L

r,

, I .

f,

. :~, ,:."

~ ~~ .. -.-.- -

L]ETOPIS

PO·PA DUKLJANINA

LATINSKI TEKST SA HRVATSKIM PRI]I!VODOM I "HRVATSKA KRONIKAH

Biblioteka

filolOfSkO!! iakulteta u Sarajev •

. ~X14 ..

Grupa. _.-- 4~ f 6

In .... br. /ifK.5Jqn: :3 7

MATICA HRVATSKA ZAGREB 1950

"

---,-:--,,--, -- ~:----------

{' ... ,-

..

,

... ~. ~~'} ;d~::! pp)P'~~~I(h,r~Ar.ISAO UVOD I~OM:~~1:' f1'~ DR. V LAD I Ml R M O'StN::-','

HR.¥ATSKI P.R.I-jEYO D .. _}.~nNs.!EI,tE.DAK~!J E:

STJEPAN MENCINGER I VJEK~SLAV STEFANIC

..

IZDANO

U PO V 0 0 U 8 0 O. GOD IS N J ICE

I

LJETOPISA POPA DUKLJANINA-

1149 - 1949

j-~.

Pop Dukljanin, kako se u nas, prema Luciusovu prirnieru iz XVII. stoljeca, uobicajilo nazivati nepoznatog pisca ljetopisa, koji je nastao na podruc]« srednjevjekovne Duklje (danas erne Gore) u sredini XII. stoljeca i koji predstaulja najstariji saiuoan: historijski spis i u hrvatskoj i u srpskoj povijesti, danas je vee postao, barem po imenu, svojina svakoga naleg pismenijeg covjeka. Ali kako se Ljetopis popa Dukljanina sacuvao u cijelosti samo u latinskom (i talijansleom) jeziku, a srpski je prijevod ]. Subotlca iz g. 1853. vee davno pao u zaborav, malo tko poznaje njegov sadr ia].

MiSljenja 0 njegovoj vrijednosti za upoznavanje povijesti Juznih Slavena u ranom srednjem vijeku nisu, doduse, u nauci jednodusna. Citava poglavlja, u kojima se prikazuje najstarije doba u razvoju nasih drzava, imaju tek po koji podatak, koji nauci moze biti od koristi, a povezivanje drevne juznoslavenske povijesti s povijescu Gota, historijski potpuno netocno, smuciualo je ponekoga neleriticnog citaoca i bilo stavise iskoristeno od nekih za sramotne politiike ciljeve.

Medutim, Ito se ljetopisac vise pribliZava svome uremenu, on je bogatiji razliiitim podacima, od geogra/skih naziva do prikaza citavih dogadaja, premda se i u tom prikazu Eesto osjeca jak utjecaj narodne tradicije i poeziie. Legenda 0 sv. Vladimiru i Kosari s pravom se smatra najstarijim saiwoanim djelom iz juznoslavenske lijepe knjiZevnosti. Opis dogadaja u posljednjih stotinjak godina, ma kolileo oskudijevao cvrseom Ieronoloskom okosnicom, pretuara se najzad u pravu historiju stare Duklje ili Zete, koja u mnogom pogledu dopunjuje iii osvjetljava vijesti suuremenib biZantskih pisaca.

Ali Ljetopis popa Dukljanina ima danas naroiito znacenje za nas« nauku po tome, 'sto joj omogucaua da na primjeru srednjevjekovne Duklje upozna bolje razvoj, ustrojstvo i oblike druitoenog i politiikog zivota u doba, u kojem se tek izgradivala /eudalna drzava u Juznih Slavena.

Dodamo li svemu ouome cinjenicu - kOju, medutim, valja duboko pozaliti -, da poznavanje latinskog jezika postaje sue oskudnije i riede cak i u sirim krugovima strucnjaka, driimo, da za ponouno izdauante Dukljaninova spisa govori dovoljno opravdanih razloga.

Medutim, za nj govore jos neki znacaini momenti, koji su imali udjela i u postanku same zamisli 0 ovom izdantu. Prije svega, ni u jednom izdanju Ljetopisa do danas nije citalac mogao da nade sve ono, sto bi mu olakSalo puna razumijevanje teksta. Stavise, i u Sisieevu izdanju iz g. 1928., s kojega ce i ubuduee morati da polazi svaki, koji zeli znanstveno proucaoati Ljetopis, nisu latinski originalni tekst i njegova hrvatska redakcija (u obliku, u kojem nam se oiuoala iz sredine XV /. stoljeca) objelodanjeni tako, da se mogu neposredno usporediuati, a ni biljeske nisu prostor-u, povezane s tekstom. N ovost je, prema tome,

cvog iz d anja u tome, sto Citalac maze - kalika to tehniclea sirana izdanja uopce dopuita neposredno slijediti i latinski i starohruatslei tekst, a uz to i prijevad latinskag ariginala na suoremeru hrvatski jezik i turnacenja, kaja su. potrebna za razumijevanje teksta.

Matica Hrvatska ne pristu pa sam a slucajem izdavanju Ljetopisa. U planu je njezine »Historijslee knjiinice«, uz ostalo, ito, da s urernenom praii naso] javnasti prijeuode sviju najznatnijih blstoriisleib spisa, iz kajih nasa hlstorijska nauka crpe padatke a zbivanjima u. proslosti hrvatskag narada. Lietopis papa DukIjanina abiljdava i po vremenu pocetale u prouodenuc avag plana.

Slucajan je stica] okolnosti, - kaji ie, mcdutirn, pooolino utjecaa na tehnick« opremu avag izd anta -, da se vrijeme njegava izlaska padudara s Soo-godisnjicom pastanka samog Ltetopisa. U nauci je, doduse, prevladavala dosad mislienje, da je Ljetopis, - u abliku, u ka[ern ga poznajemo, - nastao negdje pri kraju XII. stolteca ili cak u pocetk« XIII. stolieca, ali se po suemu cini, da je datiranje gadinama 1148.19., s kajima tekst Ljetapisa i zaorlaua, najbIiZe istini. Matica Hrvatska posuecuje dakle ova izdanje osarnstoto] abljetnici prvaga knjizevnog dtela, kaje u istaj mjeri pripada i hrvatskam i srpskom narodu.

U prava zbog toga je Matica Hrvatska nastoiala, da - prema svajim mogucnostirna - opremi avo izdanje sto dostomije. U tom pogledu treba osabito istaci ilustracije, kaje je na osnoui suvremenih ili vremenu razmjerno bliskih umietnickih spornenika izradia akademik Ljubo Babic. One se uglavnom asnivaju na bagatom ornamentalnom ukrasu Miroslavljeva eoandelja iz druge polovice XII. stolieca, a Iik letitora na naslouno] strani potteie 5 [reske, koja se oiuoala u crkvici sv. Mihajla u Stonu, i predstavlja, cini se, dukliansleoga kralja Mihajla iz druge polovice X I. stolieca.

Dr. J aroslav Sidak

I

I

U Zagrebu, kolovoza 1950.

,~

LJETOPIS POPA DUKLJANINA

UVOD

<:»: .",. " ovijest hrvatskog najstarijeg doba, naime doba narodnih vladara,

~~:;:-.; (:;~'" }';'~'{'!': r~\ bolje je rasvijetljena nego povijest srpskih oblasti iz istog doba. Dok . 0t:,·;~;~~\\·\;·\~! l;'S je Srbija, kao vazalna oblast Bizantskog carstva, privlacila u to vri\ \.,-:~/ ,/('\~";lt~ li~ jeme u prvom redu paznju grckih politicara i pisaca, i to prven) Lf ,(/;-;:;\;s:~{,,;l,~¥:. m stveno sa gledista politiCke lojalnosti srpskih arhonata- knezeva

lil({~~t(:lt4~' ~rema Cari~radu, Hrvatska je st0je~i ~a naj~~~m r~zme~u !stoka

/!'{-:y\,l !~~q { I~ l' 1 Zapada,. hila . ~redmet budne paz~Je ~ tadas~Jlh sv Jetskl.h slla. -

.._,. i~/;,/Y.;~,:/li,,~~ Zapadne ~~~er1Je, IstoOnog. ca.rstva 1 Rima, a 1 nepos.rednih s:usJe~a

f~~l//;;:'::::Y., .... ,:>";<: \: W - Venecije 1 Ugarske kraljevine, Pored toga Dalmatinsko prrmorjc

.):,<'s:.:~;:\\,~,:. ;~. )~~I;" je ocuvalo iz davnine vise starih gradova sa zivim tradicijama an'

~~"'\ ,,_'" .. .J:.¥ ~ .

"·;~·';'j»~-X"/!\;.'~, ticke ~ulture '. s prosvi!~ceni.m lati~s~im klerom, gla.vni~. nosiocima

\\' '.~"'~~ ta~a~nJe prosvJet: .. ~ nJlho~lm. arhl.vl~a cuvala s~ hlst~~IJs~a grada,

\',,;:.LS:l kojom su se sluzili domaci historicari, Cuven Je Splicanin Toma

t arhidakon, koji je u svojoj knjizi »Historia Salonitana« u sredini

XIII. vijeka dao dragocjene podatke i 0 ranijim dogadajima iz doba narodnih vladara, napose 0 borbi, koju je u XI. vijeku vodio u Dalmaciji narodni zivalj s latinskom strankorn.

Srara srpska historija bolje je poznata tek od druge polovine XII. vijeka, nairne od Stefana Nernanje, koga srpski ljetopisi i rodoslovi smatraju osnivacem srpske drzave. Otada se javljaju u srpskoj historijskoj knjizevnosti sadrzajern toliko bogate biografije vladara i crkvenih poglavara, zatirn dragocjena arhivska grada, u prvorn redu iz Dubrovnika i iz Svete Gore, pa onda podacima obilniji strani izvori, tako da pod utjecajern toga gradiva i novija historiografija cesto pocinje prikazivanje srpskog drzavnog razvitka sa Stefanom Nemanjorn, identificirajuci srednjevjekovnu srpsku drzavu s Nemanjickom drzavorn. (Vidi na pro inace odlicno djelo T. Taranovskog »Istorija srpskog prava u Nemanickoj drZavi. Beograd 193 I ", gdje prednemanjicko doba uopce nije uzeto u razrnatranje), Moderna domaca historiografija, ugledajuci se na napore suvremene svjetske nauke oko pronalazenja pocetaka histonijskog razvitka evrcpskihdrzava, osjetila je ovu praznenu u srpskoj nauci i nastoji da nadoknadi ono, ~to je pod utiskom srednjevjekovrie historiografske predrasude bilo toliko zanemareno. Navest 6u kao prirnjer rad N. Radojcica 0 »Drustvenom i drzavnom uredenju kod Srba u ranorn srednjem veku prema Barskom rodoslovu« (Glasnik Skopskog naucnog drustva XV, 1935, 1-2-8), gdje se proucava dugo doba srpskog drzavnog zivota prije Stefana Nemanje, cija sedrZava promatra kao »nesurnnjiv nastavak prvih srpskih i hrvatskih drzavnih formaoija,ka.ko se one ogIedaju u Barskorn rodoslovue, Nema sumnje da je jedan od razloga za-

11

...

nemarivanja prednemanjickog doba u srpskoj historiografiji u tome, sto najstariji dornaci bistorijski izvor nije saeuvan u svom prvobitnom sla venskom obliku, vee u latinskom prijevodu; sto se nalazio u romanskim, katoliokirn predjelima primorja i ho je os tao nepoznat srednjevjekovnoj pravoslavnoj srpskoj historiografiji, koja se razvijala pod pretezrrirn utjecajem svetogorske knjizevne sredine. Taj izvor je anonimna .kronika, KOju N. Radojcic zove Barskirn rodoslovom, a koja je vise poznata pod imenom »Ljetopisa papa Dukljanina«, dok ona sama sebe zove »Libellus Gothorum- iii »Regnurn Sclavorum- .

.

Kako je prirnijetio Ilarion Ruvarac, ova kronika zavrsava bas ondje, gdje poeinju srpsku

historiju srpski ljetopisi, t. j. s neposrednirn prednemanjiokim vremenom. Vee sarna ta okolnost daje ovom izvoru vanrednu zanirnljivost i va ZiIlQlSt, ma kakvu vrijednost imali pojedini njegovi podaci. Vezujuci svoje doba, prvu polovinu XII. stoljeca, nizom legendarnih podataka 0 ranijim srpskim i hrvatskim vladarirna s klasicnom davninom i cinjenicom doseljenja Siavena na Balkanski poluotok, ovaj spornenik predstavlja pocetnu srpsku i hrvatsku kroniku, slicnu Nestorovu nacalnom ljeropisu kod Rusa, Kuzrni Praskom kod Ceha i Marrinu Galu kod Poljaka. Historijska nauka, pocevsi od Orbinija, Lucija i Du Cangea, mnogo je puta pok'llSalla ne samo da iskoristi pojedine podarke ovog izvora, vee i da procijeni kako opcu vrijednost Oitav;og djela, tako :i pojedinih njegovih dijelova, pa da odredi njegove izvore. Misljenja su se u tom pogledu mnogo razilazila. Dok su jedni smatrali kroniku originalnim radom jednog pisca, drugi su je drlali kompilacijom od dva ili tri sarnostalna rada. Jedni su datirali postanak djela sredinorn XII. staljeca,dok su ga drugi bacali cak u XVI. vijek, Jedni S'U vidjeli u djelu najvecirn dijelom preradu narodne tradicije i pjesme, drugi su trazilli pismene izvore, kojima se poslufio anonirnni pisac. Ocjena vrijedriosti citava izvora kolebala se od potpunog negiranja do priznanja najvece znacajnosti-djela, Ne ulazeci urazrnanranja starijih pojedinacnih misljenja iUcenjaka, Ikoji su se tim pitanjem bavili \(vidi knjigu F. Sisica »Letopis papa Dukljanina. Izd. Srpska kraljevska akademija I928« str. 30-63),\mozemo reci,da bi se apriorno moglo tvrditi, da ce vrijednost izvora biti vanredno velika za dogadaje, koji su hiLi suvremeni pisou kronike i njegovoj prethodnoj generaciji, t. j. za prvu polovinu XII. vijeka, dok ce od slabijeg znacenja biti za dvije preuhodne generacije, t. j. za drugu polovinu XI. stoljeca, a potpuno ce legendarna biti za Yanije doba, razumije se, ukoliko se u tom clijdu pisac ne oslanja na Slta!rije pismene izvore. Tako se na primjer za podatke 0 Sv. Vladimiru moze reci, da su oeevidno pozajmljeni iz njegova »zitija«, bogatog historijskim gradivom,

Kao Sto je receno, ova kronika nije oCuvana u svom prvobitnorn slavenskom obliku vee u cetiri razlicne prerade iz razlicnog doba. Prve dvije predstavljaju jednu varijantu: to je lacinski prijevod sa slavenskog predloska i zatirn talijanski prijevod s latinskog., Drugu varijanru saCinjavruju dvije ostale prerade: to je t. zv. hrvatska redakcija i njen latinski prijevod.

A) Latinski prijeood kronike (koji oznaeujemo L) - sada njezLn osnovni tekst - ueinio je, prema svjedocanstvu predgovora, sam pisac slavenskog originala. Tu naime pisac najprije ka~e, da je na mollbu svecenstva, gradskih starjesina i ornladine grada Bara preveo taj spis sa slavenskog jezika na latinski, a na kraju predgovora dodaje, neka niko od citalaca ne misli, »da sam ja ista drugo napisao osim onoga sto sam [citao] ,i coo prica'ti od nasih oraca i vremesnih staraca kao pravu istinu«. Takve rijeei mogao je da napise samo pisac djela. Ipak je vecina dosadasnjih istradivalaca pronalazila u Ljetopisu razllicite sastavne dijelove. Ra~ki je turnacio dva pomenuta pasusa, 0 prijevodu i 0 sastavljanju kronike, tako, da se

prvi pa,sus odnosi samo na prvi dio kronike - »Spis 0 Gotima«, koji je roboze sa.cinjavao zasebno djelo, obuhvatajuci dogadaje do raspada slavenskog kraljevstva po srnrti Caslava, a drugi da sadrza va ostali dio kronske, sto ga je bio sastavio pop Dukljanin na latinskom jeziku i dodao latinskom prijevodu »Spisa 0 Gotima«. Prema JireCek~, »Libellus Gothorurnje zaseban spis, kojim se ljetopisac poslufio. j irecek je Ljetopis cLijdio na tri zasebna djela: r) hrvatsku najstariju povijest napisanu na podlozi ta,da~njeg popularnog spisa »Libellus Gothorum«, poznatog i arhidakonu Tomi, 2) izvod legende 0 sv. Vladirniru, bogat histo-

• I

rijskimgradivom .i 3) historiju diskljanskih vladara sastavljenu po bajkama i pricama. U po-

ceoku je i Sisic nalazio u Dukljanskom ljetopisu dva ra,zLicita djela, ali je u svom posljednjem radu promijenio misljenje te je dokazivao, da Oitavo djelo predstavlja jednu organsku cjelinu, jer da se i prvi i drugi pasus predgovora odnose baS na cijelo djelo, Postoji rnedutim znacajan prigovor vjerodostojnosti predgovora. Taj je naime predgovor izostavljen u tako zvanoj hrvatskoj redakciji, pa se iz toga zakljucivalo, da u doba, kad se ta prerada sasta vljala, predgovor jos nije postojao: da je nairne napisan tek prilikom prevodenja u kasnije doba, bk u XVI. vijeku. Ipak je mnogo vjerojacnija pretpostavka, da je hrvatski prevodilac jednostavno izostavio predgovor, buduci da je bio upravljen barskom k11eru! Naproriv, predgovor jc .j sadrzajno i jezicno organski vezan 5 citavim prijevodom, a ova} je nesurnnjivo nastao u srednjem vijeku, jer je dokazano, da su se latinskim prijevodom kronike 'POsluzili t. zv. lokrurnski falsifikati iz prve polovine XIII. vijeka, i jer bi se u kasnije doba teSko mogao u Baru naci pisac, vise svecenstvo, gradske starjesine i plemicka omladina, koji hi imali interesa za historiju stare dokljanske dinastije do polovine XII. vijeka.

Ako je ispravno tvrdenje 5,1,si&, da je Citavo djelo tvorevina jednoga istog pisca, koje je on napisao u mladim godinama slavenskim jezikom, a kasnije ga kao starac preveo na latinski jezik, onda bi trebalo pretpostaviti, da latinski prijevod mora da odgovara prvobitnom slavenskom originalu. Ali u stvari ovo nije sasvim tocno. Djelo je nairne sacuvano sarno u jednorn jedinom rukopisu iz polovice XVII. vijeka (prijepis Trogiranina Ivana Luoica oko r650. god., po kojem je on god. r666. stampao prvo izdanje kronike Presbyteri Diocleatis Regnum Slavorum). Naravno, da je prilikom visekracnog prepisivanja u razlicitim krajevima tokorn 500 godina, proteklih od postanka kronike do Lucija, osnovni tekst doZivio mnogo promjena. To se jasno vidi pri poredivanjuovoga latinskog teksta s talijanskirn prijevodorn iz god. r6or. i hrvatskom varijantom (prerna rukopisu iz god. I546. i njezinom latinskorn prijevodu iz god. r 5 ro.). Na vise mjesta imamo u latinskom tekstu pojedinih odlomaka ,i recenica, koji ne postoje ni u talijanskorn prijevodu, ni u hrvarskoj varijanti, i koji su prema tomu ocevidno pnilikorn prepisivanja preneseni u tekst (interpolirani) sa nekih biJljehka (giosa), koje su se nalazsle na rubu (margini) predloska, Isto tako ima i izostavljenih nijeci i izraza, koje nalaeirno u drugim varijanrama. Ima, konacno, i grri,jesaka u ~menirna ljudi i rnjesta. Stoga je rieophodno potrebno prilikom proucavanja kronjke isporedivati njen latinski tekst s drugim varijantarna.

Ima razloga misliti, da je saeuvani Vatikanski rukopis latinske redakcije nacinjen po predlosku iz Kotora, U prepisci Rafaela Levakovica (izdao E. Ferrnendzin u Starinarna XXIV, r89r) nalazi se pismo od 8. listopada r648. god. u kojem on pise kako je nasao u Kotoru »certe anticaie de Re di Dalmazia e Servia, che dimostrano, come quelle parti obed!vano .all; sede apo::olica, e ~i p~si a copiarle di prOtpri.a man<0.(br. XLIX, str. 38). I?l'U~ gl a:kt istog Levakovica, sastavljen iste r648. god. prod njegov odlazak na put u Albaniju I Ohrid, sadrzava opis njegovih stvari i knjiga, koje bi u slucaju njegove smrti trebale da se predadu propagandi u Rim. Medu tim podatcima on navodi: »Ho trovato e copiato una

I)

Historia data mi qui da Signor Pasquali, vicario di questo Msg. vescovo, de Re di Dalmazia; e finalmente ho copiato tutta Historia di Toma archldiacono Spalatense, che trovai in-

. tiera. Tutte queste lascio con mio bagaglio, che possono servire per la secretaria, e sono dentro molti particolari - per la corroboratione della sede apostolica.« (hr. L., str. 40). Mislimo da bi Historia de Re di Dalrnazia e Servia, navedena pored Historije Tome Spli-:._ canina, mogla da bude sarno Dukljanska kronika. Kako je Levakovic umro oko 1650. god., te kako je Lucicev Vatikanskirukopis nastao takoder oko iste godine, vrlo je vjerojatno, da je on prepisan sa Levakovicevog prijepisa, a nije iskljuceno da je to bas Levakovicev rukopis koji je doSao u Vatikan posredovanjem Lucica, sto bi se uostalom lahko dalo ustanoviti analizom rukopisa. (Za navedeni podatak zahvaljujem prof. V. Stefanicu.)

B) T alijanski priteood kronike (koji oznacujemo 0) izdao je jos prije benediktinac Mavro Orbini, opat manastira na ostrvu Mljetu, u djelu ,.11 regno degli Slavi oggi corrottamente detti Schiavoni«, Pesaro 1601, 205-239. Kao Sto je pokazao Sisic, Orbini Je na vise rnjesta imao pred sobom bolji cekst nego onaj, kojirn se posluzio Lucije. Zanimljivo je, da je Orbinijevo djelo u poeeclm XVIII. vijeka preveo III izvodu na ruski jez.ik Sava Vladisavljevic za Teofana Prokopovica, koji ga je ukljruCio u djelo »KHHI'a HCTOpHOrpaBHH rroxerae HMeHe, CJIaBhl H pannrpeaaa aapona CJIaBJIHCKaro«, Stampano u Petrogradu 1722. s posvetorn Petru Velilikom.

C) Hrvatska redakcija ljetopisa (oznaoujerno H) pronadena je pocenkom XVI. vijeka u Krajini, t. j, Makarskom primorju u doba kneza jurja Markovica iz plemena KaCiea. U njegovoj jeku6 !l1asao ovaj spis splirski patricij Dmine Papalic lOU jedne 'imTige stare pisane hrvatskim pismom, i ispisa receni Dmine ric po ric« 1509. ili I po. godine, Sa ovog Papalicevog prijepisa ucIDi za sebe prijepis god. 1546. Jerolim Kalenic u OmiSu, kako je on to sam napisao u svojoj hiljdru<:i. Ovaj je Kaleticev prijepis dosao u ruke Ivana Lucica, a on ga je poklonio Vatikanskoj biblioteci, gdje se i sada cuva. Prema jednom od kasnijih prijepisa sa ovog rukopisa izdao je hrvatsku redakciju Ivan Kukuljevic god. 1851. u prvoj knjizi svog »Arhiva za povjesniou jugoslavensku«, a kasnije, god. 1874., prema Vatikanskom rukopisu, I van CrnCic.

D) Latinski priieuod hrvatske redakcije (oznacujemo M) ucimo je, na molbu spomenutog Drnine Papalica, njegov rodak, knjiuvnik Marko Marulic I po. godine, da hi .i oni, koji ne znaju hrvatski, mogli upoznati ovu »historiju :kra:ljeva Hrvatske i Dalmacije«, kako on to sam kaze u pismu Papalicu, Kako ova pismo - neke vrsti uvod uz prijevod - svjedoCi da je prijevod nacinjen po rukopisu Papalica, prirodno je zaJcljrucini, da je to onaj isti rukopis, sa kojeg je poslije 36 godina nacinio prijepis Kaletic, Ipak izmedu Kaleticeva i Maruliceva teksta postoje tolike sadrzajne razlike, da se morale zakljuCi,ti, da Marulic nije prevodio, vec je slobodno parafrazirao hrvatski tekst na latinski, dot jera va juci ga ne sarno scilistiCki, nego i stvarno ·prema svome znanju historije (F. Sisic, Letopis popa Dukljanina, 1928, 157-158). Ovo drugo stoji u protuslovlju s vlasritom primjedbom Marulica na kraju prijevoda: »quam pomi diligenter fideliterque in latinum transposui, nihil de sententia dimittens, licet aliqua de verbis, quae superflua uidebantur, mutilans, ne lectori oneri essem,« Ali ~ je vaZnija cinjenica, na koja je UPOZorlO Medini (Dubrovaoke stanine, Dubrovnik 1935.), da se u pojedinirn glavama Marulicev prijevod pribLizuje osnovnoj latinskojredakoiji. To nas sill na zakljucak, da je Marulic, odnosno Papalic, imao i neki drugi primjerak hrvatske redakcije !l1ego onaj koji je saOuvan u Kaleticevu prijepisu. (Da je poznavao latinskuredakoiju, ne hi trebao da s njezinom pomocu preraduje hrvaeski tekst, vec hi mogao da prepise,

,

.L

odnosno da po svom ukusu scilistiCki dotjera 1 atinski original.) Taj zakljucak upucuje na mnogo vecu paznju prema Marulicevu tekstu, na sro je uostalom skrenuo paznju vee i Sisic. Marulicev je prijevod kasnije mnogo prepisivan. Prvi put izdao ga je Lucie pod naslovom »Regum Dalmatiae et Croatiae gesta« zajedno s latinskirn tekstorn kronike u spomenutom djelu od god. r666. (str. 303-309).

Navederui rukopisi, zajedno s pozajrnnicarna iz Dukljanskog letopisa, koje se nalaze kod razlicitih dubrovackih pisaca (narocito kod Tuberona), a koje pruZaju kadkada znacajne podatke, daju rnogu6nost kritike teksta u cilju rekonstrukcije originala i odredivanja uzajamnih odnosa izmedu saeuvanihredakcija. U tom pogledu postoje razlicita, kadkada potpuno suprotna glediSta, na koja cemo se osvrnuti kod pitanja ° Dukljaninovim 1zvocima. Kao primjer pokusaja genealoskog sredivanja saeuvanih redakcija navesti cerno clanak Ludwiga Thalloczya »Die ungarischen Beziehungen der Chronik des Presbyter Diocleas« u Archiv fiir slavische Philologie Band xx. 1898., 217-220.

I

Izdanja Ijetopisa :

I) Mavro Orbini u djclu II regno degli Slavi oggi corrottamente detti Schiavoni, Pesaro 160I, 205-z39; talijanski prijevod.

2) [cannes Lucius u djelu De regno Dalrnatiae et Croatiae libri sex. Amsterdam 1666, 287-309: latinska redakcija i Marulicev prijcvod hrvatske redakcije.

3) T'eojan Prokopovif:: spomenuti ruski prijevod Orb.nijeva talijanskog prijevoda u knjizi »Kniga istoriogravija ... « U Petrogradu 1722, 185-216.

4) Schwandtner u IIItomu zbirke Scriptores rerum Hungaricarum, Bee 1748, 486-524: prehampano Lucicevo izdanje latinske redakcije i Maruliceva prijevoda hrvatske redakcije.

5) Ivan Kukuljevif: u I kn], Arhiva za povjesnicu Jugoslavensku (Zagreb r8p, [-37) pod naslovom »l'C.ronika hrvatska iz XII. vieka«: hrvatska redakcija.

6) Jovan Sub otic u 88. knj. Letopisa Matice Srpske (Budim [853, [-86) pod naslovom »Dukljanskog presvitera kraljevstvo Siavena«: srpski prijevod latinske redakcije.

7) Ivan Crncif: pod naslovom »Popa Dukljanina Ljeropis po larinski i toga nekoliko i jo§ nejto po hrvatsku«, Kraljevica 1874: latinska redakcija ~ hrvatska redakcija s dragocjenim uvodom i biljeskama.

8) Ferdo Sisif: u djelu Letopis popa Dukljanina. Posebno izdanje Srpske kr. akademije knj. LXVII, Beograd 1928, 292-416: lati.nska redakcija, Orbinijev talijanski prijevod, hrvatska redakcija i njezin Marulicev prijevod s velikim istraZivanjem i kornentarom.

9· (Nepotpisani) u casopisu Archivio storico per la Dalmazia I-III, Rim I926-1927 fasc. 5, 7, 8, IO, 12, 16 - »La storia de' re di Dalmatia et altri luoghi vicini dell'Illirico dal Anno del Signore 495 Fino a 1161 «: prestarnpan Orbinijcv talijanski prijevod.

IO) OVO nase izdanje - Iatinska redakcija sa prijevodorn na hrvatski jezik i hrvatska redakcija, s uvodom i komentarom: na podlozi Sisif:eva izdanja,

*

Osnovna redakcija i u latinskorn tekstu i kod Orbinijapocinje spomenutim uvodom, gdje pisac kaze, da je na molbu barskog klera, gradskih starjesina i omladine opteretio svoju starest prevodenjem »spisa 0 Gotima t. j. Slovenske drzave« i da je u tom djelu iznio samo ono, sto je bilo ci,tao, biro Cuo od starac~.;.l Zatim se prikazuje povijest zapadnogdijela Balkanskog poluotoka pod vlaScu Slavena, koji se u pocetku identificiraju s Gotima. Za vrijeme cara Anastasija dodu u balkanske predjele sa sjevera divlji Goti pod vodsrvom trojice sinova kralja Svevlada, Dvojica od njih - Torula i Ostroilo - pobijede dalmatinskog ,i istarskog kralja, a poslije odlaska Totile u Italiju Ostroilo osnuje drzavu u Prevalitani ili gomjoj Dalmaciji, On nastrada u borbi s Grcima, pa su poslije njega vladali sin Svevlad, unuk Silimir, praunuk Vladin i drugi potornci - neznabosci, jedni su progonili krscane, drugi su ih pustali na miru pod uvjetom da placaju danak. Za vlade Silimirove zemlja se napuni Slavenirna, a za njegova treceg nasljednika, Vladina, dodu sa Volge Bugari i osvoje Meziju i Maikedoniju,

15

I ;!

Deseti po redru vladar, kojega latinska redakcija zove Svetopelek (ociro Iaeinska transkripcija slavenskog imena CBeTOn'b.TIK'b, a hrvatska redakoija Budirnirom, kraljem Svetogapuka, prirni krscanstvo po nagovoru propovjednika Konstantina filozofa, Solunjanina, koji se pr.i:je proslavio svojim propovijedanjem kod Kazara i kod Bugara i prijevodom svetih krijiga sa grckog na slavenski jezik, i koji se na putu u Rim zadrfao kod Svetipuka. Poslije pokrstenja cijelog k,ralljoevstva Svenipuk sazove sabor na Duvanjskom polju, gdje je uz pornoc papinskih i bizantskih IPO'slanika .preuredio svoju drZavu na krScanskoj osnovi: bude okrunjen za kralja, osnuje dvllije nadbiskupije, u Saloni i Diokliji, s podredenim biskupijarna, podijeli drzavu na oblasoi .i z,l1panije pod upravom banova, zUlpama Ii satnika ~ ustaaiovi rnnoge dobre zakone i obicaje, koji su zapisani u slavenskoj knjizi »Metodios«.

Poslije Svetipuka (Budimira) naveden je nizkraljeva, medu kojirna se spcminju Tornislav (tre6i 'Po redu) koji je ratovao s madarskirn kraJjem Atilorn, i Seislav - valjda Caslav (cetll'lllaesri), koga su uhvatili Madari i bacili u Savu. U to doba drzava se cas raspadala na Primorje i Zagorje, cas opet spajala, buniie su se pojedine pokrajine - Bijela Hrvatska i Bosna, Poslije Caslavljeve smrti banovi postanu gotovo nezavisnim vladarjma i podvrgnu sebi rupane. U Rask.oj podigne se Tihomil, koji se prozva vehikim zupanom; u Travunji --Pavlirnir-Belo, kojn dode iz Rima, gdje je bio u progonstvu, osnuje Dubrovnik, bude okrunjen zakralja u Trebinju, pobi,jedii raskog zupama Ljutomira, sazida ookvu Sv. Petra i Pavla u Rasu, gdje osnuje bis'kiupiljiU i ujedini zemlju od Travunje do Srijerna. Poslije njega opet nastanu pobune, a onda zavladaju oitavom ddavom braca Predimir u Crvenoj Hrva.tskoj~ KreSirrtir u Bijeloj Hrvatskoj i Bosni,

U to doba, po smrti bugarskog CM'a Petra (969) bizantski car (jovan Cimiskije) pokori Bugarsku, a onda osvoji i Rasku, koje zupan ucece Predimiru u Onogosre, gdje se 07.eni Predimirovom kcenkom. Po smrti grckog cara Predirnir vrati svog zeta u Rasku, a svoju drZavu podijeli pred smrt medu cetJiri sina. Poslije nove periode medusobnih borbi javljaju se na vlasti Vladimir u Zeti .j Podgorju, a njegov stric Dragomir u Travunji ,i Humu. Vladilirni,ra zarobi car Samoil, ali ga kasnije oslobodi, ozeni svojorn kcerkom Kosarom i posalje,

)<

da vlada Zetorn i draokom oblascu. PO' Samuilovoj smrti njegov sin Radomir vodio je borbu

s bizancij:sikim carem Vasilijem II; Radornira ubije stnic Vladislav, koji zavlada nJegovom drhvom, a kasnije pogubi i samog Vladimira,

Kad je car Vasilije II pokorio »Bugarsku, Rasku, Bosnu .i cijelu Dalmaciju te sve primorske oblasti sve do granica Donje Dalrnacije« posalje vojsku i u Zetu, ali mu se opre kralj Dobroslav (ocevidno isti vladar koga Grci ZOViU Vojislavom iLi Stjepanom Vojislavom), bratuced Vladimirov, koji podigne Duklju na usranak ,i pobijedi Bizantince i njihova saveznika humskog zupana. Poslije njega podijele zernlju sinovi, medu kojirna se narocito istaknuo MihaJja (Mihajlo), koji podvrgne svojoj vlasti Zecu, Rasku i Bugarsku, kamo posalje sina Bodina. Ovaj se proglasi carern, ali bude pobijeden od cara Aleksija i zatvoren u Antiohiji. PO' smrri Mihalje zaviada njegov brat Radoslav, On oslobodi Bodina iz ropstva, dade mu Budvu i Grbalj, ali je nezahvalan Bodin kasnije zbacio stricai zavladao ,kra;ljevstvom. Viadao je Zerom i Raskom, osvojio je BOS1l1iU, kasruje i dracku oblast, koju prepusti Bizanti ji, i Dubrovnik.

Posljednje glave (43-47) prikazuju doba borbe za prevlast izrnedu Zete i Raske po smrti Bodina: vladavinu zetskih kraljeva Dobroslava, Vladimira, Dorda, Gradihne i Radoslava, njihove odnose s raskirn zupanima Vukanom, s Urosem I. i Urosem II. i s Bizantincirna, a zavrsava pobunom zemlje protiv Radoslava i dolaskom Dese, koji posta gospodarern Zete i Travunje,

I. u..

Hrvatska redakcija na pocetku ,izostavlja uvod. Prvi dio, koji se odnosi ria hrvatsku historiju od dolaska Gota do smrti Caslava, predstavlja prijevod pocetnih gla.va latinske redakcijcuz neke male izmjene (znacajno je, da se ovd je kralju Budimiru na vise mjesta daje lime »kralj Sveti puk« iIi »kralj Svetog puka«, Sea Doita upucuje na Svetopluka pananskih legenda o Konstantinu i Metadiju). Po' smrti Caslava (Seislava] pisac se vraca Caslavovu ocu Rados 1 avu; koji se vraca »rnedu nedostojne Hrvace« i ostavlja prjjesro drugom sirui Kolomanu, Ovoga naslijedi sin Kresirnir, a poslije toga Kressmerov sin Zvonimir - posljednji hrvatski kralj. OpSimo je prikazana njegova nasidrra smrt na polju Kosovu »kod Penih Crikvah«, pa se zavesava dclaskom madarskog kralja i osvojenjem Hrvatske. Ovaj posljednji originalni dio kronike s izmi~ljel1!im .kradjevima Kolomanomi Kresimirorn, koji vezuju »posljednjege okralja ZVIOJ1i'l11,Lra s Caslavorn i legendaruom Gotsko-slavenskom dinastijom, coi,ta svjedoci, da je prerada nastala mnogo kasnije (iako ju je prvi izda vae, Kukuljevic, datirao XII. vijekom). J eziona strana prerade u saouvanom rukopisu, prema obliku pojedenih ,r,ijeei i takvim izrazirna kao harac, baruni, S'kupscina, navela je ] a'g,ib i Grneib na zaJkljuc(lJk, da je ova redakcija nastala rek u drugoj polovici XV. iii u XVI. vijeku, ali se Sisic priklonio ranijoj hipotezi Rackoga a postanku hrvatske prerade u XIV. vijeku. On upozarava na to, da jedan pripis XIV. vijeka u rukopisu rnanasrira sv. Petra u selu u Poljicirna, koji govori a hrvatskim banavima »a tempore regis Suetopelegi usque ad tempus Suinimiri regis Croatorurn« svjedoci, da je njegov pisac imao u rukarna hrvatsku redakciju DUiJ<,ljaninova ljetopisa. Neologizrni pak Kaleniceva rukopisa, hiE su uneseni u tekst radi lakseg razunrijevanja bilo od sarnog Kaletica, hila od Papalica, Ipak se N. Radajcic u svojoj ocjeni Sisiceva djela opet priklonio XV. vijeku, Treba napomenuci, da pored sve slabe hiscorijske vnijednosri podataka hrvatske prerade, ona ima odreden znacajkako za hrvatsku historiju (podaci 0 kralju Zvonirniru i t. d.), taka i za proudavanje osnovnog teksta kronike, narocito sto se tice rekonstrukoije teksta i transkripcije licnih i geografskih imena.

Kao sto se vidi, avodjdo predstavlja rodoslov Dekljanske dinastije, koje se oJa,novi navode u neprekidnom redu, eesto bez ikakvih historijskih podataka 0 njima, s jedinom napomenorn, da je raj i taj kral] vladao toliko vrernena i rodio sinove i kceri, Sam pisac kaze u predgovoru, da je glavni cilj njegova djela, da zadovolji radoznalost ratoborne plernioke omladine, koja voli da slusa o xatovima, te je prema tome njegovo djelo kronika spoljnih ratova i dinasrickih borbi: tek u vezi s ovirn glavnim gradivom dolazi po koji podatak 0 drugim dcgadajima na dvoru, 0 zakonodavstvu i 0 pojedinirn cinjenicama iz crkvenog zivota, osnivanju biskupuja, podizanju crkvi i manastira. Sve je ovo isprieana bez kronologije: u eita.voj kronici nerna ni jedne godine, te joj zato N. Radojcic porice naziv ljetopisa. (]. Kovacevic u Istoriskorn Glasniku 1948, II, 86 slaze se s Radojcicem, nazivajuci spornenik rodeslovom uz primjedbu da je izraden 'sa zadatkorn da se opravda prava vladalacke porod ice na vlasr.) Pisac doduse navodi gotovo ked svakog vladacca koliko je godina vladao, a kaekada i mjeseci, ali to vrlo mailo pornaze za rekonstrukoiju kronologije, jer u nizu vladalaca poneki se javJja:ju bez oznake broja gocii,na njihove vlade, a u pogdedu viadalaca iz starijeg doba vidi se, da je citava ta posredria kronologdja posve samovoljna i izmisljena. Poznari dogadaji iz svjetske historije, koji se spominju u kronici, vrlo malo pomazu, prije svega zato, Sto se u njima nalaze veliki anahronizrni. Tako je na pocetku dolazak Gk>to-Slavena na Balkan (koji se po svoj prilici dovodi u vezu sa spu sranjem Ostrogota iz Panonije pod Teodorikern Velikirn) stavljen u doba cara Anastazija (491.-518.), pape Gelazija (492.-496.), sv. Genmana episkopa Kapuanskog (516.-541.), sv. Savina episkopa Kanusinskog (514.-556.)i sv. Benedikta (roo. oko 480., opat 529. do aka 543.). Sisic polcusava da objasni ova kronolosko neslaganje kao grijdku kasnijeg prepisivaca, koji je unio u tckst ljetopisa glose uci-

17

njene na osnovu zitrja sv. Benedikta, ali je rn nogo vjerojamija pretpostavka Radojcica, da je anahronizam uc~nio sam Dirloljanin na osnovi pomenutog »zitija«, kojim se on sluzio (upor. St. Stanojevic u Glasu Srp. akadernije 126), jer se svi navedeni podaci ria'laze III sve tri varijante: I <lJ\)irnskoj, talijanskoj i hrvatskoj, boo tako je u glavi ,0 Svetopeleku - Budimiru misija sv, Ciri la i pokrsta vanje Srba sta vljeno u doba pape Stjepana (Stjepan IV. 816.-817., Stjepan V. 885.-891.) i cara Mihajla (842.-867.), koja imena ~isic rakoder smatra za imellpol,wail1e glose, Drogu poteskocu kod odredivanja kronologije cmi neslaganje vremenskih raemaka ilzmedu poznaoih historijskih dogadaja sa zbrojem godina vladalaca u tim razrnacima .prema kronici. Tako izrnedu dolaska Goto-Slavena krajem V. vijeka ~ doseljavanja Bugara u Meziju god. 679. kronika navodi samo tri vladara. Od ovog datuma do Budemira (sredina IX. vijeka) navedeno je sest vladara, Ako je njegov treci nasljednik Tomislay, koji je vodio borbu s Madarirna, istovjetan s hrvatskirn kraljem Tomislavom (0. 910.-928.), a Seislav s poznatirn srpskim knezom Cas1avom (927/8.-960,), to razmak izrnedu ovih vladara iznosi uajvise jednu godinu; medutim kronika u taj razrnak postavlja jedanaest vladara, od kojih za sesto'ricu nije naveden broj godina njihove vladavine, a za ostalu petoricu ukupan broj gcdina iznosi 95. Konaono 1 broj godina pojedinih vladavina ne slaze se s toonim podacirna, koji su ustanovljeni u nauci, Tomislav je na prirnjer vladao najmanje 18 godina, dok mu kronika daje trinaest, Oak i za XI. vijek kronoloski se racuni slabo podudaraju. Poslije zauzeca rnakedonske drZa:ve 1018. godine kronika na vodi do II 0 1. godine: Dobroslava- Vo jisla va sa 25 godina vladan j,a,kraJH~cilIlu regenciju bez oznake trajan ja, Mihaela 35 godina, Radosla va 16 godina i Bodina 26 godina, t. j. ukupno 103 godine bez regenoije. Tek za vladare XII. vijeka moze se odrediti ooenija i pouzdanija kronologija, alii tu na jednom mjestu postoji kolebanje od 2 godine (Bcdinov sin Dorde o. II 14.-11 16. iii o. I1J4.-1II8.). Prema tome vidimo, da za prvu polovicu XII. vijeka kronologija nije sigurna za 2 godine, za prethodno XI. stoljece za nekih 20 godina, za X. vijek - do stotinu godina, dok ranije doba uopce nema kronologije, To se poopun'O slaze s naprijed navedenom apriornom pretpostavkom 0 historijskoj vrijednosti pojedinih dijelova izvora. Potpunu GlJ11alogiju 'U torn pogledu cilIle ,i podaci 0 hisrorijskim limostima. Za XII. vijek Bizantinci (Ka:lojan, Kornnenove vojskovode Pirogeorgije 'i Aleksije Kontostefan, car Manojlo Komneni Rasani (Vukan, Uros, Urosev sin Desa) navode se tccno u skladu s drug.im podacirna 0 tim liono~ill11a (grijdke u ,imenima rnogle S'U da nastanu 'Pdl~kom visekrarnog prepisivanjarukopisa), pa Ii podaci o zetskim vladarima rie nailaze na protivrjecnosti s drugirn izvorima. Za XI. vijek dolazi vee neslaganje u nekim imenima: naj.znab,jnije je, da kronika u prvoj polovici stoljeca prica 0 vladaru Dobroslavu, dok ga bizantijski ~zVOiri iz tog doba zovu Vojislavorn iii Stefan-om Vojislavom; znacajno je, da kronika ne spominje u drugoj polovioi stoljeca toleko vaznih cinjenica, kao na pro dobivanje krune od pape i stvaranje barske biskupije. Za X. vijek svi podaci postaju vrlo nesiguoni, u kol,i,ko se mijesaju srpski i hrvatski vladari, i legend a se nijesno preplice s rnrsavirn ostacima usmene historijske tradioije. Glava 0 Budirniru-Svatopluku je tipiena etiolo~karelwmtl"U!kcija za cumacenje drhvnog i drustvenog uredenja XII. vijeka, izradena po mocu tradicije 0 misiji slavenskog apostola. Ranije doba je cista rekonstrukcija, 'Po svoj prilici izradena na osnovi nekog historijskog djela, koje je tretiralo povijest Balkana u doba seobe naroda.

*

Kao sto je receno, Sisie je u u vodu svog djela dosao do uvjerenja: I) da je &tav Ljetopis, kako je do nas dosao, jedna lirerarna cjelina i djelo jednog te istog autora, nastalo god, 1160.-1180.; 2) da je identifikacija Gota sa Slavenirna, .koju naiazirno u pocetku spisa,

[8

I

I

j

L

• I

tipicna za doba, kad je izvor nastao, jer je u to doba u Dalrnaciji rijec Got irnala sarno vjersko znacenje - heretik, neznabozac, te se prerna tome i prirnjenjuje na Slavene sarno dok su ani bili neznabosci, 3) da ,razliciti dijelovi Ljeropisa imaju razliciui historijsku vrijednost - do X. vijeka je plod [antazije; za kasnije vrijerne, od kralja Predirnira, gomila detalja vezanih uz sigurne geografske tocke i priblizno tocno vrijeme ukazuje na jezgru uzetu iz rezervoara narodnog parncenja, a za XL-XII. vijek Ljetopis postaje u suscini dobar histori jski izvor.

Veliki Sisicevrad, koji je priopcio citav hiscorijat dotadasnjeg proucavarija spornenika te rezernirao i fiksirao njegove nauone rezultate, pokrenuo je u nauci nevi val interesa za Ljetopis i izazvao nekoliko riovih pokusaja njegove analize, Pored nekoliko vecih i kracih ocjena, poslije njega pojavilo se nekoliko novih radova posvecenih bas navedenirn Sisicevim tezama - jedinstvenosti kompozicije, »gotomaniji« .i historijskoj vrijednosti Dukljaninovih podataka kako za politicku povijest, takoi za rekonstrukciju unutarnjeg stanja hrvatskih i srpskih zemalja do sredine XII. vijeka, Vrlo raznoliki kako po iznesenirn gledistima, tako i po nauonorn karakteru metoda oj po zuacaju dobivenih rezultata svi su ti radovi znacajni za razumijevanje spornenika i ne ce ostati bez utjecaja na njegovu buducu analiz~

Prv,i se na SisiceViu knjigu odazvao N. Radoj6i6. U opsirno] kritioi (>,Slavija« VIII. 1929., 168-178), odavajuci potpuno priznanje erudiciji i naporirna hrvatskog historicara, Radojcic se nije saglasio sa opcenitom ocjenorn hisrorijske vrijednosti Dokljaninovih podataka, te je.sa svoje strane priopcio vise znacajnih opaski za rumacenje pojedinih njegovih stavova koje mi rravodimo u riasim biljeskama. Medutim, negirajuci veliku vrijednost Dukljanina za politicku historiju, Radojcic se sam obratio analizi njegovih podataka za rekonsurukciju drzavnih i drusrvenih prilika u jugoslavenskim knezevinarna do polovice XII. vijeka, te je u svom spomenutom radu u Glasniku skopskog nauOnog drustva XV, 1935., J -28 uspio da di odlicnu sliku tog stanja. Tu .9U analizirani Dukljaninovi podaci 0 nazivima drzave, drzavnirn granicarna i n jihovo j prirodi, organizaci ji drZa ve, 0 tome kako se drzava dijelila i cijepala, kako se sticala i kako je propadala: 0 vladaru, '0 pravu nasljedstva, o vladarskim osobinarna, znacima vladarske vlasti, vladarskim prijestolnicarna, 0 zenidbama vladara i politickim posljedicarna toga, 0 svrs i vladarskog zivota i vaznosti vladara za zernlju ; 0 vlasteli; 0 saborima; 0 ratnickom duhu, 0 vojsci i nacinu ratovanja; 0 odnosu Slavena prema Romanirna i Grcima; 0 utjecaju krSca"nstva; 0 rnoralnoj filozofiji pisca u svjetlosti rnorala Sv. pisrna i morala narcdne tradicije, Rasprava u,e zavrsena programnim poglavljern 0 zadacima nauke prema Barskorn rodoslovu.

Radojcicev je rad dobio opcenito priznan je strucne kritike, te su rezultati njegovih istrazivanja u~li u historiju prava u radovima, koji su se pojavili iza njega (A.Solovjev, Predavanja 'iz istorije slovenskih prava, Beograd 1939.; Drag. Jankovic, Istorija drZave i prava naroda FNRJ I, Beograd 1948.; i kritika J. Kovacevica u Istoriskom Glasniku II, Beograd J948., 8 I-88). Sam N. Radojcic ponovrio je posvetio paznJru Dukljaninovim podacima u svom kasnijem radu »Srpski drzavni sabori u srednjern veku«, Izd. Srp, akad. Beograd J 940. godine.

S potpuno drugog glediSta prisrupio je analizi Dukljanina ]. Rus u svoje dvije rasprave izasle na slovenskorn jeziku: »Kralji dinastije Svevladicev, najstarejsi skupni vladarji Hrvatov in Srbov 454-6I4, Ljubljana I931.« i »Krst prvih Hrvatov in Srb~ Ljubljana 1933·«· J. Rus kao historicar j sociolog postavlja Dukljaninovu »Cotomaniju« u svjetlost Gumploviczove socioloske teorije 0 stvaranju drzava purtem osvajanja i 0 drZavotvornoj ulozi gerrnanskih Gota u stvaranju hrvatske i srpske drzave- Ali dok je Gumplovicz (1907. g.) tvrdio, da su Hrvari bili one malo poslavenjeno gotsko pleme, koje je .na poziv ora Heraklija dosIo II Dalrnaciju,

J I

19

vee naseljenu od Slavcna, da je brani ad Avara, Rus misIi, da su mase Gota ostale u sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka poslije Teodorikove selidbe u Italiju; kao bizantski vazali (posta im je car J ustinijan postavio za vrhovnog Ziupana Selimira) branili su Dalmaciju najpoije od Gepida, a kasnije od Slavena i Avara, Slaveni, medu kojima su bili i Hrvati sa Visle, ostaci zakarpatskih Gota, pod vodstvom Avara prodrijese g. 578. u Gotsku Panoniju, ali je Selimirovu sinu Vladinu uspjelo da predobije za se Hrvate, te s njihovom pomocu .pctcini rnase Slavena, zbaci avarski jaram i osnuje veiiku slavensku kraljevinu s gotskorn dinastijom, koja je od svojih suradnikai pomagaca prih vatila ime Hrvata. U svojoj drugoj knjizi Rus prati dalnji fivot gotsko-hrvacske drzave po podacima VII-IX ~lave Dukljanina, stavljajuci krStenj'e kralja Budimira (koga identificira s Porfirogenetovim Porgorn) u VII. vijek ,i pripisujuci to u zaslugu opatu Martinu pozna.torn iz hrvatske povijesti, koji je, prema Rusu, postao prvi hrvatski biskup 635.-655. god., dok Dukljaninove podatke 0 sv. Cirilu-Konstantiou srnatra ioter polacijom.

_/

Strucna knitika nije prihvatila niti Rusov korncntar Dukljaninovih historijskih podataka,

niti njegovu sociolosku hipotezu 0 gotsko-hrvatsko-sla venskoj simbioz.i, Ona je pokazala, da njegova .konstrukcija, koja kornbinira Gumploviczova nagadanja s Farlatijevirn nazororn o slavenizaciji Gota oj ikont'inuitetu njihove slaveniz irane dinastije, uz Luccarijeve i Luciceve .idemifikacije, stoji na slabim metodskim temeljima, jer istovjetuje pcdarke iz razlicitih stoljeca, kod identifikacija ne vodi raouna 0 razlikama u imenima te iskljucuje kao interpolaciju sve, sto ne ide u prilog cvoj konstrukciji (Barada u Bogosl. smotri XX, 1932.). Ali, upozoravajuci na nenaucnu metodu ked historijskih i lingvistickih zakljucaka, kritika jc konstatirala i vaznu pozitivnu cinjenicu: Rusu je uspjelo dokazati, da su Dukljaninove pocetne glave isjecak istocno-gorske povijesti. Jordanesovoj trojici brace - Valameru, Videmiru i Teodemeru - odgovara ju Dukl janinova Grab Brus, Totila Ostrojlo; Teodemerovu sinu Teodoriku - Ostroilov sin Svevlad; borbe Dukljaninovih kriezova -lijepo se slafu s bojevima panonskih Gota ; pa i Rusova tumacenja nekih geografskih imena unose svjetlosti i u Dukijanina i u Jordanesa (Hauptmann u Nast. vjesniku XLI, 1933.). Isti je zaklj'uca<!c potvrdila i lingvisticka kritika pokazavsi, da od 6 najstarijih iruena kod Dukljanina pet zaista potjecu iz nekog vrela 0 Istocnirn Cotirna. Pop Dukljanin je ucinio recenu pozajmicu uzevsi ta irnena iz neke knjige 0 Istccnim Gotirna, koja je bila pisana latinskim jezikom, sto se jasno vidi iz transkripoije gotskih glasova. Ovo latinsko vrelo nije sezalo preko one cezure, koju cine »quattuor inquili ni reges« (gil. 6-7), jer bi imena kasnijih vladara, Svetimir, Svetipuk, Budirnir, mogla da nastanu same onda, kad bi ih Slaveni bili neposredno od Gota pozajmili (Mayer, Nast, vjesnik XLI, I933.). Sto se pak rice »hrvatskog gotizma« kod Dukljanina, Hauptmann je lijepo pckazao, da je to kod njega samo stilisticko sredstvo, kojirn on veZe dva dijela svoje kronike: gotski, koji svrsava Silimirom (gl. 4), i slavenski (od 5. gl.) s dogadajima IX. vijeka, mehanioki su vezani pornocu kracke recenice »replevit terrarn multitudine Solavorurn« na kraju 4. glave, cernru u 5. glavi odgovara objasnjenje »Gothi qui et Sclavi«. Usprkos tome »gotska se teorija- dopala ponekirn povjesnicarima, kojima je imponirao pokusaj da se ispuni praznina u hrvarskoj najstarijoj povijesti VI.- VII. vijeka, a III doba posljednjeg njemaCikog »Dranga« hila je popularizicana iz razloga, koji nemaju nista zajednicko s naUlkom:J

Treci pokusaj novog komentiranja Dukljanina pcduzeo je M/Medini. U dvije rasprave (u drugoj glavi svoje knjige Dubrovacke starine, Dubrovnik 1933, 29-64 i kasnije u raspravi »Kako je postao ljetopis papa Dukljanina«, Rad Jug. akad. knj. 273, 1942., II3- 156) on je .priscupio historijskoj kritici izvora .preko jezicnog ispirivanja i uporcdivan]a latinske i hrvarske redakcije. Filoloska analiza latinskog tcksta - leksickog gradiva i razli-

, I

,

I

20

1

cite upotrebe pojedinih rijeor, zarnjenica. prijcdloga, veznika i priloga, te glagolskih oblika, koji najlbolj'clllPucujru na stil pisca, - uvjcrila je pisca, da se po jeziku latinski ljetopis ocigllcdno raspada u uri zasebna sasta vna dijela, koji se razlikuju i sadrh jno: I) prvih 35 glava .posiije gotskag doba i hrvatske price u Duvanjskorn saboru prikazuju povijest trebinjskih vladara do pocetka XI. vijeka, 2) gl. 36 - legenda 0 sv. Vladimiru, 3) gl. 38-47 - dukljanska 'kronika XL-XII. vijeka. Treci je dio tvorevina popa Dukljanina, koji je to, kao sto sam kaze, isprva napisao slavenski, ali je kasnije, prije god. 1180., preveo na latinski, spojivsi ga u jedno djelo s Trebinjskorn rkmni kom i legendorn 0 sv. Vladimiru,te je tom prilikorn doveo sadrhj Trebinjske kronike u vezu s poznatim mu historijskim :lionostima:

Svetoplukom, Tomislavom, Caslavorn, I vanom Cimiskijem i 5 amuilom. Ali ni ovaj teksc nije " sacuvan u prvobitnom obliku: bio je u XIV. vijeku preraden u Dubrovniku, gdje su, prema domacoj tradiciji, uneseni podaci 0 Pavlimiru-Belu (gl. 26-27)i gdje je Dukljaninov Tjehomil poisrovjetovan s Tihomilom, rodonacelnskcrn Nernanjica po srpskim rodoslovima, a isto tako preradena je (ili mozda urnetnuta) glava 0 Legeou. Sto se tice Trebinjske kronike, ona je, po Mediniju, hila sastavljena o. 1020. g. u doba cara Vasilija II. (cijc se irne sacuvalo u uvodnim rijecima hrvatske redakcije u pokvarenom mjestu - »gradu baziliji«) i postojala je kao sarnostalno djelo, koje je sacuvano u hr vatskoj redakciji, gdje su na njene podatke nadodane vijesti 0 hrvatskirn kraljevima. Ako joe Trebinjski Ijetopis iz tpoc. XI. vijeka zaista pas taj ao, njegovi podaci rnoraju imati mnogo jacu vrijednost, nego sto se obiono daje tom dijelu Dukljanina, Medini pokusava da rekonstruira rodcslov zrebinjske dinastije: Belo - Tisemir - Predimir - Hvalimir I - Tugomir - Hvalimir II - Peorislav - Vladimir; prve on identificira s trebinjskim vladarima poznatirn iz Porfirogeneta: Belom - Krajinom - Hvalimirorn i Cucornirom (= Tugomir). Pored toga autor naslucuje (u pojedinim slucajevima ne bez dovoljnih razloga) i poneke druge identifikacije: Cudomir - Tomislav, Tisemir - Trpimir, Predirnir - Mihajlo Visevic, Seislav (koga obiono istovjetuju s Caslavom) - Zdeslav, te iz toga pravi nekoliko zanimljivih hipoteza za hrvatsku historiju (na pr. 0 nastavku borbe izmedu narodne i latinske str aolke poslije Zdeslava).

