Bijeg Oko Svijeta

1
2 BIJEG OKO SVIJETA
Knjiæni niz
PISANO JE...
Albin MoËnik
BIJEG OKO SVIJETA
Nakladnik
ESDEA d.o.o.
Oroslavje, Hrvatska
Odgovara
Velimir ©ubert
Recenzija
Ivan –idara
Mihael VirtiË
Lektura i korektura
Ljerka Koren
GrafiËka priprema
GENESIS, Zagreb
Tisak
DALI-GR AF, Zagreb, 2004.
3
Albin MoËnik
BIJEG OKO SVIJETA

Doæivljaji majstora Janka
ESDEA
Zagreb, 2004.
4 BIJEG OKO SVIJETA
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb
UDK 244
MO»NIK, Albin
Bijeg oko svijeta : doæivljaji majstora
Janka / Albin MoËnik. - Oroslavje :
Esdea, 2004. - (Knjiæni niz Pisano je)
ISBN 953-6409-35-6
440520126
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
5
PREDGOVOR
Dragi Ëitatelju, znam da te proπlo vrijeme ratova izmu-

Ëilo i duπu ti izjelo. Znam da su ti i æivci popustili i jedva
se snalaziπ u æivotu. Jako si razoËaran pa ti se Ëini da te
nitko ne voli i ne misli na te. Popustila je Ëak i veza s
Bogom. Ako i postoji, nije ti pomogao. ©toviπe, dopustio je
da te snae i najgore.
I ja sam dosta pretrpio, izgubio dosta toga πto mi je
bilo drago i veliko. Ali najdraæe i najveÊe ipak mi je ostalo.
Neprijatelj mi nije uspio oteti i uniπtiti jedino — Boga.
BuduÊi da si ti izgubio viπe nego ja, jer si izgubio i
Boga, morao sam misliti na tebe i te misli su me natjerale
da te ohrabrim, razvedrim i vratim ti vjeru u Boga. I evo,
danas ti darujem najljepπe πto imam. Skupio sam i povezao
u skladnu cjelinu osobite i zanimljive dogaaje, iskustva i
spoznaje, svoje i tue, starije i novije. Predajem ti ih kao
buket odabranog mirisnog cvijeÊa, ubranog sa æivotâ mno-
gih ljudi ovdje i u tuini.
Kao vjeπt vrtlar morao sam negdje pojaËati boju pone-
kog cvijeta, ili prema ukusu i potrebi promijeniti boju ke-
mijskim putem. Nekom sam cvijetu dodao nekoliko pu-
poljaka i listiÊa, drugom oduzeo, nekom upotpunio miris iz
boËica svojih i tuih iskustava, ponekom sam ulio malo viπe
svjeæine æivota, nekom pojaËao stabljiËicu æicom, da se dræi
uspravno ili onako kako to zahtijeva sklad cjeline. A tu
cjelinu nazvao sam Bijeg oko svijeta.
Æelio bih da shvatiπ svu vrijednost tih doæivljaja. Kad je
osjetila da Êe napustiti ovaj æivot, jadna je mati predala
svojemu sinu paketiÊ, poljubila ga i izdahnula. Sin se nadao
6 BIJEG OKO SVIJETA
da Êe u paketiÊu naÊi veÊu svotu novca, a kad ga je otvorio,

nae Sveto pismo. I niπta viπe. RazoËaran i gnjevan, zamota
ga opet, otvori prozor i baci na ulicu, a onda pokupi svoje
stvari i napusti domovinu. Kad je paketiÊ izletio na ulicu,
ubrzo je onuda proπla siromaπna udovica. Tog jutra nije
imala ni za komad kruha svojoj djeci, a ipak su svi sklopili
ruke i najmlai se pomolio: “OËe naπ, koji si na nebu, hvala
Ti za sve πto si nam spremio za danas.” Udovica spazi pake-
tiÊ, uzme ga, otvori i nae u njemu Sveto pismo. Od radosti
zaplaËe jer je odavno nastojala doÊi do te knjige, pritisne ga
na srce i poæuri kuÊi da se i njezina djeca raduju tom ne-
beskom daru. A kad pred njima otvori Sveto pismo, nae
meu svim listovima po jednu stotinjarku, dvanaest stotina
listova — dvanaest stotina stotinjarki! A uz posljednju sto-
tinjarku nalazio se listiÊ s rijeËima: “Ovo Sveto pismo i sav
novac u njemu — 120.000 dinara — pripada onomu tko je
od srca rado primio moj dar i nije ga prezreo.” Potpis. Tako
je sirota æena postala zakonita nasljednica majËinog dara, a
sin, bolestan i oËajan, zavrπio je svoj æivot oËajan u nekoj
uboænici.
I kao dobra mati πto je meu listove Svetoga pisma
metnula novËanice, tako sam i ja u svaki ovaj doæivljaj met-
nuo po jedan dragocjeni biser boæanske istine. Znam da su
proroci i apostoli tako pisali Sveto pismo; isto tako je Isus
protkao svoje govore priËama, djelomice i izmiπljenima (pri-
mjerice ona u Evanelju po Luki 16,23-28), jer je æelio
objasniti svoj govor i pomoÊi sluπateljima da Ga mogu ra-
zumjeti. Dakle, cvjetovi doæivljaja majstora Janka nisu pra-
zni. Dobro pazi, otvori oËi i naÊi Êeπ u njima dragocjene
bisere. Kad ih naeπ, nemoj ih baciti kroz prozor i nemoj
pobjeÊi u svijet i ondje se izgubiti i propasti, veÊ ih spremi
na najsigurnije mjesto, u svoje srce, i dobro ih Ëuvaj, pa Êe
ti donijeti sreÊu i mir.
Pisac
7
O»AJNIK
“Ne, tako ne mogu viπe æivjeti!”

S tim oËajniËkim rijeËima sie na postaji N. neki stra-
nac srednjih godina, usplahirenog pogleda, i uputi se naj-
kraÊim putem kroz gradiÊ prema rijeci...
U uskoj ulici kroz koju ga je vodio put pogled mu sa-
svim sluËajno padne na izlog postolarske radionice. Izne-
naen stane, jer u izlogu, pokraj lijepo izraene obuÊe,
vidje i Ëitavu kolekciju veÊih i manjih knjiæica, a na jednoj
krupnim slovima otisnut poziv: “NATR AG K BOGU!”
“Kakva je to postolarska radionica koja u izlogu ima i
vjerske knjige? Kakav je to majstor koji zove prolaznike i
muπterije natrag k Bogu? Je li moguÊe da taj poziv vrijedi
i za mene? A h, ne! Put me vodi k rijeci... U njoj, da, u njoj
Êu naÊi odgovor na pitanje svoje oËajne duπe, samo Êu
tamo ja, jadni grjeπnik, naÊi odgovor na sva svoja pitanja i
mir svojoj izmuËenoj duπi. Ili — zar moguÊe niti tamo? Hm,
nitko tko je tamo traæio spokoj nije se vratio i potvrdio da
se smirio. Kako to da sam baπ sad morao naiÊi na ovu
radionicu? Natrag k Bogu? Ja, ovakav grjeπnik? Hm... A da
uem i pitam majstora? Zacijelo je dobriËina. Zanima me
πto Êe mi kazati kad Ëuje moju povijest i kako Êe me uputiti
k Bogu. Majstore, majstore, πto si baπ ovdje smjestio svoju
radionicu! Neπto me vuËe k tebi. Da, neπto, ali πto je to?
Neka mi kaæe, on valjda zna kad tako zove prolaznike na-
trag k Bogu. Zacijelo je dobar i mudar!” — Tako je stranac
govorio poluglasno sâm sa sobom i uπao u radionicu.
— Dobar dan, majstore! Na mojoj obuÊi nema nikakva
kvara, ali cijela moja duπa je rasparana. Vaπ Natrag k Bogu
8 BIJEG OKO SVIJETA
uputio me k vama i sad vas pitam: moæe li se svaki Ëovjek

uistinu vratiti k Bogu? Ali πto Êe Bog sa mnom kad sam
zreo za pakao? Teπko meni! Veliki sam jadnik, zloËinac i
najgori grjeπnik πto ga nosi Zemlja. Da, tako je! Jer ja sam
kriv da je mojoj staroj, dobroj majci puklo srce; moja djeca
su bjeæala i skrivala se kad god sam se kasno noÊu vraÊao
iz gostionice; ja sam svoju obitelj dotjerao na prosjaËki πtap,
moja je æena uvijek imala uplakane oËi i æalosno srce; bio
sam potpuno izgubljen, iz srca mi je iπËeznula svaka vjera
u Boga i tako sam najzad oËajavao sâm nad sobom. Pobje-
gao sam od kuÊe i potroπio posljednji novac za vlak. VeÊ
sam nekoliko puta promijenio cilj, nisam znao kamo i πto
Êu. Kad se vlak pribliæavao ovom gradiÊu, spazih kroz pro-
zor veliku rijeku i kao da mi je netko πapnuo na uho: “Sila-
zi, evo vode! Poæuri i smiri se zauvijek!” I posluπao sam,
siπao i uputio se prema rijeci, ali evo, stigoh k vama. Iz
vaπeg izloga progovorio mi je drugi glas. Natrag k Bogu!
Mislite li, dobri prijatelju, da ima puta, da Êe me Bog pri-
miti, da joπ mogu biti sretan? Ja, ovakav? Majstore, pomozi-
te mi!
— Dragi prijatelju, sluπajte πto Êu vam kazati. U Svetom
pismu napisan je poziv πto ga Spasitelj svijeta, Isus Krist, i
dan danas upuÊuje svim grjeπnicima i zalutalim duπama. Taj
poziv glasi: ‘Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni
i ja Êu vas okrijepiti!’ (Matej 11,28.29)
Budite hrabri, prijatelju! Sve Êe biti dobro, samo pri-
hvatite Isusov poziv, doite k Njemu, nauËite od Njega i
ostanite kod Njega. I da znate, i ja sam prije nekoliko godi-
na bio isto tako nesretan i oËajan. Istina, nisam bio poro-
Ëan, niti pijanica ni kockar, nisam iπao nepoπtenim ili prlja-
vim putem. Bio sam nesretan jednostavno zato πto nisam
mogao shvatiti zaπto æivim i u Ëemu je smisao i bît ovoga
æivota. I kad sam u ratu morao gledati sve strahote pokolja
i patnji, kad sam se vratio kuÊi i stajao nad grobom svojih
dragih roditelja, Ëesto su mi dolazile misli: Zaπto sve to?
O»AJNIK 9
Otkud smo i zaπto smo na svijetu? Zar ima smisla boriti se

za opstanak kad najjaËi i najmudriji, najslabiji i najgluplji,
bogati i siromaπni, obrazovani i neuki, poboæni i bezboæni,
kraljevi i prosjaci moraju otiÊi, i to tako siromaπni, nemoÊni
i raspadljivi da se nekoliko sati nakon smrti Ëovjek mora i
najdraæeg gnuπati i od njega bjeæati?
U moju radionicu dolaze ljudi svih staleæa. O tim sam
pitanjima raspravljao i s neukima i sa znanstvenicima. Na
pitanja svojih nevolja radnik obiËno traæi odgovor ondje
gdje su njegove sitne brige, gdje otkriva sebe i svoju obitelj.
Ali ako su ga nevolje preophrvale, sve pokuπava zaboraviti
u piÊu da bi tako pobjegao od trezvenog razmiπljanja i gri-
zoduπja. Drugi opet nalazi da je posao nuæan kako bi za-
boravio brige, preπao preko nevolja i zaboravio pitanja koja
mu se nameÊu. TreÊi pak filozofira da nema nikakve koristi
ako razmiπlja o tome, jer Ëovjek mora æivjeti, sudbina se ne
moæe izbjeÊi, pa je najpametnije æivjeti u sadaπnjosti i
iskoristiti svako dobro πto se pruæa: uæivati u ljubavi, u za-
bavama i svakom veselju, a kraj Êe ionako doÊi. Neka se
Ëovjek nauæiva, a πto dolazi, neka doe. Neki su mi govorili
da je najbolje moliti se Bogu, odlaziti u crkvu, vrπiti obrede
i tako osigurati sebi blaæeni kraj. Pitanje o naπem postanku
i buduÊnosti neka ostavim dragom Bogu, jer On sve zna i
sve ureuje po svojoj volji.
Ljudi od knjiga, Ëiji me sreeni æivot privlaËio, skrenuli
su mi pozornost na znanost, jer ona, kaæu, savrπeno rjeπava
mnoga pitanja i jedina je mjerodavna i za rjeπavanje tih
pitanja. Najzad sam bio prinuen posluπati ih. Nabavio sam
knjige koje su mi preporuËili, Ëitao sam i trudio se pronaÊi
odgovor na pitanja svoje duπe. Ali, kad sam svojim zdravim
umom iznio druπtveno i moralno stanje svijeta u svjetlu
znanosti, vidio sam da je znanost postigla Ëudesne uspjehe
na polju tehnike, ali na polju ljudske duπe grdno je podba-
cila. Svijet se muËi pod gospodarskim teretom i pod tere-
tom grijeha. Bezboπtvo, bezakonje, nemoral i razbojniπtvo
10 BIJEG OKO SVIJETA
najgore vrste potkopavaju temelje dræave i druπtva. Kultura

raa rat i ratom se spaπava kultura. Sve izgleda obezglavlje-
no. Opet sam ostao u nedoumici traæeÊi dalje odgovor na
svoja pitanja.
Najzad sam naπao æeljeni odgovor. A znate gdje, dragi
prijatelju? U Svetom pismu. Kako?
Kao obrtnik, rekoh maloËas, imao sam prigodu upo-
znati mnogo ljudi. Malo ih je u ovom gradiÊu koji mi nisu
poznati ili koji ne poznaju mene. Ima tu velikih grjeπnika,
zlih ljudi, jadnika, propalica i nevaljalih obitelji. Ali otkad
je u naπ gradiÊ doπao obiËni Ëovjek, radnik, vidio sam Ëuda.
Njegov je poslodavac bio vrlo bijesan i opasan Ëovjek. Ni-
jedan radnik nije izdræao mjesec dana kod njega. Ali otkad
je k njemu doπao raditi taj mladiÊ, ja i svi ljudi koji su imali
poslovnih veza s tom kuÊom primijetili smo Ëudnovatu pro-
mjenu na njemu. »ovjek je postao miran, dobar, a njegova
kuÊa danas je poznata kao skloniπte svih sirotih i nevoljnih.
Kad sam jednom doπao poslom u tu kuÊu, naπla se zgodna
prigoda i pitao sam domaÊina πto se to dogodilo u njegovoj
kuÊi, πto je prouzroËilo tako temeljitu promjenu i kod njega
i njegovih ukuÊana. Nije mi odgovorio, veÊ je otvorio or-
mar, izvadio neki predmet, priπao mi i — tada sam vidio da
ima u ruci Sveto pismo. Rekao mi je: “Dok nije bilo ove
knjige u mojoj kuÊi, bio sam najnesretniji Ëovjek. Ova knjiga
je donijela sreÊu meni i mojima. Naπli smo duπevni mir u
Isusu Kristu. O Njemu ta knjiga propovijeda od Postanka
do Otkrivenja, i æelimo da naπa kuÊa bude izvor sreÊe svi-
ma koji nam dolaze.”
Poznavao sam obitelj koja je bila savrπena slika bijede.
Otac je bio zloglasni pijanac koji je od svoje kuÊe naËinio
pakao. Bio je opasni ubojica, i svatko je izbjegavao njegovo
druπtvo. Odjednom se taj Ëovjek promijenio, prestao je piti,
provrijednio se u poslu, prestala je divlja pjesma u njegovoj
kuÊi, psovka i zapomaganje zlostavljane æene i djece. Ta je
kuÊa danas primjerna u svemu. ©to se dogodilo? Kakav je to
O»AJNIK 11
nauk naËinio red i mir u tom domu? Raspitivao sam se o

njima. Znate πto sam doznao? Onaj mladiÊ posjetio je jedne
veËeri te ljude, razgovarao s njima, Ëitao im iz Svetog pisma
i tako je, kaæu, Ëudo bilo potpuno.
Da vam sad ispriËam sluËaj bogatog seljaka blizu gra-
diÊa. Bio je vrijedan, πutljiv, poπten i πtedljiv. Samo je imao
manu πto bi se brzo razgnjevio i onda tukao sve u kuÊi. To
je bio razlog πto, unatoË svoj radinosti i poπtenju, nije bilo
sreÊe u toj kuÊi. Imao je Sveto pismo koje je naslijedio od
djeda, ali nije ga nikad Ëitao. Onda je jednog dana sreo
onog mladiÊa i on mu je priËao kako je sretan otkad Ëita
Sveto pismo. MladiÊevo iskustvo je tako utjecalo na seljaka
da je odluËio Ëitati Sveto pismo.
»im je stigao kuÊi, otvorio je tu staru knjigu i naπao
ove rijeËi: “Neka sunce ne zae nad vaπom srdæbom!” Ot-
vorio je drugi put i proËitao: “Ne nagli u srdæbu, jer srdæba
poËiva u srcu luaka!” Otvorio je po treÊi put: “Neka se
ukloni od vas svaka vrsta gorËine, gnjeva, srdæbe, vike i
psovke, sa svakom vrstom zloÊe.” (Efeæanima 4,26; Propo-
vjednik 7,9; Efeæanima 4,31) Uh, baπ se ova knjiga okomila
na mene, rekao je ozlojeeno, bacio je na stol i iziπao van.
Sjeo je na panj kraj drvarnice i poËeo razmiπljati o neËemu
o Ëemu joπ nikad nije razmiπljao. Mislio je: “Imam maËke,
pse, krave, konje. Nikad se nisu srdili na me, a ja sam se
Ëesto gnjevio na njih. ZnaËi, oni su ipak bolji od mene. Ja
sam veliki grjeπnik, gori sam od mojih æivotinja. UnatoË
tomu πto sam gori, toboæe se nadam da Êu doÊi u nebo
nakon svoje smrti. A ako ja, buduÊi da sam ovakav, dospi-
jem na nebo, gdje bi trebale biti moje æivotinje koje su
kudikamo bolje od mene? Ne, ovako ne valja, ovako ne
smije ostati!” Kleknuo je na zemlju i uËinio πto nikad nije:
molio se Bogu iz sveg srca: “Boæe moj, ja sam gori nego
moje æivotinje, jer sam pun gnjeva i ljutine, i time muËim
sebe, æenu i æivotinje. Grijeπim Tebi, a sebi zatvaram nebo,
jer sam nedostojniji nego æivotinje. Oprosti mi moje grije-
he, daj mi novo srce, da budem drukËiji! JaËaj moju vjeru

i ne ostavljaj me!”
Dogodilo se neπto πto nije mogao sasvim razumjeti, ali
to je njegova æena mogla osjetiti, njegovi psi nanjuπiti, maË-
ke, konji i krave primijetiti.
Za nekoliko dana seljak je zapitao sâm sebe: “©to se to
dogodilo da je moja æena sad tako dobra, sto puta bolja
nego prije? Pa i psi, maËke, krave i konji su bolji. ©to je to?
Prije sam se uvijek morao ljutiti na njih. Svi su bili tvrdo-
glavi, a sad me tako lijepo sluπaju. ©to se to moglo dogo-
diti?” Opet je otvorio Sveto pismo i naπao: “Kad su Jahvi
mili puti ËovjeËji, i neprijatelje njegove miri s njim.” (Izreke
16,7) Taj Ëovjek je promijenio svoju Êud i otad æena i do-
maÊe æivotinje nisu imali razloga biti tvrdoglavi. Svi su ga
zavoljeli, nitko ga se viπe nije bojao. Jednom je kazao: “Mo-
ja je sreÊa πto se Sveto pismo pobunilo protiv mene i triput
mi u lice kazalo da gnjev i ljutinu Bog raËuna u grijeh, a
gnjevne iskljuËuje iz Boæjeg kraljevstva. Sad mi je Bog dao
novo srce, pa se i ja mogu nadati vjeËnom æivotu. Hvala
dragom Bogu πto me onaj mladiÊ zainteresirao za Ëitanje
Svetog pisma.”
— Majstore, i ja zahvaljujem Bogu πto vas je potaknuo
da u izlog stavite knjiæicu Natrag Bogu, a mene uputio
ovamo da pogledam u vaπ izlog, proËitam poziv i svratim k
vama. To nije bilo sluËajno, to je Bog tako uredio, inaËe bih
ja veÊ zavrπio u rijeci. I onda vaπi Ëudnovati doæivljaji koje
mi ispriËaste. Svi ti ljudi naπli su mir kod Boga, pa i vi sami.
Svatko je dobio od Njega novo srce. Sad sam ja na redu. ©to
vrijedi moja dobra æelja ako mi srce ne valja? A kako Êu
izvaditi svoje staro srce? Ne znam. Teπko. Zabijeno je stoti-
nom jakih Ëavala. Kako Êe me Bog osloboditi od mojih
grijeha? Majstore, kaæite mi, kako Êu se spasiti od ovog
pakla? Mojih grijeha je mnogo, mnogo!
— Prijatelju, prvu pomoÊ Bog vam je ukazao ovom knji-
æicom Natrag k Bogu. U Pismu se kaæe da je Bog Alfa i
O»AJNIK 13
Omega, poËetak i svrπetak; dakle, kad je umio dovesti vas

k meni, time vas je veÊ poËeo dovoditi k sebi da biste
postali Njegovo sretno dijete. Sad ste veÊ na pola puta k
Njemu. A kako Êe biti s vaπim grijesima, i to Êu vam kazati
iz ove knjiæice. Bit Êe to druga pomoÊ koju Êe vam knjiæica
ukazati. Ovdje piπe: “U svakoj πumi nalazimo drveÊe Ëije se
liπÊe zeleni i zimi. Ni vihori, ni oluje, ni kiπa ne mogu ga
skinuti s drveÊa. Neka tajanstvena sila dræi ga premda je sve
ostalo drveÊe potpuno golo. Ali neka doe proljeÊe! Jed-
nog dana vidjet Êete da je i to drveÊe sasvim golo. U jednoj
noÊi otpalo je sve liπÊe s njega. Tko je to uËinio? Naiπla je
æivotna sila u obliku soka. Drvo je poËelo aktivno æivjeti.
DiæuÊi se iz korijena kao kakav silan potok, taj se sok raz-
lijeva u grane noseÊi u sebi silu koja uklanja s puta sve πto
je staro, pa sve postaje novo. Ta sila kida staro liπÊe i golo
drveÊe ponovno pokriva novom ljepotom.
Tako je i s nama grjeπnicima. Bez Boæje pomoÊi i Sve-
tog Duha bezuspjeπno se borimo s grijehom. Ali Ëim dopu-
stimo da nam progovori Boæja RijeË, da se nastani u naπim
mislima, zagospodari u naπemu srcu i otuda u cijelom na-
πemu biÊu, osjeÊamo kako s tom RijeËju ulazi u nas sila
nekog novog duha. I odjednom stari grijesi nestaju bez naj-
manje borbe. Plemenite karakterne crte koje su bile uspa-
vane probude se neoËekivano i stvaraju nov æivot. Volja
naπa izraæava se u mnogim djelima ljubavi...”
— ZnaËi, moram nabaviti Sveto pismo i Ëitati ga. Je l’
tako, majstore? Kroz sve ono πto budem Ëitao Duh Boæji Êe
djelovati na moje srce i preporoditi ga, da budem dobar, da
se obnovim kao priroda u proljeÊe. O, divnog li proljeÊa!
Kako Êe oæivjeti moj dom, dosad tako mrtav, tako hladan i
nesretan! Kako Êe to proljeÊe Ëiniti dobro mojoj æeni i
djeËici! Ah, æeno, djeco moja! Majstore, moram odmah ku-
Êi odnijeti im radosnu vijest da se Bog smilovao naπoj ne-
sretnoj kuÊi i da Êe odsad sve biti dobro. Da, kuÊi. Natrag
Bogu i natrag obitelji!
— Da, dragi prijatelju, natrag Bogu i natrag kuÊi, tako

treba. Vlak koji je vas oËajnika dovezao ovamo, za pola sata
proÊi Êe opet ovuda da vas, smirenog u Bogu, poveze na-
trag kuÊi, obitelji. Znam da ste potroπili sav novac, ali Bog
mi je dao i viπe od mojih potreba. Zato uzmite ovo novca,
da imate za put. I Sveto pismo vam poklanjam, da vas prati
na putu kako ne biste opet zalutali... I ovu kutiju groæa
ponesite, to je za djecu. A sad poæurite na postaju, vlak Êe
uskoro doÊi.
Natrag Bogu, natrag kuÊi!
15
AMERIK ANAC
U Gajevoj ulici naπega grada æivio je stari stric Ivan

StraæareviÊ sa svojom suprugom Marom. Bili su jako stari,
dobroduπni i svima dragi.
Ljudi kaæu da su stric Ivan i njegova supruga bili
najsretniji u gradu. Tako bi bilo da njihov jedinac Josip nije
poπao loπim putem i zagorËio im posljednje dane æivota.
Imao je dvadeset dvije godine. NoÊi je provodio u pijanËe-
vanju, a dane u spavanju.
Tako se jedne veËeri potukao s nekoliko mladiÊa i jed-
nog ubo noæem. Odleæao je 30—40 dana u zatvoru, a nakon
izdræane kazne vratio se kuÊi. Mati mu je savjetovala da ne
ide tim putem kad ima sve πto treba, neka æivi mirnim
æivotom i bude dobar primjer drugima. I dok je majka go-
vorila, on je ustao, bez rijeËi dohvatio neki teπki predmet
i bacio ga na nju. Nije ni doËekao majËin vrisak, veÊ je
izletio iz kuÊe i kao bijesan pojurio u noÊ. Jadna majka se
previjala u bolovima, jer ju je tako nesretno udario da joj je
slomio nadlakticu. Od toga dana njihov se jedinac nije viπe
pojavljivao ni u domu ni u gradu.
* * *
Proπlo je sedamnaest godina otkako su se roditelji ras-

tali od svojega Josipa. Pod teretom duπevne boli i starosti
stric Ivan je umro, a æena ga nije dugo nadæivjela. Sve πto
su imali oporuËno su ostavili sinu, o kojemu nisu znali je
li æiv i gdje je. KuÊicu u dvoriπtu ostavili su nekoj siromaπ-
noj obitelji, poboænim i dobrim ljudima koje su zamolili da

Ëuvaju veÊu kuÊu i ostalo dok se sin ne pojavi.
* * *
Jednog blagdanskog dana na postaji se okupilo priliËno

svijeta æeljnog vidjeti tko sve dolazi u njihov grad. Kad je
vlak stigao, iziπao je i gospodin srednjih godina, lijepo odje-
ven, s malim kovËegom i πtapom preko ruke. Pozvao je
koËiju i zamolio koËijaπa da iznese pet-πest velikih kovËega.
I dok se smjeπtao u kola, raspitivao se za kuÊu gazde Ivana
u Gajevoj ulici i zamolio koËijaπa da ga tamo odveze. KoËi-
jaπ se dobro sjeÊa starog gazde Ivana, ali, reËe on, gazda
Ivan i njegova supruga veÊ su davno umrli. Imali su, na-
pomenuo je, jednog sina, ali ih je on napustio i otiπao u
svijet, moæda se i ubio. Nitko niπta ne zna o njemu.
Stranac se trgnuo na te rijeËi, ali nije niπta odgovorio.
Nakon desetak minuta zaustavili su se pred ulazom kuÊe
gazde Ivana, a radoznali svijet pojurio je vidjeti stranca.
Mnogima se oteo iz grla uzvik da je to baπ Josip, Ivanov sin.
Ali stranac je poæurio u kuÊu. Tamo je zatekao Ëuvara i
njegovu æenu i odmah im kazao da je on Josip, sin strica
Ivana, koji je svoje roditelje tako grubo napustio, otiπao u
Ameriku i tamo æivio punih sedamnaest godina ne napi-
savπi roditeljima nijedno pismo. »uvar i njegova æena srdaË-
no su ga pozdravili i ukratko ispriËali kako su njegovi rodi-
telji tugovali za njim, kako su zbog toga ubrzo umrli, ali su
ostavili jednu posebno namjeπtenu sobu za svojega sina ako
se ikad vrati kuÊi. Tu je na stolu i pismo, rekao je Ëuvar,
koje je napisala vaπa mati pred samu smrt i zamolila me da
vam ga uruËim ako ikad doete.
Uzeo je pismo i æelio ga proËitati. To je bila njezina
posljednja æelja.
Prije nego πto je Ëuvar napustio sobu, Josip ga je zamo-
lio da javi majstoru Janku, njegovom nekadaπnjem najbo-
AMERIK ANAC 17
ljem susjedu i prijatelju, neka doe kako bi se vidjeli i po-

razgovarali. »im je Josip ostao sâm, uzeo je majËino pismo,
otvorio ga i poËeo Ëitati njezine posljednje rijeËi:
“Dragi, mili i jedini sine”, stajalo je u pismu. “Tvoj otac
te volio do posljednjeg trenutka. Tako je æelio vidjeti te
barem joπ jednom. Ali ti nisi doπao. Velika tuga za tobom
sruπila ga je u grob. Sad popuπtaju i moje snage. »ekala
sam, i Ëekam, ali tebe nema, i to mi uzima posljednju sna-
gu. »ekanje mi ne umanjuje ljubav koju osjeÊam prema
tebi. Uvijek sam te voljela. Oh, kad bi se vratio, svojom bih
ljubavlju izbrisala sve loπe πto je bilo. Kako bih bila sretna
da ove svoje posljednje snage mogu ærtvovati za tvoju sre-
Êu! Ali tebe nema, a moj se kraj pribliæava. Znaπ da smo
tvoj otac i ja sluæili Bogu. Ti to nisi volio. Iπao si svojim
putem. Ali mi smo zavrπili svoj put kroz dolinu ovoga æi-
vota, punu suza i bola. Sine, kad budeπ Ëitao ovo pismo,
znaj da je naπa posljednja æelja bila da zavoliπ RijeË Boæju,
da Ëitaπ Sveto pismo koje ti ostavljamo kao uspomenu da te
vodi i da svoj æivot predaπ Bogu. Mi se rastajemo s ovim
svijetom u nadi da Êeπ i ti jednoga dana postati Boæje dijete
tako da se o Kristovom dolasku moæemo susresti i zauvijek
ostati zajedno. Ovdje nas je rastavio grijeh, ali ljubav je jaËa
od grijeha. Ljubav Êe uËiniti da se ispuni naπa nada. Zato,
dragi, mili moj jedinËe, dovienja! UËini mi tu ljubav kako
bismo kod uskrsnuÊa bili zajedno, da te mogu opet grliti i
ljubiti. I sad zbogom, miljeniËe moj, dovienja!
Tvoja majka.”
Netko je zakucao na vrata. Josip je brzo obrisao suze i
otvorio. Na vratima je stajao majstor Janko.
— Josipe — reËe majstor — javljeno mi je da si doπao pa
sam pohitio ovamo pozdraviti te i pomoÊi ako ti neπto
ustreba. Kako sam sretan πto si se vratio! O, da si doπao
samo malo prije, kako bi se radovali tvoji roditelji! Ali, hva-
la Bogu πto si barem sad doπao. Kako si?
Stari prijatelji imali su mnogo toga priËati. Na kraju je

majstor Janko rekao:
— Josipe, dragi prijatelju, vidim da si imao sreÊu u
Americi. Obogatio si se, ali ne znam kako je s bogatstvom
tvoje duπe i posjedujeπ li ga uopÊe. Bog je vodio raËuna o
nepravdi koju si uËinio svojim roditeljima i nije zaboravio
njihove suze. S jedne strane Bog ti je davao, s druge uzi-
mao. Prezirao si Boga, prezirao si roditeljsku ljubav i odgoj.
Htio si slobodu, novac i uæivanje. A kad si sve to stekao,
Bog je otvorio brane tvoje savjesti i poplava njezine griænje
odnijela je sve tvoje zadovoljstvo, a tebe dovela natrag na
roditeljski prag, gdje si takoer sve izgubio. Ali neπto ti
ostaje. Tvojih roditelja nema, ali te doËekala njihova lju-
bav. Ona te upuÊuje jedinim putem koji vodi k sreÊi. A
doËekao te i najbolji prijatelj. Bio sam drugi sin tvojih ro-
ditelja, tjeπio sam ih i hrabrio do posljednjeg trenutka. Bilo
je trenutaka kad je izgledalo da Êe njihova ljubav prema
tebi potpuno izblijedjeti, ali sam ih uvijek uËio da prava
ljubav, koja je od Boga, nikad ne prestaje. Njihove usne su
prestale moliti za tebe, ali moje molitve nikad nisu prestale.
Josipe, znam da si od roditelja naslijedio dobru duπu, ali si
na nju nagomilao Ëitava brda grijeha. Nijedna sila ovoga
svijeta ne moæe ukloniti niti uniπtiti ono πto je dobro. Da
bih ti olakπao povratak dobru, posluπaj priËu koju sam Ëuo
dok sam bio zarobljen u Rusiji.
U juænoj Rusiji ima pustih krajeva koji se zovu stepe.
Tamo nema kamenja, zato konji nisu potkovani. Ali kad
nastupi zima, stepe se zalede i tko nema potkovane konje,
ne moæe na put. U tamoπnje selo doπao je neki trgovac. Baπ
u to vrijeme stepa se zaledila i trgovac se naπao u neprilici
jer je samo jedan Ëovjek u selu imao potkovane konje. Tre-
balo je putovati sedam sati do najbliæe æeljezniËke postaje.
Vlasnik tog konja pristao je odvesti trgovca za samo tri
rublja iako je mogao traæiti mnogo viπe.
Trgovac je mnogo priËao. Upitao je:
AMERIK ANAC 19
— Vjeruju li seljaci u ovome kraju joπ uvijek u one stare

priËe o Bogu, o straπnom sudu i u druge bajke koje su
izmislili sveÊenici?
— Sigurno, u sve to vjerujemo.
— Mi u gradu smo πkolovani, Ëitamo suvremenu lite-
raturu pa u te gluposti viπe ne vjerujemo. A vi seljaci ste
zaostali, pa vas svatko vara i obmanjuje.
Seljak Êe nato:
— Baπ je dobro πto vi trgovci ne vjerujete u Boæji sud i
πto vas savjest ne grize. Jer kad kod nas kupujete æito, va-
rate nas na sve moguÊe naËine pa vas savjest niti najmanje
ne grize. Ali ja Êu vam joπ noÊas dokazati da Êe doÊi Boæji
sud i straπna kazna na sve zle i nepravedne ljude.
Trgovac mu se podrugljivo nasmije i reËe:
— Morali biste me voziti mnogo noÊi dok biste me
uvjerili.
— Dobro — reËe seljak. — Uvjeriti Êu vas joπ noÊas.
Put ih je vodio sve dalje kroz stepu. Uzalud je trgovac
Ëekao da seljak progovori i ispuni svoju rijeË. “Sad vjerojat-
no razmiπlja kako Êe me uvjeriti pa mu niπta pametno ne
pada na um”, smijeπio se trgovac u sebi. Seljak se iznenada
okrenuo trgovcu i πapnuo mu na uho:
— Tu dolje, u ovom jarku, gospodine moj, nedavno su
naπli naπeg trgovca koji je trgovao maslom. Netko mu je
presjekao vrat.
— Tako! Zar je putovanje u ovom kraju tako opasno? —
upitao je trgovac.
Kad su stigli neπto dalje, seljak se opet okrenuo i πap-
nuo trgovcu:
— Vidite onaj mali vrh? Prije dva mjeseca ondje su za-
klali dvojicu trgovaca.
Putnik se zaprepastio:
— Nisam znao da je ovaj kraj tako opasan. To je grozno!
Kao da mu je ta vijest zavezala jezik, jer punih dvadeset
minuta nije progovorio ni rijeËi. Iznenada je seljak zausta-
vio konje, skoËio s kola i naredio trgovcu da smjesta sie.

