Georgije Ivanovi Gurijev (1877 1949) Nekoliko navoda iz njegovih predavanja: "Govorio sam prije o sudbini i sluajnostima u ivotu

u ovjeka. Sada emo malo detaljnije ispitati znaenje ova dva pojma. () "Sudbina stvarno postoji, ali ne za svakoga. Veina ljudi su odvojeni od svoje sudbine i ive samo pod uticajem Zakona Sluajnosti. Sudbina je rezultat planetarnih uticaja koji su u odgovarajuoj vezi sa tipom ovjeka. Govoriemo o tome kasnije. U meuvremenu morate shvatiti jednu stvar. ovjek moe da ima sudbinu koja odgovara njegovom tipu ali u praksi, on je nikada nema. To je usljed toga to se sudbina ovjeka odnosi samo na jedan njegov dio, tj. njegovu sutinu (istinsko Ja). [Da bi se ovo razumjelo trebalo bi pogledati ta kae Moravjev (film) na temu - Reinkarnacija (tekst se moe nai na metafizikoj strani ovog vebsajta)] "Mora se razumjeti da se ovjek sastoji iz dva dijela: sutine i linosti. Sutina u ovjeku je ono to je stvarno njegovo. Linost u ovjeku je ono to nije njegovo. 'Nije njegovo' znai da je to dolo iz vana, to je on nauio, ili to on odraava, svi tragovi vanjskih impresija ostavljeni u njegovoj memoriji u njegovoj osjetilnosti, sve rijei i pokreti koji su naueni, svi osjeaji stvoreni uz pomo oponaanja- sve to nije njegovo, sve je to linost. "S take gledita obine psihologije, podjela ovjeka na linost i sutinu je teko pojmljiva. Bolje reeno, ovakva jedna podjela uopte ni ne postoji u psihologiji. "Jedno malo dijete jo uvijek nema linost. Ono je ono to ono stvarno jeste. Ono je sutina. Njegove elje, ukusi, ono to ono voli ili ne voli, sve to izraava njegovo bie onakvim kakvo ono jeste. "Meutim, im se pone sa njegovim tzv. obrazovanjem, linost poinje da raste. Linost se obrazuje dijelom namjernim uticajima drugih ljudi, odnosno, obrazovanjem, a dijelom i spontanim oponaanjem njih od strane samog djeteta. U obrazovanju linosti veliku ulogu igra i pruanje otpora ljudima iz svoje okoline u pokuaju da se ouva ono to je stvarno svoje i to je istinsko. "Sutina je istina u ovjeku; linost je la. Proporcionalno sa razvojem linosti, ovjekova sutina se manifestuje sve rjee i rjee i esto se dogaa da ta njegova sutina zaustavi svoj razvoj u veoma ranom dobu tako da vie ne raste. "Vrlo esto se dogaa da sutina jednog odraslog ovjeka, ak i onog koji je veoma inteligentan u onom smislu koji se pod tim danas podrazumjeva, veoma obrazovanog ovjeka, prestane sa svojim rastom na nivou djeteta starosti od 5 do 6 godina. To znai da sve to mi u tom ovjeku vidimo, nije njegovo lino.' "Ono to je stvarno njegovo lino svojsvo, tj. njegova sutina, ona se obino manifestuje samo u obliku njegovih instikata i najjednostavnijih emocija. Meutim, postoje sluajevi kada se ovjekova sutina razvija paralelno sa njegovom linou. Ovi sluajevi predstavljaju veoma rijetke izuzetke, pogotovo u okolnostima civilizovanog ivota. "Sutina ima vie anse da se razvije kod ljudi koji ive blie prirodi, u tekim ivotnim uslovima i koji se nalaze u jednoj stalnoj opasnosti i bici za opstanak. [U vezi ovog poslednjeg navoda, mislim da u sadanjim uslovima ovjek ima ansu da razvije svoju sutinu.] "Meutim, po pravilu, linost kod takvih osoba je veoma malo razvijena. Oni imaju vie onoga to je njihovo lino od onoga to nije njihovo, tj. fali im obrazovanje i kultura. "Kultura stvara linost i istovremeno je produkt i rezultat linosti. Mi ne moemo da pojmimo da je cijeli na ivot, sve ono to nazivamo civilizacijom, sve ono to smatramo pod naukom, filozofijom, umjetnou i politikom, stvoreno od strane ljudskih linosti, tj. od strane onoga u njima, to u sutini nije njihovo. "Taj elemenat tj. ono to nije sutinski njihovo, razlikuje se od onoga to jeste njihovo po samoj injenici da se ono moe izgubiti, izmjeniti ili oduzeti od njih, na vjetaki nain. [Ljudima se moe unititi linost a podloni su i reprogramiranju!] "Postoje naini da se eksperimentalno verificira veza izmeu linosti i sutine. U istonjakim kolama postoje metode uz pomo kojih je mogue odvojiti ovjekovu sutinu od njegove 1

linosti. Za te svrhe oni ponekad koriste hipnozu, nekad specijalne narkotike ili odreene vrste vjebi. Ukoliko se linost i sutina ovjeka razdvoje neko vrijeme, na ovaj ili onaj nain, u njemu se onda formiraju dva bia, koji priaju razliitim glasom, imaju potpuno razliite ukuse, ciljeve i interesovanja a za jedno od ta dva bia esto se ispostavlja da se nalazi na nivou malog djeteta. "Nastavljajui dalje s ovim eksperimentom, mogue je takoe uspavati jedno od ova dva bia, ili sam eksperiment moe zapoeti tako to se uspava ovjekova linost ili se uspava njegova sutina. Odreeni narkotici imaju ta svojstva da uspavaju ovjekovu linost a da njegova sutina istovremeno ostane budna. Tako nakon odreenog vremena poslije uzimanja takvog narkotika, ovjekova linost nestaje, dok ostaje samo njegova sutina. Onda se dogaa da ovjek koji je bio pun najraznovrsnijih i najuzvienijih ideja, pun simpatija i antipatija, ljubavi, mrnje, strasti, patriotizma, stremljenja, elja, uvjerenja, odjednom ostane potpuno prazan, bez misli, bez osjeanja, bez uvjerenja i stavova. Prema svemu onome to ga je prije uzbuivalo, on sada postaje potpuno indiferentan. "Ponekad je on u stanju i da vidi svu izvjetaenost i imaginativni karakter svog uobiajenog raspoloenja svojih uzvienih rijei; a ponekad ih i zaboravi kao da nikada nisu postojale. "Stvari za koje je svojevremeno bio spreman da rtvuje svoj ivot sada mu se ine besmislene i beznaajne, nevrijedne da im se posveti bilo kakva panja. Sve ono to on sada moe nai u sebi to je samo par instiktivnih tenji i ukusa. Voli slatkie, uiva kad mu je toplo, ne voli hladnou, ne voli da misli o poslu ili nasuprot tome, svia mu se ideja o fizikom kretanju. I to je sve. [Interesantno je da se mnogi ljudi koji su bili podvrgnuti