MEDJUNARODNO JAVNO PRAVO II

MEUNARODNE ORGANIZACIJE KAO SUBJEKTI MEUNARODNOG

PRAVA
Meunarodne
organizacije su formalno
institucionalni oblik
meunarodnih odnosa. Nastale su razvojem meunarodnih odnosa na ekonomskoj,
politikoj i ideolokoj osnovi. Meunarodne organizacije su nastale sredinom XIX
vijeka i mogu se razlikovati u nekoliko aspekata. U dananje vrijeme brojne su
meunarodne organizacije za zatitu ljudskih prava i sloboda, jer su to vrijednosti opteg
interesa ovjeanstva.
Politiki pokuaj iz 1899. godine formiranjem INTERPLANETARNE UNIJE koja
je okupila parlamentarne predstavnike evropskih drava je propao, jer u to vrijeme
nije bilo realnih uslova za ovaj proces.
Nekoliko
osnovnih
determinanti
uticalo je na stvaranje meunarodnih
organizacija: ekonomski razlozi, komunikacije i razvoj kapitalizma;
razvoj
demokratije,
ljudskih prava, socijalni razlozi;
humanitarni, univerzalni razlozi, humanizovanje rata; uveavanje broja drava kao
nezavisnih meunarodnih subjekata i potreba stvaranja ugovora u razliitim
oblastima
Sve organizacije imale su dva osnovna tijela: organ zastupljenosti i upravljanja i
stalni administrativni sekretarijat i to je osnovni model njihove organizacije i
funkcionisanja.
Meunarodne organizacije mogu se klasifikovati po razliitim elementima kao
to su:
1. opte i specijalne (oblast drutvenih odnosa) 2. globalne i regionalne
(teritorijalni aspekt) 3. nadnacionalne i koordinatorske (institucionalni nivo).
Osim navedene podjele, meunarodne organizacije se mogu uslovno klasifikovati i na
sljedei nain:
Meudravne
organizacije. Nastale su kao formalno institucionalni oblik
meunarodnih odnosa na multilateralnoj osnovi i osnovale su ih drave.
Meudravne organizacije, zavisno od obima i sadraja meudravnih interesa
i saradnje mogu biti na nivou meudravne koordinacije (Organizacija
afrikog
jedinstva,
Pokret nesvrstanih, Organizacija amerikih drava,
Arapska liga itd.) gdje ne postoje posebne i stalne institucije izvan drava koje mogu
djelovati samostalno i nezavisno od drava lanica. Ovakve organizacije funkcioniu
sistemom samita, usaglaavaju stavove
meusobnih
odnosa i stavove
prema ostalim meunarodnim
pitanjima.
Drugi oblik meudravnih organizacija predstavlja institucionalnu strukturu
koja sadri nadnacionalne elemenete i moe da donosi odluke koje obavezuju
njene lanice. Iako same lanice uestvuju u donoenju odluka, donesene odluke
postaju optije norme koje obavezuju drave (primjer ovakvih meudravnih
organizacija su Liga naroda,Ujedinjene nacije, Evropska unija, NATO pakt).

Meudravne organizacije danas imaju kljunu ulogu u meunarodnim odnosima

i kodifikaciji meunarodnog prava.
Meuvladine organizacije. Razlikuju se od meudravnih po ciljevima osnivanja,
kapacitetu djelovanja i organizaciji. Ove meunarodne organizacije nastale su na
osnovu interesa i teorije meunarodne solidarnosti i povezanosti. Naprimjer,
problem eljeznice, vazdune polovidbe, pomorske plovidbe, rijene plovide,
bankarstvo, finansije i ostalo. To su pitanja sa kojima se suoavaju vlade u svim
dravama. Meutim, nijedna vlada, bez obzira na mo drave, ne moe sama da rjeava
pitanja koja su po svojoj prirodi opta i zahtijevaju i opte organizovanje.
(Meunarodni biro za tegove i mjere 1874. godine, Generalni savez pota 1878.
godine, Unija za zatitu industrijske svojine 1890. godine, eljeznika unija 1906.
godine, Meunarodna telegrafska unija 1865. godine, Radiotelegrafska unija 1907.
godine, Zajednice slobodne trgovine (CEFTA, EFTA, WTO ).
Meunarodne organizacije nastale na optim vrijednostima i potrebama ljudskih
prava. (enevska konvencija o tretiranju ranjenika i bolesnika 1864. godine pretea
Crvenog krsta, Meunarodni biro za higijenu 1913. godine, Meunarodna
organizacija rada 1919. godine, Svjetska zdravstvena organizacija, itd).
Brojne oblasti ivota ovjeka i njjegovih prava ne mogu da se realizuju samo kroz
unutranje pravo i organizaciju drave, nego
je nuno meunarodno
organizovanje da bi se ljudska prava ostvarila.
Meunarodne nevladine organizacije.Meunarodne nevladine organizacije su
dobrovoljne, javne, neprofitabilne organizacije od ireg drutvenog znaaja,
osnovane od strane pojedinaca, grupa ili povezivanjem slinih udruenja, imaju statut i
definisanu organizacionu formu. Konvencijom o ugovornom pravu iz 1986. godine
meunarodne organizacije su priznate kao subjekti meunarodnog prava.
Meunarodne nevladine organizacije pripadaju sferi civilnog drutva, tj. nevladinom
sektoru i prevazilaze dravne granice i okvire djelovanja vlada pojedinih drava.
Mogu biti osnovane u razliitim
nivoima
djelovanja,
lokalne,
regionalne,
nacionalne, svjetske itd. Ali prema kriterijumima Ujedinjenih nacija treba da ispunjavaju
kriterijume koji im daju svojstvo meunarodnih nevladinih organizacija: lanovi su
pojedinci, podlijeu
pravnom
sistemu
drave
gdje djeluju,
neprofitabilne su i od opteg su drutvenog znaaja, imaju javno finansiranje iz
izvora koji nisu vladini, nezavisne su od vlade na ijoj teritoriji djeluju, ali i od bilo koje
druge vlade, imaju statut kojim reguliu djelatnost, funkcionisanje i strukturu.
Meunarodne nevladine organizacije ne mogu funkcionisati, ako im drave ne stvore
povoljan ambijent, jer meunarodne organizacije nemaju svoju teritoriju i svoj
pravni sistem, nego djeluju na teritoriji drava i u okvirima pravnog sistema drava i
pravnog sistema meunarodnog prava. Kodifikacija meunarodnog prava pozitivno
utie na jaanje subjektiviteta meunarodnih organizacija, jer se poveava
obaveznost drava da primjenjuju kodifikovano pravo. Ekonomska osnova je bila
dominantna od samog nastanka organizacija, a i danas ima svoju bitnu ulogu.

DRUTVO (LIGA) NARODA 1919.

Nakon zavretka Prvog svjetskog rata, Liga naroda osnovana je na inicijativu drava
pobjednica u ratu sa ciljem da se uspostavi opta, trajna i efikasna
meunarodna organizacija za obezbjeenje mira i razvijanje saradnje meu dravama
i narodima.
Ideja Lige naroda potekla je od amerikog predsjednika Vudroa Vilsona. Na
zajednikoj sjednici oba doma Kongresa 8. januara 1918. godine, ameriki
predsjednik Vilson iznio je plan uspostavljanja mira u Evropi u 14 taaka:
1. UGOVORI O MIRU IZMEU DRAVA MORAJU SE SKLAPATI JAVNO, NE
SMIJE BITI TAJNE DIPLOMATIJE I TAJNIH SPORAZUMA 2. APSOLUTNA
SLOBODA PLOVIDBE U VRIJEME RATA I MIRA IZVAN TERITORIJALNIH
VODA
3. UKIDANJE SVIH EKONOMSKIH PREPREKA, MJERA I SANKCIJA U
SARADNJI MEU DRAVAMA 4. SMANJIVANJE NAORUANJA NA
NAJMANJU MOGUU MJERU, DOVOLJNU ZA SIGURNOST DRAVE
5. NEPRISTRASNO RJEAVANJE KOLONIJALNIH ZAHTJEVA, UZIMAJUI U
OBZIR INTERESE NARODA O KOJIMA JE RIJE 6. ODLAZAK STRANE
VOJSKE SA RUSKE TERITORIJE 7. ODLAZAK STRANE VOJSKE IZ BELGIJE I
USPOSTAVLJANJE NJENE SUVERENOSTI
8. OSLOBAANJE TERITORIJE FRANCUSKE I KOREKCIJA GRANICA U
ALZASU I LORENU KOJE SU 1871. GODINE UZELI PRUSI 9.
USPOSTAVLJANJE ITALIJE U NJENIM GRANICAMA 10. PUNA SLOBODA I
AUTONOMNI RAZVOJ NARODA AUSTROUGARSKE
11. EVAKUACIJA VOJSKE SA TERITORIJE RUMUNIJE, SRBIJE I CRNE GORE, I
SLOBODAN PRISTUP SRBIJE MORU 12. AUTONOMAN RAZVOJ ZA
NETURSKE NARODE U OSMANSKOM CASRTVU (JERMENE I KURDE) 13.
OSNIVANJE SLOBODNE POLJSKE SA IZLAZOM NA MORE I PRIKLJUENJE
POLJSKOJ ONIH TERITORIJA KOJE SU NASELJENE POLJACIMA
14.OSNIVANJE DRUTVA NARODA KOJE E PRUITI GARANCIJU ZA
POLITIKU I TERITORIJALNU NEZAVISNOST MALIH DRAVA.
Liga je trebala biti nadnacionalna nadravna organizacija koja obezbjeuje mir i
sigurnost u svijetu i unaprjeuje meudravne odnose.
Odbijanje amerikog Kongresa da ratifikuje akta o Ligi naroda od 19. marta 1920.
godine, oslabile su u poetku ovu organizaciju, jer je Kongres smatrao da SAD ne
treba previe da se mijeaju u evropska pitanja.
Na Pariskoj mirovnoj konferenciji 25. januara 1919. godine usaglaena je
Povelja Lige naroda od strane Komisije. Pariska mirovna konferencija poela je
18. januara 1919. godine i trajala je do 21. janaura 1920.godine uz nekoliko
prekida. Sile pobjednice bile su: Britanija, Francuska, SAD, Italija i Japan.
Poraeni su bili: Njemaka, Austrougarska, Turska, Bugarska. Do jula 1920.godine
dominirali su efovi drava, (Klemenso, Vilson, Lojd Dord i Vitorio Orlando), a
kasnije Vijee efova sastavljeno od predstavnika ministarstava spoljnih poslova.
Specifinost konferencije bila je u tome to su sile pobjednice sa svakom poraenom
dravom posebno sklapale mirovne ugovore:
NJEMAKA, Versaj, 28. juna 1919. godine,
AUSTRIJA, Sen ermen, 10. septembra 1919. godine,

BUGARSKA, Nevil, 27. decembar 1919. godine,

MAARSKA,Trianon, 4. juna 1920. godine,
TURSKA, Sevr, 10. avgusta 1920. godine, (kasnije Lozana 1924. godine).
Povelja je postala dio Versajskog sporazuma koje su sile pobjednice potpisale sa
Njemakom 28. juna 1919. godine. Prvo zasjedanje Lige naroda bilo je u Londonu 10.
januara 1920. godine, pri emu je ratifikovan Versajski sporazum, a sjedite Lige postala
je eneva.
Liga je bila organizovana kroz skuptinu, savjet, sekretarijat i druga tijela. Osnovna
karakteristika Lige naroda je u tome to je ona nastala iz mirovnih pregovora kao njihov
integralni dio. Ovdje se uoava element efikasnosti tipian za anglosaksonsko pravo, gdje
se uporedo sa definisanjem normi definiu i institucije koje e te norme primijeniti ili u
okviru kojih e se norme ostvarivati. Pravna norma i subjekt njene primjene postaju
neodvojivi dijelovi jedne pravne cjeline. Broj lanova Lige naroda mijenjao se
zavisno od sloenosti meunarodnih odnosa i sukoba meu dravama:
u periodu 1919. do 1920. Liga je imala 45 drava (lanova osnivaa 32,
neutralnih drava 13);
1932. godine imala je 60 lanica;
1938. godine imala je 59 lanica;
1939. godine imala je 44 lanice;
1946. godine imala je 34 lana.
SKUPTINA - svaka lanica je imala jedan glas, zasjedanja su odravana svake godine u
enevi, u septembru. Skuptina i Savjet uglavnom su imali podjednaku nadlenost,
naroito u pitanjima ouvanja mira i traenju konsultativnog miljenja Stalnog suda
meunarodne pravde.
SAVJET - uspostavljen kao glavni organ Lige, sa osnovnim ciljem da sauva svjetski mir
i da se bavi problemima koji imaju veze sa ugroavanjem svjetskog mira. Savjet je imao
8 lanica; 4 stalne (Britanija, Francuska, Italija i Japan) i 4 promjenjive, koje je svake tri
godine birala Skuptina.
U prvom sazivu Savjeta Lige naroda birane su: Belgija, Brazil, Grka i panija.
Umjesto SAD, kao pete lanice, postala je Kina.Problemi kojima se Liga bavila uticali
su na poveanje broja nestalnih lanica u Savjetu: 1922. godine broj uvean na est;
1928 broj uvean na devet.
Kada je Vajmarska Republika (Njemaka) pristupila Ligi 1926. godine ona je
postala peti stalni lan tako da je nakon 1926. godine Liga imala pet stalnih i
est promjenljivih lanica, a nakon 1928. godine imala je pet stalnih i devet
promjenljivih, ukupno 14 lanova.
Savjet je zasjedao u prosjeku oko est puta godinje. Savjet je imao dvije stalne komisije:
-Komisiju za vojna, pomorska i vazduhoplovna pitanja (Vojna komisija) i -----Komisiju
za mandate uprava na teritorijama bivih kolonija.
SEKRETARIJAT imao je funkciju da priprema dnevni red, materijal za sjednice i imao
je Generalnog sekretara.
STALNI MEUNARODNI SUD osnovan 1921. godine kao organ za mirno
rjeavanje sporova meu dravama i za tumaenje meunarodnog prava povodom nekog

spornog pitanja koje mu uputi Skuptina i Savjet Lige naroda. Ovaj sud je pretea
Meunarodnog suda pravde u Hagu kao organa UN i ovdje se radi o politikoj sukcesiji
kada novi organ nastavlja kontinuitet prethodnog organa.
KOMISIJE LIGE NARODA
a) Komisija za razoruanje potpisale Francuska, Italija, Japan i Britanija, sa ciljem da
ogranie veliinu svojih mornarica. Meutim, Britanija nije potpisala sporazum o
razoruanju iz 1923. godine i nije potpisala Brajan-Kelogov pakt o zabrani rata kao
sredstva za rjeavanje meunarodnih sporova.
b) Komisija za mandate je, kao stalno tijelo, nadgledala upravu Lige naroda nad spornim
teritorijama i organizovala plebiscite kojima je stanovnitvo odluivalo o statusu
pojedinih teritorija. Prema Povelji (lan 22.) bive kolonije Njemake i teritorije
Osmanskog carstva stavljene su pod nadlenost Lige i klasifikovane u tri osnovne grupe:
A mandat, teritorije koje imaju takav stepen razvoja da uz pomo Lige mogu postati
nezavisne drave (uglavnom dijelovi bive Turske);
B mandat; to su teritorije kojima mandator mora upravljati i odgovarati za njih i
garantovati prava (religije, javnog morala, zabrana trgovine robljem, prava trgovineitd.);
C mandat; to su ratrkane teritorije, meusobno nepovezane (ostrva u Tihom okeanu) i
njima se upravlja direktno na osnovu zakona mandatora.
Navedene teritorije su, u sutini, ostale kao kolonije mandatora, osim Iraka, koji je 1932.
pristupio Ligi kao nezavisna drava. Osim toga, pojedine sporne oblasti u Evropi bile su
pod mandatom Lige, oblast Sar do 1935. god. (plebiscit naroda i vraena Njemakoj) i
Dancing do 1939. godine.
c) Meunarodna organizacija rada ustanovljena je 1919. godine, sa ciljem da se prava
radnika definiu meunarodnim obavezujuim normama kao to su: osmoasovno radno
vrijeme, radna sedmica od 48 asova, zabrana koritenja djece u radu, prava ena na
radnom mjestu, prava mornara. Ovu komisiju je predvodio Albert Tomas.
d) Zdravstvena organizacija formirana radi meunarodne saradnje u borbi protiv bolesti
lepre, malarije, tifusa itd.
e) Odbor za opijum ustanovljen za kontrolu nad proizvodnjom i prometom opijuma.
f) Komisija za izbjeglice, predvoena od strane Fridtjof Neansena, bavila se pitanjem
povratka izbjeglica i ratnih zarobljenika, gdje je oko 400.000 ratnih zarobljenika i
izbjeglica vraeno u Rusiju, zatim izbjeglika kriza u Turskoj zbog ratova i progona
Jermena. Za izbjeglice je ustanovljen tzv. Nensenski paso, koji dobijaju ljudi bez drave.
g) Komisija za robove osnovana je sa ciljem da se iskorijeni trgovina robljem i ropstvo
uopte. Jedan od najveih uspjeha imala je kod oslobaanja oko 200.000 robova u Sijera
Leoneu.
Osnovna
karakteristika
Lige naroda u aspektu
kodifikacije
meunarodnog prava bilo je njeno praktino djelovanje na razrjeenju
brojnih problema nastalih nakon Prvog svjetskog rata, tako da se
kodifikacija odvijala u procesu u hodu.
Rjeavani su brojni problemi meunarodnih odnosa: Olandska
ostrva, Albanija, Gornja leska, Memel, Grka, Bugarska, Sar, Mosul,
Liberija, Tjein, Rur, Viljnus, Krf, Mandurija, Etipija, Paragvaj, Bolivija,
Trei rajh itd.

Kongres Sjedinjenih Drava nije ratifikovao pakt o osnivanju Drutva (Lige)

naroda na zasjedanju 19. marta 1920.godine. SSSR se ukljuio 1934. i iskljuio
1939.god. Italija se iskljuila 1937.god. Japan je bio nezadovoljan upravom kolonijalnih
teritorija.
U Njemakoj je Hitler doao na vlast 1934.godine. Liga naroda nije
imala potreban opti kapacitet i saglasnot da rijei meunarodne probleme
i obezbijedi svjetski mir,a ukupni teret pao je na Francusku i Britaniju.
Jedan od trajnijih doprinosa Lige naroda meunarodnom pravu bilo
je konstituisanje Meunarodnog suda pravde u Hagu koji e rjeavati
sporove izmeu drava. STALNI SUD MEUNARODNE PRAVDE FORMIRAN
JE 1921. godine kao najvii sudski organ meunarodnih sporova iji su
lanovi imali nadnacionalni karakter po struci, nisu bili delegati drava.
RAZLOZI RASPADA I DOPRINOS LIGE NARODA
1. Liga naroda nije postala opta meudravna organizacija u organizacionom smislu, jer
neke mone drave nisu bile njeni lanovi. Sjedinjene Drave, iako idejni tvorac Lige
naroda, nisu ratifikovale njen osnivaki akt i nisu postale lan, Sovjetski Savez je
primljen u lanstvo tek 1934., a napustio 1939. godine, Njemaka kao poraena drava
nije imala bitnu ulogu, tako da se djelovanje Lige svelo na Britaniju i Francusku.
2. S obzirom na to da je uee SSSR i SAD u meunarodnim odnosima bilo nuno,
meunarodni odnosi su se odvijali mimo Lige i ona je ostajala izvan mnogih bitnih
dogovora i odluka. Liga tako nije postala opta organizacija ni u smislu sadraja
meunarodnih odnosa, jer se znatan dio tih odnosa odvijao izvan njene strukture.
3. Liga nije imala efikasan sistem oruane sile kojom bi intervenisala u kriznim
situacijama krenja meunarodnog mira i njenih akata. Liga tako nije mogla intervenisati
prilikom upada Japana u Kinu (Mandurija) 1931. godine, to je umanjivalo njen ugled
kao opte meudravne organizacije. Takoe, nije mogla da sprijei rat izmeu Bolivije i
Paragvaja 1933. godini, ni agresiju Italije na Etiopiju 1935. godine.
4. Pojedine drave poele su naputati lanstvo Lige naroda, protivei se njenoj ulozi i
uspostavljajui drugaije oblike meunarodnih odnosa izvan Lige. Njemaka je napustila
Ligu 1934. godine (dolaskom Hitlera na vlast), Italija 1937. godine, Sovjetski Savez
1939.godine.
Organizacija Lige, pod uticajem Franacuske i Britanije, bila je sutinski drugaija u
odnosu na izvornu ideju Vudroa Vilsona. Evropske zemlje pobjednice nametnule su
poraenima, naroito Njemakoj, nepovoljne uslove i status, tako da je odrivost drave
bila ugroena, naroito u ekonomskoj sferi. Ideja Vilsona bila je da se Njemaka stavi
pod kontrolu, sa ciljem da se drava i drutvo preobraze u smislu da se uvrsti novi
demokratski sistem vlasti i da se prevazie neprijateljstvo u Evropi, naroito izmeu
Njemake i Francuske.
Bez obzira na raspad Lige naroda pred Drugi svjetski rat, ova meudravna
organizacija pozitivno je uticala na stvaranje klime da je potrebna
jedna
svjetska
meudravna
organizacija
sa snanim institucijama koja e moi
rjeavati svjetske probleme.