Zgrabio je zapanjenog trgovca za vrat, zamahnuo nad nje-
govom glavom velikim noæem i glasno mu zapovjedio:
— Sad moli svoj posljednji OËenaπ, jer Êeπ za nekoliko
trenutaka umrijeti!
— Smiluj se, ËovjeËe, smiluj se radi moje æene i sitne
djeËice! — povikao je trgovac diæuÊi k njemu ruke.
— ©uti! — zagrmio je ponovno seljak. — I ja imam kod
kuÊe æenu i djecu, oni su meni bliæi nego tvoji!
— Onda pomisli barem na Boga koji Êe te kazniti za ovaj
zloËin — reËe trgovac.
— Kojeπta! Nema Boga, suda nema, kazne nema, ne-
mam se Ëega bojati. Nitko neÊe doznati πto ja sad Ëinim.
Dva su sata poslije ponoÊi. Tko moæe kazati πto se dogodilo
sa strancem koji se odvezao na postaju po ovoj pustinji,
gdje vuci imaju sastanke? Uskoro Êe oni glodati tvoje kosti.
Stvar je rijeπena! S tobom je svrπeno! Samo treptaj oka i
glava Êe ti se skotrljati u snijeg.
Kod tih rijeËi trgovac je podizao ruke k nebu i plaËu-
Êim glasom zapomagao:
— Gospodine Boæe, smiluj mi se! Mnogo sam grijeπio,
mnogo varao, i sad moram ovako umrijeti. Oh, moja zlatna,
jadna djeËice kod kuÊe!
Seljak ga je gurnuo u rebra i rekao:
— Sad sluπaj! Ima li Boga? Ima li straπnog suda? Ima li
kazne za zlikovce?
— Da, da, ima Boga.
— Dobro, postoji li Bog koji Êe jednom suditi svakom
Ëovjeku?
— Sigurno postoji i sudit Êe svima.
— Dobro, onda sjednite u kola da vas vozim dalje.
Kad su stigli na postaju, trgovac mu je ponudio 25
rubalja. Ali seljak je rekao:
— Trebam dobiti samo tri rublje, a vjeronauk sam vas
uËio besplatno, samo ga dobro zapamtite!
AMERIK ANAC 21
— Tako, moj dragi Josipe, danas je doπao red na tebe da

neπto nauËiπ. Htio si prevariti Boga i svoje roditelje, kao
onaj trgovac πto je varao seljake. U mladosti si otimao i
Bogu i njima ljubav i poπtovanje koje si im dugovao. I Bogu
i ljudima zadao si neiskazane jade. Da si posluπao Boga i
svoje roditelje, oni bi i danas bili æivi i sretni s tobom.
Ovako si ih liπio svake roditeljske radosti i svojim bezboæ-
nim postupkom gurnuo u crni grob. ©to si time postigao?
Gdje ti je sreÊa i sloboda za kojima si bezduπno tragao? Tebi
je Bog sudio veÊ ovdje na Zemlji, jer si, unatoË svojemu
blagu, najnesretniji Ëovjek pod nebom. Lutaπ po svijetu kao
da te netko progoni. Imaπ svega, a ne moæeπ jesti, ne moæeπ
piti niti spavati u miru. Morao si se vratiti u ovu pustu kuÊu
da bi nauËio ljubiti, kao onaj trgovac πto je morao doÊi u
pustinju da bi nauËio vjerovati i Boga se bojati. I ja tebe
pozivam: sjedni na moja kola i dopusti da te odvezem na
postaju, da usput nauËiπ vjeronauk, a poslije da se s postaje
odvezeπ vlakom spasenja u vjeËni æivot. Najprije dopusti
svojoj duπi da se pozabavi sadræajem majËinog pisma i onim
πto sam ti priËao. Posao me zove, ali sutra naveËer doÊi Êu
opet. Kleknimo i zahvalimo Bogu za tvoj povratak i daljnji
put prema svijetlim visinama.
Kad su kleknuli, aneli su krilima zaklonili svoja lica,
a molitva majstora Janka poËela se dizati prema nebu kao
dim veËernje ærtve:
OËe naπ koji si na nebu, sveti se ime tvoje, doi tvoje
kraljevstvo, kraljevstvo milosti i praπtanja za mojega dra-
gog prijatelja Josipa, koji se izgubio i toliko zla uËinio, ali
Tvoja beskrajna ljubav nae ga i on kleËi ovdje, do Tvojih
nogu, i moli za oprost, da ga primiπ u svoje kraljevstvo
milosti i ljubavi. O, blagoslivljaj, duπo moja, Gospodina i ne
zaboravi nijedno dobro πto ti je uËinio! On ti praπta sve
grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje, izbavlja od groba æivot
tvoj, vjenËava te dobrotom i miloπÊu, ispunjava dobre æelje
tvoje, ponavlja se kao u orla mladost tvoja.
OËe naπ, koji si na nebesima, tisuÊu puta Ti zahvalju-

jem πto si usliπio molitvu Josipove majke i vratio ga ovamo.
Molim Te, uËini da sutra naveËer pomoÊu Tvojega Duha
shvati svoje spasenje i, kao onaj bludni sin, i on da Te zagrli
i poËne æivjeti novim æivotom koji Êe ga u dan Tvojega
slavnog dolaska sjediniti s njegovim roditeljima i otvoriti
nam sreÊu kojoj neÊe biti kraja u vijeke vjekova.
— Josipe, kad je pravedni Job u jednom danu izgubio
zdravlje, imanje, sinove i kÊeri, neπto ipak nije izgubio. Tu
svoju vjeru izrazio je rijeËima: “Ja znadem dobro: moj Iz-
bavitelj æivi!” (Job 19,25) Tako je svjedoËio taj nesretnik
davno prije Mojsija. »im je zgrijeπio prvi Ëovjek na Zemlji,
Otkupitelj je poËeo spaπavati Ëovjeka. U Postanku Ëitamo
da je Njegovo prvo djelo bilo to πto je u Ëovjekovu narav
usadio neprijateljsko glediπte prema Sotoni i grijehu, odur-
nost prema svemu πto je grjeπno. (Postanak 3,15) Odurnost
prema grijehu joπ nije potpuno spasenje, ali je prvi korak
k spasenju. NemoguÊe je spasiti od grijeha Ëovjeka kojemu
grijeh nije oduran, veÊ ga voli i traæi.
— Janko, a πto je sve grijeh? Zar samo ovo zlo πto sam
uËinio roditeljima, ili joπ neπto?
— Staro tumaËenje krπÊanskog nauka odgovara na to
pitanje ovako: “Tko god poËinja grijeh, krπi zakon; grijeh je
krπenje zakona.” (1. Ivanova 3,4) U Boæji zakon pripada sve
ono πto nam je Bog zapovjedio ili zabranio. To su Deset
Boæjih zapovijedi koje je Bog dao Izraelcima, a obvezuju i
nas krπÊane i sve ljude. O Zakonu, o Deset Boæjih zapovijedi
Isus je kazao: “Nemojte misliti da sam doπao ukinuti Zakon
i Proroke... Jer, zaista, kaæem vam, dok opstoji nebo i zem-
lja, ni jedna jota, ni jedna kovrËica slova iz Zakona sigurno
neÊe nestati, a da se sve ne ostvari.”
Prema tome, grijeh je i kad ne Ëinimo neπto πto nam te
zapovijedi zapovijedaju, ali i kad Ëinimo neπto πto nam za-
branjuju. A ti, Josipe, veÊ samim time πto si metnuo svoju
ruku na majku, prestupio si svih Deset zapovijedi: prvu i
AMERIK ANAC 23
drugu, jer si u svojoj maπti stvorio nekog drugog boga koji

je odobravao da Ëiniπ takvo zlo; treÊu, jer si prije, dok si se
joπ molio Bogu, uzalud prizivao Njegovo ime; Ëetvrtu, jer si
pogazio svrhu subote koja je Ëovjekovo posveÊenje i duπev-
no spokojstvo u Bogu; petu, jer nisi poπtovao svoje roditelje
i nisi æivio po njihovim savjetima; πestu, jer si ih svojim
postupkom gurnuo u grob; sedmu, jer si otkazao vjernost
Bogu i roditeljima i postao jedno sa Sotonom; (1. Ivanova
3,8) osmu, jer si svojim roditeljima silom oteo sve radosti
i zadovoljstva u njihovu sinu jedincu; devetu, jer si se svuda
pred ljudima pravio dobrim i poπtenim Ëovjekom, a zapra-
vo si bio veliki grjeπnik kojega je svatko trebao prezreti i
osuditi. Ali bio si vjeπt pa si to sve lijepo prikrio i ljudima
zamazao oËi. Najzad, i desetu zapovijed si prestupio, jer si
odbacio svoje roditelje i poæelio svijet i sve πto je u svijetu.
Ta æelja za svijetom bila je tako jaka da nikad, nijednom
dopisnicom nisi ublaæio bol i æalost svojih roditelja. Sve ti
je bilo vaænije od roditelja. Tvoj novi bog stalno te tjeπio da
nisi tako grjeπan: kod kuÊe moæda i nisi bio tako dobar, ali
inaËe si ispravan Ëovjek. Ne kradeπ, ne æiviπ bludno, ne
ubijaπ. Da, ali sad vidiπ pravu istinu: “Uistinu, ako tko vrπi
sav Zakon, a pogrijeπi samo u jednome, postaje krivac za
sve!” (Jakov 2,10)
Kazao sam: ne moæe se spasiti od grijeha onaj komu
grijeh nije oduran, veÊ ga voli i traæi. »ovjek koji voli ono
πto zapovijedi zabranjuju, a mrzi ono πto zapovijedaju, ne
moæe dræati Boæje zapovijedi.
Dva su duha u ovome svijetu: jedan usauje i potpiruje
u Ëovjeku odurnost prema grijehu, a drugi æelju za grije-
hom. Prvi duh crta grjeπniku grijeh u njegovim pravim
bojama, drugi ga crta laænim i varljivim bojama. Job je mr-
zio zlo. Kad je izgubio sve πto je imao, ipak je bio zadovo-
ljan jer nije izgubio svojega Otkupitelja. »vrsto Ga se dræao
do posljednjeg trenutka teπke kuπnje, i najzad je iskusio
divno otkupljenje. Nije se mogao sâm iskupiti, ali je svo-
jom vjerom dao slobodu nebeskom Otkupitelju da ga ot-

kupi.
Josipe, ti si sve izgubio, Ëak i svoje bogatstvo, jer zbog
griænje savjesti nisi sposoban iskoristiti ga i u njemu uæivati.
Ali Ëuj πto ti ovoga trenutka govori Isus Krist, Otkupitelj
svih koji Ga traæe: “Doite k meni svi koji ste umorni i
optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i
uËite od mene... Tako Êete naÊi pokoj svojim duπama.” (Ma-
tej 11,28.29) Josipe, odbio si sve molbe svojih roditelja, i
evo kamo si stigao. Nemoj odbiti poziv nebeskog Otkupite-
lja. Prve rijeËi Njegovog preteËe Ivana bile su: “Pokajte se!”
Prve rijeËi apostola Petra na blagdan Duhova bile su: “Po-
kajte se!” (Matej 3,1.2; Marko 1,9.14.15; Djela apostolska
2,37.38) To su i prve rijeËi koje ja upuÊujem tebi, Josipe:
pokaj se! Pokajanje je prvi uvjet novog æivota, temelj spa-
senja. Odavno si uguπio u sebi ono gnuπanje prema krπenju
Boæjih zapovijedi, koje je Bog uËinio drugom ljudskom na-
ravi odmah nakon Ëovjekova pada u grijeh. Tvoj postupak
odvojio te od roditelja, od Boga, od sreÊe. Dopusti sad da
Bog uspostavi svoj zakon u tebi, da oæivi tvoju obamrlu
savjest i da te vodi Njegov Sveti Duh. “Æalost, naime, koja
je po promisli i volji Boæjoj raa spasonosno i stalno obra-
Êenje, dok æalost svijeta raa smrt.” (2. KorinÊanima 7,10)
Apostol Ivan nam dokazuje πto slijedi nakon pravog
pokajanja: “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je On i
pravedan: oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake
nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9) Da Krist nije umro umjesto
nas, naπe priznanje ne bi niπta pomoglo, jer Bog nam ne bi
mogao oprostiti grijehe i izbaviti nas od vjeËne smrti. Ali
buduÊi da je Isus umro umjesto nas, Bog nam opraπta uime
Krista i Njegove smrti na Golgoti. Pokajnik ne moæe niπta
drugo uËiniti, veÊ samo vjerovati da nas “krv njegova Sina,
Isusa Krista, Ëisti od svakoga grijeha”. (1. Ivanova 1,7)
“Oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake neprav-
de.” (1. Ivanova 1,9) To osloboenje Isus naziva novoro-
AMERIK ANAC 25
enjem. Po Njegovim rijeËima, nitko ne moæe vidjeti Boæje

kraljevstvo i uÊi u nj ako se nije nanovo rodio. (Ivan 3,3) U
Postanku Ëitamo da je Bog stvarao snagom svoje stvaralaË-
ke RijeËi. (Postanak 1,3.6.9.11.14.20.28.29) “Sve je po njoj
postalo i niπta πto je postalo nije bez nje postalo”, kaæe
apostol Ivan. (Ivan 1,3) Bog je poslije dao tu RijeË preko
proroka i apostola svim ljudima da bi kroz nju postali novi
ljudi, sposobni za kraljevstvo Boæje. Zato apostol Petar sa-
vjetuje svima koji æele doÊi u Boæje kraljevstvo: “Poπto ste
pokoravanjem istini oËistili svoje duπe... jer ste ponovo ro-
eni, ne iz raspadljiva, nego iz neraspadljiva sjemena: rijeË-
ju æivoga i vjeËnog Boga.” (1. Petrova 1,22-25) Ali kod stva-
ranja nije radila samo RijeË, nego je imala suradnika — Sve-
tog Duha. (Postanak 1,1.2) Zato rijeËi Svetoga pisma nisu
kao druge rijeËi. Isus je rekao: “Duh je onaj koji oæivljava,
a tijelo ne vrijedi niπta. RijeËi koje sam vam rekao jesu duh
i æivot.” (Ivan 6,63) Grjeπnik koji se kaje i prima Boæju RijeË
πto je puna Svetoga Duha, postaje novi Ëovjek, novo stvo-
renje. Slovo ubija staroga Ëovjeka, naime preljub, blud, ne-
ËistoÊu, idolopoklonstvo, vraËanje, neprijateljstvo, svau,
pakost, ljutnju, prkos, raspru, sablazan, krivovjerje, uboj-
stvo, pijanstvo, proædrljivost i ostalo. “Duh je onaj koji oæiv-
ljava, a tijelo ne vrijedi niπta.” (Ivan 6,63)
Novoroenje je, dakle, drugi uvjet spasenja.
“Prema tome, odbacite od sebe svaku vrstu zloÊe i sva-
ku vrstu lukavπtine, licemjerja, zavisti i svaku vrstu kleve-
tanja. BuduÊi da ste tek novoroena djeËica, Ëeznite za onim
Ëistim duhovnim mlijekom da rastete. Nema veÊe æalosti za
sretne roditelje, da po njemu uzrastete za spasenje, ako ‘ste
zbilja iskusili da je dobar Gospodin’.” (1. Petrova 2,2) Onaj
tko se nanovo rodio Boæjom RijeËju i Njegovim Duhom
“stvoren je u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog una-
prijed pripremi da u njima æivimo”. (Efeæanima 2,10) Bog
se nije promijenio. Ni uvjeti spasenja nisu promijenjeni.
Kad je neki bogati mladiÊ pitao Krista: “UËitelju, πto dobro
moram Ëiniti da postignem æivot vjeËni?”, Isus mu je odgo-

vorio: “Ako hoÊeπ uÊi u æivot, vrπi zapovijedi.” (Matej 19,16)
Zapovijedi otkrivaju u sebi Boæji karakter, Boæju narav. Zato
je apostol Petar definirao pravo krπÊanstvo ovim rijeËima:
“Tim nas je obdario skupocjenim i najveÊim obeÊanim do-
brima, da po njima, umaknuvπi pokvarenosti koja je zbog
opake poæude u svijetu, postanete dionici boæanske nara-
vi.” (2. Petrova 1,4) Kao πto dijete ne postane Ëovjek za
jedan dan, tako ni novoroeni krπÊanin ne postane savrπen
za jedan dan. On mora rasti u Kristu i napredovati u Boæjoj
naravi. Apostol Pavao zato je pisao svojemu suradniku Ti-
moteju: “... da tvoj napredak postane oËit svima!” (1. Ti-
moteju 4,15) Petar je pisao vjernima: “... uloæite svu rev-
nost da sa svojom vjerom spojite poπtenje, s poπtenjem
znanje, sa znanjem uzdræljivost, s uzdræljivoπÊu postojanost,
s postojanoπÊu poboænost, s poboænoπÊu bratsku ljubav, s
bratskom ljubavi ljubav uopÊe!” (2. Petrova 1,5-7) To raste-
nje u krπÊanstvu Pismo naziva i posveÊenje. PosveÊenje je
posljedica doæivotne posluπnosti Bogu i Njegovim zapovi-
jedima. Novoroenje se postiæe Boæjom RijeËju i Njegovim
Duhom, a time se postiæe i posveÊenje. (Ivan 17,17; Rimlja-
nima 15,16; 1. Solunjanima 5,22.23)
PosveÊenje je, dakle, treÊi uvjet spasenja.
Isus Krist te Ëeka. Umro je na kriæu za tvoje grijehe. On
je isplatio tvoj dug i Ëeka da Mu prieπ kao izgubljeni sin,
da Mu priznaπ svoju krivnju, da Ga moliπ za oproπtenje i
zatraæiπ od Njega haljinu Njegove pravde. Krist je rekao
grjeπnicima: “Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet Êe
poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat Êe kao
vuna. Htjednete l’ me sluπati, uæivat Êete plodove zemalj-
ske.” (Izaija 1,18.19)
— A h, dragi Janko — odgovori kroz suze Josip — vidim
i osjeÊam da sam veliki grjeπnik. Nisam zasluæio da me nosi
zemlja. Sve je tako kako ti govoriπ. Znam: ako ne krenem
novim putem, jadno Êu zavrπiti. Vjerujem da ima Boga,
AMERIK ANAC 27
vjerujem da Êe On suditi svakom Ëovjeku, pa i meni. Æelim

sluæiti Bogu, znam da je to jedini spas za mene. Ipak, moj
je grijeh prevelik, meni se ne moæe oprostiti. Ali savjest me
veÊ toliko izmuËila, æivot mi je tako gorak da sam spreman
dati sve πto imam samo da mi Bog oprosti grijehe i vrati
mir. NauËi me, dragi Janko, πto trebam uËiniti da bi Bog
pogledao na mene i oprostio mi grijehe.
— Josipe, veÊ sam ti kazao. Bog traæi samo jedno: da
primiπ Krista u punoj vjeri, da vjerujeπ da je On umro za
tvoje grijehe, da ih je na kriæu svojom krvlju izbrisao i sad
samo Ëeka da sve to primiπ iz Njegovih ruku. Trebaπ samo
priÊi Kristu, uzeti iz Njegovih ruku dar oproπtenja i djelo
Njegove pravde, dopustiti Mu da se svojim Duhom nastani
u tebi, Ëitati Njegovu RijeË koja nam je dana u Svetome
pismu i moliti za dar Svetoga Duha kako bi Boæja RijeË i
Sveti Duh mogli preporoditi tvoje srce i posvetiti Ëitav tvoj
duh, duπu i tijelo. A to sve, Josipe, potpuno je besplatno.
Isus je platio sve πto se moralo platiti, jer i apostol Petar
svjedoËi: “Znajte da niste otkupljeni neËim raspadljivim —
srebrom ili zlatom — od svoga bezvrijednog, od otaca
baπtinjenog naËina æivota, nego skupocjenom krvi Krista
kao nevina i bez mane Janjeta.” (1. Petrova 1,18.19)
Za spasenje ne treba platiti niπta.
Neki misionar propovijedao je evanelje divljem ple-
menu Indijanaca u Sjevernoj Americi. Jednoga dana doπao
mu je u posjet plemenski poglavica. Spoznao je da je grjeπ-
nik i da mu je potrebno spasenje. Doveo je lijepog konja i
kazao: “Doπao sam kupiti sebi spasenje; evo ovoga konja,
njega dajem Kristu da bi mi oprostio grijehe i dao vjeËni
æivot.”
“Spasenje se ne prodaje za konje”, odgovori mu misio-
nar.
Poglavica je napustio misionara i razmiπljao o tome.
Sutradan je opet doπao i poveo sa sobom πestogodiπnjeg
sina.
“Evo, dajem svojega prvoroenca za oproπtenje grijeha.”

Misionar je odmahnuo glavom i rekao: “Bog ne traæi
takve nagrade.”
“Onda, evo, dajem i ovo zlato”, rekao je Indijanac. “Po-
nio sam sve to u sluËaju ako ni moje dijete ne bude dovolj-
na nagrada Bogu za skupocjeno blago kao πto je oproπtenje
i vjeËni æivot.”
“Znaj da se propadljivim zlatom ne moæeπ iskupiti od
svojega grjeπnog æivljenja”, odgovorio je misionar. “Zar to
ne moæeπ razumjeti?”
Poglavica se trgnuo. Nikako nije mogao shvatiti kako je
moguÊe da su svi njegovi darovi odbijeni. Najzad je pao
niËice pred misionara i zavapio:
“Nemam niπta dragocjenije od ovoga πto sam ponudio.
©to onda mogu dati Bogu da mi oprosti grijehe i dade mi
vjeËni æivot?” Misionar mu je odgovorio:
“Evo πto traæi Bog od onoga tko se æeli osloboditi gri-
jeha i imati vjeËni æivot: ‘Ærtva Bogu duh je raskajan; srce
raskajano, ponizno, Boæe, neÊeπ prezreti.” (Psalmi 51,17)
U Psalmu 40,6 nadahnuti pisac kaæe da Bog ne traæi
ærtve i darove za oproπtenje grijeha i spasenje, nego samo
jedno: da grjeπnik odluËi Ëiniti dobro, da zavoli Boæji zakon
i navjeπÊuje ljudima Boæju pravdu i spasenje Njegovo i ne
krije milost i istinu Njegovu.
Nakon tih rijeËi Josip je pao na koljena, skrio glavu u

ruke i isprekidanim rijeËima zavapio Gospodinu:
“Gospodine, Spasitelju moj, evo me, nesretnika, pred
Tvojim svetim licem. Ne smijem podignuti lice k Tebi, jer
sam tako mnogo grijeπio. Moji su grijesi mnogobrojni, ve-
liki i teπki. Svalili su u grob moje drage roditelje i unesre-
Êili mnoge ljude. Gospodine, Boæe moj, budi milostiv meni,
grjeπniku koji nisam dostojan progovoriti pred Tobom. Ali
Ti si probudio moju savjest; kao dobri pastir traæio si me i
danju i noÊu. Tvoj dobri Duh nije me ostavio, veÊ je uËinio
AMERIK ANAC 29
sve da bi me doveo k Tebi. Uzeo mi je sve zemaljske radosti

da bi u meni mogao probuditi Ëeænju za radoπÊu koju samo
Ti moæeπ dati. Ti si u pravom trenutku poslao k meni svo-
jega slugu, mojega dobrog prijatelja, da mi preko njega
objaviπ svoju neizrecivu ljubav koja Te vodila kad si svoje
najdragocjenije ærtvovao na kriæu za moje spasenje.
Ti sad Ëekaπ da doem i primim ono πto si spremio za
mene, najgoreg Ëovjeka. Spasitelju, primi moju hvalu koja
je slaba, jer ne umijem dostojno zahvaliti na Tvojemu daru.
Primam Tvoj oprost, primam spasenje, primam Tvoju svetu
RijeË i otvaram svoje srce Tvojemu svetom Duhu s molbom
da me preporodi, posveti i udostoji Tvojega neiskazanog
dara. Primi moje grjeπno srce, operi ga u krvi svojega ljub-
ljenog Sina, upiπi na njega svoj sveti Zakon, svoje zapovije-
di, i vrati mi to obnovljeno srce da mogu æivjeti novim
æivotom. Neka bude volja Tvoja kako na nebu, tako i u
mojemu buduÊem æivotu.
Izlij svoju ljubav u moje novo srce, da nikad viπe ne
Ëini zlo ni Tebi ni ljudima. Uzmi sve πto imam, posveti i
upotrijebi u sluæbi evanelja, da radosna vijest spasenja mo-
æe doprijeti do svih ljudi koji su nesretni kao πto sam i ja
bio. Daj mi snage da mogu ostati uvijek Tvoj, ovdje u æivotu
i u onaj dan kad doeπ uskrisiti svoju vjernu djecu. UËini tu
milost da se tada i ja naem s mojim dragim roditeljima, da
se raduju sa mnom i da Te zajedniËki slavimo u vijeke vje-
kova. Amen.”
* * *
“Kaæem vam, tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbog

jednog greπnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet
pravednika kojima ne treba obraÊenja.” (Luka 15,7)
NEOBI»NI BOLESNIK
Razbolio se gospodin PerukoviÊ. Pozovu k njemu lijeË-

nika, dr. RankoviÊa, njegovog dugogodiπnjeg poznanika. Na
sva njegova pitanja o bolesti bolesnik nije odgovarao. Naj-
zad je rekao:
— Gospodine doktore, vi ste nekad studirali teologiju,
a kad ste uvidjeli da je vjerski nauk laæ, postali ste materi-
jalist, ili bezboænik. Je li tako?
Na to Ëudno pitanje lijeËnik je odgovorio:
— Da, tako je.
Taj odgovor kao da je osnaæio bolesnika, jer je nastavio
vidljivo raspoloæeniji:
— Vidite, to se dogodilo i sa mnom. Kaæite mi, molim
vas, jeste li onda stekli potpuni mir?
— Gospodine PerukoviÊu — reËe lijeËnik — zar nije bolje
da govorimo o vaπoj bolesti? Danas nemam mnogo vreme-
na. Sad je najvaænije da ozdravite, a o drugom Êemo razgo-
varati poslije ako baπ æelite.
Bolesnik je odmahnuo rukom i povikao:
— Nipoπto! Ostavite moju bolest i odgovorite mi na
pitanje. Nemojte me razoËarati u mojoj nadi, jer u vas imam
potpuno povjerenje. Meni je sad to pitanje najvaænije na
svijetu.
— Dobro, a πto æelite doznati od mene? — zapita lijeË-
nik.
— Htio bih znati jeste li se zaista oslobodili svega onoga
πto uËi vjera i jeste li potpuno uvjereni da je to sve puka
izmiπljotina.
LijeËnik se zbunio i niπta nije odgovorio.
NEOBI»NI BOLESNIK 31
— Teπko meni — uzdahnuo je bolesnik. — Zaπto ne odgo-

vorite? Sad znam πto je s vama. Niste sasvim naËistu s vjer-
skim pitanjima. U vaπem srcu joπ se bore dvije struje. A ni
ja nisam naËistu. Zaπto ne kaæete da smo ispravno postupili
odbacivπi onu vjersku glupost? Zaπto me ne utjeπite rijeËi-
ma: “Budi miran, ne brini se ni za πto. Nema Boga, nema
suda, nema nikakve glupe bajke, popovske izmiπljotine. »o-
vjek nikome ne odgovara; πto god radi, bilo da laæe, krade,
voli ili ubija, mora to raditi jer takvi su zakoni njegove
naravi. On nije kriv πto postoje takvi zakoni, jer ih nije sâm
postavio. Grijeh — to je samo straπilo za neprosvijeÊene
ljude, za neuki svijet.” Doktore, zaπto ne govorite tako? Zato
sam vas pozvao k sebi. Moram to Ëuti iz vaπih usta i ozdra-
vit Êu. Recite, molim vas, πto je istina.
— Smirite se, gospodine PerukoviÊu — reËe lijeËnik. —
Zaπto se tako uznemiravate? Vi znate da sam odbacio vjeru.
Danas nema prosvijeÊenog Ëovjeka koji bi mogao vjerovati
u te priËe. Istina, dou trenuci kad Ëovjek osjeÊa malo
drukËije, kao kad starac uzme u ruku staru knjigu sa slika-
ma koju je imao joπ kao dijete. Te slike probude davne
uspomene i osjeÊaje pa se u njemu javi Ëeænja za sretnim
danima...
LijeËnik nije dovrπio reËenicu, a bolesnik mu je dobacio:
— »ujte, gospodine doktore, takvo mudrovanje neÊe
me zadovoljiti. Odgovorite mi sasvim odreeno i potpuno
jasno. Æelim znati jesam li samo viπa æivotinja ili sam biÊe
koje umije razlikovati dobro i zlo, pa zato mora jednoga
dana poloæiti raËun o svojemu æivotu. Sluπajte, moram to
znati sasvim sigurno, jer je rijeË o teπkoj stvari. Ako nema
Boga, suda i odgovornosti nakon smrti, onda Êu πutjeti i
dalje. Ali... ako moram stupiti pred Boga... onda ne mogu
pred Njega ovakav kakav sam sad. Gospodine doktore, pri-
ite bliæe, da vam neπto kaæem. Nitko iz moje obitelji ne
zna za to niti smije doznati. Ja sam zloËinac... SjeÊate se,
prije mnogo godina dogodio se onaj zloËin... Imao sam
sreÊu. Sva krivnja je pala na drugog Ëovjeka. Na mene nije

nitko ni posumnjao. On je bio osuen i umro je u tamnici.
Ja sam bio njegov krvnik... Zaπto me to nedjelo peËe kao
æiva vatra veÊ toliko godina? Kaæite mi, zaπto nemam mira?
Izdræao sam paklene muke, i tako se muËim svih ovih godi-
na. Doktore, πto je to, kakva je to bolest? Je li ona u bubre-
zima, pluÊima ili æivcima? Gdje je ta muka? Govorite!
Doktor je zanijemio. »inilo mu se nemoguÊim da je taj
poπtovani graanin bio sposoban uËiniti takav grozan zlo-
Ëin. Nije znao πto bi kazao.
Bolesnik je nastavio:
— Teπko meni, jer vidim da je nestala i moja posljednja
nada. OËekivao sam da Êete ismijavati moj strah, kazati da
se niËega ne bojim, da s tim sluËajem mogu sasvim mirno
iÊi u susret smrti, a vi ne kaæete niπta. O, kad biste znali
kako je straπno neprestance gledati pred oËima lice nevino
osuenog Ëovjeka i sluπati iz dana u dan rijeËi koje je na
sudu neprestano ponavljao: “Ja sam nevin”. Kad biste morali
gledati tu sliku i sluπati taj krik, onda biste me mogli razu-
mjeti. Doktore, budite milosrdni prema meni nesretniku.
Dajte mi dovoljnu koliËinu morfija, da zaspim i viπe se ne
probudim. Izbavite me...!
Doktor je odgovorio:
— ©to vi mislite? Da postanem vaπ ubojica! Smirite se.
Nemam viπe vremena biti kod vas. Dopustite da vas pregle-
dam.
Kad ga je pregledao, bilo mu je jasno da je gospodin
PerukoviÊ zdrav. Rekao mu je:
— Gospodine, bili ste iskreni prema meni. Budite sigur-
ni da Êe to ostati u tajnosti. Nisam odgovorio na vaπe pita-
nje, jer ne znam πto bih vam kazao, u πto biste se mogli
pouzdati. Pitanja religije su velike zagonetke. Nas dvojica
smo spoznali da danaπnje krπÊanstvo uËi mnogo toga πto se
protivi zdravom razumu. Ali...
— Zaπto ali? — zavapi bolesnik. — ©to æelite kazati?
Doktor je nastavio:
— Htio sam kazati da poznam ljude koji su sretni, jer
vjeruju u oproπtenje grijeha i milost.
— ©to kaæete? — povikao je bolesnik.
LijeËnik je ponovio svoje rijeËi i rekao:
— Imam jednog prijatelja koji je plemenit i poπten. On
je jedan od onih krπÊana kojima se mi stalno izrugujemo.
Bilo bi dobro kad biste s njim govorili.
— Doktore, molim vas, poπaljite ga k meni, i to odmah,
jer ne mogu viπe izdræati. Poæurite, molim vas!
Nije proπao ni jedan sat, a na vratima se pojavio maj-
stor Janko. Priπao je bolesniku i progovorio s njim nekoliko
ljubaznih rijeËi. Kad mu je ispriËao svoju æalosnu priËu,
bolesnik je kazao:
— Majstore, sad ste doznali svu moju æalosnu povijest.
Da, veliki sam bijednik, jer sam ubio Ëovjeka... Oh, zaπto
sam se rodio!
Majstor Janko ga je ozbiljno pogledao u oËi i rekao:
— Htjeli ste odstraniti Boga iz svojega srca misleÊi da su
Ga ljudi sami izmislili, ali vam, eto, nije uspjelo. Bog ipak
postoji. To πto vas muËi nisu bubrezi, pluÊa ili æivci, nego
ruka nebeskog Oca, ruka Boæja, koja vas traæi. Budite is-
kreni i priznajte da ste dragovoljno odgurnuli Boga od se-
be; priznajte da ste u svojoj tvrdoglavosti ugasili svjetlo koje
vas je trebalo voditi u vjeËni æivot. Nije nimalo Ëudno πto
ste sad u potpunoj tami. Sa svim ostalim ljudima, i vi ste
dobili kraljevski dar od Boga, a to je slobodna volja. Znate
da imate u sebi savjest koja vam kaæe πto je dobro, a πto zlo.
Savjest vas nagovara da Ëinite ono πto je dobro. Ubili ste
dva Ëovjeka, sebe i onog nesretnika, ali od onog trenutka
progonio vas je Boæji zakon. No Bog vas nije progonio zato
da bi vas uniπtio, nego da bi vas spasio. Ako se skruπenim
srcem obratite k Bogu, naÊi Êete milost, “jer je Sin »ovjeËji
doπao da traæi i spasi πto je izgubljeno.” (Luka 19,10) Pri-
jatelju, sad me posluπajte. Postoji Bog, i On Êe jednoga dana
platiti svakom Ëovjeku po njegovim djelima. Taj Bog danas

se otkriva ljudima kao Bog milosti; ali blizu je dan kad Êe
se otkriti cijelome svijetu kao Bog osvete. “Straπno je upasti
u ruke Boga æivoga.” (Hebrejima 10,31) I taj Bog dao nam
je sigurne dokaze da Êe On jednoga dana zaista suditi
ljudskome rodu i nagraditi dobro, a kazniti zlo, jer i apostol
kaæe: “Ne varajte se: Bog se ne da ismjehivati! ©to tko sije,
to Êe i æeti.” (GalaÊanima 6,7)
Po rijeËima proroka Daniela, baπ sad, u ovo naπe vrije-
me na nebu zasjeda istraæni sud koji na temelju svojih knji-
ga i Deset zapovijedi ustanovljuje kome se grijesi mogu
izbrisati, a kome se ime briπe iz Knjige æivota.
Malo je stvari u Svetome pismu koje su tako toËno od-
reene kao πto je odreen Boæji sud. I sâm dan, dakle po-
Ëetak tog suda, Bog je odredio mnogo stotina godina una-
prijed. Na temelju toga apostol Pavao je kazao u Djelima
17,31: “... Bog je odredio dan kada Êe pravedno suditi svemu
svijetu.” A gdje traæiti to odreeno vrijeme suda? U Heb-
rejima 8,5 Ëitamo da je svaka stvar i svaka sluæba u hebrej-
skom hramu predoËavala stvari i sluæbe nebeske svetinje.
Tako su Hebreji svetkovali blagdan nazvan Yom Haddin, to
jest Dan suda. A zvali su ga i Dan truba i Dan sjeÊanja. To
je bilo 1. tiπrija, prvoga dana nakon svrπetka crkvene go-
dine. U njihovom molitveniku Mahsoru piπe da su stvarno
svi dani od 1. do 10. tiπrija bili sudnji dani, posveÊeni sje-
Êanju na æivot u proπloj godini, ispitivanju savjesti, obraÊe-
nju i bogobojaznom, ozbiljnom i savjesnom pripravljanju za
deseti dan. Od 1. tiπrija ustanovljavano je, na temelju knji-
ga, da se desetog dana oËiste iz svetinje grijesi onoga tko je
dostojan, a tko nije dostojan, da se desetog dana istrijebi
izmeu Boæje djece. Tako Ëitamo u Levitskom zakoniku
16,19.30; 23,2. i u spomenutom molitveniku Mahsoru,
svezak 4, str. 214—216. Prema tome, 1. tiπrija bit Êe i u
Kristovoj pravednoj sluæbi poËetni dan Boæjeg suda. A gdje
Êemo pronaÊi poËetnu godinu?
U Knjizi proroka Daniela 8 i 9 imamo osnovu za iz-

raËunavanje te godine. U 9,26.27 rijeË je o razorenju jeru-
zalemskog Svetiπta koje Êe ostati pusto do svrπetka. U Ma-
teju 23,32.33.38. i 24,2 Isus je potvrdio to pretkazanje i
istaknuo da Êe u vrijeme tog razorenja Jeruzalem biti zreo
za vjeËni oganj. VeÊ je po Mojsiju govorio o tom vremenu
i kazao kako Êe propasti Jeruzalem i ta Êe propast ostati
dokle god se taj narod konaËno ne istrijebi sa Zemlje. (Po-
novljeni zakon 28,45.49.52.61.64) U Danielu 9,23 govori da
Êe po isteku 70 proroËkih tjedana (a to, po pravilu iz Eze-
kiela 4,6, znaËi 70 x 7 = 490 godina) doÊi Pomazanik, tj.
Krist; u 26. i 27. retku kaæe da Êe ubrzo nakon toga Krist
biti pogubljen da bi se, kako kaæe u 24. retku, odstranilo
bezakonje, uvela vjeËna pravda i tako utvrdio savez s mno-
gima, kako kaæe u 27. retku. I, kako kaæe posljednji dio 24.
retka, istodobno Êe se pomazati ili posvetiti za novozavjet-
nu sluæbu svetiπte Novoga zavjeta, “Sveti nad svetima” na
nebu. O njemu je rijeË u Otkrivenju 11,19.
Prema Danielu 8,14.17, to Êe Svetiπte biti oËiπÊeno u
posljednje vrijeme, kad istekne 2300 godina. Tada Êe na-
stupiti pravi Yom Haddin — vrijeme suda. U Danielu 8,26.27
Ëitamo da je aneo razjasnio pojedine dijelove vienja, ali
mu nije razjasnio onaj dio o 2300 godina. Dalmatinov pri-
jevod iz godine 1584., prijevod Jurija Volca iz godine 1859.,
prijevod dr. FranËiπeka Lampeja iz godine 1894., dr. Joæefa
Franca Alliolija, van Essov i drugi toËni prijevodi iznose
posljednje rijeËi 27. retka ovako: “A nije bilo nikoga, koji bi
ga (vienje o 2300 godina) razjasnio.” U Danielu 9,23 na-
lazimo razjaπnjenje tog vienja, prvo u proroËanstvima Jere-
mijinim, a zatim u ozbiljnoj molitvi kod Boga. Bio je usliπan
i poslan mu je aneo da objasni vienje o 2300 godina.
Aneo progovori i reËe: “Daniele, evo me: dooh da te
pouËim... Pazi dobro na rijeË, razumij vienje.” I onda
mu govori da je sedamdeset tjedana ili 490 godina odree-
no izraelskom narodu i da to razdoblje treba brojiti od zapo-
vijedi za obnovu Jeruzalema. Znamo da je ta zapovijed dana

u jesen 457. prije Krista. Meu mnogim autoritetima tu
godinu utvrdio je povijesnim dokazima veliki engleski
kronolog Isaac Newton, a kod Slovenaca dr. F. Lampe, dr.
H. Gudek i drugi. (Isaac Newton: “Observations”, 139—
143, London, 1733.; dr. F. Lampe: “Zgodbe Svetega pisma
Starega zakona”, str. 970, Celovec, 1894.; dr. Dinko Gudek:
“Biblijska povijest”, knjiga 2, str. 296, Zagreb, 1908.) Sad
znamo da je od 2300 godina 456 isteklo prije Krista (buduÊi
da je zapovijed objavljena u jesen 457. godine, kad je ta
godina veÊ gotovo proπla, ne moæemo kazati da je isteklo
457 godina). BuduÊi da je 456 godina isteklo prije Krista,
moramo ih odbiti od 2300 godina. Tako dobijemo 1844
godine poslije Krista. Te 1844. godine, dakle, trebalo je,
prema Danielu 8,14, poËeti ËiπÊenje nebeskog Svetiπta i
vrijeme posljetka, kako kaæe Daniel 8,17. A buduÊi da su
te godine hebrejski 1. tiπrija i Yom Haddin — Sudnji dan —
pali 12. listopada, otuda znamo da je pravi Boæji sud
poËeo 22. listopada 1844. godine. Tog dana obistinilo se
proroËanstvo iz Daniela 7,9.10: “Prijestolja bjehu postavljena
i Pradavni sjede. Sud sjede, knjige se otvoriπe.” A apostol
Ivan dodaje: “Tada su mrtvaci sueni prema onom πto je
napisano u knjigama, ‘po svojim djelima’.”
U tim knjigama nalazi se ime svakog Ëovjeka, tamo piπe
sve πto je tko uËinio i mislio, bilo dobro ili zlo, svaka pra-
zna rijeË i sve πto je skriveno u tami, Ëak i savjeti srca. U
Otkrivenju 11,18.19 opisuje apostol Ivan poËetak tog suda:
“Narodi su provodili svoju srdæbu, ali doe tvoja srdæba i
vrijeme kad treba suditi mrtve, dati nagrade tvojim sluga-
ma, prorocima i svetima, i onima koji se boje tvoga ime-
na... Uto se otvori hram Boæji πto se nalazi u nebu i pokaza
se njegov ‘KovËeg saveza’” — ili Deset zapovijedi. (Ponovlje-
ni zakon 4,13)
Taj sud, dakle, sudi po zapovijedima koje je Bog dao na
Sinaju. A sudi mrtvima i æivima, jer kaæe da daje nagradu “i
onima koji se boje imena Boæjega”, a to su oni koji od 22.

