xDSL

Pristupna tehnologija digitalne pretplatnike linije (DSL - Digital Subscriber Line)

predstavlja tehnologiju pristupa jezgrenoj mrei (Core network) koja se zasniva na pristupu
putem postojeih fiksnih prikljuaka, koristei postojeu bakrenu paricu (2 bakrene ice ili
vodovi) koritenu za pruanje klasine telefonske usluge. Generiki naziv xDSL se esto
koristi kako bi se njime oznaile sve DSL tehnologije. Zbog toga xDSL pristupna tehnologija
privlai pozornost kako korisnika, tako i davatelja usluga (Service providers) jer osigurava
irokopojasnu isporuku podataka na rasprene lokacije uz relativno male promjene na
postojeoj telekomunikacijskoj infrastrukturi to iziskuje i relativno male trokove. DSL je
revolucionarna tehnologija koja pored brzog prijenosa podataka (audio, video, multimedija,
3D slike,...) te brzog pristupa razliitim podatkovnim servisima (npr. Internetu), istodobno
omoguava nesmetanu uporabu analogne (POTS - Plain Old Telephone Service) ili digitalne
(ISDN - Integrated Services Digital Network) telefonske linije, na nain da se putem iste
linije, prijenos telefonske veze odvija na niem frekvencijskom podruju, a prijenos digitalnih
signala na viem frekvencijskom podruju. DSL pristupne tehnologije dijele se na Simetrine
i Asimetrine DSL pristupne tehnologije.

Simetrine xDSL pristupne tehnologije predstavljaju tehnologije kod kojih je brzina

slanja (upload speed) i brzina skidanja jednaka (download speed), simetrina. Dok je kod
asimetrinih xDSL pristupnih tehnologija brzina slanja manja nego brzina skidanja. Digitalna
pretplatnika linija velike prijenosne brzine (High Bit-rate DSL - HDSL) je bila prva DSL
tehnologija koja je doivjela uspjeh na tritu, dok je tehnologija asimetrine digitalne
pretplatnika linije (Asymmetric DSL -. ADSL) doivjela najvei rast na tritu.
ADSL
ADSL je pristupna tehnologija bazirana na asimetrinom prijenosu digitalnog signala putem
sustava bakrenih parica. Bazira se na injenici da je krajnjem korisniku potrebna vea brzina

skidanja / silazna brzina (download / downstream), nego li brzina slanja / uzlazna brzina
(upload / upstream). Od svih DSL-tehnologija ADSL je doivio najveu popularnost kod onih
rezidencijalnih i SOHO korisnika (Small Office / Home Office) koji su s lokalnom centralom
povezani pomou jedne upredene parice. ADSL omoguava istovremeni prijenos POTSkanala istom paricom kojom se prenose i ADSLpodaci. Na taj nain krajnji korisnici mogu
istovremeno koristiti tradicionalnu fiksnu analognu telefonsku uslugu i brzi pristup Internetu.
ADSL+ pristupna tehnologija koristi frekvencijski spektar do 2.2 MHz na bakrenoj parici, to
je dvostruko vie u usporedbi sa ADSL i ADSL2 tehnologijama koje koriste frekvencijski
spektar do 1.1 MHz. Iz tog razloga ADSL2+ tehnologija postie puno vee downstream
brzine na kraim duljinama parica. Maksimalne brzine downstream prijenosa su 28 Mbit/s, a
upstream brzine prijenosa 1.5 Mbit/s.
HDSL
Digitalna pretplatnika linija velike prijenosne brzine je jedna od najstarijih izvedbi
DSL pristupnih tehnologija. Predstavlja simetrinu tehnologiju irokopojasnog pristupa
Internetu. Prijenosni pojas kojeg koristi HDSL obuhvaa podruje frekvencija od 80 kHz do
240 kHz. HDSL podrava jednake brzine za odlazni i dolazni smjer i to 1,5 Mbit/s u Sjevernoj
Americi i Japanu, a 2 Mbit/s u veini ostalih podruja to odgovara postojeim T1 odnosno
E1 brzinama . Doseg HDSL tehnologije je do 3,7 km, ali se uporabom obnavljaa signala
(repeater) doseg moe poveati na 7,32 km. Ukoliko se koriste dva obnavljaa (time se doseg
poveava do 11 km) potrebno je osigurati napajanje drugog obnavljaa iz korisnikog dijela
to predstavlja velik nedostatak ove tehnologije.
SDSL
SDSL je verzija simetrinog DSL-a slina HDSL-u, koja za razliku od HDSL za
istovremeni prijenos signala u oba smjera. koristi jednu uparenu bakrenu paricu. Ova
tehnologija prijenosa podrava POTS i SDSL istovremeno, s jednakom brzinom prijenosa
( do 2.3Mbps ) u oba smjera. SDSL ima maksimalni domet od oko 3 km. Nedostaci ove
tehnologije su da radi simetrinog prijenosa podataka ima problem presluavanja (crosstalk).
VDSL
VDSL pristupna tehnologija podrava simetrian i asimetrian prijenos. Ova
tehnologija predstavlja daljnji napredak DSL tehnologije, nastao iz potrebe korisnika kojima
ADSL, ASDL2 i ADSL+ nije nudio dovoljno velike prijenosne brzine za koritenje govornih,

video i podatkovnih usluga. VDSL pristupna tehnologija predstavlja FTTN (Fiber to the
Neighbourhood) arhitekturu sastavljenu od kombinacije optikih niti i upredenih parica.
VDSL tehnologija koristi frekvencijski spektar do 12 MHz. Na kraim udaljenostima, do 300
metara, u asimetrinom prijenosu mogue je postii maksimalne brzine prijenosa
(downstream) do 52 Mbit/s, te masksimalne brzina upstream-a 1.5 Mbit/s. Kod simetrinog
prijenosa VDSL tehnologijom mogue je postii brzine upstream-a i downstream-a do 10
Mbit/s, na udaljenostima do 1300 metara.
VDSL2 pristupna tehnologija predstavlja 2 verziju VDSL tehnologije. Objavljena je
2005. godine preporukom ITU G.993.2. VDSL2 koristi proireni frekvencijski spektar do 30
MHz, ime je omoguen simetrian prijenos u oba smjera brzinama od 100 Mbit/s jednom
upredenom paricom do udaljenosti od 350 metara. VDSL2 je prije svega specificiran kako bi
podrao prijenos viekanalskog HDTV-a, videa na zahtjev i videokonferencija, te transfer
govora protokolom IP (Voice over Internet Protocol - VoIP).