ORGANIZACIJA UJEDINJENIH NACIJA

Na iskustvima Lige naroda, pozitvnim i negativnim, nastala je Organizacija
ujedinjenih nacija i ona je na neki nain sukcesor Lige naroda.
Osnivaki akti
ATLANTSKA POVELJA iz 1941. godine nastala je na osnovu zajednikog stava SAD i
Britanije da se budui poslijeratni poredak svijeta uredi na nekoliko principa:
- nema teritorijalnih izmjena drava na osnovu sile i rata;
- narodi samostalno biraju oblik vladavine;
- sve drave su jednake i imaju isti pristup trgovini i resursima;
- svi narodi svijeta uzdrae se od upotrebe sile.
Navedeni principi upuivali su na definisanje novih sadraja meunarodnog prava koji e
imati univerzalniji karakter. Promjena dravnih granica i statusa putem sile i agresije nee
se priznavati niti legalizovati u meunarodnom pravu.
Svi narodi imaju suverena prava da u okviru svojih drava, na osnovu samoopredjeljenja,
urede dravu i izaberu oblik vladavine. Sve drave imaju pravnu jednakost kao
meunarodni subjekti i pravo da koriste opta dobra.
Svi narodi i drave se obavezuju da se trajno uzdre od upotrebe sile u rjeavanju
meusobnih sporova.
MEUSAVEZNIKI SASTANAK u Londonu 1941. godine podrao je principe iz
Atlantske povelje.
DEKLARACIJA UJEDINJENIH NACIJA USVOJENA JE u Vaingtonu 1942. godine od
strane 26 zemalja.
KONFERENCIJA MINISTARA KOALICIJE u Moskvi 1943. godine potvrdila je opti
sistem bezbjednosti u svijetu.
KONFERENCIJA U DAMBARTON OKSU 1944. godine ustanovila je i zaduila tim
pravnih strunjaka na pisanju akata o ustanovljenju Ujedinjenih nacija.
KONFERENCIJA U JALTI 1945. godine bila je dogovor o uticaju velikih drava u
svijetu i formiranja UN.
KONFERENCIJA U SAN FRANCISKU 1945. godine usvojila je POVELJU, koja je
stupila na snagu 24. oktobra 1945. godine.
Karakteristike Povelje: 1. konstitutivni karakter, 2. dispozicija-sankcija, 3. univerzalna
programska naela i principi.
Naela Povelje:
a) zabrana upotrebe sile,
b) ispunjavanje meunarodnih obaveza
c) nemijeanje u unutranje stvari drugih drava,
d) naelo samoopredjeljenja naroda,
e) naelo ljudskih prava.
Osnovna svrha i ciljevi Ujedinjenih nacija su: MIR, SARADNJA i RAZVOJ.
ORGANI UN DEFINISANI SU LANOM 7. POVELJE, I TO SU:
Generalna skuptina je jedini organ u kome su zastupljene sve drave lanice na
ravnopravnoj osnovi, i svaka ima jedan glas. Iako imaju po jedan glas, u delegaciji moe
biti vie predstavnika (do pet).
Ima svoje pomone organe u formi sedam komiteta: 1. komitet za politiku i bezbjednost;
2. specijalni politiki komitet; 3. komitet za privredu i finansije; 4. za socijalna i

humanitarna pitanja; 5. za starateljstvo; 6. za upravna i budetska pitanja; 7. za pravna

pitanja.
Osim navedenih postoji i KOMITET za proceduru, koji ukljuuje Generalni i
Verifikacioni komitet.
Prvi pomae Generalnom sekretaru, a drugi se bavi pitanjima punomoja.
Skuptina zasjeda jednom godinje, treeg utorka u septembru, a po potrebi i vanredno.
Nadlenost Skuptine, lan 10, Povelje UN;
Nadlenost je ograniena sa dva elementa da ne bi dolo do preplitanja sa Savjetom
bezbjednosti: prvo - Skuptina ne moe raspravljati pitanja koja u tom periodu raspravlja
Savjet bezbjednosti, i drugo - Skuptina moe o pitanjima donositi preporuke i prijedloge,
a ne moe direktno o neemu odluiti.
U okviru redovnih nadlenosti Skuptina razmatra:
a) izvjetaje Generalnog sekretara i Savjeta bezbjednosti i ostale izvjetaje komiteta;
b) bavi se ekonomskim i starateljskim pitanjima;
c) odobrava godinji budet;
d) ima izborne funkcije: bira nestalne lanice Savjeta bezbjednosti, lanove
ekonomskosocijalnog savjeta, starateljskog savjeta i, zajedno sa Savjetom bezbjednosti,
bira sudije Meunarodnog suda pravde;
e) na prijedlog Savjeta bezbjednosti bira nove lanice, bira Generalnog sekretara UN.
Glasa se dvotreinskom veinom prisutnih. Rezolucija Ujedinjeni za mir ojaava
poloaj Skuptine, jer ona moe dvotreinskom veinom donijeti preporuke za koje je u
Savjetu bezbjednosti potrebna jednoglasnost. Opti je princip iroko usaglaavanje.
Savjet bezbjednosti od 1945. godine - ovaj organ je imao 11 lanova, pet stalnih (velike
sile) i est promjenivih na dvije godine.
Nestalne su birane teritorijalno:
2- Latinska Amerika,
1- Komonvelt,
1- Bliski istok,
1- Istona Evropa i
1- Zapadna Evropa.
U tom periodu bio je problem s Kinom. Vlada iz Tajvana predstavljala je Kinu sa 12
miliona stanovnika, a Kina sa 800 miliona nije bila predstavljena i to je trajalo do
1971.godine kada je Kina poela predstavljati samu sebe.
Godine 1963. godine Savjet bezbjednosti proiren je na osnovu Rezolucije o pravinoj
zastupljenosti u Savjetu bezbjednosti i Ekonomsko-socijalnom savjetu. Ustanovljena je
nova struktura od petnaest lanova dodavanjem drava iz Azije i Afrike.
Tada je ustanovljena nova struktura izbora 10 nestalnih lanova:
5- Afrika i Azija,
2- Zapadna Evropa,
1- Istona Evropa i
2- Juna Amerika.
Meu azijskim i afrikim lanovima jedan treba biti iz arapskih zemalja. Mandat
promjenjivih lanova je ostao dvije godine.

Osnovna nadlenost je odravanje mira i bezbjednosti u svijetu i nadlenost u izbornim

funkcijama, zajedno sa Skuptinom. U okviru Savjeta djeluje Komitet za vojna pitanja,
naelnici generaltabova stalnih lanica i njihovi zamjenici. Glasanje u Savjetu vri se
tako to je za odluku potrebno devet glasova lanica Savjeta, s tim da ovi glasovi
obuhvataju svih pet stalnih lanica, jer ako jedna od stalnih lanica ne glasa, odluka nije
donesena, i to sesmatra kao veto.
Kod izbora sudija Meunarodnog suda pravde potreban je konsenzus svih lanova
Savjeta, stalnih i promjenljivih. Uloga Savjeta bezbjednosti u dananje vrijeme je bitna za
mir, saradnju i rjeavanje kriznih situacija u svijetu, ali je istovremeno i kontroverzna
zbog protivrjenosti sa procesima globalizma i novog svjetskog poretka.
Ekonomski i socijalni savjet imao je 18 lanova, nakon Rezolucije UN iz 1963. godine
povean je na 27 lanova, a sada ima 54. Bira ih Skuptina na tri godine, a svake godine
ponavlja se treina od 18 lanova. Sastaje se dva puta godinje, ima po svijetu vie
regionalnih komisija i bavi se ekonomskom saradnjom, borbom protiv siromatva i sl.
Organizovan je na teritorijalnom i funkcionalnom principu.
Ima etiri regionalne komisije kao nevladina tijela sastavljena od vlada sa tog podruja:
1. za Evropu,
2. Latinsku Ameriku,
3. Aziju i Pacifik i
4. Afriku
Funkcionalno-tehnike komisije su: socijalni razvoj, statistika, problem stanovnitva,
ljudska prava, prava ena, borba protiv droga itd.
Starateljski savjet nema utvren broj lanova i zavisi od broja drava kojima je
neka teritorija data na upravu. lanovi ovog tijela su i predstavnici stalnih lanova
Savjeta bezbjednosti i ostalih lanova prema potrebi. Nakon Deklaracije o nezavisnosti
kolonija 1960. godine formiran je Komitet za dekolonizaciju od 24 lana i on
je preuzeo ulogu Starateljskog savjeta. U dananje vrijeme izmijenjenih odnosa u
svijetu ovaj savjet je izgubio svoj prvobitni smisao i nema bitniju ulogu.
Savjet za ljudska prava. Ovaj Savjet osnovan je 2006. godine i proizaao je iz Komisije
za ljudska prava koja je ranije djelovala u okviru Ekonomsko socijalnog savjeta kao
funkcionalno tehnika komisija.
Sekreterijat. Na osnovu lana 7. Povelje sekreterijat ulazi u red organa UN. lanovi
se biraju na osnovu linih svojstava i ine ga Generalni sekretar
i administrativni
aparat.Sekretarijatom
rukovodi
Generalni sekretar UN na period od 5 godina.
Pojavljuje se kao simbol ukupne UN i u svijetu predstavlja ovu organizaciju.
Sekreterijat ima osam odjeljenja:
1.
problem mira i bezbjednosti,
2.
ekonomija,
3.
socijalno,
4.
starateljsko,
5.
pravno,
6.
informaciono,
opti poslovi, i
Administracija finansije.

SAVJET EVROPE
Savjet Evrope kao organizacija evropskih drava osnovan je u Londonu 5. maja 1949.
godine, kada je usvojen i STATUT koji je nekoliko puta dopunjavan, s ciljem da se
ostvaruje saradnja izmeu evropskih drava na osnovama demokratije i vrijednosti
civilizovanog drutva. Ranije je na kongresu u Hagu, od 7. do 10. Maja, iznesen zahtjev
da se sazove evropska skuptina sastavljena od predstavnika parlamenata.
Organizacija je nastala na idejama evropske saradnje i ujedinjenja, koju je krajem Drugog
svjetskog rata intenzivno promovisao britanski premijer Vinston eril. Savjet Evrope
osnovalo je 10 zemalja: Belgija, Danska, Francuska, Irska, Italija, Holandija, Britanija,
Luksemburg, Norveka i vedska. Naknadno su pristupale druge zemlje, a Izrael ima
status posmatraa.
Osnovni ciljevi Savjeta Evrope su:
1. promocija i zatita ljudskih prava, vladavina prava i pluralistika demokratija (lan 3.
Statuta);
2. borba protiv svih oblika diskriminacije (na nacionalnoj, vjerskoj i rasnoj osnovi),
diskriminacija manjina, netolarancija razliitih etnikih grupa, organizovani kriminal,
korupcija;
3. razvijanje demokratije u evropskim dravama;
4. zatita socijalnih prava.
Savjet Evrope sada ima 47 drava i sljedee institucije i tijela:
- Konsultativna skuptina,
- Komitet ministara,
- Evropska komisija za ljudska prava,
- Evropski sud za ljudska prava,
- Sekreterijat.
- pravna komisija (Venecijanska)
- Meunarodni institut za demokratiju....... i Centar za promovisanje vijesti
Konsultativna skuptina nema zakonodavnu ni izvrnu mo, nego raspravalja, donosi
preporuke, rezolucije i deklaracije dvotreinskom veinom, ali doneseni akti nemaju
obaveznost prema dravama lanicama. Poslanici (oko 300) predstavljaju drave, ali
predstavljaju i partije i nacije, tako da se poslanike grupe lobiraju na vie osnova.
Plenarna zasjedanja odravaju se etiri puta godinje. Bosna i Hercegovina je lanica
Savjeta Evrope.
Komitet ministara ine ministri spoljnih poslova drava lanica ili njihovi zamjenici, i
ima ira ovlatenja od skuptine. Odrava kontakte sa nacionalnim parlamentima,
razmatra mjere i aktivnosti koje Savjet treba da preduzme, predlae preporuke, predlae
zakljuenje ugovora i predstavlja organizaciju u meunarodnim odnosima. Odluke se
donose konsenzusom, dvotreinskom veinom ili veinom, zavisno od pitanja o kome se
glasa.
Komitet se sastaje jednom mjeseno, prve nedjelje u mjesecu. Kao rezultat djelovanja
Savjeta Evrope nastalo je nekoliko akata o ljudskim pravima i evropskim vrijednostima.
EVROPSKA KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA 1950. GODINE
Konvencija je donesena u Rimu, 4. novembra 1950. godine, i potpisale su je, osim
navedenih deset zemalja, jo i Turska i Island, a stupila je na snagu 1953. godine.

Ona je ustanovila dva organa: Komisiju za ljudska prava i Evropski sud za ljudska prava.
Do sada je Konvenciju potpisalo 47 zemalja.
Savjet ima tijesnu saradnju sa drugim meunarodnim organizacijama, naroito sa
Evropskom unijom.
Osim sadraja Konvencije o ljudskim pravima iz 1950. i Konvencije o mirnom rjeavanju
sporova iz 1957. godine, uloga Savjeta danas je u procesima tranzicije istonoevropskih
zemalja u Evropsku uniju.
U tom cilju je Savjet formirao i nova tijela:
1. Meunarodni institut za demokratiju 1989. godine sa sjeditem u Strazburu,
2. Centar za promovisanje vijesti, 1990. godine sa sjeditem u Lisabonu,
(sarauje sa SAD i OEBS)
3. Venecijanska (pravna) komisija sa sjeditem u Veneciji 2004. godine.
Preambulom je regulisano da Konvencija polazi od Univerzalne deklaracije o ljudskim
pravima UN iz 1948. godine.
Ostali normativni dijelovi Konvencije reguliu: osnovna ljudska prava i slobode,
organizaciju i funkcionisanje Evropskog suda za ljudska prava i proceduralna pitanja koja
se odnose na potpisivanje, ratifikovanje i tumaenje Konvencije.
Garantovana ljudska prava su: - pravo na ivot, - zabrana muenja i neovjenog
postupanja,
- zabrana ropstva i prinudnog rada, - pravo na slobodu i sigurnost, - pravo na pravino
suenje,
- kanjavanje samo na osnovu zakona, - pravo na privatni i porodini ivot, - sloboda
misli, vjeroispovijesti, - sloboda izraavanja, - sloboda okupljanja i udruivanja, - pravo
na sklapanje braka, - pravo na djelotvorni pravni lijek, - zabrana diskriminacije.
Nakon 1950. godine uslijedili su protokoli kojima su ljudska prava dopunjavana i
proirivana kao integralni dio teksta.
Protokol 1 - 1952. godine, Pariz
- pravo na mirno uivanje imovine,
- pravo na obrazovanje,
- pravo na slobodne izbore.
Monako i vajcarska nisu ratifikovale, a Andora nije potpisala.
Protokol 4 - 1963. godine, Strazbur
- zabrana dunikog ropstva,
- sloboda kretanja,
- zabrana protjerivanja svojih dravljana,
- zabrana kolektivnog protjerivanja stranaca.
Andora, Grka i vajcarska nisu potpisale Protokol, a Velika Britanija, panija i Turska
nisu ga ratifikovale.
Protokol 6 - 1983. godine, Strazbur
- zabrana izricanja i izvrenja smrtne kazne
Rusija nije ratifikovala ovaj Protokol.
Protokol 7 - 1984. godine, Strazbur
- zatitata u postupku protjerivanja stranaca,
- pravo na albu u krivinim stvarima,
- pravo na nagradu za pogrenu osudu,
- pravo da se ne moe biti suen dva puta po istoj pravnoj stvari,

- jednakost suprunika.
Belgija, Njemaka,Turska, Holandija i panija nisu ratifikovale Protokol, a Britanija i
Andora nisu ga potpisale.
Protokol 12 - 2000. godine, Rim
- opta zabrana diskriminacije
Nisu potpisale: Bugarska, Andora, Britanija, Danska, Litvanija, Malta, Poljska,
Francuska, vajcarska i vedska. U kontekstu djelovanja Savjeta Evrope organizovana je
i Evropska konferencija u Helsinkiju 1975. godine KEBS, koja je tokom 1990. godine i
1992. godine institucionalizovana u OEBS.
Protokol 13 - 2002. godine -Vilinus
- ukidanje smrtne kazne
Protokol 14 - 2004. godine - Strazbur
- podrka Sudu za ljudska prava
SJEVEROATLANTSKI PAKT NATO
Osnovan 4. aprila 1949. godine u Vaingtonu osnivai (SAD, Kanada, Belgija,
Danska, Island, Francuska, Italija, Norveka, Holandija, Britanija, Portugalija) North
Atlantic Treaty Organization.
Glavni organ NATOa je SAVJET na ijem je elu generalni sekretar. Ovo tijelo se sastaje
svake sedmice na nivo ambasadora i dva puta u godini na nivou ministara spoljnih
poslova i ministara odbrane. Savjet odluuje jednoglasno konsenzusom i bavi se
uglavnom politikim, administrativnim i finansijskim poslovima.
U vojnom smislu, najvaniji je organ Vojni komitet koji ine naelnici
generaltabova drava lanica.
Kao bitni organi jo postoje: Komitet za odbranu i Grupa za nuklearlno naorua.
Francuska je 1966. godine napustila vojni dio organizacije NATOa, jer nije imala
dovoljnu podrku u Aliru i morala se povui 1963. godine, a u sadanje vrijeme ponovo
se vraa u vojne strukture.
Specifinosti ove odbrambene organizacije definisane su osnivakim ugovorom i
dopunjavane kasnijim protokolima:
a) ima svoj budet, b)
ima stalni vojnoadministrativni aparat,
c) lanice organizacije jednoglasnom odlukom pozivaju druge zemlje u lanstvo
organizacije, (1951. godine primljene su Grka i Turska, a 1954. godine Njemaka i
1981. panija). d) napad na bilo koju lanicu je napad na cijeli Savez (lan 5)
e) strane ugovornice su se obavezale da e otkloniti prepreke u ekonomskoj saradnji
radi jaanja zajednice i na nevojnom planu.
Definisan je identitet NATOa u novim uslovima na sastanku u Londonu jula 1990.
godine na nivou efova drava i vlada i konkretizovan na sastanku u Rimu
novembra 1991. godine.
Kao rezultat navedenih sastanaka usvojen je dokument Deklaracija o miru i saradnji
ime je NATO sebe promovisao u faktora rjeavanja kriza i izgradnje novog
svjetskog poretka.

POJEDINAC KAO SUBJEKT MEUNARODNOG PRAVA

Ljudska prava u savremenom svijetu su nesporno set pitanja koja ne samo
da su prisutna u praksi svojom dinaminom
primjenom, ve isto tako,
samo u veoj mjeri, i krenjem osnova ljudskih prava to nezaobilazno postaje sfera
interesa i tretiranja pojedinca kao jednog od subjekata meunarodnog prava.
Kako su po definiciji LJUDSKA
PRAVA
SKUP NORMI,
PRINCIPA
I STANDARDA KOJIMA JE CILJ ZATITA OVJEKA I
OMOGUAVANJE USLOVA IVOTA RADI OSTVARIVANJA NJEGOVIH
POTREBA, to emo u ovom radu navesti samo najvanije dokumente u svijetu
kojima su istrasirana, propisana i zagarantovana ljudska prava.

Magna Charta Libertatum (1215.)

Habeas Corpus Act (1679.)

Zakon o pravima (Bill of Rights) (1689.)

