1

1. M TZK
1.1. POJAM, DEFINICIJA, PREDMET

METODIKA = methodos + TZK

Methodos = istraživanje pojava
TZK = trajan, planski i sustavan proces djelovanja na čovjeka, osobito u mladosti, putem tjelesnog vježbanja.
DEFINICIJA: M kao znanstveni termin označava znanost koja proučava zakonitosti odg. i obr. u TZK.
PREDMET: proučavanja M TZK čini nastava, izvanškolski i izvannastavni OOR.

1.2. CILJ I ZADAĆE

CILJ M TZK KAO ZNANSTVENE DISCIPLINE: proučava i prati zakonitosti i kategorije u odg.-obr. radu, pronalazi
nove pojave u odg.-obr. procesu, unapređuje postojeća znanja, te utvrđuje način odg. i obr. u TZK-i.
CILJ M TZK KAO NASTAVNE DISCIPLINE: osposobljavanje studenata, budućih profesora, za samostalno izvođenje
svih programa i OOR u TZK-i.
OSNOVNA ZADAĆA M TZK: proučava i utvrđuje opća načela, oblike, načine i uvjete za provođenje N, IN i IŠ OOR.

2. TEORIJSKI ASPEKTI M TZK

2.1. M TZK U SUVREMENOJ KLASIFIKACIJI ZNANOSTI
M TZK je primijenjena znanost, interdisciplinarna znanost, društvena znanost( u općem sustavu znanosti ) i sintetička
znanost.
ZADAĆE M TZK KAO PRIMIJENJENE ZNANOSTI:
1. deskriptivnost: prikupljanje činjenica o predmetu istraživanja te opisivanje fenomena vezanih uz predmet
proučavanja(PP), utvrđivanje njihovih bitnih osobina i izgrađivanje pojmova o tim fenomenima
( predmet> fenomen> osobina> pojmovi )
2. eksplikativnost: uspostavljanje kvalitetne analize PP, otkrivanje uvjetovanosti među fenomenima vezanim uz
PP, njihovo tumačenje na temelju uzročno-posljedičnih veza i utvrđivanje zakonitosti među njima
( kvalitativna analiza> uvjetovanost> uzročno-posljedična veza> zakonitosti )
3. normativnost: kvalitativno i kvantitativno proučavanje predmeta istraživanja, propisivanje odgovarajućih
postupaka pomoću kojih se na temelju zakonitosti odg.-obr. procesa osigurava efikasnost nastave
( kvalit. i kvantit. proučavanje> postupci> efikasnost )
4. pragmatičnost: unapređivanje odg. i obr. u TZK-i primjenom metodičkih znanstvenih spoznaja

2.2. STRUKTURA M TZK

POSEBNE M:
1. M N TZK
2. M IN tjel. akt.
3. M IŠ tjel. akt.

2.3. ODNOS M TZK I POSEBNIH M

SPECIFIČNE M:
1. u okviru M N TZK:
1. M N TZK u osnovnoj školi
2. - || - u srednjoj školi
3. - || - u visokoškolskim ustanovama VI. i VII. Stupnja
2. u M IN tjel. akt.:
1. M IN tjel. akt. s ˝neselekcioniranim˝ grupama
2. - || - sa ˝selekcioniranim˝ grupama
 2

3. u M IŠ tjel. akt.:
1. M IŠ tjel. akt. koje se provode u mjestu stanovanja, krugu obitelji…
2. - || - u izabranoj grani sporta

2.4. ODNOS M TZK I DRUGIH ZNANOST

2.5. METODOLOŠKE OSNOVE ISTRAŽIVANJA TZK

U M TZK mogu se primijeniti i provoditi istraživanja:

1. fundamentalna
2. transverzalna
3. longitudinalna
4. teorijska
5. empirijska

3. RAZVOJNI STUPNJEVI DJECE, UČENIKA I MLADEŽI

Utjecaj TZK na sudionike ovisi o raznim čimbenicima.
Čimbenici: unutrašnji – subjektivni – proizlaze iz značajki sudionika u procesu tjel. vježbanja
vanjski – objektivni – ovise o okruženju ili miljeu u kojem se vježba.
Za praktično izučavanje pojedine osobine promatramo s gledišta:
1. anatomsko – fizioloških osobina
2. psihičkih osobina
=>TRI VELIKA ČOVJEKOVA RAZDOBLJA:
1. djetinjstvo i mladenaštvo: od rođenja do 18. ili 19. god. -> tjel. vj. najprisutnije
2. odrasli čovjek: od 18./19. do 40. god. -> usavršavati prirodu tjel. vježbanjem
3. zrelost i starost: od 40. do smrti -> tjel. vj. za održavanje sposobnosti
FAZE RAZVOJNIH DOBA:
1. RANO DJETINJSTVO: 0. - 3.g.
1. faza dojenja: 0. – 10. mj.
2. faza puzanja i početnog hodanja: 10. – 15. mj.
3. srednje doba ranog djetinjstva: 15. – 24. mj.
4. starije doba ranog djetinjstva: 2. – 3. g.
2. PREDŠKOLSKO DOBA: 3. – 6./7. g.
1. mlađe predškolsko doba: 3. – 4.g.
2. srednje - || - : 4. – 5.g.
3. starije - || - : 5. – 6./7.g.
3. ŠKOLSKO DOBA: 6./7. – 18./19. g.
1. mlađe: 6./7. – 10./11.g.
2. srednje: 10./11. – 14./15.g.
3. starije: 14./15. – 18./19.g.
FAZE RASTA:
1. rođenje – 6.g. 1. faza ubrzanog rasta
2. 6. – 10.g.(Ž)/6. – 11.g.(M) 1. faza usporenog rasta
3. 10. – 14./15.g.(Ž)/ 11. – 17.g.(M) 2. faza ubrzanog rasta
4. 14./15. – 20.g.(Ž)/ 17. – 25.g.(M) 2. faza usporenog rasta

4. ULOGA, CILJ I ZADAĆE TZK

VRIJEDNOSTI TZK-e:
1. biološke: očituju se u održavanju ravnoteže između pojedinih organa i organizma te između organizma i
okoline
 3
2. zdravstvena: ogleda se u mogućem i potrebnom utjecaju tjel. vj. ne samo na očuvanje i unapređivanje
zdravlja čovjeka nego i na skladan razvoj svih antropoloških značajki
3. ekonomske: mogućnost utjecaja tjel. vj. na povećanje ljudskih sposobnosti. Povećanje opće sposobnosti->
povećanje sposobnosti za rad-> postizanje boljih rezultata u svojoj djelatnosti.
4. kulturne: stjecanje informacija o unapređivanju i očuvanju zdravlja pojedinca i okoline, to ih osposobljava za
poduzimanje mjera za razvijanje i poboljšanje osobina, sposobnosti i postignuća te stjecanje teorijskih
informacija o uporabi prirodnih čimbenika( sunce, zrak, voda ), o potrebi čuvanja prirode, o korisnosti
svakodnevnog tjel. vj. – osnovni uvjeti za kvalitetniji život
5. pedagoške: ogledaju se u mogućem i potrebnom utjecaju tjel. vj. na razvoj niza osobina, pa i moralnih,
odgojne efekte i socijalizaciju ličnosti uopće

4.1. MJESTO I ULOGA TZK U SUSTAVU ODG. I OBR.

4.2. CILJEVI I ZADAĆE TZK
-> determinirani ovim čimbenicima:
a) razvojnim značajkama učenika mlađe, srednje i starije školske dobi
b) autentičnim potrebama - II –
c) zahtjevima koji prate život i rad učenika u suvremenom društvu
d) postignućima supstratne znanosti, tj. kineziologije
e) postignućima M TZK

5. PLAN I PROGRAM TZK

5.1. OSNOVNE ZNAČAJKE PLANA I PROGRAMA TZK

Ø programske sadržaje za redovitu nastavu TZK-a obilježava:

1. za realizaciju zadaća predviđeni su konkretni programski sadržaji
2. programski sadržaji se mogu realizirati u svim školama
3. povezanost sredstava po horizontali i vertikali
4. okrenutost učenicima
5. jedini predmet koji ima posebne programe za dječake i djevojčice

5.2. PLAN I PROGRAM TZK U OSNOVNOJ ( VIŠIM RAZREDIMA ) I SREDNJOJ

ŠKOLI
VIŠI RAZREDI
OOR u OSNOVNOM PROGRAMU:
1. sat TZK
2. sat po posebnom programu
3. obuka neplivača
4. natjecanje u razredu
5. priredbe
6. izleti
7. logorovanje
OOR u DIFERENCIRANOM PROGRAMU:
1. izborne aktivnosti
2. izborni programi
3. međurazredna, školska, gradska, općinska, državna natjecanja
4. pohodi i planinarenja
5. zimovanja i ljetovanja
 4
SREDNJE ŠKOLE
OOR u OSNOVNOM PROGRAMU:
1. sat TZK
2. sat po posebnom programu
3. natjecanja u razredu
4. priredbe
5. izleti
OOR u DIFERENCIRANOM PROGRAMU:
1. izborni programi
2. dopunski programi
3. natjecanja ( međurazredna, školska, gradska, općinska, državna )
4. pohodi i planinarenja
5. zimovanja i ljetovanja

6. OOR
6.1. NASTAVNI OOR
6.1.1. SAT TZK

SAT TZK-e jest osnovni OOR koji omogućava sustavno i plansko djelovanje na antropološki status učenika
Zadaća je sata TZK da pomoću sadržaja koji proizlaze iz propisanog programa utječemo na morfološke značajke
učenika, na njihove motoričke i funkcionalne sposobnosti, zatim na kognitivne i konativne dimenzije, na usvajanje
motoričkih znanja, na poboljšanje motoričkih dostignuća, na razvijanje njihovih moralnih osobina te na stjecanje
teorijskih znanja, osobito onih koja su potrebna i primjenjiva u svakodnevnom životu i radu.
STRUKTURA SATA
1. uvodni dio sata 3 – 5 min
2. pripremni dio sata 7 – 10 min
3. glavni dio sata 25 – 30 min
4. završni dio sata 3 – 5 min
PREDŠKOLSKO DOBA
Mlađa predškolska dob 3 – 4 g.
Sat do 25 min
U = 2 – 3 min
P = 5 – 7 min
G = 14 – 16 min
Z = 2 – 3 min
Srednja dobna skupina 4 – 5 g.
Sat do 30 min
U = 2 – 4 min
P = 6 – 8 min
G = 18 – 20 min
Z = 2 – 4 min
Starija predškolska dob 5 g. do polaska u školu
Sat do 35 min
U = 2 – 4 min
P = 7 – 9 min
G = 20 – 24 min
Z = 2 – 4 min
 5
6.1.2. STRUKTURA SATA TZK
6.1.2.1. UVODNI DIO SATA

