Mobilizacija I Razvoj Zajednica Akcijsko Istrazivanje U Hrvatskoj

Mobilizacija i razvoj zajednica akcijsko istraivanje u Hrvatskoj
aUTori/ce
Paul Stubbs, Klaudija Kregar, Marina krabalo, aida bagi, jasmina Papa, daniela bratkovi, Helga bubanovi-devi i Gordana ori
Prijevod
jasmina Papa Mica Mladineo nives Mioi-lisjak

recenzije
dr. sc. Tea koki Prof. dr. sc. draen lali
ilUSTracija na naSlovnici
likovna kolonija radost u slici ii, 2004. Udruge za osobe s mentalnom retardacijom radost, Ploe, www.radost.ploce.hr Umjetnica davorka Kitoni i Stanko Sren, darko liskavica-biba, Slobodanka barbir, Sandra Marevi, Stanislav Mauket, Katarina boras, ivan rakui i ivan utu
Neretva I
Mobilizacija i razvoj zajednica

akcijsko istraivanje u Hrvatskoj
Uredile
Marina krabalo nives Mioi-lisjak jasmina Papa
zagreb, 2006.
ova knjiga objavljena je uz novanu potporu Charles S. Mott Foundation

iSbn 953-95532-0-2
Sadraj
PREDGOVOR
o projektu Akcijsko istraivanje Mobilizacija i razvoja zajednica u Hrvatskoj (Marina krabalo, Jasmina Papa i Nives Mioi-Lisjak) 7
I.
MObIlIzacIja I RazVOj zajEDnIca u HRVatskOj

Paul Stubbs Konceptualizacija mobilizacije i razvoja zajednica u Hrvatskoj Klaudija Kregar obrazovanje za rad na mobilizaciji i razvoju zajednice Prilog relevantnost metoda neformalne edukacije za rad s marginaliziranim skupinama 15 45 59
II. IzGRaDnja MIRa I RazVOj zajEDnIcE u HRVatskOj

Marina krabalo izgradnja mira i razvoj zajednice povezanost pristupa Prilog Portreti tri mirovne aktivistkinje: ana Matijevi, danijela beretin i dragica aleksa 63 105
III. RODna DIMEnzIja VOlOntERskOG RaDa

aida bagi Kada su volonteri volonterke? Prilog ensko samoorganiziranje u poslijeratnom drniu: Portret Milene Perin i udruge ena 115 142
IV. MaRGInalIzIRanE GRuPE I RazVOj zajEDnIcE

Marina krabalo reprodukcija ili razgradnja marginalizacije: kako djelovati odozdo i s ruba? 147
SADRAJ
jasmina Papa romi, marginalizacija i razvoj zajednica Prilozi Prikaz udruge romi za rome Prikaz inicijative baranjskog civilnog centra Portret aktivistkinje: ramiza Memedi Portret aktivistkinje: Senija Seferovi danijela bratkovi Modeli skrbi u svjetlu ljudskih prava osoba s intelektualnim tekoama Prilozi Portret aktivistkinje: zdenka Petrovi i Udruga za samozastupanje nevidljivi stanovnici grada Ploe studija sluaja udruge radost Ploe Samoorganiziranje roditelja djece s intelektualnim tekoama studija sluaja udruge rajska ptica Karlovac
157 175 177 193 196 198 219 223 227
V. EkOnOMskI RazVOj, OsnaIVanjE I RazVOj zajEDnIcE u HRVatskOj

Helga bubanovi-devi i Gordana ori regionalni i lokalni razvoj i ekonomsko osnaivanje zajednica u Hrvatskoj Prilog Studija sluaja: intervencije u lokalnu zajednicu Locomotive projekt Lika 231 255
VI. VanjskE IntERVEncIjE u RazVOj zajEDnIcE

Paul Stubbs vanjske intervencije u razvoj zajednice u Hrvatskoj: ideologije i uinci meunarodne pomoi 261
DODacI
Popis suradnikih organizacija i pojedinaca Summary Community Development and Mobilization: Action Research in Croatia 283 290
Predgovor
O prOjektu akcijsko istraivanje Mobilizacija i razvoja zajednica u Hrvatskoj

Projekt Mobilizacije i razvoja zajednica u Hrvatskoj osmiljen je kao akcijsko istraivanje s dva razliita, meusobno povezana cilja. jedan je opis i analiza praksi mobilizacije i razvoja zajednica u Hrvatskoj, a drugi je promicanje dijaloga, u svrhu razmjene iskustava, ali i promiljanja vlastitog djelovanja. ovo je akcijsko istraivanje osmislio i proveo tim MaP Savjetovanja Paul Stubbs ija je uloga u konceptualizaciji istraivanja te supervizorska potpora bila dragocjena; jasmina Papa i Marina krabalo koje su uz vlastite istraivake teme koordinirale projekt te aida bagi koja je uz svoj istraivaki rad sudjelovala u osmiljavanju metodologije. Prilikom ureivanja ove publikacije projektnom timu se pridruila nives Mioi-lisjak. ovaj se projekt provodio tijekom 2003. i prve polovice 2004. godine, uz financijsku potporu zaklade charles S. Mott, te dodatnu potporu nacionalne zaklade za razvoj civilnog drutva, koja je i sufinancirala dio organizacijskih trokova nacionalne konferencije o mobilizaciji i razvoju zajednice, odrane u oujku 2004. godine. Projekt je strukturiran prema temama koje smo prepoznali kao posebno vane za prikaz mobilizacije i razvoja zajednica u Hrvatskoj: (1) izgradnja mira u poslijeratnim zajednicama; (2) rodna dimenzija volonterstva; (3) marginalizirane grupe; (4) lokalni i regionalni ekonomski razvoj; (5) uloga vanjskih intervencija i donatorskih programa u razvoju zajednica u Hrvatskoj. U ovom je istraivanju posebno vana bila komunikacija izmeu osoba koje iz razliitih, vremenski i kontekstualno promjenjivih uloga rade na mobilizaciji i razvoju zajednica u Hrvatskoj, a spremne su propitivati znaenje vlastitih praksi, te ih putem novih uvida i suradnikih odnosa postupno mijenjati. Time uspostava komunikacije temeljene na povjerenju, te poticanje vieglasja, ini osnovnu potku promiljanja postojeih i osmiljavanja buduih praksi relevantnih za ovo istraivanje. bez suradnje
PREDGOVOR
nemogue je dokumentirati one aspekte rada na razvoju zajednice koji se dogaaju na razini grupe ili organizacije, a ije je prikazivanje javnosti uvjetovano kontrolom aktera istraivanih praksi nad istraivakim procesom.
Odabir akcijskog istraivakog pristupa

akcijsko istraivanje izabrano je stoga to se ono rabi u organiziranju zajednice i pripremi lokalnih razvojnih inicijativa irom svijeta, a u odreenoj mjeri i u Hrvatskoj. Taj tip istraivanja poiva na pretpostavci da je znanje o odreenoj zajednici dostupno i prisutno unutar same zajednice, da ga mogu artikulirati akteri procesa istraivane drutvene promjene, te da njegovo stvaranje, razmjena i primjena mogu koristiti tim istim akterima. akcijskom istraivanju esto se pripisuje emancipirajua funkcija, s obzirom na namjeru rastakanja tradicionalne podjele izmeu istraivaa i predmeta istraivanja, pri emu se intersubjektivnost i interaktivnost, odnosno participativnost, namee kao temeljna metodoloka razlikovnica s obzirom na druga primijenjena drutvena istraivanja (Schafft i Greenwood, 2003). zbog svoje primjenjivosti, akcijska istraivanja su u veoj mjeri permisivna i hibridna u pogledu istraivakih metoda. Posebice valja istaknuti primjerenost etnografskih metoda koje istraivae usmjeravaju na izgradnju suradnikih odnosa sa zajednicom koju istrauju, a svim partnerima u istraivanju omoguuju veu metodoloku fleksibilnost u odnosu na promjenjive okolnosti (bernard, 1998: 725). U sklopu ovog projekta, u obradi svake teme koristilo se vie kvalitativnih i kvantitativnih metoda uobiajenih u sociologiji i etnografiji, kao i istraivanjima javnih politika. To su: analiza sadraja primarnih i sekundarnih pisanih izvora (struni lanci, organizacijski izvjetaji, vladini dokumenti, medijski napisi) statistika analiza anketa i slubenih podataka promatranje uz sudjelovanje pojedinani i grupni polustrukturirani intervjui te radionice (interaktivno prikupljanje podataka popraeno zajednikom interpretacijom) iako je primarna svrha ovog akcijskog istraivanja bila pruiti pregled i poetnu analizu aktualnih praksi mobilizacije i razvoja zajednica u Hrvatskoj, jasnim navoenjem izvora podataka i istraivakih postupaka namjerava se pospjeiti ponavljanje istraivanja u budunosti, kako bi se, u sluaju interesa, mogli prikupiti novi podaci ili nanovo interpretirati prikazane prakse. Usporedivost je suena uslijed naglaska na prikazu ilustrativnih praksi, no uporaba standardiziranih protokola za studije sluaja moe makar djelomino osigurati usporedbu.
PREDGOVOR
Participacija kao temeljni princip akcijskog istraivanja

ba kao to participacija predstavlja kljuni izazov u radu na mobilizaciji i razvoju zajednica, tako su i njezina kvaliteta, opseg i svrhovitost bremenite dilemama za provoditelje akcijskih istraivanja. naime, mnotvo praksi usmjerenih na razvoj zajednice, koje se smatraju participativnima, uvelike se razlikuju po kvaliteti i stupnju kontrole graana, odnosno onih koji bi u idealnim uvjetima trebali zamijeniti ulogu korisnika i/ili kazivaa s ulogom provoditelja i/ili tumaa drutvene promjene (Schafft i Greenwood, 2003:19). zagovarana demokratinost i uinkovitost participativnih procesa razvoja zajednice, pa tako i uz njih vezanih akcijskih istraivanja, ne iskljuuje prisutnost unutarnjih proturjeja i dilema. ameriki istraivai i provoditelji akcijskih istraivanja Schafft i Greenwood (2003) navode: legitimitet participacije moe biti doveden u pitanje ako postoje manjkavosti reprezentativnosti sudionika/ca, naroito pripadnika marginaliziranih skupina u zajednici, ili pak, kao to je esto sluaj u inicijativama izgradnje mira, u sluaju podzastupljenosti veinske etnike skupine i lokalne politike i ekonomske elite; Participacija prerasta u organizacijski izazov prilikom provedbe zajedniki isplaniranih akcija koju moe sprijeiti manjak kapaciteta za koordinaciju ili precijenjena mogunost dobrovoljnog rada; inzistiranje na konsenzusu kao preduvjetu kolektivne akcije moe omesti pravovremeno razotkrivanje i izraavanje postojeih razlika u razumijevanju i oekivanjima meu sudionicima. Potisnute razlike u shvaanju mogu dovesti do problema u provedbi preporuka ili planova; nije realno oekivati da participativni procesi istraivanja, kao i rada na drutvenoj promjeni, mogu sami po sebi izbrisati ili preoblikovati ustaljene obrasce i razlike u moi. Upravo suprotno, prilikom planiranja participativnih procesa istraivanja i razvoja zajednice, vano je pravovremeno prepoznati postojee obrasce moi, te tako biti u stanju predvidjeti njihov potencijalni utjecaj na dinamiku i ishode participacije (Schafft i Greenwood, 2003:19, prema Flora, 1992). U kontekstu ovog projekta, participacija je shvaena kao kontinuum koji ovisi o mnogim imbenicima, pri emu se uz ogranienje vremena i financija, heterogenost aktera istraivanih praksi i nezaobilazne odnose moi unutar istraivanih praksi posebice po vanosti istiu prethodna iskustva istraivaa, te kvaliteta odnosa izmeu istraivaa i aktera istraivanih praksi. Svi istraivai/ce na ovom projektu imali su izravno iskustvo rada na mobilizaciji i razvoju zajednica u Hrvatskoj tijekom posljednjeg desetljea, i to u razliitim, promjenjivim ulogama. Tako se meu njima nalaze osobe koje su radile kao konzultanti
PREDGOVOR
za lokalni ekonomski razvoj, pruale direktnu podrku enama rtvama nasilja, vodile neformalne edukacije za mirovne aktiviste, organizirale projekte za osnaivanje mladih u marginaliziranim naseljima, volontirale u radu s izbjeglicama, vodile meunarodne razvojne programe na poslijeratnim podrujima itd. Time njihova prola iskustva, pretpostavke i drutveni kontakti oblikuju referentni okvir ovog istraivanja, a iskorak u ulogu istraivaa omoguuje refleksiju i komunikaciju sa irim krugom razliito pozicioniranih aktera. dok im je raniji zadatak bila potraga za odgovorima na pitanje kako provesti eljenu drutvenu promjenu u odreenoj zajednici, u ovom istraivanju iste osobe imaju zadatak potraiti relevantna potpitanja i odgovore o tome kako se dogaa drutvena promjena u nizu teritorijalnih, funkcionalnih i kategorijalnih zajednica u Hrvatskoj. budui da akcijska usmjerenost zahtijeva prilagodljivost istraivaa i mogunost ukljuivanja u aktivnosti koje se dogaaju istodobno s istraivanjem, promatranje uz sudjelovanje postalo je nezaobilazna metoda ovog projekta. dvosmjernost razmjene izmeu istraivaa i aktera znaila je i izravni doprinos istraivaa aktivnostima razvoja zajednice, kao to su edukacije, planiranja, prikupljanje sredstava i direktne akcije, to je smanjilo predvidivost istraivakih aktivnosti. U ovom se akcijskom istraivanju stvaranje teksta shvaa kao prilika za izraavanje vieglasja i razliitosti shvaanja istraivanih praksi. akteri istraivanih praksi na razliite su naine sudjelovali u cjelokupnom istraivakom procesu, od oblikovanja pitanja do konane interpretacije nalaza. istraivaki se tim periodino konzultirao sa Savjetodavnim odborom projekta kojeg su inili provoditelji, podravatelji i istraivai mobilizacije i razvoja zajednice u Hrvatskoj. akteri su sudjelovali u pripremi studija sluaja kao istraivai ili pak kao kazivai koji pridonose konanoj analizi. Prilikom tematskih radionica poetne su se analize provjeravale i dopunjavale dodatnim pitanjima i postavkama sa irom skupinom praktiara. Konferencija koja je odrana u oujku 2005. godine posluila je za provjeru relevantnosti nalaza i preliminarnih zakljuaka svake istraivake teme, za prikupljanje dodatnih podataka te za stvaranje novih drutvenih kontakata. na konferenciji je sudjelovalo vie od 100 zainteresiranih aktera iz vie od 30 naselja u Hrvatskoj koji se identificiraju s radom na mobilizaciji i razvoju zajednice volontera, aktivista, profesionalnih organizatora zajednica, konzultanata, edukatora, javnih slubenika, istraivaa i donatora. dok je participativnost temeljena na povjerenju izmeu aktera i istraivaa neophodna za upoznavanje unutarnje dinamike neke prakse mobilizacije i razvoja zajednice, ona moe ograniiti istraivaa u stvaranju vlastite interpretacije. naime, potreba za razumijevanjem odreene prakse moe biti u suprotnosti s interesom aktera da akcijsko istraivanje poslui i za promociju njihovog rada. Pritom se kao kljuni izazov javlja predstavljanje odreene prakse raznorodnim publikama spram kojih akteri imaju specifina oekivanja, esto od vitalne vanosti, kao to su donatori i institucije vlasti. 10
PREDGOVOR
bez obzira na svoju prihvaenost unutar zajednice koju istrauju i potovanje etinosti i postupka validacije participativnih istraivanja koji ih obvezuju na provjeru nalaza s akterima, istraivai se mogu dovesti u dilemu koju je mogue razrijeiti jedino kompromisom. S jedne strane, ako se suprotstave oekivanjima aktera za preuivanjem ili uljepavanjem nekih aspekata istraivanih praksi, istraivai mogu potencijalno ugroziti odnose koje su tijekom istraivanja izgradili sa zajednicom i bez kojih ne bi doli do podataka. S druge strane, ako pristanu na odstupanja u opsegu interpretacije, mogu ugroziti primarni cilj istraivanja, a to je razumijevanje drutvene zbilje. U ovom nam se istraivanju kontinuirano promicanje vieglasja u interpretaciji inilo kao najbolji zalog za sprjeavanje takvih kompromisnih situacija. Tijekom provedbe projekta ostvaren je niz suradnikih odnosa s aktivistima/cama, istraivaima/cama i udrugama, s namjerom povezivanja istraivakih i praktinih potreba, u okviru edukativnih i istraivakih radionica, projektnih i organizacijskih evaluacija, savjetovanja i priprema studija sluaja.1 Posebno je bila dragocjena pojedinana i grupna potpora lanica i lanova Savjetodavnog odbora, koji su velikoduno davali komentare i sugestije na sadraj istraivanja, te sudjelovali u projektnim aktivnostima. Mnogo su nam pomogli Marina ajdukovi i Klaudija Kregar orekovi, Studijski centar za socijalni rad Pravnog fakulteta Sveuilita u zagrebu, vesna bonjak, savjetnica za drutveni razvoj, Mirela despotovi, centar za civilne inicijative, Kruno Kardov, odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u zagrebu, Katarina Kruhonja, centar za mir, nenasilje i ljudska prava osijek, ivana laginja, zoe, ramiza Memedi, Bolja budunost, jadranka Mimica, Un aidS Sub-regional Focal Point, lidija Pavi, odraz, cvjetana Plava-Mati, nacionalna zaklada za razvoj civilnog drutva, nenad Starc, ekonomski institut zagreb, borka Teodorovi i daniela bratkovi, edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u zagrebu te Udruga za promicanje inkluzije. Svim suradnicama i suradnicima toplo se zahvaljujemo. Takoer, koristimo priliku da zahvalimo Programu Ujedinjenih naroda za razvoj (UndP), koji je dijelove nalaza ovog akcijskog istraivanja smatrao dovoljno relevantnima kako bi ih ukljuio u svoj izvjetaj Siromatvo, nezaposlenost i socijalna iskljuenost, ak i prije objavljivanja ovog zbornika.2 itateljstvu koje nije bilo izravno ukljueno u istraivanje akcijska e priroda istraivanja vjerojatno biti najoitija iz strukture samih tekstova. Uz pregled i analizu postojeih praksi, svaki tekst ukljuuje participativno oblikovane preporuke, ime se namjerava posredno pridonijeti buduem radu na razvoju i mobilizaciji zajednica u Hrvatskoj.
Popis suradnikih organizacija i pojedinaca/ki nalazi se u Prilogu 1. Starc, n. (2006) (ur.). Siromatvo, nezaposlenost i socijalna iskljuenost. zagreb: Program Ujedinjenih naroda za razvoj, str. 4857.
2
11
PREDGOVOR
O sadraju zbornika
ovaj zbornik sadri niz tekstova nastalih tijekom i na temelju akcijskog istraivanja, organiziranih prema pet glavnih tema. zajedniki konceptualni okvir predstavljen je u uvodnom tekstu Paula Stubbsa, koji donosi radnu definiciju mobilizacije i razvoja zajednica, skicira kljune znaajke razvoja zajednica u Hrvatskoj i daje pregled strukturalnog i institucionalnog konteksta unutar kojega se mogu smjestiti mobilizacija i razvoj zajednica. osim toga, taj tekst donosi i kratki uvod u metodoloke postavke istraivakoga projekta, ocrtava teme projekta te skicira radni model tipologija intervencija usmjerenih na razvoj zajednica u Hrvatskoj. U zakljunom dijelu teksta Stubbs daje pregled kljunih pitanja kojima se istraivanje bavilo. edukativna dimenzija rada na razvoju zajednice prepoznata je kao zajednika raznolikim praksama, te je stoga prikazana u prvom dijelu zbornika, u zasebnom tekstu Klaudije Kregar orekovi. Kregar orekovi propituje pitanja obrazovanja za rad na mobilizaciji i razvoju zajednice u Hrvatskoj u odnosu na tri osnovna svjetska modela obrazovanja za rad u zajednicama, koristei se primjerima formalnog obrazovanja socijalnih radnika u Hrvatskoj za rad u lokalnim zajednicama, kao i nekim edukacijama ili treninzima koje provode neprofitne organizacije u Hrvatskoj. U tekstu o povezanosti izgradnje mira i razvoja zajednice, Marina krabalo prikazuje njihov meuodnos s obzirom na slinu interpretaciju drutvene zbilje, kao i usmjerenost na drutvenu promjenu zasnovanu na slinim vrijednostima i aspiracijama. analizom praksi izgradnje mira u zajednici krabalo mapira tipove intervencija u zajednici i njihov doprinos transformaciji sukoba, uoavajui etiri dominantne perspektive mirovnih aktivista, odnosno mobilizatora zajednice u raspravama o meuodnosu izgradnje mira i razvoja zajednice. U zakljunom dijelu teksta krabalo donosi glavna obiljeja izvaninstitucionalnih praksi rada na razvoju poslijeratnih zajednica, odnosno izgradnji mira u Hrvatskoj te preporuke za njihovo poboljanje i refokusiranje na kljune donositelje odluka u zajednici, kako bi njihov uinak bio to obuhvatniji. volonterstvom, kao jednim od naina izravnog ukljuivanja graanki i graana u razvoj zajednice, bavi se aida bagi, propitujui uinke promocije volonterstva kao posebnog oblika intervencije u zajednici na ene i mukarce. bagi ukazuje na to kako je politika promicanja volonterstva u Hrvatskoj rodno neosjetljiva, s obzirom na kontradiktorne uinke na ostvarivanje rodne ravnopravnosti, i to s aspekta poloaja ena na tritu rada, odnosno njihove ekonomske neovisnosti kao preduvjeta bilo kakve volonterske aktivnosti, zatim usmjerenosti na poticanje volonterstva upravo u onim djelatnostima u kojima su ene nadzastupljene, a koje se mogu svesti pod zajedniki nazivnik socijalne usluge i, konano, s obzirom na razumijevanje volonterstva koje zanemaruje mnogobrojne vidove neplaenog enskog rada, ali i pozitivnog utjecaja ena na stvaranje i odravanje drutvenih mrea solidarnosti. 12
PREDGOVOR
Marginalizirane drutvene skupine i njihova uloga u razvoju zajednice tema je kojom se bave jasmina Papa, u analizi poloaja romske zajednice u Hrvatskoj, te danijela bratkovi u analizi modela skrbi za osobe s intelektualnim tekoama. oba teksta zagovaraju aktivno ukljuivanje same marginalizirane skupine u programe i projekte razvoja njihovih zajednica, temeljei se na, u svijetu prihvaenom, pristupu marginaliziranim skupinama koji proizlazi iz paradigme univerzalnih ljudskih prava. U kraem, uvodnom tekstu ove tematske cjeline Marina krabalo prenosi neka naelna pitanja i sugestije vezane uz smanjenje marginalizacije u kontekstu razvoja zajednica, proizale iz spleta rasprava tijekom akcijskog istraivanja. U studiji o romima jasmina Papa bavi se pitanjima romskih identiteta, aspektima marginalizacije i njenog utjecaja na razvoj romskih zajednica, ali donosi i pregled uspjenih romskih inicijativa za razvoj zajednice, koje zapravo predstavljaju argument za promjenu paradigme unutar koje bi romi iz uloge objekta preli u ulogu subjekta razvoja zajednica, sposobnog definirati vlastite potrebe i ciljeve te stvarati nove politike prilike i prostore. na slian nain danijela bratkovi ukazuje kako dominantni modeli skrbi nad osobama s intelektualnim tekoama rezultiraju njihovom marginalizacijom. bratkovi zagovara promjenu odnosa prema osobama s intelektualnim tekoama, temeljen na potovanju integriteta, ljudskih prava i potreba, to je pretpostavka ostvarenja ciljeva rehabilitacije tih osoba, odnosno ostvarenja principa normalizacije, socijalne integracije, individualizacije, orijentacije na zadovoljavanje potreba i poticanje samostalnosti i autonomije, u emu veliku ulogu igra pokret za samozastupanje. Tekst Helge bubanovi i Gordane ori propituje nain na koji se koncept lokalnog i regionalnog ekonomskog razvoja uklapa u hrvatsko poratno drutvo s jakim regionalnim razlikama i u kontekstu hrvatskog pridruivanja europskoj uniji. bubanovi i ori analiziraju prole i aktualne programe lokalnog ekonomskog razvoja u Hrvatskoj, mapirajui inicijatore, nositelje i provoditelje razliitih programa lokalnog ekonomskog razvoja. Pregled pojedinih praksi prua temelj za ocjenu koji i kakvi programi ostvaruju pozitivne pomake, a koji ne daju rezultate, bavei se pritom, kako samim procesom, tako i ulogom razliitih agenata promjene u lokalnim zajednicama od nacionalne i lokalnih vlasti, preko meunarodnih konzultanata do domaih nvo-a i samih itelja zajednice. Konano, s obzirom na Hrvatsku, kao poratno drutvo u tranziciji, Paul Stubbs analizira uinke meunarodne pomoi na mobilizaciju i razvoj zajednica u Hrvatskoj, koristei koncept proirenog kombiniranog modela socijalne politike koji se dotie meuodnosa drave, trita, zajednice/civilnog drutva i strukture domainstva na nacionalnim i nadnacionalnim razinama. Stubbs donosi periodizaciju donatorskih intervencija u Hrvatskoj, ukljuujui i prevlast razliitih agencija za njihovu provedbu u razliitim periodima, kao i kljuna obiljeja intervencija etiriju kljunih donatora u Hrvatskoj. 13
PREDGOVOR
Pritom, ideologije kojima se vode meunarodne intervencije u razvoj zajednice Stubbs propituje kroz pojam neokolonijalizma, odnosno stupnja do kojeg se lokalne i nacionalne snage i uvjeti prilagoavaju i odupiru procesu neokolonijalizma i na taj nain zapravo odreuju uinak ideologije na razvoj i mobilizaciju zajednice. U okviru svake teme ovdje predstavljeni glavni tekstovi popraeni su studijama sluaja, portretima aktivista i aktivistkinja, te drugim prikazima aktivnosti i rasprava dokumentiranih tijekom ovog akcijskog istraivanja, pri emu je svakom istraivau/ci zaduenom/oj za pojedinu temu dana mogunost organiziranja nalaza i njihove interpretacije na vlastiti nain. Preporuke koje se odnose na izazove tematski odreenih praksi mobilizacije i razvoja zajednice predstavljene su u sklopu svakog tematskog izvjetaja. iz tog razloga smatrale smo kako nema potrebe za davanjem openitog zakljuka. nismo htjele upasti u klopku (re)interpretiranja zakljuaka i preporuka svakog pojedinog/e autora/ice, ve smo itateljima, i posebice praktiarima i praktiarkama, ostavile mogunost donoenja vlastitog zakljuka i propitivanje i primjenu onih preporuka koje smatraju najprimjerenijima za razvoj svojih zajednica. na kraju elimo se zahvaliti svim autorima i autoricama, svim suradnicima i suradnicama na povjerenju, idejama, maru i strpljenju. Posebne zahvale upuujemo Franji Kiu i artresor nakladi na susretljivosti i kreativnosti u grafikoj pripremi te naim recenzentima Tei koki i draenu laliu na prilagodljivosti ljetnim rokovima i korisnim, zavrnim savjetima vezanima uz strukturu i sadraj ove publikacije.
Marina krabalo, jasmina papa, Nives Mioi-Lisjak
Literatura
bernard, H. russel, (ur), (1998). Handbook of Methods in Cultural Anthropology. altaMira Press/ Sage Publications inc. Walnut creek, london, new delhi. craig, Gary (2002). Towards the Measurement of empowerment: The evaluation of community development. Journal of the Community Development Society, volume 33. issue. 1. community development Society. Schafft, Kai a. i davydd j. Greenwood. Promises and dilemmas of Participation: action research, Search conference Methodology, and community development. Journal of the Community Development Society. volume: 34. issue: 1. community development Society.
14
Mobilizacija i razvoj zajednica u Hrvatskoj
paul Stubbs
kONCeptuALIZACIjA MOBILIZACIje I rAZVOjA ZAjeDNICA u HrVAtSkOj

projekt akcijskog istraivanja MirZa Hr, MAp Savjetovanja UVOD
Martin Luther King je rekao: Imam san, a ne: Imam operativni plan. (Sane, prema ife, 2002:ii) naelo aktivista za zatitu okolia Misli globalno, djeluj lokalno postaje sve vanije u doba globalizacije. ideja o razvoju i mobilizaciji na lokalnoj razini, odnosno na razini zajednica ponovno je oivjela nakon razdoblja previranja, pa tako i u tranzicijskim zemljama Srednje i istone europe, gdje je postalo jasno da Paul StubbS je sociolog i znanstve
ni savjetnik u Ekonomskom institutu Zagreb. U 12 godina aktivistikog angamana, istraivanja i pruanja konzultantskih usluga u Hrvatskoj i drugim dijelovima jugoistone Euro pe nastoji razumjeti, dati kritiki os vrt i preporuiti poboljanja, kako bi se u vei obzir uzeli lokalni konteksti u osmiljavanju, modalitetima i procesima pruanja meunarodne pomoi. U zadnje se vrijeme inten zivnije bavi politikama socijalne zatite te regionalnim i lokalnim ra zvojem s posebnim naglaskom na transnacionalnim modelima vlada vine i upravljanja te procesima nji hova prevoenja kao i pitanjima fleksibilne agencifikacije. Email: pstubbs@eizg.hr
1
I. MObIlIzacIja I RazVOj zajEDnIca u HRVatskOj
pomaci prema ekonomiji slobodnog trita i demokratskom pluralizmu nisu dovoljna garancija za potpuno, aktivno uivanje graanskih prava za sve. U uvodnome dijelu istrait emo dio razliitih shvaanja znaenja mobilizacije i razvoja zajednica iz literature kako bismo konceptualizirali neke kljune teme projekta akcijskog istraivanja Mobilizacija i razvoj zajednica u Hrvatskoj. odnos izmeu teorije i prakse kljuan je za razvoj bilo kojeg projekta akcijskog istraivanja, pa tako i za ovo. odluili smo zapoeti s konceptualnim pregledom koji se djelomino oslanja na teorijske uvide donesena je kako bi se projekt pozicionirao u odnosu na ire rasprave i gledita. Projektni tim uao je u istraivaki proces otvorenog, ali ne i praznog uma budui da smo u nj unijeli svoja praktina i intelektualna iskustva i posveenost temi mobilizacije i razvoja zajednica. ovaj rad nastoji, to je mogue objektivnije, ocrtati razliite pristupe i tradicije u razvoju zajednica, pritom ne hinei neutralnost ili objektivnost kada je rije o pretpostavljanju jednih pristupa drugima. nacrt ovog rada kritiki se procjenjivao i preraivao, ovisno o primljenim komentarima te u svjetlu praktinih iskustava i uvida dobivenih tijekom istraivakoga procesa. Treba jasno naglasiti da je proces ponovnog pisanja, zasnovan na dijalogu i raspravama, ugraen u projektnu metodologiju. rad je napisan da bude dostupan to je mogue brojnijoj publici, a prua i dodatni popis tekstova namijenjen onima koji o tim temama ele saznati vie.
1. PREMA RADNOJ DEFINICIJI:
Mobilizacija i razvoj zajednica u perspektivi
Pojam mobilizacija i razvoj zajednica rabi se razliito, u razliita vremena i na razliitim mjestima, kako bi se njime prenijele tri kljune, meusobno povezane ideje: 1. da je drutvena promjena ili transformacija istodobno neizbjena i poeljna; 2. da takva promjena ukljuuje lokalne grassroots akcije i strategije odnosno djelovanje odozdo prema gore, na koje mogu utjecati i utjeu vanjski agensi; 3. da su ljudska bia, koja djeluju zajedno, u javnim sferama, agensi promjene. osim navedenoga, iznimno je teko otkriti druge zajednike znaajke definicija mobilizacije i razvoja zajednice. tovie, neslaganja oko znaenja svake pojedine rijei bitno se razlikuju. Kao uvod u temu, ukratko emo razmotriti svaki pojam te emo predloiti kako bi se prema njima trebalo odnositi u ovom projektu akcijskog istraivanja.
Zajednica
nino ganec (2003) prua koristan pregled na hrvatskom jeziku, o tome to je klasina sociologija podrazumijevala pod terminom zajednica. Tako brint (2001) biljei da 1
Paul StubbS KONCEPTUALIZACIJA MOBILIZACIJE I RAZVOJA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ
su do sredine 50-ih godina prologa stoljea sociolozi predloili 94 razliite definicije zajednice. brint zajednice definira generiki, kao agregate ljudi koji poduzimaju zajednike aktivnosti i/ili dijele zajednika uvjerenja i koji su uglavnom povezani odnosima koje obiljeavaju osjeaji, lojalnost, zajednike vrijednosti i/ili briga jednih za druge (2001:8). Stoga brint predlae da se zajednice moe shvaati u smislu njihove teritorijalnosti i/ili na osnovi njihovih zajednikih uvjerenja (katkad ih se naziva i funkcionalne zajednice). ganec dodaje i treu kategoriju koja se odnosi na ono to se osjea zajednicom, gdje je najvanija samoidentifikacija (2003:50-51). dio literature nastoji pojmove zajednice povezati s konceptima odnosa moi pri emu se, poneto konzervativno, dogovorno shvaanje zajednica zamjenjuje shvaanjem koje je osjetljivije na nejednakosti, sukobe i razliite vrednote (castells, 1983; Melucci, 1999). odnosi moi unutar i izmeu zajednica vani su za ovo akcijsko istraivanje, kao to je i nastojanje da se deprivirane ili potlaene drutvene skupine shvaaju kao funkcionalne zajednice u odnosu spram teritorijalnih zajednica i premonih skupina i interesa. na taj nain istraivanje povezuje pojam zajednice s procesima ukljuivanja i iskljuivanja, bilo da je rije o dobi (djeca, mladi i stariji), seksualnoj orijentaciji (seksualne manjine), spolu/rodu (ene), etnikoj pripadnosti (etnike manjine), jeziku (jezine manjine), tjelesnoj sposobnosti (osobe s tjelesnim oteenjima), mjestu boravita (osobe koje ive u institucijama), mentalnom zdravlju (osobe koje ive s mentalnom boleu ili se od nje oporavljaju), zdravstvenom stanju (osobe koje ive s kroninim bolestima ili imaju stalne zdravstvene probleme), poloaju i bogatstvu (osobe koje ive u siromatvu), te drugim, esto povezanim drutvenim procesima koji rezultiraju potlaenou.
Razvoj
Poimanja razvoja koja impliciraju ljudski napredak takoer se estoko dovode u pitanje, a neodvojivo su povezana s duboko ukorijenjenim neslaganjima o globalnim, regionalnim, nacionalnim i lokalnim procesima ekonomskog i drutvenog blagostanja i zdravoga okolia. Unato tomu to se parametri i prirode vizija alternativnog razvoja meusobno uvelike razlikuju, pojam odrivog razvoja uspijeva dovesti u pitanje modele razvoja prema kojima su neobuzdan ekonomski rast i poveana potronja stupovi odrive budunosti. U neku se ruku pojmovi zajednica i razvoj spajaju kako bi se sugerirala ljudska dimenzija, te propitao bilo koji i svaki makrorazvojni projekt i program. Koncepti razvoja doivljavaju se kao nametanje zapadnjakog pogleda na jug (i, naravno, na tranzicijske zemlje istoka) gdje razvojna industrija ili stroj za razvoj (Ferguson, 1990) predstavlja sve sloeniji mozaik vanjskih meunarodnih agencija, programa, projekata i inicijativa, i igra sve vaniju ulogu u definiranju znaenja razvoja u lokalnim kontekstima. U naem pristupu namjera nam je razumjeti te intervencije kao 1
sloene, prijeporne i redovito zasnovane na specifinim odnosima domaih i vanjskih aktera i koncepata, bez da ih prosuujemo kao inherentno pozitivne ili negativne.
Mobilizacija
Uzme li se u obzir povezanost koncepta mobilizacija s vojnim argonom, onda se radi o najproblematinijem konceptu kojeg rabimo u ovom istraivakom projektu. antropolog globalne kulture arjun appadurai nedavno je definirao mobilizaciju kao proirivanje i obogaivanje sposobnosti aspiracije u specifinim drutvenim i kulturnim kontekstima (appadurai, 2001), posebno u smislu promocije glasa depriviranih i potlaenih grupa, bilo kroz organizirane drutvene pokrete ili svakodnevne procese koji se odnose na politiku priznavanja koje appadurai smatra osnovom dubinske demokracije. Tako shvaen pojam mobilizacije nadilazi ortodoksiju prisutnu u literaturi na temu razvoja u kojoj se naivno ili ak ee tehnicistiki pristupa odnosima moi u kontekstu participacije i osnaivanja i to do te mjere da jedno nedavno izdanje opisuje pojam sudjelovanja/participacije kao praksu i diskurs koji utjelovljuje potencijal za neopravdano koritenje moi te ga se stoga definira kao novu tiraniju (cook i Kothar, ur., 2001). Pojam mobilizacije koji rabimo u ovom istraivanju blizak je onome koji opisuje Marina ajdukovi (ajdukovi, 2003: 273), citirajui baraka i Sadana (2002), gdje se mobilizacija shvaa kao drutvena akcija.
Neki povijesni konteksti

Koncept razvoj zajednice rabili su britanski upravitelji kolonija 40-ih godina 20. stoljea za opis jedne od mjera vezanih uz masovno obrazovanje i osnovnu socijalnu zatitu stanovnitva u kolonijama. razvoj zajednice bio je definiran kao pokret za promociju boljih uvjeta ivota za cijelu zajednicu, u kojem stanovnitvo aktivno sudjeluje, a koji se javlja, ako je mogue na inicijativu zajednice, ali ako ta inicijativa ne dolazi spontano, onda treba upotrijebiti tehnike stimulacije kako bi se dobio aktivan i entuzijastian odgovor (Ured za kolonije, 1958, 2; citirano u oGorman, 1995: 206-7 i Smith, 2002; na naglasak). Prema tome, izvorite termina je kolonijalni diskurs u kojem se sudjelovanje naroda treba proizvesti kako bi se mogao odravati red. U tom smislu zajednica postaje vie objekt negoli samodefinirajui subjekt. Tijekom 1960-ih i 1970-ih poeli su se iriti radikalni ili alternativni pristupi razvoju kako na jugu (u tzv. zemljama u razvoju), tako i na Sjeveru (u tzv. razvijenim zemljama). Slijedom toga radikalni su se pristupi razvoju zajednice nastojali baviti sloenou opresivnih drutvenih odnosa i vanou izgradnje koalicija za drutvene promjene zasnovanih na prepoznavanju (priznavanju) razlika (laclau i Mouffe, 1985). 1
od 1960-ih nadalje i u Sjedinjenim amerikim dravama i u velikoj britaniji javljaju se razliiti pokuaji promoviranja razvoja zajednica u sklopu irih pristupa obnove i oivljavanja gradova. Uspostavljanje razvoja zajednica kao discipline, podruja ili okvira osciliralo je tijekom vremena izmeu konzervativne i radikalne struje, sa sve veim naglaskom na upravljanju zajednicom i sigurnosti u zajednici u nekim zemljama zapada.
Dva radikalna mislioca

Paulo Freire (1921. 1997.) svojim je radom dokazao je uvjerenje u sposobnost ljudskih bia da nadiu kulturu utnje, zapoevi s kampanjama opismenjivanja na sjeveroistoku brazila. njegov je pristup naglaavao interakcije, dijalog i osvjeivanje procesa uenja o tome kako uoavati socijalne, politike i ekonomske kontradikcije i kako poduzimati akcije protiv onih elemenata stvarnosti koji rezultiraju potlaenou (Freire, 1993: 17). bio je zatvoren, a nakon desniarskog dravnog udara i protjeran iz brazila 1964. nastavio je raditi za unEscO, a tijekom 1970-ih za World Council of Churches gdje je produbio svoj pristup kroz niz inicijativa u zemljama u razvoju. njegovi su radovi, naroito Pedagogija potlaenih koja je prvi put objavljena na portuglaskom 1969., a nedavno je prevedena i na hrvatski jezik (Freire, 2003), temeljito utjecali na poimanje obrazovanja za odrasle i razvoj zajednica u razvijenom svijetu (Heaney, 1995). taj se utjecaj nastavio nakon to se Freire 1980. vratio u brazil te je u suradnji sa znanstvenicima usavrio svoj rad usredotoivi se na razumijevanje potlaenosti u postmodernim drutvenim kontekstima (Mclaren i lanksheer, ur., 1994), ukljuujui sloene, kulturne i politike subjekte (Puiggros, 1994: 167). bez obzira na ove uvide, rad Freirea ipak privilegira ideoloke aspekte razvoja zajednice, pri emu umanjuje vanost kvaliteta koje su potrebne organizatorima da bi mogli promovirati interaktivne i inovativne naine uenja. Saul Alinsky (1909.1972.) je vei dio svog ivota proveo u rodnom chicagu gdje je 30-ih godina prolog stoljea osmislio, za praksu relevantnu, struju organiziranja u zajednici u Back of the Yards Councils, i kasnije u tada jo aktivnoj Industrial Areas Foun dation. u dvije najvanije knjige Reveille for Radicals (alinsky, 1969, prvi put objavljena 1946.) i Rules for Radicals (alinsky, 1972) odbacuje retoriki radikalizam na raun realistikog radikalizma. sredinje mjesto u njegovoj teoriji i praksi zauzima misao da su ideoloke fraze beskorisne te da je drutvena promjena mogua jedino kroz organiziranje zajednica i mobilizaciju ljudi za akcije zasnovane na njihovim interesima. kombinirajui politiki aktivizam i pragmatizam, alinsky, njegovi uenici i sljedbenici nastojali su raditi s postojeim organizacijama, dajui povjerenje lokalnim voama i temeljei svoj pristup na modelu sukoba gdje izvedive pobjede mogu stvoriti kritini trenutak za temeljitu drutvenu promjenu. njegov je rad nedavno iziao iz mode, djelomino i zbog tvrdog poimanja moi, iako jo uvijek ima odjeka u suvremenim dogaanjima primjerice, primijenjen je na organiziranje virtualnih zajednica (Holmes, 2001), kao dio ire perspektive koja nastoji povezati pravi i online aktivizam usmjeren na drutvenu promjenu (Mccaughey i ayers, ur., 2003).
1
neka od pravila za radikale koje nudi alinsky (1972): Mo nije samo ono to ima, nego i ono to neprijatelj misli da ima. nikad ne izlazi izvan iskustva vlastite grupe/naroda. Idi izvan iskustva koje ima neprijatelj. Dobra je ona taktika u kojoj ljudi uivaju. taktika oduglovaenja postaje oduglovlaenje samo po sebi. Odravaj pritisak/korist kroz razliite taktike. Izaberi metu, zaledi je, personaliziraj i polariziraj.
Mobilizacija i razvoj zajednice

Marjorie Mayo i Gary craig u uvodnom dijelu knjige Community Empowerment govore o strategijama koje promoviraju odriv razvoj usmjeren na ljude te jednake mogunosti i socijalnu pravdu (Mayo i craig, 1995: 1). australski je znanstvenik jim ife razvoj zajednica definirao kao proces uspostavljanja ili ponovnog uspostavljanja struktura ljudske zajednice unutar kojih postaju mogui novi naini organiziranja drutvenog ivota i zadovoljavanja ljudskih potreba (ife, 2002: 2). ova dva citata oslikavaju jednu od najznaajnijih tenzija koja se javlja u literaturi, izmeu shvaanja razvoja zajednice kao ishoda odnosno cilja (kao to sugerira prvi citat) ili pak kao procesa odnosno sredstva (kao u drugom citatu). ova dva pristupa zapravo nisu uzajamno iskljuiva jer su i proces i sadraj vani. Spajanjem i prilagodbom tih dviju definicija dolazimo do sljedee radne definicije mobilizacije i razvoja zajednice koju rabimo u ovom akcijskom istraivanju: Mobilizacija i razvoj zajednica sastoji se od procesa, strategija i praksi koje promoviraju odriv razvoj usmjeren na ljude, te jednake mogunosti i drutvenu pravdu koje uspostavljaju ili obnavljaju strukture ljudske zajednice unutar kojih su mogui novi naini organiziranja drutvenog ivota. ifeovo razumijevanje razvoja zajednice utkano je u vei dio ovoga teksta. on nastoji kombinirati ekoloko poimanje odrivosti s konceptom socijalne pravde kao kljunim aspektima razvoja zajednice, pri emu povezuje vizije o onome to je ostvarivo i onome to je poeljno (ife, 2002: 79). Prema tome, integrirani razvoj zajednice temelji se na interakcijama izmeu est kljunih dimenzija: socijalne, ekonomske, politike, kulturne, zatite okolia i osobne/duhovne (ife, 2002, poglavlja 8 i 9). na drugim mjestima ife kritizira razliite vrste fundamentalizma u razvoju zajednice koje naglaavaju jednu dimenziju, obino ekonomsku, nautrb drugih (ife, 2003). U naem akcijskom istraivanju vie je panje posveeno mjeavini socijalnih, politikih i ekonomskih elemenata, nego kulturnoj, osobnoj i dimenziji zatite okolia. bez obzira na to, kljuno polazite 20
naega rada izvorni je integrativni pristup u kojem granice teorije i prakse izmeu razliitih dimenzija postaju zamagljene. druga vana struja u literaturi odnosi se na razvoj zajednica temeljen na prednostima koja naglasak stavlja na jake strane, prednosti ili sposobnosti zajednica, nasuprot deficitarnom modelu zajednica koji se usredotouje na probleme, a prevladava u nekim od dominantnih koncepcija socijalnoga rada (Mathie i cunningham, 2002). naglaskom na mobilizaciji prikrivenih jakih strana i neformalnih mrea taj je pristup u uskoj vezi s promiljanjima drutvenog kapitala ili oblicima povjerenja i udruivanja (Putnam et al., 1993). iako je termin drutveni kapital estoko osporavan, i u opasnosti da i sam postane dio nove ortodoksije u literaturi o razvoju (Harris, 2002), vaan je jer se odnosi na prednosti zasnovane na relacijskim (a ne na individualnim) znaajkama, koje se poveavaju kroz upotrebu. Kao takvog, mogue ga je povezati s Hirschmanovim pojmom drutvene energije koja se sastoji od prijateljstava, ideala odnosno zajednikih vizija zasnovanih na vrijednostima, te ideja i rjeenja za znaajne probleme do kojih se dolazi u grupi (Hirschman, 1984; Uphoff, 1992; Muabet, n. d.). veza izmeu mobilizacije i razvoja zajednice s jedne strane, te socijalnih reformi i socijalnog planiranja s druge, javlja se, barem metaforiki, kao kanaliziranje socijalne energije u smjeru dogovorenih ciljeva. tovie, mobilizaciju i razvoj zajednice mogue je promatrati kao podruje koje se bavi stvaranjem i raspodjelom razliitih resursa ili vrsta kapitala, meu kojima se svakako istiu drutveni kapital, ekonomski kapital, politiki kapital i kulturalni kapital. Mogue je govoriti i o kapitalu vezanom uz okoli, resurse i zatitu okolia te o psiholokom kapitalu kao sredstvima za samoosvjeivanje. Takoer je mogue dodati intelektualni kapital, odnosno vjetine i sposobnosti koje se stjeu putem formalnih i neformalnih obrazovnih intervencija. ovoj podjeli na sedam dimenzija vratit emo se u treem poglavlju, gdje emo ocrtati radnu tipologiju za mobilizaciju i razvoj zajednice.
Organizacijski okviri i dileme

Mnotvo literature govori o nizu uloga, zadataka i vjetina koje trebaju imati radnici koji se bave razvojem zajednica (zove ih se jo i radnicima u zajednici, organizatorima zajednice itd). ife razlikuje zaposlene radnike u zajednici, zaposlene sektorske radnike, strunjake kojima je u aritu zajednica, zaposlene aktiviste i dobrovoljce, aktiviste u zajednici, sugerirajui da se za svakog javljaju konkretni izazovi i mogunosti (ife, 2002: 266269). njegova razrada facilitatorskih, edukativnih, reprezentativnih i tehnikih uloga i vjetina koje ima radnik na razvoju zajednice vrijedno je uporite ovoga akcijskog istraivanja (ife, 2002; poglavlje 11), ba kao i njegovih 26 naela razvoja zajednice). 21
26 naela razvoja zajednice (Ife, 2002; poglavlje 10)

1. cjelovitost 2. Odrivost 3. Raznolikost 4. Organski razvoj 5. uravnoteeni razvoj 6. bavljenje pitanjima strukturalno nepovoljnog poloaja 7. bavljenje diskursima o nepovoljnom poloaju 8. Osnaivanje 9. Definiranje potreba 10. ljudska prava 11. uvaavanje lokalnog znanja 12. uvaavanje lokalne kulture 13. uvaavanje lokalnih resursa/izvora 14. uvaavanje lokalnih vjetina 15. uvaavanje lokalnih procesa 16. Proces, ishod i vizija 17. Integritet procesa 18. Podizanje svijesti 19. sudjelovanje 20. suradnja i konsensus/dogovor 21. brzina razvoja 22. Mir i nenasilje 23. ukljuivost 24. Izgradnja zajednice 25. Povezivanje globalnog i lokalnog 26. antikolonijalna praksa
Tijekom vremena na globalnoj razini postaje sve oitiji pomak prema poveanoj profesionalizaciji i tehnicizaciji rada na razvoju zajednica, koji je moda otupio neke radikalnije, i na drutvenu promjenu usredotoene znaajke takvoga rada. Sue Kenny, na osnovi meunarodnog komparativnog istraivanja, tvrdi da se praktiari koji se bave razvojem zajednica susreu s nizom novih izazova koji proizlaze iz kontradiktornih okolina u kojima rade i novih stopljenih diskursa1 koji mijenjaju intelektualni krajobraz (Kenny, 2001: 12). najvaniji stopljeni diskursi, od kojih Kenny ne spominje sve, mogu se konceptualizirati na sljedei nain:
1
U originalu se rabi termin fused discourses.
22
rastui utjecaj naela djelovanja koji dolazi iz trine sfere s naglaskom na individualnu samopomo i samodostatnost; na izbor potroaa (za razliku od aktivnog uivanja graanskih prava, i na ugovorne oblike upravljanja). organizacije za razvoj zajednica sve su vie pod utjecajem parametara nove javne uprave s naglaskom na (kvantitativnim) rezultatima i efikasnosti povezanoj uz trokove upravljanja (ramia, 2003). Pojaani naglasak na drutvenu odgovornost poduzea i korporativno graanstvo, te propitivanje utjecaja aktivnosti poduzea, ime se otvara novi skup pitanja povezanih s razvojem zajednica. Kritika drave blagostanja i njezinih profesionalno-birokratskih odgovora formuliranih u okviru socijalnih prava, potreba i preraspodjele te promocija drugaijeg modela zasnovanog na sloenim mjeavinama strategija za lokalno osnaivanje (katkad nazivanim aktivno blagostanje) i smanjenju uloge drave i javne potronje. Stvaranje nove posredne sfere (Stubbs, 2003) koja se sastoji od meunarodnih nvo-a i privatnih savjetodavnih tvrtki koje su sve vie orijentirane na ugovore za pomo i razvoj, a istodobno su uzrok i posljedica pojaane tehnicizacije, fragmentacije i projektizacije razvoja. obnovljen naglasak na nadgledanju i discipliniranju onih koji su etiketirani kao nezasluni, kroz niz javnih i privatnih tehnika i tehnologija, ukljuujui programe sigurnosti u zajednici i nadgledanja susjedstva (neighbourhood watch). Pojaani naglasak na novim oblicima javno-privatnog partnerstva, zajednikih pothvata i formalnih socijalnih ugovora, u kojima se zajedniki razmatraju razliiti interesi kako bi se poveala efikasnost aktivnosti drutvenog razvoja i socijalnih programa. Unutar ovoga promjenjivog polja kljune su sloene veze koje utjeu na raspodjelu ivotnih prilika, mogunosti i zagovaranja pravde, a uspostavljaju se izmeu drave, trita i civilnoga drutva, pri emu potonji predstavlja maglovit termin koji pokriva sve, od velikih meunarodnih nevladinih organizacija do malih lokalnih inicijativa. Svi ti akteri, pojedinano i zajedno, na lokalnoj, nacionalnoj ili globalnoj razini, mogu osigurati poticajna okruja za razvoj zajednica, ili pak ograniiti njihov manevarski prostor. U tom se smislu civilno drutvo ne moe vie smatrati privilegiranom ili maginom sferom za razvoj zajednica. Kennyno gledite da e razvoj zajednice nastaviti pruati odgovarajue izazove, kako podjarmljivanju koje se dogaa u svakodnevnom ivotu, tako i koncentraciji moi na lokalnoj i nacionalnoj razini (Kenny, 2001: 12) najblie je naim stajalitima, iako smatramo da e aktivistiki jezik, praksa i repertoar morati nastaviti s pomacima i manevriranjem uslijed novih proturjeja u organizacijskim rutinama i strukturama. 23
Meunarodna arena
vrlo je vano naglasiti da e priroda i sadraj mobilizacije i razvoja zajednice uvijek biti, ovisno o kontekstu, specifini. no, to ne znai da su nemogui meunarodni pothvati, razmjena iskustava, prepoznavanje zajednikih mjesta za akciju, kao i stvaranje veza izmeu lokalnih, regionalnih i globalnih podruja. tovie, utjecaj globalizacije na lokalne sfere, poneto trapavo imenovan kao glokalizacija vrlo je vaan za ovo akcijsko istraivanje. Svjedoanstvo o nastanku meunarodnoga podruja prouavanja i prakse mobilizacije i razvoja zajednice pojava je strunoga asopisa Community Development Journal 1966. godine, posveenog politikim, ekonomskim i socijalnim programima koji povezuju aktivnosti graana s institucijama i vladom, pri emu se nastoji usporediti meunarodna iskustva vezana uz mjere, programe, metode i prakse, ukljuujui i akcije u zajednicama, seoske, gradske i regionalne planove, studije zajednica i seoski razvoj. Uz to, 1999. je ponovno uspostavljena International Association for Community Development u obliku koji je bitno razliit od njezinih kolonijalnih korijena, a nastoji promovirati veze izmeu praktiara koji se bave razvojem zajednice, udruenja, edukatora i donositelja mjera, te postaje sve aktivnija i utjecajnija u Srednjoj i istonoj europi. no, kojegod da je veze mogue uspostaviti, veina mjera i praksi za razvoj lokalnih zajednica ostaje samo lokalna (Mcconnell, 2003: 5). Stoga bi se, radi obogaenja teorijskih i konceptualnih razumijevanja, teite ovog akcijskog istraivanja trebalo staviti i u kontekst iskustva svakodnevnog aktivizma i preivljavanja koji ine mobilizaciju i razvoj zajednica u Hrvatskoj.
2. MOBILIZACIJA I RAZVOJ ZAJEDNICA U HRVATSKOJ:

Institucionalne zapreke i izazovi
Izvori i tragovi
nino ganec je prije devet godina izjavio da je domaa literatura za kolegij Metode organiziranja zajednice na Studiju socijalnog rada u zagrebu stvarno nedostatna samo jedna knjiga i nekoliko asopisa, tako da je veina znanja koje studenti usvajaju iz drugih zemalja europe i Sad-a (ganec, 1997). ipak, od tada pa do danas u Hrvatskoj se vie panje posveuje ovoj temi, pa iako ne dolazi do eksplozije tekstova, nastaje niz teorijskih radova, studija sluaja i prirunika. Unato irenju opsega domae literature, potreban je rad na iskapanju tragova teorije i ponovnom otkrivanju prakse i razvoja zajednica u Hrvatskoj. Pritom valja paziti da se sama tema ne prenaglasi, odnosno da se pod nju ne podvede previe razliitih povijesnih pojava. iako je takav projekt izvan do24
sega ovog uvodnog eseja, pa i cijelog akcijskog istraivanja, smatramo vanim ponuditi dvije mogue povijesne ishodine toke mobilizacije i razvoja zajednica u Hrvatskoj. jedna se ishodina toka odnosi na razdoblje prve polovice dvadesetog stoljea za vrijeme austro-Ugarske Monarhije, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine jugoslavije. Pionirske etnografske studije seoskih zajednica, kao to je Kako ivi narod (biani, 1936), mogue je povezati s pojmovima agrarnog razvoja, i naroito ulogom zadruga, koje su, uz obnaanje ekonomskih funkcija, istodobno predstavljale vane drutvene i kulturne institucije. Taj spoj ne treba promatrati kao skup snaga i ideja koje se odupiru modernizaciji, nego kao alternativni put prema modernizaciji. Malo je autora istrailo pokret zadruga kao specifinu vrstu organiziranja zajednica koje predstavljaju vaan, iako poneto prikriven kontinuitet u mobilizaciji i razvoju zajednica u Hrvatskoj. U istu svrhu osvjetljavanja kontinuiteta vano je poblie prikazati ulogu Hrvatske seljake stranke (HSS), Katolike crkve kao i javnog zdravstva, posebice kole narodnog zdravlja andrija tampar, od 1920-ih pa sve do dananjih dana. druga ishodina toka bila bi Hrvatska u socijalistikoj jugoslaviji, naroito nakon Titovog prekida sa Staljinom 1948. Modernizacija, s jasnim naglaskom na industrijalizaciji i urbanizaciji u vrijeme prvog vala jugoslavenskog eksperimenta, predstavlja totalizirajui odozgo prema dolje pristup, iako su poetna kretanja prema radnikom samoupravljanju i lokalnom drutvenom i kulturnom organiziranju moda relevantna za povijest mobilizacije i razvoja zajednice u Hrvatskoj, kao to su i radne akcije bile vane drutvene i kulturne prakse. Puno je zanimljivija kasnija faza decentralizacije i potpuna primjena samoupravnog socijalizma, koja slijedi nakon Ustava iz 1974. godine. Formiranje samoupravnih interesnih zajednica (Siz) kao profesionalnih mjesta gdje graani izraavaju i zadovoljavaju svoje interese iz podruja rada i pruanja usluga, te funkcioniranje mjesnih zajednica (Mz) na razini lokalnih zajednica predstavlja iznimno zanimljiv eksperiment participativnog socijalizma, unato njegovoj djelomino paternalistikoj, formalistikoj, pa ak i prinudnoj prirodi uslijed vodee uloge komunistike partije i moi sredinjih, odnosno republikih dravnih upravljakih tijela. ovdje je posebno vaan utjecaj koji su Siz-ovi i mjesne zajednice ostvarili u pogledu stvaranja nove javne sfere, kao i, premda simbolino, nastojanje pribavljanja povratne informacije korisnika o uslugama u zdravstvu, obrazovanju i socijalnoj zatiti (Parmalee, 1982; Sari i rodwin, n. d.). Tomu treba pridodati i injenicu da su enske i omladinske organizacije u istom razdoblju poele preuzimati autonomije uloge, te su esto bile aktivne na razini lokalnih zajednica, poput crvenog kria i caritasa, kao i djeje organizacije naa djeca, u ijem su radu sudjelovale mree dobrovoljaca. S takvim su razvojem povezana i nastojanja unutar sveuilita jer su, naravno, humanistike i drutvene znanosti pokuavale istraiti i objasniti prakse i stavove razliitih zajednica, kultura i potkultura.
2
Osamdesete godine 20. st.

