Otto Muck

ATLANTIDA, POTONULI KONTINENT

Izvori o Atlantidi sačuvani su u Platonovim dijalozima koji se nastavljaju na njegovo djelo
„O državi“ (Politeia). Priča o Atlantidi spominje se za vrijeme svečanosti u čast boginje
Benedis u Pireju gdje Kritije prepričava Solonovu predaju Platonu, Sokratu, Timeju i
Hermokratu. Solon je predaju donio iz Egipta od starog pisara, a taj pisar se pozvao na mnogo
starije zapise (saiske hijeroglifske tekstove) za koje kaže da sadrže procvat i propast Atlantide
prije 9000 godina. Platon je o Atlantidi pisao najvjerovatnije oko 348. godine pr. Kr.

PLATONOVO KAZIVANJE O ATLANTIDI

Atlantida je bila smještena na helenskom poluotoku. Bila je uređena po najvaljalijim

zakonima s najljepšim djelima i najsavršenijim ustavom. Imala je raskošnu biljnu i životinjsku
vegetaciju, stanovnike i bogati glavni grad s kravljevskom tvrđavom. Prema legendi prvi
stanovnici Atlantide bili su Eunor i njegova supruga Leukipa i živjeli su sa kćeri Kleitom.
Posejdon se zaljubljuje u Kleitu, te se ona udaje za njega i rađa mu pet puta sinove blizance.
Njihov prvorođeni sin zvao se Atlantis po kojem je nazvan cijeli otok i ocean: atlantski.
Zahvaljujući bogatsvu zemlje Atlantinjani su gradili brojne hramove, tvrđave i kraljevske
palače. Odmah, pri početku stvaranja podignuli su palaču za prebivanje bogova i predaka, a
svaka nova generacija nastojala je nadmašiti onu prethodnu sve dok nisu postigli samo
savršenstvo u arhitekturi. Atlantida je sadržavala mostove, bedeme, te je bio uređen i sustav
kanalizacije.

Geografski položaj: veliki otok koji se nalazio s one strane Heraklovih stupova, veći od Azije
i Libije zajedno koju je okruživalo more, a ta kraljevska sila vladala je Libijom do Egipta i
Europom do Tireneje.

Kraljevska akropola: u sredini se nalazio hram posvećen Kleiti i Posejdonu. Bio je okružen
zlatnom ogradom, optočen srebrom sa 8 zlatnih vijenaca. Unutrašnjost: svod od slonavače,
zlatne statue bogova, ostali kipovi i zavjetni darovi građana. Oko hrama nalazile su se zlatne
statue kraljeva i kraljica. U sklopu toga nalazio se oltar i kraljevska tvrđava.

Uređenja vojske: svaki kleros ( dužina zemlje od 3,3 km2) davao je po jednoga vođu, a oni iz
sela, planina i naselja činili su vojsku. Svaki vođa morao je osigurati borna kola, konje,
strijele, praćkaše, bacače kamena i koplja, te po 4 brodara za upravljanje sa 1200 ratnih
brodova.

Zakoni: svaki vladar vladao je na svom posjedu onako je želio, ali Posejdon je bio odgovoran
za podjelu vlasti i donošenja zapovijedi. Zakoni su bili ispisani na stupu u hramu. Pri zakletvi
u hramu da će poštovati zakone, kraljevi bi žrtvovali bika. Najvažniji zakon bio je da neće
međusobno ratovati ili podržavati onoga koji to želi, a za svako smaknuće koje odrede
polovica njih mora dati svoj pristanak. Zakoni su dobro funkcionirali jer je narod bio
obilježen izrazitom moralnošću i promišljenošću. Međutim postojali su oni koji nisu bili
okrenuti štovanju bogova, već vlastitiom dobitku i moći. Time su izazvali Zeusa , vrhovnog
boga, koji je okupio sva ostala božanstva i odlučio ih kazniti. (ovdje završava Platonov
dijalog).

STVARNOST ILI BAJKA

Zagonetke:

Odakle naziv Antlantik? Npr. Indijski ocean dobio je ime po Indiji, Perzijski zaljev po Perziji,
Sjeverno more koje se nalazi na sjeveru Europe... svako more ili zaljev nazvan je po nekoj
zemlji koji se nalazio u njenom neposrednom susjedstvu, osim Atlantika koji je izuzetak.
Međutim Platonov tekst govori o otoku Atlantidi.