hipnozi i kojima je data instrukcija da se svega toga sjete, nakon to se probude, nau zaprepateni kad saznaju da imaju neto u sebi to ima skroz suprotne stavove o svemu. U veini sluajeva oni se onda potrude da suzbiju taj aspekt sebe (svoju sutinu) i nastave dalje, po starom, jer je njihova linost ta koja dominira i koja naravno ne moe sama sebi priznati svu svoju izvjetaenost.] "Ponekad, ali veoma rijetko i kada se najmanje nadamo, ispostavi se da je kod odreenog ovjeka njegova sutina potpuno odrasla i razvijena, ak i u sluajevima kada njegova linost nije dovoljno razvijena. U tim sluajevima, ta sutina ujedinjava u ovjeku sve ono to je u njemu ozbiljno i istinsko. "Meutim, to se dogaa veoma rijetko. U pravilu, ovjekova sutina je ili primitivna, divlja, djetinjasta, ili jednostavno - glupa. Razvitak ovjekove sutine zavisi od njegovog rada na samom sebi. "Kod rada na samom sebi veoma vaan momenat je onaj kada ovjek pone da razlikuje svoju linost od svoje sutine. ovjekovo istinsko Ja, njegova individualnost, moe jedino da izraste iz njegove sutine. Moe se rei da je ovjekova individualnost, - njegova sutina u jednom odraslom i zrelom obliku. "Meutim, da bi se omoguilo sutini da odraste, potrebno je da se prvo oslabi stalni pritisak kojeg linost vri na nju, jer se sve prepreke razvoju ovjekove sutine nalaze u njegovoj linosti. 'Ukoliko uzmemo jednog prosjenog kulturnog ovjeka, vidjeemo da je u velikoj veini sluajeva aktivni elemenat u njemu njegova linost, dok je njegova sutina pasivni elemenat. Unutranji rast ovjeka ne moe poeti sve dok se to ne promijeni. Linost mora postati pasivna a sutina aktivna. To se moe ostvariti samo ako se odbojnici otklone ili oslabe, jer su ti odbojnici glavno oruje uz pomo koga linost dri sutinu zarobljenom. "Kao to je prethodno ve reeno, kod manje kulturnih ljudi sutina je esto razvijenija nego kod onih kulturnijih. Tako bi se moglo initi da kod njih postoji mogunost rasta, meutim, u praksi to nije tako jer se ispostavlja da je njihova linost nedovoljno razvijena. "Da bi dolo do unutranjeg razvoja, i da bi se moglo raditi na samom sebi, potrebna je jedna odreena razvijenost linosti isto kao i odreena snaga sutine. Nedovoljno razvijena linost ovjeka podrazumjeva nedostatak znanja, nedostatak informacija i materijala na kome se mora bazirati rad na samom sebi. Bez odreenih zaliha znanja, bez odreene koliine materijala koji nije njegov, ovjek ne moe poeti sa radom na samom sebi, on ne moe poeti da prouava samog sebe, on ne moe poeti da se bori protiv svojih mehanikih navika, on jednostavno nee imati ni razloga ni motiva da poduzme jedan takav posao. "To ne znai da su svi putevi zatvoreni za takve ljude. Put fakira i put monaha, koji ne zahtjevaju neki intelektualni razvoj jo uvijek im ostaju dostupni. () "Tako je evolucija za kulturnog ovjeka podjednako teka kao i za nekulturnog ovjeka. 2

"Kulturan ovjek ivi daleko od prirode, daleko od prirodnih uslova egzistencije, u vjetakim ivotnim okolnostima i on tako razvija svoju linost na raun svoje sutine. "Manje kulturan ovjek ivi u normalnijim i prirodnijim uslovima, te tako on razvija svoju sutinu na raun svoje linosti. "Uspjean poetak rada na sebi zahtijeva jednu srenu okolnost, gdje su linost i sutina kod ovjeka podjednako razvijeni. Iz takve jedne okolnosti moe da proistekne najvei uspjeh. "Ako je njegova sutina veoma malo razvijena, onda e ovjeku trebati jedan dui pripremni rad i taj posao e biti skroz besplodan ukoliko je ovjekova sutina trula iznutra ili ima neka nepopravljiva oteenja. Takvi sluajevi se deavaju veoma esto. Kod jednog abnormalnog razvoja linosti esto se deava da se razvoj sutine zaustavi u jednoj veoma ranoj fazi, tako da ona ostane veoma mala i deformisana. Od neke male i deformisane stvari nita se ne moe napraviti. "to je jo gore, vrlo esto se dogaa da sutina umre u ovjeku dok su njegova linost i tijelo jo uvijek ivi. Znaajan procenat ljudi koje svakodnevno susreemo na ulicama velikih gradova su ljudi koji su prazni iznutra, tj. oni su, u stvari, ve mrtvi. [Ovo sto Gurijev ovdje ree, trebalo bi nam odnekud biti poznato!? Pogledaj temu: Organski Portali] "Na svu nau sreu, mi to nismo u stanju da vidimo i znamo. Kad bi mi znali koliko ljudi je stvarno mrtvo i koliko mrtvih ljudi upravlja naim ivotima, mi bi poludjeli od uasa. "Stvarno se i deava esto da ljudi polude zato to su saznali neto slino, a da prethodno nisu bili pripremljeni za to, tj. vidjeli su neto to nisu trebali da vide. "Da bi ovjek vidjeo bez opasnosti po sebe, on mora ve da se nalazi na putu. Ukoliko ovjek, koji nije u stanju da ita uini, vidi istinu - onda e on sigurno poludjeti. Meutim, to se rijetko deava. Obino, sve je tako aranirano da ovjek ne moe nita da vidi prije vremena. "Linost vidi samo ono to ona voli da vidi i to nema uticaja na njen ivot. Ona nikada ne vidi ono to ne eli da vidi. To je istovremeno i dobro i loe. Dobro je ukoliko ovjek eli da spava, a loe ukoliko eli da se probudi." Na jednom od njegovih predavanja neko je postavio Gurijevu sljedee pitanja: "Ukoliko je ovjekova sutina predmet uticaja sudbine da li to znai da je u poreenju sa podlonou igri sluaja, sudbina ipak poeljnija za ovjeka?" "I da li sama sudbina moe da nagna ovjeka da se posveti radu na samom sebi?" "Ne, ne radi se uopte o tome, sudbina je bolja od igre sluaja u smislu da se ona moe uzeti u obzir, mogue ju je predvidjeti; mogue je se i pripremiti za ono to slijedi. "U vezi sa nekim sluajem ovjek ne moe nita da zna. Sudbina moe da bude neprijatna ili teka. U tom sluaju, postoje naini da se ovjek izoluje od svoje sudbine. Prvi korak ka tome sastoji se od toga da se on mora da izoluje od dejstva generalnih zakona. Isto kao to postoje individualni nesretni sluajevi tako