listopada 1844. naovamo Ëuju vijest: “Bojte se Boga i podaj-
te mu slavu!”
Dragi prijatelju PerukoviÊu, na tom sudu je i Isus, “svje-
dok vjerni i istiniti”. Joπ dok je bio na Zemlji, kazao je: “Tko
god mene prizna pred ljudima, priznat Êu i ja njega pred
svojim Ocem nebeskim i pred anelima. Tko se mene odri-
Ëe pred ljudima, i ja Êu se njega odreÊi pred svojim Ocem
nebeskim.” (Matej 10,32.33; Luka 12,8.9) Presuda se izriËe
po djelima koja su zapisana u Knjizi æivota. (Otkrivenje
20,12)
U toj Knjizi je zapisan vaπ crni grijeh, dragi prijatelju.
Tamo su zabiljeæeni uzroci zaπto ste ubili onog Ëovjeka. U
toj knjizi je ovjekovjeËena toËna slika sudskih rasprava. Ta-
mo se Ëuvaju sve suze vaπih nevinih ærtava, njihovo poziva-
nje na pravdu, na vaπu savjest, na savjest sudaca. Tamo su
rijeËi kojima vas je preklinjao nesretnik kojega ste vi otje-
rali na robiju, tamo su njegovi posljednji uzdisaji. Da, pri-
jatelju, toga dana “Bog biljeæi i zapeËaÊuje, broji i raËuna,
sjeÊa se svega πto se davno zaboravilo i otvaraju se knjige
za spomen. One se Ëitaju same i u njima se nalazi karakter
svakog Ëovjeka. Svi stanovnici prolaze pokraj tog nebeskog
suca kao ovce ispod πtapa kad ih pastir prebrojava, i sva-
kom stvorenju odreuje plaÊu i biljeæi mu presudu, izreËe-
nu nad njim.” (Iz Mahsora, str. 224.226)
A kad nebeski sud zavrπi svoj posao i kad bude presu-
eno tko Êe sve imati udio u uskrsnuÊu blaæenih, tada Êe
doÊi Krist, probuditi pravednike i uzeti ih k sebi na nebo.
(1. Solunjanima 4,16.17) Nepokajani bezboænici bit Êe is-
trijebljeni ognjem. Pismo kaæe da bezboænici neÊe oæivjeti
dok se ne navrπi 1000 godina; jer Êe toliko vremena Krist
i izbavljenici suditi palim anelima i palim ljudima. (1. So-
lunjanima 4,15-17; Otkrivenje 20,5.6) Nakon 1000 godina
uskrsnut Êe svi bezboænici. Tada Êe se objaviti Boæji sudovi
i Bog Êe platiti palim anelima i nepokajanim ljudima po
njihovim djelima. Oganj s neba pojest Êe sve bezboænike, i

to Êe biti druga smrt. (Otkrivenje 20,5.11-13)
“©to se tiËe kukavica, otpadnika, odurnih stvorenja, ubo-
jica, bludnika, vraËara, idolopoklonika i svih laæaca, njihova
je sudbina u jezeru koje gori ognjem i sumporom. To je
druga smrt!” Tko se tijekom istraænog suda od 22. listopada
1844. do poËetka izlijevanja sedam zala ne nae zapisan u
Knjizi æivota, bit Êe baËen u ognjeno jezero.
Dakle, u to jezero doÊi Êe nevjernici, ubojice i laæljivci.
A vi ste, prijatelju, kao pravi nevjernik maloprije traæili li-
jeËnika koji vas je trebao utvrditi u vaπem nevjerstvu i do-
kazati vam da nema Boga koji Êe jednoga dana platiti sva-
kome po njegovim djelima. Vi ste dvostruki ubojica i laæ-
ljivac, jer ste obmanuli sud koji je osudio nevinog Ëovjeka.
Znaci u svijetu svjedoËe da se Ëas suda pribliæava kraju.
Danas-sutra aneo u nebeskom sudu otvorit Êe onu strani-
cu u Knjizi æivota, na kojoj su zabiljeæena sva vaπa mraËna
i krvava djela. I drugi aneo spreman je napisati vaπe ime
u Knjizi smrti. Ali izmeu njih stoji Isus Krist, poglavar
sveÊeniËki i vjerni svjedok, Janje Boæje koje nosi grijehe
svijeta. On vidi na vama vaπ mraËni, krvavi grijeh i rado bi
ga uzeo na sebe, opravdao vas ærtvom svojom na Golgoti i
spasio za vjeËni æivot. Zato je poslao svojega Svetog Duha
da vas dan i noÊ uznemirava zbog vaπega grijeha kako bi
vam dokazao da ste grjeπni i da nemate nade osim u Isusu
Kristu. Niste se mogli obraniti od njega. I David, koji je
sliËno zgrijeπio, htio je skriti svoj grijeh i izbjeÊi karanje
Svetoga Duha. Ali, eto, πto je morao iskusiti. KrijuÊi svoj
grijeh, vikao je: “Spasi me, Boæe: vode mi dooπe do grla.
U duboko blato zapadoh, i nemam kamo nogu staviti; u
duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi. Iznemogoh od
vikanja, grlo mi je promuklo, oËi mi klonuπe Boga mog
ËekajuÊ... (Psalmi 69,1-3) “Blago Ëovjeku kome Jahve ne
ubraja krivnju, i u Ëijemu duhu nema prijevare! Preπutjet
sam htio, al’ kosti mi klonuπe od silna jecanja... Kamo da
idem od duha tvojega, i kamo da od lica tvoga pobjeg-

nem?... Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj,
i ondje bi me ruka tvoja vodila.” (Psalmi 32,2.3; 139,7-12)
Vidite, prijatelju, Bog vas je karao dugo godina, ali vi
niste marili za to. On vas je savjeπÊu vaπom tako jako karao,
da vam se gadio i kruh i najdraæe jelo. Nestajalo je vaπega
tijela naoËigled, pribliæili ste se grobu i najzad morali ustuk-
nuti. I sad, kad ne moæete ni natrag ni naprijed, Bog je
pozvao mene da vam kaæem vaπu duænost. Ako posluπate,
Bog Êe vam se smilovati. Molite se Bogu, i pomilovat Êe vas
i vratiti vam po svojoj pravdi. (Job 33,14-30)
Sad je trenutak vaπega spasenja; moæda Êe joπ danas na
nebu biti proËitano vaπe ime i pred Boæjim sudom izredana
sva vaπa mraËna i krvava djela. Aneo smrti prolazi i ako na
gornjem pragu vaπe kuÊe ne nae znak krvi Boæjega Sina
prolivene na Golgoti, izbrisat Êe vaπe ime iz Knjige æivota.
Duh Boæji Êe odstupiti i onda ste zauvijek izgubljeni. Ne
bole vas bubrezi ni æivci, nego vas uznemirava Boæja ruka
koja vas æeli izbaviti.
— Majstore — reËe bolesnik — zaista vas je poslao Bog.
OsjeÊam da govorite umjesto Krista i da me samo vaπa rijeË
moæe uputiti pravome lijeËniku. Do vaπeg dolaska uæasno
sam se bojao posljedica svojega grijeha, ali sad osjeÊam da
Êu se izbaviti od te more savjesti Ëim odem na sud i pri-
znam svoju krivnju.
Uto je lijeËnik, koji ih je morao u poËetku razgovora
napustiti, uπao u sobu vidjeti kako je pacijentu. Kad je do-
znao πto je ovaj odluËio, htio ga je odvratiti od toga, ali mu
je bolesnik odgovorio:
— Nemojte tako govoriti, doktore. Duπevni mir vrijedi
viπe nego Ëast kod ljudi. Kako sam svojim crnim djelima
ispovijedao Sotonu pred ljudima i pred sudom, tako Êu sad
ispovijedati Krista koji me ljubi, jer sad znam da je joπ na
kriæu izbrisao moj grijeh. Posjetite me opet, kad budem u
tamnici. Znam da se iz nje neÊu viπe vratiti, ali ujedno
dolazim u slobodu iz najgore tamnice u kojoj sam godina-

ma uzdisao. Da nije doπao ovaj dragi prijatelj, ostao bih u
tamnici zauvijek. Ali sad se ne plaπim vjeËnosti ni Boga.
Isus, kojega sam prije mrzio, molio je i za me: “OËe, opro-
sti mu!” Vi me niste mogli utjeπiti, niste mi mogli kazati
neπto sigurno. Kad bi u bezvjerstvu bilo neπto sigurno, na-
πao bih u njemu mir, pa makar nikad ne priznao svoj zlo-
Ëin. Ali Bog je pretvorio naπu mudrost u ludost. Hvala Bo-
gu, sad æelim iÊi putem vjere i mira.
Bolesnik se duπevno oslobodio unutarnjih borbi i pri-
javio se vlastima. Osuen je, i nakon nekoliko godina umro
je na robiji.
Dok je leæao u tamnici, jednoga dana posjetio ga je
doktor RankoviÊ da ga malo ohrabri.
— Gospodine doktore — rekao mu je robijaπ — nikad
nisam bio tako sretan kao πto sam sad. A koliko sam se
muËio! Æelio sam sebi smrt, ali smrt nakon koje nema us-
krsnuÊa i nikakvog suda. Danas, meutim, Ëeznem za æi-
votom u kojemu se viπe neÊe vidjeti ni najmanji trag mojega
nekadaπnjeg æivota. Isus Krist je moj izbavitelj i ja imam
svoju radost u Njemu. Moje poniæenje i sadaπnji robijaπki
æivot ne Ëine me ni najmanje nesretnim. Potpuno sam
zadovoljan. Nikad nisam tako slatko spavao kao πto spavam
sad. Mirna savjest je najmekπi jastuk, vjerujte mi, gospodi-
ne doktore.
LijeËnik ga je samo gledao i nije mogao vjerovati svojim
uπima. Kako Ëovjek moæe biti zadovoljan kad je liπen slobo-
de, Ëasti i svake udobnosti? ©to se to dogodilo s tim Ëovje-
kom, kakve su to tajanstvene sile kojima je majstor Janko
utjecao na nj da se sad osjeÊa tako sretnim, a na njegovom
bi mjestu svatko drugi oËajavao?
Tako je taj nesretnik stigao do svijetlih visina. A ti?
41
BEZBOÆNI LIJE»NIK
— Majstore, zvao sam vas jer vi ste jedini Ëovjek u gra-

du koji mi moæe pomoÊi. Otkad se odigrao sluËaj s gospo-
dinom PerukoviÊem, ni ja se ne mogu nikako smiriti. Vjerujte
mi, sav sam bolestan i ne nalazim lijeka za svoju bolest. Ne
mogu jesti niti spavati; izgubio sam svaku radost. Prije sam
bio potpuno siguran da nema Boga niti suda nakon smrti i
Ëesto sam se u duπi slatko smijao vaπoj naivnoj vjeri koju
ste otkrivali propovijedanjem onih biblijskih bajki o Kristu,
Njegovom dolasku, o uskrsenju mrtvih i vjeËnom æivljenju
na nekoj obnovljenoj Zemlji. Ali sluËaj gospodina Peruko-
viÊa sasvim je uzdrmao moju dosadaπnju uvjerenost. Ta ne-
sigurnost me izjeda takvom snagom da sam veÊ sasvim ma-
laksao. Evo, dva dana ne mogu ustati iz kreveta. Majstore,
otkud vam ta nepokolebljiva uvjerenost da je sve tako kako
vi vjerujete? Kako ste mogli uvjeriti onog nesretnika u svoje
nazore, pa se sâm prijavio vlastima, a liπenje slobode sma-
trao osloboenjem? To viπe nije obiËna vjera, tu zacijelo
postoje jaki argumenti kad Ëovjek moæe takvo πto uËiniti.
Ne puπtam vas iz kuÊe dok mi ne razjasnite tajnu svoje
vjere, temelj na kojemu je izgraena. Govorite, molim vas,
i pomozite mi!
— Gospodine doktore, vi znate da sam ja neπkolovan
Ëovjek. Sve πto znam nalazi se u Svetom pismu i u knjigama
koje sam prouËavao. Stoga vam mogu samo kazati ono πto
sam naπao u njima ili doæivio u svojim iskustvima. BuduÊi
da ste proπli kroz mnoge πkole, lako Êete prosuditi odgo-
varaju li moje spoznaje istini. Boæja ljubav je napisala dva
pisma ljudskom rodu, a to su Stari i Novi zavjet. Bog otkriva
nesretnim ljudima put kojim trebaju poÊi da bi ponovno

mogli postati Boæja djeca, kao πto su bili i stvoreni.
— Prijatelju Janko, sve je to lijepo kazano, ali gdje su
dokazi koji mogu uvjeriti i duπu i razum da je ta knjiga
zaista Boæja i sveta?
— Doktore, ako hoÊete doznati je li neko jelo dobro i
zdravo, morate ga uzeti i pojesti. U ustima Êete osjetiti godi
li vaπoj duπi, a posljedice tog jela na vaπ organizam uvjerit
Êe i vaπ razum je li to jelo dobro ili nije. Zar nije tako?
— Tako je! A kako moæemo primijeniti to pravilo i na
Sveto pismo?
— Evo kako. Kad su Isusu predbacivali da Njegov nauk
nije od Boga, On je dao jedno pravilo za cijelo Sveto pismo,
po kojemu se moæe sasvim sigurno utvrditi je li od Boga ili
je od ljudi. On reËe: “Moja nauka nije od mene — odgovori
im Isus — nego od onoga koji me je poslao. Ako tko htjedne
vrπiti volju njegovu, znat Êe da li je moja nauka od Boga ili
ja govorim sam od sebe.” Tako Ëitamo u Ivanu 7,16.17. i
Luki 24,25. I joπ je kazao Gospodin u Izaiji 48,18.22: “O, da
si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreÊa bi tvoja bila,
a pravda tvoja kao morski valovi!... Nema mira opakima!”
Sjetite se gospodina PerukoviÊa. On je prigrlio Sveto
pismo kao Boæju RijeË i odluËio vrπiti volju te Boæje knjige.
Tako je iskusio da je ta knjiga Boæja. »im je odluËio Ëiniti
ono πto ga uËi ta knjiga, potpuno se smirio i taj mir je
ostao izvor zadovoljstva Ëak i u zatvoru. Njegov mir je za-
ista velik i dubok, silan kao rijeka. Meutim, vi odbacujete
Sveto pismo, ne moæete odluËiti da Êete dræati zapovijedi
Boæje, paziti na upute Svetog pisma. I πto je posljedica?
Gospodin reËe: “Nema mira opakima.” Je li tako kako kaæe
Sveto pismo?
— Da, da, dragi Janko, sluËaj gospodina PerukoviÊa ne
da mi spavati. To su Ëudnovate stvari. Ipak, to moæe biti
sluËajnost, jer mnoπtvo ljudi ovdje i svuda po svijetu ne
nalazi baπ niπta osobito u tom takozvanom Svetom pismu.
BEZBOÆNI LIJE»NIK 43
Dosta su prelistavali tu knjigu, znaju sve njezine glavne

izreke napamet, piπu o njima debele knjige, a ipak su ostali
ono πto su bili.
— Doktore, tisuÊama godina svijet je gazio po atomima
ne znajuÊi za njihovu golemu silu i nemajuÊi nikakve koristi
od njih. Samo neki osobiti, da tako kaæem Bogom nadah-
nuti znanstvenici, nasluÊivali su i ispitivali tajnu atoma i
tako svijet danas vidi prve plodove te nepokolebljive vjere.
Ipak, nema te atomske sile koja bi mogla promijeniti ljud-
sku narav, vratiti ljudskom rodu mir i zadovoljstvo. Samo
sila Boæje RijeËi u sva vremena mogla je to Ëiniti. Prorok
Jeremija rekao je odavno, prije 2500 godina: “Nije li rijeË
moja poput vatre — rijeË je Jahvina — i nije li sliËna malju
πto razbija peÊinu?” (Jeremija 23,29)
I sama Crkva priznaje da je moÊ Svetoga pisma silna
kad se Ëita po pravilu kojega se pridræavaju adventistiËki
krπÊani. U jednom katoliËkom listu koji je izlazio u blizini
Monaka, u broju od veljaËe 1925. godine naπao sam Ëlanak
iz kojega sam prepisao ovaj odlomak:
“Djevojka iz nekog zabaËenog seoceta u bavarskoj πumi
sluæila je nekoliko godina u gradu. Ondje su je adventisti
upoznali s biblijskom istinom i tako je postala oduπevljena
privræenica tog nauka. Djevojka je ostala moralna, bijaπe
vjerna i plemenita, a kod svojih poslodavaca veoma omilje-
na. Poslije se udala za adventista. Otad njezina zabaËena
kuÊa postade okupljaliπte onih koji su prihvatili adventistiË-
ki nauk. Moæemo sasvim otvoreno kazati — zar da u tako
lijepoj, Ëistoj, urednoj seoskoj kuÊi, u kojoj vlada slobodo-
umnost bez ikakvog lukavstva, u kojoj se gaji ljubav prema
bliænjemu, u kojoj se pjevaju krπÊanske pjesme i u kojoj ne
padne nijedna sablaænjiva rijeË, nema neËeg privlaËnog za
ostale mlade ljude? Tako se ondje poËeo okupljati krug
mladih ljudi koji su tamo traæili i naπli πto su htjeli: zabavu
u kojoj se nisu zbijale nepristojne πale, razgovor u kojemu
se nije mogla Ëuti ruæna rijeË, skup na kojemu se moglo
govoriti i o najdubljim osjeÊajima πto pokreÊu ljudsku du-

πu, dakle o unutraπnjosti duπe i kako se moæe ljubiti Isus.
U naπem katoliËkom krπÊanstvu ima i takvih dragocjenosti,
ali ih mi ne poznajemo.
Æupnik nam je pripovijedao da se AdventistiËka crkva
dræi uzajamno. Ako se netko razboli, ostali ga posjeÊuju,
donose mu πtogod, pomaæu svakome tko padne u nevolju.
Ostane li netko bez posla, pomaæu mu iz zajedniËke blagaj-
ne. UopÊe je kod njih poærtvovnost velika.
Takav æivot, po propisima vjere i duhu vjere, kod jedne
obitelji u blizini Nürnberga osobito je pokazao koliko se ta
obitelj razlikovala od ostalih katolika. Nekom je mladiÊu
njegov ratni drug skrenuo pozornost na adventiste i on
postane uvjereni pristaπa te vjere. Od dana kad je stupio u
AdventistiËku crkvu u njemu se dogodio Ëudan preokret.
Dotad je bio grub, neotesan, drzak, obijestan, æenskar, ne-
posluπan, nepokoran roditeljima i osoran; a sad postade
miran, sreen, moralan, dareæljiv, protivnik svih prostaËkih
i nevaljalih razgovora i πala. Taj preokret toliko je utjecao
na njegovoga brata da je i on, na veliku majËinu æalost,
pristupio adventistima.
Jednoga dana majka ih oπtro napadne zbog njihovog
otpada od katoliËke vjere. Umjesto da plane i joπ oπtrije
odgovori, umjesto da majku drsko napadne i da se s njom
svaa, stariji odgovori blago, u svoje i uime mlaeg brata:
‘Majko, znamo da ne odobravaπ naπ prijelaz, ali gledaj,
mi smo sretni. Vidjela si da smo obojica postali sasvim
drugi ljudi. Zar nije tako?’
Majka je to potvrdila sa suzama u oËima.
‘Moæeπ nas grditi, karati, zlostavljati, Ëak nas smijeπ i
tuÊi. Majko, s tvojega stanoviπta to je pravo. Sve primamo
bez ijedne rijeËi, ali ne moæemo æivjeti drukËije, nego prema
naπem sadaπnjem uvjerenju.’
Takve mladiÊeve rijeËi, a to mi je sve majka pripovije-
dala, zaista zasluæuju pohvalu.
Treba nam biti jasno: taj nauk djeluje i pridobiva pri-

staπe zato πto adventisti æive prema svojoj vjeri i ne nose
svoje vjerovanje samo u ustima i na krsnom listu, nego ga
zaista primjenjuju u æivotu.”
— Vidite, doktore, ne samo u naπem gradu, veÊ i u
drugim zemljama, pa i u Bavarskoj πumi oko Nürnberga i
kamogod je stigao Isusov nauk, svuda se redaju dokazi da
je istina πto je rekao Isus: “Ako tko htjedne vrπiti volju
njegovu, znat Êe da li je moja nauka od Boga ili ja govorim
sam od sebe.”
— Dobro, majstore Janko, osjeÊam da Êu prije ili poslije
ustuknuti pred tim Ëudnovatim naukom, jer Êu inaËe po-
ludjeti od ovog uæasnog nemira u duπi. Ali kako Êu se po-
miriti s miπlju da je baπ sve πto piπe u tom Svetom pismu
Boæja RijeË, kad tamo ima tako Ëudnih, Ëesto smijeπnih i
glupih opisa? Primjerice, u Knjizi proroka Daniela piπe o
nekim nemanima sa Ëetiri krila i Ëetiri glave, o rogu koji
govori, proganja ljude i mijenja zakone. U Otkrivenju ima
joπ Ëudnovatijih biÊa. Tamo se opisuje ista zvijer, ali ima
sedam glava, a na zvijeri sjedi bogato nakiÊena bludnica itd.
Kako mogu lagati ljudima da ja, lijeËnik, vjerujem kako je
ta knjiga Boæja i sve πto u njoj piπe da je sveta Boæja istina,
potrebna za naπe spasenje?
— Dragi doktore, zar niste odmah primijetili da su to
samo simboli? Zar ste se prije stidjeli dræavnog grba samo
zato πto se na njemu nalazio dvoglavi orao? Kakve Ëudno-
vate i neprirodne tvorevine moæete naÊi na mnogim grbo-
vima, a oni kojima pripadaju ni najmanje se ne stide prizna-
vati te simbole svojima. To πto vam u Svetom pismu izgleda
Ëudno, smijeπno i glupo, to su simboli. O zvijerima u Knjizi
proroka Daniela piπe: “One Ëetiri goleme nemani jesu Ëetiri
kralja koji Êe se diÊi na zemlji... »etvrta neman bit Êe Ëetvr-
to kraljevstvo... A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat
Êe deset kraljeva, a iza njih Êe se podiÊi jedan drugi, razliËit
— ... i oborit Êe tri kralja.” (Daniel 7,17.23.24)
Ta kraljevstva bila su Babilon, Medoperzija i Makedo-

nija (GrËka). Povijest nas obavjeπtava da je nakon GrËkog
slijedilo Rimsko Carstvo.
Otvorite sad Otkrivenje 17. poglavlje. Tu Ivan opisuje
Ëetvrtu zvijer iz Daniela 7, jer i ova ima deset rogova, samo
πto ovdje umjesto roga ta zvijer nosi æenu na svojim leima.
Osim toga, Ivanova zvijer ima i sedam glava.
U jeziku Svetog pisma “æena” uvijek simbolizira Crkvu;
Ëista, nevina æena simbolizira vjernu Crkvu Boæju, bludnica
pak nevjernu. A πto simboliziraju glave, to nam kaæu 9. i 10.
redak: “Sedam je glava sedam gorâ na kojima Æena sjedi. To
je i sedam kraljeva, od kojih su petorica pala, jedan æivi, a
posljednji joπ nije doπao. Kada doe, treba da ostane samo
kratko vrijeme.” Osamnaesti redak kaæe da Æena simboli-
zira i Veliki grad koji je tada imao vlast nad kraljevima
zemaljskim. U 12. i 13. retku apostol Ivan kaæe da u danima
kad je pisao Otkrivenje joπ nije bilo onih deset kraljeva, i
da Êe primiti vlast zajedno s tom zvijeri koja je predoËena
osmom glavom i æenu na leima.
Sad kaæite, doktore, koji grad je veÊ u danima apostola
Ivana bio sazidan na sedam breæuljaka i vladao Zemljom?
— Pa to je bio Rim.
— Je li taj Rim imao uvijek samo kraljeve ili je zvijer,
koja simbolizira Rim i njegovo Carstvo, tijekom stoljeÊa
imala razliËite glave?
Prvo su vladali u Rimu kraljevi, onda konzuli, katkad
diktatori, neko vrijeme decemviri, dvaput triumviri, carevi,
pa viπe od tisuÊu godina pape RimokatoliËke crkve. Istina,
nakon pada careva kao sedma glava u Rimu trebali su vla-
dati egzarsi, ali su ih preduhitrili pape. Tako su pape, iako
osmi po redu, postali sedma glava Rima.
— Ali, majstore, pa to su glave koje spominje apostol
Ivan u Otkrivenju 17!
— Da, da, nov dokaz da povjesniËari znaju pisati povi-
jest unatrag, a proroci su pisali povijest o dogaajima koji
su bili joπ u dalekoj buduÊnosti. Vidite kako je Ivan toËno

opisao politiËku igru koja se odigrala 476. godine u Rimu!
Egzarsi nisu uspjeli biti sedma glava Rima, papinstvo se
pokazalo jaËom silom. Ivan je vidio da Êe “æena”, tj. Crkva
zavladati na leima Rima. Ona to sasvim otvoreno prizna-
je. Kanonik Stroj piπe: “Otkada carevi nisu viπe stanovali u
Rimu, vaænost i moÊ papa rasla je i mnoæila se svakim
danom viπe...”
A kako se ispunila rijeË u Otkrivenju 17,13: “Ovi (novi
gospodari Rimskog Carstva) su svi sloæni da predadnu Zvi-
jeri i svoju silu i svoju vlast”, koja je, po 11. retku, bila
osma, ali je, zahvaljujuÊi svojoj mudroj politici, postala se-
dma po redu.
Novi gospodari Zapadne Europe bili su Franci, Anglo-
sasi, Alemani, Burgundi, Zapadni Goti, Svevi, Langobardi,
Heruli, Vandali i IstoËni Goti. Svi ti narodi prihvatili su
arijevsko krπÊanstvo i bili smrtni neprijatelji Rima i njegove
Crkve. Ali zastupnici Rima su pridobili Franke za svoju
vjeru. Oruæje Franaka uspjelo je obratiti na katolicizam na-
rode Zapadne Europe. Zato piπe kardinal Cezar Baronij: “U
ono vrijeme, kad je izgledalo da se Rimska crkva nalazi na
rubu propasti, baπ tada doπli su kraljevi sa sjevera darovati
joj svoje dræave.” Evo, jedno doslovno ispunjenje viπe!
U Danielu 7,24 kazano je da Êe mali rog ili, prema
Otkrivenju 17 — æena, odstraniti tri roga ili dræave. Prvi rog,
koji je pao nakon 476. godine, bili su Heruli (493.), drugi
su bili Vandali (534.), a treÊi IstoËni Goti. Oni su dobili
smrtni udarac 538. godine. Ta tri naroda bili su æeljezni
obruË koji je sputavao duhovnu vlast rimskih papa. Taj
obruË je nestao 538. godine.
Prema Danielu 7,24.25 Bog raËuna duhovnu prevlast
rimskog pape od vremena uklanjanja tih triju rogova, dakle
od 538. godine. U Danielu 7,25; 12,6.7; Otkrivenju 12,6.14
i 13,5 rijeË je o 1260 godina, koliko je trajala papinska
prevlast. Evo dokaza da svi ti razliËiti izrazi — tri i pol vre-
mena, 1260 dana, 42 mjeseca — znaËe 1260 godina. U Otkri-

venju 12 i 13 rijeË je o istoj sili i istom njezinom utjecaju,
o proganjanju Boæje djece. U Otkrivenju 12,6 piπe da Êe
progonstvo trajati 1260 dana; u 14. retku ne kaæe 1260
dana, veÊ tri i pol vremena, a u Otkrivenju 13,5 kaæe se 42
mjeseca.
Kad 1260 dana podijelimo na 42 mjeseca, dobijemo 30
dana po mjesecu. Prema tome, proroËka godina ima 12 x
30 dana = 360 dana, a tri i pol vremena ili godina jesu 360
+ 360 + 360 + 180 = 1260 dana. A 42 mjeseca po 30 dana
takoer je 1260 dana. BuduÊi da je po pravilu u Ezekielu
4,6 svaki proroËki dan jedna godina, svaki proroËki mjesec
ima 30 godina i svaka proroËka godina 360 godina. Prema
tome, 42 mjeseca su 1260 godina. I tri i pol vremena su
1260 godina.
Na pitanje kad Êe biti kraj te straπne sile, prema Dani-
elu 12,6.7 aneo je odgovorio da 1260 godina doseæu toË-
no do kraja te sile. Godine 538., prvom i odluËujuÊom
pobjedom nad IstoËnim Gotima stavljen je kamen temeljac
duhovnoj prevlasti papinskog Rima na Zapadu. RaËunajmo
sad 1260 godina. Tako je zaista i bilo. Godine 508., kad je
papu u Rimu joπ sputavao obruË Vandala i IstoËnih Gota,
franaËki se maË osilio i poËeo uvelike uspostavljati u Eu-
ropi katoliËku vjeru. Tek 538. godine, prvom i odluËnom
pobjedom nad IstoËnim Gotima postavljen je kamen teme-
ljac papinoj duhovnoj prevlasti u samom Rimu.
Godine 508. + 1290 i 538. + 1260 godina vode nas do
1798. godine. Doktore, u Otkrivenju 13,3 piπe o sedmoj
glavi Rima, dakle o papinskoj: “I vidio sam jednu od njezi-
nih glava kao smrtonosno ranjenu.” Kaæite mi, moæe li se to
odnositi na papinski Rim, je li on dobio smrtnu ranu pri
kraju 1290 ili 1260 godina, dakle 1798. godine? Je li te
godine izvrπena na tom Rimu presuda 10. retka: “Tko je
odreen za ropstvo, ide u ropstvo; tko je odreen da pogi-
ne od maËa, od maËa mora poginuti”?
— Majstore, ovdje mi se otkrivaju stvari i ne znam πto

bih kazao. Te spoznaje proroka o buduÊim dogaajima jed-
nostavno zapanjuju. Ti ljudi nisu mogli sami od sebe znati
takve stvari. Koji im je um otkrio te velike stvari?
— Doktore, apostol Petar vam daje odgovor na to:
“Kristov Duh — koji bijaπe u njima — kad je unaprijed na-
vjeπÊivao Kristu odreene patnje i proslavljenje πto Êe doÊi
poslije njih, bijaπe im objavljeno da nisu za sebe same,
nego za vas iznijeli ono πto su vama sada, uz pomoÊ Duha
Svetoga πto je poslan s neba, objavili propovjednici Rado-
sne vijesti i u πto aneli æele zaroniti.” Dakle, Duh Onoga
koji je obeÊao vjernima: “Ja sam s vama u sve dane do
svrπetka svijeta!”
— O, majstore, pa samo tako moæe biti. Da, Rimska
crkva je prolila mnogo, mnogo krvi. Ovdje imam povijest
slovenskoga naroda, koju je objavila Mohorjeva druæba. Evo,
tu piπe: “Nije lijepa Ëinjenica da je ponegdje u naπim kra-
jevima πirenje krπÊanstva bilo udruæeno s vojnim pohodi-
ma.” Slovenski duhovnik i pjesnik Simon GregorËiË po-
tvruje da je prilikom pokrπtavanja naπih djedova teklo mno-
go krvi. Dalje, povijest je zabiljeæila straπne dane krvave
inkvizicije. I ona straπna vremena izazvala su najzad Francu-
sku revoluciju, grozne dane krvave odmazde, dane kad se
toj Crkvi i njezinom vjernom krvniku i pokrovitelju, fran-
cuskom kralju, nemilosrdno sudilo i presudilo.
— Vidite, doktore, i to se dogodilo toËno 1260 godina
nakon treÊeg uniπtenja, uniπtenja IstoËnih Gota, 538. godi-
ne! Ipak, to joπ nije vrhunac svega proroËkog sveznanja. ©to
se trebalo dogoditi u svijetu u vrijeme kad je Francuska
revolucija poËela izvrπavati presudu iz Otkrivenja 13,10 nad
zvijeri Rima?
»itajmo Otkrivenje 13,11-18:
“Potom opazih drugu Zvijer gdje izlazi iz zemlje: imala
je dva roga kao u janjeta, a govorila je kao zmaj. Svu vlast
prve Zvijeri ona vrπi u njezinoj sluæbi i Ëini da se zemlja i
njezini stanovnici klanjaju prvoj Zvijeri kojoj bî izlijeËena

smrtonosna rana. Ona Ëini velika Ëudesa, tako da i vatru s
neba spuπta na zemlju naoËigled ljudi, i zavodi stanovnike
zemlje Ëudesima koja su joj dana da ih Ëini u sluæbi Zvijeri,
svjetujuÊi stanovnicima zemlje da naprave kip Zvijeri koja
bî ranjena maËem, ali ostade na æivotu. »ak joj je bilo do-
puπteno da udahne æivot kipu Zvijeri, tako da kip Zvijeri
progovori i prouzrokova da se pobiju svi ‘koji se ne htje-
doπe pokloniti kipu Zvijeri’. Ona Ëini da svi — mali i veliki,
bogati i siromaπni, slobodni i robovi — udare sebi æig na
desnicu i na Ëelo i da nitko ne moæe ni kupiti ni prodati ako
nema udaren æig: ime Zvijeri ili broj njezina imena.”
Sad mi kaæite, doktore, buduÊi da znamo kako u proro-
Ëanstvima zvijeri simboliziraju dræave, koja je velika dræava
bila osnovana 1789. godine, kad je Francuska revolucija
poËela zadavati smrtne udarce zvijeri Rima?
— Majstore, ne mogu viπe. Pa nisam ni sanjao da u
Bibliji ima takvih otkrivenja. Otvorite prozor, pustite zraka
unutra. PriËekajte malo, da se smirim... Sad... Majstore, daj-
te mi ruku, kao da me hvata neki strah. Ta druga zvijer, to
moæe biti samo Amerika. Da, 1789. godine, kad je poËela
Francuska revolucija, papinstvo je poËelo padati, a nastale
su Sjedinjene AmeriËke Dræave i dobile prvog predsjednika
Georgea Washingtona. A ona dva roga kao u janjeta, da, da,
to je Amerika, jer ta dræava ima toËno dva glavna znaka:
protestantizam i demokraciju! Kao da je najkrπÊanskija i
najËovjekoljubljivija, a zapravo... dobro je kazao Ivan: Ame-
rika misli, govori i radi kao stari zmaj — Sotona — traæi samo
vlast nad svijetom.
— Tako je, doktore. Biblija kaæe da Êe Amerika, unatoË
tim znakovima poboænosti i humanosti, Ëiniti πto ne valja,
sve ono πto je Ëinila i prva zvijer — papinstvo. UËinit Êe da
njezini narodi i svi do kojih dopre njezin utjecaj naËine kip
ili kopiju prve zvijeri, da se toj zvijeri poklone i prime
njezin æig, znak i broj.
— Majstore, sad mi se neπto otkriva. Onaj tko nadah-

njuje Amerikance i utjeËe na njih æeli da Amerika oponaπa
papinstvo i prihvaÊa njegove ideale. Kad sam 1896. bio
poslovno u Kölnu, Ëitao sam “Kölnische Zeitung” od 13.
srpnja iste godine. Ponio sam te novine. Otvorite, molim
vas, desnu ladicu pisaÊeg stola. Tamo je nekoliko Ëasopisa,
meu njima i taj broj. E, to je. Evo πto piπe: “Papa Leon
XIII. uputio je u svojemu pastirskom pismu od 7. rujna
1885. katolicima u Americi ove rijeËi: ‘Svaki katolik duæan
je aktivno suraivati u politiËkom æivotu Amerike, zauzeti
neko utjecajno mjesto kako bi se postigao nadzor nad zako-
nodavstvom i promijenio ustav Amerike, da bude vjerna
kopija katoliËkih naËela.’”
— Vidite, doktore! A glede æiga, evo πto Gospodin kaæe
u Ezekielu 20,12: “... dadoh im i svoje subote, kao znak
izmeu sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih po-
sveÊujem!” Dakle, Boæji znak ili æig je subota. A znate li πto
je utjecaj Rima veÊ postigao u Americi? VeÊ 10. srpnja (29.
veljaËe) 1892., dakle samo 7 godina nakon onog papinog
pastirskog pisma, ameriËki kongres je poslije glasnog Ëita-
nja Izlaska 20,8-11 izglasovao da se nedjelju treba smatrati
“krπÊanskom subotom” i da mora biti strogo svetkovana.
Utjecajem Rima i mijeπanjem ameriËkih katolika u zako-
nodavstvo i opÊu politiku Sjedinjene Dræave Êe se prekrojiti
tako da budu vjerna kopija ili kip papinstva i uzdignut Êe
papin ugled i moÊ — da ga njezini narodi poπtuju kao Kri-
stovog namjesnika, latinski VICARIUS FILII DEI, po Pismu
666. Doktore, sad vidite da proroËanstva Svetoga pisma
nisu prazne bajke, veÊ nepobitne istine. ProroËki sat nije
trebalo nikad navijati, nikad popravljati, kazaljke njegove
nikad ispravljati. U Danielu 12,4.9 aneo naziva ovo naπe
vrijeme “vremenom svrπetka”. Sami ste iskusili i vidjeli kako
Bog radi da bi naveo Ëovjeka da se odluËi hoÊe li sluæiti
Njemu, sluπati Ga i promijeniti æivot, ili Êe sahraniti svoje
srce i ostati bez mira i spokoja. ©to Êete vi uËiniti? Bog vas
traæi. Znate πto je Bog uËinio s gospodinom PerukoviÊem.