Amerika Deklaracija o
nezavisnosti (1776.) - Francuska Deklaracija o pravima ovjeka (1789.)
- Beki kongres (1815.) ukidanje ropstva
Londonska konferencija (1841.)
ukidanje ropstva
Konvencija o ukidanju ropstva (1926.)
POJEDINAC MOE BITI AKTIVAN I PASIVAN SUBJEKT, U SUTINI ON JE U
SREDITU
VREDNOVANJA
MEUNARODNOG
PRAVA, ALI
FORMALNO IH OSTVARUJE
UGLAVNOM
PREKO
DRAVE
ILI
DRUGIH
MEUNARODNIH ORGANIZACIJA. IMA PRIMJERA I DIREKTNOG
OBRAANJA: Obraanje Sudu za ljudska prava u Strazburu i obraanje Komitetu za
ljudska prava 1 UN.
KRIVINA ODGOVORNOST POJEDINCA
Meunarodni vojni sud Nirnberg 1945. god.
Vojni sud u Tokiju 1945. god.
Meunarodni krivini sud za SFRJ
u Hagu 1993. god.
Meunarodni krivini sud u Hagu 1997. (Rusija, Kina, Indija, SAD)
nisu potpisale
Statut, Klinton je potpisao, a Bu povukao potpis.
KRIVINA DJELA
1.
GENOCID
2.
RATNI ZLOIN
3.
ZLOIN PROTIV OVJENOSTI
4.
ZLOIN PROTIV IMUNITETA STRANIH LICA
5. TERORIZAM
6. TRGOVINA LJUDIMA
7.
UZIMANJE TALACA
ITD.

PRAVILA MEUNARODNOG UGOVORNOG PRAVA

Pod pravilima meunarodnog ugovornog prava podrazmijeva se ukupnost
pravnih normi koje reguliu postupak zakljuenja, izvrenja i okonanja meunarodnih
ugovora.
Pravila su kodifikovana 1969. godine u Beu, Konvencijom o ugovornom pravu. Ova
Konvencija je obuhvatila odnose drava kao meunarodnih subjekata. Konvencija je
upotpunjena u Beu 1986. godine i obuhvatila je odnose izmeu meunarodnih
organizacija i drava kao subjekata meunarodnog prava.
Meunarodni ugovor je pravni akt nastao pravnom voljom subjekata
meunarodnog prava izraen putem ustavom nadlenih organa sa ciljem
regulisanja recipro nih prava i obaveza.
Meunarodni sporazum je pravni akt izmeu drava ili meunarodnih
organizacija putem koga se izraava namjera da se stvore, izmijene ili potvrde odnosi po
meunarodnom pravu. Ameriki institut za pravo 1965. godine.
1. izraz ugovor oznaava meunarodni sporazum zakljuen u pisanom
obliku izmeu drava i koji je regulisan meunarodnim pravom, bilo da je uoblien u
jednom jedinstvenom instrumentu ili u dva ili vie meusobno
povezanih
instrumenata, bez obzira na njegov poseban naziv.
2. izraz ugovor je korien kroz lanove nacrta kao generiki izraz koji pokriva
sve oblike pisanih meunar. sporazuma zakljuenih izmeu drava.
PROCES NASTANKA MEUNARODNIH UGOVORA
Meunarodni ugovori su se razvijali u okviru meudravnih odnosa uglavnom preko
obiajnih pravila. Osim obiajnih pravila ugovorno pravo je dijelom bilo i
sadrano u ustavima drava pojedinano gdje drave definiu organe koji
mogu uestvovati u meunarodnim odnosima i stvarati obaveze za dravu.
Razvijanjem
meunarodnih
odnosa rastao je broj bilateralnih i
multilateralnih ugovora, pa je potreba za njihovom kodifikacijom postajala sve vea.
U Beu, maja 1969. godine, donesena je Konvencija pravila ugovornog prava gdje su
definisani osnovni elementi i procesi nastanka, zakljuivanja i izvravanja ugovora.
Komisija za meunarodno pravo UN je 20 godina operativno radila na pripremi
Konvencije.
Konvencijom je sistematizovano meunarodno pravo i istovremeno je uinjen njegov
progresivni razvoj. Konvenciju iz 1969. godine ograniavala su dva elementa: vaila
je samo za ugovore koji budu zakljueni izmeu drava nakon usvajanja konvencije EX
NUNCA i vaili su samo za ugovore izmeu drava, a li ne i za one koje zakljue
meunarodne organizacije. Komisija OUN za meunarodno pravo koja je 20 godina
radila na Konvenciji predloila je Generalnoj skuptini UN da usvoji novu
konvenciju koja bi obuhvatila i meunarodne organizacije.
Nakon 10 godina rada, Komisija je usvojila nacrt novog akta. Nova Konvencija je
usvojena u Beu 1986. godine, a kojom je nadograen raniji akt i obuhvaeno
ugovorno pravo izmeu drava i meunarodnih
organizacija. Ugovor je
istovremeno
spoj politike, meunarodnog
subjekta, njegovih interesa i
postojeih normi meunarodnog
prava.

FUNKCIJE UGOVORA U MEUNARODNOM PORETKU

1.
Osnovna funkcija je da se pravno urede odnosi izmeu
meunarodnih subjekata, jer za razliku od dravnog prava koje je odreeno
ustavom, meunarodno
ima vie razliitih akata. S obzirom da je to
horizontalnopravo, ono iza sebe nema vrhovni centralni organ i autoritet, pa
je osnovni autoritet pravni tj. ugovorne obaveze subjekata.
Druga funkcija proizilazi iz meuzavisnosti meunarodnog dravnog prava, gdje se dio
dravnog ugrauje u meunarodno, a dio meunarodnog u dravno, pa se tako stvara
opti svjetski pravni poredak, u kome meunarodni ugovori imaju jednu od kljunih
uloga.
3. Takoe, kroz meunarodne
ugovore drave kao subjekti ograniavaju
ili dobrovoljno prenose dio vlastitog suvereniteta, pa imaju interes da se i njihovi ciljevi
ostvare kroz meunarodne ugovore.
4.
etvrta funkcija ugovora je izgradnja izvora meunarodnog
prava
kroz sistematizaciju i progresivni razvoj i oblik njegove kodifikacije, kao izgradnja
procesa mirnog rjeavanja sporova (Meunarodni sud itd).
OBLICI I VRSTE MEUNARODNIH UGOVORA
Kao to izvori meunarodnog prava
mogu biti ugovori i obiaji, tako i oblici
ugovora mogu biti usmeni i pisani. Interes meunarodnih odnosa i organa jeste da ima to
vie pisanih ugovora koji se mogu kodifikovati u saglasne i to ire primjenljive pravne
cjeline.
Konvencija u Beu 1969. godine o ugovornom pravu upravo je to imala za cilj i ona je
odredila bitne elemente o ukupnim procesima ugovaranja.
Osim pisanih postoje i usmeni oblici: preutna saglasnost, zvanine izjave
dravnih funkcionera.
Kod usmenih izjava dravnih funkcionera koji u ime
drave kao subjekta iskazuju odnos prema nekom problemu i pitanju, a to ima pravne
meunarodne posljedice, treba voditi rauna i o ustavnom ureenju drave. Da li po
ustavu te drave funkcioner koji je dao izjavu ima ustavnu nadlenost da moe legitimno
zastupati cijelu dravu. Usmene izjave predstavnika drava i meunarodnih organizacija
oznaavaju izraz volje koji se povezuje sa postojeim pisanim ili usmenim normama
meunarodnog prava. Pisani ugovori mogu imati nekoliko oblika zavisno od materije,
interesa, ciljeva, teritorije, vremena, drutvene oblasti, pravnog znaaja itd.
Klasifikaciju ugovora posmatraemo iz aspekata oblika i vrsta.
OBLICI MEUNARODNIH UGOVORA
Razliiti nazivi oblika ne znae i razliitost njihove pravne sutine i
pravnog djelovanja.

PAKT je vojni savez ili neka vana politika pitanja (Pakt arapske lige). Paktom se
ustanovljavaju vojno-politiki savezi kao zajednice drava radi ostvarivanja
odreenog zajednikog cilja (NATO). Takoe, paktom se definie neka sutinska
promjena statusa drave u meunarodnim odnosima (TROJNI PAKT). Paktom se,
takoe, definiu neki vani meunarodni ugovori koji imaju opti znaaj
meunarodne sigurnosti (Brijan-Kelogov pakt 1928.godine).

KONVENCIJA je najrasprostranjeniji oblik meunarodnih ugovora i predstavlja

kodifikovano
meunarodno
pravo i moe se odnositi na razliita pitanja
(ekonomija, pravo, kultura, multilateralni sporazumi i sl.). To je sistematizovana pravna

cjelina koja objedinjuje postojee norme, usaglaava ih i kroz progresivni razvoj prava
popunjava pravne praznine. Sistematizovanjem pravnih normi kroz konvencije kao
najznaajniji izvor meunarodnog
prava, stvara se kogentno meunarodno
pravo ili ugovori legislative koji imaju funkciju meunarodnih zakona.
AKT je viestrani sporazum, obino velikih drava, postignut na meunarodnim
konferencijama, kongresima (Zavrni akt Bekog kongresa 1815. godine, akt
Berlinskog
kongresa 1878. godine). Akt ima opti karakter i moe biti
jedinstvene ili sloene strukture
Naprimjer, akt o mirnom rjeavanju sporova iz 1928. godine je opteg znaaja i odnosi
se na jedno pitanje. Akti kongresa kao saglasne odluke velikih sila su sloenije
strukture i sadre: razliite odluke, preporuke, ocjene, planove itd. Pojam akt
je najoptiji pojam za meunarodne ugovore i moe da se tumai na razliite, naine
zavisno od sadraja i subjekta zakljuivanja.

KONKORDAT
je sporazum koji neka drava zakljuuje sa
Vatikanom
radi regulisanja meusobnih
odnosa. Lateranskim
ugovorima
iz 1929. godine postignut je ugovor (konkordat) izmeu drave Italije i
Vatikana koji i danas predstavlja pravnu osnovu poloaja Vatikana i Pape i
predstavljaju osnovu zakljuivanja konkordata drugih drava sa Vatikanom.

KOMPROMISI
su sporazumi koje drave postiu i obavezuju se da e
prihvatiti meunarodnu arbitrau oko nekog njihovog spornog pitanja koje ne mogu same
da rijee. Kompromis je u sutini dobra osnova ili prva faza postizanja ugovora, to je
politiko usaglaavanje koje predhodi ugovoru kao pravnoj formi. Sutina je u
pribliavanju suprotnih stajalita i pronalaenju minimuma
zajednike
osnove. Zavisno od interesa subjekata koji imaju suprotstavljene stavove,
kompromisi mogu imati najrazliitije forme i sadraje.

KARTEL je sporazum koji zakljuuju vojni komandanti na terenu u toku borbi

(primirje, razmjena zarobljenika). Kartel je meunarodni pravni akt koji moe da se
zakljui pisano ili usmeno i cilj mu je da u konkretnoj situaciji omogui
primjenu enevskih konvencija o ratnom pravu i zatiti bolesnih, ranjenih,
zarobljenih, civilna pitanja itd. Putem kartela komandanti na terenu primjenjuju enevske
konvencije.

PROTOKOL je dopunski akt nekom ve potpisanom ugovoru koji proiruje ili

dopunjava ugovor. Kao to su amandmani na ustav u domaem pravu, tako su i protokoli
u meunarodnom
pravu. Sutinska razlika je u injenici to se
amandmanima moe domae pravo mijenjati i dopunjavati, dok se protokolima
meunarodno pravo dopunjava, nadograuje. Protokol, takoe, moe biti oblik
kompromisa
gdje se ugovorne strane usaglaavaju
o nekim
pitanjima,
principima i osnovi od koje e se polaziti u daljim dogovaranjima.

MODUS VIVENDI je privremeni sporazum koji rjeava neko trenutno

pitanje na privremeni nain dok se ne steknu uslovi da se trajno rijei (bukvalno znai
neka ostane ovako kako je sada).

DEKLARACIJA
je akt koji izraava stav jedne ili vie drava ili
pravnih subjekata
prema nekom bitnom meunarodnom
pitanju. Moe
izraavati jednostranu volju ili saglasnu me unarodnu obavezu.

- REZOLUCIJA je politika odluka institucionalnog meunarodnog subjekta UN,

naprimjer, ona znai i saglasnost vie drava o nekom konkretnom pitanju
ili problemu i njihovu namjeru da djeluju u pravcu elemenata koji su
izneseni u rezoluciji.

MEMORANDUM ima obino i dodatak O RAZMIJEVANJU i to je iskazivanje

dobre volje da se na neformalan
nain rijei neko komplikovano
politiko
pitanje.

PACTUM DE CONTRAHENDO je sporazum strana u sporu da e

pristupiti pregovorima u cilju zakljuenja ugovora to ih u krajnjoj liniji ne obavezuje da
ga moraju i zakljuiti. Po tumaenju Meunarodnog suda pravde, to je obaveza
meunarodnih subjekata da ponu pregovore i da uine napore da se
zakljui ugovor, ali to ne obavezuje strane da moraju zakljuiti ugovor.
VRSTE MEUNARODNIH UGOVORA
Klasifikacija se vri s obzirom na: prirodu, broj strana, predmet, rok,
geografiju, dejstvo i mogunost pristupanja.
1.
Po prirodi mogu biti ugovori legislative ili direktne pogodbe.
2.
Po broju subjekata mogu biti bilateralni ili multilateralni. Multilateralni mogu biti
izmeu vie drava neposredno ili sveopti multilateralni koje donosi jedan meunarodni
subjekt UN, naprimjer.
3.
Po predmetu mogu biti: ekonomski, politiki, kulturni, trgovinski i sl.
4.
Geografski mogu biti regionalni ili sveopti.
Mogu biti zatvoreni ili otvoreni, zavisno od toga da li ostavljaju mogunost
naknadnog pristupanja tree strane.
SASTAVNI DIJELOVI I JEZIK UGOVORA
Sastavni dijelovi
Struktura ugovora sadri nekoliko elemenata po Bekoj konvenciji iz 1969. godine u cilju
zakljuivanja meunarodnih ugovora koji su jednobrazni po formalno-pravnoj strukturi.
NASLOV - to je identifikacija ugovora, ko ga sklapa, pod kojim imenom, gdje, kada
i sl.

INVOKACIJA je pozivanje na Boga (s milou Boijom danas

zakljuujemo itd.) da bi se ojaala obaveznost izvravanja i pravednost ugovornog
sadraja i ovaj dio danas imaju samo ugovori Konkordata.

UVODNI DIO PREAMBULA ukljuuje motive: zato se sklapaju, ta se eli

postii, koje vrijednosti se zastupaju, zatim se navode imena opunomeenika koji ga
sklapaju, objanjene izraza upotrijebljenih u ugovoru,

DISPOZITIVNI
DIO OBAVEZE,
to je operativni, sutinski dio,
navodi obaveze, u formi pravnih normi, ima lanove, glave.

PRELAZNE - ZAVRNE ODREDBE reguliu konkretna pitanja primjene, dan

stupanja na snagu, prestanak vaenja, rezerve, nain rjeavanja sporova,
mogunost
pristupa tree strane, mogunost izmjene - dopune, depozitar,
registracija, tumaenje i sl.
Jezik ugovora
Nekada se koristio latinski jezik i jezik strana ugovornica (Karlovaki mir 1699. bio je na
latinskom i turskom). Od Bekog kongresa 1815. godine koriten je
francuski, zatim engleski. U obiaju se ugovor sklapa na jezicima strana

ugovornica i na engleskom ili francuskom. Kada se u okviru UN sklapa ugovor

koriste se jezici UN: panski francusk i- englesk i- ruski kineski.
UGOVORNE STRANE-UGOVORNA SPOSOBNOST
Ugovorna sposobnost je izraz suverenosti subjekta meunarodnog prava. Drava ima
originernu
( izvornu) ugovornu sposobnost dok je ugovorna sposobnost
meunarodnih organizacija izvedena (ex consenso) na bazi usaglaene volje
drava. Drava moe imati ugovornu sposobnost i sa redukovanim suverenitetom
zavisno od sadraja ugovora i obaveza izvravanja. Ovaj problem je izraen kod
protektorata, vazalnih drava, federativnih drava, neutralnih drava. Vrsta drave i njeno
ustavno ustrojstvo direktno utie na oblike i sadraje njene ugovorne sposobnosti. Drava
ne gubi svojstvo pravne linosti ni onda kada se trenutno nalazi pod protektoratom
ili neem slinom, pa ne moe da se izrazi kao meunarodni subjekt. ak i
vazalne drave imaju pravnu linost i mogu biti subjekti meunarodnih
ugovora (pristupanje Srbije telegrafskoj uniji u devetnaestom vijeku kada je
bila vazalna drava Turske).
Ugovori koje drave sklapaju na osnovu svoje ugovorne sposobnosti
moraju ispunjavati dva uslova: formalno-da su drave pravne linosti
meunarodnog prava i javnopravno-da drave javno istupaju preko ustavom
definisanih nosilaca suverenih prava.
Osim drave kao subjekti meunarodnog prava pojavljuju se i meunarodne
organizacije (uglavnom UN i meunarodne finansijske institucije - Monetarni fond,
Svjetska banka itd.).
Pored drava i meunarodnih
organizacija sposobnost sklapanja
meunarodnih ugovora priznaje se i Svetoj stolici, odnosno Papi, kao suverenom nosiocu
ovlaenja. ak u periodu od 1870. do 1929. kada papska drava nije postojala, Papa je
zakljuivao ugovore.
PROCES ZAKLJUIVANJA UGOVORA I NAIN PRISTANKA NA UGOVOR
Ovdje razlikujemo nekoliko faza: pregovore, usvajanje (adopcija),
autentifikacija, pristanak, potpis, ratifikacija.

PREGOVORI
su politika faza usaglaavanja interesa koji e biti
predmet ugovora.
U pregovorima
uestvuju ovlaeni pregovarai po
funkciji i po specijalnim punomoima. Pregovori mogu biti pisani, usmeni,
tajni, direktni, pod pokroviteljstvom UN ili neke druge bitne meunarodne organizacije.
Nakon usaglaenih
elemenata, pisanje teksta se preputa specijalizovanim
pravnim tijelima (Komisija UN za meunarodno pravo i sl.).

USVAJANJE(ADOPCIJA)
- Napisani tekst se usvaja, a na
meunarodnim konferencijama se za tu priliku donose i posebna pravila kako
e se usvajati tekst. U multilateralnim i optim ugovorima usvaja se dvotreinskom
veinom.
AUTENTIFIKACIJA je definitivna verzija i redakcija konanog
teksta,
dostavlja se ugovornim stranama da ocijene konanu verziju teksta. Saglasnost na
konanu verziju vri se parafiranjem. Broj primjeraka koji se parafira zavisi od broja
depozitara, ako je jedan depozitar tada je jedan originalni primjerak u UN koji se kopira
u odreenom broju. Postupak autentifikacije ugovora definie se konkretno samim

tekstom ugovora, ako u ugovoru nije definisana procedura, tada se autentifikacija

vri inom potpisivanja. Kod optih meunarodnih ugovora UN, EU
autentifikacija se vri rezolucijom obino najvieg i najireg organa kroz
plenarnu sjednicu.

POTPIS je prihvatanje ugovora od strane legitimnih pregovaraa, a zavisno od

ustavnog
ureenja drave i samog sadraja ugovora, potpis moe znaiti
i konano prihvatanje. Moe se u samom ugovoru precizirati da li on stupa
na snagu
danom potpisa, ratifikacijom u parlamentu
ili prihvatanjem na
referendumu. Po osnovi obiajnog prava potpis ne znai konano prihvatanje
ugovora i ne proizvodi pravno dejstvo, ali obavezuje da se potpisnice ponaaju BONA
FIDES, u dobroj vjeri i namjeri. Konvencija o ugovornom pravu daje potpisu
vei znaaj, nego obiajno pravo. U nekoliko sluajeva potpis se smatra kao definitivan
pristanak drave koji proizvodi pravno dejstvo ugovora i meunarodnu
obavezu drave.