Tijekom 1980-ih javlja se niz inicijativa i pokreta koji su prethodnica izvorne autonomne javne sfere. U Sloveniji su nove inicijative jasno izrazile zanimanje za razvoj civilnog drutva i novih drutvenih pokreta, te su uspjele utjecati na diskurs Saveza komunista Slovenije (Mastnak, 1994: 100). aktivisti sa Sveuilita u ljubljani i oni koji su s njime bili povezani, pokrenuli su, pod utjecajem Freirea, niz akcija u zajednici iz kojih su uili, a koje su ukljuivale umjetnike inicijative, alternativni pokret za mentalno zdravlje, rad s mladim rizinim ljudima, rad s uivateljima droga itd. Krajem 1980-ih dolo je do povezivanja antimilitaristikih i mirovnih grupa, enskih grupa i aktivista koji su se bavili zatitom okolia, to je rezultiralo smislenom kritikom komunistikog sustava. U Hrvatskoj, naroito u zagrebu, razvija se slian niz inicijativa, od koji su neke bile izravno pod utjecajem pokreta u ljubljani. Formirale su se mirovne grupe i grupe za zatitu okolia poput Svaruna, alternativni mediji i niz enskih inicijativa poput SoS telefona (Stubbs, 2001: 92).
SOS telefon Zagreb

sOs telefonsku liniju za ene rtve nasilja pokrenula je 1988. enska grupa trenjevka, u prostorijama koje su pripadale savezu socijalistike omladine Hrvatske. Povremeno je dobivala novanu potporu od dravne lutrije za nabavljanje uredskog materijala i za dio trokova javnoga prijevoza za volonterke. Prva vea novana donacija iz inozemstva primljena je u jesen 1989. od Frauenhaus Mainz (njemaka), zahvaljujui osobnim kontaktima koji su stvoreni kroz razmjenu studenata sa sveuilita u zagrebu i Mainzu. svota od 5 000 DEM u to se vrijeme inila znatnom, te je grupa zajedniki odluila da je spremi i zapone sa tednjom novca za kuu koja e biti sklonite. kua nikad nije kupljena. u prosincu 1990. volonterke sOs linije (tada su ve bile registrirane kao udruenje graana enska pomo sada) bespravno su uselile u stan u centru grada, namjeravajui izvriti pritisak na gradsku upravu da otvori sklonite za ene rtve nasilja u obitelji. akcija koja je pokrenuta kao in graanskog neposluha s ciljem javnog pritiska na donositelje odluka zavrila je tako da su prve ene, koje su trebale sklonite, poele dolaziti i sklonite je zapoelo s radom u stanu za ije koritenje grupa nije imala zakonskih prava. novac koji je bio spremljen za kupnju kue potroen je za honorare aktivistkinjama koje su poele raditi u sklonitu. ene koje su vodile sklonite odvojile su se u proljee 1992. od enske pomoi sada i pokrenule autonomnu ensku kuu zagreb. sljedeih godina sklonite je dobivalo potporu kroz donacije iz inozemstva. u studenom 1998. sklonite je dobilo novanu potporu iz dravnog prorauna od Povjerenstva za jednakost u obliku nagrade za svoj rad na sprjeavanju nasilja nad enama. Oko 40% godinjeg prorauna sklonita u zadnje dvije godine dolazi iz hrvatskih izvora, odnosno iz kombinacije dravnog i gradskog prorauna.
(preraeno iz bagi, 2002)
2
Devedesete godine 20. st.

U kontekstu razvoja politikog pluralizma, pojave autoritarnog nacionalizma, ratnih razaranja i masovnih prisilnih migracija tijekom ranih 1990-ih promijenio se cijeli zemljovid mobilizacije i razvoja zajednice u Hrvatskoj. odgovor meunarodne zajednice, zasnovan na reakcijama na krizne situacije izazvane ratnima dogaanjima, pokazao je tendenciju razvoja u dva meusobno povezana smjera. Prvi se smjer tie potpore skupini novih hrvatskih nevladinih organizacija kod kojih prevladava psihosocijalni pristup, s naglaskom na pojedinanim, obiteljskim i grupnim terapeutskim intervencijama. Kritika toga pristupa izraena kao medikalizacija socijalnih posljedica rata, iz dananje se perspektive doima poneto pretjeranom (Stubbs i Soroya, 1996), jer se u nekim tekstovima donekle posvetila panja imbenicima u zajednici koji pridonose psiholokoj dobrobiti (agger et al., 1995; Mimica i Stubbs, 1996). Usprkos tomu, ipak je tema razvoja zajednica ostala relativno zanemarena, emu je uzrok i ogranien prostor za bilo kakvu politiku intervenciju koja bi mogla biti doivljena kao radikalna u vrijeme nacionalne mobilizacije i autoritarnosti (Stubbs, 1997a). drugi je smjer bio vezan uz neposrednu pomo stradalima i distribuciju humanitarne pomoi. Tu su vodeu ulogu imale vjerske organizacije, naroito caritas i Merhamet, a uz njih i grupa novih, domaih nevladinih organizacija, od kojih su neke promovirale ili se zasnivale na samoorganiziranju izbjeglica i prognanika/ca. U podrujima izravno pogoenima ratom dogodile su se nove vrste socijalne mobilizacije, koje su esto ukljuivale uske veze izmeu formalnih i neformalnih voa, kola, umjetnika radikalnije inicijative, a veina ih je bila okupljena oko mree grupa i organizacija koje su suraivale s antiratnom kampanjom Hrvatske, predstavljale su i stvarni i simboliki nastavak dijela aktivizma iz 1980-ih, no u promijenjenim okolnostima. Te su inicijative bile pod jakim utjecajem opih teorija o civilnom drutvu i posebno pod utjecajem koncepata vezanih uz nenasilno rjeavanje sukoba (Stubbs, 1996a). Premda su mnoge takve inicijative kombinirale pristupe kao to je zagovaranje i lobiranje s praktinim akcijama, podravajui osobe pogoene ratnim zbivanjima i autoritarnim nacionalizmom, i tu su rijetke jasno odreene veze s konceptima mobilizacije i razvoja zajednica. od druge polovice 90-ih nadalje, u okolnostima kad postoji odreeni stupanj relativne stabilnosti i kad nema direktnih sukoba u Hrvatskoj, znatno se vea panja posveuje mobilizaciji i razvoju zajednice, iako esto u okviru termina drutvena obnova (Stubbs, 1996; ajdukovi, ur., 2003) i izgradnja zajednice. Gledajui unatrag, velik poticaj za razvoj te teme doao je od stranih organizacija koje su pruale potporu, ali uz sve vei doprinos kljune grupe praktiara u Hrvatskoj, aktivista i profesionalaca, od kojih su neki radili u, ili blisko suraivali s tim meunarodnim agencijama, makar u vrlo kratkim razdobljima. vrijedno je napomenuti da su mnoge od najvanijih organizacija koje se bave razvojem zajednice formirane u tom razdoblju. 2
Takoer je vana injenica da je napisano tek nekoliko tekstova koji biljee te aktivnosti, i to djelomino zato to aktivisti i aktivistkinje nemaju dovoljno prostora i sredstava za pisanje. jedan od vanih teksotva je Izabirem ivot (Kruhonja, ur., 2001) koji razmatra rad mirovnih timova osjekog centra za mir, nenasilje i ljudska prava u est zajednica istone Slavonije, s posebnim naglaskom na sluanje zajednica. Uz to, knjiga Aktivistkinje: kako opismeniti teoriju (barilar et al., ur., 2001) biljei iskustva ena u civilnim inicijativama u Hrvatskoj od 1980-ih na ovamo, pri emu istrauje i propituje meuodnos aktivistikog angamana i teorijskih koncepata s izravnom referencom na ensku zajednicu (7075). zbornik radova i refleksija o desetgodinjici centra za ene rtve rata takoer nastoji oivjeti rodnu dimenziju javnog pamenja o sudjelovanju ena u ratnim protestima i drugim politikim aktivnostima (Kesi, 2003: 12). Knjiga Socijalna rekonstrukcija zajednice (ajdukovi, ur., 2003), zasnovana na radu drutva za psiholoku pomo, donosi vrijedan socijalno-psiholoki pogled na razvoj zajednice nudei niz teorijskih i praktinih prijedloga za rad u ratom pogoenim zajednicama. Prirunik koji je pripremila udruga odraz takoer sadri niz korisnih uputa za rad u zajednicama (laginja i Pavi, 2001).
Strukturalni i institucionalni konteksti i zapreke

ovdje je nemogue ponuditi odgovarajui pregled irega strukturalnog konteksta hrvatskoga drutva zbog nedostatka prostora, no kombinacija imbenika kao to su rat, fizika razaranja, masovno premjetanje stanovnitva, autoritarni nacionalizam, ponovna patrijarhalizacija, ekonomska i drutvena kriza i tranzicija, imala je vanu ulogu u definiranju vrsta intervencija za razvoj zajednica. jaanjem stabilnosti, demokratinijom politikom scenom i tenjama prema lanstvu u europskoj Uniji, pojavile su se nove okolnosti, iako je pomak prema dubinskoj demokraciji jo uvijek proces koji nije do kraja ostvaren. niz openitih injenica vaan je kad se govori o socio-politikoj ekonomiji suvremene Hrvatske kao nainu pokretanja rasprave o obrascima razvoja i prostorima za mobilizaciju i razvoj zajednica. Hrvatska je s bnP od 4 625 USd po glavi stanovnika i kupovnom moi od 9 170 USd po glavi stanovnika bila rangirana na 47. mjesto indeksa ljudskog razvoja, pokazujui tako mnoge elemente tipine za zemlje sa srednjom razinom prihoda (UndP, 2003). _________________________________________ iako se od 1994. biljei stalni ekonomski rast, posljedice rata, s vie od 20 000 ubijenih ili ranjenih ljudi i tetom procijenjenom na vie od 38,7 milijardi USd (krabalo, 2003) takve su da jo uvijek nije dostignut najvii bnP kupovne moi koji je s 9 313 USd dosegao vrhunac 1990., a nakon toga je pao za 21% 1991., 18% 1992. i 8% 1993. _______________________________________ 2
Stanovnitvo Hrvatske izmeu dva je popisa stanovnitva smanjeno za 7, 25%, odnosno sa 4 784 265 u 1991. na 4 437 460 u 2001., pri emu je znaajno izmijenjen i etniki sastav, s naroitim smanjenjem udjela Srba s 12,16% u 1991. g. na 4,54% 2001. (dravni zavod za statistiku, 2004). ____________________ na vrhuncu izbjeglike krize, krajem 1992., u Hrvatskoj je ivjelo 700 000 izbjeglica i prognanika. nakon vojno-policijskih akcija 1995. oko 300 000 Srba je izbjeglo iz Hrvatske, a do veljae 2003. samo ih se 98 000 vratilo (krabalo, 2003). od 1991. oko 150 000 etnikih Hrvata, uglavnom iz bosne i Hercegovine, dobilo je hrvatsko dravljanstvo. ______________________________________ nezaposlenost je stalno visoka unato poveanoj makroekonomskoj stabilnosti: registrirano je oko 320 000 nezaposlenih osoba, a stopa nezaposlenosti je 18,9% (Hrvatski zavod za zapoljavanje, 2004). Postotak mladih nezaposlenih osoba (u dobi od 1524 godina) dvostruko je vei od toga, i najvei meu zemljama u tranziciji (Starc et al., 2003: 47). Udio ena, naroito onih s viim i visokim obrazovanjem je takoer izrazito visok meu nezaposlenima (b.a.b.e., 2000). ____ analizirajui demografske trendove, ukljuujui niske stope raanja, u Hrvatskoj je oit visoki omjer uzdravanog stanovnitva koji iznosi 0,48 te se oekuje da e rasti do srednje razine (WHo, 2004), a predvia se da e omjer uzdravane starije populacije jo izrazitije rasti (Un desa Population division, n. d: 194 195). __________________________________________________ demografska kriza je takoer bila jedan od kljunih razloga za ponovno uspostavljanje patrijarhalnih vrijednosti i za stavljanje naglaska na ulogu ene-majke koja je vanija od uloga koje ene imaju na tritu rada i u javnom ivotu (b.a.b.e., 2000). ___________________________________________ Podaci o siromatvu i nejednakosti otkrivaju mjeovito stanje stope apsolutnog siromatva su niske 4,8% prema meunarodnom standardu koji iznosi 4,3 USd po stanovniku po danu, i 10% prema nacionalnoj crti siromatva, iako je stopa subjektivnog siromatva od 80% vrlo visoka (Starc et al., 2003: 11). noviji podaci o siromatvu upuuju na to da su najranjivije kategorije stanovnitva ene iznad 65 godina i samohrani roditelji. Stopa nejednakosti mjerena Gini koeficijentom iznosila je 0,298 u 2000., to nije osobito visoko prema meunarodnim standardima, no izmeu 1998. i 2000. dolo je do znaajnog porasta nejednakosti u visini osobnih dohodaka (Starc et al., 2003: 910). ________________________ veliki su i rastui regionalni jazovi izmeu bogatijih, uglavnom urbanih podruja kao to su zagreb i rijeka, i mnogih ratom pogoenih podruja koja imaju status podruja od posebne dravne skrbi, a za koja je karakteristina visoka stopa nezaposlenosti, malen ljudski kapital, stanovnitvo starije ivotne dobi i napetost izmeu doseljenika, povratnika i domaeg stanovnitva. U podrujima pogoenima ratom dolo je do smanjenja ukupnog broja stanovnitva za 2
40% u razdoblju od 1991. do 2001.; stopa nezaposlenosti je dvostruko vea od dravnog prosjeka, nezaposlenost raste bre nego zaposlenost; na tim podrujima ivi samo 8% stanovnitva Hrvatske, koji ine 21,78% svih primatelja razliitih oblika socijalne zatite i, iskljuujui socijalnu pomo, imaju samo 51,8% prosjenog dohotka po stanovniku (krabalo, 2003). noviji podaci o regionalnim bdP po stanovniku govore o irenju jaza izmeu bogatijih i siromanijih upanija, pri emu je najvei jaz izmeu Grada zagreba (bdP po stanovniku 19 125 USd) i najsiromanije liko-senjske upanije (bdP po stanovniku 1 350 USd) s omjerom od 14:1 (istraivanje HGK, citirano u Jutarnjem listu 28. 2. 2004). __ romi, kojih prema slubenim podacima iz Popisa stanovnitva 2001. ima 9 563, a realni broj je procijenjen na oko 40 000, suoavaju se s diskriminacijom vezanom uz dravljanstvo, policijski nadzor i nadasve u obrazovanju (Memedi i Papa, 2001). nacionalni program za rome koji je usvojen 2003. napominje da romi sudjeluju s manje od 1% u ukupnom stanovnitvu, ali s 13, 56% u ukupnom broju svih primatelja socijalne pomoi. ______________________ Utjecaj brze urbanizacije, nakon koje je uslijedila deindustrijalizacija i promjene u dohotku od turizma, stvorili su ire razvojne probleme, naroito u obalnom dijelu Hrvatske i na otocima, te je pogotovo na manjim otocima dolo do velikog smanjenja broja stanovnika, iako je zakon o otocima jedan od rijetkih primjera razvojnog zakonodavstva koji je imao pozitivan utjecaj. ________________ iako je teko predoiti empirijske rezultate, drutvo u Hrvatskoj doivjelo je pad povjerenja openito i pad povjerenja stanovnitva u odreene institucije, koji je povezan sa zabiljeenim jakim vrijednosnim razlikama (Starc et al.., 2002: poglavlje 2). _____________________________________________ Hrvatska ima dosta velik broj osoba za koje se skrbi u razliitim vrstama institucija. Te su institucije uglavnom izolirane od naseljenih centara, iako taj broj nije ni priblino velik kao u nekim zemljama Srednje i istone europe, primjerice u bugarskoj i rumunjskoj (Stubbs i Warwick, 2003). broj osoba u zatvorima, koji je nizak u usporedbi s meunarodnim standardima, narastao je s 20 na 100 000 stanovnika u 1991. na 55 na 100 000 stanovnika u 1996. (Walmeselly, 1998). Financiranje tih institucija jo nije dolo do krizne toke, a fiziki uvjeti u njima uglavnom su zadovoljavajui. djeca u pravilu cijelo djetinjstvo provode u institucionalnoj skrbi, a odrasle osobe s tekoama cijeli ivot ive u ustanovama. S druge strane, vrlo se malo sredstava odvaja za programe izlaska iz takvih oblika skrbi te za rehabilitaciju u zajednici. _____________________________ akcijsko istraivanje zasnovano je na stajalitu da su institucionalne snage i konfiguracije kljune u oblikovanju i stvaranju prepreka potencijalima za mobilizaciju i razvoj zajednica, no te procese u suvremenoj Hrvatskoj u ovom tekstu mogue je ocrtati samo na vrlo openitoj razini. Strateki smjer razvojne politike Hrvatske u najmanju je ruku 30
zbunjujui. To se moe opisati i citatom iz izvrsnog teksta objavljenog u Izvjeu o ljudskom razvoju iz 2001.: U drugoj polovici 1990-ih javila se tenja (neki bi to nazvali fascinacija) prema razvoju strategija, tako da je Hrvatska vrvjela odlukama i namjerama da se izrade strategije. (Starc et al., 2002: 49). na to se nadovezalo formiranje agencija, instituta, komisija, povjerenstava i slinih tijela, sa zadatkom da razviju i nadgledaju strategije i programe, iji mandati su se preklapali, a sve je rezultiralo meusobnim natjecanjem i stvaranjem institucionalne dungle (Hauser, 2002). Pokuaj da se racionalno ili logiki utvrdi tko je nositelj ili voditelj bilo kojeg programa uglavnom zavrava neuspjehom zbog brojnih tijela i aktera koji su esto i sami ovisni o stalnijim tijelima i povezani s kratkoronim mreama i grupama. rasprava Marine krabalo o kontekstu u kojem se donose mjere za izgradnju mira u Hrvatskoj moe se primijeniti i na mobilizaciju i razvoj zajednica: Potrebno je odmah iskoristiti postojee mogunosti za obogaivanje i povezivanje razliitih, trenutno nepovezanih zakonskih, institucionalnih i programskih sustava..., s posebnim naglaskom na akumulaciju socijalnog kapitala... i sudjelovanje graana u procesima donoenja mjera na lokalnoj i nacionalnoj razini (krabalo, 2003: 23). Tijekom rada na projektu ovog akcijskoga istraivanja namjera nam je bila prepoznati razliite aspekte nepovezanosti izmeu donoenja mjera na razini odozgo prema dolje i razvojnih strategija i inicijativa za mobilizaciju i razvoj zajednica koje idu odozdo prema gore, pri emu je vano biljeiti i primjere dobrih praksi, a u sluaju potreba razvijati preporuke za promjene. jedna od tema vrijednih panje sloena je arena mjera i praksi koje reguliraju i promoviraju nevladine organizacije, grupe i udruge. U Hrvatskoj je registrirano vie od 20 000 udruga graana, s omjerom od 4,5 na 1000 stanovnika, to je blisko razinama u Maarskoj u kojoj je registrirano 18 000 udruga koje djeluju na lokalnoj razini (Starc et al., 2002). rije je o poveanju broja za skoro 5 000 od 1999. godine, u koji nisu ukljueni sportski klubovi i kulturne udruge, iako veina najinformiranijih komentatora i praktiara navodi kako je samo 1000 1500 udruga aktivno. odnos izmeu hrvatske vlade i vodeih nevladinih organizacija (nvo) koje su veinom dobivale potporu iz inozemstva tijekom glavnine 1990-tih, u kontekstu autoritarnog nacionalizma, bio je zategnut, a zakon o udrugama iz 1997. bio je ocijenjen kao problematian i restriktivan s obzirom na aktivnosti udruivanja (Stubbs, 1997b). Uslijedilo je formiranje vladinoga ureda za udruge (UzU); objavljuju se godinji natjeaji za novane potpore udrugama putem kojih je 1999. podijeljeno 28 mil HrK, a u 2002. 17 mil HrK; progresivniji zakon o udrugama donesen je 2001., stvara se zaklada za razvoj civilnoga drutva; 2000. godine razvija se Program suradnje Vlade Republike Hrvatske i nevladinog i neprofitnog sektora u Republici Hrvatskoj. Sve je to pridonijelo stvaranju pozitivnog, osnaujueg okruenja. vanjska potpora za hrvatski nevladin sektor bila je i jo je uvijek dosta velika, te uspostavlja, veinom putem programa koje financira USaid, skupinu organizacija koje pruaju trening i potporu za izgradnju kapaciteta organizacija civilnog drutva. Potpora je vie usmjerena na razvojna pitanja, 31
nego na uklanjanje neposrednih kriznih posljedica, a mobilizacija i razvoj zajednica sve vie postaju prioritet. obrasci razvoja nvo-a su zemljopisno nejednaki, s koncentracijom u gradskim podrujima. raireno je i gledite da elitni, profesionalni nvo-i svoj rad kroje tematski i zemljopisno, prema interesima donatora. vano je napomenuti da razine nepovjerenja meu nvo-ima, kao i izmeu organizacija civilnog drutva i drugih sektora sprjeavaju razvoj kohezivnih pristupa temi lokalnoga razvoja. Uz to, mnoge strategije i planovi odozgo prema dolje ne uspijevaju komunicirati s civilnim drutvom, pa ak ni ne pokuavaju, makar na simbolikoj razini, primijeniti pristupe koji ukljuuju savjetovanje, razvijanje partnerstava i pruanje mogunosti da stanovnitvo izrazi svoja stajalita. Mnogi smatraju da je multisektorsko djelovanje panaceja za mnoge probleme u hrvatskom drutvu, ukljuujui prepreke lokalnom razvoju, pri emu zaboravljaju na duboko ukorijenjenu prirodu nepovjerenja i sloenost interesa i odnosa moi. jo uvijek postoji relativno malo primjera dugoronih, sustavnih multisektorskih partnerstava izmeu lokalne uprave, udruga i nvo-a i poduzea koja pomau razvoj zajednice. ipak, jedno od prvih izvjea o drutvenoj odgovornosti poduzea u Hrvatskoj istie nekoliko pozitivnih primjera suradnje poslovnog sektora i civilnog drutva (bagi et al., 2004: 53). institucionalni kontekst razvoja zajednice je sasvim sigurno zakinut zbog nepostojanja slubenog organizacijskog podruja, budui da nema slubenog obrazovanja na visokom stupnju ili profesionalnih edukacija, pa ak ni ope priznatih i akreditiranih edukacijskih programa; nema slubenog udruenja za razvoj zajednica koje je povezano s meunarodnim tijelima; nema ope priznate/prepoznate mree praktiara; nema stvarnog ni virtualnog resursnog centra za razmjenu praktinih iskustava, i tako dalje. Potezi kojima bi se na silu nastojalo stvoriti te strukture i standarde bili bi, naravno, kontraproduktivni, te bi jo vie pridonijeli nepovjerenju izmeu razliitih dijelova sektora razvoja zajednice u nastajanju. K tome, relativno porozne granice sektora predstavljaju plodno tlo za razvijanje razliitih pristupa, a nepostojanje rigidnih hijerarhija esto je prisutno i u institucionaliziranijim podrujima djelovanja. S druge strane, ti nedostaci stavljaju razvoj zajednice u relativno podreeni poloaj u odnosu na ostale, slubeno vie vrednovane pristupe, te rad na razvoju zajednica moe dovesti u nepovoljniji poloaj kad je rije o legitimitetu i, naroito, pristupu sredstvima. Uz to, unutar sektora jo uvijek postoje neformalne hijerarhije nadreenih i podreenih pristupa, te se javlja odreena vrsta elitizma koji nije podvrgnut procjeni prema otvorenim, transparentnim kriterijima. na projekt otvoren je prema tom kontekstu te nastoji ocrtati procese kroz koje se razvijaju ili e se u budunosti razvijati norme, standardi i institucionalne strukture.
32
3. RAZMJENA ISKUSTAVA:
Akcijsko istraivanje, studije sluaja i tipologija mobilizacije i razvoja zajednice
Akcijsko istraivanje i metoda studije sluaja

akcijsko istraivanje, shvaeno na klasian nain, u neku je ruku prirodni dodatak mobilizaciji i razvoju zajednica. i jedno i drugo su kontinuirani, interaktivni procesi koji ukljuuju suradnju, zajedniko uenje, sudjelovanje i transformaciju i promjenu. i akcijsko istraivanje i mobilizacija i razvoj zajednice naglaavaju vanost analize znanja onih koji su unutar procesa (insider), bez podcjenjivanja vanosti perspektiva onih koji su izvana (outsider), a koji nastoje podrati, postaviti nove izazove i proizvesti nova razumijevanja. akcijsko se istraivanje opisuje kao sudjelujui, demokratski proces razvijanja praktinog znanja u potrazi za svrhovitim ljudskim djelovanjem (ili postojanjem) (reason i bradbury, 2001:1). Fuzionirajui akciju i refleksiju, te teoriju i praksu, akcijsko istraivanje transformira studije, postaje studija transformacija, ili studija koja transformira. Kljuna karakteristika akcijskoga istraivanja zabiljeena je u novijem tematskom pregledu: akcijsko istraivanje odbija pojam objektivnog, vrijednosno neutralnog pristupa proizvodnji znanja na raun izravno politikih, drutveno angairanih i demokratskih praksi (brydon-Miller, Greenwood i Maguire, 2003: 13). Prema tome, akcijsko je istraivanje, iako nedovoljno razvijen pristup u hrvatskom kontekstu, bio oigledan metodoloki izbor za ovaj projekt. Projekt nastoji ukljuiti niz razliitih grupa i aktera u razmjeni iskustava i zajednikom uenju, kako bi se dokumentirala trenutna razumijevanja teme mobilizacije i razvoja zajednice u Hrvatskoj i tako pridonijelo stvaranju vizija i opcija za njezin razvoj. Kao takvo, istraivanje raspravlja raznolika podruja i viestruka znaenja. To se najbolje moe izraziti pojmom koji sugerira vanost diferencijacije i reintegracije tri razliita glasa: prvog lica subjekta; druge osobe drugog, i tree osobe, koja bi trebala biti objektivni znanstvenik, i to kroz tri vremenske dimenzije (prolost, sadanjost i budunost) (chandler i Torbert, 2003). U skladu s time, studije sluaja imaju kljunu ulogu kao glavni element metodologije projekta. U kljunom tekstu robert K. Yin definirao je studiju sluaja kao empirijsku studiju koja istrauje suvremeni fenomen unutar njegova stvarnog konteksta; kada granice izmeu fenomena i konteksta nisu oito jasne i u kojem se koriste viestruki izvori podataka o injenicama (Yin, 2002:23). Studije sluaja omoguavaju istraivanju da otkrije viestrukost faktora koji su u interakciji proizveli jedinstveni karakter entiteta koji je subjekt studije (Yin, 2002:82). vano je napomenuti da studije sluaja nude mnogo vie od jednostavnog opisa, iako je to, u sluajevima rijetkih ili neobinih dogaaja, samo po sebi vrlo korisno. Studije sluaja donose detaljnu analizu konteksta 33
ogranienog broja dogaaja ili uvjeta i njihovih odnosa, koji su vrijedni sami po sebi, ali i stoga to upuuju na budua istraivanja. U najboljem sluaju, paljivo izabrane studije sluaja predstavljaju ozbiljne analitike uvide koji upuuju na ire modele i trendove, propituju pretpostavke koje se uzimaju zdravo za gotovo i predstavljaju nove putove za istraivanje. naravno, vano je imati na umu da studije sluaja ne mogu, same za sebe, propitati sve aspekte sloenih drutvenih odnosa. Prema tome, komparativna vrijednost studija sluaja, odnosno do koje mjere je ono to je otkriveno u jednoj zajednici, jednoj organizaciji, jednom podruju razvoja zajednice relevantno i primjenjivo na druge, nije evidentna sama po sebi. Usvajanje pristupa koji rabi vie studija sluaja moe, ipak, znaajno poveati zajedniko uenje na osnovi razliitih sluajeva.
Evaluacija kao akcijsko istraivanje

iako evaluacije predstavljaju zasebni tip primijenjenih drutvenih istraivanja, u sklopu ovog projekta one su koritene kao jedna od metoda unutar akcijskog istraivanja. evaluacije su omoguile temeljiti uvid u odreene prakse mobilizacije i razvoja zajednica, pri emu je od presudne vanosti bio interes aktera za sudjelovanje u evaluaciji i njihova spremnost da se nalazi evaluacije podijele sa irom javnosti. evaluacijska istraivanja se razlikuju po tome to im je, uz razumijevanje nekog procesa, primarna svrha njegovo vrednovanje prema kriterijima i pokazateljima iji legitimitet ima razliite izvore. Tako se kriteriji i pokazatelji uspjeha oblikuju na temelju kumulativnog iskustva i ve generaliziranog znanja unutar odreenog podruja rada na razvoju zajednice; prioriteta i ustaljenih zahtjeva donatora; vrijednosti, iskustava i ciljeva aktera iji se rad evaluira; te oekivanja zajednice i drutva kojem je odreena aktivnost ili intervencija namijenjena (craig, 2002). Prilikom utvrivanja kriterija za vrednovanje esto se javlja napetost koja evaluatore dovodi u dvostruku poziciju: moderatora razliitih interesa te istraivaa s vlastitim metodolokim preferencijama. cjelokupni tijek evaluacije od postavljanja kriterija preko prikupljanja podataka do interpretacije i prezentacije nalaza podrazumijeva intenzivne interakcije meu irom skupinom aktera s razliitim, pa i suprotstavljenim oekivanjima. nemogunost jasnog razgranienja uloge evaluatora i ispitanika, neminovnost suradnje i pregovaranja te imperativ primjenjivosti nalaza usko povezuju, pa ak i podvode evaluacijska pod akcijska istraivanja. Govorei o Hrvatskoj, u pozadini istraivakog projekta nalaze se tri neizreene ili nedovoljno izreene pretpostavke: 1. U Hrvatskoj postoji mnogo vie inicijativa koje se bave onime to se razumijeva ili je prepoznato pod terminom mobilizacija i razvoj zajednice, koje bi se moglo, a moda i trebalo staviti pod istu kapu. 34
2. iroki spektar razliitih tema i aktivnosti rijetko se susree na mjestima koja omoguuju meusobno uenje i poveano razumijevanje o preklapajuim pitanjima. 3. Mobilizacija i razvoj zajednica mogli bi i trebali postati vaniji i relevantniji kao podruje unutar kojega se opisuju razliite inicijative u vrijeme kada Hrvatska konsolidira demokratske procese i pribliava se lanstvu u europskoj Uniji.
Projektne teme
Specifine su podteme izabrane kako bi se pokrila neka od najvanijih pitanja vezana uz mobilizaciju i razvoj zajednica u suvremenoj Hrvatskoj, a koje istodobno odgovaraju interesima lanova projektnoga tima i mogunostima jednog relativno maloga istraivakog projekta. Tako su u aritu interesa ovog projekta izgradnja mira; rod; marginalizacija, posebice iskustvo romske zajednice; lokalni i regionalni razvoj i ekonomsko osnaivanje. Povezano sa est kljunih dimenzija koje predlae ife, a koje su ve spomenute, vei je naglasak, moda, stavljen na socijalne, politike i ekonomske aspekte mobilizacije i razvoja zajednice nego na ekoloke, kulturne i osobne/duhovne teme. U temi marginaliziranih grupa usredotoujemo se na odreene drutvene skupine, ali u kontekstu irih drutvenih procesa i odnosa moi, pri emu je arite studije koja se bavi romima na konkretnoj, funkcionalnoj zajednici u kontekstu procesa koji pridonose iskljuivanju etnikih manjina. Tema roda bavi se rodno uvjetovanim odnosima moi u kontekstu mobilizacije i razvoja zajednice, posebice volonterskog rada. Izgradnja mira i ekonomsko osnaivanje posebna su podruja u kojima se javlja praksa razvoja zajednice, sa specifinim znaenjima u hrvatskom kontekstu. Tijekom istraivanja nastojalo se uzeti u obzir povezanost podtema te veze s ekologijom (tj. na ekoloku odrivost i alternativni razvoj), kulturom (posebice na transformaciju javnoga kulturnog prostora) te na osobni razvoj i vrijednost individualnog i obiteljskog savjetovanja. Treba dodati da su navedene teme vrlo opisne, odnosno jedna vrsta ulaznih toaka u pokretanje ire rasprave, a ne sveobuhvatne. one ine kljune dijelove za studije sluaja akcijskoga istraivanja i predstavljaju osnovnu vezu izmeu konceptualizacije, koja je ovdje predstavljena u grubom obliku, i zakljune studije organizacijskih intervencija i preporuka koje su razvijene u odnosu na ire projekte, programe i mjere. nadasve, akcijsko istraivanje nastoji stvoriti prostor za sudionike u procesima i aktivnostima razvoja zajednica da zabiljee, analiziraju i reflektiraju svoja iskustva. U metodolokom smislu osnova projekta je nastojanje da se ide putem izmeu dva pola koji su plod profesionalne deformacije. jedan je vezan uz klasinu etnografiju ili antropologiju i njezinu predanost dubljem razumijevanju u kojem detaljni opis moe toliko prevagnuti da gubi znaenje i relevantnost izvan specifinog konteksta koji se opisuje, a drugi predstavlja klasinu evaluaciju projekata socijalnog razvoja. U oba 3
sluaja potraga za opim varijablama i obuhvatnom logikom moe dovesti do poneto ograniavajueg, i zasigurno tehnokratskog razumijevanja onoga to je vano. U neku ruku i dobra etnografija i dobre evaluacije nastoje se osloboditi paradigmatskih okova, pri emu dijele predanost prema opisu i analizi na naine koji istrauju neumitno razliita, i katkada kontradiktorna, razumijevanja o ljudskim biima.
Radna tipologija
Mogue je, u smislu vrlo provizornog istraivakog pomagala, kreirati tipologiju razliitih inicijativa za mobilizaciju i razvoj zajednice, koja, kad se rafinira kroz studije sluaja, moe pridonijeti generalizaciji razumijevanja ovoga podruja u Hrvatskoj. Predloena tipologija predstavlja poetni napor da se predstavi niz razliitih intervencija u razvoju zajednice koje je mogue pronai u Hrvatskoj, a koje su koritene kao predloak za istraivanja tijekom projekta i koje su bile otvorene za modifikacije tijekom provoenja projekta. Kao takva, tipologija je vie indikativna nego sveobuhvatna. ako se mobilizaciju i razvoj zajednica promatra u vezi s resursima, onda se svaka intervencija bavi stvaranjem i poveavanjem resursa, a esto i s preraspodjelom resursa. Slijedei pojam mobilizacije resursa i raspodjele koji je ocrtan u drugom poglavlju, intervencije je mogue grupirati na osnovi sedam irokih tema koje su i same meusobno povezane: 1. Politike intervencije koje utjeu na proizvodnju i distribuciju politikog kapitala 2. ekonomske intervencije ekonomski kapital 3. Socijalne intervencije drutveni kapital 4. obrazovne (na vjetinama zasnovane) intervencije intelektualni kapital 5. Kulturalne intervencije kulturni kapital 6. intervencije u okoli kapital okolia 7. Terapeutske intervencije psiholoki kapital Kao to je vidljivo iz tablice koja slijedi, intervencije mogu ukljuivati brojne razliite aspekte, iako je esto jedan dominantan (prikazan masnim tiskom).
3
Tablica: Tipologija mobilizacije i razvoja zajednice u Hrvatskoj

Tip intervencije Zagovaranje i lobiranje Protestne akcije Medijacija i razrjeavanje sukoba u zajednici Dohodovne aktivnosti Zadruge ili kreditne zajednice Usluge u zajednici Klasifikacije Politike (bilo koje) Politike (bilo koje) Politike (terapeutske) Ekonomske (socijalne) Ekonomske (socijalne) socijalne (terapeutske) Kljuni obrisi Privremena koalicija usmjerena na promjene politika ili zakona Specifine akcije koje sile na drutvenu promjenu Bave se specifinim ili opim sukobom Grupa stvara prihode kroz vlastite aktivnosti Solidarno ili ne-hijerarhijsko stvaranje prihoda i kreditiranje Lokalni jazovi u pruanju socijalnih usluga, zadovoljavanje otkrivenih potreba Potrebe marginaliziranih i iskljuenih grupa zadovoljavaju se kroz skrb u zajednici Informacije i savjeti kojima se poveava svijest o pravima Jaa kompetencije i sposobnosti grupe za bavljenje odreenim aktivnostima Specifine kulturne manifestacije u kojima sudjeluju razliite zajednice Kulturni procesi kroz koje se otkriva i konfrontira opresivne drutvene interakcije Akcije za ouvanje i ponovnu upotrebu prirodnih prednosti/ resursa Kanaliziranje osobnog rasta prema iroj politikoj svijesti Promicanje samo-svijesti i samopouzdanja marginaliziranih pojedinaca i grupa
Reintegracija i rehabilitacija (skrb u zajednici) Informiranje i savjetovanje Izgradnja vjetina i sposobnosti Kulturne aktivnosti i dogaanja Teatar potlaenih (Boal)
socijalne (terapeutske)
Intelektualne (sve) Intelektualne (sve)
kulturalne (sve) kulturalne (politike)
Inicijative u zajednicama za recikliranje, upotrebu obnovljivih izvora energije i ouvanja nasljea Grupe za podizanje svijesti Psiho-socijalne radionice
zatita okolia (socijalne)
terapeutske (politike) terapeutske (socijalne)
3
Tri kontinuuma
Sljedea tri kontinuuma mogu biti vana za aktivnosti koje se poduzimaju u mobilizaciji i razvoju zajednica: 1. Kontinuum sudjelovanja Katkad se ovaj kontinuum u literaturi opisuje kao ljestvica sudjelovanja koju je prva predloila Sherry arnstein (1969), ocrtavi kontinuum s osam segmenata. bez obzira na to to se terapija sama po sebi karakterizira kao ne-sudjelujua i to ukljuuje poneto idiosinkretino umirivanje, takav iroki pristup smatramo potencijalno korisnim. ovaj su kontinuum preraivali drugi autori, kako s opih stajalita (Wilcox, 1994), tako i u odnosu na konkretne grupe, npr. za djecu i mlade ljude (Hart, 1997).
1. Manipulacija 2. Terapija 3. Informiranje 4. Konzul- 5. Umiriva- 6. Partnertacije nje stvo 7. Mo se delegira 8. Graani kontroliraju
2. Kontinuum socijalne promjene Taj je kontinuum puno slabije razvijen od kontinuuma sudjelovanja, no vrlo je vaan kad je rije o pitanjima prirode drutvenih promjena koje su dogaaju unutar inicijativa za razvoj zajednica. vrlo je koristan model od est faza koji je razvijen u sklopu projekta Technology in the Learning Environment (Government of newfoundland and labrador, 1994):
1. Odravanje starog sustava 2. Svijest o alternativnim opcijama 3. Istraivanje alternativnih opcija 4. Prijelaz 5. Pojavljivanje novog sustava 6. Prevladavanje novog sustava
Taj je kontinuum potrebno promatrati s oprezom, jer je moda previe povezan sa sistemskom teorijom, a istodobno mijea elemente procesa (druga i trea faza) s elementima sadraja (ostale etiri faze). no, koristan je kao poetna toka za procjenu prirode i stupnja promjene (eljene i neeljene) do koje dolazi uslijed inicijativa za razvoj zajednica. U hrvatskom kontekstu takav se kontinuum moe primijeniti prilikom procjene utjecaja inicijativa razvoja zajednica na odravanje ili promjenu drutvenih odnosa, struktura te na distribuciju prilika i ivotnih ansi. ovo se pitanje rijetko postavlja u projektnom pristupu razvoju zajednice koji se odnosi spram moi i osnaivanja (ukoliko uope na to obraa panju) kao da se radi o robi koju je mogue u veoj mjeri priskrbiti za neku skupinu, bez da to ima utjecaja na ostale u zajednici. 3
3. Kontinuum integracije/iskljuenja noviji radovi koji se bave konceptima socijalne iskljuenosti i integracije usmjereni su na procese u smislu kontinuuma, kao to je to u osnovnoj tipologiji preureenoj na osnovi tipologije koju je predloio kanadski sociolog jean-Philippe Pleau (2000):
----------------------------------------------------- Procesi integracije -----------------------------------------------------> Socijalna iskljuenost Socijalna ukljuenost
<------------------------------------------------Procesi marginalizacije-----------------------------------------------------
i ovdje je potreban oprez pri primjeni kontinuuma u praksi, no on dodatno osvjetljava vane aspekte namjeravanih i nenamjeravanih posljedica inicijativa u razvoju zajednica. To je vano za Hrvatsku gdje, hipotetski reeno, mnoge inicijative, ovisno o zemljopisnom podruju na kojem djeluju, privlae one ljude koji su ve u donekle nepovoljnom poloaju kad je rije o razliitim vrstama kapitala. Takve inicijative mogu nastaviti i preuveliati procese marginalizacije onih koji nemaju resurse. Uz to, neke inicijative koje se bave radom s iskljuenim grupama moda ne uspijevaju dotaknuti najosnovnije uzroke iskljuenosti, a njihove aktivnosti rezultiraju, u najboljem sluaju, ogranienim oblicima integracije. Kad se pogledaju zajedno, radna tipologija i tri kontinuuma nude, u najmanju ruku, poetnu toku za sloenije razumijevanje mobilizacije i razvoja zajednica u suvremenoj Hrvatskoj.
4. ISTRAIVANJE RAZVOJA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ:

Kljuna pitanja
U zavrnom emo dijelu ovoga rada, umjesto vrstih injenica i zakljuaka, ponuditi niz otvorenih pitanja koja su se na manje ili vie izravan nain ve pojavila u ovoj raspravi, a kojima smo se nuno dodatno bavili tijekom projekta akcijskoga istraivanja. Kao to je zabiljeeno, akcijsko istraivanje koristi studije sluaja za propitivanje dilema, neslaganja i alternativnih pria, nastojei se maknuti od karakteristika odreenih intervencija u razvoju zajednice koje su oite na povrini. istraivanje takoer nudi poetna objanjenja o tome zato su neki pristupi uspjeni u odreenim kontekstima, a neuspjeni u drugima, a nastoji i zabiljeiti razliite povijesne, kulturne, strukturalne, politike, socijalne i ekonomske faktore, ne zaboravljajui pri tome ulogu odreenih pojedinaca i neformalnih veza. Takoer se bavimo ukupnim utjecajem niza intervencija i nastojimo istraiti specifine drutvene sektore i njihove 3
meuodnose s procesima donoenja javnih politika. raspravljamo i o sloenim ulogama vanjskih aktera i razliitih posrednika. istraivanje postavlja i pitanja o buduim trendovima u mobilizaciji i razvoju zajednice u Hrvatskoj. cijelo se istraivanje, uz ostala pitanja, usredotouje na sljedee:
Na razini konkretnih inicijativa:

1. Tko tko su glavni akteri ukljueni u inicijativu; tko nije ukljuen u dovoljnoj mjeri; koji su najvaniji interesi koji razliite aktere motiviraju za sudjelovanje, tko su (neformalni) voe u zajednici i kako se razliite inicijative odnose prema vodstvu? 2. Gdje na koje zemljopisno podruje je inicijativa usmjerena; kako razliiti akteri definiraju podruje? 3. to koji su aspekti mobilizacije i razvoja zajednice najvie naglaeni u inicijativi; kako su ti aspekti meusobno povezani, koje su prevladavajue (izravno i neizravno) metodologije koje se koriste? 4. Kako koji su procesi i aktivnosti najprisutniji u inicijativi; kako ih percipiraju razliiti akteri; kako razliite inicijative dolaze do sredstava, ukljuujui novana i ljudska sredstva i kako ih koriste? 5. Koji su uinci - to je bilo i to bi moglo biti u budunosti, drutveni/socijalni utjecaj inicijative, je su li te posljedice namjeravane ili nenamjeravane; kako posljedice variraju u odnosu na razliite aktere?
Na razini treninga, izgradnji sposobnosti/vjetina i profesionalnoga razvoja:

1. Koji slubeni i neslubeni obrazovni programi za rad na razvoju zajednice postoje i Hrvatskoj? Koje pristupe promoviraju? Koga educiraju i treniraju? Postoje li jazovi i problemi i kako ih je mogue premostiti? 2. Postoje li iroko postavljeni standardi, vjetine i kompetencije koje se primjenjuju u radu na razvoju zajednice u Hrvatskoj? Kako je mogue pokrenuti procese profesionalizacije razvoja zajednice u Hrvatskoj? Koje bi bile prednosti, a koji nedostaci takvog razvoja? 3. Koje su najee meunarodne mree kojima pripadaju praktiari koji se u Hrvatskoj bave razvojem zajednice? na koji nain se ostvaruje pristup takvim mreama? Tko od njih ima koristi, a tko nema?
Na razini razvojnih mjera i politikih procesa:

1. Koje mjere pruaju najvie mogunosti za promociju razvoja zajednice, a koje mjere je sputavaju? Kakav je utjecaj praktiara koji se bave razvojem zajednice na procese donoenja mjera? 40
2. Kakve su veze izmeu praktiara koji se bave razvojem zajednice i politikih stranaka i politikih procesa u Hrvatskoj? Postoje li razlike ovisno o zemljopisnim podrujima? Koliko su vane razliite mree, osobne i profesionalne, u kojima sudjeluju pojedinci pri procjeni utjecaja? 3. da li se, u Hrvatskoj, unutar razvojnih strategija, naglasak stavlja na pristupe razvoju zajednice? je li vea mogunost da su odreene teme ee predmet bavljenja nego neke druge? 4. Kako se inicijative za razvoj zajednice odnose prema lokalnim i dravnim procesima donoenja politika, i openito prema politikim procesima? Koncepte izloene u ovom radu treba prosuivati, moda povrh svih ostalih gledita, s obzirom na njihov doprinos integriranoj, participativnoj drutvenoj promjeni, a ne u smislu jednostavnog tehnikog zadatka... gdje se uspjenost mjeri u biti klinikim i sanirajuim jezikom kompetencije (ife, 2002: 288).
Literatura
agger, i. et al. (1995). Psycho-social Projects Under War Conditions in Bosnia and Croatia. zagreb: ecTF. ajdukovi, d. (ur.) (2003). Socijalna rekonstrukcija zajednice. zagreb: dPP. ajdukovi, M. (2003). Socijalna akcija u zajednici, u: ajdukovi, d. (ur) Socijalna rekonstrukcija zajednice. zagreb: dPP, 271302. alinsky, S. (1969). Reveille for Radicals. new York: random House. (prvo izdanje 1946.). alinsky, S. (1972). Rules for Radicals: a practical primer for realistic radicals. new York: random House. appadurai, a. (2001). The capacity to aspire: culture and the terms of recognition. . http:// www.cultureandpublicaction.org/pdf/appadurai.pdf, pristupljeno u oujku 2005. (radna verzija teksta). arnstein, S. (1969). a ladder of citizen Participation. Journal of the American Planning Association, 35 (4): 216224. b. a. b. e. (2000). Report on the Status of Women in Croatia. http://www.babe.hr/eng/reports/WHrstatus2000.htm, pristupljeno u oujku 2005. bagi, a. (2002). international assistance for Womens organizing in South eastern europe: From Groups and initiatives to nGos, iPF Policy Paper, budapest. http://www.policy.hu/bagic/, pristupljeno u oujku 2005. bagi, a. et al. (2004). An Overview of Corporate Social Responsibility in Croatia. zagreb: aed. barak, d. and e. Sadan (2002). empowerment and Partnership, rad prezentiran na iaSSW/iSF konferenciji, Montpellier, srpanj 2002. barilar, v. et al. (ur.) (2001). Aktivistkinje: kako opismeniti teoriju. zagreb: centar za enske studije. biani, r. (1936). Kako ivi narod: ivot u pasivnim krajevima. zagreb: Tipografija.
41
brint, S. (2001). Gemeinschaft revisited: a critique and reconstruction of the community concept. Sociological Theory, 19 (1): 1-23. brydon-Miller, M., d. Greenwood and P. Maguire (2003). Why action research. Action Research 1 (1): 928. castells, M. (1983). The City and the Grassroots. london: edward arnold. chandler, d. and b. Torbert (2003). Tranforming inquiry and action: interweaving 27 flavors of action research. Action Research 1 (2): 133152. colonial office UK (1958). Community Development: A Handbook. london: HMSo. cooke, b. and U. Kothari (eds.) (2001). Participation: the new tyranny?. london: zed books. dravni zavod za statistiku (2004). Statistics. http://www.dzs.hr, pristupljeno u oujku 2005. Hrvatski zavod za zapoljavanje (2004). Statistics. http://www.hzz.hr, pristupljeno u oujku 2005. Ferguson, j. (1990). The Anti-Politics Machine: development, depoliticisation and bureaucratic power in Lesotho. cambridge: University Press. Freire, P. (1993). Pedagogy of the Oppressed. new York: continuum (prvi put objavljeno 1970). Government of newfoundland and labrador (1994). The change continuum, appendix F to report Technology in the Learning Environment. http://www.stemnet.nf.ca/depted/Program/ Tile/apdxf.html, pristupljeno u oujku 2005. Harriss, j. (2002). Depoliticising Development: the World Bank and social capital. delhi: anthem Press. Hart, d. (1997). Childrens Participation: the theory and practice of involving young citizens in community development and environmental care. london: earthscan. Hauser, F. (2002). Regional Policy in Croatia: opportunities and challenges, prezentacija na okruglom stolu o regionalnim politikama, zagreb, 11 lipnja 2002. http://biznis.infoforum.hr/dokumenti/ regional_policy_in_croatia.ppt, pristupljeno u oujku 2005. Heaney, T. (1995). Issues in Freirean Pedagogy. http://nlu.nl.edu/ace/resources/documents/Freireissues.html, pristupljeno u oujku 2005. Hirschmann, a. (1984). Getting Ahead Collectively: grassroots experiences in Latin America. new York: Pergamon Press. Holmes, l. (2001). e-rules for radicals?: community organizing in an e-world, rad prezentiran na konferenciji organizacijske strategije u tranziciji, Hong Kong, prosinac 2001., http://www.re-skill.org.uk/papers/e_rules.html, pristupljeno u oujku 2005. ife, j. (2002). Community development: community-based alternatives in an age of globalisation. nSW: Pearson education australia. ife, j. (2003). Strengthening communities: community development and human rights, izlaganje na konferenciji People, Places, Partnerships, Sydney 2829. travnja 2003. http://www.communitybuilders.nsw.gov.au/building_stronger/place/p25.html, pristupljeno u oujku 2005. Kenny, S. (2001). Tensions and dilemmas in community development: new discourses, new Trojans?, rad prezentiran na Meunarodnoj konferenciji o razvoju zajednica, Kotorua, new zealand, travanj 2001.. http://134.36.42.69/research/kenny.pdf, pristupljeno u oujku 2005. Kesi, v. (2003). Women reconstructing Memories, in: Kesi, v. et al. (eds.) Women Recollecting Memories: the Center for Women War Victims Ten Years Later. zagreb: centar za ene rtve rata. Kruhonja, K. (ed.). Izabirem ivot: poslijeratna izgradnja mira u istonoj Slavoniji. osijek: centar za mir, nenasilje i ljudska prava.
42
laclau, e. and Mouffe, c. (1985). Hegemony and Socialist Strategy. london: verso. laginja, i. i l. Pavi (2001). Putokaz za djelotvoran rad lokalne zajednice. zagreb: odraz. Mastnak, T. (1994). From Social Movements to national Sovereignty, in: benderly, j. and e. Kraft (eds.) Slovenia: origins, movements, prospects. new York: St. Martins, 93111. Mathie, a. and G. cunningham (2002). From Clients to Citizens: asset-based community development as a strategy for community-driven development. http://www.stfx.ca/institutes/coady/text/about_publications_occasional_citizens.html, pristupljeno u oujku 2005. Mayo, M. and G. craig (1995). community Participation and empowerment: the human face of structural adjustment or tools for democratic transformation?, in: craig, G. and M. Mayo (eds.) Community Empowerment: a reader in participation and development. london: zed books, 111. Mccaughey, M. and M. ayers (eds.) (2003). Cyberactivism: online activism in theory and practice. london: routledge. Mcconnell, c. (2003). Global Trends in community development, rad prezentiran na konferenciji razvoj zajednice i izgradnja partnerstava u Srednjoj i istonoj europi, 27 oujka 2003. Mclaren, P. and c. lanksheer (eds.) (1994). Politics of Liberation: paths from Freire. london: routledge. Memedi, r. and j. Papa (2001). croatia, in: Save the children (ed.) Denied A Future?: the right to education of Roma/Gypsy and Traveller Children in Europe, volume i: South-eastern europe, 114143. Melucci, a. (1999). Challenging Codes: collective action in the information age. cambridge: University Press. Mimica, j. and P. Stubbs (1996). between relief and development: theories, practice and evaluation of psycho-social projects in croatia. Community Development Journal, 31 (4): 28190. Muabet (nema datuma). local dimensions of democracy building in South-east europe, istraivaki projekt. http://www.watsoninstitute.org/muabet/new_site/index.cfm, pristupljeno u oujku 2005. oGorman, F. (1995). brazilian community development: changes and challenges, in: craig, G. and M. Mayo (eds.) Community Empowerment: a reader in participation and development. london: zed books. Parmalee, d. (1982). Medicine under Socialism: some observations on Yugoslavia and china. Social Science and Medicine, 16: 1389-96. Pleau, j-P. (2000). clarification conceptuelle et recommandations sur linsertion sociale et la marginalit, report to clSc Haute-ville (Qubec). Puiggros, a. (1994). Politics, Praxis and the Personal: an argentine assessment, in: Mclaren, P. and c. lanksheer (eds.) (1994) Politics of Liberation: paths from Freire. london: routledge, 154172. Putnam, r. et al. (1993). Making Democracy Work: civic traditions in modern Italy. Princeton: University Press. ramia. G. (2003). Global Social Policy, inGos, and the importance of Strategic Management. Global Social Policy, 3 (1): 79101. reason, P. and H. bradbury (2001). introduction, in: reason, P. and H. bradbury (eds.) Handbook of Action Research. london: Sage. Saric, M. and v. rodwin (s. a.). The once and Future Health System in the Former Yugoslavia: myths and realities. http://www.nyu.edu/projects/rodwin/future.html, pristupljeno u oujku 2005.
43
Smith, M. (2002). community development: an introduction to the idea and an annotated bibliography. http://www.infed.org/community/b-comdv.htm., pristupljeno u oujku 2005. Starc, n. et al. (ur.) (2002). Human Development Report, Croatia 2001. zagreb: UndP i ekonomski institut. Starc, n. et al. (ur.) (2003). Human Development Report, Croatia 2002. zagreb: UndP i ekonomski institut. Stubbs, P. (1996). Social reconstruction and development in croatia and Slovenia, istraivaki izvjetaj za vladu UK, odjel za razvoj. Stubbs, P. (1997a). From Pathology to Participation: reflections on local community development programmes in bosnia and croatia and prospects for the future, rad prezentiran na iUc Teorija i praksa socijalnog rada. http://www.bemidjistate.edu/sw-journal/issue 1/stubbs.pdf, pristupljeno u oujku 2005. Stubbs, P. (1997b). croatia: nGo development, Globalism and conflict, in: bennett, j. (ed.) NGOs and Governments: a review of practice for Southern and Eastern NGOs. oxford: inTrac/ icva, 7787. Stubbs, P (2001). new Times? Towards a political economy of civil society in: contemporary croatia. Narodna umjetnost, 38 (1): 89103. Stubbs, P. (2003). international non-State actors and Social development Policy. Global Social Policy 3 (3); 319348. http://bib.irb.hr/datoteka/143226.astubbsGSP.rtf, pristupljeno u oujku 2005. Stubbs, P. and j. Warwick (2003). Socijalne usluge u reformiranom sustavu socijalne skrbi Hrvatske. Revija za socijalnu politiku, 10 (34): 335356. krabalo, M. (2003). documenting the impact of community Peacebuilding in the Post-Yugoslav region as a basis for Policy-Framework development, iPF Policy Paper, budapest. http://www. policy.hu/skrabalo, pristupljeno u oujku 2005. UndP (2003). Human Development Report 2003. http://www.undp.org/hdr2003/, pristupljeno u oujku 2005. Un desa Population division (nema datuma). World ageing 1950 2050. http://www.un.org/ esa/population/publications/worldageing19502050/pdf/073croat.pdf, pristupljeno u oujku 2005. Uphoff, n. (1992). Learning from Gal Oya: Possibilities for Participatory Development and Post-Newtonian Social Science. ithaca: cornell University Press. Wilcox, d. (1994). The Guide to Effective Participation. http://www.partnerships.org.uk/guide, pristupljeno u oujku 2005. World Health organisation (WHo) (2004). Health Indicators By Country. http://www3.who.int/ whosis/country, pristupljeno u oujku 2005. Yin, r. (2002). Case Study Research: design and methods (3rd edition). london: Sage. ganec, n. (1997). Social Work, community organising and the Prevention of delinquency in croatia, rad prezentiran na iUc Teorija i praksa socijalnog rada. http://www.bemidjistate. edu/sw-journal/issue 2/articles/zganec.html, pristupljeno u oujku 2005. ganec, n. (2003) Pojmovno odreenje zajednice, u: ajdukovi, d. (ur.) Socijalna rekonstrukcija zajednice, zagreb: dPP, 4152.
44
klaudija kregar Orekovi
OBrAZOVANje ZA rAD NA MOBILIZACIjI I rAZVOju ZAjeDNICe

