USPENJE PRESVETE BOGOMAJKE

KAKO SU PROTEKLE POSLJEDNJE GODINE ŽIVOTA PRESVETE BOGORODICE

Poslije Uznesenja Gospodnjeg o Majci Božjoj se starao apostol Ivan Bogoslov, a u njegovom
odsustvu Presveta je živjela u kući njegovih roditelja, u blizini gore Eleonske. Za sve
Apostole i vjerne, Ona je bila prva utjeha i pouka. Razgovarajući s njima, Majka Božja je
govorila o čudesnim događajima Blagovijesti, besjemenog začeća Krista Spasitelja i rođenja
Kristovog, Njegovog djetinjstva, mladosti i uopće zemaljskog života. Kao i Apostoli, Ona je
Svojim prisutnošću, riječju i molitvama gradila i utvrđivala Kristovu Crkvu. Poslije silaska
Svetog Duha na dan Pedesetnice, Sveti Apostoli su nekih desetak godina boravili u
Jeruzalemu, služeći spasenju Judejaca, sa željom da Presvetu Bogorodicu što češće viđaju i od
Nje čuju božanske riječi. Mnogi novo prosvijećeni vjerom kršćanskom dolazili su, čak, u
Jeruzalem da bi čuli i vidjeli Presvetu Bogorodicu. Sačuvana je poslanica svetog Ignjatija
Bogonosca iz Antiohije upućena apostolu Ivanu Bogoslovu, koja glasi: "Mnoge žene kod nas
žele da posjete Presvetu Bogorodicu, i dotaknu prsa koja su hranila Gospoda Isusa, kao i da
od Nje čuju mnoge tajne. Kod nas se pronijela Njena slava o Djevi i Majci Božjoj, ispunjenoj
blagodaću i svim vrlinama. Kaže se da je Ona u toku progona i nevolja uvijek radosna, da u
nevolji i bijedi ne podleže ogorčenju, ne gnjevi se na neprijatelje, nego im čini dobro, u
blagostanju je krotka, prema siromašnima milostiva i uvijek spremna da im pomogne koliko
god može, snažna je u vjeri... a Nastavnica i Učiteljica našem je još mladom blagočašću
(pobožnosti) i svim vjernima je na svako dobro djelo; više od svih voli smirene, jer je i Sama
ispunjena smirenjem... Neiscrpno je Njeno trpljenje kada joj se podsmijevaju učitelji judejski
i farizeji. O Njoj su nam kazivali ljudi, dostojni svakog povjerenja, da se na osnovu Njene
svetosti vidi sjedinjenost anđelske i ljudske prirode. Sve ovo pobudilo je kod nas bezmjernu
želju da vidimo to nebesko čudo i tako prekrasnu svijetlost." U drugoj poslanici, sveti
Ignjatije Bogonosac piše apostolu Ivanu Bogoslovu: "Ako samo budem bio u mogućnosti,
doći ću k tebi da se vidim sa svima svetim vjernicima koji su sabrani oko tebe, a iznad svega
želio bih da vidim Majku Isusovu, o kojoj govore da kog svih izaziva divljenje, ljubav i
poštovanje i svi bi htjeli da je vide. Kako i ne bih želio da vidim Presvetu Bogorodicu, da sa
Njom razgovaram, sa Onom koja je rodila istinitoga Boga!" Za vrijeme progona koje je
podigao Herod protiv mlade Crkve Kristove (Dj. ap. 12, 1-3), Presveta Djeva Marija se,
zajedno sa apostolom Ivanom Bogoslovom, sklonila na 43 godine u Efez, gdje je ovom
apostolu bilo određeno da propovijeda Evanđelje. Presveta Bogorodica je posjećivala Kršćane
i u drugim gradovima. Na primjer, Ona je bila u Antiohiji kod sveti Ignjatija Bogonosca,

1
kome je pisala: "Doći ću sa Ivanom i tebe ću sa tvojima vidjeti." Presveta Bogorodica je,
također, bila i na Cipru kod sv. Lazara Četvorodnevnog, koji je bio tamošnji episkop, zatim na
Svetoj Gori Atonskoj, o kojoj je, kako svjedoči sveti Stefan Svetogorac, Majka Božja rekla:
"Ovo mjesto će meni biti dodijeljeno, dano Mi od Sina i Boga Moga. Biću pred Bogom
zastupnica ovoga mjesta."