Ja vam nisam dosaivao, nego vam vaπa savjest nije dala
mira dok me niste pozvali da vam svjedoËim o najpouzda-
nijoj proroËkoj rijeËi i posljednjem vremenu, Ëiji poËetak je
ona tako toËno odredila. Uvjerili ste se da Sveto pismo go-
vori istinu, da je ono Boæja RijeË. ©to Êete sad uËiniti? ©to
Êete odgovoriti Bogu koji vas traæi, jer vas ljubi i ne æeli da
i nadalje æivite u nemiru i najzad propadnete? Da, Bog vas
ljubi.
— Majstore, dragi prijatelju! Da, Sveto pismo nije knjiga
bajki. Ono je Boæja RijeË, ono govori istinu. Pogodilo je
moje srce i uËinilo da sam spreman poÊi za Kristom. Budite
tako ljubazni i pomolite se Bogu da preporodi moje srce,
usadi u nj svoj sveti Zakon i posveti moj duh, duπu i tijelo
da bih i ja, zajedno s prorokom Danielom, s gospodinom
PerukoviÊem i sa svom Boæjom djecom mogao imati udio u
prvom uskrsnuÊu i Kristovoj vjeËnoj slavi. Znam da Êu ima-
ti velikih poteπkoÊa. Moja Êe se supruga buniti kad budem
æivio po Svetom pismu, prijatelji Êe me ismijavati, svijet Êe
me prezreti. Ali neka Bog bude milostiv prema meni grjeπ-
niku, jer ne mogu drukËije. Æelim naÊi mir, kao πto ga je
naπao gospodin PerukoviÊ. Nisam zloËinac kao on πto je
bio, ali sam ipak zlikovac, jer sam njega i druge uvjeravao
da nema Boga i tako im dao slobodu da Ëine πto ne valja.
Nisam mislio da Êe netko od njih zavrπiti tako æalosno. Bog
neka mi oprosti, a ja Êu ubuduÊe upotrijebiti sve svoje
snage da bi ljudi naπli Boga i sluæili Mu.
53
ISPOVIJED U»ITELJA VLADE
Svatko u gradiÊu poznavao je i volio starog uËitelja Vla-

du. Njegova je majka æeljela da postane sveÊenik. IspoËetka
je i on to htio. Ali poslije, u viπim razredima gimnazije,
teorija o evoluciji iz temelja je pokolebala njegovu vjersku
uvjerenost te nije htio u bogosloviju, veÊ je upisao uËitelj-
sku πkolu. Uspjeπno je zavrπio studije i dobio lijepo namjeπ-
tenje. Oæenio se djevojkom iz vrlo ugledne, poπtene i dobre
kuÊe. Brak je bio sretan, izrodili su tri sina i kÊer. Æivjeli su
sretno, kao u malom raju. Djeca su zavrπila studije i, kad je
sve najbolje napredovalo i izgledi za buduÊnost bili najpo-
voljniji, buknuo je svjetski rat i uniπtio im sreÊu. Dva sina
su poginula na ratiπtu, mlai je podlegnuo patnjama u za-
robljeniπtvu, kÊi je pokosio tifus, a majci je od tuge puklo
srce. Tako je dobri uËitelj Vlado ostao potpuno sâm, bez
ikoga na svijetu.
Otad se gospodin Vlado potpuno promijenio. Rijetko
bi izlazio meu ljude, jedva ga se moglo vidjeti na ulici,
uvijek zamiπljenog. Duboka tuga i posljedice usamljenosti
zarezale su znake u njegovo nekad tako svijetlo lice.
Jednoga dana gospodin Vlado pozove majstora Janka k
sebi. Majstor se malo uznemirio razmiπljajuÊi πto bi taj po-
ziv mogao znaËiti. ©to Êe on, krπÊanin, kod gospodina Vla-
de koji o krπÊanstvu nije htio Ëuti ni dok mu je sreÊa bila
sklona, a poslije se oËitovao da mrzi sve πto podsjeÊa na
Boga? Sa zebnjom u srcu poπao je k starom uËitelju.
— Aaa, vi ste, majstore Janko. Dobro doπli!
— Dobar dan, gospodine Vlado. Evo me! Zvali ste me.
Kako vam mogu pomoÊi?
— Baπ vam hvala, majstore, πto ste doπli. Molim vas,

sjednite i sasluπajte me. Imajte strpljenja sa mnom. Star
sam, pa onda ovako sâm, nikog od svojih. Muka! Znate,
sluËaj s PerukoviÊem i doktorom RankoviÊem uËinio je da
sam i ja izgubio ravnoteæu. Vi znate da su moja æena i djeca
bili od srca poboæni i dobri. Njihov æivot mnogo je utjecao
na mene, u srcu sam se i ja poËeo vraÊati Bogu, ali onda me
snaπla ona nesreÊa i poruπila i ono malo vjere u meni. Po-
stao sam neprijatelj Boga i krπÊanstva. Ali njihova je vjera
ostala. Posljednje rijeËi sinova s bojiπta bile su: “Tata, odav-
de nema povratka, svi koji smo ovdje moramo poginuti. Ali
Isus ostaje i o svojemu dolasku On Êe nas probuditi. Tata,
æivi za Krista, pa Êemo se u onaj dan ponovno sastati i
zauvijek ostati zajedno.” SliËno glasi posljednje pismo mla-
eg sina. Kad je bila na samrti, kÊi se oprostila s nama
rijeËima: “Dovienja, draga mama, dovienja, dragi moj ta-
ta!” A i kad je moja æena nakon toga osjetila da Êe poÊi za
djecom, kad njezino napaÊeno srce nije moglo izdræati pri-
tisak tolike boli, zagrlila me s toliko ljubavi i dugo πutjela.
Onda je jedva Ëujno rekla: “Vlado, ti ne znaπ, ali ja znam da
te Isus jako ljubi. Kad je bio najpotrebniji uËenicima, napu-
stio ih je, umro, uskrsnuo i uznio se na nebo. Samo tako je
mogao oæiviti u njima pravo krπÊanstvo koje je postalo utje-
ha i spasenje milijunima ljudi. Da ti je Bog ostavio tu zemalj-
sku sreÊu, ti bi u njoj utonuo i zauvijek propao. Sad Êeπ
æaliti za njom i u tebi Êe se probuditi æelja da se joπ jednom
vidimo. Tako Êeπ naÊi Boga, naÊi Êeπ Spasitelja i najzad Êeπ
opet naÊi nas, svoje najmilije. Vlado, moja posljednja rijeË,
najdraæe πto postoji, ta rijeË neka te vodi i uËini da se
ponovno vidimo: “Dovienja o Kristovu dolasku, moj Vla-
do!”
S tim rijeËima moja dobra æena je izdahnula. I, majsto-
re, taj njezin posljednji pozdrav: “Dovienja!” prati me da-
nju i noÊu. Njezine su me rijeËi zaista nagnale da svoje
nazore o postanku svijeta podvrgnem ponovnom ispitiva-
ISPOVIJED U»ITELJA VLADE 55
nju. Sjetio sam se kako smo uËili da se svaka tvar moæe

rastaviti na molekule, a ovi u atome, da je, primjerice, jedan
atom vodika teæak 0,000.000.000.000.000.000.002 kilogra-
ma. Kakva je to teæina, kako to predoËiti? Evo kako. Promjer
jednog atoma kisika iznosi tisuÊu milijuntih dijelova jednog
milimetra, a u prostor od Ëetiri milijunta dijela jednog mi-
limetra moæe se smjestiti 60 milijuna atoma kisika ili 210
milijuna atoma vodika! Atomska fizika uspjela je rastaviti
atome na protone, elektrone i neutrone. Protoni i neutroni
Ëine jezgru tog nevidljivog neËega, a elektroni i nisu viπe
nekakvo neπto, veÊ samo gibanje svjetlosnog etera πto kruæi
nevjerojatnom brzinom oko nevidljive jezgre koju Ëine pro-
toni i neutroni. Dakle, elektroni su poËetak svega πto po-
stoji. Vidite, majstore, tako je znanost najzad primorala sva-
koga tko se u nju uzda da vjeruje u ono πto se ne vidi, πto
je nevidljivo! Pa kad je tako, onda je sto posto istina, sto
posto suvremeno i sto posto toËno ono πto kaæe i Sveto
pismo: “Vjerom doznajemo da je svijet stvoren Boæjom rijeË-
ju, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga.” (Hebre-
jima 11,3) Dalje, znanost je dokazala da je svjetlosni eter
poËetak svega πto postoji i æivi. A to je i prvi nauk πto nam
ga otkriva Sveto pismo, jer u Postanku 1,3 piπe: “U poËetku...
bi svjetlost!”
Dalje, u fizici smo uËili da bez sile ne moæe biti nikak-
vog kretanja, gibanja ili titranja. ©to to znaËi? Da je prvo
morala biti sila, pa onda tek svjetlosni eter i njegovo titra-
nje! LogiËno rasuivanje kaæe nam da nema ni sile ako ne-
ma inicijative, a ona moæe doÊi samo od duha ili uma koji
je umio dati takvu silu da se stvori svjetlosni eter. Pa onda
elektron, nositelj tog svjetlosnog etera, pa jezgra, iako ne-
vidljiva, onda organizacija svjetlosnog etera, elektrona, pro-
tona i neutrona u prvo, iako joπ nevidljivo neπto πto je
moglo postati osnova poËetka tvari iako takoer nevidljive
— naime, atoma. Atomi su osnova nevidljivih molekula, a
molekule osnova prve vidljive tvari ili stanice. Znanost nam
kaæe da je od te prve stanice razvojem postalo sve πto po-

stoji. A ja sam se zapitao: ako su se sva æiva biÊa razvila
jedno od drugoga i ako su se postupno razvila iz jedne
temeljne stanice, bez sudjelovanja svemoguÊe sile, kako se
onda moæe objasniti Ëinjenica da se za razvijanje jednosta-
niËnih organizama glavna stanica treba razdijeliti samo na
dvije stanice, od kojih svaka dalje æivi samostalno i dijeli se
i dalje na druga dva samostalna organizma, dok se kod mno-
gostaniËnih æivih biÊa stanice nastale dijeljenjem ne odva-
jaju da bi oblikovale samostalne organizme, nego ostaju sjedi-
njene sa skupinom stanica oblikujuÊi na kraju razliËita æiva
biÊa, æivotinje i ljude? Kako bi besvjesna tvar znala izgraditi
organe koji Êe obavljati osobite funkcije, kako bi besvjesna
tvar znala razdijeliti stanice tako da Ëine pluÊa, jetru, æelu-
dac, oËi, srce i sve druge divno i Ëudesno izgraene organe
ljudskog tijela?
RazliËite stanice graene su prema svrsi i naravi funk-
cije koju Êe pojedini organi obavljati. Stanice koje Ëine ko-
sti jedne su vrste, æivËane stanice druge, miπiÊne stanice
treÊe itd. Za svaki organ postoji odreena vrsta stanica.
Osobina da se stanice dijele na milijune drugih stanica i
redaju savrπeno, matematiËkom toËnoπÊu, po odreenoj os-
novi koja je ista kod svakog Ëovjeka i bila je ista kod pojave
prvog æivog biÊa, nije rezultat obiËne tvari koja se sastoji
od ugljika, kisika, vodika i fosfora. »injenica je da ta osnova
i sila postoje veÊ u oploenom jajaπcu, da je u njemu veÊ
organiziran cijeli viπestaniËni organizam sa svim svojim
funkcijama. To dokazuje da postoji temeljni uzrok svih uz-
roka, natprirodna sila, velika mudrost izvan nesvjesne tvari.
RazmiπljajuÊi o tim pitanjima, sjetio sam se i naπe pre-
hrane. »ovjek moæe imati dosta hrane pune energije a da
njegovo tijelo od svega toga nema ni najmanje koristi. Mo-
æemo dati tijelu energije koliko god hoÊemo, a u njemu Êe
ipak vladati smrt. Kako to? Sve ovisi o organizaciji, kako Êe
vitamini tu hranu podijeliti i organizirati njezino djelova-
nje. A ta organizacija je tako komplicirana, tako savrπena u

svojim kemijskim i æivotnim raËunima da sliËi ljekarni, gdje
se u jednoj πalici mijeπaju djeliÊi grama najraznovrsnijih
lijekova koji se ne sastavljaju sami, ne odluËuju o svojoj
koliËini i mjeri, niti se mijeπaju sami. Sve to moæe Ëiniti
samo vrlo pametan um koji toËno zna πto radi. U ljekarni je
to ljekarnik. A u nama, u naπim organima, obavljaju se ku-
dikamo kompliciraniji ljekarniËki poslovi. Koji je to um
osposobio vitamine za tako sloæen posao? Tko ih upuÊuje
da sprovode tako sloæenu organizaciju prehrane naπeg isto
tako kompliciranog i Ëudesnog organizma? Da to nije naπ
vlastiti duh ili um, dokazuje Ëinjenica da se sav taj posao
obavlja bez naπe volje, kad Ëvrsto spavamo ili mislimo na
neπto sasvim drugo. Mudri Salomon ispravno je zakljuËio:
“Svjetiljka je Gospodnja duh ËovjeËji: ona istraæuje sve do
dna utrobe.” Tako kaæu Izreke 20,27.
Zaπto onda kaæu da ne mogu vjerovati u ono πto se vidi,
a vjeruju u nevidljive atome i elektrone? Kako mogu ismi-
javati onu prvu rijeË Svetoga pisma: “I bi svjetlost”, kad i
sva njihova ispitivanja dokazuju da poËetak svega bijaπe i
jest — svjetlosni eter? Kako mogu napisati toliko knjiga o
Ëudesima organizacije u prirodi, a dobro znaju, po zakoni-
ma rasuivanja, da nijedna organizacija, Ëudesna i tajanstve-
na, ne moæe postojati bez sile i inicijative, dakle bez uma,
a postanku najveÊeg Ëuda, Ëudesnoj organizaciji ovog svi-
jeta nijeËu silu i inicijativu uma, nijeËu joj Stvoritelja!
A ja zahvaljujem dobrom i premudrom Stvoritelju neba
i Zemlje πto mi je poklonio i saËuvao dragocjeni dar logiË-
nog rasuivanja, koji me vratio spoznaji πto sam je joπ kao
dijete primio iz Svetog pisma — da “u poËetku stvori BOG
nebo i zemlju”, da “Bog reËe: ‘Neka bude svjetlost!’ I bi
svjetlost!”
Ali, majstore, sad dolazi glavna stvar zbog koje sam vas
zvao. Znate, muËe me pitanja: πto Êu s Kristom? ©to Êu s
krπÊanstvom? Htio sam naÊi odgovor zdravim rasuivanjem,
ali moram priznati da nisam uspio. Na podruËju znanosti

mogao sam se snaÊi. Zdrava logika bila mi je vrlo siguran
i pouzdan voa. Ali ova pitanja odvedoπe me na sasvim
nepoznato podruËje. Ne znam, ne mogu se snaÊi. Zato sam
vas zvao. Molim vas, pomozite mi.
— HoÊu, gospodine Vlado. Stvoritelj u kojega sad vjeru-
jete i za kojega rekoste da je Iskonski Um koji je stvorio,
organizirao i pokrenuo sve πto vidimo i ne vidimo — On Êe
voditi naπe misli kako bismo naπli prave odgovore na vaπa
pitanja.
»itajte, molim vas, rijeËi apostola Pavla u 1. KorinÊani-
ma 15,14-19:
“Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naπe
propovijedanje, neosnovana je i vaπa vjera. Tad izlazi da
smo i laæni svjedoci Boæji jer smo svjedoËili da je Bog uskri-
sio Krista, kojega nije uskrisio, ako zbilja mrtvi ne uskrπa-
vaju. Ako, naime, mrtvi uistinu ne uskrπavaju, ni Krist nije
uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijedno-
sti vaπa vjera; vi ste joπ u svojim grijesima. Tada i oni koji
u Kristu umrijeπe, izginuπe. Ako se samo u ovome æivotu
uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi.”
Sad mi kaæite, gospodine Vlado, moæe li se, prema znan-
stvenim ispitivanjima, neorgansko razviti u organsko, dakle
neæivo u æivo?
— Pa... da, znanost je ustanovila da je sve πto æivi, posta-
lo i razvilo se iz neæivog, dakle organski svijet postao je iz
neorganskog.
— A πto bi tvrdila ta znanost da je, primjerice, postojala
u ono davno vrijeme, kad je svijet bio u neorganskom, da-
kle neæivom stanju? Bi li dokazivala da iz neæivog moæe iziÊi
æivo?
— BuduÊi da se znanost dræi samo apsolutnih dokaza, a
u ono doba nisu postojali nikakvi dokazi da od neorganskog
moæe postati organsko, zacijelo bi dokazivala da od neæivog
ne moæe biti æivo.
— Vidite, dragi gospodine Vlado, ipak je potpuno su-

protno: od neæivog je postalo æivo. A sad se vratimo aposto-
lovim rijeËima koje smo maloËas proËitali. I u one dane su
ljudi tako mudrovali: “UskrsnuÊe? Ne, to se protivi razumu,
protivi se znanosti! Ne moæe od neæivog postati æivo. Da-
kle, nema uskrsnuÊa! Zato jedimo i pijmo, jer sutra Êemo
umrijeti.”
Tko tako govori, ne govori znanstveno, jer znanost je
ustanovila da se sve πto je æivo razvilo iz neæivog. Sadaπnja
priroda mora proÊi kroz joπ jedan proces koji Êe je podig-
nuti u savrπenije, i najzad u potpuno savrπeno stanje. Prema
tome, u svjetlosti znanosti postoji prijelaz iz neæivog u æivo
stanje! ZnaËi, uskrsnuÊe mrtvih nije protivno zdravom ra-
zumu!
»ovjek je veÊ jednom æivio u savrπenom stanju, jer Ëi-
tamo: “I vidje Bog da je dobro.” Nema naroda koji je do-
æivio neku tragediju i ikad je mogao zaboraviti. Tijekom
stoljeÊa ona je izmijenila izvanjski oblik, neπto je dodano,
neπto izgubljeno, ali jezgra je ostala. Nema naroda na svije-
tu u Ëijoj mitologiji ne nalazite ulomke o predspoznaji da je
nekad na ovoj Zemlji æivot bio kao u raju, ali je zmija pre-
varila prve ljude i zavela ih u grijeh. Tada se raj pretvorio
u pakao. U svim mitologijama postoje i ulomci o predspo-
znaji da Êe mrtvi jednom ustati i izgubljeni se raj vratiti na
Zemlju. Tijekom povijesti vjeËnog umiranja bilo je teπko
odræati vjeru u uskrsnuÊe. Zato je doπao Boæji Sin na Zem-
lju — uzeti grijeh ËovjeËanstva na sebe, umrijeti za taj gri-
jeh, svojim uskrsnuÊem dokazati svijetu da oni ulomci o
uskrsnuÊu tijela nisu bajka, veÊ istina.
Nalazimo da je u Isusovo doba bilo gotovo nemoguÊe
uvjeriti Ëovjeka u uskrsnuÊe i vjeËni æivot. To je osobito
uoËljivo kod Isusovih uËenika. Kad god im je govorio o
svojoj muci, smrti i uskrsnuÊu, nikad Ga nisu razumjeli.
Isus im je bio savrπeno biÊe, toliko savrπen da su bili potpu-
no uvjereni kako Êe samo On, i nitko drugi, spasiti Izrael
od Rimljana i uËiniti da Izrael postane gospodar cijele Zem-

lje. Bili su uvjereni da Ga je sâm Bog poslao i za tu jedinu
svrhu nadario izvanrednim osobinama, sposobnostima i si-
lom. Isus je naglasio da nisu mislili πto je Boæje, nego ljud-
sko. Govoriti im o svojoj smrti, pa makar je zasnivao na
svim knjigama Starog zavjeta — ne, to nisu mogli shvatiti.
Petar je, primjerice, upotrijebio sav svoj utjecaj i rjeËitost
da bi Ga odvratio od takvih rijeËi: “Petar ga povuËe nasamo
i poËe ga odvraÊati rijeËima: ‘Nek ti Bog bude milostiv,
Gospodine! Boæe saËuvaj! Tebi se takvo πto ne smije do-
goditi!’” (Matej 16,22) Govorio im je o tome pune tri godi-
ne i dokazivao. Koliko plitka je bila Petrova vjera u Nj,
najbolje se pokazalo kad je kucnuo Ëas Njegovog stradanja.
Prodali su Ga, odrekli Ga se, izgubili svaku vjeru i razbje-
æali se. Tu nije bilo joπ ni trunka krπÊanstva.
Tek ono πto su doæivjeli prigodom Njegove smrti i na-
kon nje iz temelja je izmijenilo te ljude. ZnaËi, krπÊanska
vjera potjeËe tek od Kristove smrti i Njegovog uskrsnuÊa,
kad su vidjeli da je grob prazan, kad su se uvjerili da je
Krist opet æiv ali da nije viπe onakav kakav je bio, veÊ u
svemu savrπeniji, ne kao obiËan Ëovjek, veÊ kao Duh koje-
mu ne smetaju ni zatvorena vrata ni vrijeme ni prostor.
Petar koji se odrekao Krista, Ivan koji nikako nije mogao
vjerovati u Njega, pa nevjerni Toma, onda ona dvojica koji
su umaknuli u Emaus razoËarani jer su se izjalovile sve
njihove nade u spasenje Izraela po Isusu, i najzad Pavao koji
je puhao prijetnjom i smrÊu na krπÊane — sad su vidjeli
Isusa — drukËijeg, ali æivog, u slavi i moÊi, koji se pred
njihovim oËima uznio na nebo, s neba im se javio, s njima
govorio i poslao im po obeÊanju silu Svetoga Duha. Ti isti
ljudi pokazali su iznenada tako veliku vjeru, toliku smjelost
i silu, neπto sasvim novo i neobiËno u njihovom æivotu, da
su se oËevici divili, Ëudili se i rekli: “©to Êe, dakle, to biti?”
A Petar, koji bi se bio radije odrekao Krista nego Ga javno
ispovijedao, sad je usred Jeruzalema, pred milijunima ljudi
ispovijedao i gromkim glasom dokazivao iz Pisma da je

razapeti Krist uskrsnuo i postao Gospodin, da ni u kome
drugom nema spasenja niti ima pod nebom drugoga imena
kojim bi se ljudi mogli spasiti.
Dakle, iz vjere u Uskrsnuloga i iz doæivljaja koji su stvo-
rili tu vjeru postalo je krπÊanstvo. U svojoj savjesti, u srcu
i æivotu ti su ljudi iskusili da to nije onaj Isus kojega su
poznavali i u Njega vjerovali, veÊ da je Otkupitelj i Spasitelj
svih koji Ga prizivaju. Kad god i gdje god se pojavljivala ta
vjera po ljudima Ëiji se æivot vjerom u Uskrsnulog iz temelja
promijenio i postao savrπeno nov, drugi su u njihovim ob-
novljenim æivotima gledali peËat istinitosti njihovih rijeËi i
tako povjerovali u Uskrsnuloga i preporodili se snagom te
vjere. Tako je postalo i tako se πirilo krπÊanstvo: ponavljalo
se Ëudo smrti i uskrsnuÊa Kristovog u svakom Ëovjeku koji
je povjerovao u Njega, u Uskrsnulog. Kao πto je Krist umro
i uskrsnuo kao posve nov, drugi, nebeski, proslavljeni Isus,
jer i Pavao piπe u Hebrejima 2,10 da je Bog Isusa usavrπio
patnjama, tako su i ti vjernici vjerom u Uskrsnuloga umi-
rali grijehu i uskrsavali Kristu, kako to izraæava apostol Pa-
vao: “A ako smo dakle umrli s Kristom, vjerujemo da Êemo
æivjeti s njime, jer znamo da Krist, koji je uskrsnuo od
mrtvih, viπe ne umire: smrt nad njim viπe ne gospodari.
Njegova je smrt bila, jedanput zauvijek, smrt grijehu, a
njegov æivot — æivot Bogu. Tako i vi smatrajte sebe mrtvima
grijehu, a æivima Bogu u Isusu Kristu!” (Rimljanima 6,8-11)
Vidite, dragi uËitelju Vlado, sila i bît krπÊanstva nije
bila u spoznavanju postanka svijeta i krπÊanskih dogmi, veÊ
u spoznavanju sile Kristovog uskrsnuÊa. Tako je uËio Krist:
“A ovo je vjeËni æivot: spoznati tebe, jedinog pravog Boga,
i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) Isto je
kazao i apostol Pavao: “©toviπe, sve sada gubi u mojoj cijeni
svoju vrijednost zbog najveÊe prednosti: spoznaje Krista
Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve ærtvovao, i sve
smatram blatom, da Krista dobijem i da budem u njemu...
da iskusim njega i silu njegova uskrsnuÊa i udio u nje-

govim patnjama, prilagoavajuÊi se njegovoj smrti, ne
bih li kako postigao uskrsnuÊe od mrtvih.” (Filipljanima
3,8-11)
— Majstore, to mi je sasvim novo otkrivenje Krista i
krπÊanstva. Isus nije mogao postati spasitelj svijeta, uteme-
ljitelj i nositelj KrπÊanske crkve bez smrti i uskrsnuÊa. I
nitko ne moæe biti krπÊanin, imati pravo na to ime, nitko se
ne moæe nadati uskrsnuÊu i vjeËnom æivotu ako veÊ ovdje
nije stupio u zajednicu Njegovih muka, postao nalik na
Njegovu smrt i u svojemu preporoenju prepoznao Krista
i silu Njegovog uskrsnuÊa. SjeÊam se, i Pavao kaæe: “Dakle,
ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo
je, evo, nastalo.” Da, tako je pisao u 2. KorinÊanima 5,17.
Sad mi je sve jasno. Istina je kao kraljica: tko hoÊe
istinu spoznati, mora joj se pokoriti. Nema krπÊanstva bez
smrti i uskrsnuÊa u novi æivot, æivot u Kristu. Evo, i u Ivanu
7,17 piπe: “Ako tko htjedne vrπiti volju njegovu, znat Êe je
li moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe.” Sad tek
razumijem svoju pokojnu æenu i djecu. Zato su s toliko
vjere, odanosti i oduπevljenja podnosili æivotne nevolje. Htjeli
su se poπto-poto naÊi u Kristu, biti nalik na Njegovu smrt,
imati zajedniπtvo Njegovih muka da bi tako spoznali Njega
i silu uskrsnuÊa Njegova i uskrsnuli od mrtvih. Da, sad mi
je jasno, vrlo jasno. To je divno. Majstore, dovoljno je za
danas. To πto ste mi otkrili kruna je svega πto sam dosad
saznao. Otvara mi se novi vidik. Sad potpuno jasno vidim
put kojim moram poÊi da bih i ja dostignuo uskrsnuÊe od
mrtvih i ponovno se sastao sa svojom dragom æenom i
djecom. Ispunite mi joπ jednu æelju: doite k meni u nedje-
lju popodne. Znate, imam joπ jedno veliko pitanje, ne mo-
gu ga rijeπiti sâm. HoÊete li mi pomoÊi?
— HoÊu, dragi Vlado, hoÊu. DoÊi Êu.
63
U NEDJELJU POPODNE
— Majstore, kako sam vam zahvalan πto ste doπli! Kad

sam razmiπljao o molekulama, atomima i elektronima te
tako najzad naπao put povratka k Stvoritelju, ponosio sam
se sposobnoπÊu svojega logiËnog rasuivanja, pa sam mi-
slio da Êete mi i vi tako objasniti tajnu Isusa Krista i krπÊan-
stva. Ali ovo πto ste mi otkrili nadilazi sve πto sam oËeki-
vao. SinoÊ sam naπao onu vaænu rijeË apostola Ivana u nje-
govoj Prvoj poslanici 3,14: “Mi znamo da smo preπli iz smrti
u æivot, jer ljubimo braÊu. Tko ne ljubi, ostaje u smrti.”
Onda osmi redak: “Tko poËinja grijeh, od avla je.” U Heb-
rejima 5,7 naπao sam ovu rijeË o Isusu: “On, poπto u vrijeme
svog zemaljskog æivota prikaza molitve i proπnje s jakim
vapajem i sa suzama onomu koji ga je mogao spasiti od
smrti, bijaπe usliπan zbog strahopoπtovanja.” Dakle, nema
krπÊanstva, nema novog æivota bez smrti i uskrsnuÊa. A
nema smrti bez odluËne volje, jer Sotona ne puπta svoje
robove. Kako je teπka i muËna ta staza kojom treba prijeÊi
kroz smrt u æivot, svjedoËi Isusova posljednja borba. UËe-
nici nisu htjeli ni Ëuti za tu smrt. To nije obiËna smrt, to
je smrt u kojoj Sotona æeli zauvijek dræati svoje robove. U
toj smrti se odluËuje hoÊe li Ëovjek opstati i u Kristu uskrs-
nuti, ili Êe ostati u smrti i propasti zauvijek. Isus se nije
molio da ga Otac izbavi da ne bi morao umrijeti na kriæu.
Molio se da Njegova smrt ne bude uzaludna kad nastupi
straπna smrt, smrt za sve ljude. Molio se da ga Otac izbavi
od smrti, da Ga uskrisi i tako utemelji KrπÊansku crkvu.
— Tako je, Vlado. Da Otac nije primio Kristovu smrt i
da Ga nije uskrisio i izbavio od smrti, svaka bi vjera bila
uzaludna, æivot ne bi imao smisla. Sotona bi likovao. Bez

Ëvrste volje, bez molitve i vapaja sa suzama ni mi nikad
neÊemo moÊi napustiti æelje ovoga svijeta i pristati na zajed-
niπtvo Kristovih muka, trpjeti s Kristom i umrijeti s Kri-
stom. Tu, eto, leæi sva tajna pravog krπÊanstva, tajna uskrs-
nuÊa i vjeËnog æivota.
— Da, majstore, tajna uskrsnuÊa. Baπ bih o uskrsnuÊu
æelio razgovarati. Prije nekoliko dana, ne znam kako, sjetio
sam se proroka Daniela i baπ mi se otvorila posljednja stra-
nica njegove Knjige. Evo, i sad se otvorila, kao da sam htio.
Ovdje u 12. poglavlju od 1. do 3. retka piπe: “U ono Êe
vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji πtiti sinove tvog na-
roda. Bit Êe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe otkako je
ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj Êe se narod
spasiti — svi koji se nau zapisani u Knjizi. Tada Êe se
probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za
vjeËni æivot, drugi za sramotu, za vjeËnu gadost. Umnici Êe
blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge uËili pra-
vednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeËnost.”
Ne znam tko je Mihael, veliki knez, ali znam da je ovdje
rijeË o posljetku svijeta i uskrsnuÊu mrtvih. Ne znam ni
koje je to odreeno vrijeme kad Êu se opet vidjeti sa svoji-
ma. Kad se sjetite, dragi majstore, kako sam sretno æivio sa
svojom obitelji, kakav je to bio udarac za mene kad sam ih
sve izgubio tako brzo, jedno za drugim, tako æalosno... ne
znam gdje je sinovima grob... razumjet Êete kako u meni
svaki atom biÊa æali za njima i koliko mi je vaæno razumjeti
ovo mjesto Svetoga pisma buduÊi da je u njemu rijeË o
odreenom vremenu kad Êe mrtvi uskrsnuti, kad Êu dobiti
moguÊnost da se ponovno vidim sa svojom obitelji i zauvi-
jek ostanem s njima.
— Vlado, zacijelo vas Bog mnogo voli kad vas je uputio
baπ na to proroËanstvo, jer nijedno drugo ne odreuje tako
apsolutno toËno vrijeme Kristovog dolaska i uskrsnuÊa mr-
tvih kao ovo. Ali da bismo pronaπli to vrijeme, moramo
U NEDJELJU POPODNE 65
protumaËiti cijelo 11. poglavlje, jer je Daniel 12,1-3 stvarno

svrπetak 11. poglavlja.
Kao πto vidite u prvom retku, poglavlje poËinje s per-
zijskim kraljem Darijem, kad je 539. godine pokorio Babi-
lon. Spomenuti su neki njegovi nasljednici koji su ustali
protiv GrËke. Najzad, godine 331. Perzija je podlegnula i
nad njezinim zemljama zavladao je “junaËki kralj Aleksan-
dar Veliki”. Kao poznavatelj povijesti, Ëetvrti redak moæete
i sami protumaËiti. “A Ëim se ustane, njegovo Êe se kraljev-
stvo raspasti i bit Êe razdijeljeno na Ëetiri vjetra nebeska, ali
ne meu njegove potomke; i neÊe viπe biti tako moÊno kao
za njegove vladavine, jer Êe njegovo kraljevstvo biti razore-
no i predano drugima, a ne njima.”
Da, da, Aleksandar nije imao nasljednika, veÊ su nakon
njegove smrti vlast prigrabili Ëetvorica njegovih generala:
Lizimah je dobio Trakiju i sjevernu Malu Aziju, Kasandar
Makedoniju, Seleuk zemlje oko Eufrata na sjeveru, a Ptolo-
mej zemlje oko Nila na jugu. Kasandar je ubrzo umro, a
Seleuk je potukao Lizimaha, tako da su Kasandrove i Lizi-
mahove zemlje doπle pod vlast Seleuka koji je cijelu Malu
Aziju prikljuËio svojoj dræavi. Tako su ostali samo Seleuk na
sjeveru i Ptolomej na jugu.
Vidite, zato proroËanstvo od petog retka dalje govori
samo joπ o sjevernom i o juænom kralju. Njihova je povijest
daleka i ne zanima nas. Ali Ëetrnaesti redak je vaæan: “U to
vrijeme mnogi Êe se podiÊi protiv kralja Juga; ustat Êe i
nasilnici iz tvog naroda da se ispuni vienje, ali Êe propa-
sti.” Prema 2. Samuelovoj 5,20, gdje se nalazi ista rijeË “na-
silnici”, ona znaËi silu koja prodire poput silne vode i sve
uniπtava. U ono doba, kad su mnogi ustali na kralja Juga,
pojavila se sila o kojoj je bilo rijeËi u jednom prijaπnjem
vienju. Ona Êe poplaviti i uniπtiti i sâm Boæji narod —
Hebreje. O toj sili Ëitamo u Danielu 8,22-24 i 9, prvi dio 26.
retka: “... slomljeni rog i Ëetiri roga πto izbiπe na njegovom
mjestu, to su Ëetiri kraljevstva... I pokraj njihova kraljeva-
nja... ustat Êe kralj, drzak i lukav... uspijevat Êe u svojim