Otvoreno je i pitanje da li je Platonov tekst zapravo izmišljotina, odnosno njegovo viđenje

savršene države kako bi iznio svoje autoritativne političke ideje. Ovo stajalište se argumentira
time da u Platonovoj priči ima previše nevjerovatnog i da se izloženo teško može pomiriti sa
znanstvenim činjenicama. Bez obzira na sve dokaze uvijek na kraju dolazi pitanje je li
Platonov izvještaj vjerodostojan.

Dokazi:

Dokazivo i točno je povijesno datiranje Atlantide; zahvaća najstariju prapovijest čak iza naše
sadašnje geološke epohe. Platonov tekst nastao je u 4. st. pr. Kr. , a Solonova izvorna predaja
ide unatrag još 9 000 godina od danas.

Atlantida i opći potop su oduvijek bili u međusvezi, te je ista planetarna katastrofa koja je
izazvala opći potop uništila i Atlantidu.
Solon je boravivši u Egiptu priču čuo priče o Atlantidi od egipatskog pisara da bi 9 stoljeća
nakon Solona grčki filozof Proklus iznio komentar u Platonovom dijalog Timej u kojem kaže
da je 300 godina nakon Solonovog boravka u Egiptu došao Grk Krantor koji je vidio stupove
prekrivene hijeroglifima koje su mu preveli svećenici i koji su savršeno odgovarali njemu
poznatom Platonovom tumačenju Atlantide.

Kako je Platon opisao geografski položaj Atlantide on pruža zemljopisnu kartu zapadnog
Atlantika; otocima posuto rubno područje Sjeverne Amerike s lukom otoka u nizu: Bermuda-
Bahami-Antili, a iza njih velika kontinentalna masa; Amerika što se pruža u nedogled. S
obzirom da je taj svijet bio potpuno nepoznat Platonu, a tek Kritiji i Solonu teško je mogao
pogoditi toliko vjerodostojnu sliku zemljopisne karte i točan položaj današnjih Kariba.

Također je potvrđen Solonov boravak u Egiptu zahvaljujući njegovom biografu. Bio je na

putu 10 godina, između 571 i 561. godine pr. Kr. Posjetio je kralja Filokipara na Cipru koji je
ciparski grad Epaja u Solonovu čast nazvan Soloj. Dvije godine nakon povratka u Atenu
umire i njegove tekstove preuzima Kritije čime počinje helenistička tradicija Atlantide.

POSTOJANJE PRIJE STVARANJA

Nakon Proklesovog komentra Timeja i Kratonorovog svjedočanstva o Atlantidi antika nije

dala više ništa bitno o tome. Samo se kod Herodota nalazi kratka geografska zabilješka o
Atlasu na sjeverozapadu Afrike po kojem je stanovništvo dobilo ime i koji spominje da je
nestao Atlant sa svojim stanovništvom. U srednjem vijeku priča o Atlantidi doživljava
potpuno prazninu. Najvažniji razlog za odbacivanje te priče nalazi se u nepoznatoj zemlji a i
proturiječila je geografska slika svijeta u kojoj nije bilo mjesta za još jednu zemlju. Također
srednjovjekovni najveći mislioci su uvijek u prednost stavljali Aristotela koji je opovrgnuo
Platonove iskaze kao točne. S druge strane srednji vijek bio je obilježen kršćanstvom i
uzimalo se u obzir samo ono što je navodila Biblija. Židovi su računali da je svijet stvoren
5508.g. pr. Kr. i protiv toga nije bio dopustiv ikakav prigovor. Stoga su smatrali da nije bilo
dopustivo da postoji ikakav kontinent s razvijenom kulturom kada je zemlja bila ne samo
pusta i nerazvijena, već uopće nije bila stvorena.
NOVIJA ISTRAŽIVANJA O ATLANTIDI

Novija istraživanja započinju sa K.Kolumbom koji je 1492.g. na svom putovanju pristigao na

