Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

(autorizirana predavanja iz podruja materijala)

Prof.dr.sc. Darko Landek

Zavod za materijale
Fakultet strojarstva i brodogradnje
e-mail: darko.landek@fsb.hr

Zagreb, 2013

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

SADRAJ
1. UVOD: od tvari do materijala

2. KRISTALNI SUSTAVI I DIJAGRAMI STANJA METALA I LEGURA

2.1 Razine grae materijala

2.2 Kristalni sustav i pojave u kristalnoj strukturi
2.3 Kristali metalnih legura i nesavrenosti kristalne grae
2.4 Dijagrami stanja metalnih materijala

4
5
8
9

3. SVOJSTVA TEHNIKIH MATERIJALA

14

3.1 Mehanika svojstva

3.1.1 Statiki vlani pokus
3.1.2 Ispitivanje puzanja
3.1.3 Ispitivanje tvrdoe
3.1.4 Udarni rad loma
3.1.5 Dinamika izdrljivost

14
15
18
19
22
24

3.2 Triboloka svojstva

25

3.3 Korozijska svojstva

27

3.4 Fizikalna svojstva materijala

3.4.1 Elektrina otpornost i vodljivost
3.4.2 Magnetska permeabilnost
3.4.3 Toplinska svojstsva

29
29
31
33

4. MEHANIZMI OVRSNUA I TOPLINSKA OBRADA METALA

34

4.1 Mehanizmi ovrsnua metala i legura

34

4.2 Ovrsnue elika kaljenjem i poputanjem

4.2.1 Kaljenje
4.2.2 Poputanje
4.2.3 Zadavanje zahtijeva za toplinskom obradom na crteu

34
34
38
40

5. LITERATURA

41

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

1. UVOD: od tvari do materijala

Glavna obiljeja tvari su da imaju odreenu masu i zauzimaju prostor. Uvjet da neka tvar
postane materijal je taj da mora imati jedno ili vie specifinih svojstava korisnih za primjenu.
Tehniki materijali su oni materijali od kojih se izrauju tehniki proizvodi, a posjeduju
kombinaciju povoljnih fizikalnih svojstava koje nazivamo tehnika svojstva. Tvar koja
posjeduje tehnika svojstva mora ispuniti jo dva preduvjeta da postane tehniki materijal.
Mora se moi preraivati, odnosno dovesti u eljeni oblik (lijevanjem, obradom
deformiranjem, obradom odvajanjem estica, zavarivanjem, sinteziranjem itd.) (slika 1).
Konano mora biti pristupaan cijenom, jer unato dobrim tehnikim svojstvima ne dolazi u
obzir kao materijal ako je preskupa.

Slika 1. Tijek i redoslijed proizvodnih procesa od sirovina i tvari do gotovog proizvoda

Svojstva tvari (i materijala) vana za tehniku primjenu obuhvaaju opa svojstva (gustoa),
fizikalna svojstva (npr. toplinska vodljivost, toplinski kapacitet, elektrina
vodljivost/dielektrinost, magnetinost, modul elastinosti, itd.), kemijska i optika itd.
Svojstva materijala (i poluproizvoda) obuhvaaju: mehanika, triboloka, korozijska i
tehnoloka, ekonomska i ekoloka svojstva. Svojstva materijala (slika 2) su ovisna o uvjetima
ispitivanja, obliku i dimenzijama ispitne epruvete, mikrostrukturi i stanju materijala, itd.
Nakon to se materijali ugrade u odreeni proizvod provode se ispitivanja eksploatacijskih
svojstva proizvoda i ispitivanja ponaanja materijala u sloenim eksploatacijskim uvjetima.
Eksploatacijska svojstva ovisna su o svojstvima materijala, konstrukciji proizvoda i uvjetima
eksploatacije.

Slika 2. Utjecajni imbenici na svojstva i ponaanje materijala

3

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

Prema porijeklu materijali mogu biti prirodni (kamen, drvo, koa) ili umjetni (metali,
poluvodii, keramika, polimeri, itd.). Za tehniku su najvaniji i najbrojniji u primjeni umjetni
(tehniki) materijali. Oni se mogu se, prema karakteristinim svojstvima podijeliti na tri
osnove skupine: metale i legure, polimere te keramiku i stakla (slika 3). Meusobnim
kombiniranjem materijala iz ovih skupina, u cilju dobivanja specifinih svojstava, dobivaju se
suvremeni kompozitni materijali. Osim navedenih skupina razvijeni su i materijali sa
svojstvima karakteristinim za dvije razliite osnovne skupine, npr. tvrdi metali (s svojstvima
metala i keramike) i materijali na osnovi ugljinih vlakana (s svojstvima polimera i
keramike).

Slika 3. Osnovna podjela i svojstva tehnikih materijala

2. KRISTALNI SUSTAVI I DIJAGRAMI STANJA METALA I LEGURA

2.1 Razine grae materijala
Proizvodnja i prerada materijala u gotove proizvode ine velik dio inenjerske djelatnosti.
Inenjeri kreiraju veinu proizvoda i proizvodnih sustava. Zato trebaju poznavati unutarnju
grau i svojstva materijala kako bi bili u stanju izabrati najpogodniji materijal i
najprimjereniju tehnologiju izradbe za odreeni proizvod. Za razumijevanje svojstava i
ponaanja materijala u eksploataciji nuno je poznavanje njegovog kemijskog sastava i
mikrostrukture. Mikrostruktura materijala nastaje djelovanjem tehnolokih postupaka
praoblikovanja, preoblikovanja i oplemenjivanja na materijal odreenog kemijskog sastava.
Svojstva materijala odreena su njegovom mikrostrukturom i kemijskim sastavom. U
znanosti o materijalima prouavanje se zadrava upravo na ispitivanju, razumijevanju i
4

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

predvianju navedenih povezanosti kemijskog sastava, mikrostrukture i svojstava materijala

(slika 4), dok se ostale temeljne znanosti (npr. fizika i kemija) bave istraivanjem i
prouavanjem tvari na razini grae atoma, kemijskih reakcija i povezivanja atoma u odreene
strukture (vrstog, tekueg i plinovitog stanja). U prouavanju mikrostrukture i svojstava
metala, legura i keramike polazna razina prouavanja bit e njihova kristalna reetka, odnosno
njoj pripadna jedinina elija.

Slika 4. Razine grae materijala i podruje istraivanja znanosti o materijalima

2.2 Kristalni sustav i pojave u kristalnoj strukturi

iste tvari u vrstom stanju pokazuju karakteristinu grau: od kristaline do amorfne.
Kristalina tvar pojavljuje se u obliku monokristala ili polikristala. Svaki kristal ima odreen
geometrijski oblik koji je posljedica unutranje grae tj. rasporeda strukturnih jedinica atoma, iona i molekula. Prostorni raspored strukturnih jedinica ponavlja se u svim smjerovima
u prostoru i naziva se prostorna reetka. Najmanji dio prostorne reetke, koji se ponavlja u
prostoru, naziva se jedinina ili elementarna elija.
Za opis i ispitivanje kristalne grae definira se kristalni sustav (analogno definiranju
geometrijskog koordinatnog sustava). Kristalni sustav (slika 5) sastoji se od:
-

kristalnih osi simetrije: x, y , z (poklapaju se sa stranicama jedinine elije).

kutova izmeu osi: , , .
parametara po kristalnim osima: a,b,c (najmanja meusobna udaljenost atoma).

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

Osim ovih osnovnih elemenata, za svaki kristalni sustav mogu se izvesti dodatni parametri:
- pripadni broj atoma (PBA): je broj atoma koji pripada jednoj jedininoj eliji,
- koordinacijski broj (KB): je broj atoma koji ''dodiruju'' pojedini atomi, ili broj
najbliih susjednih atoma,
- faktor gustoe slaganja atoma (FGSA): pokazuje kako je iskoriten prostor kojim
atomi raspolau u promatranom kristalnom sustavu

Slika 5. Osnovni elementi kristalnog sustava

Sve kristalne strukture mogu se prikazati s etrnaest vrsta jedininih elija razvrstanih u
sedam kristalnih sustava: kubini, teragonski, rompski ili ortorompski, trigonski ili
romboedarski, monoklinski, triklinski i heksagonski. Tako je kristalna struktura odreena
jedininom elijom koja je odreena dimenzijama, tj. razmakom pojedinih strukturnih
jedinica, kao i njihovim rasporedom i brojem u jedininoj eliji.
Veina tehnikih metalnih materijala kristalizira u kubinom kristalnom sustavu, a samo njih
nekoliko u heksagonskom sustavu (slika 6). U kubinom kristalnom sustavu metali
kristaliziraju u obliku prostorno centrirane jedinine elije (BCC) ili u obliku plono
centrirane jedinine elije (FCC). U BCC jedininoj eliji atomi metala se dodiruju du njene
prostorne dijagonale (npr. -Fe, Cr, Mo). U FCC jedininoj eliji atomi se dodiruju na njenim
plonim dijagonalama (-Fe, Cu, Al, Au, Ag). U heksagonskom kristalnom sustavu za
tehnike materijale je najvanija gusto sloena heksagonska jedinina elija (HCP) u kojoj su
atomi razliito sloeni u dvije naizmjenino ponavljane ravnine (npr. Zn, Co, Cd).

BCC

FCC

HCP
Slika 6. Najznaajnije jedinine elije
6

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

Unutar svake jedinine elije mogu se uoiti ravnine i pravci najgue zaposjednutosti
atomima koji ine klizni sustav metala (ili legure) (slika 7):
klizni sustav = klizne ravnine + klizni pravci
Klizni sustav omoguuje deformaciju metala pojedinanim pomacima atoma ili linija atoma,
(reda veliine parametra reetke) na kliznoj ravnini ili pravcu. Za ovakav pomak potrebne su
znaajno manje sile, nego za istovremeno pomicanje svih atoma na nekoj ravnini u cijelom
kristalu. Stoga se plastina deformacija na razini prostorne reetke odvija slino gibanju
gusjenice. Ovo je ilustrirano na slici 8 na primjeru rastezanja dugakog tapa pod djelovanjem
sile F. U makroskopskoj pojavi plastina deformacija se sastoji od niza manjih stepenastih
pomaka pod odreenim kutom na smjer djelovanja sile F, a na razini mikrostrukture se
sastoji od niza uzastopnih pomaka atoma u kliznom sustavu prostorne reetke.

