MIT SAETAK: Mit je jedan od naina odgovora na temeljna ljudska pitanja o postanku svijeta, prirode, bogova, ljudi, o njihovu

mjestu u svijetu. Mit ima vlastitu logiku i smisao. Postoje razliita tumaenja mitova no ovaj rad se koncentrira na strukturalistiku analizu Claude Levi-Straussa, koji u analizi koristi lingvistiku metodu dokazujui da u mitu vladaju red i zakonitost. U prvoj knjizi Sirovo i peeno obrauje temu postojanja i nepostojanja kuhinje, u drugoj Od meda do pepela ispituje ono to je okruuje, a u treoj Ponaanje za stolom prikazuje njezin opseg. Kuhanje su domorodaki narodi shvaali kao posredovanje smatrajui da su nebo i zemlja, ivot i smrt, priroda i drutvo posredovani kulinarskim umijeima. Levi- Strauss na kraju izjednaava pitomu i divlju misao smatrajui da ona omoguava uvid u najdublje slojeve ljudskog miljenja. KLJUNE RIJEI: MIT, STRUKTURALNA ANALIZA , KULINARSKA UMIJEA , SIROVO , LOGIKA KVALITETA, LOGIKA FORMI, PRIRODNA / KULTURNA KATEGORIJA, TRULO, PEENO, KUHANO, DIMLJENO, MORAL, DIVLJA MISAO, PITOMA MISAO

I. TO JE MIT ? Otkada ovjek postoji kao svjesno bie, on se pita jedno pitanje: to je to to jest, to je prapoelo, temelj to omoguuje, ujedinjuje mnotvo svega postojeeg? Jedan od naina odgovora na ta fundamentalna pitanja i vjerojatno prvi u djetinjstvu ljudskog roda i drutva, u kojem ovjek nije imao nikakvih posebnih znanja o kozmosu, prirodi, ivotu, o sebi samome, o svojem drutvu jest teorijski i egzistencijalno mit. Tumaenja pojma mit su razliita;(Skledar, str. 236-241) MIT je fantastino, poetsko, predlogiko kazivanje o postanku svijeta, prirode, kozmosa, to jest, ureenja svijeta iz kaosa, o postanku bogova, ljudi... za razliku od logosa kao argumentiranog govora o svijetu, bitku; od filozofije.. MIT je po sadraju i formi slian univerzalnom ljudskom fenomenu - snu (Freud). Ni san kao i mit ne slijedi zakone logike niti uvaava prostorno-vremenske okvire. I san je za snivaa realnost dok sniva kao i mitska misao za mitsku svijest. E. Bloch kae da je u MITU imanentno izraajno sredstvo metafora kao najmnogoznanija pa, prema tome, i najslobodnija alegorija. MIT je snaan afirmacija ivota (a ne teorijsko dokazivanje besmrtnosti due, kao u filozofiji- Platon). MIT je zapravo, kae (E.Cassirer), svojevrsna i osebujna sveza i mjeavina teorijskog aspekta (promatrakogatheoria) i poetikoga (pjesnikog, stvaralakog, tvorakog, spravljakog, proizvodeeg poesis). MIT je samosvojan proizvod i oblik ljudskog duha izmeu kojega i pjesnitva (kao pisanog i usmenog) ne moemo staviti znak jednakosti, a objanjenje (ili filozofija) mita je neto izvan samog pjesnitva, upozoruje F.W. J. Schelling. Mitski svijet je strastven dramatian, nabijen emocionalnim nabojem, on je poprite sukoba dobra i zla; u njemu se javljaju brige, nade, tjeskobe, radosti... Mit ima vlastitu logiku, vlastiti smisao. Nema otrih granica, nema stabilnih oblika ni neprobojnih i neuskladivih okvira kao u realnom ivotu. Termin mitologija rabi se se u dva osnovna znaenja: kao skup mitova odreene drutvene zajednice ili grupe te za teorijski pristup i tumaenje mitova. Razliiti pristupi tumaenju mitova : Psihoanalitiki i psihlogoijski pristupi mit uzimaju kao psihiku tvorevinu; osobito ih zanima odnos individualnog i kolektivno-psiholokog momenta te svojstvo svjesnog i nesvjesnog. Povijesni pristup, pak, nastoji utvrditi od kojih se elemenata mit sastoji te njihove povijesne sveze kao i razvoj. Razlikuju se jo i komplementarni, meta-fiziki, antropologijski pristupi... A javlja se i simboliko-strukturalni pristup koji trai znaenja pojedinih dijelova mitova i njihov odnos u cjelini. Claude Levi-Strauss dri mit 1

strukturalnim izrazom ivih suprotnosti (prirode i kulture, reda i nereda, sirovog i kuhanog...) koje nastoji prevladati viim redom... To je pristup na koji emo se u daljnjem radu usredotoiti.