UVOD
Pitanja obrazovanja danas su u aritu panje mnogih, i to ne samo onih koji se obrazovanjem profesionalno bave. obrazovanje se sve ee izjednaava s pristupom opim ivotnim dobrima i potencijalnim ivotnim postignuima, budui da su razliita istraivanja pokazala kako je obrazovanje proporcionalno socio-profesionalnom statusu, a obrnuto proporcionalno siromatvu (uur, 2001), ali i da obrazovanje titi ljude od neiskoritavanja ivotnih ansi. iako spomenuta istraivanja u odnos stavljaju formalni obrazovni status i drutveni poloaj, ope je poznato da su obrazovaniji pojedinci, neovisno o tome o kakvoj je vrsti obrazovanja rije, sposobniji preuzeti kontrolu nad svojim ivotom i tako za sebe pozitivnije rjeavati problemske situacije. analogija vrijedi i onda kada umjesto pojedinaca govorimo o zajednicama.
Klaudija Kregar OreKOvi radi

kao asistentica na Studijskom centru socijalnog rada pri Pravnom fakul tetu Sveuilita u Zagrebu, gdje je i magistrirala. Predaje predmete Soci jalni rad u organiziranju zajednice, te Metodologiju istraivanja u socijal nom radu, to predstavlja i njezina ua podruja interesa. Email: kkregar@yahoo.com
4
o tome koliko dugo se obrazovanju pridaje vanost u kontekstu ujednaavanja ivotnih ansi deprivilegiranih moda najbolje svjedoe povijesne injenice vezane uz razvoj tzv. Settlement pokreta u americi, a kojega danas smatramo preteom metode i procesa organiziranja zajednice. ideja Settlement pokreta, tj. njegova osnivaa Samulea barnetta (1883, prema ganec, 1999), bila je rijeiti gorue socijalne probleme toga vremena osobnim susretima obrazovanih i neobrazovanih tijekom zajednikog ivota u odreenom dijelu grada. Tako su intelektualci dolazili ivjeti u siromane stambene etvrti s namjerom otklanjanja socijalne bijede poticanjem samopomoi, i to putem obrazovanja odraslih. Settlement pokret je nudio itav niz obrazovnih sadraja, od strunog obrazovanja, neposredno korisnog obrazovanja (poput voenja kuanstva), pa sve do kulturnih aktivnosti, a za svaki se od obrazovnih programa vjerovalo da e dovesti do emancipacije deprivilegiranih skupina stanovnitva, pa i do promjene njihova drutvenoga statusa (ganec, 1999). dakle, prepoznavanje uloge koju obrazovanje ima u ivotima pojedinaca i zajednica nije nova istina, ve odavno poznata injenica, uvijek jednako aktualna. zanimljivo je da se obrazovanje odraslih, posebno ono vezano uz mobiliziranje i razvoj zajednice, danas sve ee dovodi u odnos s konceptom drutvenog kapitala. naime, obrazovanje odraslih za rad na mobilizaciji i razvoju zajednice moe se definirati i kao proces drutvenog uenja (Mcclenaghan, 2000), tj. uenja koje ima za cilj osnaivanje pojedinaca i grupa putem njihova ukljuivanja u aktivnosti zajednice usmjerene k razvoju i promjeni. drugim rijeima, proces obrazovanja za mobiliziranje i razvoj zajednice jaa drutveni kapital zajednice time to naglaava osobnu odgovornost i odgovornost zajednice te pridonosi osnaivanju, uz uvaavanje demokratskih naela participacije i isticanje drutvene kohezije i solidarnosti u samom obrazovnom procesu. obrazovanje vezano uz rad na mobilizaciji i/ili razvoju zajednice, ba kao i svako drugo obrazovanje, provodi se na razini formalnih (institucionalnih) i na razini neformalnih (izvaninstitucionalnih) programa. U nastavku teksta govorit e se o kakvim je modelima obrazovanja za rad u lokalnim zajednicama rije te koji programi u Hrvatskoj postoje, tko ih provodi i s kojim ciljem.
MODELI OBRAZOVANJA ZA RAD U LOKALNIM ZAJEDNICAMA

razvoj koncepta za obrazovanje odraslih u kontekstu rada u lokalnim zajednicama ima svoju povijesnu i kulturoloku pozadinu. naime, kljune etape razvoja takvog obrazovanja treba promatrati ne samo kroz politiku i praksu nekog razdoblja ve i kroz razliite teoretske perspektive koje su povezane s konceptom obrazovanja odraslih. ove razliite perspektive ogledaju se u radovima autora kao to su lovett, Thompson i Freire. 4
Klaudija Kregar OreKOvi OBRAZOVANJE ZA RAD NA MOBILIZACIJI I RAZVOJU ZAJEDNICE
Tom lovett, ija e klasifikacija biti prikazana u nastavku, zastupao je koncept tzv. radikalnog obrazovanja za rad u zajednicama, prema kojem obrazovanje ima drutvenu funkciju koja se ogleda prije svega u konkretnim drutvenim promjenama na razini zajednice. iako njegova razmiljanja i radovi iz tog podruja seu s poetka 70-tih godina prolog stoljea,1 njegov koncept radikalnog obrazovanja odraslih za rad u lokalnim zajednicama i danas je vrlo aktualan, kako u njegovim novijim tekstovima2 tako i u radovima drugih autora poput Freirea (2002) koji govori o tome kako sustav obrazovanja koji trai puko reproduciranje nauenog gradiva podrava ne samo pasivnost graana i njihovo prihvaanje statusa quo, ve i postojee odnose moi. Prema lovettu (1997), u najirem smislu razlikujemo tri osnovna modela obrazovanja za rad u zajednicama koja se pronose razliitim formalnim i neformalnim obrazovnim programima rije je o (1) obrazovanju za zajednicu; (2) obrazovanju o zajednici te (3) obrazovanju sa zajednicom. Obrazovanje za zajednicu najee je upotrebljavan oblik edukacije, posebno, iako ne i ekskluzivno, u okrilju formalnih sustava obrazovanja (najee je rije o sveuilinom obrazovanju). ovaj model ima za cilj zadovoljiti potrebu profesionalnog razvoja i najee nije usko povezan s procesom razvoja zajednice u smislu organiziranja akcija koje bi se doticale vanih drutvenih, ekonomskih i inih potreba i problema u zajednicama. rije je o klasinim predavanjima i gomilanju znanja sudionika. no, treba rei da suvremeni trendovi visokokolskog obrazovanja naglaavaju tzv. iskustveno uenje, pomou ega i ovaj oblik obrazovanja moe posredno utjecati i na eventualne promjene u zajednicama. o emu je zapravo rije? Prema Kolbu (cota bekavac et al. 2003) ciklus iskustvenog uenja sastoji se od etiri koraka koji ukljuuju konkretno iskustvo (kroz konkretan sluaj, pokus, problem), zatim refleksivno promatranje o problemu (to ukljuuje razmiljanje o problemu iz razliitih perspektiva), nakon ega slijedi apstraktno razmiljanje (koje ukljuuje formiranje, preoblikovanje i procesiranje ideja kako bi ih student prihvatio kao svoje i mogao integrirati u vrste logike teorije), te konano provjeravanje nastalih teorija u rjeavanju konkretnog problema i donoenju odluka o rjeenju. dakle,
1997).
2
lovett, T (1971). community adult education. Studies in Adult Education 3 (prema lovett, rije je o tekstovima poput: lovett, T. (1995). Popular education in northern ireland: The Ulster Peoples college. U: Mayo, M., Thompson, j. (eds.), Adult Learning, Critical Intelligence and Social Change. leicester: niace. Mcnamee, P., lovett, T., Morgan, T., Shanahan, P. (1995). Adult education, community development and rural regeneration: The final report of the Rural development and regeneration project. University of Ulster: community research and development centre.
4
model iskustvenog uenja stavlja pred one koji se obrazuju konkretne probleme koji se mogu javiti u zajednici i trai od sudionika obrazovanja donoenje odluke o rjeenju. na ovakav nain teoretsko znanje dobiva dimenziju praktine primjenjivosti, a jaa se i samopouzdanje sudionika procesa za rad na terenu. tovie, ako se edukator odlui za praktini problem ili primjer koji postoji u zajednici u kojoj i poduava, tada moe neposredno djelovati na osvjetavanju, kao i na rjeavanju problema.3 no, ovdje treba napomenuti da su razmjeri utjecaja ovakvog tipa obrazovanja usko povezani s tradicijom organiziranja zajednice u pojedinim zemljama, kao i tradicijom civilnog drutva u cijelosti, u emu postoje znaajne razlike. Obrazovanje o zajednici prepoznaje da je procjenu potreba zajednice i njihovo zadovoljavanje nemogue postii bez dijaloga s lokalnim grupama, mreama i pojedincima. no, i u ovom modelu razgovori s navedenim dionicima najee nemaju za cilj konkretnu akciju u zajednici, ve ponovno stjecanje znanja o specifinim problemima, definiranima tijekom te komunikacije. drugim rijeima, ako se kroz razgovor s dionicima doe do toga da je primarni problem zajednice npr. ovisnost djece i mladih, tada e edukatori ponuditi edukaciju o problemima ovisnosti kod djece i mladih s ogranienim i sporadinim znanjima vezanima uz proces razvoja zajednice. i u ovom je sluaju najee rije o predavanjima, teajevima i slino, bili oni formalnog ili neformalnog karaktera, a uloge edukatora i onih koji se obrazuju jasno su razgraniene. edukatori su u ovom sluaju voditelji procesa definiranja problema tako to, primjerice, razgovorom ili radionicom s dionicima vode grupu k definiranju liste problema i prioriteta, nakon ega e ponuditi znanja potrebna za razumijevanje etiologije problema i njegovo daljnje razvijanje, kao i znanja potrebna za rjeavanje problema. no, kako je rije o konkretnom i usko formuliranom problemu, potekoe koje se mogu pojaviti u rjeavanju problema, a koje mogu imati veze s nepoznavanjem irih postulata mobiliziranja zajednice poput problema osipanja grupa, nedostatka novih lanova i ideja i sl. naalost nee biti predmetom edukacije. Obrazovanje sa zajednicom je oblik neformalnog obrazovanja u kojem su edukatori usmjereni na sve segmente rada u zajednici. Sudionici edukacije aktivno su ukljueni u proces razvoja zajednice, a uenje je iskustvene prirode. drugim rijeima, cilj edukacije nije samo prenijeti specifina znanja sudionicima, ve potaknuti akciju u zajednici i rijeiti konkretan zajedniki problem. ovaj model priznaje naelo dvosmjernosti u procesu obrazovanja edukatora kao strunjaka iz podruja organiziranja zajednice i
ovakav model uenja est je u americi gdje studenti zajedno s profesorima u okviru nastave iz podruja organiziranja zajednice sudjeluju u pokretanjima konkretnih akcija i rjeavanju konkretnih problema primjer takve akcije je Kampanja za povratak programa pomoi i zajmova za radno-nesposobno stanovnitvu u Marylandu voena 1995. godine. (Kregar, 2000)
3
4
sudionika u obrazovanju koje se istodobno shvaa kao izvore bogatog iskustvenog znanja o zajednici u kojoj se pokree akcija. Kako ovaj model ima za cilj ukljuiti deprivilegirane, marginalizirane i iskljuene skupine stanovnitva u proces promjena u zajednici, tako kriterije za vrednovanje uspjeha polaznika edukacije (prisutne u prethodna dva modela), kao to su ocjene u formalnom obrazovanju, ovdje nije opravdano primjenjivati. Uspjeh ovakvog oblika edukacije obino se mjeri pomou pokazatelja jaanja drutvenog kapitala, razvoja grupa u zajednici i njenog osnaivanja, kao i postignuima u odnosu na prethodno postavljene ciljeve akcije. neovisno o kojem je modelu rije i tko ga provodi, svaki model treba uvaavati specifinosti ciljane skupine, kao i ciljeve obrazovanja, pa takva odgovornost treba biti pred svim edukatorima. U odnosu na ukljuivanje marginaliziranih i deprivilegiranih skupina u proces obrazovanja mogu se primijetiti razlike u modelima. Model obrazovanja za zajednicu vrlo rijetko iskljuene ukljuuje u proces, dok druga dva modela to ine ee. Teko je uoiti bitne razlike izmeu tri navedena modela obrazovanja s obzirom na stupanj formalnog obrazovanja i profesionalne obuenosti edukatora. Teoretski i praktino je mogue da je u sva tri modela rije o posebno educiranim pojedincima koji imaju sav legitimitet u odnosu na formalno obrazovanje, kao i iskustvo da se bave obrazovanjem iz ovog podruja. ipak, ini se da najee specifino formalno obrazovanje imaju edukatori spomenuti u prvom modelu, a rjee oni spomenuti u ostala dva modela. naravno, to nije pravilo.
OBRAZOVANJE ZA RAD NA MOBILIZACIJI I RAZVOJU ZAJEDNICE U HRVATSKOJ

Formalno obrazovanje za rad na mobilizaciji i razvoju zajednice u Hrvatskoj razvija se od 1952. godine, i to na tadanjoj vioj koli za socijalni rad iji su nastavnici prvi poeli iriti informacije i poduavati studente metodi socijalnog rada u organiziranju zajednice (ganec, 1999), a u nastavnom planu iz 1963. pojavljuje se i prvi samostalni kolegij iz ovog podruja pod nazivom Socijalni rad u lokalnoj zajednici (ajdukovi, ur. 2002), koji se uz izmjene sadraja i naziva zadrao do danas. Tako danas, na Studijskom centru socijalnog rada Pravnog fakulteta u zagrebu, na etvrtoj godini studija studenti stjeu znanja potrebna za rad u lokalnim zajednicama u okviru kolegija Socijalni rad u organiziranju zajednice iji je nositelj nino ganec. rije je o opim znanjima vezanim uz nain organiziranja zajednice kao metode u socijalnom radu, ali i o znanjima vezanim uz voenje procesa organiziranja i razvoja zajednice od procjene potreba u zajednicama, planiranja akcija temeljenih na procjeni potreba, do pro4
voenja planiranih akcija i njihove evaluacije. nastava se odvija kroz predavanja, vjebe, seminare i praksu. dok se predavanja i seminari zadravaju na teoretskim osnovama rada u lokalnim zajednicama, vjebe i praksa akcijski su usmjerene i odvijaju se u suradnji s neprofitnim organizacijama.4 rije je o cjelogodinjem kolegiju s ukupnom satnicom od 120 sati nastave i 60 sati prakse. iako bi, prema prethodno spomenutim modelima obrazovanja, ovaj tip obrazovanja za rad na mobilizaciji i razvoju zajednice odgovarao modelu obrazovanja za zajednicu, valja naglasiti da vjebe, organizirane kroz projektnu i interaktivnu nastavu, pruaju studentima i praktina znanja i iskustveno uenje, a da je cjelokupna nastava organizirana u skladu s modelom poticanja kritikog miljenja u visokokolskoj nastavi (vidovi et al., 2002; 2003; cota bekavac et al., 2003). S obzirom na povijest organiziranja zajednice uope, ne udi to je upravo studij socijalnog rada prvi krenuo u formalno poduavanje studenata za rad u lokalnim zajednicama. no, kako je integrativna i/ili tzv. makropraksa danas prisutna u gotovo svim profesijama srodnog, i ne samo srodnog karaktera, organiziranje i razvoj zajednice, ili barem usmjerenost na zajednicu prilikom intervencija, postali su sastavni dio ne samo teorije, ve i prakse razliitih znanstvenih disciplina. U tom smislu treba spomenuti znanosti poput edukacijsko-rehabilitacijskih, psihologije, sociologije, medicine, kriminologije i sl., kao i razliite teorijske pravce koji indirektno upuuju na vanost mobiliziranja i razvoja zajednice u kontekstu rjeavanja razliitih problema zajednica. rije je o teorijama poput ope teorije sustava (compton i Galaway, 1989) ili iz nje nastale ekoloke sistemske teorije (bronfenbrenner, 1979, 1986, prema Fraser, 1997), zatim o teoriji socijalnih mrea (cotterell, 1996) ili pak teoriji socijalne potpore ( jankovi, 1996). S obzirom na formalno obrazovanje za rad u zajednicama u Hrvatskoj, treba primijetiti da razliiti fakulteti, u okviru razliitih kolegija te u opsegu koji odgovara specifinom kolegiju, uzimaju u obzir perspektivu zajednice i time posredno pridonose procesu mobiliziranja i razvoja zajednice. no, vrlo je teko utvrditi, bez uvida u programe pojedinih kolegija, o kojoj je koliini sadraja zapravo rije. Konkretan i znaajan doprinos moe se prepoznati u Poslijediplomskom specijalistikom studiju Katolikog bogoslovnog fakulteta iz managementa neprofitnih organizacija i socijalnog zagovaranja. Taj poslijediplomski studij pokriva niz tema usko povezanih s radom u zajednicama poput stratekog planiranja i upravljanja projektima
Tako su akademske godine 2004./05. studenti iv. godine Studijskog centra socijalnog rada u okviru vjebi iz kolegija sudjelovali u pripremi i provedbi terenskog istraivanja procjene potreba korisnika upnog caritasa jarun, a jednomjesenu praksu iz kolegija studenti mogu obaviti u czSS na odjelu opeg socijalnog rada ili pak u neprofitnim organizacijama koje se bave organiziranjem zajednice poput centra za civilne inicijative cci, Suncokreta centra za humanitarni rad, centra za edukaciju savjetovanje i istraivanje ceSi i sl.
4
0
u neprofitnim organizacijama, izrade prorauna i prikupljanja sredstava, odnosa s javnou, etike dobrovoljnog rada i sl., a temeljen je na interdisciplinarnom pristupu temi menagementa i socijalnog zagovaranja. Posredan je utjecaj mogue prepoznati u Poslijediplomskom specijalistikom studiju iz javnog zdravstva Medicinskog fakulteta u zagrebu koji se ogleda, kako u interdisciplinarnom pristupu, tako i u cilju studija. Pored stjecanja znanja i vjetina u podruju zdravstva, taj studij ima za cilj i osposobljavanje kandidata za ocjenu zdravstvenog stanja stanovnitva u zajednicama, kao i za prevenciju, planiranje, provoenje i evaluaciju zdravstvenih mjera u zajednicama. Pritom je vano imati na umu da je zdravlje definirano kao stanje potpunog fizikog, psihikog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti (Medicinski fakultet Sveuilita u zagrebu, 2005). na okruglom stolu odranom 13. svibnja 2005. u sklopu osmih dana volonterskog rada u Splitu najavljeno je da e se od akademske godine 2005./2006. na visokokolskim uilitima diljem Hrvatske, a u kontekstu bolonjske deklaracije, pokrenuti niz kolegija koji bi trebali obrazovati i poticati mlade strunjake na ukljuivanje u rad udruga. Meutim, ostaje injenica da u Hrvatskoj jo uvijek ne postoji ni dodiplomski ni poslijediplomski studij koji bi omoguavao specijalizaciju iz rada na organiziranju i razvoju zajednice, kao to je to sluaj u drugim zemljama svijeta poput Sad-a, velike britanije, vedske, australije, egipta, ili Filipina. neformalno se obrazovanje, povezano s radom na mobilizaciji i razvoju zajednice u Hrvatskoj, provodi u okviru neprofitnih organizacija. Kao i u sluaju formalnog obrazovanja, i tu treba razlikovati organizacije koje se bave opsenim edukacijama iz podruja razvoja zajednice i one koje se problemima razvoja zajednice bave s aspekta nekog specifinog problema, prethodno prepoznatog u zajednici, i gdje tehnike i metode rada u zajednici nisu u cijelosti predmet interesa ni edukatora ni sudionika. U opsenim edukacijama za rad u lokalnim zajednicama prednjae organizacije poput odraz-a i SMarT-a, o emu svjedoe i brojni prirunici koje su ove organizacije objavile, kao to su Biti volonter ili volonterka u izdanju SMarT-a, NVO prirunik Kuharica za udruge, te Prirunik za rad u lokalnim zajednicama u izdanju odraz-a. rije je o treninzima (edukacijama) koji obuhvaaju cjelokupni proces organiziranja i razvoja zajednice i daju iroki pregled znanja i vjetina potrebnih za rad u zajednicama. Steena znanja polaznici edukacije trebaju primijeniti u svojim lokalnim zajedicama za vrijeme trajanja edukacije. edukacija traje devet mjeseci i sastoji se od pet trodnevnih treninga, a namijenjena je predstavnicima javnog, gospodarskog i civilnog sektora (rije je o dvadesetak sudionika godinje), s ciljem poticanja pozitivne promjene u zajednicama u kojima sudionici ive i rade. ovakav se tip obrazovanja dobrim dijelom uklapa u prvi model obrazovanja za zajednicu, i to stoga to konkretnu akciju i evaluaciju akcije, temeljenu na stvarno uinjenoj procjeni potreba u zajednicama polaznika, nije uvijek mogue provesti za vrijeme trajanja 1
edukacije. no, ono to pomie ovakve edukacije prema modelu obrazovanja sa zajednicom je stvaranje mree meu sudionicima edukacija koja moe kompenzirati nedostatak potpore prilikom provedbe spomenutih aktivnosti. osim toga, stvaranje mree i odravanje kontakta izmeu edukatora i sudionika otvara prostor ne samo za uvid u provedbu projektnih aktivnosti planiranih tijekom edukacije, ve i za dugorono praenje stvarnog uinka koji edukacija ima na aktivnu participaciju educiranih u rjeavanju problema zajednica iz kojih dolaze i u kojima djeluju. Slinosti s navedenim programima edukacije, posebno u dijelu umreavanja, mogu se pronai i u modularnom programu izobrazbe konzultanata za pruanje tehnike pomoi lokalnim samoupravama pri provedbi modela upravljanja koji provodi Urban institute. edukacijama prisustvuju sudionici s praktinim iskustvom koji tijekom edukacije, kao i izmeu modula, imaju prilike promiljati vlastiti rad te primjenjivati steena znanja i vjetine. nadalje, Urban institute, kao i odraz, potiu umreavanje educiranih konzultanata s klijentima kao i meusobno. U organizacijama poput Suncokreta centra za humanitarni rad ili centra za edukaciju, savjetovanje i istraivanje ceSi moemo pronai edukacije koje odgovaraju modelu obrazovanja o zajednici. Te organizacije prepoznaju da je procjenu potreba zajednice i njihovo zadovoljavanje nemogue postii bez dijaloga s lokalnim grupama, mreama i pojedincima. Tako temeljem procjene potreba nude razliite edukacije vezane uz specifine probleme odreenih grupa u zajednici, poput reproduktivnih prava mladih ili osnaivanja mladih, a manje se bave razvojem zajednice u cijelosti. dobro je poznat Suncokretov program osnaivanje mladih za aktivno djelovanje u zajednici (Kaji, Medi, 2001), kao i edukacije koje su u svrhu senzibilizacije za pitanja roda i spola provele djelatnice udruge ceSi (Hodi, bijeli, cesar, 2003). Konano, za organizacije poput centra za civilne inicijative (cci) i organizacije za graanske inicijative (oGi), premda ne pruaju klasine obrazovne usluge, moemo rei da provode model obrazovanja sa zajednicom. cilj tih organizacija je prije svega potaknuti akciju u zajednici i rijeiti neki konkretan problem. indirektno, meutim, sudionici procesa rjeavanja problema u zajednici dobivaju konkretna znanja vezana uz mobilizaciju i razvoj zajednice, pa se na taj nain posredno obrazuju. To posredno obrazovanje dogaa se putem neformalnih konzultacija, radionica, zborova graana, sastanaka s neformalnim voama u zajednici i sl., a edukatori su osobe koje su pohaale treninge iz podruja rada u zajednici. 5
rije je o treninzima koje je vodio prof. dr. sc. lee Staples sa Sveuilita u bostonu koji se bavi podrujem organiziranja zajednice i na teoretskoj i na praktinoj osnovi. njegovi se radovi mogu pronai u Journal of Community Practice asopisu namijenjenom organizatorima zajednice, a koji redovito prima knjinica Studijskog centra socijalnog rada.
2
na primjerima navedenih organizacija mogue je primijetiti da se modeli obrazovanja unutar samih organizacija vrlo esto isprepliu i da neki projekti odgovaraju vie jednom, a neki prinicipima druga dva modela, ali i da vrlo esto unutar jednog projekta moemo pronai znaajke dva razliita modela. Stoga, kao i modele rada u zajednicama (rothman, prema ganec, 1999), modele obrazovanja valja koristiti kao tipizaciju u svrhu analize, a ne ih promatrati kao samostalne odvojene pristupe, budui da se oni u praksi esto meusobno nadopunjuju. Primjer potekoa u definiranju modela obrazovanja moe se pronai u programu edukacije volontera za rad na izgradnji mira i zajednice koju je proveo centar za mir, nenasilje i ljudska prava osijek. rije je o edukaciji koja je osmiljena kao ciklus od est jednodnevnih radionica, a koja sadrajno pokriva sljedee tematske cjeline: (1) vjetine nenasilne komunikacije i transformacije sukoba, (2) iskustvene prorade i upoznavanje vlastite motivacije, vrijednosnih utemeljenja i prepreka mirovnom djelovanju u zajednici, (3) vjetine organiziranja zajednice, ukljuujui i rad u javnosti, te (4) informacije i koncepte vezane uz razumijevanje izgradnje mira, civilnog drutva i sustava lokalne samouprave (krabalo, 2004). Ta edukacija sadri elemente i modela obrazovanja o zajednici (budui da je rije o specifinom, uskom problemu i da rad na sukobima u zajednici predstavlja usko podruje organiziranja zajednice), i modela obrazovanja sa zajednicom (budui da su edukacije imale i konkretnu akcijsku svrhovitost nakon edukacije oekivalo se da e volonteri pokrenuti akcije vane za zajednicu kojoj pripadaju, poput pokrenutog projekta multietnikih djejih radionica). edukacije koje provode manjinske skupine za vlastitu zajednicu, kao npr. udruge osoba sa invaliditetom, romi ili seksualne manjine, vrlo je teko razgraniiti prema spomenutim modelima obrazovanja. najee je rije o programima u kojima je naglasak na osvjetavanju prava manjina, jaanju samopouzdanja i usvajanju vjetina izravno vezanih uz veu mogunost zagovaranja vlastitih prava ili pak ivotnih vjetina kojima se poveava samostalnost i nezavisnost (npr. mobilitet, briga za sebe i sl.), a koji ovisno o specifinim ciljevima edukacije, kao i ulogama edukatora, mogu utjecati na mobilizaciju marginaliziranih skupina.
IZAZOVI I PREPORUKE VEZANE UZ OBRAZOVANJE ZA RAD NA MOBILIZACIJI I RAZVOJU ZAJEDNICE

institucionalne i izvaninstitucionalne edukacije i programi mogu se prepoznati, ako ne u cijelosti, onda barem djelomino, u modelima koji egzistiraju i u drugim zemljama, no daleko od toga da ne bi trebalo razmiljati o mogunostima njihova unapreenja. razlike u opsegu, vremenu trajanja i akcijskoj usmjerenosti postojeih obrazovnih programa, neovisno o tome je li rije o formalnom ili neformalnom obrazovanju, proi3
zlaze iz njihova cilja, kao i samih skupina kojima su namijenjeni. U tom smislu razlike je nepotrebno i nemogue izbjei. no, usprkos tome, ostaje otvoren niz pitanja na koja za sada ne nalazimo pravi odgovor, posebice pitanja standardizacije sadraja izvaninstitucionalnih obrazovnih programa, kompetencije za provoenje edukativnih programa iz ovog podruja, kao i pitanje autoriteta koji moe ovlastiti nekoga da postane edukator. Takoer ostaje otvoreno pitanje ukljuivanja marginalnih skupina u planiranje programa i akcija razvoja zajednice, ime se oivotvoruje koncept osnaivanja u praksi. razvoj dosadanjih edukacijskih programa iz podruja organiziranja zajednice nije bio temeljen na unaprijed poznatim standardima dobre prakse obrazovanja, kao ni na sustavnoj i organiziranoj meusobnoj suradnji institucionalnih i izvaninstitucionalnih pruatelja edukacijskih usluga. Pitanje obrazovanja samih edukatora nije nita manje vano budui da formalno obrazovanje iz ovog podruja eksplicite postoji jedino u okrilju studija socijalnog rada.6 Paradoksalno, socijalni su radnici vrlo rijetko edukatori u izvaninstitucionalnim edukativnim programima. nadalje, tko su osobe ili kakva znanja i iskustva trebaju imati oni koji bi mogli nekoga ovlastiti za pruanje edukacijskih usluga iz podruja organiziranja zajednice, pitanje je koje se nadovezuje na prethodna. rijetko se premouje jaz izmeu teorije i prakse te institucionalnog i izvaninstitucionalnog pristupa. Takoer se vrlo rijetko prepoznati jaz smanjuje meusobnim uvaavanjem i uenjem jednih od drugih. Konano, koncept egalitarnog humanizma socijalnog rada, iji je rad sa zajednicom neizostavni dio, ui nas rijeavati probleme socijalne iskljuenosti, razliitih formi nejednakosti i diskriminacije, promovirajui antidiskriminacijski pristup i ukljuenost putem osnaivanja. Meutim, upravo je ukljuenost iskljuenih u obrazovne programe za rad u zajednici vrlo rijetko evaluirana. budui da je 2005. godina na razini europske unije proglaena Godinom obrazovanja za aktivno graanstvo, ini se da je obrazovanje za rad na mobilizaciji i razvoju zajednice aktualnije nego ikad. tovie, ono je u skladu sa suvremenim trendovima poput decentralizacije. Tako pitanja mobilizacije i ukljuivanja graana u rjeavanje problema lokalnih zajednica danas postaju pitanja svih drutvenih sektora. o tome koliko je vano poticati obrazovne programe vezane uz rad na mobilizaciji stanovnitva posredno govore rasprave i istraivanja (rimac i rpi, prema beovan, 2004; baloban, prema beovan, 2003; ledi, 2001; beovan, 2004) koja su upozorila da graani Hrvatske u prosjeku nisu lanovi veeg broja organizacija i da iskazuju vrlo nisku razinu graanske zauzetosti za probleme u zajednici i drutvu. objanjenja ovakvog generalnog zakljuka navedenih autora moemo pronai kako u cjelokupnoj drutvenoj klimi (pasivizam, amoralni familizam), ekonomskim faktorima (relativno
Socijalni rad u lokalnoj zajednici jedna je od tri osnovne metode socijalnog rada, pored rada s pojedincem i rada s grupom.
6
4
looj gospodarskoj situaciji u kojoj se Hrvatska nalazi od ratnog perioda, nesudjelovanju gospodarskih subjekata u filantropskim programima i podupiranju neprofitnih organizacija), tako i u teoriji prijeenog puta (path dependency) koja se u naem kontekstu odnosi na socijalistiku povijest i razdoblje osporavanja temeljnog ustavnog prava na slobodu udruivanja, kao i nepoticajnih poreznih i zakonskih propisa u poecima hrvatske samostalnosti. Takoer treba naglasiti da nedovoljno drutveno valoriziranje volonterskog rada objanjava nisku razinu volontiranja i graanske zauzetosti u Hrvatskoj. naime, prema rijeima jednog ispitanika u civicUS-ovom istraivanju indeksa civilnog drutva u Hrvatskoj:7 Svaki dobrovoljni rad u hrvatskom je drutvu smatran, kako globalno tako i individualno kao isto gubljenje vremena, uz stalno podmetanje da tu netko potajice profitira. U ope siromanom drutvu, osobni angaman koji ne donosi izravnu osobnu korist, prezren je. Manjak graanskog angamana upuuje na to da je obrazovanje za rad na mobilizaciji i razvoju zajednice u Hrvatskoj i potrebno i vano, kako u kontekstu rjeavanja tekuih problema lokalnog stanovnitva i pojave novih rizika koje sa sobom nosi suvremeno drutvo i moderan nain ivota, tako i u kontekstu nadolazeih reformi. Meu problemima i rizicima valja spomenuti visoku stopu nezaposlenosti, iskljuenost mladih nezaposlenih ljudi, starenje stanovnitva, nove obiteljske oblike s visokim rizikom siromatva, kao to su jednoroditeljske obitelji usko povezane s infantilizacijom i feminizacijom siromatva. izazovi reformi sustava zdravstva i socijalne skrbi odnose se na neminovnost poveanog angamana graana u rjeavanju buduih problema na razini lokalne zajednice. Promjene u potrebama i rizicima s kojima se suoavaju lokalne zajednice postavljaju izazov pred sve one koji se bave pitanjima obrazovanja za rad u lokalnim zajednicama, ali i otvaraju mogunost za irim spektrom djelovanja i umreavanjem razliitih aktera formalnog i neformalnog obrazovanja. U tom smislu prijedlog o daljnjem djelovanju, usvojen na konferenciji odranoj 4.-5. oujka 2005. godine pod nazivom Mobilizacija i razvoj zajednica u Hrvatskoj, moe posluiti kao polazite za kasnije akcije. Prema tom prijedlogu, unapreenje postojeih edukativnih programa mogue je prije svega kroz izradu temeljnih principa i standarda dobre prakse obrazovanja za rad u zajednicama. izrada spomenutih temeljnih principa i standarda zapravo je pitanje kriterija dobrog obrazovanja za rad u zajednicama, stoga bi prvi korak trebao biti promiljanje o kriterijima za evaluaciju obrazovnih programa s obzirom na specifine ciljeve edukacije, kao i s obzirom na mobilizaciju ciljanih skupina. Kao poticaj za daljnje promiljanje obrazo-
civicUS World alliance for citizen Participation, Washington, 2000. godine, prema beovan
2003.

vanja o, za i sa zajednicom u Hrvatskoj, ovaj tekst zakljuujemo prijedlogom smjernica proizalih iz rasprava nositelja raznolikih obrazovnih programa uoi i tijekom spomenute konferencije.
SMJERNICE ZA PROMILJANJE O KRITERIJIMA ZA EVALUACIJU OBRAZOVANJA ZA RAZVOJ ZAJEDNICE

1. to su specifini ciljevi obrazovnog programa? 2. O kojem je tipu obrazovanja rije? a. obrazovanje za zajednicu usmjereno profesionalnom razvoju, organizirano kroz klasina predavanja s ciljem klasinog gomilanja znanja sudionika, ne ukljuuje marginalizirane skupine/pojedince, nema za cilj konkretnu akciju b. obrazovanje o zajednici usmjereno stjecanju specifinih znanja na iju potrebu ukae ciljana skupina, organizirano najee kroz predavanja, teajeve i sl., moe ukljuivati marginalizirane skupine/pojedince, nema za cilj konkretnu akciju, iako je temeljeno na procjeni potreba c. obrazovanje sa zajednicom sudionici edukacije aktivno ukljueni u proces razvoja zajednice, edukacija je organizirana po naelima iskustvenog uenja, uvijek ukljuuje marginalizirane skupine/pojedince, cilj je potaknuti akciju u zajednici 3. u kojoj mjeri tip obrazovanja omoguuje ostvarenje specifinih ciljeva obrazovnog programa? 4. za koje se uloge u radu u zajednici pripremaju sudionici obrazovnog programa? 5. koji izvori znanja se vrednuju i prenose u ovom obrazovnom programu? 6. koje su specifine vjetine relevantne za rad na mobilizaciji i razvoju zajednice sadrane u obrazovnom programu? 7. kako se definiraju kompetencije edukatora? Da li se i kako vrednuje izravno iskustvo ivota i rada na promjeni odreene zajednice? 8. u kojoj mjeri i na koje naine obrazovni program omoguuje ukljuivanje marginaliziranih skupina kao izravne sudionike obrazovnog programa? 9. kako i koliko obrazovni program stvara preduvjete za emancipirajui utjecaj rada na mobilizaciji i razvoju zajednice (utjecaj na promjenu odnosa moi u zajednici odnosno na politiku, drutvenu i ekonomsku afirmaciju marginaliziranih skupina)?

Literatura
ajdukovi, M. (ur.) (2000). 50 godina Studija za socijalni rad: 1952.2002. zagreb: Pravni fakultet Sveuilita u zagrebu. benge Kletzien, S., v. vizek vidovi, i M. cota bekavac (2002). Aktivno uenje i kritiko miljenje u visokokolskoj nastavi Prirunik za nastavnike II. dio. zagreb: Forum za slobodu odgoja. beovan, G. (2002). Struktura civilnog drutva u Hrvatskoj. Politika misao, 39 (1): 6387. beovan, G. (2003). razvoj organizacija civilnog drutva kao pretpostavka uspjene reforme socijalne drave u Hrvatskoj. Politika misao, 40 (1): 7291. beovan, G. (2003). zakonski, politiki i kulturni okvir za razvoj civilnog drutva u Hrvatskoj. Revija za socijalnu politiku, 10 (1): 23-44. beovan, G. (2004). Civilno drutvo. zagreb: nakladni zavod Globus. brofenbrenner, U. (1974). developmental research, Public Policy and the ecology of childhood. Child Development, 45: 15. centar za edukaciju, savjetovanje i istraivanje (ceSi) (2005). http://www.cesi.hr, pristupljeno u srpnju 2005. compton, r. b. i b. Galaway (1989). Social work processes. Wadsworth: inc. belmont. california. cota bekavac, M., v. Grozdani, v. i S. benge Kletzien (2003). Aktivno uenje i kritiko miljenje u visokokolskoj nastavi Prirunik za nastavnike III. dio. zagreb: Forum za slobodu odgoja. cotterell, j. (1996). Social networks and social influences in adolescence. routledge: london and new York. Fraser, M. W. (1997). Risk and Resilience in childhood: An ecological perspective. Washington: national association of Social Workers. Freire, P. (2002). Pedagogija obespravljenih. zagreb: odraz odrivi razvoj zajednice. Hodi, a., n. bijeli, n. i S. cesar (2003). Spol i rod pod povealom Prirunik o identitetima i seksualnom procesu socijalizacije. zagreb: ceSi. jankovi, j. (1996). Pristupanje obitelji. zagreb: alinea. Kaji, v., i M. Medi (2001). Slagalica Prirunik za mlade voditelje. zagreb: Suncokret centar za humanitarni rad. Kregar, K. (2000). Prikaz asopisa journal of community Practice. Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada, 7 (2): 255261. laginja, i. i l. Pavi-rogoi (2001). Putokaz za djelotvoran rad lokalne zajednice. zagreb: odraz odrivi razvoj zajednice. laginja, i. i l. Pavi-rogoi (2002). NVO prirunik Kuharica za udruge. zagreb: odraz odrivi razvoj zajednice. ledi, j. (2001). Biti volonter/volonterka? Istraivanje ukljuenosti graana u civilne inicijative u zajednici kroz volonterski rad. rijeka: SMarT. lovett, T. (1997). community education and community development: The northern ireland experience. Studies in the Education of Adults, 29 (1): 3951. lovett, T. (1995). Popular education in northern ireland: The Ulster Peoples college, u: Mayo, M., Thompson, j. (ur.) Adult Learning, Critical Intelligence and Social Change. leicester: niace.

Mcclenaghan, P. (2000). Social capital: exploring the Theoretical Foundations of community development education. British Educational Research Journal, 26 (5): 565582. Mcnamee, P., T. lovett, T. Morgan and Shanahan, P. (1995). Adult education, community development and rural regeneration: The final report of the Rural development and regeneration project. University of Ulster: community research and development centre. Medicinski fakultet Sveuilita u zagrebu (2005). Poslijediplomski studiji. http://www.mef.hr/ nastava/postdiplo, pristupljeno u srpnju 2005. odraz (2005). Odraz. http://www.odraz.hr, pristupljeno u srpnju 2005. Katoliki bogoslovni fakultet (2005). Poslijediplomski specijalistiki studij za menadment u neprofitnom sektoru, http://www.mno.com.hr, pristupljeno u srpnju 2005. Suncokret (2005). Suncokret, http://www.suncokret.hr, pristupljeno u srpnju 2005. krabalo, M. (2004). Nezavisni evaluacijski izvjetaj projekta Volonteri u izgradnji mira i zajednice Centra za mir nenasilje i ljudska prava Osijek. zagreb: MaP Savjetovanja za centar za mir, za nenasilje i ljudska prava. (neobjavljen organizacijski izvjetaj). uur, z. (2001). Siromatvo: teorije, koncepti i pokazatelji. zagreb: Pravni fakultet Sveuilita u zagrebu. Udruga Mi (2005). Zapisnik s okruglih stolova na 8. danima volonterskog rada, http://www.udruga-mi.hr/images/dload/zapisnik.doc, pristupljeno u srpnju 2005. Urban institute (2005). Urban Institute, http://www.urban-institute.hr, pristupljeno u srpnju 2005. vizek vidovi, v., S. benge Kletzien, S. i M. cota bekavac (2002). Aktivno uenje i kritiko miljenje u visokokolskoj nastavi Prirunik za nastavnike I. dio. zagreb: Forum za slobodu odgoja. vizek vidovi, v. i v. vlahovi-teti (2003). Aktivno uenje i kritiko miljenje u visokokolskoj nastavi Prirunik za nastavnike IV. dio. zagreb: Forum za slobodu odgoja. ganec, n. (1999). Organiziranje lokalne zajednice u prevenciji poremeaja u ponaanju djece i mladei. doktorska disertacija. zagreb: edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u zagrebu.

Prilog
RELEVANTNOST METODA NEFORMALNE EDUKACIJE ZA RAD S MARGINALIZIRANIM SKUPINAMA

Priredile: Iva Zenzerovi i Andrijana pari
Centar za mirovne studije Zagreb
Osnovne odlike metodologije obrazovanja po kojoj radimo su interaktivnost i participativnost sudionika i sudionica. svoj rad temeljimo na mirovnim edukacijama, iji su se principi i metode u praksi pokazali primjenjivima i u edukaciji za podizanje svijesti pojedinaca/ki, a slijedom toga i u edukaciji za postizanje drutvene promjene. svojim radom elimo potaknuti i osnaiti pojedinke/ce za aktivan rad na nenasilnoj drutvenoj promjeni s ciljem ostvarenja drutvene pravde, te ponuditi znanja i vjetine potrebne u njihovim pothvatima. Osnovna vrijednost kojom se vodimo jest potivanje iskustva svake pojedinke i svakog pojedinca kako bismo ostvarili naela inkluzivnosti, participativnosti i iskustvene razmjene kao osnovnog polazita za uenje. stoga je osnovna metodika znaajka sjedenje u krugu, ime osiguravamo da se svi sudionici/ce i treneri/ce jedni drugima obraaju direktno, bez komunikacijskih barijera. na samom poetku treninga/radionice inkluzivnost i participativnost potiemo pojedinanim predstavljanjem svih pojedinaca/ki, upoznavanjem i izgradnjom grupe, dogovorom o radu i predstavljanjem oekivanja koja sudionici/ce imaju od treninga/ radionice. Dogovor o radu se sastoji od niza pravila, tj. stvari za koje je sudionicama/cima bitno da se potuju tijekom rada. Pojedina pravila grupa zajedniki usvaja, to svima omoguuje da u bilo kojem trenutku radionice upozore na krenje odreenog pravila. na taj nain stvaramo siguran prostor za uenje. Provjeravanje oekivanja koja sudionici/ce imaju od treninga takoer je jedan od elemenata inkluzivnosti jer svima omoguuje da svoja oekivanja podijele s ostatkom grupe, a treneru/ici daje dodatne informacije o tome na to treba fokusirati tijek i sadraj radionice. Osim toga, daje mu/joj mogunost da na samom poetku pojasni koja su oekivanja pretjerana i/ili o emu nee biti vremena za razgovor. jesu li oekivanja ostvarena ili nisu, provjeravamo zajedno na kraju radionice.

aktivnosti tijekom cijelog treninga usmjerene su na suradnju, a svakoj pojedinki/cu daju mogunost izraavanja vlastitog miljenja i vlastite kreativnosti. Pri tome se koristimo razliitim metodama kako bi se svi sudionici/e pronali barem u jednoj od individualnog i rada u malim skupinama, preko facilitirane diskusije i bujica ideja, do elemenata boalovog teatra potlaenih, igre uloga i razliitih vrsta kreativnog izraavanja. Odgovornost facilitatora/ica i trenera/ica je da potaknu proces uenja te da vode sudionike/ice kroz njega, vodei jednako rauna o poveanju koliine teorijskog i praktinog znanja sudionika/ca kao i o emocionalnoj razini razmjene iskustava, znanja, vjetina i stavova svakog pojedinog sudionika/ce. Pritom, treneri/ce demonstriraju odreene vjetine potrebne sudionicama/ima kroz konkretnu vjebu u okviru radionice.
Primjer iz Centra za mirovne studije

Iako centar za mirovne studije (cMs) ima iskustvo rada s pripadnicima razliitih marginaliziranih skupina, kao organizacija nismo nikada kreirali programe usmjerene iskljuivo na njih. svoje programe izgradnje mira, mirovnih studija, a kasnije i istraivanja i javnih politika nastojali smo otvoriti svim zainteresiranim graanima i graankama ravnopravno. Mlade MIRamiDE su mjesto okupljanja mladih osoba koje nastoje smanjiti nasilje s kojim se susreu te pridonijeti drutvenoj promjeni i razvoju drutvene pravde. s obzirom na sastav grupe, na MIRamiDama se vrlo esto susreemo ne samo s razliitim svjetonazorima i orijentacijama, ve i s razliitim potrebama pojedinaca i pojedinki u grupi. na program Mlade MIRamiDE, 2003. godine, prvi su se put na poziv odazvali studenti iz udruga studenata s invaliditetom Korak i udruge slijepih i slabovidnih i mi. njihovo sudjelovanje predstavljalo nam je izazov i zadovoljstvo, jer smo konano imali priliku raditi s vrlo arenom grupom mladih aktivista/ica. Radilo se o 20-tak mladih aktivista ukljuenih u razliit spektar aktivnosti, udruga i inicijativa: ekolokih, kulturnih, ljudsko-pravakih, studentskih udruga, udruga i inicijativa nacionalnih manjina, udruga studenata s tekoama. budui da je vaan cilj edukacije odraavati drutvo u kojem ivimo, u pripremi treninga, radionica i vjebi nastojale smo osigurati da se za osobe s posebnim potrebama stvori prostor siguran za razmjenu iskustava i kreativno izraavanje, istovremeno pazei da ne stvorimo previe zatitniku atmosferu. stoga smo vie panje posvetile metodikim segmentima rada. Primjerice, pri zapisivanju na velike papire vodile smo rauna da piemo sporije negoli je uobiajeno i vie puta, a dodatno smo itale i objanjavale zapisano. Pazile smo da u malim grupama uvijek bude netko tko vidi i tko moe pisati. Vjebe za zagrijavanje grupe, u kojima je najee kretanje vaan element, zamijenile smo aljivim verbalnim igrama i igrama za poboljanje koncentracije. takoer smo smanjile broj vjebi za koje je kljuno kretanje ili vizualni dojam, a dodatni trud uloile u stvaranje sigurnog prostora kako bi svi mogli izraziti svoje neslaganje ili potekou s pojedinom vjebom ili njenim sadrajem. Puno je vei izazov bio senzibilizirati grupu na solidarnost s osobama s posebnim potrebama. tako nam se dogodilo da u vjebi u kojoj je potrebno kretanje, unato uputama da ono mora biti polagano, vei dio grupe nije potivao upute, zbog ega
0
PrilOg: RELEVANTNOST METODA NEFORMALNE EDUKACIJE ZA RAD S MARGINALIZIRANIM SKUPINAMA
je jedna osoba s posebnim potrebama izala iz prostorije u kojoj smo radili. no, i to je imalo edukativni karakter stoga to je grupa prola kroz izravno iskustvo prelaska iz fraze svi smo mi isti u svi smo mi razliiti, svi smo mi posebni, to je i inae jedan od kljunih momenata na treninzima, posebice u radu s mladima. nakon toga pojedinci su bili puno spremniji prihvatiti i uzeti u obzir tue razliitosti i potrebe, ne samo na deklarativnoj razini, ve i u svom djelovanju. Mjeoviti treninzi u koje su ukljuene osobe s posebnim potrebama, iako veliki izazov za pripremu, mogu dati dugoronije i bolje rezultate upravo zato to su blii realnim ivotnim situacijama. Pritom je vano ne sputati kriterije i oekivanja niti odstupati od cilja treninga, ve uloiti dodatni napor u osmiljavanje aktivnosti u kojima osobe s posebnim potrebama mogu ravnopravno sudjelovati.
Preporuke
Da bismo postigli dugoronije rezultate koji mogu utjecati na drutvenu promjenu, vano je raditi s mjeovitim grupama na podizanju svijesti dominantnih skupina o potekoama i potrebama marginaliziranih skupina. kako bismo postigli ukljuivanje marginaliziranih skupina u sve drutvene slojeve, u svom radu ne smijemo mijenjati ciljeve, vrijednosti niti principe edukacije. Metode rada vano je prilagoditi grupi s kojom radimo, tako da svatko moe sudjelovati u procesu razmjene iskustava i uenja. u pripremi neformalnih edukacija treba osvijestiti dominantnu pretpostavku o nepostojanju fizikih i/ili mentalnih prepreka za sudjelovanje u interaktivnim i participativnim procesima uenja. svaki proces zajednikog donoenja odluke s grupom osnauje grupu i pomae iskustvenom uenju, posebice ako su tema timski rad, donoenje odluka ili transformacija sukoba. ako smo kao treneri u nedoumici u odnosu na pojedine vjebe, korisno je prije treninga konzultirati se s nekim iz grupe ili provjeriti s grupom je li vjeba izvediva. Pod pretpostavkom da smo na poetku stvorili siguran prostor, pojedinci/ke e lako izraziti svoje neslaganje ili slaganje. ako trener/ica nema iskustvo koje imaju pripadnici marginalizirane grupe, provjeravanje s grupom ima i dodatni element zajednikog uenja pokazuje da imamo razliita iskustva i da ne moemo svi znati sve, pa tako ni treneri. Puno vea opasnost za kredibilitet trenera i povjerenje u grupi je uoena pogreka trenera koji nastoji ostaviti dojam da vlada svim podrujima.
1
II. Izgradnja mira i razvoj zajednice u Hrvatskoj
Marina krabalo
IZgrADNjA MIrA I rAZVOj ZAjeDNICe pOVeZANOSt prIStupA