Slika 7. Primjeri kliznih sustava FCC, BCC i HCP jedinine elije

Slika 8. Nastanak plastine deformacije metala:

a) smjer i oblik plastine deformacije dugakog tapa pri rastezanju silom F
b) napredovanje plastine deformacije u kristalnoj reetki
Neka svojstva kristala odreene tvari razliita su u razliitim smjerovima. Tu pojava se naziva
anizotropija, dok se pojavu kada su svojstva ista u svim smjerovima naziva izotropija.
Kristalne tvari su uobiajen polikristalne, tj. sastavljene od velikog broja kristalnih zrna.
Kristalna zrna mogu biti pojedinano anizotropnih svojstva, no zbog razliite orijentacije
pojedinanih zrna u prostoru, tvar se makroskopski ponaa kvazi izotropno.
Kristali pojedinih tvari (Fe, Ti, Zr, itd. )mogu imati vie vrsta jedininih elija, ovisno o
temperaturi i tlaku. Promjena kristalnog sustava s ugrijavanje ili hlaenjem naziva se
polimorfija ili alotropija. Najpoznatija i tehniki najvanija pojava polimorfije je ona kod

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

eljeza (slika 9). Pri tome se uoava temperaturna histereza, tj. razlika u temperaturi na kojoj
nastupa promjena kristalnog sustava pri grijanju, u odnosu na istu promjenu pri hlaenju.

Slika 9. Polimorfne promjene istog eljeza pri hlaenju i grijanju

2.3 Kristali metalnih legura i nesavrenosti kristalne grae

Samo nekoliko metala se upotrebljava istom ili priblino istom stanju (npr. bakar i
aluminij). Meutim, veina ininjerskih metala legira sa drugim metalima ili nemetalima da
im se poboljaju odreena tehnika svojstva (npr. vrstoa, korozijska otpornost itd.). Legura
ili slitina je tvar koju ine dva ili vie kemijskih elemenata, od kojih je barem jedan kemijski
element metal, a drugi mogu biti metali ili nemetali. Strukture legura mogu biti vrlo
jednostavne kao npr - mjed koja je dvokomponentna ili binarna legure od oko 30 % Zn i 70
% Cu. Takoer, legure mogu biti i vrlo sloene kao to su "superlegure" na osnovi nikla, koje
slue za djelove mlaznih motora, a u njihovu sastavu je i do 10 elemenata. Namjerno dodane
primjese nazivaju se legirajui dodatak, a ostale primjese se nazivaju neistoama. Pri
legiranju mogu nastati slijedee vrste legura (slika 10):
I. Kristali mjeanci ili tzv. vrste otopine, kod kojih elementi tvore zajedniku prostornu
reetku (tj. sauvana je reetka osnovnog metala ili legirnog elementa).. Ovisno o veliini
atoma legirnih elemenata mogu nastati
a) supstitucijski kristali mjeanci - primarne vrste otopine u kojima elementi
osnovnog metala i elementi legirnog metala tvore zajedniku kristalnu reetku ;
b) intersticijski kristali mjeanci vrste otopine u kojima su atomi legirnih
elemenata (nemetala) znaajno su manji od atoma osnovnog metala i smjetaju se
u praznine kristalne reetke.
II. Kristali u kojima elementi tvore novu zajedniku reetku:
a) kristali intermetalnog spoja obje komponente u vrstoj otopini su metali
(npr. -CuZn, -Cu5Zn8, -CuZn3)
b) kristali kemijskog spoja - jedna komponenta je nemetal (npr MnS).

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

III. Mijeani kristali - vrste otopine u kojima je jedna komponenta potpuno netopljiva u
drugoj (npr. Cu-Pb legure)

Fe
C

Cu

BCC

FCC
Ni

Slika 10 Kristali mjeanci: a) supstitucijski, b) intersticijski

Kristalna graa istih tvari i legura je u pravilu neasvrena, tj. unutar kristalnih zrna i na
njihovim granicama postoji niz nepravilnosti (nesavrenosti) koje mogu biti:
1. Tokaste (nuldimenzijske) nesavrenosti: praznine (vakancije), intersticijski ili
supstitucijski atom
2. Linijske (jednodimenzijske) nesavrenosti: dislokacije
3. Povrinske (dvodimenzijske) nesavrenosti: granice zrna, granice faza
4. Volumne (trodimenzijske): ukljuci, mjehuri plinova, poroznosti.

a)

b)

c)

Slika 11. Nesavrenosti u kristalonoj grai metala i legura:

a) tokaste neasvrenosti, b) dislokacije, c) granice zrna

2.4 Dijagrami stanja metalnih materijala

Dijagrami stanja ili fazni dijagrami ili dijagrami slijevanja (engleski phase diagrams)
grafiki su prikazi koji pokazuju koje faze i fazni konstituenti su prisutni u materijalnim
sustavima na razliitim temperaturama i tlakovima za razliite kemijske sastave legure. Faza
je fizikalno i kemijski homogeni dio legure koji se po strukturi i/ili po kemijskom sastavu

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

razlikuje od drugih dijelova. Veina dijagrama stanja konstruirana je za ravnotene ili

priblino ravnotene uvjete. Dijagrami stanja slue inenjerima i znanstvenicima za
razumijevanje i predvianje ponaanja materijala u razliitim uvjetima.
Najjednostavniji dijagrami stanja jesu oni za binarne legure. Njihovoj konstrukciji prethodi
snimanje krivulja ohlaivanja (slika 12). Krivulje ohlaivanja istog metala uobiajeno
pokazuju izotermni zastoj u hlaenju, pri emu se odvodi latentna toplina i nastaje skruivanje
metala. Krivulje hlaenja legura metala, pokazuju samo promjenu nagiba krivulje hlaenja,
unutar intervala temperatura skruivanja. Ako se snimanje krivulja hlaenja ponovi za vie
udjela legirnog elementa i rezultati se prikau u zajednikom dijagramu s udjelom legirnog
elementa na apscisi, a temperaturama poetka i zavretka skruivanja na ordinati dobiva se
binarni dijagram stanja (slika 13).

Slika 12 Krivulje vrlo sporog hlaenja: a) istog metala, b) legure metala

Slika 13 Konstrukcija binarnog dijagrama stanja legure A-B (komponenta B potpuno je

topiva u osnovnom metalu A): a) krivulje hlaenja legura A-B; b) dijagram stanja

10

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

Iz binarnog dijagrama stanja mogue je primjenom jednostvnog polunog pravila i zakona

ouvanja mase odrediti udjel taline (T) i krutine (K) za zadanoj temperaturi (slika 14).
Proraun masenih udjela faza u binarnom dijagramu za zadanu temperaturu temelj je analize
skruivanja legura i predvianja njihove mikrostrukture. Na slici 15 prikazan je dijagrama
stanja legure Cu-Ni (Ni se potpuno otapa u kristalnoj reetci Cu) i provedena je analiza
skruivanja legure Cu 25 %Ni.
Poluno pravilo:

w(T) + w(K) = 100 %

w(T) a = w(K) b
a = X1 XT
b = X K X1

(1)
(2.a)
(2.b)
(2.c)

Slika 14. Odreivanje masenog udjela taline w(T)=? i krutine w(K)=? na temperaturi 1

(3.a)
(3.b)

Slika 15. Analiza skruivanja legure Cu-25%Ni u dijagramu stanja Cu-Ni

Prema topivosti legirnog elementa u osnovnom metalu dijagrami stanja mogu biti:
a) dijagrami potpune topivosti (u tekuem i krutom stanju) (npr. legure Cu-Ni, slika 15)
b) eutektiki dijagrami, tj. dijagrami stanja legure potpune topivosti u tekuem stanju i
djelomine topivosti u vrstom stanju (npr. legure Pb-Sn, slika 16)
11

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

c) eutektoidni dijagrami, tj. dijagrami stanja legura s alotropskom modifikacijom, kod

kojih nastupaju dvije kristalizacije: primarna kristalizacija krutine iz taline i
sekundarna kristalizacije novih faza pri promjeni tipa kristalne reetke. Eutektoidni
dijagram stanja nastaje kad postoji djelomina topivost legirnih elemenata u
osnovnom metalu pri sekundarnoj kristalizaciji u vrstom stanju (slika 17).

Slika 16. Analiza skruivanja legura u eutektikom dijagramu stanja legura Pb-Sn

Slika 17. Opi oblik dijagrama dijagrama stanja s potpunom topivosti komponenata u
primarnoj kristalizaciji i djelominom topivosti u sekundarnoj kristalizaciji
(eutektoidni dijagram)
12

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

Jedan od najpoznatijih i najvie koritenih binarnih dijagrama stanja je Fe-C dijagram

metastabilne kristalizacije (slika 18). Metastabilna kristalizacija nastaje pri realno sporom
hlaenju Fe - C legura, pri kojem e ugljik koji nije otopljen u kristalima mjeancima eljeza
(, , ) kristalizirati u obliku eljeznog karbida Fe3C, cementita. Primarna kristalizacija Fe-C
legura iz taline je eutektika, a sekundarna kristalizacija je eutektoidna.
Tijekom primarne kristalizacije iz taline Fe-C s manje od 4,3 %C izluuju se kristalna zrna
austenita s FCC jedininom elijom (kao primarni austenit, ' i eutektiki austenit e). Ako je
u Fe-C leguri od 4,3 do 6,67%C iz taline se izluuju kristali (primarnog) cementita (Fe3C').
Na eutektikoj temperaturi od 1147 C sva preostala talina kristalizira u obliku eutektika
ledeburita (L) koji je po strukturi smjesa austenita i cementita (tj. L = e + Fe3Ce).
Tijekom hlaenja od eutektike do eutektoidne temperature (723 C ) kod Fe-C legura s
manje od 0,8 %C nastupa sekundarna kristalizacija (FCC jedinine elije u BCC eliju) pri
kojoj se iz austenita izluuje primarni ferit (F, mikrostrukturna faza eljeza s BCC jedininom
elijom). Kod Fe-C legura s vie od 0,8 %C iz austenita se izluuje viak ugljika i spaja se s
eljezom u sekundarni cementit (Fe3C'') koji se izluuje po granicama austenitnih zrna. Na
eutektoidnoj temperaturi A1 = 723 C sav nerastvoreni austenit pretvara se u eutektoid perlit,
koji je po strukturi smjesa eutektoidnog ferita i cementita (P = id + Fe3Cid).
Mikrostrukturne faze
(konstituenti):
F ... ferit (, id)
A ... austenit (, e)
K ... karbid:(cementit)
(Fe3C, Fe3Ce,
Fe3C, Fe3Cid)
Pseudo faze
(konstituenti):
L ... ledeburit (eutektik)
L = e + Fe3Ce
P ... perlit (eutektoid)
P = id + Fe3Cid

a)

c)

b)