RATIFIKACIJA (latinski potvrivanje, saglasnost) znai konani pristanak

od strane parlamenta kada to ustav definie (Senat SAD nije ratifikovao pakt Lige naroda,
iako je predsjednik Vilson bio jedan od osnivaa Lige naroda).
Po Konvenciji o meunarodnom ugovornom pravu ugovor podlijee ratifikaciji u etiri
sluaja:
1. kada je ugovorom definisana obaveza ratifikacije kao datum konanog
pristanaka na ugovor;
2. kada se drave u pregovaranju sporazumiju da e ugovor biti konano
prihvaen kroz ratifikaciju;
3. kada predstavnik drave poptie ugovor i iskae rezervu da e ugovor biti prihvaen
kada bude u toj dravi ratifikovan;
4.
kada ratifikacija proizilazi iz sadraja punomoi koju ima predstavnik
drave.
Ratifikacija kao konani pristanak na meunarodni
ugovor i kao izraz
suverenog legitimiteta drave mogua je u vie oblika to zavisi od dravnog ureenja.
ratifikacija efa drave (Arabija, Maroko, Vatikan itd),
ratifikacija efa drave uz prethodno
odobrenje parlamenta
za
odreene kategorije ugovora ( Britanija),
ratifikacija kroz parlament (veina drava u svijetu).
REZERVE NA UGOVORE, USLOVI, PROTESTI
To su jednostrane izjave kojima se jedna drava ograuje od izvjesnih
odredbi ugovora dok ostale prihvata da izvri. Osim rezervi, uslovno
prihvatanje znai da se cijeli ugovor
prihvata pod nekim uslovom.
Protest je jednostrana izjava koja osporava pravovaljanost jednog dijela ili
cjeline.
Na osnovu Beke Konvencije, rezerve su legalan oblik meunarodnog
ugovornog prava. Kodifikacija ugovornog prava tei da obuhvati cijeli svijet i iznae
opte i univerzalne formulacije. S obzirom na to, da postoje razliite drave i kulture
teko je nai formulaciju koja odgovora svakoj, pa je otud razumljivo da neka
drava neki dio ugovora ne moe da prihvati iz razliitih razloga dok ostale

prihvata. Rezerve neke drave postaju dio ugovora ako to uvae ostale drave obino
preutnom saglanou. Stavljanje rezervi je dozvoljeno izuzev u sluajevima:
kada ugovor izriito zabranjuje rezervu,
kada precizira mogunost samo odreenih rezervi,
kada je rezerva nespojiva sa predmetom
i ciljem ugovora (mijenja mu
sutinu).
Rezerva se smatra nespojiva ako
najmanje dvije treine drava potpisnica
stavlja prigovor na rezervu. Rezerva ima dejstvo u meunarodnom ugovoru, uglavnom,
kroz preutnu saglasnost ostalih potpisnica. Naprimjer, u viestranom ugovoru rezerva
vai za dravu koja je istakla i za drave koje su je prihvatile, a za ostale vai ugovor bez
iznesenih rezervi, a sve to ne moe da ugrozi predmet i cilj ugovora.
Pitanje rezerve na akt meunarodne organizacije je drugo pitanje, jer rezerva mora biti
prihvaena (odobrena) od ovlatenog organa te organizacije.
Rezerve kao i prigovori se dostavljaju pisanim putem, a isto tako se i povlae i mogu se
stavljati u razliitim fazama zakljuivanja ugovora.
POJAM PRAVNOG SPORA
Sve sporove moemo podijeliti na politike i pravne. Meunarodni sud u Hagu u svom
Statutu, lan 36 precizira elemente pravnog spora gdje postoji nadlenost ovog suda:
a)
tumaenje ugovora,
b)
svako pitanje meunarodnog prava,
c)
postojanje bilo koje injenice koja moe biti krenje meunarodne obaveze,
priroda i veliina naknade zbog krenja neke meunarodne obaveze.
Sva rjeavanja sporova mogu se podijeliti na mirne i prinudne.
U mirne spadaju: diplomatija, arbitraa i sud,
U prinudne spadaju:
retorzija,
represalija i
ratovi i razne oruane intervencije.
Registrovanje, deponovanje, tumaenje, ponitavanje ugovora
REGISTROVANJE I DEPONOVANJE po Povelji UN vri se kao obaveza kod
Sekreterijata UN. Registrovani ugovori se deponuju kod Generalnog sekretara UN, ili u
ministarstvu zemlje domaina konferencije. Registrovanje ugovora je postalo institut
meunarodnog prava, naroito nakon Prvog svjetskog rata. Registrovanje je iznoenje
ugovora u javnost i eliminisanje tajnih dogovora i tajne diplomatije koja je bila jedan od
uzroka stvaranja meunarodnih kriza i ratova. Ameriki predsjednik Vilson je u svom
aktu od etrnaest taaka,u prvoj precizirao ukidanje tajne diplomatije u meunarodnim
odnosima.
Registracija ugovora je predviena Poveljom Ujedinjenih nacija (lan 102) gdje se od
ugovornica trai da svaki zakljueni ugovor i meunarodni sporazum koji zakljui lan
UN treba biti to prije registrovan i objavljen od strane Sekreterijata UN. Nijedna strana
ugovornica ne moe se pozvati na meunarodni sporazum ili ugovor ukoliko nije
registrovan.
Ugovorom se odreuje subjekt gdje e ugovor biti deponovan. Kada je rije o ugovoru
zakljuenom u okviru meunarodne organizacije UN depozitar je obino administrativni
organ UN, a u drugim sluajevima depozitar je nadleni organ domaina konferencije tj.

zemlje gdje je ugovor zakljuen.

TUMAENJA meunarodnih ugovora vri Arbitrani sud ili Meunarodni sud pravde
u Hagu ili neko drugi ako je drugaije u prelaznim odredbama regulisano. Tumaenje
moe biti doktrinarno i sudsko.
PONITAVANJE je prestanak vaenja ugovora ako se otkriju i dokau okolnosti da je
bilo nedostataka u zakljuivanju ugovora (isti sistem kao i u graanskom pravu) kao na
primjer: prevara, podmiivanje, prinuda, nelegalno predstavljanje i svi drugi elementi
koji nisu saglasna pravna volja.
Ugovor moe prestati vaiti na osnovu intertemporalnog prava tj. kada dva subjekta
ili vie imaju ugovor o neemu, a na meunarodnom nivou se donese Konvencija o
zabrani toga, tada ugovori odmah prestaju vaiti. Naprimjer, ako su drave imale ugovor
o kupovini robova, a Konvencija zabranila trgovinu robljem tada sklopljeni ugovori
prestaju da vae.
Obavezna snaga meunarodnih ugovora-pacta sunt servanda
Potivanje meunarodnih ugovora je sutina ugovornog prava naglaena i kod
definicije subjekata, definicije meunarodnog prava,Konvenciji UN iz 1970. godine o
miroljubivoj koegzistenciji. Iz sutine poitivanja ugovora nastaje pozitivan trend
meunarodne saradnje ili negativan trend meunarodnih sporova. Ugovori su ujedno
jedan od glavnih formalnih izvora meunarodnog prava. Otuda je pitanje potivanja
ugovornih obaveza jedna od sutinskih stvari meunarodnog prava i meunarodnih
odnosa.
U svim fazama istorijskog razvoja vailo je pravilo potivanja ugovora to je donijelo
progresivne elemente iako je bilo i zloupotreba (naprimjer velika sila nametne maloj
dravi ugovor, a kasnije se poziva na obavezu ispunjenja ugovora).
Da bi se obezbijedilo izvravanje meunarodnih ugovora postoje brojni mehanizmi
pravni, politiki, moralni, ekonomski i sl. koji se koriste u skladu sa specifinostima
meunarodnog prava i konkretne situacije koje se ugovori tiu:
mehanizmi za primjenu ugovora ugraeni su u sam ugovor obino prelazne i
zavrne odredbe,
mjere ekonomsko-finansijskog karaktera (meunarodne ekonomske i
finansijske organizacije ),
mjere iskljuenja ili suspenzije lanstva (Jugoslavija je naprimjer
suspendovana iz UN , pa nanovo primljena i sl.),
moralne sankcije, u smislu osude neke drave putem rezolucije,
izvjetavanje meunarodnih organizacija o provoenju ugovora, naprimjer
izvjetavanje o potivanju ljudskih prava, prava manjina,
razna meunarodna tijela, komisije, nevladine organizacije koje kontroliu i
prate primjenu ugovora na unutranjem planu,
okupacija dijela ili cijele teritorije zemlje moe biti mehanizam garancije da e
se ugovor provesti (oblast Rura nakon 1919. okupacija na 15 godina,Njemaka okupacija
od strane saveznika, okupacija Kosova 1999. godine),
garancija treih drava da e se ugovor primijeniti,
hipoteka nad finansijskim sredstvima drave.

Garanacija treih drava je u savremeno vrijeme najei oblik kojim se

obezbjeuje primjena ugovora (Beki kongres 1815.god. garantovao neutralnost

vajcarske, Rajnski pakt 1925.god. pojavljuje se Britanija i Italija kao garant, mirovni
ugovor FNRJ i Italije iz 1947.god. pojavljuje se Savjet bezbjednosti kao garant).
Revizija meunarodnih ugovora
Revizija ugovora u meunarodnom pravu je pravno legalana i ujedno komplikovan
proces, jer je neophodan pristanak potpisnika, naroito kada je rije o viestranim
ugovorima.
U samim ugovorima mogu biti revizione klauzule, mogu potpisnice pokrenuti proces
revizije ili se revizija moe pokrenuti na principima meunarodnog prava.
Beka Konvencija o ugovornom pravu iz 1969. godine ovo pitanje regulie i stavlja
razliku izmeu: amandmana i modifikacije.
AMANDMANI su formalno pravni postupak izmjene ugovora dijelom ili u cjelini, i
odnosi se na sve ugovorne strane. To je dopuna ugovora novim sadrajima o kojima se
strane ugovornice usaglaavaju na isti nain kao i prilikom donoenja ugovora. Na
primjer protokoli o ljudskim pravima su amndmani na Konvenciju o ljudskim pravima.
Povelja UN razlikuje pojam izmjene kao djelomini amandman i pojam revizije kao
promjenu cjeline ugovora (lan 108 i 109).
MODIFIKACIJA ugovora se sutinski razlikuje od amandmana zato to pojedine
drave kao ugvorne strane mijenjaju jedan dio ugovora koji se odnosi samo na njih, ali ne
i na ostale potpisnike. Modifikacija je mogua u sluajevima: kada to ugovor dozvoljava,
ne ugroava cilj ugovora, niti sutinu njegovih normi, ne predstavlja smetnju primjeni
ugovora, ne teti pravima drugih potpisnika.
SUTINSKA PROMJENA OKOLNOSTI - rebus sic stantibus
To je promjena objektivnih okolnosti mimo uticaja i volje strana ugovornica tako da je
dalja primjena ugovora u objektivno izmijenjenim okolnostima tetna za neku od
ugovornih strana. Strana potpisnica ili vie njih mogu traiti reviziju ugovora ili ak i
ponitenje,polazei od novih objektivnih elementa u stvarnosti.
Klauzula promijenjenih okolnosti ne znai da automatski ne vai ugovor nego znai
pravni osnov da se moe pokrenuti revizija ili ponitenje. Revizija se odvija uz saglasnot
strana ugovornica, ali ako to nee svi, tada se spor moe iznijeti pred UN. Beka
Konvencija od ove klauzule izuzima dva sluaja: izmjena granica drava ili ako su
objektivne promjene nastale kao posljedica krenja ugovora. Pravilo promijenjenih
okolnosti djeluje ex nunc (ponitenje od dana donoenja odluke).
Ponitenje meunarodnih ugovora
Nitavnost ugovora proizala je iz graanskog prava i prenesena je i na meunarodno
pravo.Nitavnost je prestanak dejstva ugovora na osnovu otkrivanja nedostataka koji su
postojali prilikom zakljuivanja ugovora. Izvori nitavnosti su: relativni i apsolutni.
Relativni izvori ponitenja
Ovo je bitno pitanje koje ima dva oprena gledanja iz pozicije meunarodnog i
pozicije unutranjeg prava.
1. Prema internacionalistikom shvatanju da je meunarodno pravo nezavisno od
unutranjeg, definie krug lica koja mogu u ime drave zakljuiti ugovor. Ako organ

drave zakljui ugovor, a meunarodno pravo ga smatra ovlatenim, ugovor ne moe biti
nitavan iako u unutranjem pravu taj organ moe biti osporen da li je bio nadlean da
iskae pristanak (ovo pitanje je naroito osjetljivo kod ministara inostranih poslova).
Stalni sud meunarodne pravde je 1933. godine sudio izmeu Danske i Norveke oko
Grenlanda gdje je minister spoljnih poslova Norveke Ihlen dao izjavu koja nije ila u
korist Norveke. Norveka je osporila njegovu deklaraciju da je protivustavna, ali sud to
nije uvaio u meunarodnom sporu.
Meutim, ovo ne treba uzimati apsolutno, jer drugi pristup je ustavni gdje sklapanje
ugovora i stvaranje meunarodnih obaveza moe u ime drave dati samo za to ustavno
ovlateni organ i to u okvirima ustavnih ovlatenja.
Meutim, ovo ne treba uzimati apsolutno, jer drugi pristup je ustavni gdje sklapanje
ugovora i stvaranje meunarodnih obaveza moe u ime drave dati samo za to ustavno
ovlateni organ i to u okvirima ustavnih ovlatenja.
Konvencija o ugovornom pravu u lanu 46 istie da drava ne moe neovlatenost
navoditi kao razlog, izuzev ako je povreda ovlatenja bila oigledna i ako se odnosi na
bitno pitanje unutranjeg ustavnog poretka.
2. Specijalna ogranienja koja predstavnik drave dobija ranije od strane efa drave,
vlade, parlamenta i sl. i u kojima se kae ta moe, a ta ne moe potpisati. Ako su ova
ogranienja unaprijed saoptena dravama uesnicama u pregovorima tada ta ogranienja
imaju dejstvo na meunarodno pravo. Ako se ugovornim klauzulama predvia stupanje
na snagu ratifikacijom, tada ogranienja i prekraji nisu previe bitni, jer nisu konana
faza. Problem nastaje ako klauzula ugovora predvia da ugovor stupa na snagu danom
potpisivanja i nema faze ratifikacije gdje je mogua ispravka.
3. Zabluda je stvorena pogrena predstava u pogledu relevantnih injenica bitnih za
ugovor. Zabluda kao razlog nitavnosti ugovora je rijetka pojava. Meunarodno pravo
povlai razliku izmeu zablude u pogledu injenica i zabludu u pogledu prava.
4. PREVARA je namjerno djelovanje da se potigne cilj putem lai, lukavstva,
podmetanja i sl. Tri su elementa prevare: zla namjera- mala fides, materijalizacija zle
namjere, uzrona veza prevare i zablude. Prevara moe biti i svjesno nastojanje da se
druga strana dovede u zabludu. Zabluda moe biti cilj, svrha prevare. Drava moe da se
pozove na prevaru i pokrene nitavnost ugovora ako se radi o glavnoj, sutinskoj prevari
koja ima odluujui uticaj na dravu -dol principal.
5. PODMIIVANJE - KORUPCIJA se odnosi na podmiivanje predstavnika drave da
sklopi ugovor onakav kakav odgovara onome koga plaa i to po lanu Konvencije 50
moe biti osnova nitavnosti ugovora. Podmiivanje se odnosi na odluujue akte i
ponaanje, a ne na nebitne znake panje i gostoprimstva.
Apsolutni izvori ponitenja ugovora
PRINUDA NAD PREDSTAVNIKOM DRAVE POJEDINCEM
U uem smislu je fizika prinuda vis apsoluta i prinuda u irem smislu vis compulsiva
kada linosti stavljate do znanja da e neko njegovo ponaanje imati loe posljedice po
njega ili njegovu porodicu. Prinuda moe da se deava u toku pregovaranja ili u toku
ratifikacije (naprimjer, Japan je 1905. godine vrio pritisak na korejskog cara da pristane
na japanski protektorat).
PRINUDA NAD DRAVOM - KOLEKTIVITETOM
Povelja UN, lan 52 definie da je svaki ugovor nitavan koji nastane prijetnjom ili

upotrebom sile. Pod ovu odredbu spadaju svi ugovori nakon usvajanja Povelje 1945, a
mogu spadati i ugovori zakljueni ranije - racione temporis.
SUKOB SA PEREMPTORNOM NORMOM MEUNARODNOG PRAVA
Konvencija u lanu 53 precizira da je nitavan svaki ugovor koji je u momentu
zakljuivanja suprotan nekoj meunarodnoj normi. Peremptorna norma je ona koja je
prihvaena od cjelokupne meunarodne zajednice i gdje nije doputeno odstupanje i
moe biti izmijenjena samo nekom novom optom normom koju prihvata cijeli svijet.
Ova norma spada u red normi ius kogensa. Kogentno pravo je opteprihvaeno i ima
pravnu suprematiju kao dio meunarodnog ustava na ostale pravne norme.
Prilikom ponitenja ugovora po bilo kojoj osnovi postoje faze,a konvencija predvia
viestepeni postupak.
Prestanak dejstva i suspenzija meunarodnih ugovora
Norme prestanka dejstva ugovora mogu biti regulisane samim ugovorom ili
odredbama Konvencije.
Suspenzija ugovora mogua je u sluajevima:
a) na osnovu odredbi ugovora,
b) obustava na osnovu saglasnosti nekih strana ugovornica,
Prestanak ugovora moe biti na osnovu:
a) istekom roka na koji je ugovor zakljuen,
b) rezolutivnim uslovom, kada neki uslov nastane predvien ugovorom,
c) otkazom ugovora: na osnovu odredbi, usljed naknadnog zakljuenja ugovora,
usljed krenja, nemogunosti izvrenja, nastanka nove peremptorne norme
meunarodnog prava, sukcesije, prekida diplomatskih odnosa, rata itd.

MIRNO RJEAVANJE SPOROVA

DIPLOMATSKA SREDSTVA
Pojam ima korijene od grke rijei DIPLOMA - isprava i podrazumijeva da diplomata
mora imati ispravu - akreditiv zemlje iz koje dolazi prihvaen od zemlje
domaina dokumentom-agrimanom.
Bilateralna diplomatija pojam i nastanak
Bilateralna diplomatija je saradnja izmeu dvije drava na osnovu njihove saglasnosti i u
okvirima normi meunarodnog prava. Kljune rijei su SARADNJA SAGLASNOST NORME
MEUNARODNOG
PRAVA.
Bilateralna diplomatija
predstavlja najstariji i najrasprostranjeniji oblik meunarodne saradnje meu
dravama, a specifina je po postojanju stalnih diplomatskih predstavnitava
(ambasada) koje se uspostavljaju na osnovu obostrane saglasnosti.
Osnovni akt kojim je kodifikovana bilateralna diplomatija donesen je jo 1815. godine na
Bekom kongresu, dopunjen Protokolima iz Ahena 1918.godine, Konvencijom
UN iz 1946. godine i Bekom konvencijom
iz 1961. godine, 1963. i 1969.
godine. Veliki dio meudravnih sporova rjeava se direktnom bilateralnom
diplomatijom koja moe biti tajna, manje javna ili potpuno javna, sa rezultatom
zakljuenja ugovora ili sporazuma.
ak u sadraju nekog ugovora moe biti klauzula da e drave poptisnice
uiniti napore da eventualne sporove rijee diplomatskim putem.
Ovaj nain rjeavanja sporova je u okviru principa UN i mirnog rjeavanja sporova.
Naprimjer, Interameriki sporazum iz 1949. godine o uzajamnoj pomoi obavezuje
stranke u sporu na meusobne konsulatacije i saradnju. Ovakav
proces je vezan
za pojam
pactum de contrahendo (obaveza pregovaranja radi zakljuenja sporazuma
ili ugovora), pa Meunarodni sud pravde obavezuje Poljsku i Litvaniju 1931. godine da
eljezniki spor rijee sporazumom.
Drave se obavezuju na pregovore, ali ne mogu se obavezati i na zakljuenje sporazuma
ili ugovora.
Akreditacija je izbor i imenovanje diplomatskog predstavnika, a agreman je pristanak
efa drave ili ministra spoljnih poslova druge drave da prihvati akreditovanog
predstavnika.
Kod konzula je patentno pismo i razlikuje se od agremana, jer nije adresirano na
konkretnog subjekta, nego je uopteno i predaje se diplomatskim putem, dok se
akreditacija predaje lino u audijenciji kod efa drave. Drava koja ne prihvata
predstavnika druge drave nije duna davati objanjenja i ovdje vai obiajna norma.
Kada protekne odreeno vrijeme (obino dva do tri mjeseca), a agreman jo nije
stigao, smatra se da je odgovor negativan (lan 4).
Poremeaj
odredaba Konvencije
moe da dovede do otkazivanja boravka
diplomatskim predstavnicima persona non grate, redukovanja i prekidanja diplomatskih
odnosa.
Konzularne funkcije (lan 4) svode se na:
zatitu prava i interesa drave, prava i interesa pojedinaca u
granicama meunarodnog prava;
prouavanje, izvjetavanje, unapreenje razvoja privrednih, kulturnih, naunih,
trgovinskih i drugih odnosa izmeu drava;

ukazivanje pomoi brodovima, avionima, posadama, u skladu sa unutranjim

pravom drave u kojoj se nalazi;
izdavanje pasoa, putnih isprava, viza i drugih administrativnih poslova;
djelovanje u svojstvu javnog biljenika, matiara, i drugim poslovima ukoliko
zakoni dotine zemlje to dozvoljavaju;
zatitu interesa dravljanja u pogledu naseljavanja teritorije;
dostavljanje raznih pravnih spisa, sudskih akata, zamolnica,itd.
Konzuli se dijele po rangu (lan 9):: a) generalni konzuli, b) konzuli, c) vice-konzuli, d)
konzularni agenti.
ef drave ili vlade imenuju generalne konzule, a konzule i vice-konzule
imenuje ministar inostranih poslova. Razvojem ekonomskih odnosa i regionalne saradnje
konzularna predstavnitva dobivaju na znaaju.
Konvencijom o specijalnim misijama iz 1969. godine regulisana su pitanja:
trajanja imuniteta, nediskriminacije meu dravama, prestanak funkcije, olakice u radu,
potovanje zakona drave u koju se ide itd. Specijalna misija je privremeni organ koji
predstavlja dravu koju ona alje u drugu dravu uz njen pristanak da se razrijee ili
usaglase odreena pitanja iz odnosa dviju drava.
MULTILATERALNA DIPLOMATIJA
Razvijala se uporedo sa bilateralnom diplomatijom kroz kongrese, konferencije, a puni
razvoj doivljava osnivanjem meunarodnih
organizacija naroito UN,
Savjeta Evrope, OEBS-a i Evropske unije.
Multilateralna
diplomatija je organizovana
saradnja vie subjekata
meunarodnog prava koja se odvija na osnovu predhodno utvrenih pravila i procedura.
Kljune rijei: VIE SUBJEKATA-ORGANIZOVANA SARADNJA-PRAVILA I
PROCEDURE.
Uee meunarodnog subjekta u multilateralnoj diplomatiji moe biti
privremeno i stalno. Privremeno uee je u obliku delegacije na nekom
kongresu, zasjedanju. Ono je tematski i vremenski ogranieno i odvija se po
utvrenoj proceduri i pravilima koja se donose za svaki skup posebno.
Stalno uee odnosi se na stalna predstavnitva u meunarodnim
organizacijama (UN, EU) i ova aktivnost se odvija po ranije utvrenim optim pravilima i
procedurama. Pri Savjetu bezbjednosti stalne lanice (Rusija, SAD, Britanija, Francuska i
Kina) obavezne su i ovlatene da imaju stalne misije. Ova diplomatija nastupa kada su:
sporovi optijeg karaktera i prelaze kapacitet dvije drave, kada drave ne mogu
neposredno da rijee spor, kada je za odreena pitanja zainteresovano vie
meunarodnih subjekata.
OBLICI MULTILATERALNE DIPLOMATIJE
DOBRE USLUGE
Dobre usluge su nastojanje neke drave ili njenih organa (obino efa drave) da se strane
u sporu dovedu za pregovaraki sto kako bi pregovori poeli. (Dobre usluge SAD o
prestanku rusko-japanskog rata 1905. godine, dobre usluge predstavnika Evropske unije
da se rijei spor Slovenije i Hrvatske itd.). U dobrim uslugama trea strana ne nudi
finalna rjeenja, nego se suprotstavljene strane dovode za pregovaraki sto i
upuuju na mirno rjeavanje sporova.

