Mobilni lokacijski servis za pozicioniranje i prezentiranje objekata

kulturne baštine i Web 2.0 tehnologije

Tihomir Orehovački, Zlatko Stapić, Goran Bubaš
Fakultet organizacije i informatike
Sveučilište u Zagrebu
Pavlinska 2, 42 000 Varaždin, Hrvatska
Tel: +385 42 390 800 Fax: +385 42 213 413
E-mail: {tihomir.orehovacki | zlatko.stapic | goran.bubas}@foi.hr

Sažetak
Razvoj mobilnih tehnologija u posljednjih nekoliko godina omogućio je njihovu uporabu u svim
područjima svakodnevnoga života. Jedna od komponenti koje sve više postaju sastavni dio naprednijih
mobilnih uređaja (npr. mobilnih telefona i osobnih digitalnih pomoćnika) jest GPS prijemnik, a
njegova je najčešća uporaba u uređajima za određivanje geografske lokacije i pomoć u navigaciji
određenim područjem. U ovom radu predstavili smo koncept sustava za lociranje i prezentiranje
informacija o objektima koji pripadaju kulturnoj baštini, a oslanja se na mobilne tehnologije i GPS.
Takvi se sustavi mogu koristiti za potrebe obrazovanja, promocije kulturne baštine i obogaćivanje
turističke usluge lokalne zajednice. Za razliku od drugih sličnih sustava, ovaj mobilni lokacijski servis
ima karakteristiku korištenja Web 2.0 tehnologija u svim komponentama koje su u interakciji s
korisnikom, što je njegova velika prednost.
Ključne riječi: mobilne tehnologije, lokacijski servisi, kulturna baština, turizam, Web 2.0

Mobile location based service for location and presentation of

cultural heritage objects and Web 2.0 technologies
Tihomir Orehovački, Zlatko Stapić, Goran Bubaš
Faculty of Organization and Informatics
University of Zagreb
Pavlinska 2, 42 000 Varaždin, Croatia
Phone: +385 42 390 800 Fax: +385 42 213 413
E-mail: {tihomir.orehovacki | zlatko.stapic | goran.bubas} @foi.hr

Abstract
The development of mobile technologies over the last few years has enabled their usage in all the
domains of everyday life. One of the components that is becoming a common part of advanced mobile
devices (e.g. mobile phones and personal digital assistance devices) is the GPS transceiver, the most
common usage of which is determining the geographical location and helping navigating a certain area.
In this paper we present the concept of a system for locating and presenting information about objects
belonging to cultural heritage relying on mobile technologies and GPS. This kind of system can be
used for educational purposes, promotion and enrichment of cultural heritage and the local
community's tourist offer. Unlike other similar systems, this mobile location service has characteristics
of Web 2.0 technologies usage in all its user-interaction components.
Keywords: mobile technology, location based services, cultural heritage, tourism, Web 2.0