Fe-C legura s 0,45 %C

d)

Fe-C legura s 0,8 %C

Fe-C legura s 1,2 %C

Slika 18. a) Shematski prikaz faza u dijagramu stanja metastabilno skruenih legura Fe-C
Mikrostruktura Fe - C legura (nagrieno 3%NITAL) s: b) 0,45 %C; c) 0,8 %C; d) 1,2 %C

13

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

3. SVOJSTVA TEHNIKIH MATERIJALA

3.1 Mehanika svojstva
Mehanika svojstva istiu se izmeu ostalih svojstava materijala, jer se na temelju njih
provodi dimenzioniranje konstrukcijskih dijelova i alata, izbor optimalnog materijala,
kontrola kvalitete (na ulazu u proizvodnji i po izlasku zavrenog proizvoda) i odreivanje
radnih parametara proizvodnih procesa. Mehanika svojstva materijala odreena su (kao i
ostala svojstva) njegovom mikrostrukturom, a ona je je nastala primjenom odreenih
proizvodnih procesa na materijal odreenog kemijskog sastava. Ispitivanja mehanikih
svojstava detaljno su propisana normama, pri emu se uobiajeno navode oblik i mjere
ispitnog uzorka, uvjeti okolia te nain, brzina i trajanje djelovanja optereenja. Navedeni
uvjeta ispitivanja (tablica 1, slika 19) meusobno se kombiniraju, to daje vie od stotinu
potencijalno moguih ispitivanja mehanikih svojstava, kojim se nastoje oponaati sile i
optereenja na materijal u eksploataciji. Naravno, nisu sve kombinacije uvjeta ispitivanja
prisutne u eksploataciji konkretnog proizvoda, pa se niti ne provode sva teorijski mogua
ispitivanja, ve samo ona koja su mjerodavna i cijenom prihvatljiva za konkretnu seriju
proizvoda. Stoga se uobiajeno provode slijedea mehanika ispitivanja: statiki vlani pokus,
ispitivanje tvrdoe i ispitivanje ilavosti. Kod konstrukcijskih dijelova koji su u radu
optereeni dinamikim optereenjima dodatno se ispituje se dinamika izdrljivost i
pukotinska ilavost. Kod dijelova koji su u radu izloeni povienim temperaturama uz
odreeno stalno optereenje provodi se dodatno ispitivanje otpornosti materijala na puzanje
na povienim temperaturama.
Tablica 1. Sistematizacija uvjeta ispitivanja mehanikih svojstava

Slika 19. Tipini sluajevi djelovanja optereenja i nastale deformacije ispitnog uzorka

14

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

Vanjske sile koje djeluju na tijelo (ispitni uzorak) nastoje razdvojiti ili pribliiti pojedine
dijelove mikrostrukture, emu se suprotstavljaju unutranje sile izmeu atoma i ostalih
sloenijih dijelova mikrostrukture. Kao rezultat istovremenog djelovanja vanjskih i
unutranjih sila tijelo se deformira. Vlana naprezanja izazivaju udaljavanje, a tlana
pribliavanje dijelova mikrostrukture i estica tijela, to izaziva deformaciju tijela. U veini
sluajeva deformacija obuhvaa promjenu volumena i oblika tijela. Prema postojanosti
promjene volumena i oblika tijela deformacija moe biti:
-

elastina (isezava po prestanku optereenja)

plastina (trajna) (trajno mijenja volumen i oblik tijela)
elasto-plastina (sastavljena od elastine i plastine deformacije)

3.1.1 Statiki vlani pokus

Statiki vlani pokus slui ispitivanju elastinog i plastinog ponaanja materijala u uvjetima
jednoosnog statikog vlanog naprezanja. Uslijed djelovanja sile F u svim tokama
poprenog presjeka tapa (plotine S0) nastaju vlana naprezanja, (N/mm2) :

F
(4)
S0
Djelovanje normalnih vlanih naprezanja izaziva produljenje tapa L, odnosno relativno
produljenje ,
L
=
(5)
L0

Kod elastine deformacije iznos normalnog naprezanja na poprenom presjeku tapa ovisi o
relativnom produljenju i fizikalno-mehanikim svojstvima materijala prema Hooke-ovom
zakonu (tablica 2):

= E

(6)

E ... Modul elastinosti (Young-ov modul) (N/mm2, MPa)

Tablica 2. Dijagram naprezanje deformacija elastinog materijala i iznosi modula

elastinosti nekih tehniki znaajnih materijala

15

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

Izgled i mjere ispitne epruvete za statiki vlani pokus prikazani su na slici 20. Uobiajeno se
za ovaj pokus izrauju dugake epruvete, kod kojih je :

L0 = 11,30 S 0

(7.a)

U sluaju nedovoljne koliine materijala izrauju se kratke epruvete kod kojih je:
L0 = 5,65 S 0

(7.b)

Tijekom statikog vlanog pokusa na kidalici se snima dijagram promjene sile i produljenja
epruvete (slika 21). Pri tome se epruveta istee uz prirast naprezanja manji od 10 N/mm2 u
sekundi. Iz dijagrama sila-produljenje primjenom jednadbi (4), (5), (8) i (9) konstruira se
dijagram naprezanje-deformacija (slika 22).

L0 ... Poetna mjerna duljina (m)

d0 ... Poetni promjer (m)
S0 ... Plotina poetnog presjeka (m2)

Slika 20 Osnovni oblik ispitne epruvete za statiki vlani pokus prema normi DIN 50 115

a)

b)

c)

Slika 21 a) Dijagram promjene sile F na kidalici i produljenja epruvete L (meki elik);

b) Nain optereivanja epruvete tijekom ispitivanja; c) Epruveta nakon loma

L = L L0

... produljenje

(8)

Lu = Lu L0

... ukupno produljenje

(9)

Dijagram naprezanje-deformacija kvalitativno je slian dijagramu sila-produljenje. Prvi dio

dijagrama naprezanje deformacija pokazuje linearno ponaanje materijala prema Hooke-

16

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

ovom pravcu. Ako bi se u ovom podruju naprezanja epruveta rasteretila, vratila bi se na

polazne mjere, jer je u materijalu prisutna samo elastina deformacija.. Nakon to naprezanje
u materijalu dostigne vrijednost Re - iznos granice razvlaenja, on se poinje plastino
deformirati (''tei'') bez dodatnog poveanja naprezanja Granica razvlaenja je jednaka:
F
N/mm2
(10)
Re = e
S0
Daljnje produljenje epruvete dogaa se uz nesrazmjerno malo poveanje naprezanja za iznos
nastale deformacije, tj. materijal je uao u podruje elasto-plastinih ili (trajnih) plastinih
deformacija. Naprezanje u materijalu kod najvee sile (Fm) naziva se vlanom ili rasteznom
vrstoom Rm i jednako je:
F
N/mm2
(11)
Rm = m
S0
Naprezanje Rm nije i u stvarnosti maksimalno naprezanje u materijalu, jer se pri njegovom
odreivanju ne uzima u obzir smanjenje povrine presjeka epruvete, ve se sva naprezanja
raunaju s poetnom plotinom presjeka S0. Nakon to materijal dostigne vrijednost Rm na
odreenom mjestu epruvete pojavljuje se suenje, tzv. vrat epruvete. Naprezanje kod kojeg
epruveta puca naziva se konanim naprezanjem Rk i jednako je:
Rk =

Fk
S0

N/mm2

(12)

Slika 22. Dijagram promjene naprezanja ispitne epruvete u ovisnosti o produljenju (dijagram
naprezanje - istezanje ) konstruiran na temelju dijagrama za konstrukcijski elik
(slika 21)
Nakon kidanja epruvete odreuje se njeno ukupno istezanje u:
Lu L0 Lu
=
mm/mm
L0
L0
Ako se vrijednost istezanja nakon kidanja izrazi u postotcima dobiva se istezljivost, A

u =

A = 100%

(13)

(14)

17

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

Kao dodatna veliina nakon kidanja epruvete odreuje se suenje poprenog presjeka
(kontrakcija), Z:
S Su
%
(13)
Z= 0
100%
S0
Kod materijala s neizraenim prijelazom iz elastinog u elasto-plastino podruje deformacije
odreuje se konvencionalna granica razvlaenja kao ono naprezanje koje izaziva trajnu
(plastinu) deformaciju od 0,2 % (slika 23)

Slika 23. Dijagram naprezanje - istezanje za materijale s neizraenim prijelazom iz

elastinog u plastino podruje odreivanje konvencionalne granice razvlaenja
Rp0,2
Na izgled i vrijednosti oitane iz dijagrama - znaajno utjee temperatura. S povienjem
temperature krivulje naprezanje-deformacija se potiskuju prema dolje (slika 24.a). Pri
snienju temperature, u odnosu na sobnu temperaturu, materijal pokazuje sve veu granicu
razvlaenja, ali puca uz manje iznose ukupnog istezanja (slika 24.b)

a)
b)
Slika 24. a) Utjecaj povienja temperature na - dijagram (T3>T2>T1>T0)
b) Utjecaj snienja temperature na - dijagram (T2<T1<T0)

18

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

3.1.2 Ispitivanje puzanja

Puzanje materijala je toplinski aktivirani, nepovratni proces deformacije materiajla koji

nastaje u uvjetima konstantnog optereenje tijekom duljeg vremena na povienoj temperaturi
(slika 25). Na puzanje materijala utjeu: temperatura talita, tip atomske veze, vrsta jedinine
elije i mikrostrukturno stanje materijala. Otpornost na puzanje opisuju slijedea mehanika
svojstva (slika 26):
- granica puzanja Rp/t/: vlano naprezanje koje pri temperaturi ispitivanja nakon
odreenog trajanja ispitivanja t ostavlja u epruveti trajnu deformaciju ;
- statika izdrljivost Rm/t/: vlano naprezanje koje pri temperaturi nakon zadanog
trajanja ispitivanja t dovodi do loma epruvete.