Koliko mi je poznato, Medinijev rad nije izazvao narocite kritike, jedino je St. Stanojevic u svom prikazu »Dubrovackih starina«, koje je inace vrlo pohvalio, prirnijetio, da u raspravi 0 Dukljaninu ima dosta duhovitih zapazanja i ostroumnih zakljucaka, ali je mjestimice pisac bio hiperkritican, mjestimice je postavljao 5Uvise smjele hipoteze, a rnjestimice je sarnovoljno proglasavao .ponesto za tocno i sigurno, ponesto za umetnuto i t. d. bez dovoljno razloga ili bez ikakvog oslonca u izvorirna (Jug. ist. casopis I 3/4 6 r 8). Potaknut ovorn skepticnom primjedbom, Medini se u svojoj drugoj raspravi dao na detaljnije Filolosko ispitivanje Dukljanina, te je, uz pojedine izrnjene, ostao pri svojoj hipotezi, Mislimo, da mu je poslo za rukorn sa jezicnog glediSta utvrditi podjelu latinske redakcije na tri spomenuta dijela i da je posve vjerojatna njegova hipoteza 0 postojanju Trebinjskog ljetopisa 0 dogadajima IX.-X. vijeka, jer pojedini podaci ovog dijela nalaze potvrdu kod Porfirogeneta, a vrlo su sugestivne i pojedine identifikacije, kao Predirrura s Mihajlorn Visevicem, Seislava sa Zdesla vom ~ neke druge,

Cirri se, da nije bez veze s Medinijevim radom (iako se on ne spominje u popisu literature) knjiga B. Radojkovica »Politicke prilike u Srba od doseljenja na Balkansko poluostrvo do kraja X· veka«, Beograd 1940., koja daje a'na!i:W Dukljaninovih podataka u poredenju s Porfirogenetom. Cini se, da knjiga nije dozivjela ozbiljne recenzije, barem meni nije poznat ni jedan njen prjkaz. Problem je kod njega postarvljen cis to historijski, te me je njegova zanirnljivost prisilila da savladarn odbojni osjecaj koji se stvara previse sarnopouzdanim tonorn raSlprave bez dovoljnog pozna vanja izvora (pisac se sam ogranica va, da ne

21

CC ULlman U obzir druge izvore osim Porfirogeneta, a i ovim sc sluzi prema prijevodu u »Odabranirn .izvonirna« Stanojevica-Corovica ) i bez dovoljne upucenosti u literaturu, koju pi-sac citira prerna sisi6u; najneugodnije se do irnlje neb riga aurora za najnovije radove, napose za rad Medinija, koga on ne spominje,

Navodeci Kukuljevica, Diirnmlera, Raokog, Hilferdinga, A. Pavica, Jitreceka i Sisiea, pisac srnatra, da su sve dosadasnje ocjene i kricike rezultat neshvacanja i nerazumijevanja ljetopisa, koji drZi za »izvor od izvanredne historijske vrijednosti«, sarno ako se umije odvojiti u njernu pravi Dukljaninov tekst od inter polacija kasnijeg preradivaca. On ddi, da je cijeli ljetopis jedinstveno djelo, koje je napisao na slavenskom jeziku svecenik barske ikatolioke nadbiskupije i koje je isti pisac preveo na [atinski poslije 1199. god. (kad je bila obnovljena nadbiskupija, koja je bila ukinuta 1142. god.) na rnolbu latinskog klera i barskih Latina. »Liber Gorhorum« je u uvodu sinonirn za naziv »Sclavorum regnum«. Ovo posljednje ime, po njegovu misljenju oznacuje Zetsku sr psku kraljevinu (kako je zove papa Grgur VII. god. 1070., papa Klement III. - Vibert I089.god.). Rijec »Got« ne moze u Ljetopisu oznaci vati heretika, jer Dukl janin ni je mogao pisa ti »spis 0 hereticima- radi naslade barske omladine i svecenstva, vee ovdje treba da znaci is to seo i kod arhidakona Tome: sljedbenike Metodijeve nauke, t. j. Slavene, koji su se sluZili slavenskorn sLufbom bozjom i glagoljskirn krijigama. Prema tome pop Dukljanin bijase pop glagoljas, koji je napisao glagoljicorn slavenski »Libellum Gothorum«, a kasnije ga preveo pod drugirn naslovorn - »Sclavorum Regnum- .

Buduci da je to povijest Dukljanske srpske kraljevine sastavljena u doba Vukana (0. 1199.), ona uopce nerna veze s Hrvatima, a Rasku i Bosnudodiruje tek uzgredno u vezi 5 osnovnorn ternorn; tu se prikazuje samo hiswrija njenih satavnih dijelova - Duklje, Zahumlja i Trebinja. Prerna tome Ljetopis se raspada na cetiri dijela: I) uvodne glave I-III - 0 Gotirna u eonografskom smislu, 3) gl. IV-XII - 0 Zahumlju, gdje se navode podaci 0 doseljenju Slavena i Bugara, 0 slavensko-rornanskim odriosima, 0 rnisiji sv. Konstantina, 0 velikom zahumskom vladaru MihajLu Visevicu (koga je »preradivac- pretvorio u Svetopelega) i njegoyim nasljednicirna do sredine X. vijeka, 3) gl. XIV-XXXIV - 0 Trebinju, gdje se prikazuje historija dinastije Beljica, potornaka zupana Belje, koga navodi Porfirogenet, i 4) - od XXXIV gl. do kraja - povijest Duklj-, Medutirn ovaj sistem je potpuno pobrkao prepisivac, koji je ubrzo poslije Dukljaninove smrti potpuno preradio Ljetopis povezavsi njegove licnosti vjeStaokom genealogijom i stvorivsi vjdtacku teritoriju - Jugoslavensku kraljevinu od Vinodola do Drave i od Jadranskog mora do Dunava - te je nadopunio Dukljanina mnostvorn tudih podataka, prornijenivsi pritorn vecinu imena. Hrvatska redakcija je rezultat nove prerade ovoga vee preradenoj- Ljetopisa, prilagodena tom prilikorn interesu hrvatskog citaoca.

Nije ovdje mjesto da navodimo sve tvorevine neobuzdane hiperkriticne maste i samevoljne konjekrure iznesene u Radojkovicevoj knjizi kao ni njegov pregled cijeiog historijskog zivota srpskcg naroda do kraja X. vijeka. U tom pogledu Radojkoviceva ee knjiga svakako sluziu kao lijep prirnjer toga, dokle mogu odvesti historijske konstrukcije, koje se ne osnivaju na izvorima. Ne smije se pribjegavati argumentu interpolacije na svakom rnjestu, koje se ne slaze s nasim sarnovoljnim pretpostavkarna; to je dopusteno sarno onda, kad se to moze izvesti iz uporedenja sacuvanih redakcija. Nije isprav't;,P sve podarke svih starih izvora aplicirati bas na dvojicu-trojicu poznatih nam licnosti i "z;'bog toga po volji rnijenjati zahiljefena imena. Ali morarno istaci i nekoliko njegovih ozbiljnih z~paZanja, koja se moraju uzeti u obzir kod buducc analize Dukljanina: I) da je djelo napisano, odnosno prevedeno u doba postojanja barske nadsbiskupije, t. j. bilo u razmaJku r089.-r 142., bilo poslije 1199.; 2) da

\

I

i

'"

22

je Dukljaninov »Sclavorurn Regnorn- Dukljan ska kraljevina i da bi prircdno trebala obuhvatati prvenstveno pcdauke iz historije njenih sastavnih dijelova; 3) da je rnedu tim krajevima svakako prikazana Trebinjska kneze vina: 4) da je vrlo sugestivna hipoteza, da je nadimak Bela za Pavlimira, koji Nikola Ranjina prirnjenjuje i na njegova oca Petrislava, dinasticko ime trebinjskih knezova i da stoji U vezi s zupanom Beljom, koga Porfirogenet spominje u Trebinju 'll IX. vijeku.

U svakorn s.!ucajru navedena djela, izasla poslije Sis,ieeva izdanja, moraju se uzeti u obzir prilikom dalje analize Dukljaninova spisa, i to kako u pogledu odredivanja vremena postanka spornenika, taka i u pogledu pronalazenja njegovih izvora.

*

i

Rekli smo, da je pitanje 0 vrernenu sasta vljanja Ijetopisa izazvalo vise razlicitih pokusaJa datiranja djela. Sada rnozerno smatrati vee utvrdenorn istinom, da kronika niposto nije postala u XV. ili XVI. vijeku pa ni u XIV., jer eo iskljucuje sadrzina djela, podaci 0 pozajmicama iz njega u spomenicima XIII. vijeka i vise indirektnih ipodataka. Pitanje cjelovitosti djela bilo je nejasno do prije posljednjeg Sisieeva izdanja, Nairne, u prvom, Lucicevu izdanjuiza posljednjih rijeci kronike dolazi skracenica »i t. d.« (etc), te se po tom zakljucivalo, da spornenik nije do nas dosao u potpunom obliku, vee okrnjen. Medutirn Sisie je utvrdio, da ova kratica ne postoji u jedinom sacuvanom vatikanskom rukopisu, a ne postoji ni ked Orbinija; prema tome otpada ovaj razlog za pretpostavku 0 nepotpunosti djela. Sto se tice cinjenice, da se kronika prekida tako rekavsi u sredini pricanja 0 vladanju Radoslava i da srilizacija posljednjih stavaka ne odgovara zavrserku jednog literarnog djela, Sisie upozorava, da se isto tako svrsava i tekst arhidakona Tome, pa i tolikih drugih ljetopisa ovog vremena. Sa svoje strane naglasavamo analogiju u rusk om Nestorovu Ljetopisu, koji se isto tako prekida na I I 10. godini, bez ,ikakvog stilistickog zavrsetka. Ako je ljetopis sacuvan u potpunorn obliku, onda se time sigurno odreduje terminus post quem - posljednji dogadaji navedeni u izvoru. Mozemo srnatrati, da je posljednji Dukljaninov podatak datiran tocno: poslije stupanja na prijestol bizantskog cara Manojla Komnena (april 1143. god-), koji je potvrdio dukljanskog kralja Radoslava, a prije bizantsko-snpski]; ratova 1149.-1 I 50. god., koji se ne spominju u Ljetopisu. Amastasijevic i sisic uvjerljivo stavljaju Desin ustanak protiv bizantskog vazala Radoslava u vezu s protivubizantskom koalicijorn, koju je 1148. god inc pokrenuo Roger II. sicilijski, te opravdano datiraju .posljednji Dukljaninov podatak bas 1148.-

1149. godinom. .

Teze se odreduje terminus post quem non. Glavni kriterij za to daju pozajmice iz Dukljanina, koje nalazirno u kasnijirr, spomenicima. Sisie ih nalazi u vise srednjovjekovnih izvora. Pored kasnijih - Flavio Biondo o. 1450., Dalmatinska kronika o. 1480., Ludovik Crijevic Tuberon krajem XV. il,i poc. XVI. vijeka, sta riji dubrovacki ljetopisci XV. i XVI. stoljeca - vaznijisru za nas spomenici XIV. vijeka: d'llzd Andrija Dandolo u prvoj polovici XIV. vijeka, Dubrovcanin Mileoije iz istog doba i vrlo znacajan, prije pomenuti zapis XIV_ vijeka na spisima 0 posjedima sarnostana sv, Petra u Poljicirna. ~li ISU jns vaznijispomenici tiz XIII. vijeka: splitski arhidakon Toma o. 125o., koji se nesumnjivo sl'llzio prvim dijelorn Ljetopisa; z"aoim pismo od 24. veljace I2p., kojim D~rovcanin nadbiskup Ivan Mlecanin izvjestava sugradane 0 toku spora s dukljansko-barskom orkvom na dvoru pape Inocencija IV. u Perudi i navodi podatke, koji se temelje na IX. glavi Dukljanina (0 istovremenorn osnivanju splitske i barske nadbiskupije kao produzenjima stare salonitanske i doklejske nadbiskurpije); naposljetku t. zv. lokrumski falsifikati - zbirka krivotvorenih isprava bene-

..

23

diktinskog sarnostana na ostrvu Lokrumu, koja je nastala najkasnije oko polovice XIII. vijeka. S tim u vezi Sisie na vodi vise indirektnih dokaza, koji se slazu s pomenutim datiranjem.

I) Naoin .datirarija dana smrti kralja Svetopeleka i dana srnrti kralja sv. Vladimira, gdje se spominje prva iIi druga polovica rnjeseca (intrans iii exiens). Ovaj nacin odredivanja dana u rnjeseou javio se u Italiji i bio uobica jen od XI. do prve polovice XIII. vijeka. S tim ou vezi stoji i odredivanje dnevnih casova u prici 0 bici izrnedu ,j,starskog i dalmatinskog kralja s Gotirna, koja je trajala »ab hora diei tertia usque ad vesperarn«. Ovaj je nacin cdredivanja dnevnog vremena (horae canonicae) bio u XIV. vijeku zamijenjen podjelom dana na I2 iIi 24 sara.

2) Podatk 0 crkvi sv. Ivana Lateranskog (gl. XXV.) mogao je da se pojavi sarno prije I308. godine, jer je crkva te gcdine izgorjela, te kronista ne bi, vjerojatrro, stavio u nju grob legendarnog kra! ja Radosla va.

3) Naziv irnena grada Siponto (gl. XXII.) upucuje na vrijeme prije I270' god., Jer se poslije toga grad zove drugim imel10111 - Mantredonija.

4) Na jos ranije doba upucuju imena Dekatar za Kotor Lauzii za Dubrovnik, kojih nikada ne nalazimo u XIII. vijeku,

5TTocan datum za post quem non daje podatak 0 sahrani tijela sv. Vladirnira u crkvi sv. Marije u Krajini, gdje ono, po rijecima kroniste, »lezi do danasnjeg dana«, Kako je ono preneseno iz eve crkve u Drac o. 12 I 5 godine, ocevidno j!e, da je ljetopis napisan prije tog datuma. Ovu godinu uzirnao jekao posljedn jill granicu j irecek te je isticuci cinjenicu 0 postanju ljetopisa u doba cara Manojla, datirao ljetopis drugorn polovicorn XII. vijeka, tocnije - pcsljednjim vremenorn Manojlova v!adanja, o- I160.-1I80. g. Isto datiranje prihvaca i Sisic, odredujuci kao najkasnije vrijeme posrarrka ljetopisa otprilike I I80. godinu i smatrajuci, da je ranije datiranje Rackoga - izmcd u I I43.-I I 53. g., »ocito preuranjeno«, jer se Dukljanin nigdje ne poziva na vlastita za'pameenja, vee na ono, Sto je CUO »od otaca i vremesnih staraca«, t. j. na prerhodne generacije, .koje bi bilesuvremene vladanju kralja Gradihne i Radoslava, t. j. izrnedu god. I 128.- I 148. Isti razlog, l.LZ opasku da su i dogadaji iz prve polovice XII. vijeka prikazani u ljetcpisu »zbunjeno«, potaknuo je N. Radojcica, da pomakne vrijeme sastavljanja djela prema utvrdenoj posljednjoj granici - I2I5-oj godini. Najzad mora se napomenuti i datiranje Radojkovi.6evo - iza I I99. gcdine, datum obnavljanja barske nadbiskupije za vlade Vukanove, jer u predgovcru pisac govori 0 nadbiskupiji, a ta nije postojala u razmaku izrnedu 1142. i I I99. godine.

Moramo priznati, da je od svih argumen ata navedenih u prilog hipotezi za pomicanje vrernena postanka ljetopisa prema kraju XII., odnosno poccoku XIII. vijeka, samo ovaj posljednji konkretan i znacajan. Ipak, prizriajuci njegov znacaj, sma tra mo, cia on nije nepobitan. Kao sto znarno, barsko se svecenstvo nije pornirilo s cinjenicom ukidanja metropolije i potcinjavanja Bara Dubrovniku, vee je i nadalje branilo pra vo svog biskupa na palij. Sigurno, ni svecenstvo, ni gradska vlastela, pa ni rcdcljubiva ratoborna omladina nisu prestali da smatraju svoju crkvu nadbiskupijom, te i pisac - svecenik nije mogao u svorn djelu da uskrati svojoj crkvi titulu, za koju s e bas u to vrijeme vodila borba.

Dva druga prigovora ne cine se ispravnima, Mi ne vidirno »zbunjenosti- U opisu dogadaja iz XII. vijeka; naprotiv, historija Duklje u prvoj pojovici tog stoljeca, prema ·Dukljaninu, ispada jasna, ukoliko je to uopce moguce kod izostavljanja kronologije; ali se i ova u vezi s drugirn suvremenim izvorirna moze tocno r ekonstruirati. Sto se pak tice nepozivanja pisceva na vlastita zaparncenja, jasno je, da on to smatra kao ocevidnu stvar, a svojim pozivom na pricanja otaca i vremesnih staraca hoce da se ogradi od eventualnih prigovora,

I:

,1

J

;

.~-

cia u spis UIIGsi tvoreviue svoje fantazije. Ako uzmemo u obzir, da je j ireceka na pomicanje prema I r 60.- r r 80. godini na vela nepra vi Ina pretposta vka 0 krnjem obliku ljetopisa (netocno »etc« u stamlpanom tekstu), i da je lje topis prekinut na pricanju historijata borbe Dese s Radoslavcm, najprirodniji je zakljucalk, cia je taj dogadaj iz 1148.-1149. gcdine bio bas onaj posljednji dogadaj, koji je bio poznat piscu, i da bi se prerna tome podatku mcrae datirati i postanak djela.

Razurnije se, pri tome se mora voditi ra ouna i 0 primjedbi piscevoj, da je u svojirn staraokim godinama preveo spis, koji je ranije bio napisan slavenski, Iz predgovora se ne mcze s potpunom sigurnoscu zakljuciti, da je prevodilac identican s piscem slavenskcg orinala. Prcma tadasnjoj tehnici historiografskog rada, prijevod je mogao da bude i prerada, i to vrlo slcbodna i prosirena, te se na taj posa o rnogu odnositi rijeci 0 pisanju na osnovi citanja i cl1vcnja od staraca, Ali i da je Dukljanin, zaista, u staraokim godinama preveo svoju vlastitu sla vensku kronjku, opet bi trebalo misliti, da ju je on prilskom prevodenja trebao produziri do tog vremena, da »na taj nacin udovolji zelji svojih citalaca, pruhjuci irn opis sviju ratoua i dtela Slavena« (Sisic 184). U svakom s'!.ucaju treba narocito podvuci nekoliko vaznih podataka. I) Da jc »pr ijevod- izr aden poslije konacnog pada Radoslava (u Mljetskoj povelji liz I 15 I. godine Desa se titu lira kao dux Duklje, Trebinja i Zahumlja), pisac ne bi zavrsio pricanje neodlucnirn morne ntom prethodne borbe, a svakako vee l1e bi zvao tadasnjeg Dukljanskog vladara Desu krcaturom »zlikovaca«. 2) Kinarn prica, da je god. 1165. car Manojlo osvojio Dalmaciju s njenih 57 gradova, te medu njima, pored Trogira, Sibenika, Splita, Omisa, Skradina, Ostrvice i Solina, spominje i »slavni grad Diokliju, koji je sagradio rirnski car Dioklecijan« (ed. Bonn 249; up. Sisic 66-67). Bez obzira da Ii je to stara Dokleja iIi neko novo rnjesto u Duklji, koje se tradicionalno vezalo za staru Doklejui car a Dioklecijana, nema dvojbe, da je nom prilikom Duklja dosla pod vlast cara Manojla, te pisac kronike ne bi mogao preSutiti ovaj presudan dogadaj u historiji ovog kraja. (Isp. ispravu biskupa Kotorskog Maja od 19. VI. 1166. god. »imperante piissirno et semper triumphatore Hemanuhele«: Kukuljevic, Cod. dipl, 11., ZgIb. 1875, 73; srp, prijevod: Istorislei zapisi NRCG III. 1949., 68 sa ispravljenirn datumom.) 3) Pa i spornenuta cinjenica da Dukljanin ~uti 0 bizantskirn ratovima s Urosem raskim i 0 kasnijoj borbi Urosa II. s Desorn, tesko je objasnjiva uz pretpostavku, da je djelo nastalo poslije I 148.-1 149 . .godine.

Navedeni argumenti a silencio nalaze po tvrdu u jed nom podauku, na koji je skrenuo paznju Sisic, iako nije iz njega izveo potreban zakljucak. To je vijest 0 dukljansko-barskom nadbiskupu Petru, koji je umro oko I I (0. godine, za koga pisac veli, da je »bonae memoriae vir«: ove rijeci pokazuju, da Dukljanin nije pisao davno poslije smrti Petrove i da je sjecanje na njega jos zivjelo u barskorn kleru, a to svakako pornice datum sastavljanja kronike prema sredini XII. vijeka.

Medutim postoji jd jedan podatak, na temelju kojeg je Racki stvorio svoje datiranje 1 J 43·-1 I 53. godinom - katalog biskupija u IX. glavi. Ovdje se rnedu sufraganima splitske crkve na vode Zadar, Krk, Osor i Rab, a zna se, da je I 154. godine Zadar postao nadbiskupijorn sa spomemuirn biskupirna kao sufraganima. Sisic odbija taj argumenat iz razlega, sto se Dukljanin mogao kod opisa Duvanjskog sabora posluziti starijim izvororn, tim vise, sto je u istom katalogu i Du:brovnik na veden kao biskupi ja, dok je and je stalno bio nadbiskupija jos od pocetka XII. vijeka (Sis.ic 105). Treba odrnah pr imijetiti, da ako je Dukljanin u ovorn slucaju irnao neki izvor, to svakako ne bi rnogao biti neki zvanican akt, jer crkvena organizacija Dalmacije, kako je navodi Dukljanin - (s pcdjelom izrnedu dvije metropolije, splitske i dukljanske) - nije nikada postojala, Kao Sto je dobro pokazao M. Barada u raspravi »Dalrnatia Superior- (Rad J. A. 270), do 989. godine Bar je bila bisku-

25

pija pod drackim metropolitom; zatirn je, zbog Sarnuilovih osvajanja i podjele draCke metropolije, Bar s Ulcinjem i Svacem dosao pod splitskog metropolitu; uskoro poslije toga, u vezi s daljim Sarnuilovim ratovima, god. 999. Dalmatia Superior bila je odijeljena od Splita te je usIa u riovu metropoliju sa sjedistem u Dubrovniku (sto je potvrdeno bulorn pape Benedikta VIII. od 27. IX. I022.). U pocetku druge polovice XI. vijeka, I060. g., opet vidirno gornjodalrnatinske biskupe kao sufragene Splita, i istom 8. januara I089. godine, bulorn protupape Klimenta III. Viberta, Bar je podignut na nadbiskupiju. Taj posljednji dogadaj morao je biti u dobrom s jecanju kod Dukljaninovih otaca i vremeSnih staraca, a vjerojatno i kod njega samog (ako je on u sredini XII. vijeka bio starac), te je, prerna tome, navedeni katalog IX. glave cista rekonstrukcija sredine XII. stoljeca, u kojoj je podizanje Bara na nadbiskupiju namjerno pomalenuto u legendarnu proslost, a isto tako je narnjerno degradiran u nizi rang i tadasnji barski takmac, Dubrovnik. Taj nam razlog objaSnjava i cudnu cinjenicu, da barska kronika, sastavljena ad tamosnjeg svecenika, ne kaze ni rijeci 0 najvaznijern crkvenom doga daju, t. j. 0 spomenutorn uredenju katolicke rnetropolije I089. godine, postignurom nastojanjern velikih dukljanskih vladara Mihajla i Bodina.

Ova cinjenica postaje jos jasnija u vezi s pitanjem odnosa Dukljaninova kataloga prema buli pape Kaliksta II. (III2.-II24.), koja se prije smatrala za origin ainu (Stanojevic, Borba za sarnostalnost katolicke crkve u Nemanjickoj drzavi, Beograd I9I2., I62-I63), ali koju je kasnija kritika (Sufflay, Acta Albaniae I, I9I9., Sisie Povijest 597-598 i Ljetopis I38-I39) ocijenila kao Falsifikar, izraden poslije I I42. g. zajedno s laznom bulom pape Aleksandra II. g. I067. u borbi za opstanak dukljanske barske nadbiskupije, da uzme dokaznu snagu Kalikstovoj buli od 28. septembra I I20. U korist dubrovacke crkve, Ukazujuci na istovjetnost spiska Dukljaninovih sufragana, Sisie kaze, da ova pozajmica, direktna ili indirektna, svjedoci, da bisrno imali »u prvoj cesti ljetopisa popa Dukljanina, kojoj je jezgra i teziste bas saber na Duvanjskom polju sa svojim politicko-administrativnirn i crkvenim organizatorskirn radom, bar od cesti neke ruke historijski dokazni rnaterijal, koncipiran u drugoj polovici XII. vijeka, kad se u Bam radilo i poduzimalo sve, da se povrati jos I I42. godine izgubljena arhiepiskopija« (Sisie I39). Siazuei se s navedenim zakljuckom u pogledu svrhe sastavljanja »opseznijeg rada s tendencijom da da dokaz, kako je dukljanska mitropolija osnovana zajedno s obnovljenom salonitansko-splitskom jos u one drevno doba, kad su doseljeni Slaveni ili Goti primili sveti krst«, rnoramo ovu konstataciju upotpuniti sa

dvije prirnjedbe. .

Prva je, da to nije morae da bude bas neki predloZak, kojim se Dukljanin posluIio za prvi dio svoga spisa, vee da je citav Ljetopis, napisan u svrhu velicanja Dukljanske drzave, mogao da poslufi kao znacajan »dokazni materijal- u spomenutoj borbi s Dubrovnikorn, Zato je u prvi dio - suhi i kratki rodoslov gotskih i slavenskih »dobrih i zlocestih« vladara s malobrojnim podacima 0 Bugarima, Hunima, Alemanima i t. d. uklopljen dugi spis 0 Duvanjskom saboru, koji stavlja pokrjtenje dalmatinskih Slavena u vezu sa sv. Konstantinorn uz stalno isticanje autoriteta Svete Stolice, koja je sankcionirala crkvenu podjelu zernlje izmedu Splits i Duklje. Nakon nekoliko mrsavih podataka 0 nasljednicima »presvetog kralja«, koji se redaju do historijskog Caslava, dolazi nevi veliki stavak 0 dobrom kralju Radoslavu, koji je nasao utociSte »kcd stolice apostola Petra i Pavla« u Rimu i ounio se uglednom Rimljankom, te ciji se unuk Pavlimir-Belo rimskom pomocu vratio u domovinu, utemeljio Dubroonik, zavladao Trebinjskorn oblaSeu, pokorio Rasku i pomocu Rimljana sagradio ondje crkvu sv. apostola Petra i osnovao biskupiju. Iza jos nekoliko sitnih podataka, medu koje je uvrsten stavak 0 podjeli kraljevine na tetrarhiju, slijedi treci

veliki umetak - izvcd iz Zitija dukljanskog sveca kralja Vladimira. Najzad dolazi pravi dukljanski ljetopis, koji pocinje sirokim opisorn historije oslobodenja Duklje od Bizanta, koji je bas tada srupio u Ikonacan raskol s Rimom, i prikazuje djela Rimu dobro poznatih kraljeva Mihajla i Bodina s njihovim nasljednicima. U pomanjkanju dokurnentamih spomenika ovaj latinski historijski spis, zajamcen »istinitirn pricanjem« dukljanskih »otaca i staraca«, mogao je da znatno podupre barske molbe pred rimskom stolicorn. Nije iskljuceno, da je iz is tog razloga - t. j. da se poveca dokazna snaga spisa - napravljena i Iikcija prijevoda ljetopisa s toboznje ranije slavenske kronike, toboze ucinjene za dokljanske starce i ratobornu omladinu, a stvarno - za latinskog citaoca, koji je mogao da Dude mjerodavan za rjesenje crkvenog spora izrnedu Bara i Dubrovnika. Time se, razumije se, ne iskljucuje cinjenica, da je Dukljaninov ljetopis izraden na podlozi ranijih historijskih i hagiografskih djela, medu kojima hi bilo i slavenskih, kao Sto su panonska legenda, zitije sv. Vladimira, mazda trebin jski I jetopis i dr.

Druga je opaska, da za sastavljanje takvog djela nije bilo razloga cekati drugu polovicu XII. stoljeca, vee se tome moglo prisrupiti odrnah nakon ukinuca barske nadbiskupije 1142. godine. Tako su bas tada, par godina nakon za dukljansku crkvu tragicnog dogac1aja, mogle da posranu istodobno i spomenute papinske bule i Dukljaninovo djelo u cudnom obliku ljetopisa bez kronologije, koja u tom rnornentu i za navedenu svrhu nije bila vazna. Ova se prenpostavka znatno pojacava cinjenicom, koju je isto tako naveo, ali nije u dovoljnoj mjeri naglasio Sisie - rijeci barskog biskupa Grgura u pismu splitskom riadbiskupu Rajneriju god. I 177. 0 tome, da je podatke za historiju dukljanske nadbiskupije vadio »iz starih isprava i spornenika mojih prethodnika, pa i iz nekih drugih izuora - diversis aliis coniecturis«, irnajuci pri tome, vjerojatno, na umu ljetopis popa Dukljanina (5.is,ie I05-I06).

Navedeni razlozi sile nas da se vratimo misljenju da je Ljetopis postao sredinom XII. vijeka, toonije - bas I 149. godine.

*

•

Pitanje o Dukljaninovim izvorima svakako je najvaznije, a i najteze pitanje u citavoj problematici ovog spornenika. Najvaznije, jer se time odreduje pouzdanost njegovih podataka, a najteze, jer se kornplicira nizom pitanja u vezi s 'izvornim oblikorn djela i nacinom njegove kornpozicije. Da li je to djelo zaista prevedeno sa njegovs starijeg slavenskog predIoska, iii je prijevod citava djela same fikcija, te se pisceve rijeci 0 prijevodu odnose samo na prevcdenje njegovih osnovnih izvora? Da Ii je citavo djelo slobodan, samostalan rad sastavljen na podlozi vise razlicitih historijskih i hagiografskih spisa te dokumentarnog gradiva, j.Ii je obicna kompilacija od nekoliko zasebnih sastavaka? U posljednjem slucaju pitanje Dukljaninovih jzvora prenosi se na pitanje izvora njegovih sastavnih dijelova. Svrha i razmjer ovog uvoda ne dopusta nam da se upustirno ovdje u detaljnu analizu svih navedenih pitanja, zato cemo navesti same zakljucke, ko ji se po nasem misljenju moraju izvesti iz dosadasnje analize ovoga zanirnljivog spomenika.

Prvo. Ostajemo kod oznake spomenika kao ljetopisa. Iako se u njemu prikazuje genealogija dukljanskih vladara, nije osnovna tema djela bas genealogija, a jos manje rodoslov neke »barske dinastije«, vee je to historija Duklje pod v;Jaseu niza vladara povezanih u jedmi dinastiju, slicno ruskirn Rurikovicima, ceSkim Premislovieima i poljskim Pjastovicima. Istina je, da djelo nema kronologije, kako bi to trebalo za kroniku, ali i bez navedenih godina ostaje kronoloska postupnost i raspored gradiva, tipican za ovu vrstu historijske literature. Isto tako ostajemo i kod imena Dukljanin, jer se radi 0 ljetopisu Dukljanske drzave, te je i barski svecenik, pisac ovoga djela, u tom smislu bio Dukljanin.

27

Drugo. Iznijeli srno mogucnost, da je »p rijevod- djela za barske starce i ratobornu omdadinu tek Fikcija (- cudno je, Sto nije ostalo nikakva traga slavenskog originala ove historije slavenske zemdje, pa je i hrvatska redakcija prijevcd s latinskog originala), ali ipak ne smatram,da je to pitanje od velike vaznosti za analizu kompozicije djela i odredivanje njegovih izvora, Vazno je, da je one postalo kao kronika u sredini XII. vijeka oj da, po nasem miHjenju, jasno odrazuje tendenciju da posluzi kao dokazni materijal u borbi Bara za svoju nadbiskupiju, Napomenuli smo, da hi zurba, izazvana potrebarna momenta, mogla da objasni neku nedotjeranost djela, koja se ispaljava u nedovoljnoj povezanosti glavnih sastavnih dijelova; u onoj »zbunjenosri- koju istice N. Radojcic; rnozda i u on oj »Iantastionoj i konfuznoj zbrci u prvirn gla vama Ljetopisa, koja je u punoj opreci sa svima drugim sacuvanirn historijskim svjedodzbarna, i domacim i stranim- (Sisie I40); pa na kraju, vjerojatno, i u nespretnom istovjetovanju svoga odlionog naslova »Regnum Slavorum« sa »Gotskim spisom« koji je, valjda, bio naslov jednog od Dukljaninovih literarnih izvora.

Kao Sto se vee davno iznosilo i kao Sto je tacno definirao Jirecek, Ljetopis se ocigledno raspada na tri osnovna sastavna dijela: Gotsko-slavensku genealogiju do X. vijeka (na koju obicno primjenjuju naslov "LibeJ,[1US Gothorum«), legendu 0 sv. Vladirniru i Dukljanski ljetopis XL-XII. vijeka. Ovaj zakljucak, koji se dobiva vee prostim utiskom od citanja djela, potvrduje se: I) opsegom svakog od tih dijelova, 2) isporedenjem latinskog teksta s hrvatskom redakcijom, koja je zasebno oeu vala prvi sastavni dio kronike a 3) jez,iQnol11 analizom, kojru je proveo Medini i koja bezu vjetno upucuje na razlicite sastavljace tih osnovnih dijelova. Spomenuli smo, da se osi m toga mogu jasno utvrditi jos dva veca odlomka u prvorn dijelu kronike, uvrstena u osnovni tekst, ito: Duvanjski sabor (gdje je pored drugih izvora znatno iskoristena Panonska legenda) i price 0 Radoslavu i Pavlirniru u vezi s rimskirn progonstvom i osnutkom Dubrovnika. Vee ova dva odlomka u prvom dijelu kronike upuouju na njegov slozeni sastav i na potrebu detaljnije analize bas ovog dijela.

Postojalo je, dakle, neko zasebno historijsko djelo, koje je, valjda u preradenom i dopunjenom obliku, uslo usastav Dukljaninove kompilacije, U njegovoj je osnovi lezao neki vladarski rodcslov, u kojem nalazimo vise im ena poznatih iz srpske i hrvatske proslosti, napose niz imena trebinjskih knezova, 0 kojima govori Konstantin Porfirogenet. Stoga je potpuno vjerojatna Medinijeva hipoteza, da se tu radi 0 nekoj trebinjskoj kronici IX.-X. vijeka, koja je na pocetku kao uvod dobila »Cotski spis«. Ne ulazeci u analizu svih podataka toga trebinjskog rodoslova (vidi Medinijevu raspravu i uporedi knjigu Radojkovica), moramo da se zaustavimo na njegovim glavnim sastavnim dijelovima.

Prvirn glavama Dukljanina posvetio je narocitu raspravu St. Stanojevic (Glas Srp. akad. 126). Njemu je poslo za rukorn utvrditi, da sve licnosti, koje sc spominju u pocetku Ljetopisa, stoje u direktnim vezama s Montekasinskom opatijorn, iii se sporninju u izvorima, koji su tu postali, On ka,ze, da je pisac Dukljanskog ljetopisa vjerojatno citao i upotrebio Evot sv. Benedikta, djela Pavia Dakona, Montekasinsku kroniku, a moze biti i Jordana. Osim toga on je svakako upotrebio i druge kronike, ali koje bas poirnence, nije se dalo utvrditi, »On je te.knjige mogao citati i vaditi iz njih beleske i u Montekasinskom rnanastiru i ma gdje drugdje u Italiji, ali je on takvih knj'iga rnogao naci i irnati i u nasim zemljama. U pomenutoj Chron. Mon. Cassinensis a Petro prica se, kako je I I23. god. poslan u Montekasinski manastir Savinus vir nobilissimus, Dalrnatino genere ortus, kako je on posle toga poslao u DaLmaciju tri monaha sa rukopisirna, i kako je s pristankom pape Ka1iksta (I I I9.-II24.) i dubrovackog arhiepiskopa dobio u blizini Dubrovnika Rabiata (Mon. Germ. Hist. VII, 803).« Ove vazne konstatacije zahtijevaju samo jednu primjedbu: da li je say taj rnaterijal proucio i obradio sam pisac Dukljanskog ljetopisa ili je ovaj prirnio to gradivo vee u obliku

jednog djela, rnozda izradenog u Montecassinu i donesenog u Dalmaciju bas od tri spomenuta monaha II23. godine. Istrazivanja ]. Rusa, upotpunjena od njegovih kriticara, potvrduju ovu pretpostavku: u prvim glavama Dukljanina svakako irnarno podatke preuzete iz nekog spisa, osnovanog na izvornorn materijalu iz doba seobe Gota. Kako je ria vedeni kronoloski podatak 0 vezama nasih krajeva s montekasinskim sarnostanorn vrlo sugestivan, moglo bi se sa znatnom vjerojatnoscu pretposta viti, da je prerada tog montekasinskog »Gotskog spisa« u hrvatskim krajevima postala u dmgoj cetvrtini XII. vijeka, i da je prerna tome u doba Dukljanina predstavljala neke ruke knjizevni novitet.

Da li je sam Dukljanin iskoristio ovaj spis, stavivsi ga u konacnoj kompilaciji ispred »Trebinjske kronike- iii ga je vee dobio u prcradenom obliku u sastavu tog »Trebinjca«? Medini uvjerljivo dokazuje, da u jezionom pcgledu prve glave nose posebno obiljezje, koje upucuje na njihovo zasebno porijeklo, ali opet sacinjavaju cjelinu s citavim prvim dijelom kronike, ako se uporede s trecim, bas dukljanskim dijelom. Ako je to tako, onda bi tirehalo zakljuciti, da je »Trebinjski rodoslov- dobio »gotski uvod- prije nego sto je usao u Dukljaninovu kompilaci ju,

Gorski je uvod vezan sa slavenskorn kronikom opaskom u V. glavi »Gothi qui et Sclavi- vjestackcm identifikacijom, koja je dobila naziv »Gotornanija«. Nerna sumnje, da je ovo naziranje knjizevnog porijekla, jer pretpostavlja neko poznavanje balkanske povijesti u doba seobe naroda. Izvor je Dukljaninovoj »gotornaniji« bizantski obicaj nazivati barbarske narode irnenirna onih plernena, koja su stanovala na istom teritoriju u klasicno doba, Sisic misli, da se prvi trag identificiranja Gota sa Slavenirna nalazi u prvobitnom zivotopisu splitskog patrona sv. Dujma iz IX.-X. vijeka. Radojcic je, naprotiv, uvjeren, da je ovu identifikaciju ucinio tek preradivac ovog zivotopisa, uceni Adam Parizanin, i to prema shvacanju dalmatinskih Romana u XI. vijeku, da su Slaveni isto takvi heretici, kao sto su hili Goti. Od tog doba utvrdilo se misljenje, da su Goti heretici i gruba celjad, pa je izraz »Got« postao izrazom najvece prostote i surovosti. Kod Dukljanina se ovaj smisao imena Goti spojio s bizantskom tendencijom, da se narodi zovu imenima klasicnih plemena (Slavia VIII). Moramo spornenuti opasku Radojkovica, da kod Dukljanina izraz Goti nema i ne moze imati pre: zriv smisao heretika, jer u naslovu svog djela citavu svoju drzavu »Regnurn Sclavof\.lJ~"« identificira s Gotima, i da kod njega to ime ima isto znacenje kao i kod Tome Splicanina:

Slaven a, koji su od sv. Metodija poimili krscaski nauk i slavensko pismo.

Prelazeci na slavensku povijest u prvom dijelu Dukljanina morarno konstatirati, da je po kompoziciji ovaj dio kronike sasvim nalik na druge ljetopise: mrsavi podaci s rijetkirn opsirnijim umecima iz slucajnih pisanih izvora i narodne tradicije postaju prema kraju opsirniji i knjizevno zanimljiviji. TeSko je toano razluciti, Sto sve je bilo urnetnuto u osnovni vladarski katalog istom prilikom konaOne prerade, od onog, sto se nalazilo u prvobinom tekstu, a joS je teze odrediti porijeklo svakog od tih podataka. Ima nekoliko mjesta, gdje su takvi urneci ocigledni. To su podaci 0 Bugarima, 0 osnivanju Dubrovnika, () borbama s Madarirna, 0 saracenskoj najezdi na J adransko prirnorje i t. d. Bilo je sigumo pojedinih ljetopisnih biljeZaka, kojih je tragove Sisic vise puta mogao konstarirati, a mi smo ih naveli u prirnjedbama. Svakako, ovi rezultati Sis,iceva istrazivanja mnogo dizu vrijednost djela i pojacavaju vjerodostojnost pojedinih njegovih podataka. Nekoliko odlomaka, koji se ocevidno oslanjaju na zasebne izvore, zasluzuju narocitu paznju.

To je u prvom redu prica 0 doseljenju Bugara, kojorn bas pocinje slavenski dio »Trebinjca- (gl. V.), a koja citavim nizom svojih podataka upucuje na jedan zaseban stariji izvor. Njegove ocevidne tragove Sisic je nasao kod bizantskog historicara XIV. vijeka Nicifora Gregore, a i u glosama u slavcnskom prijevodu kronike Konstantina Manasa, Taj je prije-

29

vod nastao u XIV. vijeku, ali sve te glose ne teku dalje od propasti Samuilova carstva (1018.), te upucuju na pretpostavku 0 nekorn spisu bizantskog postanja, najkasnije iz prve polovice XII. vijeka, koji je sluzio izvorom i popu Dukljaninu i Manasovu glosatoru (Sisie

146-149). -

Drugi vazni izvor, kojirn se sluzio prvi dio kronike za VIII. i IX. glavu, jesu Panonske legende 0 sv. Cirilu i Metodiju, Iz Cirilova zitija uzeti su podaci 0 njegovu porijeklu iz Soluna, 0 propovijedi u Hazariji, 0 vezama 5 papom, 0 stvaranju slavenske azbuke, putovanju u Rim i prolazu kroz zemlju kneza Kocelja. Samo ljetopisac nije jednostavno preuzimao podatke iz Konstantinova zitija, vee ih je preudesavao prema svome cilju: na prirnjer, promijenio je Kocelja u jugoslavenskog vladara Svetopeleka - Budimira. Pored toga pisac je jamacno poznavao i zitije sv. Metodija, jer je odande preuzero ime Svetopluka (=Svetopelek), a mozda i podatak 0 zakonskom zborniku »Metodios«, pod kojim bi se u tom slucaju trebao razumjeti Metodijev prijevod Nomokanona koji je spomenut u Metcdijevu zitiju (kako to misli Kostrencic), ako to nije kod Dukljanina glosa XIII. vijeka (kako to drZi Sisie).

Pitanje 0 misterioznorn Metodiosu (vidi razlicita rumacenja kod Sisiea) jedno je od najvaznijih pitanja u problematici Dukljaninovih izvora, jer se pisac kronike direktno poziva na njega kao na izvor svih podataka 0 radu Svetopelekova sabora i 0 njegovim drzavnopravnirn i crkvenopravnim odredbama: »Multas leges et bonos mores instituit, quO's qui velit agnoscere, librum Sclavorum qui dicitur Methodius legat, ibi reperiet qualia bona instituit rex benignissimus « - kaze IX. glava latinske redakcije na kraju izvjdtaja 0 radu kralja sa saborom; »i mnoge dobre zakone posta vise, ke bi mnogo govoriti. Da, ako tko hoce napuno znati naredbu, ku ucinise i mejase kudiposta vise i zemljam imena, vazmi knjige ke pri Hrvatih ostase i pri njih se nahode, a zovu se Metodios« - stoji u hrvatskoj redakciji. Treba konstatirati dvije stvari, Prvo - da se podatak 0 knjizi Metodios nalazi u svim sacuvanim redakcijama i varijantama, te srvara utisak, da bi morao potjecati iz originala, Drugo - da navedeni citati latinske i hrvatske redakcije nisu identicni po sadrzaju: prvi se cdnosi na zakonodavnudjelatnost kralja, drugi na odredbe Duvanjskog sabora. Ako je tocnija latinska verzija, onda je zaista najvjerojatnija hipoteza M. Kostrencica, da je za nju mogao posluziti izvorom Metodijev Nomokanon nacinjen u doba kneza Svatopluka, mozda uz pretpostavku A. Solovjeva (Predavanja iz historije slovenskih prava, Beograd 1939, 85), da su pri kraju rukopisa Metodijeva Nomokanona bili mozda dodati i neki rnjesni zakoni stvoreni na saboru, kao Sto na primjer Ruska pravda obicno dolazi pri kraju ruskog Nomokanona, Ako je zaista u Duklji postojaotakav rukopis Nomokanona, koji je pri kraju mozda sadrZavao i podatak 0 njegovu postanku u doba kneza Svatopluka, mogao je iz toga pisac kronike zakljuciti, cia je Svatopluk bio dalmatinski vladar, i vezati za tog vladara-zakoncdavca rekonstrukciju 0 stvaranju drzave, t. j. 0 pokrStenju naroda, kraljevom krunjenju, i uredenju administrativno-vojnog sistema i organizacije crkve.

Manje vjerojatna cini nam se hipoteza 0 vecoj tocnosti hrvatske redakcije. Ako se uzme, da je ova tocnija, morala bi se prihvatiti pretpostavka 0 postojanju bas nekoga narocitog pravnog spornenika s aktirna Svetopelekova sabora. (To su uostalom zastupali Subotic, Ljubic, Crncie, Jelie, Mazuranic, Klaie i dr. lsp. A. Dabinovic, Hrvatska drzavna i pravna povijest I, Zagreb 1940, 26-27, gdje se razvija Klaiceva prerpostavka, da bi Methodios imao znaciti priruonik iii zbirku razlicnih propisa, naredaba i listina, koji su imali vrijediti bas za neki odredeni kraj a to je bila Svetopelekova drzava, Medu tim propisima trebali da budu propisi prihvaceni na saborima, i »to valjda bas na Duvanjskorn polju«.) Ako je takav spomenik u Dukljaninovo doba postojao, ond a ga je svakako kronika temeljito preradila, jer niti je ikada postojala takva Svatoplukova iIi Budimirova jugoslavija, kako je riavedeno

30

,

u IX. glavi, niti tarno prikazana crkvena organizacija, niti je mogao postojati akt 0 drzavnoj radnji politicke podjele Dukljaninove utopisticke jugoslavenske kraljevine na one historijske oblasti, koje su postojale u XI. vijeku, a koje nisu postale feudalnom dezintegracijorn teritorija i vlasti jednog imperija, nego bas obrnutim procesom postepene integracije plemenskih teritorijalnih jedinica. Klaic u svom clanku »Narodni saber i krunisanje kralja na Duvanjskom polju- (Zbornik Marice Hrvatsk e 0 tisucoj godisnjici Hrvatskog kraljevstva, I 92 5, 3-I8) branio je vjerojatnost sabora, ist icuci konstataciju Rackoga i Kostrencica, da Dukljaninov opis odgovara onome, $to mi zn amo 0 sastavu i radar takvih sabora, Taj argumenat, razumije se, nije.mjerodavan, jer je i jedna rekonstrukcija iz XII. vijeka mogla da nacrta sliku sahara sarno u realnirn historijskim crtama svoga vremena, a mi ne znamo lIlista pouzdano, da li su postojale velike razlike u organizaciji narodnog sabora izrnedu X. i

XII. vijeka. -+.

Medutim, bio taj saber ili ne bio, mora se pretpostaviti neki izvor navedenih Dukljaninovih pcdataka, jer suti podaci 0 Duvanjskorn saboru stavljeni u historijsku sredinu (pokrstenje Hrvata i prvo krunisanje njihova kralja) uz pornen niza historijskih lionosti - sv. Cirila, cara Mihajla i njegovih poslanika Lava i Ivana, te p<l!pe Stjepana i njegova legata kardinala Honorija, Osim sv. Cirila i cara Mihajla, ni jedno od tih imena ne dolazi u Panonskim legendama, pa morarno traziti jos neki drugi izvor. Navedeni se podaci ne slazu: pokrstenje Hrvata ne slaze se s prvim krunisanjem hrvatskoga kralja, a navedena imena ne dolaze u spornenicima, koji govore 0 tim vaznim historijskjm dogadajirna, Zato postoje tri hipoteze za identifikaciju »Duvanjskog sabora«. Prva, dajuci prednost podatku 0 pokrstenju u Cirilo-rnetodsko doba, stavlja taj saber u doba kneza Branimira, koji je okra 881. godine s citavirrn narodom hrvatskim presao u krilo rimske crkve (Thailozcy, Sisic). Druga, isticuci prvo krunisanje hrvatskog kralja istovjetuje D ukljaninov Svetopelekov sabor s krunisanjem kralja Tornislava (Kukuljevic, Smiciklas, Klaic). Treca, na temelju spomenutih prosopografskih podataka prenosi saber i tadasnje hrvatsko-bizantsko-rimske veze u doba kralja Petra Kresimira IV., i to 1057. godine, kada u kolovozu pada vladanje pa"pe Stjepana IX. (X.) i cara Mihajla Stratiotika (22. VIII. I056.- 30. VIII. I057.), a u koje doba nalazimo u Dalmaciji bizantske cinovnike, protospatara i katepana Lava (1067. i I069.) i spatarokandidata Ivana (u Zadru I076. god.). (1. jelic, Duvanjski saber, Vjesnik hrvatskoga arheoloskoga drustva, nova serija X. I908-9, I35-145).

Ova posljednja hipoteza, koja je jedina zasnovana barem na nekirn konkretnim identifikacijama, nije naisla na priznanje, jer u jednu ruku direktno protivurijeci podacirna 0 prvom krstenju i p.rvom krunisanju, i jer u drugu ruku navedeni prosopografski podaci nisu sigurni, Ni Lava, ni Ivana, pa ni kardiriala Honorija nema u hrvatskoj redakciji, pa ih stoga Sisic odrjeiito proglasuje za kasnije interpolacije. Narocito ga u tomu uvjerava podatak 0 legatu kardinalu Honoriju, jer takvog dostojanstvenika on nije nasao ni ru jednoj zbirci regesta papinskih isprava do I304. godine; zatirn izraz »coronatus more Rornanorum regum« nije meguc prije XIII. vijeka, kao ni recenica »qui vero aliter faceret,regiam cor on am offen deret«, a ni izricaj »vicarius apostolicus« nije moguc prije XII.-XIII. vijeka. Navodeci tekst iz Tome arhidakona 0 krunisanju srpskog kralja Stefana Prvovjencanog od legata pape Honorija III. g. 1217., Sisic drZi, da je taj podatak posluzio izvorom za Dukljaninovu glosu 0 kardinalu Honoriju. Na drugoj strani ne srnije se previdjeti Crnciceva prenpostavka, da je ime Honorija moglo u hrvatskoj redakciji izostati .grijeSkom (»najbne da je »Honoriumprocitao »unum« - »jednoga gardinala«), jer sam podatak 0 kardinalu dolazi u hrvatskoj redakciji na istirn rnjestima kao i u latinskoj (u pasusu 0 dclasku papinskog legata i u podatku 0 krunisanju). Druga primjedba: navedena glosa 0 Honoriju ne objasnjava pitanje 0

31

,

Lavu i Ivanu, te bi za njih trebalo traziti drugi izvor interpolacije, a takvo obilje sitnih interpolacija rie cini re vrlo vjerojatnim.

Zato mi se opet cini najboljim traziti porijeklo svih tih podataka u onom istorn izvoru, na koji se sam Dukljanin poziva u IX. glavi - u tajanstvenom Metodiosu. Taj je Metodios mcgao biti bilo pravni spornenik (Metodijev Nomokanon s dodatkorn nekih odredaba, mozda iz vremena cara Mihaila Srrationika i pape Stjepana IX., na prirnjer s nekirn dukljansko-hrvatskim lugovorom fO medama) b ilo knjizevno djelo (na pro neka izgubljcna dukljanska iii hrvatska redakoija Panonskih zitija, slicno Bregalnickoj legendi, gdje bi se mozda nalazio neki podatak 0 Svatoplukovu saboru u doba pape Stjepana VI., s kojim jc Svatopluk zaista stajao u vezama). Na temelju tih podataka, povezanih s maglovitom tradicijom 0 pokrstenju Hrvata u doba slavenskih apostola i s priblizno poznatim podacima 0 prvorn krunisanju hrvatskog kralja, izradio je kronista sliku historijske pozadine za svoju drzavnopravnu i crkvenopravnu rekonstrukciju, udesenu prema potrebarna i crkveno-politickima ,intencijama Barske crkve u sredini XI L vijeka.

U problematici izvora za prvi dio Duklj aninove kronike vazan je jos posljednji veci stavak - gl. XXII.-XXVII. - gdje dolazi prica 0 Radoslavu, Caslavu, Tihornilu i BeliPavlirniru. Iako su svi ti vladari po vezaui genealoskom vezorn i postupnojcu vladanja.ripak ne rnoze biti surrmje, da su to razlicite price i da je jezgra tih prica u narodnorn predanju, odnosno u knjizevnim legendama nastalim na njegovoj osnoyi, =_

Najprije treba konstatirati cinjenicu, koju je, po 11a~~~ rnisljenju pouzdano utvrdio sisic: da se u XXIII. glavi radi 0 historijskom srpskom knezu Caslavu iz sredine X. vijeka, jer su njegove borbe s Madarima dobro lokalizirane i jer je u tom odlomku spornenuto ime rnac1arskog vojvode Kys-Chys, dobro poznato u madarskoj historiji.j Mnogo je problematicnije pitanje njegova toboznjeg oca Radoslava, jer je srpski istoimeni vladar, prema Porfirogenetu, zivio na prijelazu iz VIII. u IX. vi jek , i jer bi otac caslavov trebao da bude Klonimir. Prema tome u prici 0 Caslavovoj pobuni protiv oca sigurno prelazimona teren legende, koju Sisic prema njezinim elementima karakterizira kao Iegendu dukljanskog postanja i kao »didaktiono-moralni primjer, Sto ga je rimsko svecensrvo dukljanske.idieceze iznosilo pred narod u propovijedima, da pokaze, kako Bog kazni zlo, a nagraduje dobro«, Upozoravajuci na to, da su ovdje i irnena vladara i predrnet pobuna i progona mogli da budu uzeti iz opceg historijskog parncenja narodnog, Sisic zakljuc uje, da je to »sarno kostim inace izmisljena dogac1aja, a ne konkretni historijski Iakat«. N e ulazeci u pitanje historijske vjerojatnosti sadrzine tih prica, stavit cerno opasku, da je, po nasem misljenju, ova legenda ili njena his torijska jezgra, prije nego sto je usia u Dukljaninov ljetopis, vee postojala u knjizevnoj obradi, Za to govori say onaj historijski i lokalni »kostim«, u kcme ona dolazi u ljetopisu,

Isto se sa jos vecom sigurnoscu moze reci za pricu 0 Radoslavljevim nasljednicirna, rimskim gojencima Petrislavu i njegovu sinu Pavlirniru-Belu, utemeljitelju Dubrovnika i pobjeditelju raskog velilkog ~upana Ljutomira. Upozoravajuci aia Porfirogenetov podatak 0 Belu trebinjskom iz prv,e polovice IX. vijeka, Sisic ka~e, da su se u Dukljaninovu Belu-Pavlimiru splele u jednu ilicnost legendarni osnivac Dubr ovnika s trebinjskim historijskirn knezorn i u jednu pricu dvije legende dubrovackog i trebinjskog postanja (Sisic 442). Jezgru »dubrovacke legende« nalazimo vee kod Porfirogeneta, koji prica 0 osnivanju Duhrovnika po 1seljenic~ma iz porusenog Epidaura. Ako bi se pokazala ispravnom Medinijeva hipoteza, da U osnovi dubrovackog anonima leZi neka dubrovacka kronika i,z pocetka IX. vijeka, gdje se vee nalazila legenda 0 osnivacu Dubrovnika, time bi se definitivno ,rijeSilo podrijetlo ovoga Dukljaninova stavka, ali i bez toga citav oblik price, koji toliko odskace od ostalog ljetopisnog stila s lokalizacijom pojedinih momenata, etirnoloskim turnacenjima Lauzij-Raguza, pa i

I f

32

;. I i

i

I I

t

umetmrtom ljetopisnom biljeskorn 0 saracenskom pustosenju obale, odaje njezinu prethodnu literarnu obradu. Ne slazemo se s Medinijevom hipotezom 0 interpolacijarna XIV. vijeka u doticnim glavama, jer u jednu ruku argumenti za to - odsustvo imena Pavlimir kod kasnijih dubrovackih pisaca, Sava kao granica izrnedu Srbije i Ugarske i t.d. - ne cine se dovoljno uvjerljivima, a u drugu jer bi izdvajanje tih toboznjih interpolacija iz sadahijeg teksta iznakazilo njegovu sadrzajnu cjelinu do nemogucnosti.