Marina KrabalO jedna je od U ovom akcijskom istraivanju jedna od izabranih tema je povezanost rada na mobilizaciji i razvoju zajednice s izgradnjom mira, koja se namee kao posebno relevantna za hrvatsko drutvo, uvelike odreeno posljedicama nedavnog rata. namjera je ovog teksta prikazati odnos izmeu rada na izgradnji mira i rada na mobilizaciji i razvoju zajednice. S obzirom na dosadanja iskustva tekst daje i budue smjernice takvih djelovanja u Hrvatskoj. Tekst se temelji na raznolikim izvorima informacija, s naglaskom na analizi lokalnih mirovnih inicijativa, pri emu je od posebne vanosti bila obrada upitnika koritenih radi pripreme regionalnih i nacionalne konferencije o izgradnji mira i sprjeavanju nasilnih sukoba 2004. godine u organizaciji nansen dijalog centra iz osijeka. Uz ove primarne izvore koosnivaica i suvlasnica MAP Savje tovanja. Ima bogato iskustvo kon zultantskog rada u podruju drutve nog razvoja i upravljanja neprofitnim organizacijama, s posebnim nagla skom na evaluacije, organizacijske intervencije i sektorske procjene. Ak tivna je u civilnom drutvu od 1993. godine, posebice u Antiratnoj kam panji Hrvatske i Centru za mirovne studije. Diplomirala je etnologiju i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te magistrirala javnu upra vu na Maxwell School of Citizenship and Public Affairs, Syracuse Univer sity. Polaznica je doktorskog studija Hrvatski politiki sustav i upravljanje na Fakultetu politikih znanosti. Email: marina@map.hr
3
ritena je i relevantna domaa i meunarodna literatura, posebice izvjetaj o izgradnji mira na razini lokalne zajednice, pripremljen u sklopu istraivanja za international Policy Fellowship 2002. 03. godine (krabalo, 2003), kao i zbornik Socijalna rekonstrukcija zajednice drutva za psiholoku pomo iz zagreba (ajdukovi, 2004).
DEFINICIJE IZGRADNJA MIRA I MOBILIZACIJA I RAZVOJA ZAJEDNICE

radi usporedbe koncepata izgradnje mira i mobilizacije i razvoja zajednice koristit emo dvije radne definicije, nastale nezavisno jedna od druge tijekom istraivanja izgradnje mira u Hrvatskoj i post-jugoslavenskim zemljama (krabalo, 2003: 2)1 te tijekom konceptualizacije ovog akcijskog istraivanja (Stubbs, vidi prvo poglavlje).
MOBILIZACIJA i RAZVOJ ZAJEDNICA
Procesi, strategije i prakse koje promoviraju odriv razvoj usmjeren na ljude, jednake mogunosti i drutvenu pravdu, ime se uspostavljaju ili obnavljaju strukture ljudske zajednice unutar kojih su mogui novi naini organizi ranja drutvenog ivota.
IZGRADNJA MIRA
iroki raspon praksi na svim drutvenim razinama kojima je cilj transformacija drutvenih odnosa, struktura i kulture, radi otklanjanja temeljnih uzroka drutvenih sukoba, posebice politike i ekonomske nejednakosti, te radi poveanja sposobnosti pojedinaca/ki, skupina i institucija za nenasilno i konstruk tivno ophoenje sa sukobom.
oita je slinost ovih dviju definicija s obzirom na njihovu iroku obuhvatnost drutvenih praksi koje su relevantne zato to imaju potencijalni utjecaj na strukturalna, relacijska i kulturalna obiljeja odreene zajednice i njezin iri drutveni kontekst. Taj utjecaj treba pogodovati poveanju drutvene pravde, to obje definicije odreuje ne samo kao normativne, ve i preskriptivne. Pritom se emancipacijska i transformacijska funkcija rada na mobilizaciji i razvoju zajednice, kao i rada na izgradnji mira, shvaaju stupnjevito, tako da je mogue razlikovati specifine prakse s obzirom na intenzitet njihova utjecaja. definicija mobilizacije i razvoja zajednice povezuje drutvenu pravdu s jednakim mogunostima i odrivim razvojem kao preduvjetima uspostave, obnove i inovacije ljudskih zajednica, odnosno naina organiziranja drutvenog ivota. drutvena pravda moe se parafrazirati kao jednakost mogunosti za poboljanje uvjeta ivota, s time da Stubbs u konceptualizaciji mobilizacije i razvoja zajednice jednakost mogunosti dopunjuje s jednakou pristupa sustavima i institucijama; glasa, odnosno izraavanja miradna definicija izgradnje mira temelji se na shvaanju tog koncepta u meunarodnoj sigurnosnoj politici, posebice Ujedinjenih naroda (Ghali 1992, Ghali 1995), te shvaanju istraivaa lokalnih praksi izgradnje mira (lederach 1997, lederach 1999, ross 2000, boievi i Stubbs 1997, Fetherston 1998).
1
4
Marina KrabalO IZGRADNJA MIRA I RAZVOJ ZAJEDNICE POVEZANOST PRISTUPA
ljenja; djelovanja, odnosno prava odluivanja; te ishoda, odnosno prava na jednaki dio resursa od strane sustava ili institucije. Stoga je rad na mobilizaciji i razvoju zajednice prema ovoj definiciji neodvojiv od propitivanja odnosa moi u drutvu radi smanjenja socijalne iskljuenosti i diskriminacije u razliitim sferama, od politike participacije, preko socijalne skrbi do prilika za ekonomski razvoj. U definiciji izgradnje mira drutvena je pravda implicirana u shvaanju da su politika i ekonomska nejednakost temelj strukturalnog nasilja, koje esto rezultira politikim i fizikim nasiljem. njihovo otklanjanje, posredovano promjenom drutvenih odnosa i poveanjem sposobnosti drutvenih aktera za nenasilno ophoenje sa sukobima, istodobno je i svrha i praksa izgradnje mira. Manjkavost te definicije je nedovoljno preciziranje pojma nejednakosti, posebice u kontekstu politike i gospodarstva, to otvara mogunost razliitih interpretacija, ovisno o tome je li rije o liberalnom ili marksistikom svjetonazoru. Kljuna razlika ovih dviju definicija je u intenzitetu fokusa na drutveni sukob i razvoj. U radu na mobilizaciji i razvoju zajednice posljedice sukoba samo su jedan u nizu faktora koji utjeu na funkcioniranje i kvalitetu ljudskih zajednica, dok je za izgradnju mira prioritet razotkrivanje strukturalnog nasilja i raznolikih manifestacija drutvene nepravde. S druge strane, odrivi razvoj odnosno poboljanje kvalitete ivljenja u svim aspektima, uz uporabu resursa koji nee dovesti do kolapsa ekosustava jedan je od ciljeva mobilizacije i razvoja zajednica, dok u izgradnji mira (odrivi) razvoj nije posebno naglaen, ali predstavlja jednu od strategija otklanjanja politike i ekonomske nejednakosti, kao i polugu transformacije drutvenih odnosa, struktura i kulture. Time bi se dalo pretpostaviti da se prakse mobilizacije i razvoja zajednice uvelike razlikuju od onih na izgradnji mira. no, zapravo je rije o zajednikom podruju djelovanja, budui da izgradnja mira transformaciju drutvenih struktura, odnosa i kulture, a pritom i razvojne aktivnosti, shvaa kao nain otklanjanja uzroka drutvenih sukoba. istovremeno je u radu na mobilizaciji i razvoju zajednice nemogue izbjei i rad na transformaciji sukoba u sluajevima kada sukobi negativno utjeu na funkcioniranje i kvalitetu struktura ljudskih zajednica. nedostatna deskriptivnost ovih definicija, kao i veine drugih definicija istih koncepata, predstavlja svojevrsni dvosjekli ma za istraivae i praktiare. S jedne strane, neodreenost tipova praksi, izuzev odreenosti njihova cilja, omoguuje veu inovativnost u samom djelovanju te prepoznavanje doprinosa raznolikih disciplina i pristupa, kao i veu kulturnu osjetljivost.2 S druge strane, neodreenost praksi u definicijama pogoduje rasplinjavanju samih termina koji u jednom trenutku mogu postati tako iroki da gube na svojoj prepoznatljivosti u odnosu na druge koncepte. To je posebice razvidno kad je rije o izgradnji mira novijem konceptu, prepoznatom u meunarodnoj sigurnosnoj
Primjerice, navedena definicija mobilizacije i razvoja zajednica obuhvaa vrlo raznolike prakse, kao to su poslovno savjetovanje poljoprivrednika, organiziranje prosvjeda protiv izgradnje odlagalita nuklearnog otpada ili klubove roditelja djece s tekoama u razvoju.
2

politici od poetka 1990-ih (Ghali, 1992), a u literaturi od sredine 1970-ih (Galtung, 1975; llamazares, 2005; call i cook, 2003), koji je vrlo teko razlikovati od termina poput socijalne rekonstrukcije zajednice, drutvenog razvoja u post-konfliktnom kontekstu ili pak demokratizacije poslijeratnih drutava. Socijalna rekonstrukcija zajednice istie se kao posebno primjenjiv koncept, koji moda najpreciznije opisuje podruje preklapanja koncepata izgradnje mira te mobilizacije i razvoja zajednica, time to panju ograniava na one lokalne zajednice u kojima su posebno izraene posljedice nasilnih sukoba po socijalno tkivo, politike odnose te razvojne prilike. Stoga se socijalna rekonstrukcija zajednice moe shvatiti kao istoznanica izgradnji mira na razini lokalne zajednice (a ne cijelog drutva ili meunarodnih odnosa), kao i mobilizaciji i razvoju onih zajednica u kojima je dolo do kidanja drutvenog tkiva (a ne bilo koje lokalne zajednice). Poput izgradnje mira i mobilizacije i razvoja zajednice, socijalna rekonstrukcija zajednice pretpostavlja transformaciju, odnosno uspostavu novih drutvenih odnosa, socijalnih struktura i institucija u svrhu zadovoljenja potreba i interesa stanovnika te socijalnog funkcioniranja obiljeenog izostankom nasilnih sukoba (ajdukovi, 2003: 20). ajdukovi naglaava nelinearnost, sloenost i viestrukost procesa socijalne rekonstrukcije zajednice i njezinu uvjetovanost irim politikim, drutvenim i ekonomskim procesima. Model olakavanja socijalne rekonstrukcije zajednice (ajdukovi, 2003: 29) zasniva se na pretpostavkama o djelominoj zadovoljenosti egzistencijalnih i opih psiholokih potreba kao preduvjetima za otvorenost spram zajednikih potreba i dobrobit drugih u zajednici. Tri glavna procesa socijalne rekonstrukcije zajednice, prema ovom modelu, ukljuuju: (1) oporavak od gubitaka i izloenosti nasilju na razini pojedinaca, obitelji i zajednice; (2) izgradnju novih socijalnih normi i tolerancije koja moe postepeno prerasti u suradnju i pomirenje, te (3) osnaivanje pojedinanih i kolektivnih nositelja promjena u zajednici, s naglaskom na socijalne akcije koje potiu i provode sami lanovi zajednice (ajdukovi, 2003: 2934). Socijalne akcije usmjerene na obnovu drutvenog tkiva istiu se kao dugorono najsnanije sredstvo socijalne rekonstrukcije (ajdukovi 2003: 32). njih pak treba realno sagledavati, uzimajui u obzir zahtjevnost prepoznavanja dodirnih interesa u drutvenom okruju podijeljenosti i nepovjerenja meu skupinama, kao i nisku razinu samopouzdanja i pouzdanja u mogunost pozitivnih promjena u drutveno i ekonomski oteenim zajednicama (ajdukovi, 2003: 3233). realni, a time i uinkoviti pristup socijalnoj rekonstrukciji zajednice prepoznaje i one situacije u kojima nije mogue zajedniko djelovanje pripadnika razliitih, sukobom udaljenih skupina, pri emu treba voditi rauna o tome da li ishodi takvih socijalnih akcija homogenih grupa donose jednake koristi i pripadnicima drugih skupina u zajednici (ajdukovi, 2003: 33). U protivnom, to je i jedan od glavnih izazova razvoju poslijeratnih zajednica u Hrvatskoj, socijalne akcije reproduciraju postojee drutvene podjele i odnose moi u zajednici proistekle iz nasilnog sukoba, ime dugorono ne pridonose poveanju prilika za normalizaciju, kvalitetu drutvenih odnosa, a time i prilika za drutveni i ekonomski razvoj.
U planiranju i analizi socijalnih akcija u poslijeratnim zajednicama koristan okvir za rad na transformaciji sukoba je onaj koji je razvio ameriki teoretiar i praktiar izgradnje mira lederach. Po njemu je transformacija sukoba sredinja strategija izgradnje mira, a najuinkovitija je na razini podsistema, odnosno lokalne zajednice unutar srednjoronog razdoblja jednog desetljea (lederach, 1997: 80). rad na transformaciji sukoba uzima u obzir i pozitivne i negativne uinke sukoba na pojedince, drutvene odnose, strukture i kulturu, a sukobe ne smatra iskorjenjivima, niti iskljuivo negativnima. cilj je transformacije sukoba prepoznati raznolike posljedice sukoba i pristupiti im na nain koji e razotkriti njihove uzroke, te promjenom dominantnih obrazaca interakcije dugorono pridonijeti kvaliteti ivota, stabilnosti, osjeaju sigurnosti i pripadnosti zajednici (lederach, 1997: 82). razine transformacije sukoba (prilagoeno prema lederach, 1997: 8285)
Transformacija sukoba Osobna dimenzija: Osnaivanje pojedinaca Relacijska dimenzija: Poticanje drutvene kohezije i suradnje Strukturalna dimenzija: Uoavanje i smanjenje drutvenih nejednakosti Kulturalna dimenzija Uvaavanje, ali i promjena lokalne kulture Deskriptivna razina/Dinamika sukoba Pozitivni i negativni uinci sukoba na zdravlje, samopotovanje, emocionalnu stabilnost, percepciju, duhovni integritet. Promjene u shvaanju meuzavisnosti, socijalne bliskosti ili distance, reaktivni ili aktivni pristup drugima, zamiljanje budueg odnosa. Uinci sukoba na postojee mehanizme zadovoljenja temeljnih ljudskih potreba, dostupnost resursa, institucionalne obrasce kod donoenja odluka o sukobu. Uinci sukoba na drutvene strukture. Uinci sukoba na kulturne obrasce grupe ili zajednice. Uinci kulture na percepciju i dinamiku sukoba. Preskriptivna razina/Intervencija Smanjenje destruktivnih uinaka sukoba na osobni razvoj i dobrobit. Poveanje potencijala za osobni razvoj (fiziki, emocionalno, duhovno). Smanjiti lou komunikaciju. Poveati uzajamno razumijevanje i izraavanje strahova, nada i ciljeva u pogledu afektivnosti i meuovisnosti. Istraiti strukturalne uzroke sukoba. Poticati strukture koje zadovoljavaju temeljne ljudske potrebe (substantivna pravda) i poveavaju participaciju u donoenju odluka (proceduralna pravda).
Istraiti one kulturne obrasce koji pogoduju nasilnom izraavanju sukoba. Promicati specifine kulturne resurse i mehanizme za konstruktivno ophoenje sa sukobom.
razvidna je podudarnost s pristupom razvoju zajednice koji zagovara ife, a koji se temelji na principu nenasilja. To ukljuuje analizu postojee dinamike i posljedica sukoba, konfrontiranje problema, a ne osoba, te rad na promjeni onih institucionalnih obrazaca koji pridonose drutvenoj nejednakosti i potlaenosti (ife, 2002: 137). Takav model transformacije sukoba u skladu je i s modelom socijalne rekonstrukcije zajedni
ce (ajdukovi, 2003: 29) stoga to prepoznaje neophodnost: (1) oporavka od posljedica sukoba na razliitim razinama (od pojedinane, preko grupne do razine zajednice), (2) preoblikovanja socijalnih normi te odnosa izmeu pojedinaca i skupina, kao i (3) akcija kojima se osnauju akteri pozitivnih drutvenih i politikih promjena u zajednici, a time i sustavi socijalne potpore te potena i kompetentna vladavina. Socioemocionalno pomirenje u zajednici oprost i prevladavanje elje za osvetom, temeljeno na povjerenju u iskreno priznanje odgovornosti uslijed svoje zahtjevnosti ne treba podrazumijevati kao oekivani krajnji ishod transformacije sukoba, bez obzira na dugoronu dobit po stabilnost i drutveni kapital podijeljenih zajednica. Umjesto toga, realnije je oekivati instrumentalno pomirenje, odnosno uspostavu odnosa opetovane uzajamne potpore i suradnje s bivim neprijateljem oko zajednikih ciljeva (nadler, 2002, prema ajdukovi,, 2003:3739). Moemo zakljuiti da oba pristupa izgradnja mira i mobilizacija i razvoj zajednica poivaju na slinoj interpretaciji drutvene zbilje, te da su usmjereni na drutvenu promjenu zasnovanu na slinim vrijednostima i aspiracijama. S jedne strane, izgradnju mira na lokalnoj razini mogue je promatrati kao jednu od sfera rada na mobilizaciji i razvoju onih zajednica koje su posebno pogoene strukturalnim nasiljem i/ili nasilnim sukobima. S druge strane, mobilizaciju i razvoj zajednice moemo razumjeti kao jednu od praksi izgradnje mira, kojom se dugorono transformira krajobraz zajednice i otklanja strukturalno nasilje. Upravo su te dvije perspektive prisutne u hrvatskim praksama koje se identificiraju s jednim ili drugim pristupom, to je i logino budui da je rije o poslijeratnom, i pritom tranzicijskom drutvenom kontekstu. analiza pojedinih praksi i njihova razumijevanja pokazuje da se razlike u pristupu, kolikogod suptilne, mogu odraziti na logiku, sadraj i utjecaj samih praksi. ini se da su razlike manje to je snaniji fokus na zajedniku vrijednosnu osnovu drutvenu pravdu, a time i nezaobilaznu analizu odnosa moi kao pretpostavku bilo kakvog rada na drutvenoj promjeni u zajednici. Socijalna rekonstrukcija zajednice korisna je premosnica ovih dvaju pristupa stoga to preciznije odreuje prakse usmjerene ka prevladavanju negativnih posljedica sukoba, obnovi drutvenog tkiva na temelju novouspostavljenih socijalnih normi, te potie lokalne aktere na poboljanje kvalitete i sigurnosti ivota u svojim zajednicama, pri emu su nezaobilazni elementi pravda, demokracija, ekonomski napredak i (instrumentalno) pomirenje (ajdukovi, 2003: 28).
HRVATSKA KAO PORATNO DRUTVO

U razmatranju relevantnosti rada na izgradnji mira u kontekstu mobilizacije i razvoja zajednica u Hrvatskoj, potrebno je razmotriti posljedice rata na ljudske ivote, etniku strukturu, drutvene i politike odnose te ekonomski razvoj. opseg i teina tih posljedica ukazuju na nezaobilaznost izgradnje mira u kontekstu rada na razvoju poslijeratnih zajednica u Hrvatskoj, rada na osnaivanju manjinskih zajednica, kao i u kontekstu
stvaranja ireg, poticajnog drutvenog okruja za rad na razvoju bilo koje teritorijalne ili identitetske zajednice u Hrvatskoj. istodobno, teina posljedica rata po drutveno tkivo, ekonomske potencijale i demokratizaciju Hrvatske ukazuje i na injenicu da je rad na izgradnji mira na razini lokalnih zajednica suoen s mnotvom strukturalnih prepreka, te da je uinke takvog djelovanja, naroito kad je rije o izvaninstitucionalnim praksama, realno oekivati tek u dugoronijem razdoblju, pod uvjetom da ti napori opstanu i s vremenom zadobiju institucionalnu, odnosno politiku potporu.
1. Utjecaj ljudskih stradanja i materijalnih gubitaka na mobilizaciju i razvoj zajednica

ljudski gubici uzrokovani ratom na razliite se naine odraavaju na ivote ljudi u poslijeratnim podrujima, pa i u cijeloj Hrvatskoj. Prilike za gospodarski oporavak su smanjene uslijed ogranienog ljudskog potencijala i velikog udjela starog stanovnitva u poslijeratnim regijama.3 borba za opstanak od osiguranja krova nad glavom, vode, struje, pa do osiguranja bilo kakvog prihoda obiljeila je ivote velike veine osoba s prognanikim i izbjeglikim iskustvom, koji su se vratili u svoje zajednice ili se pak naselili u novima. Mnoge su obitelji i dalje, uvelike iz ekonomskih razloga, razapete izmeu vie obitavalita u vie zemalja, pri emu je veliki broj izoliranih, starakih domainstava. U mnogim je multietnikim zajednicama, i nakon povratka veine stanovnitva, dolo do poveanja socijalne distance izmeu Srba i Hrvata, a jo ee, mjetana koji su tijekom rata bili na jednoj, te onih koji su bili na drugoj strani, bez obzira na nacionalnost. S vremenom se te podjele postupno smanjuju, ali nastaju nove, i to u onim zajednicama gdje se uz domae stanovnitvo s razliitim kolektivnim iskustvom rata pojavljuje i nova skupina naseljenika. Time se ionako ogranien ljudski potencijal poslijeratnih zajednica dalje fragmentira, to je ogroman izazov za poticanje gospodarskog i drutvenog razvoja poslijeratnih zajednica (babi, 2004: 378379).
2. Promjena etnike strukture, etnika homogenizacija i poveanje socijalne distance

Podatak o promjeni etnike strukture hrvatskog drutva tijekom 1990-ih od presudne je vanosti za razumijevanje konteksta izgradnje mira u Hrvatskoj. Ukupni postotak
3 jedno od rijetkih analitikih izvjea vlade rH o socijalnom stanju na poslijeratnim podrujima iz 2002. ukazuje na izraziti manjak ljudskog razvojnog potencijala. Prema popisu stanovnitva iz 2001. gustoa stanovnitva na poslijeratnim podrujima je 3,5 puta nia od prosjene gustoe stanovnika; izmeu 1991. i 2001. poslijeratna su podruja izgubila 40 % stanovnitva, dok je Hrvatska kao cjelina izgubila 3 % stanovnika; iako po indeksu vitalnosti poslijeratna podruja najmanje zaostaju za hrvatskim prosjekom uslijed naseljavanja mlaeg stanovnitva hrvatske nacionalnosti iz susjednih zemalja, zabrinjava neuravnoteena dobna struktura stanovnitva s 32 % starog stanovnitva (preko 60 godina), 47 % srednje dobi i 21 % mladih, ispod 20 godina (vlada rH, 2002).

nacionalnih manjina u Hrvatskoj se prepolovio, s 14,91 % 1991. na 7,47 % 2001. godine. Pritom se broj Srba smanjio za skoro dvije treine s 12,16 % 1991. na 4,54 % u 2001.4, a postotak Hrvata poveao sa 78,1 % 1991. na 89,63 % 2001. etnika homogenizacija je tako izravno vezana uz ratna zbivanja i migracije. Pad broja Srba, tradicionalno najbrojnije manjine, na ispod 5 % znatno utjee i na poziciju iz koje srpska manjina moe politiki djelovati i promovirati svoje interese. ak i kada bi se do kraja otklonile sve administrativne prepreke povratku Srba, te u potpunosti osigurao povrat sve imovine i kompenzacija stanarskih prava, jo uvijek se, nakon punog desetljea, ne moe oekivati vei povratak mlaeg srpskog stanovnitva u reproduktivnoj i radnoj dobi, bez ega je i demografska revitalizacija srpske manjine u Hrvatskoj dugorono nemogua, naroito u kontekstu ope depopulacije Hrvatske. rije je o ireverzibilnom procesu, pri emu postoji dodatna opasnost da se novi fakticitet nee deproblematizirati i ugraditi u novu stabilnost prostora (upanov, 1998: 219). iberova komparativna analiza socijalne distance od 1966. do 1997., s naglaskom na usporedbu nalaza iz 1992., 1995. i 1997., pokazuje veliko poveanje socijalne distance prema manjinskim etnikim skupinama, to se ne ograniava samo na Srbe s kojima je veinska skupina bila u nasilnom politikom sukobu. naprotiv, dolo je do generalizacije negativnog stava prema drugim etnikim zajednicama, to je posebno razvidno na primjeru bonjaka i albanaca. Tako je potvrena pretpostavka da unutarnacionalna homogenizacija, kao rezultat sukoba s nekom nacionalnom skupinom, nuno stvara i distancu prema svima koji nisu MI (iber, 1998: 91). iz perspektive postupne izgradnje povjerenja, posebno je zabrinjavajui izrazito visoki postotak od 45 % ispitanika koji 1997. godine dijele stav da Srbi ne bi trebali ivjeti u Hrvatskoj (iber, 1998: 80). drastino se smanjio i postotak ispitanika koji su jo uvijek otvoreni prema svim etnikim grupama oni 1997. ine svega 20 % svih ispitanika. velika promjena stavova prema etnikim manjinama uslijed rata ukazuje na postojanje konformistike tihe veine iji su stavovi, a i ponaanje, podloni manipulaciji, aktualnim iskustvima i osjeajima, a ne dugoronim vrijednosnim opredjeljenjima, interesima i ciljevima. Taj je zakljuak potkrijepljen i nalazom da je vrijednosno opredjeljenje spram nacionalnog mnogo stabilnije od socijalne distance. Takva interpretacija socijalne distance prema etnikim manjinama u hrvatskom drutvu sukladna je i razumijevanju utjecaja autoritarnosti i konformizma, kao internaliziranih drutvenih vrijednosti, te vanosti relativne deprivacije (odnosno percepcije raskoraka izmeu
ak i kada se uzmu u obzir debate oko usporedivosti podataka iz 1991. i 2001. uslijed promijenjene metodologije, pad broja Srba u Hrvatskoj je drastian. Milorad Pupovac, predsjednik Snv-a i saborski zastupnik, kritizirao je rezultate popisa stanovnitva iz 2001. i izjavio da u Hrvatskoj ivi barem 6 % Srba (Tunji, 2002).
4
0
drutvenih oekivanja i realnih mogunosti njihova zadovoljenja) na razvitak snane etnike identifikacije popraene ksenofobijom (usp. iber, 1998: 7377). Sekuli, Hodson i Massey (2004) u svojoj analizi utjecaja rata na toleranciju zakljuuju da na znatno smanjenje etnike tolerancije u Hrvatskoj u razdoblju od 1989. do 1996. najvie utjee promjena kolektivne predodbe o drugoj etnikoj skupini, koja se dogodila tek nakon izbijanja rata, a posebno je izraena meu Hrvatima iji se negativni stav prema Srbima pojaao. dok na ovaj pad tolerancije spram Srba donekle utjeu neposredna ratna iskustva, a posredno i etnika homogenizacija, rasprostranjenost ukazuje na centralnu vanost kolektivnih procesa redefiniranja situacije, percepcije drugih, u ovom sluaju Srba, te osobnog stava i odnosa spram njih. autori objanjavaju kako u kolektivnom procesu redefiniranja situacije politike elite, s jedne strane, stvaraju vaan referentni okvir, no istodobno procesi redefiniranja spontano teku u svim pravcima, mnotvom komunikacijskih kanala i interakcija (Sekuli et al., 2004: 167). itav se proces temeljio na sloenim interakcijama voa s jedne strane i, s druge strane, spontanim procesima redefinicije situacije, koji su se, proizali iz izoliranih incidenata etnikog sukoba, irili brzinom umskog poara. Unutar tog prelijevajueg procesa, definicije situacije nimalo ne nalikuju eksploziji praiskonske mrnje. Do tada postojei dobrosusjedski odnosi nisu bili nita manje stvarni od dananje netrpeljivosti i poveane nesnoljivosti (Sekuli et al., 2004: 168). U prilog ovoj tezi autori navode upanova, koji objanjava kako je do redefiniranja dobrosusjedskih meuetnikih odnosa dolo pod utjecajem prognanikih sudbina, obiljeenih percepcijom nagle i okantne izdaje od strane dotadanjih susjeda Srba, koje su ljudi, izvan ratnih zona, poeli primjenjivati na odnose u vlastitoj okolini. ratne migracije i mediji pogodovali su tom prijenosu putem osobnih kontakata, glasina, svjedoanstava i reportaa (upanov, 1995 prema Sekuli et al., 2004: 167). Kolikogod rairenost etnike nesnoljivosti u poratnom hrvatskom drutvu bacala sumorno svjetlo na perspektive izgradnje meuetnikog povjerenja, s druge strane, velika podlonost stava prema manjinama vanjskim uvjetima opravdava zagovaranje promjene politikog i javnog diskursa spram manjina, institucionalizaciju zatite ljudskih prava, stvaranje novih prilika za interesno povezivanje osoba iz veinske i manjinskih etnikih skupina, te isticanje uspjenih primjera meuetnike suradnje. Pritom je uporan rad na razgradnji autoritarne politike kulture izuzetno vaan, a postie se poticanjem autonomnog, kritikog drutvenog i politikog angamana pojedinaca i pojedinki, unutar, ali ponajvie mimo dominantnih politikih struktura. Upravo potonje predstavlja zalog dugorone drutvene promjene koja bi mogla pogodovati veoj sposobnosti pojedinaca i drutva u cjelini za odmjereniji i konstruktivniji pristup sukobu. Stoga je promicanje stvarne participacije graana u politikom procesu te graansko samoorganiziranje oko autonomno artikuliranih, raznolikih i specifinih interesa od presudne vanosti za izgradnju mira. 1
3. Krenja ljudskih i manjinskih prava

Kad je rije o posljedicama rata na ljudska i manjinska prava, podaci iz niza domaih i meunarodnih izvjetaja tijekom posljednjih 15 godina, poput onih vlade Sad-a, Hrvatskog helsinkog odbora, amnesty international-a te Pukog pravobranitelja rH, ukazuju na institucionalnu i drutvenu prihvaenost diskriminacije nacionalnih, ali i drugih manjina u Hrvatskoj, ija se razgradnja postupno dogaa tek posljednjih pet godina. Pritom je, u kontekstu rata, politiki kljuan poloaj Srba. institucionalna praksa diskriminacije dogaala se bez obzira na injenicu da je Hrvatska kao lanica vijea europe 1996. godine ratificirala Europsku konvenciju o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je prema Ustavu integrirana u unutarnji pravni poredak. Manjak politike volje za omoguavanje manjinskog povratka bila je kljuna, opetovana kritika vijea europe i drugih meunarodnih aktera vladi rH, kojom je uvjetovan proces euroatlantskih integracija. Kompenzacijske strategije pravne i humanitarne pomoi povratnicima Srbima, ukljuujui i obnovu, u drugoj su polovici devedesetih godina provodile razvojne agencije inozemnih vlada i meunarodnih organizacija, uvelike uz angaman domaih udruga za zatitu ljudskih prava, koje su, pak, time od strane reima, ali i ope javnosti, zadobile negativni predznak pristranih organizacija koje tite Srbe. Smjenom reima 2000. godine stvoreni su povoljniji politiki uvjeti za reviziju diskriminatornih zakona i uredbi, te za vei pomak u ostvarenju prava na povratak, obnovu imovine, socijalnu i zdravstvenu zatitu. ipak, favoriziranje etnikih Hrvata i dalje je prisutno (krbi, 2005). dugorono, najvaniji dokument za zatitu i ostvarenje prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj, uz Europsku konvenciju, jest Ustavni zakon o nacionalnim manjinama donesen 2002. koji sadri, ak i u usporedbi s drugim europskim zemljama, izrazito visoke standarde ostvarenja kulturnih, politikih i graanskih prava. Meutim, provedba Ustavnog zakona i dalje je djelomina, posebice u pogledu razmjernog zapoljavanja pripadnika manjina u javnom sektoru, konvalidacije radnog staa, provedbe paketa mjera vezanih uz kompenzaciju bivih stanarskih prava, te stvarne participacije nacionalnih manjina u lokalnom odluivanju. za potonje je, uz politiku volju, presudna edukacija nacionalnih manjina o postojeim mehanizmima politike participacije, o vanosti dodatnih manjinskih izbora za predstavnike u tijelima lokalne vlasti, te o funkcioniranju vijea nacionalnih manjina (krbi, 2005). Smanjenje jaza izmeu formalne zatite i diskriminatornih praksi aktualni je izazov afirmaciji manjinskih prava, pri emu je vana konsolidacija pozitivnih pomaka u smanjenju govora mrnje i veoj osjetljivosti medija i javnosti spram marginaliziranih skupina, kao i jaanje nezavisnosti pravosua, te efikasnosti provedbe postojeih zatitnih mehanizama, kao i njihove dorade, posebice u odnosu na poloaj marginaliziranih drutvenih skupina, kao to su seksualne manjine (Gjenero, 2005). 2
4. Ekonomska devastacija i zaostajanje poratnih sredina

negativna sprega rata, politike i ekonomske tranzicije pridonijela je osiromaenju i devastaciji gospodarstva i dominaciji klijentelistikih odnosa koji i dalje ugroavaju razvoj trine ekonomije, pogoduju socijalnoj iskljuenosti, onemoguuju razvitak lokalne demokracije i ometaju funkcioniranje pravne drave (babi, 2004; upanov, 1995). Prijeratni periferijski sindrom, ratne devastacije i neatraktivne destinacije za ulaganje kapitala u poslijeratnom razdoblju limitirajui su imbenici u jaem aktiviranju lokalnog stanovnitva na stvaranju vlastitih prihoda. Najtea je situacija u ruralnim opinama, iji je gospodarski potencijal vrlo malen, a time i mogunosti ratnih migranata da vlastitim radom osiguraju egzistenciju sebi i svojoj obitelji (babi, 2004: 379). Takvo stanje ima svoja materijalna i socio-psiholoka uporita, s posebnim naglaskom na manjku ljudskih resursa i rasapu primarnih socijalnih mrea (babi, 2004). jedna od dosad nedovoljno prepoznatih strategija ekonomske obnove poslijeratnih podruja jest prepoznavanje meusobne povezanosti drutvenog, intelektualnog i ekonomskog kapitala u Zakonu o podrujima od posebne dravne skrbi (2003) ne postoji niti jedna mjera koja izravno utjee na poveanje drutvenog kapitala, niti se prilikom osmiljavanja ekonomskih poticaja uzima u obzir teina socijalne dezintegracije poslijeratnih zajednica.
5. Deficit javnog dijaloga o ratnoj prolosti

Hrvatsko drutvo duboko je odreeno traumatskim iskustvima, politikim i ideolokim podjelama iz drugog svjetskog rata, koja su dola do izraaja devedesetih, u politikom pozicioniranju vie narataja hrvatskih graana, a time su utjecala i na interpretaciju politikih i ranih zbivanja poetkom 1990-ih. iberovo istraivanje iz 1997. godine ukazuje na jasnu korelaciju izmeu obiteljske politike biografije vezane uz drugi svjetski rat, teine onoratne traume i suvremenih politikih i stranakih opredjeljenja, kao i stupnja socijalne distance spram etnikih manjina (iber, 1998). Tako punih pedeset godina nakon zavretka drugog svjetskog rata hrvatski graani razliitih generacija oblikuju svoje politike stavove i participiraju u politikom procesu na temelju svojeg primarno afektivnog iskustva identifikacije s obiteljskom povijeu, ratnim gubicima i traumama te na temelju svoje religijske pripadnosti. Ti nalazi su posebno znaajni za razumijevanje vanosti koju ratna prolost ima za oblikovanje hrvatske poslijeratne budunosti. istodobno, jo uvijek je malo toga uinjeno na razini politikih institucija u svrhu legitimacije javnog dijaloga o ratnoj prolosti, s izuzetkom recentnijih javnih izjava Predsjednika republike, Predsjednika Sabora i Premijera o rtvama ustakih pokolja i ratnim zloinima poinjenima na hrvatskoj strani tijekom posljednjeg rata. donoenje Deklaracije o domovinskom ratu u Hrvatskom saboru 2001. godine predstavlja in fiksiranja istine na najvioj politikoj razini, u trenutku koji moemo smatrati preuranjenim u odnosu 3
na nedostatak kvalitetnog javnog dijaloga temeljenog na nepristranom utvrivanju svih injenica o ljudskim gubicima i zloinima poinjenima u posljednjem ratu. obrazovna politika rH, koja je trenutno u intenzivnoj fazi reforme u kontekstu eU-integracija, ne odraava injenicu da je Hrvatska poslijeratno, fragmentirano drutvo, s jo uvijek neprebrodivim i nedoreenim rascjepom u razumijevanju ratnih, politikih i drutvenih zbivanja tijekom 20. stoljea. ona pak i dalje neosporno utjeu na socijalizaciju novih narataja. obrazovni sustav nedovoljno potie razvoj kritikog miljenja i razgradnju autoritarnosti i konformizma kao dominantnih drutvenih vrijednosti i karakteristika linosti. obrazovni sadraji ne stavljaju posebni naglasak na kritiki pristup nacionalnoj povijesti, interkulturalizam i odgoj aktivnih graana svjesnih svojih graanskih i ljudskih prava (rekovac, 2005). nalazi komparativne kvantitativne analize sadraja hrvatskih udbenika povijesti u razdoblju 1991. do 1997., koju je provela baranovi, ukazuju na izrazitu monoperspektivnost i etnocentrinost, pri emu dominiraju teme dravotvornosti i stradavanja hrvatskog naroda, za koja su veinom odgovorni susjedni narodi i njihove osvajake pretenzije, dok su pozitivna povijesna iskustva interkulturalnosti zanemarena (baranovi, 1999:167). Program obrazovanja za etnike manjine u regijama koje su u veoj mjeri multietnike ini se da, unato dobrim namjerama, primarno potie segregaciju, a ne socijalnu integraciju temeljenu na uzajamnom potovanju i poznavanju etnikih zajednica (ajdukovi, 2003: 18). nedostatku javnog dijaloga o ratnoj prolosti, posebice na lokalnoj razini, pridonosi i manjak aktivne mirovne politike vjerskih zajednica, posebice Katolike crkve, koja u Hrvatskoj ima velik drutveni utjecaj i prostor djelovanja. S izuzetkom specijaliziranih institucija poput Franjevakog instituta za mir i Hrvatskog caritasa, te laikih ekumenskih inicijativa, sustavni pastoralni mirovni rad izostaje na razini upnih zajednica, tako da mirovne poruke ostaju ograniene na poslanice kardinala bozania, propovijedi pokojnog pape ivana Pavla drugog prilikom posjeta Hrvatskoj, te na individualni, izvaninstitucionalni angaman pojedinih sveenika i redovnika/ca koji surauju s nezavisnim meuvjerskim mirovnim inicijativama. Konano, za kvalitetu javnog dijaloga presudna je uloga medija koji su se nastavili pluralizirati, posebice nakon smjene Tumanovog autoritarnog reima, neprijateljski nastrojenog prema nezavisnim medijima i civilnom drutvu (Peruko, 2003). no, istodobni trend komercijalizacije i koncentracije vlasnitva donosi novi rizik za pluralizam i profesionalnost medija, temeljitost u problematizaciji drutvenih problema, te zastupljenost perspektive civilnog drutva (Peruko, 2005). Medijski interes za problemski pristup posljedicama rata, meuetnikoj suradnji i dijalogu o ratnoj prolosti i dalje je nedostatan, kako po kvaliteti, tako i po opsegu, posebice u lokalnim medijima. za medije su i dalje puno zanimljivije negativne od pozitivnih vijesti o meuetnikim odnosima, pa makar potonje bile istinska novost ili iznimka. Prema indikativnoj analizi sadraja pet vodeih tiskanih medija obad i Goldbergera 4
(2003), u medijima prevladava kolektivistiki diskurs, gdje se odgovornost ne individualizira niti transparentno navodi: Zamagljujui granicu izmeu kolektivnih i individualnih miljenja, napadaa i politikih aktera, mnoge novine u Hrvatskoj jo uvijek ne obavljaju jednu od osnovnih zadaa medija u civilnom drutvu: informiranja javnosti. I, da parafraziramo Hannu Arendt, u zemlji gdje su svi krivi, nitko nije zapravo kriv (obad, Goldberger, 2003). vaan doprinos problematizaciji rata i medijskoj prisutnosti civilnog drutva daje sve vei opseg nezavisne dokumentarne i informativne produkcije, poput one Fade in-a ili SdF-a, koja iako neredovito, a ponekad tek uslijed politikih intervencija meunarodnih aktera uspijeva dospjeti na javnu televiziju (s izuzetkom FacTUM-ovih dokumentarnih filmova o ratnim zloinima, koje HTv i dalje ignorira). Pozitivan je pomak zamjetan i u sve dinaminijoj i posjeenijoj sceni filmskih festivala koji prikazuju drutveno angairane dokumentarne filmove, kao to su Festival ljudskih prava, zagreb dox, Queer zagreb, ali i oni najpopularniji zagreb Film Festival i Motovunski festival. Unato gostovanjima u drugim veim gradovima, ipak su ovakvi dogaaji nedostupni stanovnicima poslijeratnih zajednica gdje je znaenje televizije, premonog izvora informacija za hrvatske graane,5 utoliko vee.
7. Uloga i doprinos civilnog drutva izgradnji mira i razvoju zajednica

rat je imao presudan utjecaj na razvoj civilnog drutva u Hrvatskoj, i zapravo je danas nemogue zamisliti kako bi civilno drutvo u Hrvatskoj izgledalo izvan tog iskustva pojaane graanske solidarnosti s prognanicima i izbjeglicama i potpore meunarodnih donatora (beovan, 2003: 5556; rpi, zrinak, 2005: 27). Pritom treba jasno dati do znanja da civilno drutvo u Hrvatskoj nije nastalo uslijed ili tijekom rata, kao to se esto dade iitati iz povrno pisanih dokumenata, odnosno diskursa zaborava meunarodnih donatora (na djelu je amnesia international, prema Stubbs, 2001: 97). Uz tradicionalne udruge usmjerene na solidarne i humanitarne akcije, kao i uz vjerske humanitarne organizacije i brojna kulturno-umjetnika drutva i zaviajne klubove, u socijalistikoj je Hrvatskoj tijekom 1980-ih iznikao i odreeni broj graanskih inicijativa koje se moe programski povezati s novim drutvenim pokretima. Tu je prije svega feministiki aktivizam, zatita okolia, zatita ljudskih prava pa i mirovni aktivizam (Stubbs, 2001). veina tih inicijativa u to je doba bila povezana sa slinim aktivnostima u Sloveniji i Srbiji, pa i biH (Stubbs, 2001).
Prema istraivanju instituta ivo Pilar Stavovi javnosti o nevladinim organizacijama iz srpnja 2005. godine, televizija je glavni izvor informacija za 61,4 % graana, dok je uporaba drugih medija daleko manja dnevne novine 25,4 %; radio 6,1 %, internet 4,7 % (Franc, aki, 2005: 22).

U doba etnopolitike mobilizacije koja je prethodila ratu, a naroito s poetkom ratnih stradanja, nastupilo je doba ubrzane i raznorodne mobilizacije graana oko akutne potpore rtvama rata. Kao to istie upanov (1995: 181), rat je pogodovao jaanju mehanike grupne solidarnosti koja se privremeno pretoila i na razinu cijelog drutva, emu je prvenstveno pogodovalo reaktiviranje nacionalne vrednote herojskog kodeksa, kako ga je definirala vera St. erlich (St. erlich, prema upanov, 1995: 175), odnosno kolektivne identifikacije sa stradanjima u obrani domovine, te spremnosti na rtvovanje i pomo drugome. nakon zavretka rata 1995. nastale su i udruge proizale iz domovinskog rata, to je krovni naziv za samoorganizirane udruge obitelji nestalih, udovica boraca hrvatskih postrojbi, kao i brojne udruge ratnih veterana, poznate kao braniteljske udruge. bez obzira na mnoge unutarnje razliitosti, a i sukobe, posebice izmeu udruga branitelja, te se udruge preteno smatra zasebnim dijelom civilnog drutva u Hrvatskoj, ija je percepcija politike i drutvene zbilje obiljeena perpetuiranom ratnom traumom, sumnjiavou spram vlasti i frustracijama drutvenim statusom i dalje neodvojiva od iskustva rata. Upravo je odnos spram herojskog kodeksa i glavna razdjelnica meu raznolikim graanskim inicijativama koje su se aktivirale uslijed rata. naime, uoi i tijekom rata etabliralo se i nekoliko graanskih inicijativa koje su eksplicitno osuivale nacionalizam, kako srpski, tako i hrvatski, kao jedan od temeljnih uzroka tada ve neizbjenog rata. Te su se inicijative jasno pozicionirale kao zagovarateljice svih rtava rata, bez obzira na njihovu nacionalnost, te kritiarke galopirajue etnike homogenizacije popraene iskljuivanjem drugih. Samim time, njihovo je djelovanje izalo iz podruja humanitarne apolitinosti i zadobilo negativan predznak deficita patriotizma u presudnim trenucima nacionalne ugroenosti (Stubbs, 2001: 101). oevidan je viegodinji manjak izravne komunikacije, pa i uzajamno nepovjerenje izmeu udruga proisteklih iz domovinskog rata te mirovnih i ljudsko-pravakih nevladinih organizacija koje su isto tako nastale kao reakcija na ratna zbivanja. U posljednje vrijeme pojavljuju se suradniki projekti, posebice u potrazi za nestalima, socijalnoj integraciji ratnih veterana te socijalnim pravima ratnih stradalnika. na vrijednosnim osnovama solidarnosti sa rtvama rata, liene herojskog kodeksa, u srpnju 1991. nastala je, za to doba prilino politiki nepodobna graanska inicijativa, antiratna kampanja Hrvatske (arK), koju su osnovale/i aktivistice/i prijeratnih feministikih, zelenih i kulturnih inicijativa (Stubbs, 2001). Samo ime te organizacije, koja je dugorono djelovala kao inkubator danas vodeih organizacija civilnog drutva u podruju zatite ljudskih prava, izgradnje mira i feminizma, svjedoi o idealizmu, ali i intenzitetu otpora njezinih osnivaa/ica nadolazeoj kulturi i destruktivnoj zbilji rata. arK je ve iste godine imala i uvelike samostalnu podrunicu u osijeku koja se razvila u danas moda najveu mirovnu organizaciju u Hrvatskoj centar za mir, nenasilje i ljudska prava osijek. U isto je doba poeo djelovati i Graanski odbor za ljudska prava koji se tijekom svojeg petnaestogodinjeg djelovanja posebice posvetio prilino nepopularnoj direktnoj zatiti rtava ratnog profiterstva i etnike iskljuivosti u hrvatskim gradovima i selima, poput nezakonitih, ali u to doba preutno toleriranih deloacija
Srba, a kasnije diskriminacija srpskih povratnika u podruje banije. Krajem oujka 1993. godine, osnovan je Hrvatski helsinki odbor za ljudska prava (HHo), u sklopu Meunarodne helsinke federacije za ljudska prava. HHo se tijekom 1990-ih profilirao u centralnu domau instancu za izravnu pomo rtvama krenja ljudskih prava, a posebice za nezavisno praenje stanja ljudskih prava. raspon aktivnosti arK-a svjedoi o nemogunosti jednoobraznog rada na izgradnji mira, posebice u ratnim uvjetima. Usprkos tisuama aktivistikih, veinom volonterskih sati posveenih izravnom radu na smanjenju negativnih posljedica rata, arK je dugo nosio negativni predznak nepatriotske, odmetnike organizacije, samim time to nije pristupao rtvama rata na temelju nacionalnog kljua, a posebice uslijed toga to je u svojim aktivnostima obraao posebnu panju na one rtve ija su se stradanja u doba sveope ugroenosti od srpske agresije smatrala samorazumljivima, pa su tako te rtve imale i manju dostupnost bilo kakvoj pomoi dravnih institucija pa i humanitarnih organizacija. U razdoblju od 1995. do 2001. u Hrvatskoj je djelovao niz meunarodnih nevladinih organizacija s iskustvom poslijeratne drutvene i ekonomske obnove u konfliktnim zonama irom svijeta. Posljednjih nekoliko godina preostali meunarodni programi, usmjereni na poslijeratna podruja, sve se vie fokusiraju na specifina pitanja ekonomskog razvoja ili izravne potpore domaim organizacijama te su uklopljeni u programe regionalnog razvoja, potpore civilnom drutvu, demokratizaciji i ljudskim pravima kao i u programe dobrog upravljanja i vladavine prava. Usprkos ogromnim sredstvima i desetljetnoj prisutnosti meunarodnih razvojnih programa s fokusom na poslijeratna podruja Hrvatske,6 oni nisu znaajno utjecali na nain funkcioniranja dravnih razvojnih programa, koji u puno manjoj mjeri uzimaju u obzir inicijative civilnog drutva kao nositelje razvojnih programa, a rijedak je i integrirani pristup koji povezuje drutveni i ekonomski razvoj poslijeratnih podruja. dravni izvori financiranja civilnog drutva vezani su uz resore pojedinih ministarstava, a mehanizmi potpore usmjereni na odreene javne politike ili cijelo civilno drutvo nemaju posebni naglasak na poticanju angamana civilnog drutva u drutvenoj i ekonomskoj obnovi i razvoju poslijeratnih podruja. ak ni nacionalna zaklada za razvoj civilnoga drutva nema posebni program, ili pak specifini naglasak na poticanju razvitka civilnog drutva, odnosno angamana civilnog drutva u poslijeratnim podrujima. iako programi Ureda za ljudska prava i Savjeta za nacionalne manjine, prema svojem mandatu, pruaju financijsku potporu nevladinim programima koji se bave zatitom i promocijom manjinskih prava, uvid u njihove dosadanje prioritete u financiranju ukazuje na to da doprinos civilnog drutva poslijeratnoj drutvenoj i ekonomskoj obnovi i razvoju nije adekvatno prepoznat niti se sustavno potie. Primjerice, Savjet za nacionalne manjine financira informativne i
6
Poput programa USaid-a, dFid-a ili europske unije, kao i programa privatnih zaklada, poput instituta Otvoreno drutvo Hrvatska.

kulturne aktivnosti nacionalnih manjina, bez posebnih zahtjeva u odnosu na njihovu kvalitetu i relevantnost za probleme s kojima se te manjine suoavaju, a rijetka je potpora i socio-ekonomskim projektima. Trenutno je od posebne relevantnosti za izgradnju mira uspostava sustava za poticanje regionalnog razvoja, to predstavlja i jedan od preduvjeta za uspjeno pridruivanje Hrvatske eU. U tom svjetlu zapoele su pripreme i provedba regionalnih operativnih planova u hrvatskim upanijama. njihova je vrijednost u tome to pretpostavljaju konzultacije predstavnika razliitih regionalnih i lokalnih institucija i organizacija kod pripreme projekata, te regionalnu razinu odluivanja o projektima koji e dobiti pozitivnu ocjenu za financiranje od strane europske komisije. dosadanja su iskustva s roP-om mjeovita. S jedne strane, procesi u zadarskoj i ibensko-kninskoj upaniji uistinu su posluili za povezivanje i ravnopravno sudjelovanje predstavnika lokalnih i regionalnih vlasti, strunih slubi, poduzea i nevladinih organizacija. S druge strane, sam proces je proizveo mnoga nezadovoljstva, ini se, uslijed velikog i previe direktivnog utjecaja meunarodnih konzultanata. ipak, rije je o procesu koji bi dugorono mogao imati veliki utjecaj na povezivanje drutvenog i ekonomskog aspekta poslijeratnog razvoja, te na prepoznavanje doprinosa svih sektora, kao i na veu osjetljivost prema potrebama marginaliziranih skupina. Upravo zbog njihove vanosti, potrebno je to prije evaluirati dosadanje procese pripreme i provedbe roP-ova, a nalaze evaluacija objaviti. Kako se dinamizira proces pribliavanja Hrvatske eU, to je popraeno otvaranjem vie predpristupnih fondova za strukturne reforme, stvaraju se nove prilike za partnerski pristup razvoju, a time i za afirmaciju civilnog drutva u procesu izgradnje mira u Hrvatskoj.
PREGLED PRAKSI IZGRADNJE MIRA U HRVATSKOJ

iako je u Hrvatskoj aktivan mali broj udruga koje u svojem imenu izrijekom navode mirovno djelovanje,7 analiza podruja djelovanja udruga koje su aktivne u zajednikim
Pretraga prema kljunim rijeima mir i mirovno/i/a Registra udruga Ministarstva pravosua rezultirala je s 53 navoda u nazivima 29 815 udruga, to ukljuuje i duhovne udruge, obiteljske centre, drutvo za posmrtnu pripomo, te tridesetak udruga usmjerenih na zatitu ljudskih prava i dijalog/pomirenje (Sredinji dravni ured za upravu, 2006). Mirovni atribut nalazi se u imenu 11 od 277 udruga koje ine populaciju istraivanja Doprinosi organizacija civilnog drutva demokratizacijskim procesima u RH grupe za enska ljudska prava b.a.b.e. (u tijeku, proljee 2006.). Pritom se 10 od 11 udruga s mirovnim predznakom u nazivu nalazi u kategoriji udruga ue usmjerenih na ljudska prava i mirovni rad (ukupno njih 83). Te udruge izdvojene su na temelju kriterija aktivnog rada na promociji temeljnih vrednota ustavnog poretka, te primitku tematski odreene financijske potpore za demokratizaciju i ljudska prava iz dravnih i inozemnih donatorskih programa (izvor: interna istraivaka dokumentacija grupe za enska ljudska prava b.a.b.e., svibanj 2006.).
7

inicijativama posveenima izgradnji mira ukazuje na to da postoji iroki raspon aktivnosti unutar civilnog drutva kojima se namjerava pridonijeti izgradnji mira u poslijeratnim zajednicama Hrvatske. Pregled angamana civilnog drutva na izgradnji mira temelji se na analizi prijavnih upitnika sudionika u konzultativnom procesu o izgradnji mira i prevenciji nasilnih sukoba koje je tijekom 2004., u sklopu globalne inicijative, pokrenuo nansen dijalog centar iz osijeka. Taj je proces rezultirao zajednikom inicijativom izrade i provedbe Platforme za izgradnju mira, stratekog dokumenta za dugoronu izgradnju mira u kontekstu niza javnih politika i programa nevladinih organizacija u Hrvatskoj.8 osnovni kriterij za prepoznavanje neijeg djelovanja na izgradnji mira bila je samoidentifikacija uzete su u obzir samo one udruge koje su potvrdno odgovorile na pitanje smatraju li sebe akterima izgradnje mira, a bilo ih je ukupno 43. Unato malom broju u odnosu na ukupan broj udruga u Hrvatskoj (preko 28 000 registriranih), smatram da se udruge ije su djelatnosti analizirane u svrhu opisa znaajki rada na izgradnji mira u Hrvatskoj mogu smatrati reprezentativnima za graanski angaman na izgradnji mira, budui da je rije o udrugama iji je rad kontinuiran i prepoznat u aktivistikim krugovima, kao i u lokalnoj i iroj javnosti. Primjerice, tri etvrtine tih udruga (32) ukljueno je u ukupnu populaciju 277 hrvatskih udruga koje svojim radom promoviraju temeljne ustavne vrednote, navedene u lanku 3. Ustava RH, meu kojima su, uz ostale, i ljudska prava te mirotvorstvo, a u razdoblju od 1999. do 2005. godine primile su sredstva iz dravnog prorauna i inozemnih donatorskih agencija za provedbu programa demokratizacije i zatite ljudskih prava. 9 Ukupno su obraena 43 upitnika10 organizacija iz 16 gradova, meu kojima prednjae zagreb (8), osijek (7), Split (5), Knin (5) i vukovar (4). regionalni balans broja udruga iz dalmacije (17) i Slavonije (16) moe se povezati s viegodinjim ulaganjima meunarodnih donatora u razvoj graanskih inicijativa upravo u poslijeratnim podru-
8 Globalni konzultativni proces nevladinih organizacija pokrenuo je European Centre for Conflict Prevention (eccP), reagirajui na preporuku glavnog tajnika Un-a Kofija a. annana. U Hrvatskoj je odrana nacionalna konferencija (zagreb, 28.29. svibnja 2004.), te tri prethodne regionalne konferencije u osijeku, Kninu i zagrebu. na Regionalnoj konferenciji o izgradnji mira i sprjeavanju nasilnih sukoba (igalo, crna Gora, 3.6. studenoga 2004.) planirana je regionalna suradnja na temelju preporuka iz svake zemlje. Proces u Hrvatskoj je 2005. godine rezultirao stratekim dokumentom Platforma za izgradnju mira u Republici Hrvatskoj. 9 Spomenuta populacija udruga definirana je i odabrana za potrebe istraivakog projekta Doprinosi organizacija civilnog drutva demokratizacijskim procesima u RH, grupe za enska ljudska prava b.a.b.e., proljee 2006 (u tijeku), a temeljila se na pregledu 19 kljunih domaih i inozemnih izvora financiranja udruga u Hrvatskoj u razdoblju od 1999. do 2005. godine, kao i na pregledu Registra udruga u RH Ministarstva pravosua (izvor: konzultacije s voditeljicom istraivanja Suzanom Kunac, grupa za enska ljudska prava b.a.b.e., oujak 2006.). 10 izvor: interna projektna dokumentacija nansen dijalog centra osijek, oujak 2005.

