodjele intenziteta zakonog zraenja dl/dk po valnim duinama X za razne vrijednosti napona U.
Kao to se vidi na citeu 12.2. postoje odstupanja od zahtjeva klasine
elektrodinamike. Neslaganje se sastoji u tome da frinkcija raspodjele ne ide
prema koordinatnom poetku nego se prekida kod neke konane vrijenosti
Xjir Eksperimentalno je utvreno d a je kratkovalna granica zakonog zraenja povezana s naponom relacijom:

279

Xmin

1239
[nm],
U(V)

( 12. 1.)

gdje je XmiKizraeno u nm a napon U u voltima. Postojanje kratkovalne granice

mo.e se objasniti kvantnom prirodom zraenja. Ako prihvatimo da zraenje
nastaje na raun energije koju elektron gubi pri koenju, to veliina kvanta
ha> ne moe da bude vea od kinetike eneigije elektrona. Prelazei potencijalnu razliku u elektrinom polju rendgenske cijevi, elektron vri rad koji je
jednak kinetikoj energiji:

( 12.2.)
gdje je e = 1,6 x 10'19 C, a U napon.
Iz ovoga slijedi:
hio <, eU.

(12.3.)

Poto maksimalnoj frekvenciji odgovara minimalna valna duina dobivamo:

_ eU
h
(12.4.)
2nc _ hc
^min
eU

Zamjenom vrijednosti konstanti h, c i e dobivamo relaciju (12.1.) koju

je trebalo objasniti:
,
1239 r ,
L u = tr l n m l .
-
n,n /(V )1 1
Spektar zakonog zraenja je kontinuiran i ne zavisi od (materijala) supstance od kojeg je napravljena anoda pa se obino zove bijelo zraenje (po
analogiji sa spektrom Sunevog zraenja).
Ukoliko je energija elektrona jednaka kritinoj veliini ili vea od nje
nastaje zraenje koje se naziva karakteristino zraenje, koje nastaje kao
posljedica izbijanja elektrona iz unutranjih oibita atoma materijala od kojeg
je napravljena anoda. Elektroni vrlo velikih brzina udaraju u anou, i pobuuju
atom, upranjeno mjesto se popunjava elektronima iz vanjskih oibita to je
praeno emisijom X-zraka karakteristinog spektra. Na crteu 12.3. dat je
karakteristini spektar. Objanjenje karakteristinog spektra objanjava kvantna teorija o emu e biti rijei u slijedeim poglavljima.

280

dlldk

Cite 12.3.

12.2. F O T O E L E K T R I N I E F E K T
Fotoelektrini efekt ili fotoefekt je emisija elektrona iz m aterijala
pod djelovanjem svjetlosti. Ovu pojavu otkrio je 1887. godine Hertz1, primijetivi da se preskakanje iskri izmeu cinkovih kuglica znatno olaka ako se
jedna kuglica osvijetli ultraljubiastom svjetlou. Na crteu 12.4.
je shema ureaja za ispitivanje fotoefekta. Svjetlost prolazi kroz
kvarcni prozor KP u evakuirani balon i osvjetljava katodu K, koja je
napravljena od materijala koji se
ispituje. Elektroni emitirani, uslijed fotoefekta, prelaze pod djelovanjem elektrinog polja na anodu
A. Kao rezultat u elektrinom kolu
tee struja koja se mjeri galvanometrom G. Napon izmeu anode i
katode moe se mijenjati pomou
potenciometra P.

1 Heinrich Hertz (1857-1894), njemaiki fiziar, prvi je eksperimentalno dobio elektiomagnetske

valove i time potvrdio Maxwellovu teoriju.

281

Na crteu 12.5. prikazana je krivulja koja pokazuje ovisnost fotostruje

o naponu izmeu clektroda U, pri konstantnom svjetlosnom fluksu <1>. Iz te
krivulje se vidi da pri nekom velikom naponu, fotostruja postaje zasiena.
Struja zasienja se postie kada svi elektroni koje emitira katoda dospijevaju
na anodu. Jaina struje zasienja
odreuje se prema broju elektrona koje
emitira katoda u jedinici vremena pod djelovanjem svjetlosti. Za U= 0, fotostmja ne iezava. To slui kao dokaz da elektroni naputaju katodu sa btzinom
razliitom od nule. Da bi fotostruja bila jenaka nuli, potrebno je ovesti
napon koenja Ut Pri takvom naponu ni jedan od elektrona ak ni oni najbri
sa brzinom vm ne dospijevaju na anodu. Pri ovome moemo pisati da je:
(12.5.)
gdje je m-masa elektrona, a e-naboj elektrona. Na ovaj nain, ako se izmjeri
napon koenja Uk moe se odrediti maksimalna vrijednost brzine fotoelektrona. Ako je spektralni sastav svjetlosti koja pada na katodu konstantan,
jaina struje zasienja
proporcionalna je svjetlosnom fluksu O:
( 12.6.)

gdje je
koeficijent proporcionalnosti.
Eksperiment pokazuje da napon koenja Ut ne ovisi o veliini svjetlosnog
fluksa nego o frekvenciji. Sa crtea 12.6. se vidi da u sluaju da se katoda
obasja monokromatskom svjetlou, napon koenja se mijenja sa frekvencijom
svjetlosti co po lineamom zakonu:
Uk=a(0 q>,

(12.7.)

gdje su a i q> konstante.

i

u
Crte 12.5.

282

-i/j, - U a

-U a

Crte 12.6.

Pomnoimo (12.7.) sa e i uvrstimo u relaciju (12.5.), dobit emo:

e Uk = ^ m v 2m = e(cm-q>).

(12.8.)

Iz posljednje relacije slijedi: elektroni mogu napustiti katodu pod djelovanjem svjetlosti kada je ispunjen uvjet:
aco (p
m
co >co0 = x .
a
Za valnu duinu dobiva se odgovarajui uvjet.
X> X0 = ^ .

(12.9.)

( 12.10.)

Frekvencija co0ili valna duina

naziva se crvena granica fotoefekta.
To je granina frekvencija pri kojoj je napon koenja jednak nuli, crte 12.7.
Zakoni fotoefekta su u suprotnosti
sa klasinom valnom teorijom svjetlosti.
Prema klasinoj elektromagnetskoj teoriji, elektroni tvari oscilirali bi proporcionalno s amplitudom svjetlosnih valova. Meutim, eksperiment pokazuje
da btzina elektrona ne zavisi od amplitude svjetlosnih valova nego samo od
fiekvencije upadne svjetlosti.
Albert Einstein je 1905. godine pokazao da se zakonitosti fotoelektrinog
efekta mogu lako objasniti, ako se pretpostavi da se svjetlost apsorbira u istim
obrocima (kvantima) he>, u kojima se
prema Plankovom zakonu emitira.
Kada se svjetlosni kvant (foton)
sudari sa elektronom koji se nalazi na
povTini metala ili neposredno ispod nje,
on moe da prenese svoju energiju na
elektron. Elektron primi ili cjelokupnu
energiju fotona ili ne primi nikakvu. U sluaju predaje energije, foton prestaje
da postoji. Energija koju je elektron primio moe da mu omogui da proe
kroz potencijalnu barijeru, ukoliko se kree u dobrom pravcu. Prolazei kroz
poteneijalnu barijeru elektron gubi odreenu koliinu energije W, koja je

283

karakteristina za danu povrinu i naziva se izlazni rad. Elektron koji polazi

sa nekog udaljenijeg mjesta ispod povrine moe da izgubi vei iznos energije,
ali maksimalna energija kojom elektron moe da napusti povrinu metala
ravna je energiji fotona umanjenoj za veliinu izlaznog rada. Dakle maksimalna kinetika energija fotoelektrona izbaenih kvantima svjetlosti jednaka je:
= h c o -W .

(12.11.)

Relacija (12.11.) je poznati Einsteinov zakon fotoelektrinog efekta. Lako

je vidjeti da je ovaj zakon u suglasnosti sa Millikanovim1 (Milikan) eksperimentalnim rezultatima, relacija (12.8.).
Uporeivanjem jednadbi (12.8.) i (12.11.) dobivamo da je:
h = ea = e tg a
W = etp.

(12.12.)

Prema tome, iz tangensa nagibnog ugla na crteu 12.7. moe se odrediti

Planckova konstanta Ti. Vrijednost za h obivena na ovaj nain podudara se
sa rezultatima dobivenim iz spektralne raspodjele ravnotenog toplotnog zraenja i kratkovalne granice zakonog rendgenskog zraenja. Odsjeak <p, koji
pravu sijee na osi Uk daje izlazni potencijal za supstancu od koje je napravljena katoda.
Einsteinova teorija takoer objanjava i proporcionalnost stmje zasienja
ix i upadnog fluksa d>, relacija (12.6.). Naime, veliina svjetlosnog fluksa
odreena je brojem kvanata svjetlosti koji padaju na povrinu u jedinici vremena. Istovremeno, broj osloboenih elektrona treba da bude proporcionalan
broju upadnih kvanata. Poveanje fluksa svjetlosti znai samo da, vie fotona
pada na katodu u jedinici vremena, to odgovara veera broju izbaenih fotoelektrona, ali maksimalna energija ostaje ista je r je i energija fotona ista.
Granina frekvencija (crvena granica fotoefekta) danpg materijala je ona frekvencija pri kojoj je energija fotona jednaka izlaznom radu materijala, tj.
elektron mora da primi najmanje toliku energiju da bi se oslobodio povrine.
Osim vanjskog fotoefekta, kojeg smo izuavali, postoji takoer i unutranji fotoefelct, koji se primjeuje u dielektricima i poluvodiima.
1 Robert Andrews Millikan (1868.-1953.), amerifki fiziar. Dobitnik Nobelove nagrade za fiziku
(1923.).

284

12.3. FOTONI
Da bi se objasnila raspodjela energije u spektra ravnotenog toplinskog
zraenja dovoljno je, kao to je pokazao Planck, pretpostaviti da se svjetlost
emitira sarao u kvantima ftto. Da bi se objasnio fotoefekt dovoljno je pretpostaviti da se svjetlost apsorbira u istim takvim kvantima. Meutim, Einstein
je iao dalje. On je pretpostavio da se svjetlost i rasprostire u obliku diskretnih
estica, prvobitno nazvanih svjetlosni kvanti, a kasnije su te estice dobile
naziv fotoni. Einsteinova hipoteza potvrena je nizom eksperimenata. Foton
treba shvatiti kao esticu u kojoj je koncentrirana energija elektromagnetskog
polja, tj. esticu ija je energija jednaka:
E

(12.13.)

Energija fotona, zavisi samo od valne duine, odnosno frekvencije elektromagnetskog zraenja. Foton valne duine X = 550 nm ima energiju E 2,23 eV, dok energija fotona X-zraka lei u intervalu od 15 eV (X = 80 nm)
do priblino 100 MeV (X = 10'14 m). Suglasno teoriji relativnosti, estici s
energijom E odgovara masa, m = El1. Odavde se dobije da je masa fotona
jednaka:
ftd)
c2

(12.14.)

S druge strane, ako u izraz za relativistiku masu (10.43.) uvrstimo, za

brzinu fotona brzinu svjetlosti, tj. v = c, nazivnik e biti jednak nuli. Istovremeno je, kao to se vidi iz (12.14.) masa fotona konana. Ovo je mogue
jedino u sluaju da je masa mirovanja m, jednaka nuli, tj.:
0%

_ o

T-

v
c2
Znai, fbton je estica koja se bitno razlikuje od estica kao to su
elektron, proton i neutron, koji imaju masu mirovanja razliitu od nule i koji
se mogu nalaziti u stanju mirovanja. Foton nem a mase m lrovanja i moe
da postoji samo kad se kree brzinom prostiranja svjetlosti.
Uvrtavanjem m0 = 0 u formulu (10.56.) dobiva s e E = cp. Odavde slijedi
da foton ima impuls:

E__ ftco _ 2rth

^

(1 2 .1 5 .)

285

Uzimajui u obzir da je 2nfk jednako valnom broju k, tj. modulu valnog

vektora k , impuls fotona moe se pisati u obliku vektora:
p = hk

(12.16.)

Iz postojanja impulsa fotona slijedi da svjetlost, koja pada na bilo koje

tijelo, mora da vri pritisak na to tijelo, koji je jednak impulsu koji fotoni
predaju jedinici povrine u jeinici vremena.
Razmotrili smo niz pojava, u kojima se svjetlost ponaa kao struja estica
(fotona). Meutim, ne treba zaboraviti da se pojave kao to su interferencija
i difrakcija svjetiosti, mogu objasniti samo na osnovu valnih pretpostavki.
Svjetlost iskazuje korpuskularno-valni dualizam: u nekim pojavama
pokazuje se njena valna priroda i ona se pohaa kao elektromagnetski val, a
u drugim pojavama, pokazuje se korpuskulama priroda svjetlosti i ona se
ponaa kao tok fotona. Dualizam je karakteristian ne samo za svjetlosne
estice, ve i za ostale estice materije (elektrone, protone, neutrone, itd.) o
emu e biti govora kasnije.
Da bismo objasnili vezu izmeu valne i korpuskulame slike, posmatrat
emo osvjetljenost neke povrine. Prema valnoj teoriji osvjetljenost u nekoj
toki povrine proporcionalna je kvadratu amplitude svjetlosnog vala. Prema
korpuskulamoj teoriji, osvjetljenost je proporcionalna gustoi fluksa fotona.
Znai, izmeu kvadrata amplitude svjetlosnog vala i gustoe fluksa fotona
postoji direktna proporcionalnost. Nosilac energije i impulsa je foton. Kvadrat
amplitude vala odreuje vjerojatnost da foton padne u danu toku povrine.
Vjerojatnost dP da foton bude naen unutar zapremine dV, koja u sebi sari
posmatranu toku, odreena je izrazom:

dP = v i 2<*V,

(W.17.)

gdje je x koeficijent proporcionalnosti, A amplituda svjetlosnog vala. Veliina:

= %A2
(12.18.)
dV
K

naziva se gnstoa vjerojatnosti nalaenja fotona unutar zapremine dV.

12.4. COMPTONOV EFEKT

I pored uspjenog Einsteinovog objanjenja fotoefekta, veliki broj fiziara
je smatrao da fotoni nisu fizika realnost. Tonije, i dalje se sumnjalo u
korpuskulamost fotona, u njihovu indiviualnost u prostora. Eksperiment kojeg je izveo A. Compton (Kompton) 1923. godine jasno je istakao korpusku-

286

lame osobine svjetlosti, nazvan je Comptonov efekt. Compton je istraujui

rasprenje rendgenskib zraka na raznim supstancama (litij, berilij, grafit) primijetio da se rasprSene zrake, sastoje od dvije komponente: jedna sa nepromijenjenom valnom duinom X, i druga ija je valna duina X' vea od valne
duine upadnog zraenja. Shema Comptonovog eksperimenta je na crteu 12.8.
Uzak snop monokromatskog rendgenskog zraenja pada na supstancu
koja ga raspruje. Spektralni sastav rasprenog zraenja ispituje se pomou
rendgenskog spektrografe sastavljenog od kristala i ionizacione komore. Eksperimentalno je pokazana slijedea ovisnost:
AX = Xo(l - cos0),

(12.19.)

gdje je AX = X' - X, 0 ugao koji obrazuje smjer rasprenog zraenja i smjer

prvobitnog snopa, X je Comptonova valna duina koja za elektrone ima
vrijednost:

X0= 2,42,lO'12m.

(12.20.)

Comptonov efekt moe se objasniti, ako se rasprenje posmatra kao

proces elastinog sudara rendgenskih fotona s praktino slobodnim elektroni-

ma. Slobodnim, se mogu smatrati elektroni koji su najslabije vezani za atom,

ija je energija vezanja znatno manja od eneigije koju foton moe da preda
elektronu prilikom sudara.
Sutina eksperimenta sastoji se u slijedeem: neka na elektron, koji se
nalazi u stanju mirovanja, pada foton energije hm, i impulsa h k . Energija
elektrona do sudara iznosi m^c1 (m0 masa mirovanja), impuls je jednak nuli.
Poslije sudara elektron e imati energiju mc2 i impuls m v , a energija i impuls
287

fotona e se takoer promijeniti i iznosit e fico i h k '. Iz zakona o ouvanju

impulsa (koliine kretanja) i ouvanja energije slijede dvije relacije:
h k = m v + hk'
(

12.21.)

ha+ m ^c2 =h<o'+mc2.

Dijeljenjem druge jednadbe sa c i kvadriranjem, ona se moe dovesti
u oblik:
(m c f =

+ ( h k f + ( h k f - 2(hk)(hk') + 2m<fh(k - k'). (12.22.)

Iz crtea 12.8. slijedi da je:

( m v f = ( h k f + ( h k f - 2(hk)(hk')cos9.

(12.23.)

Oduzimanjem jednadbe (12.23.) od (12.22.) dobiva se:

m\(p- - v2) = m 2<p-- 2h2kk(l cos&) + 2m(f h ( k k r).

(12.24.)

Uzimajui u obzir relaciju (10.43.) lako moemo pokazati da je

m2(<P - v2) = m 2<P. Zamijenimo ovo u gomju jednadbu, dobivamo:
m(f ( k - k r) = hkk'( 1 - cos0).

(12.25.)

Pomnoimo relaciju (12.25.) s 2rt i podijelimo s k k 'm f, dobivamo:

2 ji
k

2it
= ----- (l-c o sG ).
k
mf

,
(12.26.)

Poto je = X i = X' , dobivamo formulu:

k
k'
AX = X '- X =

(1-cosG)

(12.27.)

koja se podudara sa empirijskom formulom (12.19.). Uvrtavanjem brojanih

vrijednosti h, m0 i c dobiva se vrijednost za konstantu X f
Xo = 2,4210-,2m
to je u dobrom slaganju sa eksperimentalnim rezultatima (12.20.).

288

13. BOHROVA TEORIJA ATOMA

13.1. ZAKONITOSTI ATOMSKIH SPEKTARA

Uarena vrsta tijela emitiraju svjetlost s kontinuirano raspodijeljenim
valnim duinama. Od temperature uarenog tijela zavisi koji je dio spektra
najintenzivniji, ali intenzitet svjetlosti opada prema manjim i veim valnim
duinama. Nasuprot ovome kontinuiranom spektru vrstih tijela, opaa se kod
plinova i p ara diskretne linije koje su karakteristine za pojedini kemijsld
element. itav spektar se sastoji od niza otro odreenih linija. Lako je vidjeti
da linijski spektar potie od atoma. Elektrino pranjenje u cijevi niskog
pritiska pobuuje uvijek veliki broj atoma na emisiju svjetlosti. Linijski spektar
moemo prouavati na emisionom ili apsorpcionom spektru. Pusti li se bijela
svjetlost (svjetlost sloenog spektra, npr. sunev spektar) kroz neke pare ili
gas, opaa se u dobivenom spektru da su neke linije ugaene. Tamne linije
stoje tono gdje bi leale emisione linije. Gas dakle apsorbira svjetlost onih
valnih duina koje bi inae emitirao. Emisioni spektar slae se potpuno sa
apsorpcionim spektrom. Ova odreenost u spektrima kemijskih elemenata,
jedan je od osnovnih zakona atomske fizike.
Spektar atoma vodika kao najjednostavnijeg atoma, prua najbolje mogunosti za analizu strukture atoma na osnovu njihovog spektra. Kad se kroz
Geisslerovu (Gajsler) cijev s vodikom propusti elektrina struja, ona emitira
svjetlost koja upada u spektralni aparat i dobiva se linijski spektar sa velikim
brojem linija, preko kojih je supeiponirana serija linija poredanih karakteristinim redom. Ova pojava se objanjava injenicom da je vodik normalno
u molekulskom stanju i da je pri prolasku elektrine struje jedan broj molekula
razdvojen na atome odnosno ione. Poveanjem intenziteta struje kroz cijev,
serija linija u spektm sve vie dolazi do izraaja dok se mnotvo linija gubi.
To znai da se pri poveanju struje sve vei broj molekula razlae, pa se
dobiva preteno spektar vodika u atomskom stanju.
Prvi je vajcarski fiziar Balmer 1885. godine otkrio da se vodikov spektar moe prikazati jednostavnom matematskom formulom. Njemu su tada bile
poznate etiri vidljive vodikove linije sa njihovim valnim duinama.
289

H,

H.

Hs

Osim navedenih linija, koje su u vidljivom dijelu spektra, u ultraljubiastom dijelu pojavljuje se mnogo linija koje su sve blie jedna drugoj i zavravaju
se sa H = 365 nm.
Balmerova formula daje zakon po kojem se moe izraunati valna duina
svake linije ove serije:

r l * = 3,4,5,...

m2)

(13.1.)

gdje je R Rydbergova (Ridberg) konstanta i iznosi:

R = 1,097-10 m"1.

(13.2.)

Usavravanjem spektrografskih aparata pronaene su i druge serije u

infracrvenom i ultraljubiastom ijelu spektra vodika. Njihove valne uine
raunaju se prema jednostavnom zakonu:
(13.3.)
gdje je

.
.
.

n = 1, 2, 3, 4, 5 a m = n+1, n+2, ..., onosno:

n - 1, Lymanova (Lajmanova) serija, ultraljubiasto podmje, m = 2,3,...
n = 2, Balmerova (Balmer) serija, vidljivo podruje, m = 3, 4, 5,...
n = 3, Paschenova (Paen) serija, infracrveno podruje, m = 4 ,5 ,6 ,...
n = 4, Brackettova (Breket) serija, infracrveno podruje, m = 5, 6,...
n = 5, Pfundova (Pfund) serija, infracrveno podruje, m = 6, 7, 8,...

Teoretski m -> , te svaka serija ima beskonano linija, ali za vee m,

linije su tako blizu da se vie ne mogu razluiti.

290

13.2. RUTHERFORDOV MODEL ATOMA

Dimenzije atoma su izraunate jo u 19. vijeku pomou kinetike teorije
plinova. Odreeno je da polumjer atoma iznosi oko 10'10 m. Prvi model koji
je razradio J. J. Thomson1(1904.) bio je tzv. statiki model atom a. Meutim,
ovaj model nije mogao objasniti spektre zraenja i vrlo bizo je odbaen.
Da bi se ispitala struktura atoma i raspodjela negativnog i pozitivnog
naboja u atomu, Emest Rutherford (Raderford)2 i njegovi suradnici bombardirali su (1911.) metalne folije alfa esticama i posmatrali promjenu njihovog
smjera pri prolazu kroz foliju.

Alfa estice su, pozitivno naelektrizirane (+2e) i izlaze iz nekih radioaktivnih elemenata. To su ustvari jezgra helija 2He4, imaju relativno veliku masu
i kinedku energiju i zbog toga, mogu posluiti kao projektili za ispitivanje
strukture atoma.
Pri prolazu kroz supstancu al& estice se otklanjaju od prvobitnog smjera
kretanja za razliite uglove 6. Rasprene estice udaraju u zaklon pokriven
cinkovim sulfidom gdje izazivaju scintilacije (svijetljenja) koje se posmatraju
mikroskopom. Sve je smjeteno u evakuirani balon, da bi se smanjilo sudaranje
alfa estice sa molekulama zraka.
Mjerenja su pokazala da veliki broj alfa estica prolazi kroz tanki metalni
listi (foliju) kao da je prazan prostor, na te alfa estice metalni listi ne
djeluje, kao da ga i nema. Jedan dio se alfa estica raspri, neke za velike
kutove. Analizirajui rezultate eksperimenta Rutherford je doao do zakljuka,
da tako veliko skretanje alfa estica mogue je samo u tom sluaju ako se
1 J. J. Thomson (1856.-1940.), engleski fiziar. Prouavao voenje elektriciteta kroz plinove,
otkrio elektron 1897. Dobitnik Nobelove nagrade 1906.
2 Emest Rutherford (1871.-1937.), dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1908.