pothvatima, zatirat junake i narod Svetaca... iz Ëistog mira
upropastit Êe mnoge. Suprotstavit Êe se Knezu nad knezo-
vima, ali Êe — ne rukom — biti skrπen.” KatoliËka crkva kaæe
da je tu rijeË o Antiohu Epifanu, ali to povijest ne potvru-
je. U svojemu znamenitom djelu Observations upon the
prophecies of Daniel (London, 1733., str. 123) Isaac Newton
piπe: “Neki tvrde da taj rog predoËava uvijek neku novu
dræavu, a nikad osobu, a dræava ovog Antioha veÊ je posto-
jala. Antioh je vladao nad jednim od Ëetiriju rogova. Mali
rog bio je isprva vrlo malen, ali je s vremenom izrastao vrlo
velik prema istoku, prema krasnoj zemlji, i prema jugu, ali
to nije sluËaj s Antiohovom zemljom. Rimljani su ga otjerali
s juga i najzad pokorili.”
U svim velikim poroËanstvima Danielove knjige nakon
GrËkog slijedi Rimsko Carstvo. Ono je godine 168. prije
Krista svladalo rog Makedonije. Odatle je rimski rog rastao
kroz Malu Aziju i osvojio je 133. godine prije Krista. Onda
je 65. prije Krista osvojio zemlje oko Eufrata, kojima je
vladao Antioh. Zatim se rimski rog okrenuo prema jugu pa
je 63. godine prije Krista pokorio Palestinu, a 30. godine
prije Krista Ptolomejev Egipat.
Godine 205. prije Krista Antioh Veliki, u savezu s Fili-
pom Makedonskim i nezadovoljnim narodima juæno od Egip-
ta, napao je Egipat, a mladi Ptolomej uputio je molbu Rimu
da mu pritekne u pomoÊ. Tako je Rim dobio povod da se
umijeπa. Umjesto da pomogne Egiptu, pokorio je sve te
neprijatelje Egipta, najzad i sâm Egipat. Tako se ispunila
rijeË iz Daniela 11,16: “Onaj Êe navaliti protiv njega i uËinit
Êe s njime kako mu se prohtije — nitko mu se neÊe oprijeti:
zaustavit Êe se u Divoti, uniπtenje je u njegovim rukama.”
Tu se jasno vidi karakter Rima, kako je obiljeæen u Danielu
2,40; 7,7 i 8, 9,24.
Od 17. retka dalje do prvog dijela 30. retka aneo opi-
suje glavne rimske osvajaËe i naËin njihovog osvajanja. U
28. retku opisuje prvo svrπetak osvajanja Egipta i Oktavija-

nov slavni povratak s juga u Rim, a u drugom dijelu razore-
nje Jeruzalema godine 70. poslije Krista, kad su rimske
legije pogazile i ukinule “sveti zavjet” Æidova, nazvan i Stari
zavjet, i Titov slavni povratak u Rim.
U 30. i 31. retku proroËanstvo iznosi joπ jedan pohod
rimske f lote na jug, ali Rim je tada podlegnuo.
— Majstore, pa to je bilo kad su Vandali zavladali u
Sredozemnome moru i kod Kartage uniπtili viπe od 1100
rimskih ratnih brodova. Samo ne razumijem zaπto ovdje
piπe da se to dogodilo u odreeno vrijeme.
— Zato πto su sva proroËanstva govorila da Êe se Rim-
sko Carstvo u odreeno vrijeme razdijeliti na deset manjih
dræava. “Sveviπnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i
daje ga kome on hoÊe.” (Daniel 4,22) I postavio je unaprijed
odreena vremena svakom narodu i granice njihovog æiv-
ljenja. »im je nastupilo to odreeno vrijeme, Rimsko Car-
stvo je poËelo propadati.
U 31. retku rijeË je o Novom svetom zavjetu. Prema 28.
retku, Rim je uniπten sa Starim zavjetom. To potvruje i
Boæja rijeË u Danielu 9,27 i Hebrejima 10,4 -9; 8,7 i 13. U
Danielu 9,25. 27 je pretkazano da Êe Mesija, tj. Krist, svo-
jom smrÊu ustanoviti Novi zavjet i time ukloniti Stari. Krist
je govorio o svojoj smrti i prolivenoj krvi: “Ovo je krv
moja, krv Saveza, koja se prolijeva za sve.” (Marko 14,24)
Novom zavjetu pripada i novi Izrael, kako kaæe apostol u
Rimljanima 9,6-8: “Jer nisu svi Izraelci pravi Izraelci, niti su
svi prava Abrahamova djeca zato πto su njegovo potomstvo.”
A u GalaÊanima 3,16 i 29 kaæe da Novi zavjet priznaje za
Izraelce samo one koji su Kristovi, dakle one koji su krπÊani.
Tim pravim Izraelcima Starog i Novog zavjeta Bog je
dao i osobiti znak nepromjenjivog, vjeËnog Zakona: “Subote
moje morate odræavati, jer subota je znak izmeu mene i
vas... Dræite, dakle, subotu jer je ona za vas sveta... Stoga
neka Izraelci dræe subotu — svetkujuÊi je od naraπtaja do
naraπtaja — kao vjeËni savez.” (Izlazak 31,13.16) Zato je Isus

govorio o buduÊim nevoljama koje Êe snaÊi Njegove sljed-
benike: “Molite da vaπ bijeg ne bude zimi ili u subotu!”
(Matej 24,20) Trideset godina poslije joπ jednom ih je opo-
menuo: “Jer tko je ‘uπao u poËinak njegov’, i sam je ‘poËi-
nuo od djela svojih’, kao i Bog od svojih.” (Hebrejima 4,10.4)
Pogaziti znak neke dræave znaËi biti njezin neprijatelj. Godi-
ne 135. poslije Krista rimski car Hadrijan ustao je protiv
subote i pod prijetnjom smrtne kazne zabranio njezino svet-
kovanje. Ustavπi protiv znaka Svetog zavjeta, ustao je protiv
samog Zavjeta. Godine 321. car Konstantin Veliki naredio
je da se u cjeloj dræavi mora svetkovati dan posveÊen Suncu
— dies solis — nedjelja. To je bio drugi napad protiv Svetog
zavjeta. Sebi i svojim vojnicima stavio je na kacige znak =
(str. 57), a to je bio znak babilonskih i egipatskih bogova
pobjede i æivota. KrπÊani Konstantinove Crkve protumaËili
su to kao znak Kristovog kriæa i tako je taj znak postao
simbol neznaboæaca i krπÊana. U to vrijeme javlja se u Crkvi
i uporaba slika i kipova svetaca, poπtovanje relikvija, redov-
niπtvo, oboæavanje Marije kao bogorodice i dr. To sve je
uËinila rimska dræava pomoÊu sveÊenstva koje je postavila
po svojemu nahoenju. Time je: 1. pogaæena prva zapovijed
Svetog zavjeta i umjesto Boga Stvoritelja postavljen je rimski
car, 2. pogaæena je druga zapovijed i ukazana Ëast rimskim
slikama, ikonama i svecima, 3. pogaæena je Ëetvrta zapovijed
Svetog zavjeta, jer je odbaËena subota, znak tog vjeËnog
Zavjeta, i postavljena nedjelja, znak rimskog neznaboπtva.
Od 31. retka dalje (Daniel 11) rijeË je o novom Rimu,
jer odjedanput mu je potrebna pomoÊ vojske: “»ete Êe
njegove doÊi.” Godine 330. Konstantin Veliki je premjestio
kraljevsko prijestolje iz Rima u Carigrad, a u Rimu je osta-
vio svojega namjesnika — biskupa.
— Da, tako je bilo, majstore. »im je car napustio Rim,
papin ugled i moÊ odmah su porasli. Ali seoba naroda goto-
vo ga je zauvijek odstranila. Istok je bio odcijepljen, a Za-
pad je doπao sasvim pod utjecaj arijevskog krπÊanstva. Ali

papinstvo se odræalo i najzad zavladalo Zapadom.
— Tako je. A kako se odræalo i zavladalo narodima Za-
pada? Po Boæjem pravilu u Ivanu 18,30 Kristova Crkva nije
od ovoga svijeta, niti je svijet njezin gospodar. To znaËi da
nije dræavna, jer je Kristova. On je njezina glava. Zato i
sredstva za njezino odræavanje moraju biti nebeska, duhov-
na, jer piπe u Zahariji 4,6: “Ne vojnom moÊi, niti silom,
nego Duhom mojim, veli Gospod nad vojskama!” (©ariÊ)
A za papinski Rim je kazano: “I vojska Êe stajati uza
nj!” Dakle — dræave! “»ete Êe njegove doÊi i oskvrnuti sve-
tiπte-tvru, dokinut svagdaπnju ærtvu i ondje postaviti gro-
zotu pustoπi. Svojim Êe spletkama navesti na otpad one koji
se ogreπuju o Savez, ali ljudi koji ljube Boga ostat Êe posto-
jani i vrπit Êe svoje.” (Daniel 11,31.32) (U slovenskom
prijevodu Chrasnika rijeË “ærtva” tiskana je kosim slovima,
πto znaËi da se ne nalazi u izvorniku. U izvorniku stoji rijeË
tamid — ono πto traje svagda, πto je nepromjenjivo, vjeËno.)
Po Isusovim rijeËima u Mateju 5,18 samo Boæji Zakon je
nepromjenjiv, vjeËan, vrijedi svagda. VeÊ u Danielu 7,25 je
pretkazano da Êe u danima podjele Rimskog Carstva na
deset dræava jedna sila pomiπljati da promijeni vrijeme i
Zakon, Boæje zapovijedi. Subota Ëetvrte zapovijedi je to vri-
jeme koje je Crkva odbacila i umjesto njega dala da se svet-
kuje nedjelja.
— Gospodine Vlado, je li Rimska crkva pomoÊu vojske,
tj. dræavne pomoÊi, πirila svoj nauk, utvrivala katoliËan-
stvo i zatirala svaku drugu vjeru?
— Majstore, dosta je da vam proËitam nekoliko redaka
iz Kratke povijesti KatoliËke crkve. Evo πto piπe na 83. stra-
nici: “Crkva je osobito nastojala oËuvati svoj nauk potpuno
Ëistim. Za tu svrhu je ustanovila inkviziciju. Ako je neki
njezin vjernik bio optuæen za krivovjerje, dominikanci su
morali ispitati i ustanoviti je li optuæeni bio upleten u vjer-
ske zablude ili nije. Zaslijepljene su morali pouËiti i izvesti
na pravi put, a tvrdokorne predati svjetovnoj vlasti da im

ona sudi. BuduÊi da je KatoliËka crkva bila jedina dræavna
vjera, vlast je takav zloËin kaænjavala teπkim kaznama —
izgonom iz dræave ili smrÊu... ©panjolska inkvizicija je bila
dræavno-crkvena ustanova.” A negdje sam Ëitao da je Boni-
facije, rimski izaslanik, govorio da je samo pomoÊu franaË-
kih careva mogao svladati narod i stati na put svetkovanju
subote, koje se brzo πirilo po cjeloj Europi.
U Danielu 11,34 rijeË je o maloj pomoÊi koja Êe biti
ukazana progonjenima. Ta pomoÊ je doπla kad su u doba
reformacije Ëitavi narodi prigrlili Sveto pismo kao Boæju
RijeË. Ali sami reformatori su pokvarili i umanjili tu po-
moÊ, osobito Luther, jer su uËili da se spasenje postiæe
samo vjerom, bez djela. Tako su osnovane protestantske
Crkve, a njihovi Ëlanovi nisu znali niπta o pokajanju i ob-
raÊenju. U Tischredenu iz 1723. godine, na 437. stranici dr.
Martin Luther piπe: “Apostoli su odbacili subotu i prihvatili
svetkovanje nedjelje da bi ljudima oduzeli uvjerenost kako
Êe se spasiti samo ako dræe Boæji Zakon i da bi ih uvjerili
kako se Ëovjek moæe spasiti bez dræanja Zakona.” Godine
1529. protestanti i katolici su se sastali u Schpeieru i za-
kljuËili da Êe progoniti sve krπÊane koji nisu s njima. Zato
u Otkrivenju 3,1.2 Ëitamo da je Gospodin smatrao reforma-
tore i njihovu Crkvu mrtvima.
— Majstore, dobro mi je poznata povijest srednjega vi-
jeka. Znam koliko su nevine krvi prolili i katolici i prote-
stanti. Ali sad bih æelio znati odreeno vrijeme tog stanja,
jer u Danielu 11,33 piπe da Êe ondje biti postavljena “gro-
zota pustoπi”. Koliko Êe trajati i kad Êe zavrπiti?
— To nam kaæe aneo u Danielu 12,11 i Ezekielu 4,6:
“Od Ëasa kad bude dokinuta svagdaπnja ærtva i postav-
ljena grozota pustoπi: tisuÊu dvjesto devedeset dana.” “Da-
jem ti po dan za godinu”.
Dakle, 1290 godina. Ali kad poËinje to razdoblje i kad
zavrπava? Majstore, veÊ znam i jedno i drugo. Jer ovdje piπe
kanonik Stroj: “Klodvik je bio prvi katoliËki car. Otad se

katoliËanstvo lijepo razvijalo. FranaËka dræava postala je sil-
na tvrava katoliËke vjere.” Dakle, u Klodvikovo vrijeme
treba traæiti poËetnu godinu papinske prevlasti. A koja je to
godina? Da malo razmislim. Evo, 507. godine Klodvik je
pobijedio najopasnijeg neprijatelja, svojega i rimskoga —
Zapadne Gote. VeÊ 508. istoËni car Anastazije imenovao je
Klodvika pokroviteljem Rima. Sad je Klodvik bio sluæbeni
zaπtitnik papinstva. Otad svaki Klodvikov nasljednik prima
krunu iz papinskih ruku, a ujedno i duænost da Êe Ëuvati
KatoliËku crkvu i πiriti je meu narodima. I sad raËunajmo:
508 + 1290 = 1798. Vidite kako se to slaæe. A to je bilo doba
Francuske revolucije.
— Vrlo dobro, a sad Ëitajmo Daniel 11,36-39:
“Kralj Êe raditi πto god mu se prohtije uznoseÊi i izdi-
æuÊi sebe iznad svih bogova... neÊe mariti ni za bogove
svojih otaca ni za Miljenika æenâ niti za kojeg drugog boga
i mjesto njih Ëastit Êe boga tvravâ... Navalit Êe na tvrave
gradova pomoÊu stranog boga.” Da, majstore, to je osobina
Francuske revolucije: uniπtila je vjeru otaca — katolicizam,
brak i obiteljsku ljubav smatrala je zloËinom protiv osobne
slobode, i najzad, Francuzi su dobili boga rata — Napoleo-
na! Sjajno! A vrhunac svega bio je da je Napoleon 1798. dao
uhititi papu Pija VI. i zatvoriti ga. I to toËno 1290 godina
nakon one povijesne 508. godine, kad je Francuska postala
sluæbena zaπtitnica Rima i rimske vjere. Sjajno!
— Ali, gospodine Vlado, najËudesnije i najzanimljivije
tek dolazi. »itajte 40. redak.
“U vrijeme svrπetka kralj Êe se Juga zaratiti s njime;
kralj Êe Sjevera navaliti na nj svojim kolima, svojim konja-
nicima i svojim mnogim brodovima.” To ne razumijem. Koje
je to posljednje vrijeme, tko je sad kralj Juga na kojega Êe
udariti na kopnu i na moru?
— U 33. retku rijeË je o razdoblju koje Êe, prema 35.
retku, trajati do odreenog roka. Taj rok je, prema Danielu
12,11, godina u kojoj zavrπava razdoblje od 1290 godina.

Koje je razdoblje od tih 1290 godina posljednje vrijeme?
— Naravno, to je 1798. godina!
— Vidite, i u to posljednje vrijeme, te 1798. godine,
Daniel je vidio da Êe kralj Juga navaliti na kralja u Ëijoj
zemlji je izbila revolucija.
— O, Boæe moj, pa tako je i bilo! »im je Napoleon
zarobio papu i odveo ga u Francusku, poπao je s velikom
vojskom u Egipat. Kod piramida se susreo s kraljem Juga,
s mamelucima, i pobijedio ih. Onda je krenuo prema sjeve-
ru, jer mu je cilj bio doËepati se Carigrada i odande udariti
na Rusiju. Ali Turska udari na nj s jakom vojskom i potuËe
ga kod Ake i kod Aleksandrije.
— Da, tako je bilo. I sad Ëitajte dalje, ali ©ariÊev prije-
vod, jer je toËniji (sliËno glasi BakotiÊev i slovenski prije-
vod):
“I doÊi Êe u krasnu zemlju i mnoge Êe propasti, a ove
Êe se izbaviti iz njegovih ruku: Edomska, Moabska i glavni
dio sinova Amonovih. I posegnut Êe rukom svojom na zem-
lju, i zemlja Egipatska neÊe umaknuti. I osvojit Êe blago i
zlato i srebro i sve zaklade egipatske... Ali Êe ga glasovi s
istoka i sa sjevera smesti, te Êe iziÊi s velikim gnjevom da
pogubi i satre mnoge. I postavit Êe πatore dvora svojega
izmeu mora i krasne svete gore; i kad doe svome kraju,
nitko mu neÊe pomoÊi.”
— Dopustite, majstore, da to sâm protumaËim. RijeË je
o kralju Sjevera, dakle o Turskoj, poslije 1798. Hm... Edom-
ska, moapska i Amonovi sinovi, to su imena beduinskih
plemena. »ekajte malo. Ovdje imam neke stare zemljovide.
Evo, vidite ovdje Tursko Carstvo. Zemlje oko Eufrata, Pa-
lestina i Egipat su u zelenoj boji, a Arabija je bijela. Znate
li πto to znaËi? Sve πto je zeleno bilo je tursko, a πto je
bijelo, to su plemena koja su oËuvala slobodu. A kad je
Turska zauzela Egipat, opljaËkala ga je do temelja. »ak su
i od smeÊa morali plaÊati porez. Izvukli su 200 vreÊa zlata
i srebra iz Egipta. Ali onda je Turska iznenada propala.

Godine 1840. doπla je pod tutorstvo europskih velesila, a
1919. je izgubila vlast nad zemljama oko Eufrata, nad Siri-
jom i Irakom. I nije bilo nikoga tko bi joj na tadaπnjoj mi-
rovnoj konferenciji pomogao. Zbog tog najcrnjeg glasa s
Istoka, jer sve πto je u zemljama Eufrata osjeÊalo turski,
naricalo je i æalilo, i onda zbog glasova sa sjevera, iz Rusije,
gdje se svim snagama nastojalo da se jednog dana uzme
Carigrad i zavlada Dardanelima, ti glasovi uËinili su da je
Atatürk probudio i oslabio “bolesnika na Bosporu”, Tursku,
modernizirao je i naoruæao te stvorio od nje jednu od naj-
modernijih dræava na Istoku, spremnu braniti svoj opstanak
svagda i protiv svakoga. A da bi Turskoj osigurao prije-
stolnicu, premjestio ju je iz Carigrada u Ankaru. Dakle, ti
stihovi govore o tome, zar ne?
— Tako je. Sad proËitajte Otkrivenje 17,15 i Otkrivenje
16,12.
“Vode πto si vidio... to su puci i mnoπtva, narodi i jezi-
ci.”
“A πesti izli svoju Ëaπu na veliku rijeku Eufrat. Tada
‘presahnu’ njezina ‘voda’, da bude omoguÊen prolaz kralje-
vima ‘s Istoka’.”
— Ako vode proroËanstva znaËe narode, a tekst kaæe da
Êe vode velike rijeke Eufrata u odreeno vrijeme presah-
nuti, znaËi da narod koji vlada zemljom gdje je Eufrat velika
rijeka... Sad tek vidim... da, da, Ëudo jedno! Pa da, godine
1919. turska voda presahnula je na velikom Eufratu, u Siriji
i Iraku. Ali kakve veze to ima s kraljevima Istoka? Istok, pa
to je linija koja prolazi kroz Beringov tjesnac prema jugu.
Na toj liniji zavrπava svaki dan i poËinje novi. Majstore!
Kraljevi Istoka mogu biti samo republike sovjetske Rusije!
Ti narodi su udarili na Zapad! I to nakon presahnuÊa Tur-
ske na Eufratu. Kako je to Ëudnovato toËno!
— Da, Ëudnovato toËno! Sad Ëitajte u Poslanici Jakovlje-
voj 5,1-6:
“Pazite sad, bogataπi! Udarite u plaË i jaukanje nad ne-

voljama koje Êe vas zadesiti. Vaπe bogatstvo istrunu a vaπe
haljine izgrizoπe moljci. Vaπe zlato i srebro uhvati ra; nji-
hova Êe ra biti svjedoËanstvo protiv vas i kao oganj progu-
tat Êe vaπa tjelesa. Joπ ste u posljednje vrijeme skupljali
blago! Evo viËe plaÊa æetelaca vaπih njiva koju ste im uskra-
tili, i vika tih æetelaca doπla je u uπi Gospodinu nad vojska-
ma. Æivjeli ste na zemlji raskoπno i razvratno. Utovili ste
svoja srca na dan klanja. Osudili ste, ubili ste pravednika,
i on vam se ne moæe suprotstavljati.”
— Sad kaæite sami, dragi gospodine Vlado: je li to stvar-
ni uzrok πto su se digli narodi Istoka? Tko je organizirao
viku radnika? Odakle je doπla ta organizirana sila zbog koje
kapitalistiËki Zapad drπÊe, zbog koje bogati strahuju, plaËu
i ridaju?
— Majstore, poËinjem se bojati Boæje RijeËi. Bog sve
zna, sve vidi. Nemam rijeËi. Govorite vi, majstore.
— Stigli smo do kraja 11. poglavlja Knjige proroka Da-
niela. Kazali ste da je Atatürk premjestio prijestolnicu u
Ankaru. Kad se u Ankari vjerni musliman ujutro i naveËer
baci na zemlju licem okrenut prema Meki, iza lea mu je
Crno more, ispred njega Jeruzalem — Sveta gora. A to se
toËno poklapa s rijeËima u Danielu 11,45: Turska Êe posta-
viti svoje dvorske πatore izmeu mora i Svete gore. I sad,
dragi Vlado, πto se treba sad dogoditi?
— Majstore, ne smijem kazati, ne smijem misliti. Vidite
kako jedva diπem, srce mi kuca kao da Êe puknuti. Jer sad
dolaze one rijeËi... O, Boæe moj! »itajte vi, ja ne mogu.
— “U ono Êe vrijeme ustati Mihael, Veliki knez... U
ono vrijeme tvoj Êe se narod spasiti — svi koji se nau
zapisani u Knjizi... Tada Êe se probuditi mnogi koji sni-
vaju u prahu zemljinu; jedni za vjeËni æivot...”
— Vlado, tu vijest i spoznaju dao vam je sâm dragi Bog
koji ljubi Ëovjeka i æeli da svi imaju æivot vjeËni. Vidite kako
biste bili nesretni i kako bi æalostan bio svrπetak vaπega
æivota da ste ostali pri onoj znanstvenoj spoznaji kako sve

πto se pretvori u neorgansko viπe ne moæe biti organsko.
Jedanaesto poglavlje Knjige proroka Daniela vratilo nas je
viπe od 2500 godina unatrag i kazalo nam dogaaje iz
buduÊih vremena. Nitko tada nije mogao dokazati da su te
rijeËi istinite. Svaka reËenica tog poglavlja sliËila je Ëovjeku
koji je umro i bio poloæen u grob. Ali vidite, jedna po
jedna, kako je to bilo odreeno, ustala je iz mrtvih i ostva-
rila se, izvrπila svoj zadatak na Zemlji. Prorok je kazao da Êe
grozota trajati toËno 1290 godina. Kaæite mi, za koliko go-
dina ili mjeseci se prorok zabunio? I da Êe na kraju tog
vremena biti Francuska revolucija, da Êe Napoleon one po-
sljednje 1290. godine zaratiti s Egiptom, pobijediti ga i biti
pobijeen od kralja Sjevera — Turske? Da Êe Turska zavla-
dati Egiptom, ali ne i plemenima Arabije? Da Êe izgubiti
zemlje oko Eufrata, doznati πto namjerava Rusija, reorgani-
zirati svoje snage i premjestiti svoju prijestolnicu toËno iz-
meu Crnog mora s jedne i Jeruzalema s druge strane? Tko
bi mogao, tko bi smio sad posumnjati u istinitost posljed-
njeg pretkazanja, onog o dolasku Mihaela — Krista — i us-
krsnuÊu i vjeËnom blaæenstvu pravednika?
— Janko, moj dragi Janko, nemam rijeËi. ZnaËi, vrije-
me je tu. U ovo vrijeme, u ovo naπe vrijeme! O, dragi i
milostivi Boæe moj i Spasitelju moj, hvala Ti, vjeËna hvala i
slava, πto si mi to javio!
O, draga moja æeno, draga djeËice moja, uskoro Êemo
biti opet zajedno da se nikad viπe ne rastanemo. Vaπa vjera
je pobijedila! Vaπe dovienja oslanjalo se na Boæje obeÊa-
nje, na Ëvrstu i vjeËnu Boæju RijeË. Da, dovienja! Sad znam,
da, sad znam i ja, znam sigurno, proroËka rijeË Svetoga
pisma mi je kazala, a povijest dokazala “da moj Izbavitelj
æivi i posljednji Êe on nad zemljom ustati. A kad se pro-
budim, k sebi Êe me diÊi: iz svoje Êu puti tad vidjeti Boga,
i oËima mojim neÊe biti stranac: za njime srce Ëezne mi u
grudima!” (Job 19,25-27)
O Janko, dragi Janko, ne moæete zamisliti kako ste me

usreÊili! Kako je Bog dobar πto nam je dao svoju RijeË!
Neka Mu je hvala i slava dovijeka!
77
SUSRET U LONDONU
U Holloway Roadu u Londonu nastanio se gospodin

Stanko Juπnik. Ime svjedoËi da je Slovenac. Dugo je æivio u
Americi i priliËno se obogatio, a sad æivi u Londonu da bi
malo “uæivao”. Jednoga dana posjetio ga je neki stranac.
Predstavio se kao Maxwell, urednik Ëasopisa “The Present
Truth” (Sadaπnja istina), iz Stanborough Parka, kod Wat-
forda, blizu Londona.
— Gospodine Juπnik — otpoËeo je gospodin Maxwell —
primio sam pismo od nekog Marka StraæareviÊa iz Jugosla-
vije. Piπe da je dugo æivio u Americi, da je bio s vama i onda
se vratio kuÊi. Zbog iznenadnog gubitka roditelja, πto je on
smatrao posljedicom svojega prijaπnjeg nevaljalog æivota,
pokajao se i obratio Bogu. Zamolio me da vas posjetim i
upoznam s naËelima Crkve kojoj on sad pripada.
— Vi ste taj misionar koji me treba obratiti? I meni je
Marko pisao o Ëudnovatoj promjeni svojega æivota i nago-
vijestio mi da se mogu nadati posjeti nekog misionara. Da-
kle, vi ste to. Dobro, πto mi imate kazati? Ja nisam pobo-
æan, niti vjerujem u bajke KrπÊanske crkve. One zaglupljuju
svijet, a ja æelim biti slobodan od utjecaja Crkve. Imam svoj
novac, i novac mi je sve. Æelim æivjeti. Ipak bi me zanimalo
kako je moj prijatelj mogao povjerovati bajkama Svetoga
pisma. ©to ga je u toj knjizi moglo povesti u naruËje vjere?
— Gospodine Juπnik, koliko sam shvatio iz pisma va-
πega prijatelja, najviπe ga je uvjerila proroËka rijeË te knji-
ge. Vi znate da ima ljudi koji se smiju znanstvenicima kad
govore o prostranstvima svemira, izraËunavaju udaljenosti
izmeu nebeskih tijela ili utvruju datum pojave nekog ko-
meta. ObiËni laik ne moæe lako razumjeti znanstvenika. Ali

zato ga ne treba ismijavati. Znanost je dokazala mnogo toga
πto su pojedinci nasluÊivali, a nisu smjeli kazati jer bi izgu-
bili æivot. Tako je i sa Svetim pismom. Ta stara knjiga sadræi
mnogo dobrih naËela koja Ëine opÊu podlogu etike i mo-
rala u svijetu. Ali u njoj ima pojmova koje svijet nije mogao,
a Ëesto i nije htio razumjeti. Tu su, primjerice, pretkazanja
buduÊih dogaaja, Ëija preciznost zadivljuju nepristranog
istraæivaËa. Da nije tako, ne bi veliki Isaac Newton, kad je
bio na vrhuncu moÊi i znanja, posvetio sve svoje snage
istraæivanju proroËanstava Svetoga pisma i napisao svoje
znamenito djelo Observations (Promatranja). Iznijet Êu vam
jednu od mnogih istina Svetog pisma, koja je uvjerila
Newtona i mnoge druge znanstvenike da ono nije obiËna
ljudska tvorevina, nego nadahnuta RijeË Boæja.
Prije nego πto su Rimljani razapeli Krista, On je svojim
pristaπama otkrio Ëudne stvari iz Svetog pisma o buduÊno-
sti. Naveo je razne dogaaje i kazao da Êe doÊi kraj svijeta
Ëim se ispune ti dogaaji.
— Gospodine Maxwell — prekinuo ga je Slovenac — veÊ
znam πto Êete mi priËati. »itao sam neπto o tome kad sam
bio u Americi. Isus je kazao da Êe biti potresa, bezboπtva,
nemorala i da Êe se evanelje propovijedati. A koliko je bilo
potresa, koliko ratova u povijesti ljudskog roda! Znamo o
bezboπtvu koje je vladalo u doba rimskih careva i nemoralu
u dræavi, da je sramota govoriti o tome. I kroz sva stoljeÊa,
veÊ 2000 godina propovijeda se evanelje, ali kraj joπ nije
doπao. »itao sam ili negdje Ëuo da je veÊ prorok Daniel
pretkazao da Êe doÊi kraj svijeta Ëim se Rimsko Carstvo
podijeli 476. godine. VeÊ je 1946. godina, a gdje je smak
svijeta? Dakle, ta pretkazanja su za neuki svijet koji vidi
samo ono πto se zbiva oko njega. »udim se kako je Marko
mogao nasjesti na takve priËe.
— Istina je, gospodine Juπnik — nastavio je gospodin
Maxwell — ratovi, potresi, bezboπtvo, propovijedanje evan-
SUSRET U LONDONU 79
elja i podjela Rimskog Carstva nisu konaËni znakovi. Isus

nije nigdje kazao da je neki potres, straπni rat ili takvo πto
znak kraja svijeta. On je govorio o nekim velikim i neo-
biËnim dogaajima koji Êe biti znaci svjedoËanstva o kraju.
U Evanelju po Mateju 24,15 Krist je pred svoju smrt
kazao uËenicima da Êe razorenje Jeruzalema biti prvi znak
Njegovog dolaska i posljetka svijeta. Æidovi nisu povjerovali
tom pretkazanju, jer su gledali na stabilnost svojih grae-
vina i utvrda. Ali Krist je gledao samo na proroËku rijeË iz
Knjige proroka Daniela koji je to napisao 500 godina prije.
Tko je imao pravo, Isus Krist ili nevjerni knjiæevnici? Samo
Ëetrdeset godina poslije u Jeruzalemu nije bilo ni Æidova ni
kamena na kamenu. Viπe od milijun mrtvaca pokrivalo je
sveta mjesta gdje je uËio Isus i upozoravao narod na gorke
posljedice njegova nevjerovanja.
Tako je razorenje Jeruzalema 70. godine prvi znak
Kristovog dolaska, prva postaja na putu Kristove Crkve.
©to je kazao Krist da Êe biti drugi znak, druga postaja?
Evo πto je rekao u Evanelju po Mateju 24,6.7: “»ut Êete za
ratove i glasine o ratovima... DiÊi Êe se narod protiv naroda
i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit Êe gladi i potresa zemlje
u raznim mjestima.” Rim, sagraen na sedam brjegova, “Ve-
liki grad koji kraljuje nad krajevima zemlje” (Otkrivenje
17,9.18) morao je doæivjeti dan kad su ta podËinjena kra-
ljevstva, jedno po jedno, ustala na njega. I sama priroda,
uvrijeena bezakonjem Rima, ustala je protiv njega i osve-
tila mnoge nepravde i nevino prolivenu krv. Taj dan osvete
poËeo je erupcijom Vezuva 79. godine, dakle samo 9 godi-
na nakon prvog znaka. Taj udarac pokopao je poplavom
ognja i goruÊeg pepela krasne gradove Herkulanej i Pompe-
je s njihovim stanovnicima. Izmeu 161. i 180. godine u
Egiptu i Galileji izbijali su narodni ustanci, a susjedna bar-
barska plemena poËela su napadati rimske granice. Da ne-
sreÊa bude potpuna, pojaviπe se glad i pomor. Krajem 2.
stoljeÊa uËestale su provale razliËitih plemena u Rimsko
Carstvo. Barbari su napadali ne samo granice Carstva, nego

su prodirali duboko i u njegovu unutraπnjost. Na Donjem
Dunavu su se pojavili Goti, na Rajni Franci i Sasi. Potkraj 4.
stoljeÊa Rimsko Carstvo nije viπe moglo izdræati pritisak
okolnih plemena. Na sjevernim obalama Crnoga mora po-
javio se novi nomadski narod — Huni. Povukli su sa sobom
IstoËne Gote, a 376. ustali su Zapadni Goti protiv Rima.
Godine 395. Jeronim je jadikovao: “Ima veÊ 20 godina otka-
ko se izmeu Carigrada i Julijskih Alpa prolijeva rimska
krv, ruπi, pali, pljaËka i uniπtava sve πto postoji. Svuda se
Ëuje samo zapomaganje i plaË. Godine 476. herulski vojvo-
da Odoakar pobijedio je posljednjeg zapadnorimskog cara
Romula Augusta i poruπio dotad najmoÊnije Carstvo na svi-
jetu. Zapadna Europa sliËila je pustinji.”
Tako je seoba naroda od godine 79. do 476. sa svim
uæasima — glau, pomorom i potresima, bila drugi znak
Kristovog dolaska, treÊa postaja na putu Njegove Crkve
prema kraljevstvu vjeËne pravde.
©to je onda trebalo biti po Kristovim rijeËima? On reËe:
Tada Êe vas podvrÊi mukama i ubijati vas, i sav svijet zamr-
zit Êe vas zbog mene... Razmahat Êe se bezakonje i ljubav
Êe kod mnogih ohladnjeti. Ali tko ustraje do konca, bit Êe
spaπen.” (Redci 9-13)
Novi narodi Zapadne Europe bili su Franci, Alemani,
Anglosasi, Burgundi, Zapadni Goti, Svevi, Lombardi, Heruli
i IstoËni Goti. U prazne carske palaËe Rima uselilo se rimsko
sveÊenstvo s papom na Ëelu. KatoliËki povjesniËar Dollin-
ger piπe: “Nakon raspada Rimskog Carstva Crkva je postala
odgajateljica i majka novih dræava. Iz kaosa seobe naroda i
ruπevina rimske dræave diæe se polako novi red dræava, Ëije
srediπte postaje papinsko prijestolje.” U Evanelju po Mate-
ju 24,20 Ëitamo da je Krist opominjao krπÊane neka se u
svim buduÊim nevoljama ozbiljno mole Bogu da ne bi bilo
poteπkoÊa u svetkovanju subote. A kad je 135. Hadrijan,
pod prijetnjom smrtne kazne, zabranio svetkovanje subote,
SUSRET U LONDONU 81
KrπÊanska crkva se podijelila, jer je jedan dio odbacio su-

botu i poËeo svetkovati neznaboæaËki dies solis, dan Sunca,
dok je ostatak ostao pri suboti i zato bio krvavo progonjen.
Oni koji su prihvatili svetkovanje dana sunca ne samo da
nisu bili progonjeni, veÊ je car Konstantin Veliki 321. go-
dine naredio dræavnim zakonom da je svaki graanin duæan
svetkovati dan sunca. Crkva je dobila od cara velike povla-
stice i slijedila je njegov primjer. Na saboru u Laodiceji
364. godine zapovjedila je, pod prijetnjom iskljuËenja i pro-
kletstva, da viπe nitko ne smije svetkovati subotu, veÊ samo
dan Sunca.
Nakon te saborske odluke svetkovatelji su se morali raz-
bjeæati u pustinju. PoËela je seoba naroda koja je za neko-
liko desetljeÊa pretvorila Europu u pustinju. Zato u tim
zemljama ruka laodicejskog sabora i istoËnog cara nije mo-
gla dostiÊi Kristov ostatak. Ivan piπe: “Ali Æeni bijahu dana
dva krila velikoga orla da odleti u pustinju u svoje skloni-
πte, gdje Êe se — daleko od Zmije — hraniti jedno vrijeme
i dva vremena i pola vremena.” Ali u Otkrivenju 13,1-8
imamo opis rimske vlasti iz razdoblja kad je vlast veÊ bila
preπla na desetoricu rogova ili careva.
Po proroËanstvu, Zvijer nikad ne predoËava zemlje Za-
padnog i IstoËnog Rimskog Carstva, veÊ samo Zapadnog
buduÊi da zemlje IstoËnog Rimskog Carstva Ëine narodi
koji su u proroËanstvu predoËeni simbolima lava, medvje-
da i Ëetveroglavog risa. Jer kad je prorok Daniel u vienju
gledao vrijeme kad je Rimsko Carstvo veÊ bilo razdijeljeno
i mali rog razvijao svoju moÊ punom snagom, nije kazao da
je dolaskom te straπne zvijeri i njezinog roga uzet æivot
ostalim nemanima, veÊ je napisao u poglavlju 7,12: “Ostalim
nemanima vlast bî oduzeta, ali im duljina æivota bî na jedno
vrijeme i rok.” Prema tome, prorok Daniel i apostol Ivan
vidjeli su kako Êe nakon Konstantinovih ukaza i laodicej-
skih zakljuËaka Kristov ostatak pobjeÊi na rub Zapadnog
Rimskog Carstva da se ondje hrani i odræi.
Ali oba proroka su znala da Êe Kristov ostatak ondje

nastradati viπe nego ikad.
Pod zaπtitom Franaka papa Grgur poslao je u Englesku
opata Augusta i 40 redovnika. Nastupila je stoljetna borba
oko istrjebljenja tamoπnjeg prakrπÊanstva i njegove subote
i uspostavljanja rimske vjere i njezinog dana sunca. Godine
718. papa Grgur II. opunomoÊio je Bonifacija, jednog od
najvjernijih Augustovih redovnika, da i u Srednjoj Europi
istrijebi svetkovatelje subote. Da bi se stalo na put πirenju
subote, odræana su dva crkvena sinoda, jedan u Liftinu u
Belgiji 740. godine, drugi u Furlaniji, u Gornjoj Italiji, 791.
godine. U svojemu treÊem govoru u Liftinu Bonifacije je
tvrdio:
1. Crkveni oci nareivali su da subotom treba raditi.
2. Spasitelj je radio subotom i time pokazao da se subo-
ta viπe ne smije svetkovati doslovno.
3. Subotu treba svetkovati samo duhovno, tj. tako da
Ëovjek viπe ne krade, ne ubija itd.
U Furlaniji su dokazivali da je nedjelja dan o kojemu
govori Sveto pismo u Izlasku 31,14: “Tko je oskvrne, neka
se pogubi.” Straπne su kazne bile odreene onima koji ne
bi svetkovali dan sunca. I u naπim su zemljama mnogi Sla-
veni okusili britku oπtricu franaËkog maËa buduÊi da se
nisu pokorili Rimu i prihvatili njegov dan posveÊen Suncu.
U strahu pred franaËkim maËem ljudi su tog dana opomi-
njali jedni druge: “Ne delaj!” I tako je taj dan Sunca dobio
ime nedelja.
A kad je i kako papinstvo zavrπilo svoj krvavi put kroz
zemlje zapadne Europe? Kanonik Stroj u Povijesti KatoliË-
ke crkve piπe: “U Francuskoj je nastao tako straπan prevrat
kakav svijet joπ nije vidio... Uz stotine sveÊenika bilo je do
dva milijuna Francuza odanih Crkvi i kralju i osuenih na
smrt... Godine 1798. Francuzi su zaposjeli crkvenu dræavu,
uπli u Rim, proglasili republiku, a papu Pija VI. uhvatili i
odveli u zatoËeniπtvo u Francusku.”
SUSRET U LONDONU 83
Tako je zavrπila velika nevolja Kristovog ostatka i