O VANJSKOM IZGLEDU PRESVETE BOGORODICE
Po predanju, zasnovanom na riječima svećeno mučenika Dionizija Aeropagita i sv. Ignjatija
Bogonosca, sv. Ambrozije Milanski u spisu "O djevstvjenicama" piše o Majci Božjoj: "Nije
Ona bila samo Djeva tijelom, nego i duhom, smirena srcem, obazriva u riječi, blagorazumna,
ne mnogorječiva, bogomudra, ne brza na riječi, stalno je čitala Sveto Pismo, bila je neumorna
u trudovima, cijelomudrena u razgovorima, govoreći sa ljudima kao pred Bogom. Njeno
pravilo je bilo: nikoga ne uvrijediti, željeti svima dobro, poštovati starije, ne zavidjeti
drugima, izbjegavati hvalisanje, biti zdravomislen, voljeti vrline. Kada je Ona uvrijedila
roditelje i kada je bila u zavadi sa srodnicima? Kada se uzdizala pred skromnim čovjekom,
podsmijala slabome, uklonila od siromašnog? U Njenim očima nije bilo ničeg surovog,
nesmotrenog u riječi, ničeg nepriličnog u djelima: skromni pokreti tijela, tih nastup, glas
ujednačen, tjelesne oči bile su kod Nje izraz duše, otjelovljenje čistoće. Sve dane Svoje Ona je
posvetila postu. Snu se predavala samo koliko je nužno, ali i tada, kako je Njeno tijelo bilo
smireno , duh je bio bodar, ponavljajući u snu ono što je pročitano, ili razmišljajući o
provođenju u djelo postavljenih ciljeva ili, pak, planirajući nove. Iz kuće je izlazila samo u
crkvu i to u prisutnosti srodnika. Uostalom, mada je i izlazila iz svoga doma u društvu drugih,
najbolja straža za Sebe bila je Ona Sama. Drugi su čuvali smo tijelo Njeno, a o Svom
karakteru brinula je Ona Sama..." Na osnovu predanja, koje je zabilježio crkveni povjesničar
Nikifor Kalist, Bogorodica je "bila srednjeg rasta ili, kako drugi smatraju, nešto viša od
srednjeg, boja Njenog lica bila je kao boja zrna pšeničnog. Njena kosa je bila svijetlosmeđa i
malo zlatasta, bistre oči boje zrele masline, obrve povijene i tamne, nos malo izdužen, usta
boje lica i ispunjena slatkim riječima, lice nije okruglo niti oštro, nego nekako izduženo, šake
i prsti dugački... U govoru sa drugima čuvala je uravnoteženost, nije se smijala niti zbunjivala,
a posebno se nikada nije gnjevila... uvijek jednostavna, bez i najmanjeg pritvorstva, bez
mekuštva. Ona u isto vrijeme bješe oličenje najuzvišenije smirenosti. Haljine Njene bijahu
jednostavne, bez ikakvih ukrasa, kao što to pokazuje Njen svećeni pokrov na glavi koji se do
danas sačuvao. Ukratko rečeno, u svemu Njenom bješe prisutna ogromna blagodat." U
dnevniku svetog pravednog Ivana Kronštatskog stoji zapisano da mu se javljala Bogorodica:
"Na dan 15. augusta, odnosno Uspenja Bogomatere 1898. godine imao sam čast da u snu prvi
put vidim lice Carice Nebeske i slušam Njen najumilniji, blaženi glas koji bodri: Vi, najmilija
čeda Oca Nebeskog! Tada osjećajući svoju nedostojnost, gledao sam prečisti Lik Njen sa
trepetom i mišlju: neće li me s gnjevom odgurnuti Carica Nebeska! O, Lik Njen presveti i
preblagi! O, oči čiste, dobre, smirene, spokojne, veličanstvene, nebeske, božanstvene! Neću
vas zaboraviti, divne oči! Još minut se produžilo to javljanje, zatim je Presveta nečujno
isčezla. Najprije je vidjeh kao da je na ikoni, a zatim Ona siđe s nje i podiže se i ode."