1. Uvod
Razvoj tehnologija u području mobilne i bežične komunikacije otvorio je vrata novoj
perspektivi turizma. Još prije nekoliko godina odlazak na put zahtijevao je ozbiljnu pripremu,
uključujući kupnju karata, rezervaciju smještaja, nabavu brošura, kataloga i vodiča, a sve to
na nekoliko različitih lokacija. Danas nove tehnologije omogućavaju mnogo fleksibilniju
podršku turistima te jednostavniji i brži pristup informacijama. Riječ je o lokacijskim
servisima (Location Based Services – LBS) koji pomoću mobilne telekomunikacijske
infrastrukture korisnicima dostavljaju potrebne podatkovne i informacijske usluge ovisno o
mjestu na kojem se korisnici nalaze. Lokacijski servisi mogu se promatrati kao splet novih
informacijsko-komunikacijskih tehnologija u koje ubrajamo mobilni telekomunikacijski
sustav, tehnologiju za pozicioniranje, geografski informacijski sustav te bazu s prostornim
podacima [4]. Osim spomenutih tehnologija, lokacijski sustav čine još i servisi pružatelja
usluga te servisi pružatelja sadržaja.
U početku su mobilne telekomunikacijske tehnologije omogućavale prijenos isključivo
glasovnih podataka, no njihov razvoj u posljednjih nekoliko godina rezultirao je mogućnošću
prijenosa multimedijalnih podataka te se time povećao spektar područja njihove primjene.
Mobilni komunikacijski sustav načinjen je od mobilnog uređaja i bežične komunikacijske
mreže. Mobilni uređaj, najčešće u obliku mobilnog telefona ili osobnog digitalnog pomoćnika
(Personal Digital Assistant – PDA), korisniku omogućuje slanje zahtjeva te primanje traženih
informacija i usluga putem bežične komunikacijske mreže. Glavni ulazni podatak lokacijskog
servisa kod obrade zahtjeva je točna pozicija korisnika koji je zatražio određenu uslugu. Tako
možemo govoriti o lokacijskim tehnologijama baziranim na mrežama (engl. Network Based
Technologies), lokacijskim tehnologija baziranim na dodatnim uređajima (engl. Handset
Based Technologies) te na hibridnim tehnologijama [22]. Danas većina mobilnih uređaja za
pozicioniranje koristi GPS (Global Positioning System) prijemnik prvenstveno zbog njegove
preciznosti i prihvatljive cijene. Osim GPS lociranja, pozicija se može utvrditi pomoću
informacija o ćeliji mobilne mreže u kojoj se korisnik nalazi, kao na primjer kod COO (engl.
Cell-of-origin) tehnologije, ili možemo govoriti o AOA (engl. Angle of Arrival) tehnologiji
lociranja koja se temelji na mjerenju kuta signala od mobilnog uređaja do najmanje dva
odašiljača. Tu su još TDOA (engl. Time Distance of Arrival), E-CID (engl. Enhanced cell
ID), E-OTD (engl. Enhanced Observed Time Difference) ili A-GPS (engl. Assisted Global
Positioning System) tehnologije za lociranje, a svaka od njih ima svoje prednosti i nedostatke
[22]. S druge strane, temeljnim elementom lokacijskog servisa smatra se geografski
informacijski sustav (GIS) koji služi za upravljanje, obradu i dostavljanje prostornih
informacija koje su pohranjene u odgovarajućoj bazi podataka. Pružatelji usluga ove vrste
prilikom obrade zahtjeva korisnika obavljaju pretraživanje baza podataka, lociranje objekata
od interesa, proračun najkraćeg puta, definiranje načina navigacije do objekta itd. Međutim,
pružatelji usluga lokacijskih servisa ponekad ne upravljaju svim informacijskim resursima
koje bi korisnici mogli zahtijevati, već se oni nalaze pohranjeni kod specijaliziranih pružatelja
sadržaja (kartografske agencije, prometna poduzeća, žute stranice i sl.) pa se između njih
često uspostavlja suradnja koja omogućuje oblikovanje novih vrsta usluga lokacijskih servisa
(npr. obavijest o slobodnom prostoru u parkiralištima u urbanim sredinama, distribucija
marketinških informacija te informiranje o turističkim uslugama i ponudi).
Krajem devedesetih došlo je do povećane uporabe mobilnih telefona te je veliki broj
proizvođača bežičnih mobilnih tehnologija i kartografskog softvera ušao na tržište lokacijskih
servisa [8]. Osim u prometu, lokacijski su servisi zbog svojih karakteristika najprikladniji za
implementaciju u području turizma, što je dokazano istraživanjima i projektima koji su u tom
području provedeni. Primjerice, možemo spomenuti projekt CRUMPET (Creation of User-
friendly Mobile Services Personalised for Tourism), koji financira EU, a osnovna mu je
namjena bila razviti višeagentni sustav koji će implementirati i vrednovati personalizirane
turističke usluge [12]. Od ostalih lokacijskih servisa koji nude podršku turistima potrebno je
izdvojiti Cyberguide [1], koji pruža informacije o znamenitostima s kojima bi se posjetitelji u
određenom gradu mogli susresti, Guide [5] kao individualizirani inteligentni elektronički
turistički vodič, PinPoint Tourist Guide [16] kao kontekstualno usmjeren klijent-server servis,
Hippie [10], koji ima sposobnost učenja i pamćenja interesa korisnika te M-views [7], kod
kojeg je stavljan naglasak na narativni aspekt lokacijskog servisa.
U ovom radu prikazat će se arhitektura mobilnog lokacijskog sustava za pozicioniranje
kulturne baštine, objasnit će se njegove karakteristike te će biti prikazani mogući scenariji
njegove uporabe. Osim toga, ilustrirat će se na koji se način popularne Web 2.0 tehnologije
mogu integrirati u lokacijske servise za pozicioniranje objekata.
2. Lokacijski servisi i prezentacija kulturne baštine
Za uspješnu prezentaciju informacija o kulturnoj baštini potrebno se usmjeriti na različite
vrste uređaja (onih u općoj uporabi poput stolnih i prijenosnih računala koja su spojena na
Internet, kao i specijaliziranih uređaja koji se koriste samo u muzejskim prostorima ili na
