Sveti Isak Sirin

O POKAJANJU

Kao blagodat nad blagodatima (u hebrejskom jeziku: kao najviša blagodat) ljudima je nakon
krštenja dano pokajanje, jer pokajanje je drugo rođenje od Boga. Onaj dar, čiji smo zalog
primili vjerom, primamo pokajanjem. Pokajanje su vrata milosti koja se otvaraju onima koji
ih uporno traže: tim vratima ulazimo u milost Božju; izuzev tim ulaskom, nećemo dobiti
milost jer, po riječima Svetog pisma, svi sagriješiše... a opravdavaju se darom, blagodaću
Njegovom (Rim. 3; 23 24). Pokajanje je druga blagodat i rađa se u srcu uslijed vjere i straha
(Božjeg); strah je očinsko žezlo koje nas upravlja dok ne dostignemo duhovni raj dobara; a
kada ga dostignemo, on nas tada napušta i vraća se nazad.
Raj je ljubav Božja u kojoj je naslađivanje svim blaženstvima gdje se blaženi Pavle nahranio
natprirodnom hranom i, čim je tamo okusio od drveta života, uskliknuo govoreći: Što oko ne
vide i uho ne ću i u srce čovjeku ne dođe, ono pripremi Bog onima koji Ga ljube (1. Kor. 2;
9). Od ovog drveta Adam je bio odvojen nagovorom đavolskim. Drvo života je ljubav Božja,
od koje je Adam otpao; i od tog vremena njega više nije susrela radost, nego je radio i trudio
se na zemlji trnja. Lišeni ljubavi Božje, makar i bili pravedni, jedu taj isti kruh znoja u djelima
svojim kakav je bilo zapovjeđeno da jede prvo stvoreni nakon njegovog otpadanja (od ljubavi
Božje).
Dok ne zadobijemo ljubav, mi radimo na zemlji trnja i makar sijanje naše i bilo sijanje pravde,
mi ipak i sijemo i žanjemo među trnjem i ono nas svakog časa pozljeđuje; ma šta mi činili
radi svog opravdanja (ma koliko pravednih djela izvršili), živimo u znoju lica. A kada
zadobijemo ljubav, tada ćemo početi da se hranimo kruhom nebeskim i bez rada i truda jačati
u snazi.
Nebeski kruh je Kristos koji silazi s neba i daje život svijetu (Iv. 6; 33), i to je hrana anđelska.
Ko je zadobio ljubav, taj svakoga dana i časa kuša Krista i time postaje besmrtan, jer je
rečeno: Ako ko jede od ovoga kruha koji ću mu Ja dati neće vidjeti smrti zavijeka (Iv. 6; 51;
58). Blažen je ko okusi od kruh ljubavi, koji je Isus. A da oni koji kušaju ljubav kušaju Krista
Boga Koji je iznad svih, svjedoči Ivan govoreći: Bog je ljubav (1. Iv. 4; 8; 16). Prema tome,
onaj ko živi u ljubavi ubire život od Boga još u ovom svijetu, mirišući zrak uskrsnuća. Tim
zrakom naslađivat će se pravednici nakon uskrsnuća.
Ljubav je carstvo; za nju je Gospod tajanstveno obećao apostolima da će je okusiti u carstvu
Njegovom. Rečeno je: Da jedete i pijete za Mojom trpezom u Carstvu Mome (Lk. 22; 30) i
šta to drugo može označavati ako ne ljubav? Ljubav je dovoljna da nahrani čovjeka umjesto
jela i pića. Eto vina koje veseli srce čovjeku (Ps. 104; 15)! Blažen je onaj ko se napije toga
vina! Njega su ispili neuzdržani i zastidjeli se; ispili su ga grešnici i zaboravili na putove
spoticanja; ispili su ga pijanci i postali isposnici; ispili su ga bogati i poželjeli siromaštvo;
ispili su ga ubogi i obogatili su se nadom; ispili su ga bolesni i postali snažni; ispili su ga
neuki i postali mudraci.
Kao što se veliko more ne može preploviti bez barke i lađe, tako niko bez straha ne može
dostići ljubav. Smradno je more među nama i u duhovni raj može se otploviti jedino lađom
pokajanja, na kojoj je veslač strah. Ali, ako ovaj veslač straha ne upravlja lađom pokajanja, na
kojoj po moru ovoga svijeta odlazimo Bogu, utopit ćemo se u tom smradnom moru. Pokajanje
je lađa, a strah njegov kormilar, dok je ljubav Božansko pristanište. Stoga nas strah uvodi u
lađu pokajanja, kojom plivamo po smradnom životnom moru i upućuje nas ka Božanskom
pristaništu koje je ljubav. U ovu luku dospijevaju svi koji se trude i koji su obuzeti
pokajanjem. A kada dostignemo ljubav, tada smo dostigli i Boga, naš put je okončan i došli
smo na otok tamošnjeg mira na kome su Otac, Sin i Sveti Duh. Njemu neka je slava i moć!
Neka i nas pomoću straha učini dostojnim slave i ljubavi njegove! Amen.

1
2