CILJ – organizacijski, fiziološki i emotivno pripremiti učenike za daljnji rad ANTROPOLOŠKE

ZADAĆE – primjenom dinamičkih kretanja staviti u pokret sve dijelove tijela i pripremiti organizam za povećane
napore na satu; utjecati na jačanje mišića, povećanje pokretljivosti zglobova, razvoj opće motorike s naglaskom na
razvoj brzine, koordinacije, eksplozivne snage nogu, na povećanje funkcije krvožilnog sustava, frekvencije rada srca i
plućne ventilacije na potrebnu razinu, te povećanje aktivnosti živčanog sustava.
OBRAZOVNE ZADAĆE: primjenom raznovrsnih sredstava, tj. sadržaja, upoznati i svladati jednostavne igre, ponoviti i
usavršavati elemente iz pojedinih nastavnih cjelina i na taj način utjecati na podizanje motoričkih znanja i motoričkih
postignuća.
ODGOJNE ZADAĆE: stvoriti ugodno raspoloženje na satu, nastojati da učenici budu vedri i radosni i tako ih motivirati
za daljnji rad. Utjecati na stvaranje navika za međusobno uvažavanje te na stvaranje pravilnih stavova o tjel.
vježbanju
SREDSTVA: moraju biti takve tjel. akt. Koje će omogućiti da jednostavno i adekvatno ostvarimo zadaće toga dijela
sata. Različiti oblici trčanja, žive i dinamične elementarne igre, jednostavnije momčadske igre, poznati i jednostavniji
elementi plesova

6.1.2.2. PRIPREMNI DIO SATA

CILJ– primjenom odgovarajućih OPV pripremiti organizam za povećan fizički napor, te da se funkcije krvožilnog,
lokomotornog i respiratornog sustava podignu na višu razinu i da osigura uvjete za pravilno držanje tijela.
ANTROPOLOŠKE ZADAĆE– funkcionalna priprema lokomotornog aparata za predstojeće napore, sustavno
jačanjem, labavljenjem i istezanjem obraditi sve skupine mišića. Posebnu pažnju obratiti leđnim i trbušnim mišićima,
osobito velikim skupinama mišića važnim za pravilno držanje tijela i za sprečavanje tjel. deformacija. Primjenom
odgovarajućih OPV utjecati na čvrstinu i pokretljivost zglobova, razvoj motoričkih sposobnosti, posebno na
koordinaciju, povećanje funkcionalnih sposobnosti, pojačan rad srca i organa za disanje te na smanjenje živčane i
mišićne napetosti
OBRAZOVNE ZADAĆE: usvajanje mot. informacija o novim OPV-a, usavršavanje mot. informiranosti o već
svladanima. Razvoj smisla za lijepo i točno izvođenje pokreta, svladavanje vremenskih i prostornih elemenata
kretanja, navikavanje učenika na skladan rad u skupini. Upoznavanje s načinim, svrhom, učincima izvođenja OPV-a,
te upućivanje učenika na njihovu primjenu u slobodnom vremenu, posebno za vrijeme jutarnjeg tjel. vj.
ODGOJNE ZADAĆE: utjecaj na razvoj svjesne discipline, smisao za red, upornost, istrajnost u radu, stvaranje
ugodnog ozračja za daljnji rad.
SADRŽAJI: OPV ili jednostavniji elementi estetske gimnastike
- jačanja, istezanja, labavljenja
- vrata, ruku i ramenog pojasa, trupa, zdjeličnog pojasa, nogu ( tim redoslijedom obraditi tijelo )
- bez sprava, sa spravama, na spravama, u paru
- stav: stojeći, klečeći, čučeći, sjedeći, ležeći na prsima i ležeći na leđima
- pri izvođenju voditi računa o dobi učenika

6.1.2.3. GLAVNI DIO SATA

CILJ– pomoću tjelesnih vježbi propisanih programom stvoriti najpovoljnije uvjete za ostvarenje postavljenih zadaća.
Možemo ostvariti najviše zadaća i utjecati na antropološki status učenika zbog trajanja ovog dijela i raznovrsnosti
sadržaja.
ANTROPOLOŠKE ZADAĆE– utjecati na cijeli organizam, primjenom raznovrsnih sadržaja stimulirati rast i razvoj,
poticati razmjernost mišićnog i potkožnog masnog tkiva, utjecati na skladan odnos pojedinih dijelova tijela s težištem
na pravilnom držanju, poticati i usmjeravati razvoj opće motorike, utjecati na povećanje fje krvožilnog sustava, rada
srca i pluća te žlijezda za regulaciju fizioloških procesa za vrijeme napora i odmora. Utjecaj na razvoj aerobnih
sposobnosti.
OBRAZOVNE ZADAĆE: usvajanje i usavršavanje različitih motoričkih znanja, poboljšanje mot. postignuća, stjecanje
teorijskog znanja potrebnih za razumijevanje svrhe tjel. vj., za upoznavanje mogućnosti i načina praćenja i
vrednovanja učinka tjel. vj. i odgovarajuće primjene tjel. vj. u svakodnevnom životu i radu.
 6
ODGOJNE ZADAĆE: razvoj pozitivnih osobina volje, moralnih osobina, radnih navika, zdravog odnosa prema
kolektivu, discipline u izvršavanju zadaća. Poštivanje pravila igre, da se znaju radovati pobjedi, podnijeti poraz.
Stvaranje motiva i razvoj navika za vježbanje u skupinama, za međusobno pomaganje, ali i samostalnost u radu.
SADRŽAJI I SREDSTVA:
glavni A: nastavne cjeline, I. i II. razred 9, III. i IV. 10, viši razredi 9 i srednja škola 10
glavni B: elementarne, štafetne, sportske igre, poligon prepreka

6.1.2.4. ZAVRŠNI DIO SATA

CILJ– približiti sve fiziološke i psihološke funkcije stanju kakvo je bilo prije početka sata.
ANTROPOLOŠKE ZADAĆE– utjecaj na antropometrijske značajke, motoričke i funkcionalne sposobnosti takvim
sredstvima i oblicima rada kojima je posljedica smirenje organizma
OBRAZOVNE ZADAĆE: - usvajanje, usavršavanje mot. znanja, vezanih uz vježbe postrojavanja, plesova,
koncentracije, relaksacije i istezanja. Stjecanje teorijskog znanja, posebno ono koje se odnosi na čuvanje i
unapređivanje zdravlja.
ODGOJNE ZADAĆE: - zadržavanje potrebnog raspoloženja na satu, razvijanje zdravstveno-higijenskih navika,
smisao za red, točnost, kritičnost, samokritičnost i rad u zajednici, usvajanje radnih navika i pravilnih stavova prema
provjeri osobne higijene i samoprovjeri zdravlja.
SADRŽAJI I SREDSTVA: hodanja, mirnije elementarne igre, postrojavanje, ples, razgovor o satu, higijena, disanje i
istezanje.

6.1.3. OPTEREĆENJE NA SATU TZK

OPTEREĆENJE – ukupan utjecaj na organizam učenika koji se postiže cjelokupnim odg.-obr. radom na satu.

OVISI O:
1. izboru i redoslijedu vježbi
2. intenzitetu i frekvenciji vježbanja
3. tempu i ritmu kojim se vježbe izvode
4. unutarnjim činiteljima
5. vanjskim činiteljima
OPTEREĆENJE: fiziološko i psihološko

6.1.3.1. FIZIOLOŠKO OPTEREĆENJE

Posljedica tjel. akt. jest niz funkcionalnih promjena u organizmu.

OVISI O:
1. intenzitetu izmjene tvari
2. veličini mišićne mase koja je obuhvaćena vježbanjem
3. broju ponavljanja
4. brzini
5. uvjetima u kojima se izvodi vježbanje
6. o nastavniku
7. intenzitetu i trajanju vježbanja
Treba uzeti u obzir i dob učenika, njihovo zdravstveno stanje, stanje njihovih funkcionalnih i motoričkih sposobnosti,
predznanje, broj učenika na satu, materijalne uvjete rada.
CILJ je postići optimalno opterećenje. Ne smije se poistovjetiti 100% opterećenje u B dijelu sa maksimalnim
opterećenjem. Fiziološko opterećenje mjeriti pulsnim vrijednostima. Modaliteti pulsa: u mirovanju; maksimalni (najveći
mogući) i rezerva pulsa ( maksimalni – u mirovanju = rezerva ).
Prvo mjeriti u mirovanju u 10 sec, pa nakon svakog završenog dijela sata. Na temelju toga odrediti fiziološko
opterećenje za svakog učenika, a zbrajanjem i izračunavanjem aritmetičke sredine dobiva se krivulja za cijeli razred.
1. uvjet – naučiti učenike mjeriti puls. 2. uvjet – objasniti im kako će teći mjerenje pulsa na satu i na koji način
upisivati te vrijednosti u kartončiće( ime i prezime, SM, U, P, GA, GB, Z ). 3. uvjet – učenici trebaju donijeti olovku i
kartončiće na sat. Naučiti i učenike kako da izračunavaju pulsne vrijednosti – pozitivan utjecaj na motivaciju.
 7
FIZIOLOŠKA KRIVULJA OPTEREĆENJA ( POGLEDATI U KNJIZI )

6.1.3.2. PSIHOLOŠKO OPTEREĆENJE

Ne može se egzaktno utvrditi već pomoću psihološkog aktiviranja učenika koje je izraženo psihološkim
manifestacijama kao što su emocionalno doživljavanje(emocionalno opt) i koncentracija pažnje(intelektualno opt).