arheološkim lokalitetima). U novije vrijeme prezentacija kulturne baštine usmjerava se i na
uređaje poput mobitela i osobnih digitalnih pomoćnika, kao dodatni kanal za komunikaciju s
korisnicima takvih informacija. Osim toga, računalne su tehnologije sve prisutnije u ljudskom
okruženju i računalni sustavi sve su više postavljeni i umreženi tako da prate situaciju u
ljudskoj okolini te prosuđuju o toj okolini i kontekstu u kojem se nalazi korisnik informacija
prilagođavajući specifičnoj situaciji i potrebama korisnika svoj rad, kao i informacije koje mu
prosljeđuju [17]. Primjerice, najnovije tehnologije omogućuju praćenje zanimanja posjetitelja
za određene izloške u muzeju (snimanjem posjetitelja, njihova kretanja u muzeju i smjera
pogleda) te prezentiranje prilagođenih audiovizualnih informacija o izlošku u skladu s
njihovim interesima. Druga rješenja omogućuju izradu personalizirane rute za obilazak
izložaka u skladu s interesima koje posjetitelj prethodno specificira. Treća vrsta solucija
omogućuje slanje multimedijalnih sadržaja na mobilni uređaj korisnika u skladu s njegovom
lokacijom u prostoru s objektima kulturne baštine.
Inteligentni turistički vodiči posebno su pogodno područje za kombiniranje tehnologija
mobilnih uređaja i lokacijskih servisa i oni za sada obuhvaćaju sljedeće tri razine tehnologija
[19]: (a) elektroničke mape; (b) lokacijski osjetljive elektroničke mape; (c) inteligentne
lokacijski osjetljive elektroničke mape. Primjerice, inteligentne lokacijski osjetljive
elektroničke mape nastoje predvidjeti kojim će sljedećim objektima pristupiti posjetitelj te
relativno sporom mobilnom vezom unaprijed učitati multimedijalne sadržaje o tim objektima
koji bi posjetitelje mogli zanimati. Takvi sustavi mogu na temelju prostornog ponašanja
posjetitelja i njegovih prethodnih izbora informacija za učitavanje na mobilni uređaj kreirati
posjetiteljima prilagođene personalizirane sadržaje i preporuke. Na kraju, informacije
prikupljene od aktualnih posjetitelja pomoću inteligentnih lokacijskih servisa, npr. o njihovom
interesu i preporukama u odnosu na određene objekte te multimedijalni sadržaji koje su
posjetitelji prikupili i odlučili podijeliti s drugima (npr. svoje fotografije s konkretnih
lokacija), mogle bi se koristiti za usmjeravanje i informiranje budućih posjetitelja. Naravno,
ova posljednja vrsta tehnologija može uključiti i potencijalno zanimljive lokacije i predmete
interesa koji još nisu uključeni u službene turističke mape i brošure.
Neke mogućnosti primjene lokacijskih uređaja u sustavima za promociju kulturne baštine
uključuju učenje povijesti putem simulacije povijesnih bitki u konkretnom prostornom
okruženju, ali uporabom virtualnih svjetova u višekorisničkim igrama [13]. Druge istraživane
mogućnosti vezane su uz aplikacije osjetljive na kontekst [15] u kojem se nalazi posjetitelj
muzeja ili arheološkog područja, a koje na mobilnom uređaju posjetitelja automatski
prikazuju više ili manje detaljne personalizirane informacije vezane uz položaj u muzeju (npr.
dvoranu s izlošcima i/ili konkretnu sliku prema kojoj je posjetitelj usmjeren) ili njegov
položaj na arheološkom lokalitetu (npr. 3D simulaciju neke antičke građevine koja pokazuje
kako je ona nekad izgledala imajući u vidu pogled s položaja na kojem se nalazi posjetitelj tog
lokaliteta). Takve 3D simulacije mogu biti dopunjene inteligentnim vodičem koji će pomagati
posjetitelju prilikom kretanja arheološkim lokalitetom te uređajem za prikaz vizualnih i
auditivnih sadržaja kojeg posjetitelj stavlja na glavu (tzv. head-mounted display) koji
omogućuje da se prilikom promatranja današnjeg izgleda nekog lokaliteta (npr. trkališta u
Olympiji) preko prozirnog displeja prikažu simulacije kretanja drevnih stanovinika (npr.
atletičara koji trče atletskom stazom) u tom prostoru [23]. Opisane superpozirane prikaze
moguće je učiniti vrlo preciznima tako da se, osim GPS uređaja, sustavu za utvrđivanje
orijentacije posjetitelja pridoda kompas (za određivanje orijentacije) i videokamera koja
omogućuje da sustav prepozna objekt prema kojem je posjetitelj usmjerio pogled (npr.
uporabom videokamere na uređaju poput dalekozora koji omogućuje promatranje konkretnog
objekta i prikaz superponirane virtualne slike njegovog izgleda u antičko doba) [24].
Prepoznavanjem rubova (engl. edge detection) snimanih objekata moguće je utvrditi kut
gledanja i preko promatranog realnog objekta postaviti virtualnu sliku odgovarajuće veličine i
orijentacije [9].
Posebno je zanimljiva mogućnost interakcije između posjetitelja određenih povijesnih
lokacija ili turističkih ruta u gradu koji mobilnim uređajima mogu kreirati dio sadržaja o
pojedinim objektima (npr. fotografiranjem lokaliteta te davanjem komentara) i razmjenjivati
iskustva (npr. u forumu ili pomoću istovremenih poruka) [2]. Tehnički je moguće podržati i
skupne posjete određenim lokacijama vodeći računa o pripadnosti pojedinaca određenoj
skupini, vrsti veze s drugim članovima skupine, te kombinirati interakciju između članova
skupine pomoću mobilnih uređaja s podacima o lokaciji svakog pojedinog člana [20]. Kad se
radi o arheološkim lokalitetima, muzejima i povijesnim temama, prethodno opisane
tehnologije mogu kombinirati lokacijske servise s mobilnim učenjem (mLearning) [6]. Pritom
su podjednako upotrebljivi tradicionalni instruktivistički i noviji konstruktivistički oblici
poučavanja u mobilnom učenju, a elemente igre dobro je kombinirati s elementima povijesnih
priča [14]. Zanimljive su i mogućnosti kombiniranja lokacijskih servisa i mobilnog učenja s
uporabom društvenog softvera i Web 2.0 tehnologija [21].