postoje i kolektivni nesretni sluajevi. Isto tako, postoji individualna sudbina, a postoji i opta ili kolektivna sudbina. Kolektivnim nesretnim sluajevima i kolektivnom sudbinom upravljaju generalni zakoni. "Ukoliko ovjek eli da stvori svoju vlastitu individualnost, on se mora prvo osloboditi od generalnih zakona. Generalni zakoni nisu ni u kom sluaju obavezni za ovjeka; on se moe osloboditi od mnogo njih ukoliko se oslobodi od svojih odbojnika i fantaziranja. Sve to je povezano sa oslobaanjem od linosti. "Linost se hrani fantazijama i laima. Ako se smanji koliina lai u kojima ovjek ivi i ako se smanje njegove fantazije, linost e uskoro poeti da slabi i ovjek e poeti da biva kontrolisan ili od strane sudbine ili same prirode rada na samom sebi koja je opet kontrolisana od strane volje jednog drugog ovjeka; to e ga voditi sve dok se kod njega ne formira njegova vlastita volja, sposobna da se odupre oboma, kako igri sluajeva, tako i njegovoj sudbini, ukoliko je to potrebno." Hrana za Mjesec (Iz knjige U Potrazi za udesnim; P.D. Uspenski): G. je uvijek govorio o planetama i mjesecu kao o ivim biima koja imaju odreenu starost kao i odreen period ivota, pa time i mogunosti razvitka i tranzicije na vie ravni postojanja. Iz onoga to kae moemo vidjeti da on ne podrazumijeva mjesec nikakvim mrtvim planetarnim 3

tijelom, nego nasuprot tome, planetom koja je u fazi raanja, odnosno, jednoj veoma ranoj fazi svog razvoja i koja jo uvijek nije dostigla stepen inteligencije koju posjeduje naa planeta zemlja: "Ali Mjesec raste i razvija se i jednom e, vjerovatno, dosei isti nivo kao i zemlja. Onda e se u njegovoj blizini pojaviti novi mjesec a zemlja e postati sunce. Nekada davno je i sunce bilo slino zemlji a zemlja mjesecu." "U kakvom je odnosu inteligencija zemlje sa inteligencijom sunca?" pitao sam ga. "Inteligencija sunca je boanske prirode," rekao je G. "Ali i zemlja moe postati to isto; samo, to naravno nije garantovano, jer zemlja moe i da umre i tako da ne postigne nita." "Od ega to zavisi?" pitao sam ga. G.-ov odgovor je bio nejasan. "Postoji jedan odreen period," rekao je, "da se uini odreena stvar. Ukoliko se do jednog odreenog vremena ne uradi ono to treba da se uradi, zemlja moe da propadne i tako da ne ostvari ono to je mogla da ostvari." "Da li je poznat taj period?" pitao sam ga. "Da, on je poznat," odgovorio je G. "Meutim, nema nikakve koristi ako bi to ljudi znali. ak bi bilo jo gore. Jedni bi vjerovali u to, drugi ne, a trei bi traili dokaze. Nakon toga bi poeli da se meusobno upaju za kose. Tako sve zavrava kada su ljudi u pitanju." [Moda bi bilo bitno za zapamtiti ovo to je G. rekao: "Postoji jedan odreen period, da se uini odreena stvar. Ukoliko se do jednog odreenog vremena ne uradi ono to treba da se uradi, zemlja moe da propadne i tako da ne ostvari ono to je mogla da ostvari." ] ini se da nam ovdje Gurijev pria o "razvoju mjeseca," ili OPS verziji budunosti zemlje. Mjesec moemo smatrati planetom drugog denziteta, koji je sam po sebi oblast Organskih Portala. Organska bia OPD tipa koja su trebala biti most izmeu materije i duha su izmanipulisana od strane OPS entiteta, tako da ona ne obavljaju tu funkciju. Jednom prilikom, G. je priao o jednoj jedinstvenoj vezi koja vlada izmeu svega u ovom univerzumu: "Prema naunim tumaenjima, organski ivot je neka vrsta sluajnog izrataja koji naruava integritet jednog mehanikog sistema. Ta vrsta znanja ga ne dovodi u vezu ni sa im, niti izvlai bilo kakve zakljuke iz njegove egzistencije. Meutim, treba da razumije da ne postoji nita to je sluajno u prirodi; i da nikada nee ni biti; sve ima svoju funkciju; sve ima razlog za svoje postojanje. "Tako je organski ivot neto kao jedna nezamjenljiva karika u lancu svijetova, koji ne mogu da egzistiraju bez njega, isto kao to ni on ne moe bez njih. " Prethodno smo ve rekli da organski ivot prenosi na zemlju raznovrsne planetarne uticaje i da to slui da bi se hranio mjesec kako bi mu se omoguilo da naraste i ojaa. Meutim, i zemlja raste; ne u smislu njene veliine nego u smislu rasta njene svijesti. Planetarni uticaji koji su za nju bili dovoljni u jednom periodu njene egzistencije postali su nedovoljni; zemlji sada trebaju finiji uticaji. Da bi se takvi uticaji prihvatili, takoe je potreban i jedan mnogo finiji, odnosno, senzitivniji aparat. Odatle, organski ivot mora da evoluira kako bi se prilagodio tim potrebama planeta i zemlje. "Tome slino, i mjesec se moe neko vrijeme zadovoljiti hranom koju mu daje organski ivot jednog odreenog kvaliteta, meutim, kasnije dou vremena kada prestane da se zadovoljava sa tom vrstom hrane, ne moe vie da raste uz njenu pomo te pone da biva gladan. Organski ivot mora biti u stanju da zadovolji tu glad, inae, u drugom sluaju, on ne bi odgovarao svojoj namjeni. To znai, da bi ispunio svoj zadatak organski ivot mora evoluirati i stajati na nivou potreba planeta, zemlje i mjeseca. "Moramo upamtiti da je zrak stvaranja, kako smo razumjeli, sve od Apsoluta pa do mjeseca, neto kao grana drveta jedna grana koja stalno raste. Vrh te grane, njen zavretak iz kojeg se pojavljuju novi izdanci, je mjesec. [Napomena: ovdje bi trebalo gledati na mjesec kao na neto to simbolizira svijest poklonitva materijalnom aspektu kreacije] "Ukoliko mjesec ne bi rastao, ukoliko ne bi davao nove izdanke niti ih obeavao, to bi onda znailo da e se rast cjelokupnog zraka stvaranja zaustaviti, ili da e on morati izbaciti neku vrstu 4