6.1.3.2.1. emocionalno opterećenje

OVISI O:
- nastavniku
- fiziološkom opterećenju
- izboru sadržaja
O njegovom intenzitetu možemo suditi na temelju sekundarnih znakova: radost, veselje, želja za suradnjom, apatija,
potištenost, nekomunikativnost, nesuradnja…
EMOCIONALNA KRIVULJA OPTEREĆENJA ( POGLEDATI U KNJIZI )

6.1.3.2.2. intelektualno opterećenje

Također nema egzaktnih pokazatelja već se prosuđuje na temelju koncentracije, pažnje za vrijeme vježbanja.
OVISI O:
1. nastavniku
2. fiziološkom opterećenju
3. dobi učenika
4. stanju sposobnosti i predznanju
5. tipu sata
6. težini motoričke zadaće
7. složenosti i obilježju vježbe
8. dnevnom rasporedu
INTELEKTUALNA KRIVULJA OPTEREĆENJA ( POGLEDATI U KNJIZI )

6.1.4.TIPOVI NASTAVNIH SATOVA

I. PREMA CILJEVIMA I ZADAĆAMA NASTAVNOG PROCESA

1. uvodno-pripremni
2. sat učenja novog motoričkog gibanja
3. sat ponavljanja
4. sat provjeravanja
5. kombinirani
6. završni
II. PREMA SADRŽAJIMA
1. mješoviti tip
2. monotematski ( 1 cjelina )
III. PREMA MJESTU IZVOĐENJA
1. na otvorenom
2. u zatvorenom
3. na snijegu ili ledu
4. u vodi
5. kombinirani sat
I. PREMA KARAKTERU OOR-a
1. obvezni sat
2. sat prema posebnom programu
3. fakultativni sat
 8
4. izborni sat
Uvodno-pripremni tip sata odnosi se samo na prvi sat, na početku školske godine. Po pravilu sa učenicima prvog
razreda. Dati niz informacija, uputa, instrukcija. Upoznati s planom i programom TZK, sa sadržajem i izgledom
osobne opreme, načinom dolaska na sat, mjestom za presvlačenje, kućnim redom objekta i drugo. S učenicima
ostalih razreda taj sat kombinirani. Upute za rad u nastupajućoj godini, ostatak vremena inicijalno provjeravanje.
Sat učenja novih motoričkih gibanja rijetko kao zaseban sat. Novo na samo jednom radnom mjestu. Kad god se na
satu uči novo on se definira kao sat učenja jer je učenje novog gradiva ipak primarno.
Tip sata ponavljanja u takvim vremenskim razmacima da objektivno omogućuje da učenici ponavljaju, tj. usavršavaju
naučeno. Da se zaokruži neka nastavna tema ili jedinica. Satovi ponavljanja su prethodnica satovima provjeravanja.
Tip sata provjeravanja kao samostalan ili u kombinaciji s ponavljanjem onog što se provjerava. Svaki sat na kojem se
provodi inicijalno, tranzitivno ili finalno provjeravanje i kada je ono na samo jednom RM. Za satove na kojima se
provodi tekuće provjeravanje to ne vrijedi jer ono ne mora biti primarno na tom satu.
Kombinirani tip sata često prisutan. Ponavljanje s provjeravanjem, usavršavanje sa svladavanjem novih, ali
jednostavnih gibanja.
Završni sat posljednji u školskoj godini, sinteza svega što se događalo. Osvrnuti se na proteklo, ali i razdoblje koje je
pred učenicima – ljetni praznici. Upute što bi bilo dobro da rade, čime da se bave, kako da se odmore putem aktivnog
odmora, gdje se mogu uključiti u organizirano ljetovanje i slično.

6.1.5. STRUKTURA SATA TZK PRI PRIMJENI FITNESS-PROGRAMA

6.2. IN I IŠ OOR
6.2.1. IN I IŠ OOR U OSNOVNOM PROGRAMU
6.2.1.1. MIKROPAUZE
6.2.1.2. NATJECANJE U RAZREDU
6.2.1.3. PRIREDBE
6.2.1.4. IZLETI
6.2.1.5. LOGOROVANJE
6.2.1.6. OBUKA NEPLIVAČA
6.2.1.1. MIKROPAUZE – nastavne pauze ili pauze za vrijeme nastave oblik su aktivnog odmora koji se primjenjuje da
bi se spriječilo narastanje umora. Traju od 3 do 5 min., a osnovno sredstvo mikropauza su OPV. Zadaća mikropauza
je da se učenička fiziološka i psihološka spremnost podigne na višu razinu.
6.2.1.5. LOGOROVANJE – višednevni boravak u prirodi pod šatorima ili u drugim tzv. nestabilnim objektima. Traje
duže od 2 dana. Svrha je upoznavanje učenika sa životom i radom u prirodi putem stjecanja osnovnih znanja i
iskustava tijekom boravka u prirodi u jednostavnim uvjetima života, da bi učenici zavoljeli prirodu, da ju čuvaju i
sačuvaju od negativnih utjecaja suvremenog društva. Na moru, pokraj rijeke ili jezera, u šumi, na planini. Organizacija
logorovanja:
1. organizacija i priprema tijekom š.g.
2. organizacija i provođenje života i rada na logorovanju
3. organizacija i provođenje poslova nakon završetka logorovanja

6.2.2. IN I IŠ OOR U DIFERENCIRANOM PROGRAMU

1. IZBORNI PROGRAMI
2. POHODI I PLANINARENJA
3. ZIMOVANJA I LJETOVANJA
4. MAKROPAUZE

6.2.2.1. IZBORNI PROGRAMI –namijenjeni su učenicima koji se žele usavršavati u pojedinoj kineziološkoj aktivnosti.
6.2.2.2. POHODI I PLANINARENJA
Pohod – višednevni organizirani boravak u prirodi koji se provodi pješačenjem, s unaprijed određenim ciljem,
najčešće povijesna mjesta. Potrebna je i tehnička priprema i osobna( svladavanje potrebnih znanja vezanih uz plan i
program pohoda, osobna i opća tjelesna pripremljenost ).
 9
Planinarenje – višednevno organizirano pješačenje po planinama
6.2.2.3. ZIMOVANJA I LJETOVANJA
Zimovanja – organizirani, višednevni boravak u prirodi, najčešće u planinama, na snijegu. Pripremu i organizaciju
usmjeriti na: a) pripremu zimovanja, b) opću tjel. pripremu učenika, organizaciju života i rada na zimovanju. Sadržaji
zimovanja: športsko-rekreativne aktivnosti, stručna i popularna predavanja i društveno-zabavne aktivnosti. Športsko-
rekreativne aktivnost: a) pripremni oblici kretanja na snijegu, b) igre na snijegu, c) sanjkanje, d) klizanje na ledu, e)
skijaško trčanje, f) hodanje na skijama, g) skijanje, h) šetnje i izleti.
Ljetovanja – organizirani, višednevni boravak u prirodi, u posebno povoljnim klimatskim uvjetima, najčešće u
zasebnim ili čvrstim ili stabilnim objektima. Uvjeti za uspjeh: a) priprema ljetovanja, b) organizacija života i rada u
ljetovalištu. Sadržaji i aktivnosti: a) športsko-rekreativne aktivnosti uz vodu i u vodi, b) športsko-rekreativne aktivnosti
na otvorenim športskim površinama, c) aktivnosti u prirodi, d) društveno-zabavne aktivnosti.
6.2.2.4. MAKROPAUZE – međunastavne ili međusatne pauze, oblik su aktivnog odmora. Zadaća je da se primjenom
različitih tjel. akt. i promjenom mjesta rada utječe na aktiviranje osnovnih organskih funkcija i osvježenje psihičkih
funkcija. Traju 15 min. Za vrijeme velikog odmora. Aktivnosti se moraju odvijati spontano, slobodno i zabavno.
Sadržaji moraju biti jednostavni ili poznati učenicima.

6.3. ŠKOLSKI SPORTSKI KLUB

· osnovni cilj: da okuplja učenike svoje škole, da omogući svakom pojedincu da se dobrovoljno uključi kako bi
zadovoljio svoj povećani interes za bavljenje sportom
· zadaća: u slobodno vrijeme organizira sportske i sportsko-rekreativne aktivnosti za sve zainteresirane
učenike, zadovolji njihove potrebe za bavljenjem sportom i sportsko-rekreativnim aktivnostima, pomaže u
razvijanju njihovog pozitivnog odnosa prema tjelesnom vježbanju i utječe na stvaranje trajnih navika i potreba
svakodnevnog vježbanja
AKTIVNOSTI ŠSK-a
1. rad u sekcijama koji se provodi putem treninga, sudjelovanja u razl. natjecanjima
2. sudjelovanje u sportsko-rekreativnim aktivnostima: izleti, plivanje, biciklističke ture, vožnja na koturaljkama…
3. organiziranje zimskih, proljetnih i ljetnih praznika: zimovanja, ljetovanja, odmori, turniri u pojedinim sp. disc…
4. organiziranje društveno-zabavnih priredbi: popularna predavanja, usmene novine, prikazivanje filmova…
5. u zajednici s drugim učeničkim organizacijama sudjelovanje u realizaciji plana i programa rada škole,
posebno onog dijela koji se odnosi na čuvanje i unapređivanje zdravlja ljudi, zaštitu okoliša, humanitarne
akcije i aktivnosti.
7. METODIČKI PRINCIPI ILI NAČELA
METODIČKI PRINCIPI
1. princip odgojnosti i zdravlja
2. - || - jasnoće
3. - || - zornosti
4. - || - svestranosti
5. - || - raznovrsnosti
6. - || - svjesnosti i aktivnosti
7. - || - primjerenosti i praktične primjenjivosti
8. - || - sustavnosti i postupnosti
9. - || - individualizacije

7.1. PRINCIP ODGOJNOSTI I ZDRAVLJA

Jedan od temeljnih principa u radu nastavnika TZK. Utjecaj na odgoj i zdravlje.