II. STRUKTURA MITOVA I NAIN ANALIZE Kao to je ve reeno, svako drutvo u svojim mitovima izraava osnovne osjeaje kao to su ljubav, mrnja ili osveta, ili pak, mitovi sainjavaju pokuaje tumaenja teko shvatljivih fenomena kao to su astronomski, meteroloki... U mitu slijed dogaaja nije podreen nikakvom pravilu logike ili kontinuiteta. Svaki subjekt moe imati bilo koji predikat, a svaki zamisliv odnos je mogu. Mitovi prividno proizvoljni reproduciraju se s istim znaajkama u raznim dijelovima svijeta. Pri analizi usredotoit emo se na strukturalistiku analizu Claude Levi-Straussa koji se koristi lingvistikom metodom. On se po uzoru na lingviste ne bavi sadrajem mita ve nainom na koji se simboli uporabljeni u jednom mitu pretvaraju u drugi mit simbola, kojim kazuju istu priu. To je ono to se naziva gramatikom mitskog koda. Nakon otkria stotina junoamerikih mitova koji upotrebljavaju razliite simbole i senzorne kodove, te pronalaska da svi mogu biti svedeni na sredinju ideju, odnosno otkrivanje vatre, on otkriva da se mehanizam primitivnog duha moe svesti na odreen broj operacija koje se ponavljaju. U svojim Mitologikama koristi vie dvodimenzionalnih tablica, svaku posveenu jednoj varijanti te ih slae jednu do druge radi dobivanja trodimenzionalne cjeline. Sinkronijsko-dijakronijska struktura mita doputa rasporeivanje njegovih elemenata u dijakronijskim sekvencama (horizontalni redovi) koji se mogu itati sinkronijski (kolone). Kao polazite svog istraivanja uzima mit koji pripada jednom drutvu analizirajui ga, najprije s etnografskog stajalita, a zatim sa stajalita ostalih mitova datog drutva. Prelazi na mitove susjednih drutava dopirui do onih vrlo udaljenih. Kao nit vodilju od poetka do kraja nalazi u Bororo mitu iz centralnog Brazila, a u svom istraivanju dopire i do junih oblasti Sjeverne Amerike. Polazei od odabranog mita za svaku sekvencu ustanovljuje grupe preobraaja unutar samog mita ili drugih mitova. Tako mitovi postaju sheme vodilje koje se organiziraju oko zajednikih osi, praznine se popunjavaju, uspostavljaju se veze te se red nazire iz kaosa. LeviStrauss eli dokazati da i na podruju tako proizvoljnom i sluajnom kao to je podruje mita vladaju zakonitost i red. III. SIROVO I PEENO Prvi dio Mitologika koji nosi naslov Sirovo i peeno obrauje temu o porijeklu kuhanja hrane. Levi-Strauss pokuava dokazati da domorodaka misao shvaa kuhanje kao posredovanje; da su nebo i zemlja, ivot i smrt, priroda i drutvo posredovani kulinarskim vjetinama. Polazite razmatranja je mit Arija kradljivca ptica koji govori o rodoskvrnuu (incestuoznom odnosu majke i sina sa zauujuom ravnodunou, a takav odnos susree se i u drugim varijacijama), te o porijeklu oluje i kie. Transformacija tog mita javlja se i u plemenima lingvistike grupe ge i tie se spravljanja hrane. Sredinji motiv mitova jest pria o lovcu na ptice koji poslije svae s nekim srodnikom po branoj liniji (zetom, urjakom ili ocem u matrijarhalnom drutvu) biva ostavljen na vrhu nekog drveta ili stjenovite padine. U jednom sluaju junak kanjava svog progonitelja aljui mu kiu koja gasi ognjite, dok u drugom donosi vatru iji je gospodar bio jaguar. Jaguar i ovjek su dva pola ija se suprotnost svodi na onog koji jede sirovo i onog koji jede kuhano. Nadalje, Levi-Strauss nailazi na vezu izmeu grupe mitova o porijeklu divljih svinja s grupom o porijeklu kuhinjske vatre. Divlje svinje kao i jaguar imaju poloaj uzimatelja ena u odnosu na odreenu ljudsku grupu. Ali jaguar je dobroudan zet koji ljudima daje vatru u zamjenu za enu, dok su divlje svinje ivotinjsko utjelovljenje urjaka koji ne daju hranu te se upotrebljavaju jedino kao divlja. Tu se oituje suprotnost priroda/kultura: uzimatelji ena su ivotinje; jaguari kad priroda tei ka kulturi jer je jaguar zet koji se 2