Dobre usluge mogu biti i organizacija sastanka na svojoj teritoriji radi

lakeg pregovaranja i sl. U savremeno vrijeme dobre usluge nude UN, naroito Generalni
sekretar, predstavnici Evropske unije, Savjeta Evrope, OEBS-a itd.
POSREDOVANJE
Haka Konvencija iz 1907.godine precizira posredovanje kao diplomatski
postupak koji moe dovesti do izmirenja. U posredovanju uestvuje trea neutralna strana
kao drava ili istaknuti dravni pojedinac. Takoe, Interameriki ugovor o dobrim
uslugama iz 1936. godine potencira posredovanje. Za razliku od dobrih usluga,
posredovanje ima aktivniji odnos, jer se nude razliiti savjeti i mogui pravci rjeavanja
spora koji ne obavezuju stranke u sporu. Do posredovanja moe doi na
inicijativu tree strane ili na zahtjev stranaka u sporu. Da posredovanje ne bi
propalo i da trea strana ne okrnji svoj meunarodni ugled, ranije se
diplomatskim putem ispita kolika je spremnost strana u sporu za prihvatanje
posredovanja.
Iako u principu posredovanje ne proizvodi meunarodnu obavezu moe i da
bude obaveza ako je problem specifian i ako je posredovanje multilateralno (Pariski
ugovor 1856. godine odnosio se na Tursku da e prije pribjegavanja oruanim akcijama
protiv ustanika ova drava pruiti priliku zemljama potpisnicama da one prethodno
posreduju). Posredovanje ima vei efekat ako se u nekoj formi institucionalizuje
unaprijed da stranke u sporu prihvate odreen oblik postupaka i organizacije
posredovanja ( primjer Organizacije afrikog jedinstva).
IZMIRENJE
Izmirenje je dalja faza posredovanja, a to je da stranke u sporu unaprijed
prihvate formiranje tijela, obino komisije, koja e utvrditi sutinu spora i predloiti
njegovo rjeenje.
Ovdje se detaljnije i organizovanije ulazi u problem, ali prijedlog izmirenja
ne obavezuje stranke u sporu u pravnom smislu.
Stranke u sporu se unaprijed saglase o miru i njegovom sadraju, ali to za njih uradi trea
strana. Postoji saglasnost suprotstavljenih strana, ali iz nekih razloga one ne mogu da
direktnim pregovorima rijee problem.
ANKETNE KOMISIJE
Anketne komisije su diplomatski oblik koji se vezuje za Hake konvencije
1899. i 1907.godine, Brijanove ugovore o arbitrai koje su SAD sklapale sa
dravama prije Prvog svjetskog rata. Anketna komisija je rjeila spor Rusije i
Britanije iz 1904. kada je ruska mornarica potopila britanske ribarske brodove.
Hake konvencije su predviale povremene anketne komisije kao oblik
rjeavanja sporova, a Brijanovim ugovorom anketne komisije imaju stalni
institucionalni karakter.
Osnovni zadatak anketne komisije je da cjelovito ispita injenino
stanje.
Stalne komisije imaju pet lanova (stranke u sporu po jednog, po jednog
tree drave koje imaju interes i petog, takoe, iz tree drave sporazumno koja nema
interes). Dok anketne komisije djeluju, stranke u sporu se moraju uzdrati od
neprijateljstava i sporova, treba da budu na usluzi anketnim komisijama da im
pomognu da nepristrasno ispitaju injenino stanje.
Osim multilateralne, anketne komisije mogu biti i na bilateralnoj osnovi gdje drave
rjeavaju obino meugranine
sporove. Povelja UN daje znaaj

anketnim
komisijama (lanovi 10, 14), a takoe i Savjet bezbjednosti (lan
36). Sluaj spora SFRJ, Albanije, Bugarske i Grke u vezi sa graanskim ratom u
Grkoj, sluaj Koreje, Maarske, Laosa itd.
UN je aktom Ujedinjeni za mir institucionalizovala anketne komisije koje u prvoj fazi
djeluju kao posmatraka misija.
POSTUPAK PRED UJEDINJENIM NACIJAMA
Povelja UN namee obavezu dravama da svoje sporove rjeavaju mirnim putem gdje u
radu UN postoje brojne mogunosti, jer po lanu 33 drave ne smiju ugroziti svjetski mir
i dune su da sve sporove rjeavaju mirnim putem. To radi Generalna
skuptina i Savjet bezbjednosti. Inicijativa za rjeavanje spora u okviru UN
moe potei od bilo kog lana Svjetske organizacije, drave koja nije lan ili
od samih organa UN (Generalni sekretar ili Savjet bezbjednosti). Strankama u
sporu mogu biti date dobre usluge, u vidu preporuka, rezolucija, a mogu im biti
i nametnute mjere ukoliko Savjet bezbjednosti ocijeni da stranke u sporu ugroavaju
meunarodni mir.
SUDSKA SREDSTVA RJEAVANJA SPOROVA
Meunarodna arbitraa
Arbitraa je sud u kome stranke u sporu utiu na definisanje predmeta spora, izvore
prava, izbor sudija i obavezuju se na provoenje arbitrane odluke. Stranke neposredno
utiu na kompoziciju
suda i kompromisom
biraju sudije pri emu je
predsjednik, saglasno strankama, obino trea neutralna strana. Za razliku od stalnog
Meunarodnog suda koji ima strou proceduru, Arbitrani sud ima slobodniju proceduru i
pravila tako to same stranke u sporu odreuju izvore prava na osnovu kojih
e
biti donesena arbitrana odluka. Osim presuda, arbitraa moe imati i ulogu
preporuka i savjeta koji nemaju karakter presude -AKCESORNA FUNKCIJA.
STALNI MEDJUNARODNI ARBITRANI SUD osnovan je Hakom
konvencijom 1899. godine i ima sjedite u Hagu. Nadlean je za sve
arbitrane sluajeve, osim ako se stranke u sporu sporazumiju da na neki drugi nain
rjeavaju svoj spor. Sud moe arbitrirati i dravama lanicama i
nelanicama.
Sudije se biraju tako to lanice imenuje 4 priznate pravne linosti na mandat od
6 godina. Strane u sporu se mogu sporazumjeti da imenuju dva ili jednog arbitra sa
liste koji u ime suda presuuje spor, a ako se stranke ne sporazumiju svaka
strana bira po dvojicu sudija. Drave u sporu kompromisno potpisuju akt
kojim se definie ta je predmet spora. Sud ima dva organa:
administrativni
savjet i biro.
Administrativni
savjet ine diplomatski predstavnici strana ugovornica,
a
predsjednik je ministar spoljnih poslova Holandije. Biro ima ulogu
sekretarijata. Posljednju presudu Arbitrani sud je izrekao u sporu izmeu
Francuske i Grke 1950. godine. Danas ima 72 ugovornice to ukazuje na
opadanje njegovog znaaja u meunarodnim sporovima, jer se mnogi predmeti
arbitrae rjeavaju putem UN ili
regionalnih organizacija: Arapska liga,
Evropska unija, Organizacija afrikog jedinstva i mnoge druge meunarodne
organizacije.

MEDJUNARODNI SUD PRAVDE

Meunarodni
sud pravde je nastavio rad Stalnog suda meunarodne
pravde iz 1921.godine i njegov je pravni sukcesor. Poveljom UN
(lan 7)
ovaj Sud je jedan od glavnih organa Organizacije ujedinjenih nacija. Statut Suda je
integralni dio Povelje UN. U postupku izbora sudija kljunu ulogu imaju
Generalna skuptina i Savjet bezbjednosti, a Savjet bezbjednosti
se stara o
mjerama
da se presuda izvri. Osnovna
uloga mu je rjeavanje
meunarodnih sporova i davanje miljenja i tumaenja o raznim pravnim pitanjima.
Sudije se biraju na osnovu: subjektivnog i objektivnog kriterijuma.
Subjektivni se odnosi na strunost sudija, a objektivni na teritorijalnu zastupljenost i
zastupljenost razliitih civilizacija. Po pravilu, kandidati za sudije su iz pet
velikih sila s izuzetkom
Kine.
Kandidovanje se odvija
posredno putem nacionalnih grupa pri Meunarodnom
arbitranom sudu i to iz zemalja koje su potpisnice Konvencije iz 1907. godine i one
kandiduju sudije, a one koje nisu potpisnice Konvencije biraju ad hoc nacionalne grupe
za kandidovanje. I one drave koje nisu lanice UN imaju pravo kandidovanja sudija.
Generalni sekretar UN nakon kandidovanja sastavlja listu po analfabetskom redu i
dostavlja Generalnoj skuptini i Savjetu bezbjednosti koji vre izbor, nezavisno jedno od
drugoga, pa se nakon toga usaglaavaju, koji su kandidati dobili veinu u Skuptini
i u Savjetu bezbjednosti. Odluuje se apsolutnom veinom u Savjetu bezbjednosti
i u vezi s ovim pitanjem ne pravi se razlika izmeu stalnih i nestalnih lanova
(treba
da glasa 9 lanica), a u Skuptini UN dvotreinskom veinom. Ako se nakon prve
sjednice ne izaberu sudije, odravaju se jo dvije o istom pitanju (lan 11
Statuta Suda).
Ako se i tada
ne izaberu sudije formira se mjeovito tijelo od lanova Savjeta
bezbjednosti i Generalne Skuptine od po tri predstavnika da oni izaberu i predloe
Skuptini i Savjetu sudije Meunarodnog suda. Ako i to ne uspije, Savjet bezbjednosti u
odreenom roku popunjava prazna mjesta iz reda kandidata koji su dobili makar jedan
glas u Skuptini.
Struktura i odluivanje. Sudija ima 15, biraju se na 9 godina, a treina sudija (5) bira se
svakih 3 godine radi kontinuiteta. Sjedite je u Hagu. Sudije ne mogu vriti nikakve druge
politike ni upravne funkcije, niti biti umijeani lino na bilo koji nain u
spor. Sud ima sekretara koji obavlja sudske i diplomatske poslove i ima
status pomonika
generalnog sekretara UN. Sud radi u punom sastavu ili vijeima,
ako je pun sastav odluije sa veinom od 9 sudija. Vijee ne moe imati manje od 3
sudija za specijalne postupke ili ako se formira po skraenom postupku mora imati 5
sudija u vijeu. Osim stalnih sudija, postoje i ad hoc sudije koje daju stranke u sporu
meu linostima koje su bile kandidati za meunarodne sudije.
Osim prihvatanja obaveznosti
odluka Suda mogu postojati i rezerve, uglavnom po
tri pravne osnove:

Ratione personae. To je prihvatanje fakultativne klauzule da se

izuzimaju sporovi sa odreenim
dravama.
Tako naprimjer, Britanija
iskljuuje nadlenost Suda u sporovima izmeu Britanije i bilo koje lanice Komonvelta
u odnosu na situacije i injenice prije 1. januara 1969. godine.

Ratione materia. To je izuzimanje iz nadlenosti Suda onih pitanja koja se tiu

unutranjih nadlenosti drava. Utvrivanje unutranje nadlenosti moe biti

subjektivno i objektivno, a moe se odnositi i na sporove za koje je ugovorom predvieno

drugaije rjeavanje.

Ratione temporis.To je izuzimanje iz nadlenosti pitanja i injenica koje su se

desile prije odreenog perioda.
Postupak pred Sudom. Dvije su vrste postupka: postupak u parnicama i postupak za
davanje savjetodavnih miljenja.
Postupak
u parnicama poinje ustanovljenjem nadlenosti po odreenom
sporu i pisanim zahtjevom ili tubom. Slubeni jezici su engleski i
francuski. Postoje prethodni postupci: prigovori, privremene mjere i intervencije.
Suenje se odvija po fazama:
pisana faza ( podnoenje tube, podnesaka),
usmena faza sastoji se iz sasluavanja svjedoka, vjetaka,
advokata, zastupnika,
postupak pred vijeima ili u cijelom sazivu imaju pravnu snagu presude.
Spor se moe zavriti: presudom, povlaenjem tube i poravnanjem. Osim
presude, Sud daje i savjetodavna miljenja, tumaenja i sl.
RJEAVANJE SPOROVA PUTEM PRINUDE
Prinudna sredstva za rjeavanje meunarodnih sporova dijelimo u tri kategorije:

RETORZIJA,
REPRESALIJA I
RAT.
Retorzija je pravno dozvoljen akt jedne drave koji slijedi kao odgovor na isti ili slini
akt druge drave, a ima za cilj ispravljanje situacije ili postizanje odreenog
zadovoljenja (zabrana viza strancima, carinske zabrane).
Represalije su za razliku od retorzije protivpravni akt koji slijedi kao uzvratna mjera na
protivpravni akt druge drave, a cilj im je da se druga strana prisili na potovanje pravnih
pravila ili da se izdejstvuje neko drugo zadovoljenje (blokiranje sredstava,
zadravanje imovine,
brodova, aviona, blokada luka, okupacija dijela
teritorije druge drave, bombardovanje gradova).
Represalije u doba mira se razlikuju od represalija u doba rata koje mogu
biti i odmazde.
U doba oruanih sukoba represalije imaju ogranienja:
a)
mjere moraju biti usmjerene na vojne ciljeve,
b)
represalije moraju biti proporcionalne u odnosu na teinu protivpravnog akta i
c)
represalije moraju biti vremenski ograniene.
enevske konvencije iz 1949.godine zabranjuju represalije protiv zatienih i civilnih
lica.
enevske konvencije iz 1949.godine zabranjuju represalije protiv zatienih i civilnih
lica.
Rat je akt nasilja preduzet od strane jedne ili vie drava sa ciljem da se druga ili druge
drave, kao suprotna strana, prinude na ispunjenje odreenih dravnih interesa.
Pravno, rat nije sukob ljudi, ve drava, nije sukob ovjeka i ovjeka - ve vojnika i
vojnika. Vojnik je status koji drava odreuje pojedincu zakonom bez njegove volje i
ovjek pod prinudom sankcije mora biti vojnik i vriti funkciju koju mu je drava
namijenila. Rat vode drave kao subjekti kroz organizovani oblik nasilja. S obzirom na to
da se meunarodni odnosi nisu razvijali samo kroz saradnju, nego i kroz rat, bilo je nuno
da se osim mirnodopskih ustanove i ratna meunarodna pravila. Dva su osnovna izvora
meunarodnog ratnog prava: obiajna pravila i ugovori.

Hugo Grocijus kao predstavnik prirodno-parvne teorije u me unarodnom

pravu zasluan je za ustanovljenje ratnog prava. Bio je zgroen strahotama rata od 1618.
do 1648. godine /tridesetogodinji rat/ to ga je inspirisalo da se posveti
ratnom pravu. On je ratno pravo dijelio na dva dijela: pravni osnov zapoinjanja rata
i ratna pravila u voenju rata. Kasniji teoretiari su se nadovezivali na Grocijusova
sistematizovana shvatanja, ali je ratno pravo bilo dugo stvar doktrine, a tek
kasnije je postalo meunarodna
norma. Ustanovljenje
meunarodnog
ratnog prava imalo je humanistike
i ekonomske
razloge. Ekonomski razlozi
su motivisani interesom kapitala da i u ratu profit ne trpi, a humanistiki da se to vie
zatite ljudski ivoti, posebno civila koji ne uestvuju u ratu. Povelja UN bazira se na
preventivnom djelovanju da treba stvoriti uslove da do rata nedoe i to je regulisano
lanom 51 Povelje, prema kome drave mogu pribjei samoodbrani.
IZVORI RATNOG PRAVA
1.
Uputstva armiji SAD od strane Linkolna 1863. godine imala sU uticaj
i na druge armije,
2.
Pariska deklaracija iz 1856. godine o pomorskom ratu,
3.
Petrogradska deklaracija od 1868. godine kojim se drave odriu
upotrebe eksplozivnih zrna ispod 400 grama,
4.
Hake konferencije o miru iz 1899. i 1907. su najzna ajniji meunarodni akti kao
izvor ratnog prava. Prva Haka konferencija je sazvana na prijedlog ruskog cara i cilj
joj je bio regulisanje pomorskog
rata na osnovu Konvencije o ranjenicima
iz 1864. godine, regulisanje prava i obiaja suvozemnog
rata, zabrana
bacanja bombi iz balona, zabrana upotrebe zrna sa zaguljivim i otrovnim
gasom, zabrana dum - dum metaka. Druga Haka konferencija iz 1907. godine
usvojila je akte: Konvencija o zakonima i pravilima suvozemnog rata, o otvaranju
neprijateljstava, o pravima i dunostima neutralnih drava i lica u
suvozemnom
ratu, konvencija o poloaju neprijateljskih trgova kih brodova,
konvencija o podmornikim minama, pretvaranju trgovakih brodova u ratne,
konvencija o bombardovanju s mora za vrijeme rata, konvencija o ranjenicima
u pomorskom
ratu ime je zamijenjena ona iz 1864. a nova donesena
1899. godine, konvencija o osnivanju meunarodnog suda za zapljenu,
konvencija o neutralnim dravama u ratu, zabrani eksplozivnih zrna itd. Konvencije u
Hagu, i jedna i druga, bile su kodifikacija ratnog prava na osnovu dotadanjih obiajnih
pravila.
5.
Vaingtonska konvencija iz 1922. o pravilima pomorskog rata,
6.
Pravila vazdunog rata koja je izradila Komisija pravnika i oficira u
Hagu 1922/1923. drave nisu prihvatile, ali su se neke ponaale u skladu sa
njom (Japan, naprimjer). enevski protokol iz 1925. godine o zabrani
upotrebe zaguljivih gasova i bakteriolokih sredstava,
ali SAD nisu
prihvatile ovaj protokol.
7.
Londonska
pomorska
konferencija
iz 1930. godine dopunila
prava podmornikim ratom.
8.
Konvencija o spreavanju i kanjavanju genocida iz 1948. godine
9.
etiri enevske konvencije iz 1949. godine reguliu:
a)
konvencija o ratnim zarobljenicima,

b)
konvencija o poloaju zarobljenika i ranjenika,
c)
konvencija o ranjenicima i bolesnicima u pomorskom ratu,
d)
konvencija o zatiti graanskih lica.
Navedene etiri konvencije su dopunjene protokolima (dva) na diplomatskoj
konferenciji iz 1977.god. UNESCO je insistirao da se donese 1954. godine
Konvencija za zatitu kulturnih dobara.
Hakim konvencijama su definisani osnovni pojmovi ratnog prava.
RIJENA OBLAST DRAVNE TERITORIJE
Rijeke mogu biti meunarodne
i unutranje. Ova podjela postoji nakon
Bekog kongresa 1815. godine o emu je odluivano
i godinu ranije na
Pariskom
miru. Na meunarodnim rijekama vai princip slobodne plovidbe.
Na meunarodnoj konferenciji u Barseloni 1921. godine preporuila je dravama da
imaju slobodu plovidbe i na unutranjim rijekama na bazi reciprociteta.
Jugoslavija nije ratifikovala protokol. Znaaj slobodne plovidbe rijekama uticao
je i na stvaranje pojma sliv rijeke koji ukljuuje glavnu rijeku i sve njene pritoke,
kao i pritoke pritoka (povrinske vode). Takoe je nastao novi pojam
drenani bazen koji obuhvata povrinske vode, kao i sve podzemne vode od kojih
nastaje rijeka.
Prema naelima Bekog kongresa iz 1815. godine, plovidba meunarodnim rijekama
zasniva se na elementima:
a)
cijeli tok rijeke, bez diskriminacije u pogledu trgovine;
b)
cijelim tokom moraju biti jednoobrazna pravila za odranje policije;
c)
pri ustanovljenu taksa mora se voditi rauna o potrebi unaprjeenja trgovine.
MORSKA OBLAST DRAVNE TERITORIJE
Glavni izvori prava mora su etiri konvencije
iz 1958. godine i
sintetizovana konvencija iz 1982. godine. Konvencije su nastale na osnovi
meunarodnog
dogovora iz 1958. godine, u enevi:
a)
konvencija o otvorenom moru 1962. godine,
b)
konvencija o teritorijalnom moru i spoljnem pojasu 1964. godine,
c)
konvencija o epikontinentalnom pojasu 1964. godine,
konvencija o ribarenju i ouvanju biolokih bogatstava 1966. godine.
Meunarodni sud za pravo mora ima sjedite u Hamburgu. Sud ima 21
sudiju, ima Statut koji regulie njegov rad i izbor sudija. Dva su osnovna
uslova kao i kod sudija Meunarodnog suda pravde:
a)
priznata kompetentnost i potenje sudija i
b)
da sudije predstavljaju
glavne pravne sisteme svijeta i geografsku
zastupljenost.
Polazna linija teritorije mora
To je linija koja razdvaja unutranje i teritorijalno more. Moe biti normalna i prava.
Normalna linija je linija niske-plitke vode uz obalu oznaena na morskim kartama. Ovu
liniju imaju drave bez razuene obale.
Pravu liniju imaju drave sa razuenom obalom i ova linija spaja take na ostrvima sa
takama na obali (ne slijedi obalu). Sud je ovo potvrdio u sporu Britanije i Norveke