291

unutar atoma nalazi jako elektrino polje, formirano nabojem vezanim za

veliku masu i koncentrirano u maloj zapremini. Na osnovu ovoga Rutherford
je predloio model atoma sa jezgrom, tzv. nuklearni model. Prema ovom
modelu, atom predstavlja sistem naboja u ijem se centru nalazi teko pozitivno jezgro sa nabojem Ze veliine 10'H m a oko jezgra krui Z elektrona
na udaljenosti 10'10m.
Nukleami model je mogao objasniti rasprenje alfa estica, jer je jezgro
104 puta manje od atoma a u njemu je koncentrirana sva masa atoma (masu
elektrona moemo zanemariti u usporebi s masom jezgre), tako da je veliki
dio atoma upravo prazan prostor.
Meutim, nukleami model ne objanjava atomske spektre i nalazi se u
suprotnosti sa zakonima klasine mehanike i elektrodinamike. Ovakav model
ne daje stabilnost atoma. Elektroni koji se kreu oko jezgra po zatvorenim
putanjama, kreu se ubrzano. Po zakonima klasine elektrodinamike, naboj
koji se kree ubrzano emitira elektromagnetske valove. Stoga bi elektroni u
atomu morali neprestano emitirati elektromagnetske valove, time gubiti energiju, tako da elektron na kraju mora da padne na jezgro. Smanjivanjem polumjera putanje rasla bi frekvencija emitiranja zraenja, frekvencija bi se dakle
kontinuirano mijenjala, te bi atom, po klasinoj teoriji emitirao kontinuirane
spektre, a ne linijske, kako pokazuju eksperimenti. Prema tome klasina fizika
ne moe objasniti stabilnost atoma ni atomske spektre.

13.3. BOHROVI POSTULATI

Neils Bohr1 (Nils Bor) je 1913. opunio Rutherfordov model atoma sa
dva postulata, i na taj nain uspio objasniti strukturu elektronskog orrfotaa i
procesa emisije i apsorpcije svjetlosti.
Prvi Bohrov postulat. Od beskonano mnogo elektronskih orbita (putanja), moguih s gledita klasine m ehanike, javljaju se u stvarnosti
samo neke diskretne orbite, koje zadovoijavaju odreene kvantne uslove.
Elektron, koji se nalazi na jednoj od tih orbita, bez obzira na to to se
kree s ubrzanjem , ne em itira elektromagnetske valove.
Drugi Bohrov postulat. Zraenje se em itira ili apsorbira u obliku svjetlosnog kvanta energije Acd p ri prijelazu elektrona iz jednog stacionarnog
(stabilnog) stanja u drugo. Veliina svjetlosnog kvanta jednaka je razlici
I Niels Bohr (1885.-1962.), danski fiziar, dobitnik Nobelove nagrade (1922) za model atoma
vodika.

292

energije onih stacionarnih stanja, izmeu kojih se deava kvantni skok

elektrona:
h(o = Emn En.
n

(13.4.)

Frekvencija emitirane svjetlosti iznosi:

(13.5.)
Stacionarno stanje je takvo stanje p ri kojem atom ne zrai nikakvu
energiju, m ada se elektron kree ubrzano.
Neobinost Bohrovih postulata sastoji se u zabrani zraenja u stacionarnom stanju iako se elektroni kreu ubrzano. Takvo shvaanje se protivi klasinoj nauci o elektromagnetizmu, odnosno zraenju elektromagnetskih valova.

13.4. FR A N C K -H E R T Z O V E K S P E R JM E N T
Franck1 i Hertz (Frank i Herc) su 1914. uspjeli eksperimentalno potvrditi
postojanje odreenih energetskih nivoa u atomu i opravdanost Bohrove teorije.
Osnovni dio njihovog ureaja je trioda napunjena razrijeenim ivinim parama, crte 13.3. Iz uarene katode izlijeu elekhoni i ubrzavaju se prema anodi.
Potencijal reetke je neto malo pozitivniji (oko 0,5 V) od potencijala anode,
te e se elektroni, koji imaju energiju manju od oko 0,5 eV, zaustaviti na
reetki, dok e se ostali elektroni vee energije skupiti na anodi.
Mijenjanjem anodnog napona i mjerenjem anodne struje moe se snimiti
karakteristika ove triode (/-(/), crte 13.4. Kada napon raste od nule do 4,9 V,
anodna struja raste jer elektroni stiu na anodu. Kad je napon oko 4,9 V,
anodna struja pada (a struja reetke raste). Poveanjem napona ponovo raste
struja, dok ne dostigne 9,8 V gdje se ponovo javlja maksimum anodne struje.
Ovaj eksperiment moemo objasniti ako pretpostavimo da su energetski
nivoi elektrona u atomu ive kvantizirani. Kada je napon manji od 4,9 V,
elektroni u cijevi nemaju dovoljnu energiju da pobude atome ive, ve se
samo elastino sudaraju s atomima ive i zbog male mase, praktino im ne
predaju energiju. Struja u cijevi raste jer elektroni dospijevaju na anodu. im
je energija elektrona dostigla vrijednost 4,9 eV, elektron ima dovoljnu energiju
da pobudi atom ive. U takvom neelastinom sudaru elektron izgubi energiju
1 James Franck (1882-1964) i GustavHertz (1887-1975), njemaki fiziari koji su poijelili Nobelovu nagradu za fiziku (1925) za eksperimentalne radove koji se odnose na sudare elektrona i
atoma.

293

i umjesto na anodu ospijeva na reetku. Zbog toga anodna struja pada, a

struja reetke raste. Reetka zbog svog pozitivnog prednapona privlai elektrone, koji su u sudaru u blizini reetke izgubili svu kinetiku energiju.
Kada poveamo napon, elektroni ranije postiu energiju za neelastian
sudar, koji se deava prije reetke, u prostoru izmeu katode i reetke, blie
katodi, te elektron nakon sudara dok doe do reetke, ponovo dobije dovoljnu
energiju da proe kroz nju. To je razlog da struja raste kada je napon vei
od 4,9 V. Kada napon dostigne vrijednost 2x4,9 V, elektron je sposoban da
izvri dva neelastina sudara, jedan ispred, a drugi blizu reetke. Ovaj efekt
se ponavlja svakih 4,9 V, crte 13.4. Iz ovog eksperimenta moe se zakljuiti
da atom ive iz osnovnog stanja moe prei u pobueno stanje primivi samo
odreeni kvant energije. Atomi koji su primili kvant energije prelaze u*pobueno stanje, iz kojeg se poslije veoma kratkog vremena vraaju (lO'8 s) u
osnovno stanje, emitirajui kvant svjetlosti energije tko.
Za ivu, energija od 4,9 eV je karakteristina i odgovara valnoj duini
zraenja od:
_ 2iihc_ ^ 250nm .
(13 6 )
4,9 eV
Poznato je da ivine pare emituaju svjetlost pri tom procesu. Valna
duina, izmjerena spektralnim aparatom je, X = 253,7 nm, to je u dobrom
slaganju sa vrijednou izraunatom pomou relacije (13.6.).

294

13.5. ELEMENTARNA (BOHROVA) TEORIJA

VODIKOVOG ATOMA
Prema prvom Bohrovom postulatu dozvoljene su samo one orbite (kvantni uvjet) za koje vai da je moment koliine kretanja elektrona jednak cjelobrojnom viekratniku Planckove konstante h. Broj n je prirodan broj i naziva
se glavni kvantni broj:
m,vr = nh; n= 1 ,2 ,3 ,...

(13.7.)

m, - masa elektrona, v - bizina i r - polumjer orbite.

Tako je Bohr izrazom (13.7.) kvantizirao kretanje elektrona u elektronskom omotau atoma. Uzevi u obzir da Coulombova (Kulonova) sila izmeu
protona i elektrona, uzrokuje centripetalnu sihi potrebnu za kretanje po krunici, mogu se odrediti polumjeri stacionamih oibita, brzine i energije elektrona
na tim krunicama. Da bi elektron kruio po -toj orbiti mora biti zadovoljen
uvjet stabilnosti, tj. centripetalna sila Fc jednaka je Coulombovoj sili:
H r). - 1 _ " .
4its0 r
gdje je Z -redni broj, e-n ab o j elektrona i = 8,854-10'12 C2/Nm2, dielektrina
konstanta vakuuma.
Prema tome, uvjet stabilnosti glasi:
1 Ze1
m,v
(13.8.)
r
4ice0 r
Eliminacijom v iz jednadbe (13.7.) i (13.8.) dobivamo da polumjer elektronskih orbita moe da ima samo diskretne vrijednosti:
m.
Za prvu oibitu vodikovog atoma (Z = 1, n = 1) dobiva se:

4jtenft2 = 0,053nm .

(13.10.)
m.e
Iz (13.8.) i (13.9.) moe se izraunati brzina elektrona u n-toj orbiti:
r, = -

e?Z 1
4trevh n

(13.11.)

Za osnovno stanje vodikovog atome v, c/137.

Ukupna energija elektrona sastoji se od kinetike i potencijalne energije:
E = Ek + Ep.

(13.12.)

295

Kinetika energija moe se dobiti ako jednadbu (13.8.) pomnoimo s r!2:

m,v2 _

1__ Z_
4 ji60 2r

(13.13.)

Da bismo dobili potencijalnu energiju elektrona u elektrinom polju jezgra, treba rijeiti integral:
E = jF ( r ) d r =

J4 1
jte

Z e^
r1

1 Ze2
+C.
4 jce0 r

(13.14.)

Obino se uzima da je osnovni nivo Ep = 0, kada r->. Odavde slijedi

da je konstanta C=0. Konano, potencijalna energija elektrona u atomu je
negativna. Znak minus znai da je elektron u polju jezgra, elektron s pozitivnom potencijalnom energijom, je slobodan elektron.
Znai potencijalna energija jednaka je:
Ep

1 Ze2
1 **
4 jie0 r

(13.15.)

Ukupna energija elektrona jednaka je:

1 Ze2
Ze2
1 Ze2
(13.16.)
4
jce
0 2r
4 jie0 2r
4 jte0 r
Uzevi u obzir relaciju (13.9.) dobivamo da je ukupna energija elektrona
u n-toj orbiti jednaka:
E=

Z 2e'm
1
(13.17.)
-s-f; n =\ X
(4 jce0)2 2 h2n2
Vidimo da je ukupna energija negativna i mijenja se sa 1/n2. Energija 1
osnovnog stanja za vodikov atom iznosi:
'
E = -

E , = . ^5- 5 -7 = -2,17-10_I,J = -13,6 eV .

32 jc2epl1

(13.18.)

Energija E t, je energija koju je potrebno uloiti da bi se elektron oslobodio

iz atoma, tj. da bi se atom vodika ionizirao i esto se naziva energija ionizacije.
Energiju prvog pobuenog stanja dobivamo za n = 2, drugog za n = 3, itd.:
2 = 3,4eV; 3

= -1,5 eV; 4=-0,85 eV; Es = - 0 ,5 4 eV. (13.19.)

1 Energija elektrona u energetskim stanjima obino se izraava u eV. Rad potieban da se elektron
ili neka dtuga estica s jedminim nabojem. pomjeri izmeu toaka ija je potencijalna razlika
IV, zove se elektronvolt (eV): leV = l,6-10'*9CxlV = 1,6-10'I9J.

296

Poto svakoj stacionamoj orbiti odgovara odreena energija elektrona,

esto se umjesto orbita, govori o dozvoljenim elektronskim nivoima elektrona u atomu.
Shema energetskih nivoa odreenih relacijom (13.17.) prikazana je na
crteu 13.5. Pri prijelazu vodikovog atoma iz stanja m u stanje n emitira se
kvant, prema (13.5.):
fia> = E, - E = -

m,e

(13.20.)

{4m J2h2
Valna duina emitirane svjetlosti iznosi:
m,e
(13.21.)
(4n0) 4nch3
Na ovaj nain doli smo do formule za zakonitost atomskih spektara
(13.3.) iz koje moemo izraunati Rybergovu konstantu.
X

OeV
-0,54 eV
-fi;85 eV
-131 eV

-3,39 eV

Lymanova serija

Crte 13.5.

297

Uvrstivi u izraz (13.21.) vrijenosti konstanti obiva se vrijednost za

Rydbergovu konstantu koja se izuzetno dobro slae sa eksperimentalnom vrijednou:
R = ^ = 1,097 107m -'.
(47tft) Cq

(13.22.)

Na osnovu Bohrove teorije mogue je objasniti optike spektre vodika.

Oito da Lymanovu seriju predstavlja grupa linija koju elektroni emitiraju
vTaajui se u osnovno stanje (n = 1), Balmerova, grupu linija koju emitiraju
elektroni vraajui se sa nekog vieg stanja, ali tako da se zaustave na drugoj
orbiti (n - 2), itd. Shema kvantnih prijelaza za atom vodika dana je na crteu
13.6. Moemo zakljuiti da su diskretne linije atomskog spektra vodika posljedica kvantnih prijelaza elektrona izmeu diskretnih nivoa energije u atomu.
Cijeli brojevi n i m u empirijskoj relaciji (13.3.) i teorijskoj formuli (13.21.),
od kojih zavisi valna duina zraenja, predstavljaju glavne kvantne brojeve,
koji odreuju nivoe energije elektrona u atomu.
Slaganje eksperimentalnih rezultata sa Bohrovom teorijom za vodik je
vie nego zadovoljavajue. Meutim, teorija nailazi na nepremostive prepreke
kada je trebalo da se primijeni na sloene sisteme (atomi sa dva ili vie
elektrona). Bohrova teorija takoer nije omoguavala da se odredi intenzitet
spektralnih linija, da se objasni cijepanje ovih linija u vanjskom elektrinom,
odnosno magnetskom polju (Zeemanov efekt).
Bohrov model atoma vodika je odigrao ogromnu ulogu u razvoju suvremene fizike. Zahvaljujui njemu po prvi put je shvaeno da postoji principijelna razlika izmeu atoma (i dmgih kvantnih sistema) i makroskopskih tijela,
pa se prema tome ni zakoni klasine fizike ne mogu primijeniti, pri objanjavanju unutar atomskih procesa. Danas je jasno da nedostaci Bohroverteorije
vodikovog atoma, lee upravo u njenom poluklasinom, odnosno polukvantnom karakteru. Bohr je pored kvantnih koncepcija uveo i neke klasine predodbe kao npr. pojam elektronske orbite, za koju se kasnije pokazalo da je
neprimjenjiva za atom. Moemo na kraju zakljuiti da je Bohrova teorija koja
se oslanja na klasinu fiziku samo prelazna etapa na putu izgradnje dosljedne
teorije atomskih pojava.

298

13.6. KARAKTERISTINI SPEKTAR RENDGENSKOG

ZRAENJA
Kao to je reeno pored kontinuiranog spektra rendgenskog zraenja,
javlja se i linijski spektar koji ovisi o vrsti materijaia od kojeg je napravljena
anoda (antikatoda).
Karakteristini linijski spektar nastaje kada upadni elektron izbaci jedan
od elektrona iz atoma i tako napravi prazninu u jednoj od unutranjih Ijuski
atoma.
Ako upadni elektron izbije jedan elektron iz K-ljuske volflamovog atoma,
nastat e prazmna u toj ljusci. Pntom energija upadnog elektrona mora biti
dovoljno velikajerje taj elektron vezan za jezgm energijom od oko 70 keV-a.
U vrlo kiatkom vremenu (oko 10-8 s) jedan elektron iz gomjih ljuski (npr. L
ljuske) popunit e tu prazninu i pri tome emitirati foton energije:
tus>=EL- E K,

(13.23.)

gdje su El i E k energetski nivoi L i K ljuske.

n

oo

Praznina u L Ijuski koja je nastala odlaskom tog elektrona, popunit e

se elektronom iz slijedee ljuske itd. Tako emo dobiti liniju K u karakteristinom rendgenskom spektru, to je linija s najmanjom frekvencijom koja
odgovara prijelazu elektrona na unutranju orbitu K. Na crteu 13.6. prikazan
je spektar zraenja rendgenske cijevi s anodom od volframa. Na kontinuirani
zakoni spektar superponirane su dvije linije Ka i Kp. Prva nastaje pri prijelazu

299

elektrona iz druge na prvu orbitu, dok K$ nastaje pri prijelazu iz tree u prvu
orbitu.
Shema kvantnih prijelaza rendgenskog zraenja dana je na crteu 13.6.
U principu nema razlike izmeu optikog linijskog spektra vodika i spektra
teih atoma. Linije odgovaraju uvijek prijelazima elektrona s udaljenih na
blie ljuske. Pri prijelazu na K ljusku dobivamo za vodik Lymannovu seriju
u ultraljubiastom podruju, dok za tee atome, zbog veeg naboja jezgre,
energije fotona su vee, valne duine manje, te se tako dobiva K serija rendgenskog zraenja.
Unutranji elektroni svojim negativnim nabojem zaklanjaju naboj jezgra,
te se rezultati Bohrovog modela atoma vodika ne mogu primijeniti na ostale
atome. Jedino za K seriju osta dobro vrijedi formula slina onoj za vodik:

I .( z -,) * ( ,- ).

(13.24.)

Ovo je tzv. Moseleyev (Mozli) zakon, gdje je Z redni broj elementa, a

n = 2, 3,...

14. KVANTNOMEHANIKI MODEL ATOMA

14.1. VALNA PRIRODA ESTICA.

DE BROGLIEVA RELACIJA
Poto je dokazano da su elektromagnetski valovi dualistike prirode, pred
fiziare dvadesetih godina prolog stoljea postavljeno je pitanje: da li je
dualizam osobina samo svjetlosti ili je to univerzalna osobina supstance.
Francuski fiziar Luis de Broglie' (Luj de Brolj) postavio je 1924. godine
hipotezu da dualizam nije osobina samo optikih pojava nego ima univerzalni
karakter. estice tvari (elektron, neutron, proton itd.), pored korpuskularnih osobina imaju i valne osobine. Kao to smo ve pokazali, foton ima
energiju:
(14.1.)

E=hm = h \
i impuls:
h
X'

(14.2.)

Odavde dobivamo da valna duina fotona iznosi:

2nh _h_

(14.3.)
P
P
De Broglie je predloio da estice supstance, koje su smatrane iskljuivo
korpuskulama (elektron, proton, neutron) imaju valne osobine kao sastavni
dio svoje prirode. Valna duina ovih valova po analogiji sa valnom duinom
fotona (14.3.) jednaka je:
X

h_
mv

(14.4.)

De Broglieva relacija (14.4.) o dualistikoj prirodi materije posluila je

kao osnova suvremene valne (talasne) ili kvantne mehanike.
1 Louis Victor de Broglie, francuski fiziar, osniva valne mehanike, dobitnik Nobelove nagrade
(1929.).

301

Zato valne osobine estica supstance nisu uoljive kao valne osobine
svjetlosti (difrakcija, interferencija), moemo vidjeti na slijedeem primjeni.
Posmatrajmo esticu m asem = 108kg, bnrine v = 103 m/s. Prema relaciji
(14.4.) dobivamo za De Broglievu valnu duinu X = 6,6 10'29 m, to je izuzetno
mala veliina, praktino nemjerljiva. Da bi detektirali valove ovako kratke
valne duine, morali bismo posjedovati spektralni difrakcioni aparat ija bi
optika reetka bila reda veliine ovih valova. Jasno je da takva reetka ne
postoji niti ju je mogue napraviti.
Prema relaciji (14.4.), mjerljive valne duine posjeuju samo najlake
estice koje se kreu najmanjim moguim brzinama. Tako elektron ija je
kinetika energija Ek - 150 eV, ima valnu duinu X = 10"to m. Ova veliina
je reda veliine parametra kristalne reetke i moe se lako mjeriti.
De Broglijeva hipoteza je eksperimentalno potvrena 1927. godine. Davisson i Germer (Devison i Dermer) su primijetili da snop elektrona raspren
na kristalnoj reetlri daje difrakcionu sliku. Eksperiment se sastoji u slijedeem: snop elektrona ubrzan potencijalnom razlikom U, reda veliine nekoliko
desetina kV, prolazi kroz metalnu foliju i dospijeva na fotoplou, crte 14.1.
Elektron pri udaru u fotoplou ponaa se kao foton.
Da bismo izraunali valnu duinu elektrona, poimo od kinetike energije
elektrona u elektrinom polju:
(14.5.)
Odavde dobivamo brzinu, odnosno impuls elektrona:

p = mv = -JlmeU.

(14.6.)

Odgovarajua valna duina prema De Broglieu je:

,

1,225

JlmeU yJU(V)
'
( 4'? )
Elektroni prilikom prolaska kroz metal ne pokazuju pojavu difuzije kao
to bi se oekivalo prema klasinoj fizici, nego pojavu difiakcije. Valna dnina
izraunata iz relacije (14.7.) moe se eksperimentalno provjeriti analogno
difrakciji rendgensldh zraka za koje vai Braggova formula (7.40.):
2dsinQ = mX; m = 1,2,...

(14.8.)

gdje je 0 - kut izmeu upadne i difraktovane zrake, d konstanta reetke

(rastojanje izmeu ravni kristalne reetke) i m - r e d difrakcionih praga.
1 Kinetika energija iednaka je radu kojeg elektron izvrSi u elektrinotn polju, W = afVi - t'ij
gdje je e = 1.610 reC. naboj elektrona.

302

Kasnije su izvedeni slini

eksperimenti koji su pokazali
da i ostale estice (neutron, proton, atomi, molekule) pokazuju
dualistiku prirou.
Difrakcija estica, objaSnjena pomou De Broglieve relacije, smatra se eksperimentalnom osnovom kvantne mehanike.
Valna svojstva elektrona
nala su praktinu primjenu u
elektronskom mikroskopu. Poznato je da granica razluivanja
optikih sistema ovisi o valnoj duini. Ako je udaljenost izmeu dvije toke
koje promatramo mikroskopom manja od polovine valne duine svjetlosti
kojom se koristimo, uslijed difrakcije, bez obzira na uveanje neemo uspjeti
razluiti te dvije toke. Mo razluivanja mikroskopa moemo poveati samo
ako smanjimo valnu uinu. Snop brzih elektrona dobiven pomou elektronskih lea (elektrinih ili magnetskih polja) ponaa se kao svjetlosna zraka u
obinom mikroskopu. Obzirom da je valna uina elektrona manja od 0,1 nm,
to je i mo razluivanja elektronskog mikroskopa znatno vea nego obinog
mikroskopa.

