ŽIVOT SVETOG APOSTOLA

ANDREJA PRVOZVANOG

Sveti Andrej Prvozvani, apostol Kristov, sin jednog Hebreja po imenu Jone, a brat svetog
vrhovnog apostola Petra bijaše iz grada Vitsaide.1 Prezirući taštinu ovog svijeta, i
predpostavljajući djevičanstvo braku, Andrej se ne htjede ženiti, nego čuvši da sveti Ivan
Krstitelj propovijeda na Jordanu pokajanje, ostavi sve, ode k njemu, postane njegov učenik.
Zatim kada sveti Ivan Krstitelj, ukazujući na Isusa Krista, reče: ˝gle janje Božje!˝ (Iv. 1, 36)
sveti Andrej zajedno sa drugim Ivanovim učenikom, koga smatraju za svetog evanđelista
Ivana, ostavi Krstitelja i sljedova Kristu. On nađe brata svog Šimuna (Petra), i reče mu: ˝Mi
nađosmo Mesiju - Krista˝, i dovede ga k Isusu (Iv. 1, 41-42). Poslije toga kada on sa Petrom
loviše ribu pokraj mora Galilejskog, i Isus ih pozva govoreći: ˝hajdete za mnom, i učinit ću
vas lovcima ljudi˝, tada Andrej na poziv Gospodnji odmah ostavi mreže i sa svojim bratom
Petrom ode za Kristom (Mt. 4, 18-20).
Andrej bi nazvan Prvozvani, zato što je prije svih Apostola postao sljedbenik i učenik Isusa
Krista. A kada poslije Gospodnjeg stradanja, uskrsnuća i uznesenja sveti Andrej primi, kao i
ostali Apostoli, Duha Svetoga sišavši na njega u vidu ognjenog jezika, i kada se kockom
određivahu zamlje, njemu padoše zemlje: Vitinija2 i Propontida3 sa Halkidonom4 i
Bizantijom,5 Trakija6 i Makedonija, koje se prostiru do samog Crnog Mora i Dunava, a
također i Tesalija,7 Elada,8 Ahaja,9 Amintin,10 Trapezunt,11 Iraklija12 i Amastrida.13 Ove
pokrajine i gradove sveti Andrej proputova propovijedajući Krista, i u svakomu gradu pretrpje
mnoge nevolje i stradanja; ukrepljavan svemoćnom pomoću Kristovom, on s nasladom
trpljaše sve muke za Krista. No naročito u gradu, zvanom Sinop,14 on doživje silne muke:
tamo ga na zemlju bacahu, za ruke i noge ga vucijahu, motkama ga udarahu, kamenje na
njega bacahu, prste i zube mu čupahu; no on, blagodaću Spasitelja i Učitelja svog bi odmah
iscijeljen od rana, i pokaza se opet čitav i zdrav.
Otišavši odatle, on prohođaše druge krajine: Neokesariju,15 Samosat,16 Alanu,17 postojbinu
Abaska,18 zavičaj Ziga,19 pokrajinu Bosforina.20 Zatim on otputova u Trakijski kraj
Bizantiju,21 gdje on prvi propovijeda Krista i, naučivši mnoge, postavi prezbitere Crkve: za
episkopa Bizantije on rukopoloži Stahija, koga sveti apostol Pavle spominje u poslanici
Rimljanima (Rim. 16, 9). Sam pak on, noseći u blagoviješćenju Kristovom apostolske
podvige i stradanja, obilažaše Pont,22 Crnomorsko primorje, Skitiju23 i Hersonite24. Po
promislu Božijem on dođe i do rijeke Dnjepra, 25 u Ruskoj zemlji,26 i zaustavivši se kod
Kijevskih gora27 on prenoći. A izjutra ustavši od sna on reče svojim učenicima: Vidite li ove
gore? Vjerujte mi, na njima će zasijati velika blagodat Božja, i biće ovdje veliki, i Gospod će
mnogo crkve podignuti tu, i svetim krštenjem prosvetiti svu zemlju Rusku. Uzišavši na gore,
sveti apostol ih blagoslovi i pobode križ, predskazujući da će narod koji živi tu primiti vjeru