ZAŠTO SMRT BOŽJE MAJKE NAZIVAMO USPENJEM?
Riječ "uspenje" znači - pogruženje u san, usnuće, mirna konćina, upokojenje slično snu.
Konćinu Božje Majke Crkva naziva Uspenjem zato što ona "kao da je na kratko usnula i kao
da se od sna okrijepila". Divan je bio život Prečiste Djeve, divno Njeno Uspenje, kako u
pjesmi pjeva Sveta Crkva: "Bog vaseljenom ukazuje na Tebe, Carice čudesa koja prevazilaze
zakone prirode. I u Rođenju sačuvao je Tvoje djevičanstvo i u grobu sačuvao od truležnosti
tijelo Tvoje" (kanon 1, pjesma 6, tropar 1). U liku Presvete Djeve pobijeđeni su zakoni
prirode: smrt, koja vrača u zemlju tijelo sazdano od zemlje. Smrt nije kosnula Njeno tijelo;
rodivši Boga, sačuvala je Svoje djevičanstvo, i u Uspenju je ostala živa. Po rođenju
Kristovom, Ona prebiva kao Djeva, a poslije smrti prebiva kao živa. Ona je usnula da bi se

2
probudila za život vječnog blaženstva. Prestavila se Životu, Izvoru života, da bi duše raba
Božjih izbavljala Svojim molitvama. Praznik Uspenja Presvete Bogorodice naziva se velikim
zato što je na taj dan "Spasitelj svih u svoj slavi Svojoj sreo i zanavijek nastanio Majku Svoju
kraj Sebe."
KAKO SE DOGODILO USPENJE BOŽJE MAJKE?
Okolnosti pod kojim se dogodilo Uspenje Božje Majke poznate su u Crkvi još od apostolskih
vremena. U prvom vijeku o Uspenju je pisao svećeno mučenik Dionizije Aeropagit, a u
drugom vijeku kazivanje o tjelesnom preseljenju Presvete Bogorodice na Nebo nalazi se u
spisima episkopa Melitona Sardskog. O predanju o Bogorodicinom Uspenju u četvrtom
vijeku govori sveti Epifanije Kiparski, dok je u petom vijeku sveti patrijarh Juvenalije
Jeruzalemski govorio svetoj blagovjernoj grčkoj carici Pulheriji slijedeće: "Mada u Svetom
Pismu nema povijesti o končini Presvete Bogorodice, ipak o tome imamo saznanja na osnovu
najdrevnijeg i najvjerodostojnijeg predanja." Naime, ovo predanje je detaljno sabrano i
izloženo u crkvenoj povijesti Nikifora Kalista u 14. vijeku. Do vremena Svog blaženog
Uspenja Presveta Djeva Marija je ponovo boravila u Jeruzalemu. Njena slava kao Majke
Božje već je bila rasprostranjena, te je navukla na Sebe i mnoge protivnike, koji su željeli da
nasrnu na Njen život. Međutim, Bog ju je čuvao od neprijatelja. Dane i noći provodila je u
molitvi. Često je dolazila do Groba Gospodnjeg, kadila ovo mjesto tamjanom i padala ničice u
molitvi. Ne jednom su neprijatelji Spasiteljevi pokušali da je spriječe da posjećuje sveto
mjesto i tražili od prvosvećenika da postave stražu radi čuvanja Groba Gospodnjeg. Međutim,
postajući na čudesan način, Duhom Svetim, nevidljiva za stražare, Sveta Djeva je nastavljala
da se moli pred Grobom. U jednoj od takvih posjeta Golgoti, pred Nju je stao Arhanđel
Gabrijel i najavio Joj Njeno skoro preseljenje iz ovog u vječni blaženi život nebeski. Kao
zalog ovoga, Arhanđel Joj je uručio palminu granu iz Raja, koja je svijetlila nematerijalnom
svijetlošću Carstva Božjeg. Poslije ove nebeske vijesti, Bogorodica se, sa trima djevojkama
koje su Joj prisluživale (Sepforom, Evgenijom i Zoilom) vratila u dom sv. Ivana Bogoslova,
gdje je živjela. Presveta Djeva se stade pripremati za Svoj odlazak. Ona najprije o tome
obavijesti svog usinjenika apostola Ivana i pokaza mu svjetlosnu granu, ostavljajući mu u
zavjet da tu granu pri sahrani nosi pred odrom Njenim. Sveti ap. Ivan odmah pozva apostola
Jakova, prvog episkopa jeruzalemskog i sve srodnike i bližnje i sve Kršćane ne samo u
Jeruzalemu, nego i po okolnim gradovima i selima. Svima njima Presveta Bogorodica poče da
besjedi o tome kako Joj se javio Arhanđeo i najavio da će se uskoro preseliti u život vječni.
