EMMA i EPG istraživanje korelata opozicije po zvučnosti u njemačkome jeziku (Fuchs, Perrier)

Ne postoji mnogo slaganja o ulozi supralaringalnih pokreta u proizvodnji kontrasta zv – bezv. Autori
proučavaju vrh jezika i čeljust te dodir jezik – nepce u izgovoru okluziva /t/ i /d/, u središnjem i
dočetnom položaju.

Laringalni i supralaringalni pokreti sudjeluju u proizvodnji fonološke opozicije zvučno – bezvučno za

okluzive.

Mnogo se pažnje pridaje laringalnoj prilagodbi, to jest glotalno otvaranje za bezvučne okluzive i
zatvoreni glotis za zvučne.

Rezultati s obzirom na supralaringalne pokrete manje su konzistentni. S jedne strane se čini da

postoji generalno slaganje o strategijama povećanja vokalske šupljine – one se odnose na ograničenje
povećanja intraoralnog zračnog tlaka u svrhu održanja zvučnosti tijekom okluzije. S druge strane,
pronađeni su samo slabi i beznačajni učinci s obzirom na razlike u pokretu jezika, barem za alveolarne
okluzive.

Rezultati uzoraka kontakata jezika s nepcem u alveolarnim okluzivima ne razlikuju se previše, štoviše,
iznenađuje to što postoje slične interpretacije:

1. Dagenais – konzistentno veća širina kontakta za /d/ nego za /t/ - u engleskom jeziku.
- Prijedlog: zvučni se okluzivi mogu povezati s opuštenijim položajem jezika,
kao posljedica nižeg intraoralnog pritiska, dok je kod /t/ jezik napetiji u
nastojanju davanja otpora zračnom tlaku.
2. Suprotni rezultati dobiveni su u norveškom jeziku (Moen i suradnici) – veći kontakt vrha
jezika s nepcem kod /t/ nego kod /d/.

Autori članka iznose hipoteze:

1. Postoje supralaringalne razlike u pokretima jezika i čeljusti koje su povezane s oprekom po

zvučnosti za alveolarne okluzive u njemačkome jeziku.
2. Postoje uočljive razlike u kontaktu jezik – nepce tijekom okluzije.

Autori testiraju te hipoteze.

Rezultati :

- U središnjem položaju – trajanje okluzije je kraće za /d/ nego za /t/

- Prednji dio jezika niži je tijekom cijele okluzije kod /d/
- Razlika /d/ - /t/ leži u promjenama na prednjem dijelu jezika, a ne u
promjenama u maksimalnom kontaktu
- Promjene kod /d/ su podložnije utjecaju govornika
- Stražnji dio jezika povisivao se kontinuirano tijekom okluzije za /t/, a za /d/ je
porastao nešto manje.
- Niži postotak kontakta u stražnjem dijelu tijekom okluzije kod /d/ se povezuje
sa strategijama povećanja šupljine

1
Zaključak:

- Rezultati akustičke analize konzistentniji nego rezultati artikulacijske analize

(utjecaj govornika)
- 2 subjekta proizvela su kraću okluziju u /d/ s kraćim amplitudama pokreta što
je vjerojatno uzrokovalo manju količinu kontakta stražnjeg dijela
- Niža čeljust (a time i leđa jezika) kod /d/ pretpostavlja aktivno povećanje
oralne šupljineradi prevencije brzog rasta intraoralnog tlaka
- Viša čeljust kod /t/ - radi povećanja intraoralnog tlaka