od njegovog apostolskog prijestolja, osnovanog u Bizantiji.28 Prošavši i gornje gradove
ruske, gdje se sad nalazi veliki Novgorod,29 a posjetivši još i Rim,30 on se vrati u grčku
pokrajinu Epir, i ponovo dođe u Trakiju, utvrđujući kršćane i postavljajući im episkope i
učitelje. Prolazeći mnoge zemlje, sveti apostol Andrej stiže na peloponez,31 i ušavši u Ahajski
grad, zvani Patre,32 on se zaustavi kod nekog čestitog čovjeka, po imenu Sosija. On teško
bolesnog Sosija podiže sa bolesničkog odra i ozdravi ga, i poslije toga obrati ka Kristu sav taj
grad Patre. U to vrijeme povjerova u Krista i žena carskog namjesnika, antipata Egeata, po
imenu Maksimila, oslobodivši se teških okova bolesti i dobivši brzo iscjeljenje. I mudri
Stratoklije, brat antipatov, i mnogi drugi raznovrsni bolesnici ozdraviše polaganjem ruku na
njih od strane svetog apostola. Zbog toga antipata Egeata obuzme strahovit bijes i on,
uhvativši svetog apostola, raspne ga na križ, o čemu prezbiteri i đakoni zemlje Ahaje napisaše
ovako:

1
¨Mi, svi prezbiteri i đakoni crkve Ahaje, pišemo o stradanju svetog apostola Andreja, koje
svojim očima vidjesmo, svim Crkvama što su na istoku i zapadu, na sjeveru i jugu. Mir vama
i svima koji vjeruju u Jedinoga Boga, u Trojici savršenog: istinitoga Oca nebeskoga, istinitog
Sina rođenog, istinitog Duha Svetog koji ishodi od Oca i počiva na Sinu. Toj se vjeri mi
naučismo od svetog Andrej, apostola Isusa Krista, čije stradanje, koje mi osobno
promatrasmo, evo i opisujemo.
˝Antipat Egeat, došavši u grad Patre, počne primoravati vjerujuče u Krista da idolima prinesu
žrtve. Sveti Andrej, stupivši pred njega, reče: Ti, sudijo ljudi, trebalo je da upoznaš svog
Sudiju koji je na nebu, i upoznavši Ga da Mu se pokloniš, i poklonivši se istinitom Bogu, da
se odvratiš od lažnih bogova. – Egeat mu reče: Jesi li ti taj Andrej koji ruši hramove bogova i
privoljeva ljude na tu mađioničarsku vjeru koja se nedavno pojavila, koju rimski carevi
narediše da se istrijebi? – Sveti apostol odgovori: Rimski carevi još nisu poznali to, da je Sin
Božji, došavši radi spasenja roda ljudskog, jasno pokazao da t i idoli ne samo nisu bogovi
nego su nečisti demoni, i neprijatelji roda ljudskog, koji uče ljude da razgnjevljuju Boga i da
Ga odvraćaju od sebe, da ih On ne bi slušao. A kad se razgnjevljeni Bog odvrati od ljudi, onda
ih demoni porobljavaju sebi, i obmanjuju ih dotle dok duše njihove ne izađu iz tijela
obnažene,33 ne noseći sa sobom ništa drugo osim grijehova svojih. – Egeat reče: Kada te
babske i šture riječi vaš Isus propovijedaše, Hebreji Ga na križ raspeše. – Sveti Andrej
odgovori: O, kada bi ti poželio da upoznaš silu križa! Kako Stvoritelj roda ljudskog, iz ljubavi
Svoje prema nama dobrovoljno pretrpje križ, jer On i vrijeme stradanja Svog znađaše, i
tridnevno uskrsnuće Svoje proreče, i na posljednjoj večeri sjedeći s nama obavijesti nas o
Svom izdajniku, kazujući budućnost kao prošlost, i dobrovoljno otiđe na ono mjesto, na kome
imađaše biti predan u ruke Hebrejima.