kulturno ponaa i koji ljudima daruje vjetine civilizacije; svinje kad se kultura srozava na prirodu jer su divlje svinje ljudi koji su se nekulturno ponaali. (Levi-Strauss, 1980, str. 89) Vatra svugdje igra odreenu ulogu: bilo kao vatra koja gradi ili razgrauje. Referentni mit, iako ne govori jasno o vatri kao mitovi ge grupe u kojima se spominje jaguar kao gospodar vatre, svi su isti mit. A na razlike meu verzijama, upuuje Levi-Strauss, treba gledati kao na rezultate razliitih transformacija unutar iste grupe. Budui da bororo mit govori o kii i vjetru koji gase vatru, rije je o antivatri. Levi-Strauss, naime, zakljuuje da taj mit na zaobilazan nain govori o porijeklu vatre iznosei taj motiv u slabijem obliku. Mitovi o porijeklu vatre djeluju preko dvostruke suprotnosti. Izmeu sirovog i peenog te izmeu svjeeg i trulog. Os koja spaja spaja sirovo i peeno pripada kulturi, a ona koja spaja svjee i trulo pripada prirodi, s obzirom da kuhanje obavlja kulturni preobraaj sirovog kao to truljenje obavlja njegov prirodni preobraaj. SVJEE +TRULO = PRIRODNA KATEGORIJA SIROVO + PEENO = KULTURNA KATEGORIJA Grupa mitova koja se bavi kratkovjenou razmatra pitanje sprjeavanja ranije smrti od eljene, pomlaivanje ili oivljavanje... Rjeenje prvog problema izlae se na negativan nain: ne uti, ne vidjeti, ne dotai; dok rjeenje drugog problema uvijek je iskazano pozitivnim terminima: uti, osjetiti, dotai, vidjeti... Mitovi s tom temom prenose istu poruku, a razlika je jedino u koritenju kodova iji broj odgovara broju osjetila, a to je pet. Elementima ulnosti dovode se u vezu ivot i smrt, trulost i neistruljivost, mekoa i tvrdoa, tiina i buka, a povlateno mjesto pripada kodu koji se odnosi na ishranu- gustativni kod. Tako shvaamo uistinu vanu ulogu koja pripada kuhanju u domorodakoj filozofiji. Kuhanje ne oznaava samo prijelaz od prirode prema kulturi ve se preko njega ljudska situacija oituje sa svim svojim posebnim svojstvima, ak i onima kao to je smrtnost. Junoamerika mitska misao razlikuje dvije vrste voda; stvaralaku - nebeskog porijekla i razarajuu zemaljskog porijekla, koje u razliitim mitovima mogu zamijeniti uloge; te dvije vrste vatre; nebesku razarajuu i zemaljsku (kuhinjska vatra) - stvaralaku. Priroda, kultura, animalitet, i humanitet u mitovima ispoljavaju meusobno zamjenjiva svojstva. Prelazak iz jednog carstva u drugi je slobodan i bez prepreka. Mitovi pridaju veliku vanodst buci i odsustvu buke. Problem buke vodi problemu nedopustivih veza (koje se kanjavaju urnebesom) kao i pomraanje koje za sobom povlai galamu. Stjecanje kuhinjske vatre, pak, prema zvuku zahtijeva suzdran stav suprotan onom koji se od ovjeka zahtijeva u kozmikom pomraenju ili stvaranju nedopustivih veza. . IV. OD MEDA DO PEPELA Drugi dio Mitologika koji nosi naslov Od meda do pepela jest ustvari mitologija meda i duhana. Za razliku od prvog dijela Sirovo i peeno u kojem su tema bili junoameriki mitovi o porijeklu kuhanja koji su doveli do opih razmatranja o galami kao obliku buke i doveli pomraenju kao kozmolokom ekvivalentu ruenja branih veza, koje predstavljaju drutvene veze. Ova knjiga udaljava se od kuhanja kako bi ispitala to ga okruuje jer se med kao namirnica koju priroda daje kao gotovo jelo postavlja ispred kuhanja, dok se duhan postavlja iza kuhanja, budui da se konzumira puenjem potrebno ga je vie nego ispei, potrebno ga je spaliti. Kao to je Levi-Straussa prouavanje kuhanja dovelo do prouavanja galame, tako je prouavanje onog to ga okruuje dovelo do prouavanja drugog opeprisutnog obiaja. To je koritenje instrumenata koji predstavljaju