3. Sustav za lociranje objekata kulturne baštine

Ideja mobilnog lokacijskog servisa za pozicioniranje objekata kulturne baštine jest omogućiti
korisniku jednostavnije snalaženje prilikom turističkog posjeta određenom gradu ili državi.
Uzimajući u obzir navedene pretpostavke dostupnosti i širokog spektra mogućnosti korištenja
informacijskog komunikacijskih tehnologija, pretpostavit ćemo da korisnik posjeduje osobni
digitalni pomoćnik (dlanovnik) ili drugi „pametni“ telefon novije generacije (engl.
SmartPhone), koji je opremljen GPS prijemnikom te ima pouzdanu vezu s Internetom. Iako
smo naveli više tehnologija lociranja korisnika, ovdje spominjemo GPS tehnologiju jer iz
perspektive arhitekture aplikacije nema razlika bez obzira na to o kojoj je tehnologiji lociranja
riječ. Aplikacija koja bi se izvršavala na prijenosnom uređaju odredila bi poziciju korisnika te,
komunicirajući s web servisom, korisniku prikazala mapu grada u kojem se nalazi i ponudila
detalje o određenim elementima kulturne baštine koji se nalaze u blizini. Iako ideja
prikazivanja destinacija zanimljivih korisniku (engl. Points of Interests) nije nova, ovaj sustav
bi se od postojećih razlikovao uporabom određenih Web 2.0 tehnologija, kako kroz mobilnu
aplikaciju, tako i kroz standardnu web stranicu. Drugim riječima, ideja je uz uporabu različitih
web servisa korisniku pružiti mogućnost pregledavanja i naprednijih multimedijalnih sadržaja
osim uobičajenih teksta i slike, te mu pružiti mogućnost postavljanja vlastitih sadržaja
(privatnih ili javnih), kao što su fotografije, videozapisi ili tekstovi, u sam sustav. Poseban
modul sustava omogućavao bi obavještavanje korisnika da se u njihovoj neposrednoj blizini
nalazi objekt kulturne baštine koji je, prema korisnikovim preferencijama, njemu od
specifičnog interesa. S druge strane, pri planiranju turističkog putovanja korisnik može
pristupiti standardnoj web stranici koja kao sastavni element sustava pruža mogućnosti
pronalaska i detaljnijeg upoznavanja s određenim destinacijama kulturne baštine.
Administriranje sustava također bi se obavljalo pomoću standardnog web preglednika i
kreirane web aplikacije.