Slika 25. Dijagrami naprezanje-deformacija pri dvjema povienim temperatuarama ispitivanja

za isti materijal (npr. elik za kotlovske limove)

Slika 26. Dijagram puzanja

19

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

3.1.3 Ispitivanje tvrdoe

Tvrdoa se opisno definira kao otpornost materijala prema prodiranju ili zarezivanju drugim znatno
tvrim tijelom. Pri tome ovo tvre tijelo moe biti dijamant (kao najtvri prirodni materijal) ili neki drugi
tvrdi materijal (kaljeni elik, tvrdi metal).
Tvrdoa nije fizikalno egzaktno definirano svojstvo, meutim njeno ispitivanje je jednostavno, brzo,
bez veeg oteivanja povrine materijala, a dobiveni rezultati su u dobroj korelaciji s nekim drugim
mehanikim svojstvima (npr. Rm). Za ispitivanje tvrdoe nisu potrebni posebno izraeni uzorci ve je
ispitivanje mogue, ovisno o metodi, na poluproizvodima ili ak na gotovim proizvodima. Od niza metoda
ispitivanja tvrdoe u strojarstvu se istiu slijedee tri, nazvane prema autorima koji su ih prvi primijenili:
- metoda po Brinellu
- metoda po Vickersu
- metoda po Rockwellu.
Kod Brinell-ove metode je tijelo koje se utiskuje u metal kuglica od zakaljenog elika. Tijelo koje
se utiskuje openito se naziva penetrator ili indentor. Za ispitivanje tvrih materijala koristi se kuglica od
tvrdog metala. Po ovoj metodi se mjeri iskljuivo tvrdoa metalnih materijala. Nakon utiskivanja
zadanom silom i vremenom nastaje otisak u obliku kalote (slika 26). Izmeu srednjeg promjera
otiska, promjera kuglice i sile utiskivanja postoji ovisnost prema jednadbi:
def .

HB =

F
0,204 F
=
S D D D2 d 2

(14)
F - sila, N
S - plotina kugline kalote, mm2
D - promjer kuglice, mm
d - promjer baze kugline kalote (otiska) ,mm.

Slika 26. Skica kuglice i otiska kod Brinell-ove metode

Kod Brinell-ove metode se tvrdoa odreuje na temelju veliine otiska. Promjer eline kuglice D moe
biti od 1 do 10 mm (1, 2, 2.5, 5 i 10 mm), a sila kojom se optereuje kuglica F treba biti takva da je
zadovoljena slijedea jednadbe:
d = (0,24 - 0,6) D

(15)

Ako je promjer otiska (d) manji od 0,24D primijenjena sila F je premala, odnosno ukoliko je d>0,6D sila
F je bila prevelika. Stoga je vidljivo da je rezultat ispitivanja tvrdoe prema Brinell-ovoj metodi

20

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

ovisan o primijenjenoj sili i ispitivanom materijalu, tj. izbor sile F i promjera kuglice treba provesti
prema tzv. stupnju optereenja, X:
F=

X D2
0 ,102

(16)

Konstanta X je npr. Fe-C legure X = 30, za Cu i Cu-legure X = 10 , za Al i Al-legure X = %, za Sn i Pb

X = 1,25 itd. Ovisnost sile utiskivanja kuglice F o promjeru kuglice D i ispitivanom materijalu, uz
ogranienje metode na ispitivanje tvrdoe materijala do 450 HB (odnosno najvie 600 HB) i relativno
velik otisak, glavni su nedostaci Brinell-ove metode ispitivanja tvrdoe. Primjena metode je uglavnom
za ispitivanje tvrdoe mekih materijala (eljeznih lijevova, nekaljenih elika, aluminija i njegovih
legura, bakra i njegovih legura itd.) u ljevaonicama i tehnolokoj kontroli kvalitete. Vrijednost izmjerene
tvrdoe Brinellovom metodom pie se npr. na slijedei nain:
HB10/29420/15=200
to znai da je kuglica promjera D = 10 mm optereivana silom F=29420 N (3000 kp) u trajanju od
15 sekundi.
Ispitivanje tvrdoe metodom Vickers otklanja prethodno navedene glavne nedostatke Brinell-ove
metode. Po metodi Vickers mogue je ispitivati tvrdou svih tehnikih i prirodnih materijala, a tvrdoa
nije ovisna o primijenjenoj sili. Ovo je ostvareno primjenom dijamantnog indentora posebne
geometrije, u obliku istostranea etverostrane piramida s kutom izmeu stranica od 136.
Ovakav indentor omoguuje ispitivanje tvrdoe neovisne o primijenjenoj sili, pa se tvrdoa
mekanih materijala i tvrdih materijala moe ispitivati primjenom iste sile. Utiskivanjem ovakvog
penetratora u materijalu ostaje otisak oblika piramide (slika 27). Tvrdoa se odreuje prema
jednadbi (17) pri emu se mjernim mikroskopom izmjere dijagonale (d1, d2) baze piramide
otisnute u materijalu.
def .

HV =

F F 0,189
=
S
d2

(17)

F - primijenjena sila, (F = 49 ... 981 N)

S - povrina uplje piramide otisnute u materijalu, mm2
d srednja vrijednost dijagonala baze piramide u mm, d=(d1+d2)/2, mm

F
o

136

Slika 27. Shematski prikaz indentora i otiska kod ispitivanja tvrdoe po metodi Vickers

21

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

Kod Vickersove metode tvrdoa se odreuje na osnovi veliine otiska. Mjerno mjesto prije ispitivanja
tvrdoe treba biti odgovarajue pripremljeno (brueno i eventualno polirano) da bi se osigurala
refleksija svjetlosti za mjerenje dijagonale otiska u mjernom mikroskopu. Upotreba odreene sile
ovisi od debljine uzorka. Mogue je ispitivati i vrlo tanke uzorke primjenom male sile. Nadalje
upotrebom male sile mogue je ispitati tvrdou pojedinih kristalnih zrna i mikrostrukturnih faza.
Vickers-ova metoda openito je primjenjiva u laboratorijskim ispitivanjima i kontroli kvalitete tehnikih
materijala i proizvoda. Vrijednosti Vickers-ove tvrdoe navode se uz simbol HV, iza kojeg slijedi indeks
koji se odnosi na iznos primijenjenog optereenja, npr. (npr. HV5 = 500, znai da je sila utiskivanja
iznosila 5 kp odnosno 49 N).
Kod metode ispitivanja tvrdoe prema Rockwell-u C u metal se utiskuje dijamantni stoac (engl. "cone" HRC metoda) s vrnim kutom od 120. Kod ove metode se, za razliku od Brinell-ove i Vickers-ove
metode, mjeri dubina prodiranja penetratora, a ne veliina otiska. Za ispitivanje metodom Rockwell C
dovoljno je mjerno mjesto oistiti i grubo brusiti. Ispitivanje tvrdoa po HRC metodi se provodi u tri
koraka (slika 28): prvo se indentor predoptereuje silom F=98 N, da bi se eliminirao utjecaj
kvalitete povrine na rezultat mjerenja. U drugom koraku indentor se optereuje glavnim
optereenjem F=1373 N koje se dodaje na predoptereenje i zajedno utiskuju indentor do odreene
dubine (od 0 do 0,2 mm). Dubina prodiranja od 0,2 mm podijeljena je na 100 jednakih dijelova. U
treem koraku, nakon uklanjanja glavnog otereenja materijal ''izgura'' indentor za iznos elastine
deformacije na dubinu prodiranja koja je nastala kao rezultat plastine deformacije. Na mjernoj uri
tvrdomjera moe se oitati iznos dubine prodiranja indentora, ali i iznos ispitane tvrdoe u jedinicama
HRC. Metoda prema Rockwell-u primjenjiva je za ispitivanje tvrdoe kaljenih elika (u kontroli
kvalitete, kalionicama i laboratorijima), u rasponu tvrdoa od 20 do 65 HRC uz nepreciznost 2 HRC.

Slika 28. Shematski prikaz ispitivanja tvrdoe po metodi Rockwell C

3.1.4 Udarni rad loma

Ispitivanje udarnog rada loma provodi se s ciljem utvrivanja ponaanja materijala u uvjetima udarnog
optereenja. (na sobnoj temperaturi i snienim temperaturama) Iznos udarnog rada loma je
pokazatelj "ilavosti" ili "krhkosti" materijala udarno optereenih epruveta s utorom. Najee se
ispitivanje udarnog rada loma provodi na Charpy-evom batu (slika 29.a). Bat teine G podie se na visinu
h1 te s obzirom na ravninu u kojoj se nalazi ispitni uzorak, posjeduje potencijalnu energiju Gh1,
(Nm = J). Putanjem bata iz poetnog poloaja njegova potencijalna energija prelazi u kinetiku. U najniem
poloaju sva se potencijalna energija pretvorila u kinetiku energiju. U tom trenutku brzina bata (v)
iznosi 6 m/s. Ukoliko na oslonac nije postavljen ispitni uzorak bat se penje na istu visinu s koje je i
puten (ako se zanemari trenje u leaju i otpor zraka). Udarni rad loma rauna se prema jednadbi:

KU(V)=Gh1-Gh2=G (h1-h2), J

(18)
22

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

Izgled i dimenzije ispitnih uzorka navedeni su na slici 29.b. Ovisno o obliku utora razlikuje se udarni rad
loma ispitan s zaobljenim utorom (oznaka KU) od onog ispitanog s otrim utorom (oznaka KV). Dubina
"U" utora moe biti 3 ili 5 mm, a "V" utora je 2 mm. Epruvete s zaobljenim utorom primjenjuju se za
krhke materijale, a one s otrim za duktilne materijale.

Vrijednost udarnog rada loma vrijedi kao takva samo za odreeni utor i ne moe se kao npr.,
vrijednost Re koristiti kao raunska veliina pri dimenzioniranju dijelova. to je udarni rad loma vei
to je i materijal ilaviji. U pravilu materijali vee istezljivosti A imaju i veu KU(V) i obrnuto.
Nasuprot tome materijali visoke vrstoe najee imaju mali udarni rad loma. Kod nekih je
materijala udarni rad loma se znaajno sniava sa snienjem temperature ispitivanja, ovisno o
vrsti kristalne reetke, odnosno vrsti materijala (slika 30).