 10
Bezbroj standardnih i varijabilnih situacija u kojima moguće odgojno djelovanje. Rad se odvija u nestandardnim
uvjetima – mogućnosti odgojnog djelovanja putem vježbanja velike. Utjecaj na pozitivne voljne osobine i moralne
osobine, razvoj osjećaja dužnosti i odgovornosti za rad, navikavanje na točnost i disciplinu u radu.
Utjecaj na razvoj zdravstveno-higijenskih navika, na taj način na čuvanje zdravlja uopće. Moguć zdravstveni utjecaj
putem inicijalnog, tranzitivnog i finalnog praćenja stanja zdravlja, praćenjem i vrednovanjem antropometrijskih
značajki, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, vježbanjem u higijenskim i povoljnim klimatskim uvjetima,
vježbanjem u prirodnim uvjetima, pravilnim izborom programskih sadržaja, odgovarajućom organizacijom rada i
primjerenim radom s učenicima oštećena zdravlja.
Odgoj- uvjet za dobro zdravlje, zdravlje- uvjet za uspješan odgoj.

7.2. PRINCIP JASNOĆE

Bitan princip zbog što lakšeg i bržeg razumijevanja između učenika i nastavnika, pa i sporazumijevanja. Prenošenje
informacija putem govorenja: neposredno( metode usmenog izlaganja ) i posredno( uporabom tehničkih sredstava ).
Cilj svake komunikacije je dobro sporazumijevanje između pošiljatelja poruke i primatelja. Izlaganja nastavnika
trebaju biti kratka, jasna i govorno razumljiva: pobrinuti se da svi dobro čuju- glas prilagoditi prostoru, broju i formaciji
učenika, na otvorenom treba brinuti o vjetru, suncu, snijegu( vjetar nastavniku u leđa, sunce i snijeg u lice ), u
zatvorenom paziti na akustičnost dvorane, bazena, klizališta, na veličinu vježbovnog prostora i raspored učenika u
njemu. Nastavnik na sredinu ispred vrste, polukruga, na obodu kruga. Nastavnik se mora izražavati književnim
jezikom.

7.3. PRINCIP ZORNOSTI

Kako će učenici usvojiti motoričko gibanje, vježbu, zadaću ovisi o njihovoj predodžbi o tom gibanju. Prvi uvjet za jasnu
i konkretnu vizualnu sliku gibanja jest doživljavanje putem demonstracije. Osim demonstracije, sva druga vizualna i
audiovizualna sredstva. Prisutnost zornosti osigurava i razmišljanje, ostvaruje se prigodom promatranja. Kod učenja
navedena sredstva mogu biti u ulozi 'objašnjenja', a kod usavršavanja u ulozi 'osvježavanja' informacija. Učinci
uporabe tih sredstava ovise o načinu prezentacije: pravodobnim i konkretnim uputama usmjeriti pažnju učenika,
omogućiti da svi vide što pokazujemo. 'Ilustrativna zornost' – predodžba se svodi na angažiranje vizualnih i slušnih
receptora, 'operativna zornost' – učenik se gleda u ogledalo. Uspjeh u radu veći, što smo u postavljanju zadaća
jasniji, u njihovu prikazivanju konkretniji, a u provedbi zorniji.

7.4. PRINCIP SVJESNOSTI I AKTIVNOSTI

Potreba da se učenici svjesno uključe i aktivno sudjeluju, da bi bili subjekti, a ne objekti u nastavnom procesu.
Osnovni uvjet za svjesno uključivanje je da je jasan cilj tjel. vj. U definiranju cilja trebamo biti precizni, a u njegovu
priopćavanju konkretni. Cilj i zadaće prepoznatljivi, gibanja dobro opisana i demonstrirana, doziranje opterećenja
primjereno, povratne informacije o efektima rada stalne -> učenici svjesno sudjeluju: razmišljaju o svom vježbanju,
pogreškama, postupcima, uspjesima, neuspjesima…-> pozitivan utjecaj na daljnje angažiranje i krajnji učinak rada.
Bez svjesnog sudjelovanja nema aktivnog sudjelovanja, niti aktivnog sudjelovanja nema bez osiguravanja uvjeta za
stalnu aktivnost na satu. Svi učenici aktivni od početka do kraja sata, aktivni u provedbi( sprave pripremanje, uporaba,
pospremanje ), angažirani u zadaćama vezanim za sigurnost nastave( čuvanje i pomaganje ).

7.5. PRINCIP SUSTAVNOSTI I POSTUPNOSTI

Bitni uvjeti za uspješan rad, i u stalnoj su interakciji, čine organsku cjelinu. Nema sustavnosti bez postupnosti, i
obrnuto. Potreba za poštivanjem sustavnosti posvuda: planiranje, programiranje, usustavljivanje nastavnih jedinica,
pripremanje za sat, programiranje procesa tjel. vj. Poći od cilja, pa od zadaća pomoću kojih ostvarujemo cilj, pa od
sadržaja kojima realiziramo zadaće. Pripremanje nastavnika za sat: definirati cilj, pa zadaće, pa sadržaje.
Kod postupnosti vrijedi sve što i za sustavnost, samo se prilikom učenja i usavršavanja moramo pridržavati načela:
1.od poznatog k nepoznatom, 2. od lakšeg k težem, 3. od jednostavnog k složenom, 4. od bližeg k daljem. Osim u
 11
odabiru vježbi, postupnost je potrebna u izboru mOOR, metoda rada, metodičkih postupaka, prigodom doziranja i
distribucije opterećenja.

7.6. PRINCIP RAZNOVRSNOSTI

Radi osiguranja što veće motivacije, rad s učenicima treba organizirati i provoditi tako da bude raznovrstan. Na
različitim mjestima: na igralištu, u dvorani, na snijegu i ledu, na vodi i uz vodu; primjenom različitih sredstava,
pomagala i rekvizita; primjenom različitih mOOR, izborom različitih metodičkih postupaka…

7.7. PRINCIP SVESTRANOSTI

Osigurati što svestraniji utjecaj na antropološki status učenika, ponajprije na antropometrijske značajke, motoričke i
funkcionalne sposobnosti. To se može osigurati dobrim planiranjem. Zahtjevi ovog principa nalažu primjenu različitih
sadržaja i različito doziranje i distribuciju opterećenja.

7.8. PRINCIP PRIMJERENOSTI I PRAKTIČNE PRIMJENJIVOSTI

Taj princip posebno respektirati zbog: 1. uspjeh ovisi o tome je li rad primjeren biopsihosocijalnim značajkama
učenika, 2. o valjanim učincima rada se može govoriti ako je naučeno, dostignuto i postignuto u fji svakodnevnih
životnih potreba učenika. Primjeren je onaj rad u kojem se uvažavaju stanje zdravlja učenika, dob, spol, stanje i
razina antropoloških obilježja, razina motoričkih znanja i postignuća. Tjel. vj. mora biti primjereno predznanju učenika,
motoričkom iskustvu, tj. razini motoričke informiranosti -> lakše ako rade u homogeniziranim skupinama. Tjel. vj. mora
biti i praktično primjenjivo, realnu vrijednost imaju ona teorijska i motorička znanja koja postanu i ostanu trajno
vlasništvo učenika. Osnovni uvjet za to je dobro organizirani rad. U dobro organiziranom radu učenici će tjel. vj.
doživjeti kao ugodu, pa im ono postaje svakodnevna potreba. Kad se to postigne, može se govoriti o zadovoljenju ovo
principa i o ostvarenju primarnog cilja TZK, da učenici shvate i prihvate tjel. vj. kao svakodnevnu potrebu.

7.9. PRINCIP INDIVIDUALIZACIJE

Uspjeh u svakoj djelatnosti ovisi o tome jesu li u kojoj mjeri zadovoljene autentične potrebe, interesi i želje svakog
čovjeka. Prvi uvjet za provođenje ovog principa je upoznavanje sa aktualnim stanjem antropološkog statusa učenika
– provođenje individualnog rada. Uvažavanje individualnih značajki učenika omogućava nastavniku da bude voditelj
nastavnog procesa, kao i suradnik i savjetnik svojim učenicima. Učenicima takav rad pruža veće izglede da do
izražaja dođe njihova inicijativa, kreativnost, tj. stvaralaštvo.

8. METODIČKI OOR
FRONTALNI
I. GRUPNI OBLICI RADA
II. INDIVIDUALNI
è o čemu ovisi koji ćemo odabrati:
- cilju i zadaćama koje želimo realizirati
- dobi učenika
- broju učenika
- karakteru nastavne jedinice
- raspoloživom prostoru
- broju sprava, pomagala, rekvizita
- mjestu rada
- mikroklimatskim uvjetima rada
 12
8.1. FRONTALNI RAD

Svi učenici izvode istu zadaću u isto vrijeme pod izravnim vođenjem i nadzorom nastavnika. Neposredno prije
izvođenja zadaće, nastavnik ju opisuje, demonstrira pa učenici prelaze na rad. Za vrijeme rada nastavnik daje upute,
ispravlja pogreške, a nakon određenog vremena prelazi na novu zadaću.
PREDNOSTI:
- za sve dobne skupine
- na bilo kojem prostoru ili površini
- u svim OOR
- u svim dijelovima sata
- pedagoško-metodičko djelovanje istodobno na sve
- dobivanje brzih, grubih povratnih informacija
- pogodan za učenje, uvježbavanje, tekuće provjeravanje
- pogodan za uvođenje učenika u rad
- - || - u složenije mOOR
NEDOSTACI:
- ograničena primjena u slabijim uvjetima rada
- nema diferenciranog postavljanja zadaća i individualnog doziranja
- nedovoljno uzimanje u obzir individualnih značajki; osobina i sposobnosti
- dugo ˝čekanje˝ na red kod praćenja i provjeravanja
- ograničeno dobivanje relevantnih informacija
- u neprimjerenim uvjetima tjel. vj. se ne provodi sukladno autentičnim potrebama i interesima

8.1.1. ORGANIZACIJA I PROVOĐENJE FRONTALNOG RADA

FORMACIJE:
- slobodna
- polukružna
- krug
- vrsta
- kolona
Najčešće se primjenjuje u uvodnom, pripremnom i završnom dijelu sata

8.2.GRUPNI OBLICI RADA

Takvi u kojima se tjelesno vježbanje odvija tako da su sudionici raspoređeni po grupama