4. Arhitektura sustava
Nekoliko je različitih tehnologija koje mogu i moraju biti korištene pri razvoju sustava
opisanog u prethodnom poglavlju. U svrhu pravilnog odabira prikladnih mobilnih i drugih
informacijsko-komunikacijskih tehnologija potrebno je razvoju ovakvog sustava pristupiti
metodološki te provesti osnovne korake koje metodologije razvoja programskog proizvoda
opisuju. Bez obzira na to hoćemo li odabrati određenu agilnu (XP, RAD, DSDM...) ili
standardnu metodologiju (RUP, MSF, OOA...), prvi korak u njenom provođenju jest
definiranje korisničkih zahtjeva. U istoj fazi razvoja programskog proizvoda, nakon
definiranih korisničkih zahtjeva, prelazi se na njihovu specifikaciju. Korisnički zahtjevi
najčešće se specificiraju kreiranjem dijagrama slučajeva korištenja (engl. use case diagram),
kreiranjem detaljnih specifikacija svakog pojedinog slučaja korištenja (engl. use case
specifications) te pripremanjem popratnog dokumenta dodatnih zahtjeva (engl. supplementary
specifications) [3]. Kako je UML (engl. Unified Modeling Language) zapravo standard kao
unificirani jezik za modeliranje, na slici 1 prikazan je UML dijagram slučajeva korištenja
lokacijskog servisa za pozicioniranje objekata kulturne baštine.

Slika 1. UML dijagram slučajeva korištenja

Ideja da učinimo sustav jednostavnim za korištenje te prikladnim za održavanje i ažuriranje

podataka rezultirala je prikazanim dijagramom koji se temelji na interakciji triju sudionika
(engl. actors). Definirani sudionici su korisnik, sustav te administrator. Korisnik pomoću
svog mobilnog SmartPhone ili PocketPC uređaja pretražuje i pregledava podatke o kulturnom
naslijeđu koje se nalazi u njegovoj blizini u mjestu u kojem trenutno boravi. U tu svrhu
potrebno je da sustav kao sudionik odredi GPS lokaciju korisnika te podatke o kulturnom
naslijeđu proslijedi aplikaciji korisnika. Osim pregledavanja podataka o kulturnom naslijeđu
grada pomoću mobilnog uređaja, korisnik ima mogućnost ažuriranja podataka svojim
privatnim ili javnim dokumentima, kao što su upravo snimljene fotografije, videozapisi ili
tekstovi koji nadopunjuju opis upravo posjećenih objekata kulturne baštine. Korisnik bi iste
podatke mogao pregledati i pomoću web preglednika i standardne web aplikacije, pri čemu bi
bio uskraćen za pogodnosti vezane uz poznavanje njegove GPS pozicije, ali bi s druge strane
imao mogućnost prihvaćanja više različitih i opsežnijih sadržaja o kulturnom naslijeđu, poput
videosnimaka visoke rezolucije, detaljnih slikovnih galerija te različitih tekstova. Na kraju
sudionik administrator ima zadaću administriranja sadržaja u bazi podataka, koji se direktno
prikazuje korisniku pomoću jedne ili druge spomenute aplikacije.
Druga i treća faza u razvoju programskih proizvoda su faza analize i faza dizajna (engl.
analysis and design). Rezultat ovih faza je skup različitih, međusobno povezanih, statičkih i
dinamičkih dijagrama koji detaljno opisuju arhitekturu programskog proizvoda, suradnju i
komunikaciju između sudionika i komponenti te druge važne aspekte programskog proizvoda
koji moraju biti jasni programerima čiji su zadatci implementacija te razvoj programskog
proizvoda. Ove faze, ovisno o metodologiji, mogu biti potpuno odvojene od faze
implementacije (na primjer, kod standardnih metodologija), ili mogu biti isprepletene s fazom
implementacije (na primjer, kod agilnih metodologija), gdje se sustav i dokumentacija
razvijaju paralelno i inkrementalno. Ipak, arhitektura sustava (na slici 2) koji se razvija mora
biti jasno specificirana i nedvosmislena te poznata prije početka implementacije.