˝Čudim se tebi, čovjeku mudrom, reče Egeat, da ti posljeduješ Onome, za koga priznaješ da je
bio raspet na križu, svejedno na koji način, dobrovoljno ili navoljno.
– Sveti apostol odgovori: Velika je tajna svetog križa; i ako hoćeš da je čuješ, ja ću ti je kazati.
– Egeat uzvrati: To nije tajna nego kazna za zločince.
– Sveti Andrej odgovori: Ta kazna je tajna ljudskog obnovljenja, samo izvoli da me strpljivo
saslušaš.
– Saslušaću te strpljivo, reče carski namjesnik; ali ako ne uradiš ono što ti naređujem, ti ćeš tu
istu tajnu križa iskusiti na sebi.
– Apostol na to odgovori: Kada bih se boja smrti na križu, onda ja nikad ne bih slavio križ.
– Namjesnik uzvrati: Kao što po bezumlju svom hvališ križ, tako se po drskosti svojoj ne
bojiš smrti.
– Sveti apostol odgovori: Ne bojim se smrti ne po drskosti nego po vjeri, jer smrt prepodobnih
(t.j. ljudi pravednih, ljudi koji su ugodili Bogu) je dragocijena, a smrt grješnika je ljuta. Stoga
hoću da saslušaš što ti budem rekao o tajni križa; iu da poznaš istinu povjeruješ; i da
povjerovavši nađeš dušu svoju.
– Egeat na to reče: Nalazi se ono što je izgubljeno, što je propalo. Zar je duša moja propala, te
ti nalažeš daje pronađem vjerom, ne znam kakvom?
– Sveti Andrej odgovori: To je ono čemu se ti imaš naučiti od mene; ja ću ti pokazati u čemu
je pogibao duša ljudskih, da bi ti mogao poznati spasenje njihovo, izvršenom križem. Prvi
čovjek je uveo smrt drvetom prijestupa, i trebalo je rodu ljudskom da drvetom stradanja smrt
bude uništena. I kao što prvi čovjek, koji drvetom prijestupa uvede smrt, bješe stvoren od
čiste zemlje, tako je bilo potrebno da se od čiste Djeve rodi Krist, savršen čovjek, ujedno i Sin
Božji, koji je stvorio prvog čovjeka, da bi On obnovio vječni život, izgubljen od svih ljudi; i
kao što prvi čovjek sagriješi raširivši ka drvetu poznanja dobra i zla ruke, tako je bilo
potrebno za spasenje ljudi da Sin Božji raširi na križu ruke Svoje radi neuzdržljivosti ruku
ljudskih, i zbog slatke hrane sa zabranjenog drveta okusi gorku žuč; i da On, uzevši na Sebe
smrt našu, podari nam Svoju besmrtnost.

2
- Egeat reče na to: Te riječi ti pričaj onima koji će te poslušati. No ako ti ne poslušaš moje
naređenje, ako ne htjedeš prinjeti žrtve bogovima, ja ću te prvo motkama tući, pa ću te onda
raspeti na križ koji ti hvališ.
– Sveti apostol odgovori: Ja svaki da prinosim Jedinome, Istinitom i Svemogućem Bogu ne
dim vaših kađenja, ne meso volovsko, ne krv jarčiju, nego prečisto Janje koje je prinjelo Sebe
na žrtvu na oltaru krsnom. Svi vjerujući ljudi pričešćuju se Prečistim Tijelom Njegovim i piju
Krv Njegovu; ipak ovo Janje prebiva čitavo i živo, iako se istinski kolje; i svi istinski jedu
Tijelo Njegovo i piju Krv Njegovu, pa ipak, kao što kažem, Ono svagda prebiva čitavo i
prečisto i živo.
– Egeat upita: Kako to može biti?
– Sveti Andrej odgovori: Ako hoćeš da doznaš ti postani učenik, da bi naučio ono o čemu
pitaš.
– Egeat na to reče: Ja ću to učenje iznudit od tebe mukama.