lateralne grane. "U isto vrijeme iz onoga to je prije bilo reeno moemo vidjeti da rast mjeseca zavisi od organskog ivota na zemlji. Odatle slijedi da rast zraka stvaranja zavisi od organskog ivota na zemlji. Ukoliko taj organski ivot nestane ili umre, onda e se i cijela ta grana osuiti, u svakom sluaju, bar onaj dio grane koji se nalazi iza organskog ivota. "Ista stvar e se dogoditi, samo malo sporije, i u sluaju da se razvoj ili evolucija organskog ivota zaustavi i prestane da ispunjava ono to se od njega trai. Ta grana se onda moe osuiti. Ovo moramo upamtiti. "Tom zraku stvaranja, ili bolje reeno ovom njegovom dijelu kojeg nazivamo zemlja-mjesec, data je ista prilika za rast i razvoj kao to je ona data i svakoj drugoj posebnoj grani jednog velikog drveta. Meutim, uspjean rast te grane nije garantovan i on zavisi od harmonije i aktivnosti koje se odigravaju u njenom vlastitom tkivu. Ako jedno tkivo prestane da raste onda i sva ostala tkiva prestanu s rastom. "Sve ovo to je reeno u vezi ovog zraka kreacije, tj. njegovog dijela zemlja-mjesec, takoe vai i za organski ivot na zemlji. Organski ivot na zemlji je jedan kompleksan fenomen u kome svi njegovi zasebni dijelovi zavise jedan od drugoga. Opti razvoj je mogu samo pod uslovom da vrh grane raste. Ili, preciznije reeno, u organskom ivotu postoje tkiva koja evoluiraju a postoje i tkiva koja slue kao hrana i medijum za ona koja evoluiraju. Onda, postoje i elije koje evoluiraju u sklopu tkiva koja evoluiraju, kao i elije koje slue kao hrana za one od njih koje evoluiraju. U svakoj posebnoj eliji koja evoluira nalaze se i njeni dijelovi koji evoluiraju, kao i dijelovi koji slue kao hrana za one koji evoluiraju. Meutim, sve u svemu, mora se upamtiti to da za tu evoluciju ne postoje nikakve garancije, ona je samo jedna mogunost, i moe da se zaustavi na svakom mjestu i u svakom momentu. "Dio organskog ivota koji evoluira je ovjeanstvo. ovjeanstvo takoe ima jedan svoj dio, koji evoluira, ali o tome emo priati kasnije; [ovdje primjeujemo jo jedan nagovjetaj postojanja dvaju rasa.] u meuvremenu, gledaemo na ovjeanstvo kao na jednu cjelinu. "Ukoliko ovjeanstvo ne evoluira to znai da e evolucija organskog ivota takoe prestati i to e imati za posljedicu zaustavljanja rasta ovog zraka stvaranja. U isto vrijeme, ukoliko ovjeanstvo prestane da evoluira, ono e onda postati beskorisno, s take gledita svrsishodnosti zbog koje je stvoreno, te e i ono kao takvo morati biti uniteno. Na taj nain, prestanak njegove evolucije moe istovremeno podrazumjevati i unitenje ovjeanstva. "Mi nemamo nikakve naznake koje bi nam mogle ukazati na to u kom se periodu planetarne evolucije sada nalazimo, i da li e zemlja i mjesec morati da ekaju na odgovarajuu evoluciju organskog ivota, ili ne. "U isto vrijeme, kada ispitujemo istorijski razvoj ovjeanstva, onakvog kakvog ga mi znamo, dolazimo do zakljuka da se on odvija u jednom krugu. U jednom vijeku ovjeanstvo unitava sve to je stvorilo u drugom, a onda se nastavlja sa razvojem mehanikih stvari iz poslednjih stotinjak godina na raun gubitka mnogih drugih stvari koje su moda daleko vie vanije za njega. "Uopteno govorei, postoji mnogo razloga da slobodno moemo zakljuiti da se ovjeanstvo sada nalazi u jednom zastoju i da iz tog zastoja postoji jedan put koji vodi pravo prema dole, ka degeneraciji. "Stagnacija podrazumjeva da se odreeni proces naao u stanju ravnotee. Pojava bilo kakvog novog kvaliteta podrazumjeva istovremenu pojavu drugog, koji mu je proturijean. "Porast znanja u jednom domenu, uzrokuje porast ignorancije u drugom; prefinjenost na jednoj strani izaziva pojavu vulgarnosti na drugoj strani; sloboda u vezi s jednim, uzrokuje ropstvo u vezi s drugim; nestanak jednih predrasuda utie na pojavu i rast drugih; i tako dalje. [U vrijeme kada je Gurijev ovo govorio, ini se da je stvarno bilo dolo do odreene stagnacije. Kako trenutno stvari stoje, mislim da smo se strmoglavili prema dolje... ] "Sada, ako se sjetimo Zakona Oktave, trebalo bi nam biti jasno da se jedan uravnoteen proces koji se kree u jednom odreenom pravcu ne moe promjeniti u bilo kom eljenom momentu, on se moe promijeniti i usmjeriti na novi put samo na odreenim raskrsnicama. Izmeu tih raskrsnica nita se ne moe uiniti. 5

"Isto tako, ukoliko odreeni proces proe kroz jednu raskrsnicu i nita se ne dogodi, nita se ne uini, onda se nita vie ne moe uiniti nakon toga i taj proces e nastaviti da se razvija prema mehanikim zakonima; i ako ak onda ljudi i primjete da se blii jedno neminovno opte unitenje, oni nee biti u stanju bilo ta da poduzmu. "Ponavljam, poduzeti se moe neto samo u odreenim momentima koje sam ja upravo nazvao raskrsnicama, a koje smo u oktavama nazvali intervalima mi-fa i si-do. "Naravno, postoji mnogo ljudi koji smatraju da se ovjeanstvo ne kree u onom pravcu u kome oni misle da bi trebalo. Tako oni onda izmiljaju razne teorije koje bi po njihovom miljenju mogle da promijene ivot cijelog ovjeanstva. Jedan izmisli jednu teoriju. Drugi odmah smisli drugu koja je suprotna prvoj. I obojica oekuju da im svi povjeruju. I stvarno se deava da mnogo ljudi povjeruje u jednu, ili drugu, od tih teorija. "ivot se prirodno kree svojim vlastitim tokom, ali ljudi ne prestaju da vjeruju u svoje ili tue teorije i vjeruju kako je mogue uiniti neto. "Sve te teorije su prilino fantastine, uglavnom zbog toga to ne uzimaju u obzir najvaniju stvar, tj. podreenu ulogu koju ovjeanstvo i organski ivot igraju u procesima svijeta. "Intelektualne teorije stavljaju ovjeka u centar svega; sve postoji radi njega, sunce, mjesec, zemlja. One ak zaboravljaju ovjekovu relativnu visinu, njegovo nitavilo, njegovu prolaznu egzistenciju i ostalo. One naglaavaju da je ovjek, ukoliko eli, sposoban da promijeni cijeli svoj ivot, tj. da organizuje svoj ivot na racionalnim principima. "I cijelo ovo vrijeme pojavljuju se nove teorije koje se suprotstavljaju onim starim teorijama; a sve te teorije zajedno sa bitkom koja se odvija meu njima nesumnjivo sadre u sebi jednu od onih sila koje dre ovjeanstvo u ovom stanju u