Njegove subote, koja je trajala viπe od 1000 godina. Go-
dine 1798. zavrπen je treÊi znak Kristovog dolaska, treÊa
postaja na putu prema Boæjem kraljevstvu.
ReÊi Êu neπto i o vaπoj primjedbi odnosno shvaÊanju da
je podjela Rimskog Carstva 476. bila znak smaka svijeta.
Znak koji traje viπe od 1000 godina nije nikakav znak. Pi-
smo ni ne kaæe da podjelu Rima na deset dræava treba
smatrati znakom svrπetka. »itajte u Danielu 2,41.44:
“Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom æeljezo,
jesu podijeljeno kraljevstvo; imat Êe neπto od ËvrstoÊe æe-
ljeza prema onome πto si vidio æeljezo izmijeπano s glinom.
Prsti stopala, dijelom æeljezo a dijelom glina: kraljevstvo Êe
biti dijelom Ëvrsto a dijelom krhko. A πto si vidio æeljezo
pomijeπano s glinom: oni Êe se mijeπati ljudskim sjemenom,
ali se neÊe dræati zajedno, kao πto se ni æeljezo ne da po-
mijeπati s glinom. U vrijeme ovih kraljeva Bog nebeski po-
diÊi Êe kraljevstvo... “
Tu je prorok vidio Rimsko Carstvo kako Êe se u danima
seobe naroda razdijeliti na deset dijelova. “Imat Êe neπto od
tvrdoÊe æeljeza”, one tvrdoÊe koja Êe, prema 44. retku,
“razbiti i uniπtiti sva ona kraljevstva” da bi se, razdijeljeno,
ujedinilo i pokorilo Rimu, tvrdoÊi æeljeza koje satire i vlada,
i pomijeπalo te narode ljudskim sjemenom. Sad mi kaæite,
doktore, je li papinski Rim to Ëinio s narodima Zapadne
Europe i tako stekao vlast nad njima, ujedinio ih u jedno
carstvo?
— Gospodine Maxwell, moram kazati istinu. Tako je
kako ste me pitali. U New Yorku sam kupio Povijest papin-
stva. Autor je povjesniËar Spittler. Evo, na 73. stranici piπe
da je nakon seobe naroda rimski episkop obratio svu pozor-
nost franaËkoj dræavi jer je znao da njegov politiËki opsta-
nak najviπe ovisi o politiËkim revolucijama te dræave. Na
74. stranici piπe kako se papa poËeo mijeπati u pitanja æe-
nidbe i udaje franaËkih vladara, jer je samo tako mogao
jaËati njegov utjecaj. Poπlo mu je za rukom da se strogo

katoliËki odgojena bugarska princeza Klotilda uda 493. za
francuskog kralja Klodvika, tada potpunog neznaboπca. Pr-
vi uspjeh tog mijeπanja ljudskog sjemena bio je da su se
Klodvik i njegov narod pokrstili na katolicizam. Drugi us-
pjeh je da su Franci do 508. pobijedili Zapadne Gote, naj-
opasnije neprijatelje Franaka i Rima. TreÊi i glavni uspjeh
bio je da je franaËko oruæje natjeralo sve ostale narode
Zapadne Europe te sjeverne i juæne Slavene da se pokrste,
pokore Rimu i prihvate svetkovanje nedjelje.
Kad je papa vidio sjajne rezultate svoje umijeπanosti u
æenidbena pitanja franaËkih vladara, proπirio je tu praksu i
na ostale vladare, kneæeve, vojvode itd. Gotovo nijedan ve-
likaπ nije se mogao oæeniti ili rastaviti bez papinog dopu-
πtenja. Ako je, primjerice, neki talijanski vojvoda brakom
stekao preveliku moÊ i postao opasan papi, papa je izne-
nada pronaπao da mu je ta æena prebliska bilo po krvi, bilo
po duhu, pa je taj brak bio nazvan grjeπnim i morao se
razvesti. Narodu je bilo upuÊeno pastirsko pismo: ako se
dotiËni vladar ili vojvoda ne pokori Boæjoj volji, narod nije
obvezatan nikakvom prisegom, ne mora sluπati tog gospo-
dara i sluæiti mu. Pape su tako mogli raditi s kraljevima i
velikaπima πto su htjeli. NjemaËki episkopi su toliko utjecali
na æenu cara Henrika IV. da im je izdala sve bljuvotine iz
njihove carske spavaÊe sobe, a oni su to sve priopÊili papi.
On je mogao najjaËe utjecati na cara da ga sluπa, a car se
bojao da papa ne otkrije narodima one bljuvotine i iskljuËi
ga iz Crkve. To sredstvo je uvelike pridonijelo da je papa
stekao toliku ovlast nad europskim narodima. Profesor
Stjepan Srkulj, koji je prikupio sve podatke o sredstvima
kojima je papa postigao toliku veliËinu, piπe: “I tako je papi
poπlo za rukom ujediniti sve zapadne dræave u jedno kra-
ljevstvo.”
Vidite, dragi prijatelju, tako se Boæja rijeË u Otkrivenju
17,13 ispunila doslovno: “Ovi su svi sloæni da predadnu
SUSRET U LONDONU 85
Zvijeri i svoju silu i svoju vlast.” Germanski narodi su se

pokazali kao mekana, popustljiva glina, a papinski Rim kao
dostojni nasljednik staroga Rima, kao æeljezo πto sve troπi,
lomi i oblikuje po volji.
— Da, gospodine Maxwell, sad vidim i ono vrijeme za
koje je prorok rekao: “ali se neÊe dræati zajedno, kao πto se
ni æeljezo ne da pomijeπati s glinom”. Povijest nam priËa
kako je slijedilo cijepanje tih naroda od papinskog Rima.
To nije iπlo baπ lako. Znamo kako se odvojila Engleska,
koliko je bilo huke i buke u dane velike reformacije, kad se
NjemaËka poËela cijepati od Rima. Godine 1789. poËela je
Francuska revolucija, a posljedica je bila da se i sama Fran-
cuska otrgnula od Rima. A 1870. i Italija se otrgnula od
pape, otela mu Rim i naËinila ga prijestolnicom same Italije
pod dinastijom Savojskom.
Vidite, gospodine Juπnik, tako je 1870. konaËno raz-
bijeno jedinstvo æeljeza i gline, papinstva i deseterih na-
roda Zapadne Europe. To razbijanje je Ëetvrti znak Kri-
stova dolaska i Njegovog kraljevstva, jer je baπ 1870.
godine Zapadna Europa dobila prvog posveÊenog propo-
vjednika velikog adventa — ©vicarca Jakoba Erzenbege-
ra: “U vrijeme ovih kraljeva (koji viπe nisu pomijeπani s
papinskim Rimom) Bog Nebeski podiÊi Êe kraljevstvo ko-
je neÊe nikada propasti...”
— Vidim, imate veliki leksikon. Ova πesta knjiga govori
o zemljopisu. Tu je vrlo zanimljiv zemljovid koji pokazuje
otkriÊa zemalja i njihovih naroda. Prva slika pokazuje kako
se poËetkom seobe naroda niπta nije znalo o Americi, Gren-
landu, Islandu, Srednjoj i Juænoj Africi, Sjevernoj ©vedskoj,
Sjevernoj Rusiji, Sibiru, Kini, Japanu, Australiji i carstvima
velikih oceana. Prema tome, evanelje o Kraljevstvu tada
nije moglo biti objavljeno po cijeloj Zemlji i svim narodima.
Drugi zemljovid prikazuje Zemlju u doba reformacije. Tada
su otkriveni tek dijelovi istoËne obale Sjeverne, Srednje i
Juæne Amerike. Pri kraju 18. stoljeÊa joπ su bili nepoznati
srediπnja Kina, Mandæurija, Tibet, Srednja Arabija, najveÊi

dio Australije, Afrika, otoci Tihog Oceana i velika podruËja
Sjeverne i Juæne Amerike. Tek od poËetka 19. stoljeÊa brzo
nestaje veo s posljednjih dijelova Zemlje, njihovih naroda i
jezika. Dakle, u vrijeme kad je isteklo 1335 godina iz Dani-
ela 12,12 i 2300 godina iz Daniela 8,14.17, kad je doπao
kraj vremena o kojemu je rijeË u Mateju 24,13, kad je papa
pristao biti poglavar Rima i kao “æeljezo” vladati nad gli-
nom zapadnih naroda, kad je cijela zemaljska kugla sa svim
svojim narodima i jezicima leæala pred Bogom i ljudima kao
otvorena knjiga — tada je kucnuo Ëas da se po cijeloj Zemlji
vidi i Ëuje posljednji znak iz Evanelja po Mateju 24,14 —
objavljivanje evanelja o Kraljevstvu po svemu svijetu za
svjedoËanstvo svim narodima i svim jezicima. Otad se vidi
kako znanost i tehnika danonoÊno rade kako bi otvorile sve
zemlje i uËinile ih pristupaËnima propovijedanju evanelja.
Znanstvenici uËe strane jezike i prevode Sveto pismo. Sad
ima stotine i stotine tisuÊa adventistiËkih vjernika πirom
cijele Zemlje i po carstvima svih mora i oceana. Godine
1878. AdventistiËka crkva je propovijedala evanelje o Kra-
ljevstvu na dva jezika, 1882. godine na osam, 1892. godine
na 15, 1902. godine na 40, 1912. godine na 485, 1933.
godine na 504, 1934. godine na 539, 1935. godine na 575
jezika, a godine 2002. u 203 dræave na 834 jezika. Ta Crkva
danas ima po svoj Zemlji 13.970 propovjednika i misiona-
ra, 56 velikih izdavaËkih kuÊa, 174 bolnice i sanatorija, 393
klinike i dispanzera, 4809 osnovnih πkola, 94 koledæa i sve-
uËiliπta.
Tako je danas propovijedanje Radosne vijesti o Kra-
ljevstvu, o kojemu je rijeË u Danielu 2,44, zaista peti
znak po redu, posljednja postaja koju je Krist spomenuo
u svojemu redu putovanja Njegove Crkve kroz stoljeÊa
Novoga zavjeta. Svaki narod danas Ëuje da je veliki Babilon
pao, da je 1870. konaËno izgubio vlast u Rimu. Pred Bo-
gom je taj Babilon pao joπ 1798., ali svjetovnu krunu je
SUSRET U LONDONU 87
izgubio 1870. godine. Ljudski rod stigao je u posljednje

doba, u doba suda, kad Êe pasti vjeËna odluka o svakom
pojedincu.
— Gospodine Maxwell, sve je Ëudesno toËno. Sad vidim
da je moje poznavanje Svetog pisma bilo sasvim povrπno i
bez ikakve znanstvene utemeljenosti. Isus je zaista tim redo-
slijedom iznio znakove o svojemu dolasku, i oni su doπli baπ
tim redom. Sad tek razumijem i ono Danielovo proroËan-
stvo o vremenu kad æeljezo i glina viπe neÊe biti zajedno.
Zaista, seobom naroda Rim i Rimsko Carstvo nisu propali.
Carska se vlast samo pretvorila u papinsku, a dræava je
opstala do Francuske revolucije. Tada je papinska politiËka
vlast dobila smrtnu ranu, a 1870. konaËno je umrla. Sad se
ne Ëudim πto je moj prijatelj Marko povjerovao adventisti-
ma i iz temelja promijenio svoj æivot. Ali imam joπ neπto na
srcu. Biste li mi razjasnili: tko je stvorio ovaj nesretni svijet,
je li samo Bog, ili je Bog stvorio sve πto je dobro, a Sotona
zlo, i πto je uËinjeno da bi jednom bilo samo dobro?
— Dragi prijatelju, moje je vrijeme ograniËeno jer veËe-
ras imam predavanje u Watfordu. BuduÊi da vaπa pitanja
obuhvaÊaju baπ ono o Ëemu Êu veËeras predavati, doite.
Izvolite pozivnicu. Tu piπe mjesto i vrijeme predavanja. Da-
kle, hoÊete li doÊi?
— HoÊu, od srca rado.
VE»ERNJE PREDAVANJE
Spustila se noÊ. Kroz rasvijetljene, mirne ulice Watfor-

da mnogi su æurili prema dvorani u srediπtu grada. Ondje
Êe biti odræano predavanje. Na tornju izbija sedam, a pre-
davanje Êe poËeti za Ëetvrt sata. Dvorana je veÊ puna. U
prednjim redovima sjedi i naπ Amerikanac, gospodin Juπ-
nik! Vidi se da ga zanima i dvorana i publika, i jedva Ëeka
da predavanje poËne.
Propovjednik je pozvao sve da se zajedno pomole, da
tijekom predavanja u svima bude Duh Sveti i svi prime
potrebnu pomoÊ.
Zatim se molio:
“OËe naπ, koji si na nebu, hvala Ti na Tvojoj svetoj
rijeËi. Okupili smo se ovdje da je prouËimo. Hvala Ti, Isusa
radi, na velikoj ærtvi koju je On za nas podnio, da smo u
Njemu mogli naÊi najboljeg prijatelja. Zahvaljujemo Ti πto
nam πaljeπ Duha koji nas Ëuva od grijeha i uËi kako trebamo
æivjeti. On otkriva Tebe i daje nam snagu. Tvoja milost je
naπa jedina nada. U nama nema dobroga, a k Tebi moæemo
doÊi samo kroz Krista. Ti si Ga nauËio da nas ljubi. Pogledaj
svojega milog Sina, Njegov æivot, gledaj nas u Njemu i znaj
da Ga baπ sad u svojoj vjeri priznajemo za Spasitelja. Za ta
Tvoja dobra mi Te slavimo i klanjamo Ti se svim srcem.
Upravljaj nama u Ëasu naπega razmiπljanja i daj nam da
istinu u Isusu Kristu potpunije upoznamo. Amen.”
— Dragi prijatelji — reËe govornik kad je zavrπio moli-
tvu — od srca vam zahvaljujem na dolasku. VeËeras Êemo
Ëuti πto Sveto pismo govori o postanku svijeta, njegovom
padu i spasenju.
VE»ERNJE PREDAVANJE 89
Iz mnogih redaka Svetoga pisma vidi se da je Isus Krist

Boæji Sin i Stvoritelj svega πto postoji. ©est stoljeÊa prije
nego πto je doπao na Zemlju otkriti svojim æivotom Boga, a
svojom smrÊu odstraniti grijeh i dati nesretnom ljudskom
rodu moguÊnost da se vrati Bogu, prorok Mihej je pisao da
Êe se u Betlehemu roditi Spasitelj Ëiji je “iskon od davnina,
od vjeËnih vremena.” (Mihej 5,1) I sâm Isus je potvrdio
Mihejeve rijeËi kad je, moleÊi se svojemu nebeskome Ocu,
rekao: “A sada, OËe, proslavi ti mene samog slavom koju
imadoh kod tebe prije nego postade svijet.” (Ivan 17,5)
Apostol Pavao je pisao da je po Kristu stvoreno sve na nebu
i na zemlji, vidljivo i nevidljivo... On je bio prije svega, i sve
se u njemu dræi u redu... jer Bog odluËi u njemu nastaniti
svu Puninu”. (Koloπanima 1,15-19) U Evanelju po Ivanu
1,1-3 i 14 Ëitamo da je Isus Krist bio RijeË po kojoj je sve
postalo. Sad znamo da Postanak 2,2 i 13 moramo Ëitati
ovako: “I sedmoga dana dovrπi Bog, Sin, naπ Gospodin Isus
Krist, svoje djelo koje uËini. I poËinu u sedmi dan od svega
djela koje uËini. I blagoslovi Bog, Sin naπ, Gospodin Isus
Krist, sedmi dan i posveti, jer u taj dan poËinu od svega
djela svoga koje uËini.”
Zato Isus istiËe svoje pravo vlasniπtva nad svim πto je
stvorio i posvetio rijeËima: “Moje je sve πto se miËe u polji-
ma.” “Moje je zlato, moje je srebro.” “Stoga je Sin »ovjeËji
gospodar i subote.” Zato kaæe da mu je dana svaka vlast na
nebu i na zemlji. (Psalam 50,12; Hagaj 2,8; Marko 2,28)
“Krist je sve u svemu!” (Koloπanima 3,11) Bog koji je
govorio s Abrahamom bio je Krist. Bog koji je govorio s
Mojsijem i dao mu svoje zapovijedi bio je Krist. (Hebrejima
11,24-26) Na temelju 1. KorinÊanima 10,4 katoliËki prevo-
ditelj Svetoga pisma Andrej Snoj napisao je ove rijeËi: “Krist
je kao Bog Ëudnovatim djelima pratio Izrael kroz pustinju.”
Kad otvorimo 9. poglavlje Knjige proroka Nehemije, zna-
mo da se taj sveti Ëovjek molio Isusu kad je kazao: “Ti si,
Jahve, Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i
vojsku njihovu, zemlju i sve πto je na njoj, mora i πto je na

njima. Ti sve to oæivljavaπ, i vojske se nebeske tebi klanjaju.
Ti si, Jahve, Bog, koji je Abrama izabrao, iz Ura kaldejskoga
njega izveo... Nevolju si otaca naπih u Egiptu vidio... Znaci-
ma si se i Ëudesima oborio na faraona... Stupom oblaka
danju si ih vodio, a noÊu si stupom ognjenim svijetlio im
po putu kojim su hodili. Na goru si Sinajsku siπao i s neba
im govorio; i dao si im pravedne naredbe, Ëvrste zakone,
zapovijedi izvrsne i uredbe. Ti si im objavio svoju svetu
subotu... Dao si im svoga Duha dobrog da ih nauËiπ mu-
drosti... Mnogo si godina bio strpljiv s njima i svojim si ih
Duhom opominjao po sluæbi svojih proroka.”
Sedamsto godina prije svojeg utjelovljenja Isus je kazao
Izraelcima po proroku Izaiji: “Ja, ja sam Jahve, osim mene
nema spasitelja.” I kad je sedamsto godina poslije siπao na
Zemlju, zavrπio svoje spasiteljsko djelo i vratio se na nebo,
objavio je po apostolu Petru i svim otkupljenima u Jeruza-
lemu iste rijeËi: “Spasenja nema ni po jednom drugom, jer
je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se
treba spasiti.” (Izaija 43,11; Djela 4,12) Isus Krist je prvi i
posljednji, poËetak i svrπetak u Svetome pismu. On je Stvo-
ritelj, Bog koji nam se javlja i govori sa svake stranice ove
svete knjige.
Znamo da je sve nastalo kroz Isusa Krista. Otkud onda
zlo koje vlada na Zemlji? Kazali smo da je Isus Krist stvorio
sve na nebu, dakle i anele, pa i samog Lucifera. Za ovu
Zemlju i sve πto je na njoj nadahnuÊe kaæe: “I vidje Bog da
je dobro!” U Propovjedniku 7,29 Ëitamo: “Otkrih ovo: Bog
stvori Ëovjeka jednostavnim.” U Ezekielu 28,14.15 Ëitamo
da je Isus kazao Sotoni: “Postavih te kao raskriljena keruba
zaπtitnika: bio si na svetoj gori Boæjoj... Savrπen bjeπe na
putima svojim od dana svojega roenja dok ti se u srcu ne
zaËe opaËina.” Kao πto nam Sveto pismo ne piπe podrobnije
o stvaranju svemira nego samo o stvaranju Zemlje, tako
nam niπta podrobnije ne kaæe kako je bilo moguÊe da je taj
savrπeni kerub, koji je bio tako Ëist i sjajan da je u Knjizi

proroka Izaije 14,12 nazvan Svjetlonoπom (latinski Lucifer),
mogao zgrijeπiti, povuÊi za sobom treÊinu anela? Kako mu
je dana sloboda da pokvari i Zemlju? U Knjizi proroka Eze-
kiela 28,15 doznajemo samo da je bio savrπen na putovima
svojim dok se nije naπlo bezakonje na njemu, da je to beza-
konje stiglo na Zemlju i da je otad, kako kaæe apostol Ivan
u svojoj Prvoj poslanici 5,19 “sav svijet u vlasti Zloga.” Kad
je otkrivena Amerika, istraæivaËi su naπli da Indijanci Ëu-
vaju prastaru tradiciju po kojoj je zmija preko æene donijela
grijeh i sve zlo na Zemlju. Na suprotnoj strani Zemlje, u
Kini, straπni zmaj izvezen je i danas na svakoj zastavi. Na
istoku i zapadu, na sjeveru i jugu stari su narodi gajili tra-
diciju o palom anelu koji je siπao na Zemlju u obliËju
zmije i prevario prve ljude koji su zgrijeπili i time donijeli
smrt i svakom æivom biÊu na Zemlji.
Dragi moji prijatelji, kad se noÊu probudite i vidite da
je vaπa kuÊa u plamenu, hoÊe li itko pametan prvo istraæi-
vati tko je zapalio, kako je smio zapaliti, je li uopÊe moguÊe
da je netko zapalio ili je to samo sudbina? Zacijelo bi svatko
prvo poæurio spaπavati πto joπ vatra nije dohvatila, a tek
nakon poæara, kad viπe ne postoji nikakva opasnost, mogli
bismo postavljati takva pitanja. Zato Sveto pismo i ne ulazi
u ta pitanja, ne daje nam moguÊnost da ulazimo u njih, niti
je ljudskom mozgu dana moguÊnost da odgovori na njih.
Ali iskustvo nas upuÊuje na golu istinu da je sav svijet u zlu,
da je poæar grijeha zahvatio sav ljudski rod od pamtivijeka
do danas i da se treba spaπavati.
Kako se moæe spasiti ovaj svijet? Kroz sva proπla vreme-
na vidimo tri sile koje su nastojale uspostaviti novi poredak
i izgubljeni mir na Zemlji: sila, znanost i vjera.
Kain, Hamurabi i drugi silni ljudi umjeli su pokoriti
svijet i ujediniti narode. Aleksandar Veliki, Julije Cezar, Ok-
tavijan i drugi iπli su njihovim stopama. Rimljane su slijedili
Germani, Arapi, Mongoli, Turci. Znamo πto je postignuto
silom. Sila je bila loπa spasiteljica ljudskog roda. O tome

najbolje svjedoËe mnogi grobovi propalih naroda, kultura i
civilizacija. Druga spasiteljica bila je znanost, a treÊa vjera.
To su dvije sestre, povezane da bi uËinile velike stvari, ali
samo ako su sloæne. Prorok Daniel je u svojoj Knjizi pret-
kazao da Êe u naπe dane biti istraæivanja i umnoæavanja
znanja, da Êe se vjeËno evanelje propovijedati po cijelome
svijetu za svjedoËanstvo svim narodima. Znanost i vjera,
voene Svetim Duhom, najblagodatnije su sile i sigurni
putokazi k pravom spasenju. Znanstvenici su napunili
dvorane velikog Britanskog muzeja i njegove biblioteke do-
kazima da je Sveto pismo istinito. Znanost je prokrËila put
istraæivaËima u sve zemlje i narode, otvorila vrata svih ze-
malja i jezika, spojila istok sa zapadom, sjever s jugom. Dala
je telefon, telegraf, radijske i televizijske aparate, poπtu,
tisak i bezbroj drugih sredstava koja su danas u sluæbi evan-
elja. Sveto pismo prevedeno je dosad na viπe od dvije
tisuÊe jezika i narjeËja, a vjera i ljubav upregnule su u svoja
kola suvremenu tehniku i tiskale Sveto pismo na svim tim
jezicima. S pomoÊu najmodernijih prometnih sredstava na
kopnu, vodi i u zraku godiπnje se raznese po svijetu viπe od
jedanaest milijuna primjeraka Svetog pisma.
Danas ne postoji samo jedna misionarska udruga s dva-
naest apostola, nego ih je mnogo, raπtrkanih po cijelom
svijetu. Samo AdventistiËka crkva, koja ima stotine tisuÊa
vjernika u Europi, Americi, Aziji, Australiji i na otocima
svih mora i oceana, uzdræava viπe od 23 tisuÊe propovjed-
nika, misionara, lijeËnika, bolniËara i drugih misionskih
pomoÊnika koji propovijedaju i uËe narode na viπe od tisu-
Êu jezika. Uzdræava mnoga ljeËiliπta, bolnice, ambulante i
ljekarne za sirotinju u 131 narodu. Ima 2344 πkole koje
polazi 97.742 uËenika, 69 izdavaËkih kuÊa koje izdaju po-
uËnu, zdravstvenu i vjersku literaturu na stotinama jezika u
svim zemljama. Tko moæe opisati u nekoliko rijeËi neiz-
mjerni uspjeh te velike vojske modernih Kristovih apostola?
Tko zna u kakvoj su uæasnoj pokvarenosti prije nekoliko

desetljeÊa æivjeli Indijanci Juæne Amerike? Tko moæe znati
πto je meu njima postignuto samo silom evanelja, taj mo-
ra vjerovati da Bog joπ uvijek Ëini Ëuda. Mnogi su nauËili
Ëitati i pisati. U njihovom æivljenju pokazala se velika pro-
mjena. Odbacili su alkohol i duhan, ne vjeruju viπe u du-
hove, postali su marljivi i Ëisti. Prije su bacali novac na
πtetno uæivanje, a sad kupuju odjeÊu, orue za obraivanje
zemlje i druge korisne stvari. Po kuÊama se ne Ëuje divljaË-
ka vika pijanih muπkaraca i æena, nego vlada mir i zado-
voljstvo. Kamerunci u Africi nekad su æivjeli i slavili svoje
nacionalne praznike u æderanju, pijanstvu i razvratu. Zahva-
ljujuÊi poærtvovnom radu adventistiËkih misionara, sad je
sasvim drukËije. U mnogim mjestima nema viπe ni alkohola
ni neznaboæaËkih igara ni æderanja ni bluda. Kad je stranac
koji je po drugi put putovao kroz Kamerun zapitao uroe-
nika otkud ta promjena u zemlji, ovaj mu je odgovorio: “E,
prijatelju, to je uËinila Boæja RijeË. Uπla je u moje srce,
izbacila Sotonu i sva njegova zla djela i onda ga sasvim
popravila. To je uËinila i s tisuÊama mojih zemljaka. Da, to
je uËinio Bog kroz svoju RijeË.”
U Kamerunu radi AdventistiËka crkva. U prve dvije go-
dine adventistiËki misionari-lijeËnici izlijeËili su 25 tisuÊa
uroenika. Dolaze sa svih strana, neki na konjima, magar-
cima, volovima, drugi pjeπice iz najudaljenijih krajeva, a
mnoge donose na primitivnim nosilima. Na Fidæijskim oto-
cima, gdje je nekad vladalo ljudoæderstvo, danas Êete naÊi
tisuÊe najboljih ljudi koji ne Ëine nikome zla i nastoje πiriti
duh dobroËinstva. »ovjekoljubivim radom naπih misionara
u svim zemljama svijeta stotine tisuÊa ljudi osloboeni su
od alkohola, duhana, psovki, kockanja, bluda, nevjerstva,
neiskrenosti i svakog drugog zla. Misionari oæivotvoruju Kri-
stovo naËelo iz Poslanice Efeæanima 4,22-32:
“(Velim i zaklinjem) da sa sebe skinete i odloæite staro-
ga Ëovjeka koji pripada prijaπnjem naËinu æivota, Ëovjeka
koji u varavim poæudama ide u propast, te da se iz dana u

dan obnavljate duhom u kojem mislite i da se obuËete u
novoga Ëovjeka, stvorena na sliku Boæju u istinskoj praved-
nosti i svetosti. Zato odbacite laæ... Neka sunce ne zae nad
vaπom srdæbom! I ne dajite mjesta avlu! Tko je obiËavao
krasti, neka viπe ne krade! Neka se radije trudi i svojim
rukama radi πto je dobro, da mogne πto davati potrebnome!
Nikakva ruæna rijeË neka ne izlazi iz vaπih usta, nego samo
korisna za izgradnju gdje je potrebno, da iskaæe dobroËin-
stvo sluπateljima. Ne æalostite Duha Svetoga Boæjega, kojim
ste zapeËaÊeni na dan otkupljenja! Neka se ukloni od vas
svaka vrsta gorËine, gnjeva, srdæbe, vike i psovke, sa svakom
vrstom zloÊe. Mjesto toga budite jedan prema drugome pri-
jazni, puni milosra! Opraπtajte jedan drugome, kao πto je
i Bog vama oprostio u Kristu!”
Dragi prijatelji, kad bismo poπli putem nevjerstva, od-
veo bi nas u druπtvo ljudi koji izmiπljaju zlo, koji vjeruju da
u svijetu trebaju nestati slabi i ostati jaki, a opet smo meu
njima najjaËi; taj put bi nas vodio u druπtvo organiziranih
varalica, pljaËkaπa, razbojnika, trgovaca robljem, krijumËara
alkohola, nikotina, opijuma i svakojakih drugih otrova koji
ubijaju ljudski organizam. Tako bismo stigli u podzemni
svijet, k zmaju s tisuÊu glava. Ondje bismo se upoznali s
lopovima, razbojnicima, kockarima, ubojicama roditelja i
djece, rodoskvrnicima, izdajicama, bogomrscima i bezboæ-
nim utamanjivaËima sirotinje.
A put vjere, kad bismo poπli njime, vodio bi nas u
druπtvo ljudi koji smiπljaju dobro, koji vjeruju da jaËi treba-
ju pomagati slabijima, jer i za njih je umro Krist na kriæu;
taj put bi nas vodio do tisuÊa obitelji gdje se kÊi ili sin
opraπta s roditeljima znajuÊi da se neÊe vidjeti na ovoj Zem-
lji, jer odlazi u najnezdravije krajeve svijeta da bi onim
jadnicima, okovanim u pogibeljne obiËaje i praznovjerje,
pomogao i spasio ih. Na tom putu bismo upoznali mnogo
plemenitih ljudi koji po uzoru na Krista æive samo za dobro
sirotih, nemoÊnih, zaboravljenih, odbaËenih i na propast

osuenih. Vidjeli bismo stotine tisuÊa vrijednih ruku koje
πiju, pletu, krpaju i rade stotine i tisuÊe drugih poslova
samo da bi umanjili bijedu u narodu; upoznali bismo se sa
stotinama tisuÊa ljudi i odrasle djece koji iz zahvalnosti Bo-
gu πto ih je oslobodio πtetnih navika koje su gutale njihov
novac i gurale ih u sigurnu propast, taj novac sad ærtvuju
za spasenje drugih nesretnika. Naπli bismo tisuÊe i tisuÊe
mladiÊa i djevojaka koji se nadmeÊu u dobroËinstvima, jer
ga smatraju najzdravijim i najkorisnijim πportom. Naπli bi-
ste ih kako idu iz kuÊe u kuÊu, iz obitelji u obitelj, u po-
drume, na tavane, u najzabaËenija mjesta i svuda gdje æive
ljudi, i traæe nesretne i oËajne duπe da bi im ulili novu
nadu, novu volju za æivot i pomogli u njihovim nevoljama,
izvukli ih iz usamljenosti i oËaja i od njih naËinili zadovolj-
ne ljude, pune vjere i ljubavi prema Bogu i svim ljudima.
Kad ih sluπate ili Ëitate njihovu literaturu, sav njihov rad,
sve njihove æelje, sve πto misle i hoÊe, svodi se na ovo:
osloboditi svijet od grijeha, istrijebiti sa Zemlje bezakonje,
uliti u ljude vjeru u Isusa Krista i uËiniti ih dostojnima
vjeËnoga æivota.
Prijatelji moji, na nebu je poËela borba izmeu Krista
i Sotone, izmeu dobra i zla, svjetla i tame. Krist, poglavar
neba, svladao je Sotonu i zbacio ga je zajedno sa svim nje-
govim pristaπama u zraËnu dubinu ili, kako kaæu Grci, u
Tartar. BuduÊi da stanovnici neba nisu pristali na Sotonine
prijedloge, njihov æivot nije pretvoren u pakao, veÊ je ostao
sretan. Ali Adam, predstavnik Zemlje, pristao je na Sotonin
prijedlog, okusio je zlo i time rajsku Zemlju pretvorio u
pakao. Nebo je doæivjelo dan kad je Krist sa svojim vjernim
anelima izbacio s neba Sotonu, uzrok zla. Adam nije doæi-
vio taj dan na Zemlji, jer je sâm podlegao Sotoni. Ali Krist,
nebeski Pobjednik, zauzeo se za naπu Zemlju, dao Adamu
svoju svetu RijeË da Êe doÊi, pobijediti Sotonu, uniπtiti sve
njegove pristaπe i onda stvoriti novu Zemlju, gdje moæe
æivjeti samo pravda. Na toj Zemlji Êe æivjeti samo oni koji

pristanu uz Njega, pod Njegovom zastavom se ærtvuju za
spas ljudskog roda i ostanu vjerni Boæjim naËelima do smr-
ti. U dan svojega svetoga dolaska u slavi Isus Êe ih uskrsnuti
iz mrtvih, preobraziti u besmrtnost i dati im novu Zemlju
da æive na njoj.
Dragi prijatelji, Krist poziva svakoga od vas da se opre-
dijeli kojim putem Êe nastaviti svoj æivot, komu Êe sluæiti,
Kristu ili Sotoni, i pod Ëijom Êe se zastavom boriti. Pogle-
dajte u duhu na Golgotu, promatrajte Onoga koji je izdah-
nuo na kriæu za vaπe spasenje. On je umro umjesto vas.
Razmislite dobro i odluËite komu Êete sluæiti, Kristu ili So-
toni. Amen.
Grobna tiπina zavladala je u dvorani pri posljednjim
rijeËima. »uo se samo pokoji duboki uzdah. Iz kuta su
doprle rijeËi: “Boæe, budi milostiv meni grjeπniku”. Mnogi
su posjetitelji priπli govorniku, pruæili mu ruku i toplim
rijeËima zahvalili za predavanje. Dvadesetak njih zamolili
su propovjednika da ih posjeti kod kuÊe i pobliæe im objas-
ni Boæji put spasenja. Najzad mu je priπao i gospodin Juπ-
nik, stisnuo mu ruku i rekao:
— Gospodine Maxwell, joπ malo pa biste me nagovorili
da budem Ëlan vaπe Crkve. Znate, joπ ne mogu prekinuti sa
svojim dosadaπnjim æivotom. Ne osjeÊam da sam zreo za
æivotni preokret kakav je uËinio moj prijatelj Marko. Pri-
liËno sam bogat i æelim uæivati dok imam novca. Nije mi
dobro, srËani sam bolesnik. Ne smijem previπe misliti na
tako ozbiljne stvari, to me uzrujava. Zato me ispriËajte.
Gospodin Maxwell je vidio da je u srcu gospodina Juπ-
nika poËela borba izmeu svjetla i tame. ZakljuËio je kako
je najbolje da ga neko vrijeme ostavi na miru.
97
BIJEG OKO ZEMLJE
Gospodin Juπnik nije mogao spavati. PredavaË ga je