14.2. SCHRDINGEROVA JEDNADBA

Neposredan povod za stvaranje kvantne mehanike, bili su eksperimenti
u kojima je prouavano rasprenje elektrona i drugih mikroestica' na kristalima, a koji su pokazali da mikroestice pored koipuskulamih osobina (karakteristinih za obine makroestice) u nizu sluajeva ispoljavaju valne osobine. Iz ovoga se moe zakljuiti da za opisivanje ponaanja mikroestice, ne
vae zakoni klasine mehanike. Ovdje se mora naglasiti da zakoni klasine
frzike i dalje vrijede, samo je sueno podruje u kojima oni korektno opisuju
stanje mikrosvijeta.
K vantnu fiziku ne treba smatrati neim to se ne odnosi na makroskopski
svijet. itava flzika je zapravo kvantna i njezini zakoni, kako ih danas 1
1 Mikroestice su elementarne estice (elektroni, protoni, neutroni) i druge jednostavne estice i
sloene estice obrazovane od elementarnih estica (atomi, jezgre atoma, moiekuli, itd.).

303

poznajemo, su najopenitiji zakoni prirode. Klasine teorije su, fenomenoloke teorije. Takva teorija nastoji saeto opisati eksperimentalne podatke u nekom ogranienom podmju fizike. Zakoni klasine fizike su dobri
fenomenoloki zakoni, ali nam oni ne kau sve o makroskopskim tijelima.
Veoma je vano odrediti podruje u kojem vae zakoni klasine mehanike. Vidjeli smo da je brzina svjetlosti prirodan kriterij kojim se moe
zakljuiti da li je promatrana pojava relativistika ili nije. Za male brzine
u usporedbi s brzinom svjetlosti svi relativistiki zakoni prelaze u nerelativistike izraze. Kriterij koji odreuje u kom shiaju moramo primijeniti
kvantnu mehaniku, odnosno kada se moemo zadovoljiti klasinom teorijom
je Planckova konstanta h. Ovaj kriterij moe se formulirati na slijedei nain:
Ako u nekom fizikom sistemu bilo koja dinamika varijabla koja
ima dimenziju djelovanja poprima num erike vrijednosti usporedive s
Planckovom konstantom h, onda se ponaanje sisteraa m ora razm atrati
u okvirima kvantne mehanike. Ako, s druge strane svaka varijabla koja
ima dimenziju djelovanja, izmjerena u jedinicam a h, poprim a velike vrijednosti, onda s dovoljnom tonou vrijede zakoni klasine mehanike.
Iz ovoga moemo zakljuiti da kvantna fizika nije izoliran dio fizike koji
nema veze sa makroskopskim svijetom. Kvantnu fiziku treba shvatiti kao dio
fizike iji su zakoni (u obliku u kojem su danas poznati) najopenitiji zakoni
prirode, za razliku od klasine fizike koja nema univerzalnu primjenu.
Zakoni klasine fizike su dobri fenomenoloki zakoni, pomou kojih
raoemo opisati kretanje mehanizama koji su sastavljeni od poluga, opruga
itd., ako su nam poznate fizike konstante materijala od kojeg su napravljeni
(kao gustoa, modul elastinosti, itd.).
Meutim, klasina fizika ne daje odgovore na pitanja: zato gustoa i
modul elastinosti imaju ba tu vrijednost ili zato se materijal kida pri ^reenoj vrijednosti napona? Hi, zato je toka topljenja bakra 1356 K, zato je
srebro provodnik, a guma izolator, itd.? Di, zato su neki materijali izolatori
a neki poluvodii, itd.? Klasina fizika ne daje teoriju strukture materije.
Kvantna teorija dala je odgovore na veliki broj pitanja to je rezultiralo u
naglom razvoju nauke i tehnologije XX stoljea. Navedimo samo neke primjere novih tehnologija koje su se razvile na fundamentalnim osnovama kvantne
fizike: nuklearna energija, tranzistorska tehnika, laseri, kompjuteri, itd.
Austrijski fiziar Ervin Schrodinger1 (redinger) formulirao je 1926. valnu jednadbu za valove materije. Ta jednadba, koju danas nazivamo
Schrddingerova jednadba, osnovna je jednadba kvantne mehanike iI
I Erwin Schroinger (1887.-1961.), austrijski fiziar. DobitnikNobeIovenagraezafiadku(1933.),
jedan od osnivaa valne mehanike.

304

im a istu ulogu kao i drugi Newtonov zakou u kiasinoj fizici: Ona je postulat koji se ne izvodi ve se
iz nje izgrauje cijela nerelativistika kvantna mehanika.
Schrodingerovu jednadbu treba smatrati za polaznu pretpostavku, ija se primjenljivost dokazuje
slaganjem sa eksperimentalnim injenicama.
Stanje mikroestice opisuje se u kvantnoj mehanici, tzv. valnom (talasnora) funkcijom, koja se
obino oznaava sa grkim slovom 'F (psi). Ona je
funkcija koordinata i vremena, i moe se nai rjeErvin Schrodinger
avanjem jednadbe:
*2
au/
_ -2 _ A'P + U'l' = j f c ^ - .
(14.9.)
2m
dt
Veliine koje ulaze u ovu jednadbu imaju slijedee znaenje:
- valna funkcija,
i - imaginama jedinica,
tt - Planckova konstanta,
Tti masa estice,
'P
A - Laplasov operator, A'P = =-+ j - +
3*
vy
w
U - potencijalna energija estica.
Kao to se vidi iz jednadbe (14.9.), oblik valne funkcije T , odreen je
potencijalnom energijom U, tj. karakterom sila koje djeluju na esticu. U
opem sluaju, C/je funkcija koordinata i vremena. Ako potencijalna energija
ne ovisi o vremenu, postoje stanja u kojima se energija estice ne mijenja s
vremenom, tj. stacionarna stanja. Valna funkcija za stacionama stanja, ukupne energije E, sadri dva faktora, od kojih jedan ovisi o vremenu a drugi o
koordinatama:
' ( x ,y ,z ,t) = e ^ \ f ( x , y , z ) .

(14.12.)

Uvrtavanjem funkcije (14.12) u (14.9) dobiva se:

* .
------ Awe * +Ue *
2m
Dijeljenjem ove jednadbe sa zajedmkim faktorom
e
diferencijalna jednadba:

(14.13.)

-4

dobiva se

Av + T^(
- f / )'*, = 0
n

(14.14.)

koju nazivamo Schrddingerova jednadba za stacionarno stanje.

305

Do Schrodingerove jednadbe1 moe se doi preko slijedeih razmatranja. Iz eksperimenata difrakcije mikroestica, slijedi da paralelni snop estica ima osobine ravnih valova, koji se prostiru u smjeru kretanja estica.
Jednadba ravnog vala, koji se prostire u smjeru ose x, ima oblik:
(14.15.)
Prema De Broglievoj relaciji, slobodnoj estici odgovara ravni val frekvencije co = E/h i valne duine X = litip. Ako u izrazu (14.15.) zamijenimo
cd i X dobivamo valnu funkciju za slobodnu esticu koja se kree u smjeru
ose x :
v ( x ,t) = \|/Ocosl ^ ( E t ~ px)

(14.16.)

Da bismo dobili Schrodingerovu jednadbu za slobodnu esticu koja se

kree konstantnom brzinom du osex, diferencirajmo jednadbu (14.16.) pox:

(14.17.)

Iz (14.16.) i (14.15.) dobivamo diferencijalnu jednadbu drugog reda:

ftrr

-p -V .

(14.18.)

Poto je ukupna energija slobodne estice jednaka njenoj kinetikoj

energiji, iskoristimo vezu:
%
Ek = ^ = *
2
2m
pa jednadbu (14.18.) moemo pisati u obliku:
2mEk

(14.19.)

(14.20.)

Ova diferencijalna jednadba je Schrodingerova jednadba za slobodnu

esticu mase m, koja se kree konstantnom brzinom du ose x. Za esticu
koja se kree u polju konstantne sile, koju karakterizira potencijalna energija
U, Schrodingerova jednadba se dobiva iz jednadbe (14.20.), uvoenjem
smjene Ek = E - U:
1 Schr&dingerovu jednadbu ne lzvodimo, kao 5to se ne izvode ni Newtonovi aksiomi.

306


+ ^ ( -C /)M / = 0 .
(1421.)
ox
n
Jednadba (1421.) podudara se sajednadbom (14.14.), za sluaj kretanja
estice du ose x.

14.3. FIZIKALNO ZNAENJE VALNE FUNKCIJE

U klasinoj fizici kretanje estice pod utjecajem sile bilo je opisano II
Newtnovim zakonom: zadavi poetni poloaj i brzinu, mogli smo odrediti
poloaj i brzinu estice u bilo kom trenutku vremena, odnosno orediti putanju.
U kvantnoj mehanici, poznavajui potencijalnu energiju, moemo iz Schrodingerove jednadbe orediti valnu funkciju '(x,y,z,t) koja nam daje vjerojamost
dw da se u odreenom trenutku vremena estica nae u elementu volumena dV:
dw = \ { x , y , z , t f d V ,

(14.22.)

gdje je |'F|2 = '''' kvadrat apsolutne vrijednosti valne fiinkcije. Gustoa

vjerojatnosti moe se pisa u obliku:

p = ^ l = |T f = ' F . r
y

dV

1 1

(14.23.)

gdje je 'F* konjugirano kompleksna vrijednost1 valne funkcije 'F.

Znai, fiziki smisao valne fimkcije 'F sastoji se u tome, da kvadrat
njenog moula daje gustou vjerojatnosti nalaenja estice na odgovarajuem
mjestu u prostoru.
Za stacionama stanja valna funkcija ima oblik (14.12.) te vai:
-A

i- i

'F-'F* = e * \j/e * vp* =

(14.24.)

tako da u tom sluaju gustoa vjerojatnosti jednaka je tjnj/* i prema tome ne

ovisi o vremenu.
Iz ovoga slijedi da kvantna mehanika im a statistild karakter. Ona
ne dozvoljava odreivanje poloaja estice u prostoru ili putanje po kojoj se
estica kree. Pomou valne funkcije moe se samo previdjeti s kojom vjerojatnou e estica biti primijeena u razliitim tokama prostora. Znaaj
Schrodingerove jednadbe ni blizu se ne iscrpljuje u tome to se pomou nje
1 Konjugirano komplelcsna veliiina dobiva se na taj nain da se odgovarajuoj kompleksnoj veliini, imaginama jedinica i zamjeni sa -i, npr. 4 ' = '**((;; V " = *V*. Odavdc jc jasno da sc
gustoa vjerojatnosti nalaenja estice u zadanom intervalu moe izraziti podjednako sa obje
funkcije.

307

moe nai vjerojatnost nalaenja estice u razliitim tokama prostora. Iz te

jednadbe i iz uvjeta koje treba da zadovoljava valna fiinkcija, neposredno
proizlaze pravila kvantiziranja enetgije.
Valna funkcija, da bi imala fizikog smisla treba da bude; jednoznana,
konana i neprekidna u cijelom definicionom podruju varijabli x, y, z. U
Schrodingerovu jednadbu kao pararaetar ulazi ukupna energija E. U teoriji
diferencijalnih jenadba pokazuje se da jednadbe oblika Schrodingerove
nemaju ijeenja koja zadovoljavaju ove uvjete (jednoznanost, konanost,
neprekidnost) za proizvoljni parametar E, nego samo za izabrane vrijenosti.
Te izabrane vrijenosti nazivaju se vlastite vrijednosti parametra E, a odgovarajua tjeenja jednadbe vlastite funkcije problema.
Pored ovoga valna funkcija mora da zadovoljava uvjet:
(14.25.)
tj. valna funkcija mora biti normirana. Integral predstavlja sumu vjerojatnosti
nalaenja estice u svim moguim elementima zapremine, tj. vjerojatnost
nalaenja estice u bilo kom mjestu u prostoru. Ta vjerojatnost je vjerojatnost
sigumog dogaaja i prema tome treba da bude jednaka jedinici.
Najvaniji zadatak kvantne mehanike je nalaenje vlastitih vrijednosti i
vlastitih funkcija estica (ili sistema). Praktinu primjenu pokazat emo na
jednostavnim primjerima.

14.4. ESTICA U JEDNODEMENZIONALNOJ BESKONANO DUBOKOJ POTENCIJALNOJ JAIVfl

D a bismo objasnili znaaj Schrodingerove jednadbe i nain tjeavanja,
koristit emo sasvim jednostavan primjer. Posmatrajmo ponaanje mikroestice u beskonano ubokoj jednodimenzionalnoj potencijalnoj jami, crte 14.2.
Ograniimo kretanje estice u ose x, u granicama x = 0 do x = /. Unutar
potencijalne jame estica je slobodna i potencijalna energijajoj je nula. estica
ne moe izai iz jame je r je U(x < 0) = oo, U(x > /) = . Ovakva potencijalna
jama ne postoji u prirodi, ali se neki problemi u nukleamoj fizici mogu
aproksimirati potencijalnom jamom, za koju Schrddingerova jednadba ima
egzaktna ijeenja. Kako funkcija y zavisi samo o jednoj koordinati x, jednadba (14.21.) moe se napisati u obliku:
(14.26.)

308

U=oo

U=oo

Jt

Crte 142 .

Crte 14.3.

estica ne moe da dospije u podruje van potencijalne jame. Prema

tome, funkcija y van granica jame je jednaka nuli. Budui da valna funkcija
treba da bude neprekidna, to u x = 0 i x = / moraju biti ispunjeni rubni uvjeti:
V (0 ) = 0

(14.27.)
V(/) = 0 .

Unutar jame funkcija y nije identiki jednaka nuli, pa jednadba (14.26.)

zbog U = 0, poprima oblik:
</fy

2m

(14.28.)

Uvoenjem oznake, E = <o2, dobiva se jednadba koja je poznata iz

teorije oscilacija:
^
^ + cd2v = 0 .
cbc
Rjeenja takve jednadbe, imaju oblik:
y(x) = a sin(cox + a).

(14.29.)

(14.30.)

Da bismo zadovoljili rubne uvjete (14.27.) treba izabrati konstante co i a .

Iz uvjeta xy(0) = 0 dobiva se:
vp(0) = a sina = 0

(14.31.)

odakle slijedi da je a jednako nuli. Dalje treba zadovoljiti uvjet:

\)/(/) = asincD/=0.

(14.32.)

309

Odavde slijedi da je:

( a l - i n n (n = 1,2,3.)

(14.33.)

(ti = 0 se odbacuje, jer pri tome \|/ s 0, to bi znailo nema estice).

Iz (14.33.) slijedi, da tjeenja jednadbe (14.28.) imaju fiziki smisao za
samo odreene vrijednosti energije E, koje zadovoljavaju relaciju:
(14.34.)
Na ovaj nain, bez dopunskih zahtjeva (kao to je to radio Bohr) dobili
smo kvantizaciju energije estice, odnosno nali vlastite vrijednosti te energije:
E ^ ^ - n 2; n = l,2,3,...

(14.35.)

2/7u

Shema energetskih nivoa prikazana je na crteu 14.3. Procijenimo rastojanje izmeu susjednih nivoa za razliite vrijednosti mase estice m i irine
jame /. Razlika energije dva susjedna nivoa iznosi:
M = E^ ~ E" = ^ p ( 2 n + l^ ~

f n'

(14.36.)

Uzmimo nekoliko primjera:

Neka se molekuli gasa mase m = 10'27 kg nalaze u posudi dimenzija
/ = 10'1 m, razlika dva susjedna nivoa iznosi:

AE,10'39-/i (J).

Ovako gusto rasporeeni energetski nivoi mogu se smatrati neprekidnim energetskim spektrom energije, kvantizacija se moe zanemariti.
Posmatrajmo slobodne elektrone mase m s 10"30 kg pri istim dimenzijama jam e / = 0,1 m. U tom sluaju razlika energetskih nivoa je:
AE ~ 10'35 n (J) = 10'16 n (eV).
I u ovom sluaju efekt kvantizacije moemo zanemariti.
Meutim, sasvim drugaiji rezultat se dobiva za elektron, ako je oblast
u kojoj se kree reda veliine promjera atoma / * 10"10 m, u tom
sluaju razlika energetskih nivoa iznosi:
A 1 0 " 17> n (J)= 102 - n (eV).
U ovom sluaju diskretnost energetskih nivoa je oigledna.
Vlastite funkcije, prema uvjetu (14.33.) bit e:

Da bismo odredili veliinu a koristit emo se uvjetom normiranja, koji

za dati sluaj ima oblik:
,
c 2] s i n 2f y x l o ! r = l .

( 14.38 .)
o
'
Koristei poznate trigonometrijske relacije sin2* = (1 - cos2x)/2 moemo
rijeiti integral u izrazu (14.38.):

,
/
/ . rm , l
dx = ---------- sm 2 / = - .
2 4mt
1 2
Odavde slijedi da je veliina a jednaka:
(14.39.)
Na taj nain vlastita funkcija ima oblik:
V ,W = - J y s i n ( y x ] n = 1,2,3,...

(14.40.)

Grafici vlastitih funkcija (14.40.) dati su na crteu (14.4a), a gustoa

vjerojatnosti nalaenja estice na razliitim mjestima unutar jame, |vy|2, na
crteu (14.4b).
Kao to se vidi sa crteu, estica u stanju, npr. sa n = 2, ne moe se nai
u sredini jame, jer je ista vjerojatnost da se ona nae i lijevo i desno od
sredine jame. Ovakvo ponaanje estice, oigledno je nespojivo sapredstavom
o oibitama (putanjama).

311

14.5. JEDNODIMENZIONALNI HARMONIJSKI

OSCILATOR
Jednodimenzionalni hannonijski oscilator je estica mase m koja pod
djelovanjem elastine sile, F = - kx oscilira krunom frekvencijom , du
pravca x. Potencijalna energija ove estice je:

Zamjenom ovog izraza u relaciji (14.21.), dobivamo Schrodingerovu jednadbu za iineami harmonijski oscilator:
(14.42.)
gdje je E ukupna energija oscilatora.
Moe se pokazati da ova jednaba ima konana, jednoznana i neprekidna ijeenja samo pri slijedeim vrijednostima parametra E:
(14.43.)
Osnovno (najnie) energetsko stanje se dobija za n = 0, pa je minimalna
energija kvantnog oscilatora:
(14.44.)
Vidimo da je energija osnovnog stanja razliita od nule ak i na temperaturi T = 0 K.
Shema energetskih nivoa harmonijskog oscilatora dana je na crteu 14.5.:

E t = E 0+h co
2 = 0+2ft

(14.45.)

E = Eo+nfUo.

Crte 14.5.
312

Ovaj rezultat se slae sa Planckovim zakonom zraenja apsolutno cmog tijela. Razlika je samo u
tome to je prema Plancku minimalna vrijednost energije jednaka

nuli, dok u kvantnoj mehanici osnovno stanje ima odreenu energiju tual2
Postojanje ove energije potvreno je eksperimentalno. Prouavanje rasprenia
svjetlosti na kristalima kada temperatura tei apsolutnoj nuli pokazuje da ak
i na apsolutnoj nuli ne prestaje osciliranje atoma kao to je to pretpostavljala
klasina teorija.

14.6. HEISENBERGOVA RELACUA NEODREENOSTI

Razmotrimo difrakciju elektrona na dvije meusobno bliske pukotine.
Uslijed interferencije snopova koji se prostiru od dvije pukotine, difirakciona
slika nee biti identina sa difrakcionim slikama dobivenim od pukotina pojedinano. Pri otvorenoj lijevoj ili desnoj pukotini dobiju se raspodjeie elektrona kao na crteu 14.6.a i b. Pri prolazu kroz dvije pukotine slika ne predstavlja zbir raspodjela a) i b) kao to bi bila za makroskopske estice ve se
sastoji od pruga interferencije, crte 14.6.C.
Prema tome vjerojatnost da elektron (ili neka druga mikroestica) dospije
u pojedinane take ekrana pri prolazu snopa kroz obje pukotine nee biti
jednaka sumi vjerojatnosti za sluajeve prolaska kroz svaku pukotinu pojedinano. Iz ovoga slijedi zakljuak koji je nespojiv sa putanjom elektrona.
Ako bi se elektron u svakom trenutku vremena nalazio u odreenoj toki
prostora i kretao po odreenoj putanji, on bi prolazio kroz odreenu pukotinu,

Crte 14.6.
313

t.

prvu ili drugu. Pojava difrakcije, meutim, pokazuje da u prolazu svakog

elektrona uestvuju obje pukotine i prva i druga. Meutim, ne treba zaboraviti
da se kretanje elektrona u katodnoj cijevi preteno izraunava po zakonima
klasine fizike, ali pojam putanje i odreenog poloaja moe se primijeniti
na mikroesticu samo sa odreenim stupnjem tonosti.
Situacija je analogna sa optikim pojavama. Ako su dimenzije prepreka
i pukotina velike u poredbi sa valnom duinom, prostiranje svjetlosti ovija
se du odreene zrake (putanje).
Stupanj tonosti s kojom se na esticu moe primijeniti predstava o
njenom odreenom poloaju u prostoru, dat je relacijom neodreenosti koju
je pronaao njemaki fiziar Wemer Heisenberg1 (Hajzanberg) 1927. godine.
Prema toj relaciji estica ne moe istovremeno da ima potpuno tono odreene
vrijednosti npr. koordinate x i njoj pridruene komponente impulsa p pri
emu neodreenost tih veliina zadovoljava uvjet:

(14.46.)

2
Ovi izrazi izraavaju injenicu da produkt neodreenosti kooidinate i
njoj pridruenog impulsa ne moe, po redu veliine, da bude manji od hJ2.
Da bismo objasnili relaciju neodreenosti, posmatrajmo zamiljeni eksperiment. Posmatrajmo elektron tako da ga osvijetlimo elektromagnetskim
valovima valne duine X, njegov poloaj se ne moe orediti preciznije od
valne duine upotrijebljene svjetlosti, te je Ax X. Da bismo vidjeli eilktron,
on se mora sudariti sa fotonom koji stie u objektiv donosei informaciju.
Pri sudaru, koliina kretanja elektrona se promijeni i postaje neodreena,
prema proraunima (14.4.) do na tsp h/X. Produkt neodreenosti Ap-Ax je
reda veliine Planckove konstante.
Relacije neodreenosti odnose se takoer i na istovremeno odreivanje
energije i vremena. Ogranienje za produkt neoreenosti enetgije i vremena
je slino relaciji (14.46.):
A E A l> -,

(14.47.)

I Wemer Karl Heisenberg, njemaeki teorijski fiziar. Dobitnik Nobelove nagrade (1932) jedan
od najveih fiziara, otkrio matrinu mehaniku.

314

Vidimo da to je tonije odreena jedna veliina, to je vea neodreenost

druge. Mogua su stanja estica u kojima jedna od veliina ima potpuno
preciznu vrijednost, ali je tada druga veliina potpuno neodreena.