kakvom ono trenutno jeste. "Pored svega, sve te teorije u vezi opteg ljudskog dobrostanja i opte jednakosti ne samo da se ne mogu sprovesti u djelo, nego bi imale jedan fatalan uinak ukoliko bi se uspjele ostvariti. Sve u prirodi ima svoj cilj i svrhu, takoe i ljudska nejednakost i patnja. "Unitenje nejednakosti podrazumjevalo bi, prvo, unitenje mogunosti za evoluciju. Unitenje patnje, znailo bi unitenje cijele jedne serije vrsta percepcije zbog koje ovjek postoji, i dugo, unitenje tzv. okova, tj. sile koja sama po sebi moe promijeniti situaciju. I tako je to sa svim intelektualnim teorijama. "Proces evolucije, one evolucije koja je mogua za ovjeanstvo kao cjelinu, potpuno je analogna procesu evolucije koji je mogu za individualnog ovjeka. To poinje na isti nain, kao npr.: jedna odreena grupa elija postepeno postaje svjesna; onda ona privlai k sebi druge elije, koje su joj podreene, i postepeno izaziva to da cijeli organizam pone da slui tom cilju a ne samo da jede, pije i spava. "To je evolucija i ne postoji nikakva druga evolucija. "Kod ovjeanstva, kao i kod individualnog ovjeka, sve poinje sa formiranjem jednog svjesnog jezgra. Sve mehanike sile ovog ivota bore se protiv stvaranja tog jezgra svijesti kod ovjeanstva, na isti nain kao to se bore sve mehanike navike, ukusi i slabosti protiv ovjekovog svjesnog pamenja samog sebe. " "Moe li se rei da postoji jedna svjesna sila koja se bori protiv evolucije ovjeanstva?" pitao sam ga. "Sa odreene take gledita, to se moe tako rei," rekao je G. Ja biljeim ovo, jer se to ini u kontradikciji sa onim ta je on prethodno rekao, tj. da u ovom svijetu postoje dvije sile koje se meusobno bore svijest i mehaninost." "Odakle potie ta sila?" pitao sam ga. "To bi uzelo dosta vremena da bi se objasnilo rekao je G., "a ne moe imati nikakav znaaj za nas u ovom momentu. Postoje dva procesa koji se ponekad nazivaju 'involutivni' i 'evolutivni.' Razlika izmeu njih je u sljedeem: Involutivni proces poinje svjesno u Apsolutu a onda na sljedeoj stepenici postaje mehanian kako se razvija, tako postaje sve vie mehanian; evolutivni proces poinje polusvjesno ali on postaje sve svjesniji i svjesniji, to se dalje razvija. "Ali svijest i svjesno suprotstavljanje jednom evolutivnom procesu, moe takoe u odreenim momentima da se pojavi i kod involutivnog procesa. "Odakle mu stie ta svijest? " Od evolutivnog procesa, naravno. 6

"Taj evolutivni proces mora da se odvija neprekidno. Svaki zastoj uzrokuje jedno odvajanje od osnovnog procesa. Ti zasebni, izdvojeni fragmenti svijesti koji su zaustavljeni u svom razvoju mogu se takoe ujediniti i ivjeti odreeno vrijeme borei se protiv evolutivnog procesa. Ako nita, sve to ini evolutivni proces mnogo interesantnijim. "Umjesto borbe sa mehanikim silama, u nekim momentima moe da doe i do bitke sa ovim veoma monim silama, mada se one naravno ne mogu porediti s onima koje upravljaju evolutivnim procesima. [Da li nam ovdje Gurijev pria o 4 D OPS silama?!? U svakom sluaju, njegova sljedea tvrdnja je neto nad im se moramo zamisliti.] "Te suprotne sile mogu ponekad ak i da pobijede. "Razlog za to je taj to sile koje upravljaju evolucijom imaju na raspolaganju veoma ogranien izbor sredstava; drugim rijeima, one mogu da se slue samo odreenim sredstvima i na odreene naine. "Suprotne snage nisu ograniene izborom sredstava, one se mogu koristiti svim nainima i sredstvima, ak i onima koja im mogu obezbjediti samo privremen uspjeh, i na kraju, one unitavaju oboje i evoluciju i involuciju, po toj taki pitanja. "Ali kao to sam prije rekao, to pitanje nema praktinu vrijednost za nas. Za nas je veoma bitno da uspostavimo indikacije za poetak evolucije i odvijanje evolucije. A ako se sjetimo one analogije izmeu ovjeanstva i ovjeka, onda nam nee biti teko da utvrdimo da li se moe smatrati da ovjeanstvo sada evoluira. "Da li moemo rei, na primjer, da ivotom upravlja grupa svjesnih ljudi? Gdje su oni? Ko su oni? "Ono to vidimo, to je upravo suprotno: ovim dananjim ivotom upravljaju upravo oni koji su najmanje svjesni, oni koji se nalaze u najdubljem snu. "Da li moemo rei da u ovom ivotu preovladavaju najbolji, najjai i najhrabriji elementi? Nita od toga. "Nasuprot tome, mi vidimo preovladavanje vulgarnosti i gluposti svake vrste. "Da li se moe rei da se u ovom ivotu mogu primjetiti tenje ka jedinstvu ili ujedinjavanju? "Nita od svega toga, naravno. Ono to jedino moemo da vidimo, to su nove podjele, nova nasilja i nerazumijevanje. "Znai, u ovoj situaciji u kojoj se ovjeanstvo sada nalazi, ne postoji nita to bi ukazivalo na neke znakove da se evolucija odvija. "Nasuprot tome, kada uporeujemo ovjeanstvo sa individualnim ovjekom, moemo veoma jasno vidjeti jedan razvoj linosti na raun sutine, tj. razvoj vjetakog, lanog, i onog to je strano, na raun prirodnog, istinskog i onoga to je stvarno nae. "Zajedno sa tim, vidimo i porast automatizma. "Moderna kultura zahtijeva automatizaciju. I ljudi nesumnjivo gube svoje steene navike za nezavisnost, automatiziraju se i pretvaraju u dijelove maine. "Nemogue je rei gdje je kraj svega toga i gdje se nalazi izlaz ili da li uopte postoji kraj i izlaz iz toga. Jedna stvar je sigurna, a to je da ovjekovo ropstvo raste i poveava se. ovjek postaje rob svojom vlastitom voljom. Njemu ne trebaju vie nikakvi lanci. On poinje da voli to svoje ropstvo, pa ak se i ponosi time. "A to je i najstranija stvar koja se uopte ovjeku moe dogoditi. "Sve to sam do sada govorio, govorio sam u vezi ovjeanstva kao cjeline. Ali kao to sam naglasio prije, evolucija ovjeanstva moe da se nastavi samo preko evolucije jedne odreene grupe, koja e uticati, odnosno, povesti za sobom ostatak ovjeanstva. "Da li se moe rei da jedna takva grupa postoji? "Moda na osnovu odreenih znakova moemo rei da ona postoji, meutim, u svakom sluaju mi moramo uzeti u obzir da je ta grupa veoma mala, i preslaba da bi imala ikakav uticaj na ostatak ovjeanstva. Ili, gledajui na to s jedne druge take gledita, moemo rei da se ovjeanstvo trenutno nalazi u jednom takvom stanju da je ono nesposobno da prihvati vostvo jedne svjesne grupe." "Koliko ljudi bi moralo biti u jednoj takvoj svjesnoj grupi?" neko je upitao. "Samo oni sami mogu to da znaju," rekao je G. "Da li to znai da oni poznaju meusobno jedan drugog?" opet je upitala ista osoba. 7