– Sveti apostol odgovori: Čudim se da ti, mudar, govoriš besmislice, jer da li možeš,
podvrgavajući me mukama, saznati od mene tajne Božije? Ti si čuo o tajni križa, čuo si i o
tajni žrtve. Ako povjeruješ da Krist Sin Božiji, raspet od Hebreja, je istiniti Bog, onda ću ti ja
objasniti kako On, mada ubijen, živi, i kako On, iako prinesen na žrtvu i jeden, prebiva čitav u
Carstvu Svom.
– Egeat na to primjeti: Ako je On ubijen, i od ljudi jeden, onda kako On može biti živ i čitav.
– Sveti Andrej odgovori: Ako budeš vjerovao svim srcem svojim, onda ćeš moći saznati tajnu
ovu; a ako ne povjeruješ, onda nikada nećeš poznati tajnu ovu.
Tada carski namjesnik Egeat, razgnjevivši se, naredi da apostola bace u tamnicu. Kada
svetitelj bi bačen u tamnicu, k njemu se iz cijele te zemlje sleže mnogi narod, sa namjerom da
ubiju Egeata a svetog apostola oslobode iz tamnice. No sveti apostol ih zadrža, savjetujući im
i govoreći im: Ne pretvarajte mir Gospoda našeg Isusa Krista u đavolski metež: jer Gospod
naš, predat na smrt, pokaza svako trpljenje, ne protivriječiše, ne vapijaše, niti se ču glas
Njegov na ulicama. Stoga šutite i vi, i budite mirni. Ne samo ne stvarajte prepreke mome
mučeništvu, nego se i sami, kao dobri podvižnici i vojnici Kristovi, spremajte d trpeljivo
podnesete na tijelu svom svemoguća mučenja i rane. Jer ako se treba bojati muka, onda se
treba bojati onih koji nemaju kraja, (t.j. vječnih muka, onih u paklu) a zastrašivanja ljudska i
prijetnje slični su dimu, iznenada se pojavljuju i isčezavaju. I ako se bojim stradanja, onda se
treba bojati onih koja počinju tako da nikad im ne bude kraja. Jer vremenska stradanja, ako su
mala lako se podnose; ako su pak velika, onda, izgnavši brzo dušu iz tijela, sama se
završavaju. No ljuta su ona stradanja koja su vječna, tamo gdje je plač neprestani, i jauk, i
ridanje, i beskonačne muke. Zato budite gotovi na to, da vremenskim mukama pređete k
vječnoj radosti, gdje ćete se veseliti, svagda cvjetati i sagda carstvovati sa Kristom.
Tako poučavajući ljude sveti Andrej provede svu noć. Izjutra pak carski namjesnikEgeat sjede
na sudište; i poslavši po svetog Andreja izvede ga preda se, i upita: Jesi li riješio da ostaviš
bezumlje i da ne propovijedaš Krista, da bi se mogao veselit sa nama u ovom životu? Jer
veliko je to bezumlje ići dobrovoljno na muke i oganj.
– Sveti Andrej odgovori: Ja ću se moći veseliti s tobom, kada ti povjeruješ u Krista i odbaciš
idole; jer Krist me posla u ovu zemlju, u kojoj Mu stekoh ne malo ljudi.
– Egeat reče: Ja te primoravam da prineseš žrtve zato, da bi obmanuti tobom napustili tvoje
besmisleno učenje i prinjeli bogovima ugodne žrtve, jer nema u Ahaju grada u kome nisu
opustjeli hramovi bogova. Stoga sada treba da se poštovanje bogova obnovi preko tebe, da bi
one koje si ti razgnjevio, ti i umolio, te da bi i ti prebivao u prijateljskoj ljubavi s nama. Ako
ne, onda ćeš za sramoćenje bogova primiti razne muke i bit ćeš raspet na križu koji ti veličaš.