JEDNOSTAVNI GRUPNI OBLICI RADA
1. rad u parovima
2. rad u trojkama
3. rad u četvorkama
4. paralelno-odjeljenski
5. paralelno-izmjenični
6. izmjenično-odjeljenski
7. paralelno-odjeljenski s dopunskim vježbama
8. paralelno-izmjenični s dopunskim vježbama
9. izmjenično-odjeljenski s dopunskim vježbama
10. odjeljenski oblik rada s dopunskim vježbama
SLOŽENI OBLICI GRUPNOG RADA
1. rad u stanicama
2. rad na stazi
3. kružni oblik rada
4. poligon prepreka
 13
odjeljenja prema osnovnom kriteriju:
1. heterogena
2. homogenizirana
3. promjenjiva – varijabilna
1. heterogena se formiraju prema spolu, tjel. visini, tjel. težini i sl.
2. homogenizirana na osnovu rezultata dobivenih inicijalnim, tranzitivnim ili finalnim provjeravanjem.
3. promjenjiva – varijabilna na osnovi opažanja nastavnika, kriterij za svrstavanje najčešće je potreba koja proizlazi iz
organizacije rada. Pojedini učenici prelaze iz stalnih u neka druga odjeljenja.
Preporučljivo je da se na čelu odjeljenja nalaze vođe odjeljenja i njihovi zamjenici: 1. pomoć nastavniku u organizaciji
i realizaciji nastavnog procesa, 2. pomoć svojim kolegama u odjeljenju, 3. osamostaljivanje učenika u radu, 4.
povjerenje najboljima i priznanje za rad, 5. poticaj za druge učenike u odjeljenju.
= odjeljenja mogu funkcionirati kao:
1. stalna – učenici vježbaju više sati uzastopno, dok se ne postigne cilj
2. povremena – samo prigodom izvođenja određenih zadaća
3. privremena – na početku šk. g. dok se ne dobiju rezultati inicijalnog provjeravanja
4. promjenjiva – učenici se u toku sata premještaju iz jednog u drugo odjeljenje

8.2.1. RAD U PAROVIMA

Podjela razreda u grupe po 2 učenika, svaki par obavlja istu zadaću u skladu s prethodnim opisom i demonstracijom.
Sa svim dobnim skupinama, u svim dijelovima na svim tipovima sata, na bilo kojem prostoru
- može se odvijati:
a) u obliku suradnje
b) u obliku pasivnog, poluaktivnog i aktivnog partnera
Ø mješoviti razred, parovi po spolu
Ø partneri približno jednake visine i težine
Ø približno jednakih sposobnosti
Ø približno jednakih motoričkih postignuća
Ø poštuju se i želje učenika
Mogu biti stalni parovi, a mogu se i mijenjati. Za uvođenje u grupne oblike rada, ali i usmjeravanje prema
individualnom obliku rada.

8.2.2. RAD U TROJKAMA

Podjela razreda u grupe po 3 učenika, svaka grupa istodobno obavlja istu zadaću
- mogu biti: kompaktne, povremene i trenutačne grupe

8.2.3. RAD U ČETVORKAMA

Podjela razreda na grupe od po 4 učenika, svaka grupa istodobno obavlja istu zadaću. Sa svim dobnim skupinama, u
svim dijelovima sata.

8.2.4. PARALELNO-ODJELJENSKI OBLIK RADA

Podjela razreda na 2 ili više odjeljenja koja u isto vrijeme rade istu zadaću ( 1 tema )
- ostaju na istom radnom mjestu, mijenja se zadaća
MODALITETI:
1. paralelno-odjeljenski u kolonama
2. - || - u vrstama
 14

8.2.5. PARALELNO-IZMJENIČNI OBLIK RADA

Samo kada se razred dijeli na 4 odjeljenja i 2 i 2 odjeljenja paralelno rade istu zadaću
- mijenjaju se radna mjesta, a zadaća ostaje ista

8.2.6. IZMJENIČNO-ODJELJENSKI OBLIK RADA

Razred se dijeli na 2 – 4 odjeljenja koja istodobno izvode različite zadaće. Nakon određenog vremena odjeljenja
mijenjaju radna mjesta.
- svi učenici moraju proći sve zadaće
- pri učenju novih motoričkih gibanja, pri ponavljanju, usavršavanju, provjeravanju
- i u skromnijim uvjetima rada
- uglavnom u A dijelu glavnog dijela sata

8.2.7. ODJELJENSKI OBLIK RADA S DOPUNSKIM VJEŽBAMA

Glavnoj vježbi se dodaje dopunska vježba koja se izvodi nakon glavne. Dvije zadaće: dopunske vježbe su izravni
doprinos intenzifikaciji, priprema za složenije oblike grupnog rada. Dopunska vježba skraćuje pasivno čekanje,
povećava aktivnost učenika kao i opterećenje.
Pri izboru dopunskih vježbi se treba voditi ciljem koji se želi ostvariti: za poboljšanje motoričkih znanja, motoričkih
postignuća, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti.
è kod odabira paziti da:
- upotpunjuje utjecaj glavne vježbe na organizam
- je lagana i jednostavna za izvođenje
- ne traje dugo
- se poklapa s interesima, željama i potrebama učenika
Djelovanje dopunskih vježbi može biti: kompenzirajuće, relaksirajuće, korigirajuće, utilitarno, kombinirano
Samo u A dijelu sata, svaka prije svladana ili po strukturi jednostavna vježba.

8.2.8. PARALELNO-ODJELJENSKI S DOPUNSKIM VJEŽBAMA

8.2.9. PARALELNO-IZMJENIČNI S DOPUNSKIM VJEŽBAMA
8.2.10. IZMJENIČNO-ODJELJENSKI S DOPUNSKIM VJEŽBAMA

8.2.11. RAD U STANICAMA

Razred se dijeli na grupe od po 2 ili 3 učenika koji izvode vježbe na više radnih mjesta po unaprijed određenom
redoslijedu, trajanju vježbanja ili broju ponavljanja i to tako da samo jednom prođu sve stanice. 6 – 12 stanica. Broj
stanica ovisi o broju učenika, materijalnim uvjetima, cilju i zadaćama

Osnovni cilj: 1. usavršavanje motoričkih znanja i postignuća

br. stanica ovisi o težini, tj. složenosti motoričkog gibanja
broj ponavljanja ovisi o: a) vremenu predviđenom za vježbanje, b) br. učenika na stanici, c) o karakteru vježbe, tj.
vremenu potrebnom za izvođenje
2. za razvoj motoričkih sposobnosti
Od stanice do stanice se izmjenjuju vježbe različitog intenziteta
Br. stanica ovisi i o opterećenju koje se želi i može postići
Za svaku stanicu treba utvrditi: a) br. serija koji će se izvesti, b) vrijeme aktivnog trajanja vježbanja, c) vrijeme
oporavka ili stanke kod prelaska na iduću stanicu

Kraj svake stanice postaviti upute i informacije: naziv vježbe, kratak opis, vremensko trajanje, broj ponavljanja, prikaz
pokreta ili kretanja crtežom, opis tipičnih pogrešaka.
 15
Na tipovima sata ponavljanja, uvježbavanja ili na kombiniranom satu.
Taj mOOR pogodan je za razvoj eksplozivne snage, brzinske snage, koordinacije, fleksibilnosti i ravnoteže.
MODALITETI:
3. stanice s 1 RM
4. stanice s 2 RM
5. stanice s različitim brojem RM i nejednakim trajanjem vježbi
6. stanice s različitim brojem RM i jednakim trajanjem vježbi
7. stanični krugovi
8. zajednički stanični krug

8.2.12. KRUŽNI OBLIK RADA

Njime se postiže određeni cilj razvoja, tj. podizanja na višu razinu motoričkih i funkcionalnih sposobnosti.
Razred se dijeli na više manjih grupa koje izvode različite poznate ili jednostavne vježbe prema unaprijed utvrđenom
redoslijedu, planiranom opterećenju i vremenu potrebnom za oporavak, proći sve
- mali krug do 8 stanica
- veliki krug više od 8 stanica
Pri sastavljanju kruga treba imati na umu:
a) cilj i zadaće koji se žele ostvariti
b) aktualno stanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti
c) autentične potrebe svakog učenika
d) karakter vježbi – trebaju biti jednostavne ili poznate
e) utjecaj vježbi – svaka stanica utječe na drugu mišićnu skupinu
f) doziranje i distribuciju opterećenja – smjenjuje se manje i veće opterećenje
MODALITETI:
1. kružni rad sa zadanim brojem ponavljanja i vremenom oporavka
2. - || - sa zadanim vremenom vježbanja i oporavka
3. - || - sa zadanim brojem ponavljanja vježbi
4. - || - s vježbanjem do otkaza
Kod uvođenja učenika u kružni oblik rada s primarnim ciljem poboljšanja funkcionalnih sposobnosti treba upozoriti na
3 stvari: 1. sve što vrijedi za kružni oblik rada, 2. naučiti učenike mjeriti puls, 3. puls prije početka rada, u vremenu
predviđenom za oporavak i na kraju svih izmjena.
Povratne informacije mogu se dobiti na više načina:
a) od f rada srca nakon kružnog rada oduzme f srca u mirovanju
b) što je razlika pri istom opterećenju manja, stanje je bolje
c) uspoređivati sa satovima prije

razlike kružnog i rada u stanicama:

1. u cilju
2. u materijalnim uvjetima rada – rad u stanicama ne možemo provesti u slabijim uvjetima rada
3. u kružnom se vježbe izvode SAMO jednom, u stanicama više puta, stanice se prolaze samo jednom, a
krug možemo više puta
4. doziranje opterećenja u kružnom je individualno, a u stanicama grupno

8.2.13. RAD NA STAZI

Razred se dijeli na nekoliko grupa, svaka izvodi istu vježbu na različitim spravama i u različitim uvjetima po unaprijed
određenom redoslijedu dok ne prođe sva RM. Sadržaj RM čine prethodno svladana motorička gibanja.
Br. staza ovisi o: br. učenika, br. sprava, pomagala i rekvizita, raspoloživom prostoru, cilju i zadaćama koje želimo
ostvariti. Primjena: usavršavanje motoričkih znanja, podizanje razine motoričkih postignuća
MODALITETI:
1. ponavljanje istih vježbi
2. - || - iste tjelesne vježbe u različitim uvjetima
3. - || - iste tjelesne vježbe na obje strane
 16
4. - || - različitih strukturalno srodnih vježbi
5. - || - strukturalno različitih tjelesnih vježbi
6. - || - strukturalno različitih vježbi u nizu
7. - || - različitih tjelesnih vježbi na jednakim RM
8. - || - i povezivanje različitih tjelesnih vježbi na jednakim RM u jednu cjelinu - sastav