akustiki modalitet buke, a istodobno imaju kozmoloku konotaciju jer se vezuju uz promjene godinjih doba. I u ovom sluaju otkriva se veza izmeu ekonomskog i drutvenog ivota. Najprije, zato to mitovi o kuhanju govore o apsolutnom prisustvu i odsustvu vatre, mesa, uzgojenih biljaka, dok se mitovi o onom to okruuje kuhanje bave relativnim prisustvom ili odsustvom: obiljem i neimatinom kojim se odlikuje dati period u godini. Mitovi o porijeklu kuhanja vezuju se za fiziologiju branog srodstva, dok se mitovi o onom to okruuje kuhanje vezuju za njezinu patologiju. Kuhanje se ne vezuje samo uz prisustvo razliititih vrsta hrane ve predstavlja i smjenjivanje godinjih doba donosei obilje ili neimatinu omoguujui time da se potvrdi kultura ili primorava ljude na privremeno pribliavanje prirodi. (Levi-Strauss,1982, str. 363) 3

Medu se u ovom djelu pripisuje vana uloga. Tema udaje radi meda pojavljuje se kao leitmotiv u brojnim mitovima. Razlikuju se dva naina konzumiranja meda; svjei kojeg ena moe dobiti na licu mjesta te med koji se ostavlja za zalihe. Tako djevojku u mitu o djevojci ludom za medom eka straan kraj- preobraaj u ivotinju ili nestanak. A njezina krivica se pripisuje egoizmu i prodrljivosti naglaenim do te mjere da se zbog tih osobina prekida krug ispunjavanja odnosa meu srodnicima. Preko astrolokih i meterolokih aspekata Levi-Strauss provjerava da mitovi u drugom dijelu Mitologika prelaze samo obrnutim smjerom isti put koji su prelazili ge i bororo mitovi. Sada potvruje da skup zvijea Vlaii-Orion najavljuju sezonu kie dok su u drugim mitovima najavljivali sezonu sue. U Sirovom i peenom pokazuje kako kuhanje implicira tiinu, a antikuhanje buku. Tako dok mitovi o porijeklu kuhanja uspostavljaju jednostavnu opoziciju izmeu tiine i buke, mitovi koji se bave onim oko kuhanja je produbljuju. Nije vie rije o istoj buci ve je rije o kontrastima unutar te kategorije kao to su kontrasti kontinuirane i diskontinuirane, modulirane i nemodulirane buke, jezinog i nejezinog ponaanja. Odnos artikuliranog jezika i glazbe jasno je izraen u mitovima. Akustiki kod rasporeuje se na tri nivoa: Na dnu nalazimo razliite vrste poziva koji imaju karakter signala. ena ih upuuje npr. tapiru zavodniku (ili drugim ivotinjama), a odnose se na poziv, zvidanje i lupanje dovodei u vezu ovjeka i neko drugo bie koje u potpunosti pripada prirodi. Na srednjem nivou su razliiti oblici jezinog ponaanja koji se oituju kroz ljubazne i uvredljive rijei, a pojavljuju se u dijalogu izmeu jednog i vie ljudi s nekim boanstvom koje je uzelo ljudsko oblije. Taj govor omoguuje prijelaz od kulturnog plana (plan artikuliranog govora) ka planu natprirodnog. I tri vrste glazbenih instrumenata koji su postavljeni na najvii nivo, a povezani su s pjevanjem. Mitovi se ne odnose samo na porijeklo ve i na gubitak: meda, divljai, kulture i umijea civilizacije, a najtei od svih gubitaka jest gubitak logikih kategorija bez kojih ovjek ne moe pojmiti opoziciju prirode i kulture; vatra za kuhanje se povraa, hrana izluuje, ponitava se razlika izmeu hrane i izluevina. Tako je u mitovim prisutan i opis nezadrivog pada od zlatnog doba kad je priroda bila naklonjena ovjeku sve do stanja mrane nerazgovijetnosti. U prvoj knjizi opozicije termina odnose se na sirovo i peeno te svjee i trulo, a vezani su uz logiku kvaliteta, dok su u drugoj knjizi opreke: prazno i puno, sadritelj i sadraj, unutranje i vanjsko, ukljueno i iskljueno vezane uz logiku formi. Med i duhan ine par opozicija te su oni u meusobnom odnosu simetrije. U Junoj Americi duhan ima funkciju uspostavljanja komunikacije izmeu ovjeka i natprirodnog poretka koja je prekinuta utjecajem zavodljive moi meda.