14.7. KVANTNOMEHANIKA TEORIJA

VODIKOVOG ATOMA
U atomu vodika elektron se nalazi u Coulombovom polju jezgre, i ima
potencijalnu energiju:
1

Ep 4n8

Ze2

0 4 .48 .)

gdje je Ze naboj jezgre, r rastojanje izmeu jezgre i elektrona a edielektrina

konstanta vakuuma. Schrddingerova jednadba (14.14.) u tom sluaju ima
oblik:
.
2m (
1 Ze2\
.
(14.49.)
A u/+=- E + - ---------- y = 0.
v
(
4t o 0 r

n2

Moe se pokazati da jednadba (14.49.) ima traena rjeenja (jednoznana, konana i neprekidna) u slijedeim sluajevima:
za sve pozitivne vrijenosti parametra E i
za diskretne negativne vrijednosti energije, koja iznosi:
(4ne0) 2 r r i
Sluaj E > 0 odgovara elektronu koji prolijee blizu jezgre i ponovo se
udaljava u beskonanost to je tzv. slobodni elektron.
Sluaj E < 0 odgovara elektronu koji se nalazi unutar granica atoma.
Usporeivanje (13.17.) i (14.50.) pokazuje da kvantna mehanika dovodi do
istih rezultata za energije vodikovog atoma kao i Bohrova teonja. Razlika je
u tome to u kvantnoj mehanici te vrijednosti se dobrvaju loginim putem iz
Schrodingerove jednadbe dok je Bohr, da bi dobio ovaj rezultat, morao da
uvede specijalne kvantne pretpostavke.
Vlastite funkcije jednadbe (14.49.) sadre tri cjelobrojna parametra. Jedan od njih se podudara sa rednim brojem energetskog nivoa n, a druga dva
se obino oznaavaju sa / i m. Ti brojevi nazivaju se kvantni brojevi:
n - glavni kvantni broj,
/ - orbitalni (azimutalni) kvantni broj i
m - magnetski kvantni broj.

315

Za zadano n = 1,2,3,..., brojevi / i m mogu imati slijedee vrijednosti:

/ = 0,1,2,3,..., n-1, ukupno n razliitih vrijednosti,
m = - /, - /+ l,...,- l,0 ,+ i......M , /, ukupno 2/+1 razliitih vrijednosti.
Na taj nain, svakom En (izuzev E {) odgovara nekoliko valnih funkcija
'Vn.i.m koje se meusobno razlikuju po vrijednostima kvantnih brojeva n. I, m.
To znai, da vodikov atom moe da ima jednu te istu vrijednost energije, a
da se nalazi u razliitim stanjima.

14.8. K V A N T N I B R O J E V I
Kao to smo vidjeli, stanje elektrona u atomu vodika odreeno je sa tri
kvantna broja, Meutim, da bi se objasnio anomalni Zeemanov1 (Zeman)
efekt uveden je i etvrti kvantni broj, tzv. spinski kvantni broj.
Prema tome stanje elektrona u atomu prema kvantnomehanikom modelu
odreeno je s etiri kvantna broja koji kvantiziraju odreene fizikalne
veliine, koje su u vezi sa kretanjem elektrona. Te fizikalne veliine su:
Ukupna energija elektrona, E. Ukupna energija elektrona odreena je
glavnim kvantnim brojem n, prema relaciji (14.50.), koji moe imati vrijednosti, n = 1,2,3....... U vodikovom atomu E opada sa kvadratom glavnog
kvantnog broja. Kod sloenijih atoma ukupna energija elektrona takoer zavisi
od n2, ali i od ostalih kvantnih brojeva i njihovih kombinacija.
Moment koliine kretanja elektrona n atomn, Z . U kvantnoj mehanici
se dokazuje da orbitalni (azimutalni) kvantni broj / odreuje iznos vektora
momenta koliine kretanja na ovaj nain:
L = h j l ( l + l)

-(14.51.)

gdje je / orbitalni (azimutalni) kvantni broj, i za dati glavni kvantni broj n,

moe imati slijedee vrijednosti: / = 0 ,1 2 ,...,
P rojekd ja momenta koliine k retanja na zadani smjer, Lt . Kretanje
elektrona po zatvorenoj putanji stvara magnetsko polje tako da se vektor
I Ako se atomi, koji etnitiraju svjcdost, smjeste u magnetsko polje, to e se linije, koje atomi
emitiraju. rascijepiti na nekoliko kompooenti. Tu pojavu je otkrio Zeeman jo5 1896. godine pri
svijetljeaju natrijevih para.
Noimalni Zeemanov efekt sastoji se u tome da se pod jelovanjem magnetskog polja na atom
umjesto jedne linije, lcoju etnitira atom u odsustvu polja, dobivqu tri linije. Medutim, kako to
pokazuje eksperiment, takvo cijepanje se dobiva samo za linije koje nemaju finu strukturu (za
singlctc). Kod Imija, kojc ncmaju fmu strukturu, broj komponcnti je vci od tri, takvo cijepanjc
se naziva anomalni Zeemanov efekt. Anomalni Zeemanov efekt potpuno se objanjava postojanjem elektronskog spina.

316

indukcije B podudara po pravcu i smjeru sa vektorom momenta koliine

kretanja elektrona L . Ako se atom
?< u vanjskom magnetskom polju
indukcije B ,, t iji se pravac i smjer poklapa sa pravcem ose z, crte 14.7.,
onda vektor L , moe da ima samo neke dozvoljene pravce u odnosu na osu
z. Kaemo d a je L prostomo kvantiziran. Ovi dozvoljeni pravci su oreeni
vrijednostima projekcije vektora L na osu z prema relaciji:
L: = mh

(14.52.)

gdje je m magnetski kvantni broj koji moe imati slijedee vrijednosti m = -/,
-/+1, ..., /-1, 0, +1, ..., M , /, ukupno 2/+1 razliitih vrijednosti. Mogue
orijentacije vektora L u odnosu na vanjsko magnetsko polje, za vrijednost
oibitalnog kvantnog broja (/ = 3) date su na crteu 14.8.

Vlastiti moment koliine kretanja, . G. Uhlenbeck (Julenbek) i S.

Goudsmit (Gaudsmit) pretpostavili su 1925. godine da elektron ima vlastiti
moment koliine kretanja i nazvali ga spin. Slino orbitalnom (azimutalnom) momentu koliine kretanja, i spin je odreen spinskim kvantnim brojem
s, koji za elektrone, protone i neutrone iznosi 1/2. Osim ovih estica koje
nazivamo fermioni, postoje estice sa spinom jednakim nuli, bozoni. Fotoni
imaju spinski kvantni broj s = 1. Iznos vektora spina elektrona je:

317

S = h^Js{s +1)

s h.
2

(14.53.)

Komponenta vektora spina u zadanom smjeru

moe poprimiti samo dvije vrijednosti: h/2 i -ft/2,
crte 14.9.
Projekcija vektora spina na z-osu, je kvantizirana
i jednaka:
=

(14.54.)

gdje je ms magnetski spinski kvantni broj ili krae

spinski kvantni broj koji moe imati dvije vrijednosti:
/n, = i .

(14.55.)

Na kraju treba rei, da predstava da je elektron

kuglica koja se obre oko svoje ose potpuno neodriva. Spin treba smatrati unutamjom osobinom koja
pripada elektronu, kao to mu pripadaju masa i naboj.
Orbitalni i spinski moment koliine kretanja elektrona zbrajaju se u ukupni moment koliine kretanja 7 :
J = i +.
(14.56.)
U kvantnoj mehanici pokazuje se da se spin elektrona u odnosu na orbitalni moment koliine kretanja moe orijentirati samo na dva mogua naina:
paralelno i antiparalelno. Spin se dakle, dodaje ili ouzima od orbitalnog
momenta koliine kretanja.
-
Pretpostavka o spinu elektrona je potvrena velikim brojem eksperimenta
i treba je smatrati potpuno dokazanom. Postojanje spina automatski proizlazi
iz jednadbe kvantne mehanike koju je dao Dirac1 (Dirak) i koja zadovoljava
zahtjeve teorije relativnosti.

I Paul Andrian Dirac, engleski fiziar. Njegova relativistika teorija vodikovog atoma je dovela
do teorije antiestica.

318

14.9. PAULIJEV PRINCIP ISKLJUENJA.

PERIODNI SISTEM ELEMENATA
v

Stanje svakog elektrona u atomu odreeno je sa etiri kvantna broja, n,

l, m, ms. U atomu vodika elektron je odreen jednim kompletom kvantnih
brojeva. Meutim u sluaju vieelektronskih atoma, postavlja se pitanje: kako
su rasporeeni Z elektrona po energetskim nivoima, kada se atom nalazi u
osnovnom stanju. Da li su svi elektroni na nivou najnie energije, koji je
odreen glavnim kvantnim brojem n = 1? Odgovor na ovo pitanje dao je
1925. vicarski fiziar W. Pauli' (Pauli), postavivi tzv. Paulijev princip iskljuenja, koji glasi:
U jednom te istom atomu (ili kvantnom sistemu) ne mogu da budu
dva elektrona koja im aju jednake sve kvantne brojeve, n, l, m, mr Ovaj
princip se rnoe formulirati i na dnigi nain: U svakom elektronskom stanju
u atomu moe se nalaziti samo jedan elektron.
Polazei od Paulijevog principa i moguih vrijednosti kvantnih brojeva
moe se izraunati maksimalan broj elektrona za odreene vrijednosti glavnog
kvantnog broja n, prema formuli12:
2 ( 2 / + l ) = 2n2 .
(14.57.)
i-o
Skup elektrona koji imaju jednake kvantne brojeve n i / ini Ijusku.
Skup ljuskd s jednakim n ini grupu ili sloj. U suglasnosti sa vrijednou n,
slojevima se daju oznake pozajmljene iz spektroskopije rendgenskih zraka:
n
sloj

1 2 3 4 5 6 ...
K L M N O P ...

Svaki sloj je podijeljen na ljuske, koje odgovaraju razliitim vrijednostima orbitalnog kvantnog broja /, za odreenu vrijednost broja n. Oznake za
ljuske su takoer preuzete iz spektroskopije, i za razliite / su slijedee:
/
ljuska

0 1 23 45...
s p d f g h ...

Podjela moguih stanja elektrona u atomu na ljuske i slojeve prikazana

je u tabeli 14.1, u kojoj se umjesto oznake ms = 1/2 koriste simboli 1 1 :
1 W. Pauli (1900.-I9S8.), Svicartki fiziar, dobitnik Nobclovc nagrae za fiziku (1945).
2 Suma predstavlja aritmetiiki red
/4

*
319

Tabela 14.1

Sloj
K

Vioo

m,

Ljuska

(ls)J

0
-1
0

U
U
U
u
u
u
u
u
u
u
u
u
u
u

(2s )2

(2p)

(3s)2

(3p)6

V200

H'21.1
V210

V211

V300
V31.1

Hbio
V311
V32.2

1
3

V32-1
V320

'*'321
V322

Maksimalni broj
elektjona 2 / j 2

//

+1
0
-1
0
+1
-2
-1
0
+1
+2

2
8

18
(3d)10

10

Raspored elektrona po kvantnim stanjima (tzv. elektronska konfiguracija)

zasniva se na dva principa: Paulijevom principu iskljuenja i principu minimuma energije atoma kao fizikog sistema. Kod vieelektronskih atoma
energija elektrona zavisi ne samo od giavnog kvantnog broja n ve i od
orbitalnog kvantnog broja /, tako da neki energetski nivoi sa veim n mogu
da budu i ispod nivoa sa manjim n.
v
Paulijev princip daje objanjenje za periodiko ponavljanje osobina atoma. Posmatrajmo periodni sistem elemenata kojeg je formirao Mendeljejev
jo 1869., kada je struktura atoma bila potpuno nepoznata.
Uzmimo, za primjer prva tri elementa sistema: vodik, helij i litij. Atom
vodika ,H sadri jedan elektron, koji se prema principu minimuma energije
smjeta u stanje (ls )1. Atom helija 2He sadri dva elektrona koji su po Paulijevom principu smjeteni u K-sloj zahvaljujui razliitim spinskim kvantnim
brojevima. Elektronska konfiguracija osnovnog stanja atoma helija je prema
tome (ls)2.
Atom litija 3Li ima tri elektrona, pa prema Paulijevom principu samo
dva su smjetena u sloju sa n = I, a trei se smjeta na nivo n = 2, sa orbitalnim
kvantnim brojem 1 = 0. Elektronska konfiguracija atoma litija je (ls)2 (2s)1.
Elektron u stanju 2s ima mnogo veu energiju, pa je slabije vezan za atom

320

nego elektron u stanju ls. Ovakav elektron (2s), naziva se valentni elektro
i uestvuje u kemijskim vezama i odreuje neke osobine litija.
n
Ovakvim razmatranjem moemo analizirati cijeli periodni sistem ele
menata. U tabeli 14.2 dana je elektronska konfiguracija prvih 11 elemenata
Iz tabele vidimo da je stanje sa n = 1 popunjeno helijem, sa n = 2 neonom
Sa natrijem , ,Na poinje popunjavanje stanja sa n = 3, da bi se M sloj popunio
slijedeim inertnim (plemenitim) plinom argonom IgAr.
Tabela 14.2
Redni broj

Element

H
He

2
3
4
5

6
7

8
9

10
11

Li
Be
B
C
N
O

(ls )'
(ls )2
Os )2 (2s)'
d s )2

Ne
Na

Elektronslca konfiguracija

(ls)2 (2s)2 (2 p )'

( ls ) 2 (2S)2 (2P)2
(ls )2 (2S)2 (2p)3
(Is )2 (T a f (2P)4
(ls )2 (2 b)2 (2P)5
(ls )2 (2S)2 (2p)6

(Is )2 (2S)2 (2p)6 (3s)

Ako pogledamo periodni sistem u cijelosti vidimo da popunjavanje novog

sloja poinje alkalnim metalima (jLi, -nNa, ]9K, ^^Rb, J5Cs, ^Fr), a zavrava
se plemenitim plinovima (^He, 10Ne, |gAr, 36Kr,
g^Rn).
Atomi plemenitih plinova imaju zajedniku osobinu da su vrlo stabilni,
to se odraava u velikoj kemijskoj inertnosti. Analogno ovome mogu se
pronai slinosti u kemijskim i optikim osobinama kod elemenata kod kojih
se elektronska konfiguracija zavrava valentnim elektronima: (2s), ( 3 s ) ',...,
(alkalni metali). Elektronske konfiguracije atoma u potpunosti objanjavaju
periodinost fizikih i kemijskih osobina atoma, koju je, isto empirijski,
utvrdio Mendeljejev.
Objanjenje periodnog sistema elemenata uspjeno daje kvantna mehanika na osnovu Paulijevog principa:
Periodino ponavljanje kemijskih i fizikih osobina elemenata je posljedica periodinog ponavljanja brojeva valentnih elektrona u atomima
srodnih elemenata.

321

15. OPTIKI KVANTNI GENERATOR. LASER

15.1. STIMULIRANA EMISIJA

Pored spontanih (svojevoljnih) prijelaza s jednog energetskog nivoa na
drugi javljaju se takoer i prinudni (stimulirani) prijelazi uvjetovani djelovanjem zraenja koje pada na atom. Spontani prijelazi su mogui samo u jednom
smjeru, sa viih nivoa na nie nivoe. Prinudni prijelazi mogu s jednakom
vjerojatnou da se dese kako u jednom tako i u dragom smjera. U sluaju
prijelaza na vii nivo atom apsorbira zraenje koje pada na njega. Pri prinudnom prijeiazu sa jednog od pobuenih nivoa na nii energetski nivo, dolazi
do emisije fotona, koji je komplementaran fotonu pod ijim djelovanjem je
dolo do prijelaza.
Znai, kvantni prijelazi sa viih na nie energetske nivoe deavaju se,
uz emisiju fotona, frekvencije:
= E" ~ Em,
n

(15.1.)

gdje je En >
na dva naina: spontano, tj. samo od sebe i prinudno (stimulirano) pod utjecajem vanjskog djelovanja (fotona).
Spontani prijelazi imaju karakter sluajnih dogaaja, pa se moe go^oriti
o srednjem vremenu kojeg atom provede u pobuenom stanju tzv, srednje
vrijeme ivota u pobuenom stanju. Ovo vrijeme je vrlo kratko j iznosi oko
10"* s. Atom prelazi spontano u osnovno stanje i to poslije jednog ili nekoliko
kvantnih prijelaza. Ovako emitirani fotoni mogu imati bilo koji pravac prostiranja i bilo koju poetnu fazu.
Prinudni prijelazi mogu, sa jednakom vjerojatnou da se deavaju u oba
pravca. Ako se frekvencija upadne svjetlosti m poklapa se jednom od frekvencija (E - E J /h atoma supstance, ona e izazvati dva procesa: prijelaz atoma
iz stanja sa energijom Em u stanje sa energijom En (apsorpcija) i prinudni
prijelaz iz vieg nivoa En u stanje Em. Na crteu 15.1. dat je shematski prikaz:
a) apsoipcija, b) spontana emisija i c) stimulirana emisija.
U sluaju termodinamike ravnotee raspodjela atoma po razliitim energetskim stanjima odreena je Boltzmannovim zakonom (8.39.):

322

Apsorpcija

Spontana emisija
----------------- 9

----- ------

fon=EH-Em

Stimuiirana emisija
"Fe
ha>

; Ato = E.-Em

hto
e----------------- 1-----------------------b)

*)

<0

Crte 15.1.

f,

N, = Ne kT,

(15.2.)

gdje je N ukupan broj atoma, N, broj atoma koji se na temperaturi T nalaze

u stanju sa energijom Et. Iz formule (15.2.) slijedi da se s poveanjem energije,
stanje naseljenosti (populacije), tj. broj atoma u danom stanju smanjuje. Broj
prijelaza izmeu dva nivoa, proporcionalan je naseljenosti polaznog nivoa.
Prema tome, u sistemu atoma koji se nalaze u termodinamikoj ravnotei,
apsorpcija upadnog svjetlosnog vala nadvladat e prinudno zraenje, tako da
e upadni val slabiti pri prolazu kroz supstancu. Da bismo dobili pojaanje
upadnog vala treba na neki nain obmuti naseljenost energetskih nivoa, tj.
postii da se u stanju sa veom energijom E nalazi vei broj atoma nego u
stanju s manjom energijom E. U tom sluaju kaano da je zadani skup
atoma inverzno naseljen. Prema formuli .(15.2.) imamo da je odnos naseljenosti dva nivoa, crte 15.2.
A
kT
(15.3.)
Nm
U sluaju inverzne naseljenosti je (N JN J)> 1, z a E EM> 0. Da bismo
zadovoljili izraz (15.3.) dobivamo negativnu temperatura T. Ovdje treba
napomenuti da je pojam temperature vezan samo za ravnotena stanja, tako
da pojam negadvne temperature treba vezati za stanja inverzne naseljenosti,
koja su neravnotena.
Noimalna naseljenost

E.

E.

E.

Inverzna naseljenost
----- --------------- .

Em

AL>N.

Nm<N.
Crte 15.2.

323

U materijalu sa inverznom naseljenou energetskih nivoa, prinudno zraenje moe prevladati apsorpciju svjetlosti atomima, uslijed ega e se upadni
snop svjetlosti pri prolazu kroz materijal poveati.
U sluaju pojaanja upadnog snopa, moe se rei da je koeficijent apsorpcije postao negativan. esto se za sredinu sa inverznom naseljenou kae
da je to sredina sa negativnim koeficijentom apsorpcije.
Prolazak fotona kroz sredinu sa normalnom naseljenou, u najveem
broju sluajeva dovodi do apsorpcije:
/ =/

gdje je / intenzitet upadnog snopa, I intenzitet proputenog, d debljina sredine

i k koeficijent apsorpcije. U sluaju inverzne naseljenosti, koeficijent apsorpcije je negativan i imamo pojaanje upadnog snopa.
Laser upravo radi na principu stimulirane emisije i sama rije laser potie
od prvih slova engleskog izraza: Light Amplification by Stimuiated Emission
o f Radiation, to u prijevodu znai: pojaavanje svjetlosti stimuliranom emisijom zraenja.
Mada je jo 1917. Einstein predvidio pojaanje svjetlosti pomou stimuliranog zraenja, tek 1960. T. H. Maiman (Majman) je konstruirao prvi optiki
kvantni generator u kome je kao aktivni materijal koriten sintetski rabin.
Praktina primjena stimulirane emisije svjetlosti postala je mogua tek
onda kada je naen nain za postizanje inverzne naseljenosti nekih nivoa
supstance. Pokazalo se, da se u nekim energetskim nivoima elektroni zadravaju relativno dugo (oko 10'3 s). Stanja kod kojih je srednje vrijeme ivota
vee od 10^ s nazivaju se m etastabilna stanja.

15.2. PRINCIP RADA LASERA

Da bismo objasnili princip rada lasera, posmatrajmo tri energetska stanja
atoma, sa energijama: , (osnovno stanje), E2 i E3 (via pobuena stanja),
crte 15.3. Neka je srednje vrijeme ivota u pobuenom stanju E2, vee od
vremena ivota u ostalim stanjima.
Kada se na ovakvu supstancu djeluje vanjskim zraenjem energije E ' .E 3,
zbog apsorpcije fotona mnogi atomi prelaze u stanje 3, a odave spontano
prelaze u stanje 2 ili osnovno stanje 1. Poto je vrijeme boravka u stanju 2
veliko (metastabilno stanje) to se u njemu moe postii inverzna naseljenost
u odnosu na stanje 1. Za takvu sredinu kaemo da je optiki aktivna. Znai,
u ovoj sredini proces emisije fotona, sa firekvencijom:

324

Spontana
etnisija
Inverzna
naseljenost

fico

Stimulirantr
emisija

N.

Crte 15.3.

Ei-E,
0 , = 2
--- L

(15.5.)

bit e intenzivniji od procesa apsorpcije. Pod utjecajem fotona iste frekvencije

dolazi do prinudnog prijelaza E^ E^ u vidu koherentnog zraenja iste frekvencije. Emitirani foton je potpuno isti kao foton koji je izvrio pobudu.
Odravanje atoma u pobuenom stanju vri se pomou specijalnih ureaja
pumpi, naziv potie od njihove uloge, pumpanje (podizanje) elektrona na
vie energetske nivoe. Ovo podizanje obino se postie tzv.
Potuprooptikim pum pam a, to su Ogledalo
pusno
ogledalo
ureaji koji emitiraju veliki broj
fotona (elektrine bljeskalice) i
koji apsorpcijom vre naseljavanje nivoa 3 i E2.
Jednostruki prolaz fotona
kroz radnu sredinu stimulira relativno mali broj pobuenih atoma, pa je potrebno snop fotona
ponovo vratiti u danu sredinu.
Kod lasera se to postie postavljanjem radne (optike) sredine
izmeu dva strogo paralelna ogCrte 15.4.
ledala, crte 15.4. Obino je

325

jedno ogledalo polupropusno a drugo potpuno reflektira svjetlost. Uslijed

viestruke refleksije, dolazi do umnoavanja fotona, a time se pojaava efekt
stimuliranog zraenja. Kao rezultat dobiva se kroz polupropusno ogledalo
zraka, skoro paralelna snopu koherentne, lineamo polarizirane svjetlosti.
Pored veoma visokog stupnja prostome i vremenske koherentnosti laserske zrake (svjetlost) imaju i druge znaajne karakteristike: laserski snop se
moe izvanredno kolimirati, tj. ugao irenja snopa je malen i dmgo, intenzitet impulsnog zraenja dostie vrlo velike vrijednosti i do 1013 W/m2.
Do sada su napravljeni laseri koji pokrivaju iroko polje frekvencija od
vidljive svjetlosti do milimetarskih valova. Pronaeno je stotinjak supstanci
koje imaju pogodne energetske nivoe za postizanje inverzne naseijenosti. Radna (aktivna) sredina moe biti u vrstom ili plinovitom stanju (smjesa helija
i neona, C 0 2, mbin, neodijumsko staklo i dr.). Prema reimu rada laseri mogu
biti kontinuirani i impulsni. Prvi daju kontinuiran snop svjetlosti male snage,
dok impulsni laseri postiu izuzetno veliku snagu u kratkom vremenu.