"Kako bi drugaije moglo da bude?" pitao je G. "Zamislite da postoje dva ili tri ovjeka koji su budni usred jedne mase ljudi koji spavaju. Oni e sigurno prepoznati jedan drugog. Ali ih oni koji spavaju ne mogu prepoznati. "Koliko ima takvih? Mi to ne znamo niti emo znati sve dok ne postanemo kao oni. "Prije je bilo jasno reeno da svaki ovjek moe vidjeti u skladu sa nivoom svog bia. "Ali dvije stotine svjesnih ljudi, ukoliko bi oni postojali i ukoliko bi oni mislili da je to potrebno i pravedno, mogli bi da promijene cijeli ivot na zemlji. "Meutim, ili ih jo uvijek nema dovoljno, ili oni to moda nee, ili moda jo uvijek nije dolo pravo vrijeme za to, ili moda ostali ljudi spavaju previe vrstim snom." Kako smo vidjeli u prolom dijelu, Gurijev je pomenuo mogunost da grupa ljudi moe pozitivno da utie na sudbinu ove planete. On je takoe pomenuo period kada emo se nai na jednoj "raskrsnici." ini se da je ta raskrsnica koja se nalazi ispred nas ono to mi ovdje nazivamo Talas. Gurijev je takoe pomenuo mogunost da jedna takva grupa svjesnih individua ve postoji na ovoj planeti kao i to da je broj njenih lanova premal, ili da oni nisu odluili da stupe u akciju, ili moda nisu ni mogli jer ovjeanstvo previe vrsto spava. Oni koji su itali alhemiarsku priu Konferencija Ptica, znaju kako je jedna njihova grupa krenula u potragu za skrivenim majstorima (gospodarima), Kraljem Svijeta. Na kraju su shvatili da su ONI sami ti skriveni majstori i da su oni upravo kroz svu tu njihovu potragu i borbu sami postali ono to su traili. Isti sluaj je moda i sa Nama iz budunosti. Mogue je da NE BUDE POMOI sa strane. U nastavku, Gurijev pria o razliitim grupama: "Sada smo doli do problema ezoterizma." Jo prije smo naglasili, kad smo priali o ljudskoj istoriji da se ivot ovjeanstva kojem mi pripadamo nalazi pod upravom sila koje proistiu iz dva razliita izvora: prvi, planetarni uticaji koji djeluju na jedan potpuno mehaniki nain i koje ljudske mase, isto kao i individualni ljudi, primaju nesvjesno, i onda, uticaji koji potiu iz unutranjeg kruga ovjeanstva ijeg postojanja i znaaja veina ljudi nije svjesna, isto kao to nije svjesna ni onih planetarnih uticaja. "Ovo ovjeanstvo kojem mi pripadamo, mislei na cjelokupno istorijsko i praistorijsko ovjeanstvo koje je poznato nauci i ovoj civilizaciji, u realnosti ini samo vanjski krug ovjeanstva, u kojem postoji i nekoliko drugih krugova. "Tako, moramo da zamislimo da se cijelokupno ovjeanstvo, ono koje je nama poznato i ono koje nije, sastoji od nekoliko koncentrinih krugova. "Unutranji krug se naziva 'ezoterini'; taj krug se sastoji od ljudi koji su dostigli najvei razvojni stepen koji je mogu za ovjeka, to znai da svaki od njih posjeduje individualnost u svom krajnjem razvojnom stepenu, da tako kaemo, jedno nedjeljivo Ja, sve vrste svijesti mogue za ovjeka i punu kontrolu nad tim stanjima svijesti, sve znanje mogue za ovjeka, i jednu slobodnu i nezavisnu volju. "Ovi ljudi ne mogu poduzimati radnje koje su u suprotnosti sa njihovim razumijevanjem, niti imati razumijevanje koje nije odraeno u njihovim radnjama. "U isto vrijeme, meu njima ne moe da bude nikakvih nesloge niti razlike u razumijevanju. Odatle, njihova aktivnost je potpuno koordinisana i vodi ka jednom zajednikom cilju bez ikakvog posebnog nagona, jer je sve bazirano na jednom zajednikom i identinom razumijevanju. [Ovdje se radi o jednoj istinskoj kolinearnosti. Znai, to nema nita zajednikog sa naturanjem odreenih ideja nekoj grupi ljudi (kao to je to sluaj se religijama, sektama i tajnim drutvima), pretvaranja ljudi u sljedbenike i zahtijevanja da se slijede odreene odrednice. Ovdje se radi o individuama od kojih svaka posjeduje svoju individualnost u najveoj moguoj mjeri, to podrazumijeva jedno nepodjeljivo Ja, sve vrste svijesti koje su mogue za ovjeka, svo znanje koje je mogue da ovjek ima, i jednu slobodnu i nezavisnu volju.] "Sljedei krug se naziva - 'mezoterini,' to znaci, sredina. Ljudi koji pripadaju ovom krugu posjeduju sve one kvalitete koje posjeduju pripadnici ezoterikog kruga, s tom razlikom to je njihovo znanje vie teoretskog karaktera.' "To se naravno odnosi na znanja kosmikog karaktera. Oni znaju i razumiju mnoge stvari koje 8

jo uvijek nisu u stanju da izraze na jedan praktian nain. Znai, oni znaju mnogo vie nego to su u stanju da pretvore u praksu. "Meutim, njihovo razumijevanje je isto kao, odnosno, identino sa razumijevanjem ljudi koji pripadaju ezoterikom krugu. "Izmeu njih ne moe da bude nesporazuma niti nerazumijevanja. Jedan od njih razumije isto kao to svi oni razumiju, i svi razumiju na isti nain kako jedan razumije. "Meutim, kao to je ve prethodno reeno, to razumijevanje je u poreenju sa razumijevanjem onih iz ezoterikog kruga, vie teoretske prirode. "Trei krug se naziva egzoterini, vanjski, zato to je to vanjski krug unutranjeg dijela ovjeanstva. Ljudi koji pripadaju tom krugu posjeduju mnogo onoga to karakterie ljude iz ezoterinog i mezoterinog kruga, s tim to je njihovo kosmiko znanje vie filozofskog karaktera, to bi znailo, ono je vie apstraktno u poreenju sa znanjem onih iz mezoterinog kruga. "Pripadnik mezoterinog kruga kalkulie, dok pripadnik egzoterinog kruga kontemplira. Njihovo