1951. godine o ribolovu. Konvencija iz 1982. godine ovo pravo potvruje i definie i za
arhipelako more (krajnje take najisturenijih ostrva).
Unutranje morske vode kao teritorija drave
To je more koje se nalazi izmeu polazne linije i obale (luke, ua rijeka, ostrva, plitke
vode, zalivi itd). Na ovom prostoru vai pravni sistem drave isto kao na
kopnu. U ovom dravnom
podruju postoji sloboda plovidbe radi
pristupa lukama il i radi prolaza kroz arhipelako more. U ovom pojasu brodovi
podlijeu unutranjem pravu drava.
Zalivi su uvale mora u kopno uz kriterijum da je njihova povrina ista ili
ve a od polukruga
prenika koji predstavlja irinu zaliva. U zalivu mogu biti
teritorijalne vode (irina do 24 nautike milje) i pripadaju dravama na ijim
obalama je zaliv. Ako zaliv ima veu irinu od 24 nautike milje n/m
ustanovljava se i reim otvorenog mora to je sporno u meunarodnim
odnosima (zaliv Sidra u Libiji). Ako je vie ostrva uz kopnenu teritoriju
drave i zajedno ine kompaktnu dravnu teritoriju, tada su unutranje vode
najisturenije take kopna i ostrva. Ovo pravo se naziva i evropskim, jer ga praktikiju
(Grka, Britanija i Norveka). U unutranje vode spadaju i zatvorena mora koja se spajaju
moreuzom sa drugim morem pri emu su
obale mora i moreuza teritorija jedne
drave.
Arhipelako more
To je specifini morski pojas izmeu unutranjih voda i teritorijalnog mora ili izmeu
ostrva i teritorijalnog mora ako drava nema unutranje vode. Ovo more
imaju samo one drave ija se ukupna teritorija sastoji od ostrva i arhipelaga tako da
zajedno povezani ine teritorijalnu dravnu cjelinu (Indonezija). U ovom moru
postoji pravo nekodljivog prolaza brodova svih drava, ukljuujui i ratne brodove.
Arhipelaka drava nema pravnu jurisdikciju nad unutranjim vodama kao to
ima kontinentalna drava. U ovom prostoru postoje prava ribolova susjednih drava.
Drava ima suverenost, ali i brodovi imaju pravo nekodljivog i tranzitnog prolaza.
Teritorijalno more kao dravna teritorija
Teritorijalno more ini pojas od polazne linije prema puini i moe biti irok do 12
nautikih
milja. irina teritorijalnog mora nije utvrena odjednom,
nego
se u procesu poveavala poev od 3 n/m, pa na 5 n/m (1930. godine), da
bi se napokon enevskom konvencijom
iz 1958. godine utvrdila irina
do 12 n/m. Drave koje imaju obalu automatizmom
imaju i
teritorijalno more ,,ipso iure. Teritorijalno more je dio dravne teritorije i pod
suverenou je drave, ali u manjem kapacitetu u odnosu na unutranje vode.
Drava u podruju teritorijalnog mora vri:
sudsku i policijsku vlast,
sanitarni i carinski nadzor,
eksploatie morsko blago i dno,
pravo prevoza putnika (kabotaa).
Kroz teritorijalno more svi brodovi imaju pravo nekodljivog prolaza.
enevskom konvencijom iz 1958. godine
(lan 14) definisan je nekodljiv prolaz
erga omnes koji ne naruava mir, poredak ili bezbjednost obalne drave.

Spoljni morski pojas

To je morski prostor koji poinje od granice teritorijalnog mora (nakon 12 n /m) i
prostire se prema otvorenom moru. Spoljni morski pojas moe se protezati do 24 n/m od
polazne linije nakon izmjena normi iz 1979. godine. Po konvenciji iz 1965. godine
teritorijalno more bilo je iroko do 10 n/m,a posljednji morski pojas 2 n/m. Kada je 1979.
godine proireno teritorijalno more do 12 n/m tada se spoljni pojas izgubio, pa je
definisano da se ukupna irina teritorijalnog mora i spoljnjeg morskog pojasa ne moe
protezati dalje od 24 n/m. Pravni izvor za prava obalne drave izvan teritorijalnog mora
nalazi se jo u aktu Hovering acts.
Radi se o vie zakonodavnih akata kojima se brodovima Velike Britanije priznaje
pravo kontrole izvan teritorijalnih voda u pojasu duplo irem od teritorijalnih voda radi
sprjeavanja krenja carinskih i poreskih zakona i propisa (radi spreavanja nelegalnih
aktivnosti). Na Hakoj konferenciji 1930. godine priznato je pravo kontrole u spoljnem
morskom pojasu,a naroito u vrijeme prohibicije u Sjedinjenim Amerikim Dravama. U
spoljnjem morskom pojasu obalna drava vri nadzor:
- da sprijei carinske, trgovake, poreske, sanitarne, bezbjednosne prekraje,
preventivno kako bi zatitila svoje teritorijalne vode;
- da moe kazniti krenje zakona obalne drave koje brod prekri u njenom
teritorijalnom koru u skladu sa konvencijom iz 1982. godine.
Obalna drava u spoljnjem morskom pojasu nema izvornu, nego izvedenu
nadlenost, to nije nadlenost iz suverenosti sama po sebi, nego iz potrebe za odreenim
djelovanjem.
Kada obalna drava u podruju spoljnjeg morskog pojasa proglasi svoju iskljuivu
ekonomsku zonu, tada se njena prava poveavaju.
Epikontinentalni pojas
Predstavlja dio morskog dna u kome obalna drava ima ekskluzivno pravo istraivanja
i iskoriavanja prirodnih bogatstava. Navedeni pojas vee se za proklamaciju amerikog
predsjednika Trumana iz 1945. godine koja precizira da vrenje jurisdikcije nad
prirodnim bogatstvima podzemlja i morskog dna od strane naroda koji ivi na obali se
smatra razumnim i pravednim.
S obzirom na to da je ovo znailo jednostrani akt jedne drave kao izvor
meunarodnog prava, uslijedila su akta mnogih drugih obalnih drava u svijetu, tako da
je do 1958. godine 57 drava proglasilo svoj epikontinentalni pojas, a enevskom
konvencijom iz 1958. godine ovo pravo je i kodifikovano.
irina epikontinentalnog pojasa prema navedenoj konvenciji je morsko dno do izvan
granica teritorijalnog mora do dubine mora od 200 metara, ili i preko te granice do dubine
koja dozvoljava korienje morskog dna. Pravni reim se svodi na istraivanje i
ekonomsko korienje prirodnih bogastava i ovo pravo drava ima ipso facto kao i
teritorijalno more.
Karakteristika pravnog reima u epikontinentalnom pojasu je u tome to drava ne
moe svoja prava protezati na povrinu, niti na vazduh, niti smije ometati postavljanje i
odravanje pomorskih kablova i cjevovoda.
Obalna drava moe radi potreba koritenja morskog dna izgraditi postrojenja na
povrini (platforme itd.) i moe oko tih objekata u krugu od 500 metara ustanoviti zone
bezbjednosti ali ova postrojenja nemaju status ostrva.

Konvencija o pravu mora iz 1982. godine epikontinentalni pojas definie kao morsko
dno i podzemlje koje se protee izvan teritorijalnog mora preko itavog prirodnog
produetka kopnenog podruja do spoljne ivice ruba podruja ili do udaljenosti 200
nautikih milja raunajui od polaznih linija. Kontinentalni rub je potopljeni produetak
kopnene mase. U sluajevima kada kontinentalni rub ide dalje od 200 n/m tada se obalna
drava obraa Komisiji za granice epikontinentalnog pojasa koja dravi dozvoljava da
koristi dno izvan 200n/m, ali uz obavezu plaanja doprinosa meunarodnoj vlasti. Od ove
obaveze izuzete su zemlje u razvoju.
Pitanje epikontinentalnog pojasa je komplikovanije u sluajevima gdje se obalne
drave dodiruju i enevska konvencija definie dva modela:
1. sporazum zainteresovanih strana i
2. povlaenje linije sredine ekvidistanca (Italija i SFRJ su na ovaj nain 1968.
definisale granicu u Jadranskom moru).
Iskljuiva ekonomska zona
To je pojas mora odreene irine od teritorijalnog mora prema otvorenom moru. To su
ekskluzivna prva drave da koristi bioloka (ribolov) i mineralna bogatstva mora. Dok je
kod spoljnjeg morskog pojasa fokus na jurisdikciji drave dotle je na iskljuivoj
ekonomskoj zoni fokus na ekonomskom interesu korienja bogatstva mora. Nakon
proklamacije amerikog predsjednika iz 1945. godine i druge drave naroito
latinoamerike proklamovale supravo epikontinetalnog pojasa i iskljuive ekonomske
zone (Argentina, Meksiko, Peru, Kostarika,Salvador, Honduras ).
Konvencija o pravu mora iz 1982. godine definie da se iskljuiva ekonomska zona
moe prostirati do 200 n/m, zavisno od geografskog poloaja drave. Obalne drave koje
se suelice granie na isti nain kao i kod epikontinentalnog pojasa (sporazum ili linija
sredine).
Pravni reim je sui generius to je neto izmeu prava nad teritorijalnim morem i
prava na otvorenom moru. Obalna drava u iskljuivoj ekonomskoj zoni ima prava na:
1. istraivanje, iskoriavanje, ouvanje i upravljanje prirodnim bogatstvima,
2. pravo da gradi vjetaka ostrva, instalacije i postrojenja, zatitu i ouvanje
morske sredine.
Neobalne drave takoe imaju rezervna prava da koriste iskljuivu ekonomsku zonu
kada obalna drava nema dovoljno kapciteta da iskoristi sva bogatstva, pa sa nebalnom
dravom zakljuuje sporazum da neobalna drava koristi iskljuivu ekonomsku zonu,
intuitu personae - prava nisu prenosiva na tree drave.
Ogranienja prava su u aspektu neometanja slobode plovidbe i komunikacije.
Otvoreno more
Otvoreno more se definie na negativan nain u smislu otvoreno more je ukupni
morski prostor koji je izvan nacionalnih jurisdikcija. To je res communis
omniumzajedniko dobro svih naroda. Konvencijama iz 1958. i 1982. godine definisan je
kao prostor zajednikog, opteg interesa i slobode plovidbe i komunikacije.
Hugo Grocijus (1609.god.) zasluan je za ustanovljenje otvorenog mora u
meunarodnom pravu, jer su ranije imperije Britanija, panija, Portugalija smatrale da
imaju iskljuiva prava nad itavim okeanima. Holandija je imala ivotni interes da njena

trgovaka mornarica slobodno plovi. Francuska revolucija je priznala pravo slobode mora
i postepeno je Grocijusovo stanovite dolo do kodifikacije u meunarodnom pravu.
Konvencija o otvorenom moru 1958. godine definie etiri slobode:
1. sloboda plovidbe,
2. sloboda postavljanja morskih kablova i cjevovoda,
3. sloboda ribolova i
4. sloboda preleta.
Konvencija iz 1982. godine navedenim slobodama jo dodaje:
5. sloboda dizanja vjetakih ostrva i
6. sloboda naunog istraivanja.
Iako drave nemaju teritorijalnu jurisdikciju na otvorenom moru, one imaju
personalnu nadlenost na osnovu zastave drave pod kojom brod plovi. Drava pod ijom
zastavom brod plovi ima obavezu da:
a) vodi registar o brodu,
b) nad svim licima na brodu ima jurisdikciju svog unutraenjeg prava,
c) preduzima mjere radi bezbjednosti na moru.
Osim jurisdikcije drave nad brodom pod njenom zastavom, nad trgovakim
brodovima postoji i meunarodna jurisdikcija u sluajevima: piraterije, trgovine robljem,
manipulacije sa zastavom, da brod nema dravnu pripadnost, neovlaeno emitovanje
RTV programa.
U tom kontekstu je i meunarodno razbojnitvo i piraterija koji se smatraju
meunarodnim zloinom i sve drave imaju pravo i obavezu da se bore protiv tog
zloina.
Meunarodna zona (batina ovjeanstva)
To je zona koja obuhvata dno okeana i njegovo podzemlje izvan granica nacionalnih
jurisdikcija racione loci (izvan granica epikontinentalnih pojaseva).
Ujedinjene nacije su donijele Deklaraciju o principima koja regulie morsko dno izvan
nacionalnih jurisdikacija 1970. godine. Sutina je da se ova zona moe korisititi
iskljuivo u miroljubive aktivnosti i u interesu cijele meunarodne zajednice.
U tom kontekstu je institucionalizovana Meunarodna vlast za morsko dno sa
sjeditem na Jamajci i ona moe osnivati regionalne centre i urede.
Sve drave potpisnice Konvencije o pravu mora su lanice Vlasti. Vlast ima skuptinu,
vijee i sekretarijat. Skuptina odluuje 2/3 veinom, svaka drava ima jedan glas.
Vijee ima 36 lanova iz 36 drava na mandat od 4 godine. Vijee odluke donosi 2/3 ii
3/4 veinom i bira se polovina po geografskom principu ( 20) , a druga polovina (16) iz
etiri grupe drava ( 4- iz reda najveih izvoznika i investitora u zoni, 6- iz reda drava u
razvoju).
Zatvorena ili poluzatvorena mora
Ovaj pojam je definisan Konvencijom o pravu mora (lan 122)iz 1982. godine i to je
zaliv, bazen ili more okrueno sa dvije ili vie drava i spojeno sa drugim morem ili
okeanom uskim prolazom ili se preteno sastoji od teritorijalnih mora i iskljuivih
ekonomskih zona dvije ili vie drava.
U ova mora spadaju: Sredozemno, Jadransko, Crno, Egejsko, Crveno, Karibi, Persijski
zaliv itd.

Drave su prema Konvenciji obavezne da sarauju u zoni zatvorenih i poluzatvorenih

mora u sljedeim aspektima:
a) usklaivanje upravljanje, ouvanje i istraivanje morskih bogatstava,
b) ouvanje morske sredine,
c) usklaivanje naunih istraivanja,
d) ukljuivanje drugih zaintersovanih meunarodnih organizacija.
Neobalne drave i drave u nepovoljnom poloaju
Konvencija o otvorenom moru iz 1958. godine daje pravo i neobalnim dravama da
imaju pravo pristupa moru, ali je to pravo samo po sebi nudum ius - (golo pravo, mrtvo
slovo na papiru) bez drugih prava kao to je pravo prolaza preko teritorije druge drave.
Konvencijom o pravu mora iz 1982. godine ovo pravo se potvruje i precizira kao
sloboda tranzita kroz druge drave u kontekstu meunarodnih slubenosti.
Pravo u tranzitu osloboeno je svih carina i dabina, ali ne smije biti kodljivo po
dravu kroz koju se tranzit vri i obino se zakljuuje sporazum (bilateralni,
multilateralni) gdje se ova pitanja konkretnije reguliu. Sporazum mora biti u skladu sa
vaeim normama meunarodnog prava i to je konkretizovano, izvedeno pravo.
Drave u nepovoljnom morskom poloaju (Slovenija i Bosna i Hercegovina,
naprimjer) imaju prava nesmetanog pristupa otvorenom moru, ali spor nastaje kod
definisanja kroz ije teritorijalne vode se taj pristup vri.
Moreuzi
Moreuzi su prirodni morski prolazi koji slue za meunarodnu plovidbu izmeu dva
dijela otvorenog mora. Konvencijom o pravu mora definisan je reim plovidbe kroz
moreuze kao to su: Bosfor i Dardaneli, Gibraltar, Magelanov prolaz, Danski moreuzi.
Postoje dvije vrste moreuza koje se dijele po irini:
a) moreuzi ija je irina vea od dvostruke maksimalne irine teritorijalnog mora
(vea od 24 n/m) kao to su Mozambiki, Otrantski,
b) moreuzi ija irina na jednom ili vie mjesta ne prelazi 24 n/m, a povezuju dva
dijela otvorenog mora.
Konvencijom iz 1982. godine utvren je Institut nekodljivog tranzitnog prolaza.
Bosfor i Dardaneli zbog stratekog znaaja za Tursku i Rusiju, naroito nakon 1774.
godine i izlaska Rusije na topla mora. Jedrenskim mirom iz 1829. godine utvrena je
sloboda polovidbe za trgovake brodove svih zastava koje nisu u rat sa Turskom. Nakon
akta amerikog predsjednika Vilsona o slobodi plovidbe kroz Bosfor i Dardanele ovo
pravo je utvreno Lozanskim ugovorom iz 1924. godine gdje je sloboda plovidbe
dozvoljena svim trgovakim i ratnim brodovima u doba rata i u doba mira. Kroz Ligu
naroda i Turska i Rusija su traile reviziju Lozanskih odredbi koje su dozvoljavale
plovidbu ratnim brodovima i drugih drava, a Turska je traila vea prava u moreuzu.
Na osnovu inicijative Turske i Rusije, u Montreju je 1936. godine donesena
Konvencija o reimu prolaza kroz ovaj moreuz koji vai i danas. Ovom revizijom Turska
je dobila vea prava u odnosu na raniji period: uvedena je zabrana za trgovake brodove s
kojima je Turska u ratu, zabranjen je prelet avionima, u vrijeme mira prolaz je dozvoljen
samo lakim ratnim brodovima, ako ukupna teina ne prelazi 500 tona i najvie 9
brodova, zabrana plovidbe podmornica izuzev crnomorskih drava.
Reim prolaska ratnih brodova zavisi da li je Turska u ratu sa dravama iji su brodovi

u prolazu i ovdje Turska zadrava da sama odredi reim prolaza.