153. RUBINSK3 LASER

U prvom Iasem koji je izgradio Maiman, radno tijelo je valjkasti tap
od crvenog rubina. Dijametar valjka je reda veliine 1 cm, a duina 5 cm.
Baze mbinskog valjka su briljivo uglaane i predstavljaju meusobno dva
strogo paralelna ogledala. Jedna baza je posrebrena gustim slojem i predstavlja
nepropusno ogledalo dok dmga baza proputa 8% svjetlosne energije. Rubin
je aluminijev oksid (A120 3) u kojem su neki od aluminijevih atoma zamijenjeni
atomima kroma. Od koncentracije kroma ovisi boja mbina. Pri apsoip^iji
svjetlosti ioni kroma Cr+++prelaze u pobueno stanje. U prvoj etapi pobueni
ioni predaju dio svoje energije kristalnoj reetki i prelaze u metastabilno stanje.
Vrijeme ivota iona u metastabilnom stanju ( 10'3 s) je za oko 105 puta vee
od vremena ivota u obinom pobuenom stanju ( 10-8 s). U dmgoj etapi
ioni iz metastabilnog stanja prelaze u osnovno stanje emitirajui fotone valne
duine X = 694,3 nm, ovaj prijelaz je uvjetovan prinudnim zraenjem.
U lasero je mbin osvijetljen pomou ksenonove impulsne lampe koja
daje iroki spektar frekvencija. Pri dovoljnoj snazi lampe veina iona kroma
prelazi u pobueno stanje 3, ovaj proces nazivamo pumpanje. Na crteu
15.5. prikazani su nivoi iona kroma.
Vrijeme ivota nivoa 3 je kratko ( 10"8 s), tako da neki ioni spontano
prelaze na osnovni nivo 1. Takvi prijelazi su oznaeni strelicom A 1}. Meutim,
veina iona prelazi na metastabilni nivo 2.

326

Metastabilno

stanje

Crte 15.5.

Vjerojatnost prijelaza na metastabilni nivo 2, prikazana je strelicom Si2>

znatno je vea nego vjerojatnost prijelaza A iv Pri dovoljnoj snazi pumpanja
broj iona hroma koji se nalaze na nivou 2 vei je od broja iona na nivou 1.
Prema tome, nastaje inveizija nivoa 1 i 2. Spontani prijelaz sa metastabilnog
nivoa na osnovni, moe da izazove prinudno zraenje dopunskih fotona, koji
izazivaju ponovno prinudno zraenje, hd. Na taj nain dobiva se lavina fotona.
Fotoni koji nastaju pri prinudnom zraenju lete u istom smjeru kao i upadm
fotoni. Fotoni iji smjerovi kretanja obrazuju male uglove sa osom kristala,
Hpe mnogostruke refleksije od baze primjerka. Stoga e duina puta u kristalu
biti vrio velika tako da se lavina fotona posebno umnoava u smjeru ose
kristala. Fotoni koji se spontano emitiiaju u diugim smjerovima izlaze iz
kristala kroz njegovu bonu povrinu. Kada jc snop fotona dovoljno intenzivan, jedan njegov dio izlazi kioz polupropusnu bazu kristala.

15.4. HELIJ-NEONSKI LASER

Godine 1961. izraen je prvi plinski laser, koji je predloio Javan (Davan) i koji je radio sa smjesom helija i neona. U njemu se pumpanje ostvaruje
na raun elektrinog pranjenja u plinovima. Cijev u kojoj se vri pranjenje
napunjena je smjesom helija pod pritiskom 10 Pa i neona pod pritiskom
l ( r Pa. Na krajevima cijevi nalaze se planparalelna ogledala, od kojih je jedno
polupropusno. Rad plinslrib lasera zasniva se na uzajamnom djelovanju dva
plina koji imaju bliske eneigetske nivoe, kao to se moe vidjeti na energetskom dijagramu, crte 15.6.

327

3s

2s

o.

i
'

Helij

ls

Neon
Crte 15.6.

Pobuivanje rane sredine se vri u procesu pranjenja, tj. sudarima brzih

elektrona u ioniziranom plinu sa ionima helija, koji se podiu na vii energetski
nivo (2s); Postoji velika vjerojatnost da se ovako pobuen atom helija sudari
sa atomom neona uslijed ega se pobuuju stanja (2s i 3s) neona, a atom
helija se vraa u osnovno stanje.
Na ovaj nain dolazi do inverzne naseljenosti stanja 2s i 3s u odnosu na
stanje 2p atoma neona, tako da postoji mogunost za spontano zraenje slijedeih valnih duina: 632,8 nm, 1152,3 nm i 1117,7 nm (infiacrveno zraenje), koje podlijeu efektu stimuliranog zraenja. Uloga ogledala je ista kao
i kod rubinskog lasera, tj. stimuliraju se samo oni fotoni koji su paralelni sa
osom cijevi.
Helij-neonski laser daje veoma stabilan monokromatski snop svjetlosti,
snage 0,1 do 10 mW (ovisno od uine cijevi). Zbog ovih karakteristika
He-Ne laser je najpogodniji izvor koherentne svjetlosti u vidljivom dijelu
spektra i ima iroku primjenu.

15.5. PRIMJENA LASERA. HOLOGRAFIJA

Teko bi bilo pronai oblast nauke ili tehnike u kojoj se ne primjenjuju
laseri. Pomou lasera mogu se vriti ispitivanja strukture atoma i molekula,
utvrivanje prirode uzajamnih veza, oreivanje strukture ivih elija itd.

328

Laserska tehnika omoguava odravanje veza na velikim udaljenostima, veza

sa kozmikim brodovima, raketama itd. Takoer je znaajna primjena'u industrijskoj obradi materijala, medicini, biologiji, meteorologiji itd. U posljednje vrijeme razvila se vana primjena Iasera u fotografiji. Ova metoda se
razlikuje od klasine, po tome to klasina fotografija registrira samo amplitudu svjetlosnog vala, tj. intenzitet, a faza vala nije zapisana. Metoda fotografiranja koja uspijeva pored amplitude da zabiljei i fazu naziva se holo
grafija prema grkoj rijei holos to znai potpun zapis. Oito svjetlosni
valovi koji omoguavaju potpuni zapis moraju imati strogo definirane odnose
faza i veliki intenzitet. Ovakve valove moe generirati laser. Iz tih razloga
iako je holografija otkrivena 1947. (D.Gabor) praktina primjena poinje tek
sedamdesetih godina 20. stoljea.
Osnovu holografije ini zapis faznih odnosa svjetlosnih valova, to se
moe ostvariti samo pomou efekta interferencije. Princip holografije sastoji
se u sljedeem. Neka svjetlost pada na tokasti objekt i od njega se odbija.
Valna fronta odbijene svjetlosti ima sfemu povrinu. Meutim, realni objekti
nisu tokasti, pa ih moemo predstaviti skupom toaka. Stoga e rezultirajui
val biti jednak sumi velikog broja sfemih valova, a time e i rezultirajua
valna fronta imati kompleksan oblik. Ovakva valna fronta nosi sa sobom
potpunu informaciju o predmetu. Obina fotografija u sebi sadri samo zapis
o veliini amplitude preko razliitog stupnja zacmjenosti emulzije fotofibna.
Da bismo zabiljeili i informaciju o fazi, potrebno je imati dvije zrake:
jednu referentnu (1), ija je faza nepromijenjena i dmga (2) kojoj se faza
promijeni nakon refleksije od objekta.Ove dvije zrake dovedene su zajedno
na fotoplou, gdje interferiraju. Poslije razvijanja, na fotoploi se moe vidjeti
interferenciona slika, to je tzv. hologram. Nain snimanja holograma dat je
na crteu 15.7.
Da bi se obio lik predmeta treba dobiveni hologram osvijetliti referentnom laserskom zrakom. Shema formiranja virtualne slike predmeta dana je
na crteu 15.8. Referentni zrak, proavi kroz hologram, ponaa se isto kao
osnovni zrak pri odbijanju od objekta snimanja, kada se na njegovom putu
nalazila fotoploa. Proces formiranja lika pri prolasku referentnc zrake (1)
kroz hologram predstavlja obmuti proces u odnosu na obrazovanje interferencione slike pri dobivanju holograma. Rezultat ovoga je vjema trodimenzionalna slika predmeta. Osnovna karakteristika holograma je trodimenzionalnost slike koja ukljuuje i efekt paralaksa. Sliku objekta moemo posmatrati
sa svih strana.
Najvanija primjena holografije je holografska interferometrija. Ako u
jednom trenutku vremena snimimo hologram neke povrine tada e drugi
hologram snimljen u nekom dragom vremenskom trenutku sadravati infor-

329

Djeljitelj
snopa

Ogledalo

maciju o promjenama na toj povrini, tj. pomjeranje, naprezanje i sl. Istovremenom rekonstrukcijom oba holograma i interferencijom dobit emo relativne
pomake povrine u odnosu na referentni hologram. Laserski holografeki interferometri se koriste za kontrolu kvaliteta bez razaranja, tj. identificiranje
skrivenih unutranjih defekata. Postupak se sastoji u sljedeem: ispitivani
predmet se pobudi vanjskim udarom, uslijed ega se na mjestima postojeih
defekata javljaju interferencione pruge karakteristinog oblika. Iz njih se moe
zakljuiti o lokaciji defekta, obliku, veliini i nainu njegovog pomjeranja u
procesu deformacije.
*

330

16. FIZIKA JEZGRE (NUKLEARNA FIZIKA)

16.1. SASTAV I KARAKTERISTIKE

ATOMSKE JEZGRE
Rutherfordovi i drugi eksperimenti pokazali su da se atom sastoji od
jezgre, po dimenziji mnogo manje od atoma ali s gotovo cjelokupnom masom
atoma. Jezgra je sastavljena od protona i neutrona, koje jednim imenom zovemo nukleoni. Najvanije osobinejezgre su njena masa i naboj. Naboj jezgre
Ze odreen je brojem protona Z, dok ukupni broj protona i neutrona odreuje
maseni broj jezgre A. Jezgru odreenog elementa karakterizira broj protona
Z i zove se redni broj elementa dok broj neutrona, N = A - Z , moe varirati
a da se pri tome ne mijenjaju kemijska svojstva elementa.
Masa nuklida praktino je jednaka masi atoma, jer je masa elektronskog
omotaa zanemariva. Atomske mase se izraavaju u atomskim jedinicama
mase (1 ajm). Atomska jedinica mase jednaka je 1/12 mase atoma ugljika

1ajm = lu = ~

mase atoma 6C 12 = 1,66063-10'27 kg.

U nukleamoj fizici je uobiajeno da se mase izraavaju u jedinicama

energije, prema relaciji E = mc2. Tako dobivamo za atomsku jedinicu mase
ekvivalent izraen u elektronvoltima:
1^

= 931,478 MeV.

(16.1.)

Proton (p) nije nita drugo nego jezgra vodikovog atoma. On ima naelektrisanje (+e) i masu izraenu u jedinicama eneigije1:
mp - 938,2 MeV.

(16.2.)

Masa elektrona izraena u istim jedinicama iznosi:

mt i 0,511 MeV.

(16.3.)

I Uobiajeno je u nukleamoj fizici, mase estica izraavati ne u masenim ve u energetskim

jedinicama.

331

Neutron (n) je estica bez elektrinog naboja i s masom:

m i 939,5 MeV

(16.4.)

vrlo bliskom masi protona. Razlika u masi neutrona i protona m - mp iznosi

1,3 MeV. Neutron kao i proton imaju spinski kvantni broj s = 1/2.
U slobodnom stanju neutron je nestabilan (radioaktivan) i on se spontano
raspada, pretvarajui se u proton i emitirajui elektron (e~) i jo jednu esticu
koja se naziva antineutrino ( v ).
Raspad protona moe se prikazati na slijedei nain:
n -+/? + e + v .

(16.5.)

Masa mirovanja antineutrina jednaka je nuli. Masa neutrona, kao to smo

vidjeli, vea je od mase protona za 1,3 MeV ili za 2,5 mt. Prema tome, masa
neutrona je vea od ukupne mase estica koje figuriraju na desnoj strani
jenadbe (16.5.) za 1,5 me odnosno za 0,77 MeV. Ta energija se oslobaa
pri raspadu neutrona u obliku kinetike energije estica koje se obrazuju.
Za oznaavanje jezgri obino se koristi simbol:
z
gdje se pod X podrazumijeva kemijski simbol danog elementa. Desno gore
stavlja se maseni broj A, lijevo dolje atomski (redni) broj Z.
Veina kemijskih elemenata ima nekoliko razliitih varijeteta, koji se
razlikuju u masenom broju i zovemo ih izotopi. Tako npr. vodik ima tri
izotopa:
jH1- obini vodik, ili protij (Z=l, N=0)
,H2- teki vodik (D) ili deuterij (Z=l,yV=l)
,H3 - tricij (T) (Z=l, N=2)
Kisik ima tri stabilna izotopa: 80 16, 80 17, 80 18, olovo deset itd.
Izotopi su jezgre sa istim brojem protona Z. Jezgre sa jednakim masenim
brojem A nazivaju se izobari. Kao primjer mogu se navesti jezgre ^Ar40 i
joCa40. Jezgre sa istim brojem neutrona N=A-Z nazivaju se izotoni (npr. 6C 13,
7N 14). Postoje takoer radioaktivne jezgre sa jednakim Z i A, koje se razlikuju
periodom poluraspada. Takve jezgre nazivaju se izomeri.
Jezgra je oko 104 105 puta manja od atoma. Eksperimentima rasprenja
nukleona na jezgrama odreen je radijus jezgre:
(16.6.)

332

gdje je A maseni broj, a r0 konstanta za sve jezgre i iznosi oko 1,2-10'IS m.

Srednja gustoa nukleame supstance iznosi 2 1 0 17 kg/m3, to je za 1014 puta
vea gustoa od gustoe materijala i ne ovisi o vrsti nuklida.

16.2. MASA I ENERGIJA VEZE JEZGRE

Masa mirovanja jezgre MN uvijek je manja od sume mase mirovanja
estica koje sainjavaju jezgru. To je uvjetovano time to se pri sjedinjavanju
nukleona u jezgru oslobaa energija veze
jednaka radu koji bi bilo potrebno izvriti, da bi se jezgra rastavila na nukleone, koji ga obrazuju i da bi
se ti nukleoni meusobno udaljili na rastojanja na kojima praktino ne meudjeluju jedan s drugim.
Znai, energija jezgre je manja od energije sistema nukleona koji meusobno ne djeluju za veliinu jednaku E ^ e Prema relativistikoj relaciji
(10.57.), promjeni mase sistema za veliinu Am, odgovara promjena energije
za veliinu AE = Amc2. Prema tome, smanjenje mase sistema za AM:
6M = Z m p + NmK- M N

(16.7.)

odgovara smanjenju njegove energije za AA/c2. Ova se energija naziva energija veze i iznosi:
E ^ =

+ Nm - Mn).

(16.8.)

Ova razlika u masi AM, naziva se defekt mase jezgre, i predstavlja

karakteristiku svake jezgre.
Naimo energiju veze nukleona u jezgri helija 2He4, koja se sastoji od
dva protona (Z = 2) i dva neutrona (N = 2). Masa atoma helija iznosi 4,00388
mu, odnosno 3 728 MeV. Iz praktinih razloga umjesto mase protona uzmimo
masu vodikovog atoma (938,7 MeV) a umjesto mase jezgre uzmimo masu
helijevog atoma (3 728 Me\0- Uvrtavanjem ovih podataka u jednadbu
(16.8.) dobit emo energiju veze nukleona u helijevoj jezgri:
E ^ = 2 938,2 + 2 939,5 - 3 728 = 28,4 MeV.

(16.9.)

Energija veze jednog nukleona u jezgri helijevog atoma iznosi 7,1 MeV.
Radi usporedbe navedimo da je energija veze valentnih elektrona u atomima
reda veliine 10 eV. Energija veze koja otpada na jedan nukleon (EvrIJA)
naziva se specifina energija veze i ne razlikuje se mnogo od veliine E ^ J A
za helij. Na crteu 16.1. prikazan je grafikon koji pokazuje ovisnost E ^ J A
o masenom broju A.

333

40

80

120

160

200

240
A

Crte 16.1.

Najijae su vezani nukieoni u jezgrama sa masenim brojem 50-60 (tj. za

elemente od Cr do Zn). Energija veze za te jezgre dostie 8,7 MeV/nukleonu.
S porastom A specifina energija veze postepeno opada, za najtei prirodni
element (uran) ona iznosi 7,5 MeV/nukleonu. Ovakva zavisnost specifine
energije veze o masenom broju, energetski omoguava dva procesa: cijepanje
tekih jezgri na nekoiiko lakih i spajanje (sintezu) iakih jezgri u jednu jezgru.
Oba procesa deavaju se uz oslobaanje velike koliine energije.

163 . PRIRODA NUKLEARNIH SILA

'

Ogromna energija veze nukleona u jezgri govori o tome da izmeu nukleona postoji vrio intenzivno meudjelovanje (interakcija). Ova interakcija
ima karakter privlaenja. Ona odrava nukleone na meusobnom rastojanju,
reda veiiine 10'15 m, usprkos jakog elektrostatskog odbijanja izmeu protona.
Nukleama interakcija izmeu nukleona dobila je naziv jak a interakcija. Jaka
interakcija moe se opisati pomou polja nukJeamih sila, ije su osobine
slijeee:
Nukieame sile su kratkog dosega i ovisno o rastojanju meu nukleonima
ponaaju se na slijedei nain:
r > 2-10'15 m, meudjelovanje se ne opaa,
10'15 m < r < 210"15 m, privlano mrfudjelovanje,
r < 10'15 m, jako odbojno meudjelovanje.

334

Jako meudjelovanje ne ovisi o naboju nukleona. Nukleame sile koje

jeluju izmeu dva protona, izmeu protona i neutrona i izmeu dva neutrona,
jenake su po veliini. Ova osobina naziva se neovisnost nukleamih sila o
naboju.
Nukleame sile zavise o uzajamnoj orijentaciji spinova meudjelujuih
nukleona. Tako, naprimjer, neutron i proton se udruuju, obrazujui deuteron,
samo u sluaju da su im spinovi meusobno paralelni.
Nukleame sile imaju osobinu zasienja, to znai da svaki nukleon u
jezgri meudjeluje s ogranienim brojem nukleona. Ta osobina slijedi iz injenice da je energija veze koja otpada na jedan nukleon, priblino jednaka
za sve atome poevi od helija.
Suvremena teorija nukleamih sila pretpostavlja da se uzajamno djelovanje
nukleona ostvamje posredstvom nukleamog polja, i to putem razmjene kvanata
tog polja, tzv. mezona. Jo daleke 1935. godine japanski fiziar Yukawa
(Jukava) je pretpostavio da u prirodi postoje tada jo neotkrivene estice, ija
je masa 200-300 puta vea od mase elektrona, a koje imaju ulogu prijenosnika
nukleamih interakcija. Po analogiji sa fotonima, ija je uloga u elektromagnetnim interakcijama ista, ove hipotetike estice je nazvao teki fotoni. Kako
se po svojoj masi nalaze izmeu elektrona i protona, ove estice su dobile
kasnije naziv mezoni.
Dvanaest godina kasnije (1947.) u kozmikim zracima pronaeni su tzv.
pioni ili Jt-mezoni, za koje se pokazalo da su nosioci nukleamih sila. jc+ i
mezon imaju masu 273 m , (1413 MeV),-a naelektrisani su suprotnim elementamim koliinama elektriciteta e. Masa neutralnog tt mezona je 264 me
(135 MeV). Sve tri estice su nestabilne.
Prema mezonskoj teoriji nukleamih sila jaka interakcija se objanjava
virtualnom razmjenom mezona izmeu protona i neutrona u jezgri, to se
shematski moe predstaviti na ovaj nain:
p < r> n + n *

p < * p + Jt

o
n++p + n~ n++n + ji .

( 16.10.)

U kvantnoj mehanici virtualnim se nazivaju estice koje ne mogu biti

opaene za vrijeme njihovog postojanja. Ove relacije slijede iz zakona ouvanja naelektrisanja i zakona odranja mase i energije. Prema ovoj teonji
nukleon je okmen oblakom virtualnih Jt mezona, koji obrazuju polje nukleamih sila.
Vrijeme ivota Jt+ i Jt~ mezona iznosi 2.55T0'8 s, a jtmezona 2,1T0i 6 s .
Najvei dio nabijenih mezona raspada se po shemi:

335

n+- n+ + v
31" -> H" + v

(16.11.)

gje su |i+ i |i pozitivni i negativni mlon, v neutrino, a v antineutrino.

16.4. RADIOAKTIVNOST
Radioaktivnost je spontani prijelaz nestabilnih izotopa nekog kemijskog elementa u izotop drugog eiementa, koji se deava uz emisiju elem entarnih estica ili jezgri. Osnovni tipovi radioaktivnog raspada su:
alfa raspad,
beta raspad,
spontana fisija i
gama raspad.
Kod prva tri raspada dolazi do transmutacije elemenata i oni su praeni
emisijom odgovarajuih estica, dok je gama raspad praen emisijom fotona
i kod njega jezgra trpi samo energetsku promjenu.
Radioaktivnost izotopa koji se sreu u prirodnim uvjetima, naziva se
prirodnom, dok se radioaktivnost dobivena posredstvom nukleamih reakcija
naziva vjetakom. Izmeu vjetake i prirodne radioaktivnosti nema sutinsie
razlike. Proces radioaktivnog pretvaranja u oba sluaja pokorava se jednakim
zakonima.
Alfa raspad. Alfa estice su jezgre helija 2He4 i nastajupri radioaktivnom
alfa raspadu. Kada nestabilna jezgra emitira a-esticu, maseni broj joj se
smanji za etiri, a redni za dva. Openito a-raspad moe se predstaviti po
shemi:
zZ-4 - + 2. 2^ - 4 + 2H e4.

(16*12.)

Kao primjer moe posluiti raspad izotopa urana U238 koji protie uz
obrazovanje torija Th234:
92U238- + 90Th234 + 2He4.
Brzina kojom alfa estice izlijeu iz jezgre koja se raspada je vrio velika
(107m/s), a kinetika energija lei u opsegu od 4 do 10 MeV. Alfa zraenje
danog raspada ima strogo odreenu energiju, tj. linijski spektar.
Prolazei kroz supstancu, alfa estice postepeno gube svoju energiju troei je na ionizaciju molekula supstance i na kraju se zaustavljaju. Na obrazovanje jednog para iona u zraku troi se u srednjem 35 eV. Na taj nain alfa
estica obrazuje na svom putu oko 105 parova iona. Prirodno, to je vea

336

gustoa supstance, to je manji domet alfa estice u njoj. Tako u zraku pod
normalnim pritiskom domet iznosi nekoliko centimetara, a u vrstoj supstanci
domet dostie nekoliko desetina mikrometara. Alfa estice se mogu potpuno
zaustaviti obinim listom papira.
Beta raspad. Postoje tri razliita tipa beta raspada. U jednom sluaju
jezgra koja se raspada emitira elektron, u drugom pozitron, a u treem sluaju,
koji nazivamo K-zahvat (ili elektronski zahvat) jezgra apsorbira jedan od
elektrona K-sloja atoma.
Prvi oblik raspada nazivamo beta minus raspad (p~). P"-raspad se moe
shematski pisati na ovaj nain:
zX A ^ z n YA + _te + v .