jima, posebice istonoj Slavoniji nakon mirne reintegracije, te u podruju Knina. od 10 udruga iz sredinje Hrvatske prednjae one iz zagreba, koje djeluju u cijeloj zemlji te one iz Karlovca. ak 16 udruga nastalo je prije vie od 10 godina, to znai da djeluju jo od vremena rata. Gotovo je podjednak broj udruga (17) nastalih izmeu 1995. i 2000. Tri etvrtine udruga u ovom uzorku, koje se bave izgradnjom mira, nastalo je tijekom rata i poraa. broj novoosnovanih udruga koje se bave izgradnjom mira od 1998. godine poveava se u poratnim podrujima, no ne i u sredinjoj Hrvatskoj, odnosno u samom zagrebu, to je sukladno opem trendu pada drutvenog interesa za poratne teme, ali i sve veeg razvojnog jaza izmeu centra i periferije. osnivanje novih udruga u poslijeratnim podrujima moe se povezati i s intenziviranjem programa povratka i obnove od 1998. godine, ali i skorim povlaenjem meunarodnih nevladinih organizacija, posebice onih vezanih uz krizne intervencije, ije se domae osoblje, uz doniranu opremu i inicijalna sredstva, odluilo na lokalizaciju. Primjer takve udruge je ZvoniMir iz Knina, koji je nastao na temelju rada american rescue committee-a. etiri petine udruga koje sebe prepoznaju kao aktere izgradnje mira neposredno djeluju u lokalnim zajednicama, s time da preteu (60 %) one koje kombiniraju izravan rad u zajednici s posrednim oblicima djelovanja, poput senzibilizacije javnosti i javnog zagovaranja usmjerenog na nacionalne institucije. analiza podruja djelovanja udruga ukazuje na komplementarni pristup, gdje se rad u lokalnoj zajednici kombinira s radom na regionalnoj, nacionalnoj i transnacionalnoj razini, to odgovara razumijevanju uinkovite izgradnje mira kao pothvata koji zahtijeva kontekstualni pristup i utjecaj na vie drutvenih razina. ipak, naglasak na razini lokalne zajednice, pa i odreenih skupina unutar zajednica, u skladu je s fokusom na drutvene procese koji se mogu uspjeno stimulirati odozdo prema gore, te su time unutar dosega udruga i graanskih inicijativa. Pregled ciljanih grupa stanovnitva, na koje su usmjereni specifini programi i aktivnosti tih udruga, ukazuje na prilino izraen generalni pristup teritorijalnoj zajednici. Petina udruga kao ciljane grupe navodi sve graane poslijeratnih zajednica, bez obzira na nacionalnost. Slian je i broj odgovora koji se odnose na graanske inicijative i udruge kao glavnu ciljanu grupu. Mobiliziranje graana putem potpore graanskim inicijativama u poslijeratnim zajednicama ini se kao primarna strategija izgradnje mira tih udruga. to se tie specifinih drutvenih skupina i lokalnih institucija, po uestalosti navoda slijede mladi i ene, lokalna samouprava i povratnici, prognanici i izbjeglice, a nakon njih socijalno ugroeni, posebice stari mjetani, profesionalne grupe (nastavnici, policija i pravosue) te nacionalne manjine. nizak postotak spomena nacionalnih manjina vjerojatno je uvjetovan time to veina tih udruga napominje multietninost svih svojih aktivnosti. zamjetan je rijedak spomen ratnih veterana, obitelji nestalih i bivih rtvi muenja, dok postotak ena ukljuuje i ene rtve ratnih stradanja. 0
za razliku od lokalne samouprave, i u manjoj mjeri profesionalnih skupina vezanih uz dravne i javne institucije nastavnike, policiju i pravosue fokus udruga koje rade na izgradnji mira zaobilazi politike stranke. Uz edukaciju o enskim ljudskim pravima, koju su provodile feministike mirovno orijentirane udruge, rijetke su edukacije politiara i politiarki o ljudskim pravima i poslijeratnim izazovima hrvatskog drutva. openito se moe zakljuiti da su hrvatske udruge koje sebe vide kao aktere izgradnje mira uvelike usmjerene na izravan rad s graanima u poslijeratnim zajednicama, njihovim inicijativama i udrugama. Unutar tih zajednica usmjerene su prvenstveno na skupine koje su u nepovoljnom poloaju spram veine, ukljuujui i mlade, koje se istodobno percipira i kao pokretae promjena. Manjak fokusa na one aktere koji imaju mo u poslijeratnim zajednicama, ukljuujui i crkvu (uz iznimke koje e biti navedene u pregledu aktivnosti), dovodi u pitanje mogunost utjecaja na promjenu lokalnih politika, to pak te udruge nastoje provesti putem graanskih zagovarakih inicijativa s jedne strane i komplementarnim djelovanjem na nacionalnoj razini s druge.
Izgradnja mira kao integralni pristup zajednici

analiza aktivnosti 43 udruge prema tipologiji rada na razvoju zajednice (ife, 2002), koju je za potrebe ovog akcijskog istraivanja prilagodio Stubbs, ukazuje na naglaeni integralni pristup radu u zajednici, gdje se istodobno pokuava utjecati na vie razliitih drutvenih dimenzija u prosjeku se aktivnosti udruga odnose na drutvene promjene u ak 4,5 od ukupno 7 dimenzija, pri emu 80 % udruga provodi 4 ili vie razliitih tipova intervencija. najee su socijalne i politike intervencije, slijede ih intelektualne i 1
terapeutske, odnosno psihosocijalne intervencije. najmanje su zastupljene intervencije zatite okolia, dok se ekonomske intervencije mogu svrstati u dvije podskupine. direktna potpora ekonomskom razvoju je najrjei oblik rada na izgradnji mira, dok su posredni oblici poticanja mobilnosti, poduzetnosti i poboljanja ekonomskog statusa pojedinaca i skupina podjednako uestali kao i psihosocijalne i kulturne intervencije.
Politike intervencije shvaene su kao prakse kojima je cilj utjecaj na donoenje odluka u zajednici, s obzirom na njihov sadraj, proces te opseg ukljuenosti graana. Primjeri politikih intervencija koji se mogu prepoznati iz upitnika ukljuuju potporu djelovanju mjesnih odbora i vijea nacionalnih manjina, edukaciju lokalne samouprave o ljudskim pravima i demokraciji, organizaciju javnih tribina o procesuiranju ratnih zloina, lokalne kampanje za politiku participaciju ena, lobiranje lokalnih vlasti za potporu udrugama, socijalno ugroenima i sl., peticije graana i javne prosvjede. vano je napomenuti da politike intervencije udruga ne ukljuuju izravno lobiranje za odreenu politiku opciju niti formiranje nezavisnih lista na lokalnim izborima, a vrlo su rijetke i izravne interakcije izmeu udruga i politikih stranaka, poput edukacija ili zajednikih inicijativa. Socijalne intervencije su sadrajno najire podruje ukljuuju raznolike aktivnosti kojima se pokuava utjecati na smanjenje socijalne iskljuenosti i marginaliziranosti u zajednici, kao i na poveanje socijalne energije poticanjem graanskog samoorganiziranja i povezivanjem razliitih aktera unutar i izmeu zajednica. Meu uslugama u zajednici posebno je izraena potpora povratnicima i naseljenicima u ostvarenju socijalnih, stambenih i drugih prava. U kontekstu izgradnje mira, socijalne intervencije ukljuuju i rad na poboljanju ratom naruenih odnosa izmeu pojedinaca i skupina, pri emu se primarno misli na meuetnike odnose, te odnose izmeu povratnika, domaeg i naseljenog stanovnitva. 2
Terapeutske intervencije je, kako vrijeme prolazi, sve tee razlikovati od socijalnih intervencija. naime, uinkovita potpora osobama s ratnom traumom deset godina nakon rata stavlja naglasak na prilike za socijalnu integraciju i odrivu psihosocijalnu podrku putem grupa samopomoi ili manje formalnih druenja u klubovima i udrugama, poput udruga branitelja ili obitelji nestalih. Potreba za psihosocijalnom i strunom terapijskom potporom enama rtvama nasilja je, naalost, i danas isto toliko aktualna kao i prije deset godina. U kontekstu graanskih inicijativa usmjerenih na izgradnju mira este su kreativne komunikacijske radionice posveene iskustvima rata, kao i projekti sluanja mjetana poratnih zajednica iako te aktivnosti ne predstavljaju oblik psihoterapije, njihova je svrha izraavanje traumatskih iskustava rata u sigurnom, podraavajuem okruju, te time i smanjenje tjeskobe, ljutnje i depresije. Intelektualne intervencije se odnose na aktivnosti kojima se potiu osobno, grupno i organizacijsko uenje, kao i razliiti istraivaki i izdavaki projekti. openito uzevi, neformalne edukacije su, uz pruanje informacija i savjeta, najei oblik djelovanja udruga posveenih izgradnji mira. one su esto i u funkciji mobilizacije graana na zajednikim inicijativama u zajednici. Teme edukativnih programa ukljuuju europske integracije, funkcioniranje lokalne samouprave, mehanizme zatite ljudskih prava, medijacija u zajednici, nove tehnologije, novinarske vjetine, feminizam, nenasilje, timski rad i funkcioniranje organizacija civilnog drutva. Kulturne intervencije ukljuuju stvaralake aktivnosti i manifestacije koje okupljaju razliite skupine unutar zajednice, odnosno nisu unaprijed namijenjene samo jednoj skupini, za razliku od dominantne kulturne produkcije u poslijeratnom, etniki homogenom hrvatskom drutvu. Primjer takvih intervencija su, sada ve tradicionalni, Dani kulture mira, koje u osijeku i drugim slavonskim mjestima organizira centar za mir, nenasilje i ljudska prava, ili pak festival urbane kulture Novi neobini ciklus, u organizaciji udruge mladih HUK u Kninu. aktivnosti kojima se promovira i revitalizira lokalna kulturna batina, kao to je tkalaka radionica udruge ena iz drnia ili kreativne radionice pukih pjesnika udruge Lu iz berka, takoer predstavljaju kulturne intervencije koje pridonose izgradnji mira, jer pruaju priliku za afirmaciju lokalnih kulturnih tradicija i amaterskog stvaralatva mimo dominantne nacionalne i iskljuujue obiljeenosti kulturnog, posebice tradicijskog stvaralatva. Kulturnim intervencijama cilj je i propitivanje dominantnih odnosa moi i drutvenih problema uporabom kreativnih tehnika, poput filmskih festivala o ljudskim pravima, izlobi ratnih fotografija, videoprodukcija o iskustvima povratnika ili pak teatra potlaenih. Ekonomske intervencije su u ovoj analizi ire shvaene kao aktivnosti koje izravno ili neizravno pridonose poboljanju ekonomskog statusa pojedinaca, skupina i cijelih poslijeratnih zajednica. Ukljuuju tri vrste aktivnosti: (1) stvaranje preduvjeta za ukljuivanje pojedinaca i skupina u trite rada i poduzetnitvo (veinom putem edukacije iz relevantnih vjetina, ali i putem ulaganja u infrastrukturu), (2) izravne potpore samoiniciranim 3
dohodovnim aktivnostima i procesima lokalnog ekonomskog razvoja (savjetovanje u procesu stratekog planiranja, dorada poslovnih planova, financijske potpore), te na kraju (3) aktivnosti kojima se kompenzira nedostatak prihoda od rada (humanitarna pomo). ako se uzmu u obzir samo one aktivnosti koje izravno podupiru poduzetnike aktivnosti i projekte lokalnog ekonomskog razvoja, onda je razvidno da direktne intervencije u ekonomski razvoj predstavljaju samo 3,5 % svih intervencija, te su time i najrjei oblik djelovanja udruga na izgradnji mira u lokalnim zajednicama. Takav nedostatan nalaz ukazuje na fokus udruga na pitanja od presudne vanosti za revitalizaciju poslijeratnih zajednica u Hrvatskoj. iako su lokalne akcije zatite okolia vrlo este u Hrvatskoj, o emu svjedoi i mnotvo novinskih napisa o spontanim prosvjedima graana protiv odlagalita industrijskog otpada ili izgradnje termoelektrana, na temelju analize upitnika udruga koje se identificiraju s izgradnjom mira moe se pretpostaviti da je tim udrugama, koje se prvenstveno fokusiraju na drutvene odnose i ljudska prava, pitanje zatite okolia od sekundarnog znaenja, te da dolazi do izraaja na temelju procjene lokalnih potreba i interesa graana za zajednike akcije. akcije ienja okolia i ureenja javnih prostora tako slue irem cilju mobilizacije graana i poveanju povjerenja u mogunost pozitivnih promjena.11 Sluaj prosvjeda protiv potencijalnog odlagalita nuklearnog otpada na Trgovskoj gori iz 2002. godine, koji je jednako zainteresirao i domae i naseljene mjetane razliitih nacionalnosti dvora na Uni i drugih oblinjih poratnih mjesta, ukazuje na jo nedovoljno prepoznat potencijal mobilizacije poslijeratnih, podijeljenih zajednica oko neupitnog zajednikog interesa ouvanja zdravlja i prirode. na kraju ovog pregleda iskoristit emo lederachov okvir za izgradnju mira kako bismo olakali prepoznavanje doprinosa razliitih mirovnih intervencija transformaciji sukoba na razliitim drutvenim razinama, odnosno, kako ih lederach naziva, dimenzijama (lederach, 1997:82). na taj nain podsjetit emo se na vrijednost niza graanskih inicijativa iji se doseg i utjecaj na prvi pogled ini zanemarivim, no koje, kumulativno, ali i kvalitativno, uspijevaju izbjei reprodukciju dominantnih obrazaca moi i kulturnih kodova u poslijeratnim zajednicama, obiljeenima osobnim i grupnim frustracijama, etnikim podjelama i nedostatkom povjerenja u mogunost pozitivnih promjena.
Pregled malih financijskih potpora aed-a u razdoblju od 2001. do 2004. godine u cijeloj Hrvatskoj pokazuje da je upravo ureenje javnih prostora i povrina najpopularniji oblik samoorganiziranja graana i ini ak 39 % svih aktivnosti koje je taj donator podupro (Tarnapol Whitacre, Stuart, 2004). rije je o akcijama iji su rezultati odmah vidljivi, a provedba omoguuje kratkoroni angaman velikog broja graana, bez obzira na njihovo obrazovanje ili dob.
11
4
Transformacija sukoba Osobna dimenzija Osnaivanje pojedinaca
Preskriptivna razina/Intervencija Grupe samopomoi za ratne veterane u Okuanima i Osijeku, u organizaciji Centra za mir, nenasilje i ljudska prava kreativne radionice u svrhu prorade ratne traume i konstruktivnog ophoenja s novim izazovima i frustracijama kao to su obiteljski odnosi ili potraga za poslom. Jaanje solidarnosti meu braniteljima, potpora u trenucima krize i poticanje angamana ratnih veterana u zajednici (pomo u organizaciji mirovnog kampa mladih, ureenje parka mirovnim porukama i sl.). Treninzi izgradnje mira poput MIRamiDA Centra za mirovne studije ili Volonteri u izgradnji mira i zajednice Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek kao dugorona individualna potpora mirovnom angamanu pojedinaca/ki u poslijeratnim zajednicama fokus na autonomnom graanskom angamanu temeljenom na vrijednostima nenasilja. Dijaloke skupine popraene mirovnom edukacijom i radom na traumi za pripadnike razliitih vjerskih zajednica iz poslijeratnih sredina (RAND, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, Osijek). Suradnja udruge mladih Atlas iz Kistanja (veinom mladih hrvatskih doseljenika iz Janjeva) i udruge mladih iz oblinjeg sela evrske (veinom domaih mladih srpske nacionalnosti) organizacija volonterskog kampa mladih, akcije ienja, kompjutorske radionice. Suradnja Srpskog demokratskog foruma i Zajednice udruga naseljenika Hrvatske na projektima ekonomskog razvoja kninskog podruja. Volonterska skrb o starim i nemonim osobama u izoliranim domainstvima, bez obzira na nacionalnost (Udruga ena Drni, Bosino Vukovar, volonteri IRC-a u ruralnom podruju Knina). Poticanje razvoja poljoprivrednih zadruga u poslijeratnim podrujima te umreavanje kooperanata, bez obzira na nacionalnost (CCI u Banovini, SDF u Zapadnoj Slavoniji). Info-klubovi u baranjskim selima, s itaonicom i raunalnom opremom okupljaju mjetane razliitih nacionalnosti (Udruenje za mir, nenasilje i ljudska pra va Baranja). Posredovanje udruge Hou kui iz Knina izmeu povratnika i dravnih i lokalnih institucija vlasti (policija, stambene komisije, gradonaelnik) radi dobivanja dravljanstva i povrata imovine. Paralelna edukacija i materijalna potpora vijeima nacionalnih manjina u Biskupiji, Erveniku i Kninu radi njihovog utjecaja na lokalnu politiku prema manjinama. Osnutak i voenje Vijea lokalnih zajednica u poslijeratnim mjestima poput Drnia, Knina, ulovca, Petrinje, Vojnia (OGI, CCI, IRC) radi veeg utjecaja razliitih etnikih zajednica, interesnih grupa i drutvenih skupina na odluke o meunarodnom, dravnom i lokalnom financiranju razvojnih projekata te radi veeg utjecaja graana na rad lokalne samouprave. Suradnja Srpskog kulturnog drutva Prosvjeta i Hrvatskog kulturnog drutva Lira u Dvoru na Uni zajedniki nastup na proslavi pravoslavnog blagdana u selu Rujevci; organizacija djeje likovne kolonije uz pomo Crvenog kria Dvora. Festival urbane kulture Novi neobini ciklus u Kninu, u organizaciji omladinske organizacije HUK, u suradnji s projektom Clubture Multimedijalnog centra Mama iz Zagreba, uz gostovanja mladih DJ-a, muziara i umjetnika iz cijele Hrvatske.
Relacijska dimenzija Poticanje socijalne kohezije i suradnje
Strukturalna dimenzija/ Uoavanje i smanjenje drutvenih nejednakosti
Kulturalna dimenzija Uvaavanje, ali i promjena lokalne kulture

MEUODNOS IZGRADNJE MIRA I RAZVOJA ZAJEDNICE

U raspravama o meuodnosu izgradnje mira i razvoja zajednice uoavaju se etiri dominantne perspektive izgradnja mira kao nuspojava rada na mobilizaciji i razvoju zajednice; razvoj zajednice kao uinkovita strategija rada na izgradnji mira; izgradnja mira kao preduvjet razvoju poslijeratnih zajednica; razvoj zajednice kao uinkovita strategija afirmacije manjinskih prava u poslijeratnim zajednicama. zanimljivo je da se razlike u perspektivama ne mogu vezati uz ideoloku orijentaciju mirovnih aktivista, odnosno organizatora zajednice, budui da se mnogi od njih osobno identificiraju i s jednim i s drugim pristupom, a zajednike su im vrijednosti meuetnika tolerancija, suradnja, graanski aktivizam, zatita i promocija ljudskih prava te socijalna pravda. U veoj mjeri se razlike u perspektivama temelje na osobnim iskustvima rada u zajednici i primarno su pragmatine naravi.
Izgradnja mira kao nuspojava razvoja zajednice

Taj se pristup temelji na shvaanju da interesno povezivanje, vidljivost zajednikog uspjeha i poboljana kvaliteta ivota u poslijeratnim zajednicama rezultiraju veim povjerenjem i potovanjem izmeu razliitih drutvenih skupina, ukljuujui i one meu kojima je uslijed rata zavladala velika socijalna distanca. U prvom planu nije uspostava dijaloga izmeu udaljenih ili podijeljenih skupina, ve zadovoljenje prepoznatih potreba u zajednici koje se ispituju participativnim metodama, vodei rauna o ukljuivanju razliitih skupina. Time se stvara prilika za prirodno povezivanje mjetana oko zajednikih interesa, a intervencija se olakava tako to se posljedice rata na meuljudske odnose i politiki odnosi razliitih skupina (prvenstveno etnikih) izravno ne propituju. Prednost tog pristupa je mogunost breg ostvarenja konkretnih pozitivnih promjena u zajednici, emu pridonosi i vea vjerojatnost da e se u takve, na prvi pogled neutralne inicijative ukljuiti i lokalni akteri koji imaju mo i resurse, poput lokalnih vlasti i poduzetnika. organizacije iji rad ilustrira takav pristup su centar za civilne inicijative, organizacija za graanske inicijative, zoe udruga za ruralni razvoj te Odraz udruga za promociju odrivog razvoja. Milan Medi, dugogodinji mirovni aktivist i borac za prava ivotinja, zorno opisuje nain rada centra za civilne inicijative, gdje ve vie od pet godina radi kao organizator poslijeratnih zajednica banovine: Moja se organizacija bavi ponajprije praktinim propitivanjem potreba u zajednici i kao primjer u vam ilustrirati koje su potrebe pripadnici zajednica u Sisako-moslavakoj upaniji naveli kao prioritete. Na prvom mjestu je problem nezaposlenosti, znai, posao je bitniji nego to tko je Hrvat, a tko Srbin, i ive li u suivotu. Na drugom mjestu je problem infrastrukture nedostatak komunalnog sustava, cesta, telekomunikacijske mree. I kako su lanovi zajednice uvijek napominjali, a to onda moemo navesti kao treu potrebu, je
zabrinutost za budunost njihove djece, za njihovo kolovanje, zaposlenje. I tek onda, iza tih prepoznatih potreba, dolazi problematika ratnih trauma i elja za rjeavanjem tih potisnutih emocija.12 centar za civilne inicijative, koji je u zagrebu 1998. osnovalo nekoliko iskusnih menadera meunarodnih humanitarnih i razvojnih programa u poratnoj Hrvatskoj, ve vie od est godina radi na organiziranju graana u poratnim zajednicama banovine Petrinji, vojniu, Gvozdu i Glini. na temelju amerikog modela, cci-ovi organizatori zajednice zapoinju s okupljanjem inicijalne grupe graana koji im pomau u provedbi ankete meu mjetanima u svrhu procjene potreba. Slijedi javna prezentacija nalaza i formiranje manjih skupina zainteresiranih za provedbu aktivnosti prema dogovorenim prioritetima, u tri podruja poboljanje infrastrukture, drutveni i ekonomski razvoj. zbog dugotrajne prisutnosti u tim zajednicama, cci je 2003./2004. uspostavio savjetodavna vijea zajednica, iji se lanovi biraju na prijedlog graana, a koja predstavljaju sada ve stalni i od vlasti prepoznati forum za raspravu o razvojnim prioritetima, praenje rada lokalnih vlasti i osmiljavanje konkretnih razvojnih inicijativa. Primjeri takvih inicijativa su obnova mosta u selu kraj Gvozda, organizacija gospodarsko-kulturnog sajma u vojniu, osnivanje informativnog poduzetnikog centra u Glini i izrada slubenog stratekog plana gospodarskog razvoja grada Petrinje. analiza uinkovitosti mjesne samouprave, koju je cci proveo 2004. godine, rezultirala je preporukama lokalnim vlastima za okrupnjivanjem mjesnih odbora, njihovim spajanjem, a time i znatnim smanjenjem ukupnog broja odbora. Ta mjera ima utjecaj na vre, funkcionalno povezivanje preteno srpskih i preteno hrvatskih mjesta. Preporuku su proveli Petrinja i Gvozd. cci je utjecao i na zajedniko djelovanje lokalnih udruga time to u sve etiri zajednice djeluju forumi udruga koji pogoduju suradnikim projektima. na taj nain se izbjegavaju preklapanja, smanjuje se konkurencija, a partnerskim projektima lake odobravaju donatorska sredstva. cci se posebno fokusirao na potporu mladima, poticanjem njihova samoorganiziranja i zagovaranjem podupirueg i uvaavajueg stava lokalnih vlasti prema mladima. cci potie i razvoj zadruga, na emu se moda najjasnije vidi utjecaj tog pristupa na poboljanje meuetnikih odnosa. dok je jo uvijek u veini poslijeratnih sredina u Hrvatskoj preutno pravilo etnike segregacije pri zapoljavanju, u vie je sluajeva umreavanje zadruga i kooperanata, te potpora cci-a obiteljskim domainstvima, utjecalo na interesno ekonomsko povezivanje, bez obzira na nacionalnost. Slian pristup poslijeratnim zajednicama vidljiv je i u djelovanju organizacije za graanske inicijative (oGi), iji su korijeni u samoorganiziranju srpske manjine u Slavoniji, u ratnim vremenima, radi direktne pravne pomoi i psihosocijalne potpore r12
2005.
izvor: interna dokumentacija projekta Mobilizacija i razvoj zajednice, MaP Savjetovanja, oujak

tvama krenja ljudskih prava tijekom rata, kao i domaem stanovnitvu koje je ostalo u Slavoniji i baranji nakon mirne reintegracije 1998. godine. oGi se tijekom posljednjih godina transformirao iz regionalne, manjinske, ljudsko-pravake udruge u udrugu za mobilizaciju i razvoj zajednice, koja djeluje u osam upanija u Slavoniji i baranji te dalmaciji i lici. Time je oGi proirio opseg svojeg djelovanja na mnogo vei broj i dalje veinom poslijeratnih zajednica, kao i na razliite drutvene skupine zainteresirane za pokretanje inicijativa u svojim sredinama. aktualni organizacijski dokumenti vizija, misija i vrijednosti naglaavaju sudjelovanje graana u javnim politikama i, openito, javnom ivotu njihovih zajednica, bez obzira na bilo koju partikularnu pripadnost, a meu deklariranim organizacijskim vrijednostima izraena je socijalna pravda, shvaena kao jednakost mogunosti za angaman u privatnim i javnim poslovima. 13 bez obzira na novi, snaan naglasak na organiziranje zajednica, oGi je nastavio pruati pravnu pomo rtvama krenja ljudskih prava, a aktivan je i u nacionalnoj koaliciji udruga koje lobiraju za sustavno uvoenje besplatne pravne pomoi, s ciljem dugoronog osiguravanja pravne potpore socijalno ugroenim i marginaliziranim skupinama. velika pokretljivost i prihvaenost u veinski hrvatskim i srpskim zajednicama u istoj regiji dala je aktivistima oGi-ja ulogu katalizatora odnosa izmeu razliitih aktera i zajednica. Tako je tijekom inicijative za postavljanje oglasnih ploa u Kistanju odran prvi sastanak predstavnika obiju etnikih zajednica (domaih Srba i doseljenih Hrvata iz janjeva), a sastanci vijea lokalne zajednice u drniu okupljaju lokalnu samoupravu, poduzetnike te predstavnike razliitih udruga, ukljuujui i one koje djeluju u srpskim selima. Poput cci-a, uz poticanje graanskog samoorganiziranja, oGi se usredotouje na jaanje lokalne samouprave, od edukacije mjesnih odbora i poticanja suradnje mjesnih odbora i graana, preko uspostave participativnih procesa odluivanja o dodjeli doniranih sredstava za male razvojne projekte, pa sve do pripreme opinskih dokumenata za osnivanje mjesnih odbora. Posebno je hvaljen oGi-jev neformalni, praktini pristup koji slikovito moemo opisati kao savjetovanje u hodu, a prihvaenost organizacije u lokalnim sredinama moe se iitati i iz strukture izvora financiranja, od stranih razvojnih programa do lokalnih vlasti, uz izrazito malen udio financiranja centralnih vlasti.
Razvoj zajednice kao uinkovita metoda izgradnje povjerenja

Klasian mirovnjaki pristup radu u zajednici ima za cilj uspostavu dijaloga, suradnje i povjerenja meu sukobom udaljenim ili podijeljenim skupinama. Pretpostavka je tog pristupa da se, u uvjetima nedostatne potpore institucija i medija, transformacija osobnih i grupnih odnosa naruenih sukobom lake potie u manjim teritorijalnim zajedni13
2005.
izvor: interna dokumentacija projekta Mobilizacija i razvoj zajednice, MaP Savjetovanja, oujak

cama gdje se ljudi veinom osobno poznaju, a najlake im je suraivati radi zadovoljenja zajednikih, konkretnih potreba oko kojih postoji suglasje i koje se ine politiki neutralnima. Preventivni aspekt tog pristupa izraen je u uvjerenju da lokalne zajednice mogu poveati svoju otpornost na erupciju nasilnog sukoba i fragmentaciju izazvanu snanim ideolokim i politikim polarizacijama u irem drutvenom kontekstu. istodobno, mirovne inicijative potpomau mobilizaciju mjetana oko zajednikih potreba putem neformalne edukacije o vjetinama suradnje, posebice nenasilnoj komunikaciji i ophoenju sa sukobom, uz dugoronu potporu pojedincima zainteresiranima za mirovni angaman. Tako mobilizacija mirovnih aktera i poticanje razvojnih inicijativa, temeljenih na lokalnim potrebama i graanskom aktivizmu, postaju dvije kljune strategije rada na izgradnji mira u poslijeratnim zajednicama, odnosno zajednicama s visokim rizikom nasilnog sukoba. Takav pristup posebno je vidljiv u djelovanju centra za mir, nenasilje i ljudska prava osijek (czMoS), kao i radu Udruenja za mir, nenasilje i ljuska prava baranja i zavrenom Volonterskom projektu Pakrac antiratne kampanje Hrvatske. Katarina Kruhonja, suosnivaica i predsjednica czMoS-a, jedne od najstarijih mirovnih organizacija u Hrvatskoj s izuzetno irokim opsegom rada i viemilijunskim godinjim proraunom, pojanjava svoje shvaanje meuodnosa izgradnje mira i razvoja zajednice, pri emu je oita posebna vrijednost koju pridaje otvaranju dijaloga: Mi ovdje govorimo o izgradnji mira i razvoju zajednice u poslijeratnim sredinama. Po meni su oba naina dobra i komplementarna, izuzetno vana jer otvaraju prostor da se maknu komunikacijske barijere, da ljudi sjednu i priaju. U tom smislu, dijalog je prvi, a ekonomski problemi su na drugom mjestu, no i kroz neku zajedniku akciju, okupljanjem oko nekog projekta takoer se moe raditi na otvaranju dijaloga. Jer, kad se kroz zajedniki rad i aktivnost podigne razina povjerenja meu ljudima, tada se otvara i spremnost na suoavanje s traumama. Vrijeme je da se u Hrvatskoj, na iroj drutvenoj i uoj lokalnoj razini, iskomuniciraju te traume to je bitno za zajednicu i za mir. Vrlo je bitno za izgradnju mira suoavanje ljudi s prolou i traumama rata, jer se kroz to ljudi nekako osnauju. I bitno je odgajati ih za mir jer, u globalnom smislu, ono to rat napravi meugeneracijski se prenosi i kasnije perpetuira kroz nasilje. Razvoj zajednice moe biti na prvom mjestu, ali je pitanje kakve zajednice? Trebamo utvrditi i potivati neke temeljne vrijednosti: potovanje, suradnju, razliitost, socijalnu pravdu, i ako smo to utvrdili, i na tim temeljima razvijamo zajednicu, postii emo dobre rezultate. 14 opseg djelovanja czMoS-a izuzetno je velik i ukljuuje programe direktne zatite ljudskih prava, promociju kulture mira i nenasilja putem edukacije, javnih dogaaja i pilot-programa u suradnji s javnim institucijama, kao i program potpore razvoju civilnog drutva. Uz to, angairani su i na nacionalnom i regionalnom javnom zagovaranju procesuiranja ratnih zloina, prevencije sukoba i zatite ljudskih prava.
14
ibid.

Fokus viegodinjeg projekta czMoS-a Volonteri u izgradnji mira i zajednice, iji poeci seu u doba mirne reintegracije Podunavlja 1998. godine, je lokalna zajednica, odnosno drutveni prostori u kojima ljudi ovise o nekom obliku suradnje kako bi si osigurali budunost i nadu, kao i drutvene mree koje ine zajednicu zajednicom. Ti drutveni prostori su raznoliki, od enskih grupa, manjinskih skupina, kola, crkava, omladinskih aktivnosti do klubova starijih osoba, no prvenstveno se nalaze na najnioj razini svakodnevnih neformalnih udruivanja, razini lokalne samouprave i javnih ustanova. U manjim mjestima u istonoj i zapadnoj Slavoniji i baranji, czMoS je izvorno postavio multietnike mirovne timove koje su inili educirani i profesionalno angairani mirovni radnici porijeklom iz regije u kojoj djeluju, uz potporu meunarodnih volontera. njihov je poetni zadatak bila provedba projekta sluanja, odnosno temeljitog ispitivanja potreba, strahova i oekivanja mjetana, te prepoznavanja pojedinaca potencijalno zainteresiranih za mirovni rad u svojim zajednicama. Potom su mirovni radnici osmiljavali aktivnosti u zajednici, u skladu s interesima mjetana, primarno usmjerenima na poboljanje kvalitete ivota, posebice ureenje javnih prostora i pokretanje kreativnih aktivnosti za djecu i mlade, a u puno manjoj mjeri na izravno otvaranje dijaloga. za razliku od cci-a i oGi-a, czMoS se primarno usredotoio na poticanje graanskog aktivizma temeljenog na vrijednostima nenasilja i meuetnike suradnje, kao i na promociju dijaloga, vjetina transformacije sukoba i suradnje graanskih inicijativa i lokalnih institucija. Uz mnotvo jednokratnih akcija ureenja javnih prostora i okolia, poput slanja kutije za skupljanje starih baterija od susjeda/komije do susjeda/komije u dalju, u tim su zajednicama zaivjele kontinuirane graanske inicijative, poput multietnikog rukometnog kluba i volonterskog centra u Tenji, klubova mladih u Tenji, dalju i berku, mirovne udruge Lu u berku, enske udruge Duga u okuanima ili udruge BRIC u belom Manastiru. U okuanima je osnovna kola razvila program vrnjake medijacije, a kao rezultat viekratnih edukacija i umreavanja u belom Manastiru je zapoela uspostava medijacijske slube u zajednici, u suradnji s lokalnom samoupravom i sudovima, kao i inovativni program kreativnih radionica i pomoi u uenju za romsku i neromsku djecu koji aktivno ukljuuje i roditelje. Potonji program posluio je kao temelj za osnivanje nove udruge prijatelja romske kulture Luna. U vukovaru, grupa mladih mirovnih edukatora Pogled u budunost provodi tjedne multietnike kreativne radionice za djecu, te potie kole i roditelje na veu otvorenost spram multietnikog odgoja i obrazovanja. czMoS takoer od sredine 1990-ih potie prekograninu suradnju mirovnih aktivista i poslijeratnih zajednica Podunavlja s mirovnim grupama, grupama za zatitu okolia i kolama u vojvodini. Pregled aktivnosti u zajednicama navodi na zakljuak da razvoj kapaciteta lokalne samouprave i lokalni ekonomski razvoj ne predstavljaju izravno podruje interesa czMoS-a, kao to je sluaj s udrugama koje rade na razvoju zajednice.15 Tako ekonomska inici15
ibid.
0
jativa mjetana berka koji su, uz potporu czMoS-a, ali i oGi-a te aed-a, formirali Udruenje mljekara i uspostavili otkupnu stanicu mlijeka s doniranim laktofrizom, prvenstveno odraava lokalne ekonomske potrebe i spremnost mjetana da ih vlastitim snagama pokuaju zadovoljiti. S druge strane, sporadine, recentne edukacije lokalne samouprave o eU-integracijama u organizaciji czMoS-a nisu blie povezane s projektom izgradnje mira u poslijeratnim zajednicama.
Razvoj zajednice kao dugorona strategija afirmacije manjinskih prava

Kao posljedica sve veeg rjeavanja statusnih pitanja i pomaka fokusa na ekonomske izazove, dananje djelovanje nekih istaknutih udruga posveenih potpori manjinama u Hrvatskoj, posebice Srbima, sve se manje razlikuje od djelovanja udruga posveenih razvoju zajednice, posebice u svjetlu promjene prioriteta za opstanak i razvoj manjinskih zajednica na poslijeratnim podrujima. isto tako, otvorenost tih udruga svim drutvenim skupinama u poslijeratnim zajednicama vana je strategija stvaranja saveznitava i smanjenja zazora veine prema manjini. i Srpski demokratski forum (SdF) i Hou kui iz Knina iskusili su kako u njihove urede postupno, na poetku s nelagodom, poinju navraati naseljenici, Hrvati, traei besplatni pravni savjet, budui da su uli od mjetana kako te organizacije pomau u rjeavanju stambenih i socijalnih pitanja. U Gvozdu, za lanice enske inicijative Gvozd koja se osamostalila od lokalnog ogranka SdF-a, vaan je bio dan kad je voditelj lokalnog ogranka Hdz-a prvi put doveo svoju djecu u njihovu djeju igraonicu.16 Slian je sluaj s Udruenjem za mir, nenasilje i ljudska prava Baranja iz bilja, iji poeci seu u doba kad je baranja bila dio UnTaeS-a. otkad je ta udruga dobila nacionalnu licencu za provedbu edukacije i certificiranja kompjutorske pismenosti (ecnl), postala je resursni centar za cijelu regiju, tako da se sada u bilju dokolavaju zaposlenici velikih poduzea poput Fina-e iz osijeka, Hrvati i Srbi iz oblinjih mjesta zajedno putuju i pohaaju edukaciju, a udruga ima siguran, dugoroni izvor samofinanciranja.17 iako ti primjeri izgledaju kao neznatne promjene, prepoznavanje udruge koju se doivljava kao manjinsku, kao izvor pomoi veini, odnosno kao resurs za cijelu zajednicu, pokazatelj je smanjenja socijalne distance i mogunosti drukijih, suradnikih odnosa u budunosti. naime, jo uvijek postoje sluajevi, poput onoga u berku, gdje je graanska inicijativa za uvoenjem besplatnog prijevoza mjetana u ambulantu u opinskom centru akovci propala zbog nespremnosti Hrvata da putuju zajedno sa Srbima, a lokalne vlasti nisu nita uinile da smanje taj, sa stanovita dostupnosti javnih usluga, iracionalni otpor.
16 17
ibid. ibid.
1
Uz pruanje usluga svim mjetanima, bez obzira na nacionalnost, i SdF i Hou kui su svojom upornom i informiranom komunikacijom s lokalnim institucijama, posebice lokalnom samoupravom, policijom, bivim stambenim komisijama i centrima za socijalnu skrb, kao i s dravnim institucijama, zadobile potovanje lokalnih slubenika i dunosnika. S vremenom su dobile i priznanje da je proces povratka uvelike olakan suradnjom nevladinih organizacija za ljudska prava i dravne administracije, bez kojih bi bilo nemogue locirati tisue sluajeva povrata imovine. obje su organizacije u svojim kontaktima s vlasnicima-povratnicima i privremenim korisnicima njihove imovine posredovale u izravnim dogovorima i time smanjile pritisak na pravosue, ime se povealo povjerenje naseljenika u njihov rad. Kompetentnost tih udruga u pravnim pitanjima i funkcioniranju lokalne samouprave omoguila im je da postanu resurs za poveanje kapaciteta mjesnih odbora (kako onih u manjinskim zajednicama, tako i onih gdje pretee etnika veina) i vijea nacionalnih manjina, to predstavlja korak dalje u razgradnji socijalne distance i afirmaciji manjinskih zajednica kao partnera u lokalnoj politici i razvoju. SdF i Hou kui sudjelovali su u pripremi Regionalnog operativnog plana u ibensko-kninskoj upaniji i na taj nain pokuali utjecati na jednakost razvojnih mogunosti za manjinsku zajednicu te razvoj partnerstava izmeu veine i manjine. vukovarski institut za mirovna istraivanja intenzivno je radio na edukaciji vijea nacionalnih manjina grada vukovara, to je rezultiralo uspostavom upanijske koordinacije i interesnim povezivanjem u sklopu ROP-a u vukovarsko-srijemskoj upaniji. S vremenom su obje organizacije proirile svoj opseg rada u zajednici na projekte drutvenog i ekonomskog razvoja koji nuno ukljuuju razliite drutvene skupine. Tako je SdF u zapadnoj Slavoniji podupro razvitak vie zadruga, pri emu je suraivao i s povratnicima i s domaim i naseljenim Hrvatima, a u kninskom je podruju potpisao sporazum o suradnji sa zajednicom udruga naseljenih Hrvata na projektima ekonomskog razvoja obiteljskih poljoprivrednih domainstava. Hou kui je u Kninu potpisao sporazum o suradnji s Gradom Kninom na povezivanju Knina i drvara u biH, u ijoj su okolici Kninjani prije rata imali vikendice. nakon 1996. i povratka Srba u drvar, veliki se broj privremenih naseljenika u drvar, izvorno Hrvata iz centralne bosne, trajno doselio u Knin. Medijski kamp za mlade iz Knina i drvara na jahorini u ljeto 2004. godine, kao i suradnja KUd-ova iz drvara i Knina, odravaju se uz financijsku potporu Grada Knina i pridonose suradnji izmeu domaih i naseljenih Kninjana, kao i prekograninom povezivanju ta dva grada. odlina suradnja Hou kui s Gradom Kninom omoguila je i ukljuivanje gradskih dunosnika u pripremu Nacionalne platforme za izgradnju mira.18 Samoorganiziranje teritorijalnih zajednica koje su istovremeno i veinom manjinske, poput sela Srb u lici, ukazuje na vanost razvoja zajednice kao kompenzacijske
18
ibid.
2
strategije, kljune za preivljavanje u uvjetima marginalizacije od strane institucija i lokalnih i regionalnih vlasti. Srb, mjesto s natprosjenom stopom povratka radno sposobnog stanovnitva, koji prirodno gravitira isto tako tradicionalno veinski srpskom donjem lapcu, pripojen je nakon rata opini Graac s veinski hrvatskim stanovnitvom. vlasti u Graacu nisu pokazale interes za rjeavanje infrastrukturnih problema Srba, tako da sve do 2004. godine u Srbu nije funkcionirala pota, fiksna telefonija, moderna srednja kola je zatvorena, umjesto stalne ambulante lijenik ope prakse posjeivao je Srb jedanput tjedno, a povratnici su za sva administrativna pitanja trebali ii u Graac. U takvim su uvjetima povratnici 2002. godine formirali vlastiti mjesni odbor koji je sve do lokalnih izbora 2005. funkcionirao kao jedini mjesni odbor u opini Graac. zahvaljujui prisutnosti nekoliko nevladinih organizacija u Srbu financiranih USaidovim programom ecra,19 stanovnici Srba dobili su i vanjsku potporu svom samoorganiziranju. Uz samoinicirani mjesni odbor, oformili su i udrugu Una, koja je zapoela s akcijama ureenja tradicionalnog izletita uz rijeku Unu, djejeg igralita u centru mjesta te osmiljavanja malih dohodovnih aktivnosti za veinom poljoprivredno stanovnitvo. daljnje povezivanje s udrugama u dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj, poput eko-zadra i GonG-a, pridonijelo je poveanju samopouzdanja i smanjenju osjeaja ovisnosti o politikoj volji opinskih vlasti. Graanski sat koji je GonG organizirao u Srbu bio je prvi sluaj posjeta opinskih dunosnika Srbu i izravne konfrontacije s frustracijama i potrebama mjetana Srba. nakon toga Srb je uspio dobiti podruni potanski ured, a odnos izmeu mjesnog odbora u Srbu i opinskih vlasti se poboljao. Posjeti saborskih zastupnika Srbu te mjetana Srba Saboru dodatno su pridonijeli smanjenju osjeaja izoliranosti od nacionalnih politikih procesa. Moe se zakljuiti da razvoj zajednice pridonosi dugoronoj afirmaciji manjina u poslijeratnim zajednicama u kojima je dolo do poveanja socijalne distance. Pritom aktivnosti koje su prvenstveno namijenjene potpori manjinskom stanovnitvu i jaanju njihove politike, drutvene i ekonomske pozicije nisu u proturjeju, ve su komplementarne, a esto trebaju prethoditi integracijskim aktivnostima, kako bi se odnos moi izmeu veine i manjine uravnoteio te stvorile prilike za ravnopravnu, dvosmjernu razmjenu i suradnju.
Uspostava dijaloga kao preduvjet razvoja zajednice

iako je ovaj pristup nemogue u potpunosti odvojiti od pristupa gdje je razvoj zajednice uinkovita strategija izgradnje mira, budui da je i u potonjem izraena intencija otvaranja dijaloga izmeu podijeljenih ili udaljenih drutvenih skupina gdjegod se ukae
19
aSb je obnovio kolu i stvorio prostor za drutvene aktivnosti, doS je poeo pruati besplatnu pravnu pomo, a zaMirneT je pokrenuo raunalni centar.
3
prilika, ipak se djelovanje vie mirovnih inicijativa u Hrvatskoj temelji na shvaanju dijaloga kao preduvjeta razvojnim inicijativama. Takav je pristup posebno vaan kad je rije o inicijativama koje je nemogue provesti bez politike volje lokalnih i dravnih institucija, kao i saveznitva oblikovatelja javnog mnijenja, posebice medija. Pretpostavka je da otvaranje dijaloga o aktualnim preprekama razvoju zajednice, naroito nedostatku meuetnike suradnje i openitoj fragmentiranosti drutvenog tkiva, kao i dogovor o poeljnoj viziji razvoja zajednice, omoguuju povezivanje predstavnika razliitih politikih opcija, institucija i drutvenih skupina oko konkretnih razvojnih inicijativa. Takav pristup ilustriraju aktivnosti nansen dijalog centra osijek, vukovarskog instituta za mirovna istraivanja i obrazovanje (viMio), centra za mirovne studije iz zagreba i Hrvatske udruge razvojaenih branitelja domovinskog rata iz ibenika. nansen dijalog centar (ndc) osijek djeluje od 1999. godine, a dio je regionalne mree centara koji promoviraju meuetniki dijalog i suradnju u Makedoniji, na Kosovu, biH, Srbiji i crnoj Gori, uz sustavnu potporu nansen centra u lillehammeru i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine norveke. Temeljna je metoda ndc-a poticanje dijaloga izmeu pojedinaca/ki s iskustvom meuetnikog sukoba. radi lakeg otvaranja komunikacije dijaloki susreti se odravaju u neutralnom, sigurnom prostoru, izmjetenom od svakodnevice sudionika, kako u regiji tako i u nansen centru u norvekoj. Sudionici, uz pomo iskusnih facilitatora, razgovaraju o vlastitim iskustvima sukoba, nacionalnim identitetima i mogunostima transformacije sukoba i pomirenja u budunosti. ndc prua potporu svim sudionicima zainteresiranima za nastavak suradnje na lokalnoj ili regionalnoj razini. Meutim, valja napomenuti da dijaloke grupe ne mogu same po sebi imati vei utjecaj na djelovanje pojedinaca u svojim zajednicama, budui da programi nisu dovoljno obuhvatni da bi osigurali profiliranje lidera odnosno organizatora zajednica. nansen dijalog centar osijek usredotoio se uvelike na rad s mladima, kao ciljanom grupom kod koje se moe oekivati najvea spremnost na promjenu stavova i drutvenu akciju. osim toga ciljaju i na specifine, profesionalne grupe, poput novinara, mladih aktivista politikih stranaka, pedagoga i uitelja. U kontekstu razvoja zajednice i izgradnje mira u Hrvatskoj vrijedno je spomenuti njihov projekt Nova kola, zapoet 2003. u vukovaru koji koristi dijaloke grupe s uiteljima i roditeljima kao nain oblikovanja prijedloga za pokretanje novog osnovnokolskog obrazovnog programa u vukovaru. osnovna kola promovirala bi interkulturalnost i okupila uenike, nastavnike i roditelje razliitih nacionalnosti te djelovala kao alternativa aktualnim etniki segregiranim obrazovnim programima u Podunavlju. ndc je organizirao vie radionica za uitelje i roditelje, na kojima se otvarao dijalog o prednostima i nedostacima etnike segregacije u obrazovanju, potrebama roditelja i znaenju kvalitetnog obrazovanja te su se stvorile mree potpore i suradnje. Uz edukacije i dijaloke susrete, ndc osijek je od listopada 2004. do sijenja 2005. proveo akcijsko istraivanje o miljenju obitelji o kvaliteti osnovnokolskog obrazovanja u vukovaru, metodom dubinskih intervjua na uzorku 256 obitelji s djecom osnovno4
kolskog uzrasta, pri emu se pazilo na relativno reprezentativnu zastupljenost Hrvata i Srba.20 dobiveni rezultati pokazali su da je 52,7 % roditelja nezadovoljno organizacijom nastave u vukovaru; 71,5 % ispitanika preferira integrirani model obrazovanja s dodatnim satima iz vlastitog jezika i kulture za pripadnike nacionalnih manjina (taj postotak ini 55,7 % Hrvata, 29,5 % Srba, 1,6 % ostale manjine i 13,1 % nacionalno neizjanjeni), dok 64,8 % ispitanika podrava ideju uenja o interkultualnosti u sklopu cjelokupnog nastavnog programa, pa ak i uvoenjem dodatnih nastavnih sati, pri emu je udio Hrvata i Srba priblian (ndc, 2005). Ti nalazi relativiziraju dominantnu sliku o nemogunosti prevladavanja etnike podjele u poslijeratnom vukovaru. Uz potporu psihologinje jasenke Pregrad roditelji i nastavnici zajedno su oblikovali i prijedlog kurikuluma Nove kole, u kojem su vrijednosti tolerancije, nenasilja i razliitosti kao i metode iskustvenog uenja i kritikog miljenja integrirane u sve kolske predmete. Mobiliziranje roditelja kljuno je za uspjenost i odrivost projekta, te je tako izvjesno skoro ostvarenje cilja ndc-a da do rujna 2006. prijedlog za osnivanje Nove kole Gradu vukovaru i Ministarstvu obrazovanja podnesu roditelji spremni svoju djecu upisati u Novu kolu.21 dijalog, kao preduvjet gospodarskog razvoja poslijeratnih zajednica, zagovara i Tomislav lneniek, konzultant za poduzetnitvo i lokalni ekonomski razvoj iz lipika, koji surauje s poslijeratnim opinama irom Hrvatske na izradi stratekih planova gospodarskog razvoja. Suraivao je i s vukovarskim institutom za mirovna istraivanja u povezivanju lokalne samouprave, politikih stranaka i vijea nacionalnih manjina u vukovaru i cijeloj upaniji, to je rezultiralo pokretanjem graanske inicijative nazvane vUKovar zajedno meuetnika tolerancija: U svom dosadanjem iskustvu kroz rad u zajednici i rad s manjinama, te kroz rad s politikim strukturama, shvatio sam da nema gospodarskog napretka bez dijaloga, komunikacije. Predrasude i ostale negativnosti konica su bilo kakvog razvoja. Na primjer, kad smo u Vukovaru radili strateko planiranje razvoja, kao kljuni se problem nametnuo problem segregacije i nekomuniciranja stanovnitva koji je onemoguio takvo planiranje. Zbog toga su se i predstavnici politikih stranaka, ak i jedan iz HSP-a, zalagali i zagovarali suradnju i komunikaciju meu etnikim skupinama. Kao drugu bitnu stvar navodim to da lokalna zajednica mora prepoznati svoje potrebe i mogunosti, kao i da inicijativa za akciju treba krenuti od lokalne zajednice i lokalne samouprave.22
intervjuirano je 50 % Hrvata, 32,42 % Srba, 3,12 % ostalih, 14,46 % neizjanjenih u usporedbi s etnikom strukturom vukovara prema Popisu stanovnitva 2001. koju ini 57,46 % Hrvata, 32,88 % Srba i 9,65 % ostalih. Ukupan broj djece u intervjuiranim obiteljima je 571, od ega 361 polazi osnovnu kolu, to ini 14,6 % osnovnokolske djece u vukovara (ndc, 2005: 6).
21 20
detaljne informacije o projektu Nova kola ndc-a i Kluba roditelja za djecu vukovara i aktualnoj inicijativi za oivotvorenje Nove kole (popraenoj peticijom) dostupne su na http://www.ndcosijek. hr/nova%20skola (15. 6. 2006.) 22 izvor: interna dokumentacija projekta Mobilizacija i razvoj zajednica, oujak 2005.

edukacija kao pretpostavka mirovnog aktivizma je okosnica rada centra za mirovne studije (cMS) iz zagreba. Tijekom posljednjih osam godina cMS je odrao preko pedeset viednevnih treninga izgradnje mira namijenjenih zainteresiranim graanima poslijeratnih zajednica, ponajvie Hrvatske i bosne i Hercegovine, s naglaskom na kritiko propitivanje poslijeratne drutvene stvarnosti, svladavanje vjetina nenasilne komunikacije i organiziranja graanskih akcija, te reflektiranje na vlastite vrijednosti i identitete. iskustveno, interaktivno uenje ini okosnicu svih edukativnih programa cMS-a. Tako su primjerice Miramide namijenjene zainteresiranim pojedincima iz razliitih struktura poslijeratnih zajednica i funkcioniraju kao priprema za mirovni aktivizam. Program Mirovnih studija, jednogodinje neformalne edukacije o razliitim podrujima aktivizma utemeljenog na nenasilju, od feminizma, preko izgradnje mira do odrivog razvoja, sa snanim naglaskom na vrijednosti nenasilja, pokazao se uinkovitim u pripremi i motiviranju polaznika da se ukljue ili sami pokrenu nove graanske inicijative. Hrvatska udruga razvojaenih branitelja domovinskog rata iz ibenika jedna je od rijetkih, pa i jedinstvenih udruga ratnih veterana posveena otvaranju dijaloga izmeu ratnih veterana koji su se tijekom ratova 1990-ih borili na suprotstavljenim stranama. Udruga se ukljuila u regionalne dijaloke grupe ratnih veterana, a njezini se lanovi ne libe u javnosti zagovarati svoje uvjerenje da je bez suoavanja s ratnom prolosti nemogue graditi odrivi mir i razvijati zajednice. isto je uinio i ivica Petri, inae bivi osuenik za ratni zloin u varivodama, na tematskoj radionici o izgradnji mira na nacionalnoj konferenciji o mobilizaciji i razvoju zajednice u oujku 2005.: Moja udruga inicijator je projekta U budunost kojim se zalaemo za otvaranje komunikacije s bivim ratnicima, braniteljima iz nae regije; RH, SiCG, BiH, Albanije. Mi elimo progovoriti o zabranjenim temama vezanim uz rat na ovim prostorima, kao to je npr. etniko ienje, koje su provodili i srpska i hrvatska strana; elimo ustati protiv neistina i iskrivljenih informacija, i educirati mlade o besmislu rata i mrnje. I za mene je izgradnja mira na prvom mjestu, jer treba osvijestiti ljude, naroito mlade, o svoj prljavosti rata, te stoga peta faza naeg projekta predvia predavanja o tome, u obrazovnim institucijama, kolama i fakultetima.
Mi hoemo u drutvu probuditi polemiku o ratu, jer time kod ljudi moete isprovocirati osjeaje, a ako to napravite, ve ste neto postigli. Mi smo na projekt prezentirali Ministarstvu branitelja i nisu nam odobrili sredstva niti dali podrku, ve su nam paradoksalno dali novac za projekt koji uope nismo prijavili. Nai sugraani su nas podrali u naem naumu. Mi pozivamo i prozivamo politiare na razgovor o njihovoj odgovornosti za rat i ekonomski krah. Time nismo izazvali reakcije veih nego samo lokalnih udruga... Mi se kao borci razliitih strana neemo ispriavati jedni drugima, to je licemjerno, nego elimo isprovocirati otvoreni dijalog, da razbijemo tu neku blokadu straha i da konano moemo okrenuti novu stranicu.23
23
ibid.