– Na to odgovori sveti Andrej: Čuj, sine smrti, i slamo pripremljena za oganj vječni! Poslušaj
mene, slugu Gospodnjeg i apostola Isus Kristovog! Do ovog trenutka ja razgovarah s tobom
krotko, želeći da te naučim svetoj vjeri, da bi ti, kao razuman čovjek, poznao istinu i,

3
odbacivši idole, poklonio se živećem na nebesima Bogu. Ali pošto ti ostaješ u svome sramu i
smatraš da se ja bojim tvojih mučenja, onda izmisli najstrašnija mučenja za mene, jer ću ja u
toliko miliji biti Caru mome ukoliko teže muke pretrpim za Njega.
Tada carski namjesnik Egeat naredi da svetog Andreja povale i tuku. I kada se sedam puta
izmjeniše po trojica onih koji ga tuku, sveti apostol bi podignut i priveden k sudiji Egeatu.
Sudija mu reče : Poslušaj me, Andreje, i ne prolivaj uzaludno krv svoju; jer ako me ne
poslušaš, raspeću te na križ.
– Sveti Andrej odgovori: Ja sam sluga križa Kristovog, i želim smrt na križu. Ti pak možeš
izbjeći vječne muke, ako ispitaš moje trpljenje, povjeruješ u Krista; jer mene više boli tvoja
vječna pogibao nego moja stradanja: moja stradanja okončat će se za jedan ili, najviše, dva
dana, a tvoje muke i poslije tisuću godina neće imati kraja. Stoga ne umnožavaj sebi muke i
ne zapaljuj sebi vječni oganj. Razgnjevljeni, Egeat naredi da svetog Andreja raspnu na križ,
privezavši mu ruke i noge: jer ne htjede Egeat da ga klincima prikuje, da ne bi apostol brzo
umro, nego da bi se privezan mučio što više. A kada mučiteljeve sluge vođahu svetog Andreja
na raspeće, steče se narod vičući: Šta sagriješiše čovjek pravedni i prijatelj Božji? Zašto ga
vode na raspeće? – a sveti Andrej moljaše narod da mu ne ometaju stradanje. I veselo iđaše na
muke, ne prestajući učiti narod. A kada se približi mjestu na kome je imao biti raspet, on
izdaleka ugledavši križ spremljen za njega, kliknu gromkim glasom:
˝Raduj se, Križu, tijelom Kristovim osvećenim, i udovima Njegovim kao biserom ukrašeni!
Dok Gospod ne bi raspet na tebi, ti bješe strašan ljudima, a sada si mio i sa željom priman, jer
vjernici znaju kako ti veselje sadržiš u sebi, i kakva je nagrada spremljena za tebe. Stoga
neustrašivo i sa radošću idem k tebi, a ti me sa veseljem primi, jer sam učenik Onoga koji je
visio na tebi. Primi me, pošto sam te svagda volio i žudio da ga zagrlim, o dobri Križu, ti si od
tijela Gospodnjeg stekao krasotu i blagoljepije; odavno za tobom čeznem, usrdno te ljubim,
neprestano te ištem. I jedva te evo nađoh, spremljenog po želji srca mog. Hajde, uzmi me od
ljudi i predaj me Učitelju mome, da bi me tobom primio Onaj koji me je iskupio tobom˝
Govoreći to, on skide odjelo sa sebe i davaše ga mučiteljima. Oni ga podigoše na križ,
privezavši mu konopcima ruke i noge, raspeše i objesiše. Oko njega stajaše mnogo naroda,
oko dvdeset tisuća duša; među njima bijaše i brat Egeatov Stratoklije, koji zajedno sa
narodom vikaše: Nepravedno strada ovaj sveti čovjek! – A sveti Andrej ukrepljavaše kršćane i
savjetovaše im da trpe vremenska mučenja, učeći ih da je svako mučenje ništa prema nagradi
koja se dobiva za njega.