Ne ulazeci u analiza drugih podataka, koji bi nas uputili na izvore prvog dijela Dukljanina, rnoramo jos jednom pcdvuci cinjenicu njegova slozenog sastava: na okosnicu nekog, valjda trebinjskog, rodoslova X. vijeka nado dan je »gotski uvod«, te su umetnuti veci stavci - izvod iz Panonskih zitija, velik odlomak 0 Duvanjskom saboru, legende 0 Radoslavu i Pavlirniru i dr. te citav niz historijskih podataka pozajmljenih iz ljetopisnih biljezaka. Jedan od tih umetaka - crkveni katalog u IX. gla vi - nesumnjivo svjedoci, da je na vedena prerada nacinjena u sredini XII. stoljeca, a nekoliko indirektnih kronoloskih biljezaka 0 vezama Dalmacije s Montecassinorn 1123. go dine, podaci 0 Bugarima u vezi s glosama Manasijina prijevoda, pozivanje na Adarna Parizanina kao zacetnika »gotornanije- - priblibvaju nas navedenom daturnu.

Ako je ispravno datiranje postanka prvog dijela kronike istim vremenom, kad je postalo i cit avo djelo, mora se naci neko turnacenje, kako bi se to dalo sloziti s utvrdenorn cinjenicom zasebnog postanka sastavnih dijelova Dukljanina: isticern jos jednom roenost i pouzdanost Medinijeve jezicne analize. Cini se, da hi se objasnjenje moglo dobiti same pretpostavkom, da je hirna potreba sastavljanja takvog djela u vezi s borborn za uspostavljanje metropolije, koja je bila ukinuta 1142. godine, ponukala gradske starjesine i crkvene vlasti, da povjere nasem prezbiteru, koji se rnozda vee ranije bio dao ria pisanje slavenske dukljanske kronike, da sastavi takvo djelo, a ovaj je podijelio posao na dvojicu svojih rnladih kolega iii ucenika, koji su u to doba obieno pomagali svojim »starcirna- u njihovu knjizevnom radu. Svaki je imao za podlogu neko gotovo djelo: sam prez biter valjda svoju raniju slavensku kroniku Duklje, drugi - zitije sv. Vladimira, a treci - »Trebinjski rodoslov«, koji je zahtijevao temeljitu obradu. Konacnu je redakciju, valjda, izvrsio sam prezbiter, kojom je prilikom, vjerojatno, unio neke izmjene u izradene sastavne djelove.

U vezi stirn morarno da se osvrnerno Q na pitanje »hrvatske redakcije«. Kao ~to je receno, jezik i rjeonik sacuvanoga hrvatskog teksta upucuju najranije na XV. vijek. Medutim pornenuti poljicki zapis iz XIV. vijeka, koji navodi podatke iz hrvatske redakcije, dao je Sisicu pravo datirati postanak te prerade XIV. vijekom, kad je neki svecenik u okolici Splita preveo iz Ljetopisa onaj dio, koji se po njegovu rnisljenju odnosi na hrvarsku povijest, i nadopunio ga podatkorn 0 kralju Zvonimiru, vezavsi ga za raniju genealogiju dvojicom izmisljenih kraljeva. Treba primijetiti, da na vedeni poljicki zapis daje tek terminus post quem non i da ne iskljucuje rnogucnost postanka osnovnog predloska u mnogo ranije doba. Kukuljevic ga je datirao cak XII. vijekom. Medutim, bilo je izreceno rnisljenje i U obrnutom odnosu izmedu hrvatske i sacuvarie latinske redakcije. Tako je L. j'elic u spomenutom clanku 0 Duvanjskom saboru (Vjesnik Hrv. arh. drultva, Nova serija X., Zagreb, 1902, 135) tvrdio, da je hrvatska redakcija postala prije latinske, koja da predstavlja njezinu preradu, a u novije doba je Medini iznio hipotez u, da se u hrvatskoj redakciji saeuvao stariji tekst, koji djelimice predstavlja izgubljenu Trebinjsku kroniku, Ma koliko su pojedini njegovi argumenti sugestivni, treba ipak istaci, da se opis Duvanjskog sabora s podatkorn 0 crkvenoj podjeli Dalmacije izrnedu Splita i Bara (iako bez navoda njihovih sufragana) nalazi i u hrvatskoj kronici, a to se tesko dade prorumaciti bez veze s pitanjern barsko-dubrovadke borbe, Ali ista hipoteza mogJa bi da bude postavljena u malo izmijenjenom obIiku: nije

"

.,

:~I

"

.i

33

iskljuceno, da je u hrvatskoj kronici sacuvana prvobitnaredakcija prvoga sastavnog dijela Dukljanina, nadopunjena u XIV. vijeku poda cima 0 tri hrvatska kralja i znatno preradena prilikom sastavljanja Dukljaninove kompilacije,

Dok prvi sastavni dio pokazuje takvu slozenost svog sastava, sasvirn drugi utisak stvaraju dva ostala dijela Dukljaninova spisa, Drug i dio obuhvata sarno jednu, i to opsirnu XXXVI. glavu, koja predstavlja preradu »zitija« sv. Vladimira Dukljanskog. Sam pisac na kraju te glave upucuje citaoce na zivotopis sv eca, a i citava glava 0 sv. Vladimiru cijelirn svojirn duhom i stilorn cini utisak jednog »zitija«. Sisie doduse smatra zakljucne rijeCi 36. glave za glosu, jer tih rijeci nema kod Orbinija, i ne vjeruje u postojanje Vladimirova »zitija« u doba, kad se sastavljao Ljetopis. On upozorava, da u toj glavi imamo trezveni stil historijskog pricanja; da se sacuvani tekstovi »zitija« odnose na kasnije doba, i da Zeta nije bila srediste slavenske knjizevnosti, gdje bi takvo »zitije« moglo da nastane, Medutirn ja se u ovorn pitanju potpuno slaiern s N. Radojcicem, da trezvenost prikaza 36. glave bas govori za njenu hagiografsku starinu (isp. Panonska zitija), jer su tek kasniji hagiografi kitili svoje legende, Naprotiv sve starije legende odisu intimnorn jednostavnoscu kao i ova. Ona je vjeran odraz izgubljenog zivotopisa sv. Vladimir a, koji je jamacno postojao, Sto se pak tice prigovora 0 nepostojanju zetskog knjizevnog srediSta u to doba, - baS sam Ljetopis dokazuje, da je knjizvenost u Zeti postojala (isp. Slavia VIII.), a sacuvan je i jedan divan spomenik - Miroslavljevo evandelje iz malo kasnijeg doba, koje je rnoglo da nastane sarno kao kulminacija jednog duzeg razvoja bas te zet sko-humske knjizevne skole. (isp. A. Belie, Ucesee sv. Save i njegove skole u stvaranju nove redakcije srpskih cirilskih spomenika, Svetosavski zbornik I., Izd. Srp. akad. 1936, 211-217 i novo djelo L. Mirkovica Miroslavljevo evandelje. Posebno izdanje Slip. akad, nauka, Beograd 1950.)

Treci dio je pravi Dukljanski ljetopis, koji obuhvata posljednje stoljece od oslobodenja Zete pod Vojislavom (koga u kronici nalazimo pod imenom Dobroslava) do zetsko-raskog sukoba u sredini XII. vi jeka, kad je d jelo za vrseno. Za ova j dio nisu pronadeni izvori, kojima se Dukljanin sluzio, te je to prerna Jir,eceku., »po skaskarna i pricama sastavljena historija dukljanskih vladalaca X.-XII. vijeka«, Sisiceva historijska analiza sadrzaja tog dijela utvrdila je veliku vjerodostojnost mnogih podataka, narocito onih iz XII. vijeka, stQ nas svakako upucuje ne sarno na »skaske i price«, vee i na dokumentarne izvore. Radojcic je upozorio na jednu vrstu takvog gradiva, i to vladalacke povelje, koje se izricito porninju u 38. i 39. glavi. Bilo je, sigurno, i drugih, kao »pomenika- 'U biskupskoj crkvi u Baru iii u samostanu sv. Sergija i Baka, gdje su se po rijecima ljetopisa sahranjivali kraljevi; bile su, valjda, i one pismene poruke, 0 kojima govori ljetopisac, a koje bi trebale da se cuvaju u kraljevskom arhivu; bile su ljetopisne biljeske mozda na koricarna rukopisa u barskim crkvenim knjiznicama. Ali je nesurnnjivo, da se bas na ovaj dio odnose rijeci predgovora 0 pisanju prema usmenorn pridanju oeeva i vremesnih staraca - zivo usmeno predanje i us:ko s njim vezana tradicija legende i narodne pjesme, V. Jagic je narocito isticao ovaj posljednji elemenat u sastavu kronike srnatrajuci cak, da Dukljanski ljetopis zauzirna »vaznije mjesto u historiji nase knjizevnosti, imenito narodnoga pjesniitva, kao literarni spomenik, nego li kao dokurnenat historijski- U njoj narn se sacuvalo najstarije izravno svjedocanstvo 0 davnasnjem pjevanju i pricanju nasega naroda, Dakako, ovaj tekst, Sto ga danas u kronici imamo, bilo u starijoj latinskoj formi, bilo u novijoj hrvatskoj redakciji, nije vece poezija, nego kompiIacija knjizevna, ali posljednji izvor te kompilacije bijahu bez sumnje vecim dijelorn narodne pjesme i narodne pripovijetke. Njihove krasote one pojimase doista onaj ozbiljni monah iIi prezbiter, koji se negdje prvi na to dao, da hi iz pjevanja nasega naroda o junackih banovih, knezovih i vojevcdah sastavio spomenik knjizevni u formi ljetopisa, i

..lI

I

j

34

za to izvuce kao suhoparni ljetopisac, po nacelih radasnjega obrazovacnja, puka imena i nekoliko dogadaja s ocevidnim nastojanjem, koje sa svijem p6Lici na 'karakter 'kronografije bizantinske, kako bi citavu onu gomilu narcdnih juna:ka, njegovijeh toboznjih kraljeva, strpao po pravilih genealogije u svezu rodbinsku. Nu mi, kojima je osvujetljen smisao za narodnu poeziju, koji rado prisluskujemo tajnam pjesnicke naravi svojega naroda te se nasladujemo njezinorn divotorn, naci cemo bez velike muke i u tom porusenorn danasnjem obliku kronike dukljanske oei,oijeh tragova narodne poezije i narcdnoga pricanja«. (V. Jagic, Historija knjizevnosci naroda hrvatskoga i srpskoga. Krij. prva: Starodoba. Zagreb 1867, I 13; citira Sisic 35)). Sadasnje je istrazivanje u mnogorne promijenilo navedeno naziranje na historijsku vrijednost veceg dijela kronike, ali je nesumnjivo tocno, da je pisac crpio i iz riarodne legende i pjesme, te da je na pojedinirn mjestima uekivao ovu tradiciju u pricanje o stvarnim povijesnirn dogadajima.

*

Znacajan kulturni jubilej - Soo-godisnjica postarrka ovoga najstarijeg sacuvanog jugoslavenskog historijskog djela - potakao nas je, da predlozimo Matici Hrvatsko j toliko zasluznoj za prosvjetu ove zemlje izdanjem rnnogobrojnih naucno-popularnih radova, da objavi Ljetopis popa Dukljanina u obliku prikladnorn kako za siroku citalacku publiku, tako i za potrebe skole: osnovni latinski tekst s modernim prijevodorn i s tekstom hrvatske redakcije, te s komentarom neophodnim za razurnijevanje spornenika. Moji drugovi, prof. Stjepan Mencinger i prof. Vjekoslav Stefanic nastojali su, da prijevod bude u jednu ruku tocan, a u drugu knjizevno dobar, vodeci racuna 0 drevnorn stilu spornenika, koji se ne smije ni u modernom prijevodu izgubiti,

U pogledu teksta, ovo se izdanje oslanja na posljednje, t. j. Sisicevo naucno izdanje iz god. 1928., koje je s najvecom savjesnoscu priredeno na podlozi sacuvanih rukopisa. Postojanje ovog odlicnog rada dalo nam je pravo, da ne donosimo ponovno sve cetiri varijante spomenika, vec da se ogranicimo sarno na osnovnu latinsku redakciju i na osnovni tekst hrvatske redakcije; u primjedbama donijeli smo znatnije razlike prema Orbinijevu talijanskom prijevodu i prema Marulicevu latinskorn prijevodu hrvatske redakcije, ukoliko one mogu utjecati na intenpretaciju izvora. Kod izdanja nismo se slofili s pojedinim Sisicevim ispravcima, te smo se tu vratili obliku originala.

U komentaru smo nastojali da navederno u prvorn redu identifikacije licnih i ubikacije geografskih imena koje su prihvacene u nauci; da upozorirno na podatke drugih izvora, koji mogu bilo da potvrde Dukljaninove vijesti, bilo da ih u nekoj rnjeri rasvijerle; na koncu da upozorimo na gledista nauke prema tim podacima. Taj je kornentar u najvecoj mjeri izraden na podlozi Sisiceva komentara uz dodatke, koje pruzaju posljednja naucna ispitivanja izasla poslije Sisiceve knjige, Drzimo, da ce raspored korncntara uz rekst biti od koristi ne sarno za lakse citanje i razumijevanje spomen ika, nego i za njegovu naucnu obradu, i to time, sto ce tocnije fiksirati svaki podatak u problematici ovog izvora,

U Uvodu stavili smo sebi tri zadatka: da damo sirok.oj citalack.oj publici opce podatke a spomeniku, njegovim redakcijama i problematici (prvenstveno na podlozi Sisiceve rasprave uz njegovo izdanje Dukljanina); da upoznamo cita.oce s naucnom Iiteraturorn, kcja se poslije Sisica bavila problernatikom spomenika; da iznesemo svoje zakljucke, koji su se nametnuli proucavanjem spomenika i literature 0 njernu, narocito u pitanju kompozicije i izvora kronike. Nadamo se, da ce ovi zakljucci, ukoliko unose nesto novo u proucavanje spomenika, bar ern tocnijim Fiksiranjern problema, biti od koristi i za buducu naucnu analizu Dukljaninova I jetopisa.

35

Na koncu slobodni smo izraziti nadu, da i nas prijevod djela ne ce biti bez naucne koristi, jer svaki prijevod drevnog spomenika ujedno je i njegova naucna interpretacija. Ta interpretacija, u vezi s novim gradivom i pod dojmom novih pogleda, mora uvijek da donosi nesto novo. Time ona gradi novu stepenicu u n aucn oj rekonstrukciji zivota prohujalih stoljeca, u slikanju postepenih etapa historijskog razvoja drustva, u trazenju onih konkretnih realnosti, koje jedine mogu da pruze naucnu podlogu za izgradivanje sirih sintetickih sociolosko-historijskih koncepcija i za pronalazenje zakonitosti u Sarenilu drustvenog zbivanja,

U Zagrebu, 9. listopada 1949.

v. Molin

I

I

LJET'OPIS

TEKSTOVI

Latinsk] tekst (5 lijeve stranc) i »hrvatska kronka« (dolje) Stampaju se prema S;sicevu izdanju sa OV;[n izmjenamar

I. Mjesta koja je Sisic srnatrao interpolacijarna i Sta:mpao petitorn, Stampamo obicnirn slogom (da ne bi eitaocu sugerirali zakljucke, koh nisu sigurni), ali jc Sisi'cevo rnisljenje uvijek istaknuto u biljeSci ispod teksta.

2, Isto tako u latinskom tekstu izostavljen je kurziv, koji je Sisic upotrcbio za svojc ispravkc pojed.nih rijeei; ove su ispravke navedene u biljdkama.

3. Ostavljenc su uglate zagrade, u kojima stojc dopune, koje je Sire u svom izdanju ucinio bilo prema Orbiniju bilo prema svojirn kombinacijama.

4. Pojedine ispravke u inrerpunkcij., koje sc nama c;n:le occvidne, irnaju u biljeskama napo:n:nu 0 interpunkcijj S:~iceva izdanja. Nismo u biljcskarna n vodili pojedine Stamparske grijeske, koje su izmaklc SisiCevoj paznji (na pro viribis mjesto vioibus ird.), a koje smo ispravili,

5. U sadasnjcrn prujcvodu (dcsni stu pac) sravljene su kurzivom u obicne zagrade idenrifikacije i ubikacije Eenih i rnjesnih jrnena.

6. U biljeskama upotrebljene su oznakc: L - latinska redakcija, 0 - Orbibi, H - »hrvatska kronika«, M - Marulic i S - Sisic.

t

Auctor ad lectorem.')

Rogatus a vobis dilectis in Christo fratribus ac venerabilibus sacerdotibus sanctae sedis archiepiscopatus Dioclitanae ecclesiae, neenon et a pluribus senioribus, maxime a iuvenibus nostrae civitatis, qui non solum in audiendo seu legendo, sed [etiarn] in exercendo bella - ut iuvenum moris est - delectantur, ut »Libellum Gothorum«, quod latine »Sclavorurndicitur »regn'l.lm«, quo omnia gesta ac bella eorurn scripta sunt, ex sclavonica littera verterem in

~:

Pisac citaocul)

Zamoljen od vas, u Kristu ljubljena brace i casni svecenici svete nadbiskupske stolice Dukljanske crkve, kao i od mnogih staraca, a najvise od omladine nasega grada (Sara), koja se nasladuje - kako to biva kod mladih ljudi - ne sarno slusanjern ili citanjem 0 ratovima, vee i ucesrvovanjem u njirna, da prevedem sa slavenskog jezika na latinski spis 0 Gotima, sto se latinski zove Regnum Sclavorum, u kojem su opisana sva djela i ratovi njihovi, iako sam (ouim radom) svoju starost opteretio, ipak sam se potrudio, prinuden bratskom ljubavlju, da udovoljim va~oj zelji. Ali neka nitko od citalaca ne pomisli, da sam napisao rna Sta drugo, osim onoga sto sam [citao]2) i Cuo pricati od nasih otaca vremesnih staraca kao pravu istinu.

latinam, vim inferens meae ipsae

senectuti, vestrae postulationi, fraterna coactus charitate, parere studui. Verum ramen nulIus legentium credat, alia me scripsisse praeter ea, quae [legi et]") a patribus nostris et antiquis senioribus veridica narratione referre audivi.

1) Hrvatska redakcija (H) rnjesto uvoda ima invokaciju: .U ime Boga s v e m o g u c e g a tVof.ca neb a i z e m 1 j e«, Kako Marulicev larinski prijcvod (M)izostavlja te rijeci, 5·i~ic (5) ih drz.~ Kalcticevim pripisom. Medini to smatra bezrazloznirn, i to zbog toga stO Marulic izostavlja i vuse drugih pasusa, jer on ne daje tocan prijevod hrvatske rcdakcije, vee slobodniju preradu.

2) 5 dodaje prema Orbiniju (0), gdje stoji c h c Ie s s i.

39

I. Regnante in urbe Constantinopolitana") irnperatore Anastasio, qui se et alios multos Eutychiana haeresi maculaverat, Romae vero praesidente Gelasio papa, eo tempore praeclaruerunt [multa sanctitate]') in Italia Germanus [Capuanus J5) episcopus et Sabinus Canusinae") sedis episcopus atque venerabilis vir Benedictus apud Cassinum rnontem,") exiit quoque gens a septentrionali plaga, quae Gothi norninabantur,") gens ferox et indornita, cui erant tres fratres principes, filii regis Svevladi"), quorum nomina sum haec: primus Brus'"), secundus Totilla, tertius vero Ostroyllus!' ).

1. Dok je u gradu Konstantinopolu (Carigradu3) vladao car Anastazije, koji bjese sebe i mnoge druge okaljao Eutihijevom herezom, a na -rimskoj stolici sjedio papa Gelazije - u to doba proslavise se u Italiji [velikom SVetoSCU]4) German [kapuanski]") biskup, i Sabin biskup stolice kanusinske"), i casni muz Benedikt sa brda Cassina") - pojavi se sa sjevernih strana narod, koji se zvahu Gotima"); bio je to divlji i neukrocen narod, kojernu su bila na celu tri brata, sinovi kralja Svevlada"), kojima su ova imena: prvome Brus'"), drugome Totila, a trecernu Ostroilo"),

1. Kraljuju6i cesar u gradi basiliji") cesarstva, u vrime u ko se bihu prosvitlili blazeni muzi Jerman biskup pristolja kapitulskoga") i pristolja Kanuzije SabinS) biskup, i tolikoje poctovani i blazeni muz Benedik blizu gore Cicilijanske pribivase, na lit gospodnjih trista i pedeset i sedarn"), i tada izide niki puk i mnostvo ljudi od istoka, ki se zovihu Goti"), ljudi tvrdi i golemo ljuti prez zakona kako divji; kim ljudem bihu gospoda tri bratinci, ki bihu sinove kralja Sviholada"), kim bratincem bise ime: prvomu Bris'"), drugomu Totila, tretornu Stroil").

II. Bris, koji bise najstariji, umrsi otac njih, sede na pristolje i misto ocevo, i poce gospodovati. Totila i Stroil a tada nrzgovorise oni dva: »Pomislimo kako s pomocju brata kralja 'Brisa i rni da bisrno gospodstvo i visoko irne dobili«. I tako sa svitom i s voljom kralja Brisa, brata svoga, skupista vojsku utom veliku i pojdosta od svoje didine. I najprvo pridosta na kraljevstvo ugarsko") ri kralja pobise i obujase kraljevstvo, I potom toga pojdose naprida i pridose u Trnovinu'") s mnostvorn velicim vojske- I izvidivsi toj kralj dalmatinski, koji pribivase u cudnom i velikom gradu Solinu, posla posle i listove kralju istrijanskomu, da hi

3) S (str. 423) oznacuje rijec basi I i j i kao interpoliranu glosu i tumaci je kao ime cara Vasilija, koje je doslo na krivo mjesto. Medini, mijenjajuci interpunkciju, misli, da to ime spada u uvodni pasus i da se odnosi na doba sastavljanja izvora. Buduci da ovdje »grad basilija« tocno odgovara latinskom »urbs Constanrinopolitana«, mislim da se ovdje radi 0 bukvalnoj transkripciji grckog izraza paa;)..,o5 n61.<.5 = slav. Carigrad, iii TO {JaaiJ.ELOV - carski dvor u Bizantu (isp, izraz Cur i a za papinsku rezidenciju u Rimu), koji se izrazi stalno upotrebljavaju u bizantskim izvorima XII. vijeka (kod Ane Komnene, Kinarna i Nikite Honijata) i koji su sigurno bili poznati na podrucju bizanrskog utjecaja,

4) S dodaje prerna O.

5) S dodaje prema 0, dok H ima k a pit U I s k 0 g a.

6) Latinska redakcija (L) ima Car u sin a c, 0 - d i Car usa, H - pogrjesno c ham i x i e, sro S ispravlja. Mjesto Sa bin H ,ima Sci; I u r, Seo S ispravlja.

7)S smatra interpolacijom podatke 0 Eutihijevoj herezi, biskupima Germanu Kapuanskom i Sabinu Kanusijskom te sv. Benediktu, a tako i datum hrvatske redakcije. Slazem se s N. Radojcicern, koji ddi ovaj zakljucak bezrazloznim. Kronicar je sam mogao da uzme navcdeni podatak iz zivota sv, Benedikra, kojirn se koristio, Sve navedene historijske licnosri spadaju u kraj V. i pocetak VI. vijeka: car Anastasije g. 49I.- 51 8., papa Gelasije 492.-496., biskup German Kapuanski 5 I6·-54!., Sabin Kanusijski 514'-556., sv. Be nedikt rod. oko 480., opat 529.- oko 543. Vidi se, da pisac nije imao pri ruci tocnih kronoloskih podataka, vee je sve te licnosti naveo kao savrernenike iz jednog djela 0 Gorima, gdj nema kronologije, a to je bas zivot sv. Benedikta, odakle je pozajmljen i kasniji podatak 0 smrti Totile prema prorocanstvu sv. Benedikta.

8) S smatra, da je pisac irnao ovdje pred ocima provalu Gota u Italiju i; Dalmaciju 490,-493. godine, j da se to pornijesalo s nckom mutnorn tradicijom 0 gorsko- bizantskom ratu.

9) L - Sen u I ad i, H - S v i hoi a d a; S ispravlja prerna O. J. Rus drzi to ime za prijevod germanskog imena Theodorik, dok A. Mayer opravdano upozorava na rusku paralelu Vsevolod.

10) Rus bezrazlozno smatra za iskvareno ime Bo ris, Mayer upucujc ne germansku paralclu Briso, Brisolf.

11) Rus upozorava na ime Osrrogothi; Mayer ukazuje na germanske paralele Ostrwilja, kao i ne neke slavenskc, ali se ipak priklanja germanskom podrijetlu imc na.

II. Itaque Brus, qui maior caeteris erat, defunctopatre sedit in solio eius regnavitque pro eo in terra nativitatis suae. Totilla vero et Ostroyllus, ut sibi magnum nomen facerent, consilio et voluntate primogeniti fracris, congregantes exercitum magnum valde et fortem, exierunt de terra sua et venientes debellaverunt Pannoniam provinciam12) et bellando obtinuerunt earn. Post haec cum valida multirudine pervenerunt in Templana'").

Tunc rex Dalmatinorum, qui in civitate magna et admirabili Salona manebat, misit nuncios et litteras ad regem Istriae provinciae, ut congregaret exercitum, quatenus insimul exirent eis obviam et defenderent se.Igitur ambo congregantes exercitum gentis suae, exierunt obviarn Gothis. Venientes itaque castrametati sunt iuxta eos. Tunc per spatium octo dierum, quia prope erant castra ad castra, hinc inde arrnati procedentes, per partes graviter se vulnerabant ac trucidabant, Octavo vero die omnes hinc inde christiani et gentiles arrnati exierunt et commissum est rnagnum praelium ab hora diei tertia usque ad vesperam. Et dei iudicio, cui nemo audet dicere, cur ita faciat, quia forte aliquod magnum peccatum Iatebat in christianis, victoriam Gothi orudeles habuerunt; ceciditque pars christianorum et interfectus est rex Istriae et

II. I tako Brus, koji je bio najstariji, sjede po ocevoj smrti na njegov prijesto i vladase poslije njega u rodnoj zemlji. Totila pak i Ostroilo, da hi se prosla vili, po preporuci volji najstarijega brata, skupise vrlo veliku i

sriaznu vojsku i izadose iz svoje zemlje, pa dosavsi u provinciju Panoniju"), savladaju je i ratom je zadobiju. Potom dcdose s jakim mnostvom u Templanu13).

Tada kralj Dalmatinaca, koji stolovase u velikom i slavnom gradu Saloni (Solinu}, poslje kralju provincije Istre glasnike i pismo, neka skupi vojsku, kako bi ovima zajednicki izasli ususret i branili se. Obojica, dakle, prikupise vojsku u svom narodu i izadu ususret Gotima. I tako stigavsi onamo, utabore se blizu njih. Tada su kroz osam dana, jer bijase blizu 'tabor do cabora, lljudi pod oruzjem odavde i odande nastupali i dijelom se tesko ranjavali i ubijali. A osmog dana izadu oboruzani svi s ove i s one SHane, \kdcani i pogani, i zametnu se velika bitka od treceg sata dana do navece. I po odluci bozjo], kome se niko ne usuduje prigovoriti sto tako radi, jer se rnozda u krScana krio neki veliki grijeh, okrutni su Goti zadobili pobjedu; pao je jedan

skupio u pospih svu moe svoju i da bista oba posla protiva tim zgora recenim, i silam njih zajedno otimati se. I takoj oni, oba recena kralja, skupise velike vojske i oba zajedno s voj[s]kami stase se i pojdose silnim vojskam suprotiva Gotom13a) i sritosta se, i stase blizu j su protiv njim. Svaki dan po osam dan meju sob om skaramucahu s velikim jedne i druge strane vitezii hrabrirni ljudi'P") manjiine, zaSto se mnogo tvrdo i nemilostivo bijahu, jere i subliz satori jednih i drugih bihu. I tako osmi dan krstjane i receni pogane oruzase se i opravise na recenu rvanju, i poeese boj osmi dan meju sobom,pokli se stase s jutra prija tri deri po vecernjoj bise se tvrdom i nernilostivom rvanjom jednakim bojem rneju sobom, s mnostvorn mrtac jedne i druge strane, ne znajuci se do togaj vrimena, komu bi se mogajo (!) vece bojati, zaSto nijedna od stran ne ustupase, i bise viditi, da su boj poceli, zaSto jednihli druzih Zivi diohojahu na misto ubijenih. Dali u jedan cas, tomu nitkor ne sumnjece, nere po volji onogaj, komu nitkor ne more reci, zasto takoj U'cini, oni Goti nernilostivi dobise, je cia si kroz niki grih, koji tada u krstjaneh pribivase; i prez izma bi pobijena strana krstjanska i ubijen bi kralj istri-

12) H - p rid 0 s tan a k r a I j e v s tv 0 U gar s k 0; citav je pasus isprican opsirnije nego u L.

13) L i 0 irnaju T em p I a n a, H - u T r nov i n u. S kaze, da Ternplana. ne znaci niSta i zato ispravlja u »Teutonija« pozivaju6i se na podatak Tome Arhidakona, da su Goti s Totilom dosli na Balkan »de partibus Teutonie et Polonie «, kao i na to, da se u XII.-XIII. vijcku Teutonijorn zvala ne sarno Njcmacka, nego i Kranjska sa Stajerskom kao dijclovi Njemackc duz hrvatske granice (S str, 422-423).

13a) H - i p o j d o j e s u p r o ti v a s i l ni rn vojskam Gotom, koji red riljeci S ispravlja. ab) H - vi t e z i v Ii t e xii h r a b r j mil j u d i j, sto S ispravlja.

multa milia hominum christianorurn in ore gladii mortua sunt et plurima captiva ducta sunt, Evasit autem rex Dalmatinorum cum valde paucis rnilitibus et aufugit in civitatem suam Salonam'").

Post haec, quia rnagnus erat exercitus Torillae et Ostroylli fratris eius, et populus ei[s] accreverat rnultus, consilio inito cum suis magnatibus'") diviserunt exercitum. Et Totilla per Istriam et Aquileiam cum suo exercitu transiens, Italiam-") petiit multaque et magna praelia ibi cornrnisit, regiones ac civitates plurimas vastavit atque ineendit. Inde insulam Siciliam ingrediens paueo in tempore vitam finivit, sicut ei [praeldixerat dei Famulus Benedictus").

Ostroyllus autem frater eius, cum suo exercitu Illyriarn provinciam") ingressus, crudelia comrnittendo bella, quia non erat qui ei resistere posset, obtinuit totam Dalmatiam et rnaritimas regiones, donee advenit et resedit in regione Praevalitana'"). Tunc retentis secum aliquantis rnilitibus, rnisit filium suum Sve-

dio krScana i kralj Istre bude ubijen, i mnogo je hiljada krscana poginulo od ostrice maCa ili odvedeno u roblje. Spasio se pak kralj Dalmatinaca s vrlo malim brojern vojnika i pobjeZe u svoj grad Salonu"),

Poslije toga, kako vojska Totile i njegova brata Ostroila bijase velika i narod se njihov razrnnozio, posavjetovavsi se sa svojim vel ikasimal5), podijele vojsku. I Totila je, preSavsi sa svojom vojskom Istru i Akvileju, po~ao u Italiju'") i ondje je vodio mnoge i velike bitke, mnoge je krajeve i gradove opustosio i popalio. Posto je odavde udario na otok Siciliju, za kratko je vrijemeumro, kako mu bijase prorekao sluga bozji Benedikt").

Ostroilo pak, brat njegov, ude sa vojskom svojom u provinciju Iliriju") te, posto ne bjeSe ko bi mu se mogao oduprijeti, poslije krvavih ratova zadobije cijelu Dalmaciju i primorske krajeve, dok ne dode i zasjedne u oblasti Prevalitani'"). Tada, zadrZavsi uza se

[ja]nski i mnogo tisuc krstjani po dobitju hi pod mac obraceno i vele Hrvat bi pobijeno. D1l., kralj Dalmacije s malo vitezi smrtnom ranom ranjen ubize i bi prinesen u slavni i cudni grad Solin, u korn gradu hi za vece dan opceni plac i tuga neizrecena'"),

Potorn toga svak cas restise moe i vojska Totile i brata mu Stroila i puk njih eudnim zakonomv-). I toj vi di vsi , da bi~e vece od reda mnostvo i vojske, zazvase barune i poglavice"), i k tomu se dogovorise i svit vazese, da bi se imile vojske razdiliti, I zjedinise [se] nato ovamo: sve ca bihu vazeli pogani, rasuse i pozgase, da ne mogu ljudi ni dobit ki uzrok, u svoje vratiti se. I vaze Totila vojsku svoju i pojde i rasu Istriju i Akvileju, i projde kako munja paleci i gradove rasipljuci, i pride u Italiju, na lit gospodnjih trista i sedamdeset i osrno'"), cineci cudne i tvrde rvanje s Latini. D1l., nistar manje niStar mu se ne rnogase suprotiviti, jere bozija volja bise komu bi~e. I projde k Ciciliji, obujamsi u Italiji i pozgavfi i razasapsi mnoge grade, i ulize u otok Cicilijski. I potom malo vrimena zivi i onde svoj konac ucini, kako .mu bise rekao sluga boZiji Benedik17).

Utom Stroil, brat njegov, s vojskom svojom vaze kraljevstvo od Ilirije, a to jest sva zernlja Za jest s ovu stranu Valdemije deri de Polonije'"). I on tvrdirni rvanjami 1 s nemilo-

14) Isp. opsirnije podatke u H.

l'a) H iza cudnim zakonom ponavlja rij~ci: svaki cas r e s r is e moe i vojska, sto

S izostavlja,

15) Isp. L - magnates i H - b a r u n i j. poglavice; 0 izostavlja taj podatak.

16) H dodaje datum 378. godinu, $to 5 oznacuje kao interpolaciju.

17) Ovaj je podatak uzet iz zivota sv. Benedikta; 5 ga srnatra kasnijom glosom.

18) Isp, H: v a z e k r a I j e v S t v 0 0 d I I i r i j e, a t 0 j est s v a z e m I j a c a j est s 0 V 11 s tr a n u Valdemije deri do Polonije. 5 smatra, da je Valdemija grijeska rnjesto Valdevin - Vinodol, Ovaj je podatak H dod ala prerna trccoj glavi latinskog teksta. Polonija je, prerna S, Apolonija, src dnjev, Polina, danas Poljani blizu Valone, koju je glo sator zamisljao kod Draca (5 str. 423-424).

19) Rimska provincija Prevalis iii Prevalitana osnovana je krajern III. vijeka u Gomjoj Dalmaciii 5 gradovima Dokleom (Duklja) i Skodrom (Skadar). Ovo se ime, kao sinonim Gornje Dalmacijc, dugo upotrebljavalo, najvise u crkvenim spomenicima, H ne spominje Prcvalitanu, nego opsimo govori 0 provali u Bosnu i Dalmaciju i razorenju primorskih gradova Dalrne, Naruna, Solina i Skardona.

"

vjadum'") nomine, ut regiones transmontanas subiugaret, Inter haec imperator Constatinopolitanae urbis, congregans exerciturn, contra Ostroyllum misit, eo quod audierat, eum remansisse cum paucis in Praevalitana regiene21). Praeterea venientes qui ab imperatore missi fuerant, invenerunt, sicut dictum est, Ostroyllum icum !pauois; attamen quia vir forti animo erat, paravit se ad bellum. Commisso itaque bello, cecidit Ostroyllus et interfectus est, et qui cum eo erant in fugam conversi sum. Homines itaque imperatoris, tollentes eorum spolia, in terrarn suam reversi sunt.

III. Audiens autem filius eius Svevladus mortem parris, venit quantocius cum exercitu putans invenire imperatoris gentem, ut mortem parris vindicaret, sed rninime invenit. Denique cepit regnum et regnavit in loco patris genuitque filium, quem Selimirum'") vocavit. Fuerunt autem regni eius fines de Valdevino usque ad Poloniam, [includentes] tam maritimas, quam transmontanas regiones'"),

nesto vojske, posal je svoga sina po imenu Svevlada'"), da podjarmi krajeve s one strane plan ina. Medutim car grada Konstantinopola sakupi vojsku i poslje je protiv Ostroila, jer je bio doznao, da se on s malom vojskom zadrZao u oblasti") Prevalitani. I onda, kad stignu oni ho ih car posla, nadu, kako bi receno, Ostroila s malo vojske; pa ipak kako bijase muz hrabra duha, spremi se za boj. Posto se boj zametnuo, pade Ostroilo i bude ubijen, a ljudstvo mu nagne u bijeg- Carevi ljndi pokupe plijen i vrate se u svoju zemlju.

III. Kad je Cuo njegov sin Svevlad za ocevu smrt, dode sto brze mogase s vojskom misleci, da ce zateci carevu vojsku, .ali ne nade bas nikoga. Najzad uze kraljevstvo i vladase mjesto oca, pa rodi sina, koga prozva Selimir'"), Bile su pak granice njegova kraljevstva od Valdevina pa do Polonije, obuhvatajuci kako primorske tako i zagorske oblasti"), Cineci mnoge nepravde i progo-

stivimi boji sve obuja, jere nitkor suprctiviti se ne mogase, I pride u Bosnu, i slize u Dalmaciju i rasu primorske grade: Dalmu, Naron i bogati i lipi Solin, i grad Skardon, i mnoge slavne grade polofi na zernlju'"). I ne bi mu za dovoljno; poslasina svoga, koga jure imise19a), i s njim vojske, da bi obujal i donju zemlju i zagorsku. A tomu sinu bise ime Sviolad"). I otpra vi sina s mnostvom vojske. I mejutim r azumivsi cesar iz grada cesarstva, da je Stroil poslal sina s mnostvom vojske u donju i u [za]gorsku zemlju, a on da je ostao u Prilivitu, a to je u Bosanske strane'"), i posla cesar izviditi, ist[in]o li je Stroil razdilil vojske. Istino izvidivse povidise cesaru, i cesar sabrav vojske i pojde na Stroila, ki Stroil vidiv vojske, skupi svoje i pojde k rvanji, jere bise slavna srca i tilom jaki i ognjen junak. Ki nere kako srdit lay nosece se i bi ad vece ran obranjen, ke ne ha juce, da, od krvi ostavljen a od ran sprezen, pade s konja utec nemoguce; i despise ubiti gao A njegovi vidivfi toj, u big obratise, I mnogo od njih skupivsi se pocese tvrditi [se]. I obranise se. I cesarova vojska robi zemlju i vrati se bogata u Cesargrad s velikom slavom vesela.

III· Potom toga slisavsi Sviolad, sin Stroilov, zdvize se s vojskarni sto bde moze, za osvetiti smrt oca svoga, da jure cesar sto [je] ktio, bise ucinio i posao. Ion, vidivse da jest ucinjeno i da ne more [nistar] opraviti, zavede zemlju i poce na ocevo misto gospodovati. I gospodujuce imi sina i postavi mu irne Silimir'"). I bi kraljevstvo njegovo Bosna i Valdemin deri do Polonije, tako primorsko kako i zagorsko kraljevstvo'"). I tako toj gospodujuce, mnoge

19a) U H iza ~ m i ~ e stoji i bus e i m a I, sto S izosravlja,

20) L - Sen u 1 a d, H - S v i 0 1 a d. S ispravlja prerna 0. Isto u gl Ill. Rus identificira s Teodorikom Velikim, sto prihvaca Hauptman.

21) L na oba mjesta ima u r b e, sto S ispravlja u reg ion e, i to prerna 0, koji ima p a e s e. Isp. H - o s t a o u Privilitu, a to j e u Bosanske s t r a n e, ho S oznacuje kao glosu,

22) S srnarra ovu recenicu interpoliranom glosom.

23) ~ - S y Iii m i rum, H - S iii m i r, M - S i mil e r. S ispravlja prerna 0. Rus misli na ~lavcnsko 'podrlJe~lo irnena, ali Mayer opravdano navodi germ. pa·ralele: Silo, Silarius Selmirus i, pretpostavlja gOtsko. ime Selimereis, kasnije Silirniri,

"

43

Multasque iniquitates et persecutiones faciendo christianis, qui in civitatibus rnaritimis habitabanr, duodecimo anna regni sui mortuus est.

IV. Cui successit filiuseius Selimirus in regno, qui quam vis paganus et gentilis, tamen cum omnibus pacificus fuit et dilexit omnes christianos et minime persecutus est eos. Iniit quoque pactum cum eis et facti sunt ei tributarii, Replevit [terram]") multitudine Sclavorum et quievit terra in diebus illis. Genuitque filium, quem Vladinum'") vocavit. Vigesimo primo anno regni sui mortuus est.

V. Accepit regnum filius eius Vladinus et in via parris arnbulavir et possedit regnum patrum suorum cum pace. Genuitque filium quem Ratimirum'") vocavit, qui ab infantia sua caepit esse durus valde atque superbus-

Praeterea regnante Vladino exiit inumerabilis multitude populorum a magno flumine Volga'"), a quo et nomen ceperunt; nam a Volga flumine Vulgari usque in praesentem diem vocantur. Hi cum uxoribus et filiis et

ne nad krscanima koji su zivjeli u prim orskim gradovima, u dvanaestoj godini kraljevanja svoga umre.

IV. Na prijestolju ga naslijedi njegov sin Selimir; on, iako poganin i barbarin, ipak je bio sa svima u rniru i sve je krScane ljubio i nikako ih nije progonio. Sklopio je takoder s njima ugovor, i placahu mu danak. Napuni [zernljuj'") mnostvom Slavena i zemlja je u to vrijeme zivjela u rniru, I rodi sin a, kome nadjene ime vladin=). Umre dvadeset i prve godine svoga kraljevanja,

V. Kraljevstvo primi njegov sin Vladin, koji pode ocevim tragom i drZaSe u rniru kraljevstvo svojih predaka. I rodi sina, kome dade ime Ratimir'"); ovaj poce od svoga dje· tinjstva da bude surov i oho!.

Medutim za vladanja Vladinova dize se nebrojeno rnnostvo naroda sa velike rijeke Volge'"), po kojoj primise i ime: po rijeci Volgi se naime zovu i dandanas Vulgari. Ovi dodose sa zenama, sinovima i kcerima i sa

hudobe i progonjenja i zlobe krstjanorn i nepravde cinjase, navlastito koji u primorskih gradih pribivaju. I tako drugonadese[to] lito gospodstva njegova umri.

IV. I osta na njegovu mistu gospodovati sin njegov Silimir, ki, ako i poganin bise, sa svakim s rnirom i z ljubavlju zivise, cineci jednako pravdu, I vele krstjane ljubljase i ne dadise progoniti jih. I naredi s njimi, da mu budu davati dohodak. I tako opet napuni zemlju .hrvatsku'"), I pocinu za njega zemlja i za njegova gospodstva krstjane u miru pribivase. I imi sina i bi mu ime Bladin'"), I kraljeva Silimir lit dvadeset i jedno, i umri.

V. Bladin, sin njegov, zauja gospodstvo i poca na ocevo misto gospodovati red om i s putom oca svoga Silimira. I Bladin kraljujuci tako, irni sin a i hi ime sinu njegovu Ratimir'"), Ita, kako ulize u znanje, poce kazati se vele ohol i rnimored suproc svakomu okoranBuduci josce otac u gospodstvu, izlize niki puk s rnnostvorn prez cisla tja deri ispriko rike velike, ka se dii Velija'"). Ki puk izvede zene i dicu i vojsku; s njimi gredihu i s' sobom nosahu sve irnanje svoje, ki eudnim zakonom hojahu. I ti obujase kraljevstvo ko se zovise Senobujija'"), ali prvo sve mimohojahu. Poglavica njih bise muz vrimenit, koga zovihu njih jazikom »bare«29), ca jest nasirn »cesar«?"), pod kim bise devet duzev31), ki gospodovahu i obla-

24) S dodaje prema 0.; isp. H - nap u n i z em 1 j u Hr v a ~ k U.

25) L - B 1 a din u m, H - B 1 a din, isto M; S ispravlja prema 0 - (Vladan) i pita, da li se u irnenu Vladina krije trag srpskom arhontu Vlasrimiru iz sredine IX. vijeka (str. 425). Mayer upozorava ne mogucu germ. etirnologiju prema Baldin, Bald(w)irui, got. Balthwins.

26) L - Rat 0 m i rum, 0 - R a d m i r; S ispravlja prerna H. Isto u gl. VI. Mayer smatra slavenskim imenom, ali upozorava na njern. Ratrnar, got- Radamereis, kasniji Ridomiri, S stavlja drugu interpunkciju: Inimicus n o m s ni s c h r i s t i a n i e x t i t i t; a p u e r i t i a c a e pi t q u e ... Sto mi ispra-

vljamo po smislu. --.. .

27) Isp, H - r ike vel ike k a sed i i Vel i j a. Rus istovjetuje s rijekom Bolija - Volija - Velija (= Sana) i smatra, da se u podacima pete glave odrazuju vijestn 0 pobjedi Gota nad .Skirirna i Sucb.rna oko 469. god. (Jordan c. 59I sl.), te dovodi to u vezu s podacima 0 gradu Baloie. Medini smatra Veliju i Senobuiju za irnena iskvarena prepisivanjem i rnisli, da je hrvatska redakcija znala nesto 0 Iutanju Bugara prije doseljenja na Balkan.

44

Iiliabus atque cum omni pecunia ac substantia magna nimis venerunt in Sylloduxiam'") provinciarn. Praeerat eis quidam nomine Kris'"), quem lingua sua »cagan« appellabant, quod in lingua nostra resonat »irnperator«?"), sub quo erant VIllI principes'"), qui regnabant et iustificabant populum, quoniam multus erat nimis, Igitur impugnantes Sylloduxiam, expugnaverunt earn. Inde debellando ceperunt totam Macedoniam; post haec totam provinciam Latinorurn, qui illo tempore Romani vocabantur, modo vero Morovlachi, hoc est Nigri Latini'") vocantur. Imperator [Graecorump3) etiarn plurima cum eis faciens bella, sedens in solio suo, nec va!ens in aliquo [bello] superare [eos], rnisit et fecit pacem cum eis; et sic dimisit eos. Similiter et rex Vladinus cernens, quod maxima multitude populi esset,

cjelokupnirn bogatstvom i velikim blagom u pokrajinu Siloduksiju"), Na celu im bjde neki po imenu Kris'"), koga nazivahu svojim jezikom »kagan«, sto znaci u nasem jeziku »car«30); pod njirn je bilo de vet knezova'") koji su upravljali i sudili narodu, jer bjele veoma brojan, Udarivsi dakle na Siloduksiju, osvojise je. Zatim osvajajuci zauzmu cijelu Makedoniju, potom citavu pokrajinu Latina, koji se u one doba zvahu Rimljani, a sada se zovu Morovlasi, to jest Crni Latini'"). Stavise car [Konstantinopolski]"), posro je vodio s njima mnoge ratove, sjedeci na svom prijestolju, a ne mogavsi ih ni u jednorn boju nadvladati, posla i sklopi s njima mir, i tako ih ostavi. Slicno i kralj Vladin vidjevsi, da je

dahu taj puk, koga bise eudno mnostvo. Posli obujase Sledusiju i pojdose u Macedoniju, i nju prijase i svu zemlju Iatinsku, ki se onada [za] Rimljane drzahu, a sada se zovu Crni Latini'"), kih cesar33) s onimi ima mnoge rvanje. I videce da protiva njim ne moze biti, ucini mir s njimi. Otaj puk tvrdo viru dnase, i tako ostavise Latine u miru. I videci kralj Bladin cudesa togaj puka i mnostvo veliko, i razumi da jednim jazikom govore, mnogo hi vesel i rudije sprerni posle i posla k njim. Ki cica jazika mnogo rnilostivo 'i s poctenjem primise, i u miru stase, dajuci jim Bladin dohodak, kako cesar hise ucinio, i utakmise se stati pod

28) S kaze, da je S y 110 dux i a sasvirn nejasna rijec, ali bez sumnje ima. da znaci Meziju. Ako se mode vjerovati novim Filoloskim kombinacijama, da Mezija znaci Sumovita zernlja iii Sumadija, onda bi se prva polovica te rijeci mogla dovesti u_ vezu s grckorn ri jeci ,70 ~,;;.o"V drvo, dok bi druga polovica mogla da bude latinskog podrijetla, Isp, H S e I 0 v u j i j a i malo dalje S led u s i j a, kod M - reg i 0 Sin bag i 0 rum i kasnije S el e u cia.

29) L - K r is, 0 - C h r ~ s, H - k 0 g a z 0 v i hun j i h j a z i k 0 mba r e, M - dux era t nom i neB a r r i s. S: »ocito iskvareno mjesto Boris, kako mislim«.

30) S kaze, da je to ocito glosa nekog dalmatinskog Romana jo~ iz XIII. vijeka, jer je poznaje i hrvarski prevodilac (str, 425-426). Nama se ovo misljenje ne cini vjerojatnim. Teske da bi u XIII. vijeku neko glosirao orijentalnu tirulu kagana, dok je ona bila vrlo dobro poznata kod pravoslavnih Siavena u XII. vijeku. Ona je kod Hazara znacila vrhnovnog vladara i u takvom smislu pozajmili su je ncki drugi narodi, koji su bili u vezi s Hazarirna, iii su nekada spadali pod njihovu vlast. Tako car Ljudevit II. 871. god inc u prepisci s carem Vasilijem Makedonskim povodom pitanja 0 carskoj riruli kaze, da rirulu hagana nose vladari Avara, Kazara i Norrnana (chaganum vero non praelatum Avarum, .non Cazarorum, aut Nortmannorum nuncipari reperimus. Chron. Salernit, V. ed. Pertz, g. 523); Bertinski .anali pod 839. godinom opisuju dolazak grupe Svedskih Rusa iz Carigrada u Ingelsheirn (Rhos ... gentis esse Sueonum), koji svog vladara zovu kaganom (rex illorurn chacanus vocabulo); arapski izvor iz prve polovice IX. vijeka kojim su se poslufil] Ibn Rosteh i Gardizi, kaze, da Rusi irnaju cara, koj] se zove » Hakan-Rus«, U XI. vijeku ruski rnitropolita Ilarion u svom cuvenom »Slovu 0 zakonu i blagodati« zove ruske vladare sv. Vladirnira i Jaroslava mudrog kaganima. Nakoncu i »Slovo 0 puku Igorevu« u XII. vijeku takoder upotrebljava titulu kagana. Poznato je, da je Ilarionovo »Slovo- preslo Srbima i da se odrazilo na jednom zitiju Stefana Nemanje, pa je i cirula kagana, uobicajena u XL-XII. v. u Rusiji, mogla da bude u to doba poznata i na Balkanu, narocito kod Bugara, Zna se, da je u starije doba njihove hisrorije kod Bugara postojala slicna titula »kauhan«, koju je nosio regent i najveci dvorski velmoza (vidi clanak Nikova »Kavhan Isbul- u zborniku Ziatarskog 1925. godine). Mislirn, da se Dukljanin poslufio nekim izvorom 0 Bugarima iz starog vremena, gdje se spominjala ova tirula, te ju jc protumacio onako, kako se u njegovo doba tumacila kod Rusa, a vjerojatno i kod drugih pravoslavnih Slavena. Izraz »Bare« u Hrvatskoj varijanti S dovodi u vezu s ruskim »barin« = bojarin.

31) U ~tampanom Lucijevom tekstu grijeskom »VIII«; isp. H - de vet d u z e v.

32) H izostavlja izraz »Morovlasi«, S navodi minjenje Jireceka 0 narocitom znacaju podatka, da su se Vlasi identificirali s Latinirna i da su se u XII. vijeku u Srbiji srnatrali potomcirna Rirnljana.

33) S dodaje prema 0 - I'i rn per at 0 red i Con s tan tin 0 pol i. H irna sarno c c s a r, ali M - Rom a nor u m imp era tor.

45

cum eis fecit pacem. Caeperuntque se utrique populi valde inter se diligere, id est Gothi, qui et Sclavi, et Vulgari, et maxime quod ambo populi gentiles") essent et una lingua esset omnibus. Deinde Vulgari, iam ex omni parte securi, construxerunt sibi villas et viCOS3.5) et inhabitaverunt terram, quam ceperunt, usque in praesentem diem.

golemo mnoStvo toga naroda, sklopi s njima mir. Oba naroda pocde se uzajarnno voljeti, to jest Goti, koji su i SlaveniLi Vulgari, a naj- 0se zato sto su oba naroda bili pogani'") i Sto su imali isti jezik. Zatim Vulgari, sad vee sigUrOl sa svih strana, sagrade sebi zaseoke i sela'"), pa napuce zauzetu zemlju sve do danasnjeg dana.

VI. Inter haec mortuus est Vladinus et regnavit pro eo Ratimirus'"), filius eius, qui inimicus nominis christiani extitir a pueritia, caepirque ultra modum persequi christianos voluitque delere de terra et de regno suo nomen eorum, rnultas quoque civitates eorum et Ioca destruxit et alias in servitutem redigens reservavir"). At christiani videntes se in magna tribulatione et persecutione positos, congregantes se caeperunt super cacumina montium [Fugere]") ac fortia Ioca, castella et aedificia, prout poterant, construere, ut sic

VI. Uto umre Vladin i naslijedi ga Ratimir"), njegov sin, koji je bio neprijatelj krscanskog imena od djetinjstva, te poce preko mjere progoniti krscane i htjede da sa zernlje i svojeg kraljevstva izbrise njihovo irne, pa mnoge njihove gradove i mjesta porusi, a druge postedi nametnuvsi irn robovanje'"). No videci krscani da su se nasli u velikoj nevolji i progonima, pocnu se okupljati po planinskim visovima i, prema mogucnostima, podizati prigodna utvrdenja, gradove i zgra-

harac, Mnogo ljubeznivo zivise, toliko vece koliko vire i jazika bihu jednoga34). I ne UCeSe rasipati, da, pocde ciniti sela i pribivalisca"), i napunjevati sto rasuli bihu. I tvrdo ueeSe zemlju uzdrzati, ku prijali bihu.

VI. Mejutim umri kralj Bladin i sede na misto njegovo sin njegov Ratimir'"), i poce kraljevati, Ki bise velmi krstjanski neprijatel j i poce rnimored ciniti protiva krstjanorn i iskase zatrti ime krstjansko po svem kraljevstvu svomu. I tako mnoge grade i mista krstjanska rascini, a krstjane u hlapstvo obrati, I takoprimorske gradove zgora recene, u kih se opet bihu zemljaci i miscarie skupivse Ese] podvignuli za oca njegova kralja Bladina, rasu i u hlapscinu obrari'"). Tada krstjane, videci se u to] tuzi i nevolji, pocese po gorah i vrsih od gar i [po] tvrjah ciniti38) kako tko mogase za shraniti se, dokla bog prigleda i dvigne bic poganski i dokla milostiv prigleda tolikirn nevoljam.