Dok je Presveta Bogorodica govorila, svi sabrani su plakali, a Ona ih je savjetovala da ne
plaću, nego da se raduju Njenom odlasku, pošto ih Ona neće ostaviti sirote, već će se pred
Prijestolom boga Živoga još usrdnije moliti za njih i za čitav svijet. Još im je zaviještala da
Njeno tijelo bude pogrebeno u Getsemanskom vrtu, jer tamo bješe grobnica svetih pravednih
roditelja Njenih Joakima i Ane i svetog pravednog Josipa, zaručnika Njenog. Dok je Ona
izdavala predsmrtne naloge, iznenada nastade huk veliki sa neba i mnoštvo oblaka okruži dom
svetog Ivana Bogoslova; jer po Božjem naređenju Sveti Anđeli uzeše Svete Apostole rasijane
po raznim krajevima svijeta radi propovjedi Evanđelja i neočekivano ih donesoše na oblacima
u Jeruzalem i spustiše pred vrata kuće u kojoj je živjela Mati Božja. Ugledavši jedan drugoga,
Apostoli su se radovali i sa nedoumicom pitali: "Koji je razlog zbog koga nas Gospod sve
ovdje sabra?" Sveti Ivan Bogoslov ih dočeka sa radosnim suzama, kazujući im da će se
Presveta Bogorodica uskoro preseliti ka Gospodu. Ušavši k Majci Božjoj i vidjevši je
preispunjenu nebeskom radošću, kako blagolijepno sjedi na Svome odru, Apostoli je
pozdraviše i ispričaše o Svom čudesnom sabranju. Presveta bogorodica proslavi boga što je
uslišio Njenu molitvu i ispunio želje Njenog srca. Potom im Presveta Bogorodica ispriča o
Svom skorom prelasku u život vječni, a Sveti Apostoli se kupahu u suzama. Presveta
Bogorodica ih je tješila govoreći: "Ne plačite, prijatelji i učenici Kristovi, i moju radost ne
pomučujte svojom tugom, nego se radujte sa Mnom, jer odlazim Sinu i Bogu svome." Dok je

3
Bogomati ovako tješila Apostole, pojavi se i apostol Pavle sa svojim učenicima: Dionizijem
Areopagitom, divnim Jerotejem, božanstenim Timotejem i drugima iz reda sedamdesetorice
Apostola. Sve njih je sabrao Sveti Duh da bi se udostojili posljednjeg blagoslova Presvete
Djeve Marije i da bi sa svakim blagoljepijem pripremili pogrebenje Majke Gospodnje.