8.2.14. POLIGON PREPREKA

Sukcesivno izvođenje određenog broja vježbi gdje učenik mora svladati prirodne ili umjetne prepreke na otvorenom ili
u zatvorenom prostoru i to u što kraćem vremenu.
- primjena: usavršavanje motoričkih znanja, podizanje razine motoričkih postignuća
- standardni i improvizirani
- duži i kraći
Formiranje ovisi o: dobi i br. učenika, raspoloživim spravama i pomagalima, raspoloživom prostoru.
Br. i raspored prepreka ovisi o tome da li je na otvorenom ili u zatvorenom i je li standardni ili improvizirani.
Pri izboru sadržaja voditi računa o: dobi učenika, br. prepreka, njihovoj visini i težini, cilju i zadaćama koje se žele
postići.
MODALITETI:
I. prema mjestu izvođenja
a) poligon prepreka na otvorenom
b) - || - u zatvorenom
II. s obzirom na formiranje, sastavljanje i način izrade
a) prirodni
b) umjetni
c) kombinirani
III. prema namjeni
a) p.p. za opću tjelesnu pripremu
b) p.p. za sportske igre
c) p.p. za motoričke sposobnosti
d) kompleksni p.p.
IV. prema broju staza
a) jednostazni
b) dvostazni
c) višestazni

razlike rada na stazi i poligona prepreka:

1. PP treba izvesti u što kraćem vremenu, na stazi ne
2. PP u svim dijelovima sata osim završnog, a na stazi samo u A dijelu
3. PP pogodan za rad sa mlađim dobnim skupinama, na stazi tek od 5. razreda
4. na stazi se rad bazira na korektnom izvođenju strukture kretanja, PP uz to treba svladati što brže
5. PP možemo realizirati i vani i u dvorani, a stazu samo u dvorani

8.3. INDIVIDUALNI OBLIK RADA

Pojedinačni rad nastavnika s jednim učenikom – u današnjim uvjetima nemoguće: prevelik br. učenika, neriješeno
pitanje koedukacije, obveznost plana i programa, slabiji materijalni uvjeti rada… Moguća je individualizacija rada.
Razlike postoje i treba ih maksimalno uvažavati. Potrebno je utvrditi aktualno stanje antropološkog statusa učenika.

9. METODE RADA
5. nastavne metode
6. metode vježbanja
 17
7. metode učenja

9.1. NASTAVNE METODE

Nastavne metode su način rada u nastavi, IN i IŠ OOR.

1. metoda usmenog izlaganja
2. metoda demonstracije
3. metoda postavljanja i rješavanja motoričkih zadataka

9.1.1. METODA USMENOG IZLAGANJA

funkcije:
1. opisivanje – u početnoj fazi učenja, prije demonstracije, opisivati onim redom kojim se izvodi
2. objašnjavanje – može u početnoj fazi učenja, ali i u drugim situacijama, dopunske informacije o
gibanju koje uče ili usavršavaju
3. korigiranje – upozoravanje na pogreške, njihove uzroke i načine ispravljanja
4. analiza gibanja – u fazi usavršavanja, neke pogreške se mogu lakše uočiti i brže ukloniti
Usmeno izlaganje kratko i jasno razumljivo. Učenici mlađi – izlaganje kraće. Služiti se jednostavnim, dobi učenika
primjerenim rječnikom. Postupno uvoditi u stručnu terminologiju. Izlaganje dovoljno glasno i jasno artikulirano.
Privlačno za učenike: brinuti o emocionalnosti govora.

9.1.2. METODA DEMONSTRACIJE

Percepcija je jedan od najbitnijih izvora spoznaje. Učenici aktivni sudionici demonstracije i promatranja. Usmjeriti
pozornost učenika na ono što će promatrati. U početnoj fazi učenja i kasnije u tijeku usavršavanja. Prva
demonstracija mora biti originalna. Složenije gibanje, ponoviti demonstraciju polaganije i s naglaskom na one
elemente za koje nastavnik pretpostavlja da će ih učenik teže izvoditi. Za vrijeme demonstracije se ne priča. Učenici
na mjestu s kojeg će najbolje vidjeti demonstraciju. Uklonjeno sve što može dekoncentrirati. Otklone demonstrirati u
frontalnom položaju, pretklone u bočnom. Provjeriti nakon da li su učenici shvatili što treba raditi. Ako učenici nisu
razumjeli ponoviti demonstraciju istovremeno sa opisivanjem ili objašnjavanjem dijela na kojem su griješili.
Preporučljivo je angažirati učenike kod demonstracije, oslobađanje pritiska teških vježbi, stjecanje samopouzdanja, a
i drugim se učenicima takve demonstracije čine pristupačnijima i bližim njihovim mogućnostima.

9.1.3. METODA POSTAVLJANJA I RJEŠAVANJA MOTORIČKIH ZADATAKA

U procesu usavršavanja. Primjerenija u radu s djecom do 5. razreda, ali se primjenjuje i kasnije. Kada tražimo da
način kretanja izabere svako dijete zasebno. Razlikujemo primjenu te metode na 1. nižoj razini i 2. na višoj razini. Na
nižoj razini: učenici izvode po vlastitom izboru, samostalno i na način koji im najbolje odgovara ( voditi loptu 2 min –
postavili zadaću, učenici biraju način, smjer, tempo ). Na višoj razini se zadaje forma, karakter, eventualno smjer,
trajanje ( voditi loptu desnom rukom lagano trčeći do znaka, u sprintu nazad lijevom rukom ). Na nižoj razini nakon
objašnjenja – izvođenje, na višoj razini opisivanje, demonstracija pa izvođenje. Na tipovima sata ponavljanja i
usavršavanja. Na tipu sata učenja samo onda kada se radi o jednostavnim vježbama.

9.2. METODE VJEŽBANJA

Primjenjuju se za razvoj i održavanje različitih antropoloških sposobnosti.

1. metode standardno ponavljajućeg vježbanja
2. metode promjenjivog vježbanja
3. situacijska
9.2.1. METODE STANDARDNO PONAVLJAJUĆEG VJEŽBANJA
 18
Vježbe se ponavljaju bez važnih promjena u opterećenju i strukturi. Opterećenje tj. standard opterećenja se mijenja
tek kad je dostignut prethodno planirani standard i postignuta njegova stabilizacija.
1. metoda standardno neprekidnog vježbanja ili kontinuirana metoda( za razvoj opće izdržljivosti, vježbe
cikličkog karaktera )
2. metoda standardno isprekidanog vježbanja ili intervalna metoda( opterećenje isprekidano odmorima )

9.2.2. METODE PROMJENJIVOG VJEŽBANJA

Obilježava primjenu različitih vježbi i različitog opterećenja. U tijeku vježbanja mijenja se tempo, brzina, ritam, trajanje
rada i opterećenje s ciljem da se organizam stavi u nove i složenije uvjete rada sa povećanim zahtjevima, posebno s
gledišta povećanja aktivnosti srcežilnog i respiratornog sustava. Funkcije tih sustava održavaju se na višoj razini nego
kod standardno ponavljajućeg vježbanja.
1. metoda promjenjivog neprekidnog ili kontinuiranog vježbanja( prirodna kretanja cikličkog karaktera )
2. metoda promjenjivog isprekidanog ili intervalnog vježbanja( sustavno smjenjivanje opterećenja i stanki,
može u različitim odnosima – opterećenje se stalno povećava – progresivna metoda, opterećenje se
stalno mijenja – varirajuća metoda, opterećenje se smanjuje – reducirajuća metoda )

9.2.3. SITUACIJSKA METODA VJEŽBANJA

Primjenjuje se kada je sadržaj OOR identičan s ciljem natjecanja, tj. kada se rad odvija u uvjetima koji su slični ili
jednaki natjecateljskim, tj. realnim uvjetima odvijanja neke sportske igre. Što je imitacija igre ili natjecanja bliža
stvarnosti, to je učinak ove metode bolji. Može i treba pridonijeti stabilizaciji prethodno usvojenih motoričkih
informacija.

9.3. METODE UČENJA

rimjenjuju se u procesu učenja, ali i u fazi usavršavanja.

sintetička

ost. Primjerena u radu s učenicima nižih razreda osnovne škole. Ako dođe do poteškoća u usvajanju one se mogu ukloniti
ajprihvatljivija je i najdjelotvornija.

paja u cjelinu. Paziti da svaki dio čini logičnu cjelinu, da se ne zaboravi na individualnost učenika i da učenje ne traje predugo da
oljno je racionalna i učenicima je manje primjerena.

opunjava sintetičku. Teškoće se svladaju pomoću analitičke metode. U radu s učenicima osnovne i srednje škole uvijek onda
 19

no, duševno, socijalno i moralno formiranje sudionika procesa, na razvoj njihovih osobina i sposobnosti, u uvjetima interakcije

ni proces učenja motoričkih gibanja, organizirani proces utjecaja na odgojne učinke u radu s učenicima pod izravnim vođenjem

ma.

azredu

1.ponavljanje prethodno svladanih motoričkih gibanja kao uvod i priprema za novo

2.najavljivanje, opisivanje, demonstracija i objašnjenje novog motoričkog gibanja
3.izvođenje
4.ispravljanje pogrešaka
5.ponavljanje, uvježbavanje, individualno vježbanje
6.praćenje, provjeravanje, ocjenjivanje

11.2.1. PONAVLJANJE PRETHODNO SVLADANIH MOTORIČKIH GIBANJA KAO UVOD I

PRIPREMA ZA UČENJE NOVOG MOTORIČKOG GIBANJA

Funkcija se primarno svodi na rješavanje 2 osnovne zadaće: 1. neposredna priprema organizma za rad koji slijedi i 2.
uvođenje i priprema učenika za učenje novog motoričkog gibanja. Pripremanje onih dijelova organizma koji će
sudjelovati u izvođenju i osvježavanje prethodno stečenih informacija da učenici lakše i brže usvoje gibanje koje će
tek učiti. Samo kod učenja složenijih motoričkih gibanja.
 20

11.2.2. NAJAVLJIVANJE, OPISIVANJE, DEMONSTRACIJA I OBJAŠNJENJE NOVOG

MOTORIČKOG GIBANJA

Najavljivanje mora biti glasno i kratko. Svrha najave je da učenici točno znaju što će učiti novo i da se upoznaju s
elementarnim informacijama o novom gibanju. Opisivanje podrazumijeva upućivanje učenika na ono što trebaju
promatrati, tj. na što trebaju usredotočiti pažnju za vrijeme demonstracije. To treba obaviti na jednostavan,
prepoznatljiv i uvjerljiv način kako bi se u učenika izazvao interes, pobudila znatiželja, povećala motivacija za rad, tj.
želja za učenjem novoga. Slijedi demonstracija koja mora biti izvedena u konačnom obliku, tj. originalna. Kad je god
moguće, demonstrirati s različitih strana. Odmah nakon demonstracije, ako je potrebno, slijedi objašnjenje koje mora
biti kratko, jasno, dovoljno glasno i s naglašavanjem onog dijela u gibanju u kojem je došlo do odstupanja u osnovnoj
strukturi kretanja. Ono upotpunjuje demonstraciju.