34) L - g e n til e 5, 0 - p a g ani.

35) L - v i II a 5 e t vic 0 5, 0 - cas t c II i e t v i II e, H - s e I a i p rib i val i ~ c a. Mislim, da pod villas treba razumjeci zasebna imanja (majuri istaknutih voda - »dvorovi«) nasuprot sela, gdje su stanovale rodovske zajedrrice (.isp. »vidlae« ria zapadu).

36) Isto kao kod biljeske 26. S (str, 426) kazc, da je »ime kralja Ratirnira vjerojatno izrnisljeno, a svakako nepoznato, Panonsko-hrvatski knez toga imena, koji jc zivio oko 829.-838. ne moze nikako do6i u obzir, jcr se pop Dukljanin uopce nigdje i nikad ne obazire na panonsko-hrvatske strane «.

37) Isp. L - ins e r v i t u t e m red i g c n s i H - do r ass u i ubI a p sci n u 0 bra t i. S izostavlja do.

3~) S dodaje prema O.

-,

evaderent manus eius, donee deus visitaret eos et liberaret.

VII. Defuncto etiam Ratimiro, ex eius progenie regnaverunt post eum quatuor iniqui reges, non in uno quidem tempore, sed unus post aliurn ternporibus SUiS39): quorum temporibus semper in persecutione fuerunt christiani40). Et quia inimici et persecutores christianorum [erant], longum duximus narrare eorum iniquos actus et vitam, quoniam ad meliora et delectabiliora tendere festinamus. Attamen diebus eorum multi christianorum ex maritimis et transmontanis regionibus, nolentes se inquinare eo rum pollutis moribus, fugiebant quotidie undique iungebant se illis, qui in montanis et in locis fortiori bus manebant, eligentes magis cum eis sustinere persecutiones et penuriarn et salvare animas suas, quam gaudere ad tempus cum gentilibus et in eorum [societa te]41) perdere animas.

VIII. Post mortem vero quatuor iniquorum regurn, natus est ex eorum progenie quidam Svetirnirus:"), qui accepto regno destitit christianos persequi,

de, da bi tako izrnakli ispod njegove ruke, dok ih Bog ne obide i ne oslobodi.

VII. Posto umre i Ratimir, od njegove loze vladahu poslije njega cetiri rdava kralja, ne doduse u isto vrijeme, vee jedan za drugim, svaki u svoje doba"}; za njihova vremena bili su krSCani uvijek pod progonom'"). A buduci da su hili neprijatelji i progonitelji rkrSeana, mislimo, da bi bilo predugo pricati 0 njihovim zlim djelima i zivotu, jer mi se zurimo da stignemo do boljih i prijatnijih stvari. Ali u njihovo vrijeme mnogi su krSeani iz prirnorskih i zagorskih krajeva, da se ne bi opoganili njihovim gadnim obicajima, danomice bjezali i posvuda se pridruzivali onima, koji su zivjeli po planinama i prirodnim utvrdenjima, voleci da s njima trpe progonstvo i bijedu, pa da spase svoje duse, nego li da kratko vrijeme uzivaju s nevjernima i da u njihovu drustvu") izgube duse.

VIII. Po smrti pak cetiriju rdavih kraljeva rodi se iz njihova roda neki Svetirnir"), koji, posto primi kraljevstvo, prestade progoniti kr~eane.

VII. I umri Ratimir i ne ostavi sma na njegovu misti- I stavi se [kraljevati] jedan od njegova kolin a [a potom drugi]. I on umr[ v ]se, ne bi~e vece kralji togaj kolina'"), Ki oba nemilostivo krstjane progonjahu"). I po ovih dviju,jedan za druzim, druga dva kraljevase, i ne mnogo lit zivise po dopuscenju onogaj, ki sve moze. Koji svi cetiri vele nepravdeni i krstjanom neprijatelji i suprotiva njim tvrda srca [bihu], i tolika progonjenja cinjahu, koliko bi [bilo] mnogo govoriti, zasto mnogo suproc krstjanom cinjaSe, tako ki u primorske kako ki i u zagorske strane bihu. I tako mnogi krstjan e ne mogahu trpiti i mnozi stisnuti od nevolje k poganom se pricinjahu i k njih zakonom pristavahu. A iki u vrsih i u tvrjavah obrase i volise trpiti onu tugu i nevolju prijirnati i njih progonjenje, ko jest vrimenje, nego Ii u vike dU5u izgubiti").

VIII. I pomanjkavse ti receni i nepravdeni kralji, osta sin jednoga ki hi napokonji, komu bise ime Satimir'"). I ta kako prija gospodstvo, poce ljubiti krstjane i ne da jih progoniti. I za njega opet poce vira procvitati i ocitovati se krstjane, jere cica straha krijahu

39) H odstupa i daje vi~e podataka.

40) S (str. 426) kaze, da je ono, ~to se u sestoj i sedmoj glavi govori ° progonima krUana od strane P:Jganskih dosljaka Slavena (toboze Gota) potpuno historijski vjerna i ispravna opca slika, te stoga misli, da jc to uzeto iz nekoga starog zapisa.

41) S dodaje po srnislu.

42) L na oba mjesta Z u ani m i r usa u poco IX. glave Sa ram ~ r u s, H - Sat i m i r, M - S atim c r u So Mayer misli, da je vjerojamo slavensko ime kao .i Budimir, al-i moglo bi da bude protumaceno i germanskom etimologijom iz Swinthimereis i Baudimereis.

47

Temporibus huius Floruit, ut rosa, ex CIVltate Thessalonica quidam philosophus Constantinus nomine, filius cuiusdam Leonis patricii, vir per omnia sanctissimus atque in di vinisscripturis profundissirne a pueri tia edoctus. Hie vir sanctus, a sprritu sancto admonitus, exiens de civitate sua Thessalonica, venit in Casariam'") provinciam ibique cum pluribus philosophis disputans diebus plurimis, convicit eos suaque doctrina et praedicatione convertit totam Casariam provinciarn ad fidem Jesu Christi et baptizati sunt omnes in nomine patris et filii et spiritus sancti. Post haec convertit totarn gent em Bulgarinorum et similiter baptizati sunt in fide sanctae trinitatis.")

IX. Inter haec mortuus est rex Svetimirus et accepit regnum [filius] eius Svetopelek") nomine. Regnante vero rege Svetopeleko misit papa Stephanus 46) litteras ad venerabilem virum Constantinum docrorerrr"), vocans eum ad se. Audierat enim de eo, quod sua .praedi-

Za vrijeme ovoga procvate poput ruze neki filozof po imenu Konstantin iz grada Tesalonike, sin nekog patricija Leona, covjek po svemu vanredno svet i od rane mladosti duboko obrazovan u svetim knjigama. Ovaj sveti rnuz, potaknut Duhom Svetirn, ostavi svoj grad Tesaloniku i dode u zemlju Kazariju'"), gdje je mnogo dana raspravljao s vetim brojem filozofa, koje pobije, te svojom naukom i propovijedanjem obrati cijelu zemlju Kazariju na vjeru Isusa Krista, i svi budu krsteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Poslije toga obrati say bugarski narod, pa su isto tako krsteni u vjeri Svetoga Trojstva'").

:1

IX. Medutirn urnre kralj Svetomir i kraljevstvo preuzme njegov sin po irnenu Svetopelek"), Za vladanja ovoga kralja posalje papa Stjeparr") pismo casnom Konstantinu naucitelju") pozivajuCi ga k sebi. Bijase naime

se- I u tom vrimenu bise u gradu, ki se zovise Tesalonika, jedan clovik mnogo naucen i filosof, imenom Kostanc. I taj muz bise sasvima dobar i sveta zivota, i u onom rnistu velik mestar i velmi spametan i od ditinstva rnuf svet. I nadahnut duha svetjog]a, izide iz Tesalonike i pojde u Kazariku'") i ondje pripovida viru krstjansku i kdCase, ki se obracahu, u ime oca i sina i duha svet[ogJa. I na viru krstjansku obrati svu Bulgariju'").

IX. I ta urnri kralj Satamir i prija kraljevstvo i poca kraljevati muz dobar i pravden, imenom Budirnir"}, koga bise meju inimi obra til receni boziji sluga i muzo Ki Kostanc bise

43) Vidi Fr. Dvornik, Les legendes de Constantin et de Methode vues de Byzance, Prague 1933, 148- 211; V. Molin, Hipoteza Larnanskog 0 hazarskoj rnisiji sv, Cirila. Juznoslovenski filolog VI 1926/7 133- 152; V. Mosin. Kad su Hazari preSli na zidovsku vjeru? Rijec Zagreb 1941. br. 45-49; A. Halevy Mayer. Le problerne des Khazares, Actes du IV-e congres des et. byzanr, I 384-388; Isp, literaturu kod G. Iljmskij, Opyt sisternaticeskoj Kirillo-rnefod'evskoj bibliografii, Sofija 1934 65-70; M. Popruzenko i St. Romanski. Kirilo-hetodievska biblografija za 1934-1940 god. Sofija 1942, 57.

44) S srnatra podatak 0 pokrstenju Bugara kasnijom glosom, jer u Konstantinovu Panonskom zitiju nema tog podatka, vee je to prvi put pomenuto u ceskoj legendi 0 sv. Ludmili, koja nije postala prije kraja XIII. vijeka. Nama se taj zakljucak ne cini sigurnim jer: I) taj podatak dolazi ne samo u latinskoj, veci u hrvatskoj redakciji, a i kod'Orbinija, te bi, prema tome, ova glosa trebala da vrlo rano dode u tekst; 2) nema drugih podataka 0 utjecaju Ludmiline legende na Dukljaninov teksr, Zato je vjerojatnije pretpostaviti, da je postojao i u XII. vijeku nekiizvor 0 Konstantinovoj misiji kod Bugara, koji se odrazio i na Dukljaninu, i na cdkoj legendi, i na kasnijim legendama balkanskog podrijerla, (Vidi: Iljinskij, Opyt Kir.-mef. bibliografii 70-71 i Popruzenko i Romanski, 57-58).

45) L - Sf e top e I e k, 0 - Sue tOP e I e k: H mjesto toga irna Bud i m i' r k r a I j S vet 0 gp u k a. Na osnovi hrvatske redakcije i marginalne b.ljeske kod Orbinija (da J.i je to bas njegova hiljeska?), da se taj vladar isprva zvao Budimir j_ da je poslije krStenja dobio ime Svetopluk, S (str, 135-136) zakljucuje, da je u Dukljan.novu tckstu isprva stajalo ime Budirnira i da ga je kasnije neki glosator prornijenio u Svetopluk pod utjecajem Panonske legende 0 sv. Metodiju, gdje je Svetopluk nazvan »slavenskim knezom«, jer je u to doba identificiranje Hrvata i Srba sa »Slaven.ma« bilo prilicno redovito. Kako u jednuruku i L i 0 iednako svuda navode samoime Sveropluk, a u drugu u H postoji ocevidna zbrka kod irncna Budimira i Sverog-puka, te kako osjm toga hrvarski iz vori ne poznaju kralja . Budimira, a pogotovo kralja prvog zakonodavca,

naucen, koji za mnogo dan pricase se s filosofi, kojih razurnom svojim dobivase. I pojde on u Kazariku i onde dobrovoljno primise ga, i veseljahu se gospodstvu njegovu. I onde pribiva kraljujuci Sveti-puk, koji Kostanc bise obratil,

I tada biie papa Stiparr") i posla listove ka svetu muzu Kostancu") zovuciga k sebi, jere slisao bise, kako pripovidase viru Isusovu i da bise tolik puk obratio na vim Isusovu, i zato ga viditi zelise. I tako sveti muz Kostanc naredi popove i knjigu harvacku i isturnaci iz grckoga knjigu harvacku: isturnaci evanjelja i sve pistule crikvene, i tako staroga kako novoga zakona, i ucini knjige s papinim dopuscenjern, i naredi misu'") 1 utvrdi zemlju u viru Isukrstovu- I vaze proscenje i obrati k Rirnu put svoj, koji mu pod posluh sveti zapovidin bise. I gredujuce navrati se na kraljevstvo Svetoga-puka, koga bise na viru obratio, kojih gospodovase mudri i dobri kralj Budimir, koji po Kostancu bise naucen u viru. I razumivse kralj prisastje Kostanca, hi vele vesel i s poctenjem primi gao I tada poce Kostanc zivot i cudesa Isukrstova pripovidati i napuni i utvrdi kralja u viri svetoga jedinstva i trojstva boZanstvenoga. I u svem kralj virova i krsti se sa svimi, ki jos u kraljevstvu njegovu

catione converti fecerat innumerabilern gentern et ob hanc causam desiderabat eum videre. Itaque Constantinus, vir sanctissimus, ordinavit presbyceros et litterarn lingua scI avonica componens, commutavit evangelium Christi atque Psalterium et omnes divines libros veteris et nevi testamenti de graeca litera in sclavonicam, nee non et missarn eis ordinans more Graecorurrr"), con firm a vit eos in fide Christi et valedicens omnibus, quos ad fidem Christi converterat, secundum apostolicum dictum Rornam pergere festinabar. Dum

. .

autern pergeret transiens per regnum regis

Svetopelek honorifice ab eo susceptus est. Tunc vir dei Constatinus, cui nomen postea Kyrillus a papa Stephano impositum est, quando consecravit eum monacurrr'"), caepit praedicare regi evangelium Christi et fidem sanctae trinitatis. Ad cuius praedicationem rex Svetopelek credidit Christo et baptizatus est cum omni regno suo et effectus est orthodoxus et verus sanctae trinitatis cultor, Aliguantispost haec diebus immoratus cum rege vir beatissimus confirmavit eum in fide argue

I

cuo 0 njernu, da je svojim propovijedanjem obratio mnogobrojan narod, i zbog toga je zelio da ga vidi- I tako je Konstantin, vrlo sveti rnuz, postavio svecenike i sastavivsi pismo za sla venski jezik, prevede Kristovo Evandelje i Psaltir i sve svete knjige starog i novog za vjeta sa grckog jezika na slavenski, pa i misu im po grckom nacinu udesivsi'"), utvrdi ih u vjeri Kristovoj, i posto se oprostio sa svima, koje je bioobratio na Kristovu vjeru, po apostolskom nalogu pohita da otputuje l\ Rim. Kad je prclazio preko kraljevstva kralja Svetopeleka, ovaj ga s pocastirna pri-

. mi. Tada muz bozji Konstantin, kome poslije papa Stjepan, kad ga je zamonaho!"), nadjene ime Kiril, stane kralju propovijedati Kristovo Evandelje i vjeru Svetoga Trojstva. Po njegovu propovijedanju povjerova kralj Svetopelek u Krista i pokrsti se zajedno sa cijelim svojim kraljevstvorn i postade pravovjerni i pravi Srovalac Svetoga Trojstva. Poslije toga ostane preblazeni muz nekoliko dana 5 kraljem, utvrdi ga u vjeri i nauci Kristovoj, i

ne usudujem se prihvariti Si-sicevu ispravku i ostajern kod Svetopelek, koje predstavlja tocnu latinsku transkr.pciju slavenskog oblika CBeTOII'bJIH:'b. Pri tome dopustamo vjerojatnost, da je navedeno ime doslo u tekst pod utjecajem Panonske legende i da se pod njim moze skrivati uspomena na neku drugu od cuvenih historijskih licnosti onog doha.

46) S srnatra ime pape Stjepana inrerpoliranom glosom. Papa Stjepan IV. 816.-817.; Stjcpan V. 885.- 891.; Stjepan VI. 896.-897.

41) S smatra izraz doc tor em kasnijom glosorn, jer se raj izraz za cuvenc teologe upotrebljava ceSc.: rek od XV. vijeka (str. 428.) Mcdurim ta se titula vee vrlo rano upotrcbljava u crkvi u znacen]u svecenikanaucirelja. Prema Du Cangeu : »Dignitas in Clerc er Ecclesia, cui ex officio incumbebar docere plebcm« uz primjerc iz Passio SS. Pcrpetuae et Felicirat-s i iz Cypran. Episr. 24, Vide Netas ad Cinnamum p. 46r i Glos",,':UITI lat. ed. 1834. t. III. p. 254,

4B) Isp, L sa H, koja na ovom mjestu izostavlja m 0 reG rae cor 11 m, dok ostavlja i z g r c k 0 g;l kod prerhodnog podark a 0 hrvarskoj knjizi, (Na torn mjcsru H in rijcc; h a r 1I ace h 1I r>~n~vl::l c h ~ n ' ~ II II a r 1I ;l C c h 1I, Sto S izosravlja.)

49

doctrina Christi et valefaciens omnibus christicolis, Romam profectus est.

Tempore isto facta est laetitia magna et christi ani descendentes de rnontanis et locis abditis, quo dispersi erant, caeperunt nomen domini laudare et benedicere, qui salvos facit sperantes in se. Post haec Svetopelek rex iussit christian is, qui latina utebantur lingua, ut reverterentur unusquisque in locum suum et reaedificarent civitates er loca, quae olim a paganis destructa fuerunt. Placuit etiam regi, ut temporibus suis rememorarentur ac recordarentur seu scriberentur termini ac fines omnium provinciarum ac regionum regni sui, quatenus unaquaeque sciret atque cognosceret fines et terminos provinciarum et regionum suarum. Congregans igitur omries sapientes regrn SUI, locutus est eis de verbo hoc, sed nullus eo tempore inventus est, qui certam responsionern daret regi de hac reo Tunc rex dei sapientia plenus, sana utens consilio, rnisit sapientes ac nobiles viros legatos ad venerabilem et apostolicurn virum, papam Stephanum, et ad imperatorern Constantinopolitanae urbis Michaelem'"), rogans et petens,

oprostivsi se sa svirna krscanima, otputuje u Rim.

U to doba nastade velika radost, i krSca:ni sidose s planina i skrovista, kuda se bjehu razmilili, te poceSe hvaliti i blagoslivljati ime Gospodina, koji spasava one sto se u nj uzdaju, Zatim kralj Svetopelek naredi krScanima, koji govorahu latinskim jezikom, da se svaki vrati u svoj kraj i da obnove gradove i naselja, Sto su ih nekoc hili razorili pogani- Kralj je takoder htio da se u njegovo vrijerne obnove uspomene i popisu rnede i gran ice svih oblasti i okruzja njegova kraljevstva, da bi svaka oblast i svako okruzje znalo i poznalo svoje mede i granice. Sakupi dakle sve mudre ljude svoga kraljevstva i govorase im 0 tom

.. pitanju, ali se tada ne nade nitko, tko bi rnogao dati kralju u toj stvari siguran odgovor. Tada kralj, pun bozanske mudrosti, sluzeci se zdravim razumom, posalje mudre i plernenite rnuzeve kao iposlanike k casnom i apostolskom rnuzu papi Stjepanu i k caru grada Konstantinopola Mihailu'"), moleci i trazeci,

bihu nekrsceni, I papa kada hise poslal po blazenoga muza Kostanca, posal koji k njernu dojde, po papinu dopuscenju posveti ga za koludra"}, I pribivse blazeni muz s kraljem nikoliko dan, koji jure urvrjen u viri i u zakonih Isukrstovih [bise], vazam proscenje ad obraza kraljeva i onaga Svetoga-puka, pojde k Rimu,

I u to vrime bi ucinjeno veselje veliko meju krstjani i svi ani, ki bihu u tvrjavah i u vrsih gorskih i ki tajahu se i krijahu se i ne povidahu se krstjane, ocitovase se, odvrg[Ii] strah. I svi ki bihu progonjeni vratise se i pocese slaviti ime I susa propetoga, I tako kralj Svetoga-puka zapovidi svim, koji latinski govorahu, da se vrate svi u mista svoja i da podviz.u i naprave gradove, koji po poganeh bihu rasuti i pozgani. I taka iskase Budirnir kralj Svetoga-puka, kako bi rasure gradove sazidal i napunio- I to mu ulize u misal, kako bi za svoga vrirnena opet zernlju, kako je i prvo bila, [dal] napraviri, zasto imase mnostvo ljudi, da, sve bise izmisano. I taka razabrati kralj odluci zemlju i ljudi, i staviti opet u prave zakone, I iskase kako bi mogal najbolje iznajti. I natoj skupi sve starce i mudarce gospodstva svoga i poce njim od volje i odlucenja govoriti, moleci da hi [tko] a boljemu redu pomislio i tomu da se najde nacin k volji i misli kraljevi. I tako stojeci nikoliko dan, nitkor ne hi, tko bi tornu umil red najti i kralju niki put ukazati od odlucenja njegova. I bi napunjen mudrosti od boga i pride mu u misal, da poslje ka svetornu ocu papi Stipanu i ka cesaru Konstantinu"}, oni k misli njegovoj da bi dali pomoc i da hi mu poslali brveleze stare,

49) S oznacuje podatak H 0 papinskom poz ivu za Konstantina i 0 posvecenju za »k 0 Iud r a« ka» glosu,

50 Car Mihajlo III. 842.-867. - suvrerncnik sv. Cirila. S smatra ime cara Miha jla glosom.

50

quatenus antiqua privilegia, quibus terrmru et fines provinciarum ac regionum seu terrarum scripti continebantur'"), mittere cum viris sapicntissimis dignarentur. Dum autem legati regis Romam venissent et verba regis papae Stephano intimassent, gaudio magna gavisus est papa venerabilis et maxime, quod occasione accepta mitteret sapientissimos viros, qui novellum ac tenerum regem adhuc in fide, et populum eius pascerent ac satiarent pane coelesti ac verbo vitae. Misit itaque vicarium suum, Honorium nomine, sanctae Rornanae ecclesiae presbyterum cardinalern'"), cui et tradidit potestatem ligandi atque sol vendi, evellendi et dissipandi, aedificandi atque plantandi, sicut moris est, quando per mundi partes legati seu vicarii a sede Romana mitruntur3), et cum eo alios duos cardinales. Episcopos quoque iussit eum secum assumere, qui populo adhuc [novello] in fide, episcopos sive ecdesias consecrarent et verbum Vitae In eorum cordibus quotidie seminarent,

Advenientes itaque cardinales et episcopi invenerunt regem in planitie Dalmae'"), a quo

da bi se udostojali poslati mu po rnudrim muievima stare isprave, u kojima se nalaze popisane mede i granice oblasti i ckruzja iIi zemalja'"). Kako su kraljevi poslanici stigli u Rim i saopcili papi Stjepanu kraljeve rijeci, casni se papa veoma obradova, a najvise zato, Sto ima priliku da posalje mudre muzeve, koji ec u vjeri jas mladanog i nejakog kralja kao i njegov narod pasti i nasititi nebeskim kruhom i rijecju zivota· I zako posla svoga vikara, imenom Honorija, svecenika kardinala svete rimske crkve'"), kome ujedno dade vlast svezati i razrijeiiti, istrijebiti i razoriti, graditi i posaditi, kako je to obicaj, kad rimska stolica u razlicne krajeve svijeta salje - poslanike ili vika.e53), a s njim posalje i druga dva kardinala. Naredi mu, da sa sobom povede i biskupe, koji ce narodu jos nejakom u vjeri posvecivati biskupe iIi crkve i svakodnevno sijati rijec zivota u njihovim srcima.

Dosavsi tako kardinali i biskupi, nadu kralja u polju Dalrni'"), i on ih prirni s velikom

u kih su pisane sve zemlje i kraljevstva!'). I rnoleci receni kralj svetoga oca papu [i cesara], da bi s njimi poslali nikoliko i mudarci. I kada posli ad kralja i Svetoga-puka k papi Stipanu [pridose], tomu svet[i] otac bi vele vesel i dobrovoljan, cica toga novoga pitanja od dostojnoga kristjanina, ki po poslih moljase svet] og]a oca papu, da bi ga hotil napitati hliba nebeskoga i da ga nasladi rici bozije, ku srcem zeljase cuti. I k tomu svet[i] otac dobrovoljno prigleda i posla naucena clovika, a vikarija svoga, u ime svoje i svete crikve krstjanske, jednoga") gardinala, komu poda u svem oblasr svoju, da more dati i uzeti, svezati i razvezati53). I posla drugoga gardinala i s njimi dva biskupa, a toj da imiju oni Sveti-puk kripiti u viri i pripovidati, i da jih imaju veseliti od njih dobra ucinjenja, i popove uciniti i crikve krstiti i ine ria potribne krstjanom narediti.

I tako priSadse receni gardinali i biskupi, najdose kralja na planini, ka se dise Hlivaj54).

Sup roc kim izlize kralj s mnostvorn ljudi, jere cekase jih, zac znale njih prisastje na ove

51) Izraz prj v i leg i u m (kao i bizanrski izraz hrysobullon, ~to je kod Bizantinaca znacilo sarno carsku svecanu povelju) upotrebljava se u smislu povelje uopce i isprave uopce. Pisac XII. vijeka, navodeci u sVOJOJ rckonstrukciji bizantske isprave s opisom meda svih oblasti i okruzja, vjerojatno je mislio na akte slicne kadastarskim »prakticima«, koji su bili poznati na susjednom bizanrskom teritoriju u Drackoj terni, a mozda i na neke mirovne ugovore izrnedu Bizanta i slavenskih knezova iz starog doba, koji su se mogli cuvati 1:; Bizantu •

• 52) H ne navodi irne Honorija, i zato S smatra to za kasniju glosu, nastalu pod utjecajem podatka arhidakona Tome 0 krunisanju Stefana PrvovjenCanog krunom dobivenom od pape Honorija, jer se nigdje nije mogao naci podatak 0 rna kojem kardinalu iii clanu pap.nske kongregacije s ovim imenorn (str, 429-430). Naravnijom se cini Crnciceva pretpostavka, da se trag irnena Honorija nalazi i u hrvatskoj redakciji u izrazu »j e d n o g a gardinala«: »najbrze da je Honorium procirao u n u m«. M skracuje citav odlornak i kafe, da »p o n t i f e x ... ad r e g e m duos e p i s c o p o s s i m u l d e s t i n a t «.

63) S oznacuje recenicu sic u t m 0 r i s est ... m ,i t tun t u r glosom.

64) L i 0 - D a I m a, H - nap I ani ni k a sed i ~ e H I i v a j, M - inc amp 0 q u ,i. eli vn a a p p e II a t u r. Svi istovjeruju s Duvnorn, dok Barada dovodi ime Dalma u vczu s Ornisern, jer je Omil Filoloski derivacija iz starijeg Delrnis, Dalma (Topografija Porfirogenitove Paganije. Srarohrvatska prosvjeta, Nova serija II, 1928., ~7 sq.)

51

cum magno honore et reverentia suscepti sunt. Tunc rex iussit congregari in eadem planitie Dalmae omnes populos terrae et regni sui. Inter haec, dum populi congregarentur, advenerunt legati nobiles et sapientes, missi ab imperatore Michaele, Leo et J cannes"), et alii sapientes, qui a rege et cardinalibus honorifice suscepti sunt. Igitur omnes congregati, tam latina quam et sclavonica lingua qui 10- quebantur, iussu Honorii apostolici vicarii et christianissimi regis Svetopelek, per spatium dierum XII synodurn Fecerunr, in qua diebus octo de lege di vina et sacra scriptura ac de statu ecclesiae tractatum est. Caeteris autern quatuor diebus de potestate regis, de ducibus et comitibus et cenrurionibus'") et de statu regis sermocinatmm est. Relecta sunt et in eadem synodo antiqua privilegia, tam latina quam graeca, missa ab apostolico et ab irnperatore, audientibus cunctis populis, de divisione provinciarum ac regionum seu terrarum, sicuti ab antiquis imperatoribus scripta et ordinata fuerunt- Et pilacuit regi et cuncto populo. Finita synodo XII" die, per manus Honorii vicarii et cardinalium atque episcoporum coronatus est rex atque coronatus more Rornanorum regum'"), et facta est laetitia magna in populo et in universe regno eius.

pocasti i ¥,oS'tovanjem. Tada kralj naredi, da se na istorn polju Dalrni sakupe svi narodi njegove zemlje i kraljevstva. U to, dok se narod sakupljase, dodose plemeniti i mudri poslanici Leon j Joan, koje posla car Mihaj- 1055), a s njima i drugi mudri ljudi, koje kralj i kardinali s postovanjem docekase. Ovako dakle svi sakupljeni, tako oni koji su govorili latinskirn, kako oni koji su govorili slavenskim jezikom, po naredenju apostolskog vikara Honorija i krscanskog kralja Svetopeleka, odrie sabor kroz 12 dana, na kojem su osarn dana raspravljali 0 zakonu bozjern i svetorn pismu kao i 0 crkvenorn uredenju. Cetiri ostala dana pretresalo se 0 kraljevskoj vlasti, 0 banovima, zupanirna i satnicima'") i o kraljevskom polozaju. Na ovom saboru procitane su cijelom narodu stare povelje, i latinske i grcke, poslane od apostolske stolice i od cara, 0 podjeli oblasti, okruzja i zemalja, kako su bile pisane i naredene od starih careva. I bio je zadovoljan kralj i say narod. Po zavrjenorn saboru dvanaestog dana bude okrunjen kralj rukorn vikara Honorija i kardinala i biskupa, a okrunjen bi na nacin rimskih kraljeva'"): i nastade velika radost u narodu i u cijelorn kraljevstvu njegovu.

--------

strane, i bise sikupio oda svih rusagov ki pod njim bihu. I tuj odasvud dojdose krstjane, I tako kralj sa svim mnostvorn, ko pri njemu bise, prija jih s velikim poctenjem, I tako kralj zapovidi, da vas puk zernlje njemu podlozne skupi se na ovom polji- I u toj vrirne dojdose posli od c[es}ara Mihajla55) i oni posli s poctenjem velicim bise prijati. I buduci svi skupljeni, i bise vece jazikov, i s njimi bise dobri kralj Svetoga nauka i pocese sa [a[hodom za dvalnaldeset d~n, od kih osam dan ne govorise negoli 0 strani crikveni, crikvarn prigledajuce i k njim red napr avljajuce i narejujuce put od spasenja. Potorn toga cetiri dni ctise stare priveleZe, ki bihu iz Rima prineseni, tako grckih kako svih kraljevstvi i gospodstva jazika hrva ckoga, tako primorsko, kako zagorsko. I toj sliseCi vas puk, kako spovidahu privelezi stari, po papi i cesaru poslani, od svih zemalj i kako diljahu zemlju od zernlje, i kako bise zemlja od zemlje poctovana, i puk od puka i kral jevstvo od kral jevstva, i toj sve razumi] v ]se, bi vele ugodno tako kral ju tako svim, ki ondi u skupu bihu, I gardinali i biskupi s voljom svega puka posvetise kralja i potvrdise u kraljevstvo'"), i svim zemljam, ke pod njim bihu, zapovidise posluh i volju kraljevu i

'f

i

52

65) H ne navodijmena bizantskih poslanika, te ih S smatra glosom, Vidi u Uvodu pokusaj Jelica. da istovjetuje bizantske poslanike Leona i Ivana s bizanrsk-m funkcionarima u Dalrnaoiji u drugoj polovici XI. vijeka: protospatarom ,j katepanom Leonom iz 1067. i 1069. godine te spatarokandidatorn Ivanom iz 1076.

56) Sizostavlja kao glosu podatak r c g i s d c d u c ib u s ... c e n r u r i o n i b u s, jcr ga nema H.

"') Podatak 0 krunisanju rukom vikara Honorija S smatra glosorn nacinjenom pod ut.skorn spomcnuto.; podatka 0 krunisanju Stefana Prvovjencanog krunom, koju jc poslao papa Honor.jc. Premo. $, cor 0 nat u s mar eRa man 0 r II m reg II m o::ito je ncmoguc., frna rrije XIII. v ijeka, jer to vrijedi sarno za kru-

Post haec iussit rex, ut consecrarentur archiepiscopi, unus in Salona et alius in Dioclia, Similiter et episcopi plurirni consecrati sunt et ecclesiae, quae destructae erant et violatae manebant, reaedificatae et consecratae sunt. Statuit etiam rex, ut nullus perturbaret in aliquo aliquam ecclesiam, aut haberet aliquam potestatem seu dominationem in aliqua ecclesia, nisi sol us archiepiscopus vel episcopus, cuius sub iure esset eadem ecclesia, qui vero aliter faceret, regiam coronam offenderet'").

Post haec secundum continentiarn privilegiorum, quae lecta coram populo fuerant, scrips it privilegia, divisit provincias et regiones regni sui ac terminos et fines earum hoc modo: secundum cursum aquarum, quae a montanis fluunt et intrant in mare contra meridianam plagam, Maritima vocavit; aquas

Potom naredi kralj, da se posvete nadbiskupi, jedan u Saloni, a drugi u Diokleji. Tako su isto posveceni i mnogi biskupi, a i crkve, koje su bile srusene i ostale oskvrnjene, ponovno su podignute i posvecene, Naredi takoder kralj, da nitko ne om eta rna koju crkvu bilo u cemu, ili da nad kojorn crkvom irna neku moe iii vlast, osim samog nadbiskupa ili biskupa, pod cijom je pravnom vlaseu ista crkva; tko bi drukcije radio, ogrijesio bi se 0 ikraljev~ku krunu").

Potom, prema sadrzaju povelja, koje bijahu procitane pred narodom, napise povelje, podijeli oblasti i okruzja svoga kraljevstva i njihove rnede i granice ovako: po toku rijeka, koje teku sa planina i utjecu u more prema jugu, nazva Prirnorje; rijeke pak, koje teku sa planina u pravcu sjevera i utjecu u veliku

ostatka njegova. I potom ucinise arhibiskupe i biskupe, i posvetise jih, i razdilise jih po gradih onakoj, kako i prvo raspa bise bilo, i ka poctenja bihu prvo imili, da i u napridak onako bude. I tako poslase dva arhibiskupa: jednoga u lipi i nesricni grad Solin, koga malo ali nistar bise ostalo, jere po nemilostive Gote bise pozgan i rasut, a drugoga arhibiskupa poslase u Duklji(!). I mnoge biskupe razdilise po mistih i podlozise jih pod posluh recenih arhibiskupov, toliko pod svakoga. I tako mnoge crikve, ke bihu zatvorene, uzdvignute bise. I naredise biskuporn i arhibiskupom, da se svete crikve. I postavi kralj zagovor velik svim mistom, da svaki brani crikvu i crikvene stvari, i da bi ne srnio nitkor posiliti crikvu ni redovnika u nicemur i da nitkor nirna suproc njoj rnoci ni sloboscine, razrni njih poglavica, Sto su arhibiskupi i biskupi. I tko bi protiva tomu ucinio, to je ucinio suprotiva kralju i kruni, ca jest suprotiva svemu kraljevstvu'"), I tako crikvene i duhovne stvari prvo naredivsi, potom toga po recenih brvelezih razdili zemlje i stavi jim mejase i tolikoje meju gradi i zupanij', I naredi gradovom i mistom zakone i obicaje, i razdili vode i naredi gradovom i mistom dohodak. I svim zemljam rnejase polozi] v ]se i sve naredivse, Sto je s ovu stranu gore rk moru, prozva Primorje, i rike, ike ishode iz gor od zapada suncenoga i pristaju u veliku riku

nisanje njernackih vladara prijc krunisanja za cara rimskoga, a tesko je dovesoi popa Dukljanina u bud kakvu vez~ sa zapadno-rimskim »ordo coronationis« (str. 428-43 I). Treba ipak pr irnijctiti, da je krunisanje rimskih kralJeva biia realna cinjenica poslije pada Karla Dcbelog 888. godine, kada su se za rirnski prijestol borili raz~l(:lt1 pretendenti, rodaci Karlovinga, pa .i u XI. vijeku, kad su se pojedini njemacki vladari prije krunis~nJa za cara krurnisali kraljevskom krunom Italeje (na pro Henrik II. 1004. god.). Kako je Duklja hila u stalnrrn vezarna s Rimom, i to pocev od druge polovice XL vijeka bas po pitanju kraljevske krune, nama se ciui, da .se navedeni Dukljaninov podatak ne mora da turnaci kao glosa. Isp. jos dva podatka 0 kraljcvskorn krunisanJu; u.gl. XXVII - c o n s ti t u e r u n r r e g e m (Radoslava) i u gl. XL: Bodin imposuit d i a d e m a cap I tiS U O. H ne govori 0 krunisanju, vee 0 »posvecenju« kralja Budimira. Isp. u Uvodu misljcnja naucenjaka koji vide u Dukljaninovoj prioi 0 krunisanju Svetopeleka uspomenu na hisrorijsku cinjenicu krunisanja prvoga hrvatskoga kralja Tomislava iii kralja Petra Kresimira IV., sto S katcgoricki odbija.

. • 58) S smatrar.ecenicu qui v e r 0 a lit e r f ace ret reg i a m cor 0 n a m 0 f f c n d ere glosom, jer je takva recenica nemoguCa prije XII I.-XIV. vijeka i nikako ne mofe da irna kakve veze s Dukljorn XII. vijeka ~ j~s manje cak 5 IX. ili X. vijckom (str 431). Isp. u H - tko b i p r o t i v a tomu u c i n i o. to ) e ~ C 1 n I? sup r 0 ~ i v a k r a I j u i k run i, c a j est 5 u pro t i v a k r a I j e v s t V u: prerna tome u prv,?). pol~:,}ci XIII. :'ljeka ovaj je podatak svakako vee bio u tckstu Dukljarrina, cim se u znatnoj mjeri obesnazuje Slslceva sumnja,

53

vero, quae a montanis fluunt contra septentrionalem plagam et intrant in magnum flumen Donavi, vocavit Surbia, Deinde Maritima in duas divisit provincias: a loco Dalmae, ubi rex tunc manebat et synodus tunc facta est, usque ad Valdevino vocavit Croatiarn Albam, quae et inferior Dalmatia dicitur, cui inferiori Dalmatiae, consensu domini papae Stephani et legatorum eius, instituit Salonitanam ecclesiam metropolim, sub cuius regimine has ecclesias statuit'"), videlicet: Spalatum, Tragurium, Scardonam, Arausonam, quod nunc est castellum J adrae, Enona:m, [Teninium ]60), Arbum'"), Absarum, Veglam et Epitaurum, quod nunc dicitur Ragusium. Item ab eodem loco Dalrnae usque Bambalonam civitatern, quae nunc dicitur Dyrachium, Croatiam Rubeam vocavit, quae et superior Dalmatia dicitur. Et sicuti inferiori Dalmatiae Salonitanam ecclesiam constituit metropolim, simili modo superiori'") Diocletanam ecclesiarn pro iure antiquo statuerunt metropolim, sub cuius regimine has ecclesias declararunt, scilicet: Antibarium, Buduam, Ecatarum, Dulcignum, Suacium, Scodram, Drivastum, Polerurn, Sorbium, Besonium, Tribunium, Zacjhjulmium'"), Surbiam autern, quae et Transmontana dicitur, in duas divisit provincias: un am a magno Flumine Drina contra occidentalern plagam usque ad

rijeku Dunav, nazva Srbijom. Zatim podijeli Primorje u dvije oblasti: od mjesta Dalme, gdje je tada boravio kralj i odrzao se saber, do Valdevina nazva Bijelom Hrvatskom, koja se nazi va i Donjom Dalmacijom; ovoj Donjoj Dalmaciji u sporazumu s gospodinom papom Stjepanorn i njegovim izaslanicima ucini Salonitansku crkvu metropolijom, pod koje upravu podredi ove crkve"): Split, Trogir, Skradin, Arauzonu, a to je sadasn ja tvrda va Jadra (Zadar), Nin60), Rab, Osor, Veglu (Krk) i Epidaur, koji se sad a zove Raguzij (Dubrounik). Isto tako od is tog mjesta Dalme do grada Bambalone, koji se sada zove Dirahij (Drac), nazva Crvenom Hrvatskom, ho se zove i Gornjom Dalmacijom. I kao sto je za Donju Dalmaciju Salonitansku crkvu ucinio metropolijom, tako su za Gornju") po starorn pravu Dukljansku crkvu ucinili metropolijom, pod koje upravu su podredili ove

crkve: Antibar (Bar), Budvu, Kotor, Ulcinj, r

Svac, Skadar, Drivast, Pulat, Srbiju,Bos~~) Tribunju, Zahumlje'"). Srbiju pak, koja se zove i Zagorje, podijeli u dvije oblasti: jednu

od velike rijeke Drine u pravcu zapada sve

do planine Pina (Boroue), koju jos nazva Bo-

Dunaj, onuj riku zvase Surbiu='). I primor rje razdili na dvoje pocamse od mista [i] grada ki po poganih bi razrusen, ki se zove Dalma, gdi sa r sjhodom bise, deri do mista, ko se zove Valdemin. Od Dalme do Valdemina prozva Hrvate Bile, Sto su Dalmatini Niznji. I jos od mista Dalme do Bandalona grada, ca se sada zove Drac, dotla prozva Gornju62) Dalmaciju i to[li]koje Surbiju, ca jest Zagorje. I tuj nadvoje razdilise: pocarnse od gornje

SBa) S mjesro i ri k e, k e ishode ... onuj r i k u z v a s e Surbiu ispravlja: [a ho j e rn e j u

r i k a m i}, ke ishodc ... onoj z v a s e Surbiju, ~to je tocno po smislu (jer se r i j e k e navode u smislu po r j e c j e, s I i v), ali nije tocno teksrualno prema istom mjestu latinskog teksta.

69) Medini Tsrice, da H navodi sarno osnivanjc nadbiskupije u Solinu i Duklji, pa stoga srnatra nabrajanje biskupija u L kasnijim umetkom.

60) S urnece iza Ninske biskupije (L-Enona, O-Nona) b i s k u p i j u Teninalum - Kninsku bi-

skupiju osnovanu oko 1040. god., koji je podatak po njegovom minjenju ispao grijeskom prepisivaca (str, 137)'

61) L - Arb u am, 0 - Arb e: S ispravlja prema Smiciklasu, Cod. dipl, II, 30 god. I I I 8.

62) U originalu grefkom don j u, ~to S ispravlja.

63) S smatra (str. 137-140), da je katalog Dukljansko-barske nadbiskupije postao, vjerojatno indirektno, na podlozi falsificirane nedarirane bule pape Kal.sta II., koja je nastala u drugoj polovici XII. vijeka zbog spora s du-b;~;ackom~~kvorn, naime poslije 1142. god., kad je bila ukinuta Barska nadbiskupija. Isp, M. Barada, Dalmatia superior, Rad J. A. 270 (1949.) i nase zakljucke u uvodu 0 tome, da je katalog biskupije u IX. glavi cista rekonstrukcija iz sredine XII. vijeka.

54

.~ _'\

'J _.1

,L,

montem Pini, quam et Bosnam vocavit, alteram vero ab eodem flurnine Drina contra orientalem plagam usque ad Lapiam et [ad paludem Labcatidem]"), quam Rassam vocavit.")

Unaquaque autem in provincia banum ordinavit, id est ducem, ex suis consaguineis Fratribus'"), et supanos, id est comites, et sednicos, id est centuriones, ex nobilioribus earundem provinciarum'"). Dedit autem unicuique bane, id est duci, potestatem sub se habere septem sednicos, qui recte ac iuste populum iudicarent et tributa acciperent et banis praesentarent. Bani post haec medietatem regi persolverent et rnedietatem sibi tenerent. Comitibus vero, id est supanis, iussit sub se habere unum sednicum, qui cum eo similiter iudicaret populum cum iustitia; et duas partes tributorum comices, id est supani regi ut solverent, tertiam vero suo usui retinerent; banis autem sive ducibus nullam rationem facerent, sed unusquisque teneret'") et domina-

snom, drugu pak od iste rijeke Drine u pravcu istoka sve do Lapije (Laba) i [Labskog jezera (Skadarskog)]64), koju nazva Raskorn").

r U svakoj od ovih oblasti postavi bana t. j.: vojvodu, od svoje 'brace po-krvi66), i zupane t. j. komese, i satnike t. j. centurione od plemenitih ljudi istih oblasti"), Svakom pak banu, t. j. vojvodi, dade vlast da ddi sedam podredenih satnika, koji ce pravo i pravedno suditi narodu i ubirati danak te ga urucivati banovima. Banovi zatim da polovinu daju kralju, a polovinu zadrze sebi. Komesima pak, t. j. zupanima naredi, da imaju pod sob om jednog satnika, koji ce s njima na isti naein pravedno suditi narodu; a dvije trecine danka da komesi t. j. zupani predaju kralju, jednu pak trecinu da zadrze za svoje potrebe; da banovima t. j. vojvodama nikako ne polazu racun, vee da svaki covjek vrsi svoje duznosti68) i da bude pod upravom zupana istih

strane Drine, ca jest na zahod sunceni do gore Borave, a toj prozva Bosnu, i od Drine do Lipa prozva Ras, ca je Raska zernlja'"). I svakomu mistu postavi mejase i svakomu tih mist postavise bana, a nigdi duZa. I tada [naredise da] svaki tih banov i duzev budu od pupj kjorizine plemeniti") i oni da ucine kneze od svoga kolina. I ucinise satnike, ki satnici bise nad stotinu ljudi, i te satnike ucinise svake zemlje ljudi'"). I dale svakomu banu sedam satnikov, i da budu receni satnici z .bani puku suditi, a s dufi, aliti s hercezi, pet knezov i da s njimi pravo sude puku, I zapisase casti i dohotke banom i hercegom i knezom i satnikom. I odlucise da svaki knez prizove jednoga satnika i da nima prez recenoga reda nijedan sud biti tvrd, I odlucise da svaki sudac ima kralju da vati treti dil dohotka, da ga poznaju za gospo-

64) L na oba rnjesta e t I a b, ho S ispravlja prcma O.

65) 0 podjeli Srbije i Bosne .jsp. Kinarn (Ed. Bonn. 104) i V. Corovic, Historija Bosne, izd. Srp. akad., Beograd 1940., 121-122.

66) H - pup 0 r i sin e ili pup 0 r i zi n e. S prihvaca emendaciju jagica - pupkorizina - t. j. od poroda, kad se reZe pupak. Isto Corovic, Hist, Bosne 112. Druga tumacenja vidi kod S str, 433.

67) S smatra izraze ide s t due e m, ide s teo mit e s, ide s tee n t uri 0 n e s, e x nob iii orib use a run d e m pro v i n ci a rum glosom, za ho ja ne vidim dovoljno razloga, jer u jednu ruku svi su ti izrazi postojali u Dukljaninovo doba u feudalnoj Italiji, s kojom je Duklja bila u stalruirn vezama, a u drugu ruku ,i H u svom izrnijenjenom tekstu cuva tragove dvostruke rerminologije predloska: ban i, d uZ;il a I i t i hercezi, k n e z o v ] i satnici (za koje M upotrebljava ba~ izraz c e n t u r i on e s). U tom slucaju - ako navedeni tekst nije glosiran kasnije - ovi su podaci od velikog znacenja, jer pronalaze anagije izmedu unutarnjeg uredenja tadasnjih jugoslavenskih zemalja na prijelazu iz rodovskog u feudalno ureden]e s feudalnom srrukturom susjednih zapadnih drZava. Treba primjetiei, da ako je kronika u prvoj redakciji zaista bila napisana sIavenski, i ako je njezin prijcvod b.o ucinjen za pravdanjc svoga prava na nadbiskupiju pre d Rim 0 m, takva objaSnjenja sIavenskih .izraza postaju potpuno razumljiva .j naravna,

68) Ten ere t - vdi svoje duznosti odnosno nosi svoie terete u strukturi fcudalnog drustva (v, Du Cange, Gloss. VII!., 60-61). Slijcdece rijeci d o m i n a r e t u r s u p a n i s e a r u n d c m p r o v i n c i a r u m oCe~idno ne mogu da sc odnose na subjekt u pocetku iste recenice - zupane; prcma tornu citav stavak »U n u sqUI S que. " reg ion u m« je umetnuta recenica, koja tumaci opseg zupanove vlasti.

55

rctur supanis earumdern provinciarum ac rcgionum, sed solo regi rationem redderent'"), Multas leges et bonos mores instituit, quos qui velit agnoscere, librum Sclavorum qui dicitur »Methodius« legat, ibi reperiet qualia bona instituit rex benignissimus?'').

Itaque perfectis omnibus, cardinales et episcopi ac legati imperatoris, accepta a rege licenria et agentes gratias deo et regi, cum honore magno et cum pluribus dcnis a rege datis, reversi sunt ad loca sua. Similiter bani ct supani atque sednici noviter ordinati cum universo populo, laudantes deum et salutantes regem, abierunt unusquisque in provinciam et regionern suam.

Regnavit praeterea rex sanctissimus XL annos et menses quatuor ") genuitque filios et filias, et septima decima die intrante mense martio mortuus est sepultusque est in ecclesia sanctae Mariae in civitate Dioclitana hono-

oblasti i okruzja, a da ovi odgovaraju sarno kralju'"). Mnoge zakone i dobre obicaje ustanevi, koje ako bi tko htio da upozna, neb procita slavensku knjigu, koja se zove »Metodius«: u njoj ce naci, kakve je dohre stvari uveo predobri kralj").

I pojto bi sve uredeno, kardinali i biskupi carski poslanici, oprostivsi se od kralja i zahvaljujuci Bogu i kralju, s velikom pocasti i mnogo kraljevih darova vrate se u svoje krajeve. Isto tako novopostavljeni banovi i ?upani i satruci sa cjelokupnim narodorn, hvaleci Boga i pozdravljajuci kralja, cdose svaki U svoju oblast i okruzje.

A vladao je presveti kralj 40 godina i cetiri m jeseca 71) i rodi sinove i kceri, i sedamnaestoga dana mjeseca ozujka umre i sahranjen bi casno i uz velik sprovod u crkvi Svete Marije u gradu Duklji. Tada se skupi narod

dina i da bude kralj svim, a oni svaki po sebi; da kralj nada svimi poglavje i starisina [bude] i da svi zapovid kraljevu trpe?"). I mnoge dobre zakone posta vise, ke bi mnogo govoriti. Da, ako tko hoce napuno znati naredbu ku ucinise i mejase kudi posta vise i zemljam imena, vazmi knjige ke pri Hrvatih ostase i pri njih se nahode, a zovu se »Metodios« 70). I po tom narejenju gardinali i biskupi i posli cesarovi, videce da su svaka [narejenja] narejena, od blazenoga kralja i Svetoga-puka vazese proscenje i odpravise se s velicim poctenjem i dari, I posli posadsi, hercezi i bani i knezove i satnici, ki bihu postavljeni, i vas puk s voljorn kraljevom razajdose se i pojdose domom i u svoju zemlju.

I potom blazeni kralj kraljeva lit cetrdeset i miseci tri?') s voljom fonogaj] ki sve moze.

I imi u starost svoju sina. I sedminade[se]te dan umri, na devet micesa marca i pogreben bi u crikvi blazene svete Marije u gradu Dokoliji (D s velikim poctenjem i placern svega pub,

6~) U c:~avom ovom pasusu znacajno je .sticanje upravne i financijske nepodloznosti zup_ana banovima po feudalnom principu, gdje je »svaki barun gospod.ir u svojoj baruniji«, ali uz financijske obaveze i jednih i drugih prcma kralju, u ccmu se ispoljavao utjccaj b izaruskog fiskalnog s.sterna. Interesantno je, da jc hrvarskn redakcija, nastala u doba propadanja feudalizma i jacanja kraljevske vlasti, narocito naglasila u ovom odlornku opcu pokornost svih dostojanstvcnika kralju, dok Orbini vee uopce nije razumio feudalni karaktcr Z_l'panske vlast: ked Dukljanina, pa ni anakolutsku konstrukciju recenice s pasivnim do min are t u r sup ani s. tc je protumacio podatak u smislu sarno uzajamne rrpotcinjcnosri banova: Et volle, che d c t t i g i upani dessero due p a r ti del tributo a l r e et i l r e s t a n t e r e t e n e s s e r o per c o n r o lor 0, etc hen iss u n ban 0 h a v e sse 0 e sse rei t ass e a leu n a aut 0 r ita nell' a I t r u i pro v inc i a, mac he 0 gnu n 0 h a v e sse cur a dell apr 0 v inc i a a s era ceo man d a t a. e t che Ii bani fossero t e n u t i dar c o n t o della lor a m m i n i s t r a t i o n e a l r e solo ct non ad a I t r i,

70) S smatra podatak 0 »M e to diu s U« kasn.jorn glosorn i misli, da je glosator imao u vidu Panonsku lcgcndu, gdje se govori 0 Mctodijcvu prijcvodu Ncrnok.. nona. Sla Icm se s N. Radojcicern, da nema razloga proglasiti ovo mjesto za glosu, pa i s njcgovorn nacelnorn prmjedborn: »nije dobro teb rnjesta izbaoivati iz izvora proglasavanjem za glose- (Slav.a VII 174-175). Trcb.i narocito israci, da navedeni stavak ima razlicir srnisao u L i H: u L se odnosi na zakonodavnu djelatnost kralja, dok u H na rad sabora, ho upucuje na raz licna turnacenja podarka. Vidi nas prcgled u Uvodu. 0 raw m tumaceniima vidi S str. 126-136.

71) L - XL e t men s e s qua t u 0 r; isto u 0; H - lit c e t r des e tim is e cit r i; i-to u ~1.

!

I

rifice et cum magnis excquiis. Tunc congregantes se populi larnentaverunt ilium flcntes. Et in eadem ecclesia in qua sepultus est, elevaverunt filium eius Svetolicum'"); ibique consecratus et coronatus est ab archiepiscopo ct episcopis, Ex illa denique die mos adolevit, ut in eadem ecclesia eligerentur et ordinarentur omrnes reges huius terrae").

X. Igitur Svetolicus, accepto regno, secutus est vestigia patris sui et ambulavit in via mandatorum domini pacernque cum omnibus habuit. Genuit filios et filias, et XII anna regni SUi74) mortuus est regnavitque Vladislavus'") filius eius pro eo-

XI. Aeeepto regno Vladislavus, qui fortis cxtitit viribus, oblitus est domini dei sui et declinavit a via patrurn suorum ret] non recte ambulavit coram domino, sed coinquinavit se multis imrnunditiis. Ideoque dum quadam die iret venatum, divino iudicio in foveam cecidit et mortuus est.

XII. Regnavitquc Frater eius Thornislavus") pro eo, qui fortis extitit viribus, sed

naricase za njirn placuci, U istoj pak crkvi, u kojoj bi sahranjen, podigose na prijestol njegova sina Svetolika"}; ondje bi posvecen i okrunjcn po nadbiskupu i biskupima. Od onog dana uslo je u obicaj, da se u istoj crkvi biraju i posvecuju svi kraljevi ove zemlje").

X. Svetolik dakle, pr imivsi kraljevstvo, posao je tragovima svoga oca i krocio je putem zapovijedi Gospodnjih te sa svima odrzavao mir. Rodi sinove i kceri i dvanaeste godine'") svoga kraljevanja umre, a za njim zaviada sin njcgov Vladislav'"),

XI. Preuzevsi kraljevstvo, Vladislav, koji je bio po prirodi snazan, zabora vi na Gospoda Boga svojega i odstupi sputa svojih otaca, ne stupase pravo pred Qospodom, vee se opogani mnogim prljavstinama, I tako kad je jednog dana isao u loy, pade po bozjem sudu u jamu 1 urnre.

XII. Po njemu vladase brat nJegov Tornislav "), koji je bio po prirodi snazan, ali nije

ki odasvuda prihajahu za mnoge dni k on oj crikvi placuce svoga dobroga gospodina. I ditica, komu izdili ime bihu Svetolik"), proslavise za kralja i gospodina").

X. I krunjen hi i pomazan od arhibiskupov u onoj crikvi svete Gospoje, gdi otac ~ leZase. I ditic restuce naslidovase zakon gospodstva oca svoga i mnogo, kako i otac, bojase se boga, i obsluzevase zapovidi bozije- I imi sina od sedamnadesete lit i sedamjniseci'"), i izdi mu ime Stipan Vladislav75). I potom ispustiv dU5u76) umri kralj.

XI. I poce kraljevati na misto oca svoga Vladislav, sin njegov. I kraljujuce bise mnogo hrabar i kripak u zivotu, da, ne tirale put oea svoga ni u gospodovanju ni u zapovideh bozijih. I imi sina. I tako kraljujuce nepravdeno i suproc zapovidem bozijim, pojde jedan dan u loy, jere mnogo imase obicaj loviti, I tako loveci s odlukom bozijorn dvize se zvir, za kom otide i nanese ga konj na jednu jarnu i u nju upade, izbi se i izele ga mrtva.

XII. I osta na rnisto njegovo kraljevati sin njegov, komu bise irne Polislav?"). I kra-

f I

72) L i 0 - Sfcrolicus ; ~ ispravlja prema H.