otok u Bahamskoj skupini i nesvjesno otkrio prastari novi svijet o kojem je Platon govorio u
svom kazivanju o Atlantidi. Kada je na svom trećem putovanju 1498.g. otkrio američki
kontinent na kod rijeke Orinoco mislio je da je došao u Japan ili Kinu. I tako je jedna zabluda
utjecala na daljnji tok povijesti. Nakon Kolumbovih putovanja počinju kružiti priče o Eloradu,
Peruu ..., te izazivaju lovce na zlato, avanturiste i pustolove. Dolazi do napretka geografskog
znanja i zanimanja za istraživanje tada zaboravljene Atlantide. Francisco Lopez da Gomora
1553.g. ukazuje da je novi kontinent Amerika ili nekadašnja Atlantida ili onaj glolemi
kontinent na zapadu Atlantika kojeg je Platon opisivao. Francis Bacon ukazuje da je Brazil
onaj kontinent iz Platonovog teksta, a redovnik Kircher je u Azorskim otocima prepoznao
vrhove planina potonule Atlantide, te je nacrtao kartu otoka (njegova teorija bila je dobro
prihvaćena jer nije posjedovao današnje metode mjerenja profila morskog dna te mu je jedini
putokaz bio Platonov tekst). Kasnije su se istraživači sve više bavili tim pitanjem svojevoljno,
te su se usmjerili na krive putove, pa su neki smejstili Atlantidu u Švedsku,neki u Italiju,
Južnu Afriku, Aziju...

Slavni arheolog Adolf Schulten identificirao je Atlantidu kao Španjolsku i označio Tarshish
kao pravu Posejdoniju u 19 st.. Mnogi su se priključili njegovom mišljenju. Nakon 60 godine
(1912) njegov tekst podigao je velik prašinu kada je njegov unuk dr. Paul Schulten u New
York American-u objavio članak o navodnom nasljedstvu koje mu je pripalo od djeda;
brončana šalica sa feničkim natpisom „Od kralja Kronosa od Atlantide“, a tome dodaje
kasnije kada se nastanio u Rusiji i razvio svoju teoriju dva staroegipatksa papirusa koje je
njegov djed otkrio u St Petresburgu tvrdeći da je Egipat bio kolonija Atlantide.

Francuskim istraživačimasu se također pripisivali uspješni pokušaji otkrivanja Atlantide,

posebno opatu Morieuxu koji je u svoja Četiri Argumenta iznio uvjerljive , ali ne i dovoljno
dokazive osnove za postojanje Platonovog carstva. Lewis Spancer je na temelju nalaza lave iz
katastrofe koja je uništila Atlantidu datirao taj događaj najviše 13000 g. unatrag što se
poklapalo s Platonovim datiranjem, te navodi su su u procesima doseljavanja naroda i
Atlantinjani naseli Europu. 1939.g. izlazi teroija u knjizi Sjena Atlantide da je Atlantidu
pogodio meteor ili komet i da je ta ista katastrofa uzrokovala opći potop.

Posljednja dva desetljeća publicirane su teorije koje se tiču Bermudskog trokuta. Berlitz u
svom izdanju na bermudskom platou piše o tajanstvenim katastrofama koje nemogu dati
logičko objašnjenje. U svom djelu on navodi pretpostavku da su podvodne građevine,
odnosno njihovi ostatci na bahamskom platou ostatci potonule Atlantide; to se u prvi tren
suprostavlja Platonovom kazivanju ako se uzme u obzir njegova rečenica da je Atlantida bila
veća od Libije i Male Azije zajedno. U drugom smislu može se reć da je Atlantida sadržavala
jedan veliki otok i mnogo manjih otoka na području na kojem se prostirala- od Gibraltara do
obala istočne Amerike. Oceanograf Pettersson dolazi do zaključka da je vrlo vjerovatno
postajao i nestao veliki otok Atlantida jer ako se isključi mogućnost njegovog postojanja,
možemo isključiti i mogućnost postojanja prirodnih katastrofa povezanih sa promjenama
razine tla koje su se dogodile kada je zemlju naseljavao paleolitski čovjek.

MITSKA POVIJEST ZEMLJE

Geolozi uporno odbijaju teoriju o Atlantidi jer prema svom nauku nemogu prihvatiti da je
nešto takve veličine uspjelo nestati za vrijeme jednog dana i jedne noći. To se posebno
suprostavlja stavovima Charlesa Lyellsa o postupnom evaluacijskom djelovanju slabih sila na
promjenu Zemljine površine. Postavljena hipoteza da je taj kontinent postupno tonuo tokom
tisućljeća i dalje se suprostavlja Lyellsovom učenju, o tome kako je nestala do toga da nije
uopće postojala. Protudokazi su da Atlantida nije mogla tek tako nestati jer se u povijesti
zemlje nije dogodio nikakv potres ili vulkan da je mogao takvu silu potopiti. Ali ako je i
postojala, morao je ostati makar nekakv materijal kao dokaz, a nije ostalo ništa.