11.2.3. UČENIKOVO IZVOĐENJE MOTORIČKIH GIBANJA

Ako je predodžba o gibanju čvršća ono će se uspješnije izvoditi. Omogućiti učenicima individualizaciju od samog
početka, ali na takav način da svi učenici svladavaju osnovnu strukturu gibanja u uvjetima koji su primjereni učenju
novog motoričkog gibanja.

11.2.4. ISPRAVLJANJE UČENIKOVIH POGREŠAKA

- metodički pristup ispravljanja pogrešaka:

a)uočiti pogrešku
b)utvrditi uzrok
c)pronaći najracionalniji postupak za ispravljanje
d)pristupiti primjeni tog postupka

- metodološki pristup ispravljanja

a)krupne pogreške: dovode u pitanje osnovnu strukturu pokreta
b)bitne pogreške: ne utječu na strukturu nego na izvođenje
c)sitne pogreške: narušen estetski dio gibanja
Pogreške se ispravljaju nakon izvedenog motoričkog gibanja. Za vrijeme izvođenja se može upotrebljavati samo
dogovoreni znak kao poticaj kada nešto napraviti. Nastavnik u svom nastupu mora biti sugestivan, u reagiranju
odmjeren, a u obraćanju poticajan. Ispravljanje treba biti i uputa i poruka, ali i poticaj za daljnji, još uspješniji rad. Uz
pomoć javnog, prepoznatljivog i pravodobnog ispravljanja u učenika će se razviti aktivni odnos prema vježbanju,
uočavanju, prepoznavanju vlastitih pogrešaka.

11.2.5. PONAVLJANJE, UVJEŽBAVANJE, INDIVIDUALNO VJEŽBANJE

Nakon svladavanja gibanja u osnovnoj strukturi radi daljnjeg usavršavanja putem višestrukog ponavljanja. Svako
iduće ponavljanje mora biti bolje, kvalitetnije. Nakon usvajanja u finalnom obliku u tzv. standardnim uvjetima, daljnje
uvježbavanje provoditi u tzv. nestandardnim uvjetima ( onim koji su jednaki onima u praktičnoj primjeni i u skladu s
individualnim značajkama učenika ). Smisao uvježbavanja nije u svladavanju do perfekcije, nego u takvom finalnom
obliku koji će učenicima omogućiti, da na temelju naučenog, mogu usvajati nove motoričke informacije i stalno
poboljšavati razinu svojih motoričkih postignuća.

11.2.6. PRAĆENJE, PROVJERAVANJE I OCJENJIVANJE

Povratne informacije traže i učenici, a neophodne su nastavniku. Najprimjerenije je provoditi tekuće provjeravanje.
Učenje novog – tekuće provjeravanje na kraju A dijela sata, nakon određenog vremena uvježbavanja tekuće
provjeravanje ustupa mjesto tranzitivnom – vezano uz ocjenjivanje. Nakon toga nužno je obraćanje učenicima o
uspjehu razreda, odjeljenja i svakog učenika posebno.
 21
11.3. MJERE MOTIVACIJE, STIMULACIJE I MOBILIZACIJE U TIJEKU NASTAVNOG
PROCESA

Mjere motivacije: poruke jednostavne i prepoznatljive, jedna ohrabrujuća riječ znači mnogo, moraju biti poticajne
mjere po stupnju motivacije bliske dobi sudionika u nastavnom procesu.
Mjere stimulacije: primjerena verbalna stimulacija, bez pripreme se može primijeniti u svakoj situaciji
- verbalnom stimulacijom se može:
a)poticati i hrabriti postupke sudionika nastavnog procesa
b)odobravati način i postupak učenika
c)pohvaliti i odavati priznanje za uspjeh u radu
d)upućivati primjedbe i prijekore za nedolično ponašanje te tako stimulirati na korekciju postupka
Mjere stimulacije pozitivno utječu posebno na one koji su skloni podcjenjivanju sebe ili imaju kompleks manje
vrijednosti. Na ljude u načelu bolje djeluju mjere stimulacije s pozitivnim predznakom.
Javna ocjena rada, postignuti rezultati u nastavi ili nekom drugom OOR( važni za samopouzdanje učenika ) mogu biti
snažno sredstvo mobilizacije tijekom nastavnog procesa.
Objektivizirane povratne informacije podjednako pozitivno utječu na motivaciju, stimulaciju i mobilizaciju učenika.

11.4. MJERE OSIGURANJA NASTAVNOG PROCESA

- mjere osiguranja:
1. zdravstveno-higijenske
2. preventivne
3. pomaganje
4. čuvanje

11.4.1. ZDRAVSTVENO-HIGIJENSKE MJERE:

Podatke o zdravstvenom stanju treba dobiti od liječnika, ali i nastavnik treba pratiti i kontrolirati zdravlje učenika.
1. osobna higijena
2. higijena odjeće i obuće
3. higijensko tehnička kontrola prostora, prostorija, oprema, sprava, rekvizita, pomagala i pomoćnih
tehničkih sredstava
znakovi umora:
1. znojenje
2. disanje
3. pokreti i kretnje
4. boja kože
5. pažnja
6. samoosjećanje

11.4.2. PREVENTIVNE MJERE

Osiguranje učenika kod osiguravajućeg zavoda, na početku šk. g. temeljito pregledati sve prostore, sprave,
pomagala, rekvizite i sredstva. Treba imati na umu i sljedeće:
- učenici u propisanoj opremi
- izbjegavati nošenje ukrasnih i odjevnih predmeta koji mogu izazvati ozljede
- upitom ili pregledom provjeriti zdravstveno stanje učenika
- učenici umorni – olakšati ili mijenjati planirane sadržaje
- prije nastave pregledati prostor, sprave, pomagala, rekvizite i sredstva
- igrališta, staze, zaletišta ne smiju biti skliska i neravna, doskočišta moraju biti mekana
 22
- bacanja loptica,.. s jedne strane, pokupiti ih kad su sve bačene
- …..

11.4.3. ČUVANJE

Djelatnost i spremnost nastavnika ili učenika da pri izvođenju određenih vježbi ili zadaća sačuva učenika od pada.
Pri prvim pokušajima, pri izvođenju nedovoljno svladanih vježbi i za vrijeme izvođenja tzv. težih vježbi. Sve dok
vježba nije potpuno svladana. Potrebno je u taj proces uključiti učenike ( prvo one koji su spremniji, pouzdaniji,
odgovorniji ).
čuvanje se može provoditi:
1.provođenjem pravodobnih mjera
2.verbalno( opisivanje razumljivo, objašnjenje uvjerljivo, upute za čuvanje temeljite, pravodobno upozorenje )
3.konkretnom fizičkom aktivnošću( najčešće pri vježbanju na spravama, uhvati što bliže središtu težišta tijela )
4.upotrebom različitih pomagala( glavno sredstvo – strunjače )

11.4.4. POMAGANJE

Djelatnost i spremnost nastavnika ili učenika, da se učenicima pomogne lakše izvoditi neke vježbe ili pokrete.
Kada se vježba izvodi prvi put, za vrijeme vježbanja dođe do 'zastoja' pa učenika treba podići, potisnuti ili pridržavati
da bi nastavio s izvođenjem vježbe, kada treba savladati 'kritičnu točku'. Uključivanje učenika i njihovo aktivno
sudjelovanje višestruko je korisno pa treba omogućiti svim učenicima da se nađu u ulozi pomagača.
načini pomaganja:
1. verbalno( kada učenik posustaje ili nepravilno radi, nastavnik osjeti trenutak kada je pomoć
nužna )
2. fizičko( zastoj, kritična točka )
3. sprave ili rekviziti( samo dok se ne može bez njih – jastuci, daske od stiropora kod obuke
plivanja )

PROGRAMIRANJE podrazumijeva precizno definiranje cilj koji se programom želi ostvariti, utvrđivanje uvjeta i
postupaka njegove realizacije i istodobno mogućnost verifikacije stupnja u kojem se program ostvario.

GLOBALNI PROGRAM čini repertoar odgovarajućih sadržaja raspoređenih u nastavne cjeline i teme. Izbor i
vrednovanje nastavnih cjelina i tema sastavnice su tog programa.

OPERATIVNI PROGRAM je sadržajna konkretizacija globalnog programa, a na taj način i dobra osnovica za izradu
izvedbenog programa. Ovaj se program zapravo svodi na sastavljanje nastavnih jedinica za svaki sat.

IZVEDBENI PROGRAM je specifična konkretizacija dijela operativnog programa, ili konkretnije onog dijela koji se
odnosi na određenu homogeniziranu skupinu ili na pojedinca koji joj pripada. Svodi se na izbor odgovarajućih
sadržaja, doziranje, distribuciju i kontrolu opterećenja.