uvjerio da je Krist Stvoritelj svijeta, da je subota Njegov
dan, da je uËinjeno sve kako bi se Ëovjek mogao spasiti.
Iznio mu je i nepobitne dokaze da je po programu Kristo-
vog proroËanstva nastupilo posljednje vrijeme. Ali on, Ëo-
vjek bezbriæne naravi, mislio je da se s dragim Bogom mo-
æe malo pogaati, da se moæe skriti pred Njim. Cijelu noÊ
je razmiπljao kako bi mogao zaboraviti te znakove i sinoÊnje
predavanje i izbjeÊi propovjednikov posjet. Tako je doËe-
kao jutro. Neispavan je skoËio iz postelje i nasmijao se kao
da mu je sinula kakva pametna misao. “Da”, rekao je sâm
sebi. “Ovdje me niπta ne veæe. Vratit Êu se u Ameriku i
tamo se izgubiti u vrtlogu æivota.” Odmah se dao na posao.
Spakirao je stvari u velike kovËege, platio stan i otiπao u
putniËki ured za prekooceanske linije. Kupio je kartu i od-
vezao se na postaju Viktorija. Odatle je prvim vlakom otpu-
tovao u Southampton, jer je otamo isplovljavao brod za
New York.
Kad je htio uÊi, priπao mu je neki gospodin i ponudio
razne Ëasopise. I ne gledajuÊi kakvi su to Ëasopisi, kupio je
nekoliko komada i stavio ih u putnu torbicu. Kad se smje-
stio u kabini, glasno se nasmijao, jer je pomislio na go-
spodina Maxwella kad ga doe posjetiti, a pazikuÊa mu
kaæe da je otputovao u Ameriku. “Ha, ha, ha! I to je vrlo
vaæan znak vremena, gospodine Maxwell!”
Plovidba preko oceana trajala je πest dana. Drugog se
dana iz susjedne kabine Ëulo pjevanje, ali sasvim neobiËno.
Prislonio je uho na zid i prisluπkivao. »uo je rijeËi pjesme:
“In the sun, and moon, and stars, Sings and wonders
have apeared; Earth has groan’d with bloody wars, And
the hearts of men have fear’d. (Na suncu, mjesecu i zvi-
jezdama pojavili su se znaci i Ëudesa; Zemlja stenje zbog
krvavih ratova, a ljudska su srca ispunjena strahom.)
Gospodin Juπnik se skamenio. Pobjegao je iz Londona
da bi izbjegao svaki daljnji dodir s ljudima koji objavljuju
znake posljetka i Kristov dolazak, a sad je osuen na brodu
nekoliko dana i noÊi sluπati njihove pjesme. SkoËio je s
kreveta. Sjetio se da je kupio neke novine. Brzo je otvorio
torbu, izvadio ih i izletio iz kabine. Odmah se uputio na
palubu potraæiti neko mirno mjesto. Kad je sjeo, uzeo je
novine. Pogledavπi naslov, iskolaËio je oËi, a novine su mu
ispale iz ruke. Iz usta je iziπla psovka. Pogledao je ostale
novine, zaπkripao zubima, poderao ih sve redom i bacio u
more. “Tako”, reËe. “Sad neka ribe Ëitaju Znake vremena.
Zar su mene naπli da im budem predmet πikaniranja kamo
god poem? E neÊe!” Ozlojeen je otiπao u knjiænicu i po-
traæio neku noviju knjigu.
— Odmah, gospodine. Tu je vrlo lijepa knjiga, dobili
smo je na poklon od jednog gospodina iz Washingtona,
koji je prije mjesec dana putovao ovim brodom iz New
Yorka u Cherborg. ProËitao sam je s velikim zanimanjem i
vjerujem da Êe i vas zadovoljiti. Evo, tu je.
Gospodin Juπnik je pogledao naslovnu stranu, a tamo
je pisalo: Our Lord’s great prophecy of His second advent
(Veliko proroËanstvo naπega Gospodina o Njegovom dru-
gom dolasku). Bijesno je vratio knjigu rekavπi:
— Ako nemate niπta drugo, Ëitajte sami svoje knjige.
Izletio je iz knjiænice i uputio se u restoran. Od tog
trenutka gospodin Juπnik je mnogo pio nastojeÊi tako spri-
jeËiti da itko s njime govori o Kristovom dolasku. I sve do
New Yorka nije se otrijeznio.
U New Yorku je otiπao k poznaniku kod kojeg je Ëesto
odsjedao kad je bio prvi put u Americi.
BIJEG OKO ZEMLJE 99
Poznanik ga je vrlo ljubazno primio i ugostio. Ali kod

objeda je gospodin Juπnik primijetio da na stolu nema vina,
veÊ samo nekoliko bezalkoholnih piÊa. Prije nije bilo tako.
Odmah je upitao domaÊina zaπto nema vina na stolu i ot-
kud ta promjena kad je ovaj dobro znao da gospodin Juπnik
jako voli vino.
— Dragi Johne, otkad si napustio Ameriku, u mojoj se
kuÊi sve iz temelja izmijenilo.
PoËeo mu je priËati kako je jednoga dana kupio Ëasopis
Signs of the Times (Znaci vremena) od nekog prodavaËa
knjiga, kako ga je njegov sadræaj zainteresirao, da je pisao
uredniku za opπirnije obavjeπtenje i kako mu je ovaj poslao
propovjednika koji mu je dokazao da danaπnji ljudi æive u
posljednjem vremenu povijesti grijeha i da Êe uskoro doÊi
Isus Krist.
— Propovjednik je dolazio viπe puta — nastavio je Juπ-
nikov prijatelj — a æena i ja smo se ne samo zainteresirali za
taj nauk, nego smo iz temelja promijenili æivot. Ostavili
smo piÊe, noÊne zabave i sve πto ne valja. Prije mjesec dana
postali smo vjernici Crkve tih dobrih ljudi. Vjeruj mi, sad
smo vrlo sretni. Dao Bog da i ti uskoro budeπ meu nama.
Gospodin Juπnik je zanijemio.
— Dragi Parker, ispriËavam se. Moji su poslovi takvi da
nemam mnogo vremena. Samo sam vas doπao vidjeti. Drago
mi je da ste tako sretni. Ostanite zdravi. Kad se vratim,
nastojat Êu vas posjetiti. A sad zbogom.
Tim rijeËima se pozdravio i nestao.
Prvi vlak koji je poπao s postaje Grand Central ponio je
gospodina Juπnika. Cilj putovanja bio je San Francisco. Vlak
je jurio kroz manja mjesta zaustavljajuÊi se samo u veÊim
gradovima, kao da je i on htio umaknuti Znacima vreme-
na. Dan i noÊ jurio je naprijed ostavljajuÊi za sobom Pitts-
burgh, Chicago, Omao, Chayenne, Ogden, mormonsko na-
selje. Svladao je teπki teren Sierra Nevade, njezin jedini
prijelaz nazvan Truke, projurio pokraj mnogih brdskih je-
zera, izmeu vjeËnog snijega i leda i gorostasnih jela, ora-

ha, cedrova i drugog drveÊa. Onda se poËeo spuπtati u
nizinu ostavljajuÊi za sobom Sacramento i najzad stigao u
Oakland, a odande u San Francisco, na obalu Tihog oceana.
Gospodin Juπnik se Ëudio zaπto je u vlaku toliko put-
nika iz cijeloga svijeta. Stanovniπtvo Amerike dosta je πare-
no, ali ovo πarenilo je preupadljivo. A joπ se viπe zaËudio
Ëuvπi da u gradu nema nijedne slobodne sobe u hotelima.
I tad je doznao neπto πto ga je prenerazilo. Prije tri dana u
velikoj gradskoj dvorani otpoËeo je 43. sabor AdventistiËke
crkve, na koji su doπli zastupnici iz cijeloga svijeta. Dvorana
s 15.000 sjediπta svakog je dana bila puna. Sutradan, u su-
botu, glavni dan tog najneobiËnijeg sastanka, dolazilo je
staro i mlado kako bi nazoËili propovijedi i drugim sve-
Ëanostima na kojima Êe govoriti zastupnici iz svih krajeva
svijeta.
Gospodin Juπnik je htio odmah otputovati. Ali dugo
putovanje ga je umaralo pa je odluËio ostati dan-dva u San
Franciscu. Doznao je da u malom hotelu nedaleko dvorane
ima slobodna soba. Uzeo je taksi, odvezao se onamo i do-
bio sobu. VeÊ se smraËilo. SjedeÊi u naslonjaËu, odjednom
je Ëuo kako odzvanjaju pjesme iz svih soba. “©to bi to mo-
glo biti?” mislio je. “Zar je i ovaj hotel pretvoren u adven-
tistiËku bogomolju?” Pozvonio je, i kad je momak uπao,
upitao ga je otkud to pjevanje.
— Gospodine, sad je poËetak subote i naπi gosti adven-
tisti pozdravljaju subotu pjesmom. Pjesme su krasne, zar
ne? Vidite, tamo iza Golden Gatea spuπta se sunce. To pje-
vanje se doima kao da se neki neobiËni doæivljaj izlijeva na
Ëovjeka i obuzima duπu. Otkako su ovi gosti napunili grad,
sve mi je neobiËno, kao da nismo viπe na Zemlji, nego u
raju. Umjesto psovke Ëujem samo prijazne rijeËi i lijepe,
plemenite pjesme. Sretan sam πto su ti dobri ljudi doπli
ovamo. Uglavnom se ne poznaju, ali da vidite kako se druæe
i raduju jedni drugima, kao da su oduvijek zajedno. Zamo-
BIJEG OKO ZEMLJE 101
lio sam πefa za dopuπtenje da sutra prijepodne budem na

njihovom glavnom bogosluæju. Kaæu da Êe sve dvorane biti
pune, oko 18.000 duπa! Pjesme Êe pratiti svirka onih gole-
mih orgulja i bezbroj svakojakih glazbala. Uroenici s Ha-
vaja, Fidæija i drugih otoka pjevat Êe poboæne pjesme na
svojemu jeziku. »uo sam da Êe doÊi kalifornijski guverner
i gradski Ëelnici. Novinari iz svih glavnih gradova Amerike
veÊ su stigli. Novine svakodnevno piπu o tom sastanku i
iznose zanimljive podatke. PreporuËio bih vam da sutra
odete onamo i vidite tu zanimljivu sveËanost. Dakle, kazao
sam vam sve πto znam. Oprostite πto sam bio tako slobodan.
Ako niπta ne æelite, laku noÊ.
Gospodin Juπnik se oznojio. “Dakle, tako. Htio sam po-
bjeÊi od Znakova vremena, potroπio sam toliko novca da
bih naπao mjesto gdje me neÊe uznemirivati tom vjerom, a
sad, gle, upao sam u najgore πto sam mogao. Grad pun ljudi
koji samo misle i govore o Kristovom dolasku. Osamnaest
tisuÊa ljudi! Boæe moj, kamo Êu sad? Ne mogu ostati, neÊu
posjetiti taj sabor. Ne smijem viπe niπta Ëuti o Kristovom
dolasku. Ha, novca imam dovoljno. Za πto mi sluæi nego za
uæivanje! NeÊu ni prenoÊiti ovdje. Evo, gradski vjesnik jav-
lja da Êe veËeras otploviti brod na Havajske otoke. Samo
dalje, daleko od San Francisca!”
Odjurio je k direktoru hotela i rekao mu da mora iz-
nenada otputovati. Platio je sobu, pokupio stvari i taksijem
se odvezao u pristaniπte. Nije bilo mnogo putnika, pa je
odmah dobio udobnu kabinu. BuduÊi da je noÊ bila tiha i
topla, a on joπ uvijek uzbuen od posljednjih doæivljaja,
nije legao na poËinak, veÊ je iziπao na palubu. Proveo je
noÊ u leæaljci gledajuÊi zvijezde i razmiπljajuÊi o svojemu
dotadaπnjem putovanju. NoÊ je prolazila vrlo sporo.
Oko Ëetiri sata ujutro priπao mu je kapetan broda, lju-
bazno ga pozdravio i upitao kako je spavao.
— Nikako — odgovorio je gospodin Juπnik. — Nisam ni
pokuπao zaspati. Kaæite mi, gospodine kapetane, ima li na
Havajskim otocima onih ljudi koji uËe da Êe Krist uskoro

doÊi?
Kapetan je sjeo kraj njega i rekao:
— Zar vas to pitanje muËi pa ne moæete spavati? Sigur-
no, ima ih sad 650. Srediπnjica im je u Honoluluu, Kouau-
moku Street 1120. Njihov starjeπina zove se C. R. Webster.
Na Havajskim otocima imaju nekoliko osnovnih πkola. U
Honoluluu, Makiki Street 1417, imaju i akademiju. A znate
πto joπ imaju? Imaju moju suprugu i moja dva sina. Samo se
ja joπ dræim po strani. Znate, veæe me sluæba. Barem tako
kaæem, a zapravo me ne veæe niπta, nego ne mogu joπ pre-
kinuti s nekim stvarima. Æivim u Honoluluu i vjerujte mi,
otkako su moji u toj Crkvi, u svojemu domu imam mali raj.
Ako æelite, poite sa mnom kad stignemo u Honolulu. Bu-
dite jedan dan moj gost. Vidjet Êete kako Êe me moji do-
Ëekati. Oni sad spremaju kolaËe i najljepπe cvijeÊe. Supru-
ga i stariji sin iznenadit Êe me novim glazbenim koma-
dom, a mlai sin, moj slatki Johny, sprema mi lijepu
recitaciju. Od srca se radujem πto Êu biti jedan dan kod
svojih najdraæih. Otkako idu u adventistiËku crkvu, moj dom
je pun sunca i sreÊe. Mislim da se ni ja neÊu moÊi dugo
opirati. Dobro je kazao Isus Krist Savlu, koji je htio uniπtiti
KrπÊansku crkvu i oteti se Kristovom utjecaju: “Teπko ti se
protiv ostana praÊati!” »ovjek moæe izdræati u borbi protiv
zla i nepravde, ali pred istinom i pravdom mora poloæiti
oruæje.
— Gospodine kapetane, sve je to lijepo. Blago vama. Ali
kaæite mi, imam li iz Honolulua dobru vezu za Fidæijske
otoke? Rado bih prihvatio vaπu ponudu, ali moram iz Ho-
nolulua produæiti dalje.
— Da, jedan sat nakon naπeg uplovljavanja u pristaniπte
polazi brod za Fidæi. Kapetan je moj prijatelj, ali otkad su
moji u toj Crkvi, postao je hladan prema meni. Znate, on
voli piti, ali inaËe je vrlo ugodan Ëovjek. Upoznat Êu vas s
njim i tako Êete imati nekog poznatog na tom dalekom
putu. Sad me ispriËajte, duænost me zove. Dovienja u Ho-

noluluu!
Gospodin Juπnik je zatvorio oËi jer mu se neπto mu-
tilo. “©to Êe to joπ biti?” mislio je u sebi. “Zar ni ovdje,
usred Tihog oceana, neÊu naÊi mjesto gdje se mogu skloniti
pred tim naukom i u miru uæivati dobra ovoga svijeta?
Fidæi je moja nada. Mnogo sam Ëuo o tim lijepim otocima,
gdje su joπ prije nekoliko desetljeÊa ljudi bili kanibali, a
sad je tamo pravi raj. Zanima me kako su se ti divljaci
mogli tako brzo promijeniti i kultivirati. Daj, Boæe, da ova
tri dana putovanja prou πto bræe. Ne osjeÊam se dobro u
blizini Ëovjeka koji moæe svaki Ëas ponovno govoriti o
svojoj obraÊenoj obitelji. Sklonit Êu se u kabinu da me ne
bi naπao.”
U daljini su se ukazale neke crne toËke. To je bilo Ha-
vajsko otoËje. Joπ nekoliko sati nestrpljivog Ëekanja i brod
je uplovio u pristaniπte.
Na izlazu mu je priπao kapetan Green, pozdravio se s
njim i ljubazno kazao:
— Predajte svoje stvari nosaËima i poite sa mnom.
Vidite, onaj veliki brod s dva dimnjaka krenut Êe za koji sat
u Fidæi. Poæurite da vas upoznam s kapetanom i osiguram
vam kabinu.
Krenuli su prema brodu. Nije proπlo deset minuta, a
naπ bjegunac pred istinom sjedio je u svojoj kabini, zado-
voljan πto je tako sretno umaknuo poznanstvu s obitelji
kapetana Greena. “Dakle, gospodin Wright, moj novi kape-
tan, mrzi nauk o Kristovom dolasku? ZnaËi, naπao sam isto-
miπljenika koji Êe me πtititi na ovom putovanju. Danas sam
preumoran, a i kapetan je zaposlen. Ali kroz koji dan Êu ga
potraæiti da malo razgovaramo kako bih naπao novu snagu
za daljnju borbu protiv ove napasti.” S tim mislima je usko-
ro zaspao.
Tek treÊega dana putovanja sastao se s kapetanom, i to
u Ëitaonici.
— Dobar dan, gospodine kapetane. Drago mi je πto

mogu malo biti s vama. ©to ste se tako zadubili u Ëitanje da
me i ne Ëujete?
Kapetan ga je tek tada pogledao, ustao i ljubazno otpo-
zdravio.
— Kapetan Green me zamolio da vam pravim druπtvo
na putovanju. Vrlo rado ako mi dopusti sluæba. Poimo
malo gore na palubu, tamo je sad krasno. Ondje Êemo raz-
govarati.
Na palubi su naπli mirno mjesto. Kad su se smjestili u
leæaljkama, kapetan je zamolio gospodina Juπnika da mu
priËa o svojemu æivotu.
— Slovenac koji je stigao Ëak do Honolulua i putuje na
Fidæijske otoke, zacijelo je πtoπta iskusio. Dakle, priËajte.
— Gospodine kapetane, πto da vam priËam. U mojemu
æivotu su vaæna dva razdoblja: jedno dok sam imao dobrog
prijatelja i drugo otkad sam ga izgubio. Prvo razdoblje vas
neÊe mnogo zanimati. To je bio æivot svakog prosjeËnog
Ëovjeka. Ali drugo razdoblje, koje ne traje niti godinu dana,
nadilazi cijeli moj dotadaπnji æivot. Zbog toga sam ovdje.
I poËeo je priËati πto je sve iskusio otkad je njegov
prijatelj priπao Crkvi koja vjeruje da Êe Isus Krist uskoro
doÊi i otkad mu je poslao u kuÊu jednog od najboljih pro-
povjednika.
— Sad, eto, bjeæim na Fidæijske otoke nadajuÊi se da Êu
bar tamo naÊi mira svojoj progonjenoj duπi.
Kapetan ga je pozorno sluπao. Nekoliko trenutaka su
πutjeli, a onda Êe kapetan:
— Dragi prijatelju, vjerujte da cijelim srcem suosjeÊam
s vama i da vas razumijem kao nitko drugi. Kad ste otkrivali
svoje doæivljaje, kao da ste priËali moje iskustvo. U Vancou-
veru imam staru majku. Ona mi je najdraæe biÊe na svijetu.
Za nju sam bio spreman sve uËiniti. Neizmjerno me voljela.
Æivjela je samo za mene i sanjala samo o meni. Ali jednoga
dana naπla je u parku na klupi Ëasopis Znaci vremena.
Sadræaj toga lista tako ju je zainteresirao da je od urednika

zatraæila dodatna objaπnjenja. Danas je najaktivnija Ëlanica
Crkve od koje vi bjeæite. Vidite, ne mogu podnijeti da moja
mama ne misli viπe samo o meni. Zato mrzim njezin nauk
i prkosim joj odajuÊi se piÊu i kartanju. Ali u duπi nisam
protivan. Taj nauk je, sâm po sebi, najbolje πto postoji na
svijetu. Vi putujete na Fidæijske otoke da biste se sklonili od
te Crkve. ZnaËi da niste joπ niπta Ëuli o velikoj promjeni tih
otoËana. Znam za njih joπ dok su bili ljudoæderi. Danas su
veÊim dijelom adventisti i najbolji ljudi na svijetu. Njihova
sela su Ëista, a svaki njihov dom je mali raj. Imaju svoje
πkole, πalju djecu na viπe πkole u Ameriku i pomaæu okol-
nim otocima. Na Salomonskim otocima svake subote je 4000
otoËana na adventistiËkom bogosluæju. I na Novim Hebri-
dima je oËit napredak. Na otoku Aoba ima 300 obraÊenika,
na Papui je 16 mjesnih crkava s 1.147 vjernika. Na Fidæij-
skim, Tonga, Samoa, Cookovim i drugim otocima ima viπe
od 3000 bivπih divljaka koji Ëekaju Kristov dolazak.
Dugo sam boravio u Juænoj Americi, na visokim Anda-
ma. Tamo æive Inka Indijanci. Prije nekoliko desetljeÊa taj
narod je bio propao u piÊu i nemoralu, a danas su primjer
svim Europljanima. Viπe od 10.000 Inka Indijanaca Ëeka
danas Krista i æive strogo po naËelima Svetoga pisma. Ni
najveÊa progonstva nisu ih mogla odvratiti od tog nauka.
Radije su junaËki umirali nego se vratili grjeπnom æivotu. I
sama vlada morala je priznati nadmoÊ utjecaja ove misije,
jer je ona postigla meu Indijancima ono πto nitko ni po-
mislio nije da se moæe postiÊi. Dragi prijatelju, to su Ëi-
njenice, i ja skidam πeπir pred njima. Borim se svim silama
da me taj nauk ne pobijedi, ali osjeÊam kako iz dana u dan
sve viπe pobjeuje. Jednom Êu morati poloæiti oruæje, a
moja mama Êe biti najsretnija æena. Oprostite, sluæba me
zove. Ako Bog dâ, opet Êemo se vidjeti.
Gospodin Juπnik ostao je duboko zamiπljen. “Da”, poËeo
je govoriti sa samim sobom. “Svi su se ujedinili protiv me-
ne. Kapetan Green je sigurno potajno nagovorio prijatelja

da mi πto bolje zasladi taj nauk. E neÊeπ! Bog Êe dati da na
Fidæiju naem brod koji Êe me prebaciti u Australiju, i to na
najjuæniju toËku, u Tasmaniju. Tamo imam prijatelja Slo-
venca, Ëovjek je mojeg kova. Kod njega Êu se skloniti. On
nikad nije bio sklon religiji. Tamo Êu naÊi æeljeni mir.”
Dani su brzo prolazili. Brod je uplovio u luku Lavuka,
onda u Suva. Tamo je Ëekao brod za Australiju. Gospodin
Juπnik nije rekao ni “zbogom” kapetanu Wrightu, veÊ je
poæurio prema brodu, platio i zatvorio se u kabinu. Tek kad
su bili daleko na puËini, otiπao je na palubu. Pao je mrak,
a na nebu se pojavile prve zvijezde. NoÊ je bila divna. Oko
ponoÊi je otiπao na poËinak. Probudio se tek oko deset sati
prijepodne. OsjeÊao se vrlo dobro, i to dobro raspoloæenje
smatrao je znakom da Êe odsad imati mira od nauka o
Kristovom dolasku. Pazio je da ni s kim ne zapoËne prisniji
razgovor, a najmanje s kapetanom, jer se osvjedoËio da ti
ljudi sve znaju pa bi se moglo dogoditi da i ovaj poËne
priËati o uspjesima tih ljudi ili o svojim roacima koji su
sretni u toj Crkvi.
Brod je proπao pokraj Novih Hebrida, Nove Kaledonije,
otokaa Norfolka i konaËno uplovio u pristaniπte Sydney,
glavni grad dræave New South Walesa. Naπeg putnika nije
vuklo da izie i razgleda grad iako je imao pola dana vreme-
na do polaska broda u Melbourne. Ostao je u Ëitaonici i
Ëitao neki ilustrirani Ëasopis. Nakon objeda je zaspao, tako
da nije znao kad je brod povukao sidro i otplovio. Probu-
dila ga je galama. Trgnuo se, ustao i otiπao na palubu. Vidio
je da ulaze u pristaniπte Melbourne. Nije se zadræao ni u
tom gradu, veÊ je odmah traæio brod koji Êe ga odvesti u
Hobart, na jug Tasmanije. Najzad je bio prevaljen i taj za-
obilazni put koji je vodio kroz Banks Street. Tamo se iskrcao
i odvezao u najbliæi hotel, uzeo sobu i smjestio svoje stvari.
Da ne bi sluËajno nastradao i kod svojega prijatelja PeriËni-
ka, telefonirao mu je.
Ne predstavivπi se, pitao ga je zna li sluËajno adresu

nekoga adventistiËkog krπÊanina.
— Idite u Argail Street 361. Tamo Êete naÊi gospodina
E. E. Ronfelta, starjeπinu AdventistiËke crkve cijele Tasma-
nije. Gospodine, ako vam je nezgodno iÊi tamo a zanimaju
vas rad i naËela ove misije, kaæite gdje vas mogu naÊi, pa
Êu doÊi k vama. Ili, ako vam je po volji, poÊi Êete sa mnom
i biti moj gost. Tu moæemo onda razgo...
Veza se prekinula, jer je gospodin Juπnik spustio slu-
πalicu. Odjurio je na recepciju, platio sobu, pozvao nosaËa
i odjurio natrag u pristaniπte. SreÊom je naπao brod koji se
spremao za koji sat krenuti upravo u Colombo, na otoku
Cejlonu, u Juænoj Indiji. Naredio je posluzi da mu donesu
hranu i piÊe u kabinu, jer nije æelio izlaziti sve do Colomba.
Putovanje je trajalo pet dana. Naπeg bjegunca nije zanimalo
vrijeme, putovanje danju ni mirne noÊi i krasno zvjezdano
nebo. Posljednjeg dana ipak je iziπao na palubu. Pokraj nje-
ga je leæala gospoa Ëetrdesetih godina. Iznenada ga je oslo-
vila:
— Gospodine Juπnik, sluËajno sam Ëula kako se zovete.
Dopustite da vas neπto upitam. SluËajno smo se naπli ovdje.
Bit Êemo cijeli dan zajedno. Ne znamo hoÊemo li se ikad
viπe vidjeti. Jednog dana Êemo umrijeti, a onda Êe doÊi
Boæji sud. Sad putujemo tako lijepo i mirno. A kako Êemo
iziÊi pred taj sud? Jesmo li spremni? Ne bih æeljela biti kriva
ako na tom sudu loπe proete. Ne znam πto je izmeu vas
i Boga, ali sudeÊi po vaπemu licu, po vaπim umornim i
neveselim oËima, niste pomireni s Bogom. ©to vas muËi?
Zar Bog nije uËinio neπto da vas pomiri sa sobom i uËini
vas sretnim? Zar vas On ne traæi? Ili se s vama dogaa kao
s mnogima koje Bog zove? Moæda i vi bjeæite od Boga?
IzvlaËite li se iz Njegovih ruku? Bit Êe da je tako. Kain je
bjeæao pred Bogom i nije naπao mira. I Ezav je prkosio
Bogu, pa je najzad tako pokvario svoje srce da viπe nije bio
sposoban za obraÊenje. Zato je zavrπio u oËaju. Juda Iπka-
riotski imao je zlatnu priliku, ali je volio novac i znate da

se najzad objesio. Berenika, supruga cara Agripe, sluπala je
propovijed apostola Pavla. Agripa se umalo obratio, ali ga
je Berenika zadræala jer je htjela joπ uæivati u slastima ovoga
svijeta. Naπla je smrt u cirkusu u Pompejima, kad je Vezuv
pokrio taj grad i Herkulanej. Vidite kako su zavrπili ti ljudi!
I apostol Pavao ispoËetka se protivio Bogu, Ëak je progonio
krπÊane da bi tako uπutkao glas istine u sebi. Ali najzad je
popustio i predao se Bogu. Postao je blagoslov tisuÊama
obraÊenika. Koga biste od tih ljudi, poπtovani prijatelju,
uzeli sebi za primjer? Moja je molitva da slijedite apostola
Pavla. Vidite, ja sam misionarka. Na Novim Hebridima iz-
gubila sam supruga. Sad se vraÊam u domovinu da bih
nauËila sve πto bolniËarka treba znati pa Êu se vratiti meu
divljake. Ærtvovat Êu svoj æivot za njihovo dobro. A πto Êete
vi uËiniti? Gdje Êe zavrπiti vaπ put? Kakav Êe biti vaπ kraj
ovdje na Zemlji?
Gospodin Juπnik gledao ju je zapanjen. Ustao je, ispri-
Ëao se rekavπi da mu nije dobro i siπao u svoju kabinu.
Sruπio se na krevet i æelio umrijeti. Popio je tabletu za
spavanje i spavao do Colomba.
Kad je siπao s broda, iznenada mu je priπla ona misio-
narka, pruæila mu ruku i rekla:
— Ovdje, blizu Garden Avenuea, nalazi se naπa misio-
narska ambulanta. Vi izgledate bolesni. Poite sa mnom da
se nekoliko dana dobro odmorite i razvedrite. Ovako ne
moæete nastaviti putovanje. Æivci su vam oronuli. Posluπajte
me, bit Êete mi jednom zahvalni. Sigurno znate kako æivi
narod u Indiji, ali naπoj je misiji uspjelo osloboditi mnoge
uroenike poroËnog i bezboænog æivota i organizirati ih u
viπe mjesnih crkava. Uzmite vremena, posjetite neke crkve,
razgovarajte s obraÊenicima i uvjerit Êete se kako su ti ljudi
sad sretni. To Êe biti dobar lijek za vaπu duπu.
Ali gospodin Juπnik se okrenuo i bez rijeËi ostavio mi-
sionarku. Pozvao je nosaËa i naredio da ponese njegove
stvari na brod koji je trebao otploviti u Capetown, u Juænoj

Africi. Brzo su naπli brod. Gospodin Juπnik se smjestio u
kabinu i legao. “Samo dalje, dalje, πto dalje od tih ljudi. Zar
je moguÊe da je gospodin Maxwell imao pravo rekavπi da
je vijest o Kristovom dolasku rasprostranjena po svoj Zem-
lji, meu svim narodima i jezicima? Zar nema nijednog kuta
gdje ta vijest nije doprla? Zar sam osuen da me taj nauk
prati oko cijele Zemlje i ne da mi viπe mjesta ni vremena
da se smirim? Moæda na najjuænijem kraju Afrike? Nemo-
guÊe da je adventistiËki nauk stigao i onamo!”
U njegovoj glavi raale su se takve misli i uznemiravale
ga. Nije se mogao odmoriti. Odavno se veÊ spustila noÊ,
bezbroj zvijezda pratilo je brod na njegovom putu kroz
neizmjerne prostore Indijskog oceana. TreÊeg dana stigli su
na otok Mauricius, u pristaniπte Port Loisa. Tek πto su pri-
stali, na brod je doπao neki mladiÊ, uroenik, s punom
torbom ispod ruke. Nudio je putnicima neke Ëasopise. Go-
spodin Juπnik mu je priπao æeleÊi proËitati neπto o najnovi-
jim dogaajima u svijetu. NemajuÊi sitnog novca, pruæio je
mladiÊu dolar i dao mu znak da zadræi ostatak. Sretan, mla-
diÊ mu je ponudio Ëitavu kolekciju raznih Ëasopisa na en-
gleskom, francuskom i uroeniËkom jeziku. Kad je uπao u
kabinu, kao da ga je grom udario kad je izvadio Ëasopise i
vidio da je to literatura koje se toliko plaπio. Tu su Signs of
the Times, Les Signes de Temps i drugi na malezijskom
jeziku. Brzo je otvorio prozorËiÊ i sve bacio u more. “Dakle”,
uzdahnuo je sav utuËen “i ovamo je stigla vijest o znacima
Kristovog dolaska! Kako je to moguÊe? ©to Êu joπ doæivjeti?
©to Êe biti u Capetownu, hoÊu li i tamo naÊi te ljude?”
Sad mu je putovanje sasvim zagorËeno. Obiπao je goto-
vo cijelu zemaljsku kuglu, bez prestanka je jurio nadajuÊi
se da Êe naÊi mjesto gdje Êe biti siguran od adventistiËkog
nauka, a dosad nigdje mira, nigdje spokoja. Nakon dva da-
na stigli su na afriËku obalu, uπli u zaljev Delagoa i pristali
u luci Lourenco Marques. Za dva sata plovidba je nastav-
ljena prema jugu. BuduÊi da je brod stajao na viπe mjesta,

stigli su u Cape Town tek nakon dva dana. Cape Town ili
Kaapstadt je glavni grad JuænoafriËke Republike. Gospodin
Juπnik je namjeravao ostati dan-dva u gradu i malo se od-
moriti. SteËena iskustva ispunila su ga sumnjom da bi i u
Kaapstadtu mogao naiÊi na ljude koji Ëekaju Krista. Ali sad
se pomirio sa sudbinom i viπe je nije izbjegavao. Stvari je
ostavio u hotelu blizu pristaniπta i otiπao proπetati. Bolio ga
je zub pa je potraæio zubara i zamolio da mu pomogne.
Zubar se baπ spremao nekamo otiÊi, ali kad je vidio stranca
kojemu je potrebna pomoÊ, odmah ga je primio. Bol je
popustila. Vani je zapuhao jak vjetar pa je zubar preporu-
Ëio pacijentu da ostane u ordinaciji dok bol potpuno ne
proe.
— Gospodine doktore — rekao je naπ pacijent — vi ste
nekamo poπli, a ja sam vas svojim dolaskom u tome sprije-
Ëio. Oprostite, vrlo mi je æao.
— Ne, ne, dragi gospodine, moja je duænost pomoÊi
bolesnima. Naprotiv, vrlo mi je drago πto nisam otiπao, jer
ne bih imao tu radost da vam pomognem. Vaæno je da vas
viπe ne boli i da moæete zadovoljni nastaviti putovanje.
Kad ga je naπ putnik pitao koliko je duæan, zubar je
kazao:
— Danas je subota. Kao krπÊanin koji svetkuje taj dan,
danas Ëinim poslove milosra i dobroËinstva. Po primjeru
Kristovom duæan sam lijeËiti i subotom. NeÊu vam niπta
naplatiti, a πto dadete dragovoljno, iÊi Êe za naπu lijeËniËku
misiju meu naznaboπcima, za one sirote ljude koji nemaju
novca da plate lijeËnika. Jeste li zadovoljni time?
— Dakle, i vi ste jedan od tih ljudi. Da sam to osjetio
prije, sigurno me zub ne bi zabolio i ne bih doπao k vama.
Dakle, i ovdje u Cape Townu postoji AdventistiËka crkva.
Kaæite mi, gospodine doktore, jeste li i vi tako zadovoljni i
sretni u svojoj vjeri kao i svi drugi na koje sam dosad nai-
πao?
— Naravno. U naπemu druπtvu svatko je sretan samo

ako je preporoen. Kad bih vam priËao o svojemu æivotu i
o tome kako sam postao vjernik ove Crkve, bila bi to duga
priËa. Prebrodio sam teπke dane, i da nisam naπao ovaj put,
viπe ne bih bio meu æivima. Sad nemam drugih æelja nego
ostati vjeran Kristu do same smrti i sluæiti onima koji su u
nevolji. Vidite, svaki tjedan besplatno radim za sirotinju.
Od svoje zarade dajem za πirenje evanelja u svijetu. To mi
je zakon, da svakog dana uËinim barem neko dobro djelo i
tako ublaæim bijedu u narodu. Tako smo spasili mnoge lju-
de od oËaja i izveli ih na bolji put. Danas su sretni i Ëine
drugim jadnicima ono πto smo uËinili njima. Tako je htio
Krist. A meni se Ëini da vas nije bolio samo zub, nego da
vas joπ neπto muËi. Trebali biste znati neπto viπe o ovom
pokretu. Bog vas je uputio k meni da bi vam preko mene
pruæio svoju oËinsku ruku, izlijeËio vam duπu i dao vam
mir. Mir, prijatelju, mir, ali vi ga ne æelite primiti. To bi bilo
isto kao kad vas boli zub i lijeËnik vam nudi da vam ga
izlijeËi, a vi odbijete pomoÊ.
— Istina je, gospodine doktore, Bog me veÊ dugo traæi.
»ini se da me mnogo voli, jer me vjerno prati. Ali zaπto me
hoÊe po svaku cijenu dovesti u vaπe druπtvo? Vidite, to ne
volim. Æelim biti slobodan, æelim Ga voljeti, ali ne u tom
druπtvu.
— Prijatelju, ako vas Bog traæi, dopustite Mu da vas
nae. A πto Êe On s vama uËiniti, u kakvo Êe vas druπtvo
dovesti, gdje æeli da budete i sluæite Mu, ostavite to Njemu.
On to najbolje zna. Nemojte Mu se protiviti. Bog nije Ëo-
vjek. Njemu ne moæete davati propise i uËiti Ga. On najbo-
lje zna πto radi i πto je dobro za vas i za svakog Ëovjeka.
Posluπajte Ga i bit Êete sretni.
— Vidjet Êu. Zub mi je u redu. Uzmite ovih deset dolara
buduÊi da je subota, i dajte ih za lijeËniËku misiju meu
neznaboπcima. A deset drugih dolara dajte svojoj ovdaπnjoj
Crkvi. I na svemu vam hvala. Zbogom!
Gospodin Juπnik se vratio u hotel. Popodne je malo

proπetao gradom, a naveËer otiπao rano na poËinak.
Kad se ujutro probudio i poπao doruËkovati, doznao je
da jedan brod polazi u devet sati izravno u Lisabon. Nare-
dio je posluzi da mu odnesu stvari na brod, platio je raËun
i otiπao. Sad se osjeÊao mnogo bolje. Mirniji je. Joπ juËer,
kad je dao onaj novac za dobrotvorne svrhe, kao da mu je
teπki kamen pao sa srca. »inilo mu se da bi bio zadovoljniji
kad bi i na ovom brodu naπao nekoga od tih neobiËnih
krπÊana. Osjetio je da u dubini srca ima neπto πto viπe ne
moæe æivjeti bez tih ljudi, kao da se tijekom ovih putovanja
splela neka nevidljiva veza izmeu njih i njega. Viπe ne
mogu jedni bez drugih.
OdluËio se vratiti u London, odakle je poπao na put
oko Zemlje. Morao se naÊi s gospodinom Maxwellom i is-
priËati mu πto je iskusio, odakle je sve bjeæao od njega i
njegovog nauka.
Sutradan su proπli otok Sv. Jelene, gdje je Napoleon bio
u zatoËeniπtvu. Priπao mu je neki putnik i predstavio se kao
E. D. Dick, tajnik AdventistiËke crkve za vanjsku misiju iz
Londona, i rekao:
— Oprostite πto vas uznemiravam. ProËitao sam vaπe
ime na popisu putnika i sjetio se da mi je gospodin Max-
well, naπ urednik u Stranboroughu kod Watforda, blizu Lon-
dona, priËao o vama. On vas je jednom prilikom posjetio,
govorio vam o naËelima naπe Crkve. Bili ste i na njegovom
predavanju u Watfordu. Kad vas je doπao drugi put posje-
titi, kazano mu je da ste otputovali u Ameriku. A sad vas ja
nalazim na morskoj puËini. To je zaista Ëudno. Kako Êe se
gospodin Maxwell iznenaditi kad mu napiπem da sam se
sastao s vama!
— Gospodine Dick, danas je i meni drago πto sam se
upoznao s prijateljem gospodina Maxwella. Sjednite malo
ovdje, da vam ispriËam svoje doæivljaje od onoga dana kad
sam napustio London.
Gospodin Dick je sjeo i naπ je putnik poËeo priËati. To

je bila duga priËa.
Kad se brod pribliæio obali zapadne Afrike, gospodin
Dick je priËao novom prijatelju o misionarskom radu svoje
Crkve u Africi. Kod otoËja Cape Verde iznio mu je zanim-
ljive pojedinosti o napretku misije na tim, ali i na Kanar-
skim, Maderskim i Azorskim otocima.
Nakon sedam dana plovidbe stigli su u Lisabon. Gospo-
din Dick je kazao da je odlukom velikog sabora u San Fran-
ciscu gospodin Maxwell premjeπten u Washington i da Êe
za koji dan sa svojom obitelji napustiti Englesku, pa je naπ
Slovenac odluËio nastaviti put zrakoplovom kako bi se joπ
jednom sastao s njim prije njegovog odlaska. SrdaËno se
oprostio sa svojim suputnikom i uputio se automobilom u
zraËnu luku. Stigao je u pravom trenutku, jer je zrakoplov
bio spreman za polazak u London. Ubrzo je nosio naπega
putnika iznad lijepog Portugala i ©panjolske, onda preko
Pirineja. Za pet sati stigli su u Bordeaux, a nakon Ëetiri sata
u Pariz. Let je bio ugodan. Gospodin Juπnik je prvi put na
svojemu putovanju oko Zemlje uæivao cijelim srcem gleda-
juÊi ljepotu prirode. Ali ni u zrakoplovu nije ostao bez
druπtva.
U Bordeauxu je uπao u zrakoplov neki Francuz i sjeo
pokraj njega. Ubrzo su poËeli razgovarati. Novi putnik pred-
stavio se kao dr. Nussbaum, lijeËnik iz Pariza i tajnik za
zdravstvenu reformu Juænoeuropskog odjela AdventistiËke
crkve, koja ima svoje sjediπte u Bernu, u ©vicarskoj. Naπ je
svjetski putnik zaboravio promatrati prirodu jer je s novim
poznanikom uπao u najdublji razgovor o vjerskim pitanji-
ma. Osobito se ugodno iznenadio Ëuvπi da se doktor oæenio
Beograankom kad je tijekom Prvog svjetskog rata sluæio
kao vojni lijeËnik u Niπu.
Tako su u ugodnom razgovoru prebrzo stigli u Pariz i
ondje su se rastali. Nakon jednosatne stanke zrakoplov je
nastavio let i oko devet sati naveËer stigli su u London.
Gospodin Juπnik se odvezao u sanatorij u Stanboroughu.