V. PONAANJE ZA STOLOM Trei dio Porijeklo ponaanja za stolom povezuje ogromna prostranstva od jedne do druge polutke Novog svijeta. Zadatak tog dijela je sloeniji od prethodnih jer se promjene odvijaju na tri razine: (Levi-Strauss,1983, str.8) 1) Levi-Strauss prati mitske sheme prethodno ilustrirane junoamerikim primjerima sa strogo geografskog stajalita, sve do Sjeverne Amerike gdje se ponovno javljaju u izmijenjenom obliku skreui panju na njih. 2) Mitovi o kojima je dosad bilo rijei poivaju na oprekama; gore-dolje, nebo-zemlja, a sada se koriste i opreke: sporo-brzo, kratkotrajno-dugotrajno, dan-no... Tako porijeklo nekih zvijea Oriona, Hijada, Vlaia... mitovi pripisuju komadanju tijela. A na slian nain objanjavaju porijeklo mjeseca, duge i zvijezda uope. Samim time se mijenja i obrazac komadanja. Postoji karakteristian paralelizam triju presjeka: sociolokog koji definira i razgraniava kategorije blisko i udaljeno; astronomskog koji izdvaja i grupira dnevne i none pojave i anatomskog koji bira jedan od naina. Tako se svaki mit moe definirati pomou astronomskog, geografskog, sociolokog te etikog koda. 3) Mitovi u ovoj knjizi vie nisu vrsto strukturirani ve nalikuju prii u nastavcima ije su epizode preslikane. Mit se razvlai i to iz dvaju razloga; epizode koje ne povezuje nikakva unutranja logika, ipak u svoje redove primaju epizode istog tipa u teorijski neogranienom broju. Javlja se i potreba ispunjavanja sve kraih perioda 4

vremena koje primoravaju produenje mita iznutra. Prie se udaljuju od mitske paradigme tako to se pripovijedanje ne zavrava. Mit se dovodi u vezu s romanom za koji se smatra da je roen iz oslabljelog mita. Mit u nastavcima i romanfeljton se ukrtavaju, prelaze isti put, ali u suprotnom smjeru. Kao posljednji stadij nazadovanja romanesknog roda, feljton se pridruuje najniim oblicima mita koji opet nagovjetavaju njegovu svjeinu i originalnost. Brojni mitovi dovode u vezu nebo i zemlju: bilo da je rije o uzgoju biljaka, kao posljedica zajednice zvijezde i smrtnika ili bilo da se radi o kuhinjskoj vatri koja razdvaja sunce i zemlju; ili o kratkovjenosti koja uvijek proizlazi iz razdvajanja. Zanimljiva je funkcionalna veza izmeu dviju trijada. S jedne strane, tri ukrasa ili trofeja skalp, rese od stidnih dlaka, a s druge strane, kozmika bia sunce, mjesec, kamen. Levi-Strauss objanjava da skalp proistjee iz kategorije udaljenog, stidne dlake iz kategorije bliskog, poput sunca koje stoji daleko na nebu i kamena koji stoji blizu na zemlji. Ponaanje za stolom ima zadatak prikazivanja opsega kuhinje koji sadri njezinu prirodnu stranu, to jest truljenje, i kulturnu stranu koja obuhvaa recepte i ponaanje za stolom. Recepti potjeu od dvije kategorije zbog toga to propisuju kulturnu obradu prirodnih supstanci. Truljenje se u odnosu na njih postavlja simetrino budui da se sastoji u prirodnoj preradi supstanci koje je prethodno obradila kultura, a ponaanje za stolom predstavlja sekundarnu obradu, jer nainu pripremanja hrane prikljuuje se i njezino uzimanje. Hrana se ovjeku nudi u tri osnovna stanja: sirovom, zgotovljenom i trulom. U odnosu na kuhinju sirovo stanje predstavlja neodreeni pol, a ostala dva odreene polove, ali u suprotnim smjerovima; zgotovljeno predstavlja kulturnu transformaciju sirovog, a trulo prirodnu.Tako da glavni trokut otkriva dvostruku transformaciju: preraeno/nepreraeno i kultura/nekultura. U prvoj knjizi su nijanse sirovog, zgotovljenog i trulog preuene, u drugoj ih Levi- Strauss pokuava odrediti izvana i u odnosu na periferne funkcije; vie-nego-sirovo, odnosno med i vie-nego-zgotovljeno, odnosno duhan. U treoj knjizi javlja se opreka peenog i kuhanog koji predstavljaju osnovne modalitete zgotovljenog. Peeno