Ispitni uzorak sa zaobljenim utorom

55

10

10

Ispitni uzorak s otrim utorom

55

10

10

a)
b)
Slika 29. a) Ispitivanje udarnog rada loma na Charpy-evom batu; b) ispitni uzorci

Legenda:
1 - metali i legure s FCC jedininom elijom
2 - metali i legure s BCC jedininom elijom, keramiki
i polimerni materijali
3 - visoko vrsti materijali (npr. alatni elici)

Slika 30. Ovisnost udarnog rada loma o temperaturi za razliite tehnike materijale

3.1.5 Dinamika izdrljivost

23

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

Elementi strojeva i mehatroniki dijelovi esto puta su u radu izloeni promjenjivom

optereenju koje u materijalu izaziva dinamika naprezanja. Ova naprezanja mogu izazvati
lom konstrukcijskog dijela iako su iznosom manja od granice teenja Re odreene u uvjetima
statikog vlanog pokusa. Ova pojava naziva se lom od umora materijala. Stoga
dimenzioniranje dinamiki optereenih dijelova i konstrukcija treba provesti prema
vrijednosti dinamike izdrljivosti materijala. Ispitivanjem umora (dinamike izdrljivosti)
utvruje se ponaanje metalnih i polimernih materijala u uvjetima promjenjivog (dinamikog)
naprezanja na umaralicama ili pulzatorima. U ispitivanjima je uobiajena je vremenski ovisna
promjena dinamikog naprezanja prema sinusoidnom zakonu (slika 31).

Slika 31 Sinusoidna promjena dinamikog naprezanja

Da bi se utvrdila "dinamika izdrljivost" materijala ispitne epruvete moraju biti fino bruene
i polirane. Ispitivanje dinamike izdrljivosti provodi se sa zadanim iznosom gornjeg i donjeg
naprezanja i odreenom vremenski ovisnom promjenom optereenja. Poetno gornje
naprezanje jednako je granici teenja materijala Re, a zatim se sniava na nekoliko nivoa. Za
svaki nivo naprezanja treba je u pravilu 6 do 10 epruveta.
Iz rezultata ispitivanja konstruira se Whlerov dijagram,na iju os ordinata se nanosi primjenjeno
naprezanje, a na os apscisa broj ciklusa koje je epruveta izdrala do loma (slika 32). to je
dinamiko naprezanje manje to e i ispitne epruvete izdrati vei broj ciklusa do loma, tj.
Whlerova krivulja se asimptotski pribliava odreenoj vrijednosti naprezanja nazvanoj dinamika
izdrljivost materijala.
Dinamika izdrljivost Rd je ono najvee promjenljivo (dinamiko) naprezanje koje materijal
izdrava uz praktiki beskonaan broj ciklusa bez pojave loma.
Ispitivanje na umaralicama nije mogue provoditi beskonano dugo. Zbog toga se odreuje Ng granini broj ciklusa, koji se smatra dovoljnim za tvrdnju da ukoliko ga epruvete izdre bez loma
onda su dinamiki izdrljive. Vrijednost graninog broja ciklusa iznosi :
Ng = n107 ciklusa

(19)

gdje n moe biti od 1 do 10 (maksimalno 20), ovisno o ispitivanom materijalu i njegovoj

primjeni. Za elik n = 1, za Cu i Cu-legure n = 5, za lake metale (Al, Mg, Ti) i njihove legure n = 10.

24

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

Slika 32. Konstrukcija Whler-ovog dijagrama i odreivanje dinamike izdrljivosti Rd

3.2 Triboloka svojstva

Svi elementi strojeva u meusobnom pominom kontaktu, cjevovodi, dijelovi (pneumatskih i
hidraulikih) instalacija, dijelovi konstrukcija (kao i zglobovi, zubi itd. ivih organizama)
podloni su troenju (i koroziji), a na njihovim se povrinama pojavljuje djelovanje sila trenja.
Pojave trenja i troenja prouava interdisciplinarna znanost tribologija. Istraivanja na
podruju tribologije usmjerena su na smanjivanje negativnih posljedica trenja i troenja, koja
mogu uzrokovati direktne gubitke (energije i materijala), ako i indirektne gubitke (nastale
porastom trokova zastoja, odravanja, pouzdanosti, sigurnosti i utjecaja na okoli).
Troenje povrinskog sloja je postupni gubitak materijal s povrine vrstog tijela uslijed
dinamikog dodira s drugim tijelom, fluidom i/ili esticama. Premda postoji velik broj
sluajeva troenja u njima se uvijek moe prepoznati neki od etiri osnovna mehanizma
treoenja ili njihovih kombinacija: abrazija, adhezija, umor povrine ili tribokorozija.
Prepoznavanje troenja izvodi se na temelju izgleda troenih povrina i oblika estica troenja
(slika 33). Troenje navedenim osnovnim mehanizmima nastaje slijedom nekoliko
karakteristinih dogaaja troenja (tablica 2).

''ista abrazij

Troenje klipa od Al-Si

legure diesel motora

Istroeni prsten
kotrljajueg leaja

Troenje umjetnog
kraljeka

Slika 33. Izgled povrine nakon djelovanja osnovnih mehanizama troenja :

25

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

Tablica 2. Jedinini dogaaji u osnovnim mehanizmima troenja

ABRAZIJA

ADHEZIJA

I. Prodiranje abraziva (a) u

povrinu materijala (1) pod
djelovanjem sile FN

I. Nastanak adhezijskog
spoja

I. Stvaranje
mikropukotine

I. Stvaranje sloja
korozijskih produkata

II Raskidanje spoja

II Napredovanje
mikropukotine

II Razaranje sloja
korozijskih produkata

II Istiskivanje materijala
(estica
troenje
())
djelovanjem slije Ft

III Otkidanje
troenja

UMOR POVRINE

estice

TRIBOKOROZIJA

III Ispadanje estice

troenja

Otpornost na troenje nije jedinstveno svojstsvo, ve se ispituje otpornost na troenje

odreenim mehanizmom troenja: abrazijom, adhezijom, umorom povrine, tribokorozijom
itd. (tablica 3) Zbog velikog broja utjecajnih imbenika (elementi tribolokog sustav, tip i
brzina relativnog gibanja, vrsta, iznos i raspodjela optereenja, temperatura, kemijski utjecaji
itd.), rezultati ispitivanja otpornosti na troenje mogu se samo orijentacijski i kvalitativno
prenositi na realne tribosustave.
Tablica 3. Osnovna laboratorijska ispitivanje otpornosti na troenje (''1'' - ispitni uzorak)
ABRAZIJA

Abrazija
gumenim
kotaem
i
pijeskom
(ASTM G65; ASTM 105)

ADHEZIJA

Adhezijsko
prizmatinog
rotirajuim
(ASTM G77)

troenje
uzorka
prstenom

UMOR POVRINE

Odreivanje otpornosti na
umor povrine kotrljajuim
ispitivanjem metodom etiri
kuglice (IP 300)

TRIBOKOROZIJA

Ispitivanja
otpornosti na neki
od ostalih
mehanizama
troenja u uvjetima
korozijski
agresivnog okolia

Za poveanje otpornosti na abraziju preporuuje se:

- Izbor materijala s tvrdim fazama u mikrostrukturi (npr. karbidima, nitridima itd.)
- Zatita povrina tvrdim slojevima i prevlakama (npr. prevlake Cr, TiN, TiAlN, itd.).
Otpornost na adheziju postie se sastavljanjem triboloki kompaktibilnih parova, tj. parova
materijala koji se meusobno ne otapaju (u vrstom stanju) i imaju razliite kristalne reetke
(npr. triboparovi metala ili legura s jedininim elijama tipa: FCC/BCC, FCC/HCP,
BCC/FCC ili HCP/HCP)
26

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

Poveanje dinamike izdrljivosti povrinskog sloja postie se npr. postupcima

pougljiavanja i kaljenja elika za cementiranje, samarenjem, valjanjem povrine, itd.
Poveanje otpornosti na tribokoroziju postie se povienjem kemijske pasivnosti materijala u
radnom mediju ili okoliu slijedeim mjerama:
- izborom materijala,
- zatitom povrine prevlakama ili premazima,
- smanjivanjem agresivnosti radnog medija.

3.3 Korozijska svojstva

Korozija je neizbjean proces oteivanja materijala izloenog agresivnom djelovanju okolia.
Uobiajeno se u tehnici pod pojmom korozije podrazumijeva nenamjerno razaranje materijala
uzrokovano fizikalnim procesima, fizikalno-kemijskim ili biolokim procesima. Prema
djelovanju medija i fizikalno-kemijskim pojavama u materijalu korozijski procesi se dijele na
kemijsku i elektrokemijsku koroziju.
U procesima kemijske korozije na povrini materijala izravno nastaje kemijski spoj produkt
korozije. Kemijska korozija se pojavljuje u neelekrolitima, vruim oksidativnim plinovima i
organskim tvarima (nafta, benzin, ulje, fizioloke tekuine...). Na slici 33 navedene su faze
nastanka oksida na metalnim materijalima kemijskom korozijom.