Slika 2. Arhitektura sustava

Kompleksni sustav koji planiramo razviti sastoji se od nekoliko podsustava koji će biti
implementirani uporabom različitih informacijskih tehnologija te povezani uporabom
različitih komunikacijskih tehnologija. Aplikacija koja bi se izvršavala na mobilnim
uređajima bila bi implementirana u .Net Compact Frameworku, baza podataka bila bi MS
SQL Server 2008 (ili alternativno MySQL), dok bi web aplikacija bila kreirana pomoću PHP
ili ASP tehnologije uz upotrebu Web 2.0 tehnologija. Povezivanje ovih komponenti bilo bi
realizirano uporabom različitih komunikacijskih tehnologija, kao što su GPRS, EDGE,
UMTS, HSPDA i slično [18]. Posljednje korištene tehnologije bile bi GPS ili drugi lokacijski
servisi za pozicioniranje korisnika te web servisi (engl. web services) za dohvat podataka o
kulturnom naslijeđu.

5. Web 2.0 tehnologije u lokacijskim sustavima

Prošle su tri godine od kada je O'Reilly [11] predstavio koncept weba druge generacije. Web
2.0 zamijenio je do tada dominantan publicirajući oblik web aplikacija s dinamičnim,
interaktivnim i fleksibilnim web servisima. Korisnici više nisu pasivni primatelji informacija,
već aktivno sudjeluju u stvaranju, nadopuni, izmjenama i prenošenju novih sadržaja i znanja.
Osnovna svojstva nove paradigme weba su stalna povezanost, suradnja te razmjena resursa
između korisnika.
U aplikaciji koja će se izvršavati na mobilnim uređajima Web 2.0 tehnologije imat će ulogu
pružatelja sadržaja. Naime, pružatelji usluga ne sadrže i ne pohranjuju sve što bi korisnici
mogli tražiti te su zbog toga povezani sa specijaliziranim pružateljima sadržaja. Flickr će kao
najpoznatiji web fotoalbum biti korišten kao izvor fotografija kulturne baštine, koje će
korisnik moći pregledavati na svom dlanovniku. Osim standardne baze fotografija, korisnik
će imati mogućnost na Flickr postaviti fotografije objekata kulturne baštine koje je on posjetio
te na taj način povećati kvalitetu i broj fotografija koje će mobilni lokacijski servis moći
ponuditi budućim korisnicima. Nadalje, korisnik će imati mogućnost pregledavanja kraćih
videozapisa koji će im prezentirati lociran objekt kulturne baštine. Videozapisi će biti izrađeni
podcasting alatom Libsyn te pohranjeni kod najpopularnijeg pružatelja sadržaja te vrste
YouTube. Wiki sustav će biti korišten kao glavni izvor tekstualnih informacija, a korisnici će
moći informacije nadopunjavati svojim dojmovima i nekim činjenicama koje nisu stavljene u
wiki sustav, a oni ih smatraju važnim i zanimljivim. Za potrebe navigacije i pozicioniranja
koristit će se popularan GIS Google Maps, dok će za nepokrivene gradove i regije biti
razvijen poseban kartografski modul. S druge strane, web aplikacija bit će izrađena pomoću
Ajax (Asynchronous JavaScript and XML) tehnologije te će kroz asinkronu razmjenu
podataka između klijenta i servera postati mnogo fleksibilnija za korisnika.

6. Scenariji korištenja sustava

U ovom će poglavlju biti konceptualno objašnjeni scenariji korištenja budućeg sustava za
pozicioniranje objekata kulturne baštine te će na taj način biti zorno prikazane njegove
karakteristike i praktična vrijednost.

6.1 Scenarij #1
Ivan Ivić došao je poslovno u Križevce te između dvaju sastanaka ima sat „praznoga hoda“.
Ivan je odlučio popuniti slobodno vrijeme razgledavanjem gradske kulturne baštine.
Međutim, kako nije upoznat sa znamenitostima grada, odlučio se poslužiti svojim PDA
uređajem na kojem ima aktiviran modul za pozicioniranje kulturne baštine. Sustav mu
pokazuje kartu grada na kojoj se nalaze prikazane sve znamenitosti, Ivanovu lokaciju, kao i
udaljenost do svih spomenika kulture. Ivan primjećuje da se u njegovoj neposrednoj blizini
nalazi grkokatolička katedrala. Klikom na ikonu koja predstavlja katedralu iz izbornika Ivan
može odabrati pregled slikovnog prikaza katedrale, kratki videozapis ili u tekstualnom obliku
dobiti više informacija o povijesti katedrale. Nakon što je pogledao kratki videozapis, Ivan
odlučuje posjetiti katedralu.

