POSLJEDNJI LJETNI LAMPION

a) Posljednji ljetni lampion

“Was nichts Rasse ist auf dieser Welt, ist Spreu!”

/Adolf Hitler/

Miško je promatrao ptice koje su odlazile na jug. Izvodile su to

dugo i lelujavo, prolazeći iznad antena na krovovima stambenih blokova,
prodirući u slojeve najnižih stratusa i puštajući da ih dim i vrući zrak iz
dimnjaka uzdižu poput dječjih zmajeva, a sve to, vidi vraga, ne
narušavajući formaciju parabole.
Najprije se zapitao zašto ptice uopće lete na jug. Tamo je, ljudi
kažu, toplije. Ali ove životinje imaju perje koje ih grije zimi... Mora
postojati neki drugi razlog...
...Možda žele vidjeti piramide? Moguće. Miško je vidio te velebne
građevine na slikama u Općoj enciklopediji, HLZ “Miroslav Krleža”, te u
poučnim emisijama na HTV-u. Ali piramide zaista pompozno izgledaju.
Znanstvenici se dvoume oko njihova postanka, dok neki laici, poput
Dänikena smatraju kako su u taj proces svoje prste uplele i neke
izvanzemaljske civilizacije. Valjda su imali one štapiće iz SF filmova,
kojima anuliraju gravitaciju, i zamislite: kameni blok lebdi!!!! 5×3×2
metra lebdi poput aviona od papira! No, dobro, i taj postupak ima svoje
nedostatke... Pretpostavimo da jedan od anulatora gravitacije ispadne iz
pogona i – PLJAS!!! ravno na hipotetičkog nadzornika radova, zvanog
Tau Ceti L-21-Y.
“Ako jedno razvijeno izvanzemaljsko biće može izgubiti život
zbog piramida, e onda može i tipično primitivno kao što je ptica!”-
pomisli Miško, te uđe u roditeljsku sobu. Iz ormara je izvukao nabijeni
Luger, očev plijen sa kupreške bojišnice, i ponovo izašao na balkon. I što
je uradio? Naciljao je najbližu pticu i opalio, a ona je pala na travnjak.
Mrtva, naravno. To je narušilo formaciju parabole.
“Ako jedno razvijeno izvanzemaljsko biće može izgubiti život
zbog piramida, e onda može i tipično primitivno kao što je ptica!”-
zaključi Miško dok je otpuhivao dim sa lugera, ugasivši tako simbolično
posljednji ljetni lampion i otvorivši vrata tmurnoj i kišovitoj jeseni.

1
 b) Tau Ceti L-21-Y

Bio je to prvi smrtni slučaj koji je ta civilizacija imala za vrijeme

svoje zemaljske misije, a samom činjenicom da je Tau imao ženu i troje
djece, stvar je dobijala na težini.
Tau Ceti dolazio je sa planete broj tri u sustavu zvijezde ζ u
zviježđu Reticulum. Obilazili su Univerzum u svojim letjelicama,
posjećujući civilizacije u razvoju kojima su pomagali gradeći im divne
građevine i pareći se sa njihovim ženkama. Tako je jedan zemaljski
diktator, zvao se izgleda Keops, zatražio monumentalnu grobnicu u
obliku pravilne četverostrane piramide. Tauov mu je narod rekao otprilike
ovo: “Uz vaš stupanj razvoja gradnja bi trajala četrdesetak tisuća
zemaljskih godina. Dozvolite da vam pružimo našu malu pomoć!”.
Teško je danas jednom prosječnom Zemljaninu shvatiti kako je
uopće radio taj anulator gravitacije, a pogotovo zašto je krepao. Jedino
što je donekle poznato jest način na koji su ta bića putovala sa svog
planeta zvanog Laur, prema okolnim svjetovima. Mogli su, naime, dobiti
energiju iz bilo kojeg djelića materije. Primjerice, izmet vašeg kućnog
ljubimca bio bi dovoljan za putovanje sa Laura na Zemlju i natrag, i još bi
ostalo... No, iz bog zna kojih razloga Laurijanci su u pogonske strojeve
svojih letjelica stavljali isključivo spojeve silicija, iako tog elementa na
Lauru nije bilo ni za lijek. Zato i jesu često pohodili Zemlju. Evo
objašnjenja zašto su kroz povijest često nestajali cijeli granitni gorski
lanci!
Dvadeseto je stoljeće donijelo neke promjene. Šezdesetih godina su
zabilježeni misteriozni nestanci kvarc lampi i silicijevih tranzistora. Stvar
je postala ozbiljna devedesetih godina istog stoljeća, kada su zapažena
neobjašnjiva isčeznuća zanosnih plavuša bujnih sisa...