Slika 33 Faze nastanka oksidnog filma kemijskom korozijom metalnih materijala

U procesima elektrokemijske korozije nastaju redukcijsko-oksidacijski procesi na povrini
dvaju metala razliitog elektro-kemijskog potencijala koji su elektriki spojeni u prisustvu
elektrolita (voda; otopine kiselina, luina, soli; vlano tlo; beton; atmosfera). Vea razlika
elektro-kemijskog (EMS) potencijala uzrokuje jau koroziju u kojoj se oteuje manje
plemenit metal (s negativnijim EMS potencijalom). EMS potencijal se odreuje u odnosu na
referentnu vodikovu elektrodu (tablica 4). Mehanizmi ove korozije prikazani su na primjeru
korozije cinka (Zn) u kiselini (slika 34).
Na anodi (elektro-kemijski pozitivnijem elementu galvanskog lanka) nastaju procesi
oksidacije ili ionizacije metala (anodni procesi), koje se otapa u elektrolitu uz oslobaanje e-:

Me Me 2+ + 2e

(20)

27

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

Tablica 4. Elektrokemijski potencijali metala u odnosu na standardnu H2 elektrodu

Element
Kalij
Aluminij
Cink
eljezo
Nikal
Vodik
Bakar
Srebro
Platina
Zlato

Simbol
K
Al
Zn
Fe
Ni
H2
Cu
Ag
Pt
Au

Vjerojatnost korozije
AKTIVNA

Referentna elektroda
PASIVNA

EMS, (V)
-2,922
-1,670
-0,762
-0,440
-0,250
0,000
+0,345
+0,800
+1,118
+1,680

Slika 34 Elektrokemijska korozija cinka u kiselini uz vodikovu depolarizacij

Na katodi (elektro-kemijski negativnijem elementu galvanskog lanka) nastaju procei
redukcije ili depolarizacije u kojima se slobodni elektroni veu na ione nemetala (vodik ili
kisik) Vodikovom depolarizacijom prema jednadbi (21) nastaje vodik u plinovitim stanju.
2 H + + 2e 2 H H 2

(21)

Kisikovom depolarizacijom prema jednadbi (22) nastaje funkcionalna skupina OH- koja se
spaja s metalom i taloi na njegovoj povrini porozni kemijski spoj (hra).
O2 + 2 H 2 O + 4e 4OH

(22)

Npr. pri elektrokemijskoj koroziji eljeznih materijala uz kisikovu depolarizaciju na povrini

eljeza nastaju kemijski spojevi eljeznog hidroksida i oksida:

4 Fe + 3O2 + 2 H 2 O + 4e 4 FeO(OH ) 2( Fe2 O3 H 2 O)

(23)

Ispitivanja otpornosti na koroziju provode se gravimetrijskim metodama (metode mjerenja

gubitka mase nakon odreenog vremena izlaganja krozijskom okoliu) elektrokemijskim
metodama. Od gravimetrijskih metoda normom DIN 50 021 je obuhvaeno ispitivanje
otpornosti na koroziju u slanoj komori (tzv. Salt Spray Test), pri kojem se odreuje masa
ispitnih uzoraka prije i nakon izlaganja koroziji u slanoj magli (s 3-5%NaCl otopljenog u
vodi). Iz gubitka mase ispitnih uzoraka (nastalih korozijom i skidanjem korozijskih
produkata) u razliitim trajanjima korozije odreuje se brzina korozije vKOR, (g/m2h).

28

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

3.4 Fizikalna svojstva materijala

3.4.1 Elektrina otpornost i vodljivost

Prema svojstvu vodljivosti elektrine struje sve tvari i materijali se dijele na vodie,
poluvodie i izolatore. Vodljivi materijali dobro vode elektrinu struju i toplinu. Vodii su
najee metali (bakar i aluminij kao i neke njihove legure, eljezo, elici, itd. ) te elektroliti
(kiseline, luine i soli) i zemlja. Poluvodii imaju visok specifini elektrini otpor i vode
elektrinu struju samo u odreenom smjeru (npr. ugljen, oksidi bakra, silicij i germanij s
dodatkom P ili As, itd.). Izolatori ne vode elektrinu struju, a osnovne gradive jedinice im se
polariziraju u prisustvu elektrinog polja.
U vodljivom materijalu u elektrinom polju ili u strujnom krugu (slika 35) nastaje usmjereno
gibanje elektrona kroz meuatomske prostore kristalne reetke (u tzv. vodljivoj stazi). irina
vodljive staze odreena je parametrima kristalne reetke i prostorom valentnih ljusaka u
kojima su elektroni vezani za jezgru odreenog atoma (tzv. valentna staza). Kod metala
vodljiva i valentna staza se preklapaju, pa elektroni slobodno prelaze iz jedne u drugu. Stoga
se u metalima slobodni elektroni u vanjskom dijelu strujnog kruga gibaju od minus prema
plus polu izvora. Pri tome oni nailaze na otpor koji se suprotstavlja njihovom gibanju.

a)

b)

Slika 35. a)Vodljiva i valentna staza u metalima

b) Shematski prikaz jednostavnog strujnog kruga s istosmjernim elektrinim
izvorom i metalnim vodiem kao otporom
Uzrok elektrinog otpora je molekularno gibanje, titranje atoma u kristalnoj reetci oko svojih
sredinjih poloaja kao i postojanje strukturnih nesavrenosti u materijalu. Specifina
elektrina vodljivost (S/m) je konstanta proporcionalnosti izmeu gustoe struje J (A/mm2) i
jakosti elektrinog polja E (V/m):
def .

J = E

(24)

U elektrotehnici se koristi i veliina inverzna elektrinoj vodljivosti, specifini elektrini

otpor (mm2/m, ili m) koji se odreuje uz pomo Ohmovom zakona (25). Vrijednosti
oba svojstva za nekoliko tehnikih materijala navedene su u tablici 5.

R A
l

(25)

29

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014
1

(26)

R .... otpor vodia ()

... elektrina otpornost (specifini otpor) ( mm2/m)
l ... duljina vodia (m)
A ... plotina poprenog presjeka (m2)
... specifina (elektrina) vodljivost (S/m)

Tablica 5. Elektrina otpornost i vodljivost metalnih vodia

Poluvodii su materijali s visokim specifinim otporom, kod kojih su nosioci elektrine struje
slobodni elektroni u vodljivoj stazi i upljine u valentnoj stazi, a izmeu navedenih staza
nalazi se uska visokoenergetska barijera (tzv. zabranjeni prostor) (slika 36). Umjetni
poluvodii mogu imati samo upljine u valentnoj stazi (P-tip poluvodia) ili samo elektrone u
vodljivoj stazi (N-tip poluvodia), a izmeu ove dvije staze je relativno irok zabranjeni
prostor. Kod P-poluvodia upljine su nositelji elektrine struje koji se gibaju po valentnoj
stazi u smjeru elektrinog polja, vodljiva staza je prazna i nesposobna za voenje struje. Kod
N-poluvodia valentna staza je popunjena elektronima i nesposobna za voenje struje, a pored
postojanja relativno irokog zabranjenog pojasa, u vodljivoj stazi ima dovoljno slobodnih
elektrona, koji su nositelji elektrine struje. Za dobivanje P ili N tipa poluvodia prikladan je
niz kemijskih elemenata (slika 37) kojima se dodaju odreeni kemijski elementi u vrlo malim
iznosima. Dodani elementi su izvori slobodnih elektrona ili upljina u poluvodiu.

Slika 36. Usporedba vodia, poluvodia i izolatora na temelju odnosa njihove vodljive i
valentne staze

30

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

Slika 37 Raspored poluvodikih elemenata u periodnom sustavu

3.4.2 Magnetska permeabilnost

Magnetsko polje je posebno stanje prostora u kojem se opaa djelovanje magnetskih sila. da
bi nastalo magnetsko polje nuno je postojanje gibanja elektrinog naboja u prostoru (slika
38). Prostor takoer utjee na stvaranje magnetskog polja i koncentriranje magnetskog toka,
to se uzima u proraune veliinom 0 = 410-7 Vs/Am koja se naziva magnetska vodljivost
ili permeabilnost vakuuma. Tvar ili materijal kojima je ispunjen prostor dodatno pojaava ovu
osnovnu sposobnost koncentracije magnetskog toka. Njihov utjecaj izraava se koeficijentom
relativne magnetske permeabilnosti r koji se odreuje u usporedbi s vakuumom, pri emu je
r vakuuma jednaka 1. Permeabilnost materijala odreuje se prema jednadbi (27)

= r 0

a)

b)

(27)

c)

Slika 38 Magnetsko polje: a) permanentnog magneta; b) vodia kojim tee elektrina struja;
c) zavojnice kojom tee elektrina struja
Prema utjecaju na stvaranje magnetskog polja i koncentraciju magnetskog toka tvari i
materijali se dijele u tri skupine:
a) dijamagnetike (npr. Cu, Ag, H2, voda) s r < 1 (neznatno oslabljuju magnetsko polje),
b) paramagnetike (npr. Al, Pt, O2, zrak) s r >1 (neznatno pojaavaju magnetsko polje),
c) feromagnetike (npr. Fe, Co, Ni, i njihove legure) s r >>1 (znaajno pojaavaju i
koncentriraju magnetsko polje).
Djelovanje magnetskog polja zorno se prikazuje silnicama, koje se konstruiraju tako da se
smjer djelovanja magnetske sile poklapa s tangentom na silnicu u promatranoj toci prostora.
Jakost magnetskog polja H (A/m) i magnetska indukcija (gustoa silnica magnetskog polja) B
31

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

(T) povezane su jednadbom (28) koja odreuje energiju pohranjenu u magnetskom polju
materijala i magnetsko ponaanje materijala (slika 39).

B = H

(28)
... permeabilnost materijala (Vs/Am)
0 = 410-7... permeabilnost vakuuma (Vs/Am)
r ... relativna permeabilnost (1)

Feromagnetski materijali znaajno izobliuju krivulju magnetiziranja (slika 39), bez obzira na
smjer magnetskog polja koje je izazvalo magnetiziranje. Nadalje, pri promjeni smjera
magnetskog polja u feromagnetskom materijalu zaostaje odreena gustoa magnetskog polja
(Br, remanencija ili zaostali magnetizam) koju treba ponititi da bi se kroz materijal
promijenio i smjer silnica polja. Da bi se ponitila remanencija i promijenio smjer djelovanja
magnetskih sila materijal treba izloiti odreenoj jakosti magnetskog polja (tzv. koercitivnoj
sili, Hc) suprotnog smjera od onog pri polaznom magnetiziranju. Ako je jakost izmjeninog
magnetskog polja jednaka u oba smjera magnetizitranja, krivulja magnetiziranja B = f(H)
pokazuje oblik petlje histereze (slika 40). Povrina koju omeuje petlja histereze direktno je
proporcionalna s gubicima magnetske energije, tj. energijom magnetskog polja koja se
pretvara u toplinu.