6.2 Scenarij #2
Ana Anić odlučila je studirati u Varaždinu. Nakon što je upisala studij, odlučila je razgledati
grad te se upoznati s njegovim kulturnim vrijednostima. Ana posjeduje PDA uređaj na kojem
ima personaliziran modul za pozicioniranje objekata kulturne baštine. Naime, Anu od svih
kulturnih znamenitosti najviše fasciniraju dvorci. Za vrijeme šetnje gradom Ani njen PDA
uređaj zvučnim signalom daje do znanja da je stigla obavijest modula za pozicioniranje
kulturnih znamenitosti. Klikom na ikonu modul obavještava Anu da se u blizini nalazi dvorac
te joj daje informacije o udaljenosti od dvorca, mogućnost pregledavanja bilješki o dvorcu,
slika i videozapisa te navigacije do dvorca. Ana je odlučila slijediti smjernice iz navigacije te
uspješno dolazi do dvorca.

Iz navedenih primjera možemo zaključiti da su osnovne karakteristike sustava za

pozicioniranje objekata kulturne baštine sljedeće:
• GPS koordinate povezane su s podacima iz GIS-a za određeni grad ili regiju,
• korisnik ima mogućnost personalizacije sustava,
• ponašanje sustava određeno je kontekstom i scenarijem te, ukoliko korisnik to želi,
može biti proaktivno,
• specifični interesi korisnika i njegova trenutna lokacija služe kao temelj za odabir i
predlaganje usluga,
• sustav nudi lokacijske usluge poput, npr., navigacije.
7. Zaključak
Mobilni lokacijski servis za lociranje elemenata kulturne baštine po mnogim bi svojim
elementima bio drukčiji od dosadašnjih sličnih sustava. Prije svega, sustav bi korisnicima
pružao mogućnost personalizacije, odnosno prilagodbu potrebama i interesima korisnika.
Nadalje, ponašanje sustava bilo bi određeno kontekstom i scenarijem, a ukoliko korisnik to
želi, može biti i proaktivno. S druge strane, integrirane Web 2.0 tehnologije omogućile bi
korisnicima dopunu postojećih sadržaja vlastitim fotografijama, videozapisima ili dojmovima,
što bi rezultiralo boljom iskoristivošću sustava te povećanjem kvalitete usluge.
Na posljetku, opisani bi sustav mogao nuditi i druge lokacijske usluge, poput 3D navigacije,
koju navodimo kao prioritet daljnjeg istraživanja i razvoja sustava. Osim toga, temelj za
dodatna istraživanja i nadogradnju sustava proizlazi iz činjenice da je s navedenom
arhitekturom, uz neznatne promjene određenih modula, moguće kreirati različite sustave koji
bi se, umjesto za lociranje objekata kulturne baštine, mogli koristiti za lociranje širokog
spektra drugih objekata, poput zdravstvenih ili obrazovnih ustanova, trgovina i slično.

