Emisija EXIT je krenula još ljeta 2006, nekolio dana po smrti Syda Barretta (koji je,

usput rečenu, bio i prva obrađena tema) u uređivačko voditeljskom sastavu Vjeran
Stojanac i Boris a.k.a. Burzum. Sredinom lipnja iduće (2007) godine dolazi do
razdvajanja u dvije frakcije – Burzum i Musharaf nastavljaju pod imenom COMBO a
moja malenkost kreće sa vlastitom emisijom današnjeg imena i koncepcije, uz
potencijalnu ispomoć tehničara (na toj su se funkciji izmjenjivali gospoda Mamić,
Marović i Parać). Sam naziv EXIT aludira dijelom na kasnovečernji termin, dakle
predstavlja emisiju koja nas izvodi iz vrtloga prethodnog dana uvodeći u tihe i
mistične krajobraze noći. Također, smisao imena jest i u prizivanju različitosti, u
izlasku iz uobičajenih glazbenih stereotipa kroz pomalo onirička putovanja prema
nepoznatim i neistraženim predjelima. Upravo zbog toga nikad nisam inzistirao na
definiciji EXIT-a kao tematske emisije o rock glazbi, kao što nikad glazbu nisam
dijelio na rock, pop, zabavnu ili ozbiljnu. Naime, ništa od navedenog nisu stilske
odrednice već poštapalice kojima je jedina svrha napraviti podjele na 'vrijedne' i
'bezvrijedne' autore te na 'ozbiljna' i 'komercijalna' djela. To je u najmanju ruku
podcjenjujuće i snobovski. Glazba jest glazba, a njena istinska vrijednost se može
mjeriti samo osobnim doživljajem iste. Stoga EXIT katkad može stvoriti privid šarolike
i prekolažirane emisije, no samo zato što pokriva široka područja stvaralaštva kroz
zadnjih pedesetak godina. Od bazičnog roots rocka, preko folka, jazza, bluesa,
eksperimentalnog pristupa, elektronike, minimalizma, pravaca pitoresknih naziva kao
što su Krautrock, Paisley Underground, No Depression, Post Rock, Post Punk,
Dunedin Sound, Alternative Country , pa do izvođača koje je skoro pa nemoguće
klasificirati… Da, upravo je to smisao i misija EXIT-a – svima koji uspješno barataju
sa harmonijama, ljestvicama i sličnim pojmovima pružiti jednaku šansu, i njihovo
stvaralaštvo, često zakinuto komercijalnim pristupom na većini radijskih postaja
konačno približiti običnom konzumentu.

Sama koncepcija emisije je jednostavna – u pravilu se po emitiranju predstavljaju

dvije do tri (rijetko više) ključne teme, odnosno dva do tri autora ili sastava, uz
praćenje i predstavljanje novih albuma renomiranih autora, što opet ovisi o
dostupnosti i učestalosti takvih izdanja. Istina, strogi glazbeni koncept EXIT-a
ponekad biva narušen pomalo neuobičajenim prilozima, no sebi dajem toliko slobode
da u emisiji povremeno predstavim aktualna zbivanja na gradskoj razini – može biti
riječ o kulturnim manifestacijama poput DOPUST-a, određenih art akcija i
happenninga pa čak i predstavljanja strip albuma lokalnih kreativaca.

Iskreno se nadam (u stvari, znam – valjda ne zvuči prepotentno) da je ova emisija

pronašla svoj vjerni krug slušatelja, koji se, zahvaljujući razvoju tehnologije u vidu net
streaminga, proteže daleko izvan Splita, pa i Hrvatske… čak i izvan Europe. Volje i
entuzijazma će uvijek biti, no svejedno pozivam sve slušatelje da svoje prijedloge,
komentare, pokude i slično slobodno ostave na mail adresi exit@radiokl.hr .

I da na kraju rezimiram – EXIT nije isključiva emisija koja se bavi samo alternativnim
strujanjima u suvremenoj glazbi. Urednički koncept nastoji biti otvoren koliko je to u
tehničkim i inim okvirima moguće, uz napomenu; sve su sugestije dobrodošle.

Na kraju krajeva, glazba je ipak jedan od vidova komunikacije, i samim tim ima
mogućnost nevjerojatnog upliva na emocije i misli konzumenta. Jer, kao što reče
Wittgenstein, koncepciju bola shvatiš kad naučiš komunicirati!