se stavlja na stranu prirode, a kuhano na stranu kulture. Levi-Strauss to objanjava: direktno izloena djelovanju vatre, peena hrana se sa sobom nalazi u odnosu neposredne konjukcije, dok je kuhana hrana rezultat procesa koji zahtijeva dvostrukog posrednika- vodu u koju se potapa i posudu koja e ih spojiti. Tako da se peeno iz dvostrukog razloga moe staviti na stranu prirode. Objektivan razlog je taj to kuhanje zahtijeva koritenje posude koja je proizvod kulture, a simbolian jer kao i kultura koja posreduje izmeu svijeta i ovjeka putem vrenja vri posredovanje izmeu hrane, koju ovjek unosi u tijelo, i drugog elementa fizikog svijeta- vatre. Kuhanje se obavlja bez gubitka supstanci, pa je ono predstavljalo tadanjim narodima i ivot, dok je peeno bila smrt. Osim odnosa koji je postavljen izmeu peenog pored sirovog i kuhanog pored trulog uvodi se i pojam dimljenje. A posrednik pri dimljenju kao i peenju izmeu vatre i mesa jest zrak. KULINARSKI TROKUT: SIROVO peeno (--) zrak voda (--)

(+) (+) dimljeno kuhano ZGOTOVLJENO TRULO

Dimljeno i kuhano meusobno se suprostavljaju elementom koji se postavlja izmeu hrane i vatre, koji moe biti zrak ili voda. Dimljeno i peeno se suprostavljaju elementom zraka, a peeno i kuhano prisustvom ili odsustvom vode. Granica izmeu prirode i kulture, koju Levi-Strauss postavlja kao paralelnu, bilo osi zraka ili osi vode, to se tie sredstava, stavlja peeno i dimljeno na stranu prirode, a kuhano na stranu kulture; to se 5

pak tie rezultata, dimljeno na stranu kulture, a peeno i kuhano na stranu prirode. Levi-Strauss kulinarskoj praksi posveuje vie panje, navodei pritom da joj etnolozi nisu poklonili nikakvu panju te je to razlog raspolaganja oskudnim podacima. (Levi-Strauss, 1983, str.369) to se tie ponaanja za stolom, javlja se dvostrukost: ge junaci vau tiho, a junakinja iz Sjeverne Amerike glasno. U prvom sluaju rije je o prelasku sa sirove hrane na zgotovljenu, dakle obinog na kulturno ponanje, a glasno vakanje i otvorena usta smatrali su se dvostrukim sjedinjavanjem sila za koje je u opem sluaju bolje da su razdvojene. Radi se, naime, o suncu ljudoderu za kojeg se vjerovalo da mu treba dokazati da ovjek moe sebi djelomino prilagoditi neprijateljske sile; da im se moe postaviti kao ravan pa ak ih i pridobiti. Ako je glasno vakanje za stolom gospodara kuhinjske vatre za osudu, smatralo se da se za stolom gospodara nebeske vatre, namee kao obavezno. Razlika u ponaanju amerikih Indijanaca nije samo u vezi s razumljivim razlikama izmeu njihovih mitskih predstava i obiaja jer su ih oni prilagoavali razliitim situacijama. Levi- Strauss smatra da su ponaanja za stolom inila neku vrstu slobodnog koda ije su termine kombinirali prenosei razliite poruke (npr. Omaha Indijanci su korili djecu kad bi za vrijeme objeda suvie glasno jela i pravila grimase, iako u drugim prilikama nisu zahtijevali jesti tiho). Javljaju se i zabrane u svezi s ishranom mladih djevojaka koje se odnose na zabranu konzumiranja vrueg i hladnog, sirovog..., a da bi one imale smisla objedinjavale su dva aspekta; naruavanje propisanog reima ishrane, nekoritenje pribora za jelo ili toalete; zabranjeni pokreti zagauju univerzum, unitavaju etvu, izlau druge bolestima i gladovanju dok prekritelj sam sebi skrauje ivotni vijek. Tako mitsko miljenje sadri skrivenu logiku kvaliteta, logiku formi, ali i moral. Mitovi naglaavaju da dobro ureeni humanizam ne poinje sam od sebe ve se stavlja ispred ivota, ivot ispred ovjeka, potivanje drugih bia ispred samoljublja. VI. DIVLJA I PITOMA MISAO U Divljoj misli Levi-Strauss pie o razlici izmeu nae, tehniki razvijene i znanou proete kulture i kulture koju naziva primitivnom, ijem se istraivanju i posveuje. Neprestano