(16.13.)

Kada radioaktivna jezgra emitira esticu (elektron), redni broj joj se

povea za jedan, dok se maseni broj ne mijenja. Pored elektrona emitira se
takoer i antineutrino v . Cijeli proces promie kao kad bi se jedan od
neutrona jezgre X pretvorio u proton, pretrpivi raspad po shemi:

on x - + iP1+ .,e0+ v.

(16.14.)

Kao primjer P_-raspada moe se navesti raspad torija Th234 u protaktinij

Pa234 sa emisijom elektrona i antineutrina:
^Th234-+ Pa234 + _,e + v .
Beta raspad moe se odigrati uz emisiju gama zraka. Razlog njihove
pojave je isti kao i u sluaju alfa raspada, Jezgra potomak moe nastati kako
u normalnom tako i u pobuenom stanju. Prelazei u stanje sa manjom energijom jezgra zrai gama foton. Za razliku od alfa estica, beta-elektroni imaju
najrazliitije energije od 0 do
Drugi oblik beta raspada je beta plus raspad (P*). Neke nestabilne jezgre
koje imaju manjak neutrona emitiraju pozitivne estice mase jednake masi
elektrona, ali naboja +e i tako postaju stabilnije. To je beta plus raspad (p4),
pri kome se jedan proton pretvara u neutron, a iz jezgre izlazi pozitron (e4)
i neutrino (v). Shemu P+ raspada piemo:
(16.15.)

(16.16.)

337

Kao to se vidi iz sheme, atomski broj jezgre potomka je za jedinicu

manji od atomskog broja materinske jezgre. Proces se deava uz emisiju
pozitrona i neutrina, a mogue je i nastajanje gama zraka. Pozitron je antiestica elektrona, a neutrino antiestica antineutrina.
Trei oblik beta raspada K-zahvat sastoji se u tome da jezgra apsorbira
jedan od K-elektrona svog atoma, a kao rezultat toga, jedan proton prelazi u
neutron emitirajui pri tome neutrino:
,p 1+ y ) - > o " , + v.

(16.17.)

Jezgra koja je nastala moe biti u pobuenom stanju. Prelazei zatim u

energetski nie stanje ona emitira gama foton. Shema procesa moe se prikazati na ovaj nain:
ZX A + _,e -> z.lYA + v.

(16.18.)

Kao primjer K-zahvata moe se navesti raspad kalija K40 u argon Ar40:
Gama raspad. Poslije alfa ili beta raspada, jezgra potomak moe biti u
nekom od pobuenih stanja. Jezgra potomak se vraa u svoje osnovno stanje

emitirajui pri tome gama zraenje (y-fotone) odgovarajue energije. Na primjeru raspada izotopa Na24, vidimo da je mogue da jedna jezgra emitira
istovremeno tri y-fotona po jednom raspadu, slika 16.2. Spektri beta i gama
zraenja iz raspada Na24 dati su na slici 16.3.

338

16.5. ZAKON RADIOAKTIVNOG RASPADA

Trenutak spontanog raspada jezgre nekog radioaktivnog izotopa je nemogue predvidjeti, ali se moe odrediti vjerojatnost tog raspada u toku odreenog vremenskog intervala. Prema tome, radioaktivni raspad je statistiki
proces, koji se pokorava zakonima vjerojatnosti. Brzina kojom se raspada
radioaktivni matenjal naziva se aktivnost i jednaka je broju raspada u jedinici
vremena:
dN
(16.19.)
dt
Znak minus oznaava da se broj raspada u toku vremena smanjuje. Aktivnost se mijenja sa vremenom i proporcionalna je broju nestabilnib jezgri
N(t):
A = XN(t),

(16.20.)

gdje je X konstanta raspada i karakteristika je pojedinog radioaktivnog elementa. Iz relacija (16.19.) i (16.20.) slijedi diferencijalna jednadba:
d N = -X N{t)dt,

(16.21.)

koja daje broj raspada za vrijeme dt u trenutku /. Integracijom izraza (16.21.)

dobiva se:
ln N = -X t+ C ,

(16.22.)

gdje je C - integraciona konstanta. Za /= 0, dobivamo da je C = ln Ne pa je,

N = N 0e-^,

(16.23.)

'

339

gdje je N0 broj jezgara u momentu t = 0, a N broj neraspadnutih jezgri do

trenutka vremena t. Relacija (16.23.) predstavlja zakon radioaktivnog raspada.
Ako je A0 poetna aktivnost uzorka:
4 =

= AJV0.

(16.24.)

Vrijeme poluraspada (poluivota) Tm predstavlja onaj vremenski interval u kojem se raspadne polovina atoma radioaktivnog elementa. Uvrstivi
t = Tm i N = N J l u relaciju (16.23.) dobivamo da je vrijeme poluraspada
jednako:
_
ln2 0,693
(16.25.)
Grafiki prikaz zakona radioaktivnog raspada dat je na crteu 16.4.

Crte 16.4.

Jedinica za aktivnost radioaktivnih izvora u Meunarodnom sistemu jedinica mjera (SI) je bekerel (Bq). Aktivnost od 1 Bq ima onaj izvor u kome
se u jednoj sekundi deava jedan raspad. Meutim, u praksi se jo uvijek
moe sresti i vansistemska jedinica za aktivnost, kiri (Ci). Aktivnost od jednog
kirija (1 Ci) ima onaj izvor u kome se u jednoj sekundi deava 3,7-1010raspaa:
lC i = 3,71010Bq.

340

16.6. CIJEPANJE JEZGRE (FISIJA)

Fisija je proces cijepanja teke jezgre na dva priblino jednaka fragmenta
uz oslobaanje energije. Godine 1938. njemaki naunici O. Hahn (Han) i
F. Strassmann (trasman) primijetili su da pri ozraivanju urana neutronima,
nastaju elementi iz sredine periodnog sistema, barij i lantan. Dalja istraivanja
su pokazala da se cijepanje moe odigrati na vie naina.
Fisija je nukleama reakcija koja karakterizira cijepanje teke jezgre na
dva fragmenta, dvije lake jezgre, pri emu je zbir rednih brojeva jednak
rednom broju mete. Kako proces fisije ima statistiki karakter, to postoji oko
etrdeset naina cijepanja teke jezgre, pri emu su najvjerojatnija cijepanja
na fragmente ije se mase odnose kao 2:3. Fizibilne jezgre su izotopi WU 235
(sadran 0,7% u prirodnom uranu) 92U233 i s+Pu239 kojih nema u prirodi nego
ih dobivamo neutronskim ozraivanjem.
Cijepanjem jezgre U 235 postoji vjerojatnost nastajanja oko 300 razliitih
radioaktivnih produkata fisije. Na crteu 16.5. dat je relativni odnos fragmenata razliite mase, koji nastaju pri cijepanju U235 sporim (termalnim)
neutronima (energije 0,025 eV). Sa crtea vidimo da je vjerojatnost obrazovanja fragmenata iste mase mala ( 10'2 %) dok se obrazovanje fragmenata
sa masenim brojevima 95 i 140 (2:3) javlja u 7% sluajeva.
U uranu i slinim jezgrama fisija se najee izaziva neutronima. Kad
neutron ue u jezgru i vee se za ostale nukleone, osloboena eneigija vezivanja pobuuje jezgru iznad minimalne energije potrebne za fisiju i jezgra se

341

raspada. Jedan od moguih procesa fisije U235 nakon zahvata sporog (termalnog) neutrona moe se prikazati shematski:
92U235 + n,-+ 92U236 -> X + Y + ( 2 -3 ) 0/j i + oko 200 MeV, (16.26.)
gdje su X i Y fragmenti fisije. Energija vezivanja po nukleonu najvea je za
srednje teke jezgre (oko 8,5 MeV), dok je za vrlo teke kakav je uran (oko
7,6 MeV). Uzmimo da su fragmenti X i Y, masenih brojeva 96 i 140 vezani
u prosjeku sa 8,5 MeV a uran U235 sa 7,6 MeV, osloboena energija u fisiji
bie jednaka razlici energija vezivanja:
E = 8,5 MeV (96+140) - 7,6 MeV 236 = 212 MeV.
Od ove energije oko 85% oslobodi se u obliku kinetike energije fragmenata, ostatak kao kinetika energija neutrona, alfa i beta estica i gama
zraka.
Jedan od naina na koji se ostvaruje cijepanje jezgre U235 moe se prikazati na slijedei nain:
OTU235 + /!,-> n Um - 5JCs140+ 37Rb94 + 2 y .
Fragmenti cijepanja, cezij i rubidij takoer trpe daljnje transmutacije:

~ 140 n 140-+j,La
. 140-+5,Ce
^ 140

Cs ^ -Ba

P"

P"

p~
P"

p"

p"

Krajnji produkti cerij Ce140 i cirkonij Zr94, su stabilni.

Cijepanjem jezgri U235, Pu239 i U233 nastaje nekoliko neutrona, to omoguava ostvarivanje lanane nukleame reakcije. Ako imamo z neutrona obivenih cijepanjem jedne jezgre, mogue je sa njima izazvati cijepanje z jSzgri
od kojih dobivamo z2 novih neutrona, koji e izazvati cijepanje z2 jezgri, itd.
Na taj nain, broj neutrona koji se dobije, raste geometrijskom progresijom.
Meutim, proces umnoavanja neutrona protjecao bi na opisani nain samo
u sluaju kad bi svaki neutron bio zahvaen jezgrama koje se cijepaju, to u
realnim uvjetima nije sluaj. Mnogi neutroni prije nego to budu zahvaeni
jezgrama naputaju zonu reakcije ili budu zahvaeni jezgrama koje nisu sposobne za dezintegraciju, tako da vei broj neutrona ne uestvuje u stvaranju
novih neutrona. Prirodni uran sadri 99,27% izotopa U238, 0,72% U235 i oko
0,01% U234. Na taj nain, na svaku jezgru U235 koja se cijepa pod djelovanjem
sporih neutiona, otpada 140 jezgri U238 koje zahvaaju neutrone bez dezintegracije. Zato u prirodnom uranu ne nastaje lanana reakcija dezintegracije.
Lanana nukleama reakcija u uranu moe se ostvariti tako da se iz prirodnog urana izdvoji izotop U235, koji je sposoban za dezintegraciju. U komadu

342

istog U235 svaki neutron zahvaen jezgrama izaziva cijepanje sa emisijom u

prosjeku 2,5 neutrona. Meutim, ako je masa komada izotopa U235 manja od
neke kritine mase to e veina neutrona izletjeti van zone reakcije i nee se
ostvariti lanana nukleama reakcija. U sluaju kad je masa komada vea od
kritine, neutroni se brzo umnoavaju i reakcija dobiva karakter eksplozije.
Prema raunima njemakog fiziara Heisenberga (Hajzenberg) kritina masa
za U235 iznosi 9 kg.
Na ovom principu zasniva se djelovanje atomske (nukleame) bombe.
Nukleamo gorivo U235 ili Pu239 podijeljeno je u dva dijela ije su mase manje
od kritine mase. Masa svakog komada je manja od kritine mase i zbog toga
ne dolazi do lanane reakcije. Poto u Zemljinoj atmosferi postoji odreen
broj neutrona uslijed kozmikog zraenja, da bi izazvali eksploziju dovoljno
je spojiti dijelove nukleamog goriva u jedan komad s masom veom od
kritine. Lanana reakcija u atomskoj bombi odvija se pomou brzih neutrona.
Na crteu 16.6. dana je
shema (nukleame) atomske
bombe. Fisioni materijal (U235
ili Pu239) nalazi se odvojeno (1)
i ukupna masa je vea od kritine mase. Do eksplozije dolazi naglim spajanjem tih masa
pomou klasinog eksploziva
(2), Cijeli ureaj je smjeten u
masivni omota (3) koji slui
kao reflektor neutrona i uva nukleamo gorivo od rasprenja prije nego to
dovoljan broj jezgri ne oslobodi svoju energtju. U nukleamoj bombi koja je
baena na Hiroimu fisioni materijal bio je ^U 235, a u onoj na Nagasaki ^Pu239.

16.7. N U K L E A R N I R E A K T O R
Kao materijal koji dezintegrira u reaktorima koristi se prirodni uran obogaen uranom U235. D a bi se sprijeio zahvat neutrona jezgrama U23* nukleamo gorivo se razmjeta u blokove izmeu kojih se stavlja moderator, tj.
materijal koji usporava neutrone do termalnih brzina. Mada se neutroni ee
sudaraju sa jezgrama U238, vjerojatnost da doe do cijepanja jezgre U235 je
vea od vjerojatnosti zahvata neutrona u jezgm U238. Jezgre moderatora treba
da imaju malu vjerojatnost zahvata neutrona i veliku vjerojatnost elastinog
rasprenja. Ovakve uvjete ispunjava deuterij, grafit i berilij (Be). Da bi se
smanjila energija neutrona dobivenih fisijom (2 MeV) do termikih brzina
(0,025 eV) potrebno je oko 25 sudara u tekoj vodi (D20 ).

343

Crte 16.7.

Prvi nukleami reaktor puten je

u rad 1942. godine u ikagu (SAD),
pod nikovodstvom talijanskog fiziara Enrika Fennia1. Kao gorivo koriten je uran a moderator je bio grafit
pa se ovakav reaktor naziva uran-grafitni reaktor. Na crteu 16.7. prikazana je shema reaktora.
Nukleamo gorivo U235 je smjeteno u odvojene blokove (1) izmeu
kojih se nalazi moderator - grafit (2).
Da bi se mogla zaustaviti lanana reakcija u reaktoru, odnosno vriti kontrola procesa, koriste se ipke od kadmija ili bora (3). Kadmij i bor imaju

Brzi neutroni 100%

1 EnrikoFermi (1901.-1954.) talijsnski fiziiSar, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1938.Njegovi

glavni radovi su na podruiju nuklearne fizike i fizike elementamih estica.

344

tu osobinu da intenzivno apsorbiraju neutrone. Uvlaenjem ipki u reaktor

smanjuje se koeficijent umnoavanja neutrona, a time se zaustavlja proces
fisije.
Proces nukleame fisije u reaktorima sa prirodnim uranom moe se prikazati na crteu 16.8.
Prvi industrijski reaktori, izgraeni u SAD, pravljeni su za proizvodnju
dezintegracionog materijala za atomske bombe (Pu239), dok je prva atomska
centrala za proizvodnju elektrine energije napravljena u SSSR 1954. godine,
snage 5 MW. Napomenimo da je nukleama elektrana koja radi u Krkom
(Slovenija) snage 600 MW.

16.8. T E R M O N U K L E A R N A R E A K C IJA (F U Z IJA )

Spajanje lakih jezgri u jednu jezgm naziva se fuzija i deava se uz
oslobaanje ogromnih koliina energije. Poto je za sintezu jezgri potrebna
visoka temperatura, ovaj proces se naziva termonuklearna reakcija. Da bismo savladali potencijalnu barijeru, uvjetovanu Coulombovim (Kulonovim)
odbijanjem, jezgre sa rednim brojevima Z, i Z^ treba da imaju energiju:
=

4 t ie 0

rN

(16. 27. )

gdje je rN radijus djelovanja nukleamih sila koji iznosi oko 2 1 0 15 m. ak i

za najlake jezgre sa Z, = Z^ = 1, ta energija iznosi:
E = 1.15-10'6 J 0,7 MeV.

(16.28.)

Na svaku jezgm koja se sudara otpada polovina navedene veliine (0,35

MeV). Srednjoj energiji toplotnog kretanja od 0,35 MeV odgovara temperatura
reda veliine 2109 K (prema relaciji E = kT, gdje je k = 1.38 I0'23 JK"1). Meutim, fuzija lakih jezgri moe se ostvariti na znatno niim temperaturama
(107 K). Ovo se moe objasniti na slijedei nain: statistika raspodjela estica
po brzinama, podrazumijeva da postoji uvijek jedan broj jezgri ija energija
znatno prelazi srednju vrijednost.
Na principu fiizije zasniva se hidrogenska bomba. Da bi se postigla
potrebna temperatura od 107 K koristi se kao upalja atomska bomba (fisija).
Za hidrogensku bombu obino se koristi sinteza deuterija i tricija:
,H2 + ,H3 - jHe4 + n + 17,6 MeV.

(16.29.)

345

Pri ovoj reakciji oslobaa se energija od 17,6 MeV to iznosi oko 3,5 MeV
po nukleonu. Radi usporedbe navedimo da cijepanje jezgre urana oslobaa
oko 0,85 MeV po nukleonu.
Sinteza jezgri vodika u jezgre helija je izvor energije Sunca i zvijezda,
u ijoj unutranjosti temperatura dostie 107108 K. Sinteza u zvijezdama
ostvaruje se na dva naina. Pri niim temperaturama javlja se sinteza dva
protona koji obrazuju jezgru helija 2He2, koja se raspada radioaktivnim beta
P+ raspadom:
,H' + ,H ' -+ jHe2 -+ ,H2 + P++ v + 1,35 MeV.

(16.30.)

Tako dobivena jezgra tekog vodika (deuterij) ,H2 sudara se s protonom

i sa njim tvori tricij:
,H 1 + ,H2 ,H3 + P+ + v + 4,6 MeV.

(16.31.)

Proces se zavrava reakcijom:

2He3 + 2He3 - + jHe4 + 2p

(16.32.)

tj. formiranjem jezgre helija i va protona.

N a viim temperaturama veu vjerojatnost ima jedna draga termonukleama reakcija, tzv. ugljino-duini ciklus. Konani rezultat svih etapa ovog
ciklusa je obrazovanje jezgri helija. Ovakvim termonukleamim fuzionim reakcijama na Suncu (i zvijezdama) dolazi do smanjenja koliine vodika i poveanja koliine helija. Meutim, obzirom na postojee koliine vodika moe
se oekivati da e se tokom slijedeih nekoliko milijardi godina ove nukleame
reakcije odvijati skoro nesmanjenim intenzitetom.

16.9. KONTROLIRANA FUZIJA

Na Zemlji je fuziona energija dobivena samo u veoma kratkotrajnim
eksplozijama hidrogenskih bombi. Meutim, ovo su nekontrolirane fiizione
reakcije.
Kontrolirane termonukleame reakcije, bit e mogue ostvariti tek onda,
kada se u laboratorijskim uvjetima ostvare uvjeti slini onima koji vladaju u
zvijezdama. Kontrolirana fuzija, pruit e ovjeanstvu neiscrpan izvor iste
i jeftine energije. Naprimjer, pri fuziji deuterija, koji je sadran u 1 litri obine
vode, oslobodilo bi se isto toliko energije koliko se dobije sagorijevanjem
oko 350 litara benzina.

346

Kao sirovinu za kontroliranu fuziju treba koristiti deuterij i tricij, ije su

zalihe u oceanima neiscipne. Posebno su interesantne ove reakcije koje se
mogu ostvariti u ionizovanoj vreloj plazmi vodika:
,H2 + ,H2 -+ jHe3 + n + 3,25 MeV
,H2 + 1H2 -> ,H e 3 + p + 4,0M eV

(16.33.)

,H2 + ,H3 -> 2He4 + n + 17,6 MeV.

U hidrogenskoj bombi termonukleama reakcija ima nekontroliran karakter. Za ostvarivanje kontrolirane termonukleame reakcije potrebno je dostii
i odravati u nekoj zapremini temperatum reda veliine 108 K. Na tako visokoj
temperaturi supstanca predstavlja potpuno ionizovanu plazmu. Za ostvarivanje
kontrolirane termonukleame reakcije postoje ogromne tekoe. Pored toga to
je potrebno ostvariti visoku temperatum, problem je odiavanje plazme u
zadanoj zapremini. Dodirivanje plazme sa zidovima suda dovodi do njenog
hlaenja. Osim toga, zidovi od bilo kakvog materijala na takvoj temperaturi
bi brzo isparili.
Problem izolacije plazme pokuava se rijeiti tzv. magnetnom termoizolacijom. Kada se kioz smjesu lakih plinova propusti veoma jaka elektrina
struja, dolazi do slijedeih pojava: a) uslijed intenzivne ionizacije dolazi do
stvaranja plazme, b) plazma se zagrijava na raun izdvojene toplotne energije
i c) dolazi do formiranja plazmenog stupa oko uzdune ose. Magnetsko polje
elektrine strnje djeluje na svaku naelektriziranu estieu, koja se kree du
plazmene niti, Lorentzovom silom F, uslijed ega plazmeni stup biva odvojen
od zidova suda i koncentrira se oko uzdune ose suda, (crte 16.9a).

b)
Crte 16.9.

347

Pojava saimanja plazmenog sloja u magnetskom polju poznata je kao

pinefekt. Naalost, plameni sloj pokazao se veoma nestabilan, crte 16.9b.
Suvremeni plameni reaktori ostvarili su plameni stup u veoma kratkom vremenu (djelii sekunde). Pored toga postignute temperature plazme su niske
(106 K), a plameni stup je nedovoljno stabilan tako da se brzo izgubi termoizolacija i stup se raspada. U posljednje vrijeme, uspjelo se dobiti supervisoke
temperature (108 K) unutar male zapremine, fokusiranjem snanog laserskog
snopa i time ostvariti termonukleamu reakciju ali u vrlo kratkom vremenu.
Od pedesetih godina 20. stoljea fiziari cijelog svijeta rade na razvoju
fuzionih reaktora. Poseban uspjeh su postigli reaktori na principu saimanja
plazme magnetskim poljem kojeg su prvi predloili ruski fiziari Tamm i
Saharov. Ovaj nain ostvarivanja kontrolirane fuzije poznat je pod imenom
tokam ak to je akronim za rusku kovanicu toridalnaya kamera magnitanaya katushka. Snaga prvih reaktora na bazi fuzije bila je od nekoliko vata
do megavata krajem drugog milenija. Fuziona tehnologija na bazi tokamaka
dostiglaje maksimalnu snagu fuzionib reaktoraod 10,7 MW (SAD, Princeton,
1994.). Ovdje treba napomenuti da su ovo jo uvijek laboratorijska istraivanja
jer je uloena snaga za ostvarivanje kontrolirane fuzije bila 30 MW, a vrijeme
trajanja 1-2 sekunde. Projekt poznat pod imenom ITER u koji su ukljuene
sve zemlje razvijenog svijeta (SAD, Rusija, Japan, Europska zajednica), planira da e do 2008. godine biti napravljen reaktor snage 500 MW, koji se jo
uvijek ne bi mogao koristiti u komercijalne svrhe jer bi, prema projektu,
korisna snaga bila samo 40 MW.
Ako se uzme u obzir stanje raspoloivih energetskih resursa na bazi
fosilnih goriva, energetiari predviaju da e ve 2020. godine doi do nedostatka energije jer su ovi izvori neobnovljivi, a altemativni izvori (vjetar,
Sunce, hidroenergija itd.) nedovoljni da osiguraju poveane potrebe za energijom, posebno, zemalja u razvoju. Gledajui oima fiziara, jedina rAlna
ansa da se osiguraju potrebne koliine energije je razvoj fuzione tehnologije,
jer fuzionog goriva (deuterij, litij) ima u skoro neogranienim koliinama na
naoj planeti (mora, oceani).
Fiziari smatraju da mogu rijeiti problem kontrolirane fuzije do 2050.
godine. Reaktor (DEMO) koji se planira imao bi komercijalnu namjenu a
fuziona snaga bi iznosila 4000 MW i imao bi snagu 1000 MW elektrine
energije to je dovoljno za grad od 1 000 000 stanovnika (prema amerikim
standardima).