73) S oznacuje podatak 0 stalnom krunisanju dukljanskih kraljeva u crkvi sv. Mar ije za glosu i oeitu iz.msl iotinu, udc.cnu prerna poz natom faktu XIII. v' jeka, da je rnanastir Z·ica postao stalnom krunidbcno.n crkvom srpskih v.adara pocev~i od Stcfana Prvovjencanog (str. 4F). Ne vidim razloga, da se traZi udesavanjc prema cinjcnicama iz XIII. vijcka, jer je krunisanje u stalnorn mjestu ob.cna cinjenica po cijcloj Evropi ·i 11 ranijc doba. H taj podarak .zostavlja.

74) Mjesto 12 g o d i n a vladanja Sv e r o l i k a H navodi s e d a m n a d e s e t e lit i s e d a m m i sec i kao dob njegova sina Vladislava.

;.;) L, 0 i M - Vladislav; H - S1.,Lpan Vladislav. S oz nacuje 5tipan kao glosu i pcdsjcca na hrvatskog kncza Vladslava o, 821.-835. (str. 434).

70) U orig, besmisleno lit (S. 401).

77) HiM mjcsro bra taT 0 111 i s I a v a navode sin a Pol is I a v a, Medini rnisli, da hrvatski redaktor ne bi mogao promijcniti dobro pozna to irne p.voga hrvatskog kralja u nepoznatog Polislava, i vidi u tome dokaz star jcg postanka predloska H.

57

non fuit ut Frater eius. Regnante Thomislavo Ungarinorurn rex nomine Attila") promovit cxercitum, ut debellaret eum. Rex autem Thomislavus, fortis iuvenis et robustus bellator, plurima bella cum eo commisit et semper eum in fugam convertit, Genuitque Thomislavus rex filios et filias, et XIII anna regni sui mortuus est19).

XIII. Sebeslavus filius eius successit in regnum patris sui. Eo tempore venerunt GraecibO) et obsederunt civitatem Scodarim") Audiens autem [haec]") Sebeslavus rex, congregavit gentem multam et venit et irruit in castra eorum. Et ceciderunt Graeci et multi gladio perierunt et plurimi capti sunt, alii vero in fugam conversi sunt, Dum haec agerentur, Attila rex Ungarinorum CUIl11 exercitu intravit in terram Sebeslavi regis et depraedavit [earn], destruxit atque incendit maximam partem terrae illius et reversus est in locum suum. Inde abiit contra occidentalem plagam, Sebeslavus autem rex reversus, non invenit eurn

bio kao brat mu. Za vladanja Tomislavljeva pokrene vojsku ugarski kralj zvani Atila'"), da ga savlada. Ali kralj Tomislav, hrabar mladic i snazan junak, zametne s njim mnoge vojne i uvijek ga natjera u bijeg- I rodi Tomislav sinove i kceri i u trinaestoj godini svoga vladanja umre'").

XIII. Njegov sin Sebeslav naslijedi svoga oca u kraljevstvu. U to vrijeme dodu Grci'") i podsjednu grad Skadar'"). Kad je to euo kralj Sebeslav, pribere rnnostvo ljudstva i jurne u njihov tabor. I padahu Grci i mnogi poginuse na macu, a mnogi budu zarobljeni, drugi pak natjerani u bijeg- Dok se ovo zbivalo, ude ugarski kralj Atila u Sebeslavljevu zemlju s vojskom i opustosi je, razrusi i popali veliki dio njegove zemlje i vrari se kuci, Odatle ode u pravcu zapada, Sebeslav pal~" vrativsi se, ne nade ga i poce oslobadati svoju

ljujuci Polislav, u to vrime bise u kraljevstvo ugarsko kralj imenom Atela78). I on skupi vojske i izajde s vojskom na kralja Polislava. Bise Polislav mlad i kripak u rvanjah. leinise meju sobom mnoge rvanje i vazda Atila, kada se bijahu, izgubljase, i napokon ne mogase Ese] suprotiviti i pobize. I Polislav ima kcer i po njoj sin a dva. I kraljeva lit sedam[na]deset i sedmonadesete lito hodece umri slavom velikom'").

XIII. I sin stariji prijamsi na misto oca svoga gospodstvo, komu ime bise Sebislav. I u njegovo vrime, '()n kraljujuci, nastupise na njega opet oni narod GotiBO)i' obsedose mu Skudar'") grad. I toj slisav Sebislav, skupi mnostvo veliko ljudi i pride u grad na njih sator. I ondi mnoStvo Gotij pod mac obrnuse, a mnoge pohitase, niki pobigose, kako vojske sasvirna razbijene. I toj euvsi kralj ugarski Atila, da su Goti nastupili na Sebislava, pride na njegOY grad i popliniv i pozgavle rasu ga veci dio, opet se brzo vrativse u kraljevstvo svoje. I pridose Sebislavu glasove, da Atila jest pod gradom njegovim i brzo dvize se i pojde na njega i najde, da je popliniv i pozgav posao, zac on kako eu, da je Sebislav razbio Gote,

78) S srnatra ime At i I e kasnijom glosom, ali pr: mjecuje, da i najstarije rnletacke kronike XII. vijeka nazivlju Atilu »rex Hungarorurn«, ·i misli, da veza Dukljaninovih vladara IX.-X. vijeka s ugarskim kraljern Atilorn odgovara nekom mutnom sjccanju na vrijemc Arpadovo (str, 435). Treha prirnijetiti, da irne Atila dolazi u svim vari~ama Dukljaninove kronike i da je nerazumliivo, zasto hi taj .an~~~l!isticki podatak, psiholoSki dopustiv za glosatora XIII. vijeka, hio nedopustiv za pisca XII. vijeka.

7P) Isp, drukci]e podarke kod H.

80) L 0 - G rei, HiM - GOt i!

81) L - S cod a rim, 0 - S cut a r i, H - Sku dar, M - S cod ram.

82) Doda]e S.

caepitque recuperarc terrarn suam. Nati sunt ei duo filii gemini'") unumque Rasbivoy vocavit, quod latine dicitur »ruina gentis«, alium vero Vladimirum. Regnavit XXIIII annis et mortuus esr").

XIV. Post eum regnaverunt filii eius diviseruntque sibi regnum, eo quod gemini essent, et Rasbivoy quidem Maritimarn, Vladimirus autem Surbiarn'") regebat; qui accepit uxorem, filiam regis Ungarinorum genuitque ex ea filios et filias. Et facta est pax firma inter Ungaros et Sclavos. Post haec Rasbivoy septimo anno'") regni sui mortuus est, Vladimirus vero accepit totum regnum et XXO anna regni sui mortuus est.

XV. Regnavit post eum filius eius Chranimirus'"), cuius temporibus rebella vit Croatia Alba88) et proiecerunt eum inde. Tunc rex congregans gentem ex Rassa et Bosna'"), per-

zemlju. Rodise mu se dva sina blizanca'"), i jednom dade ime Razbivoj, $to bi latinski zna~ilo »ruina gentis«, a drugome Vladimir. Vladao je 24 godine Ii onda je umro'").

XIV. Poslije njega vladali su njegovi sinovi, ko ji zato ho su bili blizanci, podi jelise kraljevstvo, i Razbivoj vladase Primorjem, a Vladimir Srbijom'"}; ovaj uzme za zenu kcerku ugarskog kralja i rodi s njom sinove i kceri. I nastade postojan mir izrnedu Ugara i Slavena. Potom umre Razbivoj sedme'") godine svoga vladanja, te Vladimir primi cijelo kraljevstvo i dvadesete godine kraljevanja svoga umre.

XV. Poslije njega vladao je njegov S111 Hranimir"}; \u njegovo vrijeme pobuni se Bijela Hrvatska'"), i njega izbace odande. Tada skupi kralj narod iz Raske i Bosne'"),

tako sto ucini, Atila s onim pobize ne smijuc ~ekati Sebislava- Ostavi da se opet grad nacini i napuni. I potom u Sebislava rodista se dva sina, jednomu bi ime Razbivoj, a drugomu Vladimir'"). Kraljeva Sebislav lit dvadeseticetiri, i umri'").

XIV. I ostasta dva sin a njegova u kraljevstvo njegovo: Razbivoj i Vladimir. I bise stariji Razbi voj i hoti razdiliti kraljevstvo, i da braru gornju stranu: Zagorje, ko Surbiju zovu, ca jest g Dunaju i [g] Bugare, ki se sad a zovu, ca jest tja do Paunja polja, »zelisis«85), a sebi vaze Razbivoj primorsko kraljevsrvo. I ozeni se Vladimir kcerju kralja ugarskoga, i bi tvrd mir meju njima. rima Vladimir sinove i keeri. I poto[m] Razbivoj kraljevavsi lit dvanadesete'"), umri prezsina, I pride Vladimir brat njegov i vaze kraljevstvo i kraljeva u kraljevstvo zagorsko lit dvadeset, a u primorsko osmo lito [i] umri.

XV. I ulize na ocevo rnisto gospodovati sin njegov'") i sjedini kraljevstvo, i ucini opet jedno, kako i prija bise bilo. I njegovo gospodstvo ne ljubljahu Donji Hrvati'") i odvrgose se od njega. I skupi kralj vojske svrhu istri[ja]nske zernlje i u Bosnu'") gornju, i pojde na nje. rani izajdose i docekase ga na polje Hlivanjsko'"). ronde bise rneju njima tvrdo rvanje i boji, i mnogokrat b'ise se i napokon bi ubijen kralj, komu bise ime Kanimir-

83) M _ Milivoius i Bladimerus. HiM ne vele, da su blizanci, vee H smatra Razbivoja starijim.

84) S (str. 434-435) dovodi S e b e 5 I a v a (=Sedeslava) u vezu s hrvatskim vladarom Zdeslavom (878.- 879·).

8~) S oznacuje rijec »z eli 5 i 5« kao glosu. Isp. opsirniji podatak 0 Srbiji kod H 5 pornenom Paunja polja. S turnaci, da je Paunje polje Pauni oko Uroscvca na jugu Kosova, te upozorava, da je ovaj podatak mogao doc] u H sarno u ono doba, kad je obnovljcna Bugarska drZava Asjenovica obuhvatila Paunje polje, t. j. za vrijeme Ivana Asjena II (I218.-1241.). Iz toga S zakljucuje, da je to glosa u predlosku 5 kojeg je prevodio hrvatski prevodilac (str, 436-437).

86) L i 0 - 7. god in e: HiM - 12. god i n e.

87) L _ C h ran i m i r u 5, 0 - Car ani m i r, M - Can i mer ius, H grjeSkom izostavlja ime na ovom mjestu, ali ga dodaje na kraju stavka - K ani m i r.

88) L i 0 - C r 0 a t ,i a A I b a, H - Don J' i H r vat i, M - " I I a a D I .

p r sam at' a e, qua c

C r 0 vat i, a die i; t u r.

. 80) L - e x R 31 5 S a e t B 0 s n a, O. - d e F: a ~ s ,i ani. e t B 0 s n e s i, H - i 5 t r ins k e z e m I j e 1 u B 0 ~ n u .g? ~ n J u, ~ - }Vi ace don .' a e, E p.' r ~ My s , a e que sup e rio r i s. S ispravlja i s t r i n- 5 k e u i s t r , (J a) n s k e 1 slaze se s Crncu:em, da JC to oicta grijefka rnjesto R~ka.

59

rexit super eos. At ipsi congregantes se in plano Chelrno'"), paraverunt ei bellum, in quo cecidit rex et mortuus est.

XVI. Accepitque post eum regnum Tvardoslav filius eius et recuperavit regnum parris sui et mortuus est'").

XVII. Post eum regnavit Ostrivoy'"), nepos eius, eo quod liberis caruit rex Tverdoslav. Genuit filios et filias rex Ostrivoy et XXIIO an no mortuus est.

XVIII. Tolimirus filius eius accepit regnum, In diebus illis laetata est omnis terra· Genuit filios et filias et mortuus est93).

XIX. Post quem regnavit Pribislavus'") filius eius, qui multas iniquitates operatus est. Quodam itaque tempore insurrexerunt magnates Bosnae'") cum aliquantis et interfecerunt regem corpusque eius in flumen proiecerunt.

XX. Tunc Crepimirus'"), filius eius, una cum bano [Bosnae]"), captis omnibus illis, disperdiderunt eos morteque pessirna necaverunt eos. Crepimirus itaque post haec accepit regnum et regnavit in loco parris. Eo tempore

te pede na njih. A OVI se skupe u polju Helmu'") (Lioantsieom polju) zametnu boj, u kojem pade kralj i umre.

XVI. Poslije njega primi kraljevstvo njegOY sin Tvrdoslav, koji pridobije kraljevstvo oca svoga i urnre'").

XVII. Poslije njega vladase Ostrivoj'"), njegov necak, jer je kralj Tvrdoslav bio bez djece- Kralj Ostrivoj rodi sinove i kceri i dvadeset i druge godine umre.

XVIII. Kraljevstvo primi sin njegov Tolimir. U te dane bijase radosna cije1a zemlja. Rodi sinove i kceri i umre'").

XIX. Poslije njega je vladao njegov sin Pribislav'"), koji pocini mnoga zlodje1a. I tako se u neko vrijeme pobunise bosanski velikasi95) s nekim drugima i ubise kralja, a tijelo mu baee u rijeku.

XX. Tada njegov sin Krepimir'") zajedno s [bosanskim] banom'") sve njih pohvataju, uniste ih i pobiju najgorom srnrcu. Potom pri-

XVI. (Ovo je mjesto Kaleticeuim nemarom izostalo, U Marulicetn« prijeuodu stoti): Interfecto tandem Canimerio rege, cessavit bellum; success it ei filius Tverdislavus regnoque potitus est'"),

XVII. I dvize se na misto njegovo sinovae njegov, komu ime bise Kristivoj"). I kraljujuci u kraljevstvo ima sinove i kceri, I kraljeva lit dvadesetitri ne sVrSivsi, [i] urnri,

XVIII. I osta na rnisto njegovo sin u kraljevstvo, kornu bise ime Tolimir. I u vrime njegova kraljevstva prista u veselju sva zernlja. I irni sinove i umri kraljevavsi lit jedannadesete'").

XIX. I osta na misto njego[vo] kraljevati sin njegov, komu bise ime Pribislav'"), koji u vrime svoje ucini mnogo hudob. I za njegova vrimena uzdvigose se zemlja'") ne mogose se trpiti hudobe ni zlobe njegove. I ubise kralja Pribislava i tilo njegovo u riku vrgose.

XX. I ucinise kraljem na rnisto njegovo Cepimira"). I prijam kraljevstvo posla p~ bana svoga'") i pohitaSe mnoge Bosnjane, ki bihu bili uzrok smrti kralja oea njegova. I umon

..

VOl L i 0 - C h elm 0, H - pol j e H I i van j 5 k 0, M - C I i v n o.

91) Ovaj je stavak u H Kaleticevim nemarom izostao, zato ga priopcujerno po Marulicevu prijevodu.

Isp. L i 0 - T va r d 0 s I a v, M - Tv er di s I a v u S.

92) L - 0 5 t r i v 0 y, M - Os t r.i v 0 ius, H jarnacno grijdkom Kaleticevom, C r i s t i u 0 y. 0 izostavlja citav podatak XVII. glave,

93) L i H ne navode broj godina vladanja; HiM - I I god ina.

94) S upozorava, da ime kralja Pribislava sjeca na srpskog kneza istog imena, koga sporninje Porfirogenct u dogadajima iz 891.-892. god.: Pribislava, najstarijeg sina i nasljednika Mutirnirova, protjerao je sinovac Petar Gojnikovic i oteo mu prijestol (S 435).

95) L - magnates Bosnae, 0 - baroni di Bosna; M - a Mysis, qui nunc Bosncns e s appellantur, in t er f i c i t u r ; H izostavlja imc Bosne i kaZe z c m l j a ho S oznacuje kao glosu.

96) L - C rep i m i r u s, 0 - ere p i m i r, HiM - C c p i m i r. S ispravlja u Trepimirus, kogu dovodi u vezu s hrvatskim knezom Trpimirom (0. 845.-864.) naglasavajuci, da se Trpimir dovodi u vezu s provalom Franaka preko Istre u Hrvatsku i srnarrajuci, da je Crepimir ocita grijdka prepisivaca (S 312 i 434)·

97) S dodaje B 0 s n a e prema 0 - col ban 0 d i B 0 s n a. Isp, H. - -

60

l

',"

venerunt Alamauii'") et ceperunt Istriam caeperuntque intrare Croatiam. Tunc rex Crep1mlrus congregans fortitudinem valid am gentis suae, paravit eis bellum. Facto bello rnisir eos rex in ore gladii et persecutus est eos proiecitque eos ex omni terra sua- Post haec dux Alamanorum misit legatos regi Crepirniro, ut daret filiam suam uxorem filio suo Svetozar'"). Placuit regi, eo quod ipse dux esset consobrinus imperatoris'!") et accepit Iiliam eius uxorem filio suo. Et facta est pax firma inter eos. Regnavit Crepirnirus rex XXV annos et rnensern unum'?') et mortuus est.

XXI. Regnavit post cum Svetozar, filius cius, qui mansuerus fuit ac pius vixirque in timore domini et genuit filium, cui Radaslavus nomen imposuit':"), Post haec in pace quievit.

XXII.103) Post eum regnavit Radaslavus'?'), qui parris sui vestigia secutus, omni bonitate tuit ornatus, Praeterea genuit filium, quem

mi kraljevstvo Krepimir i vladase na mjesto oca- U to doba dodu Alamani'") i zauzmu Istru te pocese upadati u Hrvatsku. Tada kralj Krepirnir sabra junacku snagu svog naroda i nametne irn rat. U ratu kralj ih pobije ostricom maca, ganjase ih i izbaci ih iz cijele svoje zemlje. Nakon toga posla alamanski vojvoda kralju Krepirniru poslanike porucujuci, da bi dao svoju kcer za zenu njegovu sinu Svetozaru'"), Kralj pristade, jer je sam vojvoda bio carey rodak'?"), i primi njegovu kcer za zenu svome sinu. I medu njima se ucini postojan rnir, Vladase kralj Krepirnir 25 godina i jedanlOI) mjesec i umre,

XXI. Poslije njega vladao je njegov S111 Svetozar, koji bijase krotak i pobozan, i zivio je u strahu Gospodnjem i rodi sin a, kojemu dade ima Radoslav'?"). Zatim umre u miru-

XXIJ.1°S) Poslije njega vladase Radoslav'?"), koji je isao stopama svoga oca, te je bio uresen svakorn dobrotom, On rodi sina, koga

jih zlorn smrtiju- I u to vrime, kraljujuci Cepirnir, izidose ljudi imenom Nirnci'") ispod zvizde i prirnise Istriju i poceSe ulizovati u hrvacku zemlju. I toj cuvsi Cepirnir kralj, skupi mnostvo veliko i izabra izmeju njih hrabrih ljudi i ucini vojske, I pripravista se obi mane k rvanji i boju, i mnogo se bista, da, Cepirnir Nimce i njih mnostvo pod mac obrati i izgna jih, i pobigose iz sve zernlje. I posli togaj posla duz od nimske zemlje posle kralju Cepimiru, da bi dao kcer svoju za sina njegova, komu sinu bise ime Staozar'"). I ugodno bi kralju, jere duz bise i gospodin one zemlje-?"). I svadba bi ucinjena. I ostasta u miru i u Ijubavi. I Cepirnir kraljeva lit dvadeset i pet i miseci sedarn.'!'

XXI. I ostavi sin a na misto svoje, komu bise ime Svetozak. I poce na misto ocevo gospodovati i bi mnogo pitom i krotakgospodin i dobar kralj- I imi sin a i bi ime sinu njegovu Radoslav. I za zivota svoga ucini sima svoga Radoslava [za] kralja'P"), i ne mnogo zivi.

XXII.103) I osta Radoslav=") i naslidovati ja put i dobrotu oca svoga, i bi svakom dobro-

OS) L - A I a man ii, 0 - Ted esc h i, H - N; me i i s pod z viz d e, M - fer 0 cis s i m a G e r man 0 rum g ens. S smatra te Alamane za Franke i upozorava, da Alamanima zovu Nijernce i bizantski historicari XII. vijeka Kinam i Nikira Honijat. (S. 434).

90) L - S vet 0 z a r. 0 - S vet 0 r a d, H -- S tao z a r, kasnije - S vet 0 z a k, M - S t a v 0- z a r u s, kasni [e S vet 0 z a r 11 s.

100) 0 - i m p e r o c h e c o s t u i era cugin germano dell' i rn p e r a d o r e ; HiM nc ~PJ

rninju srodstvo s imperatorom,

101) L i 0 - I mjesec, HiM - 7 mjeseci.

102) HiM navode za Radoslava, da je bio okrunjen za zivota oceva, ~to nernaju L i O.

103) Glave XXII-XXIII posljednje su, u kojma se podudaraju latinska i hrvatska redakcija. Medin! upozorava u pogledu H, da ovdje Kalericev ~ Marulcev tekst nisu istovjemi, i da se M vise slaze sa L.

104) S (str, 436-437) upozorava na srpskog vladara istog imena - 'Pot6o[}J.a{Jos - koji je, prema Porfirogenetu, vladao na prijelazu iz VIII. u IX. vijek, ali prirnjecuje, da to ne mora da znaci, da se radi 0 istoj licnosoi, uz napomenu, da su raniji hrvatski povjcsn.cari (rako Sibencanin Zavorovic 1598.) idencificiralDukljan.nova Radoslava s hisrorijskirn Stjepanorn Drblavom iz o. 969.-997. god. Isp. Mcdinijev pokusa] da dovede Radoslava u vezu s hrvatskim Zdeslavom iz 878.-879. god. (Dubrov, srarine 51-53). 0 drugirn tum:lhnjima i idenr.Fikacijama vidi ~ 436, bilj. 53.

Ciaslavum'?") vocavit, qui iuvems effectus caepit esse inobediens patri suo. Eo tempore banus Croatiae Albae cum suis omnibus reo bellaverunt regi106). Tunc rex Radaslavus congregans exercitum, partem exercitus dedit filio suo Ciaslavo partemque secum tulit. Post haec abeuntes circumdederunr rebelles hinc inde et comprehenderunt illos ac depraedaverunt, Sed quotquot rex comprehendit, liberos abire permisit; quos vero filius Ciaslavus cornprehendit, militibus in servitutcrn rradidit'?"), Quam ob causarn indignati sunt milites, qui cum rege erant et relicto eo abierunt post Ciaslavum filium eius. Tunc Ciaslavus, elevarus in superbiam, expulit patrem suum de regno et consilio milirum caepit persequi eum. Rex denique fugiens venit In locum, qui dicitur

nazva Caslav105); ovaj, kad postane mladic, poce biti nepokoran svome ocu. U to se doba ban Bijele Hrvatske sa svima svojima pobuni protiv kralja'?"). Tada skupi Radoslav vojsku pa jedan dio dade svome sinu Caslavu, a drugi dio povede sa sobom. Potom odu i opkole pobunjenike sa svih strana pa ih pohvataju i opljackaju. No sve one, koji padose u ruke kralju, on pusti da odu slobodni; koje pak sin Caslav pohvata, one preda vojnicima kao roblje-"). Zbog toga budu nezadovoljni vojnici, koji bijahu s kraljem, i napustivli ga, predu k njegovu sinu Caslavu. Tada se Caslav uzoholi, protjera svoga oca s vlasti i po nagovoru vojnika poce ga progoniti. Najzad kralj bjezeci dode u mjesto, koje se zove La-

tom naresen. lima sina Seislava, ki se prozva »odrnetnik-.':"), jere dvize posluh crikveni i ocu svomu iskase vazeti gospodstvo i mnoge suprotivscine cinjase. I dobri kralj poce iskati prognati sin a i [one], ki mu pomoc davahu. I skupi vojske i pojde i podstupi odmetnike!") i pojamsi jih, jere zemlja ne ktijase suprotiva svomu starornu gospodinu nevirno uciniti. I dobri kralj mnoge oslobodi i prosti njim sve ho bihu ucinili, a nile koje bihu uhitili, poda u rabotu vitezom svojim!"). Seislav za to na oca svoga razgnjiva (!) se i vaze mu vas posluh i poce mu ciniti malo poctenja, I Seislav odazva od dobroga kralja bana i mnoge kneze i satnike i viteze, koji za strah njegov od dobroga kralja k njemu pristupise, I on videci da se sve boji i da mu daju posluh, odvrze se i vaze gospodstvo ocevo i progna dobroga kralja oca svoga s nevirnimi Hrvati, koji vazda su bolji hili prid strahom i pitomiji pod silom, nere vladani dobrotom dobrimi-'"). I Radoslav kralj bizece prid sinom, jere ga sin tirase, pribize

1M) L - Cia s I a v urn v 0 c a v i r, 0 - po sen 0 m e Cia s I a v, H - sin a 5 cis I av a k i s e prozva odmetnik, M - hlium e n i rn habuit.in tan tum v i t i i s c o r r u pt u m, u r »a p os t a t a m« cognomento a p p e l l a r e n r, Seislavo a u t e m nomen f u i r. S upozorava na srpskog kneza Caslava - TSdafJoJ.n{Jos kod Konstantina Porfirogeneta ; ogradujuci se primjedbom, da sliCnost imena ne mora da vodi identifikaciji, S ipak, nakon ispitivanja svih podataka, dolazi do zakljucka, da se Dukljaninovo pricanje u XXII. gIavi tice ba~ toga hisrorijskog Caslava (str. 436-441). Ovu identifikaciju, koju je ranije prihvacala vecina historicara, u posljednje vrijerne prima Corovic (Hist. Bosne 145). Iako Medin! prirnjecuje, da saddaj price ne daje razloga da se Radoslavljev sin Seislav odvoji od historijskog Caslava, koji je poginuo u borbi 5 Madfarima, rnislimo, da se ovdje nesumnjivo radi 0 mjesanju dviju tradicija: 0 sinu zupana Radoslava (mofda na prijelazu iz VIII. u IX. vijek) i Caslavu sinu Klonimirovu iz sredine X. stoljeca. Dubrovacki Ijetopisi zovu Dukljaninova Ciaslava Be r i 5 I a v, pa S nagada, da je mozda sam Dukljanin promijenio ime Berislava u Caslav (S 439. bilj. 57). Nasuprot prijainjoj kronologiji Caslavljcva vladanja (93l."o. 960.), Ostrogorski uvjerljivo dokazuje, da je Caslav dosao na vlast 927.-928. godine, kad se, odmah poslije smrti Simeona Velikoga vratio iz Bugarske (Porfirogcnitova kronika srpskih vladara i njeni kronoloski podaci, Istoriski casopis Srp, ak. nauka I, sv. 1/2, Beograd 1949).

100) Medini narocito upozorava na razlike u svirna redakcijama. L prica 0 pobuni bana Bijele Hrvatskc; One spominje bana, vee kaze: »n e l cui tempo Croatia Alba di nuovo r i b e l l o«: M prica: ban u 5 ·i.g i t u r B iii c u 5, pro t e r v ita tee i u 5 0 f fen s u 5, cum .i i 5, qui bus p rae era t a reg e de fee it, ali kad je Radoslav poceo da ih progoni, oni se predadu te budu pomilovani; zato 5e Seislav rasrdi i protjera oca; napokon H odmah pocinje pobunom Seislava, uz koga je bio ban. Medini ukazuje na slicnosr irnena bana BiIlicus i princeps Illicus, koji je u Domagojevo doba pljackao istarske obale (str. 52-53). Dinic je dokazao da taj knez Iljko nije postojao (Jugosl. ist. Casopis IV 1=2 1938, 77-86).

107) Ovaj vrlo yuan podatak nalazi 5e u svirna varijantama : L - Cia 5 I a v us ... mil i t r bus in 5 e rvi t u t e m t r a did i t; 0 - fur 0 nod a tip e r 5 e r vi de 501 d a tid i Cia s I a v 0; H - (kralj) pod a u r abo t u v i t e Z 0 m 5 v 0 jim; M - quo 5 . " cae per a t 5 cis I a v \I S, i II 0 sin s e rv i t u t e m red e g i t.

loe) S oznacuje stavak "k 0 j i va z d a . " do b rot 0 m do b rim i" kao glosu.

Lasta'?"). Cern ens itaque non posse evadere manus filii sui, cum aliquantis qui eum diligebant, venit ad littus maris. Post haec, quia Ciaslavus cum suis iam rprope erat, timore'!") percussi, cum equis'P) 'UJt stabant natantes pervenerunt et ascenderunt quandam petram, quae non rnultum longe erat a terra; et sic evasit rex. Non multo post, voluntate dei, transibat navis, quae de Apulia'P) erato Tunc rex et qui cum eo erant, caeperunt clamare et vocare nautas. Et nautae navigantes venerunt, ut viderent, quid narn esset. Ut autern cognoverunt causam, cum honore susceperunt regem et omnes eius et duxerunt ad civitatern Sypontinam!'"), inde perrexit Romam ad limina apostolorurn Petri et Pauli'!"), Ab ilia autem die petra illa vocata est »Radaslavi camich« sive petra!"). Ciaslavus, praeterea rnaledictus a patre, caepit regnare'!").

sta10W). Videci pak, da l11Je siguran od ruke svoga sina, s nekolicinom koji su ga voljeli, stigne do morske obale. Tada od straha'!"), jer je Caslav sa svojima vee bio hlizu, onako s konjimalll) zaplivaju te dodu i popnu se na neki greben, koji bijase nedaleko od kopna; i tako kralj izmakne- Malo potom je po bozjo] volji onuda prolazila lana, koja je hila iz ApulijeI12). Tada kralj i njegovi poceSe vikati i dozivati mornare, te mornari doplove, da vide Sto je, Kad su doznali za uzrok, prime s postovanjem kraljai sve njegove i odvedu u grad Sipont'!"), odakle otputuje u Rim do stolice apostola Petra i Pavla!"). I od onoga dana zove se onaj greben »Radosavljev karnik« to jest stijena"5). Caslav, premda proklet od oca, stane vladati-!").

k moru'?"), I onde razumi, da je sin za njim blizu i videce da ruku sina svoga ne more ubignuti, zaljase ki ga ljubljahu, zasro mnozi knezi i satnici svoje ostavivsi [i] sve svoje na svitu, i s njim pobigose tja, i vece se brinjase njimi, nego sam sobom. I videci da inuda ne mogu ujti, udrise u more plovorn i pridu na konjih111) k jednomu kamiku, ki u more a ne vele daleko bise od kraja. I tako kralj i ki bihu s njim, ubigose ruku nemilostivoga Seislava. I malo potom po bozijern dopuscenjem (!) mimogredise jedno drivo, ko iz priko mora gredise, a to iz Pulje!"), i gredise na hrvacke strane. I tako svi poCeSe vapiti i zvati na drivo. I oni mornari cuvse vapaj, poslase viditi, Sto bise onoj zvanje. I upitavsi i vidivfi Sto bise zgodilo se, imise od njih milosrdje i primise kralja i 'SVih ki s njim bihu u brod svoj i poceSe jim ciniti veliko poctenje, I opet vratise se s njim u Pulju'P). I od tadi se zove oni kami, kuda bihu pribigli »Radosalj kami« dosada.!") I dojidrivsi u Pulju receni kralj Radoslav pojde u Rim sa svimi.'!")

10~) S identificira Lastu (isto kod 0) s Lastvom, sada Petrovcem u barskom kotaru izrnedu Budve i Bara.

Ranjina je u XVI. vijeku smjestio dogadaje u »Albanju«, » in certo loco Lasca chiamaro« (Isp. Medini, Dubr. starjne 45).

1l0) S ispravlja, mjesto pogresnog t e m p 0 r e.

111) L-cum e q u i t ib u s; O-con suoi c a v a l l i e r i: S ispravlja prerna H - na konjih i M - cum e qui s.

112) L - de A p u I i. a, M - de A p u I i a epa r t i bus, 0 - d a Pug li a = H i z P u I j e.

1lS) L - Sypontina, 0 - Sipontoj H - v r a t i j e se s n j i m u Pulju; M - in ApllI i a m. Grad Siponto nosio je to irne do 1270., a onda je promijenio "me u Manfrcdonia (Isp. S. i nas Uvod). 11<) Podatak a d l i rni n a a p 0 s t 0 lor u m Pet ri e t P a u I i nema analognih miesra ni u jednoj od ostalih varijanata, zato bi se mogao oznacir] kao dodatak kasnijeg prcpisivaca, ho S ne cini.

115) L - R a d a s I a vic a m ,j c h s 1 v e pet r a, 0 - C ham i d iRa d 0 s I a v, H - R a d os a I j k ami, M - Pet r a R ado s I a v ,i. S upozorava, da ispred Lastve - Petrovca, izmedu Budve i Bara, strse iz mora u udaljenosri otprilike od jednog kilomerra dva siroka grebena, jedan tik drugoga. Strana okrenuta prema moru polozita je i prostrana, rako da se na njoj moze smjesciti vise ljudi, a strana okrcnura prema obali dize se u visinu, tako da potpuno sakriva prvu sranu od onih, koji su na kopnu. Danas se ta dva grcbena zovu Perazic i Katie, i na Katicu ima na vrhu grebena mala crkvica. Ovo je oeito Dukljaninov lokaliter, »Radoslava karni«. Klaic je pomisljao na otocie blizu Pasmana i Vrgade, 3 kim Biogradu na jugu, koji se zove Radoslav-kamen (Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati, II, Zagreb 1881, 46): prema S taj bi se otoeie trebao identificirat] s Oharjern, koji· se zaista zove Radoslav kamen. Medini, ukazujuci da podatak 0 banu svjedoci 0 dogadajima u Hrvatskoj, prihvaca Klaicevu identifikaciju.

116) S zakljucuje, da je pri.ca 0 Radoslavu i Caslavu juzno dalmatinskog, upravo dukljanskog podrijcrla i da je isprva, vjerojatno, bila didakricko-rnoralni prrnjer, sco su ga sveccnici iznosili u propovijedima, kako

63

Eo tempore erat quidam adolescens nomine Tyclhjornilt") in partibus Sraga, filius cuiusdam presbyreri de vico Rabici'{") pascebatque gregcs ovium cuiusdam principis, cui nomen Budislavus119) [erat], Et quia Tyc[h]omil fortis erar viribus et robustus vena tor atque valde levis ad curren dum, quandocumque princeps exibat vena tum, ducebat eurn secum. Quadam vero die, dum iret vena tum, Tyc[hJomil nolens, sed casu percutiens virgi quam manibus gestabat un am canem nomine Palusia, [et] interfecit earn- Unde nimio terrore perterrirus, eo quod princeps eam valde diligeret, fugam petur et venit ad Ciaslavum, a quo statim susceptus estI20).

XXIII. Regnante ergo Ciaslavo rege, Kys princeps Ungarinorum?"), cum suo exercitu venit Bosnam et devastabat atque depraeda-

U to doba bijase u kraju Sraga neki mladic po imenu Tihomil!"}, sin nekog svecenika iz sela Rabike-"), koji je pasao stado ovaca nekog kneza Budisla va 119). I buduci da je Tihomil bio po prirodi hrabar i snazan lovac i vrlo brz u trcanju, kadgod bi knez isao u loy, poveo bi njega sa sobom. A jednoga dana, dok bijase u lovu, Tihomil nehotice, pukim slucajem udari batinom, koju irnase u ruci, jednu kuju zvanu Paluzija i ubije je. 7bog toga se toliko prestrafi, jer je knez ku ju veorna volio, te pobjegne i dode k Caslavu, koji ga srnjesta primil~O).

XXIII. Za vladanja pak kralja Caslava ugarski velikas Kis121) dcde sa svojorn vOJ- . skom u Bosnu, pa opustosi i opljacka ovu

u

XXIII. I Seislav, proklet od boga, videci da otac njegov ubize u more, vrati se i uze 1::>"< F r \ zemlju i poce na ocevo misto kraljevati. I u roj vrime bise jedan rnladic Tehomil117) po·

povic i taj pisase ] drZase razlog od ovac nikoga kneza ali liercega-na- Ugrili119)~(Tehomil

bise vele ljubljen od svoga gospodina, jere bise mnogo jaki u zivotu i dobar na-- noge i

brz vele. I kada. godir ovi gospodin njegov u loy gredise, vazda ktise, da Tehomil s njim

bude. IJedan dan loveci Tehomil udri jedau vizlicu, ka se zovile »Palusa«, ku ne kteci

tolicma udriti, zgodi se, da ju udri po glavi u takoj misto, da ju ubi [u] to[m] misti, Cica cesa

Tehomil pobize prid strahom, koji imase od gospodina, zasro receni mimo sve ine pse cica

dobrote ovuj vizlicu Ijubljale. I pribize Tehomil ka kralju Seislavui on ga drago primi!.2O).

I u toj vrirne ovi herceg-") skupi vojske na Ugrih i pride u Bosnu i plinovaSe ju i rasi-

i·

I

I

Bog kazni zio i nagraduje dobro. U com slucaju »imena Radoslav i Caslav, pa i bune nepokornih velikasa i srodnika vladalackoga doma, a i sarnih vladalackih snova, a rako i progon i beg pobedenih iz zernlje - uzeti doduse iz ope ega istor iskoga parncenja narodnoga, jer takvih primjera buna i porodicnih sukoba bilo je dosta i u srpsko-duklianskoj ~ u hrvatskoj istoriji XI. i XII. veka - samo kostim jnace izmisljena dogadaia, a ne konkremi isroriski fakat« (S 437). Nama se Oini, da S ovdje pokazuje suvisnu skepricnosr, jer sama romanticnost i1i- d-;daktitki- ka~akter -price- nipolto ;2 -rrio~esluz.iti dokazo~ za- njenu -neistinosi:~ Svakako je nekakav Radoslav, koji je svoje ime dao pomenutom karnenu, morao da postoji, kao sto i mnogobrojne »Markove stijene « i » gradovi proklete jerine« ipak govore 0 hisroriiskim licnostima.

117) L - Tic 0 mil (svuda, sto S isnravlja pr~ma drugim rekstovima), 0 - T a c hom i I, H - T ehom i I, 11 - T e c hom i Ius. S kaze, da je Dukljanin urrpao nezavisnu narodnu pricu 0 Tehomilu ovamo zato, da ga dove de u vezu sa svojim kraljem Caslavom i njegovorn propascu (str. 439). N. Radojcic upozorava da je Dukljaninov odjeljak 0 Tihornilu dao temelje Orbinijeve genealogije Nernanjica. Isp, podatke 0 Tihomilu u clanku D. Radojicica, Doba postanka i razvoj starih srpskih rodoslova, Istoriski glasnjk II, Beograd 1948, 26-27.

118) Selo Rabika postoji u nevesinjskom srczu (Corovic, Hist. Bosne 146).

119) L.i 0 - Budislav; H - »n e k i knez ali herccg na U g r i h«, ali M - »p r i n c e p s U dis I a v u sin t e r Pan non e s nob iIi s s i m u s«,

120) M izostavlja epizodu s Palusom.

121) L - K y s p r inc e p sUn gar in 0 rum, 0 - C h y s cap ita nod e g I i Un g a ri, H --o v i her c e g, M - Hi c (Udislav). Crncic je objasn:o, da je hrvatski prevodilac citao hi c mjesto »Kiis« iIi »chijs« iIi »chis« iIi »hisc«, S nalazi u madarskim izvorima XII. i XIII. vijcka irnena Chiz, Chys, naposc Ciz kornes (=Csiz=cit. Ciz) u Chronicon Picrum Vindobonense, koji je poginuo god. 1128. u boju s Bizantiucima na rijeci KraSovi. Zato nalazi u ovom Dukljaninovom pricanju vjerodostojnu jezgru (S 440'-H I). hl'_ Medinijevu napomenu, da su Kis i Kiskovo mozda nastali prema »kiskati« (=»5kllkahu«).

batur eandem provinciaml'"). Tunc rex, congregans populum, exiir ei obviam in Drina iupania iuxta fluvium. Ubi commisso bello Tyc[h]omil supradictus adolescens, hinc inde hostes vulnerans, cucurrit et interfecit Ungariuorum principem et amputato illius capite, regi praesenta vir. Ceciderunt die illa innumerabiles ex gente Urigarinorurn in loco qui Civelino dicitur, quasi prorugitus pecorurrr'P). Sic enirn rugiebant ibi Ungari, dum interficerentur, ut porci; et 10cus124) ubi interfectus fuit Kys princeps [dicitur] Kiskovo usque in praesentem diem. Post haec rex Ciasla vus, valde laetus, dedit Tyc[h]omil iupaniam Drinae; et filiam bani Rassae dedit ei uxorem, eo quod inrerfecisset Kys principem. Uxor autern principis, audiens mortem viri sui, perrexit ad regem Ungariae, quaesivit ei adiutorium et exerciturn, quatenus vindicaret mortem viri sui. Accepta autem innurnerabili genre, venit supra regem Ciaslavum invenitque eurn in Seremo'P). Nesciente autem rege, nocte irruerunt Ungari in eius castra et captus est rex Ciaslavus et ornnes parentes illius, quos iussit uxor Kys, ligaris rnanibus et pe-

oblastI22). Tada kralj, sabravsi ljude, izac1e mu ususret u Drinskoj zupaniji pored rijeke, Kad se ovdje zapocela bitka, gore spomenuti rnladic Tihornil, ranjavajuci na sve strane ncprijatelje, pojuri i uoije ugarskog velikasa, komu odrubi glavu i danese je kralju. Pade toga dana bezbrojno mnohvo Ugra u rnjesru koje se zove Civelino, sto bi znacilo cviljenje stoke!"). Tako su naime ondje cviljeli Ugri, kad su ih ubijali, kao svinje; i mjesto'P') gdje je bio ubijen velikas Kis, zove se sve do danas Kiskovo. Poslije toga kralj Caslav, veoma zadovoljan, dade Tihomilu Drinsku zupaniju; i kcerku raskog bana dade mu za zenu, zato Sto je ubio velikasa Kisa. A kad je zena velikaseva cula za smrt svoga muZa, ode k ugarskom kralju i zatrazi pornoc i vojsku, da bi osvetila smrt svoga muza. Kad je dobila nebrojeno ljudstvo, pede na kralja Caslava i nade ga u Srijemu!"). Nocu, dok kralj nije nista znao, provale U gri u- n jegov tabor i uhvate kralja Caslava i sve njegove, a Kisova zena je naredila, da ih vezanih ruku i no-

pase122). I Cuvsi [toJ kralj Seislav, s velikom vojskom pojde najti gao I najde ga na Drinskoj zupaniji blizu Drine rike. I sastavsa se bise mnogi boji i receni Tehomio(!) kako lay nosase se i hrabro mimo inih noseci se nemilostivo sicise, I dojde na hercega, jere jure Ugri bihu potisnuti i posice ga i pade s konja. I Tehomil priskocivsi glavu mu usice i vazam ju, ponese i prikaza ju kralju Seislavu. I tori (!) mnogo jednih i drugih pomanjka od maca, da, vece Ugar. I onde bise mnogo cviljenje od Ugar, koji bihu uhiceni, a ki ranjeni lehhu skukahu kako prasove-"'). A Seislav dobivse osta s velicim veseljern i poda Tehomilu zupu na Drini, ka se zove Drinska zupanija, i da mu kcer bana raikoga za zenu i rnnogo ga poctova. I cuvse zena onogaj hercega smrt muZa svoga, pojde kralju ugarskomu i s placern povidi hercega, vojvode njegova a muza svoga, smrt. I isprosi u kralja vojske za osvetiti tolike Ugre i muza svoga. I skupi kralj mnostvo vojske, koji svi dobrovoljno gredihu na takovu osvetu, i da onoj gospoji, da ona os[ v [eti muZa svoga i tolike viteze ugarske pobijene. I ona, vazamse vojske, dojde u zernlju Seislavovu i najde ga brez reda, jere za nju nistar ne znase, nere kada dojde na satore, jere u lovu bise. I Ugri udrise na satore i kralja prvo nere moze na konja skociti uhitise ziva s nemalo sve blistvo njegovo, jere svi pri njem bihu. I ta zen a hercegova zapovidi vitezom svojim, da svezu Seislava, ruke i noge njegove, I svezav ga

122) Madari su zaista poslije smrti Simeuna Velikog (t 927.), za vlade njegova nasljednika Petra (t 9:)9.), zauzcli Srijern i poccli da upadaju na Balkan. Poznate su njihove najezde god. 93+., 943., 959., 961. i izrncdu 963.-969. god. Iza toga madarske provale presraju (vidi S 440).

1~3) L - na oba mjesra C r v e d ,i no, ho S ispravlja po smislu prema rijeci c v iIi t i. Osrale var ijante izostavljaju ime rnjesta, ali H sporninje da Ugri »s k u k a h u k a 0 p r a so V i«. Posioji mjesto C vi lin na gornjoj Drini ked Foee.

12') L - in 10 co, Seo S ispravlja prerna osralom tekstu.

I") Medini upozora va, da se oblik S ere mum u Dubrovniku ja vlja rek 1I XIV. vijcku (Dubr. star. 46).

dibusI26), prollel in flumen Sa[ v]umI27). Sieqe factum est; con versus est dolor eius in peccatum, quod exercuit circa patrern suum super caput erus et periit ipse et domus eius rota 128).

gu126) bace u rijeku Savu127). I tako se zbilo: zbog grijeha, Sto ga bijase ueinio protivsvoga oca, srusila se bijeda na glavu njegovu, i pogibe on i say njegov domI28).

obruze126) i po vas dan onako naruzena svakomu na oei drze, a do vecer, ca jest na ishodu dne, cini ga vrci u riku Savu127). I tako stvoreno hi i ispunjeno na glavi njegovi proklectvo na njern ucinjeno od dobroga kralja, oca njegova, zac on i vas dom njegov zlom smrtju poginuse i za[l] konac ucinise. I tako pojde po zlu Seislav, on i dusa njegova!").

XXIV.129) Po tom ucinjenju slisavse dobri kralj Radoslav gore [recenu] dostojnusmrt") sina svoga Seislava i naslidnikov njegovih, zafali bogu, koji pravdeno sudi. I vrati se kralj k mistu svornu z blagoslovom svetoga oca pape. I prisadsi meju Hrvate, nedostojne dobra gospodina"), i zabivse sve njih ucinjenje, koje suprotiva njemu bihu ucinili, gospodova sve s pravdom, kako da bi nistar nigdar ueinjeno bilo. I tako kraljujuci imi sina i postavi mu ime Kolomanv). I tako umri.

XXV. I osta na rnisto oca gospodovati [Koloman]") i onim putem, kojim se bise od dobroga ocakralja Radoslava naucio") a k tomu i sam cude (!) dobre bise. I tako s ljubvom puka i pravdom velikom kraljeva, I imi sina i postavi mu ime Krijimir. I tako nikoliko lit zivivse umri.

XXVI. I osta na njegovu misru sin Krisimir'), i hi svakorn dobrotorn uresen i napunjen straha bozijega. I kraljujuce imi sina i postavi mu ime Zvonimir'". I tako zivi lit trideset i jedno i umri,

XXVII- I osta kraljern Zvonimir'", koji pocteni kralj, sin dobroga spomenutja [kralja Krisimira], poee crikve veoma etovati i Ijubiti. I poce dobre pomagati, a progoniti zale. I bi od svih dobrih poljubljen, a od zalih nenavijen, jere ne mogase zla viditi. I tako ne hise on za Hrvate, zasto oni ne ee biti dobrotorn dobiti, da, bolji su pod strahom, I za dobroga

126) L - in flumen Saum, 51:0 S ispravlja; 0 ne navodi ime rijeke; H - u riku Savu, M - in flu men S a v u m, .Medini upozorava, da se stariji oblik Saus posljednji PUt javlja u Versus Paulini god. 799. i da poslije toga dolazi oblik Savus (kod Einharda god. 820., a kasnije sarno Sava. Stoga Medini nagada, da je Dukljanin imao neki zapis srariji od Caslava,

121) Znacajno je, da Orbini i Marulic jednako daju v,~e podataka nego lat. redakcija: 0 - P r ~ mat ag I i are i I n a s 0 e I' or e c c h il e, M- n a rib usa uri bus que t run c a r j e tom nib us 0 S t e nt u i e sse; H kaze s v e z a v gao b r u z e i po vas dan 0 v a k 0 n a r u zen a s v a k 0 m una oc~ d de.

128) 5 smatra, da je u ovirn pricama Dukljanin zaista ocuvao historijske tragove srpsko-rnadarskih sukoba u Podrinju i Posavini i da je veoma vjerojatno.da je historijski knez Caslav zaista poginuo u tim bojevirna negdje u Posavini, a potom s njegovorn srnrcu i utrnuo vladarski dom Viseslavica. Prirodna jeposljedica toga bila ono, i u Ljetopisu dosta vjerno prikazano cijepanje Caslavljeve srpske drzave u zasebne oblasti (5 44I).

129) Od ovog se mjesta H odvaja od osnovnog teksta, Prirnjedbe uz hrvatsku redakciju idu dalje pod abecedorn.

a) U originalu je na tom rnjestu tekst pobrkan: s l i s a u s e dobri c h r a gI i d o s t o i n i Radoslauf smart igore dostoinu si n u ...

b) U originalu je rekst pobrkan: i prisadsi meu n e d o s t o i n e Haruate dobra gospo-

dina. .

c) Ime kralja Kolomana, Radoslavljeva sina, ocito je icmislieno. Mofda je u vijestima 0 njegovoj pravednoj upravi sacuvana uspomenana prvog ugarsko-hrvatskog kralja Kolomana (I I02.-I I I6. god.).

d) S dodaje prema M.

e) U originalu je teksr pobrkan: chogimse b i s s e od d o b r o g a o t c c a n a u c i g c o c h r aglia Radoslaua.

f) M - C h r ism e r ius.

g) Ljeropis kale, da je slijedeci kralj Zvonimir bio sin kralia Krcsimira, To nije ispravno, ali je Zvonimir zaista vladao poslije Petra Kresirnira IV. (I068,-I074.). 0 kralju Slavcu (»iudex et rex- neretljanski), koji je toboze vladao izrnedu Petra Kresimira IV. i D'mitri]a Zvonimira vidi M. Barada, Dinasticko pitanje u Hrvatskoj (Vjesnik za arheologiju i historiju dalmarinsku L 1932, Split, 1 57-I99).

h) Hrvatski kralj Dimitrije Zvonimir, slavonski ban za vrijerne Petra Kresirnira IV. i surjak ugarskog kralja Geze L (I074.-1077.), bio je posravljen za kralja mimo zakonitog nasljednika, Kresimirova striceviea

hercega Stjepana, ', ..... _ . _ .

66

XXIV. Post haec remansit terra srne rege et bani caeperunt dominari terrarn suam unusquisque super pronvicias et regiones subiuga-

XXIV. Poslije toga ostade zemlja bez kralja, i banovi su poceli da gospodare svojom zemljom, svatko svojorn oblajcu i okruzjem,

1

kralja Zvonimira bi~e vesela sva zemlja, jere bise puna i uresena svakoga dobra, igradovi puni srebra i zlata. I ne bojase se ubogi da ga izji bogati, i nejaki da mu vazme jaki, ni sluga da rnu ocini nepravo gospodin, jere kralj svih branjase, zasto ni sam prezpravdeno ne posid] ov ]a~e, tako ni inim ne dadise. I tako veliko bogactvo bise, tako u Zagor je, kako u Prirnorje, za pravdenoga kralja Zvonimira, I bi~e puna zemlja svakoga blaga i bi~e vece vridna ureha na zenah i mladih ljudih, i na konjih, ner i nada sve imanje. I zemlja ZVDnimirova bise obilna svakom raskosorn, ni se ni kogar bojase, ni jim nitkore mogase nauditi, razmi gnjiv gospodina boga, koji dojde svrhu ostatka njih, kako pismo govori: Oci zobase kiselo grozdje, a sinovom zubi utrnuse,

Po ovi nacin i u to vrime zgodi se, da cesar rimski s voljom svetoga oca pape posla posle i [istove svoje ovako g dostojnomu kralju Zvonirniru prosece i molece, kako draga brata i meju kraIji krstjanskim kralja poctovanoga: »Oto te molimo i prosimo, da skupis k sebi svu gospodu zemlje tebi podlozne i svih od vridnosti. I kada bude skupscina, da procitis meju svirni ovi drugi list, koga s tvojim listom salje se od strane nase gospodstvu vas emu molece, kada procte, da odgovore i da dadu nam na znanje volju svoju i odlucenje, k& ucine vitezi i baruni s voljom gospodstva tvoga«- I tako dobri i sveti kralj Zvonimir prijamse listove od pape i cesara, zapovidi po sve kraljevstvo svoje, da bude skupscina, i sa [s]hodom u petih crikvah u Kosovi da svaki bude do dan dvadesetipet. I prisadse vrime, da, pride mnosrvo veliko. I legose vojske i naredise straze, I kada dojde dan, ucini slavni i dobri kralj Zvonimir otvoriti listove pape i cesara velikoga grada Rima, s voIjom svetoga oca pape, koji kazahu: »Brata nasega Zvonimira molimo s vlasnici i pukom zemlje i kraljevstva njegova, da bi hotil odluciti i s nami biti zajedno s pornocu ine gospode krstjanske, koji ovake listove imaju od nas, i oni da odluce voIju njih, i da nam dadu na znanje, jesu Ii k volji naloj pristali, ca jest z dopuscenjem bozijirn i sin a njegova, koji jest porojen od dive Marije i muku [trpel] i krv proIio na drivo kriza i na njem umoren, koja smrt bi otkupljenje svita i osIobojenje svetih otac iz limbene tarnnosti, I take z dopuscenjem njegovim i s pornocu u njega virujucih jesmo odlucili osloboditi mista, koja je za ljubav nasu okrvavio i gdi je pridao duh ocu kroz muku i trud i greb, u kom bi polozeno prisIavno tilo njegovo.«" I toj euvse bogom prokleti i nevirni Hrvati, ki ne mnogo prija da~e POffiOC hudobnomu sinu dobroga!' njih gospodina kraIja Radoslava iz kraljevstva njegova izagnati i s oruznom rukom s nernilostivim sinom njegovim iz zemlje prognati; tada cuvsi toj nevirnici, ne dase ni listove doctiti i skoci~e ne sarno da bi pristaIi na dostojnu molbu svetoga oca pape i cesara rimskoga, da sveta mista iz ruk poganskih izmu i oslobode, da, oni bogom kleti pocese kricati i vikati na svetoga kralja, tuzeci se i vapijuci jednim glasom, kako na Isukrsta Zidove, da on isce izvesti njih iz domov njih i zen i dice njih, is papom ter s cesarom orimati mista, gdi je bog proper i gdi je greb njegov. »A Sto je narn za to?« I nevirni Hrvati vazese zlu rnisal i nepraveden svit. i meju sobom zlo vice uciruse, i sebi i ostatku svomu rasap i vicnje pogrjenje. I tako poceSe upiti kakono Zidove vapise na Isukrsta, kada rece poglavica: »Bolje da jedan umre, nere tolik puk da pogine«, I tako sramotni i nevirni Hrvati pocese govoriti, vapijuce kako psi ali vuci: »Bolje da on sam pogine, ner da nas iz didine nase .izvede cica boga i inirn rnista toliko daleko obujimati, zernlje i gradove«, I ne inako, nere kako psi na vuke lajuci kada idu, tako oni na dobroga kralja Zvonimira, komu ne dase ni progovoriti, nere z bukom i oruzjem poceSe sUi njega i tilo njegovo raniti i krv proIivati svoga dobroga kralja i gospodina, koji Ideci u krvi izranjen velicimi bolizni, prokle tadaj nevirne Hrvate i ostatak njih bogom

i) S (Povijest Hrvata u vrijerne narodnih vladara, Zagreb 1925, 586) stavlja ovu Dukljaninovu pricu u vezu s vijestirna Ane Komnene, da je njen otac car Aleksije poslao u susjedne zemljenekoga Migidi.na, da sakuplja pomocne eete za borbu s turskim Seldzucima, kao i u vezu s poznatirn Aleksijevim pisrnom Flandrijskom grofu Robertu, Nakon duge polemike povodom p.tanja 0 aurenticnosti ovog pisrna sadasnji naucenjaci smatraju, da njegov sadasnji oblik u larinskorn prijevodu ne odgovara originalu, ali da u njegovoj osnovi Idi original (vidi G. Ostrogorsky, Geschichte des Byzantinschen Sraates, Miinchen 1940, 249).

j) Ispred te rijeci u originalu stoji suvisno d a.

vcruntque sibi iupanos et ab eis tributa accipiebant, sicut rex solebat accipere'?"). Nomen

; podvrgnuse sebi zupane, ad kojih uzimahu danak, kao sto je obicno prirnao kralj'"). Lpak

i svetimi njegovimi, i sobom, i nedostojnom smrtju njegovom, i da bi vece Hrvati nigdar ne imali gospodina od svoga jazika, nego vazda tuju jaziku podlozni bili. I tako izranjen lezece a Hrvate proklinjuce izdahnu, i pojde duh njegov, po rnilosti onogaj ki sve moze, s anjeli veseliti [seJ u vike vikom'".