Konvencijom o pravu mora iz 1982. godine utvreno je da pravni reim prolaza kroz
Bosfor i Dardanele mora biti u skladu sa odredbama o reimu prolaza kroz moreuze.
Gibraltar je jo od Utrehtskog mira iz 1713. godine pod suverenou Velike Britanije,
a tako je i danas, uprkos rezoluciji Generalne skuptine UN iz 1969. godine o
dekolonizaciji i insistiranju panije da se Gibraltar vrati pod njen suverenitet. Vai
sloboda nekodljivog i neometanog prolaza, pri emu panija i Maroko imaju
teritorijalne vode koje u cjelini prekrivaju ovaj moreuz.
Hormuz do 1978. godine u zalivu je vaio reim otvorenog mora. Oman je 1978.
godine proglasio svoje teritorijalno more od 12 n/m, a Iran je to uinio 1959. godine. S
obzirom na to da moreuz na nekim mjestima jedva ima irinu od 20 n/m nastao je
problem u definiciji ta je tu otvoreno, a ta teritorijalno more.
Morski kanali
To su vjetaki prokopani prolazi kroz teritoriju jedne ili vie drava koji spajaju dva
mora radi krae i bezbjednije plovidbe. Najpoznatiji su: Suecki, Panamski, Kilski.
Suecki kanal je nastao prema ideji Francuza Lesepsa koji je 1854. i 1856. godine
dobio od Sultana koncesiju za izgradnju kanala. Kanal je izgraen 17. novembra 1869.
godine i od tada uglavnom vai reim slobodne plovidbe.
Carigradskom konvencijom iz 1888. godine definisano je da su morski kanali slobodni
za sve brodove u vrijeme rata i mira.
Kod prolaza ratnih brodova vai nekoliko ogranienja:tranzit brodova u najkraem
roku bez zadravanja, sipanje goriva i utovar hrane samo ako je neophodno, boravak
ratnih brodova u kanalu ne moe biti dui od 24 sata, vremenski razmak izmeu ratnih
brodova zaraenih strana najmanje 24 sata, zabrana ukrcavanja i iskrcavanja trupa,
municije i ratnog materijala u kanalu.
U Prvom svjetskom ratu Velika Britanija je proglasila protektorat nad kanalom i on je
postao saveznika pomorska baza. Iako je Egipat postao nezavisna drava 1922. godine,
Britanija je i dalje zadrala protektorat.
Egipat je 1956. godine nacinalizovao kanal, a Savjet bezbjednosti je oktobra 1956.
godine donio Rezoluciju o naelima koja se odnose na reim plovidbe kanalom:
a) upravljanje kanalom bez politike,
b) suverenost Egipta nad kanalom,
c) slobodan prolaz bez diskriminacije,
d) takse za prolaz utvrivae Egipat i zainteresovane strane i
e) dio prihoda odvajae se za poboljanje plovidbe kanalom.
Panamski kanal je nastao na ugovorima iz 1900. godine o pravu SAD da prokopaju
kanal i njime upravljaju na bazi odredaba Carigradske konvencije iz 1888. godine. Senat
SAD nije htio da ratifikuje ove ugovore i traio je rezervu da SAD mogu po potrebi
ograniiti slobodu plovidbe kanalom.
Ugovorom iz 1901. godine Kolumbija je uvaila rezervu SAD i sklopila novi ugovor
1903. godine o koncesiji SAD nad izgradnjom i upravljanjem kanalom. Kanal je zavren
3. avgusta 1913. godine i puten u saobraaj 1914. godine.
Prema ugovoru sa Kolumbijom iz 1903. godine SAD su zaposjele kanal u zoni od 10
milja ( sa svake strane po 5 milja) i nad tom teritorijom vrile suverena prava i imale u
zoni vojsku i policiju.

Pokret nesvrstanih zemalja na konferenciji u Aliru 1973. godine traio je da se

suverenost nad kanalom prepusti Panami. Panama i SAD su 7. septembra 1977. godine
sklopile dva ugovora o trojnoj neutralizaciji kanala. Panama stie suverenost nad
kanalom i zonama, a SAD do 31.oktobra 1999. godine zadravaju pravo kontrole. Krajem
1999. godine Panama je preuzela punu kontrolu nad kanalom.
Kilski kanal je do Versajskog ugovora 1919. godine bio prima facie - unutranji kanal.
Nakon 1919. godine ovaj kanal se proglaava otvorenim za sve brodove bez
diskriminacije,osim brodova drava sa kojima je Njemaka u ratu. Njemaka je imala
ovlatenja u sanitarnom, policijskom i carinskom nadzoru nad kanalom.
Stalni meunarodni sud u Hagu 1923. godine bavio se problemom kanala u sluaju
Wimbledon kada je direktor uprave kanala zabranio prolaz engleskom brodu
Wimbledon koji je prevozio municiju za poljsku pomorsku bazu u Dancingu u vrijeme
poljsko ruskog rata. Njemaka se pozvala na neutralnost u ovom sukobu. Stalni
meunarodni sud je presudio da Njemaka nije u pravu, jer je jednostrani akt i Njemaka
ima manju pravnu snagu u odnosu na odredbe Versajskog ugovora kojim je utvrena
sloboda plovidbe bez diskriminacije.
Dolaskom Hitlera na vlast, Njemaka je 1936. godine jednostranim aktom otkazala
vojne odredbe Versajskog ugovora i kanal je postao njemaka vojna baza.
Nakon Drugog svjetskog rata, kanal je ponovo dobio status otvorenog sa slobodnom
plovidbom za sve brodove bez diskriminacije.
Vazduna oblast dravne teritorije
U Parizu je 13. oktobra 1919. godine zakljuena Konvencija o vazdunoj plovidbi, a
kasnije je dopunjavana i revidirana 1920. i 1922. godine i ratifikovalo ju je 30 drava.
Konvencija je polazila od suverenosti drava nad vazdunim prostorom uz odredbe o
slobodi civilnog saobraaja i tada je osnovana Meunarodna komisija za vazdunu
plovidbu (CINA).
U ikagu je tokom Drugog svjetskog rata (1944. godine) odrana nova konferencija o
vazdunoj plovidbi i doneseni su akti: Konvencija o meunarodnom civilnom
vazduhoplovstvu, tranzitu i transportu.
Konvencija o vazdunoj povidbi stupila je snagu 1947. godine, a pojedine drave su je
znatno kasnije ratifikovale (Jugoslavija 1960. godine). Na konferenciji u ikagu dolo je
do dva suprotna stava; jedni su bili za slobodu plovidbe, a drugi za suverenost drava nad
vazdunim prostorom, tako da je Konvencija predstavljala kompromis izmeu slobode
vazdunog prostora i suverenosti drava.
Kosmiko prostranstvo se tretira na osnovu opteg meunarodnog prava, koritenja u
miroljubive svrhe i kao batina ovjeanstva.
Internacionalne teritorije
To su teritorije koje su povjerene odreenom broju drava da nad njima vri vlast i
pravni reim se sutinski razlikuje od situacije otvorenog mora i zajednike morske
batine.
Prava nad Arktikom i Antarktikom su nastala kao posljedica istorijskih dogaanja u
kojima su pojedine drave upostavljale i proglaavale kontrolu nad dijelovima ovoga

podruja. Ruski car Aleksandar 1821. proglasio je iskljuivo pravo nad Beringovim
morem, a nakon protesta SAD i Britanije zakljuen je ugovor 1824-1825. godine. SSSR
je 1926. godine donio akt o svojim pravima nad dijelovima podruja Arktika; Kanada je
1925. istakla svoje zahtjeve u odnosu na ovo podruje.
U sluaju Antarktika interes je iskazalo vie drava: Britanija, SAD, Argentina, ile,
Francuska, Australija, Norveka. U Vaingtonu je 1959. godine odrana konferencija 12
drava na kojoj je definisano da e Antarktik biti koriten iskljuivo u miroljubive svrhe.

MEDJUNARODNO JAVNO PRAVO II-VJEZBE

MIRNO RJESAVANJE SPOROVA
Obaveze drava po opem medjunarodnom pravu koje se dravama nameu u rjeavanju
sporova vrlo su oskudne. Povelja UN propisuje opu dunost rjeavanja svih
medjunarodnih sporova mirnim sredstvima,na nain da se ne ugroze medjunarodni mir i
sigurnost, te pravda.
Ope medjunarodno pravo namee naelo slobodnog i obostranog izbora prikladnih
naina rjeavanja sporova. Ali pri njihovom rjeavanju ni jedna od njih ne smije pribjei
upotrebi sile ili prijetnji silom protiv politike neovisnosti ili teritorijalne cjelovitosti bilo
koje drave, ili su na bilo koji nain nespojive sa ciljevima UN.
Drave svoj spor mogu rijeiti i na vanpravnoj osnovi sklapanjem transakcije, i to na
nain da se svaka od njih odrekne u korist druge nekih od svojih subjektivnih prava da bi
se sklopila nagodba. Ali se pritom moraju potivati imperativne norme opeg
medjunarodnog prava (ius cogens).
Tzv.pravni i politiki sporovi. Odredbe Statuta Hakog suda, koje su preuzimali i mnogi
drugi ugovori, nabrajaju 4 vrste takvih sporova, koji se odnose na:
a) Tumaenje nekog ugovora;
b) Svako pitanje medjunarodnog prava;
c) Postojanje svake injenice koja bi, ako se ustanovi, inila povredu medjunarodne
obaveze,
d) Prirodu ili obim satisfakcije koju treba dati za povredu medjunarodne obaveze.
Politiki ili nepravni sporovi su se preteno negativno definirali kao svi sporovi koji nisu
pravne prirode.
Po subjektivnom kriteriju, spor pravne prirode je svaki onaj spor u kome se njegove
strane spore o primjeni ili tumaenju postojeeg medjunarodnog prava. Spor politike
prirode je svaki spor u kome jedna ili obje strane zahtijevaju izmjenu postojeeg prava u
svoju korist.
Pregled naina mirnog rjeavanja sporova
1. Diplomatska sredstva su: direktni pregovori izmedju strana spora, zatim "dobre
usluge" i na kraju posredovanje nekog treeg. Njihova prednost je u fleksibilnosti
postupka i mogunosti da se postupak obavi u punoj diskreciji, izvan panje javnosti.
Nedostatak ovih sredstava prvenstveno je u tome to nema garancija ravnopravnosti
drava - jaa strana namee interes slabijoj.
2. Institucionalizirana (formalizirana) sredstva su: istraga (anketa) i mirenje
(koncilijacija). Njihova prednost je u nepristrasnosti tijela koje rjeava spor. Redovno se
tu radi o komisijama strunjaka, koje imenuju same strane medju osobama od vlastitog
povjerenja. Praktini nedostaci su u formalizmu. Osim toga, pokazalo se da svaka od
strana koja nastoji postojee pravno stanje izmijeniti u svoju korist,
izbjegava te postupke upravo zbog njihove nepristrasnosti.
3. Sredstva koja dovode do obavezujue presude su arbitraa i rjeavanje spora pred
nekim stalnim medjunarodnim sudskim organom. Njihove prednosti su u nepristrasnom
postupku i jednakosti obiju strana. Spor se tim putem konano rjeava obavezujuom
presudom .

DIREKTNI PREGOVORI, DOBRE USLUGE I POSREDOVANJE

Neposredni pregovori strana u sporu prethode svakom daljem rjeavanju spora, ukoliko ono
uslijedi. Po opem medjunarodnom pravu, pregovori nisu obavezan nain rjeavanja sporova, tj.
jedna strana ih ne moe nametnuti drugoj. Ipak, u praksi se daleko najvei broj sporova rjeava
upravo ovim putem.
Dobre usluge (good offices) su nain rjeavanja spora u kome trea drava, vie njih ili neko
medjunarodno tijelo, nastoji navesti strane da preduzmu ili da nastave neposredne pregovore, ili
da se saglase na neki drugi nain rjeavanja.
Bitna razlika izmedju dobrih usluga i posredovanja je u tome to se subjekat koji prua dobre
usluge ne bi smio mijeati u predmet spora, dok posrednik stranama daje savjete kako da
pronadju obostrano prihvatljivo rjeenje. Uz izriit ili preutan pristanak obiju strana, dobre
usluge mogu tokom njihovog pruanja da prerastu u posredovanje. Prednost dobrih usluga je u
odsustvu bilo kakvih pravila postupka i odredjenja predmeta spora. Mogu se
obavljati diskretno i ostati u tajnosti.
Pri posredovanju (medijaciji), trea drava, vie njih ili neki medjunarodni organ se aktivno
uplie u predmet spora i pomae stranama da pristanu na rjeenje koje bi bilo obostrano
prihvatljivo.
Do dobrih usluga ili posredovanja dolazi ponudom treeg, a rjedje zahtjevom jedne ili obiju
strana u sporu.

ISTRAGA I MIRENJE
Istraga (anketa, istrano povjerenstvo) je nain rjeavanja sporova u kome organ sastavljen od
strunjaka na nepristrasan nain utvrdjuje injenino stanje koje je predmet spora. Izvjetaj
istrane komisije ne obavezuje strane, ali je namijenjen da im pomogne u pronalaenju rjeenja u
daljim pregovorima.lanove komisije imenuju strane ili trei subjekt ali uz pristanak strana. Ovaj
postupak se rijetko primjenjuje, upravo zbog njegove objektivnosti. Mada je neobavezan,
izvjetaj komisije ograniava dalju mogunost cjenkanja i nagodbe.
Mirenje (koncilijacija) se od istrage razlikuje u tome to se u toku postupka pred komisijom
nastoje izmiriti njihovi suprotni stavovi i postii prihvatljivo rjeenje spora. Ukoliko se u tome ne
uspije do kraja postupka, komisija sastavlja izvjetaj u kome stranama predlae cjelovito rjeenje
spora i ostavlja im rok za prihvatanje ili odbacivanje.

ARBITRAA
Medjunarodna arbitraa je rjeavanje sporova izmedju drava i drugih medjunarodnih subjekata
odlukom arbitra kojeg su strane izabrale i koji izrie obavezujuu i po pravilu konanu presudu.
Od poetka 19.vijeka, ulogu arbitra vre slijedea tijela i pojedinci:
a) Jedinstveni arbitri su bili vladari, odnosno predsjednici treih drava ili kolegijalni efovi
drava, a koje su za arbitra imenovale strane. esto je ulogu arbitra pojedinca vrio ugledan
strunjak iz reda diplomatskih agenata, sudija, profesora prava i sl.
b) Mjeovita vijea najprije su se pojavila u obliku paritetnih diplomatskih vijea, u kojima je
svaka strana imenovala po jednog predstavnika. Oni su vie teili nagodbi nego odluci
zasnovanoj na pravu.

Ako se nisu mogli nagoditi, spor su upuivali arbitru pojedincu. Zatim je dolazilo do
mjeovitih arbitranih vijea sastavljenih od neparnog broja lanova. Svaka strana
imenovala je po 1 ili 2 predstavnika, a oni su imenovali predsjednika. Ako su same
drave imenovale predsjednika, njegov naziv bio je "nadarbitar".
c) Arbitrani tribunali, sastavljeni od nezavisnih strunjaka, redovno se sastoje od
neparnog broja lanova (3 ili 5, a rjedje vie), a koje imenuju strane uz medjusobnu
saglasnost. Potom se o linosti nadarbitra strane direktno sporazumijevaju, ili njegov
izbor preputaju ve imenovanim lanovima.

d) Pokuaji organizirane arbitrae. Stalni arbitrani sud osnovan je Hakom

konvencijom o mirnom rjeavanju sporova iz 1899. Danas djeluje po propisima istoimene
Hake konvencije iz 1907. Sjedite mu je u Hagu. Suprotno njegovom nazivu, to ustvari
nije stalni sudski organ, a posljednju presudu izrekao je 1931.
Osnova arbitrae. Medjunarodna arbitraa se zasniva iskljuivo na dobrovoljnom
pristanku strana. Taj pristanak podrazumijeva i preuzimanje obaveze na izvrenje
presude. Pristanak na arbitrau moe biti dat za neki ve postojei spor (prigodna ili
izolirana arbitraa), ili za potencijalne budue sporove izmedju stranaka nekog ugovora
(institucionalna arbitraa).
Pristanak na arbitrau za ve postojei spor izraava se arbitranim kompromisom. I sam
kompromis je medjunarodni ugovor, koji podlijee naelima Beke konvencije iz 1969.
Njime strane odredjujuju predmet spora i nain imenovanja arbitra ili arbitranog
tribunala. Osim toga, kompromis moe sadravati i pravila postupka, kao i osnovu po
kojoj e arbitar presuditi. Valjanost arbitrae zavisi od valjanosti kompromisa. Nitavost
ili prestanak vanosti kompromisa moe uzrokovati nitavost arbitrae.
Mjerodavna pravila za odluivanje u sporu. Kompromis moe:
a) propisati materijalna pravila ad hoc, ijom primjenom e arbitar presuditi spor. Do toga
dolazi izuzetno rijetko, jer strane koje se mogu dogovoriti o takvim pravilima, obino
mogu postii i sporazum o predmetu spora.
b) uputiti arbitra na primjenu medjunarodnog prava, rjedje izriito navodei l.38 Statuta
Hakog suda, koji propisuje njegove izvore.
c) uputiti na naela pravinosti i prava, na "apsolutnu pravinost" ili na odluivanje ex
aequo et bono.
d) zatraiti od tribunala da propie budue pravno uredjenje za odnose izmedju strana.
Tada e njegova vlast u sutini biti ista kao da odluuje ex aequo et bono, tj. kao pod c).
Ako kompromis ne predvidja nikakve odredbe o osnovi odluivanja, to podrazumijeva da
su strane ovlastile arbitra da njihov spor rijei na osnovu opeg medjunarodnog prava, tj.
kao pod b).
Predmet spora se odredjuje kompromisom i arbitar ga ne smije prekoraiti. Arbitar u
presudi mora donijeti odluku o svim spornim pitanjima. Pritom, ukoliko prije ili tokom
postupka uoi postojanje
saglasnosti strana u nekim takama spora, tu saglasnost e utvrditi u svojoj presudi.
Postupak se moe sastojati od pismenog i usmenog dijela. Pismeni dio je obavezan, a
usmeni samo po sporazumu strana ili ako arbitar odlui o njegovoj neophodnosti.
Svaka strana je pred tribunalom zastupljena putem agenta. Agent je zvanini predstavnik
svoje vlade.Osim agenta, svaka strana moe biti zastupljena potrebnim brojem savjetnika
i advokata.
U sluaju institucionalne arbitrae, postupak se moe pokrenuti tubom koja se upuuje
tribunalu nakon to ga strane konstituiu, te suprotnoj strani. U sluaju prigodne
arbitrae, same strane ili tribunal mogu odluiti koja e od njih podnijeti prvo parnino
pismo.
U pismenom dijelu postupka strane su dune formirati svoje zahtjeve i protivzahtjeve.
Naelno su dune predoiti sve dokumente koji podupiru njihov zahtjev.

Usmeni postupak, ukoliko do njega dodje, vodi predsjednik ili nadarbitar. U naelu se
ovaj dio postupka vodi uz iskljuenje javnosti, osim ako tribunal uz pristanak strana ne
odlui drugaije. O toku usmenog postupka vodi se zapisnik koji potpisuju predsjednik i
sekretar tribnala.
Presuda se donosi veinom glasova lanova tribunala, u tajnom zasijedanju. Presudu
potpisuju predsjednik i svi lanovi tribunala. Ako lanovi koji su glasali protiv odbiju
potpisati presudu, to se konstatuje u tekstu, ali ne utie na valjanost presude. Presuda
mora sadravati obrazloenje. Izrie se na javnoj sjednici u prisutnosti strana. Ako se to
ne uini, onda se zvanino notificira stranama. Pravoobavezuje strane od trenutka
izricanja ili notifikacije.
Arbitrana presuda spor rjeava konano, osim ako su se strane drugaije dogovorile
unaprijed, to se izuzetno rijetko deava. Na osnovu pristanka datog na arbitrano
rjeavanje, strane su dune u potpunosti izvriti presudu.
Sporedni (incidentni) postupci. U toku ili po okonanju arbitranog postupka, tribunal
moe uz pristanak strana dozvoljavati neke sporedne postupke.
Strane mogu unaprijed predvidjeti mogunost revizije presude na osnovu naknadno
utvrdjenih injenica koje strana koja se na njih poziva nije znala do izricanja presude, a
neznanje se ne moe pripisati njenom nemaru. Nove injenice moraju biti takve naravi da
se pretpostavlja da bi uticale na odluku tribunala.
Statut Medjunarodnog suda u Hagu, kao i tokholmska konvencija KESS-a, propisuju
apsolutni rok zastare za podnoenje zahtjeva za reviziju od 10 godina od izricanja
presude. Taj rok je mogue tumaiti i kao obiajno pravilo arbitranog postupka, ukoliko
sporazum stranaka o tome uti.
Medjunarodni sud u Hagu
Sastav i funkcije suda. Sud se sastoji od 15 sudija sa mandatom od 9 godina uz
mogucnost reizbora Svake trece godine obnavlja se jedna trecina sudija. Sudije se biraju
u paralelnom postupku u Generalnoj skuptini i Vijecu sigurnosti. Kandidate predlau
nacionalne skuptine clanova Stalnog arbitranog suda.
Oni moraju imati reference potrebne za izbor na najvie sudijske funkcije u svojoj zemlji
ili uivati ugled pravnika na polju meunarodnog prava. U slucaju smrti, ostavke ili
smjene pojedinog sudije, novikandidat se bira na isti nacin, s tim to novoizabrani sudija
tu dunost obavlja do isteka mandata svog prethodnika.
Sud meu svojim clanovima bira predsjednika i podpredsjednika na rok od 3 godine, uz
mogucnost reizbora. Sud nacelno radi u punom sastavu, a za sastav suda dovoljan je
kvoru od 9 sudija. Sud moe ustanovljavati vijeca od najmanje trojice sudija za rjeavanje
odreenih vrsta predmeta. Presuda koju je izreklo vijece vai kao da ju je izrekao Sud.
Sudije dravljani svake od strana u sporu o kome odlucuje Sud, zadravaju pravo uceca
u odlucivanju.
Ako u svom sastavu Sud nema dravljane jedne ili obiju strana u sporu, svaka takva
drava moe imenovati sudiju ad hoc, koji djeluje samo u toj parnici.
Sjedite suda je u Hagu, ali moe zasijedati i na drugim mjestima kad to smatra
potrebnim. Slubeni jezici suda su francuski i engleski. Sud ima 2 funkcije: suenje u
parnicama i davanje savjetodavnih miljenja o nekim pravnim pitanjima.