1. ETAPA PROGRAMIRANJA
Podrazumijeva eksplicitno definiranje cilja programa.
Treba upozoriti na 2 stvari:
1.o eksplicitno definiranu cilju autonomno odlučuje nastavnik na temelju egzaktnih pokazatelja o učenicima, kao i na
temelju maksimalnog uvažavanja uvjeta u kojima će se program provoditi. Cilj programa mora biti precizan.
2.da bismo cilj programa definirali na najbolji mogući način nužno je uzeti u obzir ove sastavnice:
1. spol učenika
2. zdravstveno stanje učenika
3. rezultati finalnog provjeravanja
4. rezultati inicijalnog provjeravanja
5. nastavni plan TZK
 23
6. nastavni program TZK
7. preferencije učenika prema određenim sadržajima, tj. OOR
8. materijalni uvjeti rada za provođenje programa TZK
9. specifičnosti sredine u kojoj se škola nalazi

2. ETAPA PROGRAMIRANJA
Podrazumijeva izbor i vrednovanje nastavnih cjelina, nastavnih tema i sastavljanje nastavnih jedinica.
Nastavne cjeline sastavni su dijelovi nastavnog programa, a čine ih sadržaji koji pripadaju istim motoričkim
strukturama. One se sastoje od nastavnih tema koje su sadržajnim određenjem izvedene iz nastavnih cjelina.
Nastavna jedinica je opseg sadržaja na jednom satu (cijelom) i sastavlja se od nastavnih tema.
Izbor nastavnih cjelina
Moramo se voditi materijalnim uvjetima rada – treba obaviti inspekciju svih nastavnih cjelina uz maksimalno
respektiranje konkretnih materijalnih uvjeta rada i odlučiti možemo li ili ne realizirati programom predviđene nastavne
cjeline.
Ako za neku nastavnu cjelinu nemamo uvjete, tj. ne možemo je realizirati, trebamo je zamijeniti nastavnom cjelinom
koja ima isti ili sličan utjecaj na organizam, a ako imamo uvjete za realizaciju, uzeti je u obzir u daljnjem postupku
programiranja.
Vrednovanje nastavnih cjelina
Nastavne cjeline vrednuju se s obzirom na vrijednost njihovih utjecaja na osobine i sposobnosti učenika
One nastavne cjeline za koje se pretpostavlja i zna da imaju veći utjecaj na organizam učenika trebaju i sadržavati
veći broj nastavnih tema.
Izbor nastavnih tema
Treba se rukovoditi konkretnim materijalnim uvjetima rada. Obaviti inspekciju nastavnih tema pa ako nema uvjeta za
provođenje pojedine nastavne teme jednostavno je nećemo uzeti u obzir u daljnjem postupku programiranja ili ćemo
je zamijeniti nastavnom temom koja joj je slična po strukturi.
Vrednovanje nastavnih tema
Podrazumijeva određivanje broja ponavljanja ili frekvencije svakoj nastavnoj temi u tijeku školske godine ( točno
utvrditi koliko će se puta pojedina nastavna tema ponoviti u tijeku školske godine )

Vrednovanje nastavnih tema ovisi o:

1. zdravstvenom stanju učenika
2. dobivenim rezultatima inicijalnog provjeravanja
3. korisnosti ( utilitarnosti ) svake nastavne teme
4. složenosti ili 'težini' nastavne teme
5. preferenciji učenika
6. predznanju učenika
7. konkretnim materijalnim uvjetima rada za područje TZK
8. specifičnostima područja u kojem se škola nalazi

Sastavljanje nastavnih jedinica

Sastavljaju se od nastavnih tema – minimalno 2, maksimalno 12, što ovisi o razredu, o dobi učenika i o mOOR ( sa
mlađima primjenjujemo jednostavnije mOOR; 1. razred – 2 teme, 2. – 2 do 3, 3. – 3, 4. – 3 do 4, 5. – 4 i više )

Uvjeti kod sastavljanja nastavnih jedinica:

1. voditi brigu o utilitarnosti (korisnosti) nastavne teme s obzirom na inicijalno provjeravanje
2. pravilnom kompozicijom nastavnih jedinica osigurati postupnost u radu ( od lakšeg k težem,.. )
3. osigurati svestran utjecaj na organizam učenika – nastavne jedinice sastavljati od tema koje imaju različit
utjecaj na organizam učenika
4. misliti na raznovrsnost nastavnih tema, da bi motivacija bila veća, nastavne teme iz različitih nastavnih
cjelina, različita pomagala, sprave, mOOR, mjesta
5. respektirati konkretne materijalne uvjete rada i klimatske uvjete mjesta u kojem se škola nalazi – nastava na
otvorenom i u zatvorenom prostoru, sastaviti dvostruke jedinice za slabije materijalne uvjete rada i za
prijelazna razdoblja
 24
3. ETAPA PROGRAMIRANJA
Podrazumijeva programiranje procesa tjelesnog vježbanja. Ova etapa podrazumijeva s jedne strane određivanje
volumena opterećenja ( doziranje, distribuciju i kontrolu opterećenja ), a s druge strane utvrđivanje uvjeta u kojima će
se programirani proces tjelesnog vježbanja odvijati, tj. organizaciju tog procesa ( što se odnosi na mOOR, metode
rada, metodske postupke,.. )
Hoće li pod utjecajem tjelesnog vježbanja doći do željenih promjena, kakve će one biti i koliko će dugo trajati ovisi o
doziranju, distribuciji i kontroli opterećenja. Za uspjeh u radu iznimno je važno brinuti o izboru sadržaja, ali i od
određivanja prikladnog opterećenja. Doziranje i distribuciju treba urediti tako da osigurava adaptacijske procese.
Najprimjerenije je uporabiti progresivno-diskontinuirano opterećenje. Da bi se moglo suditi o učincima doziranja i
distribucije opterećenja, treba stalno nadzirati. Praćenje i valorizacija utjecaja različitih vrsta procesa vježbanja na
učenički antropološki status, a to podrazumijeva i praćenje različitog volumena opterećenja, jedan je od najbitnijih
čimbenika ne samo te etape programiranja, nego i cjelokupnog procesa programiranja.
Kada je riječ o organizaciji nastavnog procesa, odnosno organizaciji procesa tjelesnog vježbanja treba reći da je to
iznimno važna djelatnost nastavnika jer je nastavnik potpuno autonoman ( kako u izboru mOOR, tako u izboru
metoda rada, metodskih postupaka,.. )
Nastavnik je taj koji odlučuje kada će, kako i koji oblik, metodu ili postupak primijeniti u toku nastave
Osnovni kriterij za izbor mOOR, metoda rada i metodskih postupaka moraju biti:
a) cilj programa, tj. sata za koji se nastavnik priprema
b) aktualno stanje učenika
c) konkretni uvjeti rada
Dakle prije svega valja poći od operativnog cilja programa, tj. sata TZK za koji se nastavnik priprema

4. ETAPA PROGRAMIRANJA
Podrazumijeva kontinuirano praćenje, provjeravanje i analiziranje informacija o tijeku i učincima tjelesnog vježbanja,
jer bez toga ne možemo dobiti uvid u realizaciju programa, a to nam omogućuje da po potrebi interveniramo u
program, u njegove sadržaje, u program procesa vježbanja, u rad homogeniziranih skupina, i sve to s ciljem da bismo
tjelesno vježbanje što više približili stvarnim potrebama učenika.
Potrebno je stalno provoditi praćenje putem tranzitivnih provjeravanja da bi utvrdili da li su se pokazale promjene
određenih osobina, sposobnosti, motoričkih znanja i postignuća, tj. da bismo utvrdili jesu li postignuti ciljani učinci i
eventualno provele korekcije programa
Praćenje stanja antropoloških obilježja tijekom školske godine treba provoditi putem tranzitivnih provjeravanja tj.
tijekom čitave školske godine
Jedno od realnih rješenja u provođenju tranzitivnih provjeravanja su:
a) provjeravanje tranzitivnih stanja samo nekih antropoloških obilježja ili konkretnije, onih koja su
specifična za pojedinu homogeniziranu skupinu
b) periodično provjeravanje tranzitivnih stanja antropoloških obilježja tj. u vremenskim razdobljima: 1.
neposredno prije prijelaza sa igrališta u dvoranu, 2. prije završetka prvog polugodišta, 3. neposredno
prije prijelaza iz dvorane na igralište
Motorička znanja, tj. postignuća također treba provjeravati tijekom čitave školske godine.
Optimalno je da ih provjeravamo periodično ili konkretnije, nakon svake odrađene nastavne cjeline.
Završno provjeravanje također je sastavni dio 4. etape programiranja ( rezultati finalnog provjeravanja nisu potrebni i
korisni samo za objektivno sagledavanje ukupnih rezultata rada u tekućoj školskoj godini, nego i kao orijentacijske
vrijednosti, tj. jedna od sastavnica u definiranju cilja programiranja u idućoj školskoj godini )

Uvažavajući sve relevantne sastavnice, globalni je cilj programa utjecaj na kvantitativne i kvalitativne promjene
primarnih antropoloških obilježja, a osobito na: antropometrijske značajke, motoričke sposobnosti, funkcionalne
sposobnosti, na usvajanje motoričkih znanja, poboljšanje motoričkih postignuća, na veće odgojne efekte rada.

ETAPE PLANIRANJA:
1. eksplicitno definiranje cilja
2. izbor i vrednovanje nastavnih cjelina
3. izbor i vrednovanje nastavnih tema
4. sastavljanje nastavnih jedinica
- OPIS SVAKE ETAPE: POGLEDAJ 1. I 2. ETAPU PROGRAMIRANJA
 25

ZA USMENI SI MALO BOLJE IZ KNJIGE POGLEDAJ SADRŽAJE I SREDSTVA ZA PRIPREMNI DIO SATA I
ORGANIZACIJU SVIH DIJELOVA SATA.

PROGRAMIRANJE I PLANIRANJE TI JE POTREBNO ZA USMENI METODIKE 1 ( skoro uvijek prva 2 pitanja su

jedna od etapa programiranja i jedna od etapa planiranja, to mu je provjera da li si učio samo iz knjige ili i iz
predavanja – planiranje se ne spominje u knjizi, ni programiranje na predavanjima) I PISMENI METODIKE 2!!!