Tešku dužnost da Tauovoj ženi dojavi tužnu vijest preuzeo je na

sebe Morn Aukb Z-72-G, zapovjednik zemaljske misije. Mjesec dana
nakon Tauove pogiblje Morn je zakucao na vrata gospođe Rvne Ceti,
koja mu ih je i otvorila, držeći u jednoj ruci kutlaču, a u drugoj balavo
derište.
“Morn! Već ste se vratili!”-klikne ona.
“Pa... stigao sam samo ja.”-odgovori Morn.
“A gdje je Tau? Valjda opet pije u nekom lokalu?”
“Nažalost, vaš je suprug ostao na Zemlji.”
“Hm... opet žene! Ma tko je ta...”- Rvna se zajapuri poput bijesna
ovna.
“Žao mi je, ali nismo se razumjeli. Zemlja je planet na kojem smo
imali misiju!”-odgovori Morn.
“A šta on tamo radi, jebote???”

2
 “On... hm, on ne radi ništa. Ali mislim da ga ostali sastavljaju.”
“S...sastavljaju?! Što želite time reći, Morn?!”-zavapi Rvna.
“Žao mi je. vaš je suprug poginuo.”
“Mrtav?!?!?!”
“Da.”-reče Morn jedva zaustavljajući suze. “Tijelo dolazi za
nekoliko mjeseci...”
“Joj... sama sa troje djece...”-procijedi Rvna i zalupi vrata.

Jedan anulator gravitacije je zakazao. Jedan inteligentni pripadnik

rase Laurijanaca je poginuo pokušavajući ispuniti glupe hireve vladara
imbecilnih bića na trećoj planeti u sustavu Sunca. Bića su se zvala homo-
sapiensi.
A danas?
Gledajući kroz svemirsku prizmu, malo se toga promijenilo.
Zemaljski vladari i dalje imaju glupe hireve, samo zbog tih hirova danas
ginu homo-sapiensi osobno.
C’est la vie.

c) Tauovo djetinjstvo

“- Što si vidio?
- Piramidu!!!”
/ Hrvoje Hitrec, “UR” /

Pisac se katkad ponaša poput filmskog redatelja koji svoju priču

započne posljednjom scenom, da bi kasnije u impresivnom flashbacku
složio mozaik radnje te ponovo došao do iste scene. Ovaj ciklički modus
primjenjivali su mnogi, npr. Orson Welles u “Građaninu Kaneu”, braća
Taviani u “Padre, padrone”, Tarkovski u “Žrtvi”...
Ali ovo nije esej o velikim trenutcima filmske umjetnosti već priča
o stvorenju zvanom Tau Ceti L-21-Y, kako se već njegovo ime piše u
latiničkoj transkripciji. U izvorniku bi izgledalo ovako:

samo trodimenzionalno.

3
 No, pustimo to sada... Priča se vraća svojim izvorima...

“Trudovi!!! Sestro Blixa Lokm X-3-A, imam trudove!!!”-vikala je

buduća majka Mirna Ceti H-22-W.
“A kako znate da su to baš oni trudovi?”- zapita babica Blixa.
“Zato jer vidim plavkastu pravilnu četverostranu prizmu nalik na
policijsku telefonsku govornicu koja rotira u vortexu!”-objasni Mirna.
''Oko osi sa manjim momentom inercije?''
''Da...''-prostenje mlada majka.
“Dobar znak, djevojko!”-ohrabri je Blixa. “To znači da će dijete
biti zdravo, i uz to još i dječačić!”
I porođaj je prošao bez tegoba. Mirnine su prepone iznjedrile
dječačića zdrava, sivkaksta izgleda koji je kmečao kao i ostale bebe u
Univerzumu.
Zbilo se to prije otprilike četiri tisuće zemaljskih godina, u vrijeme
kada su Keops, Kefren i Mikerin također pišali pelene, samo nekih
stotinjak svjetlosnih godina dalje. U to su vrijeme Laurijanci još pomagali
ljudima, gradeći im pomoću svoje tehnologije sve one čudne građevine
pred kojima će krajem dvadesetog stoljeća Erich von Däniken i slični
razbijati glavu:
“Ma kako ovo, jebote?!”