Slika 39. Pokus magnetiziranja:

a) magnetska indukcija B u praznoj zavojnici
b) magnetska indukcija B u zavojnici s feromagnetskim materijalom
c) krivulja magnetiziranja feromagnetskog materijala

a)

b)

c)

Slika 40. a) Magnetska histereza; b) petlja histereze magnetski mekog materijala; c) petlja
histereze magnetski tvrdog materijala
32

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

Magnetski materijali s uskom petljom histereze nazivaju se ''magnetski mekim materijalima''

(slika 40.b) (isto Fe, legure Fe-Si, feriti), lako se magnetiziraju i razmagnetiziraju, tj. imaju
malu koercitivnu silu Hc, pa se primjenjuju za magnetske memorije, jezgre elektromagneta,
jezgre rotora i statora asinhronih elektrinih motora itd. Magnetski materijali sa irokom
petljom histereze nazivaju se ''magnetski tvrdim materijalima'' (trajni magneti, legure Fe-(W,
Co, Ni, Al, Ti), kaljeni elici) (slika 40.c), teko se razmagnetiziraju, imaju veliku koercitivnu
silu i velike gubitke magnetiziranja.

3.4.3 Toplinska svojstsva

Prijenos topline kroz materijal dogaa se djelovanjem mehanizama provoenja kroz volumen
materijala, te konvekcijom i zraenjem s povrine tijela. pri tome mogu nastupiti dva sluaja:
stacionarni prijenos topline s vremenski nepromjenljivom raspodjelom temperature ili
nestacionarno (vremenski promjenljivo) provoenje topline s ugrijavanjem ili hlaenjem
tijela. Za proraun i predvianje raspodjele temperature u tijelu i na njegovoj povrini,
odreivanje izmijenjene topline i sl. zadatke treba poznavati toplinska svojstva materijala:
specifini toplinski kapacitet (c, J/kgK), toplinsku vodljivost (, W/mK), koeficijent toplinske
dilatacije (, 1/K) itd.
Specifini toplinski kapacitet c (J/kgK) je ona koliina topline koju treba dovesti jedinici mase
tvari (ili materijala) da bi joj temperatura porasla za 1 K.
def .

c=

Q
Q[J ]

m (1 0 ) 1[kg ] 1[K ]

(29)

Q ... toplina (J)

m ... masa tijela (kg)
1 ... konana temperatura tijela (0C)
0 ... poetna temperatura tijela (0C)
c ... specifini toplinski kapacitet (J/kgK)

Specifini toplinski kapacitet veine tehniki vanih materijala ovisan je o temperaturi i

agregatnom stanju materijala. Stoga se njegova vrijednost uvijek odreuje i promatra u
odreenom temperaturnom intervalu u kojem nije niti temperatura isparavanja niti talite
materijala.
Toplinska vodljivost odreuje intenzivnost kojom se toplina provodi kroz materijal u
stacionarnom stanju. Toplinska vodljivost (W/mK) mjeri se koliinom topline koja u
jedinici vremena proe kroz jedininu kocku promatranog materijala, kad u smjeru
provoenja topline postoji razlika temperature od 1 K, izmeu ulazne i izlazne plohe kocke.
Koeficijent toplinskog rastezanja ili toplinska rastezljivost (1/K) pokazuje za koliko se
produlji tijelo (poetne duljine L0) od nekog materijala ako se ugrije za 1 K.
def .

(T ) =

1 dL

L0 dT

(30)

Koeficijent toplinske rastezljivosti primjenjuje se za sve skupine materijala. Toplinska

rastezljivost konstantna je pri nekoj temperaturi. Namjena ovog svojstva je za izbor materijala
i proraun naprezanja i deformacija strojnih elemenata , dijelova konstrukcija i alata kod kojih
dolazi do promjene duljine ili volumena zbog povienja temperature.

33

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

4. MEHANIZMI OVRSNUA I TOPLINSKA OBRADA METALA

4.1 Mehanizmi ovrsnua metala i legura
isti metali, osim njih nekoliko (bakra, aluminija i plemenitih metala) nemaju
zadovoljavajua svojstva za tehniku primjenu, a i navedeni metali se dodatno legiraju i
ovruju. isti metali mogu se ovrsnuti jedino deformiranjem u hladnom stanju (npr.
vuenjem, valjanjem, preanjem). Legure metala mogu se, ovisno o vrsti dijagrama stanja i
prisutnim mikrostrukturnim fazama, ovrsnuti slijedeim mehanizmima: legiranjem, pojavom
dvojnih (tvrdih) faza u mikrostrukturi ili primjenom toplinske obrade. Toplinskom obradom
se mogu sve metalne legure ovrsnuti stvaranjem sitnozrnate mikrostrukture (tzv. postupak
normalizacijskog arenja). Legure koje pokazuju svojstvo polimorfije i sposobnost stvaranja
intersticijskih kristala mjeanaca mogu se ovrsnuti kaljenjem (stvaranjem martenzitne
mikrostrukture, npr. kod kaljivih elika). Legure koje su monofazne na povienim
temperaturama, a dvofazne na sobnoj temperaturi, uz porast topivosti legirnog elementa s
porastom temperature, mogu se ovrsnuti izluivanjem precipitata (npr. legure Al-Cu), tj.
precipitacijskim ovrsnuem.

4.2 Ovrsnue elika kaljenjem i poputanjem

4.2.1 Kaljenje

Toplinska obrada je postupak u kojem se predmet namjerno podvrgava temperaturnovremenskim ciklusima kako bi se postigla eljena mikrostruktura, a time i eljena svojstva
(mehanika, fizika, kemijska) (slika 41).

Slika 41 Dijagram postupka toplinske obrade s pripadnim fazama postupka

Kaljenje elika je toplinska obradba koja se sastoji od ugrijavanja na temperaturu
austenitizacije i intenzivnog hlaenja (gaenja). Pri gaenju od austenita (mikrostrukturne faze
34

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

s reetkom -eljeza) nastaje martenzit (mikrostrukturna faza s prostorno centriranom

tetragonskom reetkom). Za zakaljivanje elika trebaju biti ispunjeni slijedei uvjeti:
1. Postojanje mikrostrukturne pretvorbe ferita (F) u austenit (A) i obrnuto (elici bez ove
pretvorbe ne mogu se zakaliti, npr. visokolegirani feritni ili austenitni elici).
2. elik mora sadravati (dogovorno) najmanje 0,35 % C da bi dovoljan broj kristalnih
reetki -eljeza otopio atom ugljika.
3. elik treba ugrijati u austenitno podruje dijagrama stanja (monofazno ili dvofazno)
na optimalnu temperaturu austenitizacije.
4. Austenitizirani elik treba dovoljno intenzivno hladiti kako bi se sprijeila difuzija
atoma ugljika u pothlaenom austenitu i ostvarilo njihovo prisilno zadravanje u
novonastaloj kristalnoj reetci martenzita.
Ugrijavanje do potrebne temperature austenitizacije moe se izvesti prijenosom topline na
povrinu predmeta (npr. u komornim peima ili solnim kupkama) ili stvaranjem topline u
samom predmetu (npr. elektro-otpornim ugrijavanjem. Odvoenje topline iz predmeta pri
gaenju moe se izvesti na razliite naine o kojih je uobiajno uranjanje predmeta u vodu,
ulje za kaljenje ili hladniju solnu kupku. Nain gaenja ovisi o vrsti i kemijskom sastavu
elika, dimenzijama predmeta i postupku kaljenja (kaljenje cijelog predmeta ili samo kaljenje
povrinskog sloja).
Austenit je jedina faza iz koje u eliku moe nastati martenzit. Pri tome udio i raspored
ugljika, kao i veliina austenitnog zrna uglavnom odreuju mehanika svojstva i
mikrostrukturu martenzita. Austenitizacija je difuzijski proces koji zapoinje iznad
temperature A1. Za njegovo napredovanje osim topline dovedene ugrijavanjem nuno je i
odreeno vrijeme za pretvorbu F/A i postizanje ujednaenog sadraja ugljika u austenitu . Za
postizanje mikrostrukture martenzita najvie tvrdoe treba paziti da temperatura
austenitizacije ne bude previsoka i da trajanje dranja na njoj nije predugo.
Podeutektoidni ugljini elici

Ugrijavanjem podeutektoidnog elika na temperaturu ispod A1 ne stvara se austenit, tako da

nema pojave martenzita nakon gaenja. Ugrijavanjem na temperaturu izmeu A1 i A3 postie
se mikrostruktura A + F. Gaenjem dolazi do pretvorbe A M pa se kaljena mikrostruktura
sastoji od smjese (tvrdog) martenzita i (mekanog) ferita. Ove dvije, po svojstvima bitno
razliite faze, imaju nisku dinamiku izdrljivost i duktilnost, pa ih pri kaljenju treba
izbjegavati. Tek ugrijavanje ovih elika iznad A3 temperature daje 100 %-tni austenit koji
nakon gaenja moe dati 100 %-tni martenzit. Ugrijavanje iznad A3 temperature ne smije biti
previsoko jer s povienjem temperature dolazi do nepoeljnog rasta zrna i opasnosti od
deformacija i pukotina, uz poveanu opasnost od razugljienja i oksidacije povrine. Stoga je
preporuljiva optimalna temperatura austenitizacije podeutektoidnih elika (slika 42):
a = A3 + (30 ...70 C)

(31)

Nadeutektoidni ugljini elici

Za nastanak austenita pri kaljenju nadeutektoidnog elika isti treba ugrijati na temperaturu
iznad temperature A1. U podruju Fe-C dijagrama izmeu temperatura A1 i Acm
mikrostruktura elika se sastoji od austenita i sekundarnog karbida (K"). Gaenjem do sobne
temperature ostvaruje se pretvorba A M + Az, a postojei sekundarni karbid (K") ostaje
nepromijenjen. Manji udio zaostalog austenita pri tome nee znaajno smanjiti prosjenu
(visoku) tvrdou elika. Prisustvo sekundarnih karbida pri kaljenju elika povoljno je i zbog
njihovog djelovanja na usporavanje rasta austenitnog zrna. Ugrijavanje nadeutektoidnog
ugljinog elika iznad temperature Acm uzrokovalo bi rast austenitnog zrna i kasniji nastanak
grubozrnatog martenzita, uz poveanje udjela zaostalog austenita, te opasnost od oksidacije i
35

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

razugljienja povrine. Stoga je preporuljiva optimalna temperatura austenitizacije

nadeutektoidnih elika (slika 42):
a = A1 + (50 ...70 C)

(32)

Slika 42. Odreivanje optimalne temperature austenitizacije za kaljenje ugljinih elika

Gaenjem austenitiziranog elika na temperaturi poetka stvaranja martenzita (Ms) poinje
pretvorba pothlaenog austenita (s FCC jedininom elijom) u martenzit (s BCT jedininom
elijom, BCT - prostorno centrirana tetragonska jedinina elija). Iznosi temperatura poetka
(Ms) i zavretka martenzitne pretvorbe (Mf) ovisno o sadraju ugljika prikazani su u Uptonoovom dijagramu (slika 43) Ako se kaljenje provede uz ispunjenje navedenih uvjeta
zakaljivosti uz, postie se maksimalna tvrdoa elika prikazana u tzv. Burns-ovom dijagramu
(slika 44). Iz njega se uoava smisao dogovorne granice od 0,35 %C kao donjeg graninog
udjela ugljika koji omoguuje zakaljivanje elika. Nadalje, uoava se najvea tvrdoa kaljenih
elika od oko 65 HRC za elike s vie od 0,6 %C. Kod ovih elika optimalna temperatura
austenitizacije je konstantna (prema jednadbi (32)) bez obzira na povienje udjela ugljika.
Dodani efekt poveanja > 0,6 %C u kaljenoj mikrostrukturi je poveanje udjela Az (sa
znaajno niom tvrdom od tvrdoe martenzita) koji dodatno djeluje na zadravanje
konstantnog iznosa tvrdoe.