iskazuje elju za dokazivanjem da se iza prividno golemih razlika skriva ono to je bitno jedinstveno, a to je ljudska sposobnost suprostavljanja kulture prirodi, a da ljudi ipak mogu ivjeti u skladu s njome kao bia kojima je kultura postala drugom prirodom. Levi-Strauss je razradio tezu da mitove ne valja itati iskljuivo kao tekstove na prirodnom jeziku, dakle samo horizontalno, ve ih valja ralaniti na manje jedinice, miteme te ih istovremeno itati i horizontalno i vertikalno. A poruka koju prenosi mit nije nikada sadrana u samo jednom mitu nego u cjelini sustava mitova u kojoj svaki pojedini prenosi tek dio poruke.( Levi-Strauss, 2001, str.323) On pronalazi da je totemskoj misli zajedniko s mitskom, kao i poetskom kao to je Jakobson utvrdio za ovu posljednju- naelo ekvivalencije koje se primjenjuje na dva plana. Drutvena grupa moe kodirati poruku, a da se pritom njezin sadraj ne promjeni u obliku suprotnosti kategorija: gornji/donji ili elemenata: nebo/zemlja, ili vrsta: orao/medvjed to znai pomou razliitih leksikih elemenata. A kako bi omoguila prenoenje poruke drutvena grupa moe birati izmeu vie sintaktikih postupaka kao to su nazivi, ponaanja, zabrana... koji se upotrebljavaju sami ili zajedno s drugima. Levi-Strauss naglaava da, iako je mitska povijest lana, ona ipak pokazuje u istom stanju i najizrazitijem obliku svojstva povijesnog dogaaja koja su s jedne strane posljedica njegove sluajnosti; predak se pojavio na tome mjestu; iao je tamo, zatim onamo; napravio taj i taj pokret...; s druge strane njegove moi izazivanja jakih i razliitih emocija.(Levi-Strauss, 2001, str.264) Usporeujui mitsku misao sa znanstvenom dolazi do zakljuka da i ona moe biti znanstvena ak i ako se njezina ostvarenja poput onih kunog majstora uvijek svode na novi raspored elemenata ija priroda nije promijenjena. Samo je odnos okrenut- mitska misao izgrauje strukture sreujui dogaaje, dok znanost u hodu zbog same injenice da se osniva, stvara u obliku dogaaja svoja sredita i rezultate.

Divlja i pitoma misao su zapravo jedna te ista misao. Levi-Strauss pokuava dokazati temeljnu logiku svakog miljenja, pa tako prouavanje divljih misli ne otkriva samo njezinu razliku prema pitomoj ve omoguuje uvid u najdublje slojeve ljudskog miljenja, u dubinsku strukturu ljudskog uma.

VII. ZAKLJUAK Mit je jedan od naina odgovora na temeljna ovjekova pitanja o postanku svijeta , prirode, kozmosa, tj. ureenju svijeta iz kaosa, o postanku bogova, ljudi i njihovu mjestu u svijetu. Ima vlastitu logiku i vlastiti smisao. Slijed dogaaja nije podreen nikakvom pravilu logike niti kontinuiteta. Svaki subjekt moe imati bilo koji predikat, svaki je zamislivi odnos mogu. Strukturalistika analiza mitova koristi se lingvistikom metodom. U sreditu analize nije sadraj ve nain na koji se simboli upotrjebljeni u jednom mitu pretvaraju u drugi mit simbola koji kazuju istu priu. Mit je govor, ali govor koji radi na visokom nivou i na kojem se smisao uspijeva odlijepiti od lingvistikog temelja na kojem je nastao. Kao svako lingvistiko bie mit je sazdan iz konstitutivnih jedinica koje ukljuuju prisutnost fonema, morfema i semantema. to se tie samog pristupa mitu, on upuuje na vanost ne samo horizontalnog itanja ve i potrebe ralanjivanja mitova na manje jedinice miteme te njihovo istovremeno itanje horizontalno i vertikalno, istiui da poruka mita nije nikad sadrana samo jednom mitu ve cjelini sustava. U analizi mitova, kao polazite, Levi-Strauss uzima mit koji pripada jednom drutvu analizirajui ga najprije s etnografskog stajalita zatim sa stajalita drugih mitova. Kao nit vodillju nalazi u Bororo mitu kojeg naziva referentnim mitom neprestano mu se vraajui u analizi. Mitovi postaju sheme vodlje koje