Prakse otvaranja dijaloga izmeu pripadnika politikih opcija, institucija i etnikih zajednica kojima je realna, primarna funkcija propitivanje dominantnih drutvenih znaenja ustolienih ratom te senzibiliziranje, a ne mobiliziranje, kljunih aktera za izgradnju mira esto ostaju nepoznate iroj javnosti, budui da je njihov uinak kumulativan i posredan, a interes medija ogranien i u poetnim fazama stvaranja povjerenja za otvoreni razgovor i kontraproduktivan. rije je o procesima usmjerenima na istaknute i zainteresirane pojedince koji se tek dugorono mogu odraziti u promjeni institucionalnih i suradnikih obrazaca u poslijeratnim zajednicama i drutvu openito.
ZAKLJUAK
na temelju pregleda niza praksi razvoja poslijeratnih zajednica odnosno izgradnje mira u Hrvatskoj uoavaju se neke zajednike znaajke, bez obzira na njihovu motivacijsku osnovu i pretpostavke o drutvenoj promjeni. U velikoj je veini sluajeva rije o poticanju drutvene promjene zajednice odozdo prema gore, i to primarno u sferi civilnog drutva, mobiliziranjem graana kao provoditelja ili pak zagovaraa promjena, ali i izravnim mobiliziranjem drutvenih elita (strunjaka, predstavnika institucija, politikih stranaka i vlasti), ukljuivanjem pojedinaca na javnim funkcijama, poticanjem suradnje institucija i graanskih inicijativa ili pak promocijom participativnih procesa odluivanja u institucijama. Meutim, manjkavost je takvog pristupa zanemarenost izravnog utjecanja na politiki proces putem, primjerice, kritikog ukazivanja na sadraj politikih programa odreenih stranaka te edukacije politikih stranaka o ljudskim pravima i izgradnji mira. Malo je lokalnih nestranakih predizbornih kampanji s konkretnim zahtjevima vezanim uz razvoj zajednice i izgradnju mira (s izuzetkom enskih organizacija i udruga za promociju prava seksualnih manjina). dosad nije bilo nezavisnih izbornih lista okupljenih oko vrijednosti izgradnje mira, s izuzetkom neuspjene i elitistike Alijanse za 3. Hrvatsku ivana Supeka 2000. godine, dok su zelene izborne opcije, najblie konceptu odrivog razvoja zajednice, razjedinjene i neuinkovite. zamjetan je nedostatak lokalnih inicijativa koje se bave problemom korupcije i sveprisutnog klijentelizma, iako je rije o drutvenom problemu koji uvelike titi graane i ometa vladavinu prava i pravedan gospodarski i drutveni napredak. direktne akcije prosvjedi ili bojkoti ograniavaju se na spontane izljeve frustracija, kao u sluajevima bespravne gradnje ili divljih odlagalita otpada ili pak na sindikalno djelovanje u sluajevima opasnosti za radna mjesta. Graanske inicijative razvoja zajednice i izgradnje mira u Hrvatskoj stavljaju u prvi plan poticanje partnerstava i suradnje u zajednici, dok se konfrontacija najee ograniava na institucionalne kanale, poput pokretanja pravosudnih postupaka u sluajevima krenja ljudskih prava, a u manjoj mjeri pokretanja graanskih peticija ili javne rasprave
(koje nevladine organizacije ee usmjeravaju na nacionalnu razinu). zazor od potenciranja sukoba u poslijeratnim zajednicama je razumljiv, uzme li se u obzir optereenost tih zajednica sukobima proisteklima iz rata, ali i uvrenost lokalnih politikih i gospodarskih elita koje u manjim sredinama kontroliraju veinu resursa, ukljuujui i dragocjena radna mjesta. U izvaninstitucionalnim praksama rada na razvoju poslijeratnih zajednica, odnosno izgradnji mira u Hrvatskoj prevladava suradniki model mobilizacije poslijeratnih zajednica odozdo prema gore, s naglaskom na socijalne, a ne ue politike ciljeve, pri emu se mogu prepoznati sljedee znaajke: Graanske inicijative usmjerene su na postupnu, dugoronu promjenu politike kulture, kroz intenzivan fokus na educiranje, aktiviranje i suradnju graana u nizu javnih poslova, od akcija ureenja javnih prostora, preko oivljavanja drutvenog i kulturnog ivota, irenja dostupnosti i ponude socijalnih usluga, do propitivanja dominantnih odnosa moi u zajednici i razgradnje diskriminatornih praksi institucija, drutvenih skupina i pojedinaca. jo uvijek je naglasak na kompenzacijskim strategijama i osvjetavanju problematinosti institucionalnih praksi. Poticanje dijaloga i suradnje preko organizacijskih i grupnih granica omoguuje otkrivanje unutarnjih razvojnih potencijala zajednica socijalne energije, znanja i ideja zatomljenih etnikim podjelama i rigidnou institucija i organizacija. Time te inicijative pridonose razvoju civilnog drutva i pluralizmu drutvenog i kulturnog ivota u poslijeratnim zajednicama, kulturi suradnje i javnog dijaloga. Promocijom participativnih procesa odluivanja i zagovaranjem nediskriminacije, one utjeu na smanjenje socijalne iskljuenosti marginaliziranih grupa, ali i na smanjenje socijalne distance izmeu vlasti i graana, to sve dugorono moe pridonijeti smanjenju autoritarnosti i konformizma kao dominantnih drutvenih vrijednosti. Poboljanje i obogaivanje drutvenih odnosa u poslijeratnim zajednicama relevantno je i za lokalni ekonomski razvoj koji uvelike ovisi o kvalitetnim poduzetnikim idejama i suradnji razliitih institucija i sektora. Zamjetan je manjak interesa ili odreeni zazor tih inicijativa od izravnog utjecaja na politike strukture, posebice politike stranke, kao i manjak eksplicitne kritike politikih i gospodarskih elita. Ta znaajka je zabrinjavajua ako se uzme u obzir da se dugorono moe dogoditi efekt staklenog zida, gdje s jedne strane graani marljivo rade na poboljanju kvalitete ivota svojih zajednica putem inovativnih akcija ogranienog dosega i resursa, ali pritom ne uspijevaju utjecati na kljune odluke o dugoronom politikom, drutvenom i ekonomskom razvoju svojih zajednica, kao i na nain upravljanja javnim dobrima. Povezivanje rada graanskih inicijativa na razini lokalnih zajednica s utjecajem na nacionalnu politiku, kao i vea spremnost drutveno angairanih graana na ulazak u klasinu politiku arenu, vani su za transformaciju cjelokupnog politikog procesa na nacionalnoj i lokalnoj razini, kojem bi umjesto kolektivnih, fiksiranih identiteta podlonih politikoj manipulaciji, temelj inili specifini, artikulirani interesi razliitih drutvenih skupina i zajednica, podloni javnom dijalogu o njihovoj utemeljenosti i usklaivanju. Promie se participativni pristup organiziranju zajednice, pri emu dolazi do prevage izvedivih akcija, ak i kad su njihova odrivost i utjecaj na sustavne promjene upitni. naglasak je
na ispitivanju lokalnih potreba participativnim metodama koje potiu javni angaman graana oko prepoznatih potreba, a istodobno pospjeuju stvaranje i uporabu znanja dostupnog u zajednici u praktine svrhe. organizatori zajednica, bez obzira pripadaju li ili ne zajednici na koju pokuavaju utjecati, jesu li profesionalno ili volonterski angairani, nuno ulaze u poziciju djelominog stranca, time to promatraju i analiziraju politike, drutvene i ekonomske procese oko sebe, posreduju izmeu lokalnih graanskih inicijativa i lokalnih, nacionalnih i meunarodnih institucija i izvora potpore, a okolina ih poinje prepoznavati kao novi resurs. Provedive akcije u skladu s interesima graana esto se smatraju prioritetom radi razbijanja dominantne apatije graana i stvaranja povjerenja u mogunost pozitivnih promjena vlastitim angamanom u tu svrhu posebno su korisne i popularne akcije ureenja javnih prostora, kao i aktivnosti za djecu i mlade. Poticanje samoorganiziranja i eksperimentiranja, putem raznolikih grupa za socijalnu akciju, istodobno raspruje socijalnu energiju na vie zasebnih, paralelnih i esto kratkoronih aktivnosti, no s druge strane omoguuje bre aktiviranje mjetana i veu mogunost osobnog izbora, to je prioritet u uvjetima nedostatka graanskog samoorganiziranja. Postupno odumiranje, ali i interesno povezivanje tako nastalih inicijativa i udruga pridonosi dinamiziranju drutvene strukture razvoju novih udruga, interesnih skupina i drutvenih prostora u poslijeratnim zajednicama. Unato potrebi, stvaranje drutvenog kapitala u poslijeratnim zajednicama jo uvijek nije uinkovito povezano s lokalnim ekonomskim razvojem. Usprkos meunarodnim i dravnim ulaganjima u fiziku, ekonomsku i drutvenu obnovu, poslijeratne zajednice uvelike zaostaju u razvoju za ostatkom zemlje, a manjak ljudskog i drutvenog kapitala, uslijed depopulacije i fragmentacije drutvenog tkiva, problem je koji dosad nije dovoljno prepoznat kao pretpostavka ekonomskog razvoja, koji je pak od vitalne vanosti za opstanak poslijeratnih zajednica. istodobno, graanske inicijative nisu dovoljno kompetentne za samostalno poticanje lokalnog ekonomskog razvoja te se, umjesto malih dohodovnih projekata kratkoga daha, pokazuju korisnijima partnerstva sa strunim organizacijama, poput poljoprivrednih savjetodavnih slubi, saveza zadruga ili centara za poduzetnitvo, gdje udruge identificiraju korisnike, postojee drutvene mree i izvore financiranja, a strune organizacije pruaju edukativnu i savjetodavnu potporu. Poticanje graanskog samoorganiziranja radi poboljanja kvalitete ivota u poslijeratnim zajednicama pridonosi poboljanju drutvenih odnosa naruenih ratom. aktiviranje graana, osvjetavanje potrebe za veom socijalnom integracijom i zagovaranje suradnje u svrhu razvoja posredno pridonose konstruktivnijem djelovanju lokalnih elita s obzirom na dugorone interese cijele zajednice, a ne vlastite etnike skupine ili stranake baze. Pritom, suoavanje s prolou, kolikogod djelovalo izmjeteno od aktualnih razvojnih prioriteta zajednica, pridonosi legitimiranju svih ratnih rtvi i gubitaka, a time i sprjeavanju buduih politikih manipulacija nacionalnim identitetima i ratnim traumama. za izbjegavanje reprodukcije dominantnih odnosa moi u zajednici, bez ega je izgradnja mira besmislena, nuno je zauzimanje refleksivne pozicije kontinuirano propitivanje vlasti
tog djelovanja te politikih i drutvenih odnosa u zajednici s panjom usmjerenom na obrasce socijalnog iskljuivanja. U suprotnom, i protiv vlastite volje, graanske inicijative razvoja zajednice i izgradnje mira mogu se zadrati unutar sigurne zone poboljanja kvalitete ivota za one ije su potrebe u zajednici ve legitimirane.
PREPORUKE
brojnost i raznolikost graanskih inicijativa koje pokuavaju poboljati kvalitetu ivota i smanjiti socijalnu iskljuenost u poslijeratnim zajednicama ne odraava se u javnoj, medijskoj slici tih zajednica, a u dovoljnoj mjeri ni u lokalnim i nacionalnim politikama. U tu svrhu, izuzetno je vano poveati prepoznatljivost rezultata takvih praksi, njihovu medijsku vidljivost te institucionalnu potporu. Slijede kljune preporuke za rad na izgradnji mira i razvoj poslijeratnih zajednica u Hrvatskoj, oblikovane na temelju ovog akcijskog istraivanja:
1. Praenje utjecaja praksi izgradnje mira i razvoja poslijeratnih zajednica

U svjetlu nedostatne medijske pokrivenosti i institucionalne potpore bazinim inicijativama razvoja poslijeratnih zajednica i izgradnje mira, kao i uslijed izazova prepoznavanja njihova utjecaja na pojedince i drutvene odnose koje je nemogue kvantificirati, a esto niti izdvojiti od drugih praksi, dokumentiranje, praenje i procjena utjecaja tih praksi od samih protagonista od presudne je vanosti za njihov iri utjecaj na javnost i lokalne i nacionalne politike. Pritom je vano da inicijative same prepoznaju pokazatelje drutvene promjene koje su relevantne u njihovom lokalnom kontekstu, dok bi kriteriji za procjenu trebali uzeti u obzir viedimenzionalnost rada na transformaciji sukoba i razvoju zajednice, to je od koristi i za prepoznavanje prilika za iri drutveni utjecaj. U tu je svrhu potrebno da procjena utjecaja postane integralni dio rada na razvoju zajednice, kao i spremnost organizatora zajednica na redovite susrete posveene propitivanju i usporedbi vlastitih praksi i njihovog utjecaja. Procjena utjecaja moe pridonijeti pravodobnom prepoznavanju problema u dosadanjem pristupu, poput nedostatnog proimanja inicijativa drutvenog i ekonomskog razvoja, kao i ogranieni utjecaj tih praksi na politiku participaciju graana i stranake politike u poslijeratnim zajednicama. U procjenama utjecaja sugerira se viedimenzionalni pristup, pri emu mogu biti od koristi sljedei kriteriji, proizali iz evaluacijskih istraivanja inicijativa izgradnje mira u poslijeratnim zajednicama Hrvatske (krabalo, 2003): 1. Utjecaj na kvalitetu ivota kapacitet inicijative da odgovori na aktualne i strateke potrebe zajednice; 100
2. Utjecaj na drutvenu integraciju (suradnju, smanjenje socijalne distance i marginalizacije) i socijalnu energiju (mobilizaciju lokalnih aktera izgradnje mira/razvoja zajednice); 3. Utjecaj na lokalnu kulturu suradnje i nenasilje, konstruktivno ophoenje sa sukobom njegovanje pozitivnih kulturnih/komunikacijskih praksi i prepoznavanje, te smanjenje utjecaja onih kulturnih/komunikacijskih praksi koje onemoguuju suradnju i transformaciju sukoba; 4. Utjecaj na drutvenu i politike strukture stvaranje novih struktura za javno djelovanje graana, utjecaj na djelovanje lokalnih vlasti i institucija, poticanje politike participacije graana, utjecaj na sadraj lokalnih politika; 5. Utjecaj na prakse izgradnje mira i razvoja zajednice u drugim sredinama dokumentiranje i javno predstavljanje vlastitih iskustava; sudjelovanje u zajednikim inicijativama kojima je cilj utjecati na nacionalne politike relevantne za razvoj poslijeratnih zajednica i izgradnju mira.
2. Poveanje medijske vidljivosti i javnog prepoznavanja rada na razvoju poslijeratnih zajednica i izgradnje mira
nesrazmjer brojnosti praksi razvoja poslijeratnih zajednica i izgradnje mira i njihove medijske podzastupljenosti prepreka je postizanju ireg utjecaja na javno mnijenje, druge zajednice i javne politike. U tu svrhu te inicijative trebaju voditi rauna o prilikama za ukljuivanje novinara i urednika u vlastite aktivnosti, to ee samoinicijativno nastupati u medijima, te potaknuti nezavisnu medijsku produkciju, ali i osmisliti vei broj aktivnosti edukacija, suradnikih projekata s ciljem senzibilizacije medija za vanost graanskog angamana na razvoju poslijeratnih zajednica i izgradnji mira. jedan od prvih koraka u tom smjeru bilo bi stvaranje kataloga postojeih video-reportaa o inicijativama razvoja zajednice i izgradnje mira, posebice u produkciji Fade-in-a, a te bi se inicijative mogle razmjenjivati i prikazivati u sklopu edukativnih i javnih aktivnosti. Priliku predstavlja i razmjena informacija o ve ostvarenim kontaktima izmeu medija i graanskih inicijativa, poput onih proizalih iz specifinih projekata kao to je Medianet zaMirneT-a, STine i Fakulteta politikih znanosti u zagrebu24 ili civildreta centra za mirovne studije, radija 101 i elektronikih novina H-alter.org.25
24 Taj regionalni projekt trajao je od oujka 2004. do kolovoza 2005. uz financijsku potporu europske komisije, a informativni web portal projekta, ukljuujui i publikaciju Zbornik MediaNet-a dostupan je na www.zamirnet.hr/medianet (15. 6. 2006.). 25 civildreta je serija radio emisija o civilnom drutvu na radiju 101, uz popratne novinske tekstove na www.h-alter.org, ostvarena uz financijsku potporu aed/USaid-a, od sijenja do lipnja 2006., u organizaciji centra za mirovne studije.
101
3. Platforma za izgradnju mira

Usprkos socioekonomskim problemima koji predstavljaju nasljee rata, deset godina nakon zavretka vojnih operacija, republika Hrvatska nema cjelovitu strategiju izgradnje mira koja bi uzela u obzir ratovima obiljeenu recentnu povijest i osigurala temelje za dugoronu transformaciju drutvenih odnosa, zakonodavnog okvira, institucija i kulture, kako bi hrvatsko drutvo postalo otpornije na nasilne sukobe i sposobnije za zatitu i promociju ljudskih prava, demokratsko upravljanje i odrivi drutveni i ekonomski razvoj. U Hrvatskoj, nakon vie od desetljea aktivistikog angamana na procesima izgradnje mira, sve je jasnija potreba i spremnost graanskih inicijativa na zajedniko djelovanje u svrhu utjecaja na niz javnih politika relevantnih za izgradnju mira. na jesen 2004. godine, nakon nacionalne konferencije o izgradnji mira i sprjeavanju nasilnih sukoba zapoela je izrada Platforme za izgradnju mira u RH, u kojoj je sudjelovalo niz nevladinih organizacija iz svih regija Hrvatske. Platformu je u prosincu 2005. u vukovaru usvojilo 60 pojedinaca i organizacija, a na ljeto 2006. postala je zajednika okosnica mrenog djelovanja dvanaest udruga iz razliitih poslijeratnih regija Hrvatske. Platforma nudi smjernice za kratkorono i dugorono zajedniko djelovanje civilnog drutva, u partnerstvu sa svim ostalim relevantnim akterima za formuliranje i provedbu javnih politika koje izravno utjeu na izgradnju mira u Hrvatskoj. rije je obrazovanju, sigurnosti, regionalnom razvoju, zatiti i promociji ljudskih i manjinskih prava i vjerskih sloboda, suoavanju s prolou, rodnoj ravnopravnosti i promociji kulture javnog dijaloga i demokracije, te vanjskoj politici i meunarodnim odnosima. Ta ambiciozna inicijativa, iji budui utjecaj prvenstveno ovisi o sposobnosti aktera civilnog drutva za zajedniko javno djelovanje, u najmanju ruku moe posluiti motiviranju lokalnih inicijativa da svoj rad osmiljavaju s obzirom na iri i dugoroniji drutveni i politiki kontekst. njezina uinkovitost ovisit e i o prepoznavanju prilika za partnerstvo s lokalnim vlastima u poslijeratnim podrujima, kao i o ukljuivanju prioriteta izgradnje mira na razini lokalnih zajednica u iri okvir dravne razvojne i sigurnosne politike, uvelike odreene nacionalnim politikim imperativom pridruivanja europskoj uniji.
Literatura
ajdukovi, dean (2003). Socijalna rekonstrukcija zajednice, u: ajdukovi, dean. (ur.) Socijalna rekonstrukcija zajednice. zagreb: drutvo za psiholoku pomo, 211-39. babi, dragutin (2004). Materijalni i sociopsiholoki imbenici (re)konstrukcije lokalnih zajednica nakon ratnih sukoba (prostori posebne dravne skrbi). Revija za socijalnu politiku, 11 (3-4): 363-382.
102
baranovi, branislava (1999). Udbenici povijesti i nacionalni identitet mladih, u: aiKumpres, jasmina (ur.) Kultura, etninost, identitet. zagreb: institut za migracije i narodnosti, nakada jesenski i Turk, Hrvatsko socioloko drutvo, 153-170. beovan, Gojko (2003). civilno drutvo kao okvir socijalnih akcija, u: ajdukovi dean. (ur.) Socijalna rekosntrukcija zajednice. zagreb: drutvo za psiholoku pomo, 53-78. call, charles T. and Susan F. cook (2003). on democratization and Peacebuilding. Global Governance, 9 (2): 9. rpi, Gordan i Sinia zrinak (2005) civilno drutvo u nastajanju, u: baloban, josip (ur.) U potrazi za identitetom. Komparativna studija vrednota: Hrvatska i Europa. zagreb: Golden marketing, Tehnika knjiga, 21-44. Deklaracija o Domovinskom ratu. narodne novine 102/2000. dravni zavod za statistiku (1992). Popis stanovnitva 1991. zagreb: dravni zavod za statistiku. dravni zavod za statistiku (2002). Popis stanovnitva 2001. zagreb: dravni zavod za statistiku. Franc, renata i vlado aki (2005). Stavovi javnosti o nevladinim organizacijama, srpanj 2005. zagreb: institut ivo Pilar, za naruitelja academy of educational development. http:// www.aed.hr/hr/dokumenti/200511_stavovi_javnosti.pdf, pristupljeno 10. svibnja 1006. Gjenero, davor (2005). Manjine, u: Grupa autora Otvorenost drutva Hrvatska 2005. zagreb: institut otvoreno drutvo - Hrvatska, 48-64. lanovi i lanice Platforme za izgradnju mira (Platforma za izgradnju mira) (2005). Platforma za izgradnju mira u Republici Hrvatskoj. osijek: nansen dijalog centar osijek, http://www.centar-za-mir.hr/eaadmin/catpics/n117_1_e_1.pdf, pristupljeno 15. lipnja 2006. ife, jim (2002). Community Development: community-based alternatives in an age of globalisation. Frenchs Forest: Pearson education australia Pty limited. lederach, john Paul (1997). Building Peace: Sustainable Reconciliation in Divided Societies. Washington dc: United States institute of Peace Press. llamazares, Monica (2005). Post-War Peacebuilding reviewed: a critical exploration of Generic approaches To Post-War reconstruction, Working Paper, University of bradford, center for conflict resolution. http://www.brad.ac.uk/acad/confres/papers/pdfs/ ccr14.pdf, pristupljeno 17. svibnja 2006. nansen dijalog centar osijek (ndc) (2005). Ispitivanje odnosa roditelja prema kvaliteti osnovnog kolovanja njihove djece u Vukovaru: Izvjee o kvalitativnom istraivanju, http://www.ndcosijek.hr/pdf/istrazivanje.pdf, pristupljeno 17. svibnja 2006. obad, orlanda i Goran Goldberger (2003) Who is To blame? an analysis of the representation of responsibility/Guilt in croatian Print Media. TRANS Internet-Zeitschrift fr Kulturwissenschaften, 15. http://www.inst.at/trans/15nr/02_3/obad15.htm, pristupljeno 12. lipnja 2006. Peruko, zrinjka (2003) Media and civil Society in central and eastern europe: What about pluralism and diversity?. TRANS Internet-Zeitschrift fr Kulturwissenschaften, 15. http:// www.inst.at/trans/15nr/02_3/perusko15.htm, pristupljeno 12. lipnja 2006. Peruko, zrinjka (2005). Mediji, u: Grupa autora. (2005). Otvorenost drutva Hrvatska 2005. zagreb: institut otvoreno drutvo - Hrvatska, 65-80. Sekuli, duko, randy Hodson i Garth Massey (2004). rat i tolerancija, u: Sekuli, duko et al. Sukobi i tolerancija: o drutvenoj uvjetovanosti nacionalizma i demokracije. zagreb: naklada jesenski i Turk i Hrvatsko socioloko drutvo, 135-172.
103
Sredinji dravni ured za upravu vlade rH (2006). Registar udruga Republike Hrvatske. http:// www.uprava.hr/registarUdruga, pristupljeno 15. lipnja 2006. Stubbs, Paul (2001). Politika ekonomija civilnog drutva, u: Metrovi, Matko (ur.) Globalizacija i njene refleksije u Hrvatskoj. zagreb: ekonomski institut, 95-110. iber, ivan (1998). Povijesni i etniki rascjepi: znaenje politike biografije obitelji u politici, u: Kasapovi, Mirjana, ivan iber i nenad zakoek. Birai i demokracija: utjecaj ideolokih rascjepa na politiki ivot. zagreb: alinea, 51-94. krbi, nataa (2005). Poloaj srpske nacionalne manjine 2004., pozitivni pomaci, kljuni problemi i preporuke, Grupa autora Otvorenost drutva Hrvatska 2005. zagreb: institut otvoreno drutvo - Hrvatska, 199-220. Tarnapol Whitacre, Paula i jennifer Stuart (ur.) (2005). Poticanje razvoja civilnog drutva: Rezultati Programa potpore hrvatskim nevladinim organizacijama (CroNGO), 2001. 2004. zagreb: aed. http://www.aed.hr/hr/dokumenti/prcd.pdf, pristupljeno 15. lipnja 2006. Tunji, andrija (2002) Pupovac: ne priznajemo popis dok vlada ne ispuni nae zahtjeve. Vjesnik, 19. lipnja 2002. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (2002). narodne novine 155/2002 vlada rH (2002). Izvjee o socijalnom stanju na podrujima posebne dravne skrbi s prijedlogom mjera za poboljanje i ubrzanje razvoja ovog podruja, upueno u Hrvatski sabor 20. lipnja 2002. Zakon o podrujima posebne dravne skrbi (proieni tekst). narodne novine 26/2003. upanov, josip (1995). Poslije potopa. zagreb: nakladni zavod Globus. upanov, josip (2002). Od komunistikog pakla do divljeg kapitalizma. zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
104
Prilog
PORTRETI TRI MIROVNE AKTIVISTICE: AnA MAtijevi, DAnijelA Beretin, DrAgicA AleksA
(Akcijsko istraivanje, Istona Slavonija, 28. 30. svibnja, 2004.)
Priredile: Martina tenko, Ivana Vrhovski, Drago upari-Ilji
Tenja je selo desetak kilometra udaljeno od Osijeka. Povratkom hrvatskog stanovnitva selo se fiziki dijeli na novu tenju, s veinskim hrvatskim, i staru tenju s veinskim srpskim stanovnitvom. Berak, selo od kojih osamsto stanovnika, bavi se s jo uvijek aktualnim problemom u ratu nestalih Hrvata. Vukovar, devastirani grad, veliki ljudski gubitci, unitena infrastruktura. Problemi povratka i (su)ivota, izuzevi one egzistencijalne, oituju se u prekinutim komunikacijskim vezama izmeu stanovnitva koje je ostalo za vrijeme i nakon rata na tom podruju, uglavnom srba, i povratnika, Hrvata. Projekt sluanja poeo je 1998. godine, a provodili su ga mirovni timovi centra za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka u mjestima s visokim rizikom meuetnikih incidenata (tenja, Dalj, beli Manastir, Vukovar i Okuani). Rezultati projekta pokazali su razliite potrebe zajednica, razliita sjeanja na rat, razliite percepcije rata i sukoba. najvee razlike uoene su u prepoznatim osjeajima povratnika (frustracije i ljutnja) i onih koji su za vrijeme rata ostali u svojim mjestima (strah, optube i izolacija). Obje strane odbacuju direktnu komunikaciju o dogaanjima kao mogui uzrok naknadne boli, ponienja i bijesa (krabalo, 2003). bez obzira na ovaj problem, koji usporava proces, projekt je unutar zajednica identificirao oslonce za mobilizaciju na buduim projektima. Postoje male akcije malih ljudi s velikom vizijom. u radionicama i kroz dijalog u svrhu sluanja, prihvaanja i transformiranja osjeaja i potreba prije svega samih sebe, a onda i drugih te su pojedinke/ci prepoznate kao otvorene/i i spremne/i na komunikaciju. tako su one svojevrsne organizatorice zajednice ije portrete donosimo. tri mirovne aktivistice ive u tri razliita mjesta u Istonoj slavoniji i razliitih su ivotnih dobi (ana 40-tak, Dragica 50-tak, Danijela 20 godina). ana Matijevi porijeklom je iz bosanske Posavine, sada s prebivalitem u tenji, Danijela beretin je iz borova sela, a Dragica aleksa iz berka. One su primjeri pozitivnih mirovnih praksi u poslijeratnom
10
vremenu, u multietnikim zajednicama gdje su granice tih zajednica, prenesene na razne sfere svakodnevnog ivota, vidljive u preutnoj pripadnosti velikog broja stanovnika samo jednom odreenju. Doivjeli smo ih kao osobe tri razliita senzibiliteta, iako sve tri imaju slina nastojanja i razmiljanja o mirovnom radu. slinosti su izraene u motivaciji, shvaanju izgradnje mira, elji za umreavanjem udruga na podruju slavonije i omasovljivanjem projekata. Istodobno radei na sebi i transformirajui traume iz rata, mirovne aktivistice otvaraju nove komunikacijske naine za izgradnju mira. Prepreke na koje nailaze u svom radu shvaaju kao dodatnu mogunost inicijative i djelovanja, a ne kao obeshrabrenje. za njih je mirovni rad nain ivota, neodvojiv od njihove svakodnevice. Izgradnju mira smatraju dugotrajnim procesom vidljivim kroz geste, meusobnu pomo, aktivno empatijsko sluanje i prepoznavanje potreba zajednice na osnovu kojih se formuliraju projekti. sve tri istiu da su ljudski resursi vaniji od novaca. stoga naglaavaju potrebu za prepoznatljivou svoga rada od strane zajednice i potrebu za potporom lokalnih vlasti kako bi se izbjegla mogunost getoizacije.
ANA MATIJEVI, Tenja: Geste i ljudskost su ono to donosi mir

TENJA: JEDNO sELO, DVIJE ODVOJENE PRIE tenja je u svibnju 2004. godine, kao i mnoge druge poslijeratne sredine, bila jedno selo, dva svijeta. Odvojeni svjetovi dojueranjih susjeda, Hrvata i srba, ljudi traumatiziranih ratom, koji podijeljeni imaginarnim crtama odbojnosti igraju pravila svoga tabora. Oni drugi su isti oni od kojih su do juer posuivali miksere da naprave lag za kavu, a danas ih neto prijei pogledati i pozdraviti ih pri susretu na ulici. ana je svoje prijeratne susjede i komije zamijenila novom sredinom i novim ljudima usred slavonske ravnice. Ipak, u njenom srcu nema mrnje i neprijateljstva, u njenim mislima nema straha i odbojnosti prema onima/nekima drugima, prema njenim susjedima srbima. Ili Hrvatima. tenja je selo desetak kilometara juno od Osijeka, okupirano za vrijeme rata. Procesom mirne reintegracije Podunavlja u selu 1998. poinje obnova i izgradnja te povratak odreenog broja Hrvata u svoje domove. Ratna stihija selila je aninu obitelj najprije u slavonski brod, a nakon toga dalje u njemaku, u blizinu Essena. u tenju je dola 1999. godine zapoeti novi ivot nakon godina izbjeglitva. Ekonomsko-socijalna slika tenje, kao i drugih ratom pogoenih sredina, daleko je od zadovoljavajue: nezaposlenost je velika, gospodarstvo se presporo obnavlja, infrastruktura je gotovo nepostojea, polja oko sela su minirana. Mladi ljudi gravitiraju Osijeku i Vukovaru. Velik je problem pokidanost drutvenih veza i mrea stanovnitva tenje, segregacija po etnikoj i vjeroispovjednoj pripadnosti; jo je previe straha, nepovjerenja pa i mrnje meu dvjema zajednicama, ratne slike jo su uvijek svjee i bolne za neke, a veliki problem je i pitanje nestalih. stoga su ljudi poput ane, koja se trudi probiti zid utnje, spojiti te pokidane niti meuljudskih odnosa, ne iskljuujui nikoga iz tog procesa uspostave normalnog ivota u svojoj lokalnoj zajednici, dragocjeni.
10
M. tenKO, i. vrhOvSKi, d. uPari-ilji PORTRETI TRI MIROVNE AKTIVISTICE: A. MATIJEVI, D. BERETIN, D. ALEKSA
Anino razumijevanje mirovnog rada

ana ne izdvaja svoj mirovni rad od ostalih razina svog ivota, djelovanja i shvaanja svijeta i ivota. njena orijentiranost mirovnom radu proizlazi iz njene osobnosti, iz njenog altruizma, ljubavi i razumijevanja za druge ljude i njihove potrebe. sebe naziva organizatorom u zajednici. smatra da je njen mirovni rad najvidljiviji u malim svakodnevnim gestama ljudskosti, jer time pomae ljudima koji je okruuju. kako nam je rekla, kroz te se male primjere najvie postie: razvija se komunikacija, gradi povjerenje i poveava tolerancija meu ljudima. nema sumnje da ona shvaa mir kao dugotrajan proces, a ne esto nametnut, svreni in koji podrazumijeva prisiljeno odobravanje i preutnost obiju strana. svjesna je da svojim djelovanjem, malim, obinim, svakodnevnim radnjama doprinosi izgradnji mira. Ona kae: Geste i ljudskost su ono to donosi mir. naglaava da u mirovnom radu organizator zajednice treba ispitati, uti, uvidjeti koje su to potrebe zajednice, te onda biti u stanju organizirati djelovanje koje e moi zadovoljiti te potrebe. za razumijevanje stvarnih potreba bitna je i mirovna edukacija, jer kako ana kae: u mirovnom radu uvijek moete osjetiti razliku izmeu onih koji su educirani i onih koji to nisu. ana promatra svijet, ljude i prirodu oko sebe. Vrlo je intuitivna, govori kako itav ivot promatra ljude i ita neke odlike njihova karaktera, iz pogleda, oblika lica, govora tijela, dojma koji na nju ostavi ta druga osoba. kae da je njena kua uvijek otvorena za noenje svakomu i da e svima uvijek rado pomoi. sloili smo se kasnije njen ivot je njen mirovni rad.
Motivacija za Anino mirovno djelovanje

najvea motivacija su joj ljudi, tj. rad s ljudima na njihovom osvjeivanju za vrijednosti mira i suivota, kako se vie nikada ne bi ponovile strahote rata. ana vjeruje u ljude i nada se boljemu svijetu. kao svoju misao vodilju, ivotni moto, naglaava nam: Previe volim sebe da bi mi mrnja bila podstanar. Ona se odrie mrnje i osude i trai druge mogunosti one usmjerene kreaciji i zajednitvu, a ne destrukciji i otuenosti. Vjernica je, duhovnost proima cijeli njen mirovni rad i osobnu filozofiju. Dosta energije za svoje djelovanje crpi iz osobnih meditacija i molitve. kae da voli proitati i neku poticajnu knjigu koja njenim razmiljanjima dodaje jo pokoju ivotnu mudrost. anin mirovni rad poinje u izbjeglitvu, u slavonskom brodu, gdje je radila kao matiarka u jednom upnom uredu. to joj je omoguilo prikupljanje podataka o raseljenim osobama s njenog podruja. Istovremeno se ukljuila u rad udruge Posavljak, unutar koje i u slavonskom brodu i u okolici prikuplja informacije o izbjeglicama. Poslije rata, ana je otila u policijsku upravu u bosanskom brodu izvaditi osobnu iskaznicu. tamonji slubenik u policiji rekao joj je da nije dobrodola i da je za nju najbolje zaboraviti da je ikada ivjela na tom prostoru. to je bio prelomni trenutak, u kojem je smogla snage prevladati obeshrabrenost i transformirati tu traumu u poticaj za mirovni rad, kako se takve stvari nikad vie nikome ne bi dogodile. ana kae da njene ... uspomene ionako nee i ne moe izbrisati nijedan rat. anin suprug Ilija podrava je u njenom mirovnom radu, ali naglaava da on osobno to isto ne bi mogao raditi, zbog obveza na poslu, a dijelom i zbog naravi. Ilija je pragma-
10
tik, realist, spreman na brza rjeenja, odlunost, a ne na duge procese. Mirovne radionice mu se katkad ine napornima jer ljudi su umorni od toliko prianja o ratu.
Anina postignua i utjecaji

Dio svog aktivizma ana je prenijela i na ker. Iako kae da je nikad nije ni nagovarala, a kamoli prisiljavala, ki se kao volonterka upisala u centar za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku. sama ana se vrlo pohvalno izraava o volontiranju, naroito mladih, jer smatra da im ono pomae da se osvijeste u/o vremenu i prostoru i da djeluju. irenjem kruga volontera po svijetu raste lu koja rasvjetljava totalni mrak neosvijetenosti kod ljudi. ana istie da je cilj njenog mirovnog rada svojim djelovanjem ostaviti trag u krugu ljudi, u svojoj zajednici. zbog svakodnevnog pomaganja i uljudnosti prema susjedima srbima iz tenje, susjedi Hrvati znali su je prozvati nepodobnom i srpkinjom. svoje postupke ne smatra inom graanske hrabrosti, pa ak ni istupom, ve osobnim, nesebinim nahoenjem da treba pomoi svakom ovjeku, pogotovo onome u nevolji. Pritom pomo ne mora biti samo materijalna, katkad se puno vie uini lijepom rijeju, pozdravom, razgovorom. ana je u tenji bila prva Hrvatica nakon rata koja je otila na sahranu jedne bake srpkinje, to je u selu nailo na neodobravanje i osudu. ana se ne uzbuuje previe zbog toga to selo misli i/ili govori, u svom srcu ona zna da je postupila ispravno. Godine 2000. ana se ukljuila na radionice izgradnje mira koje je organizirao centar za mir, nenasilje i ljudska prava, a s timom ena prola je i radionice pomirenja. Danas je ukljuena u projekt Volonteri u izgradnji mira i zajednice koji se provodi u deset multietnikih, ratom podijeljenih zajednica Istone slavonije i Posavine. cilj projekta je osnaivanja pojedinaca za aktivno ukljuivanje u poslijeratnu izgradnju mira, obnovu povjerenja i unapreivanje ivota zajednice. kao bitno ostvarenje lokalne mjesne vlasti, a uz potporu vlasti grada Osijeka, istie spajanje, dotad odvojenih, srpskog i hrvatskog vrtia u jedan zajedniki, ime se uspjelo pribliiti roditelje te djece na komunikaciju i suradnju.
Vizije, problemi, potpora

kao jedan od najveih problema u selu navela je pitanje mladei. zbog unitene privrede i infrastrukture meu mladima vlada velika nezaposlenost i besperspektivnost. srpska i hrvatska mlade slabo su povezane: nakon osnovne kole u tenji, srbi uglavnom putuju u udaljeniji Vukovar, a Hrvati u mnogo blii Osijek. tek u posljednjih nekoliko godina i srbi poinju ii u Osijek, a nakon srednje kole, neki se ondje upiu i na fakultet. stoga je anina zamisao bila u selu stvoriti klub mladih, unutar kojega bi se poeli uspostavljati normalni odnosi interakcije i komunikacije. Istie da je puno lake djelovati u zajednici ako si stranac, premda priznaje da nema punu potporu svoje sredine, odnosno potporu cijeloga sela. Osim podrke obitelji koja joj puno znai, najvie joj pomau najblii suradnici iz centra za mir, s kojima razmjenjuje informacije, iskustva i razrauje ideje. kroz mnogobrojne radionice
10
na kojima je sudjelovala ostvarila je poznanstva i suradnju s udrugama i mirovnim aktivisti(ca)ma; istie da joj je to pomoglo i da je dosta nauila. bitnim smatra povezivanje udruga i volontera slavonije, ali i ire, konsolidaciju regije kroz razmjenu iskustava i ostvarenje suradnji jer vano je uti druge. za nju svatko sebi trai interes, afinitete za svoje (mirovno) djelovanje, pa svaka akcija, svaki projekt treba drugu ekipu, drugi tim ljudi. tako je vano osamostaliti se kao tim i nauiti kako projekte raditi samostalno. kao organizatorica zajednice i aktivistica u izgradnji mira, ana istie da joj je najvei problem u djelovanju kako okupiti ljude, jer svaki takav projekt, zasnovan na ostvarenju potreba zajednice, treba ukljuivati lanove same zajednice. stoga istie da je njena najvanija zadaa u mirovnom radu osvjeivanje ljudi da treba i moe (biti) bolje. to smatra nunim kako bi se njen rad i rad ostalih aktivistica osjetio u njihovoj sredini, a u irim okvirima postao jasan i prepoznatljiv. to je ona vidljiva i dodirljiva dimenzija aninog mirovnog rada. Ona druga dimenzija, koju ana ostvaruje na suptilnim razinama svakodnevnoga, nemogue je razdvojiti od njenog ivljenja, promiljanja i osjeanja.
Post scriptum, svibanj 2006.

ana je nastavila raditi na izgradnji mira u tenji, povezujui mlade ljude obiju nacionalnosti na zajednikim projektima. tako je 2004. godine osnovan Volonterski centar Tenja, unutar kojega Klub mladih provodi niz aktivnosti od pilatesa i teaja samoobrane za ene, preko filmskih veeri i nogometnih turnira, do radionica engleskog jezika te novinarske i kompjutorske sekcije. Iste godine, u novoj tenji izgraeno je djeje igralite. Osim toga, 2004. godine, unutar projekta Izgradnja mira kroz sport osnovan je Rukometni klub Tenja, gdje oko 180 malih sportaa svih nacionalnosti, u dobi od 7 do 18 godina, kao i njihovi roditelji, treniraju, surauju i ostvaruju rezultate na natjecanjima. tako se ispunio anin san da se nadiu nacionalne barijere i uklone djeca s ulica. I u pogledu suradnje s mjetanima ostvareni su pozitivni pomaci. tijekom 2004. godine odran je seminar Mo suradnje, na kojem su sudjelovali mjesna samouprava, djelatnici institucija, predstavnici pojedinih udruga, volonteri i djelatnici centra za mir. cilj seminara bio je ostvarivanje i jaanje suradnje svih struktura, u svrhu zajednikog osmiljavanja i provedbe aktivnosti potrebnih za zajednicu. nakon seminara, nastavak suradnje ostvaren je kroz zajednike sastanke, a na jednome od njih rodila se ideja za osmiljavanje mjesnih novina. ana je okupila grupu volontera, a prvi broj lista Naa Tenja izaao je 2005. godine. Iz te grupe volontera kasnije je nastala udruga Graanska inicijativa Tenja.
Ana Matijevi ana.matijevic@os.htnet.hr
10
DANIJELA BERETIN, Vukovar: irenje podruja borbe

Otuenost je jedna od prvih asocijativnih poveznica nezgrapnih okruenja. Danijela zasigurno ivi u jednom od tih. kako pravila vie nisu dovoljna, proiruje podruje borbe, kako na osobnom tako i na puno irem planu. Danijela ima 20 godina. nakon rata provedenog u borovu, Danijela se 1999., tijekom mirne reintegracije, ukljuuje u volonterske aktivnosti, prolazi kroz razne edukativne radionice u Hrvatskoj i biH (jako voli bosnu) i volonterske kampove, gdje su je se posebno dojmila internacionalna druenja. sada radi u Europskom domu, obavlja sve administrativne poslove, organizira i pohaa seminare i edukacije, organizira kampove za mlade u suradnji sa Eko centrom latinovac. surauje i s centrom za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku. Godine 2003. poeo je projekt radionica za djecu osnovnih i srednjih kola hrvatske i srpske nacionalnosti u borovu naselju i Vukovaru. Danijela je zajedno s grupom od etvero volontera/ki obilazila ravnatelje podijeljenih kola u Vukovaru predlaui projekt i traei zainteresiranu djecu. u sklopu projekta, dva puta mjeseno organiziraju se edukativno-kreativne radionice na kojima sudjeluje oko petnaestoro djece, veinom srpske nacionalnosti. Problem projekta je njegova nevidljivost u zajednici, pa nemaju puno povratnih reakcija. Roditelji djece koja sudjeluju uglavnom odobravaju projekt, dok ostali s njime nisu upoznati. u planu su multikulturalne radionice za Rome, srbe i Hrvate kojima bi se stvorio urbani mozaik triju zajednica: Vukovar, Dalj i beli Manastir. kada se osvre na svoju zajednicu, Danijela govori o potrebi i nunosti povezivanja kola, udruga, te o volontiranju kao nainu ukljuivanja u zajednicu i proimanju same zajednice. nekoordiniranost je znakovita za regiju u cjelini. za izgradnju i odrivost mree ljudi i informacija potrebna je podrka i inicijativa istodobno odozgo i odozdo. Ono to motivira Danijelu, koja je uinila iskorak i iskoila iz sfere privatnog u javni ivot, jest spontanost, osjeaj pripadanja bez etiketiranja, sloboda izraavanja osjeaja, novi ljudi, pronalaenja, meusobno hrabrenje, irenje slobodnog prostora. Ono to fascinira pri tome je to to se ona boji, i svjesna je toga, ali se isto tako svjesno suoava s time. Priznaje da je esto obeshrabrena, sama, da se preispituje, uri, trai vidljivo kretanje i izraz. Odatle kree njezino irenje podruja borbe. nije to nesmotrena hrabrost, ve vizija kojoj trebaju ljudi, zainteresiranost, volja, suradnja. Danijela vodi i plesne radionice, voli etno, mnogo ita. Vana joj je duhovna dimenzija. Ima potporu obitelji, a brat joj pomae pri voenju radionica. na susret trebao je zavriti u subotu, ali Danijela je izrazila elju da ide s nama u berak popriati s Dragicom. Razmiljala sam o tome kako joj se da. ali, to je smisao onoga to ona radi: slua druge ljude i na raspolaganju im je. Da joj se. Ona nema spremne i jasne stavove i odgovore, kod nje je pria fluidna i intimna; ona moda ne zna tono kamo ide, ali ima smjer, znatieljna je, nije joj svejedno, ima volju i elju, trudi se, radi na sebi i kreiranju svijeta oko sebe. I tek joj je 20 godina.

Danijela i dalje ivi i mirovno djeluje u Vukovaru slijedi njezin osvrt na aktivnosti koje su joj danas posebno vane.
110
u meuvremenu sam zajedno s jo dvije aktivistice pokrenula udrugu Centar za osobni i grupni razvoj DUGA, gdje ponajprije radimo s mladima i djecom. Vaan nam je prije svega osobni, pa tek onda grupni razvoj, jer sve kree od pojedinca/ke. Radimo na osnaivanju mladih za pokretanje malih/velikih inicijativa u zajednicama. Iako jo uvijek postoji mnogo mladih koji ele napustiti Vukovar, koji ne vide budunost u gradu u kojem je jo uvijek jedan od velikih problema nezaposlenost, a ne postoji ni velika potpora zajednice mladima koji su aktivni (to je jako demotivirajue), mi i dalje radimo, jer elimo promjene i vjerujemo u njih. One dolaze sporo, ali prisutne su i postaju vidljivije. Promatrajui zadnje dvije godine, vidi se znatna razlika u prepoznatljivosti udruga, kako meu stanovnitvom, tako i kod lokalnih vlasti. Promatram razvoj mladih: bili su djeca kad sam poela raditi s njima, a sada prepoznaju probleme u zajednici, pokreu svoje male projekte, rade, donose ideje, povezuju se, jako su veliki oslonac i potpora u radu. I ve se istiu i kao mladi lideri. jo uvijek sam aktivna i u Europskom domu Vukovar, prolazim brojne edukacije, uim, poduavam, putujem, stvaram kontakte, istraujem. Posebno me zanima odrivi razvoj i trenutno se educiram o tome. Radim na regionalnom projektu povezivanja mladih Vukovara, bake Palanke i baa, koji e se poeti provoditi u lipnju ove godine uz veliku potporu Quaker Peace and social Witness (QPsW). kao volonterka Documen te centra za suoavanje s prolou, poinjem raditi i na prikupljanju usmene povijesti. Osjeam to kao jedan od vanijih poziva, jer smatram da je jako bitno dati ljudima mogunost da negdje kau svoje prie, da se te prie zabiljee, da se uje dio istine koji se nema gdje drugdje uti. u kolama se uglavnom ui iskrivljena povijest, povijest koja nas ui mrnji i koja nas upoznaje tko su nai neprijatelji i koga se trebamo uvati ... nadam se da e se to jednog dana promijeniti, ali dok se to ne dogodi, na nama je velika odgovornost da otvaramo prostor za dijalog, za upoznavanje drugih/drugaijih ljudi (svaka je osoba jedinstvena), da izgraujemo siguran prostor i povjerenje, dajemo priliku svakoj osobi da slua, bude sluana i uvaena.
Danijela Beretin danijela.beretin@gmail.com
DRAGICA ALEKSA, Berak: Bolje zapaliti malo svjetlo nego proklinjati tamu
Dragica ponosno istie da je dijete nepregledne ravnice. Roena u selu nedaleko berka, nakon udaje, od svoje devetnaeste godine ivi u berku. Pri kraju srednje kole roditeljima govori da eli upisati umarski fakultet. Otac to ne dozvoljava, a Dragica iz inata ne zavrava etvrti razred gimnazije. Iz berka zbog rata odlazi 1991. i ponovo se vraa 1998., nakon sedam godina prognanitva u Virovitici. Inat se isplatio, jer kako kae: u prognanitvu su me odravali inat i nada, vie inat nego nada. za vrijeme
111
rata kua joj je bila opljakana, a Dragica dodaje: to se tie materijalnog, svi smo mi jednako loe proli, jednako mi je zla nanio i Hrvat i srbin. nakon mirne reintegracije Istone slavonije 1996.1997. u berku je nasmrt pretuen srbin, ostalnik. taj je dogaaj pokrenuo lavine rasprava. centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek provodio je u berku projekt sluanja, poslije kojega je 1998. organizirao radionicu na koju je i Dragica bila pozvana. na radionici se, meu ostalim, raspravljalo i o tom dogaaju. tu je prvi put nakon rata, kako sama kae, imala priliku razgovarati o dogaajima iz rata i s onima koji misle drugaije. suoila se sa srpkinjom, predsjednicom srpskog foruma. Doslovno suoila. naime, kako kae: bilo je nasilno, vikalo se Vi ste nama, ne vi ste nama! upala se kosa, morali su nas razdvojiti. upravo na toj radionici krenuo je mirovni rad i taj mi je sukob bio najjai motiv za mirovni rad. na tim radionicama Dragica je, kako kae, osvijestila potrebu, iako nije bilo nikakvog cilja. sjea se trenutka na radionici kada je zadatak polaznika i polaznica bio nabrojati deset svojih identiteta. Dragica je nabrojala samo etiri: Hrvatica, ena, katolikinja i Dragica. tada se upitala: zar je to sve to ja jesam? samo to? samo to?! okirala sam se. nakon toga ila sam dalje, radila na sebi jer bila sam znatieljna i jedno za drugim je krenulo. sljedee vano iskustvo za Dragicu bilo je iskustvo aktivnog suutnog sluanja u berku. Govorila je: ljudi su eljni da ih se uje. to su ljudi koje nitko do tada nije nita pitao, a imali su tako puno za rei. Dragica i Mirta, volonterke centra za mir, sluale su bake starije od 60 godina. Rezultat tog sluanja je knjiga Prie iz Berka izdana 2001. u suradnji sa centrom za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek. za sve to vrijeme Dragica se, kae, najvie ljutila na Hrvate koji su je osuivali jer je priala sa srbima i dodaje: ubi me nepravda prema meni. Dana 16. oujka 2001., uz pomo partnerske udruge RanD, sa suradnikom Miletom Mrkobradom, osniva udrugu Lu po maksimi bolje zapaliti malo svjetlo nego proklinjati tamu. sami pronalaze prostor koji uz pomo centra za mir iz Osijeka opremaju raunalom, printerom, skenerom, stolom i stolicama. udruga ima mali ured i est lanova. elimo da to vei broj graana sudjeluje, elimo pridobiti graane kau i Dragica i Mile, a Mile jo dodaje: Ipak, vanija je kvaliteta od kvantitete. elimo razgovarati o potrebama zajednice vie nego o problemima. Prije rata u berku je ivio podjednaki broj srba i Hrvata. Danas berak ima 500 stanovnika, od kojih je oko 60 srba. zajednica je jo uvijek skuena i nema suradnje izmeu Hrvata i srba. najveim problemom zajednice Dragica smatra nacionalna pitanja te dodaje: I veliki broj nestalih, za koje se jo uvijek ne zna gdje su. to je problem koji tinja. Dragica smatra kako se problem nestalih namjerno odrava nerijeenim jer to odgovara politici. zbog toga je ovdje teko raditi jer su ljudi uljuljani u ulogu rtve, a politiari to podravaju ljudi se ne ele vratiti zbog ovako neiste situacije, umjetne neizvjesnosti, gdje se stalno manipulira. Drava to treba rijeiti. Vidim pozitivne promjene u zajednici, ali je politika jo uvijek konica. ja moda Mirko jesam, ali norac sigurno nisam! Riba smrdi od glave! ljuta na politiku i politiare dodaje kako je i suradnja s lokalnim vlastima slaba. udruga Lu eljela je urediti djeje igralite, posaditi biljke i drvee ne bi li zelenilom uljepalji berak. Dobili su i novac od stranih
112
donatora za klupe koje bi postavili u selu, ali lokalne vlasti nisu dozvolile ozelenjavanje berka niti postavljene klupa jer bi na njima pisalo tko ih je donirao. to je prvi primjer nesuradnje lokalnih vlasti s udrugom koju Dragica i Mile navode. Drugi primjer nesuradnje bio je pitanje doktora. udruga je eljela organizirati da doktor ima ambulantu u berku, jer je tadanji doktor bio od sela udaljen devet kilometara. lokalne vlasti su kao uvjet za dolazak doktora postavile prostor za ambulantu. kad je uduga organizirala i osigurala prostor, naelnik se predomislio. sada je najblii doktor u akovcima, udaljen pet kilometara. zanimljiv pokazatelj stanja u zajednici je i pokuaj organiziranja prijevoza do doktora: predloeno je da jedan ovjek vozi bolesne do doktora, ali prijedlog nije uspio jer su se ljudi koji su se trebali voziti do doktora podijelili po nacionalnoj pripadnosti: srbin odnosno Hrvat ne moe voziti pripadnike druge nacionalnosti. u berku mladi nisu imali mjesto gdje bi se mogli druiti i sastajati. na inicijativu lanova udruge Lu, a uz pomo centra za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, osniva se i oprema Klub mladih Berak, gdje se mladi drue, surfaju Internetom, sluaju muziku. takoer sudjeluju na raznim kampovima za mlade u suradnji s centarom za mir, ljudska prava i nenasilje Osijek. udruga jednom tjedno organizira i otvorene razgovore za stanovnike berka. berani dolaze i pitaju za savjet o mirovini, socijalnom osiguranju, doktoru i slinom. Osim toga, od 2002. godine organizira i tematska druenja pukih pjesnika. na druenjima se susree otprilike 18 pukih pjesnika, itaju se pjesme, komentira se i drui, a teme su obino vezane uz Domovinski rat. u nekim pjesmama iitava se nepovjerenje, zabrinutost i miljenje da je novi sukob na pomolu. Dragica kae kako ti, kako ih ona naziva, problematini pjesnici uglavnom vode borbu sami sa sobom. ja ba elim raditi s problematinim ljudima, kae Dragica, s onima koji su zbunjeni i bore se sami sa sobom. svjesna sam da su ljudi zbunjeni, a ne da se mrze. njima treba mirovnu poruku uvrtiti u glavu. u budunosti Dragica eli bolju suradnju s lokalnim vlastima i zajednicom. elimo ojaati udrugu Lu i poboljati suradnju s drugim udrugama. Lu je trenutno povezana sa svim ljudima u regiji za koje znamo da se bave slinim stvarima. Dragica je kod prvog susreta s mirovnim radom bila bez cilja, ali je gotovo instinktivno i dalje radila na sebi, a onda i poela djelovati u zajednici. sada s jasno definiranim ciljevima, koji su postavljeni visoko, daleko iznad ostvarenja, Dragica prepreke u dostizanju tih ciljeva smatra dodatnom motivacijom i poticajem za ono to radi. Postoje pomaci i zadovoljstvo oko pomaka, ali na tome se jo radi. kad se okrenem iza sebe, kae Dragica, vidim pozitivne promjene. kae da su joj u njezinom razvoju edukacije pomogle da jasnije vidi i dovele ju do promjena na osobnom planu. Ipak, vrednijim od radionica smatra mentoriranje. Voditeljima mirovnih inicijativa koji nisu iz berka poruuje: Pitajte nas to treba, a mi emo vas kako treba. ne slae se s terminologijom koju mirovni aktivisti iz zagreba (zanzibara kako ona zove zagreb) koriste: to znai suoavanje s prolou? Ima se para za obnavljanje spomenika, ali ne za rad s ljudima. Dabe proces i projekt ako nema ljudi, di su ljudi? nek mi netko izvan berka kae to je to suivot? Mile i ja znamo napamet vie od 50 adresa ljudi iz berka, koliko ih vi znate? I ta je sada suivot? Ovdje
113
su ljudi zbunjeni terminologijom, to su prazni pojmovi. Oprost, mrnja, pomirenje treba se pomiriti sa sobom. svatko ima svoje shvaanje mira, suivota. na kraju naeg druenja Dragica nam je svima poklonila primjerak knjige Prie iz Berka, a posveta glasi: Rijei iz srca idu k srcu, a rijei s jezika idu najdalje do uiju.