Reference
[1] Abowd, G. D., Atkeson, C. G., Hong, J., Long, L., Kooper, R., Pinkerton, M., Cyberguide:
a Mobile Context - Aware Tour Guide, Wireless Networks, Vol. 3, No. 5, pp. 421-433,
1997.
[2] Arrigo, M., Di Giuseppe, O., Fulantelli, G., Gentile, M., Novara, G., Seta, L., Taibi, D., A
Collaborative mLearning Environment, Conference Proceedings mLearn 2007, Melbourne,
Australia, 2007.
[3] Avison, D., Fitzgerald, G., Information Systems Development: Methodologies,
Techniques and Tools, Mc Graw Hill Education, 4th eddition, Berkshire, 2006.
[4] Brimicombe A. J., GIS: Where are the frontiers now? Proceedings of GIS 2002, Bahrain,
2002.
[5] Cheverst, K., Davies, N., Mitchell, K., Friday, A., Efstratiou, C., Developing a Context -
Aware Electronic Tourist Guide: Some Issues and Experiences, Proceedings of the SIGCHI
conference on Human factors in computing systems, ACM, The Hague, Netherlands, 2000.
[6] Costabile, M.F., De Angeli, A., Lanzilotti, R., Ardito, C., Buono, P., Pederson, T.,
Explore! Possibilities and Challenges of Mobile Learning, Proceeding of the twenty-sixth
annual SIGCHI conference on Human factors in computing systems, ACM, Florence, Italy,
2008.
[7] Crow, D., Pan, P., Kam, L., Davenport, G., M-views: A System for Location-Based
Storytelling, Proceedings of ACM Ubiquitous Computing Conference - UbiComp’03, Seattle,
WA, 2003.
[8] Dao, D., Rizos, C., Wang, J., Location-based services: technical and business issues, GPS
Solutions, Springer Berlin / Heidelberg, Vol. 6, No. 3, pp. 169 – 178, 2002.
[9] Kretschmer, U., Using Mobile Systems to Transmit Location Based Information,
Proceedings of the ISPRS Commission III Symposium, Graz, Austria, 2002.
[10] Oppermann, R., Specht, M., Jaceniak, I., Hippie: A Nomadic Information System,
Lecture Notes in Computer Science, Springer Berlin / Heidelberg, Vol 1707, pp. 330 – 333,
1999.
[11] O'Reilly, T., What Is Web 2.0 - Design Patterns and Business Models for the Next
Generation of Software, 2005, pristupano: 28. travnja 2008, URL:
http://www.oreillynet.com/pub/a/oreilly/tim/news/2005/09/30/what-is-web-20.html
[12] Poslad, S., Laamanen, H., Malaka, R., Nick, A., Buckle, P., Zipf, A., CRUMPET:
Creation of user-friendly mobile services personalised for tourism, Proceedings of 2nd
International Conference on 3G Mobile Communication Technologies, IEEE, London, UK,
2001.
[13] Prasolova-Førland, E., Wyeld, T.G., Divitini, M., Lindås, A., Battle of Stiklestad:
Supporting Virtual Heritage with 3D Collaborative Virtual Environments and Mobile Devices
in Educational Settings, International Conference on Mobile Ubiquitous Computing, Systems,
Services and Technologies, IARIA, Papeete, French Polynesia, 2007.
[14] Raessens, J., Playing History. Reflections on Mobile and Location-Based Learning,
Didactics of Microlearning. Concepts, Discourses, and Examples, Münster: Waxmann Verlag,
2007, pp. 141 - 160.
[15] Roffia, L., Raffa, G., Pettinari, M., Gaviani, G., Context Awareness in Mobile Cultural
Heritage Applications, Smart Environments and Their Applications to Cultural Heritage,
Proceedings of ACM Ubiquitous Computing Conference - UbiComp’05, Tokyo, Japan, 2005.
[16] Roth, J., Context-aware Web Applications Using the PinPoint Infrastructure, IADIS
International Conference WWW/Internet, IADIS Press, Lisabon, Portugal, 2002.
[17] Ryan, N., Salmon Cinotti, T., Raffa, G., Smart Environments and their Applications to
Cultural Heritage, Proceedings of ACM Ubiquitous Computing Conference - UbiComp’05,
Tokyo, Japan, 2005.
[18] Sauter, M., Communication Systems for the Mobile Information Society, John Wiley and
Sones Ltd., Chichester, 2006.
[19] Sklenar, L., Uttig, I., Growing a Tourist Guide, Smart Environments and Their
Applications to Cultural Heritage, Proceedings of ACM Ubiquitous Computing Conference -
UbiComp’05, Tokyo, Japan, 2005.
[20] Stock, O., Rocchi, C., Zancanaro, M., Kuflik, T., Discussing Groups in a Mobile
Technology Environment, Proceedings of the Virtuality Continuum Revisited (CHI 2005
Workshop), Portland, USA, 2005.
[21] Taibi, D., Gentile, M., Arrigo, M., Seta, L., Di Giuseppe, O., Novara, G., Fulantelli, G.,
Social Tagging in a Mobile Learning Environment, Ninth IEEE International Symposium on
Multimedia, 2007.
[22] Unhalker, B., Handbook of Research in Mobile Business: Technical, Methodological and
Social Perspectives, Ideal Group Reference, Vol. 1, 2006.
[23] Vlahakis, V., Karigiannis, J., Tsotros, M., Gounaris, M., Almeida, L., Stricker, D., Gleue,
T., Christou, I.T., Carlucci, R., Ioannidis, N., ARCHEOGUIDE: First Results of an
Augmented Reality, Mobile Computing System in Cultural Heritage Sites, Proceedings of the
2001 conference on Virtual reality, archeology, and cultural heritage, ACM, Glyfada, Greece,
2001.
[24] Vlahakis, V., Pliakas, T., Demiris, A., Ioannidis, N., Design and Application of an
Augmented Reality System for Continuous, Context-Sensitive Guided Tours of Indoor and
Outdoor Cultural Sites and Museums, 4th International Symposium on Virtual Reality,
Archaeology and Intelligent Cultural Heritage, Brighton, United Kingdom, 2003.
Popis ilustracija
Slika 1. UML dijagram slučajeva korištenja, Arhitektura sustava, str. 5.
Slika 2. Arhitektura sustava, Arhitektura sustava, str. 6.