U dobi od četiri godine roditelji su Taua poslali u centar

ekvivalentan zemaljskom terminu Dječji vrtić. Tamo je proveo dvije
godine igrajući se raznim didaktičkim igračkama poput cirkumpolarnog
bozonskog generatora Higgsovog skalarnog polja,
jedanaesterodimenzijskog p-branskog hyper-puzzle-a i tako dalje.
Sa šest godina, po već ustaljenom laurijanskom pravilu, mali Tau
biva smješten u odgojno-obrazovnu ustanovu zatvorenog tipa gdje stječe
znanje iz prirodoslovno-humanističkog područja, te kulture. Nekako u to
vrijeme Tau dobiva svog prvog ljubimca. Naime, kod Laurijanaca postoji
običaj da svojoj djeci poklanjaju razne životinje kako bi im usadili ljubav
prema nižim vrstama. I tako je u sedmoj godini Tau dobio svojeg Minea.

Mineo bijaše polimoron, pitoma ali ne baš inteligentna životinjica

iz porodice morona. Izgledom je podsjećao na zemaljsku svinju,
nepreživača iz porodice papkara, iako su pojedini Laurijanci u svojim
polimoronima prepoznavali elemente voluharice, divovske brazilske
vodene stonoge, Uruk-Hai orka, te primitivnih žohara.
I sve je bilo divno i krasno dok jednog dana, u naletu bijesa zbog
loše školske ocjene Tau nije nogom šutnuo svog Minea, i to naočigled
dvaju odgojitelja. Znao je što mora uraditi-povući se na neko vrijeme u
Kupolu.

4
 Povlačenje u kupolu bijaše vid samokažnjavanja svih onih
Laurijanaca koji su nešto moralno zgriješili prema zajednici, tako da se i
Tau morao povinovati tom pravilu.
Po izlasku iz Kupole svečano se zarekao da više nikada neće
mlatiti niža bića, već im naprotiv usrdno pomagati. Čak štoviše, slučaj sa
polimoronom Mineom doveo je do toga da je u svojoj šesnaestoj godini,
po završetku obvezatnog školovanja Tau pristupio Promicateljima
znanja, organizaciji koja posjećuje sve one planete na kojima žive
primitivne vrste, i usmjerava ih na pravi put. Između devetnaest tisuća
takvih svjetova u matičnoj galaksiji Polimoronov brlog (zemaljski:
Mliječni put), Taua je dopala jedna mala modra planeta u sustavu
zvijezde Anor. Na njoj su živjeli homo-sapiensi, ne baš pitomi i ne baš
inteligentni pripadnici porodice primata. Bijaše to ona kugla koja se
danas naziva Zemlja.

* * *

No, prije prve misije trebalo je proći još deset godina

specijaliziranog školovanja. Tau je dodijeljen klasi profesora zvanog
Morn Aukb Z-72-G, koji će kasnije postati zapovjednik misije. Ispite bi
polagao bez većih problema, odgovarajući na pitanja poput:

4) Koji je kemijski element zastupljen u najvećem postotku na trećoj,

modroj planeti u sustavu zvijezde Anor?

a) Stroncij
b) Brom
c) Plutonij
d) Kisik

I slično tome. Većina bi zaokružila c).

Tijekom doškolovanja upoznao je Rvnu Abvn M-78-J, buduću

gospođu Rvnu Ceti L-21-Y, sa kojom će dobiti troje prekrasne, sivkaste
djece...
O samoj misiji sve je manje više poznato. Tau se sa modre planete
vratio u komadima. Zbog kvara anulatora gravitacije, poklopio ga je
kameni blok sa visine od dvadesetak metara. Tužno. Ali, bez obzira na
tragični slučaj, Keopsova je piramida završena na vrijeme. A danas
znanstvenici bulje u piramide, ponavljajući ono: “Ma kako ovo, jebote?!”.

Tako smo napravili puni krug oko bitka ove priče, i na samom
kraju kruga možete biti čak i malo tužni i dirnuti, ali krugovi su bit

5
svemira kakvog zemljani poznaju bez obzira što po tvrdnjama Laurianaca
već u sedmoj dimenziji to pravilo prestaje vrijediti. Taua je u stvari
pokosila entropijska strelica vremena, ista ona koja neumitno proždire sve
Lauriance, homo-sapiense, pa čak i polimorone. Da, i još ovo... i dalje
postoje Laurijanci, piramide, pa čak i niža bića poput homo-sapiensa i
polimorona.
Hm... mogao sam započeti pripovjetku i sa ovih koordinata....

Vjeran Stojanac

zadnji put revidirano 15. travnja 2006 ☺