Dragiin predani rad, uspjeno provedene aktivnosti i pozitivni rezultati udruge Lu kojoj je predsjednica, doprinijeli su tome da je ona, uz jo 5 ena iz Hrvatske, 2005. godine nominirana za nobelovu nagradu za mir. slijedi Dragiin osvrt na djelovanje udruge Lu tijekom posljednje dvije godine. nastavila sam raditi i razvijati se u mirovnom radu, a udruga Lu postala je vrsta jezgra s prepoznatljivim i uspjeno provedenim aktivnostima. u naem radu posebni naglasak stavljamo na rad s obinim, malim ljudima kako bismo ih potakli i osnaili da se ukljue u razvoj svoje zajednice. tako u suradnji s centrom za mir iz Osijeka organiziramo jednodnevne radionice komunikacijskih vjetina za sudionike koji se prvi puta susreu s radionikim nainom rada. Do sada je te radionice prolo vie od 150 sudionika iz cijele upanije. u suradnji s centrom za mirovne studije i kvekerima (Quaker Peace and social Witness) organizirali smo bazinu MIRamidu viednevni trening izgradnje mira za 20 sudionika. zajedno s udrugom RanD organiziramo edukaciju za potencijalne nove mirovne aktiviste prvi je modul prolo 36 sudionika, a drugi njih 14. sada pripremamo trei. Posebno nam je drago to smo u suradnji s 24 udruge pukih pjesnika iz slavonije, baranje i srijema organizirali pjesniki susret pukih pjesnika na temu Dobri ljudi u vremenu zla. na raspisani natjeaj stiglo je 325 radova, iako su znali da e ih samo 15 biti proitano. Dogaaj je upotpunjen kreativnom radionicom, izlobom slika, nastupom kuD-a Petfi sandor, koji njeguje maarske plesove, nastupom ukrajinskog pjevakog zbora Ivan Franko iz Vukovara i plesne kole Mamba. suraujemo s pojedincima, udrugama i organizacijama u upaniji i izvan nje koji prihvaaju toleranciju, suivot i uvaavanje razliitosti kao mogui nain ivota bez obzira na podruje njihova djelovanja.
Dragica Aleksa berak 32243 orolik Tel: 032-536-115 (kui); 032-536-136 lu email: luc@vu.t-com.hr
114
III. Rodna dimenzija volonterskog rada
Aida Bagi
kADA Su VOLONterI volonterke? rodna dimenzija promocije volonterstva u Hrvatskoj
U posljednjih nekoliko godina, potaknuto djelomino aktivnostima u meunarodnom kontekstu, u Hrvatskoj se manje ili vie sustavno radi na promociji volonterstva. inicijative dolaze s raznih strana, poevi od neprofitnih organizacija zainteresiranih za vee ukljuivanje volonterki i volontera u svoj rad, meunarodnih organizacija koje podupiru neprofitni sektor te sve ee od strane dravnih i lokalnih vlasti koje nastoje iznai naine poticanja volonterskih doprinosa graanki i graana iroj drutvenoj zajednici. oblici promocije ukljuuju uvoenje volonterstva kao posebne teme u edukativne programe o upravljaju neprofitnim organizacijama, kampanje s ciljem izravnog poticanja graanstva na vei volonterski angaman
Aida Bagi ukljuila se u feministi ko samoorganiziranje krajem osam desetih kao volonterka SOS telefo na za ene i djecu rtve nasilja pri tadanjoj drutvenoj organizaciji enska pomo sada zagreb. Su djelovala je u osnivanju, volontirala i radila za niz feministikih i mirov nih organizacija: antiratna kampanja Hrvatske, autonomna enska kua zagreb, centar za ene rtve rata, b.a.b.e. grupa za enska ljudska prava, Mali korak-centar za kulturu mira i nenasilja, centar za enske studije. Suosnivaica je i suvlasnica MAP Savjetovanja d.o.o. gdje radi kao istraivaica, konzul tantica i trenerica. Diplomirala je opu lingvistiku i filozofiju na za grebakom Filozofskom fakultetu, magistrirala politike znanosti na Sveuilitu Massachusetts u Amher stu, SAD. Trenutno je polaznica dok torskog studija Hrvatski politiki sustav i upravljanje na Fakultetu politikih znanosti. Email: aidab@zamir.net
11
kao i inicijative za zakonodavnim promjenama i pozivanja na znaenje volonterstva u stratekim nacionalnim dokumentima. U kontekstu bavljenja mobilizacijom i razvojem zajednice, to je osnovna tema ovog zbornika, volonterstvo je vano zato to predstavlja jedan od moguih naina izravnog ukljuivanja graanki i graana u razvoj zajednice. Spremnost na volonterski rad nerijetko se promatra kao kljuni pokazatelj razvijenosti socijalnog kapitala odreene zajednice. osim to se doprinos volonterstva opem dobru promatra kroz poticaj stvaranju aktivnog graanstva, razvoju ljudskih potencijala i mobilnosti, naglaava se i njegova funkcija jaanja solidarnosti te poboljanja kvalitete ivota na razini zajednice. U ovom tekstu propitujem uinke promocije volonterstva, kao posebnog oblika intervencije u zajednici, na poloaj ena odnosno mukaraca. rije je o rodnoj analizi samog fenomena promicanja volonterstva te, u onoj mjeri koliko je to na osnovi dostupne literature i empirijskih istraivanja bilo mogue, rodnoj analizi volonterskog rada u Hrvatskoj. Ukazujem kako je volonterstvo feministiko pitanje utoliko to je dvojbeno da li i na koji nain aktualne inicijative za promociju volonterstva pridonose rodnoj ravnopravnosti u hrvatskom drutvu, uzevi u obzir da veinu volontera, posebice kada je rije o socijalnim uslugama, najee ine volonterke. U prvom dijelu teksta iznosim pregled vanijih inicijativa za promociju volonterstva, ukljuujui kritiki osvrt na neka od najeih pojmovnih odreenja volonterstva. U drugom dijelu, preko primjera iz Hrvatske i inozemstva, ukazujem na rodnu (ne)osvijetenost u promociji volonterstva te rodnu obiljeenost volonterskog rada. Povijesna digresija u sklopu drugog dijela u funkciji je potkrjepljivanja teze o rodnoj obiljeenosti volonterstva kao i podsjeanja na injenicu da promocija volonterstva kao drutvene vrijednosti ni u kom sluaju ne predstavlja novost u odnosu na predtranzicijsko ili neka ranija vremena. U zakljunom dijelu teksta navodim neke od preduvjeta za mogue integriranje naela rodne ravnopravnosti u promociju volonterstva.
I. (POD)RAZUMIJEVANJE VOLONTERSTVA
Promocija volonterstva, odnosno dobrovoljnog, primarno besplatnog rada za iroko shvaenu dobrobit zajednice, najee se dogaa u kontekstu promocije i razvoja civilnog drutva bilo kao dio vladinih politika ili pak u sklopu djelatnosti drugih drutvenih aktera kao to su meunarodne organizacije, hrvatske i strane udruge, sveuilita ili, u najnovije vrijeme, poslovni sektor. Krajem svibnja 2006. vladi republike Hrvatske upuen je u proceduru usvajanja Nacrt prijedloga Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruenja za razvoj civilnoga drutva,1 u kojem je volonterstvu, zajedno s filan1
Usp. http://strategija.civilnodrustvo.hr/files/Strategija_Konacno_220506.doc (9. 6. 2006.)
11
aida bagi KADA SU VOLONTERI VOLONTERKE?
tropijom i zakladnitvom, posveeno posebno poglavlje koje ukratko opisuje kljune momente vladine politike u promociji volonterstva. jo 2001. godine, povodom Meunarodne godine volontera, osnovan je nacionalni odbor za razvoj volonterstva kao radno tijelo Savjeta za razvoj civilnog drutva pri Uredu vlade rH za udruge. njegove dosadanje aktivnosti usmjerile su se prvenstveno na analizu zakonodavnog okvira te predlaganje zakonskih promjena kojima bi se unaprijedio poloaj volonterski djelatnih osoba te organizacija koje se oslanjaju na volonterski rad (Mataga, 2002; 2004). Ured za udruge, a kasnije i nacionalna zaklada za razvoj civilnoga drutva, organizirali su i financijski potpomogli razne oblike javne promocije volonterstva. Meu njima valja istaknuti dodjelu priznanja udrugama i pojedincima za doprinos razvoju i poticanju volonterstva u sklopu dana udruga u prosincu 2001. godine, te dvije nacionalne konferencije odrane pod sloganima Vrijeme je za vrijednosti, u rujnu 2004., i Volontiram, a ne moram u listopadu 2005. o poveanom interesu za volonterstvo svjedoi i povean obim literature s tom tematikom u posljednjih nekoliko godina. U vrijeme provoenja jednoga od prvih istraivanja volonterstva u Hrvatskoj, literatura na hrvatskom jeziku sastojala se od ukupno tri bibliografske jedinice (ledi, 2001: 12). Pretraivanje on-line kataloga nacionalne i sveuiline knjinice u lipnju 2006. godine dalo je sedamnaest naslova koji sadre predmetnicu volonterstvo ili dobrovoljni rad Meu njima se nalaze prirunici namijenjeni . edukaciji volontera i volonterki (Topi i ivelja, 2001; Mikac, 2002; iak, 1999. i 2003; raffai et al., 2004; kopelja et al., 2004; divanovi et al., 2005; begovi, 2006.), asopisni lanci i monografije o volonterstvu u posebnim kontekstima (ragu, 1991; coury, 1999, 2002; rpi, 2002; Faletar, 2002; ani i imunda, 2005; utar, 2006) ili o posebnim aspektima reguliranja volonterskog rada (bokovi, 2000) te samo jedan rad koji se oslanja na empirijsko istraivanje (ledi, 2001). volonterstvo je sve ee tema diplomskih i seminarskih radova na fakultetima drutvenih usmjerenja, najee na studijima socijalnog rada i pedagogije, dok pojedine udruge i javne institucije izdaju vlastite promotivne i prirune materijale te odravaju internet stranice posveene volonterstvu. volonterski rad, kao i svaki drugi oblik rada, raznolik je kad je rije o podrujima, trajanju ili bilo kojim drugim obiljejima rada. nadalje, pitanje u kolikoj se mjeri neka djelatnost ili posebno drutveno podruje zasniva na volonterskom radu varira uvelike od zemlje do zemlje. U Sjedinjenim amerikim dravama, na primjer, socijalne usluge uglavnom obavlja profesionalno osoblje, dok se prikupljanje sredstava odvija na volonterskoj osnovi. U australiji je obrnuto utoliko to izravne usluge na podruju zdravstva i socijalne skrbi najee pruaju volonteri i volonterke, dok je njihova uloga u prikupljanju sredstava ograniena. U danskoj pak, sve donedavno, socijalne usluge bile su iskljuivo profesionalna i plaena djelatnost, dok se volonterstvo manifestiralo prvenstveno u sportskim ili crkvenim, politikim ili drutvenim klubovima (baldock, 2000). Prema novijim istraivanjima strukture neprofitnog sektora u Hrvatskoj, veinu organizacija zasnovanih na dobrovoljnom radu ine religijske ili crkvene, sportsko-re11
kreativne i sindikalne organizacije. znaajan je udio i odgojno-obrazovnih, kulturnih, politikih i profesionalnih udruga, te udruga vezanih uz zdravstvo. Takva struktura, u kojoj dominira sportsko-rekreacijsko-kulturna osnova udruivanja, esto se objanjava komunistikim nasljeem tj. injenicom da su sport i kultura te pojedine profesionalne , udruge u socijalistikom razdoblju bile tolerirane, premda nadzirane, od strane vlasti. Takoer, smatra se da tranzicijski politiki procesi ukljuujui nepovoljna ekonomska , kretanja, postavljaju prepreke razvoju i utjecaju dobrovoljnih organizacija na drugim drutvenim podrujima (rpi i zrinak, 2005).
Okvir I.: Volonterstvo na Internet stranicama

zagrebaki Volonterski centar (www.vcz.hr) je u suradnji s jo nekoliko organizacija pokrenuo on-line informacijsko-promotivni portal www.volontiram.hr namijenjen neprofitnim organizacijama, dravnim ustanovama, ustanovama socijalne skrbi, ustanovama lokalne zajednice te svim osobama zainteresiranima za volonterski rad. namjera je putem portala upoznati iru javnost s idejom volonterstva, zakonskim propisima i dosadanjim iskustvima u volontiranju, ali i razviti bazu podataka ponude i potranje volonterskih poslova na podruju Hrvatske. Posebnu pozornost volonterstvu na svojim stranicama posveuju i udruge poput rijeke udruge za razvoj civilnog drutva sMaRt (www.smart.hr), splitskih udruga MI (www.udruga-mi.hr) i Most (www.most.hr), te osjekog centra za mir, nenasilje i ljudska prava (www.centar-za-mir.hr). u skladu sa svojom misijom promicanja filantropije i volonterstva, nacionalna zaklada za razvoj civilnog drutva na svojim stranicama (http://zaklada.civilnodrustvo. hr) takoer nudi niz korisnih informacija, ukljuujui i cjelovit sadraj asopisa Civilno drutvo, kojega je drugi broj (sijeanj/veljaa 2005.) u cijelosti bio posveen volonterstvu.
volonterstvo se u najopenitijem smislu odnosi na svaku aktivnost u kojoj se vrijeme, vlastite vjetine, znanja ili drugi resursi dobrovoljno i besplatno daju u korist drugih, bilo da je rije o pojedinanim osobama ili organizacijama. dobrovoljnost, korist za druge i nedostatak financijske motivacije najee se istiu kao tri kljuna kriterija u istraivanjima volontiranja (ledi, 2001; Miceva-Hadi, 2006; Franc i aki, 2006). najvaniji meu njima ipak je kriterij financijske motivacije, tako da je i u kolokvijalnoj upotrebi volontiranje esto sinonim za besplatni rad. no, za razliku od nekih drugih oblika besplatnog rada, volonterstvo bi se trebalo odnositi prvenstveno na rad o kojem ne ovisi egzistencija osobe koja mu se posveuje. dapae, Opa deklaracija o volonterstvu to posebno obiljeje volonterskog rada na pomalo neobian nain artikulira kao univerzalno ljudsko pravo: Ova deklaracija podupire pravo svih ena, mukaraca i djece da se slobodno udruuju u volonterskom radu, bez obzira na svoju kulturnu i etniku pripadnost, vjeroispovijest, 11
spol, zdravstveno stanje i drutveni ili ekonomski poloaj. Svi ljudi na svijetu morali bi imati pravo slobodno stavljati na raspolaganje svoje vrijeme, talent i energiju drugim pojedincima i zajednicama za pojedinano ili zajedniko djelovanje, a da pritom ne oekuju novanu naknadu za svoj rad. 2 dok su prava na slobodno udruivanje u volonterskom radu i slobodno raspolaganje svojim vremenom i talentima neosporna, oekivanje ili neoekivanje novane naknade ovisi o ostvarenju cijelog niza drugih prava, a posebice socijalnih i ekonomskih prava, te je teko shvatiti zato se u Deklaraciji pojavljuje na ovakav nain. no, gotovo svim meunarodnim dokumentima,3 njihovim hrvatskim inaicama, kao i strunim i prirunikim tekstovima, zajednika je njihova promotivna intencija koja poiva na normativnoj definiciji volonterstva kao posebno poeljnog oblika djelovanja volonterstvo je vrijednost samo po sebi te stoga zavreuje poticaj i promociju. Takva normativna definicija polazi od pretpostavke da je ve samo lanstvo u volonterskim organizacijama, te obavljanje neplaenog rada u sklopu takvih organizacija mogui pokazatelj vrijednosti civilnog zauzimanja za neke drutvene ili opekorisne ciljeve (rpi i zrinak, 2005: 34). Takoer, veina autor/ic/a dijeli kritiki odnos prema nedostatnoj zainteresiranosti hrvatskog graanstva za volonterski angaman koji bi po definiciji trebao pridonositi opem dobru. Preporuke su u prvom redu u funkciji promocije volonterstva, odnosno poticanja ireg graanstva na vei volonterski angaman na razliitim podrujima, a posebno u sferi rjeavanja socijalnih problema u neposrednoj zajednici ili na nacionalnoj razini (ledi, 2001; ulum, 2003; beovan et al., 2005). S obzirom na raznolikost volonterskog rada, meutim, vrlo je dvojbena iskljuivo pozitivna vrijednost koju spomenute definicije pripisuju volonterstvu. Gotovo kao i pojam civilno drutvo, koji empirijski moe pokrivati gotovo sve oblike graanskog samoorganiziranja, od inicijative roditelja da urede mjesno igralite do profesionalne organizacije za zagovaranje enskih prava ili od kulturno-umjetnikog drutva koje primarno njeguje tradicionalne umjetnike forme do urbane video-gerile, volonterstvo pokriva
U izvornoj verziji na engleskom: This declaration supports the right of every woman, man and child to associate freely and to volunteer regardless of their cultural and ethnic origin, religion, age, gender, and physical, social or economic condition.all people in the world should have the right to freely offer their time, talent, and energy to others and to their communities through individual and collective action, without expectation of financial reward. originalna verzija na engleskom dostupna je na stranicama international association for volunteer effort (iave) www.iave.org/resources_udecl.cfm (9. 6. 2006.), dok se hrvatski prijevod moe pronai na stranicama volonterskog centra zagreb http://www.vcz.hr/vcz/index. html (9. 6. 2006.) 3 vrlo dobar uvid u promociju volonterstva na meunarodnoj razini nudi web stranica volonterskog programa Ujedinjenih naroda (Unv) www.worldvolunteerweb.org te stranica europskog volonterskog centra www.cev.be.
11
izuzetno iroki spektar aktivnosti koje nije jednostavno svesti pod zajedniki nazivnik. Takoer, vrijednosni konteksti u kojima se volonterski rad odvija znatno se mogu razlikovati, kao to znatno drukija moe biti i mjera u kojoj se pojedine odrednice sadrane u prethodno navedenoj povelji o volonterstvu ostvaruju u praksi. nasuprot konceptu prema kojem je volonterski angaman indikator civilnog zauzimanja za neke ope drutvene vrijednosti, mogue ga je smatrati i posrednim pokazateljem deficita na odreenom podruju. ako je, naime, neophodan civilni dobrovoljni angaman oko odreenih vrijednosti, koji se oituje kao zahtjev da se odreena vrijednost tek prihvati kao opedrutvena, to najvjerojatnije znai da neko drutveno podruje nije sreeno na zadovoljavajui nain. U modelu koji razlikuje dravu, trite i civilno drutvo pojavljivanje neprofitnih i nevladinih organizacija, zasnovanih primarno na volonterskom radu, esto se objanjava nesposobnou trita da ponudi neophodne usluge ili dobra, odnosno propustom drave da adekvatno regulira odreeno podruje. Poziv za poveanim volonterskim angamanom moe ukazivati na nedostatno drutveno vrednovanje odreenog podruja, na nezadovoljene potrebe zajednice, te u tom sluaju promociju volonterstva moemo shvatiti i kao nain prebacivanja odgovornosti za drutvene probleme s drave na graanke i graane. Pri tome nije nevano tko i s kojeg mjesta zagovara promociju volonterstva, kome je upuen poziv na volontiranje i u kojim se drutvenim sferama volonterstvo osobito potie. Sklona sam ukazati na to da zagovaranje preuzimanja vee graanske odgovornosti, na nain volonterskog ukljuivanja u rjeavanje problema na razini lokalne zajednice, potencijalno udaljuje graanke i graane od sudjelovanja u vlasti, bilo dravnoj bilo lokalnoj. okupiranost izgradnjom djejih igralita, prikupljanjem novca za rjeavanje socijalnih problema u zajednici ili ienjem rijenih obala potencijalno odvraa od promiljanja uloge vlasti u rjeavanju problema u zajednici, odnosno od pritiska na vlast da te probleme rijei adekvatnim koritenjem resursa koje je prikupila od tih istih graanki i graana. Kao posebne ciljne skupine u promociji volonterstva istiu se mladi, nezaposleni, starije osobe te druge marginalizirane skupine, dok se nerijetko podrazumijeva da su socijalna, humanitarna i obrazovna djelatnost za razliku od na primjer trgovine, turizma ili prometa one u kojima se oekuje vei udio volonterskog angamana. U nastavku teksta ukazujem kako usmjerenost na spomenute skupine, te zagovaranje poveanog volonterskog angamana u djelatnostima primarno zasnovanima na skrbi o drugima za posljedicu ima kontradiktorne uinke na ostvarivanje naela rodne ravnopravnosti.
Okvir II: Volonterstvo vs. aktivizam

Volonterstvo se u mnogim sluajevima rabi kao sinonim aktivizmu. u pojedinim kontekstima takvo je znaenjsko preklapanje prepoznato te se tako, primjerice u definiciji
120
volontera u kontekstu edukativnog programa izgradnje mira i zajednice, izrijekom navodi kako se pojam volonter nerijetko preklapa s pojmom mirovni aktivist, dok meu sudionicima programa koji su ostali trajno angairani u svojim zajednicama ima onih koji vide sebe kao mirovne aktiviste, neki su primijetili da ih zajednica prepoznaje kao mirovne aktiviste, a neki se vide volonterima u irem smislu (Raffai, 2004 : 15). u drugim pak kontekstima izbor uporabe jednog ili drugog termina povezan je s intencijom naglaavanja ili distanciranja od politinosti odreenog djelovanja. Politiki akteri, naime, u odreenom kontekstu mogu nastojati izbjei da se njihovo djelovanje identificira kao politiko, odnosno kao takvo koje potencijalno dovodi u pitanje raspodjelu drutvene moi. jedan od moguih postupaka izbjegavanja da se odreena aktivnost prepozna kao politika jest samo imenovanje, pa je ponekad prikladnije upotrijebiti termin volonterstvo nego aktivizam. Primjerice, predstavnice amerikog pokreta ena s rakom dojke prepoznale su kao jednu od prednosti takve samodefinicije olakan pristup korporacijama koje su sklonije odvojiti sredstva za dobrotvorne, negoli za aktivnosti koje bi mogle dovesti u pitanje postojei sustav raspodjele sredstava (blackstone, 2004). Volonterke i volonteri termini su koji djelomice depolitiziraju djelatnost o kojoj je rije. na primjer, nije neuobiajeno uti kako se govori o militantnim feministikim aktivistkinjama ili radikalnim zelenim aktivistima, dok je teko zamisliti militantne volonterke sOs telefona za ene i djecu rtve nasilja ili radikalne zelene volontere. Volonterke deuraju na telefonu i pomau enama, mukarcima i djeci u nevolji, dok aktivistice zahtijevaju prava, i vlastita i drugih. zelene volonterke i volonteri skupljaju smee i iste potoke, dok zeleni aktivisti i aktivistice protestiraju protiv genetski modificirane hrane i prijete sabotaom naftovoda.
II. RODNA (NE)OSVIJETENOST U PROMOCIJI VOLONTERSTVA

U velikom dijelu hrvatskih organizacija civilnog drutva sasvim je sigurno prisutna visoka razina rodne osvijetenosti u razumijevanju drutvene i kulturalne uvjetovanosti razlika meu spolovima, te prihvaanju potrebe za jednakopravnou u razliitosti. rije je o posljedici intenzivnog razvoja rodne osjetljivosti civilnog drutva, prvenstveno zaslugom feministikog pokreta u Hrvatskoj te zbog injenice da su najvei dio aktivistike baze tijekom devedesetih godina prolog stoljea inile ene (Kai, 2000; veljak, 2004). Kao to primjeuje lino veljak, rodna je dimenzija predstavljala jednu od bitnih razdjelnica izmeu graanske i proeuropske na jednoj, te patrijarhalne i ksenofobine Hrvatske na drugoj strani (veljak, 2004).4
od kraja devedesetih pa sve do danas, meutim, ta je razdjelnica postala manje jasna. rodna dimenzija zadobila je svoj institucionalni okvir u dravnim mehanizmima za uspostavljanje rodne ravnopravnosti, dio nekadanje aktivistike baze u meuvremenu se profesionalizirao dok su na razini civilnog
121
dominacija ena, meutim, u civilnodrutvenom organiziranju obiljeje je gotovo svih tranzicijskih zemalja i nerijetko se objanjava time to su, s obzirom na svoju drutvenu i politiku pozicioniranost, ene jedino u toj sferi mogle pronai primjereno mjesto svog djelovanja: institucionalna politika enama je bila tee dostupna,5 dok je prostor nevladinih organizacija istodobno nudio veu slobodu, autonomiju i kreativnost (barilar, 2000, jalui, 2001). Tako i biljana Kai, u uvodnim biljekama jednoga od prvih kvalitativnih istraivanja aktivistikog, najveim dijelom volonterskog, angamana ena devedesetih godina prolog stoljea primjeuje da je broj ena u civilnim inicijativama zamjetno vei od broja mukaraca i negdje obrnuto proporcionalan od njihova udjela u tzv. tvrdoj/slubenoj politikoj javnosti (Kai, 2000:10). naravno, valja naglasiti da poveana rodna osvijetenost nije posljedica samo visoke zastupljenosti ena, nego injenice da su meu organizacijama civilnog drutva upravo enske organizacije feministike orijentacije, kao i mnoge pojedinke i pojedinci, inzistirale na naelima rodne ravnopravnosti i strategijama osnaivanja ena. dosadanja literatura o volonterstvu, struna ili prirunika, poklanjala je rodnoj dimenziji i pitanjima rodne ravnopravnosti tek usputnu pozornost, prvenstveno osvrtanjem na primijeene razlike u stavovima ena i mukaraca prema volonterskom radu ili pak usputnim spominjanjem vee zastupljenosti ena u pojedinim podrujima gdje volonterstvo predstavlja, potencijalno ili stvarno, znaajan resurs. Tako emo, na primjer, u priruniku namijenjenom edukaciji volontera za psiholoku pomo telefonom naii na opasku o tome da se meu volonterima za rad pri telefonu mogu nai ljudi najrazliitijih ivotnih iskustava i obrazovanja no vrlo esto su to umirovljenici, tonije umirovljenice budui da su ene u veini apsolutno svugdje (Miljkovi et al., 2004:18). zamjetna je i odreena razina rodne osjetljivosti kad je rije o jeziku. U mnogim tekstovima naii emo na uporabu jednog od oblika rodno osjetljivog jezika, a volonterske inicijative esto istiu svoju zainteresiranost za promociju jednakosti meu spolovima odnosno rodne ravnopravnosti.6
drutva nikle i koalicije koje su jo donedavno, s obzirom na pozicioniranost aktera u odnosu na spomenutu razdjelnicu, izgledale nemogue. dobar primjer takve koalicije predstavlja povezivanje feministikih i mirovnih organizacija s udrugama proizalim iz domovinskog rata u sklopu antikorupcijske kampanje tijekom proljea 2005. 5 Kao jedan od kljunih pokazatelja najee se koristi broj zastupnica u parlamentima. U Hrvatskoj je do znaajne promjene dolo nakon parlamentarnih izbora 2000. godine kad je udio zastupnica s 8 % narastao na 22 % (Mladineo, 2004: 137). 6 na primjer, jedna od prvih aktivnosti zagrebakog volonterskog centra bila je edukacija mladih o odnosu meu spolovima, odnosno o rodnoj ravnopravnosti (Hodi et al., s. a.). U tekstovima objavljenim u drugom broju asopisa Civilno drutvo koristi se inaica volonteri/ke, iako, valja primijetiti, nedosljedno, tako da muki rod kao generiki prevladava uz argumentaciju tednje prostora U prirunicima o volon. terskom radu Udruge Mi naglaava se jednakost spolova kao vrijednost koju volonterstvo po definiciji promovira.
122
najvie podataka o rodnoj obiljeenosti volonterstva, ponajprije o nekim rodnim razlikama u stavovima prema volonterstvu, moemo pronai u istraivanju provedenom tijekom 2000. godine u Primorsko-goranskoj upaniji. Prema tadanjim nalazima, ene imaju neto pozitivniji stav prema volontiranju od mukaraca i volontiranje smatraju dobrim nainom provoenja slobodnog vremena koji otvara mogunost upoznavanja zanimljivih ljudi. Takoer, ene su najee zadovoljnije svojim volonterskim iskustvom nego mukarci. Mukarci su negativan utjecaj na volontiranje skloniji pripisivati drutvenoj klimi, dok ene u veoj mjeri smatraju da mediji, kola i obitelj ne pridaju dovoljno panje poticanju volontiranja. U ispitivanju usmjerenosti volonterskih aktivnosti znaajne razlike izmeu mukaraca i ena pronaene su u tome to ene ee pomau osobama koje ne poznaju, dok mukarci znatno ee od ena pomau organizaciji s ijim su radom dobro upoznati. zanimljiv je podatak da ene, daleko vie nego mukarci, smatraju kako volontiranje prua mogunost osobnog razvoja. ene su volonterski vie angairane uz kolu i crkvu, a mukarci uz politike stranke i udruge (ledi, 2001).7 navedeni nalazi otvaraju cijeli niz pitanja na koja bi tek trebalo odgovoriti. Primjerice, moemo li visoki udio ena u volonterskim aktivnostima vezanima uz crkvu pripisati injenici da je upravo Katolika crkva jo jedna od rijetkih suvremenih institucija u kojoj ene nemaju pristup formalnim strukturama odluivanja? ako su mukarci ti ije su volonterske aktivnosti ee vezane uz udruge, odakle iskustveno znanje o tome da su ene u veini u civilnim inicijativama (Kai, 2000), odnosno da je u Hrvatskoj na djelu feminizacija civilnog sektora (beovan et al., 2005)? nadalje, ako su ene te koje u volonterstvu daleko ee prepoznaju mogunost osobnog razvoja, znai li to da je mukarcima takva mogunost otvorena u okviru plaenih i profesionalnih djelatnosti ili pak da ene i mukarci na razliite naine interpretiraju osobni razvoj? Kako objasniti spremnost ena da pomau nepoznatim osobama (to proturjei stereotipu prema kojem su ene vie nego mukarci usmjerene na potrebe obiteljskih i rodbinskih krugova), dok su mukarci skloniji volontirati za organizacije koje dobro poznaju? nedostaje, dakle, korak dalje od sporadinog osvrta na visoku zastupljenost ena ili demonstriranja politike korektnosti uporabom rodno osjetljivih inaica za osobe angairane u volonterskom radu. dosadanja istraivanja nisu se bavila propitivanjem uinka volonterstva na rodnu ravnopravnost, sustavnijom analizom rodne podjele uloga na raznim podrujima volonterskog rada, niti su nastojala objasniti neravnomjernu zastupljenost spolova u volonterskim aktivnostima. Takoer, uoavanje odreenih staTakav nalaz potvruje i ispitivanje povezanosti slobodnog vremena i lanstva u dobrovoljnim organizacijama. Primijeeno je, naime, da meu enama i mukarcima postoje znaajne razlike u nainu provoenja slobodnog vremena, a koje predstavlja jedan od preduvjeta volonterskog angamana. ene se, primjerice, vie drue s ljudima u crkvi, dok mukarci svoje slobodno vrijeme provode s prijateljima i kolegama te u klubovima i dobrovoljnim organizacijama (rpi i zrinak, 2005).
7
123
tistiki znaajnih rodnih razlika u pojedinim istraivanjima jo uvijek nedostatno opisuje i objanjava razliite motivacije s kojima se ene i mukarci volonterski angairaju. nedostatak rodno osvijetenog pristupa oit je i u promotivnim aktivnostima utoliko to je promocija najee nediskriminativno usmjerena na graanstvo openito, mlade, osobe u mirovini, branitelje ili pak na skupine definirane nekim drugim zajednikim obiljejima, pritom zanemarujui rodno-specifine interese unutar tako definiranih skupina. Politike, kao to je u ovom sluaju politika promicanja volonterstva, mogu biti manje ili vie rodno osjetljive ovisno o tome u kojoj mjeri obraaju pozornost na uinak koji imaju na postizanje rodne ravnopravnosti (vidi okvir iii). Pretpostavka je rodne analize da su uinci odreene politike ili programa uvijek razliiti za ene i mukarce, pri emu nisu zanemariva ni druga sociodemografska obiljeja kao to su dob, obrazovanje, socijalni status ili geografska pripadnost. volonterstvo, dakle, kao i njegova promocija od strane mnogobrojnih drutvenih aktera, na razliite naine oblikuje ivotna iskustva ena i mukaraca.
Okvir III: Rodna analiza i rodna osjetljivost javnih politika

Rodna analiza podrazumijeva sustavno istraivanje postojeih, kao i moguih uloga i odgovornosti ena i mukaraca, njihov pristup resursima i kontrolu nad resursima te sudjelovanje u pozitivnim ishodima odreenog programa u nekom okruenju, svejedno je li rije o obitelji, zajednici, odreenoj organizaciji ili drutvu kao takvom. Postavljajui pitanja o tome tko, to i za koga, takva analiza posebnu pozornost obraa kategoriji roda. s obzirom na integriranost rodne perspektive u odreenu politiku moemo razlikovati tri osnovne kategorije: rodno-neosjetljive, rodno-osjetljive te rodno-redistributivne politike. Rodnoneosjetljive politike ne uvaavaju razlike meu mukarcima i enama ili mladiima i djevojkama, tako da preferirajui postojee stanje pridonose iskljuivanju ena. Rodnoosjetljive politike dijele se na rodnoneutralne i rodnospecifine politike. zajedniko im je to to znanje o rodnim razlikama koriste u rjeavanju praktinih potreba ena i mukaraca, no rodno-neutralne politike ne propituju postojee rodne odnose moi, dok rodno-specifine zanemaruju postojeu podjelu resursa i odgovornosti. Rodnoredistributivne politike nastoje transformirati postojee podjele resursa i odgovornosti s ciljem postizanja ravnopravnijih odnosa izmeu ena i mukaraca, tj. nastoje ravnomjerno raspodijeliti pozitivne te minimizirati eventualne negativne uinke. stoga su one primarno usmjerene na strateke rodne interese, dok se praktinim potrebama bave u onoj mjeri u kojoj u njima prepoznaju transformativni potencijal (Obradovi-Dragii, 2005: 5053).
124
volonterstvo je koncept neodvojiv od suvremenog kapitalizma utoliko to je u njegovoj osnovi razlikovanje plaenog i neplaenog rada, produktivnog i re-produktivnog, te privatnog i javnog. Posljednju razdjelnicu najbolje ilustrira injenica da definicije volonterstva mahom iskljuuju skrbnike aktivnosti u obitelji, dok istovremeno iste takve aktivnosti ukljuuju ako se obavljaju izvan obiteljskog kruga (Herd i Harrington Meyer, 2002). Tako se, na primjer, pomo umiruim roditeljima smatra obvezom koja moe, ali ne mora biti altruistiki motivirana, dok je pomo nepoznatoj umiruoj osobi u vidu hospicijske slube vrednovana kao altruistiki in; majka koja odvaja vrijeme za igru i uenje s djetetom naprosto obavlja svoju majinsku dunost i pri tome ne radi dok , volonter/ka, obavljajui potpuno iste aktivnosti korisno provodi svoje slobodno vrijeme kao velika sestra ili veliki brat8 Hrvatski nacrt prijedloga zakona o volonterstvu . takoer precizira da se volontiranjem ne smatra pruanje usluga koje su odreene obiteljskim, prijateljskim ili dobrosusjedskim odnosima (lanak 5., stavak 1). U predmodernim zajednicama nisu postojale formalne volonterske organizacije budui da su potrebe koje takve organizacije danas zadovoljavaju bile u domeni proirene obitelji i zadovoljavane u okviru sustava uzajamne pomoi u prostorno ogranienim zajednicama, poput, primjerice, seoskih. distinkcije privatno/javno, produktivno/reproduktivno, ili pak neplaeni rad/plaeni rad ne obuhvaaju, meutim, svu kompleksnost aktivnosti koje ene i mukarci obavljaju da bi osigurali sredstva i uvjete neophodne za ivot u skladu sa svojim mogunostima i oekivanjima. Tome u prilog govore nalazi jednog od rijetkih recentnih istraivanja koje obuhvaa i formalno i neformalno volontiranje, a prema kojima su raznoliki oblici neformalnog volontiranja za prijatelje, susjede ili neke druge osobe izvan vlastite obitelji zastupljeni meu velikom veinom graana, za razliku od formalnog volontiranja koje prakticira jedna desetina ispitanika i ispitanica (Franc i aki, 2006).9 oigledno, predmoderne prakse solidarnosti su i dalje ive i potrebne u suvremenom hrvatskom drutvu. Usmjeravanje pozornosti na volonterstvo u organiziranom obliku znatno olakava i pojednostavljuje empirijska istraivanja. no, takvo pojednostavljivanje u istraivake svrhe koje u konanici utjee i na oblikovanje javnih politika promocije volonterstva zanemaruje i dodatno ini nevidljivim niz aktivnosti u kojima ene provode vrijeme. rije je o aktivnostima koje najee nisu ni prepoznate kao rad, iako je njihovo obavljanje neophodno da bi se osigurali uvjeti za ivot, a u siromanijim slojevima, dapae, preivljavanje.
8 velika sestra, veliki brat je mentorski program koji spaja mlade educirane volonter/k/e s djecom kojoj je potrebna dodatna potpora odraslih osoba. rije je o meunarodnom programu koji je u Hrvatskoj inicirala Udruga za inicijative u socijalnoj politici (detaljnije informacije dostupne su na www.uisp.hr). 9 Udio ispitanih koji su neformalno volontirali na neki od 11 ponuenih naina kree se u rasponu od 27,4 % do 75,6 %, pri emu je njih 91,7 % sudjelovalo u najmanje jednoj, 66,1 % sudjelovalo u 3 do 8, te 14,7 % u 9 do 11 razliitih oblika pomoi drugima. U formalno organiziranim oblicima volontiranja sudjelovalo je 10,7 % ispitanih.
12
Preduvjet za volontiranje raspoloivost je slobodnog i neplaenog vremena u odnosu na radno i plaeno vrijeme. volonterski rad, naime, nije besplatan, i to ne samo u smislu trokova o kojima organizacije zainteresirane za privlaenje volonterske radne snage trebaju voditi rauna, nego u smislu da je tek egzistencijalna zbrinutost, u manjoj ili veoj mjeri, ona koja omoguuje volontiranje. Ta zbrinutost moe biti rezultat plaenog rada same volonterke ili volontera, kao to je sluaj s osobama u mirovini10 ili pak s onima ije plaeno zaposlenje ostavlja dovoljno vremena za dodatne aktivnosti. Kad je rije o mladima, najee su roditelji ti koji omoguuju volonterski angaman svojih sinova i keri. ene pak, u prvom redu one s obiteljima, su te koje veliki dio svog slobodnog vremena provode zbrinjavajui druge i to svojim neplaenim radom. ekonomskim potencijalom neplaenog enskog rada u Hrvatskoj bavile su se za sada uglavnom sindikalistice. Prema njihovoj procjeni, na osnovi anketiranja ena o tome koliko sati u prosjeku odvajaju na kuanske poslove, njegu lanova obitelji, poduku djece, pomaganje i volontiranje u civilnim inicijativama, ta se vrijednost kree oko 15 milijardi kuna.11
Povijesna digresija: volonterstvo kao ulaznica u javnost

Gledano povijesno, no nerijetko je to sluaj i u suvremenim drutvima, volonterski rad za ene je predstavljao jedan od (ili jedini) nain ukljuivanja u javni ivot te mogunost oblikovanja, promjene i opiranja drutvenim normama i institucijama (blackstone, 2004). dobrovoljni angaman u dobrotvornim udruenjima istovremeno je enama otvarao prostor slobode i zadravao ih u njihovim tradicionalnim ulogama. To je bio prostor slobode utoliko to je omoguavao enama odreenih socijalnih slojeva da djeluju izvan prostora privatnosti, da uspostave veze s drugim enama mimo rodbinskih, te da svoj utjecaj proire s obitelji na zajednicu i drutvo u irem smislu. djelatnosti udruenja ograniavale su se, meutim, mahom na tradicionalna podruja enskog rada kao to su briga o djeci, starijima i nemonima. Upravo oko dobrovoljnog rada formirala su se i prva enska udruenja u Hrvatskoj, u prvom redu stoga to je takav rad enama, barem kad je rije o pripadnicama viih klasa, jedino i bio dostupan. na primjer, poetkom prologa stoljea uiteljsko zvanje bilo je jedno od rijetkih koje je enama bilo doputeno.12 S druge strane, enama je pri10
U Hrvatskoj je naravno rije samo o manjem dijelu umirovljenica i umirovljenika za koje bismo mogli kazati kako su svojim mirovinama zbrinuti . 11 Grupa autorica, 2000, Diskriminacija ena u Hrvatskoj, icFTU cee, Womens network, enska sekcija SSSH, zagreb, prema Mladineo, 2004: 155. 12 valja napomenuti da su pri tome za ene vrijedila posebna ogranienja. Primjerice, udaja uiteljice smatrala se njezinim dobrovoljnim odustajanjem od slube, dok su sve do 1907. uiteljice bile manje plaene nego uitelji. Profesionalne aktivnosti u kojima su ene poele sudjelovati u veem broju bile su upravo one koje su ene ionako tradicionalno obavljale u patrijarhalnim zajednicama: odravanje i unapreivanje
12
liilo obavljanje dobrovoljnih humanitarnih aktivnosti; dapae, poetkom dvadesetog stoljea pokrenuta je inicijativa da djevojke u dobi od osamnaeste do dvadeset i druge slue kao jednogodinje dobrovoljke (ilovi-Kari, 2004). Upravo putem karitativnih drutava ene su se se tijekom 19. i poetkom 20. stoljea poele ukljuivati u drutveni i javni ivot tadanje Hrvatske i Slavonije, tako da je pred Prvi svjetski rat u Hrvatskoj postojalo ezdesetak takvih dobrotvornih enskih drutava. Profesionalna udruenja ena pojavila su se neto kasnije, no i njih je, bez obzira na njihovu osnovnu nakanu zatite stalekih profesionalnih interesa svojih lanica, u velikoj mjeri zaokupljao u prvom redu humanitarni rad (Pei-aldarevi, 1997; benyovsky, 1998). U okviru takvih humanitarnih, karitativnih i socijalnih udruenja nalazimo i zaetke procesa profesionalizacije socijalnog rada (Prlenda, 2005). Moda je pretjerano ustvrditi kako visoka zastupljenost ena u dananjim neprofitnim organizacijama ukazuje na vrlo mali pomak u postizanju ravnomjerne raspodjele drutvene moi meu spolovima, no injenica je da su se ciljne grupe kojima su se bavile volonterke poetkom prolog stoljea tek neznatno promijenile do danas: siromana i naputena djeca, osobe s invaliditetom, udovice, siromane djevojke, bolesni i stari. veina volonterskog rada ena i dalje se odnosi na skrb o najrazliitijim ranjivim skupinama. ni u vrijeme socijalizma nije nedostajalo volonterskih akcija, od prikupljanja humanitarne pomoi do radnih akcija. U vrijeme obnove nakon drugog svjetskog rata stanovnitvo je masovno sudjelovalo u raznim oblicima dobrovoljnog rada. Tako u dokumentima iz tog vremena moemo pronai i podatke o broju volonterskih sati kao i procjenu njihove ekonomske vrijednosti. Primjerice, u pregledu uspjeha u izvrenju petogodinjeg plana narodne republike Hrvatske moemo proitati da su: Nai ljudi, ene i omladina dali [...] u 1947. g. 6 122 886, a u 1948. g. 13 168 009 dobrovoljnih radnih dana, ija vrijednost u novcu iznosi preko 4 milijarde dinara. U akciji suzbijanja nepismenosti radilo je 11543 dobrovoljnih pouavatelja iz redova ena i omladine (Gradimo socijalizam, 1949 : 139). ene su, organizirane u antifaistikoj fronti ena, osim rada na vlastitom obrazovanju, svoje vrijeme ponovno dobrovoljno ulagale najee na tradicionalno enskom podruju skrbi o djeci: Antifaistiki front ena u dobrovoljnim je radovima godine 1948. sa 349 804 ene dao 8410415 dobrovoljnih radnih sati (1051362 radna dana). Pored dobrovoljnih radova AF se osobito angairao na irenju prosvjete meu svojim lanstvom i zatiti majke i
kuanstva, pedagoki i umjetniki rad te medicinska njega i socijalna skrb. Tako meu enskim organizacijama nalazimo Udruenje kune enske posluge i Udruenje uiteljica domainskih kola, Udrugu uiteljica kraljevine Hrvatske i Slavonije i drutvo za unapreenje djeje knjievnosti te Udruenje diplomiranih sestara pomonica (Pei-aldarevi, 1997).
12
djeteta. Tako je u toku godine 1947./48. nauilo itati i pisati 59 186 ena, dok je osnovne i srednje opeobrazovne kurseve pohaalo 6227 ena. U 1948. godini bilo je 61 000 ena obuhvaeno u italakim grupama. Kroz godine 1947./48. ene su formirale 798 aktiva za zatitu majke i djeteta i pomogle narodnim vlastima u organizaciji Crvenog kria da otvore 200 kolskih kuhinja i urede ekaonice za majku i dijete na eljeznikim stanicama. Na kraju godine 1948. bilo je 28 takvih ekaonica (Gradimo socijalizam, 1949 : 138-140). volonterski angaman ena i u socijalistikom je razdoblju bio obiljeen ambivalentnou izmeu ogranienosti nametnute tradicionalnim ulogama i slobode djelovanja u javnosti koje je sistem, s obzirom na svoje deklarativno zalaganje za ravnopravnost spolova, od ena oekivao. Kao to primjeuju dijana dijani i iva niemi: ene su kao volonterke radile na obnovi zemlje, edukaciji stanovnitva, i zbrinjavanju ratne siroadi. Sretne to imaju mogunost izai u javnost, prvi put uiniti sebe i svoj rad vidljivim i potovanim, one nisu postavljale pitanje plaanja svoga rada pa su, ini se, bile omiljena radna snaga novoga, poslijeratovskog socijalistikog poretka (dijani et al., 2004 : 318). Poticanje volonterskog angamana u zajednici u predtranzicijskim vremenima, a posebno u kasnijim fazama socijalizma, ponekad je teko razlikovati od suvremenih programa poticanja volonterstva, bilo da ih potiu inozemne fondacije ili hrvatske udruge. Kao ilustrativni primjer moe posluiti konferencija crvenog kria Hrvatske, na kojoj je jo poetkom osamdesetih godina prolog stoljea tema bila reafirmacija i unapreenje susjedske pomoi kao oblika dobrovoljnog rada u zajednici (crveni kri Hrvatske, 1982). Prije vie od etvrt stoljea naii emo na opasku o tome kako je volonterstvo, odnosno dobrovoljni drutveno-humanitarni rad zanemaren, no kako upravo doivljava svoje ponovno otkrivanje kao socijalno normalno i poeljno ponaanje (Tomorad, 1982:20). ako je volonterstvo danas kamen temeljac civilnoga drutva13 u ondanjim promilja, njima predstavlja vjerodostojno otjelotvorenje vrijednosti na kojima poiva sustav: biu mjesne zajednice odgovara volonterski rad, kao izraz solidarnosti i uzajamnosti i kao vid humanistikih i socijalistikih vrijednosti (poljar, 1982:11). U nizu izlaganja o raznolikim oblicima susjedske pomoi nalazimo brojne primjere volonterskih akcija usmjerenih na zbrinjavanje djece, aktiviranje mladih te pomo osobama s invaliditetom, slijepima, starijima i nemonima. Posebnu pak ulogu u tim akcijama imaju tadanji aktivi ena, kojima jedan od sudionika konferencije odaje posebno priznanje na sljedei nain: Veoma je lijepo vidjeti grupu ena s bijelim, ispeglanim pregaama kako samoinicijativno i dobrovoljno, s oduevljenjem, obilaze kue gdje uju da lei neka baka, neki stari djed kojemu je potrebna ljudska rije i moda alica aja jer, kako sam ve rekao, nije u pitanju materijalno stanje nego ljubav, panja i posluga (Tomi, 1982: 97).
13
Opa deklaracija o volonterstvu, http://www.vcz.hr/vcz/index.html (9. 6. 2006)
12
Kako i koliko volontiraju ene, a kako i koliko mukarci?

Sudjelovanje u organizacijama civilnog drutva smatra se jednim od kljunih pokazatelja socijalne i politike integracije te je kao takvo predmetom istraivanja i posljednjih godina u Hrvatskoj (rpi i zrinak, 2005; beovan, 2004; beovan et al., 2005). rijetko se, meutim, postavlja pitanje o rodnoj segregaciji meu organizacijama odnosno unutar njih. Prema istraivanjima amerikog drutva, koje hrvatski autori i autorice nerijetko navode kao uzoran primjer tradicionalno visoke razine graanskog samoorganiziranja, ene i mukarci najee pripadaju razliitim organizacijama, pri emu je vjerojatnije da e ene pripadati dominantno ili iskljuivo enskim organizacijama, neovisno o temi kojom se organizacija bavi (Popielarz, 1999). Usporeujui podatke o rodnoj zastupljenosti u volonterskim aktivnostima ne moe se doi do jedinstvenog obrasca kad je rije o omjerima ena i mukaraca. U Sjedinjenim amerikim dravama i australiji volontira vie ena nego mukaraca, u Francuskoj i austriji ee volontiraju mukarci, dok je prema istraivanju provedenom poetkom devedesetih u velikoj britaniji broj volonterki i volontera bio podjednak. no, kad je rije o rodnoj zastupljenosti prema pojedinim podrujima, u svim spomenutim zemljama prepoznatljiv je obrazac prema kojem su mukarci ukljueniji u sportske aktivnosti, dok su ene prisutnije u aktivnostima odgoja i obrazovanja i pruanja socijalnih usluga (Perotin, 2001; badelt i Hollerweger, 2001). U velikoj britaniji, primjerice, prema istraivanju iz 1997. godine, mukarci su dvostruko vie ukljueni u volonterske aktivnosti vezane za sport, dok su ene tri puta vie ukljuene u volontiranje u kolama (Miloevi, 2004). U Sad-u su ene, zapravo majke, odigrale kljunu ulogu u uvoenju volonterskog rada u kole. Parents-Teachers Association (Udruenje roditelj/ic/a i uitelj/ic/a), organizacija osnovana jo osamdesetih godina devetnaestog stoljea kao National Congress of Mothers (nacionalni kongres majki), sa svojih 6,5 milijuna lanica i lanova jedna je od najveih dobrotvornih organizacija u Sad-u (ulum, 2003), a lanstvo i danas ini preko 90 % ena.14 U austriji, pak, u klasina muka podruja, osim sporta, spadaju i spasiteljske slube, dok ene prevladavaju na podruju socijalnih usluga i volonterstva u okviru religijskih organizacija.15 na primjeru austrije, gdje je slino istraivanje provedeno jo poetkom osamdesetih godina prolog stoljea, zanimljivo je primijetiti da se u posljednjih dvadesetak godina nita vano u tom pogledu nije promijenilo. dok ene danas neznatno vie sudjeluju u nekim tradicionalno mukim podrujima, u religijskim organizacijama te organizaPrema e-mail komunikaciji s bernadette French, national PTa, 17.6.2005. detaljnije informacije o organizaciji dostupne su na www.pta.org. 15 Prema istraivanju provedenom tijekom 2000. godine u volonterskom pruanju socijalnih usluga ene su zastupljene sa 61,5 %, u religijskim organizacijama sa 72 %, dok su mukarci u pomoi pri katastrofama zastupljeni sa 81,7 %, a u sportu sa 73,1 % (badelt i Hollerweger, 2001).
14
12
cijama koje pruaju socijalne usluge ima ih dapae i vie nego prije dvadesetak godina (badelt i Hollerweger, 2001). rije je o obrascu, poznatom iz istraivanja poloaja ena na tritu rada, prema kojem ene u odreenoj mjeri uspijevaju prodrijeti u tradicionalne muke profesije, dok se ini da obrnuto ne vrijedi, odnosno da mukarci ostaju nezainteresirani za tradicionalno enske profesije a jo manje za volontiranje. U amerikom kontekstu, gdje velik broj socijalnih usluga tradicionalno ovisio o volonterskom sektoru, povremeno se sa zabrinutou govori o opadanju interesa za volonterski rad u posljednjih nekoliko desetljea. razlozi za to su mnogi, no kao jedan od vanijih navodi se i broj zaposlenih ena koje nisu raspoloive za obavljanje zahtjevnijega volonterskog rada, a koji su ene tradicionalno obavljale u Sjedinjenim amerikim dravama (coury, 2002: 317). ini se, dakle, da razina volontiranja, posebno u sferama koje pripadaju tradicionalno enskim skrbnikim ulogama, izravno ovisi o ukljuenosti ena u trite rada ili preciznije o njihovoj iskljuenosti. bez obzira na znatne promjene u poloaju ena u suvremenim drutvima, posebno kad je rije o sudjelovanju na tritu rada, volonterstvo za ene jo uvijek esto predstavlja priliku za rad izvan kue. dok mukarci ee volontiraju u svoje slobodno vrijeme, dakle nakon svog redovnog, plaenog posla, ene su u poziciji da svoje uloge supruga i majki kombiniraju s volonterskim angamanom (baldock, 2000). Preciznih podataka o tome na koji nain se fenomen uoen u drugim drutvenim kontekstima manifestira u Hrvatskoj za sada nema, iako povremeno nailazimo na naputke o potrebi za takvim istraivanjima. Primjerice, Gojko beovan primjeuje da bi valjalo istraiti u kojoj su mjeri materijalni problemi i briga za lanove ue i ire obitelji, odnosno volontiranje u okviru obitelji, prepreka sudjelovanju graana u drutvenim aktivnostima (beovan, 2004: 123). Meutim, da je upravo volontiranje u okviru obitelji prepreka graankama, vie nego graanima, potvreno je u mnogim dosadanjim istraivanjima o poloaju ena u Hrvatskoj. dok mukarci svoje slobodno vrijeme koriste u prvom redu na same sebe (bavei se sportom i rekreacijom, zabavom i druenjem te usavravanjem u struci i slinim aktivnostima), zatim na politiki i drutveni angaman, pa tek onda na obitelj, enama je u slobodno vrijeme na prvom mjestu obitelj (odnosno kuanski poslovi, briga o djeci i starijim ukuanima), zatim one same, i tek na kraju politike i drutvene aktivnosti (leinert novosel, 1999: 75). osim dvostruke optereenosti termina kojim se pristojno naziva ensko , opsluivanje obitelji nakon redovnog posla (Mladineo, 2004: 155), hrvatske su sociologinje ve zabiljeile i injenicu trostruke optereenosti koja redovnom poslu i skrbi za obitelj pridodaje i dodatne poslove u sferi sive ekonomije, kao uobiajeni nain osiguravanja osnovnih egzistencijalnih potreba kuanstva (Tomi-Koludrovi i Kunac, 2000). Kad je rije o rodnoj strukturi organizacija civilnog drutva u cjelini ili prema pojedinim podrujima, kao i s obzirom na volontiranje u tim organizacijama, preciznih podataka koji bi ukazivali na trendove u Hrvatskoj nema. Pritom je otegotna okolnost nedostatak informacija o broju volontera i volonterki koje pruaju same organizacije 130
civilnog drutva. volonterski centar zagreb u tome je jedna od rijetkih iznimki koja na internetu navodi podatke o svom lanstvu razluene prema spolu: ene su zastupljene sa 74 % (lanica je 295, a lanova 105).16 Prema istraivanju provedenom 1999. u sklopu europskog istraivanja vrednota (european values Study) 21,6 % ispitanih izjavilo je da volontiraju, pri emu su mukarci zastupljeniji s 27,1 % u odnosu na ene kojih volontira 16,7 %.17 U sljedeoj tablici izdvojena su podruja na kojima postoje najvee razlike u rodnoj zastupljenosti.
tablica 1.: Obavljanje neplaenog volonterskog rada prema tipu djelatnosti i spolu
tip djelatnosti volonterske organizacije religijska ili crkvena enske grupe sport i rekreacija sindikati socijalne usluge starima, nemonima i siromanima politike organizacije zatita okolia
ene
5,8 % 3,6 % 2,2 % 2,2 % 1,7 % 0,6 %
Mukarci
4,7 % 0,6 % 11,8 % 5,4 % 0,4 % 2,7 %
0,3 %
2,7 %
Uzme li se obzir da velika veina enskih grupa, kao i volontiranje u religijskim organizacijama, ukljuuje neki oblik humanitarnog i socijalnog rada, ovo istraivanje podupire pretpostavku o rodnoj obiljeenosti dobrovoljnog i besplatnog rada gdje su ene usmjerene na socijalnu skrb, a mukarci na sport i politiku. ravnomjernija rodna zastupljenost najoitija je u udrugama za mlade, zdravstvo i odgoj i obrazovanje. Prema ve spomenutom istraivanju u Primorsko-goranskoj upaniji tijekom 2000. godine volontirala je gotovo polovica ispitanih (43,7 %) najvei dio njih tek nekoliko puta godinje, pri emu nisu uoene statistiki znaajne razlike izmeu ena i mukaraca (ledi, 2001). Prema nalazima najnovije procjene civilnog drutva prema civicUS-ovom indeksu, u Hrvatskoj je tijekom 2004. barem 38,4 % graanki i graana obavljalo uslu16 17
www.vcz.hr (20. 7. 2005) Pregled nalaza prema spolu dobiven je obradom evS baze podataka za Hrvatsku iz 1999. godine, dostupne na www.jdsurvey.net/web/evs1.htm (12. 5. 2006). Ukupni uzorak od 1003 ispitanika ukljuivao je 52,7 % ena i 47,3 % mukaraca. ovdje su obraeni samo odgovori na pitanje o obavljanju volonterskog neplaenog rada, a ne i pripadanje volonterskim organizacijama.
131
ge na osnovi dobrovoljnog rada za svoju neposrednu zajednicu, susjedske i prijateljske krugove, dok ih je 21,3 % to inilo u okviru organizacija civilnog drutva, no eventualne razlike u rodnoj zastupljenosti nisu navedene (beovan et al., 2005). ispitivanje javnog mnijenja provedeno sredinom 2005. godine donosi upola nii postotak od 10,7 % ispitanih koji su naveli da su barem jednom volontirali u nekoj organizaciji, klubu i udruenju, pri emu je samo njih 3,8 % volontiralo barem jednom mjeseno ili ee. Prema rezultatima dobivenima u sklopu ispitivanja javnog mnijenja volonteri jesu volonteri a ne volonterke utoliko to su mukarci ee nego ene izjavljivali da volontiraju u nekoj organizaciji, klubu ili udruenju (8,7 % ena, 13,1 % mukaraca). no, kada je rije o neformalnom volontiranju odnosno o pomaganju drugima neovisno o organizacijskom okviru pojavljuje se znaajna razlika u prilog volonterki (18,2 % ena, 11,5 % mukaraca) (Franc i aki, 2006).18 U istraivanju provedenom krajem 2005. a prema kojem tek 5 % ispitanih volontira ene su neto zastupljenije u skupini koja pokazuje pozitivniji odnos prema volontiranju. zanimljivo je primijetiti veliki raspon u procjenama opsega volonterskog rada u razliitim istraivanjima provedenima tijekom posljednjih est godina udio ispitanih koji prema vlastitom iskazu volontiraju see od 5 % sve do preko 40 %. Taj raspon moda ukazuje i na nedosljednost definiranja i razumijevanja volonterskog rada, kako od strane istraiva/ic/a, tako i od strane ispitanih. no, pregled postojeih istraivanja, te dodatni podaci prikupljeni izravnom komunikacijom ili analizom dostupnih materijala organizacija civilnog drutva, navode na pretpostavku da rodna zastupljenost u organiziranim oblicima volontiranja u Hrvatskoj ovisi prvenstveno, kao to je sluaj i u drugim zemljama, o drutvenoj funkciji tih organizacija. Uz sport, podruje na kojem mukarci u Hrvatskoj tradicionalno dominiraju je, na primjer, dobrovoljno vatrogastvo.19 Prema podacima Hrvatske vatrogasne zajednice mukarci ine preko 90 % podupiruih lanova dobrovoljnih vatrogasnih drutava, jednog od najstarijih oblika slobodnog udruivanja graana na ovim prostorima.20 Takoer, mukarci daleko vie nego ene sudjeluju u dobrovoljnom davanju krvi. Prema
Podatak se odnosi na statistiki znaajnu zastupljenost ena u skupini ispitanih koji volontiraju na 9 do 11 razliitih naina. za preciznije razumijevanje rodne specifinosti formalnog i neformalnog volontiranja u ovome istraivanju bile bi potrebne dodatne obrade prema tipu formalnih i neformalnih volonterskih aktivnosti. 19 izvjetaj o istraivanju dostupan je na http://zaklada.civilnodrustvo.hr/files/volontiranje.pdf (10. 5. 2006). 20 Smatra se da je prva dobrovoljna vatrogasna organizacija osnovana 1864. u varadinu, na inicijativu otona Mayera koji je putujui austrijom i njemakom upoznao suvremena drutvena kretanja, te donio u svoj varadin ideju slobodnog udruivanja u razna, pa i vatrogasna drutva. (Kratka povijesnica Hrvatske vatrogasne zajednice, www.hvz.hr, 20.7. 2005).
18
132
podacima Hrvatskog crvenog kria, meu dobrovoljnim davateljima krvi 85 % je mukaraca te samo 15 % ena.21 ravnomjerniju zastupljenost volonterski angairanih ena i mukaraca moemo pronai u GonG-u, gdje su meu etiri tisue imena zabiljeenih u bazi podataka poetkom srpnja 2005. godine ene inile 53 %, a mukarci 47 %.22 omjer je to koji tek neznatno odudara od omjera ena i mukaraca u ukupnom stanovnitvu. Meutim, u mlaoj dobnoj skupini, koja ini ak dvije treine GonG-ovih volonterki i volontera, ene su zastupljene s 58 % dok njihova zastupljenost u ostalim dobnim skupinama ne prelazi 45 %, to je podatak koji moda ukazuje na zaokupljenost obiteljskim obavezama u zrelijim ivotnim razdobljima, koja se na razliite naine manifestira u ivotima ena i mukaraca. Tomu u prilog govori i podatak da su u udruzi roditelja roda upravo ene kao volonterke zastupljene s gotovo 95 % (lanica je 218, a lanova 12).23 U prologodinjem istraivanju civilnog drutva u Hrvatskoj prema civicUSovom indeksu naglaava se da je jednakost spolova svakako jedna od vrijednosti koje organizacije civilnog drutva podravaju te tvrdi da su ene primjereno zastupljene u vodstvima organizacija civilnog drutva (beovan et al., 2005). no, takva procjena uvelike ovisi o tome koje emo organizacije svrstati u civilnodrutvene. Pogledamo li zastupljenost ena i mukaraca meu osobama za zastupanje tristotinjak udruga koje se, barem prema svom organizacijskom kapacitetu, mogu smatrati vodeim organizacijama u Hrvatskoj, pokazuje se jedna sasvim drukija slika ena je tek svaka etvrta osoba ovlatena za zastupanje organizacije.24
Ukupan broj dobrovoljnih davatelja krvi u Hrvatskoj je samo 3,8 %, u odnosu na primjerice 9,7 % u vicarskoj ili 6,1 % u Sad-u, dok se procjenjuje da je barem 60 % mukaraca te 50 % ena sposobno dati krv; www.hck.hr, 20. 7. 2005. 22 Prema e-mail komunikaciji sa Suzanom jai i igorom Pavlekoviem iz GonG-a, 12. 7. 2005. detaljnije informacije o organizaciji dostupne su na www.gong.hr. 23 Prema e-mail komunikaciji s ivanom zanze, Udruga roda, 5. 7. 2005. detaljnije informacije o organizaciji dostupne su na www.roda.hr. 24 broj udruga odnosi se samo na one koje su tijekom 2005. godine zapoljavale etiri i vie osoba, to je u sklopu istraivanja o transparentnosti izvjetavanja na internetu (bagi, 2006) uzeto kao posredni pokazatelj organizacijskog kapaciteta za izvjetavanje.
21
133
tablica 2: Udio ena meu osobama za zastupanje kao pokazatelj zastupljenosti na vodeim pozicijama u udrugama25
Glavna grupa djelatnosti
zatita i okupljanje ena, djece i mladei zatita prava, ekoloka i duhovna znanstvena, kulturna, prosvjetna i informacijska socijalne, humanitarne, zdravstvene i udruge Domovinskog rata gospodarska i tehnika nacionalna i etnika sportska i hobistika ostale djelatnosti ukupno
broj udruga
9 20
broj zaposlenih
46 195
Osobe za zastupanje ene