Svakog od njih Ona je po imenu pozivala k Sebi, blagoslovila i odala pohvalu njegovoj vjeri i
trudu u propovjedi Kristovog Evanđelja, svakom je poželjela vječno blaženstvo i zajedno sa
svima njima se pomolila za mir i blagostanje cijelog svijeta. U petnaesti dan mjeseca augusta
nastade treći sat, kada je trebalo da se zbude Uspenje Majke Božje. U odaji u kojoj je
Bogomati ležala gorilo je mnogo svijeća. Sveti Apostoli su, uz pojanje i slavoslovlje, stajali
kraj blagolijepno ukrašenog odra na kojem je ležala Prečista Djeva Bogorodica. Presveta
Bogorodica se neprestano molila, očekujući Svoje upokojenje i dolazak Svog preželjenog
Sina i Gospoda. Odjednom odaju obasja neizreciva Svijetlost Božanske Slave i oni koji su
ovo vidjeli bili su zahvaćeni pobožnim trepetom. U lučama neizmjerne Svijetlosti, ka
Presvetoj sa Nebesa siđe Sam Car Slave Kristos praćen mnoštvom Arhanđela, Anđela i drugih
Nebeskih Sila, zajedno sa pravednim dušama Praotaca i Proroka koji su od davnina
prorokovali rođenje Presvete Djeve. Vidjevši Svoga Sina, Majka Božja se uspravi sa odra i
pokloni Kristu, govoreći: "Veliča duša moja Gospoda, i obradova se duh moj Bogu, Spasu
mojemu, jer pogleda na smirenje sluškinje Svoje!" Gospod tada Svoju Majku pozva da prijeđe
u Vječni Život, a Presveta Djeva - ponovivši kao nekada u Blagovjestima: "Neka mi bude po
riječi Tvojoj" (Lk. 1, 38) - opet leže na odar i bez ikakvog tjelesnog stradanja, kao da zaspa
slatkim snom, jer je bila bez grijeha, predade dušu u ruke Svoga Sina i Boga. Tada otpočne
radosno arhanđelsko i anđelsko pojanje. Prateći čistu dušu Bogonevjeste ka Nebesima, sa
bogobojažljivim strahom kao Carici Nebeskoj, Anđeli su uzvikivali: "Raduj se, Blagodatna,
Gospod je s Tobom, blagoslovljena si Ti među ženama!" Nebeske dveri se tajanstveno
otvoriše i Herubimi i Serafimi sa radošću proslaviše susret sa dušom Presvete Bogorodice.
Blagodatno lice Bogorodićino sijalo je slavom Božanstvenog djevičanstva, a od tijela Njenog
vijao je najkrasniji miomir. Bogobojažljivo i sa strahom Sveti Apostoli se pokloniše Gospodu,
Koji sa slavom uznese na Nebo dušu Svoje Majke, i sa plačem okružiše odar Presvete
bogorodice. Oni pristupiše i cjelivaše Njeno presveto tijelo, odajući mu svečano poštovanje, i
time se osvećivahu i ispunjavahu blagodaću i duhovnom radošću. Svemoguća sila Božja koja
iz Njenog svetog tijela isticaše, iscjeljivaše bolesne koji sa vjerom i ljubavlju dodirivaše Njen
svećeni orar. Oplakujući svoj rastanak na zemlji sa Majkom Božjom, Apostoli savršiše
pogrebenje Njenog prečistog tijela. Sveti apostoli Petar, Pavle, Jakov, sa drugima iz reda
dvanaestorice Apostola, ponesoše na svojim plećima odar na kojem je ležalo tijelo
Svagdadjeve Marije. Sveti Ivan Bogoslov išao je ispred svih sa rajskom svijetlo zračećom
granom, a ostali Apostoli i mnoštvo vjernih pratili su odar sa svijećama i kadionicama,
pjevajući svećene pjesme. Ova svečana povorka kretala se od Siona, kroz cijeli Jeruzalem, sve
do Getsemanije. Pogrebna povorka sa prečistim tijelom Bogomatere kretala se od Siona kroz
Jeruzalem ka Getsemaniji. Odjednom se iznad nje javi zlatokrug od oblaka, sličan vijencu,
blistajući silnom svijetlošću. I iz njega se razlegaše predivno anđelsko pojanje koje
ispunjavaše zrak, za sve bivajući čujno. Taj blještavi oblak sa Nebeskim pojcima kretaše se