Parnini postupak. Strane u postupku mogu biti samo drave. Medjutim, znatan broj
parnica odnosio se na potraivanja pojedinaca kad je njihova drava preuzimala njihovu
diplomatsku zatitu i nastupala pred Sudom kao tuitelj.
Obzirom da je Statut suda sastavni dio Povelje UN, sve drave lanice UN su
istovremeno i stranke Statuta. Sud moe odluivati i u parnicama u kojima uestvuje
drava koja nije stranka Statuta, pod uslovom da ta drava kod sekretara suda deponuje
pismenu izjavu kojom prihvata nadlenost suda i prihvata sve obaveze lana UN prema
l.94 Povelje.
Nadlenost Suda mogua je samo uz pristanak svih strana. Pristanak se moe dati za neki
ve postojei spor ili u pogledu buduih sporova koji mogu nastati. Statut predvidja i
jednostrano prihvatanje nadlenosti Suda za budue sporove sa svakom drugom dravom
koja je prihvatila istu obavezu. Radi se o tzv.fakultativnoj klauzuli.
Statut Suda predvidja osnovne propise o parninom postupku, koji su detaljno razrani u
Poslovniku koji donosi sam Sud. Postupak se pokree notifikacijom Sudu kompromisa
obiju strana (ako se radi o postojeem sporu) ili tubom. Sastoji se od pismenog i
usmenog dijela.
Incidentni postupci prije ili tokom pismenog postupka. Na samom poetku postupka
strane mogu postavljati neke zahtjeve Sudu u tzv.incidentnim postupcima. Radi se o
zahtjevima za izricanje privremenih mjera i izlaganju prethodnih prigovora.
Zahtjevi za izricanje privremenih mjera mogu se podnositi tokom cijelog postupka.
Kopija zahtjeva dostavlja se suprotnoj strani. Sud takav zahtjev hitno razmatra, a o njemu
se po pravilu saziva usmena rasprava. Privremene mjere moe izrei i Sud po slubenoj
dunosti. Svaka odluka o privremenim mjerama se odmah dostavlja Generalnom
sekretaru UN koj ije prosljedjuje Vijeu sigurnosti. Ukoliko dodje do promjene okolnosti,
svaka strana moe zahtijevati ukidanje ili izmjenu privremenih mjera.
Prethodnim prigovorima svaka strana moe osporavati nadlenost suda ili opravdanost
tube. Tuena strna je duna da Sudu uloi prethodni prigovor u pisanoj formi do isteka
roka za njen odgovor na tubu.Svaka druga strana ih je duna uloiti do isteka roka za
njeno prvo parnino pismo.
Podnoenjem prethodnog prigovora suspenduje se postupak o predmetu (meritumu)
spora. Nakon to ih primi, Sud odredjuje suprotnoj strani rok za podnoenje svojih
pismenih opservacija. Potom se po pravilu zakazuje usmena rasprava samo o
prigovorima. Na kraju sud izrie presudu kojom moe usvojiti prethodne prigovore i
oglasiti se nenadlenim. U takvom sluaju se okonava postupak i o predmetu
spora. Ako sud u presudi odbaci sve ili neke prethodne prigovore, ili ako zakljui da oni u
sutini nisu prethodnog karaktera, postupak se nastavlja u granicama nadlenosti koje je
Sud utvrdio tom presudom.
Intervencija u postupku. Po Statutu Suda, intervencija treih drava u nekoj parnici
mogua je po 2 osnove:
1.Ako neka drava smatra da u parnici ima interes pravne prirode. Ovdje se ne radi o
pravu na intervenciju, ve o mogunosti da se intervencija zatrai. Sud je dosad odbijao
sve zahtjeve za intervencijom kojima su se obje parnine stranke suprotstavljale, a nije
bilo druge osnove zajednike nadlenosti Suda.
2.Ako se radi o tumaenju ugovora u kome su stranke i tree drave, osim parninih
stranaka. Ako se trea drava poslui tim pravom, tumaenje ugovora sadrano u presudi

je jednako obavezujue i za nju, kao i za stranke u sporu. Dakle, u ovom sluaju se radi o
pravu na intervenciju u parnici.
Pismeni postupak obuhvata saoptavanje spomenice, odgovora i po potrebi
protivodgovora (replike i duplike), kao i svih dokaznih spisa i isprava Sudu i stranama.
Svojim zakljucima sud odredjuje rokove za podnoenje svakog parninog pisma.
U svakom trenutku Sud moe odluiti da spoji 2 ili vie parnica u jednu, kad 2 drave
tue treu (ista tuena strana), a predmet spora je u sutini isti. Parnica se u tom sluaju
okonava jedinstvenom presudom.
Spomenica obuhvata: izlaganje relevantnih injenica, izlaganje o primjenjivom pravu, te
zakljuke. Odgovor na spomenicu obuhvata priznanje ili osporavanje injenica izloenih
u spomenici, po potrebi izlaganje dopunskih injenica, opservacije na prikaz primjenjivog
prava i zakljuke.
U usmenom postupku sud sasluava svjedoke, vjetake, agente, savjetnike i advokate
strana. Rasprave su javne, osim ako sud odlui drugaije ili ako obje strane zahtijevaju
iskljuenje javnosti. O svakoj raspravi vodi se zapisnik koji potpisuju predsjednik i
sekretar Suda. Tokom usmenog postupka stranke izlau svoje teze. Na kraju zadnjeg
izlaganja agent svake od strana izlae zakljuke svih izlaganja, bez ponavljanja
argumenata.
Poto je primio dokaze i svjedoenja u rokovima koje je odredio, Sud moe onemoguiti
svako novo svjedoenje koje bi mu jedna od strana htjela predloiti bez pristanka druge
strane. Ukoliko se naknadna svjedoenja dozvole, druga strana se uvijek ima pravo
izjasniti o njima. Presuda se donosi veinom glasova sudija koji su uestvovali u parnici.
U sluaju podjele glasova, odluuje glas predsjednika ili onoga ko ga zamjenjuje. Presuda
mora biti obrazloena. Konana je i obavezujua, ali samo za stranke spora i samo za
sluaj koji je rijeila. Ako bilo koja strana ne izvriobaveze koje joj namee Sud, druga
strana se moe obratiti Vijeu sigurnosti UN.
Incidentni postupci nakon izricanja presude mogu biti tumaenje presude i revizija
presude.
Tumaenje presude. U sluaju spora o znaenju i dometu presude, pravo na tumaenje
pripada Sudu, a na zahtjev svake od stranaka spora. O zahtjevu se moe provesti
postupak, nakon kojeg Sud po pravilu izrie presudu o tumaenju svoje ranije presude.
Revizija presude se moe zahtijevati samo na osnovu naknadnog otkria neke relevantne
injenice koja bi dovela do drugaije odluke Suda, a koja je prije izricanja presude bila
nepoznata bez krivice stranke koja trai reviziju. Subjektivni rok za podnoenje zahtjeva
za reviziju je 6 mjeseci od dana saznanja za nove injenice, a objektivni 10 godina od
izricanja presude.
Izricanje savjetodavnih miljenja je druga funkcija Medjunarodnog suda koja je
odredjena Poveljom UN. Ta miljenja od Suda mogu zatraiti samo Generalna skuptina i
Vijee sigurnosti UN, te drugi organi i specijalizirane ustanove UN koje za to ovlasti
Generalna skuptina. Savjetodavna miljenja se usvajaju u tajnom vijeanju, kao i
presude. Uz njih sudije mogu prilagati svoja posebna ili odvojena miljenja, ili
deklaracije. Ne postoji mogunost da sud izrie savjetodavna miljenja na pitanja koja
nisu pravne prirode, ili da na njih daje vanpravne odgovore. Sud ak moe odbiti dati
miljenje na pitanja koja on ocijeni da nisu pravne prirode, ili da nisu u okviru djelatnosti
organa ili ustanove koja ga je zatraila, ali takvu odluku mora obrazloiti pravnim
argumentima.

MEDJUNARODNO HUMANITARNO PRAVO-VJEZBE

Medjunarodno humanitarno pravo je grana meunarodnog prava koja ograniava
upotrebu nasilja u oruanim sukobima tako to:
-titi one koji ne uestvuju ili vie ne uestvuju neposredno u neprijateljstvima;
-ograniava nasilje na neophodnu mjeru da bi se postigao cilj sukoba, a koji nezavisno
od razloga ratovanja moe biti samo slabljenje vojnog potencijala neprijatelja.
Ono odreuje ponaanje i odgovornosti zaraenih drava, neutralnih drava i pojedinaca
ukljuenih u ratovanje u odnosu jednih prema drugima, kao i u odnosu na zatiene
osobe, pri emu se u pravilu misli na civile.
Meunarodno humanitarno pravo je obvezujue za drave koje su se na njegovu primjenu
obvezale odgovarajuim ugovorima. Postoje i druga nenapisana obiajna prava rata, od
kojih su mnoga primjenjena tijekom Nrnberkog procesa. Osim toga, ta pravila odreuju
dravama to je doputeno, a to zabranjeno initi u odnosu na neregularne snage i na
zemlje koje nisu potpisnice odreenih konvencija i ugovora.
Kako se razvijalo MHP
Sustavni pokuaji ograniavanja ratnog barbarstva poelo se je razvijati tek u 19.
stoljeu nakon razdoblja prosvjetiteljstva u 18. stoljeu. Svrha ratovanja je pobijediti
protivniku dravu, a to je mogue postii onemoguavanjem protivnike vojske. Stoga
je zakljueno da mora postojati razlika meu vojnicima i civilima te da se prema
ranjenim i zarobljenim vojnicima treba odnositi humano. Ta su ugraena u temelje
suvremenog humanitarnog prava.
Suvremeno meunarodno humanitarno je nastalo iz dvije povijesne struje: tzv. Hakog
prava koje se je ranije nazivalo ratno pravo i tzv. enevskog prava koje se je nazivalo
i humanitarno pravo.[2]. Te dvije struje su dobile nazive zahvaljujui brojnim
meunarodnim konferencijama koje su rezultirale ugovorima koji se odnose na rat i
oruani sukob. To se posebno odnosi na Hake konvencije iz 1899.i 1907. te enevske
konvencije, od kojih je prva sastavljena 1863. Obje struje su grane jus in bello,
meunarodnog prava koji se odnosi na prihvatljiva postupanja tijekom rata i oruanog
sukoba.Meutim, usvajanjem enevskih konvencija 1977. i pripadajuih dopunskih
protokola spomenute dvije pravne struje su se pretoile u jednu dopunivi ih jo i vanim
odredbama koje se odnose na ljudska prava.
Bitka kod Solferina-Bitka je imala dugorone posledice na nain na koji se vodi rat. an
Anri Dinan je lino prisustvovao bici i bio je uasnut stranim scenama ubijanja ranjenih
bajonetama. Zbog toga je zapoeo kampanju, a 1864. je predloio enevsku konvenciju
da se moraju potedeti bolesni i ranjeni vojnici. enevska konvencija je prihvaena
1864., a kasnije je nadograivana. Kasnije an Anri Dinan kasnije osniva i Crveni krst.
Osnovna pravila MHP
1.postedi civile;
2.postedite bolesne i ranjene;
3.postedite zatocene
-Civili i civilni objekati ne mogu biti napadnuti ni pod kojim okolnostima. U svako doba,
strane u sukobu imaju obavezu da prave razliku izmeu "vojnih ciljeva" i civila i civilnih
objekata.

-Napadi na vojne ciljeve su zabranjeni ako je verovatno da oni mogu da nanesu suvine
ili nepotrebne rtave meu civilnim stanovnitvom ili prekomerna oteenja civilnih
objekata ili ivotne sredine. Kada napadaju, strane u sukobu moraju preduzeti sve
mogue mere predostronosti da zatite civilno stanovnitvo i civilnu imovinu.
-Zabranjeno je koristiti civile kao zatitu od napada druge oruane snage.
-Zabranjena je zloupotreba amblema enevske konvencije.
-Oruja koja prouzrokuju nepotrebne patnje, teka oteenja ivotne sredine su
zabranjena. Ovo ukljuuje upotrebu biolokog i hemijskog oruja, upotrebu mina i
zapaljivih bombi i metaka.
Implementacija MHP
U sluaju oruanog sukoba ili okupacije sve strane u sukobu, bez obzira da li su drave,
ili grupe koje nisu oruane snage drave, moraju da potuju meunarodno humanitarno
pravo:
-Oruani sukobi izmeu drava (meunarodni oruani sukobi) podleu pravilima
propisanim u etiri enevske konvencije, Dopunski protokol I od 1977 i Hake
konvencije iz 1907.
-Vie je ogranien izbor pravila koja se odnose na oruane sukobe ograniene na
teritoriju jedne drave, kako je propisano u lanu 3. zajednikom za etiri enevske
konvencije i Dopunski protokol II 1977.
Pored ovih pravila, brojna pravila obiajnog prava vae i u unutranjim i u
meunarodnim oruanim sukobima.
a)medjunarodni oruzani sukobi
-(...) Svi sluajevi objavljenoga rata ili svakoga drugog oruanog sukoba koji izbije
izmeu dviju ili vie visokih strana ugovornica, ak i ako jedna od njih nije priznala ratno
stanje.(l.2. st.1. enevskih konvencija iz 1949. god.);
-(...) Svi sluajevi okupacije cijeloga teritorija jedne visoke strane ugovornice ili njena
dijela, ak i ako ta okupacija ne naie ni na kakav vojni otpor.(l.2. st.2. enevskih
konvencija iz 1949. god.);
-(...) Oruani sukobi u kojima se narodi bore protiv kolonijalne dominacije i strane
okupacije i protiv rasistikih reima koristei se pravom naroda na samoopredjeljenje
(...).(l.1. st.4. Protokola I iz 1977. god.);
b)nemedjunarodni oruzani sukobi
-(...) Sluaj oruanoga sukoba koji nema karakter meunarodnog sukoba, a koji izbije na
teritoriju jedne od visokih strana ugovornica (...).(l.3. st.1. enevskih konvencija iz
1949.god.)
-(...) Svi oruani sukobi (...) koji se odvijaju na teritoriju visoke strane ugovornice
izmeu njenih oruanih snaga i odmetnikih oruanih snaga ili drugih organizovanih
naoruanih grupa koje, pod odgovornom komandom, ostvaruju takvu kontrolu nad
dijelom njenog teritorija koja im omoguava voenje neprekidnih i usmjerenih vojnih
operacija i primjenu ovoga Protokola.(l.1. st.1. Protokola II iz 1977.god.)
c)unutrasnji nemiri i zategnutosti
-Ne primjenjuje se MHP;
-Pobune, nemiri, izolirani akti nasilja, borbe izmeu pojedinih frakcija ili protiv
predsjednika vlasti i ostali akti sline prirode

Ratni zlocini
Svi pojedinaci koji uestvuju u oruanom sukobu moraju se pridravati pravila
meunarodnog humanitarnog prava. Po pravilu, teko krenje pravila meunarodnog
humanitarnog prava su ratni zloini. Neki primeri ratnih zloina su:
-muenje i neoveno postupanje i ropstvo,
-silovanja,
-napadi na civilno stanovnitvo,
-nezakonito proterivanje civilnog stanovnitva,
-uzimanje talaca,
-rasporeivanje dece kao vojnika itd.
U sluaju teke povrede enevske konvencije, svaka drava ima obavezu da krivino
goni poinioce, ili lica na koja se sumnja da su pripremala ili uestvovali u ratnim
zloinima, ili da ih predaju da druge drave ili meunarodni krivini sud preduzmu
krivino gonjenje.
Briand Kellogov pakt
Rat, kao stanje borbe izmeu drava, odnosno skup nasilnih ina u meudravnim
odnosima, prvi je put zabranjen Briand-Kelloggovim paktom iz 1928. godine. Taj ugovor
predstavlja veliku prekretnicu u razvoju meunarodnog prava. Rije je o Opem ugovoru
o zabrani rata, potpisanom u Parizu, 27. kolovoza 1928. godine.1 Naime, Pakt Lige
naroda iz 1919. godine nije zabranio rat, ali je poetak rata uvjetovao obvezatnim
postupkom mirenja. Predviala se mogunost zapoinjanja legalnog rata, ako prethodni
postupak mirenja nije uspio. Nakon proteka predvienih rokova, svaka stranka mirenja
mogla je otpoeti rat protiv druge strane, bez obzira radilo se o napadakom ili
obrambenom ratu.
Drave stranke Briand Kelloggovog pakta sveano su u ime svojih naroda izrekle
osudu pribjegavanju ratu u svrhu rjeavanja meudravnih sporova, odrekle su se rata
kao sredstva nacionalnih politika u meusobnim odnosima i obvezale da e sve svoje
meusobne sporove rjeavati iskljuivo mirnim sredstvima.2 Nezgodna strana te zabrane
jest to drave s agresivnim namjerama poduzimaju svoje ine bez formalne objave rata, i
veim dijelom uz prikrivenu ili otvorenu intervenciju u unutarnjim sukobima u drugim
dravama. Time su stvorene ogromne tekoe u primjeni i daljnjem razvoju pravila o
meunarodnim i nemeunarodnim sukobima, te o neutralnosti u ratu

Tog je datuma Pakt potpisalo petnaest drava, a 1939. godine njime su bile vezane ezdeset tri drave.
Stupio je na snagu 24. srpnja 1929. godine. Potpisivanje Pakta nije sprijeilo njegove drave stranke
(Japan, Njemaku i Italiju) da uskoro ponovno poduzmu agresivne ratove. Ipak, radi se o aktu koji je bio
pravna osnova za kanjavanje japanskih i nacistikih ratnih zloinaca, zbog zloina protiv mira nakon
Drugog svjetskog rata. V. vie na: http://en.wikipedia.org/wiki/Kellogg-Briand_Pact.
2

lanci 1. i 2. Briand-Kelloggovog pakta. Potpisivanjem Pakta po prvi je put iznijeta ideja o stavljanju
rata van zakona. U poruci koju je Aristide Briand, francuski ministar vanjskih poslova, uputio amerikom
narodu, povodom desetogodinjice stupanja u rat SAD-a, bila je zamisao da to bude multilateralni ugovor o
zabrani rata uope, a ne samo rata agresije.

Dublja analiza Pakta ukazuje na injenicu da su se potpisnice odrekle rata u njihovim

meusobnim odnosima. To bi znailo da je rat jo uvijek ostao zakonito sredstvo
rjeavanja sporova u sljedeim okolnostima:
-kao sredstvo u zakonitoj samoobrani;
-kao mjera kolektivne akcije za osiguranje meunarodnih obveza na osnovi postojeih
instrumenata;
-izmeu potpisnica Pakta i nepotpisnica;
-protiv potpisnice Pakta koja ga je prekrila pribjegavajui ratu krenjem obveza iz Pakta.
Do izbijanja Drugog svjetskog rata sve su drave svijeta, osim Argentine, Bolivije, ilea i
El Salvadora, postale strankama tog Pakta. Time je zabrana rata propisana u njemu
prerasla u pravilo opeg obiajnog meunarodnog prava i po toj je osnovi Pakt obvezivao
sve drave svijeta, ukljuujui i te etiri neugovornice.