XXVIII. I toj slihvsi kralj ugarski irnenom Bela prvi", sto se z:bise zgodilo u Hrvatih, pride na pospih s vojskom golemom i vaze kraljevscvo hrvacko i pozali smrt slavnoga kralja Zvonimira, I vazam Hrvate, i zagorsko i prirnorsko i bosansko kraljevstvo?", I imise kralja Belu za gospodina, jere svoga bihu ubili prez krivine, I po recenom kralju ugarskomu Hrvati bise podlozeni od volje u nevolju; i od slobodnih u rabotu obrati. I bi, kako pismo govori, da Zili teg zlu placu ceka. I bise za svoj teg placeni ani prokleti i nevirni Hrvati krozi griha, zasto pogubise svoga dobroga gospodina kralja Zvonimira, kako Zudiji gospodina Isukrsta. I taka prokleti Zudiji inim sluze, ne imajuci ni oni od svoga jazika gospodina. Dobri kralj Zvonimir zivi u kraljevstvo dokle bi ubijen, lit trideset i pet, a ubijen bi na lit Isukrstovih tisuca i osamdeset, a toj tisuca i osamdeset manje jedno'"-

Gospodin Dmine Papalif: najde ovaj pismo u Krajini u Markovif:, u jedne knjige stare, pisane hrvackim pismom, i ispisa receni Dmine ric po ric. A ja [erolim Kaletif: ovaj pripisah iz recenib knjig na tisuca i petsat i Eetrdesei i Jest, na sed am dan otubra miseca u Omisuo Bogy hvala.O)

130) Ovaj se podatak podudara s podacima IX. glave.

k) S (Povijest 587) kaze: iako su detalji sirokoga pricanja stare hrvatske kronike iskiceni, a dosta je toga s vrernenom i dodano, tako da izgleda kao da su car i papa pozvali Zvonimira, da s njirna ide osloboditi sveta vmjesta, to jest na kriiZarsku vojnu - sto je lasno razurnjeti, jer je ta 1deja zaokupila duhove u Evropi tek sest, sedam godina kamije - ipak je jezgra pricanju hrvatske tradicije, cia je hrvatski kralj Dmitar Zvonimir ubijen u narodnoj skupsrinj, jamacno potpuno ispravna. Najjali je dokaz to, sto osirn vee spornenutog pod atka postoje jos dva, a ti tako isto govore 0 silovitoj smrti hrvatskoga kralja: to su kronika hrvatskoga franjevca Ivana Tornasica (iz XVI. vijeka) kornpilovana od mnostva starijih podataka, medu kojima irna veoma dobrih ,i pouzda:nih, ,itako zvana madarsko-poljska kronika (iz XIII.-XIV. vijeka). Ma da se ove tri srednjevjekovne stare kronike u detaljima znatno razilaze - dokaz '<fa su postale nezavisno jedna od druge - ipak se u bitnoj misljI istorijskorn krupnom Faktu slizu, da je poslije umorstva Zvonirnirova provalio u Hrvatsku oruzanom rukom kao njegov osvetnik - madarski kralj, (Isp. zasebnu raspravu Sisicevu .0 smrti hrvatskoga kralja Zvonimira« u Vjesniku hrv. arheol. drustva, N. S. VIII Zagreb 1905.) Na protivnom glediscu stoji N. Radojcic, kojitvrdi, da je vijest Tomas.ceve kronike 0 Zvonirnirovu ubijstvu preuzeta .iz Dukljanina ; da su svi navedeni izvori legende, na kojc: se nauka ne smjje osloniri: da prema tome vece povjercnje zasluzuju podaci Tome arhidakona i povelje kralja Stjepana II. iz 1089. god:ne, koji govore 0 prirodnoj smrti kralja Zvonirnira (Legends 0 srnrti hrvatskoga kralja Dimitnija Zvonimira, Glas srp. akad. CLXXI, 1936 1-85).

I) Posljje smrti kralja Zvonirnira hrvatski velikas. i visoki dalrnatinski kler posrave za kralja posljednjeg Trpirnirovica, hercega Stjepana, koji ie za vrijerne Zvonimira Zivio u samostanu sv. Stjepana kod Splita, a nije bio monah. Umro je slijedece godine 1090., te je u z ernlji nastala anarhija, koju je iskorisnio ugarski kralj Ladislav sveti i na poziv jedne stranke zauzeo Hrvatsku. Znacajno je, da arhidakon Torna, splirsk] anonim, Tomasic v madarska »slikana kroruika«, isto tako kao i Dukljanin, smatraju Zvonimira posljednjim hrvatskim kraljern.

m) Chron. pier.cap. 67 kazc: »Kad je kralj Zvonirnir umro ne ostavivsi djece, :lena njcgova, scstra kralja Ladislava, gonjena mnogim nepravdama od dusmana svoga muZa, zamoli u ime Isusa Hrista u svoga brara, kralja Ladislava, pornoc. Njene je nepravde kralj ljuto odmazdio i povratio joj citavu Hrvatsku i Dalmaciju, koju je on kasnije, s pnistankom pomenuce kraljice, podlozio svojoj drZavi. To pak kral] Ladislav nije ucinio od pohlepe, nego zato, jer je sebi pnisvajao bastinu po kraljevskom pravu, Kralj Zvonimir naime bijaSe njernu u prvom stepenu rodak, a balrinika ruije irnao«, Ovaj je podatak napisan po savremenom iz voru (vidi S Povi jest 602 i 627, bilj. 70).

n) M - P rae t ere a cum -p 0 S t h a e ere gnu m i n par t e sse c e s sis set, ann 0 a n at i v ita t e C h ri s t i MLXXIX B 0 s n ens c s d 0 min urns u urns 0 r t ~ tis u n t. N a ron ens e s s u u m, C r 0 vat i ali e n urn, n e qui: s eo s f r 1I S t r a 0 lim vel 1 m mer ito a Z von i m i r 0 d e v o t o s crcdat.

0) Na kraju Maruliceva pnijevoda dolazi: »Laus o mn i p o t e n t i deo. Hucusque h i s t o r ia m ve rna cui 0 g en tis nos t rae s c r m 0 nee 0 in p 0 5 ita m vi d jet qua m POt U i d ,i I ig e n t e r fi d e l it c r que i n I a t ,i n u m t ran s p o s u i, nih i 1 des e n ten t i a d i mi t ten s, 1 ic eta 1 i qua d e v e r b is, q 1I a e sup e r flu a v i deb ant II r, m II til a n s, n e lee tor ion e r i e s s cm«.

I" J

68

vero regIs nemo audebat sibi Imponere. Tyc[h]omil etiarn, defuncto socero, dominabatur terram Rassam, sed nee regem nee banum ausus est se vocare, sed tan tum iupanum maiorem ideo-"), quoniam praeerat caeteris iupanis Rassae. Sicque dorninaverunt terram multis ternporibus,

XXV. Praeterea parentes regis Radaslavi ct milites, qui cum ipso erant Romae, audicntes quod accidit, rogaverunt regem, ut uxorem acciperet. Qui coactus eorum precibus accepit uxorem Rornanam, valde nobilibus ortarn natalibus, de qua genuit filium, quem Petrislavurn vocavit. Post haec in senecrute bona mortuus est et sepultus in ecclesia sancti Ioannis Lateranensis+") cum magna honorificentia-

XXVI. Accepit post haec Petrislavus uxorem, puellam nobilem Romanam, de qua genuit filium, quem Pavlirnirum vocavit!"). Post haec vivens annis plurimis cum parentibus suis Romanis et ipse mortuus est. Post mortem vero eius, parentes eius caeperunt habere inimicitias cum caeteris Romanis et caeperunt dura bella facere in civitate sicuti saepe solent facere. Pavlimirus iarn iuvenis effecrus, caepit esse vaide rebus-us et fortis bellator, ita ut in civitate Romana nullus ei esset sirnilis. Uncle parentes eius nee non alii Romani caeperunt illurn valde diligere imrnutaveruntque nomen eius et imposuerunt ei nomen Bello, eo quod bellum facere vaide delectabatur+").

nitko se ne usudi da sebi prisvoji kraljevsko ime. Tihomil je i po srnrti tastovoj vladao zemljom Raskorn, ali se nije usudivao zvati se ni kraljem ni banom, vee sarno velikim z'llpanom':"), jer je bio na celu ostalim raskim :l.upanima. Tako su upravljali zemljom mnogo

vremena.

XXV. Kad medutirn rodbina kralja Radoslava i vojnici, koji su s njim bili u Rimu, ruse sto se dogodilo, zamole kralja, da se ozeni. On pod pritiskorn njihovih rnolbi uzrne za zenu Rimljanku rodenu od vrlo uglednih predaka, s kojom rodi sina koga nazva Petrislavom. Potorn umre u lijepoj starosti i bi sahranjen u crkvi svetoga Ivana Lateranskog132) s velikim pocastima.

XXVI. Kasnije uzme Petrislav

v

za zenu

uglednu rim sku djevojku, s kojom rodi sina, kome dade ime Pavlimir+"). Poslije toga zivio ie dugo sa svojim rimskim rodacirna i onda urnre- Po njegovoj srnrti iskrsnu neprijateljstva izrnedu njegove rodbine i ostalih Rimljana te nastanu teski sukobi u gradu, kako to obicno cesto biva. Kad Pavlimir bude vee rnladic, razvije se u vrlo jaka i hrabra junaka, tako da mu u gradu Rimu nije bilo ravna. Stoga ga njegovi rodaci kao i drugi Rimljani zavole i prornijene mu ime i nadjenu mu ime Bello, jer je veoma volio da ratuje134)_

131) 0 - man e an c h e e g I i 0 s a va pig I i a r s i que s ton 0 m e del r e, 111 a era c h ia mat 0 g i u pan 0, 0 v e roc 0 n t e mag g i 0 r e.

132) S upozorava, da je crkva sv. Ivana Latcranskog od X. do pocetka XIV. vijeka bila prva crkva u katolickom svijetu i papinska rezidencija, God. 1305. napustio ju je papa Klement V., kad se preselio u Avignon, a g. "::308. hila je unisrena strasnim pozarom (S 439).

133) S ukazuje, da su irnena Petrislava i Pavlimra, uremeljirelja Dubrovnika , karakteristicna: ona su hibridni oblik imena Petra i Pavia, kako to dolikuje Rimljanima, pa »zato i ne mofe biti sumnje, da su presto izmisljcna«. Inace S srnatra, da je u ovoj glavi dubrovacka prica 0 Pavlirniru povezana s drugo:n nezavisnorn pricom 0 trebinjskom vladaru Belli i njegovim borbama s ra~k:m velik irn zupanorn Ljurornirorn (442).

134) Irne Bello, Bel 0, Bel a - toboZnji nadimak Pavlim.rov, mozda je u vezi s trebinjskim vladarom Bela7} iz prve polovice IX. vijeka, koga sporninje Konstantin Porfirogenet (S 443. Isp, u Uvodu misljenja Medi.!_li'jai Radojkovica), Corovic (Hist. Bosne, 146) naporninje, da se ime Bclus javlja jos kod !lira i da odjek tradicije 0 Beli-Pavlirniru, »Bijelom Pavlu- niie tesko naci u irncnu plcmcna Bjelopavlica, rna da se ona kasnije pornutila.

Eo tempore exivit stolum a Sicilia, multitudo copiosa navium Saracenorum, quod stolum vocatur »rniria arrneni- graece, id est latine »decem millia vella«. Ornnes civitates maritirnas destruxerunt, Latini autem fugienres montana petebant, quo Sclavi hahitabant; revertentes autem Saraceni in terram suarn, Latini volebant revertere in suas civitates, sed Sclavi comprehendentes illos pro servis tenuerunt. Post haec plurirni Latinos dimiserunt tali pacto, ut omni tempore tributa eis redderent et servitia exercerent. Sicque caeperunt reaedificare civitates maritimas a Saracenis destructas-"),

Per idem tempus Romani parentes Belli, qui et Bellimirus, [videntes] quod non possent sustinere magnatum Romanorum insidias atque inimicirias!"), eo quod nolent se humiliare ac pacem cum inimicis facere, exeuntes omnes de civitate una cum Bello, uxoribus et filiis ac filiabus, milites nurnero quingenti, acceptis parvulis et mulieribus, venerunt Apuliarn. Inde intrantes naves, transfretaverunt in partes Dalmatiae. Venerunt ad portum qui Gravosa dicitur et Umbla, Miserunt enim Sclavi Bello, qui et Pavlimirus, nuncios, ut veniret accipere regnum patrum suorum et hac de causa secuti sunt illurn parentes eius- Igitur descendentes de navibus, construxerunt castellum et habitaverunt ibi. Audientes homines Epidauriae civitatis, qui per silvas et montana rnanebant, quod Bellus cum Romanis venissent et castellum fecissent, congregantes se venerunt et una cum ipsis aedificaverunt civitatem supra mare in ripis marinis, quas Epidaurii lingua sua »laus« dicunt. Unde ea civitas »Lausium« vocata est, quae postea r pro I posita, Ragusium appellata est- Sclavi vero

U to vrijeme izade iz Sicilije brodovlje, veliko mnoStvo saracenskih Iada; ovakvo se brodovlje zove grcki »rniria arrneni«, a to je latinski »decern milia veIla« (»deset hiljada tedara«). Sve su primorske gradove razrusili. Latini pak u bijegu potraze planine, gdje prebivahu Slaveni; kad su se Saraceni vratili u svoju zemlju, htjeli su i Latini da se vrate u svoje gradove, ali ih Slaveni uhvate i zadrze kao roblje, Potorn ipak mnogi puste Latine na slobodu pod uvjetorn, da im za sva vremena placaju danak i sluze. I tako su poceli ponovno graditi primorske gradove, sto su ih bili Saraceni porusili-").

U isto vrijeme rirnska rodbina Bellova iIi Belimirova, videci da ne mogu izdrZati zasjede i neprijateljstva rimskih velikasal36), jer se ne htjedose ponizavati i odrzavati mir s neprijateljima, izadu iz grada svi zajedno s Bellorn, sa zenama, sinovima i kcerima, na broju pedeset vitezova, povedu djecu i zene i dodu u Apuliju. Odavde se [adorn prebace uDalmaciju. Dodu do luke koja se zove Gruz i Umbla. Slaveni naime poslase J3ellu t. j. Pavlimiru poslanike, da dode i preuzme kraljevstvo svojih otaca, i zato je posla za njim njegova rodbina, Iskrcaju se dakle s lada i podignu utvrdeni grad i tu se nastane. Kad je cuo narod grada Epidaura, koji je boravio po 5umama i planinama, da je dosao Bello s RimIjanima i da S1.1 sagradili utvrdu, skupe se i dodu i zajedno s njima podignu grad nad morem, na obali morskoj, koju Epidaurani zovu svojim jezikom »laus«- Oruda dobije ova) grad ime Lauzij, a kasnije, zamijenivsi 1 za r bude nazvan Raguzij. Slaveni pak su ga

135) S 444 upozorava, da jc ovaj podatak van svake veze s ostalim tekstom, ali da je historijski potpuno vjeran i ispravan: oeito se tice saracenske najezdc u Jadransko more na proljece 841. god., kad su oni poharali grad Osor, Ankonu, Budvu, Rosu (na ulazu u Boku Kotorsku) i Kotor. Po njegovu misljenju, ovdje irnamo trag staroga ispravnog zapisa ucinjenog skoro poslije 841. god., ali on smatra ovo mjesto za kasniju glosu, jer one prekida pricanje 0 Pavlimiru.

136) Podatak 0 gradanskirn borbama u Rimu u IX.-X. vijeku ispravan je; prema S, mogao je da dode u Duklju preko dukljanskih svecenika, koji su cesto polazili u Rim.

J

ream] Dubrovnich appellaverunt, id est »silvester« sive »silvestris«, quoniam, quando eam aedificaverunt, de s.ilva veneruntv").

XXVII. Inter haec audientes bani et iupani terrae advenisse Bellum, nepotem Radaslavi regis, laetati sunt, et maxime populus terrae Sclavorum; caeperunt undique ad eurn confluere, inprimis habitatores regionis Tribuniae, venientes cum magno honore, duxerunt illum in Tribuniam. Postea bani venientes in Tribuniam, cum iupanis et setnicis susceperunt illum honorifice et in die Ascensionis Domini constitueruntillum regem. Solumiupanus Rassae, qui de Thycj hjornil prcgenie erat, cum sua provincia noluerunt venire ad regem, Tunc rex Bellrus iratus congregavit exercitum et venit Rassam. Luthomirus autern iupanus Rassae, congregans similiter populuui., paravit ei bellum. Bello itaque inito iuxta flumen Limo, cecidit populus iupani Rassae et in fugam conversi sunt. Tunc rex cum suo exercitu insecutus est eos usque ad aliud flumen, qui dicitur Ybro, ubi dum iupanus per pontem+") transiret Iugiens, quidam qui cum eo erant, volentes haoere benevclemiam regis, !percutientes eum gladio, per pontem iactaverunt eum in flumen et mortuus est. Rex autem accepit regnum patrum suorum et siluit terra in conspectu eius. Igitur causa victoriae, Romani qui cum rege erant, aedificaverunt ecclesiam in Rassia ad honorem beati Petri apostoli in loco propinquo Caldanae. Et non multurn longe alb eadem ecclesia, in uno monticulo, construxit rex castellum vocavitque illud suo nomine Bello. Ecclesiam autem supradictam statuit episcopatum fieri ordinavitque ibi episcopum et

cpiscopaturn usque in praesentem diem!"). zvali Dubrovnik, sto znaei »sumovit« iIi »sumski«, jer su dosli iz sume (dubraoe), kad su ga gradili!").

XXVII. Kad su culi banovi i zupani u zemlji, da je dosao Bello, unuk kralja Radoslava, obraduju se, a najvise narod slavenske zemlje; pocese priticati k njemu sa svih strana, narocito stanovnici tribunjskog okruzja, koji dodu i s velikom pocascu odvedu ga u Tribunju- Zatim dodu u Tribunju banovi, koji ga sa zupanima i satnicima primise s postovanjem i na dan Uzasasca Gospodnjeg postave ga za kralja. Sarno raski zupan, koji bijase od Tihomilova roda, ne htjede da sa svojom oblascu dode kralju, Tada se kraIj Bello naljuti, skupi vojsku i dode u Rasku, Ljutomir pak, raski zupan, prikupivsi isto tako vojsku, doceka ga ratom. Pelto se bitka zametnula pored rijeke Lima, podlegne vojska raskog zupana i nagne u bijeg. Tada ih je kralj sa svojom vojskom progonio sve do rijeke koja se zove Ibar, i tu, dok je zupan u bijegu prelazio preko mosta!"), neki od njegove pratnje, da bi stekli kraljevu naklonost, posijeku ga macem, bace ga s mosta u rijeku, i on umre. Kralj pak preuzekraljevstvo svojih czaca, i zemlja se smiri pod njegovom paznjom. Zbog pobjede, Rimljani koji bijahu 3 kraljem, podignu u Raskoj crkvu u cast svetog Petra apostola u mjestu blizu Kaldane (Podb jelje). I nedaleko od iste crkve sagradi kralj na jednom brijegu tvrdavu i nazva je po svom imenu Bello. Naredi pak, da pomenuta crkva bude biskupska, i postavi ondje biskupa i biskupiju sve do danafnjeg dana!").

I~) S 1stice znacaj podarka, da je Dubrovnik postao kao rezultat romansko-slavenske simbioze: romanskog Raguzija-Lauzija i slavenskog Dubrovnika. koie je rastavljao nekadasnji kanal na mjestu sadasnjeg Straduna. Isp. P. Skok, Les origines de Raguse, Slavia X (1931.) 449-498.

138) S upozorava na saopcenje Avrama Popovics (Godi~njica Cupica XXV 1906, 189) 0 tragovirna starog mosta preko Ibra blizu starog grada Galica (u Soeanici) na puru za staru srpsku prijestolnicu Ras.

139) S 446-447 kaze, da je ovaj podatak bajka s tendencijom, da pokaze karolicki (rimski) postanak crkve i biskupije sv. Petra u Rasu. Raska se biskunija prvi put spominje u ispravi cara Vasilija II. iz god. 1020., ali se. dr.zi, d~ je postojala i pcije: prema Golubinskom i Ruvarcu od druge polovice X. vijeka, dok St. Novakovic 1 neki drugi stavljaju osnivanje njezino jo~ u doba pokrstenja, u IX. sroljece. (Isp. M. Purkovic, Srps~i episkopi i mitropoliti srednjega vijeka, Skoplje 1938, 4-5). Izraz Cal dana je prijevod srpske rijeci Banja (=Toplice) i odnosi se na rnjesto blizu sadasnieg Novog Pazara i crkve sv. Petra. Kod Petrove cr~ve. stoji danas mjesro Podbijelje, cije ime sigurno stoji u vezi 5 onorn Belinom utvrdorn, koju navodi Dukljanin,

Post haec caepit rex perarnbulare per terram et per regnurn suum.

Quodam itaque tempore, dum esset rex in partibus Srerni, Sremani congregantes se cum Ungaris, cornmiserunt praelium cumrege. In quo loco ceciderunt Srernani cum Ungaris et Leta est eis contritio magna. Ab illo ergo die dicta est planities ilia, in qua factum est praelium, Bellina, HO), nomine regis, ob victoriam, quam habuit ibi rex, usque hodie. Post haec Ungari ad regem miserunt quaerendo pacem. Rex praeterea fecit pactum cum eis hoc modo, lit ab illo die in antea non auderent transire £lumen Sava et a loco unde surgit et sicut currit usque quo intrat in magno f1umine Donavi, neque homines regis transirent in illam partern, neque ili in istam; et placuit eis et Fecerunt pacem. Post haec reversus est rex in maritimas regiones- Quadam autem die, dum intraret in unum oppidurn Tribuniae, subitaIlea morte defunctus est, Tunc sepelierunt ilium in ecclesia sancti Michaelis in eodem oppido cum grandi honore. Populi autern Fleverunt ilium multis dicbus. Septima autern die dorrnitionis eius, uxor illius peperit filium, quem Tiscemirum vocavit':"), quod latine dicitur »consolator populi«,

XXVIII. Defuncto regc, ii qui de progenie Tyc[h]omil erant, caeperunt dorninare Rassam ct omnes bani, similiter tempore ut prius, dominari super se nolebantque ullam facere rationem reginae nee eius filii. Sola Tribunia obediebat reginae, eo quod parentes eius erant in Tribunia et Lausio, et non audebant rebellare ei. Postquarn autem crevit puer, tulerunt ei uxorem, filiam bani Cidorniri':") de Croatia Alba, de qua genuit duos filios: Predimi-

Potcrn stade kralj obilaziti zcmlju kral jevstvc.

U ncko vrijeme, dok je kralj bio u srijemskim krajevima, Srijemci se sloze s Ugrima i zametnu s kraljem boj. Na tom mjestu podlegose Srijemci i Ugri i nad njima bi pocinjen velik zator. Od toga dakle dana zove se do danas one polje, na kojem se bio boj, po kraI jevu irnen u Belina 140), i to zbog pob jede, sto ju jc ondje iznio kralj. Potom se Ugri obrate kralju moleci za mir. I kralj sklopi s njima ugovor, da u buduce ne prelaze rijeku Savu, i to sve od mjesta gdje istice i kako tece pa do mjesta gdje utjede u veliku rijeku Duna v, a niti kraljevi ljudi da ne prelaze na onu stranu, niti oni na ovu; i oni to prihvate i sklope mir, Poslije toga kralj se vrati u primorske krajeve. Jcdnoga dana, dok je ulazio u jedan grad tribunjski, urnre naprasnom srnrcu. Tada ga sahrane s velikom pocasCu u crkvi svetoga Mihajla u istom gradu. Narod ga oplakivase mnogo dana. A sedmoga dana po njegovoj smrti njegova zena rodi sina, kcga prczva Tisemirom-"}, sto bi se reklo latinski »consolator 'populi«(tjditelj naroda}.

svoje

XXVIII. Po kraljevoj smrti potornci Tihomilovi uzese da vladaju Raskorn, a i svi banovi, isto tako kao i prije, pocese vladati samovoljno, pa ne htjedose voditi raCuna ni 0 kraljici ni 0 njezinu sinu. Sama se Tribunja pokora val a kral jici, jer su n jeni srodnici bili u Tribunji i Lauziju, pa se nisu usudili odmetnuti se od nje. Kad je djecak odrastao, ozene ga kcerkorn ban a Cudomira'<') iz Bijele

110) 0 - Cam po Be J J i n o. Bijeljina jc mjcsto u bosanskoj Posavini. S misli, da u ovom slucaju, kao i 11 slucaju Podbijclja, irnarno narodno crimologz ranje, ali prirnjecuje, da je historijski tOeno, da jc \1 X.-XII. vijeku donji tok Save cin;o granicu izrncdu Madarske i Srbije (447).

141) L - Tis c e m i rum, 0 - Tie sci m i r, Medini upozorava, da po dubrovackoj kron/c] Belo nije imao djece; da bi, prema Porfirogencru, Belin nasljednik bio Krajina, koga Dukljanin ne spominje, i misli, da je Tiscernirus pokvaren oblik iz Crescimirus-Cresimirus, (Dubr. star. 54).

142) L - C i do m i r i, 0 - C i d 0 m i r; S ispravlja u Cudorniri =Cudomir, naporninjajuci, da jc u Hrvarsko] bilo pleme Cudornirica.

72

ij

ruml43) et Cresimirum, Postquarn autem creverunt pueri, misit Tiscemirus filium suum soceI'C suo, qui Croatiam Albam dorninabatur, mandans ei, ut congregaret populurn er iret supra banum Bosnae. Ipse autern cum Predimira filio S'110 congregans parentes suos et populum Tribuniae, venit praeliare contra banum, qui Prevalitanam regionern regebat. Banus itaque congregans ipoprulum suurn paravit se ad bellandum. Dum autern committeret bellum, cecidit banus et mortuus est. Cecidit et Tiscemirus et vulneratus est; postea mortuus est. Predirnirus autern, eius filius, vicit praelium et cepit totam Croatiarn Rubeam et coronatus est rex. Caepitque dominari terram et regnum patrum suorum.

XXIX. Cresimirus autem Frater eius, cum avunculo pugnantes, praedaverunt Uscople et Luca et P.leval44). Banus autern Bosnae, videns quod ante eos stare nequibat ad pugnam, t"ugit ad regem Ungariae. Deinde Cresirnirus cepit totam Bosnarn et dominavit eam. Defuncto etiarn patre matris suae, dominavit Croariam AlbamW).

XXX. Eo tempore defunctus est Bulgarorum imperator Petrus':") nomine, qui sedebat in civitate Magna Preslava et Graecorum imperator, congregans validam fortitudinem gent is suae, obtinuit totam Bulgariarn suoque subiugavir imperio; deinde reversus ad polatiarn suam, reliquit suum exercitum. Hi autem qUI praeerant exercitui, venientes cum exercitu, ceperunt totam Rassarn provinciam'V)-

Hrvatske, s kojom rodi dva sma: Predimira 143) i Kresimira, Kad su djecaci porasli, Tisemir posalje svoga sina tastu svome, koji je vladao u Bijeloj Hrvatskoj, i naredi rnu, da pribere vojsku i pode na'bos;nsk~gbana. Sam pa:k sa svojim ;ino~J?r:~di;i~~m:; prikupivsi svoje srodnike i tribunjski narod, uze da ratuje protiv bana, koji je upravljao okruzjem Prevalitanom (Dukljom). I ban je prikupio svoj narod i spremio se za boj. Kad se zametnuo boj, pade ban i umre. Pade i Tisemir i bude ranjen; potom umre. Sin pak njegov Predimir dobije birku i zauzme cijelu Crvenu Hrvatsku, pa hi okrunjen za kralja. I on sta-' de vladati zemljorn i kraljevstvom svojih otaca.

XXIX. Brat njegov Kresimir, ratujuci zajedno s ujakorn, cpustose UskQplje.iLukl,l_j Plevu'v').. Bosanski pak ban, videci da se ne

ffio~ nji~1e mjeriti u borbi, pobjegne k ugarskarn kralju, Po tom zauzme Kresimir cijelu Bosnu i vladase njome. A kad umre otac njegove majke, zavlada Bijelom Hrvatskom!").

XXX. U to vrijeme umre bugarski car imenorn PetarI44), koji srolovase u gradu Velikoj Preslavi, pa grcki car sakupivsi mocnu silu svoga naroda, zadobije cijelu Bugarsku i podvrgne je pod svoju vlast; vrativsi se zatim u svoj dvor, napusti svoju vojsku. Ali vojskovode dodu s vojskom i zauzmu cijelu oblast RaskuI47). Raski zupan takoder pobjegne i dade kralju Predimiru sa svoja dva sina Ple-

"3) L - Pre lim i r II m: 5 ispravlja prcma 0 - Pre d e m i r. 5 ga smatra historijskim licern, i to jednim od potomaka humskog kneza Mihajla Viseviea, koji je umro poslije 928. a prije 960. godine.

lH) L i 0 - Pre v a, sto 5 ispravlja u Pleva =Pliva, stara hrvarska zupanija kod Jajca. Us k 0- pi j e = Bugojno i Kupres-Luka-Dnoiuka kod Jajca'sto tako su stare hrvatske zupanilje (5 448). U j a k u ovoj recenic! stojipogrdno d jed.

145) Ovog Kresirnira, toboznjcg Predimirova brata, S identificira s hrvatskim kraljem Mihajlom Kresimirom II. (949.-0. 969.) i misli, da su podaci 0 njcgovu osvajanju Bosne uzeti iz nekoga starog historijskog hrvatskog zapisa (5 448). Isp. Corovic, Hisr, Bosne '47.

146) Bugarski car Petar umro je 30. januara 969. Prijesrolnica mu je zaista bila Preslav (» Veliki«), pored kojeg je postojao Mali Preslav iii Preslavec (5. 449-450).

147) Bizantski car Ivan Cimiskije zauzeo je Preslav u proljece 971. god., te je tom prilikorn osvojio i Ra~ku (Isp. G. Ostrogorski, Geschichte des byzantinschen Staates, Miinchcn, 208, i srpsko izdanje »Istorija Vizantije Beograd, '947, 142). 5 je, prema ranijem m'sljenju, darirao osvojenje Istocne Bugarske 972. godinom te je pomaknuo zauzimanje Raske u 973. godinu. Prcrna tom datumu S datira vladan]e dukljanskog kralja Predirnira od prijc 960, (iza srnrti Caslava) do poslije 973. (vjerojatno otprilike 980.) 5 450.

'~

I ;j

;

73

Iupanus etiam Rassae fugit et venit ad regem Predimirum cum duobus filiis suis, Plene':") et Radigrado>"), et filia sua nomine Prechvalav"), et invenerunt regern in iupania Onogosti':"). Predimirus autem rex videns filiam eius quod pulchra esset valde et omnibus membris cornposita, vulneratum est cor illius amore eius. Vocatisque pueris suis, man davit eis loqui iupano patri puellae, si vellet se subiugare et omnem regionem suam regiae potestati spontanea vol un tate et vellet iurare fidelitatem regi et filiis eius, sciret, quod rex acciperet filiam eius uxorem. Quod iupanus audiens, laetus effectus, iuravit ipse cum filiis eius fidelitatem regi et filiis eius [et] promiserum se adirnplere omnia quaecumque man'dasset rex. Tunc rex accepit filiam eius uxorem et nuptiis celebratis more regali, dedit cognatis suis Tribessam+") in [dedinam], quam Latini dicunt haereditacem="), et constituit Radigradum iupanum in Onogoste.

Post haec non multo tempore transacto, defunctus est irnperator Craecorum=") et rex Predimirus cum suo socero miserunt Rassanis, suis amicis, ut nil timendo interficerent Graecos, qui praeerant eis. Ita et factum est. Occisis ergo una die omnibus Graecis, perrexit rex cum socero c'( suis cognatis, et obtinuit totam Rassam constituitque socerum suum, sicut prius fuerat, iupanum maiorem et cognatos suos sub potestate patris iupanos constituit, ut dominarentur earn provinciam et possiderent, salvo tamen iure regio155).

Post haec Predimiro regi nati sum quatuor filii, quorum nomina sunt haec: primogenitus

nom!") i Radigradom'w), i kcerkom svojom zvanom Prehvala!"), a kralja nadu u Zupaniji Onogostu (Nikficu)!"). Kad je kralj Predimir vidio njegovu kcerku, da je vrlo lijepa i skladno izgradena stasa. njegovo srce bi ranjeno ljubavlju prema njoj. I sazva svoju pramju i naredi im,da razgovaraju sa zupanom, ocem djevojke, ne bi Ii bio vol jan da se dragovoljno porcini sa cijelom svojom oblasti kraljevskoj vlasti i da se zakune na vjernost kralju i njegoyim sinovima, i da primi do znanja, da ce kralj uzeti njegovu kcerku za zenu. Kad to eu zupan, obraduje se, zakune se sam zajedno sa sinovima svojirna na vjernost kralju i njegoyim sino virna i obecase, da ce ispuniti sve sm bi kralj zatrazio, Tada se kralj ozeni njegovom kcerkom, i posto bude obavljeno vjencanje na kraljevski nacin, dade srodnicima svojima Tribesu+") u djedinu, Sto Latini zovu »haereditas« (bastina),t53), a Radigrada postavi za zupana u Onogostu.

Ne prode mnogo vremena poslije ovoga, kad urnre grOki carl54), a kralj Predirnir sa svojim tastorn poruce Rasanima, svojim prijare- 1 jirna, da bez straha pobi ju Grke sto nad njirna vladaju. Tako se i zbi. Posto su jednog dana pobili sve Grke, ode kralj s tastom i rodacima svojima i preuzme cijelu Rasku, a svoga tasta postavi za velikog zupana, sto je i prije bio, a rodake svoje ucini zupanima pod ocevom vlascu, da vladaju i dde u posjedu ovu oblast, tek da ipak priznaju kraljevsko pravo!").

Potom se kralju Predimiru rode cetiri sina, koji se ovako zovu: prvenac Hvalimir, drugi

.... ) L - Pie n a, 0 - Pig n a. S ispravlja prerna poznatorn imenu irz starih srpskih spomenika IIJrllH'b.

149) Za aepoznato irne R a dig r adS nalazi analogiju u imenu Poligrad (S 450).

150) Ime Pre h val a nalazi se u srpskim spomenicima.

UI) Drevni 0 no go S t - gotska pogranicna utvrda Anagostum - je danasnji Nik*ie s poljem toga imena oko gornje Zete (S 450).

15!) T rib e s s a je brdo s tri glavice nedaleko od Niksica, koje se i danas zove Trebjesa (S 450).

153) S dodaje rijec »d e din a m« prerna smislu iduce recenice .q u a m La tin i d ,i c un t h a e r ed ita tern", koju smaera kasnijom glosom (450).

154) Ivan Cirniskije je umro IO. januara 976.

155) Vjerojatno opisana pobuna Raske stoji u vezi s oslobodenjem Makedonske drlave pod »komitopulima« - sinovima komesa Nikole, Davidom, Mojsijem, Aronom i Samuilom 976. god. (Isp. Ostrogorski, 1st. Viz. 145, Gesch. 212-213).

165a) L - S pel an c h us; S ispravlja prema 0 - S v e v I ad. S smatra, da je dioba drZave medu Predimirovim sinovima osnovana na nekom zapisu. Poho ta djeca nisu mogla da budu od Prehvale, vee od

74

Chvalimirus, secundus Boleslavus, tertius Dragislavus, quartus Svevladius'F"), quibus et divisit terrarn suarn hoc modo+"):

Chvalimiro dedit Zentae regionem cum civitatibus, et has iupanias: Lusca, Podlugiae, Gorsca, Cupelnich, Obliquus, Prapratna, Cermeniza-"), Budua cum Cuceva+") et Gripuli;

Boleslavo dedit Tribuniam cum his iupanus: Li[u]bomir, Vetanica'P), Rudina!"), Crusceviza, Vrmo, Rissena, Draceviza, Canali, Gernoviza 161);

Dragislavo dedit Chelmaniarn regionem et has iupanias: Stantania, Papa va, Yabsko162), Luca, Vellica, Gorirnita':"), Vecenike-"), Dubra va et Debre165);

Svevladio dedit regionem quae sclavonice dicitur Podgoria, latine Submontana, et has iupanias: Onogoste, Moratia 166), Comerniza, Piva, Gerico+"), Netusini, Guisemo'?"), Com169), Debreca, Neretlval-?'') et Rama; quas et quaruor regiones Tetrarchias vocavit!").

Vixit autem Predimirus rex annis mulcis et vidit filios filiorum suorum ct in senectute bona mortuus est; et sepultus est in episcopio Rassae, in ecclesia sancti Petri, cum magno honore et reverentia atque gloria:

Boleslav, treci Dragislav, cetvrti Svevlad'P"). Ovirna podijeli zemlju na ovaj nacin156):

Hvalimiru dade okruzje Zente (Zetu) s gradovima: Luska (Ljesko polje), Podlufje tz« bljacki okrug), Gorska (Hoti oko Podgorice), Kupelnik (Koplik na istoino] obali Sleadarjkog blata), Oblik (Tarabos), Prapratna (Kraj izmedu Bara i Ulcinja), Crmnica-"), Budva 5 Kucevom (Cevo)158) oj Gripuli (Grbal], tupa);

Boleslavu dade Tribunju s ovirn zupanijarna: L ju bornir, Vetanica (F atnica )159), Rudina (Bilece )160), Krusevica, Vrmo (Vrm, Korieniei), Risena (Risan), Dracevica, Kanali (Konauli], Gemovica=") (Zrnovica, Zupa};

TIragoslavu dade Helmansko (Hum) okruzje i ove zupanije: Stantarrij~-(Ston);-Papavu lpopovo), Ubsko162)(Z4Zea711if f.;lku (oko Gabele), V eliku (~~likq_~Qr.~_QkQ_biub0ko.g), -qori~iw_(1";otski)1~3), Vecenikel'") (mozda mostarsko polje), Dubravu i Debre-") (Dabar);

Svevladu dade okruzje, koje se slavenski zove Podgorje, latinski Submontana, i ove zupanije: Onogoste (NikSie), Moracija166) (Moraca), Komernica (Komarnica), Pi va, Geriko!") (Orbini: Gaza=Gacko), Netusini (Neuesin]e), Gujsemo'P) (moida Gusinte), Kom169), Debreka (Dabar kod Lima), Neretva170) i Rarna; ova cetiri okruga nazove Tetrarhijom':").

ranijeg braka, S smatra prve dvije rijeci post haec za umetak prepisivaca, a Orbinijev podatak - Et dopo questo nacquero a Prechvala quattro figliuoli - za njegov licni dodarak (541).

156) Dragocjeni historijsko-geografski matcrijal, koj] nam daje idu6i pop is zupa u pojedinim oblastima dukljanske drZave, vecinom objasnjen u radovima Rackoga, Novakovica i Jireceka, kornentira S na str. 452- 453. Mi dajemo samo ubikaciju u zagradama, a u primjedbama navodimo samo ona imena, _~d kojih postoje razlike u L i O.

151) L - C men i z a, 0 - C e mer n i c a.

158) L - Cue e v a, 0 - C u c i eva.

159) L - Vet ani c a, 0 - Vet n i c a.

160) L - R u din a, 0 - R u din e.

161) L - G ern 0 viz a, 0 - G ern 0 v n i z a. 102) L - Y a b s k 0, 0 - Jam b s c o.

163) L - Vellica, Gorumita; 0 - Velikagor, Imota. 16') L - Vee e n ike, 0 - V e c e rig 0 r j e.

165) L - Deb r e, 0 - Deb r a.

160) L - M 0 rat i a, 0 - M 0 r a v ·i a.

161) L - G e ric 0, 0 -G a z a.

188) L - G u i s e m 0, 0 - G u i j see v o.

169) L - Co m, 0 - G 0 r a.

170) L - N ere t, 0 - N ere n t a.

171) N. Radojcic povodom pitanja 0 podjelama ddave izmedu sinova uzima izraz »Tctrarhija« za pozajmicu 1Z Sv. pi:sma, napose lie evandelja od Luke III, I I »ne da utvrdim, nego da poljuljarn veru u ovu vest pisca Barskog rodoslova, zavisnog vise nego samo po jeziku od Sv, pisma- (Glasnik Skop. n. dr. XV, 9). Sa svoje strane mislirno, da ovaj politicki terrnin iz Sv. pisma nil u kojoj mjeri ne mofe da utjece na pitanjc vjerodostojnost] navedenog podarka 0 podjeli, koja je po svojirn geografskim podacima potpuno realna. Mogle

75

XXXI. Crescimiro autem fratri eius natus est filius, cui Stephanus nomen imposuit-"). Iste post mortem parris rexit Croatiam Albam et Bosnam, et post eum semper regnaverunt in Croatia. Natus est ei (sc. Crescimiro) ex concubina filius ambobus pedibus claudus, qui multo tempore ambulare non potuit, quem Leghec[h] 173) norninavit. Iste Leghec[h], mortuo patre eius Crescimiro, adductus est in Tribuniarn ad consobrinurn suum Boleslavum. Serviebat ita que ei puella quaedam nomine Lovizzat"), quam dilexit et postea duxit uxorem. Genuirque ex ea septem filios, qui crescentes effecti sunt iuvenes bellatores et strenui

. .

In armis-

Filii Predimiri regis [autern], relinquentes vestigia parris sui, caeperunt dure et superbe se agere contra populum, quem regebantI75). Unde valde caeperunt displicere populo, sed quia mala voluntas diu latere non potest, miserunt populi occulte nuncios supradictis septern fratribus et dederunt eis manus, quatenus insimul insurgerent et disperderent filios et nepotes regis [Predimiri]. Itaque consilio inito septem fratres cum patre [Leghech] et populo, consilio et voluntate patris ac totius populi, insurrexerunt et persecuti sunt filios regis [Predimiri] et miserunt eos in ore gladii a' minimo usque ad maximum. Evasit autem unus, Sylvester nomine, fiEus Boleslavi, cum matre sua Castreca'I") et fugerunt Lausium, quae nunc est Ragusium, unde et mater Sylvestri progeniern duxerat. Post haec filii Leghech!"), perpetrate fratricidio seu homicidio, caeperunt dorninari terram, patre eorum residente in OuJfo de Cattaro, in loco qui Traiectus dicitur, ubi castellum sibi construxerat et curiam. Sed deus omnipotens, cui cuncta bona placentet displicent omnia mala atque pecca-

Zivio je kralj Predimir mnogo godina i vidi sinove svojih sino va te umre u lijepoj staresti; a sahranjen je u raskoj biskupiji u crkvi svetoga Petra s velikom caseu, i postovanjern i slavom.

XXXI. Njegovu pak bratu Kresirniru rodi se sin, kome nadjene ime Stjeparr'?"). Ovaj je vladao po ocevoj smrti Bijelom Hrvatskom i Bosnom, i poslije njega stalno su vladali u Hrvatskoj, Irnao je (t. j. Kresirnir) od prileznice sina hroma na obje noge, koji ne mogase dugo vremena da prohoda, i nazva ga Legec'?"). Ovaj Legec doveden bi po srnrti oca Kresimira u Tribunju k svomu sestricu Boleslavu- Kod njega je sluzila neka djevojka po imenu Lovica, koju je zavolio i kasnije uzeo za zenu174). S njom rodi sedam sinova, koji, kad odrasru, postanu mladi junaci i vjesti u oruzju.

Medutim sinovi kralja Predirnira, napustivsi stope svoga oca, stadose okrutno i oholo posrupati s narodom, kojim vladahu':"). Stoga su narodu omrznuli, ali, jer se zla volja rye moze da dugo krije, posla narod tajno poslanike spornenutoj sedmorici brace i zavjere se, da ce zajedno ustati i rastjerati sinove i necake kralja [Predimira]. I tako, prema dogovoru, sedmoro brace zajedno s ocem [Legecem] i narodom, po savjetu i volji ocevoj i cijelog naroda podigose se i stadose goniti sinove kralja [Predimira] te ih od najmladeg do najstarijeg posijeku macern. Izbjegne pak jedan, imenom Silvestar, sin Boleslavljev, zajedno sa svojom majkom Kastrekom'?"), i oni pobjegnu u Lauzij, koji je danas Raguzij!"), odakle je majka Silvestrova bila podrijetlom. Potorn su sino vi Legecovi, posto su izvrSili bratoubistvo iii covjetkou:bistvo, stali vladati zemljom, dok je njihov otac stolovao u Kotorskom zaljevu, u mjestu koje se zove Tra-

bisc pomisljati cak i na to, da je ne samo Dukljancn, nego i suvremenici u X. vijcku nazivali navcdeni kompleks od 4 oblasri ovimimenom, kojim su se rnozda sluz'ili njihovi susjedi u susjcdnoj Drackoj temi.

172) Sin hrvatskoga kralja Mihajla KreSimira II. zaista jc bio Stjepan Drz islav (0. 969.-997')'

173) L - Leg h e c, u Stamp. tekstu - Leg h e t, kao Sto i 0 - Leg c t. Crncic turnac] ovo imc

od glagola Idati. S upozorava, da mu Lukarevic dajc ime Bogoslav (S 453).

174) S misli, da je irne Legecove zene vjerojatno Ljubica.

175) S nagada, da je Prcdimir umro oko 980. god. i da jc nered za njegovih sinova bio jzmedu 980. i 985.

176) S navodi, da je ime Boleslavljeve zpn~ Cas t r c c a =C a s t reg n a.

177) S oznacuje podatak qua e nun c c s t Rag u s i u m kao glosu, a ovaj zaista ne postoji kod O.

ta, brevi in tempore percussit patrern, claudum corpore et anima, et filios eius pestilentia et clade, quernadmodurn percusserunt ipsi fratreset nepotes suos. Et mortui sunt et non rernansit ex eis vel unus.

XXXII. Videntes autem [haec] populi, timuerunt timore magno statimque, cum sine rege essent, consilio facto perrexerunt Lausium et tulerunt inde Sylvestrurn, qui solus rernanserat de progenie regis gloriosi Predimiri et ordinaverunt sibi illum in regem. Rex itaque Sylvester, accepto regno, gubernavit totam T etrarchiam in pace cum tirnore dei er iustitia. Genuitque filium cui nomen Imposuit Tugernir et dormivit in paceI78).

XXXIII. Successit Tugemirus'?") in regnum et accepta uxore genurt filiurn, quem Chvalimirum 180) vocavit,

Eo tempore surrexit in gente Bulgarinorum quidam Samuel!"), qui se imperatorem vocari iussit et cornmisit praelia multa cum Graecis proiecitque eos ex tota Bulgaria, ita ut in diebus eius Graeci non auderent propinquare illuc.

XXXIV. Defuncto etiam rege Tugerniro, Chvalimirus filius eius successit in regem, qui uxore accepta, ex ea rres filios genuit: primogenitum Petrislavum vocavit, qui regionem Zen tam rexit, secundum Dragirnirum, qui rexit Tribuniam et Chelmajnijarn, tertium Miroslavurn, qui regionem Podgoriam tenuit. Postquam autern dimisit terram filiis SUIS, 111 senectute bona mortuus est.

jekt (=Prevlaka, gdje je bio podigao tvrdavu i dvor. Ali Bog svemoguci, koji ljubi svako dobro, a mrzi svako zlo i grijeh, za kratko vrijeme udari oca, hroma tijelom i duhorn, kao i njegove sinove kugom i pomorom, onako kako su oni ubili svoju bracu i setrrce. I pomrijese i ne ostade nijedan od njih,

XXXII. Kad to vidje narod, veoma se prestrasi i posto bijahu ostali bez kralja, odmah se sporazumjese i dodu u Lauzij te odavde dovedu Silvestra, koji bijase jedini preostao od rod a slavnog kralja Predimira, i njega postave sebi za kralja- I tako je kralj Silvestar, pcsto je prirnio kraljevstvo, mirno upravljao cijelorn Tetrarhijorn u strahu bozjern i po pravdi. I rodi sina, kome dade irne Tugemir, i usne u miru!"),

XXXIII. Tugernir'?") naslijedi kraljevstvo i uzevSi zenu 'rodi sina, koga nazva HvalimirI80).

U to se doba pcdize u bugarskom narodu neki Samuel!"), koji se dao nazivati carem, te zametne mnoge ratove s Grcima i otjera ih iz cijele Bugarske, tako da se u njegovo vrijeme nisu usudili ni pribliziti se onamo.

XXXIV. Posto je umro i kralj Tugemir, naslijedi ga kao kralj njegov sin Hvalimir, koji uzme zenu i rodi s njom tri sina: prvencu dade ime Petrislav, koji je vladao oblascu Zen tom, drugom Dragirnir, koji je upravljao Tribunjorn i Helmanijom (Trauunjom i Zabumliem], trecern Miroslav, koji je drZao okruzje Podgorje, POSto je predao zemlju svojim sinovima, umre u lijepoj starosti.

!78) 5 srnatra, da je »vrijeme izmedu smrti Prcdmirove i nastupa kralja Vladimira (gl. XXXI-XXXV) prikazano je u Ljctopisu toliko konfuzno i kronoloski nemoguce, da je za historiju jedva upotrebivo. To su interpolacije od cesti dubrovackog postanja - kao ono 0 Lescu-Bogoslavu ,i Silvestru - a od sesti neka amo unesena vladarska (zupanska) imcna drugih srpskih oblasti, pre j za vreme Predimirova, a povudcua iz nekakih sumnjivih kataloga, kao ono gore izmedu srnrti kralja Budimira (Svetopeleka) i kralja Radoslava.« (5. 454). Medini isto tako smatra price 0 Legecu i Silvestru dubrovackirn umetkom,

179) 5 454 ukazuje, da kralj Tugcmir podsjeca na Konstantinova trebinjskog vladara TOt'T~1},ui(1'/; (*"i'ovy';i"(11}s); kao identifikaoiju prihvaca to Medini.

ISO) Isto tako 5 ukazuje na slidnost Hvalimira s Porfirogenerovim trebjnjskim vladarom, sto isto tako prihvaca kao identifikaciju Medini (Isp. Radojkovic).

181) Mladi od »komitopula«, koji su oslobodili Makedoniju od Grka poslije smroi Cimiskija, Samuil, postao je osnivac Makedonskog carstva, POSto su dva starija brata poginula u borbi, a trcceg je on sam kasnije pogubio (Isp. Ostrogorski, 1st. Vuz. 145; Gcsch, 213-214). Sarnudovo carstvo sa prijestolnicom u Prespi, a kasnije na Ohridu, obuhvacilo je naistoku stare bugarske oblastiizmedu Dunava u Balkana, a na zapadu Makedoniju, Tcsaliju, Epir [ dio Albanije i Srpske krajeve. Uspostavljena bugarska patrijarsija bila je konacno premjestena u Ohrid. Kao ,i drugi suvremeni iz.vori, Dukljanin zove Samuila bugarskim carem, jer je Samuilovo carstvo »ideololki bilo vezano za carcvinu Simeona i Petra ... Ovo se objasnjava time, Sto su u

77

xxxv. Quodam itaque tempore Miroslavus veniens causa videndi fratrem suum maiorem, ingressus in lintrem navigansque per Baltam, orta subito tempestate, periit ipse et qui cum eo erant. Cuius terram possedit frater eius et regnavit pro eo. Post haec rex Petrislavus genuit filium, quem Vladimirum vocavit et in pace quievit-"), Sepultus est in ecclesia sanctae Mariae, in loco qui dicitur Craini183).

XXXVI. Puer autem Vladimirus, accepto regno, crescebat decoratus omni sapientia et sanctitate="). Tempore itaque eodem, dum Vladirnirus esset adolescens et regnaret in loco patris sui, supradictus Samuel Bulgarinorum imperator, congregato magno exercitu, advenit in partibus Dalmatiae supra terram regis Vladimiri''"). Rex vero, qui vir sanctus erat et nolebat aliquem de suis perire in bello, secessit humiliter et ascendit in montem, qui

XXXV. U neko vrijeme pode Miroslav da posjeti svog starijeg brata, ude u camac, pa kad je plovio preko Balte (Skadarskog blata), digla se iznenada oluja, i pogine on i sva njegova pratnja. Njegovu zemlju dobije njegOY brat i vladaje poslije njega- Zatim rodi kralj Petrislav sina, kome dade ime Vladimir, i upokoji se u miru182). Sahranjen bi u crkvi svete Marije, u mjestu zvanom Gazeni (Krajmi),83).

XXXVI. A djecak Vladimir prirni kraljevstvo i rastijase ukrasen svakom mudroS6u i svetosou!"). U to vrijeme, dok je Vladimir bio mladic i vladao na prijestolju oca svoga, gore spornenuti bugarski car Samuel skupi veliku vojsku i dode 11 dalmatinske krajeve, na zemlju kralja Vladimira!"). A kralj, koji bijale svet covjek i ne htjede da ma ko od njegovih pogine u ratu, povuce se skromno

to doba pored Virzantije sarno jo~ u Bugarskoj postojale tradicije carstva i samostalne parrijarsije« (Ostrogorski, Ist, Viz, 146; Gesch. 213).

182) S vjeruje, da irne Vladimirova oca Perrisla va nije izmi~ljeno, na ho ga. upucuje historijsks dctalj, da je stolovao u rnjestu Krajini i ondje sahranjen u crkvi sv. Marije, gdje je kasnije nasao grob i njegov SIn Vladimir (S 455).

183) L i 0 irnaju Gazeni, a stamp. tekst Gazem; S ispravlja u Craini, ho pokazuje crkva sv. Marije, kao ho je to opazio Rovinski (S 33 I, 455).

184) Isp. karakterisriku kod suvremen.ika Bizancinca Skilice , »Covjek pravedan, miiroljubiv, koji tezi za vrlinorn« (Cedr. ed Bonn. II, 463).

. 18~) Datum Sa.muilova napada na Duklju nije siguran: Gilferdig, Drinov, Sranojevic, Corovic, Stanev datiraju ga krajern osrnog decenija X. vijeka - iza Samuilove pobjede nad Vasilijem II. god. 986., dok ga Zlatarski, Runciman, Ostrogorski datiraju krajem deverog decenija, ~to prihvaca S (445) kao god. 998. Vrlo vaZne podatke donosi Ostrogorski u clanku -Serbskoe posoljstvo k ~mperatoru Vasiliju 11« u Glasu Srp. akad. nauka CXCIII., 1949, 15-29: akt svetogorske Lavre od septernbra 993. god. govorj 0 nekim srpskim poslanicima, koji su putovali k caru Vasiliju, bil] su kod .otoka Lernnosa zarobljeni od Arapa i od cara otkupljeni. Ostrogorski opravdano vidi u tom podatak 0 dukljanskim direkmim vezama s Bizanrorn u pocetku devetog decenija i tumaci ih analogno poznatim podacima 0 saveznickim vezama Vasidija II. s hrvarskim kraljem Stjepanorn Ddislavom protiv Samuila. Isti je podatak analizirao I. Dujcev (.S'juz protiv car Sarnuila« u knjiz.i -Proucvanija v'rhu b'~garskoto srednovekovie«, Sofija 1945, 27-29) 0 cemu doznajemoiz napomene u clanku Ostrogorskog.