Potom sav narod jurnu k domu Egeatovu, vičući i govoreći: Ne treba da tako strada čovjek
svet, čestit, učitelj dobar, blag, krotak i mudar, nego ga treba skinuti sa križa, jer on, drugi dan
viseći na križu, ne prestaje učiti pravdi. – Tada Egeat, uplašivši se naroda, odmah pohita s
njima da apostola Andreja skine s križa. A sveti Andrej, Ugledavši Egeata, reče: Zašto si
došao, Egeate? Ako hoćeš da povjeruješ u Krista, tebi će se, kao što ti obećah, otvoriti vrata
blagodati. Ako si pak došao samo radi toga da me skineš sa križa, onda ja ne želim, dok sam
živ, da budem skinut sa križa: jer ja već vidim moga Cara, već Mu se poklanjam, već stojim
pred Njim, no zbog tebe patim, jer tebe očekuje pripremljena ti vječna pogibija. Stoga se
pobrini o sebi dok možeš, da ti se ne prohtje početi onda kada ti to bude nemoguće.
Kada sluge htjedu da ga odvežu od križa, oni ga se ne mogahu dotaći; no i mnogi drugi ljudi,
jedan za drugim, pokušavahu da ga ovežu, ali na mogaše, pošto im se ruke umrtvljivahu.
Poslije toga sveti Andrej uskliknu gromkim glasom: Gospode Isuse Kriste, ne dopusti da me
skinu sa križa, na kome visim radi imena Tvog, nego me primi, Učitelju moj: Tebe zavoljeh,
Tebe poznah, Tebe ispovijedam, Tebe vidjeti želim, što jesam Tobom jesam. Gospode Isuse
Kriste, primi u miru duh moj, jer već je vrijeme da dođem k Tebi i da gledam Tebe, za kojim
silno čeznem! Primi me, Učitelju Blagi, i učini da ne budem skinut s križa prije nego što Ti
primiš duh moj!

4
Kada sveti Andrej govoraše ovo, njega obasja svijetlost sa neba kao munja, na očigled sviju, i
blistaše oko njega tako da smrtnom oku ljudskom bješe nemoguće gledati na nju. Ta nebeska
svijetlost obasjavaše ga oko pola sata. I kada svijetlost otiđe, sveti apostol ispusti duh, i otiđe
u svjetlosnom blistanju da predstane Gospodu. A visokog roda žena Maksimila, koja
vjerovaše u Krista i življaše cijelomudreno i sveto, doznavši da sveti Andrej otiđe ka
Gospodu, skine sa velikom čašću tijelo njegovo, pomaza ga skupocijenim mirisima, i položi
ga u svom grobu, u kome je i sama imala biti sahranjena.
Egeat pak, razgljevnjen na narod, mišljaše da mu se osveti i da javno pokažnjava one što
ustadoše na njega, a Maksimilu htjede da optuži caru. Dok on to smišljaše, iznenada napadne
na njega đavo, i mučen đavlom Egeat umre usred grada. Kada o tome obavijestiše njegovog
brata Stratoklija koji vjerovaše u Krista, on naredi da ga ukopaju, a sam ne htje ništa uzeti od
njegovog imanja, govoreći: Ne daj mi, Gospode moj Isuse Kriste, da se dotaknem ma čega od
blaga moga brata, da se ne bih oskvrnavio grijehom njegovim, jer on, ljubeći prolazno imanje,
usudi se ubiti apostola Gospodnjeg.
To se dogodi 62. godine posljednjeg dana studenog, u Ahaji, u gradu Patri, gdje se molitvama
svetog apostola daju ljudima mnoga dobra sve do danas. Strah zahvati sve, i ne biješe ni
jednog koji ne bi povjerovao u Spasitelja našega Boga, koji hoće da se svi ljudi spase i
privedu u poznanje istine, kome slava kroz sve vjekove. Amen.
Evo, sve do ovdje je opis stradanja svetog apostola Andreja, danog od prezbitera i đakona
Ahajskih.
Nakon pak mnogo godina mošti(sveto netruležno tijelo) ovog svetog apostola Andreja
prenese u Carigrad mučenik Artemije po naređenju velikog cara Konstantina, i one biše
položene zajedno sa svetim evanđelistom Lukom i sa Timotejem, učenikom svetog apostola
Pavla, u presvetom hramu svetih Apostola, unutar svećenog žrtvenika. Kasnije glava mu je
prenesena u Rim, a jedna ruka u Moskvu.