348

17. ELEMENTARNE ESTICE

17.1. UVOD
Zasluga za uvoenje pojma atoma u teoriji strukture materije pripada
starim grkim filozofima. Odmah treba naglasiti da ti stari atomi nisu isto
to i atomi s kojima mi danas radimo. Nije jednostavno tono znati to su
grki filozofi razumijevali pod pojmom atom; sredinje pitanje koje ih je
zaokupljalo bilo je: da li je ili nije tvar neogranieno djeljiva. Ako nije neogranieno djeljiva, onda emo kad tad doi do ieje o elementamim sastojcima
tvari - atomima. Uzmimo komad materijala i drobimo ga na sve sitnije i
sitnije djelie. Na kraju dolazimo do estica koje su dalje nedjeljive i to su
atomi (rije atom zapravo znai nedjeljiv).
Grki atomisti vjerovali su da je tvar zaista izgraena od atoma; nekako
su osjeali da se mnotvo elementamih struktura moe objasniti pomou razliitih konfiguracija atoma. Uglavnom ni mi danas ne mislimo puno dmgaije,
ali sigumo postoji golema ralika izmeu naih kvantitativnih teorija i maglovitih nagaanja antikih filozofa. *
Da podsjetimo itaoce na povijest atomske teorije; u 19. stoljeu atomska
hipoteza dovela je do znaajnog uspjeha u razumijevanju niza prirodnih pojava. Na osnovu pretpostavke o atomima moemo shvatiti temeljnu injenicu
kemije, tj. da se svaki kemijski spoj uvijek sastoji od odreenih temeljnih
kemijskih elemenata u odreenim omjerima, karakteristinim za spojeve. Pogledajmo na oiglednu injenicu da se kemijski spojevi mogu predstaviti
jednostavnim formulama kao to su H20 , H2S 0 4 i NaOH. Upadljivo je da se
u tim formulama pojavljuju mali cijeli brojevi koji kau da se dvije jedinice
vodika spajaju s jednom jedinicom kisika da bi nastala jedna jedinica vode,
itd. Pretpostavimo li da je tvar graena od atoma, odmah emo shvatiti te
empirijske injenice: kemijski spojevi sastoje se od nevelikog broja atoma.
Dva atoma vodika spajaju se s jednim atomom kisika i tvore jednu molekulu
vode. Vrlo jednostavno. Kao daljnju potvrdu atomske hipoteze moemo navesti uspjeh kinetike teorije plinova to su je razvili J. C. Maxwell i L. Boltzmann. Pretpostavivi da je plin roj molekula koje se u posudi nasumice gibaju
i estoko meusobno sudaraju i sudaraju sa stjenkama posude, ta je teorija

349

objasnila mnoga svojstva plinova. Pomou nje se, uspio procijeniti Avogadrov
broj.
Imajui u vidu takve dokaze o postojanju atoma, teko je povjerovati da
je gotovo do konca 19. stoljea bilo znanstvenika koji su odbacivali atomsku
hipotezu zato to nije bilo direktnih dokaza da je tvar graena od atoma.
Atomi grkih filozofa nisu istovjetni s dananjim atomima. Prije svega,
nai atomi nisu nedjeljivi: izgraeni su od protona, neutrona i elektrona. Ulogu
atoma u shvaanjima starih Grka trebali bi na neki nain predstavljati protoni, neutroni, elektroni i mnotvo drugih elementamih estica. to podrazumijevamo pod elementamom esticom? Tona defimcija tog pojma danas
je pomalo spoma, ali za nae potrebe na to pitanje dat emo ovaj jednostavan
i praktian odgovon estica se smatra elementamom ako je se ne moe opisati
kao sistem sloen od dragih jo elementamijih jedinica. Elementama estica
nema dijelova, niti je izgraena od bilo ega jo jednostavnijeg. Prema
takvoj definiciji proton, neutron i elektron su elementame estice, ali vodikov
atom ili uranova jezgra to nisu.
Ako se dva komada mramora sudare velikom brzinom, razmrskat e se
u manje komade. Na isti nain e se dvije vodikove molekule posiije sudara
velikom relativnom brzinom razbiti u komade. Meu takvim komadima, osim
ako brzina nije vrlo velika, nai emo vodikove atome, protone, elektrone;
dragim rijeima, nai emo komponente od kojih su molekule bile izgraene.
to se dogodilo u oba ta sluaja moemo opisati ovako: Silina sudara nadjaala
je kohezivne sile koje su drale skupa dijelove mramora, ili vodikove molekule, pa su se ti objekti razletjeli u komadiima. Na slian nain moemo
interpretirati mnotvo nukleamih reakcija. Jezgre su izgraene od protona i
neutrona, pa ako se brzi proton sudari s jezgrom, moe se dogoditi da nekoliko
protona i neutrona bude izbaeno iz jezgre.
,
Meutim, razmatramo li silovit sudar dviju elementamih estica, kao to
su va protona, otkrivamo pojave koje se kvalitativno razlikuju od gomjih
pojava. Ako npr. proton vrio velike energjje udari u dragi proton, poslije
sudara oba e protona ostati protoni, ali emo meu produktima te reakcije
nai i nekoliko novih elementamih estica, npr. pi mezona. Kaemo da su u
toj reakciji nastali pi (7t)-mezoni (nazivamo ih jo i pioni). To nije jedino to
se moe ogoditi u sudara protona s protonom: protoni mogu i nestati, a
umjesto njih mogu se pojaviti nove estice koje se zovu K mezoni ili hiperoni,
crte 17.1.
Isto se tako moe dogoditi da u estokom sudaru dva elektrona poslije
reakcije imamo tri elektrona i jedan pozitron. S drage strane, ako se sudare
elektron i pozitron, moe se dogoditi da te dvije estice ieznu (kaemo da
su se ponitile, anihilirale) pa ostane samo elektromagnetsko zraenje u obliku

350

gama kvanta. Stvaranje i ponitavanje

estica, vano je svojstvo prirode. Oito da te pojave nemaju analogiju u
drobljenju komada mramora, ili u kemijskim reakcijama. Kemijsku reako
ciju moemo opisati tako da kaemo
da nove molekule nastaju od elemenata koji su sastavni dijelovi drugih
molekula. Pri takvom opisu atome
moemo smatrati sastavnim dijelovima molekule. Za razliku od toga, razmotrit emo dogaaj kada dvije estice koje su se sudarile ostaju i poslije
sudara u kojemu je nastalo vie novih
Crte 17.1.
estica. Da bismo eksperimentalno ustanovili da li je neka estica elementama ili sloena, nastojimo stvoriti uvjete da sc ona sudari s drugom csticom,
pa da posmatramo produkte reakcije. Tom metodom u stanju smo razbiti
molekulu na zasebne atome, a atome na elektrone i jezgre, pa je pravilno
kazati da su molekule izgraene od atoma, koji su opet izgraeni od clektrona
i jezgri. Fiziari 19. stoljea zaista su pogrijeili mislei da su atomi neunitivi
i nedjeljivi. Ispostavilo se da se atom moe razbiti. To isto vrijedi i za jezgre.
Samo, za njihovo rarf)ijanje potrebno je znatno vie energije nego za razbijanje
atoma.
Pomou modemih akceleratora moemo proizvesti snopove estica vrlo
visokih energija, pa postoje mogunosti za razbijanje estica.

o-

17.2. K O Z M I K O Z R A E N J E
Iz Svemira na Zemlju neprekidno pada fluks atomskih jezgri (uglavnom
protona visoke energije) u srednjem 10 GeV, a pojedine cstice dostiu energiju i do 1010 GeV. To tzv. primarno kozmiko zraenje obrazuje u zemljinoj
atmosferi sekundarno zraenje, u kojem se sreu sve u dananje vrijeme poznate elementarne estice.
estice primarnih kozmikih zraka tipe neelastine sudare sa jezgrama
atoma u gomjim slojevima atmosfere, rezultat ega je postanak sekundamog
zraenja. Na visinaraa niim od 20 km kozmike zrake imaju potpuno sekundami karakter. U sastav sekundamih kozmikih zraka ulaze dvije komponente.

351

Jedna od njih jako se apsorbira u olovu i zato je nazrvamo meka; druga,

meutim, prodire kroz veliku debljinu olova i zove se tvrda.
Meka komponenta sastoji se iz kaskade ili pljuskova parova elektron-pozitron. Gama foton, koji je nastao kao rezultat nukleame transformacije
ili naglog koenja brzog elektrona, prolijeui blizu atomskog jezgra, obrazuje
par elektron-pozitron. Koenje tih estica ponovo dovodi do obrazovanja gama
fotona. Procesi stvaranja parova i generacije gama kvanata izmjenjuju se jedan
s drugim sve dok energija gama fotona ne postane nedovoljna za obrazovanje
para. Kako je energija prvobitnog fotona vrlo velika, to moe da nastane
mnogo pokoljenja sekundamih estica prije nego se prekrati razvitak pljuska.
Tvrda, prodoma komponenta kozmikih zraka sastoji se uglavnom iz miona.
Ona se prvenstveno obrazuje u gomjim i srednjim slojevtma atmosfere na
raun nabijenih 71-mezona (i dijelom K-mezona).
Do nedavno, kozmiko zraenje bilo je jedini izvor estica sa energijom
dovoljnom za obrazovanje mezona i hiperona. Pozitron, mioni, pi-mezoni i
mnoge druge estice prvi put su opaene u sastavu kozmikih zraka. Godine
1952. u SAD puten je u rad prvi sinhrofazotron (akcelerator) koji je omoguio
da se dobiju protoni energije do 3 GeV, koja spada u oblast energija primamog
kozmikog zraenja. Zato je ovaj sinhrofezotron dobio naziv kozmotron. Danas
postoje akceleratori koji omoguavaju energije i 100 GeV (LEP-Large Electron Positron Collider, Cem). U planu su SSC (SAD) protonski kolajder i do
vieod 10 TeV, i LHC (Large Hadron Collider) u Cemu. U sadanjem trenutku
teko je zamisliti da e se u skoroj budunosti praviti vee maine jer i ove
sadanje kotaju izuzetno mnogo. Za SSC planirano je u 1995. goini utroiti
6,5 milijardi dolara i njegovo dovrenje e ekati povoljnije financijske prilike.
Pojavom akceleratora izgledalo je da e znaaj kozmikih zraka za i^uavanje u oblasti elementamih estica izgubiti na znaaju. Sada smo, meutim,
sigumi da e daljnja izuavanja u podraju visokih energija biti vezana iskljuivo za kozmike zrake.

173. METODE PROMATRANJA ELEMENTARNIH

ESTICA
Elementame estice mogu se promatrati zahvaljujui tragovima koje one
ostavljaju pri svom prolasku kroz tvar. Karakter tragova omoguava da se
sudi o predznaku naboja estice, njenoj energiji, impulsu i sl. Nabijene estice
izazivaju ionizaciju molekula na svom putu. Neutralne estice ne ostavljaju
tragove, ali se mogu opaati u trenutku raspada na nabijene estice ili u
trenutku sudara sa nekom jezgrom. Prema tome, u krajnjoj liniji, neutralne

352

estice se takoer mogu opaati po ionizaciji izazvanoj od njih stvorenim

nabijenim esticama. Na slici 17.1. prikazan je snimak ponitenja protona i
antiprotona u mjehurastoj komori. Komora se Judazi u magnetskom polju
okomitom na ravninu snimka. Tragovi negativnih esrica sayijaju se u smjeru
kazaljke na satu, a tragovi pozitivnih estica u obznutotn smjeru. Tragovi
sporih estica su debeli, dok su tragovi vrlo brzih etica tanke, uglavnom
isprekidane linije.
Ureaji koji se koriste za registriranje ionizirajuih etica dijele se u
dvije giupe. U prvu spadaju ureaji koji registriraju injenicu prolaska estice
i osim toga, u nekim sluajevima, omoguavaju da se sudi o njenoj energiji.
U drugu grupu spadaju ureaji koji omoguavaju promatranje tragova estica
u tvari. Meu uredaje za registriranje nbrajaju se ionizacione komore i brojai
sa plinskim pranjenjem. Takoer se koriste erenkovljevi brojai, scintilacioni a u novije vrijeme poluvodiki - gennanijski detektori.
Nabijene estice, koje prolaze kroz supstancu, izazivaju ne samo ionizaciju nego i pobuivanje atoma. Vraajui se u normalno stanje, atomi emitiraju vidljivu svjetlost. Tvari u kojima nabijene estice pobuuju svjetlosnu
iskru (scintilaciju) nazivaju se scintilatori. Scintilatori mogu da budu organski
(benzen, naftalin, itd.) i neorganski NaI(Tl), CsI(Tl), KI(T1). Za protonske

Slika 17.1. Snunak ponitcnja protona i antiprotona u lcomori na mjeburic.

Glavni dogaaj jc u arcdini snimka. Antiproton upada odozgo.

353

brojae obino se koriste scintilatori od plastike. Danas se koriste poluvodiki

detektori posebno u spektrometriji ionizirajuih zraenja, radi velike moi
rczolucije.
U spektrometriji alfa estica i drugih tekih nabijenih kaona koriste se
silicijeve diode sa povrinskom barijerom. U spektrometriji gama zraenja
danas se koriste dva tipa Ge-detektora (germanij), tzv. Ge(Li), germanij-litij
detektor u kojem je driftovan litij i HP-Ge detektor, od vrlo istog (high
purity) germanija.
U detektore sa tragovima ubrajaju se Wilsonova komora, mjehurasta
komora, vamina komora i emulzione komore. Staza iona, kojom prolazi
nabijena estica, postaje vidljiva u Wilsonovoj komori zato to na ionima
dolazi do kondenziranja zasienih para neke tenosti. U mjehurastoj komori,
koju je konstiuirao D. Glaser 1952. godine, zasiene pare zamijenjene su
pregrijanom prozranom tekuinom. Ionizirajua estica koja proleti kroz komoru izaziva bumo kljuanje tekuine, uslijed ega je trag estice oznaen
lancem mjehuria pare, koji obrazuju trag, slika 17.1. Mjehurasta komora,
kao i WiIsonova komora, radi u ciklusima. Komora se puta u rad naglim
sniavanjem tlaka uslijed ega rana tekuina prelazi u metastabilno pregrijano
stanje.

17.4.
KLASE ELEMENTARNIH ESTICA
j..
Pod elementamim esticama podrazumijevamo takve mikroestice iju
unutranju struktum na dananjem stupnju razvoja fizike, nije mogue prikazati kao ujedinjenje mgih estica. U svim do sada promatranim pojavama
svaka takva estica ponaa se kao cjelina. Elementame estice mogu se pretvarati jedna u dmgu. Da bismo objasnili osobine i ponaanje elementamih
estica potrebno im je, pored mase, elektrinog naboja i spina pridmiti niz
dopunskih, za njih karakteristinih veliina (kvantnih brojeva).
Prije samo tridesetak godina izgledalo je da je atom sastavljen samo od
elektrona, protona i neutrona i da se pomou njih moe izgraditi sve to nas
okruuje. Danas je poznat veliki broj elementamih estica koje se mogu podijeliti u etiri skupine (klase):
Fotoni, y (kvanti elektromagnetskog polja).
Leptoni. Tu se ubrajaju estice koje ne uestvuju u jakoj interakciji:
mioni, elektroni i neutrino. Svi leptoni imaju spin 1/2. Takve estice pokoravaju se Fermi-Diracovoj statistici (koja uzima u obzir Pauliev princip) uslijed
ega se nazivaju fermioni. Svi leptoni uestvuju u slaboj interakciji. Oni

354

elektromagnetskoj inSSkcTji8* ^ (m,0ni ' eIektroni) uestvuJu talcoer i u

Tabela 17.1.

355

veliine 10'8 s. K-mezoni se raspadaju obrazujui n-mezone i leptone ili samo

leptone. Nabijeni rr-mezoni raspadaju se, obrazujui leptone. Sheme raspada
mogu se vidjeti u tabeli 17,1. Za razliku od leptona mezoni uestvuju ne samo
u slaboj (i ako su nabijeni i ^iektromagnetskoj interakciji) nego i u jakim
interakcijama koje se oituju u njihovom meudjelovanju, a takoer i u meudjelovanju izmeu mezona i bariona. Spin svih mezona jednak jc nuli. estice
sa cijelim (ili nultim) spinom podinjavaju se statistici Bose-Einsteinovoj, pa
se nazivaju bozoni.
Barioni - klasa bariona objedinjuje u sebi nukleone (p. n) i nestabilne
estice s masom veom od mase nukleona, koje su dobile naziv hiperoni (X,
+, zPt -, 2 , H-). Svi barioni uestvuju u jakoj interakciji i prema tome
aktivno meudjeluju sa atomskim jezgrama. Spin svih bariona jednak je 1/2,
tako da barioni predstavljaju fermione. Izuzev protona svi barioni su nestabilni.
Pri raspadu bariona, pored ostalih estica, obavezno se obrazuje barion. Ta
zakonitost je. jedan vid zakona o ouvanju barionskog broja.
U zadnje vrijeme otkriveno je vie od 200 kratkoiveih estica koje su
dobile naziv rezonance. Te estice predstavljaju rezonanma stanja koja obrazuju dvije ili vei broj elementamih estica. Vrijeme ivota rezonanci je vrlo
kratko 10"2310'22 s. To dokazuje da se raspad rezonanci dogaa na raun jake
interakcije. Raspad dnigih estica ostvaruje se na raun slabe (ponekad elektromagnetske) interakcije. Zato su njihova vremena ivota dua.

17.5. ESTICE I ANTIESTICE

Schrodingerova jednadba (14.9.) ne zadovoljava zahtjeve teorije relativnosti; ona nije invarijantna u odnosu na Lorentzove transformacije. Godifie
1928. engleski fiziar Paul Dirac naao je relativistiku valnu jednadbu za
elektron iz koje slijedi niz vanih posljedica. Prije svega, iz tjeenja te jednadbe na prirodan nain, bez bilo kakvih dopunskih pretpostavki, dobiva se
spin i brojana vrijednost vlastitog magnetskog momenta elektrona. Na taj
nain se je razjasnilo da spin predstavlja veliinu koja je istovremeno i kvantna
i relativistika.
Diracova jednadba takoer omoguava da se predvidi postojanje antiestice elektrona, pozitron. Iz Diracove jednadbe ne dobivaju se za ukupnu
energiju slobodne estice samo pozitivne, ve i negativne vrijednosti. Pri
zadanom impulsu estice p postoje ijeenja jednadbe koja odgovaraju energijama (10.56.):
E = J c 2p 2 + tc 4 .
(17.1.)

356

Izmeu najmanje pozitivne vrijednosti (+macr) i najvee negativne

(-m^c2) vrijednosti postoji interval vrijednosti energija, koje se ne mogu ostvariti. irina tog intervala je 2
crte 17.2a.
Na taj nain, dobivaju se dvije oblasti vlastitih vrijednosti energije: jedna
poinje sa +2m0c2 i prostire se do +oo, a druga poinje sa - 2 m ^ i prostire
se do oo. estica sa negativnom energijom treba imati veoma udne osobine.
Prelazei u stanje sa sve manjom energijom (tj. sa po moulu rastuom negativnom energijom), ona bi mogla emitirati energiju, recimo u obliku zraenja, pri emu bi, poto |is| niim nije ogranieno, estica sa negativnom
energijom mogla izraiti beskonano veliku koliinu energije. Do analognog
zakljuka moe se doi na slijedei nain: Iz relacije E = mc* slijedi da e
kod estica sa negativnom energijom masa takoer biti negativna. Pod djelovanjem siie koenja, estica s negativnom masom ne treba da se usporava
ve da se ubrzava, vrei nad izvorom sile koenja beskonano velik rad.
Zbog tih tekoa, trebalo bi izgleda, pretpostaviti da stanja s negativnom
energijom treba iskljuiti iz razmatranja jer dovode do apsurdnih rezultata.
To bi, meutim, protunjeilo nekim opim principima kvantne mehanike.
Zato je P. Dirac izabrao drugi put. Prelpostavio je da se prelazi elektrona u
stanja s negativnom energijom obino ne primjeuju iz tog razloga to su svi
postojei nivoi s negativnom energijom ve zaposjednuti elektronima. Napomenimo da se elektroni, kao i dmge estice s polucijelim spinom pokoravaju
Paulievom principu koji zabranjuje da u jednom te istom stanju bude vie od
jedne estice.
Pieina Diracu vakuum je takvo stanje prostora u kojem su svi nivoi
negativne energije zaposjednuti elektronima, a nivoi s pozitivnim energijama
su slobodm (crte 17.2.). Ako jedan od elektrona koji se nalaze na negativnom
nivou primi energiju koja prelazi irinu zabranjene zone, koja iznosi Im^c2,
to e taj elektron prei u stanje s pozitivnom energijom i ponaat e se kao
estica s pozitivnom masom i negativnim nabojem. Vakancija (upljina)
obrazovana pritom u skupu negativnih nivoa, treba da se ponaa kao elektron
koji ima pozitivni naboj. Naime, odsustvo estice koja ima negativnu masu
i naboj, oitovat e se kao prisustvo estice s pozitivnom masom i pozitivnim
nabojem. Ova prva predskazana (teoretski) estica nazvana je pozitron.
Pri susretu pozitron i elektron iezavaju (anihiliraju) tj. elektron prelazi
s pozitivnog nivoa na vakantni negativni. Energija, koja odgovara razlici tih
nivoa, oslobaa se u vidu zraenja. Na crteu 17.2b strelica 1 predstavlja
stvaranje para elektron-pozitron, a strelica 2 njihovu anihilaciju.
Teorija Diraca bila je toliko revolucionama da veina suvremenika
bila je nepovjerijiva prema njoj. Meutim, 1932. godine ameriki fiziar G.
Anderson opazio je pozitron u sastavu kozmikih zraka. U WiIsonovoj komori,

'

357

-------------------- 1 1------------------

+oJ
2

=0

=0

-m^c1

a)

b)
Crfe 17.2.

smjetenoj izmeu polova magneta, pozitron je ostavio isti trag kao i elektron
koji jc istovremeno nastao, samo je taj trag bio zakrivljen u suprotnu stranu.
Raanje para elektron-pozitron nastaje pri prolazu y fotona kroz tvar.
To je jedan od osnovnih procesa koji dovodi do apsorpcije gama zraka
u supstanci. U potpunoj sugiasnosti sa Diracovom teorijom minimalna energija
y-fotona pri kojoj se raa par jednaka je ImrfP- = 1,02 MeV. Radi zakona
ouvanja impulsa u procesu stvaranja para treba da uestvuje jo jedna estica,
koja preuzima razliku impulsa y-fotona i sumamog impulsa eiektrona i pozitrona. f'rema tome proces se pie u obliku:
y + X -> X + e ~ + e*,

(17.2.)

gdje je X jezgro u ijem polju sila dolazi do stvaranja para. Pri anihilaciji je
zakon ouvanja impulsa uzrok nastanka dva ili tri y-fotona, koji se razlete na
razne strane:
*
e~ + e*>y + y +(y).