Danas prevladava gledište da Lyellsova učenja treba svakako primjenjivati u geologiji, ali nije
odbačena mogućnost da se možda dogodila jedna sveopća kataklizma.

KULTURA PRIJE 12 000 GODINA

Arheolozi se sukobljavaju s dijelom Platonovog teksta koji govori o civilizaciji viskoe razine i
ljepoti krajolika, broju stanovništva, raskošnim hramovima, bedemima od srebra i zlata,
sustavu navodnjavanja... prema Platonovim navodima Atlantida je imala milijun ljudi pod
oružjem. Prema današnjim istraživanjeima ako je moguće imati toliko veliku vojsku i uz to
razvijenu zemlju, Atlantida bi trebala imati 40 000 stanovnika. Prema autoru, samo jug otoka
je po svojoj veličini i ako je imamo razvijen sustav navodnjavanja i marljivo ratarsko
stanovništvo (kako navodi i Platon) mogao prehraniti čak do 60 000 ljudi.
Autorov osvrt na raskoš grada: bogati narodi kao Babilonci, Egipćani, Inake i Azteci su imali
čak raskošnije tvorevine od Atlantide.

SVJETLOST SA ZAPADA

Dokazi govore da se između 20 000 i 10 000 godina pr.n.e. pojavljuje na europskom kopnu
razvijeni tip čovjeka: Homo sapiens diluvialis. Nalazi tih kostiju upućuju u doline rijeka koje
su se kretale od istoka prema zapadu, odnosno prema Atlantiku. Potvrđuje se pretpostavka da
je taj napredni čovjek živio na zapadu, ne na istoku odakle su potekle sve napredne
civilizacije (Rim, Egipat, Mezopotamija),, dok je u unutrađnjosti Europe prevladavao
neandertalac. Rekonstrukcije pokazuju da taj čovjek ima izrazite sličnosti sa indijanskim
čovjekom. Pitanje koje se postavlja odakle su ti praindijanci naselili Europi? Dvije
mogućnosti: iz srednje Amerike ili s Atlantide. Platon izvještava da su područja koja su ti
ljudi naseljavali bila pod vlašću Atlantide.

STVARNOST, A NE LEGENDA

Da li je Atlantida bila otok, neka vrsta kopna ili kontinent?

Alfred Wegener navodi da je Atlantida bila kontinentalni blok, odnosno veliki otok koji je
mogao nestati tj potonuti (što ne bi bilo moguće da se radilo o kontinentu) kao što je bio
slučaj 80-ih godina s otokomSabrina koji je postojao nekoliko sati.

GOLFSKA STRUJA I KVARTAR

Da li se u određenom vremenskom razdoblju koje smatramo da je bilo zastupljeno ledenim

dobom, može povezati sa izostankom Golfske struje?

Geolozi i paleontolozi su prema starosti fosilnih nalaza uspjeli potvrditi epohe i doba Zemlje.

Kvartar; izrazito ledeno doba, 20.000 godina pr.n.e. prostire se od cijele Skandinavije, preko
Baltika, uključujući Irsku, Englesku i Njemačku, te dio tadašnje Sj Amerike. Geolozi ovu
epohu nazivaju virmskim ledenim dobom-četvrti i posljednji prodor leda. Zaključuje se da
kako klimatske pogodnosti sjeverozapadne Europe ovise o Golfskoj struji, da ona tijekom
čitave te epohe nije dotjecala do Europe.
Jedino logičko objašnjenje za to je da se Golfska struja slijevala u Atlantik i da nije pristizala
do Europe zbog prepreke u Atlantiku, a ta prepreka danas više ne postoji.(?Atlantida?) S
vremenom ta prepreka nestaje, a Golfska struje ode prema Europi donoseći sa sobom topli,
kišni i vlažni zrak koji je postepeno otapao ledeno kopno.

„Današnji Atlantik divovski je bazen dužine 16000 km i 5000 km širine, pokriva površinu 98
milijuna četvornih km i sadrži 350 milijuna kubičnih km vode. Samo jedan mali dio ove mase
sudjeluje u gibanju Golfske struje. „

TAJNA JEGULJA

Postoji jedna fascinanta priča o europskim jeguljama koja je povezana sa Atlantidom. Naime,
za vrijeme postojanja Atlantide jegulje su „putovale“ prema obalama zapadne Europe, gdje se
pred obalom dijele muške i ženske jegulje. Ženke nastavljaju u tokove europskih rijeka, a
muške jegulje ostaju u slanoj vodi.