Molitvama apostola Tvog, Kriste Bože, utvrdi u vjeri grješne ljude Svoje, i spasi nas. Amen.

Napomene:
1. Vitsaida – grad na sjeverozapadnoj obali Tiverijadskog mora.
2. Vitinija – pokrajina na obalama Crnog Mora i Bosfora; glavni gradovi: Brusa i Nikomidija.
3. Duž obala Mramornog Mora.
4. Halkidon – grad na Aziskoj obali Carigradskog Moreuza.
5. Bizantija – blizu ulaska u Carigradski Moreuz, na Europskoj strani. Od oko 330. godine car
Konstantin Veliki načinio je ovaj grad prijestolnicom svog carstva, i dao mu svoje ime
Konstantinopolj (= Carigrad).
6. Trakija – dio Balkanskog Poluotoka, Sjeverno od Makedonije, Jegejskog i Mramornog
Mora.
7. Telasija – zemlja na zapadnoj obali Jegejskog Mora; odvajala se na sjeveru od Makedonije
lancem Olimpijskih gora.
8. Elada – zemlja u južnom dijelu Balkanskog Poluotoka, do Korintskog Zaljeva; na zapadu
graničila sa Jonskim Morem, na jugu Ahajom.
9. Ahaja – pokrajina kraj južne obale Korintskog Zaljeva, t.j. na Peloponezu.
10. Ovdje se podrazumjeva grad Aminsa, na južnoj obali Crnog Mora, u pokrajini Pont; sada
Samsun.
11. Grad u Pontu, na južnoj obali Crnog Mora, podosta istočnije od Aminsa.
12. Bilo je nekoliko gradova sa tim imenom u raznim krajevima. Ovdje je riječ o Irakliji na
južnoj obali Crnog Mora, unekoliko zapadnije od Amastride.
13. Grad u Paflagoniji, ležao na južnoj obali Crnog Mora.

5
14. Grad u Paflagoniji, na južnoj obali Crnog Mora.
15. Grad u Pontu.
16. Samosat – Sirijski grad kraj rijeke Eufrata, u gornjem toku njenom.
17. Alana – zemlja, naseljena Sarmatslim narodom istog imena, nalazila se na današnjem
sjevernom Kavkazu.
18. Abaski – pleme, živjelo na zapadu od Alana; naziv današnje Abhazije vodi porijeklo
odatle.
19. Zigi živjeli u primorju Crnog Mora, na sjeveru od Abaska.
20. Ovdje je riječ o Bosforskom carstvu, na današnjem Tavričkom Poluotoku (danas poluotok
Krim).
21. T.j. lađom je prešao preko Crnog Mora u Trakijski Bosfor, gdje se nahodila Bizantija.
22. Za carovanje Neronova Pont je pretvoren u rimsku provinciju, i razdjeljen na tri pokrajine:
Galaciju, Polemoniju i Kapadokiju.
23. Skitija – zemlja koja se nalazi dijelom na jugu današnje Rusije, dijelom oko Kaspijskog
Mora. Točne granice Skitije na sjeveru i istoku bile su nepoznate u starini.
24. Ovdje treba razumjeti narode koji su naseljavali Tavrički Hersonez, današnji Krim.
25. Protiče na jug današnje Rusije i uvire u Crno More.
26. To je kasniji naziv, koji je nastao od slovenskog plemena: Rus.
27. T.j. penjao se pored Dnjepra do nekog brdovitog mjesta, na kome je potom ponikao grad
Kijev.
28. To se proročanstvo ispunilo: Rusi su primili krštenje od Grka, i dobili prosvijetu od
crkvenih učitelja, poslanih iz Carigrada.
29. Jedan od najstarijih gradova ruskih, na rijeci Volhovi.
30. Rim – prijestolnica starog carstva Rimskog, i sadašnja prijestolnica Italije.
31. Nekadašnja Moreja, koja se sjedinjuje sa Balkanskim Poluotokom Korintskim
Zemljouzom.
32. Inače Patras-grad na ulazu u Korintski Zaljev na Peloponezu.
33. T.j. neobučene u svete vrline i dobra djela njihova.