se organiziraju oko zajednike osi ime se uspostavljaju veze omoguujui stvaranje reda iz kaosa. Levi-Strauss dokazuje da i na podruju tako proizvoljnom i sluajnom kao to je mit vladaju red i zakonitost ujedno smatrajui da je struktura skriveni red ljudskog ponaanja. U analizi preko elemenata kuhinje, motiva sirovog i kuhanog, reda i nereda, prirode i kulture iznosi domorodaki doivljaj svijeta koji je jedinstven. U prvoj knjizi Sirovo i peeno obrauje temu postojanja i nepostojanja kuhinje. Dokazuje da domorodaka misao shvaa kuhanje kao posredovanje, smatrajui da su nebo i zemlja, ivot i smrt, priroda i drutvo posredovani kulinarskim umijeima. Preko dvostruke opreke sirovog i peenog te svjeeg i trulog uspostavlja vezu prirode i kulture. SVJEE + TRULO = PRIRODNA KATEGORIJA SIROVO + PEENO = KULTURNA KATEGORIJA Dok se u prvoj knjizi koncentrira na unutranjost kuhinje u drugoj Od meda do pepela ispituje ono to je okruuje. Obiaji i vjerovanja koji se vezuju uz med nalaze se unutar kuhinje za razliku od obiaja i vjerovanja vezanih uz duhan koji se nalaze izvan. U prvoj knjizi opreke termina sirovo i peeno, svjee i trulo otkrivaju u domorodakom miljenju skrivenu logiku kvaliteta. U drugoj knjizi opreke izmeu praznog i punog, unutranjeg i vanjskog, vezuju se uz logiku formi. Trea, pak, knjiga Ponaanje za stolom prikazuje opseg kuhinje koji sadri njezinu prirodnu stranu, to jest truljenje i kulturnu stranu koja obuhvaa recepte i ponaanje za stolom u emu dolazi do izraaja i moral mitova, koji esto naglaava stavljanje ivota ispred ovjeka, potivanje drugih ljudi ispred samoljublja. Unato tome to mnogi smatraju civilizirano drutvo u mentalnom pogledu daleko ispred primitivnog, LeviStrauss poistovjeuje divlju i pitomu misao preko logike miljenja smatrajui da divlja misao ne otkriva samo razliku prema pitomoj ve omoguuje i uvid u najdublje slojeve ljudskog miljenja. LITERATURA: 1) Levi-Strauss Claude: Divlja misao 7

Golden marketing Zagreb, 2001. 2) Levi- Strauss Claude: Mitologike I Sirovo i peeno Prosveta- beogradski izdavako-grafiki zavod Beograd,1980. 3) Levi-Strauss Claude: Mitologike II Od meda do pepela Prosveta- beogradski izdavako-grafiki zavod Beograd, 1982. 4) Levi-Strauss Claude: Mitologike III Ponaanje za stolom Prosveta- beogradski izdavako-grafiki zavod Beograd, 1983. 5) Levi-Strauss Claude: Strukturalna antropologija Stvarnost- Zagreb 6) Skledar Nikola:ovjek i kultura Uvod u socio-kulturnu antropologiju SOCIETAS Zavod za sociologiju Matica hrvatska Zaprei, Zagreb 2001. SUMMARY: The myth is one of the answers on fundamental questions of human existence, the beggining of the world, nature, gods, people... It has it's own logic and sense. There are different ways of it's interpretation but this work is concentrated on structural analysis of Claude Levi-Strauss. He was using linguistic method trying to prove that myth is the area where order and rules are presented. In his analysis he takes a myth which belongs to one society analysing it from different view-points. The theme of the first book is the existance and not existance of the kitchen, in the second one, Levi-Strauss explores the surroundings of it, and in the third one he shows the dimension of the kitchen. Natives considered cooking as mediation. They thought that sky and earth, life and death, nature and society were mediated by cooking skills. At the end, Levi-Strauss equalizes tame and wild thought considering thet wild thought makes possible insight the deapest layers of human thinking. KEY WORDS: MYTH, STRUCTURAL ANALYSIS, NATURAL / CULTURAL CATEGORY, COOKING SKILLS, UNCOOKED, ROTTEN, ROASTED, COOKED, SMOKED, LOGIC OF QUALITY, LOGIC OF FORM, MORAL, WILD THOUGHT, TAME THOUGHT