razumijevanje esto nije izraeno u njihovom aktivnostima. Meutim, izmeu njih ne moe biti razlike u razumijevanju. Ono to razumije jedan, razumiju i svi ostali. [Kolinearnost je klju jedne ezoterike grupe.] "U literaturi koja priznaje postojanje ezoterike, ovjeanstvo se dijeli samo na dva kruga, egzoterini krug, koji se nalazi nasuprot ezoterinog, naziva se normalnim ivotom. U realnosti, kako vidimo, egzoterini krug je neto veoma daleko i veoma visoko iznad nas. Za obinog ovjeka, ve samo to podrazumijeva ezotericizam. " Ovaj vanjski krug' kome mi pripadamo i kojeg jedino znamo, je krug mehanikog ovjeanstva. Prvi znak po kome se taj krug raspoznaje je taj to meu ljudima koji mu pripadaju nema niti moe biti zajednikog razumijevanja. Svako razumije na svoj lini nain, i svako drugaije. [Ovdje primjeujemo da ono - "ovo to ja kaem je istina..." ili "svako stvara svoju vlastitu realnost" je jedna od glavnih karakteristika ovog kruga mehanikog ovjeanstva.] "Ovaj krug se ponekad naziva krugom jezike zabune, tj. to je krug u kome svako pria svojim jezikom, gdje niko nikoga ne razumije, niti se iko trudi da ga drugi razumiju. "U ovom krugu jedno zajedniko razumijevanje izmeu ljudi je nemogue, osim u rijetkim sluajevima u vezi stvari koje nisu od nekog ozbiljnijeg znaaja i koje se nalaze u okviru granica datog stvorenja. "Ukoliko ljudi koji pripadaju tom krugu postanu svjesni ovog opteg nedostatka razumijevanja i dobiju elju da razumiju i da se njih razumije, onda to podrazumijeva da oni imaju jednu podsvjesnu tendenciju ka unutranjem krugu, jer meusobno razumijevanje poinje samo u egzoterikom krugu i samo tamo je ono mogue. "Meutim, svjesnost o nedostatku razumijevanja ljudima obino dolazi na jedan potpuno drugaiji nain, tako da mogunost razumijevanja jednog ovjeka zavisi od mogunosti njegovog prodora u egzoterini krug gdje razumjevanje poinje. "Ako zamislimo ovjeanstvo u obliku etiri koncentrina kruga, tu takoe moemo zamisliti etiri prolaza na krunici treeg, unutranjeg kruga, tj. egzoterinog kruga, kroz koje ljudi iz mehanikog kruga mogu da prou. "Ta etiri prolaza su ujedno u vezi sa etiri puta, o kojima smo prije priali. "Prvi put je put fakira, put namijenjen za ljude tipa ovjeka br. 1, koji su fizika tijela, instiktivno-pokretako-osjetilni ljudi bez mnogo pameti i bez mnogo srca. "Drugi put je put monaha, religiozni put, put ljudi tipa ovjeka br. 2, tj. emocionalnih ljudi. Ovdje jedno jako tijelo i um nisu toliko potrebni. "Trei put je put jogija. To je put uma/intelekta, put ovjeka br. 3. Ovdje srce i tijelo ne trebaju biti neto posebno jaki, jer bi to predstavljalo samo jednu smetnju na tom putu. "Pored ova tri puta postoji i etvrti put, kojim mogu da idu oni koji iz bilo kog razloga ne mogu da idu bilo kojim od ona prva tri puta. "Osnovna razlika izmeu prva tri puta, tj. puta fakira, puta monaha, puta jogija i etvrtog puta sastoji se u injenici da su oni uvezani u jednom stalnom obliku koji postoji kroz jedan dugi vremenski period nae istorije i oni se skoro, kao takvi, nisu nimalo promijenili. U temelju ovih institucija nalazi se religija. 9

"Tamo gdje postoje kole jogija, one se samo spolja razlikuju od religijskih kola. U razliitim istorijskim periodima postojala su razna drutva i redovi fakira u razliitim dravama i ona jo uvijek postoje. "Ova tri tradicionalna puta predstavljaju stalne puteve koji postoje u okviru naeg istorijskog perioda. "Prije dvije ili tri hiljade godina postojali su i drugi putevi koji vie ne postoje a ovi putevi koji postoje danas nisu nekad bili toliko podijeljeni, oni su bili mnogo blii jedan drugome. "etvrti put se razlikuje od starijih i novijih puteva po injenici da on nikada nije jedan stalan put. On nema nikakve odreene oblike, niti institucije koje su vezane za njega. On se pojavljuje i nestaje pod uticajem nekih njegovih posebnih zakona. "etvrti put nije nikada bez jednog odreenog znaenja, on nije nikada bez preduzimanja jednog poduhvata; i on moe jedino postojati oko njega i u vezi s njim. Kada se s tim poslom zavri, da tako kaemo, etvrti put onda nestaje sa odreenog mjesta, on nestaje u tom svom odreenom obliku, da bi se kasnije moda pojavio opet na nekom drugom mjestu i u nekom drugom obliku. "kole etvrtog puta postoje za potrebe posla koji se obavlja u vezi sa predvienim projektom. One nikada ne postoje same od sebe za svrhu obrazovanja ili obuke. "Mehanika pomo nije uputna ni u kakvom radu koji je u vezi sa etvrtim putom. Samo jedan svjestan rad moe biti koristan prilikom rada na etvrtom putu. Mehaniki ovjek nije sposoban za jedan svjestan rad, tako da je prvi zadatak za ljude koji poinju sa radom, da stvore svjesne pomonike. [ "mehanika pomo nije uputna..." podrazumijeva da od kojekakvih hemijskih sredstava ili vjetaki izmjenjenih stanja svijesti produene vjebe meditacije, molitve, i kojekakvi rituali nema nikakve pomoi. Ukratko reeno, prvo pravilo je PRESTANI da se ponaa mehaniki. RITUALI SPUTAVAJU I OGRANIAVAJU OVJEKA." (Nije nimalo sluajno zato se oni nameu ljudima, kako od strane vjerskih institucija, tako i od strane kojekavih sekti i tajnih drutava)] "Sam rad u kolama etrvrtog puta moe imati mnoge oblike i mnoga znaenja. " U normalnim ivotnim uslovima jedina ansa da ovjek pronae jedan put je mogunost da se sretne sa poetkom posla ove vrste. Meutim, sama ansa za nailaenje na jedan ovakav rad kao i mogunost da se iz njega izvue neka korist zavisi od mnogih okolnosti i uslova. "to prije ovjek uvidi svrhu jednog ovakvog rada koji se odvija, on e bre postati korisniji za njega i vie e biti u stanju sam da dobije neto od njega. [Ne ovo bi trebalo obratiti panju, jer se u ovom sluaju radi o naoj zajednikoj sudbini.] "Meutim, bez obzira na to kakav je krajnji cilj tog rada, kole