Obliquus dicirur+"), cum ornni gente sua. Veniens post haec imperator cum exercitu et cernens, quod regi praevalere non posset, partern sui exercitus ad mentis pedem reliquit partemque secum ducens ad expugnandam civitatem Dulcinium perrexit, Erant praeterea per montern Obliquum igniti serpentes, qui statim ut aliquos percutiebant, absque ulla tarditate rnoriebantur caeperuntque magnum damnum facere, tam de hominibus, quam de animalibus. Tunc rex Vladimirus orationem Fudir ad dorninum cum lacrirnis, ut deus omnipotens liberaret populum suum ab illa pestifer a morte. Exaudivit deus orationem famuli sui et ab illo die nullus ex eis percussus est, sed et usque hodie, si homo aut aliqua bestia in monte illo a serpente percussus fuerit, sanus et absque ulla laesione perseverat. Fueruntque in illo monte ab illo die, quo oravit beatus Vladimirus, quasi sine veneno serpentes usqrue in hodiernurn diemv"). Intera rnisit imp era tor nuncios Vladimiro regi, rut cum omnibus, qui cum eo erant, de monte descenderet. Sed rex non acquievit. Iupanus autem eiusdem doci, Iudae traditori similis effectus, misit <lid irnperatorem dicens: »Domine, si ruae placet rnagnitudini, ego tibi tradam regern«, cui rernisit irnperator: »Si hoc agere praevales, ditatum te scies a me et· magnificum valde«. Tunc rex congregatis omnibus qui cum eo erant, taliter eis locutus est: »Oportet me, fratres carissimi, ut video adimplere illud evangelii versiculum, ubi dicitur: »Bonus pastor animan suam ponit pro ovibus suis«. Melius est ergo, Fratres, ut ego ponarn animan meam pro omnibus vobis et tradam corpus meum sponte ad trucidandum seu occidendum, quam ut vos periclitemini fame sive gladio«, Tunc postquam haec et alia plurirna eis locutus fuisset, resalutatis omnibus, perrexit ad imperatorem. Quem irnperator statim relegavit in exilium in parti-

i ode sa cijelim svojim pukom (vojskom) u planinu zvanu Oblik (T arabos)186). Kad zatim dode car s vojskom i vidi, da ne moze svladati kralja, ostavi jedan dio svoje vojske u podnozju planine, a dio povede sa sobom i ode, da osvoji Dulcinij (Uicinj). Medutim po brdu Obliku bijase otrovnih zmija, i koga bi one ujele, srnjesta hi umro, pa su tako nanosile ve1iku Stetu kako rnedu ljudima taka i menu zivotinjama. Tada kralj V.ladimir dize molirvu ka Gospodu, da bi svemoguci Bog oslobodio njegov narod od te pogubne srnrti. Bog uslisa molitvu svoga sluge, i od onog dana ne bi nitko ujeden, pa i sve do danas, ako koga covjeka ili zivotinju ujede zmija na tom brdu, on ostane zdra v i bez ikakve povrede. Od onoga dana, kad se molio blazeni Vladimir, bile su na tom brdu zmije tako reci bez otrova sve do danaSnjeg dana="). Uto posla car poslanike kralju Vladimiru, da sa svirna, koji su s njime, side s hrda. No kralj ne pristade. Ali zupan onog mjesta, nalik na izdajnika Judu, poruci caru govoreci: »Gospodaru, ako zeli tvoje velicanstvo, ja ell ti predati kralja«. Njemu car uzvrati: »Ako to uzrnogneS uciniti, znaj, da cu te uciniti bogatim i cestitim«. Tada sabra kralj sve svoje i reee im ovako: »Potrebno je da vidim na sebi, prernila brace, kako se ispunjava ona evandeoska izreka, koja veli: Dobar pastir dusu svoju polaze za ovce svoje. Bolje je, dakle, brace, da ja dam dusu svoju za vas sve i predam dragovoljno tijelo da ga kolju i ubiju, nego da vi stradate od glada i od maca«. fad a, posro im je ovo i mnogo drugo govorio, oprosti se sa svima i pode k caru, Car ga odmah progna u ohridski kraj, u mjesto

186) S navodi, da je »Obliquus mons sadasnji Tarabos (572 m) na desnoj obali Bojane, rik grada Skadra, koji je na lijevoj suprotnoj obali. Jos danas ima na Tarabosu nasel]e sa statim rusevsaama, koje se zove Oblik«. Ovo je mjesto svagda bilo od vel ike strareske vaznosti (S 455-456).

181) S primjecuje, da se je raspitivao na mjestu 0 taraboSkim zmijama i da su mu rekli, da su opasnc (456).

79

bus Achridae, in loco qui Prespa dicitur'!"), ubi et curia eiusdem imperatoris erato Post haec congregate exercitu, debellavit Dulcinium longo tempore, sed eum capere nullatenus valuit. Inde ascendit iratus, caepit destruere, incendere ac depraedare totam Dalmatiam, Decatarurn autem atque Lausiurn civitates!") incendit nee non et vicos et totam provinciam devastavit, ita ut terra videretur esse sine habitatore. Pertransivit imperator sic devastans tam maritimas quam et montanas regiones usque Jadram; :postea per Bosnam et Rassam reversus est in locum suum.

Interea Vladimirus tenebatur in vinculis, ieiuniis et orationibus vacans die noctuque. Apparuit ei in visione angelus domini confertans eurn et nuncians ei ea, quae ventura erunt, quomodo eum deus liberaret de ipso carcere ct quomodo per rnartirium perveniret ad regna coelorum et acciperet immarcescibilem coronarn et praemia vitae aeternae- Tunc beatus 'Vladimirus de visione angelica roboratus, magis ac magis vacabat orationibus atque ieiuniis. Quadam itaque die imperatoris Samuelis filia Cossara nominel'"), conpuncta et inspirata a spiritu sancto, accessit ad patrem et peti vit ab eo, ut descenderet cum suis ancillis et lavaret caput et pedes vinculatorurn et capti vorum, quod ei a patrc concessum est. Descendit itaque et peregit bonum opus. Inter haec cernens Vladimirum et videns quod esset pulcher in aspectu, humilis, mansuetus atque rnodestus et quod esset repletus sapientia et prudentia domini, morata locuta est cum illo. Videbarur namque ei loquella illius dulcis super mel et fayum. Igitur non causa libidinis, sed quia ccndoluit iuventuti et pulchritudini illius, et quoniarn audiret eum esse regem et ex regali prosapia ortum, dilexit eum et salutato eo recessit. Volens post haec a vinculis liberare eum, accessit ad imperarorern et prostrata pedibus illius taliter Iocuta est: »Mi pater et dornine, scio quia datums es mihi virum sicuti

zvano Prespa 188), gdje bijase i dvor istog cara. Potom spojivsi vojsku, opsjedase mnogo vremena Dulcinij (Ulcinj), alii ga ne mogase nikako zauzeti, Odande se dize gnjevan i poce rusiti, paliti i pljackati cijelu Dalmaciju, gradove pak Dekatar (Kotor} i Lauzij (Dubrocnik)'89) spali, pa i sela i cijelu oblast opustosi take, te se cinilo da je zemlja bez stanovnika. Ovako pustoseci, prede car primorske kao i zagorske oblasti sve do Jadra (Zadra); potem se vrati kroz Bosnu i Rasku u svoj kraj

Medutirn Vladimira su drzali u tamnici, a on je dane i noci provodio u postu i molirvi. U videnju pojavi mu se andeo gospodn ji hrabreci ga i na vi jdta juci JTlU, sto ce se zbiti, kako ce ga Bog osloboditi iz te tamnice i kako ce kao mucenik doci u nebesko carstvo i prirniti neuveli vijenac i nagradu vjecnoga zivota. Ohrabren andeoskim videnjem blazeni Vladimir se tada sve vecrna posvecivao molitvarna i postu. Ali jednog dana kci cara Samuela imenorn Kosara'P"), potaknuta i nadahnuta Svetirn Duhom, ode k ocu i zamoli ga, da moze sa sluskinjama sici u tamnicu i oprati glavu i noge okovanih i zarobljenih, sto joj otac odobri, I tako ona side i ucini dobro djelo. Medutim opazi Vladi~lEa i videcida je lijepe vanjstine, ponizan, blaK i skrornan i da je pun znanja i mudrosti gospodnje, zadrzi se u razgovoru s njim. Nj6j sc naime ucini njegov govor sladim od meda i saca, Zavoli ga dakle ne iz strasti, vee zato, sto joj se sazalila njegova mladost i ljepota, i jer bijase cula, da je on kralj i da je porijeklom iz kraljevske loze; pozdravivsi se 5 njime, ode. Nakon toga htjede da ga oslobodi ropstva pa pride caru i bacivsi se pred njegove noge, tako govorase: »Oce moj i gospodaru, znam da imas namjeru da me udas, kako je to obicaj, Sada pak, ako je po volji tvojem velicanstvu, ~li cd mi dati za muZa kralja Viadirnira, koga drzis u okovima, iIi

80

188) L - Pre spa, 0 - Pre s I a: SamuiJova prijestolnica na Prespanskom jezeru.

189) S upozorava na znacajne stare izraze Dccatarurn za Kotor u Lausium za Dubrovnik, koji svjedoce o starini podatka, jer u XIII. vijcku nema tim imcnima vi~e ni traga (456).

100) Samuilova kci Kosara imala je i crkveno ime Tcodora.

moris est. Nunc ergo, si tuae placet magnitudini, aut des mihi virum Vladimirum regem, quem tenes in vinculis, aut scias, me prius rnorituram, quam ali urn accipiarn virum«. Irnperator haec audiens, quia valde diligebat filiarn suam et quia sciebat Viadimirum ex regali progenie ortum, laetus effectus est, annuit fieri petitionem illius; statimque mittens ad Vladirnirum et balneatum vestibusque indutum regiis iussit sibi praesentari; et benigne intuens atque osculans coram magnatibus regni sui, tradidit ei filiam suam in uxorem'?'). Celebratis itaque nuptiis filiae suae more regali, constituit irnperator Vladimir urn in regem etdedit ei terrarn et regnum patrurn suorum totarnque terrain Duracenorum192). Deinde rnisit imperator ad Dragimirum, patruum regis Vladimiri, ut descenderet et acciperet terrarn suam Tribuniarn et congregaret populum et inhabitaret terram, quod et factum est.

Vladimirus itaque rex vivebat cum uxore sua Cassara in ornni sanctitate et castitate, diligens deurn et serviens illi nocte ac die; regebatque populum sibi commissum cum timcre dei et iustitia. Post non rnulturn vera temporis defunctus est imperator Samuel!") et ·filius eius Radornirus'?') accepit imperium. Qui fortis extitit viribus cornmisitque praelia multa cum Graecis tempore Basilii irnperatoris Graecorum obtinuitque totam terram usque Constantinopolim':"). Timens autem Basilius imp era tor, ne forte imperium arnmitteret, misit oculte legatos ad Vladislavum, consobrinurn Radorniri, dicens: »Quare non vindicas sanguinem patris tui? Accipe aurum et argentum a me, quantum tibi visum Fuerit estcque nobiscum pacificus et accipe regnum Samuelis, qui patrem tuum et fratrem suum interfecit. Et si praevales, occide filium eius Radomirum, qui nunc tenet regnum.« Quo audito Vladislavus consensit et quadam die, dum

I I

(

znaj, da sam sprernna radije umrijeti, nego li uzeti koga drugog rnuza«. Cuvsi to car obradova se, jer je veorna volio svoju kcer i jer je znao, da je Vladimir kraljevskog roda, pa pristane, da se njena molba ispuni. I odmah posalje po Vladimira i naredi, da ga okupana i obucena u kraljevsku odjecu privedu k njemu. I milo ga gledajuci i ljubeci pred velika- 5ima svoje drZa ve, dade mu svoju kcerku za zenuI91). Posto je bilo obavljeno vjencanje njegove kcerke na kraljevski nacin, postavi car Vladirnira za kralja i dade mu zemlju i kraljevstvo njegovih otaca i cijelu, dracku zernlju':"). Zatim javi car Dragimiru, stricu kraTJa Vladimira, da dade i primi svoju zemlju Tribunju i pribere narod inastani zemlju, sto se i zbude.

I taka je kralj Vladimir zivio sa svojom

zenom Kosarom u puna j svetosti i cistoci,

ljubeci Boga i sluzeei mu nocu i danju; upravljase povjerenim mu narodom u strahu bozjem i po pravdi. Poslije malo vremena umre car Samuel'?"), a njegov sin Radomir+") pnrni carstvo, On bijase po prirodi snazan i hrabar i zametase mnoge ratove s Grcima za vrijeme grckog cara Vasilija i zauzme svu zernlju do Konstantinopola (Carigradaynil). Ali car Vasilije, bojeci se da mazda ne izgubi carstvo, posalje tajno poslanike k Vladislavu, Radornirovu sestricu, veleci: »Sto ne osveti] krv oca tvoga? Uzmi ad mene zlata i srebra koliko ti se hoce, i budi s nama u miru, pa primi kraljevstvo Samuelovo, koji ubi oca tvojega i brata svojega. Pa ako uzrnognes, ubij njegova sina Radornira, koji sada vlada«. Kad to eu Vladislav, pristade, pa jednoga dana, dok je bio Radomir u lovu, i on sam jasio s njirn, udari ga i ubije. I taka umre

191) Prema Zlatarskom, Vladimir se ozenio Kosarom 999. god. (5 456).

102) Zlatarski je utvrdio, da nije Vladimir dob.o citavu Dracku oblast, vee same sjeverni dio, jet je u Dracu stolovao drugi Sarnuilov zet ASot (V. Zlatarski, Istorija na B'Igarskata drzava prez srednjte vekove liz, Sofija 19z7, 714 b.lj, I; S 456).

193) Srnrt cara Sarnuila poslije bitke na Bjelasici - 6. oktobra 1014. god, (Isp. Ostrogorskj Ist. Viz, 151: Gesch. 219).

191) Samuilova sina Gavrila-Radomira Bizantinc: zovu Roman.

195) Podaci 0 Radomirovim pobjcdama nad Grcrna nsu racni (Zlararski 750 i S 456-457),

8f

Radornirus iret venatum, ipse cum eo equitans percuss it eum atque intefecit. Et sic mortuus est Radomirus et regnavit in loco eius Vladislavus, qui occidit illum.'?"), Accepto itaque imperio misit nuncios ad regem Vladimirum, ut ad eum veniret. Quo audito Cossara regina tenuit eum dicens: »Mi domine, noli ire, ne - quod absit - tibi eveniat sicut fratri meo, sed dirnitte me, ut earn et videam et audiam, quomodo se habet rex. Si me vult perderc, perdat; tu tan tum ne pereas«. Igitur voluntate viri sui perrexit regina ad consobrinum suum, quae honorifice alb eo suscepta est, ramen fraudulenter. Post haec misit legates secundo rcgi, dans ei crucem auream et fidem, dicens: »Quare venire dubitas? Ecce, uxor tua apud me est et nil mali passa, sed a me et a meis honorifice habetur. Accipe fidem crucis et veni, ut videam te, quatenus honorifice cum donis revertaris in locum tuum cum uxore tua«. Cui remisit rex: »Scirnus, quod dominus noster Jesus Chrisrus, qui pro nobis passus est, non in aurea vel argentea cruce suspensus est, sed in lignea; ergo, si vera est fides tua et verba tua vera sunt, per manus religiosorurn hominum crueem ligneam mitte mihi, et fide er virtute domini nostri jesu Christi spem habendo in vivificam crucem ac pretiosum lignum, veniarn«. Tunc accersitis duobus episeopis et uno herernita, mentiendo illis maligne fidem suam, dedit illis crucem ligneam misitque eos ad regem. Qui venientes salutaverunt regem et fidem atque crueem dederunt. Rex vero accipiens crucem pronus adoravit in terra et deosculatam recondidit in sinu suo assumptisque paueis secum perrexit ad imperatorem.

Interea iusserat imperator per viam ponere ei insidias, ut transeunte eo insurgerent ex adverso et interficerent eum. Deus autem omnipotens, qui ab infantia custodivit Famulum suum, noluir extra homines dorrnitationem accipere':"). Narn misit angelos suos, qui

Radomir, i za njim vladase Vladislav, koji ga je ubio196). Primivsi carstvo, posalje ka kralju Vladimiru poslanike, da bi dosao k njemu. Kad to Cu Kosara kraljica, zadrzavala ga govoreci: »Moj gospodine, nemoj ici, da ti se - ne bilo tako! - ne desi kao mom bratu, vee pusti mene da idem i da vi dim i da cujern, kako je s kraljem- Ako zeli cia me pogubi, neka poguhi, sarno da ti ne pogines«. Kraljica dakle pode s pristankom svoga muza do svoga setrica; on ju je docekao sjajno, ali himbeno. Potom posalje po drugi put kralju poslanike, dajuci mu zlatni kriz i zadavsi rnu vjeru govoreci: »Sto oklijevas doci? Evo, zen a je tvoja kod mene, i nista joj se zlo nije dogodilo, vee ja i moji s njorn dostojno postupamo. Primi vjeru krih i dodi, da te vidirn, pa da se potom lijepo i s poklonima vratis sa svojom zenom u svoje mjesto«. Njemu odgovori kralj: »Znamo, da Gospod nas Isus Krist, koji je trpio za nas, nije bio raspet na zlatnom iIi srebrnom, vee na drvenom krizu; ako je dakle tvoja vjera iskrena i tvoje rijeci istinite, posalji mi po duhovnim ljudima drveni kriz, pa cu vjerom i snagom Gospoda nasega Isusa Kristadoci uzdajuci se u zivotvorni kriz i dragocjeno drvo«, Tada on pozove dva biskupa i jednog pustinjaka, hineci pred njima zlobno svoju iskrenost, dade im drveni kriz i posla ih kralju. Ovi dodose i pozdravise kralja pa mu izruce vjeru i kriz. Kralj prirni kriz, duboko se pokloni do zemlje, cjeluje ga i turi u svoja njedra; i uzevfi sa sobom nekoliko ljudi, ode k earu.

I

I

1 I

Medutirn car bijase naredio, da mu uz put stave zasjede, da kad on prode, nasrnu sa suprotne strane i da ga ubiju- Ali svemoguci Bog, koji je svoga slugu $titio od njegova djerinjstva, nije htio da zadrijema nad ljudskim djelima'?"), Poslao je naime svoje andele, koji ce ga Ouvati. I kad je prolazio krajem, gdje su bile zasjede, opaze razbojnici, da kralja

,.

190) Radornira jc zaista ubio striccvic Ivan- Vlad.slav, zato Sto nije htio da s njim podijeli vlast. To sc desilo u lovu u augustu g. 1015. kod rnjesra Petrska bliza Ostrovskog jezera (S 457).

t.7) Isp. Psal, 120. 4.

eum custodirent. Cumque transiret per loca quo insidiae era nt, videbant insidiatores comitari rnilites regem, quasi alas habentes rnanuque trophaea gestantes; et cum cognovissent, quod angeli dei essent, tirnore perteriti aufugerunt quisque in locum suum. Rex vero venit ad imperatoris curiam, in loco qui Prespa dicitur moxque ingressus est, ut ei mos erat, orare caepit deum coeli- Ut autem cognovit irnperator advenisse regem, ira magna iratus [est]. Proposuerat nempe in corde suo, ut in via occideretur, antequam ad eum veniret, ne videretur consors vel consentiens neci eius, eo quod iurasset et in episcoporum et in haere· rnitae manibus crucem dedisset et hac de causa per viam insidias illi imposuerat, Sed cum iam videret denudatum opus suum nequissimum, sedens ad prandium, [Vladislavus] misit gladiatores, qui eum decollarent. Orante interea rege, milites circumdederunt eum. Ut autem cognovit rex, vocatis episcopis et haeremita, qui ibidem aderant, dixit: »Quid est domini mei? Quid egistis? Quare me sic decepistis? Cur verbis er iuramentis vestris credens sine culpa morior?« At ipsi prae verecundia vultus eius non audebant aspicere. Tunc rex facta oratione et confessione, accepto corpore et sanguine domini, crucern illam quam ab imperatore acceperat, manibus tenens dixit: »Orate pro me, domini mei, et haec venerabilis crux una vobiscum sit mihi testis in die domini, quoniam absque culpa morior«. Deinde osculata cruce, dans pacem episcopis et Flentibus omnibus egressus est ecclesia moxque a militibus ante ianuam ecclesiae percussus; decollatus est XXII die intrante maio!"). Fpiscopi vero tollentes corpus eius in eadem ecclesia, cum hymnis er laudibus sepelierunt. Ut autem dominus declararet merita beati martyris Vladimiri, multi diversis languoribus vexati, intrantes ecclesiam orantesque ad eius tumulum, sanati sunt. Nocte vero videbatur

prate vojnici, koji imaju neka krila, a u ruci nose pobjednicke znakove; kad su spoznali, da su to andeli bozji, prestrase se i pobjegnu svaki u svoj kraj. Kralj pak dode do carskog dvora, u mjestu koje se zove Prespa, i cim ude, poce da se po svom obicaju moli nebeskom Bogu. Kad je car doznao, da je dosao kralj, obuze ga velika srdzba. On je naime u svom srcu pretpostavljao, da ce na putu biti ubijen, prije no sto dode do njega, da se ne bi cinilo, da je on sauccsnik u njegovoj pogibiji, ili da je odobrava, jer se bio zakleo i jer je u ruke biskupa i pustinjaka bio dao kriz; zbog toga mu bijase i postavio zasjedu na putu. No kad je vee vidio, da je njegovo pogano djelo razgoliceno, dok je sjedio za ruckorn, posalje krvnike, da mu ovi odrube glavu, Dok je kralj molio, vojnici su ga opko!iIi. Kad je pak kral] to primijetio, pozove biskupe i pustinjaka, koji su ondje hili, i rece: »Sto je, gospodo mo ja? Sto uradiste? ZaSto ste me tako prevarili? Zasto umirern bez krivice, vjerujuci vasim rijecirna i zakletvama?« A oni se od stida ne usudise da mu pogledaju u obraz. Tada se kralj pomoli i ispovijedi, primi tijelo i krv gospodnju, pa dneci u ruci onaj kriz, sto ga bijase dobio od cara, rece: »Molite se za me, gospodo moja, i ovaj casni kriz neka bude zajedno s varna svjedok na dan Gospodnji, jer umirem nevin«. Zatim poljubi kriz, oprosti se u miru s biskupima i, dok su svi plakali, izade iz crkve, i vojnici ga odmah pred crkvenim vratima ubiju; odrubljena bi mu glava 22 svibnja198). Biskupi pak uzrnu njegovo tijelo u istucrkvu i uz lumne i slavospjeve sahrane. Da hoi Gpspod objavio zasluge blazenog mucenika Vladimira, mnogi su ljudi, muceni raznim bolestima, ozdravili, kad su usli u crkvu i molili nad njegoyim grobom. Nocu su pak svi ondje vidje!i bozansko svijetlo, i cinilo se, da gori mnostvo

--l~ Vladimir je pogubljen 22. maja god. 1016. Svi pukljani!1ovi poda:i ~ njernu ?dgov~raju .ono~e, ho prica bizantski ljetopisac XI. vijeka Ivan Skilica: da je Sarnuilova nasljednika Gavnla ubio StrlCevlc Ivan i da je isti, ubio Vladimira, polto ga je prcvario laznim za~letvama, te da mu Je k?;i ~oga pom~g~o ohridsk: metropolita (Zlatarski 112, 762-763, S 122-Il6). Naprociv N. AdOJ_Iz. srnatra 1 pricanje 0 Vladirniru za zb ir nejasnih rradicija (Samuel l'Armenien, Bruxelles 1938. 55-61) sto mi izgled a ncopravdano.

83

ibi ab omnibus lumen divinum et quasi plurimas ardere candelas. Uxor vero beati Vladimiri flevit cum Fletu magno ultra quam dici potest diebus multis- Videns autem imperator mirabilia, quae ibi deus operaretur, poenitentia ductus, satis tirnuit concessitque consobrinae suae tollere corpus eius et sepelire honorifice quocumque vellet; tulitque denique corpus eius et asportavit in loco, qui Craini clicitur, ubi curia eius fuit et in ecclesia sanetae Mariae recondidit'?"). Iacet corpus eius integrum et redolet quasi pluribus conditum aromatibus et crucem illam, quam ab imperatore accepit, manu tenet; congregaturque multitude> populi in eadem ecclesia omni anna in festivitate eius, et rnerrtis et intercessione eius praestantur ibi multa beneficia recto corde petentibus usque in hodiernum diem. Uxor vero beati Vladimiri Cassara, sanctirnonialis effecta, pie et sancte vivendo, in eadem ccclesia vitam Finivit ibique sepulta est ad pedes viri sui.

Eodem itaque tempore, quo translatum est corpus beati Vladimiri de Prespa in Craini, imperator Vladislav us, congregato exercitu, venit possidere terrarn beati Vladimiri et civitatem Durachiurn, ut promissum ei fuerat ab imperatore Basilio, propter homicidia quae perpetra verat. Manens itaque ante Durachium, quadam die dum coenaret et epularetur, subito apparuit ei miles armatus in effigie sancti Vladimiri. Et terrore percussus magnis vocibus clamare caepit: »Currite mei milites, currite et defendite me, quia Vladimir us occidere me vult". Et haec dicens surrexit de solio suo, ut fugeret. Statirnque percussus ab angelo corruit in terrarn et mortuus est corpore et anima. Tunc :principes et milites .eius et omnes populi, magno terrore percussi et metu, suecenso igne per castra, eadem nocte fugerunt ornnes per loca sua. Sicque factum est, ut nequissimus hcmicida, qui sedens ad prandium

svijeca. Zena pak blazenog Vladimira gorko plakase mnogo dana, vise no Sto se moze iskazati. Videci pak car eudesna djela, Sto ih Bog ramo izvede, .pokaja se, veoma se uplasi i odobri svojoj sestricni da uzme njegovo tijelo i dostojno ga sahrani gdjegod hoce, Ona najzad uze tijelo njegovo i odnese u mjesto zvano Krajina, gdje je bio njegov dvor, i pohrani ga u crkvi svete Marije"'"). Tijelo njegovo leZi eitavo i mirisi kao da je sahranjeno s mnogo mirisnih pomasti, a u ruci drZi ona j kriz, sto ga je bio primio od cara. U istoj crkvi skuplja se na 11 jegov blagdan rnnostvo naroda, a po njegovim zaslugarna i zagovoru dijele se ondje sve do danasnjeg dana mnoge milosti onima, koji se mole eista srca. Zena pak blazenog Vladimira Kosara postade duvna, zivljase poboznim i svetirn Zivotom te 'll istoj crkvi zavrsi zivot i ondje bi sahranjena do nogu svoga

v

muza.

U to pak vrrjeme, kad se tijelo blazenog Vladimira prenosilo iz Prespe u Krajinu, car Vladislav skupi vojsku i dode da zaposjednc zemlju blazenog Vladimira i grad Drac, kako mu je bio obecao car V asili je zbog ubistva, koje je bio izvrfio, Dok je tako pred Dracorn jednog dana vecerao i gostio se, pojavi mu se iz.nenada naoruzan vojnik u liku svetoga Vladirnira- Prestrasen poce vikati iz svega glasa: »Potrcite, vojnici moji, potrcite i branite me, jer me Vladimir hoce da ubije«. I to rekavsi ustade sa svoga sjedista da bjeZi. No odmah ga andeo udari, i on se srroposta na zemlju i umre tijelom i dusom. Tada knezovi i njegovi vojnici i say narod, porazeni od velikog straha i bojazni, posto raspale vatru po logoru, pobjegose svi iste no6i u svoje krajeve. I tako se zbi, da najodvratniji ubica, koji bijase za ruckorn sjedeci naredio, da se Vladimiru odrubi glava i ucinio ga mucenikorn, sam bi

..

199) Tijelo sv. Vladimira lczalo je u crkvi sv. Marije u Krajini do o. 1215. god., kada su moci prenijete u rnanastir kad Elbasana. Tu je albanski gospodar Karlo Topija podigao g. 1381. novi manastir, gdje se i sada cuvaju moci sv. Vladirnira, koje pravos.avna alb mska crkva vrlo posruje (S 124-5).

beatum Vladimirum decollari iusserat et martyrern fecerat, ipse hera coenae percuteretur, ut angelus satanae efficereturt'").

Quantas et quales virtutes et prodigia deus operare dignatus est per beaturn Vladimirurn, famulum suurn, qui scire dcsiderat, librum gestorum eius relegat, quo acta eius per ordinem scripta sunt et agnoscet profecto, quod ipse vir sanctus unus spiritus cum domino fuit et deus habita vit cum eo, cui honor etc"'").

za vrrjerne vecere ubijen, da postane andeo sotone"'").

Tko zeli znati kolike je i kakve moci i cudesa udostojao se Gospod ucinioi po blazenom Vladimiru, sluzi svome, neka procita knjigu 0 njegovim djelima, gdje su njegova djela redom opisana, pa ce saznati, da je ovaj sveti Covjek bio zaista jedan duh sa Gospodom i Bog bijase s njime, kome cast itd.?").

~,::,,~~-~=---.~--"''-'-''_''_'''''~~ - ,,_~,~

~--~

XXXVII· Interea Dragirnirus, patruus beati Vladimiri, audiens mortem imperatoris, congregavit populum et exerciturn, ut terram et regnum patrum suorum sibi vindicaret, Igitur veniens in culfum civitatis de Cattaro iussit transfretare populum. Cattarenses vero praepara tis na viculis, panem et vinum et cibaria plurima abundanter extulerant ei obviam et invitaverunt eum ad prandium in insula, quae sancti Gabrielis dicitur"'"). Ipse vero cum paucis intrans in unam naviculam, venit ad locum. Cumque prandiurn pararetur, vi dentes

XXXVII. Medutim Dragimir, stric svetoga Vladimira, cuvsi za smrt carevu, sabra narod i vojsku, da sebi prisvoji zernlju i kraljevstvo svojih otaca. Dosavsi dakle u zaliv grada Kotora, naredi da ljudstvo prijede preko mora. Kotorani pak sprernise camce i iznesese pred njega kruh i vino i obilje svakovrsne hrane i pozovu ga na rucak na otok Svetog Gabrijela202). On sam s nekolicinom ude u jedan brodic dode do mjesta. Dok se spre-

200) Skilica takoder prilca 0 pohodu Ivana Vladislava na Drac i 0 njegovoj smrti u Februaru 1018. godine. Vjerodostojan pr.pis dcvolskog episkopa Mihajla o. 1118. godine Skilicinorn tekstu kaze, da se car Ivan (Vladislav) sukobio na konju s bizantskim vojvodom patricijern Nikitorn Pegonitom, te bio napadnut od dva pjesaka i smrtno ranjen u trbuh (5 125-126 prcrna B. Protic, Die Zusatze in dcr Handschrifr des Johannes Skilirzes, Miinchen 1906).

201) 0 nerna podatka »quantas ct qualis virtutes .... cui honor ctc«, zato ga 5 srnatra glosom. Kako u sraroj srpskoj knjizevnosti nerna pomena 0 Vladimiru, 5 je mislio, da jc Vladimirovo zitije napisano tck u XIV. vijeku, a da se Dukljanin za svoje podatke korisrio zivom tradicijom, koja je postojala u dukljansko-barskoj crkvi u XII. vijeku i nekim kratkim zapisorn 0 danu smrti kral ie Vladirnira (5 122-126). Vidi uvod, gdje stojimo na glcdistu, da je takvo zitije moralo pcstojati. (Isp. podarkc kod: D. Radojicic, Doba postanka i' razvoj starih srpskih rodoslova, Istoriski glasnik II, Beograd 1948, 22).

202) Otok sv. Gavrila danasnji su Strad.oti kod prevlake u rivarskom zalivu Boke Kotorske, odakle vodi kratak poprecni put kopnom u Kotor (5 457).

85

Cattarenses, quod Dragimirus cum paucis esset et ipsi plurimi, et quod nullus ei succurrere de terra posset, eo quod in insula esset, caeperunt dicere inter se alter ad alterum: »Imperator Bulgarinorurn mortuus est et reges huius terrae mortui sunt; hie solus de progenie illorum superest. Si vixerit iste et obtinuerit terram, non bene erit nobis. Opprimet enim nos sicut alii oppresserunt reges, qui patres et fratres eius fucrun t. Occidamus ergo illum et iarn non erit ex pro genie istorum, qui opprimat aut perturbet nos seu liberos nostros«. Deinde dum sederent ad prandium, id ipsum mutuo repetebant. Cumque incaluissent vino, surrexerunt ut eum occiderent. Qui, ut vidir, accepto ense suo, fugit in ecclesiam stansque deintus evaginato gladio defendebat se- At illi deforis stantes intrare non audebant. Tunc quidam eorum ascendentes desuper Fregerunt tectum ecclesiae, et lapidem et ligna iacientes in ecclesiam, interfecerunt eum203). Post haec intrantes naviculam fugierunt. Populi autem videntes quod accidit, reversi sunt per loca sua. Uxor autem Dragirniri, defuncto viro suo, reversa est ad patriam suam, Filia erat Lutorniri magni iupani Rassae?"), Quae cum reverteretur cum duabus filiabus et ipsa praegnans, patrem suum defunctum in venit. Post haec perrexit Bosnam una cum matre ad a vunculos suos. Peperit autern filium masculum in itinere, in iupania Drinae, in loco qui dicitur Brusn0205) vocavitque nomen eius Dobroslsvo. Qui nutritus est in Bosna usque dum esset adolescens, post a parentibus educatus est Ragusii206), accepit ibi uxorem puellam virginem speciosam, nepotem Samuelis imperate-

mao rucak, videci Kotorani, da je Dragimir tek s nekoliko ljudi, a oni da su mnogobrojni, i da mu nirko ne moze doci u pomoc s kopna, jer je bio na otoku, poce~e medusobno govorkati jedan drugome: »Bugarski car je mrtav, i kraljevi ove zemlje su mrtvi, ovaj je jedini preostao od njihova roda. Ako ovaj pozivi i zadobije zemlju, nama ne ce biti dobro. On ce nas naime stezati, kako su stezali i drugi kraljevi, koji su bili njegovi oci i braca. Ubijrno ga dakle, pa nece biti iz toga roda ko bi pritiskao i uznemirivao nas i nasu djecu«. Dok su zatim sjedili za ruckorn, is to su to ponavljali medusobno. A kad se zagrijase vinom, skoce da ga ubiju. On, kad to vidi, prihvati svoj mac, pobjegne u crkvu pa se stojeci iznutra branio golim macern. A oni, sto su stajali izvana, ne usudise se uci. Tada se neki od njih popnu i razvale krov na crkvi i bacajuci kamenje i drvece u crkvu, ubiju ga203). Potom udu u brodic i pobjegnu- Kad vidi ljudstvo sto se dogodi, vrate se u svoje krajeve. Zena pak Dragimirova vrari se po smrti svoga muza u svoju domovinu. Bila je ona kci Ljutornira, velikog zupana raskog204). Kad se ona vrati s dvije kceri, a sarna trudna, nade svoga oca mrtva. Tada ode s majkom u Bosnu k svojim ujacima. Na puru rodi musko dijete, i to u drinskoj zupaniji, u mjestu zvanom Brusn0205), i dade mu ime Dobroslav. On je bio othranjen u Bosni, dok ne postade mladic, a poslije su ga roditelji obrazovali u Raguziju206), gdje je uzeo za zenu lijepu dje-

" !

203) s (457-458) kaze da su se Kotorani digli protiv Dragirnira, jer su kao bizancski podanic] i Romani bili na strani cara Vasilija II., a osirn toga smatrali su kralja Vladimira i njcgova strica Dragimira bugarskim vazalima.

204) Prema Siilieu (458), raSk; vel.iki zupan Ljutomir, koji je bio zupan prije Dragimirove smrti II 18. godine, morao je biti vazal careva Samuila i Gavrila Radomira. Ako se on pokorio Samuilu za vrijeme njegova povratka s jadranske vojne preko Bosne i Raske, znaci, da je mogao biti raski zupan i prije 998. godine. On ie dakle sin -iIi unuk onega neimenovanog zupana, koji je 973. godine pobjegao kralju Predimiru ~. 976.-:\ 977. opct se kao veliki zupan "ratio uz pornoc Predimrovu u Rasku. Zena je Ljutomirova bila kci nekog bo"! sanskog vladara, jer se dalje kaze, da je njena kei odla u Bosnu k svojim ujacima.

205) Brusno je danaSnja Brusna oko 10 kim na iS10k od Foce (S 458).

206) Ovo je mjesto ocito pokvareno: ako je Dobroslav bio posrnrce (rodio se u Brusni, kad je njegova majka po smrti muza Dragimira orisla u Bosnu) - n.su ga mogli n j ego vir 0 d i tel j i kasnije obrazovari u Dubrovniku, Drukcije prica Orbini, da je Dobroslav boravio neko vrijerne u Bosni, a kasnije sc, z a p l a Len n e p r i j a te l j s k im z ja s j e d a m a, sklonio u Dubrovnik, Kako je tocno pokazao S, ni kronoloski se podaci ne slazu: ako se Dobroslav rodio poslije god. 1018., nije on mogao za vnijeme ustanka god. 1°34.-1°36. vee imati pet 0 d r a s 1 i h s i nova, koji SlI mu, prerna Dukljaninu, pomagali kod oslo-

86

ris207), de qua genuit quinque filios, quorum nomina sunt haec: Goyslavus, Mihala, Saganee, Radosla vus et Predimirus.

XXXVIII· Igitur post mortem Vladis1avi imperatoris Bulgariae, Basilius i~p_e_ra.~Qr, congregato magno exercitUet-~a~i;m multitudine, caepit debellare rerram obtinuitque totam Bulgariarn, Rassam et Bosnam totamque Dalmatiam omnesque maritimas regiones usque in finibus inferioris Dalmatiae"?"). Dobroslavus praeterea, quod sapiens et ingeniosus esset, caepit se subdere Graecis et esse quasi adiutor et socius eorum equitabatque cum eis per provincias et Graecis occulte consilium dabat, ut dure et iniustc se agerent contra populum. Similiter et populis occulte dicebat: »Quare tam grande malum sustinetis a Graecis? Iniuste vos iudicant, bona vero tollunt, uxores adulterant, filias vestras virgines corrurnpunt et polIuunt. Numquam patres mei, qui ante me reges fuerunt, talia operati sunt vobis; grande et grave malum est hoc«. Dumque sic ageret per singula loca, caeperunt populi in eum intendere et val de diligere Graecosque nirnium odisse. Inter haec consilio inito populi inter se quadam die uno consensu mittentes legatos et cartulas mutuo ad invicem surrexerunt et uno die interfecerunt omnes magnates Graecorum, qui sunt in venti per totarn Dalmatiarn.

Post haec congregati sunt omnes populi et miserunt Dobroslavo et filiis eius, ut venirent

vojku, necaku car a Samuela?"), koja lUU rodi pet sinova; ovo su njihova imena: Gojslav, Mihalja, Saganek, Radoslav i Predimir. ..J

XXXVIII. Poslije smrti bugarskog cara Vladislava car Vasilije sabra veliku vojsku i mnogo lana te uze cia osvaja zemlju i zadobije cijelu Bugarsku, Rasku, Bosnu i cijelu Dalrnaciju i sve primorske okruge sve do granica-Donje Dalmacije-'"). Medutim Dobroslav, kako bjese mudar i pametan, stade se podvrgavati Grcima i biti kao neki njihov pomocnik i saveznik te je s njima jasio po pokrajinama i potajno davao Grcima savjete, kako cia ostro i nepravedno postupaju s narodorn- Isto je tako krisorn govorio i narodu: »Sto podnosite tako velike nevolje od strane Grka? Nepravedno vas sude, oduzimaju irnanja, preljub cine nad zenama, obeScascuju i sramote vase kcerke djevojke. Nikada yam nisu ·moji oci, koji su prije mene kraljevali, takvo sto ucinili; velika su i teska ova nedjela«. Dok je on rako radio po svima mjestima, poce narod da na njega upire oei i da ga veorna voli, a Grke su strasno zamrzili. Medutim ljudi se sporazumiju i jednog dana jednodusno posalju poslanike i pisma izmijene,pa ustanu i u jedan dan pobiju sve grcke velikase, koji su se nasli po oijeloj Dalmaciji.

bodenja zernlje od bizantskog jarrna, Na koncu, sto je vee davno uoceno, svi se kasniji Dukljaninovi podaci o .Dob~os!avu, oslobodiocu Zete i ocu Mihajla, nesurnnjivo odnose na Stjepana VojisIava, poznatog bizantskim .plsclma. Zato ~ izbacuje iza l1ijeci Ragusii rijec i b i i umece recenicu: G e n u il tau t e m Dr ag'lm~rus de. I;'rlma uxore f i l i u rn Vojislavum qui, te tako ovog Vojislava cini rnuzern Sarnuilove necakinje n ocem buduceg kralja Mihajla i njegove cetvorice brace (S 458-461). To ga siIi, da u cijelorn daljnjcm tekstu ispravlja ime Dobroslav u VojisIav, iako Orbini takoder navodi svuda sarno ime DobrosIava. Mi se ne usudujemo toliko mijenjar] .izvor, to manje stO umetnuta recenica ni sadrzajno ni stilski nc odgovara ~ek~tu,. i sto. Orbinijeva varijanta ne daje nikakva osnonca za takvu naucnu interpolaciju ... Zato mislimo, da je jedino prihvatljivo tumacenje Medinije vo, koji misli, da je ovdje zbrka Dobroslav-Vojislav nasrala zbog vjdtackog vezivanja trebinjske kronike sa zctskorn i vjestacke identifikacije posljednjega potornka trebinjske dinasrije, Dobroslava, s prvjm vladarom nove zetske dinastije Vojislavorn (Dubr. star. 33). Medin: je pokazao, da se Sisiceva rekonstrukcija nalazi u kontradiciji D s prethodrrim tekstom Dukljanina: da je Vojislav bio stariji s~n Dragom:rov od njegovc robofnje prve zene, ne bi Kotorani motivirali Dragomirovo ubjjstvo t"me, Sto -hic sol u s de progen:ie eorum superest« (koji se podatak nalazi i kod Orbinija).

207) Prema Zlatarskom (0. c. 803), Stjepan Vojislav je .irnao za zenu kcer kralja Vladjmira, Sto S ne dopusta zbog bliske rodbinske vcze, S je drzi za unuku cara Samuila, a kcer cara Gavrila Radomira (460). Treba irnati u vidu, da je Sarnuil imao drugu Her udatu za A~ota 1 da izraz »nepotern- mofe da ima u vidu n dalje rodakinie, napose djecu Samuilove brace, kojih su se obitelji jos u Samuilovo doba mogle skloniti u Dubrovnik.

208) Bizantsko osvojenje navcdenih zemalja lOIS. god. je historijska cinjenica (Isp. Jirecek-Radonic. Istorija Srba, I 1922, I52-153).

et a cciperent regnum ct terram patrum suorum. Qui veniens cum quinque filiis suis, qui iam iuvenes et milites strenui erant, accepit regnum. Caepitque praeliari cum Qraecis20D) et obtinuit terram usque in Topliza-'"). Tunc imperator Graecorum iratus voca vit unum ex ducibus suis nomine Armenopolos, iussit eum venire et debellare regem Dobroslavum et eius filios. Qui congregato magno exercitu militurn er peditum, pervenit usque ad planitiern Zentae.

Rex etiam Dobroslavus, congregans exercitum, dedit partem exercitus quatuor 'filiis misitque eos in locum, qui Vuranie"!') dicitur, contra orientalem plagam, ut ibi expectarent eventum belli. Ipse vero cum Radoslavo filio suo ex parte occidentali irruit super Graecos caeperuntque valde trucidare eos. Radoslavus itaque iuvenis potens et strenuus armis, dextera laevaque vulnerans, pervenit ad ducem, quem cum cognovisset, gladio percussitatque de equo in terram proiecit. Quod videntes Graeci in fugam conversi sunt cecideruntque ex eis plurima multitude, quam dinurnerare nemo potuit, Plurimi autem eorum cum iam se evasisse putarent, insurgentes filii regis, qui in orientali parte erant, trucidaverunt eos. Et facta est contritio et plaga magna in Graecis die illa. Regnum vero Dobroslavi crescebat et rnultiplicabatur quotidie, Dedit tandem rex filio suo Radoslavo iupaniarn, quae Kezca vocatur+"), eo quod in bello fortis et victoriosus extitit, Audiens praeterea Graecorum irnperator quod evenerat, ira magna iratus et tristis animo effectus, rnisit statim legatos cum auro et argento noii.lTIOdico, ut-d;" rent iupano Rassae et bano Bosnae et .principi regionis Chelmanae, ut mitterent exer-

Potom se skupe svi ljudi i jave Dobroslavu i njegovirn sinovima, da dodu i preuzmu kraljevstvo i zemlju svojih otaca. On dcde sa pet svojih sinova, koji vee bijahu mladici i hrabri vitezovi, i preuze kraljevstvo, I zapoce rat sa Grcima=") i zadobije zernlju sve do Toplice210). Tada se grcki car naljuti, pozove jednog od svojih vojskovoda, koji se zvao Arrnencpolos, i naredi mu, da dode i savlada kralja Dobroslava i njegove sinove. Ovaj prikupi veliku vojsku pjesaka i konjanika i stigne sve do zetske ra vnice.

I kralj Dobroslav sabere vojsku i dade dio vojske cetvorici svojih sinova, pa ih uputi do mjesta zvanog Vuranje (Vranje)211), u pravcu istoka, da tarno sacekaju ishod rata. Sam pak sa sinorn svojim Radoslavom navali sa za~adne strane na Grke, i stadose ih strasno ubijatiA Radoslav, snazan mladic i vjeSt u oruzju, i desno i lijevo sjekuci, soigne do vojskovode, pa kad ga prepozna, posijece ga rnacem i obori s konja na zemlju. Kad to vidjese Grci, okrenu u bijeg i pade ih veliko mnostvo, koje nitko ne uzmogne izbrojiti, Mnoge opet od njih, koji su mislili, da su vee spaseni, napadnu kraljevi sinovi, koji su bili ria isto~noj strani, i ubijahu ih. Medu Grcima zavladalo je toga dana veliko satiranje i pokolj. Dobroslavljevo pak kraljevstvo razvijalo se i povecavalo svakog dana. Najzad dade kralj svome sinu Radoslavu zupaniju zvanu Keoka (Gacko )212) i to stoga, Sto je u ram bio hrabar i pobjednik. Kad je medutim cuo grcki car Sto se zbilo, naljuti se veoma i rastuzi u dllsi te odmah posalje poslanike s ne malo zlara

J

1

209) Prvi ustanak Vojislavljev protiv Grka bio je 1°35.-1°36. god. 0 borbama Dukljana i Bizantorn govore Skilica (Cedr. ed. Bonn. II 543-545) i Kekaumen (Cecaumeni Strategicon, ed. V. Wassi;Jiewsky et Y. jernstedt. Petropoli 1896, 25-28). Prvi ustanak bio je uguscn, Vojislav je bio odvedcn za taoca u Carigrad, a nadzor nad zemljom povjeren je Teofilu Erotsku. Vojislav ie brzo umaknuo iz Carigrada i iznova zapoceo borbu u Zeti te ju je oslobodio, Vidi kod S 462-463 prijevod dvaju odlornka iz Kckaurnena 0 bizantskorn porazu u jesen 1043. i 0 prevari bizanrskog stratega izmcdu 1043. i 1050.

2[0) L i 0 imaju A pi i z a. S kaze, da je to oc:to iskvarcno za Toplica - oblast u Srbiji oko rijcke Toplice na zapad od Nisa, ali primjecuje : "To hi znacilo, da se Vojislavljevu ustanku pridrufila i Raska, Sto

nije vjero jatno«. (5 463). !

211) L - Vuranie, 0 - Vrania: prcrna Jastrebovu i Rovinskom jc danasnje Vranje - uzvisina u Donjoj Zcti, izrncdu Podgorice i sjeverne obale Sbdarskog blata (5 463).

212) L - i up ani a K c z c a, 0 - K c z k a: Gacko u Podgorju,

88

citurn et gentem supra regern. Tunc iupanus et banus, congregantes populi multitudinem, miserunt Lutovid principi region is Chelmanae?'"), ut coadunaret universam multitudinem et ipse esset princeps et ductor totius populi. Sicque factum est. Imperator vero ex alia parte, congregans magnum valde quam fuerat ante, exercitum, rnisit Durachium, mandans cuidarn Curs.ilio toparchaev"), qui illis diebus Durachiurn totarnque ten-am Duracinorurn tenebat, ut congregaret omnern populurn terrae Durachenorum et praeesset omni exercitui et pergens caperet regem cum filiis suis quocumq ue reperisset.

Igitur Cursilius cum omni exercitu venit et rcsedit in planitie civitatis Scodrinae, ut ibi congregarentur omnes. Congregata est ergo ibi tanta multitude, utvix eos terra caperet. Post haec transvadato flumine, pervenerunt in planitiern Antibarensis civitatis. Lutovid etiam princeps cum suo exercitu advenit in Tribuniarn. Rex vero Dobroslavus cum filiis et gente sua manebat in Cermeriiza-"), cernens autern, quod magna multitude esset Graeceru.m timensque, ne Lutovid transfretaret culfum, ne concluderetur in medio. Vocatis quinque filliis suis, dixit eis: »Videtis, filii carissimi, quod magnus est Graecorum exercitus et nos val de pauci ad cornparationem illorum; eis resistere, mihi videtur, in bello nullatenus valemus. Faciamus ergo sic: remaneant duo ex vobis, Goyslavus et Radoslavus, caeteri vero tres accipite unusquisque X strenuos [rnilites] cum tubis et buccinis, et montana conscendite et per cacumina mentiurn vos distendite sic, ut Graeci [se] videantur quasi in medio. Ego autern cum his, qui mecum sunt, nocte media irruam in eorum castra. Cum que audieritis sonitum tubae et buccinae, vos similiter per circuitum de montibus tubis et buccinis clangite magnisque vociferate vocibus. Post haec paulatim descendentes eorurn castris appropinquate, et dum

:

I

»

i srebra, da dadu raskom zupanu i banu bosanskorn i knezu oblasti Helrnanske (Zahum·· lja), neka posalju vojsku i narod protiv kralja. Tada zupan i ban skupe mnostvo naroda i jave Ljutovidu, knezu Helmanske oblasti (Zahumljar3), da sjedini cijelo ljudstvo i da bude on knez i vojskovcda cijelog naroda. Tako bi ucinjeno. Car pak s druge strane, skupivsi mnogo vern vojsku, no Sto je bila prije, posalje je u Durahij (Drai ), i nared: nekcm Kursiliju!"}, toparhu, koji je u te dane drzao Drac i cijelu dracku zemlju, da sakup: say narod dracke zemlje i stavi se na celo cijeloj vojsci, pa da pede i zarobi kralja s njegoyim sinovirna gdjegod ih bude mogao naci.

Kursilije dakle pode sa cijelom vojskom i zasjedne u ravnice grada Skadra, da bi se ond je svi sakupili. I tu se skupilo toliko mnoStve, da ih je zemljiste jedva moglo primitiPotorn prijedu preko rijeke i dodu na ravnicu grada Antibara (Bara). Knez Ljutovid takoder stigne sa svojom vojskom u Tribunju. Kralj je Dragoslav os tao sa svojirn sinovima i narodom u Cermenici (Crmnici)215): vidio je naime, da Grka ima golemo mnostvo i bojao se, da ne bi Ljutovid presao preko zaliva i da ga ne bi opkolili u sredini. S{~vavsi svojih pet sinova, rece irn: »Vidite, sinS} premili, da je velika vojska u Grka, a nas ima prema nji rna vrlo malo; meni se eini, da se rni u boju ne mozerno nikako oduprijeti, Ucinimo dakle ovako: dvojica od vas neka ostanu ovdje, Gojislav i Radoslav, a ostala trojica uzrnite svaki po deset vjestih (vojnika) s trubarna i rogovima, popnite se u planine i rastrkajte se po vrhovima brda tako, da se Grcima pricini kao da su u sredini. Ja cu pak s ovirna, koji su uz mene, u ponoci navaliti na njihov logor. Kad budete culi glas truba i rogova, vi cete is to tako naokolo po planinarna dici huku trubarna i rogovima i vicite iz svega grla. Po-

213) 5 dokazuje, da je isprava, koja se pr ipisuje zupanu Ljutovitu (sacuvana u dva primjerka) falsifjkar IZ prve polovice XIII. vijck a (5 188-190 i 214-216).

214) K u r s iIi jet 0 par h, prerna 5, vjerojatno je clan obitclji Xevailws (464),

215) C e r men i z a [c zetska zupanija Crmnica (5 464).

prope fueritis nolite timere, sed estote fortes et pugnate viriliter. Deus enim omnipotens tradet eos in rnanibus nostris«,

Igitur vesperascente hora, tres filii regis ascenderunt montana et fecerunt omnia sicut mandaverat rex. Ea hora quid am Antibarenus, amicus regis, volens terrere Graecos, accessit ad Cursilium et dixitei: »Cave, domine, er esto sollicitus et vide, quomodo evadas cum hac multitudine, Scias sane, quod ex omni parte circumdatus es a magna multitudine«. Quod verbum per castra sonuit et omnes nimio terrore concussi sunt. Statimque iussit Cursilius omnes "armatos stare, et vigilias et custodias de longe a castris fecit ponere. Inter haec rex cum suo exercitu noctis hora paulatim gradiens et suaviter appropinquabat eorum castris. Media autem nocte venit, quo vigiles et custodes Graecorum erant, irruitque in eos et alios trucidavii aliosque in fugam convertit. Quod videntes Graeci valde turbati sunt. Mox regis tuba sonuit et qui cum rege erant clangentes buccinas magnisque vocibus caeperunt vocitare, Filii quoque regis, qui per montana erant, similiter caeperunt hinc inde buccinas et tubas clangere et vociferate- Post haec tarde per latera montium descendendo appropinquabant hostibus; similiter et rex faciebat. Graeci vero valde timere caeperunt er quia tarde audiebant eos descendere, quia nox erat et videre non poterant, putabant maximarn multitudinem, quemadmodum audiebant ab Antibarensi. At ubi audierunt sonitum tubarum et buccinarum et vociferationis hinc iam prope esse et supra se irruere, terrore percussi in fugam conversi sunt. Ut autem cognovit rex et qui cum eo erant, fugam iniisse Graecos, aurora appropinquante irruentes in castra eo rum caeperunt vulnerare, trucidare et interficere, post terga eorum persequentes eos. Similiter et filii regis hinc inde graviter eos percutiebant et trucidabant. Cumque persequendo et interficiendo eos, rex cum filiis suis et cum gente sua transisset torrentern, qui [per] Prapratnam=") currit et venisset

tom se polako spustajte i priblizavajte se njihovu logoru, i kad budete blizu, ne bojte se, vee budite hrabri i borite se muski, Bog ce ih svernoguci predati u nase cuke.

Kad dakle pade suton, tori kraljeva sina popnu se u planine i ucine sve Sto iAl naredi kralj. U isto vrijerne neki Baranin, kraljev prijatelj, pride Kursiliju s narnjerom da zaplasi Grke i rece mu: »Cuvaj se, gospodine, pobrini se i pazi, kako cd izaci na kraj s ovolikirn mnostvom, Znaj nairne, da si opkoljen sa svih strana velikim mnostvorn«. Ova rijec zahruji kroz logor, i svi se uzbude velikim

..

strahom. Kursilije odmah naredi, da ostanu

svi pod oruzjem, i dade posta viti straze i cuyare podalje od logora. U tom se kralj, iduci Iagano u nocno doba sa svojom vojskom, pribliZa vase tiho njihovu logoru. 0 ponoci stize onamo, gdje bijahu Cuvari i strazari grcki, pa navali na njih i jedne pobije, a druge natjeca u bijeg. Kad to vidjese Grci, veorna se uzbune. Tad zabruji kraljeva truba, a oni Sto bijahu s kraljem, pocese da uz brujanje truba vicu silnom vikom. Sinovi kraljevi, koji bijahu po planinama, isto tako zapocese da trube sad tu sad tamo u trube i rogove i da vi cu. Zatim, spustajuci se lagano niz preplanke brda, pribliZavahu se neprijateljima; slicno uradi i kralj Kod Grka pak zavlada veliki strah; i kako su Culi, da se oni lagano spustaju, a zbog noci ne mogahu vidjeti, drzahu, da jt velika vojska, kako su bili culi od Baranina. A kad su culi, da je zvuk truba i rogova i buka vee blizu i da napadaju na njih, zahvati ih strah i okrenu u bijeg. Kako je kralj sa svojirna uvidio, da Grci bjde, na pomol zore navale na njihov logor i stanu ih sjeci i ubijati goneci ih s leda, Isto tako ih ovdje ondje teSko udarahu i ubijahu kraljevi sinovi. Kad jr. kralj goneci ih i ubijajuci presao sa svojim sinovima i s narodom svojim potok, koji tece preko Prapratne (zupanije)216), i doSao u su-

216) Prema S 464, Prapratna je bila zupanija s vladarevim dvorom izrnedu Bara i Ulcinja, danas Marko-

in silvam, Goyslavus non agnoscens patrern suum, quia pulvere et sanguine aspersi erant et alter non cognoscebat alterum, irruit in patrem et ex equo in terrarn proiecit, non tamen cum vulneravit. Tunc [pater] voce magna clamav~: »Boze pomiluj, Boze porniluj«, quem statim filius ad vocem cognovit et mox de equo descendens, parris pedem tenuit, dicens: »Miserere pater, non enim cognovi te«, cui rex: »Noli tim ere fili, quoniam adhuc dei misericordia nobiscum est, co quod non vulnerasti nee occidisti me«. Tunc rex stetit in eodem loco vocavitque nomen loci »Bofija milost«, quod jlatine dicitur »Dei misericordia«; qui locus sic vocatur usque in praesentern diem, eo quod fecisset deus misericordiam regi, ut non interficeretur a filio suo et quod tantarn multitudinem concessit deus in manibus paucorum. Igitur filii regis persecuti sunt hostes usque Drinum fluvium vulnerantes et interficientes cos, nee non comprehendentes cos ct ligantes plurimos secum adduxerunt ad pat rem in Bozija rnilosr. Cursilius autern graviter vulneratus evasit, sed cum venisset in planitiem civitatis!") Scodrinae, mortuus est, in quo loco posita est crux, quae usque hodie "Crux Cursilii- vocatur-

.'