Slika 43 Uptonov dijagram

36

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

Slika 44. Maksimano postiziva tvrdoa kaljenih elika u ovisnosti o udjelu ugljika u eliku
Mikrostrukturne pojave pri hlaenju austenitiziranog elika mogu se pratiti u kontinuiranom
TTT dijagramu (Time Temperature Transformation = vrijeme, temperatura, pretvorba) (slika 45).
Kontinuirani TTT dijagram prikazuje fazne pretvorbe austenita pri ohlaivanju elika s temperature
austenitizacije u uvjetima kad trajanje ohlaivanja vie nije beskrajno dugo (kako je pretpostavljeno
pri konstrukciji dijagrama stanja). TTT dijagrami se konstruiraju eksperimentalno za odreenu vrstu
elika, poznati kemijski sastav, polaznu mikrostrukturu i temperaturu austenitizacije uz ohlaivanje s
poznatom krivuljom ohlaivanja. Za istu vrstu elika neto razliitog kemijskog sastava (iz druge
sare) ili uz izmjenu bilo kojeg od navedenih uvjeta TTT dijagrama vrijedi samo orijentacijski ili ga se
niti ne moe koristiti. Danas su konstruirani i dostupni TTT dijagrami za gotovo sve uobiajeno
koritene i normama opisane elike. Ovisno o vrsti elika za koji je eksperimentalno konstruiran
kontinuirani TTT dijagram pri ohlaivanju se mogu pojaviti sve ili samo neke od slijedeih pretvorbi
(ovisno o polju dijagrama kroz koje promatrana krivulja ohlaivanja prolazi):
a)
b)
c)
d)

Pretvorba pothlaenog austenita u ferit (polje F),

Pretvorba pothlaenog austenita u perlit (polje P),
Pretvorba pothlaenog austenita u bainit (polje B),
Pretvorba pothlaenog austenita u martenzit (polje M).

Posljednje dvije spomenute faze bainit i martenzit karakteristine su za bre ohlaivanje

pothlaenog austenita i pojavljuju se pri niim temperaturama pothaivanja. Za postupke
toplinskih obrada elika posebno je interesantna i primjenljiva pojava austenitno / martenzitne
pretvorbe koja se postie pri gaenju elika (u postupku kaljenja)
Nakon ohlaivanja austenitiziranog elika odreenom krivuljom ohlaivanja u njegovoj e se
mikrostrukturi pojaviti sve one faze kroz ija je polja prola promatrana krivulja. Od
krivulja ohlaivanja, odnosno gaenja ucrtanih u kontinuirani TTT dijagram konkretnog
elika posebno su vane dvije krivulje istaknute na slici 44: gornja kritina krivulja gaenja i
donja kritina krivulja gaenja.
Ohlaivanje austenitiziranog elika po gornjoj kritinoj krivulji gaenja uzrokuje potpunu
austenitno-martenzitnu pretvorbu kojom se upravo postie 100 % martenzita (kaljenje elika).
Iz ove krivulje rauna se priblina vrijednost gornje kritine brzine gaenja (vkg, oC/s, K/s)
prema jednadbi (33):

37

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014
def .

v kg =

a i

(33)

t i ,min
a ,C .... temperatura austenitizacije
i ,C .... temperatura na kojoj je trajanje inkubacije
pothlaenog austenita minimalno
ti,min, s ... minimalno trajanje inkubacije pothlaenog
austenita

Slika 45 Kontinuirani TTT dijagram podeutektoidnog elika

Ohlaivanje elika po donjoj kritinoj krivulji gaenja predstavlja ono najintenzivnije

ohlaivanje austenitiziranog elika kojim se jo ne postie niti najmanji udio martenzita, tj.
izbjegava se prisutnost martenzitne faze u mikrostrukturi (npr. kod normalizacijskog arenja
elika). Priblino izraunavanje donje kritine brzine gaenja (vkd, oC/s, K/s) izvodi se
jednadbom analognom jednadbi (33) uz odgovarajue vrijednosti temperature (i, oC) i
vremena inkubacije (ti, s) oitane s donje kritine krivulje gaenja. Primjena ohlaivanja s
brzinama niim od donje kritine krivulje gaenja ostvaruje se u postupku normalizacijskog
arenje, u kojem se upravo nastoji izbjei nastanak martenzita, a potie se stvaranje
sitnozrnate mikrostrukture ferita i perlita.

4.2.2 Poputanje

Poputanje (slika 45) je postupak ugrijavanja kaljenog elika ispod temperature A1 u svrhu:
- povienja ilavosti martenzita postignutog kaljenjem,
- snienje vlastitih zaostalih naprezanja martenzita,
- postizanja dimenzijske postojanosti (kod visokolegiranih alatnih elika).
Prema visini temperature poputanja (p) postupci poputanja dijele se na :

38

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

niskotemperaturno poputanje (p< 200 C)

srednjetemperaturno poputanje (220 C <p< 400 C)

visokotemperaturno poputanje (400 C < p< A1)

Temperatura, oC

A1

Vrijeme, h

Slika 45 Dijagram postupka poputanja elika

Nakon kaljenja u eliku je postignuta martenzitna mikrostruktura s tetragonalnom kristalnom
reetkom (c/a>1). Zagrijavanjem kaljenog elika, ovisno o visini temperature poputanja,
odvijaju se procesi difuzije atoma ugljika, eljeza, legirajuih elemenata; snienje stupnja
tetragonalnosti (c/a - omjer visine i duine BCT jedinine elije), snienje zaostalih
naprezanja, nastajanje karbida poputanja i pretvorbe zaostalog austenita. Ovi procesi su
difuzijskog karaktera, pa se jednak uinak poputanja moe postii:
- viom temperaturom poputanja uz krae vrijeme poputanja ili
- niom temperaturom poputanja uz dulje vrijeme poputanja.
Slijed procesa tijekom poputanja odvija se kroz tzv. stadije poputanja. Broj stadija
poputanja i podruje temperatura u kojima se javljaju ovisi o vrsti elika, mikrostrukturnom
stanju nakon gaenja i o parametrima poputanja. Ovisno o izabranoj temperaturi poputanja
mijenjaju se mehanika (i ostala) svojstva elika. Za kaljive konstrukcijske elike s 0,35 do
0,6 %C (tzv. elike za poboljavanje) uobiajena je toplinska obrada poboljavanje
sastavljena od kaljenja i visokotemperaturnog poputanja (slika 46), s ciljem dobivanja
odreene kombinacije mehanikih svojstava (slika 47)

Slika 46. Dijagram poboljavanja podeutektoidnog elika

39

Materijali i proizvodni postupci

a)

Ak.god. 2013/2014

b)

Slika 47. a) Promjena dijagrama naprezanje-istezanje nakon kaljenja i poboljavanja

podeutektoidnog elika.
b) Izbor temperature visokotemperaturnog poputanja podeutektoidnog elika
prema zahtijevanoj kombinaciji mehanikih svojstava

4.2.3 Zadavanje zahtijeva za toplinskom obradom na crteu

Navedene toplinske obrade treba na odgovarajui nain zadati na crteima (npr. prema normi
DIN 6773:2001-04). Pri tome se zadaju slijedei podaci i informacije:
podaci o sirovini (npr. oznaka elika)
zavrno stanje nakon toplinske obrade
podaci o tvrdoi (povrine, jezgre tolerancije tvrdoe s plus odstupanjima)
mjerna mjesta za ispitivanje tvrdoe (slika 48)
podaci o vrstoi (ili ostalim mehanikim svojstvima)

ili
a)

b)

Slika 48. a) Oznaka mjernog mjesta za ispitivanje tvrdoe

b) Primjer zahtjeva za kaljenjem i poputanjem (cijelog predmeta) s oznakom
mjernog mjesta za ispitivanje tvrdoe

40

Materijali i proizvodni postupci

Ak.god. 2013/2014

5. LITERATURA
1. V. Ivui, M. Franz, . paniek, L. urkovi: ''Materijali I'', Fakultet strojarstva i brodogradnje,
Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, 2012
2. V. Ivui: ''Dijagrami stanja metala i legura'', Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveuilite u
Zagrebu, Zagreb, 2003
3. M. Franz: "Mehanika svojstva materijala", Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveuilite u
Zagrebu, Zagreb, 1998
4. T. Filetin, M. Franz, . paniek, V. Ivui: "Svojstva i karakteristike materijala - katalog opisa",
Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, 2012
5. V. Ivui: ''Tribologija'', Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, 2002
6. I.Esih: ''Osnove povrinske zatite'', Fakultet strojarstva i brodogradnje, Sveuilite u Zagrebu,
Zagreb, 2003
7. M. Stupniek, F. Cajner: Osnove toplinske obrade metala, Fakultet strojarstva i brodogradnje,
Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, 1996
8. Filetin T., Kovaiek F. , Indof J.: Svojstva i primjena materijala, Fakultet strojarstva i brodogradnje,
Sveuilite u Zagrebu, Zagreb, 2002

41