Nakon pet godina lutanja i plivanja one u toj slatkoj vodi postaju spolno zrele, te se na ušćima
rijeka susreću sa svojim mužjacima, odakle kreću na svoje bračno putovanje, natrag u
Sargaško more. Sam naziv Sargaško more u pijevodu znači mora trave. Nažalost, taj kružni
tok jegulja presiječen je prestankom postojanja kružne Golfske struje.

ATLANT- ATLANTIDA

Atlantida, atlantski ocean i Atlantinjani imaju zajednički simbol- divu Atlant. Spominje su u
Odiseji kao Atlant diva- nosač neba. Herodot u svom putopisu opisuje planinu Atlas u
sjeverozapadnoj Africi sa visokim vrhovima koji se nemogu ni vidjeti i da ih tamošnji
stanovnisi nazivaju nebeski stupovi. Njegovi citati razjašnjavaju tu planinu po kojoj je ocean
dobio ime i koja je zajedno s cijelim otok potonula u ocean. Dokazi o tome nalaze se na
ostatcima nekadašnjeg velikog otoka Azorima čiji su vrhovi na površini zapravo vrhovi
najviših brda koji je nekada bio Atlantida. S tim brdom se veže i legenda o prvom sinu
Posejdona; Atlasu.

Istraživači Atlantide smatraju da najstariji oblik religije (monoteizam) spada u nasljeđe

Atlantide. Njihov bog Atlas ili Atlant bio je vladar sva 4 elementa: voda-iz koje je raslo
njegovo tijelo, zemlja-koju je nadvisivao, zrak-kroz koji je rastao njegov dimni stup i na
kojem su počivali oblaci, te vatra-nadzemaljski element njmu najprirođeniji. Stoga su mu se
elemnt vatre najviše pripisuje jer su samo vrhovni bogovi mogli vladati tako moćnim oružjem
kao što su munje, grmljavine i vulkan u borbi protiv protivnika, a narod je smatrao da sa
takvim bogovima mora uvijek biti u dobrim odnosima tj služiti mu darivanjem i žrvovanjem.
Upravo od tu potječe i štovanje boga kod budućih naroda (Izraelaca, Babilonaca, Germana)
jer je kod svih prisutan običaj žrvovanja tj gornje žrvenog mesa.

ZEMLJA I KLIMA

U tadašnje vrijeme Atlantide klima je bila tropska, a flor i fauna su cvjetale. Planine visoke i
pune polja, šume guste. Bilo je mnogo voćki, obilje hrane, divljih i pitomih životinja. Atlas i
ostali vulkani koji su bili aktivni su pridonosili snažnom mirisu biljki, a to se događalo jer
aktivni vulkani izbacuju vodenu paru i ugljične kiseline koje se potrebne biljakama. U tom
razdoblju-kvartaru bile su živjele životinje koje su kasnije izumrle, npr. mamuti i mastodonti,
slonovi itd.

ATLANTINJANI

Vjerodostojnih nalaza nema, može se samo pretpostaviti ali ne i dokazati ili opovrgnuti da su
tamo živjeli ljudi kakve danas poznajemo crveni puti tzv.Indijanci , Maye, Gvatemalteki, a
oni su se s Atlantide preselili na zapad. Profil ovih ljudi je orlov nos, ravno uvučeno čelo,
uglavnom crna kosa. Dokazi takvih ljudi nalaze se u reljefima i špiljskim crtežima. Muškarci
su prikazivani viskog rasta, dugonogi sa snažnim mišićima i obojani u smeđecrvenoj boji.
Stoga im se daje epitet praIndijanci. U starim pričama ali i u Bibliji se navodi postojanje
divova, ali nije razjašnjeno u kojem smislu (npr. nositelj kulture?). Kiklopske građevine
prapovijesti pripisuju se divovima; polubogovima silne snage i nepoznatog porijekla, a u
Odiseji i drugim legendama se spominju kao sinovi Posejdona koje je progutala ssilna
poplava.

Uloga crvene boje i njena veza s Atlantidom:Atlantinjani su prikazivani crvenosmeđe boje,

kasnije crvena boja prevladava kao boja carskih, kraljevskih, kneževih i kardinalskih
amblema. Egipćani daju prednost drečavoj crvenoj boji, a purpur je standardna boja kod
skatoličkih svetkovina. Ta boja oduvijk je povezivana s moći, pobjedom i sjajem i jeli ona
zapravo nasljeđe od Atlantide?