Bauk elektronikih (online, web, interaktivnih itd.

) enciklopedija i elektronikih novinskih izdanja krui Europom, tko jo danas kupuje enciklopedije (osim da se slika ispred punih polica tijekom nekog TV intervjua) kada Wikipedija ima gotovo 9 milijuna lanaka. Tko jo kupuje novine, kada je sve vie onih koji vijesti saznaju putem nekog portala, agregatora ili ak i drutvenih mrea, a broj itatelja, sluatelja i gledatelja masovnih medija neprestano opada, posebno ako je rije o mladima do 24 ili ak i do 30 godina. Mislim da je teko generalizirati, ali Hrvatska je (barem u neem) prva u Europi: u praenju vijesti (news) putem interneta, to prvenstveno govori o relativno malom broju onih koji prate (dnevne) novine na konvencionalnom mediju (tj. papiru), i po optimistinim procjenama ta brojka nije vea od 22-25% stanovnika, dok je u nizu zemalja (posebno na sjeveru Europe) iznad 50%; ali i postavlja zanimljiva pitanja, od toga da Mrea ipak kod mnogih slui za informiranje, pa sve do podataka da ljudi najvie koriste Internet kod kue, a vrlo malo u koli ili na radnom mjestu (za razliku od veine drugih zemalja gdje je situacija obratna). Mogli bi sada spekulirati o razlozima, no vjerojatno najvaniji nije u tome to se sve ee (posebno u javnim poduzeima, organima uprave pa i dijelu znanstvenih i obrazovnih institucija) ograniava pristup pojedinim informacijskim servisima (npr. drutvenim mreama); ve u tome to nae tvrtke, razliita ministarstva, agencije, uredi i sl. smatraju da koritenje informacija koje se nalaze na Mrei ne pridonosi dodanoj vrijednosti, boljoj organizaciji rada, poveanju produktivnosti itd. Poslovni model: Sve (ili gotovo sve) to je uspjelo na Mrei tamo je i stvarano, potivajui zakonitosti ali i poslovni model online novinarstva i novih medija uope. Bez obzira da li govorimo o Wikipediji ili Craiglisti, o Amazonu ili Youtubu, sve su to projekti koji nisu imali ekvivalente u stvarnom svijetu. I ba zato su uspjeli. Pogledamo li na popis najpopularnijih sajtova (web mjesta) vidjeti emo da prva dva mjesta suvereno dre Index i Net, dakle projekti koji nisu nikada imali papirnate ekvivalente. Dakle, na Mrei e najlake uspjeti oni koji su roeni digitalno kako kae jedan autor (John Palfrey), oni koji su potivali zakonitosti mree, interaktivnost, multimedijalni pristup, mogunost poosobljavanja itd.

Rije je o potpuno novim kriterijima koji sve vie dolazi do izraaja i pri radu na medijskim projektima. Vjeno trojstvo, odnos sadraja, strukture i izgleda/oblika doivljava goleme promjene. Vie nikome nije udno kada se od nas oekuje da odaberemo nain praenja neega to se upravo dogaa, da li emo itati tekst koji za stvarnou zaostaje tek koju minutu ili emo promatrati ivu sliku putem streaminga, da li emo to pohraniti za kasnije koritenje na raunalu ili na nekom za nas nevidljivom serveru, da li emo ako suraujemo u nekom izdanju biti na udaru prokletstva egzaktnosti, honorar e ovisiti o broju klikova na tekst i tako dalje i tako dalje. Konvergencija ureaja, prijenosa, naina prezentacije i organizacije sadraja tei ka univerzalnoj platformi koja bi trebala zadovoljavati ono za to nam je nekada bila potrebna gomila razliitih gadgeta, od telefona do foto aparata, od osobnog raunala do DVD playera, od konzole za igranje do e-knjige. Da li je to i-Pad, Appleov tablet to je jo rano prognozirati, no injenica je da sve vei broj nakladnika (i to onih najveih) istrauje mogunost objavljivanja na toj platformi Tko se brine za autorska prava novinara, veina tekstova e doivjeti mnogobrojna prepakiranja u nove cjeline gdje sam autor vie nema nikakvog utjecaja, agregatori e ga servirati na jedan nain, portali e ga moda malo prepjevati i prikazati esto i bez navoenja izvora, netko e masno naplaivati usluge press clipinga, a moda e na njemu zaraivati i neka elektronika dokumentacija. Da parafraziramo onu staru izreku nema nita beskorisnije od jueranjih novina sada bismo mogli rei da nema boljeg izvora prihoda od teksta obajvljenog na webu i pohranjenog u neku od pretraljivih baza na njemu svi zarauju osim autora. Kako se u sve te promjene uklapaju novinari i urednici studenti novinarstva nastavnici na studijima novinarstva Novinari pa i velika veina urednika je u velikoj mjeri iskljuena iz procesa odluivanja o razvoju elektronikih izdanja, oni ne odabiru

nain prezentacije, nemaju mogunosti slijediti to e se sve i kada dogaati sa njihovim sadrajima. Studenti su posebna pria. Svake se godine na studij novinarstva na FPZ-u javlja deset i vie puta maturanata koji to ele studirati. Rijei o krizi profesije koje obino uputim na prvom predavanju nemaju odjeka. Vi ete raditi u potpuno drugaijim uvjetima ako e uope biti mjesta za mnoge koji zavre studij i od poetka pristupajte novinarstvu kao novom mediju, a da li e Jutarnji list za pet godina izlaziti na papiru da Sulzbergerove rijei stavimo u usta Paviu to vie nije bitno. Za novine je vano samo da objavljuju novosti Nastavnici uglavnom ne smatraju da se radi o kljunim promjenama u poslu kojim su se do sada bavili, da nije rije o koritenju raunala u novinarstvu kako to neki jo uvijek smatraju ve bi trebalo razmiljati o promjeni planova i programa, intenzivnijem koritenju novih multimedijskih alata, opremanju predavaonica, izgradnji sadraja u elektronikom obliku dostupnom studentima, pa konano i o dodatnom obrazovanju nastavnika. O mnogo tema koje sam spomenuo je rije u knjizi Mate Brautovia, neu ponavljati da je rije o prvom cjelovitom djelu koje obrauje proces proizvodnje, ureivanja, komunikacije s korisnicima te konano i poslovanja online medija. Za one koji tek poinju u tom svijetu izloenom burnim i svakodnevnim promjenama to e biti sustavno ureen putokaz u najvanije probleme online novinarstva popraen mnogobrojnim primjerima. Onima iza kojih ve stoji poneki pokuaj, makar i sustavno ispisivan blog, knjiga e posluiti kao kompendij metoda i tehnika koje je potrebno savladati ako elimo krenuti korak dalje od golog upisivanja svakodnevnih dogaaja i komentara. Za studente novinarstva konano jedan dugo oekivani udbenik. Za novinare u konvencionalnim izdanjima podloga za razmiljanje to ih sve oekuje u skorim procesima migracije na internetsku platformu. Konano, za sve nas ostale vrijedna knjiga koja saima veliki broj onoga to je do sada u svjetskoj literaturi reeno o toj temi, ali istovremeno i sinteza vlastitog pristupa, do sada ve iskazanog u nizu tekstova objavljenih u asopisima i prezentiranih na konferencijama, pristupa od kojeg moemo puno toga nauiti.