zrakom iznad pogrebne povorke do samog mjesta pogrebenja. Žitelji Jeruzalema koji nisu
vjerovali u Krista, poraženi neuobičajenim i veličanstvenim prizorom i ozlobljeni počastima
ukazanim Majci Božjoj, izvijestiše o svemu prvosvećenike i književnike. Ostrašćeni zavišću i
mržnjom prema svemu što podsjeća na Krista, ovi poslaše sluge da rastjeraju povorku i spale
tijelo Majke Božje. Pobješnjeli narod i vojnici sa jarošću se ustremiše na Kršćane, ali vijenac
od oblaka spusti se na zemlju i načini pregradu kao zid. Gonioci su mogli ćuti korake i
pojanje, ali ne mogahu vidjeti nikoga iz povorke. Mnoge od njih Sveti Anđeli oslijepiše, tako
da su se vratili u grad pipajući i bauljajući. Jedan judejski svećenik iz zavisti i neprijateljstva
prema Majci Isusa Nazarećanina htjede da prevrne odar na kome je bilo tijelo Presvete Djeve,

4
ali mu nevidljivi Anđeo Božji odsječe obje ruke koje se dotakoše odra. Vidjevši užas koji mu
se dogodi, on pade na zemlju i počne da vapije Svetim Apostolima: "Smilujte se na mene,
sluge Kristove!" Gorko se pokaja i sa vjerom ispovjedi Majku Božju i Krista Spasitelja i tada
dobi iscjeljenje, i obje ruke mu se vratiše na mjesto na kojem su bile, i on se priključi onima
koji iđahu za tijelom Bogomajke, postavši od tada revnosni pristalica Kristov. Kada je
povorka stigla u Getsemaniju, tamo je sa plačem i ridanjem počelo posljednje cjelivanje
prečistog tijela Bogomaterinog. Tek uvečer Sveti Apostoli su mogli da ga polože u grob i
velikim kamenom zatvore ulaz u pećinu. Sveti Apostoli provedoše kraj groba Presvete
Bogorodice u Getsemanskom vrtu tri dana, moleći se i pjevajući psalme. Po promislu Božjem
apostolu Tomi nije bilo suđeno da prisustvuje pogrebu Majke Božje. Došavši treći dan u
Getsemaniju, on se gorkim suzama okrenu ka grobu i glasno izrazi žalost što se ne udostoji
posljednjeg blagoslova Majke Božje i oproštaja sa Njom. Sažalivši se na njega, Apostoli
odlučiše da otvore grob, i omoguće mu utjehu posljednjeg poklonjenja svećenim ostacima
Svagda djeve. Ali, otkrivši grob, oni u njemu nađoše samo Njene pogrebne ovoje iz kojih se
širio nebeski miomir, i na taj način se osvjedočiše prizorom divnog uznesenja na Nebo tijela
Presvete Djeve. Uvečer istog dana, kada se Apostoli sabraše u domu da večeraju, dok su
prinoseći blagodarenje uznosili k nebu komad kruha ostavljen u čast Gospoda, javi im se
Majka Božja, okružena mnoštvom Anđela, i reče: "Radujte se! Ja sam s vama u sve dane
dovijeka". Ovo je tako obradovalo Apostole i sve koji su bili sa njima, te oni uskliknuše:
"Presveta Bogorodice, pomozi nam!" Tako je uspostavljen početak čina uznošenja panagije,
tj. Uznošenja kruha u čast Majke Božje, koji se i do danas očuvao u manastirima. Od tada
Sveti Apostoli se sami uvjeriše i svu Crkvu uvjeriše u to da Prečista Mater Božja bi u treći dan
poslije pogrebenja uskrsnuta od Sina i Boga Svoga i u tijelu uznesena na Nebo. Sveti Apostoli
ponovo uđoše u grob i uzeše plaštanicu ostavljenu za utjehu tužnima i kao ne lažno
svjedočanstvo Bogomaterinog ustanuća iz groba. Praznik Uspenja Presvete Bogorodice se do
danas s posebnom svečanošću praznuje u Getsemaniji, na mjestu Njenog pogrebenja.
Zapravo, nigdje srce ne biva tako potreseno tugom zbog rastanka sa Božjom Majkom i nigdje
se ne ispunjava takvom radošću i vjerom u Njeno beskrajno i neprestano materinsko
posredovanje za svijet kao tamo, na mjestu Njenog pogrebenja.