(17.3.)

Elektronsko-pozitronski parovi mogu da nastanu i pri interakciji y-fotona

sa elektronom; ili u sudaru dva elektrona:
y + e~ >e +e~ + e*
e~ + e~ > e~ + e~+ e~ + e*.

(17.4.)

U neto izmijenjenom obliku Diracova jednadba moe se primijeniti ne

samo na elektrone (pozitrone) nego i na druge estice sa spinom jednakim
1/2. Prema tome za svaku takvu esticu (npr. proton ili neutron) mora postojati
antiestica. Po analogiji sa (17.3.) stvaranje paraproton-antiproton (p - p ) ili
neutron-antineutron (n n ) mogio bi se oekivati pri sudaru nuldeona do-

358

vo|jno visoke energije. Ovo je eksperimentalno postignuto jo daleke 1955

godine u akceleratoru, prema slijedeoj shemi:
P p >p + p + p + p
ili
P + n >p + n + p + p .

(17.5.)

Proton i antiproton anihiliraju prema slijedeoj shemi, crte 17.3 Vidimn

da se anihilacijom proton-antiproton obrazuju pioni koji se raspadaju na mione
3 miom na elektrone, pozitrone i elektronska i mionska neutrina:
p + p -> Jt+ + 7 r + jr

(1 7 6 )

Crte 17.3.

359

Antiestice postoje ne samo za fermione, ve i za bozone. Tako naprimjer

je antiestica jr--mezonu. Poznate su samo etiri estice koje su
identine sa svojim antiesticama. To su foton, n-mezon i dva A-mezona.
Oigledno je, da estice koje su identine sa svojim antiesticama ne mogu
da anihiliraju. Ako se barionima, gdje se ubrajaju i nukleoni (n i p ) , pripie
barionski broj (naboj) B = +1, a antibarionima barionski broj B = 1, to e za
sve procese u kojima uestvuju barioni i antibarioni bit karakteristino ouvanje barionskog broja.
Napomenimo da zakon, ouvanja barionskog broja uvjetuje stabilnost
najlakeg bariona-protona. Dmgi zakoni ouvanja (energije, impulsa, momenta impulsa, elektrinog naboja, itd.) ne zabranjuju naprimjer, proces:
7i+-mezon

p - e+ + v + v
koji bi u krajnjem sluaju doveo do anihilacije atoma. Meutim, takav proces
deavao bi se uz smanjenje barionskog broja za jedinicu i stoga je nemogu.
Analogno tome, zakon ouvanja elektrinog naboja uvjetuje stabilnost najlake
nabijene estice - elektrona, zabranjujui naprimjen
e~

-> y + Y+ v.

Da bismo objasnili procese u kojima uestvuju leptoni potrebno je uvesti

kvantni broj L, koji se zove leptonski broj ili naboj. Leptonima se pripisuje
L = +1, antileptonima L = 1, a svim ostalim esticama L = 0. Pri tome bez
izuzetka, javlja se u svim procesima ouvanje ukupnog leptonskog broja
spomenutog fizikalnog sistema.
Prema CPT1 teoriji osnovni parametri antiestice trebaju imati slijedee
vrijednosti:
estica
Elektrini naboj
Masa
Spin
Magnetski moment
Vrijeme ivota
Barionski broj
Leptonski broj

Antiestica
e

V
X

B
L

-B
-L

1 Prema CPT teoriji, zakoni prirode se ne mijenjaju pri istovremenoj trostmkoj zamjeni: estica-antiestica, desno-lijevo i direktan tok vremena-invetzan tok vremena.

360

U sluaju neodiavanja barionskog broja, najlaki barion-proton mogao

bi se raspasti na estice iji je ukupni barionski broj nula. Naprimjer:
p > e++ ji
B = +\ 0
0.
Meutim, do danas jo nije eksperimentalno potvren raspad protona.
Ako se i dogaa, vjerojatnost je toliko mala da proton moe da ostane stabilan
u toku najmanje 1030 godina. A to je mnogo vie od starosti Svemira, tj. od
vremena koje je proteklo od poetka njegovog irenja do danas (10-20)10'
godina.
Vremenski interval od 103 godina toliko je velik da je teko zamisliti
neki proces koji toliko dugo traje. Naprimjer, ako se sjetimo prie o mitolokom orlu, koji jednom u 100 godina slijee na visoku planinu da otri
svoj kljun, jednostavno se moe izraunati vrijeme potrebno orlu da na taj
nain sravni planinu veliine Bjelanice. Pokazalo se da je to vrijeme manje
milijardu puta od vremena ivota protona. Do danas nije opaen raspad protona
mada se trenutno vre veoma skupi eksperimenti koji bi mogli opaziti spontani
raspad bar jednog protona. U Japanu je konstruiran ogromni detektor Kamioka,
instaliran na dubini od 1 000 m ispod planine Ikenoyama koji bi trebao u
toku godine registrirati spontani raspad protona (u bazenu koji sadri 33 000
tona vode ima 2 1034 nukleona). Ako je vrijeme ivota protona 103' bilo
bi za oekivati 1 000 raspada protona godinje, ali do danas nije registriran
ni jedan raspad. Treba napomenuti daje rije o najkompliciranijim mjerenjima
koje je ovjek do sada uspio organizirati uz pomo najmonijih kompjutera.
Slini eksperimenti se izvode u SAD, Francuskoj, Rusiji, Indiji.

17.6. TEORIJA VELIKOG UJEDINJENJA

Teorija ujedinjenja predvia neodravanje barionskog broja. Kao rezultat
dala bi neophodnu esticu X koja je odgovoma za taj proces. Donedavno se
pretpostavljalo da postoje etin osnovna tipa meudjelovanja: gravitacijsko,
slabo nukleamo, elektromagnetsko i jako nukleamo. U svakodnevnom ivotu
nam je dobro poznato gravitacijsko i elektromagnetsko meudjelovanje. Jako
nukleamo meudjelovanje je odgovomo za vezu izmeu nukleona u jezgm.
Slabo nukleamo meudjelovanje odgovomo je za procese kao to je beta
raspad. U tabeli 17.2. datc su osnovne karakteristike meudjelovanja (interakcija).

361

Tabela 17.2.
Tip interakcije
1. Nukleama-jaka
2. Elektromagnetska
3. Nukleama-slaba
4. Gravitacijska

Kvant - prijenosnik
interakcije

Konstanta
interakcije

gluoni

00

y-foton, m = 0,
w +, w -, Z

io-J

10-'7

bozcmi, m 80 GeV

io-'4

00

graviton (7) m = 0

Radijus
djelovanja (m)
io

-15

10^

Vidimo da se karakteristine veliine pojedinih interakcija razlikuju jedna

od druge. Kako nai jedinstvenu teoriju i ove pojave dovesti u vezu. Izvoenju
takve teorije posvetio je A. Einstein veliki dio svog ivota ali bez veih
uspjeha. On to nije mogao uraditi u to vrijeme jer nije imao eksperimentalne
podatke o pojedinim tipovima interakcije koji su dostupni dananjim teorijskim fiziarima. Sama ideja o zajednikoj teoriji izgledala je i jo je uvijek
vrlo privlana.
Sredinom ezdesetih godina Amerikanci S. Glashow i S. Weinberg i
Pakistanac Abdus Salam izveli su prvu ujedinjenu teoriju za procese u mikrosvijetu, koja je ujedinila slabu i elektromagnetsku interakciju. Pokazano je
da na dovoljno visokim eneigijama (reda nekoliko stotina GeV-a) sile elektromagnetske i slabe interakcije postaju usporedive po veliini, kvanti-prijenosnici slabog i elektromagnetskog polja, mogu se ujediniti u jednu grupu,
i slabi i elektromagnetski procesi se mogu opisivati jednim istim jednadbama.
Pri prijelazu na nie energije ta se simetrija naruava. Dok su raniji kvanti
slabe interakcije slino fotonima imali nultu masu mirovanja, danas ona iznosi
80 GeV, to ima niz posljedica. Kao prvo smanjuje se radijus djelovanf slabe
interakcije, kao drugo na energijama, malim u usporedbi s masom kvanta koji
prenosi interakciju, konstanta slabe interakcije takoer je mala, to jest sila
interakcije se smanjuje.
Glashow-Weinberg-Salamova teorija dobila je blistavu eksperimentalnu
potvrdu kada su na akceleratoru u Cemu (eneva) otkriveni kvanti prijenosnici
elektroslabe interakcije W i Z bozoni. Te estice s kvantom svjetlosti - fotonom, obrazuju jednu grupu koja je dobila naziv teka svjetlost. Za otkrie
W-bozona C. Rubia i S. Van der Mer dobili su Nobelovu nagradu za fiziku
1984. godine. Izvoenje teorije elektroslabe interakcije predstavlja jedno od
krupnijih dostignua u fizici elementamih estica. Zbog toga su prirodno
poeli da se pojavljuju pokuaji da se njene osnovne ideje proire dalje na
izvoenje ujedinjene teorije jakih i slabih i elektromagnetskih interakcija. I u

362

posljednje vrijeme napravljen je znaajan progres u opisivanju jakih interakcija. Godine 1963. Gell-Mann je postavio hipotezu da su mezoni i barioni
sloeni sistemi, izgraeni od sitnijih estica koje je nazvao kvarkovi.
Kvarkovi imaju niz egzotinih svojstava. Oni nemaju cjelobrojan elektrini i barionski naboj, a osim toga imaju jo jedan kvantni broj, koji se
naziva boja (color). Tako da svaki kvark moe da se nae u tri stanja koja
se meusobno razlikuju po boji (uvjetno, na primjen crvena, zelena i plava).
Prema suvremenim predstavama veza kvatkova u barionima i mezonima
ostvaruje se izmjenom gluona (eng. glue - lijepak). To je bezmasena estica
koja na neki nain lii na fotone, prijenosnike elektromagnetskih interakcija.
Meutim, sami fotoni nemaju elektrini naboj dok gluoni imaju odreenu
boju. Zato, za razliku od fotona gluoni mogu interagirati jedan s drugim.
Teorija obojenih kvarkova naziva se kvantna kromodinamika.
Prorauni pokazuju da na fantastino velikim energijama, reda 1014-1 0 1S
GeV, konstanta jake interakcije postaje usporediva po veliini s konstantom
elektroslabe interakcije. To znai da na tako velikim energijama procesi jake,
slabe i elektromagnetske interakcije deavaju se s jednakom vjerojatnosti i
mogu se opisati u okviru jedne teorije. U tabeli 17.3. date su osnove karakteristike kvarkova i gluona.
Tabela 173.

1.

Pretpostavlja se da postoji esf kvarkova i osam gluooa

2.

Naziv kvarka i njegov elektrini naboj

Up
u
2/3
Down
d
-1/3
Charm
c
2/3
Strangeness
s
-1/3
Beauty/bottom
b
-1/3
Top/tiuth (?)
t
2/3

3.

Barionski broj (naboj) kvarka je

(Q):

B - 1/3

4.

Svaki kvark ima odgovarajui antikvark:

5.

Svaki kvaric ima tri boje

6.

Kvarkovi meusobno interagiraju izmjenom gluona

u,d,c,'S,b ,7

7.

Gluoni imaju boju i mogu da interagiraju meusobno

8.

Svaki barion se sastoji od tri kvarka, a svaki mezon od dva

Na crteu 17.4. prikazana je shema grae protona i neutrona.

363

Crte 17.4.

Proton (uud)
B = 1 ,0 = 1
5 = 1/3 + 1/3 + 1 /3 = 1
Q = 2/3 + 2/3 - 1/3 = 1

Neutron (udd)

B = 1,2 = 0
5 = 1 / 3 + 1/3 + 1 / 3 = 1
g = 2/3 - 1/3 - 1/3 = 0

Mada kvaricovi nisu identificirani u slobodnom stanju, postoje eksperimentalni dokazi za njihovo postojanje, jedino se jo trae eksperimentalni
dokazi za7 kvark. Na crteu 17.5. prikazana je shema grae mezona:
7t+-mezon ( u d )
_-mezon ( u d )
B = 0, Q = 1
B = 0, g = -1
5 = -1/3 + 1/3 = 0
B = 1/3 - 1/3 = 0
0 = 2/3 +1/3 = 1
2 = -1/3 - 2/3 = -1

Crte 17.5.

Prvi model velikog ujedinjenja napravili su ameriki fiziari G. Georgy

i S. Glashow. Poto takvi.modeli istovremeno opisuju jake i slabe interakcije,
kod njih se kvarkovi, koji uestvuju u jakim interakcijama i leptoni, koji
uestvuju uglavnom u slabim interakcijama, ujedinjuju u jednu grupu. Pri
tome se uvodi nova interakcija, koja prevodi lanove te grupe jedne u druge.
Ali kvarkovi imaju barionski naboj a leptoni nemaju. Zbog toga, ta nova
leptokvark interakcija, treba naruiti zakon odranja barionskog broja. Kvant

364

- prenosilac takve interakcije - treba da ima izuzetno veliku masu, odnosno

energiju priblino jednaku energiji, na kojoj se deava veliko ujedinjenje, oko
1014-1 0 15 GeV. Takve estice ne mogu se dobiti ni suvremenim akceleratorima, ni u kozmikim zracima, nazvane su leptokvarkovi. Njihova masa je
usporediva sa masom najjednostavnijih bakterija.
Tako velika masa leptokvarka objanjava zato proton ivi tako dugo.
Stvar je u tome da takve interakcije na naim malim energijama imaju malu
vjerojatnost. Tek na energijama koje su uporedive sa masom leptokvarka,
poinju dominirati procesi u kojima je naruen barionski broj.
Vidimo da suvremena teorija ne zabranjuje postojanje procesa u kojima
se ne odrava barionski broj. Istina eksperimentalno takve reakcije jo nisu
otkrivene, ali se u bliskoj budunosti oekuje takva situacija. Iz teorije slijedi
da su procesi najoekivaniji na visokim energijama od 1014 do 101S GeV. Na
crteu 17.6. prikazan je raspad protona
p -> e+ + Jt
kojeg pretskazuje teorija velikog ujedinjenja. Prijenosnik takve interakcije je
leptokvark X, koji prevodi kvarkove u leptone. U procesu izmjene izmeu
kvarkova protona, d kvark prelazi u lepton e+, a jedan od u-kvarkova u svoju
antiesticu u .

17.7. T E O R IJA V E L IK E E K S P L O Z IJE

I T E O R IJA V E L IK O G U JE D E V JE N JA
Jo na poetku 20. stoljea, izuavanjem spektara zraenja udaljenih
zvjezdanih maglina, primijeen je crveni pomak. Prema Dopplerovom efektu to znai da se objekti koji zrae udaljavaju. Dvadesetih godina ameriki
astronom Edvin Hubble je uspio odrediti rastojanje do nekih nama bliih
galaksija. Na osnovu ovih rezultata Hubbl je pokazao da je brzina udaljavanja

365

galaksija direktno proporcionalna rastojanju R od nje. Koeficijent proporcionalnosti H, naziva se Hubblova konstanta:
v = HR.

(17.7.)

Od tada je prolo pola stoljea astronomi su izmjerili crvene pomake za

veinu objekata i za sve njih vai Hubblov zakon.
Pokazano je da se, znajui brojnu vrijednost Hubbleove konstante moe
odrediti starost Svemira, to jest vrijeme proteklo od trenutka kad su sve
galaksije koje vidimo bile u jednoj toki. To vrijeme je obmuto proporcionalno Hubbleovoj konstanti i iznosi 10' godina. Zakljuak koji slijedi
iz Hubbleovog zakona vrijea zdrav razum. to to znai da su galaksije bile
u jednoj toki? Zato se Svemir poeo iriti? to je bilo do trenutka irenja?
Sva ta pitanja ostaju i dalje bez cjelovitog odgovora.
Poznati vedski astrofiziar H. Alfven napisao je 1979. godine: Suvremena kozmoloka teorija prestavlja vrhunac apsurda - ona tvrdi da je sav
Svemir nastao u odreenom trenutku, slino eksploziji atomske bombe, koja
je imala priblino dimenzije glave iodice. Izgleda da u dananjim intelektualnim krugovima prednost teoriji velike eksplozije (big bang theoiy) daje
to, to ona vrijea zdrav razum - credo, quia absurdum (vjerujem, jer to je
apsurdno)!
Odluujui faktor koji je uticao na formiranje suvremenih pogleda jeste
otkrie 1965. godine, reliktnog zraenja koje odgovara temperaturi od 2,9 K.
Njega su otkrili ameriki radio-astronomi A. Pensias i R. Wilson. Reliktno
zraenje ima spektar kao cmo tijelo. Takav spektar su trebali imati fotoni u
ranoj fazi Svemira koja odgovara energijama od 10,4-1 0 15 GeV postignutim
priblino u 10_34-1 0 '35 sekundi od poetka irenja. Po dananjim shvaanjima
na takvim temperaturama u Svemira nisu postojali cijeli nukleoni ve njjhovi
sastavni dijelovi kvarkovi i antikvarkovi.
Na crteu 17.7., je pokazano kako se ponaaju konstante razliitih interakcija s porastom temperature Svemira. Na grafikonu je na apscisi pored
temperature usporedno dana i skala koja pokazuje vrijeme u sekundama od
poetka velike eksplozije. Na ordinati je dat intenzitet pojedinih tipova
interakcija.
Vidimo da je na niskim temperaturama jaka interakcija priblino sto puta
jaa od elektromagnetske, a konstanta slabe interakcije priblino 10'12 puta
manja od elektromagnetske. S porastom energije konstanta slabe interakcije
raste i na temperaturi T 1015 K postaje usporeiva po veliini s konstantom
elektromagnetskih sila. To se dogaa u oblasti energija reda stotinu gigaelektronvolti, kad je od poetka irenja Svemira prolo 10'7-1 0 '8 s. Nastaje prvo
ujedinjenje - slabih i elektromagnetskih interakcija. Kad temperatura Svemira
366

io^*

10'

io-,J

ur'6

10'5

io-24

10

10

10

icr"

10

(S)

7TK)

Crte 17.7.

pree 1021 K, na naem grafiku se pojavljuje nova linija, koja odgovara leptokvark interakciji. Procesi u kojima se ne odrava barionski broj poinju
igrati sve vaniju ulogu, dok, na kraju, u oblasti temperatura 10271028 K
vrijednosti za sve tri interakcije, osim gravitacijske, ne postanu jednake. To
je podruje teorije velikog ujedinjenja. Ba u tom momentu, koji se nalazi u
vremenskom intervalu 1035-1 0 '36s od poetka irenja dolazi do velikog
ujedinjenja. U Svemiru su tada bili prisutni samo fotoni, leptoni, kvarkovi,
gluoni i jo neke super teke estice, ije postojanje predvia teorija velikog
ujedinjenja. One su se sve nalazile u stanju toplotne ravnotee. Dio Svemira
kojeg danas moemo vidjeti bio je skupljen na samo 3,66 cm.
Slijedei korak bi bio stvaranje ope teorije jedinstva u kojoj bi bila
ukljuena i gravitacijska interakcija, to bi se trebalo desiti pri fantastinim
energijama, odnosno na temperaturi od 1031 K, ili to se desilo prema teoriji
velike eksplozije poslije 10"41 s. Da li je to mogue? Da li je to samo fantazija
teorijskih fiziara sada je teko govoriti o tome.

367

Na kraju ovog kratkog pregleda fizike elementamih estica, koji se moe itaocu dojmiti kao
suvie optimistian, zavrio bih citatom jednog od
tvoraca suvremene fizike i antiestica Paula Diraca:
Posveujui se istraivakom radu, treba
teiti da se sauva sloboda rasuivanja i ni u
to ne treb a previe vjerovati; uvijek treba biti
sprem an da uvjerenja kojih smo se dugo pridravali mogu biti pogrena.

Paul Adrien Dirac

368

VAZNIJE KONSTANTE
Brzioa svjetlosti u vakuumu

c = 299 792 458 m s'1

Elementami elektrini naboj

e = I.60210"19 C

Dielektrina konstanta vakuuma

Permeabilnost vakuuma

= 8.854-10

12 Fm'1

= 4jt I0 "7 H m"1

Gravitacijska konstanta

y = 6.6710"11 N m2 kg '2

Planckova konstanta

h = 6.62610"34 J s

Boltzmannova konstanta

k = 1.3810"23 J K">

Plinska konstanta

R = 8,314 J mol"1 K "1

Avogadrov broj

Na = 6.0210 23 mol"1

Stefan-Boltzmannova konstanta

o = 5,67-10"8 W ra"2 K"4

Rydbergova konstanta

R = 1.097-10"7 m "1

Masa mirovanja elektrona

mt = 9,1110 "31 kg = 5.49-10"4u

Masa mirovanja protona

mp = 1.672610"27 kg = 1,00728 u

Masa mirovanja neutrona

m = 1,675-lO ^kg = 1,008665 u

Faradayeva konstanta
Atomska masena konstanta

F = 9,65-104 C mol"1
mu = 1,66-10"27 kg =

1u

Akceleracija slobodnog pada

g = 9,80665 m s"2

Masa Zemlje

5,96-1024 kg

Polumjcr Sunca

6,9510* m

Masa Sunca

1,98-lO^kg

Polumjer Mjeseca

1,74-10* m

Masa Mjeseca

7.33-1022 kg

Srednja udaljenost sredita Zemlje i Sunca

1.49-1011 m

Srednja udaljenost sredita Zemlje i Mjeseca

3,84-10* m

Opbodno vrijeme Mjeseca oko Zemlje

27,32 dana = 2,36-10* s

Ophodno vrijeme Zemlje oko Sunca

365,25 dana

Kutna brzina vrtnje Zemlje oko svoje osi

7,272-10-5 rad s"1

369

SI jedinice
Deflnicijska relacija

Z nak

Jedinica

r, l, s, d

metar, m

Masa

kilogram, kg

Vrijeme

sekunda, s

Struja

amper, A

Jaina svjetlosti

kandela, cd

Temperatura

kelvin, K

Koliina tvari

mol

PovrSina

m2

Zapremina

m3

Brzina

metar u sekundi, m/s

Ubrzanje

m/s2

- dv
a=
dt

Impuls

kg m/s

p = mv

Tlak (pritisak)

Paskal, N m '2

P = F/S

Sila

Njutn, N=kgms2

F =&
di

Rad, energija

W. E

Dul, J^kgm V 2

W = jF d

Snaga

Vat, W=J/s

P =dW /di

Naboj

Kulon, C

q = Idt

Elektrini potencijal

Volt, V

U = q ! (4ner)

II

Veliina
Udaljenost

Elcktromotoma sila

Volt, V

W=qf

Elektrino polje

Volt po metni, V/m

F =qE

Magnetsko polje

Tesla, T

F =q{vxB)

Vodljivost

(Om)-1

j =o E

Otpor

om, O

I= E /R

Kapacitet

farad, F

q = CU

Induktivnost

Henri, H

E = L dI/dt

370