Post haec misit rex Goyslavum filium suurn cum exercitu obviam Lutovid principi, dans ci L Graecos, qui capti erant et vulnerati, ut dum appropinquaret hostibus, mittens eos sic vulneratos et sanguine aspersos in castra Lutovid principis, ut Graeci referrent ea, quae eis acciderant; quod, si Graeci ire nollent, omnes capite trucidaret. Et hoc ideo egit rex, ut princeps cum suo exercitu metu conc~terentur, videntes cos sic trucidatos. Fecii-igitur Goyslavus omnia, quae mandaverat ei pater. Movens igitur exercitum transfretavit culfum, iter agens per Canalem. Ascendit in montem, qui Clo[b Juco vocatur!'"). Tunc quia prope

mu, Gojislav ne prepozna svoga oca, jer bijahu pokriti prasinorn i krvlju poprskani, pa jedan drugog nije prepoznao, navali na oca i zbaci .ga s konja na zemlju, ali ga ipak nije ranio. Tada [otac] povice visokim glasom: »Boze pomiluj, Boze pomiluj«. Sin ga odmah prepozna po glasu, brzo side s konja i obujmi ocevu nogu rekavsi: »Oprosti, oee, nisam te prepoznao«. Na to njernu kralj: »Ne boj se, sinko, jos je bozje milosrde s nama, jer me nisi ranio, ni ubio«. Tada kralj stane na on om mjestu i dade tom rnjestu ime »Bozja milost«, sto znaci latinski »Dei misericordia«- Ovo se mjesto zove tako do danas, jer se Bog smilevao kralju, da ne bude ubijen od svoga sina, i sto je toliku gomilu predao u ruke nekolicinco Sinovi su kraljevi gonili neprijatelje do rijeke Drina (Drima) ranjavajuci ih i ubijajuci, a mnoge su pohvatali i velik broj ih sa sobom doveli vezanih ocu u »Bozju milost«. Kursilije pak utece tesko ranjen, ali kad stigne do ravnice grada Skadra, umre; na tom mjestu bio je podignut kriz, koji se do danas zove »Kursilijev kriz«.

Nakon toga posalje kralj svoga sina Gojislava s vojskom na k:neza Ljutovida, davsi mu pedeset zarobljenih i ranjenih Grka, da ih, kad se priblizi neprijateljima, posalje ovako ranjene i krvlju poprskane u logor kneza Ljutovida, kako bi Grci pripovijedali sto im se dogodilo; ako Grci ne bi htjeli da idu, neka ih pokolje. Kralj je to uradio zato, da se knez i njegova vojska od straha potresu, kad ih vide ovako zaklane. Ucini dakle Gojislav sve, kako mu bijase otac naredio. Pokrene vojsku i preplovi zaliv pa nastavi put Kanalorn (tupanijom); pope se n; brd; ~v~~o Klobuk218). Tada, posto vee bijaSe blizu Ljutovidova voj-

vier. A. ]ov:ccvic jc pokusao da istovjctujc Prapramu s Muricirna na Skadarskom jezcru (Zapisi II~1928, 193- 198; v. N. Radojcic Slavia VIII 178). Isp, Prapratna na Stonu u Urosevoj Stonskoj povelji (isp. Srp. etnogr. zbornik XXIII, 1922., gdjc je clanak Bjelovucica 0 Stonu).

217) L - grijeskom servitutis.

"8) L i 0 -c [ o u co - Klobuk, danas ru~cvi·nc ncdalcko od Trebinja u Hercegovini,

91

erat Lutovid exercitus, misit supradictos Graecos in eius castra, Quod videntes qui cum Lutovid erant er audientes quod evenerat, valde perterriti sunt. Lutovid autem princeps, quia vir bellicosus erat et strenuus in armis, minime tirnuit. Igitur rnisit [nunciumJ Goyslavo dicens: »Ingenia tua nullatenus me perturbane Sed si vir es et aliquid vales, surne tecum duos milites et ego similiter descendam usque in campum, lit dimicemus, et scies, qui sum ego«. Placuit verbum in ccnspectu Goy" slavi et statim sumens duos strenuos milites secum, descendit in campum; similiter et princeps desceridit. Ut autern dimicare caeperunt, unus ex Goyslavi militibus, nomine Udobic"!''), impetum faciens in Lutovid principern, percussit eum et in terrarn proiecit, Tunc alius clarnare caepit: »Currite commilitones et socii, currite, quoniarn Lutovid cecidit et mortuus est". Ad cuius necern caeperunt omnes currere. Lutovid autem, ut erat vulneratus, recuperate equo, fugam petiit. Hi vero, qui cum eo erant, videntes quod [LutovidJ cecidit et vulneratus esset, omnes in fugam conversi sunt, At Goyslavus cum suis persecuti sunt eos rota die ilIa tolentesque spolia eorum, reversi sunt victores ad loca sua. Et ex illa die quievit terra in cospectu regis et filiorum eius, et non fuit ausus quisque resistere eis, sed cmnes facti sunt ei pacifici. Inter haec rex Dobroslavus plurima bona dans Antibareno illi, qui Cursilio nunciaverat, quod esset circumdatus a magna multitudine, stabilivit ei, ut nee ipse nec filii eius in perpetuum obliviscerentur hoc factum. Post hoc filii regis obtinuerunt toram terrarn Duracinorum usque ad flu men Vaiussium=") aedificaveruntque ibi castellurn et posuerunt in eo viros fortes. Qui exeuntes depraedabant Graecos et captivabant eos quctidie. Regnavit praeterea rex gloriosus Dobrosla vus XXV armis et cadens in lectulo mortuus est in Prapratna in curia sua. Filii autem eius congregantes se Fleverunt ilium et

ska, uputi pomenute Grke II nJegov logor. Kad to vide oni sto bijahu s Ljutovidorn, pa kad euse sto se dogodilo, ani se veorna prestrase, Aknez Ljutovid, rpOsto je bio ratoboran i vjeSt u aruzju, nirnalo se ne pobojaOn poruci Go jisla vu govoreci: » Tvo ja me dcmisljatost nikako ne plasi, nego ako si rnuskarac i ako sto vrijedis, povedi sa sob om dva vojnika, i ja tako, te cu sici do poljane, pa da se ogledarno,i vidjet cd ko sam ja«. Gojislavu se poruka svidjela, i on odmah povede sa soborn dva vjesta vojnika i spusti se u poljanu; knez takoder side. Posto je pocela borba, jedan od Gojislavljevih vojnika, zvani Udobic-'"), navaljujuci na kneza Ljutovida, udari ga i obori na zemlju. Tada stane drugi vikati: »Bjefite drugovi, bjezite, jer je Ljutovid pao i urnro«, Po njegovoj pogibiji uzese svi bjezati. Ljutovid pak, kako bijaSe ranjen, dckopa se konja i pobjegne. Ovi pak Sro bijahu s njime, vidjevsi da je Ljutovid pao i da je ranjen, svi se razbjehse. A Gojislav i njegovi gonili su ih cijeli taj dan i uzevsi njihoy plijen, vrate se kao pobjednici u svoje krajeve. Od toga dana bila je zemlja mirna u ocima kralja i njegovih sinova, i nitko se ne usudi da im se odupre, vee svi budu prema njirna miroljubivi. Kralj Dobroslav nagradi potorn obilno onog Baranina, koji bijase javio Kursiliju, da je opkoljen velikim mnostvom; dade rnu rijee, da ni on, ni njegovi sinovi, ne ce nikada zaboraviti tog djela.iPoslije toga dobiju kraljevi sinovi cijelu dracku zemlju sve do rijeke Vojuse220) i ondje podignu tvrdavu i u njoj srnjeste hrabre ljude. Ovi su prekoracivali granice, pljackali Grke i zarobljavali ih svakog dana. A slavni kralj Dobroslav (= Vojislav) vladase 25 godina, a posto pade u krevet, umre u svorn dvoru u Prapratni. I skupe se sinovi njegovi, oplacu

21.) L - U d 0 b i c, 0 - U d 0 b r e : prcma S, je neko irznakazeno ime, mozda na pro Hudo vk (464).

220) L - Dajussr:um,O - Baiusa: S 464 - ocito je iskvarcno od Vaiussium = dana, Y'ojusa.

92

scpelierunt in ecclesia sancti Andreae in capella sua cum magno honore et gloria>").

XXXIX. Defuncto rege filii ellis cum regina matre eorum congregati, placuit eis dividere sibi terras et regiones patrum suorum, ut unusquisque suam possideret portionem. Igitur Goyslavus cum Predimiro, Fratre minima, acceperunt Tribuniam cum Grispuli, Michala Obliquum et Prapratnam et Cermenizam, Saganec autern Gorscam iupaniam, Cupelnik et Barezi, Radoslavus Lu[sJcam iup[aniJam, Podlugie et Cuccevi [cum] Budva.

Post haec regina cum filio suo Goyslavo primogenito regebat regnum et filios. Nullus autem ex eis vocitatus est rex, donee vixit regina mater eorum, sed tantummodo knesii vocabantur. Quodam itaque tempore Goyslavus cecidit in lectulo et dum infirmus iaceret in lectulo, quidarn de Tribunia, qui Scrobirnesi=") vocabanrur, consilio inito venerunt et interfecerunt illum iacentcm in lectulo fratremque eius Predimirum capientes, similiter occideru.nt. Deinde quem dam constituerunt caput eorum et dorninum nomine Domanech223).

Quo audito Michala et Saganec et Radoslavus, fratres eorum, congregantes exercitum venerunt in Tribuniam et comprehendentes homicidas illos, diversis suppliciis affligentes, morte pessima peremerunt eos; sed Domanech cum aliquantis evasit. Deinde relinquentes ibi Saganech, Michala et Radosla vus reversi sunt in Zentam. Non post multurn temporis Saganech timens et ipse reversus est in Zen tam ad iupanias suas. Dornanech iterum venit ct intravit in Tribuniam. Vi dens autern Michala, quod Saganech nollet ire in Tribuniam, vocato ad se Radoslavo, dixit ei, ut iret et de-

ga i sahrane u njegovoj kapeli u crkvi svetog Andrije s velikim postovanjern i slavom=").

XXXIX. Po kraljevoj smrti sastanu se njegovi sinovi i majka njihova te odluce da izmedu sebe podijele zemlje i oblasti otaca svojih, da bi svaki ad njih posjedovao svoj dio. Tako Gojislav i najmladi brat Predimir dobise Tribunju sa Grispuli (zupanijom); Mihalja Oblik (TaraboS) i Prapratnu (izmedu Ulcinta i Baraj i Crrnniou; Saganek pak Gorsku zupaniju (oleo Podgorice), Kupelnik i Bareci (danas M aja Balezit kod Skadra); Radosla v zupaniju Lusku (Ljesko polie}, Podluzjei Kucevo «». 'vo) s Budvom. Nakon toga je kraljica s prvencem Gojislavom upravljala kraljevstvom i sinovima. Nijedan ad njih nije se zvao kraljem, dok je Zivjela njihova majka kraljica, vee se zvahu knezevi- Onda jednoga dana pade Gojislav u krevet i dok je lezao u krevetu, neki iz Tribunje, koji su se zvali SkrobimeZi222), dogovore se te dodu i ubiju ga u krevetu, a brata mu Predirnira uhvate i rakoder ubiju. Zatim postave za glavara i gospodara svoga nekoga Dornaneka=").

Kad su to eula braca njegova Mihalja, Saganek i Radoslav, prikupe vojsku i dodu u Tribunju i pohvataju one ubice, kazne ih raz.licnim mukama i pogube ih najgorom smrcu, ali Domanek s nekolicinom umakne. Ostavivsi zaoim ondje Saganeka, Mihalja i Radoslav vrate se u Zetu. Poslije nedugo vrernena poboja se Saganek pa se i on vrati u Zetu u svoje zupanije. Dornanek dade ponovno i ude u Tribunju. Kad doznade Mihalja, da Saganek ne zeli da ode u Tribunju, pozove Radoslava k sebi i reee mu, da ode i brani Tribunj-

'21) Drfi se, da je Vojislav umro oko 1050. godme ; njegov sin Mihajlo dob:o je od Bizanta ritulu protospatara oko 1052. (j irecek - Radonic, Istorija Srba I 1922, 172).

222) S misli, da ie irne Skrobimezi ociro iznakazcno i da bi trebalo da bude neko trebinjsko ime (464)' Corovic (Hist. Bosne 107) misli, da je to ostatak nckoga starog trcbinjskog plernena.

223) L _ Domanech, 0 - Domanck: prerna S, poznato je slavcnsko ime Dornonjcg (464); Corovic rranskribira Domanec.

93

fenderet regionem Tribuniarn, qui respondit, nulla tenus se velle dimittere partem suam, quae ei accidit in Zenta. Tunc Michala et Saganech, tirnentes ne Graeci terrarn invaderent, eo quod Graeci praeparabant se venire, et nolebant exire eis obviam, coram magnatibus terrae iura verunt Radosla vo ambo fratres et privilegium!") ei scripserunt, ut ipse et eius heredes possiderent partem Zentae et si posset sibi acquirere Tribuniarn vel quamcumque regionem aliam, esset illi et eius haeredibus in haereditatem et possessionem sine contrarietate et requisitione eorum vel haeredum eorurn, et nunquam in de ab eis vel ab eorum haeredibus requisitus esset. Tunc Radoslavus congregans gentem abiit et intravit in Tribuniam et debellavit Domanech, et convicit atque interfecit eum. Postea intra vit in rcgionem Chelmani[ae] et obtinuit earn.

XL. Eo tempore defuncta est regina et Michala accepit regnum. Erantque ei septem Fllii, quorum nomina sunt haec: Vladirnirus, Priasla vus, Sergius, Deria, Gabriel, Miroslavus et Bodinus. Et quia hos septem filios habebat, accepto regno, noluit servare sacramentum Iratri suo Radoslavo, sed tulit illi iupaniam Zentae et dedit illam filio suo Vladimiro,

Eo tempore mortua est uxor regis Michala duxitque aliam uxorem Graecam, consobrinam imperatoris. Genuitque ex ea quatuor filios, quorum nomina sunt haec: primus Dobroslavus, secundus Petrislavus, tertius Niceforus, quartus Theodorus- Ex Dobroslavo et Niceforo et ex Theodoro non fuit superstes, nisi ex Petrislavo natus est ... 225)

Bodinus, qui [postea] dominavit totum regnum, ret] Vladimirus cum suis fratribus perrexerunt in Rassam et obtinuerunt eam226). Deditque eam [rex Michala] filio Petrislavo ad dominandum. Post hoc perrexerunt Bulgariam et commiserunt praelia multa cum Grae-

sku oblast, a ovaj odgovori, da ne zeli nikako napustiti svoj udio, sto mu pripada u Zeti. Tada Mihalja i Saganek bojeci se da Grci ne napadnu zemlju - spremahu se naime Grci da dodu -, a ne htijuci da im izadu ususret, zakleie se pred zemaljskim velikasima Radoslavu oba brata i napisu mu povelju="), da su on i njegovi nasljednici gospodari zetske oblasti ida, ako uzmogne dornoci se Tribunje ili bilo koje druge oblasti, one ce pripadati njernu i njegovim nasljednicima kao baStina i posjed bez prigovora i zahtjeva njih i njihovih nasljednika i da to nece nikada odsad zahtijevati ni oni ni njihovi nasljednici. Tada Radoslav skupi narod i ode pa upadne u Tribunju i savlada Domaneka, pobijedi ga i ubije gao Zatim upadne u Helmaniju (Zahumlje) i zauzme Je.

XL· U to vrijeme umre kraljica i kraljevstvo primi Mihalja. On je imao sedam sinova; ovo su njihova imena: Vladimir, Prijaslav, Sergije, Derija, Gabrijel, Miroslav i Bodin. I posto je imao ovih sedam sinova, ne htjede po prijernu kraljevstva da oddi zakletvu svome bratu Radoslavu, vec mu uze zupaniju Zetu i dade je svome sinu Vladimiru.

U to vrijeme umre zena kralja Mihalje i on se ozeni drugom zenom Grkinjorn, carevern sestricnom, S ovorn rodi cetiri sina; ovo su njihova imena: prvi je Dobroslav, drugi Petrislav, treci Nicifor, cetvrti Teodor. Dobroslav, NiCifor i Teodor ne imadahu poto-

maka, sarno se od Petrislava rodi 225).

Bodin, koji je [poslije] vladao cijelim kraljevstvom, [i] Vladimir podu sa svojom bracom u Rasku i zauzese je. I dade je [kralj Mihalja] sinu Petrislavu, da njom upravlja?"). Zatim podu u Bugarsku, gdje su imali mnoge bitke s Grcima i Bugarirna, pa zadobiju Bu-

..

·1

224) Privilegiurn, prerna S, znaci ovdje isprava (464).

225) Praznina u Dukljaninovu tekstu znaci, da je ovdje grijdkom ranijih prepisivaca ispalo neko imc (is 464).

226) Mihajlo je izrnedu 1060. i 1070., za vrijemc nereda u Bizantu po smrti Konstantina IX. Monomaha, a prije nastupa cara Mihaila VII. Parapinaka, osvoj'o Ra~1tu, koi« ;p tada bila pod bizntskom vrhovnorn vlasti i predao je na upravu sinu Pctrislavu (S 85).

9~

..

cis et Bulgaris et obtinuerunt totam Bulgariam, quam provinciarn dedit rex Michala Bodine filio ad regendum?").

Praeterea Bodinus imposuit diadema capiti SllO er iussit se vocari imperatorem='). Irnperator Graecorum hoc audiens iratus et congregans validam multitudinern, rnisit [earn] ad [de lbellandum Bodinum. Et Bodinus congregans multitudinem exiit obviam eis. Quadam die caeperunt utrinque populi val de ianiare et vulnerare Cecidit ibi Bodinus Bulgarinorurn imp era tor et captus est a Graecis iussuque imperatoris relegatus est in exilium in Antiochiam civitaterri="). Caeteri autern fratres Bodini, quia displicuit deo peccarum patris eorum propter periurium, hue illucque per provincias equitantes et bella plurirna committentes, omnes in bello mortui sunt vivente patre oerum, non uno quidem die, sed quisque tempore suo. Regna vir praeterea rex Michala XXXV annis er mortuus est; sepultusque est cum magno honore in monasterio sanctorum martyrum Sergii et Bachi~30).

XLI. Post haec accepit regnum Radoslavus Frater eius231), cui erant octo filii et quatuor filiae. Nomina filiorum eius haec sunt: primus Branislavus, [dein] Gradislavus, Chvalimir, Stanichna, Cocciapar, Goyslavus, Dobroslavus et Pribinech. Fuit autem rex Radoslavus pacificus et mansuerus ac timens deum in omni vita sua. Regnante autem illo, nun ciatum est ei, quod Bodinus nepos eius viveret et irnperator, qui eum relegaverat, defunctus est. Qui audiens [hoc], misit [aliquantos homines audaces et sagaces)232) Antiocliiarn et fecit eum rapere de custodia et ad se ducere233) .

garsku, koju oblast dade kra!j Mihalja na upra vu sinu Bodinu=").

Medutim Bodin okruni giavu dijademom

naredi, da ga zovu caremf"). Kad to cujc grcki car, on se naljuti i skupi jaku vojsku i posalje je, da razbije Bodina. I Bodin skupi vo jsku i izade im usus ret- J ednoga dana stadose se obje vojske biti i krvariti. Tu pade bugarski car Bodin i uhvacen hi od Grka pa po carskom naredenju bude prognan u grad Antiohiju-"). Druga Bodinova braca, buduci da bijase Bogu omrznuo grijeh njihova oca zbog krivokletstva, jureci amo ramo po oblastirna i zarnecuci mnoge ratove, svi poginu u ratovima jos za zivota oceva, doduse ne is toga dana, vee svatko u svoje vrijeme, Medutim vladase Mihalja 35 godina i umre; sahranjen je bio s velikim pocastirna u manastiru svetih mucenika Sergija i Baka230).

XLI. Potom preuzrne kraljevstvo njegov brat Radoslav-"), koji je imao osarn sinova i cetiri kceri. Ovo su imena njegovih sinova: prvi Branislav, zatim Gradislav, Hvalimir, Stanihna, Kocapar, Vojislav, Dobroslav i Pribinek, Kralj pak Radoslav bio je miroljubiv i blag i bogobojazan cijeloga svoga zivota. Za njegove vladavine bilo mu je javljeno, da njegov .necak Bodin zivi, a da je umro car, koji ga bijase izagnao. Kad je to Cuo, posalje [nekoliko odvaznih i dovitljivih Ijudi]232) u Antiohiju i dade ga ugrabiti iz tamnice i k sebi dovesti233). Kad je ovaj bio doveden, primi ga radosno kralj i sinovi njegovi. I dade

,1

227) Godine 1073. u Makedoniji je buknuo ustanak protiv Bizanta, te su ustanici zamolili za pomoc Mihajla Dukljanskog, koji im je poslao sina Bodina s voivodom Petrilom i cetom od 300 vojnika (Cedr. II, 715: Jirecek-Radonic I, 172-173).

228) Bodin je u Prizrenu bio proglasen za cam i nazvan Petrom.

229) 0 Bodinovu i Petrilovu ratovanju i neuspjehu vidi Jirecek----;Radonic I, 172-173: Bodin je bio zarobljen i odveden u Carigrad, gdjc su ga zatvorili u rnanastiru sv, Sergija i Baka, a kasnije prevezli u Antiohiju.

230) Uzima se, da je Mihajlo umro oko 108112. godine,

231) Drugi izvori ne poznaju kralja Radoslava, vee odmah iza Mihajla stavljaju vladanje Bodina, St~ prihvaca vecina historicara (v. Jirecek-Radonie I, 175); Corovic (Historija Jugoslavije, 1933, str. 70) gOVOrI o borbama poslije Mihajlove srnrti, koje su se svrsile nastupom Bodina.

232) S dopunjuje prema O.

2:13) Skilica prica, da je Bodina oslobodio jos M'hajlo s pomocu mlerackih mornara (Cedr. II, 718; Ana Komnena I, I6, III, I2 sravlja Mihajla i, Bodina jednog pored drugog kao »egzarhe Dalrnata«.

95

234) S "464-465 upozorava da Dukljanin karaktc rizira prvog dukljansko-barskog nadbiskupa Petra (a. 1089. do O. 1110.) kao »bonae memoriae vir«, u cemu vidi dokaz, da Dukljanin nije pisao dugo poslije smrti Petrove, dokse uspomena na njega joS cuvala u bar skom kleru.

235) L i 0 imaju s est sjnova, Sto S ispravlja na sed am, ier misli, da je u latinskorn tekstu -grijeskorn prepisivaca ispalo ime Dragihnc, koje sc ccsta javlja u kasnijim glavama (465). (Treba naglasitj, da jc ked Orbinija Dragihna navcden, ali. je izosravljen Gradihna, koji se javlja u 45.-46. gl.),

236) AnaIi grada Barija pad 108!. godinom kazu, da je Archiriz, ugledan gradanin, u doba propasti bizantske vlasti u Italiji voda norrnanske stranke u gra du, posjetio Mihalu kralja slavcnskag i dao njcgovu sinu svoju kcer za zenu. Njeno se irne ovdje nc sporni nje, ali je ovo ime Jaquinta - jakvinra bilo vrlo poz nato u Bariju u XL-XII. vijeku (S 465, j irecek-Ra donic I, 174).

Qui reductus, cum gaudio a rege et a filiis [suis] susceptus est. Deditque ei rex Gripoli et Euduarn- Sexto decimo anna regni regis Radcsla vi Bodinus obli tus est bonorum, quae ei Fecerat rex; in fide non stetir, sed consilio initocum noverca sua et cum quatuor filiis eius, qui ei fratres erant ex parte patris, rebellavit a rege una cum fratribus suis. Rex autem, quia mansuetus erat et pacificus, noluit bellum cum eo committere, sed secessit humiliter cum filiis suis in Tribuniam regionern. Ita senex et plenus dierum dormivit cum patribus suis et sepultus est cum grande honerificentia 111 monasterio sancti Petri de Campo.

XLII. Post haec Bodinus, accepto regno, intra vit in Zentam, caepit debellare consobrines suos. Tunc Petrus, Antibarensis sedis archiepiscopus bonae memoriae vir234), videns grande litigium atque discordiam esse inter Iratres, posuit se in medio una cum c1ero et populo, ret] locuti sunt eis miseruntque pacem inter eos. Iuraveruntque sibi invicem Bodinus cum fratribus, ur pacifice et quiete viverent. Praeterea Branislavo nati SUl1t septern filii, quorum nomina SUl1t haec: primegenitus Predichna, [dein] Petrislavus, Gradichna, Tvardislavus, Dragellus, [Dragichna] et Grubessa="). Bodino autem regi nati sunt filii quatuor de jaquinta, filia Archiriz de civitate Barensi="), quorum nomina sunt haec:

Michala, Georgius, Archiriz et Thomas.

Facta pace, Bodinus cum fratribus perrexit Rassam et debellando obtinuit earn atque possedit earn. Posuitque ibi duos iupanos de curia sua, Belcano et Marco, qui etiarn iuraverunt ei, ut ipsi et filii eorum essent specialiter homines regis Bodini et filiorum vel

mu kralj Gripoli (Grbalj) i Budvu. Sesnaestesgodine vladanja kralja Radoslava zaboravi Bodin dobrocinstva, ho mu ih ucini kralj; ne cdrza vjernost, vee sporazumjevsi se sa svojom macehorn i sa njena cetiri sina, koji mu bjehu braca po OCU, odmetne se od kralja zajedno sa svojom bracorn. A kralj, kako je bio blag i miroljubiv, ne htjede da s njim zarnece rat, vee se pokorno povuce sa S1l10- virna svojim u oblast Tribunju, Tako on u dubokoj starosti usne sa svojim ocevima i sahranjen bude s velikim posrovanjem u manastiru svetog Petra od Polja.

XVII. Potom Bodin, posto uzme kraljevstvo, upadne u Zetu i poce da podcinjava svoje sestrice, Tada Petar, nadbiskup barske stolice, covjek dobre uspomenew-), kad vidje, da je izrnedu brace velika kavga i nesloga, stane da zajedno sa svecenstvorn i narodom posreduje; nagovorise ih i ucinise mir medu njima. I zaklese se jedan drugomu Bodin i braca, da ce zivjeti miroljubivo i mirno. Medutim rodi se Branislavu sedam sinova, kojima su ovo imena: prvenac Predihna, Petrislav, Gradihna, Tvrdislav, Dragilo, [Dragihna] i Grubesam). A Bodin kralj sa zenom Jakvintom, kcerkorn Arhiriza iz grada Barija'?"), rodi cetiri sina, kojima su ovo imena: Mihalja, Georgije, Arhiriz i Toma.

Posto sklope mir, Bodin s bracorn upadne u Rasku te je ratorn zadobije i njom zagospodari. Tamo je namjestio dva zupana sa svoga dvora: Belkana (Vukana) i Marka, koji mu se zaklese, da ce oni i njihovi sinovi biti pravi vazali (homines) kralja Bodina i nje-

haeredum eius231). Deinde cepit Bosnam posuitque ibiStephanum knesium="). Post haec de potestate Francorum, qui erant in Durachium et in tota terra Duracenorum, mortuo Riberto Guiscardo, tulit atque obtinuit rex Bodinus totam terrarn Duracinorum et ipsam civitatern Durachium-"), Post haec facta pace cum imperatore, reddidit illi civitatem,

Igitur J aquinta, uxor Bodini, videns filios Branislavi crescere et multiplicare, valde dolebat. Timebat enim, ne viro eius moriente, Branislavus seu filii eius acciperent regnum. Unde et semper invidebat eis et quaerebar opportunum tempus, quomodo patrern et filios perderet, Quodam itaque tempore, dum Branislavus cum fratre suo Gradislavo et filio Predichna=") simpliciter venissent ad reg em in civitarem Scodarim, videns eos Jaquinta solos venisse, gavisaest accedensque ad regem proterve caepit insist ere et dicere, ut eos comprehenderer et in custodia poneret, alioquin nullam vitam posse habere CUm eo, si hoc non ageret. Dicebat illi: »Scio, quia moriturus es, et isti regnum accipient; filii autern tui ad mens am eorum manducabunt«. Quid multum? Victus Bodinus rex ab uxore, ut Herodes ab Herodiana, dum sederent ad prandium et epularentur, iussu regis capti sunt et positi sunt in custodia, et quia noluit rex resistere vol untati uxoris suae, periurus effectus est ad mensam, ut Herodes homicida. Quod audientes Fratres et filii ac nepotes eorum, congregantes omnem parentelam in unum, abierunt Ragusium et intraverunt in civitatern cum quadringentis viris in armis. Audiens rex quod

govih sinova i nasljednikas"), Zatlm zauze Bosnu i ondje postavi kneza Stefana="). Potom po smrti Roberta Gviskarda kralj Bodin uzme ispod vlasti Franaka, koji bjehu u Draeu i cijeloj zemlji dracko j, i zadobije cijelu dracku zemlju i sam grad Drac239). Kad potom sklopi sa carern mir, vrati mu grad.

Medutim je Bodinova zena Jakvinta tesko podnosila gledajuci, kako Branislavljevi sinovi napreduju i mnoze se. Bojala se naime, da ne bi po smrti njena muZa Branislav ili njegovi sinovi preuzeli kraljevstvo. Zbog toga im je stalno zavidala i trazila zgodan Cas, da oca i sinove upropasti. Tako jednoga dana, dok su Branislav s bratom svojim Gradislavom i sinom Predihnorn!") bezazleno dosli ka kralju u grad Skadar, videci Jakvinta, da su oni doSIi sami, obradova se, pride kralju i uze da ga drsko nagovara, kako bi trebalo da ih pohvata i baci u tamnicu, jer da inace ne moze nikako da s njime zivi, ako to ne uradi. Ona mu govorase: »Znam da si smrtnik, i ovi ce preuzeti kraljevstvo, sino vi tvoji hranit ce se za njihovom trpezorn«. Sto da trosimo rijeci? Kralj Bodin bude pobijeden od zene, kao i Herod od Herodiane, i dok su sjedili za ruckorn i gostili se, budu svi uhvaceni po kraljevu naredenju i baceni u tarnnicu, a kako kralj nije bio voljan da se odupire zelji svoje zene, posta de za stolorn krivokletnik, kao ho je Herod postao ubojica. Cuvsi to braca i sinovi i njihovi sestrici, skupe svu svojtu i krenu u Raguzij (Dubrovnik) te udu u grad sa cetrdeset ljudi pod oruzjern- Kad Cu kralj, da su pobjegli, skupi vojsku, dode i opsjedne

237) Bodin osvoji Ra~ku oko 1083. Kova~ev,ic je utvrdio, da bi u ovoj dvojici zupana trebalo gledari sinove Perrislava, koji je prema tome umro jo~ prije 1083. godine (Glas srp. akad. LVIII 58-60; S 85). Marko se vise ne sporninje, ali 0 Vukanu govori kasnije Dukljanin i Ana Komnena god. 1091.-1094., 1106. Vukan je onaj silni zupan koji je mocno utjecao na pocerku XII. vijeka na prilike u Zeti ; zetski je kralj Vladimir Vladimirovic b.o ozenjen Vukanovom kcerkom. Godne 1094. ovaj je Vukan poslao svoje sinovce Stjepana Vukana i Urosa kao taoce u Grcku. DrZi se, da je urnro oko II 15. godine (Isp. Corovic, Pitanje 0 hronologiji u djelima sv, Save, Codisnjica (:upica XLIX 1940, 18 i 40).

238) Tim povodom Corovic kazc, da se ne zna, da Ii ;e Bosna dotle bila polunezavisan banat u nekoj labavoj zavisnosti od Bizanta, iii! je bila u kakvoj vezi s Hrvatima, Ovo posljedn]e - veli Corovic - uzimaju neki hrvatski historicari na osnovi povelje Petra Kresimira iz 1069. godine, gdje se govori 0 »naSim zupanima, knezovima i banovima«, jer se tirula bana javlja tobozc sarno na podrucju bivse hrvatske drhve. Corovicu se cini vjerojatnijom prva pretpostavka (Hist, Bosne 1~2-153).

m) Robert Guiskard je umro 17. srpnja 1085. Tada su Drac zauzeli Bizanrinci, Podatak, da je Bodin zauzeo Drac i da ga je predao Aleksiju Komnenu, nalazi se u opreci sa svjedocansrvorn Ane Komnene, koja tvrdi, da su Drac po smrti Roberta Guiskarda zauzel: Bizanrinci i da su bas tada postali ogorceni neprijarelji Bodina (Anna Comn, VII, 9).

ioCO) Lima pogrelno Be ric n a, Seo S ispravlja prema Orbiniju,

97

fugissent, congregate exercitu venit et obsedit civitatern caepitque debellare earn- Tunc Fratres et filii knesii Branislavi et qui cum eis erant, exeumtes armati de civitate magnam caedern Faciebant quotidie de Bodini regis exercitu. Quadam die dum exissent et plures occidissent et vulnerassent, Cocciaparus=") iactans lanceam e manibus, transfodit et occidit quendam Cosar2(2), quem regina valde diligebat. Quod videns regina statim solutis crinibus caepit faciem suam fortiter percutere et flere acdicere viro suo: »Heu, heu, heu, numquid non vides, 0 rex, quomodo interficiunt tuos? Parentes eorum apud nos sunt et ipsi non desinunt quotidie vulnerare et occidere tuos. Numquid non cernis, quod fecit Cocciaparus? Quare sines vivere fratres eo rum, quos tenes in viculis?« Tunc rex iratus manu sua porrigens gladium, iussit decollari knesium Branislavum cum Fratre et filio ante civitatem Ra-

.. .

gusu et coram praesentia parenturn suorum

et iungens periurio homicidium. Tunc episcopi et abbates, qui venerant rogare regem, ne decollarenrur et ut pacem inter eos mitterent, videntes eos iam decollatos, eo quod moram fecissent veniendi, valde tristes effecti sunt caeperuntque vehementer arguere et increpare regem, eo quod obedisset voci uxoris suae er occidisset Fratres suos. Rex statim pcenitentia ductus flevit amare et quia fratres [eiusJ erant, iussit eos sepeliri honorifice. Episcopi vero et abbates, tollentes eorum'corpora, magno in obsequio sepelierunt eos in monesterio sancti Benedicti in insula [Lacromonaej="), quae est ante Ragusium. Post haec Fratres eorum et filii et caeteri, qui erant in civitate, sentientes quod quid am vellent tradere civitatem regi, praeparatis naviculis, intrantes omnes in eis, navigaverunt Spalatum; inde transfretaverunt Apuleam et inde Constantinopolim ad imperatorem. Praeterea rex cepit civitatem

grad i stane da ga osvaja. Tada braca i sinovi kneza Branislava i pratioci njihovi izlazeci iz grad a naoruhni, cinjahu danornice pokolj po Bodinovoj vojsci, Jednoga dana, kad su izasli i rnnoge pobili i ranili, baci Kocapar!U) rukom koplje te probode i ubije nekog Kozara, koga je kraljica veoma voljela2(2). Kad to dozna kraljica, rasplete kose i stane se snazno tuci po obrazu, plakati i govoriti svome muzu: »jao, -jao, jao, zar ne vi dis, kralju, kako ubijaju tvoje?! Njihovi su rodaci u nas, a oni ne prestaju da danomice ranjavaju i ubijaju tvoje. Zar ne vidi~ Sto uradi Kocapar? Sto dopustas da five njihova braca, koju drZi~ u okovima?« Tada se kralj razbijesni i trgnuvsi mac svojom rukom, naredi, da knezu Branislavu s bratorn i sinom odrube glavu pred gradorn Raguzijem, u prisustvu njihove rodbine; tako je krivokletstvu pridruzio i ubi]stvo, Biskupi i opati, koji su bili dom,_da mole kralja da ih ne ubije i da ih medusobno izmire, videci da su vee smaknuti, veoma se ohloste sto su zakasnili, i stadose zestoko koriti i karati kralja, Sto je poslusao glas svoje zene i pobio svoju bracu. Kralj se odmah pokaja i proplaka gorko; a polto bjehu njegova braes, dade ih dostojno sahraniti. Biskupi pak i opati uzese njihova tjelesa i sahranise ih s velikim sjajem u manastiru svetog Benedikta na otoku Lokrumu>"), koji se nalazi pred Raguzijem. Potom njihova braca i sinovi 1 os tali iz grada, saznavsi da neki narnjeravaju predati grad kralju, spreme lade, svi se u njih ukrcaju i otplove u Split; odavde otplove u Apu1iju, a odavde do cara u Konstantinopol (Carigrad). Kralj pak zauze Raguzij i podigne tvrdavu, Poslije se opet vrati u Skadar. Vladao je 26 godina, a u 22-0j pogubio je svoju bracu, Kad se napunilo 26 godina i pet

1 ,.

241) Jirecek kale, da ime nije slavensko, prije arbansko (Pare - prvj),

2(2) K 0 z a r je, prema Tuberonu, brat kraljicin, Ime Cos a rille a s a r us poznato je kod dalmaeinsknh Romana XL-XIII. vijeka (S 465).

2(3) Tuberon i Razzi u XVI. vijeku spominju Branislavljev grob na Lokrumu. Ji.recek ne vjeruje cijeloj ovoj Dukljaninovoj prici" a za Tuberonovo i Razzijevo svjedocansrvo kaze, da to mofe da potjece od neke ~adgrobne ,ploce kne:Zl1 Branislava, koji se spominje medu dubrovackom vlastelorn izrnedu Il34. ~ 1239. godine. (j accck-Radonic I, 178; S 235 i 465).

Ragusium et aedificavit ibi castellum. Et postea reversus est in Scodarim. Regnavit autern XXVI armis, et in XXII decollavit fratres suos. Expletisque XXVI annis et mensibus quinque in regno suo, mortuus est; sepultusque est more regali in monasterio sanctorum martyrum Sergii et Bachi-").

XLIII. Tunc Michala filius eius voluit suecedere in regno, sed propter nequitiam matris eius noluit populus terrae, sed constituerunt sibi regem Dobroslavum+"), fratrem Bodini regis. Regnante eo, caepit se dure agere contra populum. Eo tempore audientes Fratres et filii knesii Branislavi, quod rex Bodinus obiisset, imperatoris iussu venerunt Durachium, ubi Goyslavus accepit uxorem et mans it ibi cum nepotibus suis. Cocciaparus quoque frater eius perrexit Rassam, inde cum Belcano iupano congregantes populum venerunt contra Dobroslavum regem. Rex vero congregans populum voluit se defendere. Commisso denique bello in Dioclia supra fluvium, qui Moracia dicitur, cecidit pars populi regis Dohroslavi et ipse captus est. Post haec Cocciaparus cum Belcano mittentes vincula tum regem Dobroslavurn in Rassarn, venerunt et obtinuerunt Zentam et depraedaverunt maximarn partem Dalmariae, Belcanus post haec perrexit Rassam et Cocciaparus reman sit in Zenta="). Post-haec insidiabatur Belcanus Cocciaparo cum Rassanis, ut eum perderent, quod sentiens abiit in Bosnam et accepit ibi uxorem filiam bani Bosnae; et non post multum ternporis in bello mortuus est in Chelmani[aJ.

XLIV. Interea populi, congregantes se, constituerunt regem Vladimirum!"), filium Vladimiri, filii regis Michala. Regnante illo, dilexit pacem et cum omnibus pacem habuit. Congregavitque ad se omnes fratres suos et accepiruxorem filiam iupani Rassae; et quievit terra XII annos. Postquam accepit rex filiam Belcani, dimissus est a iupano rex Dobroslavus, qui tenebatur in vinculis, eo quod

rnjeseci njegove vladavine, umre. Sahranjen bi po kraljevsku u manastiru svetih mucenika Sergija i Baka2(4).

XLIII· Tada htjede njegov sin Mihalja da ga naslijedi na prijestolju, ali zbog nevaljalstva njegove majke stanovnistvo oblasti to ne htjede, vee postave sebi za kralja Dobroslava2(5), brata kralja Bodina. Za njegova vladanja pocelo se surovo postupati s narodom. U to vrijeme, posto su cui a braca i sinovi kneza Branislava, da je umro kralj Bodin, dodu po naredenju carevu u Durahij (Drac}, gdje se Gojislav ozeni i ostade ondje sa svojim sestricima, Njegov pak brat Kocapar pode u Rasku i odande sa Zupanom Belkanom (Vukanom), skupivsi ljude, podu na kralja Dobroslava. Kralj pak prikupi narod i htjede da se brani- Kad se dakle zametnu boj u Diokleji (Duklji) na rijeci koja se zove Moraca, pogibe dio Dobroslavljevih ljudi, a on bi zarobljen. Potom su Kocapar i Belkan (Vukan) poslali okovana Dobroslava u Rasku, a oni odu i zauzmu Zetu te opljackaju veliki dio Dalmacije, Belkan (Vukan) je poslije toga otisao u Rasku, a Kocapar ostade u Zeti2(6). Nakon toga je Belkan (Vukan) s Rasanima vrebao na Kocapara, da bi ga rnogao unisriti; kad on to docuje, ode u Bosnu i ozeni se tame kcerkom bosanskog bana, a malo potorn umre u Helmaniji (Zabumliu).

XLIV. U tom se sakupi narod i postavi za kralja Vladimira!"), koji je bio sin Vladimira, sina kralja Mihalje, Za svoga vladanja ljubio je mir i sa svima je zivio u miru. Kod sebe je okupio svu svoju bracu, a ozenio se kcerkom raskog Zupana; i zemlja bi u miru r z godina. Pelto je kralj ozenio Belkanovu kcerku, pusti zupan kralja Dobroslava, koji bjese u okovima, jer je bio stric kralja Vladimira. Kad je bio pusten, pode k svome sinoveu, a kad ga ovaj ugleda, naredi, da ga od.rnah

lH) Bodinova smrt stavlja se najvjerovatnije U IIOI.l1. godinu.

24&) Dobroslav je vladao kratko vrijeme: srusen je mozda te iste godine (Isp. Corovic u God. Cup.

XLIX, 16).

240) Kocapar je takoder vladao kratko vrijerne - oko godinu dana (Isp. Corovic o. s. 16).

2(7) Doba Vl6dilUirova vladanja - I2 godina - racuna se o. II01.-III4. (Corcvic do 1113./4.: ibid.).

99

esset patruus regis Vladimiri. Qui dimissus venit ad nepotem suum, quem ut vidit rex, statim comprehendere iussit et in custodiam ponere; mansitque in custodia usque quo nepos eius Vladimirus regna vito Itaque Xl I'?? anna regni Vladimiri regis, J aquinta, cons iliata a quisbusdam pessimis horninibus, qui inimici erant iupani Belcani, potion em mortiferarn conficiens in Cattaro, quo manebat, dedit eis. Hii vero venientes in Scodarim propinaverunt regi per manus ministrorum eius, qui ab eis deceptus est. Tunc cecidit in lectulo. Regina autem Jaquinta sciens, quod moriturus esset, venit cum filio suo Georgio in Scodarim causa visitandi regem, quam ut vidit rex, permovit earn a se et iussit earn Foris egredi. Quae egressa dixit astantibus: »Quare sic agit rex? Quid ego mali feci? Si vult scire dominus rex, patruus Dobroslavus, qui tenetur in vinculis, ipse egit, ut moretur dominus rex«. Hoc autem dixit volens perdere Dobroslavum, timens, ne ipse succederet in regnum. Statimque inde abscendens venit usque ad Garizam+"), mortem regis attendens. Postea misit occulte hominibus regis promirtens eis plurima, ut rnoriente rege perderent Dobroslavum, quod et factum est. Nam rex mortuus est et sepulrus est in rnonasterio sanctorum [rnartyrum] Sergii et Bachi. Hominesque vero regis, occasione accepta, consilio J aquin tae, acquievere super Dobroslavum regem et extrahentes ilIum de custodia excoecaverunt oculos eius et testiculos illi arnputaverunr miseruntque ildum in monasterio sanctorum [martyrum] Sergii et Bachi, ubi cum monacis vivens longo tempore, postea mortuus est.

XLV. Post mortem regis Vladimiri cepit regnum Georgius="), filius Jacquintae reginae. Secundo autem anna regni sui voluit occulte comprehendere filios Branislavi, sed minime valuit. Nam innotuit eis quoddam consilium et ipsi abierunt Durachium ad patruum suum Goyslavum; solus Grubessa comprehensus est

uhvate i bace u tamnicu; u rammer Je ostao sve dok je vladao sinovac njegov Vladimir. I tada za dvanaeste godine kraljevanja kralja Vladimira, Jakvinta, po savjetu nekih bezdusnih ljudi, koji bijahu neprijatelji z.upanu Belkanu (Vukanu), dade im otrovno pice, koje je pripremila u Kotoru, gdje je zivjela. Ovi pak, :kad su dosli u Skadar, davali su kralju piti iz ruku njegovih slugu, pa ovaj bi od njih prevaren. Tada pade (kralj) u postelju. Kraljica pak Jakvinta, znajuci da ce umrijeti, dode sa svojim sinom Georgijem u Skadar, da posjeti kralja; a cim ju je kralj vidio, odstrani je od sebe i naredi, da ona izade napolje. Kad je izasla, rece ona prisutnima: ,.Zasto kralj tako postupa? Kakvo mu zlo ucinih? Ako ze!i da znagospodin kralj, sam stric Dobroslav, koji je u okovima, on je udesio da umre gospodin kralj«. Ovo pak rece, da bi upropastila Dobrosla va, jer se bojala, da ne bi on naslijedio kraljevstvo. I odmah ode odande i pode do Garize (Gorice)24B), da saceka kraljevu smrt. Zatim odavde poruci tajno kraljevim ljudirna, obecavajuci im vrIo mnogo, da po srnrti kraljevoj pogube Dobroslava, sto je i ucinjeno. Kralj je naime umro i bio sahranjen u manastiru svetih mucenika Sergija i Baka. A kraljevi ljucii, kad im se pruzila prilika, prema savjetu jakvintinom, sloze se protiv kralja Dobroslava, izvuku ga iz tamnice, oslijepega i uskope, pa posalju u manastir svetih Sergija i Baka, gdje je dugo zivio s mona-

sima i kasnije umro. -

XLV. Po smrti kralja Vladimira kraljevstvo preuze qeorgije249), sin kraljice jakvinteDruge gcdine svoga vladanja htjede da tajno uhvati Branislavljeve sinove, ali ne uspije nikako. Dode im naime do usij'll neka narnjera, i oni odose u Durahij (Drac) k svome stricu Gojislavu; sarno je Grubesa bio uhvacen i u Skadru bacen u tamnicu. U to vrijerne prikupi hrabru vojsku vojvoda Kalojoan Ku-

.-'

.-

.. -

248) Gar i z a su jamacno oscrva Gorica tik jugozapadne obale Skadarskog blata, Ovdje je ria kopnu biJa Krajina s grobom sv. Vladmira (S 465).

249) Georgije [e vladao o. 11I4.-Il18.: prema Ccrovicu do IlI6. t. j, druge godine svoga vladanja, lI:ad je napao Branislavljevice i stradao od Grka (ibid.) .

. TOO

et positus in custodia in Scodarim- Tempore illo dux Caloioannes Cumanc="), congregans fortem exercitum, venit cum Goyslavo et nepotibus eius supra regem Georgium. Rex etiam congregans populum paravit eis bellum. Committentes itaque bellum, cecidit pars Ceorgii regis et multi interfecti sunt et plurimi capti sunt. Rex autern cum aliquantis evasit et fugit in Obliquum. Post haec dux et caeteri debellantes civitatern Scodarim, ceperunt earn. lode extrahentes Grubessam de custodia, iussu imperatoris constirutus est rex a populo, et dux relinquens ei exercitum, reversus est Durachium,

Regnante eo, sciens rex Georgius Grubessam esse strenuissimum militem et potentem in virtute atque audacem in bello, fugit in Rassam. Mater vero eius capta est apud Cattarum et ducta est Constantinopolim, ubi et mortua estRegnavit Grubessa VII annos et quievit terra in diebus eius et recuperavit valde. Dedit enim diebus i11is deus abundantiam frumenti et vini; repleta est terra omni saturitate. Denique septirno anna regni eius venit rex Georgius cum Rassianis supra istum; qui preparans ei bellum, in ipso bello mortuus est rex Grubessa fortiter dimicando et praeliando ante civitatem Antibarim='): sepultusque est in episcopio eiusdem civitatis honorifice in ecclesia sancti Georgii252).

Post haec rex Georgius obtinuit regnum, non ramen terram. Misitque fratribus regis Grubessae, qui adhuc supererant, Dragiohnae et Dragilo, et fecit pacem cum eis et iuravit, quod divideret terrarn cum eis et nil eis mali Iaceret, Qui venientes propter iusiurandum crediderunt ei. Dedit illis partem terrae et iupanias in Zenta et valde caepit eos diligere. Et hoc ideo faciebat rex, ut Gradichnam, Fra-

mano (Komnen)250) te s Gojislavom i njegovim sestricirna napadne kralja Georgija. I kralj je sabrao vojsku i sprernio se na rat s njima, Kad su zametnuli boj, pade dio Georgijeve vojske, mnogi budu ubijeni, a velik broj zarobljen. Kralj pak s nekolicinom umakne i pobjegne u Oblik (T'arabos). Potom vojvoda i ostali udare na grad Skadar i zauzmu gao Odavde izvuku iz tam nice Grubesu i po naredenju carskom postavi ga narod za kralja, a vojvoda ostavivsi mu vojsku, vrati se u Drac.

Za njegove vl ada vine kralj Georgije, znaju6i da je GrubeSa vrlo okretan vojnik te silan i smion ratnik, pobjegne u Rasku. A njegova majka bude uhvacena kod Kotora i odvedena u Konstantinopol (Carigrad), gdje umre. Grubesa je vladao 7 godina, i u njegove je dane zemlja zivjela u miru i mnogo se oporavi, U to vrijeme dade naime Bog obilje zita i vina, zemlja se napuni svakim 1.,0- gatstvom- Najzad, sedrne godine njegova vladanja, dode protiv njega kralj Georgije s Ra$anima; on mu se suprotstavi, ali u tom ratu umre kralj GrubeSa hrabro se boreci pred gradom Ant~barom251). Sahranjen hi dostojno u biskupskom hramu ovoga grad a u crkvi

f) ,} 252)

svetoga urua .

Potom dobije Georgije kraljevstvo, ali ipak ne zemlju- On posalje po bracu .kralj: Grub~e, koji bijahu jd preostali, Dragihnu 1 Dra~lla, i pomiri se s njima i zakle se, da ce s. njima

I~' •• Y na

dii l' . liu ·1· da im nece U(;l111tl rnsta

po 1 Je in zem J .' s

v Ovi dodose zbog zakletve 1 povjerova :

zao. 1 v .' Zetl

mu. On im dade dio zernlje i zupanue u .

i voemalijeposnjimapostupaSe.Aovo.!e

k 1· V" bog toga da bi Qradihnu, nJIra J cmio z· , .. ' . I'

hova treceg brata, mogao prevarrti 1 prrvuci

2:10) Dux C a I 0 i 0 ann esC u man 0 oeevidno je buduci car Kale-Ivan Komnen. Potpuno se slafeni s razlaganjem SiSicevim, da se carevic Ivan za vrijeme bolesti cara Aleksija pocetkorn I Il8. godine nije ispocetka nalazio u Carigradu, vee u Dracu, gdje je vodio borbu sa Srbima,i rek kad je dobio iz Carigrada od svojih pristalica vijesti da je car na urnoru i da se plctu intrige u korist NiCifora Vrijenija, pohitao je u prijestolnicu, kamo stigne tik pred ocevu smrt i dosp.je da se proglasi carern. BaS zato je on, prema svjcdocanstvu Dukljanina, pred sam zavrsetak rata ostavio bojiste u Duklji predavsi carsku vojsku Grubesi. Time s : dobiva siguran datum Grubifina nastupa na prijesto - pocetak I II 8. godne (vidi S 87-88).

251) GruhiSa je vladao 7 godina - od 1118. do 1125.; prema Corovicu od lII6. do II23. Trajanje drugog vladanja Georgija nije zabiljezeno, pa se odrcduje prema slijcdecern vladaru Grubdi.

252) U Baru je hila saborna crkva sv. Georgija, kasnijc pretvorena u dzamiju (S 465).

lor

trem eorurn tertium, posset decipere et ad se attrahere, ut postea perderet eos. Igitur Gradichna manens in Rassa accepit ibi uxorem, de qua genuit tres filios: primus [erat] Radoslavus, [deinde] Joannes et Vladimirus. Praeterea Dragilus cum omnibus terrae suae intravit in Podgoream regionem et obtinuit On 0- goste et alias plurimas iupanias, Vi dens autem rex, quod prudenter se ageret, valde ei placuit, Deinde consilio Dragili congregans rex exercitum abiit in Rassa et praeliando obtinuit earn et depraeda vit. Inveneruntque ibi Uroscium253) in custodia, in qua missus a parentibus fuerat, unde extrahentes illum, dimiserunt eum iupanum in Rassa. Inde rex cum suis omnibus reversus est ad locum suum cum spoliis magnis- Gradichna eo tempore secessit in Chelrnanijam]. Post haec videns, quod Dragilus cum fratre et nepotibus prudenter se agerent et quotidie multiplicarent et crescerent in amore omnium populorum, invidia ductus timensque, quod populus terrae sincere eum non diligeret, ne forte regnum amitteret, comprehendere fecit Michalajrn], filium Vladimiri regis, et post eum Dragilum, posuitque [eos] in custodiam. Dragichna vero cum quatuor fillis suis: Prevoscio, Grubescia, Neeman et Sirac[imir]254) evasit et fugit Durachium. Audiens autern, quod frater eius et nepotes tenerentur in vinculis, abiit et ipse [Ccadichna] Durachium. Post hoc Pirogordi dux cum Gradichna et Dragichna, congregantes populum et magnum exercitum, venerunt et ceperunt terrarn usque Vuraneam et usque Antibarim, sed quia dux ire volebat Constantino po lim, Gradichna relinquens nepotem suum Prevosium255) in Obliquo ad custodiendum castellum transportaverunt ducem usque Durachium. Praeterea rex Georgius iratus iussit Dragilum et Michala, nepotem eius, privare lumine coeli, eo quod Gradichna cum fratre

ga k sebi, kako bi ih poslije pogubio. Gradihna dakle ziveci u Raskoj, ondje se ozeni i zena mu rodi tri sina: prvi [bijaje] Radoslav, [zatim] Ivan i Vladimir. Medutirn upadne Dragilo sa svima iz svoje zemlje u Podgorsku oblast i zadobije Onogoste (Nik'Sic) i velik broj drugih zupanija. Videci pak kralj da se vlada mudro, veoma mu se svidje. Zatim kralj po Dragilovu nagovoru skupi vojsku i ode u Rasku, borbom je osvoji i opljackaOndje nadu Urosa253) u tamnici, u koju ga bacise njegovi srodnici, pa g:l odatle oslobode i posalju za zupana u Rasku. Odavde se kralj vrati sa svima svojima u svoj kraj s velikim plijenom. Gradihna se u to vrijeme povuce u Helmaniju (Zahumlje). Zatim, kad je [kralj] vidio, da se Dragilo. s bra com i sestricirna lijepo vladaju i danomice jacaju i rastu u ljubavi cijeloga naroda, iz zavisti i straha da njega narod zernlje ne voli iskreno, pa da ne bi izgubio kraljevstvo, dade uhvatiti Mihal ju, sina kral ja Vladimira, a posli je toga i Dragila, pa ih strpa u tamnicu. Dragihna pak sa svoja cetiri sina: Prvosem, Grubisom, Nemanjom i Sracimirom'i'"), umakne i pobjegne u Durahij (Drai}. A kad je (Gradihna) Cuo da njegova brata i sestrice drzi.:u okovima, ode i sam u Drac, Potom vojskovoda Pirogordi (=Pirogeorgije)255) zajedno s Gradihnom i Dragihnorn skupe narod i veliku vojsku, upadnu i zauzmu zemlju sve do Vranje i do Antibara, ali posto vojskovoda zazeli da ide u Konstantinopol (Carigrad), Gradihna ostavi svoga sestrica Prvosa256) u Obliku (T arabos), da brani tvrdavu, pa otprate vojskovodu sve do Drab. Medutim kralj se Georgije razbijesni i naredi, da Dragila i Mihalju, njegova sestrica, oslijepe zato, jer ga je Gradhina napao sa svojim bratom. Kako je pak vojskoveda Pirogordi otisao u Carigrad, dode u

2~S) Urol, zupan raSki, ovdje se spominje prvi put. Vjerojatno je to onaj isti Ur~s, koga je, .po rijeci.1!la Ane Kornnene, zupan Vukan 1094. godine dao caru Aleksiju kao taoca. Misli se, da Ie Ur~j stupio na pnjestolje poslije Vukana, oko 11150. i vladao do 1131. S kaze, da se opisan dogadaj odigrao jarnacno u pocetku drugog vladanja kralja Georgija, dakle oko 1125. i 1126. godine, svakako jos prije bizanrsko-ugarskog rata, koji je Rasku opet uvukao u sukob s Bizantom (S 89).

2~4) L - Sir a c, 0 - Sir a k: S 465 smatra to nezgodnom skracenicom iii grijdkom prepisivaca za irne S(i)racimir.

lO~