postoje sve dok se taj rad odvija. Kad se posao zavri, kole se zatvaraju. Ljudi koji su zapoeli taj rad silaze sa scene. Oni koji su nauili od njih ono to se moglo nauiti i koji su dostigli mogunost da nastave sami da se kreu putem, poinju na jedan ili drugi nain sa svojim vlastitim, linim radom. "Meutim, ponekad se deava da se jedna kola zavri i da odreen broj ljudi koji su bili u dodiru s poslom ostane a da su vidjeli samo vanjski aspekt tog posla, odnosno, vidjeli su cijelinu posla samo sa strane. "Tako oni, nimalo ne sumnjajui u same sebe ili u tanost svojih zakljuaka i razumijevanja, oni odluuju da nastave s radom. Kako bi nastavili s radom oni osnivaju nove kole, poduavaju ljude onome to su sami nauili i daju im obeanja koja su sami primili. Naravno, sve ovo predstavlja samo jednu vanjsku imitaciju. Meutim, kad se okrenemo nazad i pogledamo u prolost, skoro je nemogue jasno razlikovati gdje zavrava istinsko a gdje poinje imitacija. "Otvoreno govorei, skoro sve to mi znamo o razliitim vrstama okultnih, masonskih, i alhemiarskih kola podrazumijeva te imitacije. Mi ne znamo praktino nita o stvarnim kolama izuzimajui rezultate njihovog djelovanja, pa ak i to samo u sluaju ako smo u stanju da razlikujemo rezultate jednog stvarnog posla od onih koji su proistekli iz imitacije. "Meutim, ovakvi pseudo-ezoterini sistemi takoe igraju jednu svoju odreenu ulogu u radu i aktivnostima nekih ezoterinih krugova. Naime, oni predstavljaju posrednike izmeu ovjeanstva koje je uronjeno u jednom materijalistikom ivotu i kola koje su zainteresovane za obrazovanje jednog odreenog broja ljudi, to za svrhu njihove vlastite egzistencije to za svrhu jednog rada kosmikog karaktera kojeg one moda mogu izvoditi. "Upravo taj pojam ezoterizma, ideja o inicijaciji, dopire do ljudi uz pomo ovakvih pseudo10

ezoterikih sistema i kola; a kad te pseudo-ezoterine kole ne bi postojale, velika veina ljudi ne bi ni imala mogunost bar da uje o postojanju bilo ega to je vie od ivota (kojeg oni poznaju), jer istina u svom istom obliku, njima ne moe da bude dostupna. "Iz razloga to ljudsko bie ima mnoge specifine karakteristike, posebno tzv. moderni ovjek, istina moe jedino doprijeti do njega samo u obliku lai i samo u tom obliku je ovjek moe prihvatiti; samo u tom obliku ljudi su u stanju da istinu probave i asimiliraju. "Gola istina, za njih bi bila isto to i neprobavljiva hrana. "Pored svega toga, u pseudo-ezoterikim pokretima, u crkvenim religijama, okultnim i teozofskim kolama, ponekad se moe nai jedno zrno istine, u svom istom obliku. Ono moe biti sauvano u njihovim spisima, ritualima, tradiciji, koncepciji njihove hijerarhije, njihovim dogmama ili u njihovim principima. "Ezoterine kole, to ne znai, pseudo-ezoterine kole, koje se moda jo uvijek mogu nai u nekim zemljama istoka, veoma teko je nai zato to one tamo postoje maskirane u vidu nekih manastira ili hramova. Tibetanski manastiri graeni su u obliku etiri koncentrina kruga, koji su podijeljeni visokim zidovima. Indijski hramovi, pogotovo oni na jugu Indije, graeni su na istom principu u obliku etvorougaonika, koji se nalaze jedan u drugom. Vjernici obino imaju pristup u prvi vanjski dio hrama a u rijetkim prilikama i posjetioci koji pripadaju drugim religijama ili dolaze iz drugih zemalja, pogotovo Evrope; pristup drugom prstenu dozvoljava se samo pripadnicima odreene kaste koji imaju specijalnu dozvolu za to; pristup treem prstenu je dozvoljen samo ljudima koji pripadaju hramu; a pristupiti etvrtom prstenu mogu samo Bramani i svetenici. Organizacije ove vrste, sa nekim malim varijacijama, nalaze se svuda te tako omoguavaju i ezoterinim kolama da egzistiraju bez mogunosti da ih se prepozna. "Jedan od dvanaest manastira je kola. Meutim, kako ga mi moemo prepoznati? Ukoliko uete u njega, to e biti samo njegov vanjski dio. U njegov drugi dio mogu ui samo uenici, ali vi to ne znate jer e vam rei da se radi o pripadnicima odreene kaste; u vezi treeg i etvrtog kruga, o njima ne moemo nita saznati. Tako moete obilaziti te manastire i u svakom e te vidjeti isti poredak i ukoliko vam to neko ne kae, neete biti u stanju da razlikujete jedan ezoterini hram ili manastir od obinog. "Sam pojam inicijacije koji dopire do nas kroz pseudo-ezoterine sisteme, je takoe prenesen do nas u kompletno pogrenom obliku. Legende o vanjskim obredima inicijacije stvorene su od otpadaka informacija kojima mi raspolaemo u vezi starih kola misterija. Te Misterije predstavljaju jednu specijalnu vrstu puta kod kojih je, rame uz rame, sa jednim tekim dugotrajnim radom, povremeno dolazilo da jednog teatralnog prikazivanja, specijalne vrste, prilikom ega se na jedan alegorian nain prestavljao cijeli put evolucije ovjeka i svijeta. "Prelazi sa jednog nivoa bia na drugi nivo bia bili su obiljeavani ceremonijama u kojima su takve specijalne prezentacije bile zastupljene, te je to podrazumjevalo jednu inicijaciju. "Meutim, promjena bia se ne moe ostvariti uz pomo bilo kakvih obreda ili rituala. "Ritualima se moe samo obiljeiti (ili proslaviti, prim. prev.) ostvarena tranzicija bia. "A u pseudoezoterinim sistemima, gdje ne nalazimo nita drugo do te rituale, oni pridaju tim ritualima jedan neovisan znaaj. Oni pretpostavljaju da se jednim ritualom, pretvorenim u jednu svetu tajnu prenose odreene sile na one koji u njemu sudjeluju. To je opet u vezi sa onom psihologijom imitacije. "Ne postoji niti e ikada postojati bilo kakva spoljna inicijacija. U stvarnosti, postoje samo: samo-inicijacija i samoprezentacija. Sistemi i kole mogu samo indicirati metode i naine, ali nema tog sistema ili kole koji mora da odradi za ovjeka onaj posao kojeg on mora da uradi sam. Unutranji rast, promjena bia, potpuno zavisi od rada kojeg ovjek mora da obavi sam."

11