Ondje je dobio vrlo lijepu sobu. Umio se i presvukao i
otiπao telefonirati gospodinu Maxwellu. On nije prepoznao
glas gospodina Juπnika, ali kad mu se predstavio i kazao
svoje ime, gospodin Maxwell se tako iznenadio da je za-
boravio odgovoriti, veÊ je odmah potrËao u sanatorij i za-
kucao na vrata poznanikove sobe. Gospodin Juπnik je joπ
uvijek stajao kraj telefona i Ëudio se zaπto se gospodin Max-
well viπe ne javlja. Ali kad je otvorio vrata, zagrlio je go-
spodina Maxwella. To je bio osobit susret, neoËekivan i
pun ljubavi.
— Dragi prijatelju — progovorio je gospodin Juπnik —
evo me opet kod vas. Proπla su gotovo dva mjeseca otkako
ste bili kod mene i otkako sam nestao iz Londona. Nakon
vaπeg predavanja bio sam potpuno uvjeren da je Sveto pi-
smo Boæja RijeË i da su njegova proroËanstva pouzdana.
OsjeÊao sam svu snagu biblijske istine. Srce se poËelo topiti
i popuπtati, ali razum je bio ohol i htio se uhvatiti ukoπtac
s Kristom. Htio je pokazati da moæe prkositi evanelju i
sprovesti svoju namjeru. Nudili ste mi mir u Kristu, a ja
sam trebao samo pruæiti ruku. Kako sam jednostavno mo-
gao doÊi do mira i spokojstva! A pobjegao sam od njega
kao zvijer od lovca.
Onda mu je priËao kamo se bio uputio, kako je puto-
vao i bjeæao stalno prema zapadu, dalje, neprestano dalje,
danju i noÊu, kako ga je Bog nalazio na svakom mjestu, u
najskrivenijem kutiÊu, kod bijelih, æutih i crnih ljudi, u vla-
ku, na brodu, u hotelu, u privatnim stanovima, u kabini i
na palubi broda, kod zubara i u zrakoplovu.
— Vidite, nisam se uspio skriti od Boga. On je svuda. To
πto ste mi ovdje govorili da se evanelje o Kristovom dola-
sku propovijeda po svoj Zemlji, meu svim narodima i je-
zicima, vidio sam svojim oËima. Da, Kristova RijeË danas je
doslovno ispunjena. Cijela je Zemlja u mreæi evanelja, svi
narodi Ëuju danas Boæji poziv. Nema kutiÊa gdje bi se Ëo-
vjek mogao skriti od te vijesti. Svuda po svijetu, gdje god

sam bio, zatekao sam vaπe misionare i misionarke. Kape-
tani brodova, zubari i obiËan puk u sluæbi su te vijesti. Na
bezbroj mjesta vidio sam æene i muπkarce kako prodaju i
dijele vaπu literaturu. Ona se nalazi u knjiænicama preko-
oceanskih brodova. Bezbrojni otoci Tihog oceana preobra-
æavaju se danas u svjetlosti boæanske istine. Da, gospodine
i prijatelju moj, propovijedanje evanelja o kraljevstvu po
cijelome svijetu, to je danas najveÊi znak na svijetu, jer on
dopire i osjeÊa se na svim kontinentima, na kopnu, moru,
u zraku, u svim narodima, u svakom gradu i selu, u svakoj
kuÊi i najzabitijem kutku. Kapetani velikih prekooceanskih
brodova priËali su mi prava Ëuda koja je prouzroËila ad-
ventna vijest meu kanibalima na otocima u Tihom ocea-
nu. Imao sam prigodu, kao rijetko tko na svijetu, nagledati
se tog najveÊeg Ëuda danaπnjice. Htio sam zatvoriti oËi pred
njim, ali njegove svijetle zrake prodirale su i kroz zatvorene
oËi. Upregnuo sam sve snage, neπtedimice troπio novac da
bih pobjegao nekamo gdje bih mogao dokazati da taj znak
nije univerzalan, da se evanelje o kraljevstvu ne propovijeda
po svoj Zemlji i meu svima narodima i jezicima, ali uzalud.
SjeÊam se rijeËi koje ste mi Ëitali iz Otkrivenja, ne znam
toËno iz kojega poglavlja, ali tamo piπe da Êe evanelje o
kraljevstvu rasvijetliti svu Zemlju. Vidio sam tu svjetlost
cijelim putem dok sam putovao oko svijeta. Tako je snaæna
da najzad nisam imao kamo pobjeÊi. Bila je tako jaka da me
dotjerala opet k vama. I sad, dragi i poπtovani prijatelju,
evo me. Kaæite mi sve πto trebam uËiniti da bih i ja bio
Boæje dijete i mogao posluæiti u tom divnom djelu. Spreman
sam na sve.
Ta je priËa gospodinu Maxwellu ojaËala vjeru i ulila mu
novu snagu za daljnji rad i nove ærtve u Boæjem djelu. Zagr-
lio je gospodina Juπnika i s nekoliko toplih rijeËi zahvalio
Bogu za Njegovo divno vodstvo. Zatim je joπ dugo razgo-
varao s njim i pouËavao ga πto treba Ëiniti.
Gospodin Juπnik je prihvatio sve toËke istine, a njegovo

iskustvo bilo je dovoljan dokaz da je zaista naπao Boga, da
se preporodio i naπao potpuni mir u Kristu. Dogovorili su
se, a s time se sloæio odbor ondaπnje mjesne AdventistiËke
crkve, da sljedeÊe subote prijepodne moæe biti krπten i sve-
Ëano primljen u Crkvu.
Ta subota bila je gospodinu Juπniku najljepπi dan u
æivotu. U crkvi su ga zamolili da pred okupljenima (a toga
dana dosta ih je doπlo iz Londona) iznese svoje doæivljaje s
puta oko svijeta. Taj dan bio je pravo narodno slavlje Crkve
u Stanboroughu, slavlje istine i njezine pobjede.
* * *
Nakon tri dana Marko je dotrËao k majstoru Janku, sav

zadihan, dræeÊi u ruci pismo.
— Dragi moj Janko, Ëuj novost. Vidi πto sam dobio iz
Londona! Znaπ, onaj naπ prijatelj iz mladih dana, zvali smo
ga Stano, onaj veseljak, Slovenac, koji je bio sa mnom u
Americi... O, Janko, taj naπ prijatelj mi je javio da se i on
obratio. U subotu je krπten i primljen u Crkvu. Njegova
iskustva o tome kako je primio istinu doista su jedinstvena,
veliko Ëudo. Pomisli, kad ga je, po mojoj æelji, posjetio
propovjednik i uvjerio ga da je adventistiËi nauk istinit,
Stano je pobjegao pred istinom, obiπao cijeli svijet, od is-
toka do zapada, i najzad se uvjerio da je adventna vijest
zaista stigla u sve zemlje, na sve otoke i u sve narode. Evo
πto on piπe.
Kad mu je proËitao pismo, majstor Janko je kazao:
— Kako je to divno zavrπilo! PoËetak je bio tako nezna-
tan, a eto πto se iz njega zbilo. Prije viπe godina doπao je u
naπ grad obiËan radnik traæiti sluæbu. Njegov primjer i vjer-
nost obratili su njegovog poslodavca. ObraÊenje je utjecalo
i na druge, pa sam se i ja napokon obratio. Onda si ti doπao
iz Amerike i obratio se, a nakon tebe gospodin PerukoviÊ,
pa onaj lijeËnik i mnogi drugi. Pisao si u London bratu

Maxwellu i molio ga da posjeti Stanu, i eto, sad je istina
ubrala i taj rod. Tako Bog od malih stvari Ëini velike. U
gradu se viπe ne pije kao prije, ne Ëujeπ viπe tako gadne
psovke po ulicama, mnogi ljudi æive danas urednim i mir-
nim æivotom. Mladeæ viπe ne viËe po ulicama i ne zadirkuje
prolaznike. Sad imamo pjevaËke zborove i organizirano do-
broËinstvo. Eto πto je Bog uËinio preko jednog obiËnog
Ëovjeka koji je æivio u istini, krπÊanskim æivotom. Tako se
Ëini Boæje djelo, tako Êe se ono i dovrπiti na Zemlji.
Da, znaci u svijetu vrlo jasno svjedoËe da Êe Krist brzo
doÊi. On je prije mnogo tisuÊa godina zapoËeo svoje djelo
meu ljudima i na Golgoti ga utvrdio svojom krvlju. Du-
hom svojim ga je raπirio po svoj Zemlji i sad je doπlo vrije-
me da se konaËno dovrπi. Svatko tko je primio tu istinu
iskusio je na sebi ono πto je kazao Isus: “... upoznat Êete
istinu, a istina Êe vas osloboditi” (Ivan 8,32), jer “... dakle,
ako vas Sin oslobodi, zaista Êete biti slobodni”. (Ivan 8,36)
Istina nas je oslobodila svakog grijeha i svakog neznabo-
æaËkog Ëina, svih obiËaja koji nisu Bogu po volji i za koje
je kazao u Pismu da su Mu mrski. Nama se danas dogaa
kao πto je pisao apostol Pavao svojemu suradniku Titu: “Baπ
se tim oËitova milost Boæja u svojoj spasiteljskoj snazi za
sve ljude, da nas odgaja da se odreËemo bezboænosti i svjet-
skih poæuda te æivimo umjereno, pravedno i poboæno u
ovom svijetu kao ljudi koji iπËekuju blaæeno ispunjenje na-
de, naime pojavu sjaja velikoga Boga, naπega Spasitelja, Isu-
sa Krista.”
ProroËanstvo se ispunilo, znaci Kristovog dolaska su
tu, evanelje o dolasku Kristovog kraljevstva propovijeda
se po svoj Zemlji. Da, Isus je mislio na ovo naπe vrijeme
kad je kazao: “... i tada Êe doÊi svrπetak... kad vidite sve to,
znajte da je blizu — na samim vratima!... Zaista, kaæem vam,
ovaj naraπtaj neÊe proÊi dok se sve to ne zbude.” (Matej
24,14.33.34)
119
BILJE©K A O PISCU
Albin MoËnik je roen 4. veljaËe 1888. u Trbovlju u

Sloveniji. Bio je jedno od jedanaestero djece u obitelji. Otac
ih je rano napustio i otputovao u Ameriku traæeÊi zaposle-
nje. Majka je ostala sama i brinula se o djeci, a od oca nije
dobivala nikakvu pomoÊ. Albin je veÊ u osnovnoj πkoli poËeo
puπiti. BuduÊi da nije imao novca za duhan, skupljao je
opuπke, a najviπe ih je bilo na smetliπtu mjesnoga sveÊe-
nika.
Nakon zavrπenog osnovnoπkolskog obrazovanja htio je
postati slikar. Uputio se pjeπice u Graz, no u tom se gradu
nije nigdje uspio zaposliti niti naÊi mjesto za svoje slikarsko
πkolovanje. Iz Austrije se uputio dalje u NjemaËku, sve do
Hamburga. O tome kako je protekao njegov mladenaËki
æivot napisao je:
“U Hamburgu sam se uspio zaposliti. Tako sam bio

æivotno osiguran za neko vrijeme. Pismima sam usposta-
vio vezu sa svojim ocem u Americi. On mi je æelio pomoÊi,
pa mi je poslao parobrodsku kartu za Ameriku, s napo-
menom da je plaÊena i hrana tijekom putovanja. S pla-
Êenom kartom u dæepu nastala je druga poteπkoÊa: mo-
rao sam pronaÊi brod koji Êe me primiti da otputujem k
ocu u Colorado.
Jednoga dana u hamburπkoj luci ugledao me stariji
sjedobradi Ëovjek, pogledao me duboko u oËi i rekao vrlo
ugodnim glasom: ‘MladiÊu moj, ti zasigurno Ëekaπ neki
prekooceanski parobrod ili traæiπ zaposlenje. Ali pusti to,
ne idi na more, i ovdje na kopnu ima posla za tebe.
Prepusti to Bogu! Ostani, jer od tebe moæe biti neπto

dobra!’ Nakon toga mi je pruæio ruku i zaæelio Boæji
blagoslov.
BuduÊi da u Hamburgu nije bilo nijednog broda za
Ameriku, put me nakon tog susreta odveo po najveÊoj
studeni na zapad, prema luci Bremerhafen. Najprije sam
stigao u grad Stade. Dobro se sjeÊam kako sam kao sedam-
naestogodiπnjak, 3. sijeËnja 1906. godine, napustio taj
grad i poπao pjeπice i slabo obuËen prema Bremerhafenu.
Onamo sam stigao 6. sijeËnja. Strahovita hladnoÊa, pra-
zna novËarka i glad natjerali su me da u tom gradu
zaboravim savjet starog gospodina. Nevolja me je odvela
pravo u luku, gdje sam se nadao naÊi brod za New York.
Ali ni ondje nije bilo takvog broda.
RazoËaran, gladan i prozebao zastao sam na nekom
mostu i promatrao rukavac rijeke Weser. Doπla mi je
pomisao da bi ipak najbolje bilo skoËiti u tu vodu i tako
uËiniti kraj svim æivotnim patnjama. Ali prije nego πto
sam mogao ostvariti svoju zamisao, dotaknula me je ne-
Ëija ruka. Preda mnom je stajao starac, odmjerio me i
upitao glasom punim srdaËne topline: ‘MladiÊu, o Ëemu
razmiπljaπ, kamo æeliπ?’
Kad sam mu iskreno rekao svoju namjeru, odgovo-
rio je: ‘Posluπaj me i nikad neÊeπ zaæaliti. Pogledaj tamo,
to ti je Schieferstrasse. Idi, potraæi kuÊu na broju 17 i
pokucaj. To su dobri i ljubazni ljudi. Oni Êe ti dati posla
i nikad neÊeπ zaæaliti πto si me posluπao.’ Posluπao sam
tog Ëovjeka, naπao kuÊu, pokucao, dobio posao i stan u
obitelji.
Kakva je promjena nastala u mojemu æivotu i u sr-
cu! Nakon duæeg pjeπaËenja i lutanja, gladovanja i smr-
zavanja sada sam, usred hladne zime, naπao topao dom
u koji sam bio primljen s puno paænje i ljubavi. Osim
toga, imao sam i stan i zaposlenje. Gazda je imao posto-
larsku radionicu i primio me za πegrta.
BILJE©K A O PISCU 121
U poËetku sam se teπko snalazio. Mnogo toga nisam

razumio. Evo zaπto. U radionicu je doπla neka fina i
otmjena gospoa sa πeπirom na glavi i mojega je gazdu
oslovljavala s ‘brate’. Nakon toga je doπao neki gospodin
u fraku, s cilindrom na glavi. I taj je mojega gazdu na-
zivao bratom. Pomislio sam kako sam doπao u finu i
otmjenu kuÊu. Sigurno Êu jednog dana i ja postati takav
gospodin. A tada je za mene i moje razmiπljanje doπao
hladan tuπ. Uπla je ËistaËica ulice i, na moje Ëuenje,
mojega gazdu takoer nazivala ‘brate’. Bio sam uistinu
zbunjen. Nisam mogao razumjeti da neka obitelj moæe
imati tako raznolike roake.
Pravo iznenaenje Ëekalo me tek u petak. Popodne
smo lijepo poËistili i pospremili radionicu. A tad nam je
gazda rekao da u subotu ne radi i da je radionica za-
tvorena. Obitelji Schiefers i Banas bili su adventisti. Tako
sam kod njih upoznao i prihvatio pravu svetopisamsku
istinu o Boæjem danu odmora. U oæujku sam se veÊ krs-
tio, sretan kao nikad prije...”
Te 1906. godine, kad se krstio prvi Slovenac, Albin
MoËnik, u srpnju je odræana konferencija u Friedensauu.
Danas je tamo srediπte teoloπkog uËiliπta za njemaËko go-
vorno podruËje, s mnogim drugim zgradama, posebice za
starije osobe. Izgraeno je Ëitavo selo s poπtom, opÊinom
i grobljem. Svi stanovnici sela su adventisti, od upravitelja
do radnika. Ali prije stotinu godina nije bilo tako. Dajmo
ponovno rijeË Albinu MoËniku, neka nam priËa kako je
izgledala πkola u njegovo mladenaËko doba:
“U to doba u Friedensauu nije bilo nikakve druge
graevine, osim jedne stare vodenice na potoËiÊu Ilu. U
potkrovlju te vodenice dobili su studenti mjesto za spa-
vanje, a nastava se odræavala u jednostavnoj drvenoj
baraci. Meu sedmero upisanih polaznika πkole bila je i
jedna djevojka iz Hamburga.
Na spomenutoj konferenciji bio sam nazoËan i ja.

Æelio sam doznati ima li zastupnika iz Austro-Ugarske
ili Ëak iz moje domovine Slovenije. Ali uzaludni su bili
svi moji upiti. Netko tko je pokazao malo viπe zanimanja
za moja pitanja prenio ih je predsjedniku Ugarskog mi-
sionskog polja. I tako sam se upoznao s tim predsjed-
nikom, bratom Hünergardtom. Na njegovu æelju ispriËao
sam mu ukratko svoj æivot i kako sam dospio u Frieden-
sau.
Kad je sve doznao, i da mi moj otac iz Amerike veÊ
poslao parobrodsku kartu kako bih doπao k njemu, treÊi
sam puta zaËuo rijeËi koje su me se duboko dojmile:
‘Mladi moj brate, ostani ovdje, jer od tebe moæe neπto
postati. »uo si kako braÊa iz Generalne konferencije i
misionari iz Afrike, Palestine, Brazila i drugih krajeva sa
suzama u oËima pozivaju mladiÊe da prihvate Isusov
poziv i da se prijave za πkolu, da bi æuta polja dobila
æeteoce!’
Tada je govorio o Boæjem djelu meu Juænim Slave-
nima. PriËao mi je o prvom krπtenju u Kumanovu, o
tamoπnjem jedinom biblijskom radniku, bratu Todoru.
Zatim je uzeo obje moje ruke, pogledao me u oËi i rekao
tihim glasom: ‘Mladi brate, πto namjeravaπ uËiniti? Tvoj
te zemaljski otac u Americi poziva, a i tvoj nebeski Otac
te zove. Isus je napustio Nebo da bi postao Spasitelj
grjeπnika. A ti? Vidi kako te je Boæja ruka Ëudesno vodila
i dovela ovamo. ©to Êeπ uËiniti?’
Morao sam odluËiti, jer mi je srce htjelo iskoËiti. Moja
ruka se spustila u ruku brata Hünergardta i tako je bio
utvren moj æivotni put. Vratio sam se u Bremerhafen
srediti svoje poslove, i u kolovozu sam doπao vlakom
ponovno u Friedensau, pun najljepπe nade. ©kola mi je
bila neπto veliko i uzviπeno. Kad sam usred noÊi stigao
i pred sobom ugledao πkolu, srce mi je zadrhtalo od uzbu-
enja. Kleknuo sam nasred puta i zahvalio Gospodinu
na Njegovoj velikoj milosti πto me je naπao dostojnog

pozvati u misionsku πkolu.
Nigdje viπe nije bilo svjetla. Nekako sam se uspeo u
potkrovlje πkole, napipao neka vrata i pokucao. Netko je
otvorio i kad je Ëuo da sam doπao u πkolu i da nemam
prenoÊiπta, probudio je joπ jednog brata. Njih dvojica su
spojili svoje postelje i tako sam prospavao svoju prvu noÊ
u πkoli. A ta su dvojica bila Maks Ludewig i Alfred Tho-
mas. To zajedniËko spavanje probudilo je meu nama
srdaËno prijateljstvo.
Predavanja naπih uËitelja i iskustva misionara koji
su nas posjeÊivali tako su me oduπevila da sam u slobod-
no vrijeme mislio samo na svoj narod i traæio naËine i
sredstva kako bih mu mogao objaviti ovu divnu istinu.
Prevodio sam vaæne stvari na slovenski jezik i o vlasti-
tom troπku tiskao traktat: ‘Ali je konec blizu?’ Svaki sam
novËiÊ upotrijebio za misionski rad.
Poslije je brat Hünergardt poslao u πkolu prvu Srp-
kinju, sestru Angelinu LaziÊ iz Mokrina u Banatu. Od
nje sam doznao za Êirilicu. Joπ istoga poslijepodneva, iduÊi
za plugom i skupljajuÊi krumpire, kad god sam dospio
do kraja svake brazde ili kad je plug malo zastao, ja sam
po zemlji pisao ta neobiËna slova. Kad smo uveËer zavrπili
posao i pokupili krumpir, vratio sam se, sav sretan, u
svoju sobu, jer sam znao Ëitati i pisati Êirilicu.
Upravitelj πkole, brat Otto Lipke, primio je nakon
nekoliko dana od brata Todora iz Velike Kikinde u Juæ-
noj Ugarskoj prvi srpski prijevod subotnjoπkolskih pou-
ka. Uz njih je dobio i molbu da, ako netko zna Ëitati to
pismo, umnoæi taj tekst i πto prije ga poπalje natrag kako
bi braÊa u Srbiji mogla imati udjela u blagoslovima pro-
uËavanja tih pouka. BuduÊi da je u meuvremenu vrtlar
izvijestio upravitelja πkole o Ëudnom skupljanju krum-
pira i o tome kako sam ja cijelog poslijepodneva u svakoj
moguÊoj prigodi pisao po zemlji Ëudna ÊiriliËna slova,
pozvali su me upravitelju. On mi je dao srpski prijevod

pouka i upitao me znam li to Ëitati i pisati. ToËno sam
proËitao i napisao ÊiriliËnim slovima nekoliko reËenica.
Tako sam postao tiskar srpskih subotnjoπkolskih pouka i
ostalog gradiva za taj narod.
Da bih za svoj narod, Slovence, osigurao viπe radni-
ka, zainteresirao sam dvojicu uËenika za naπu zemlju,
nabavio gramatiku i uËio ih slovenski jezik. Jedan od
njih bio je brat Maks Ludewig, poslije predsjednik Sav-
skog udruæenja u Zagrebu, i brat Alfred Thomas, poslije
predsjednik Bugarskog misijskog polja. Obojica su se od-
luËili, s Boæjom pomoÊi, pripremiti za misionarski rad
meu Slovencima i svakako nauËiti slovenski jezik. Us-
koro smo naπli staru odbaËenu πkolsku ploËu, i tako je
potkrovlje postalo naπa uËionica i moja tiskara. Uvijek
smo bili zajedno. »esto bismo potraæili mirno mjesto u
πumi i ondje se molili za naπe buduÊe polje rada i za nas
same. Vrlo Ëesto smo sva trojica sagibali koljena pred
Darovateljem svega dobra, s vruÊom æeljom da nam On
podari sposobnosti i dade snagu.
U πkolu su dolazili misionari sa svih strana svijeta i
nama studentima priËali krasna iskustva s Bogom i lju-
dima. To je tako obuzimalo naπe misli i osjeÊaje da nismo
imali vremena za svjetske i ovozemaljske stvari. Osim
toga, u nama trojici pojavio se tada misionarski duh
koji se mogao umiriti samo radom. ©kola nas je dvije
godine Ëuvala od svakog svjetskog utjecaja. Dvije godine
svakodnevno sam uËio Boæju RijeË, sluπao iskustva i pro-
povijedi naπih prvih propovjednika i misionara. To se
viπe niËim nije moglo izbrisati iz srca i glave.
Nakon ponovne konferencije u srpnju 1908. godine
krenuli smo na put i posao. Obitelj Schillinger iz ©vicar-
ske i ja poπli smo u Zagreb, brat Maks Ludewig u Beograd,
a brat Alfred Thomas u Sarajevo. Za nas je time zapoËelo
novo razdoblje. ‘BraÊo!’ — rekao nam je na rastanku
brat Hünergardt, predsjednik Ugarskog misijskog polja —

‘poite na rad sa SvemoguÊim kao voom, s Kristovom
ljubavlju u srcu i rijeËima iz Knjige proroka Izaije 60,22
kao geslom: ‘Od najmanjega postat Êe tisuÊa, od neznat-
noga moÊan narod. Ja, Jahve, govorio sam; u pravo Êu
vrijeme izvrπiti.’ — I bilo je tako!...”
U svojem istraæivanju povijesti KrπÊanske adventistiËke
crkve u Juænih Slavena Neven KlaËmer piπe:
“Nakon zavrπenog studija, tijekom jednog sabora Uni-
je u Friedensauu donosi se zakljuËak da se MoËnika po-
πalje u Zagreb kao misionara zajedno s Robertom Schill-
ingerom, rukopoloæenim propovjednikom iz ©vicarske.
Bilo je to 1908. Ubrzo nakon Zagreba upuÊen je u Split
gdje je osnovao jezgru buduÊe crkve. Tamo je dræao za-
nimljiva predavanja zajedno s H. F. Schubertom, pozna-
tim pastorom i administratorom AdventistiËke crkve u
Europi. Stoga ga zajedno sa Schillingerom smatramo zaËet-
nikom AdventistiËke crkve u Hrvatskoj. Nakon Splita do-
biva premjeπtaj u Beograd, gdje na mjestu misionara za-
mjenjuje protjeranog pastora Maxa Ludewiga koji je mo-
rao prijeÊi u Hrvatsku zbog progona. Zajedno djeluju na
podruËju Srbije, Srijema i Baranje. Ovdje je adventna
vijest naiπla na plodno tlo. Za vrijeme Prvog svjetskog
rata MoËnik je radio kao putujuÊi propovjednik na rela-
ciji Beograd—Novi Sad—Zagreb. Za to vrijeme pripremio
je prvu pjesmaricu na hrvatskom i srpskom jeziku. Go-
dine 1918. radi kao pastor u Zagrebu gdje sudjeluje u
organizaciji prve zagrebaËke crkve. SljedeÊih godina sve
do 1925. radi kao propovjednik beogradske mjesne cr-
kve; posebice se istiËe njegov rad na revitalizaciji Crkve
nakon ‘reformatorskog otpada’ 1921. godine. Na Unij-
skom saboru 1925. izabran je za prvog predsjednika novo-
osnovane Unije konferencija AdventistiËke crkve na pod-
ruËju Kraljevine Jugoslavije. Na ovoj duænosti ostaje do
1930. kada na ovo mjesto dolazi pastor J. F. Huenergardt.

Albin MoËnik dobiva mjesto profesora u novoosnovanoj
teoloπkoj πkoli na PantovËaku u Zagrebu. Tu se istaknuo
kao voljeni profesor i veliki struËnjak za crkvenu povijest
i ostale teoloπke predmete. Godine 1935. vraÊa se u Beo-
grad gdje preuzima mjesto urednika adventistiËkih pub-
likacija za Ëitavu Jugoslaviju. Na ovome mjestu ostaje do
1940. U isto vrijeme obavlja duænost predsjednika Unije
za unutarnja pitanja uz glavnog predsjednika Jovana
Bauera.
Zbog naruπenog zdravlja, poËetkom Drugog svjetskog
rata vraÊa se u Sloveniju gdje veÊ kao umirovljenik po-
Ëinje djelo koje je zamislio joπ u Friedensauu 1908. godine.
Tijekom okupacije Slovenije radio je u teπkim i opasnim
prilikama. Literaturu na slovenskom jeziku pripremao
je u podrumu svojeg stana u Mariboru. Tu je prevodio
pouke iz Biblije na slovenski jezik i pripremao propovije-
di u obliku pisama koje je slao vjernicima πirom Slove-
nije i na taj naËin ih hrabrio i podupirao. Svoju æivotnu
sluæbu propovjednika Evanelja nastavio je u Sloveniji i
u godinama nakon rata sluæeÊi vjerno narodu iz kojeg
je proistekao.
Posebno se smatra zasluænim za formiranje Adven-
tistiËke crkve kao ustanove u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji.
Jedan od njegovih suradnika, profesor Mirko GolubiÊ, na-
pisao je o njemu: ‘Albin MoËnik, propovjednik, historik,
filozof a ponajviπe pjesnik; Ëovjek privlaËne liËnosti, æiva
duha, bujne maπte i velikog oduπevljenja, koji unosi cijelo
svoje biÊe u rad na æivu i ugodnu ærtvu Bogu.’” (Neven
KlaËmer, AdventistiËki pregled, br. 1, 2003.)
Albin MoËnik jedna je od najsvjetlijih osoba u povijesti

adventistiËkog pokreta na podruËju bivπe Jugoslavije u 20.
stoljeÊu. Iako se s drugovima u πkoli toliko pripremao za
rad u svojoj domovini Sloveniji, u nju se doselio tek 1940.
godine, i to u Maribor, gdje je prije njegovog dolaska veÊ

bila organizirana prva mjesna crkva, 1910. godine.
Bio je vrlo darovit pisac i pjesnik. Napisao je Povijest
novozavjetne crkve i nekoliko drugih rado Ëitanih knjiga.
Godine 1917. prepjevao je i objavio prvu adventistiËku pjes-
maricu na tadaπnjem hrvatsko-srpskom jeziku, a mnoge od
tih pjesama i danas se rado pjevaju. Bio je prvi urednik
crkvenog Ëasopisa Glasnik. Godine 1925. bio je izabran za
predsjednika Unije crkvenih oblasti, a poslije je djelovao i
kao profesor u Teoloπkoj πkoli u Beogradu i u Zagrebu.
Umro je u Slovenj Gradcu 1972. godine.
Mihael VirtiË
K AZALO
Predgovor .......................................................................... 5
OËajnik ............................................................................... 7
Amerikanac ...................................................................... 15
NeobiËni bolesnik ........................................................... 30
Bezboæni lijeËnik ............................................................. 41
Ispovijed uËitelja Vlade ................................................... 53
U nedjelju popodne ........................................................ 63
Susret u Londonu ............................................................ 77
VeËernje predavanje ........................................................ 88
Bijeg oko Zemlje ............................................................. 97
Albin MoËnik (M. VirtiË) .............................................. 119

129

Bijeg Oko Svijeta

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bijeg Oko Svijeta

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1

2 BIJEG OKO SVIJETA

BIJEG OKO SVIJETA

Dragi Ëitatelju, znam da te proπlo vrijeme ratova izmu-

da Êe u paketiÊu naÊi veÊu svotu novca, a kad ga je otvorio,

“Ne, tako ne mogu viπe æivjeti!”

uputio me k vama i sad vas pitam: moæe li se svaki Ëovjek

Otkud smo i zaπto smo na svijetu? Zar ima smisla boriti se

najgore vrste potkopavaju temelje dræave i druπtva. Kultura

nauk naËinio red i mir u tom domu? Raspitivao sam se o

he, daj mi novo srce, da budem drukËiji! JaËaj moju vjeru

Omega, poËetak i svrπetak; dakle, kad je umio dovesti vas

— Da, dragi prijatelju, natrag Bogu i natrag kuÊi, tako

U Gajevoj ulici naπega grada æivio je stari stric Ivan

Proπlo je sedamnaest godina otkako su se roditelji ras-

noj obitelji, poboænim i dobrim ljudima koje su zamolili da

Jednog blagdanskog dana na postaji se okupilo priliËno

ljem susjedu i prijatelju, neka doe kako bi se vidjeli i po-

Stari prijatelji imali su mnogo toga priËati. Na kraju je

— Vjeruju li seljaci u ovome kraju joπ uvijek u one stare

vio konje, skoËio s kola i naredio trgovcu da smjesta sie.

— Tako, moj dragi Josipe, danas je doπao red na tebe da

OËe naπ, koji si na nebesima, tisuÊu puta Ti zahvalju-

drugu, jer si u svojoj maπti stvorio nekog drugog boga koji

jom vjerom dao slobodu nebeskom Otkupitelju da ga ot-

enjem. Po Njegovim rijeËima, nitko ne moæe vidjeti Boæje

moram Ëiniti da postignem æivot vjeËni?”, Isus mu je odgo-

vjerujem da Êe On suditi svakom Ëovjeku, pa i meni. Æelim

“Evo, dajem svojega prvoroenca za oproπtenje grijeha.”

Nakon tih rijeËi Josip je pao na koljena, skrio glavu u

sve da bi me doveo k Tebi. Uzeo mi je sve zemaljske radosti

“Kaæem vam, tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbog

Razbolio se gospodin PerukoviÊ. Pozovu k njemu lijeË-

— Teπko meni — uzdahnuo je bolesnik. — Zaπto ne odgo-

sreÊu. Sva krivnja je pala na drugog Ëovjeka. Na mene nije

platiti svakom Ëovjeku po njegovim djelima. Taj Bog danas

U Knjizi proroka Daniela 8 i 9 imamo osnovu za iz-

vijedi za obnovu Jeruzalema. Znamo da je ta zapovijed dana

onima koji se boje imena Boæjega”, a to su oni koji od 22.

njihovim djelima. Oganj s neba pojest Êe sve bezboænike, i

idem od duha tvojega, i kamo da od lica tvoga pobjeg-

dolazim u slobodu iz najgore tamnice u kojoj sam godina-

— Majstore, zvao sam vas jer vi ste jedini Ëovjek u gra-

nesretnim ljudima put kojim trebaju poÊi da bi ponovno

Dosta su prelistavali tu knjigu, znaju sve njezine glavne

govoriti i o najdubljim osjeÊajima πto pokreÊu ljudsku du-

Treba nam biti jasno: taj nauk djeluje i pridobiva pri-

Ta kraljevstva bila su Babilon, Medoperzija i Makedo-

su bili joπ u dalekoj buduÊnosti. Vidite kako je Ivan toËno

mena, 1260 dana, 42 mjeseca — znaËe 1260 godina. U Otkri-

— Majstore, ovdje mi se otkrivaju stvari i ne znam πto

njezini stanovnici klanjaju prvoj Zvijeri kojoj bî izlijeËena

— Majstore, sad mi se neπto otkriva. Onaj tko nadah-

traæi. Znate πto je Bog uËinio s gospodinom PerukoviÊem.

ISPOVIJED U»ITELJA VLADE

Svatko u gradiÊu poznavao je i volio starog uËitelja Vla-

— Baπ vam hvala, majstore, πto ste doπli. Molim vas,

nju. Sjetio sam se kako smo uËili da se svaka tvar moæe

kaæe da je od te prve stanice razvojem postalo sve πto po-

nje. A ta organizacija je tako komplicirana, tako savrπena u

ali moram priznati da nisam uspio. Na podruËju znanosti

— Vidite, dragi gospodine Vlado, ipak je potpuno su-

od Rimljana i uËiniti da Izrael postane gospodar cijele Zem-