10 17
Mukarci ukupno
4 17 14 34
Postotni udio ena

71,43 50,00
25
186
16
26
42
38,10
67 69 6 85 10 291
594 851 61 1084 52 3069
39 17 1 6 19 125
66 112 12 160 4 401
105 129 13 166 23 526
37,14 13,18 7,69 3,61 82,61 23,76
Glavne grupe djelatnosti u tablici su modificirane saimanjem pojedinih kategorija. Podaci o broju zaposlenih dobiveni su zahvaljujui posebnoj obradi dravnog zavoda za statistiku koja nije ukljuivala distribuciju zaposlenih prema spolu. Udruge su naknadno svrstane prema glavnim grupama djelatnosti prema elektronskoj verziji Registra udruga dostupnoj na internet stranicama Sredinjeg dravnog ureda za upravu www.uprava.hr (24. 11. 2005). vano je napomenuti da se enske organizacije pojavljuju u drugim kategorijama, kao to su socijalna ili zatita prava Takoer, s obzirom da je udio ena meu osobama za zastupanje najvii za deset udruga . svrstanih pod ostale djelatnosti treba kazati kako su meu njima ak tri organizacije kojima je primarna , djelatnost razvoj civilnog drutva i poticanje volonterstva, te etiri kojima su primarne ciljne skupine djeca i mladi. iz Registra udruga preuzeta su i imena osoba za zastupanje, prema stanju zabiljeenom u oujku 2006., na osnovi kojih je utvren broj ena i mukaraca. U kontekstu ovog rada valja primijetiti da je udio ena meu osobama za zastupanje nii upravo u onim djelatnostima koje zapoljavaju vei broj osoba. Takoer, vano je napomenuti da procjena prisutnosti ena na vodeim pozicijama u udrugama na osnovi funkcije zastupanja ima i svojih ogranienja. osobe za zastupanje najee su na predsjednikim, koordinatorskim ili slinim funkcijama u udruzi, no dio njih obavlja administrativne poslove, pri emu se na osnovi podataka u Registru ne moe utvrditi je li rije o profesionalnom ili volonterskom angamanu.
25
134
Kao dodatni pokazatelj rodne obiljeenosti, odnosno oito nejednakog vrednovanja volonterskog rada mukaraca i ena, moe posluiti injenica da su dva podruja volonterskog angamana u kojima mukarci predstavljaju veinu ve regulirana na nain kakav se tek predlae uvesti Zakonom o volonterstvu. Primjerice, financiranje dobrovoljnih vatrogasnih drutava, kao i prava koja dobrovoljni vatrogasci stjeu na osnovi svog angamana, regulirana su posebnim zakonom, dok dobrovoljni davatelji krvi na osnovi odreenog broja darivanja mogu biti osloboeni participacije za lijekove te za sve zdravstvene usluge.26 neka slina vrsta povlastica i poticaja jo uvijek ne postoji upravo za one djelatnosti u kojima su ene volonterska veina, primjerice na telefonima koji nude psiholoku potporu, u roditeljskim udrugama ili udrugama koje skrbe o starima i nemonima.
Zato volontiraju volonterke, a zato volonteri?

inozemna istraivanja o motivaciji ena za volontiranje navode kao posebno vane tri skupine potreba. Kao prvo, rije je o potrebi za osobnim razvojem kao alternativi plaenom radu odnosno profesionalnoj karijeri, pri emu ene mogu smatrati da volonterskim radom dobivaju vie nego plaenim poslom, ili pak da volontiranje omoguuje stjecanje vjetina koje omoguuju pronalaenje plaenog posla. Kao drugo, istaknuta je potreba za osobnim doprinosom iroj zajednici. naposljetku, dok prve dvije skupine potreba nisu uvijek nuno rodno obiljeene, trea jest utoliko to je rije o potrebi za odmorom ili bijegom od takozvanog kompulzivnog altruizma odnosno o potrebi , za izlaskom iz privatne sfere u javnu preko ukljuivanja u pruanje usluga u zajednici. valja primijetiti da motivacija na osnovi svake od navedenih potreba ovisi o dostupnosti drugih naina zadovoljavanja navedenih potreba. dodatno, kompulzivni altruizam ponekad je sam po sebi motiv sudjelovanja u volonterskim organizacijama, primjerice u roditeljskim organizacijama u kojima su najee iskljuivo majke (baldock, 2000). Tri su pokuaja teorijskog objanjenja enske pozicije u volonterstvu, a svako od njih donekle je primjenjivo na volontiranje neovisno o spolu. Prema prvom, koje se zasniva na teoriji racionalnog izbora, ene volontiraju s namjerom poveavanja svojih izgleda na tritu, dobrovoljno ulaui svoje vrijeme u obuku s oekivanjem budueg zaposlenja. rije je, dakle, o slobodnom izboru u racionalnom vaganju trokova i koristi. drugo objanjenje polazi od kritike teorije racionalnog izbora, primjeujui da model slobodnog izbora nije primjenjiv na ene, budui da su u situaciji ogranienog izbora plaenih poslova prisiljene raditi besplatno da bi barem donekle kompenzirale socijalnu iskljuenost koja je u suvremenim drutvima izravno povezana s iskljuenou iz trita rada (Hartman, 1975: 775, u baldock, 2000). naposljetku, na osnovi primijeene rodne podjele uloga u okviru volonterskih organizacija, moe se povui paralela s profesionalUsp. Zakon o vatrogastvu, Narodne novine 139/04, 174/04 i Zakon o zdravstvenom osiguranju, Narodne novine 31/95, 18/96.
26
13
nim enskim osobljem, posebno na podruju zdravstva, socijalne skrbi i obrazovanja. volonterke, ukljuene u svakodnevno pruanje usluga, dio su sekundarnog trita rada i najee obavljaju rutinske poslove pod kontrolom plaenog osoblja i mukaraca na vodeim pozicijama, te predstavljaju fleksibilnu i prilagodljivu radnu snagu za kojom vlade mogu posegnuti u procesu prebacivanja odgovornosti za socijalnu skrb na nevladine volonterske organizacije (Gold, 1971; baldock, 2000). Sustavi socijalne politike u veini tranzicijskih i postmodernih drutava, pa tako i u Hrvatskoj, ve su nekoliko posljednjih desetljea u procesu komodifikacije socijalnih usluga koji podrazumijeva kupovanje socijalnih usluga na tritu, te prebacivanje socijalnih trokova s drave na pojedinca i obitelj.27 U kontekstu u kojem je obitelj jo uvijek mjesto tradicionalne podjele rodnih uloga (Tomi-Koludrovi i Kunac, 2000) razumljivo je da ti socijalni trokovi nesrazmjerno padaju na ene. U zemljama koje se esto navode kao primjeri razvijenog neprofitnog sektora i velikog broja volonterskih organizacija, feministkinje su ve odavno prepoznale da poziv na vee oslanjanje na neprofitne organizacije, koje se primarno oslanjaju na volonterski rad, predstavlja u velikoj mjeri povratak tradicionalnim rodnim ulogama i odnosima (Hardill i baines, 2003). istodobno, i u razvijenim i u nerazvijenim zemljama uoeno je da smanjivanje trokova javnog sektora kao posljedicu ima smanjeno sudjelovanje ena na tritu rada (esim, 2000). amerike feministkinje jo su poetkom sedamdesetih godina prologa stoljea kritizirale poticanje volonterstva na raun ena, te je tako jedna od najznaajnijih feministikih organizacija, National Organization of Women (noW), pozvala ene da se angairaju samo u drutvenim akcijama i lobiranju koji pridonose drutvenoj promjeni, dok su izravno pruanje usluga klijenti/ca/ma unutar tradicionalnih volonterskih organizacija smatrale eksploatacijom ena, namijenjeno zadravanju ena u podreenoj poziciji (baldock, 2000). osim toga, uoeno je da, suprotno jednom od kljunih argumenata u raspravama usmjerenima ka promociji volonterstva u Hrvatskoj, volonterski sektor ne moe u bitnome pridonijeti poveanom zapoljavanju niti kvalitetnom osiguravanju socijalnih prava svih graanki i graana bez veeg oslanjanja na sredstva iz dravnog prorauna (Perotin, 2001). Promocija volonterstva potencijalno ima kontradiktorne efekte na ostvarivanje rodne ravnopravnosti. S jedne strane, odavanje javnog priznanja volonterskim doprinosima pojedinki i pojedinaca, kao i organizacija, te nastojanja da se i na zakonodavnoj razini unaprijedi poloaj volonterki i volontera, moemo shvatiti kao znaajan potez u afirmiranju jedne od drutvenih sfera u kojima su ene brojano nadmone. no, istodobno zanemarivanje rodne dimenzije volonterstva u promotivnim aktivnostima, istraivanjima i razvoju volonterskih programa, sa sobom nosi i rizik retradicionalizacije rodnih uloga i dodatne marginalizacije ena. U zakljunom dijelu teksta ukratko iznosim najvanija
Usp. Strategija razvitka Republike Hrvatske, u: Hrvatska u 21. stoljeu. Strategija razvitka mirovinskog sustava i sustava socijalne skrbi, Narodne novine 97/2003.
27
13
podruja u kojima vidim spomenuti rizik i naznaujem, u osnovnim crtama, preduvjete za mogue integriranje naela rodne ravnopravnosti u promociju volonterstva.
III. ZAKLJUAK
Politika promicanja volonterstva u Hrvatskoj u najboljem je sluaju rodno neutralna, ako ne i posve rodno neosjetljiva. da bi promicanje volonterstva poprimilo obrise rodno-redistributivne politike, dakle takve koja nastoji transformirati postojee podjele resursa i odgovornosti u postizanju ravnopravnijih odnosa izmeu ena i mukaraca, neophodno je volonterstvo promatrati ne samo u sklopu razvoja civilnog drutva i neprofitnog sektora, nego i u irem kontekstu promjena na tritu rada kao i socijalne politike u Hrvatskoj. najmanje su tri podruja u kojima promocija volonterstva potencijalno ima kontradiktorne uinke u ostvarivanju rodne ravnopravnosti. Kao prvo, ukljuenost ena u trite rada, odnosno mogunost individualne ekonomske neovisnosti, kljuna je pretpostavka rodne ravnopravnosti, te istodobno predstavlja preduvjet volonterskog angamana o kojem ne ovisi egzistencija osobe koja mu se posveuje. U promociji i poticanju volontiranja u Hrvatskoj svakako treba inzistirati upravo na takvoj definiciji volonterstva i sprijeiti da se pod krinkom volontiranja zagovara pristup besplatnoj i jeftinoj radnoj snazi, svejedno je li rije o enama ili mukarcima. drugo, usmjerenost promocije volonterstva na djelatnosti u kojima su ene kao radna snaga ve brojano nadzastupljene (socijalne usluge, obrazovanje i zdravstvo) potencijalno sugerira da je upravo u tim djelatnostima mogue nadomjestiti plaena radna mjesta veim oslanjanjem na volontiranje. Kao tree, promocija volonterstva zasnovana na razumijevanju volontiranja kao djelatnosti koja nije odreena obiteljskim, prijateljskim ili dobrosusjedskim odnosima zanemaruje mnogobrojne vidove neplaenog enskog rada, ali i pozitivnog utjecaja ena na stvaranje i odravanje drutvenih mrea solidarnosti, kako onih predmodernih, tako onih postmodernih. Prvi i najjednostavniji korak u promociji volonterstva, razvijanju volonterskih programa i istraivanjima volonterstva u Hrvatskoj bio bi osigurati vidljivost rodne dimenzije. rije je ponajprije o vidljivosti volonterki, odnosno o jezinoj praksi s dosljednom upotrebom rodno osjetljivog jezika, posebno u sluajevima kad je rije o znatnoj nadzastupljenosti ena u nekoj djelatnosti.28
U radnoj verziji nacrta prijedloga Zakona o volonterstvu pojavljuje se inovativni osvrt na koritenje gramatikog roda u tekstu zakona: U ovom Zakonu uporabljeni su izrazi napisani u mukom rodu, a odnose se kao neutralni na sve osobe neovisno o njihovom spolu ili rodu. (lanak 3.). no, uistinu inovativno bilo bi uvrstiti lanak s napomenom da su izrazi koji se odnose na osobe napisani u enskom rodu, ali da se pod njima podrazumijevaju i mukarci (kao i sve ostale osobe!).
28
13
vidljivost bi dodatno trebalo osigurati voenjem rodnih statistika, odnosno praenjem volonterskih programa prema indikatoru spola, podjednako za volonterski angairane osobe kao i za osobe koje koriste volonterske usluge. Precizno dokumentiranje volonterskih usluga, kao i povratne informacije o zadovoljstvu volontiranjem, takoer bi moglo predstavljati vaan izvor informacija o razlikama u motivima te osobnim i drutvenim dobitima vezanima uz volontiranje ena i mukaraca. nadalje, prethodna je analiza djelomino pokazala razliite oblike prikrivene prisile nad enama da rade besplatno i nevrednovano, u razliitim ulogama, od kojih su samo neke priznate kao volonterske. neformalni oblici volontiranja u koje su oito ee ukljuene ene zavrjeuju pozornost i vrednovanje podjednako kao i organizirano volontiranje. Uz redovito ukljuivanje pitanja o neformalnom volontiranju u budua istraivanja volonterstva, svakako bi valjalo provesti i studije koritenja vremena. Tek bi se takvim, multimetodskim pristupom mogle razotkriti rodne razlike u omjeru plaenog i neplaenog rada, razlike u nainu provoenja slobodnog vremena izmeu ena i mukaraca (esim, 2000), kao i u osobnim motivima, preprekama i dobitima. Pritom bi se prikupili i dragocjeni podaci o ekonomskom potencijalu volonterskog rada i postavili temelji za reviziju drutvenog vrednovanja ne samo volonterstva, nego i svih drugih oblika neplaenog rada, ime bi se stvorila prilika za rodno-redistributivnu politiku promicanja volonterstva.
Literatura
ani, nediljko ante i drago imunda (prir.) (2005). Dragovoljstvo u Crkvi: potrebe i mogunosti. Split: caritas nadbiskupije, crkva u svijetu. bagi, aida (2006). o emu i za koga izvjetavaju udruge? istraivanje internet stranica udruga u Hrvatskoj, MaP savjetovanja, oujak 2006., ppt prezentacija. http://www.map. hr, pristupljeno u lipnju 2006. badelt, christoph i eva Hollerweger (2001). das volumen ehrenamtlicher arbeit in oesterreich, u: Working Paper No. 6. Wien: abteilung fr Sozialpolitik, Wirtschaftsuniversitaet Wien. baldock, cora vellekoop (2000). volunteerism, u: Kramarae, Cheris and dale Spender (eds.) Routledge International Encyclopedia of Women, volume 4: Global Womens Issues and Knowledge. new York, london: routledge, 20242026. barilar, vesna et al. (2000). Aktivistkinje: kako opismeniti teoriju. zagreb: centar za enske studije. begovi, Hrvojka (2006). O volontiranju i volonterima/kama. zagreb: volonterski centar. benyovsky, lucija (1998). dobrotvorna gospojinska (enska) drutva u Hrvatskoj od osnivanja do prvog svjetskog rata. asopis za suvremenu povijest, 30 (1): 7393. beovan, Gojko (2004). Civilno drutvo. zagreb: nakladni zavod Globus beovan, Gojko, Sinia zrinak i Marina vugec (2005). CIVICUS-ov indeks civilnog drutva u Hrvatskoj. http://www.ceraneo.hr/civilno_drutvo.htm, pristupljeno 10. srpnja 2005.
13
blackstone, amy (2004). its just about being Fair. activism and the Politics of volunteering in the breast cancer Movement.Gender & Society, 18 (3): 350368. bokovi, zvonimir (2000). volonterski rad.Raunovodstvo, revizija i financije, (10) 3: 118 120. cesar, Sanja et al. (2005). Rodna perspektiva u politici i praksi: prirunik. zagreb: centar za edukaciju, savjetovanje i istraivanje. coury, joanne M. (1999). ovjekoljublje kao dobrovoljni pokret za javno dobro : hospicijski dragovoljci u Sjedinjenim amerikim dravama.Lijeniki vjesnik: glasilo Hrvatskoga lijenikog zbora, 121 (4-5): 162164. coury, joanne M. (2002). znaenje volonterstva za drutvo i zajednicu u palijativnoj skrbi u americi.Revija za socijalnu politiku, 9 (34): 311319 crveni kri Hrvatske (1982). Reafirmacija i unapreenje susjedske pomoi kao oblik dobrovoljnog rada u mjesnoj zajednici / Tematska konferencija Crvenog kria Hrvatske, u Zagrebu, 10. lipnja 1981. [odgovorni urednik antun doboevi], zagreb: crveni kri Hrvatske, Skuptina, orbis. rpi, Gordan (2002). volonterstvo kao novi oblik crkvenog sluenja. Bogoslovska smotra, 72, (2-3): 423443. rpi, Gordan i Sinia zrinak (2005). civilno drutvo u nastajanju. Slobodno vrijeme i dobrovoljne organizacije u Hrvatskoj, u: baloban, j. (ur.) U potrazi za identitetom. Komparativna studija vrednota: Hrvatska i Europa. zagreb: Golden Marketing, 2144. ulum, bojana (2003). kola u promociji volontiranja: hrvatsko i ameriko iskustvo. diplomski rad. Sveuilite u rijeci, Filozofski fakultet u rijeci. dijani, dijana et al. (2004). enski biografski leksikon. Sjeanje ena na ivot u socijalizmu. zagreb: centar za enske studije. divanovi, deniza, Martina Horvat i Gabrijela ratkajec (2005). Drugo ja. zagreb: ambidekster klub. esim, Simel (2000). impact of Government budgets on Poverty and Gender equality, Paper prepared for the inter-agency Workshop on improving the effectiveness of integrating Gender into Government budgets, commonwealth Secretariat, Malborough House, london, 2627 april 2000. Faletar, Sanjica (2002). volonteri u muzejima. Informatica museologica, 33 (1-2): 5256. Franc, renata i vlado aki (2006). Stavovi javnosti o nevladinim organizacijama srpanj 2005. academy for educational development, zagreb. http://www.aed.hr/hr/dokumenti/200511_stavovi_javnosti.pdf, pristupljeno 9. lipnja 2006. Gold, doris b. (1971). Women and voluntarism, u: Gornick, vivian and barbara K. Moran (eds). Woman in Sexist Society. Studies in Power and Powerlessness, a Mentor book. new american library, 533554. Gradimo socijalizam. Pregled dvogodinjih napora i uspjeha u izvrenju petogodinjeg plana N.R. Hrvatske (1949). zagreb: Ured za informacije pri Predsjednitvu vlade nr Hrvatske. Hardill, irene i Susan baines (2003). doing ones duty? voluntary Work and the new economy. Local Economy, 18 (2): 102108. Herd, Pamela i Madonna Harrington Meyer (2002). care Work. invisible civic engagement. Gender & Society, 16, (5): 665688. Hodi, amir et al. (s.a). Rodno radni vodi-prirunik, a moda i itanka. zagreb: volonterski centar zagreb.
13
jalui, vlasta (2001). ideologija in realnost civilnih drub (Slovenija in naslednice bive jugoslavije ter primer feministinih skupin), u: Fink-Hafner, danica i Miro Haek (ur.), Demokratini prehodi II: Slovenija v primerjavi z drugimi nekdanjimi jugoslovanskimi republikami. ljubljana: Fakulteta za drubene vede, 173196. http://www.mirovni-institut.si/slo_html/ clanki/ideol_real_civ.htm, pristupljeno 9. lipnja 2006. Kai, biljana (2000). Uvodne biljeke, u: barilar, vesna et al. Aktivistkinje: kako opismeniti teoriju. zagreb: centar za enske studije, 918. Kai, biljana i Marjeta inko (ur.) (2004). Gyn politik ili o politikoj graanki: Osvrt na istraivanje ene u politici. zagreb: centar za enske studije. ledi, jasminka (2001). Biti volonter/volonterka? Istraivanje ukljuenosti graana u civilne inicijative u zajednici kroz volonterski rad. rijeka: SMarT. leinert novosel, Smiljana (1999). ena na pragu 21. stoljea izmeu majinstva i profesije. zagreb: enska grupa Tod, edac. Mataga, zvonimir (2002, 2004). Analiza postojeeg pravnog okvira za volontiranje u Republici Hrvatskoj. zagreb: international center for not-for-Profit law i vlada republike Hrvatske, Ured za udruge, nacionalni odbor za razvoj volonterstva. Miceva-Hadi, Katerina (2006). Comparative Analysis of the European Legal Systems and Practices Regarding Volunteering. bulgarian center for not-for-Profit law (bcnl) and european center for not-for-Profit law (ecnl). http://www.ecnl.org/dindocuments/72_analysis_volunteers.pdf (engleski izvornik). http://zaklada.civilnodrustvo.hr/files/prilog%20u z%20vijest%2029.doc (hrvatski prijevod), pristupljeno 9. lipnja 2006. Mikac, iva (2002). Broura o volonterizmu. zagreb: volonterski centar zagreb. Miljkovi, dubravka et al. (2004). Ovdje sam, sluamPrirunik za edukaciju volontera u slubi psiholoke pomoi telefonom. zagreb: Savez udruga telefona kriznih slubi. Miloevi, igor (ur,) (2004). Volonterizam i javne institucije. Podgorica: asocijacija za demokratski prosperitet zid. Mladineo, Mica (2004). ene subjekt promjene, u: Kai, biljana i Marjeta inko (ur.) Gyn politik ili o politikoj graanki: Osvrt na istraivanje ene u politici, 135191. nacionalna zaklada za razvoj civilnog drutva i UndP (2005). Izvjetaj istraivanja o volontiranju, studeni 2005. http://zaklada.civilnodrustvo.hr/files/volontiranje.pdf , pristupljeno 9. lipnja 2006. obradovi-dragii, Gordana (2005). analiza stanja i ispitivanje potreba, u: cesar, Sanja et al. Rodna perspektiva u politici i praksi: prirunik, 4554. Pei-aldarevi, dubravka (1997). osnovne karakteristike profesionalne djelatnosti ena u Hrvatskoj izmeu dvaju svjetskih ratova (19181941.). asopis za suvremenu povijest, 29 (3): 491503. Perotin, virginie (2001). The voluntary Sector, job creation and Social Policy: illusions and opportunities. International Labour Review, 140 ( 3): 327. Popielarz, Pamela a. (1999). (in)voluntary association. a Multilevel analysis of Gender Segregation in voluntary organizations. Gender & Society, 13 (2): 234250. Prijedlog Zakona o volonterstvu radna verzija nacrta. http://www.volontiram.info/hr/index. html, pristupljeno 5. svibnja 2006. Prlenda, Sandra (2005). ene i prvi organizirani oblici praktinog socijalnog rada u Hrvatskoj. Revija za socijalnu politiku, 12 (34): 319332.
140
raffai, ana, igor orevi i Katarina Kruhonja (2004). Volonteri u izgradnji mira i zajednice. Prikaz programa s primjerima radionica i radnim materijalom za trenere i trenerice. osijek: edukacijska kua, centar za mir, nenasilje i ljudska prava. ragu, dominik (1991). obvezatni i dobrovoljni rad lovaca u lovakim drutvima Hrvatske. umarski list: znanstveno-struno i staleko glasilo Hrvatskoga umarskog drutva, 115(69): 285301. ilovi-Kari, danja (2004). domae ognjite prvi enski list u Hrvatskoj, u: Feldman, andrea (ur). ene u Hrvatskoj. enska i kulturna povijest.zagreb: institut vlado Gotovac i enska infoteka, 181190. kopelja, Slobodan, nives ivelja i duka Milinkovi (ur.) (2004). O volonterskom radu. Split: Udruga Mi. poljar, zvonko (1982). neke napomene o poloaju mjesne zajednice u drutveno-politikom sistemu. Crveni kri Hrvatske, str. 812. utar, Saa (2006). Meunarodni volonterski kampovi. zagreb: volonterski centar zagreb. Tomi-Koludrovi, inga i Kunac, Suzana (2000). Rizici modernizacije: ene u Hrvatskoj devedesetih. Split: Udruga graana Stope nade. Tomi, Stjepan (1982). aktivni aktivi ena. Crveni kri Hrvatske, str. 97. Tomorad, Mirjana (1982). organizirano susjedstvo i volonterizam. Crveni kri Hrvatske, str. 1920. Topi, diana i nives ivelja (ur.) (2001). Prirunik za volontere. Split: Udruga Mi, volonterski centar Split. veljak, lino (2004). Civilno drutvo i politika. Uloga civilnog drutva u demokratizaciji Hrvatske. http://www.cedet.org.yu/disc_doc/lino%20veljak-%20civilno%20drustvo%20i%20polit ika.doc, pristupljeno 9. lipnja 2006). (Tekst objavljen i pod naslovom civilno drutvo i politika u Hrvatskoj, u: vujadinovi, dragica et al. (ur.) (2004). Civilno drutvo i politika kultura, knjiga 2. beograd: cedeT, 279291. iak, antonija (ur.). (1999, 2003). Prirunik za volontere ukljuene u program UISP-a Velika sestra Veliki brat, zagreb: Udruga za inicijative u socijalnoj politici UiSP.
141
Prilog
ENSKO SAMOORGANIZIRANJE U POSLIJERATNOM DRNIU: Portret Milene Perin i uDruge ena

Priredile: Maja unji i Marijeta rajkovi u suradnji s Milenom perin
nakon odsluanog kolegija Izgradnja mira na Mirovnim studijima na je zadatak bio upoznati se s radom jedne udruge. Odabrale smo udrugu ena iz Drnia, elei dobiti uvid u suivot stanovnitva razliitih nacionalnih skupina na podruju koje je bilo zahvaeno ratom, te ispitati kako rad udruge pridonosi izgradnji mira. budui da je rije o udruzi sa enskim predznakom, takoer nas je interesirala inicijativa ena u patrijarhalnoj sredini. boravak na terenu u lipnju 2004. trajao je dva dana, to je omoguilo upoznavanje s osnovnim aktivnostima i funkcioniranjem udruge, voditeljicom, lanicama, volonterkama, korisnicima/ama njihovih usluga kao i problemima s kojima se svakodnevno susreu. Podaci su prikupljeni promatranjem uz sudjelovanje, polustrukturiranim intervjuima i neformalnim razgovorima. Izgradnja mira je dugotrajan i postupan proces na koji se moe i mora utjecati. aktivnosti organizacija civilnog drutva daju osobito vaan doprinos ovom procesu, budui da se lako prilagoavaju specifinim okolnostima i problemima na terenu. Iako je ena udruga sa enskim predznakom, njene su aktivnosti okrenute i rjeavanju socijalno-humanitarnih problema ranjivih skupina u zajednici. aktivnosti udruge ena na prvi pogled nadilaze prvenstveni cilj izgradnje mira, no posredno bitno doprinose izgradnji povjerenja, tolerancije, dijaloga, komunikacije i uvaavanja svih sa svim razliitostima, to je bitan preduvjet za odrivi mir u jednoj sredini. brigom za starije osobe, tkanjem, vezenjem, izradom starih nonji i sakupljanjem aromatinog bilja, upuuju na ono to trebamo batiniti iz nae tradicije i oteti trendu sveope globalizacije, a na dobrobit nas samih i generacija koje dolaze. udruga ena osnovana je 2002. godine u Drniu i broji pet lanica i pedesetak volonterki i volontera, bez stalno zaposlenih. Osim Milene Perin, voditeljice udruge, u vodstvu udruge je i ljilja bjegovi, koja je profesorica u srednjoj koli u Drniu i u bliskom je kontaktu s djecom i njihovim roditeljima, te je u mogunosti upozoriti mlade na naruen meugeneracijski odnos i zanemarivanje starijih osoba. tu je i sanda kravar koja se brine za financije. Milena Perin, osim to vodi udrugu, osmiljava i pie projektne prijedloge,
142
M. unji i M. rajKOvi ENSKO SAMOORGANIZIRANJE U POSLIJERATNOM DRNIU: Portret Milene Perin i uDruge ena
sudjeluje na seminarima i kontaktira s drugim udrugama, te predstavlja udrugu u javnosti. Ona je najvie upuena u itav sustav funkcioniranja udruga i rada na civilnoj sceni, te kroz suradnju s udrugama omoguava edukaciju volonterki o enskim pravima. Osnivanje i djelovanje udruge blisko je vezano uz ivotna, ratna iskustva i zanimanje Milene Perin. Prije Domovinskog rata radila je kao patronana medicinska sestra u Domu zdravlja Drni. tako se upoznala s problemima mahom starije populacije u ratrkanim i udaljenim naseljima. za vrijeme rata Milena je ostala u Drniu, brinui se za ranjenike i starije osobe na okupiranom podruju. to ponajprije objanjava praktinim razlogom. Drni se povukao u jednoj veeri, a ona je te veeri ostala s ranjenicima u sklonitu, zajedno s tri druge medicinske sestre. kako ih nitko nije obavijestio o povlaenju, tek je ujutro saznala da se Hrvatska vojska povukla. s njima su se povukli i civili koji su za to znali. u okolnim podrujima povukli su se ljudi iz naselja koja su se nalazila uz lokalnu magistralu, dok su ljudi iz udaljenih naselja ostali. nakon upada specijalaca iz srbije urgirala je za ranjenike, garantirajui vlastitim ivotom da ranjenici nisu naoruani, te je organizirala primopredaju ranjenika. kao zdravstvena radnica nazoila je, uz predstavnike meunarodne zajednice, pokopima civilnih i vojnih rtava, pri emu je radila zabiljeke o ukopima, tako da se pri ekshumaciji ostaci nisu morali identificirati. zbog njenih saznanja krajinske srpske vlasti nisu joj omoguile razmjenu. u to je vrijeme provela i mjesec dana u zatvoru gdje joj je slomljena ruka, a lijenika pomo nije joj pruena. za vrijeme ratnih godina u Drniu, Milena je morala raditi u vinogradu, a na pitanje je li to bio prisilni rad, samo se nasmijala. Prilikom povlaenja, nakon Oluje, nareeno joj je da poe u izbjegliku kolonu. tako je preko srpskog dijela bosne i Hercegovine dospjela do beograda, gdje je provela mjesec i pol dana traei nain povratka. Preko Maarske je stigla na granini prijelaz Gorian na kojem, bez obzira na jamstvo dva policajaca, od kojih je jedan bio njezin sin, nije mogla prei bez dokaza o nacionalnosti. budui nacionalnost ne pie na veini dokumenata, uspjela je iskopati indeks vie medicinske kole na kojem je pisala njezina nacionalnost. to iskustvo odlaska i povratka u Drni opisuje kao dogaanja u magli. u meuvremenu, izgubila je sina u Hrvatskoj vojsci i zbog nemogunosti prihvaanja njegove smrti skoro dvije godine nije izlazila iz kue. Prvi poticaj za osnivanje udruge dala joj je njezina prijateljica iz Drnia, povezavi je s centrom za kreativne alternative, koji je tada organizirao teaj runog tkanja u Drniu. Veliku potporu pri osnivanju i edukaciji za pisanje projekata i voenju udruge pruila je i osjeka Organizacija za graanske inicijative koja ima ured u Drniu. Milena govori da je poticaj prijateljica za osnivanje udruge vie bio rezultat njihove elje da joj pomognu rijeiti osobnu situaciju i prebroditi obiteljske probleme nakon svega to se dogodilo. udruga djeluje na podruju opina Drni i Promina, pokriva 895 km2, te ima 326 korisnica i korisnika na podruju od posebne dravne skrbi, koje je tijekom rata bilo okupirano. budui da je vie od 21 % stanovnitva starije od 65 godina, udruga ima i socijalni i enski predznak. ciljevi udruge su poboljanje kvalitete ivota starijih i nemonih osoba, ena i djece, te psihosocijalna potpora obitelji, kao osnovi drutvenog ustroja. svrha i podruje djelovanja su pomo starijim i nemonim osobama pri obavljanju svakodnevnih poslova, edukacijski programi volonterki, primjerice njegovateljica, te plansko djelovanje na problematici ena.
143
suradnja s organima dravne vlasti u poetku se svodila na nominalnu potporu, no zadovoljne su to je danas lokalna uprava vie zainteresirana za suradnju s njima, otkako njihova djelatnost postaje vidljiva. suradnja se svakim danom poboljava, dolo je do prepoznavanja aktivnosti i njihovog doprinosa rjeavanju problema u zajednici, to je rezultiralo dodjelom dvaju prostora. jedan prostor e koristiti 10 udruga, tako da e civilna scena Drnia biti okupljena na jednom mjestu, a drugi prostor u centru grada bit e stalni izlobeni i prodajni prostor radova ena kroz projekt revitalizacije starih zanata Da se ne zaboravi. Osnovna djelatnost udruge je pomo starim, nemonim i osobama s posebnim potrebama. Projekt Zraka sunca vezan je uz zanimanje Milene Perin. kao biva patronana medicinska sestra kroz dugogodinji rad na terenu bila je upoznata s problemima na drnikom podruju, u prvom redu starijih osoba, ali i velikog broja nezaposlenih ena srednje dobne skupine. na projektu Zraka sunca, osim lanica udruge, radi i dvanaest volonterki koje su prole jednomjeseni program edukacije o zdravstvenim problemima i potrebama starijih ljudi. Volonterke se danas brinu za 326 osoba i na terenu provode oko est sati dnevno. Pokrivaju podruje od oko etrdesetak sela i zaselaka, a brinu o nabavci i pripremi hrane, pruaju pomo u domainstvu ili prilikom odravanja osobne higijene, mjere tlak i razinu eera u krvi, pruaju psihiku pomo, prevoze ili prate starije osobe do zdravstvenih i drugih ustanova radi lijeenja, zatite zdravlja ili zadovoljenja ostalih statusnih prava. budui da su prole edukaciju, mogu prepoznati osnovne simptome najeih bolesti, te pozvati lijeniku pomo ili korisnike odvesti lijeniku na pregled i za njih preuzeti lijekove. Osim toga, u stanju su uoiti sve oblike iskljuivanja, diskriminacije i nasilja nad starijim osobama, te uoiti pogoranja stanja uzrokovana tim problemima. za sav taj rad ne dobivaju nikakvu naknadu, osim za trokove goriva i potrebnog sanitetskog materijala. Veina volonterki srednje je ivotne dobi i nezaposlena. Volontiraju stoga to se ele baviti humanim radom kroz pomo starijim osobama u svom okruenju, nisu zapo slene i ele neto raditi. takav rad omoguava volonterkama boravak izvan kue, ukljuivanje u rjeavanje potreba u zajednici, te na taj nain i potvrdu u lokalnoj zajednici. same navode da je nezaposlenost vie psiholoki nego egzistencijalni problem, iako valja rei da velik broj volonterki koristi socijalnu pomo. Veina njih se nada da e volontiranje prerasti u zaposlenje, a i simbolina naknada i bilo kakvo priznavanje statusa volontera mnogo bi im znailo. Osim toga, ene istiu da ive u zajednici u kojoj onaj (uglavnom je rije o njemu) koji privreuje, donosi kruh, ima pravo glasa. uz brigu za starije osobe, u okviru ovog programa brinu se i za osobu s Downovim sindromom, te pomau samohranom ocu troje djece. uz praktinu pomo, korisnici/ce volonterke doivljavaju kao osobe na koje se mogu osloniti i s nestrpljenjem oekuju svaki posjet. nadaju se da e tako bar s nekim malo popriati, budui da veina ivi sama. na podrujima opina Drni i Promina postoji potreba za brigom o oko 1000 osoba, to udruga zbog ogranienih financijskih sredstava ne moe pokriti. Veina nezaposlenih ena drnikoga podruja srednje je ivotne dobi i nemaju mogunost pronalaenja radnog mjesta u postojeim kapacitetima javnog i privrednog sektora. Veliki utjecaj na nivo nezaposlenosti te skupine ima i diskriminacija
144
M. unji i M. rajKOvi ENSKO SAMOORGANIZIRANJE U POSLIJERATNOM DRNIU: Portret Milene Perin i uDruge ena
starijih ena prilikom zapoljavanja, te neuvaavanje njihove strunosti i dosadanjih iskustava. udruga ena eli im omoguiti obrazovanje kako bi mogle zapoeti vlastiti obrt izraivanje tkanina na tkalakim stanovima, rukotvorina raenih vezenjem, krojenjem i ivanjem. uei na radionicama, korisnice udruge ostvaruju ekonomsku korist, jer te proizvode mogu plasirati na trite. ta aktivnost dio je projekta revitalizacije starih zanata Da se ne zaboravi, koji za cilj ima dodatno osposobiti nekolicinu volonterki s projekta Zraka sunca, kao i druge zainteresirane, mahom nezaposlene ene, u cilju ostvarenja njihove ekonomske neovisnosti i samozapoljavanja u kunoj radinosti. sekundarni cilj je ouvanje i promicanje kulturne batine, starih zanata i obiaja. kroz projekt revitalizacije starih zanata osigurava se ouvanje i prezentiranje kulture ivljenja i obiaja drnikog kraja, obnavlja se uniteni fundus tradicijskih nonji i stvara mogunost samozapoljavanja. jedan od ciljeva udruge je i edukacija o enskim pravima. kako same navode, sva ka edukacija o enskim pravima teko je provediva budui da ive u izrazito tradicional noj i patrijarhalnoj sredini. stoga je udruga odabrala pristup prilagoen kulturi svoje sredine. kroz projekt Mogu sama ostvarenje prava ena kroz ekonomsku samostalnost, udruga zapravo radi na edukaciji o enskim pravima, smatrajui da je ekonomska neovisnost nuan preduvjet i sredstvo ostvarenja enskih prava. Milena Perin istie da je u uvjetima gdje ene imaju slab pristup informacijama i skoro nikakve vlastite prihode, nemogua pouka o enskim pravima odozgo. stoga se udruga usmjerava na poticanje sudjelovanja ena u raznim aktivnostima, kojima se poveava sudjelovanje ena na radionicama o enskim pravima, podie svijest o vrijednosti sebe kao osobe i ene, ukazuje na mjesto koje u zajednici ena treba zauzimati i stvaraju mogunosti za ekonomsko osamostaljivanje. lokalna zajednica i patrijarhalna obitelj ne moe enama zamjeriti tip aktivnosti koje provode u sklopu udruge, kao ni brigu o starijim osobama, ali ni oivljavanje starih tradicijskih zanata, jer su takve aktivnosti ena oduvijek dobro prihvaane i cijenjene u takvoj sredini. kao to je istaknula jedna lanica udruge, kad ena doe doma sa sastanka ili radionice, nju e njena svekrva pohvaliti i rei: Bravo erce!, a i zajednica e imati pozitivno i pohvalno miljenje o njoj. lanice udruge uvjerene su da bilo kakav drugaiji pristup ne bi rezultirao potporom okoline i dao eljene rezultate. Premda udruga ima enski predznak, otvorena je i prema mukim lanovima, pa tako u treoj aktivnosti udruge, Zdravlje s livade, podjednako sudjeluju volonterke i volonteri. Rije je o mladima srednjokolskog uzrasta koji su na poticaj ljiljane, profesorice u srednjoj koli te uz pomo profesora biologije, prikupljali ljekovito bilje. udruga im je pomogla u edukaciji i prodaji, odnosno otkupu u biljnim ljekarnama, a sva ekonomska dobit ila je uenicima. na taj nain udruga promie i edukaciju mladih. kontinuirano prezentiranje aktivnosti udruge u medijima i razgovor s uenicima doveo je do ukljuivanja uenica u projekt brige za starije osobe, dok im je mogunost samozapoljavanja kroz projekt revitalizacije starih zanata i rune izrade suvenira bila poticaj i za ukljuivanje u tu aktivnost. udruga je u svom radu ostvarila suradnju s nadlenim ministarstvima, javnim ustanovama, udrugama koje provode sline aktivnosti, te pojedincima koji na bilo koji nain ele podrati aktivnosti udruge. sve aktivnosti u udruzi provode se na volon-
14
terskoj osnovi. Problem, meutim, predstavlja nemogunost priznanja volonterskog rada, nemogunost osiguranja volontera u sluaju nezgode za vrijeme obavljanja volonterskog rada i nemogunost pokrivanja direktnih trokova volontera, budui su mahom nezaposleni i nemaju financijska sredstva za pokrivanje trokova koje njihove aktivnosti iziskuju.
Smatramo da bi se razumijevanjem nadlenih ministarstava i zapoljavanjem nezaposle nih volonterki kao gerontodomaica istovremeno rijeila dva vrlo prisutna problema u za jednici: nedovoljna skrb za starije osobe u njihovim domovima i ekonomsko osamostalji vanje ena srednje dobne skupine. Ekonomska opravdanost ovakvog pristupa rjeavanju nedovoljne skrbi za starije osobe i doprinosa smanjenju nezaposlenosti pokazala je ispla tivost. Naime, za cijenu smjetaja jedne starije osobe u instituciju rjeava se egzistencija jedne nezaposlene ene i njene obitelji, a istovremeno dobiva skrb i osigurava kvalitetan ivot za najmanje 10 starijih osoba u njihovim domovima.
14
IV. Marginalizirane grupe i razvoj zajednice
Marina krabalo
reprODukCIjA ILI rAZgrADNjA MArgINALIZACIje: kAkO DjeLOVAtI ODOZDO I S ruBA?

Tijekom ovog akcijskog istraivanja, susretale/i smo se s pitanjem utjecaja inicijativa razvoja zajednice na ivotne anse i prihvaanje, odnosno socijalnu integraciju, a time i demarginalizaciju razliitih drutvenih skupina u razliitim, lokalnim situacijama. na nacionalnoj konferenciji o razvoju zajednice u oujku 2005. raznolikost ivotnih stilova, iskustava i identiteta sudionika/ca zainteresiranih za ovu temu kroninih i transplantiranih bolesnika, pripadnika nacionalnih, seksualnih manjina, aktivistkinja iz ruralnih zajednica, osoba s intelektualnim tekoama, slijepih osoba, osoba u invalidskim kolicima, bivih ovisnika te aktivista koji rade s delinkventima i osobama s iskustvom prostitucije govorila je u prilog tezi da su diskrimi14
nacija i drutvena izolacija izrazito rairene, svakodnevne prakse u hrvatskom drutvu, koje pogaaju mnoge, meusobno razliite osobe i skupine. Te su osobe i skupine sline upravo po iskustvu bivanja drukijima, a iz perspektive drutvene veine i institucionalnog poretka, slijedom logike socijalnog iskljuivanja, pripadaju drugima. rasprave tijekom ove konferencije, ali i niz drugih aktivnosti u sklopu ovog akcijskog istraivanja,1 ukazale su na presudnu vanost vrijednosne osnove i dugoronih ciljeva inicijativa razvoja zajednice za ishode koje mogu imati na ljudska prava i kvalitetu ivota svih ija je mo u odreenoj zajednici ili drutvu strukturalno i kulturno zadana i limitirana. U ovom prikazu naglasit emo razumijevanja marginalizacije i njezinih uzroka, te nekoliko naela djelovanja na razini institucija, ali i graanskih inicijativa, identificiranih kao posebno dragocjene u prepoznavanju klopki reprodukcije marginalizacije te prilika za njezinu sustavnu, dugoronu razgradnju.
RAZUMIJEVANJA MARGINALIZACIJE
Pod marginaliziranim grupama podrazumijevamo one drutvene skupine koje imaju znatno manju koliinu politike, socijalne i ekonomske moi u zajednici, u usporedbi s prosjekom, a naroito u usporedbi s veinom stanovnitva. njihov je dostup resursima otean, to se na razini sustava nedostatno prepoznaje i mijenja. Uskraenost ljudskih prava i prilika za ostvarenje na osobnoj razini nerijetko se odraava osjeajem suvinosti i bezvrijednosti. ipak, iskustvo marginaliziranosti takoer je i izvor snage i otpora, oblikovanja vlastitog identiteta, mrea potpore i motivacije za potporu drugim marginaliziranim osobama i skupinama. ovakvo je vienje potvreno u anketi koju su proveli polaznici Mirovnih studija gdje je, uz 18 ispitanika koji su termin oznaili kao negativan (uslijed vlastite osude diskriminacije), te njih 17 za koje je on neutralan (jer opisuje realno stanje,
1 aktivnosti koje su izravno propitivale problem marginalizacije u kontekstu razvoja zajednice ukljuile su radionicu o marginalizaciji razvoja zajednice (8. svibnja 2004.), s fokusom na iskustva osoba s intelektualnim tekoama, gluhih osoba i osoba s invaliditetom; radionicu s predstavnicima romskih udruga u akovcu (2004.); posjete i polustrukturirane intervjue s lanovima/cama Udruge slijepih Sisak, Hrvatske udruge za kolovanje pasa vodia, Udruge roditelja osoba s intelektualnim tekoama Rajska ptica u Karlovcu, udruge Radost za osobe s intelektualnim tekoama u Ploama, udruge Sineki; edukativne radionice s drutvom distrofiara varadin; tematsku radionicu popraenu upitnikom volonterski rad i marginalizirane grupe na nacionalnoj konferenciji o volonterstvu (cavtat, rujan 2004.); sudjelovanje u prosvjednom maru udruga Korak i imi, u suradnji s Klubom studenata Filozofskog fakulteta i biciklistikom sekcijom zelene akcije; sudjelovanje u Gay Pride povorci 2004., suradnja sa enskim romskim udrugama; redovito praenje radio-emisije esto ulo na Hrvatskom radiju itd. U sklopu istraivanja skupina polaznika Mirovnih studija provela je anketu otvorenost udruga spram marginaliziranih skupina, koja je ukljuila 39 udruga ije su misije i podruja rada vezana uz afirmaciju ljudskih prava (Grao et al., 2004). U tim aktivnostima sudjelovalo je vie od 200 aktivista i aktivistkinja ukljuenih u lokalne inicijative za smanjenje marginalizacije specifinih skupina.
14
Marina KrablaO REPRODUKCIJA ILI RAZGRADNJA MARGINALIZACIJE: KAKO DJELOVATI ODOZDO I S RUBA?
odnosno, ispitanici ele istai da nemaju zazor spram marginaliziranih skupina), etvero aktivista udruga istaklo da se smatraju manjinom i u tome vide prednost stoga to im takva pozicija daje odreenu mo, kao i mogunost izbora naina ivota. U anketi 39 udruga, koju je u svibnju 2004. provela skupina polaznika Mirovnih studija, anketirane osobe navode sljedee definicije marginalizirane skupine: sve skupine koje imaju otean pristup ostvarivanju svojih ljudskih prava zanemarena ili nedovoljno prihvaena grupa ljudi za ije potrebe drutvo ne brine u njima potrebnoj mjeri skupina s nedostatkom, ne po vlastitom izboru nego po onima koji prosuuju skupina ljudi koja ne pripada prevladavajuoj veini jer se po nekim svojim obiljejima razlikuje od veine koja ih izdvaja, stigmatizira, ne ukljuuje u svoje drutvene tokove osoba ili skupina ljudi koji se ne uklapaju u postojee (nametnute) socijalne okvire manjinski dio zajednice etiketirani siromatvom, tjelesnim ili mentalnim poremeajima, bez razumijevanja od strane ekonomski situiranih pojedinaca skupina individualaca, nekonformiranih, koji njeguju alternativni nain ivota. Termin marginalizirane grupe izabrali smo kao vrijednosno manje neutralan, a time i realniji pojam od pojma marginalne grupe, budui da upuuje kako primarni uzrok marginalnog poloaja proizlazi iz stava i ophoenja zajednice, drutva i dravnih institucija spram odreenih drutvenih skupina, a ne iz nekih inherentnih znaajki pojedinaca, odnosno skupina u marginalnom poloaju. Prevladavajue poimanje razliitih marginaliziranih osoba zasniva se na ideal-tipskom konstruktu tjelesnih, mentalnih, drutvenih i kulturnih sposobnosti, to se povezuje s produktivnou kojom pojedinke i pojedinci pridonose zajednicama. Stoga svako odstupanje od tog konstrukta uvelike rezultira percepcijom drukijih osoba kao pojedinanih tragedija, medicinskog problema ili pak moralno problematine devijacije. radikalno ogoljenim jezikom, marginalizacija drukijih nije nita drugo nego manifestacija kulturno utemeljenog rasizma, koji je u suvremenoj europi nakon 1945., a posebno nakon 1989., uspjeno zamijenio rasizam racionaliziran prirodnim poretkom (Kuzmani, 2002: 21). Kulturno utemeljen rasistiki kod lako se prenosi i primjenjuje na niz drutvenih skupina. rije je o kulturnoj uvjetovanosti marginalizacije, koja se oituje u ukorijenjenim predrasudama i socijalnoj distanci spram odreenih skupina uslijed nekih njihovih znaajki koje veina smatra drutveno nepoeljnima, iz razloga koji se proteu od moralne osude, straha, neznanja i nelagode do nepotivanja. Pritom se osobe i cijele skupine svode na tu odreenu znaajku, koja se redovito vrednuje kao nedostatak, to se jasno oituje u uvrijeenim nazivima, ak i za one skupine koje su na deklarativnoj razini manje izloene moralnoj osudi, poput invalida (ne-vrijednih, ne-valjanih) ili mentalno retardiranih (intelektualno nazadnih). na taj se nain fokus stavlja na samu osobu, a njezina odreena znaajka prenaglaava i projicira na cijelu linost uz podra14
zumijevanje istovjetnosti ivotnih iskustava svih pripadnika tako definirane skupine. iako politika korektnost dobiva jake kritike ak i meu marginaliziranim skupinama, utoliko to se njome moe zatvarati i sprjeavati izravna komunikacija,2 ini se da izraz osoba s tekoama moda najblie opisuje nepovoljni poloaj ili ogranienje aktivnosti uzrokovano trenutnom organizacijom drutva koje ne uzima, ili samo djelomino uzima u obzir osobe koje imaju tjelesne (ili neke druge tekoe) i stoga ih iskljuuje iz mainstream svakodnevnih drutvenih aktivnosti (oliver 1996, citirano u riddell i Watson, 2003: 3). istodobno, marginalizacija je proizvod drutvene strukture. Uoljiv je nedostatak sustavnih, horizontalnih i vodoravnih institucionalnih mjera koje bi potakle jednakopravno ukljuivanje u zajednicu, a pritom uzimale u obzir specifine, objektivne dodatne prepreke s kojima se te skupine susreu (npr. nedostatak adekvatnih uvjeta za kolovanje osoba s fizikim tekoama). Pokuaj ureivanja poloaja osoba s tekoama kroz zakonodavsvo 1970-ih godina imao je namjeru zatititi osobe s tekoama, te je praktiki funkcionirao odvojeno od onog namijenjenog opoj populaciji (zovko, 2000). Slijedi deklarativna integracija u zakonodavnoj sferi, a od 1980-ih i pokuaji praktine integracije zakonodavnih propisa, te razvoj strategija koje bi trebale pridonijeti integraciji i ukljuivanju osoba s tekoama u obrazovni sistem, te im olakati pristup tritu rada. Meutim, ini se kako i dalje prevladavaju modeli koji proizvode ovisnosti o raznovrsnim oblicima skrbi (obiteljske, sustava socijalne skrbi, itd.). Postojanje predrasuda razlog je nedostatka sustavnih mjera, budui da poboljanje statusa grupa koje su tradicionalno tretirane kao nepoeljne ili pak objekt dobre volje (milosra), a ne obveze drave spram svojih graana, ne predstavlja politiki prioritet onima kojima je politika mo dostupna, a to je veina, iji drutveni status i politika mo ne ovise o statusu marginaliziranih skupina. ak i kad postoji politika volja, esto nedostaje poznavanje te priznavanje specifinih potreba marginaliziranih grupa, pa tako izostaju suradniki odnosi u oblikovanju uinkovitih mjera za poboljanje statusa marginaliziranih grupa, temeljenih na ravnopravnosti razliitih izvora znanja, kako strunog, tako i onog iskustvenog. Kao to je istaknuto na radionici o volonterstvu i marginaliziranim skupinama, marginalizacija proizlazi iz posebnih/dodatnih potreba osobe, koje je teko zadovoljiti uobiajenim nainima funkcioniranja ire zajednice i drutvenih institucija. Stoga njezina eliminacija zahtijeva temeljitu promjenu, odnosno prilagodbu sustava i drutva razliitosti potreba svojih graana/lanova. istodobno je vano izbjei usmjerenost na nedostatke, te promatrati osobu sa svim njenim sposobnostima, dok neuspjenost integracije treba pripisati iroj zajednici koja sama postavlja prepreke ili ih je u nedovoljnoj mjeri spremna uklanjati.
Primjerice, jedan lan drutva distrofiara varadin je na radionici duhovito objasnio kako osobe s posebnim potrebama u Hrvatskoj nisu distrofiari, ve politiari.
10
PRISTUP TEMELJEN NA AFIRMACIJI LJUDSKIH PRAVA UMJESTO RJEAVANJA PROBLEMA

Pristup temeljen na konceptu ljudskih prava nije dovoljno rairen niti prisutan u dravnim politikama usmjerenima na marginalizirane grupe, ali ne prevladava ni u inicijativama razvoja zajednice i potpore marginaliziranim grupama. jo uvijek, posebice na razini praksi, prevladava pristup gdje je u fokusu aktualni ili potencijalni problem za drutvo ili deficit osobe ili skupine koju drutvo ili zajednica (ira ili identitetska) eli zatititi ili zbrinuti. razlika izmeu dva pristupa je u shvaanju cilja, a ne toliko metoda. za razliku od rjeavanja problema, cilj pristupa temeljenog na konceptu ljudskih prava je ostvarenje dostojanstva, slobode i pune kvalitete ivota svakog pojedinca/ke, bez obzira na karakteristike, te bez obzira na prisutnost ili odsutnost nekog problema ili rizika za drutvo. Kao to je istaknuto na radionicama, pristup temeljen na ljudskim pravima ne barata postocima potrebitih kojima se opravdavaju trokovi drutvenih intervencija samo sam jedan, ali imam svoja prava. Pomak fokusa s problema i deficit ostvarenja ljudskih prava uvelike mijenja procjenu relevantnosti i vrijednosti odreenih intervencija. Primjerice, opravdanost dugorone institucionalizacije bilo koje osobe ili skupine, s opreznim izuzetkom kanjenika, postaje upitna iz perspektive prava na slobodu kretanja, kao i meu-uvjetovanost socijalne pomoi i radne sposobnosti osoba s tekoama. S druge strane, aktivnosti koje su trenutno podfinancirane, odnosno smatraju se usputnima, kao to su kreativne radionice, grupe samopotpore i aktivnosti zagovaranja i samozastupanja, dobivaju na vrijednosti kao kanali za samoodreenje pojedinaca/ki, graansku participaciju i drutvenu afirmaciju.
STRATEGIJA SOCIJALNE INTEGRACIJE UMJESTO KOMPENZACIJE

iako se tijekom rasprava inilo da su socijalna integracija i kompenzacija uzajamno proturjeni, zapravo je rije o drukijem poimanju njihova meuodnosa, kao i o razliitim shvaanjima kompenzacijskih programa. Kompenzacija se ovdje shvaa kao usko zadovoljenje specifinih potreba, bez temeljnog mijenjanja ivotnih ansi i drutvene prihvaenosti marginaliziranih skupina, odnosno bez uklanjanja uzroka marginalizacije. Socijalna integracija je nezaobilazna strategija ostvarenja ljudskih prava, a time i dostupnosti raznovrsnih drutvenih resursa te mogunosti politikog, drutvenog, ekonomskog i kulturnog djelovanja. Pristup drutva osobama s tekoama ili pak osobama s kroninim bolestima dugo je bio kompenzacijski, to znai da im se nastojalo osigurati naknade i usluge za zadovoljenje njihovih osnovnih egzistencijalnih potreba. To je za posljedicu imalo njihovu pasivizaciju i potiskivanje na margine drutva. Predstavnici marginaliziranih skupina navode kako se danas u svijetu inzistira na rehabilitacijsko-integrativnom pristupu i stavu da 11
osobe s tekoama (oko 10 % stanovnitva) predstavljaju socijalni kapital koji je potreban za razvoj drutva.3 Posljednjih godina i u republici Hrvatskoj donosi se niz afirmativnih propisa koji idu u tom smjeru. no, i dalje je integracija marginaliziranih skupina, primjerice slijepih osoba, uvelike oteana opravdanjima, poput nedostatka financijskih sredstava u osiromaenom drutvu, ali i predrasuda i nedostatka iskustava. Socijalnu integraciju stoga treba shvaati kao strategiju o kojoj treba voditi rauna prilikom planiranja svake aktivnosti u zajednici, postavljanjem jednostavnog pitanja kako se unutar datih okolnosti mogu poveati prilike za obogaivanje drutvenih mrea i drutvenu mobilnost marginaliziranih skupina te za smanjenje socijalne distance. Postavljanje ovog pitanja moe imati veliki utjecaj na prostor, vrijeme i nain djelovanja, a posebice na veu otvorenost svih aktera spram suradnje s drugim drutvenim skupinama, organizacijama i institucijama. Pritom vrlo esto problem nije novac, ve prepoznavanje vanosti socijalne integracije.
PRUANJE SOCIJALNIH USLUGA U KONTEKSTU OSTVARENJA LJUDSKIH PRAVA

Uzevi u obzir nedostatke aktualnog institucionalnog sustava, preuzimanje kontrole nad vlastitim ivotom te akcije solidarnosti s marginaliziranim skupinama esto su motivirane stvaranjem alternativnih socijalnih usluga i mrea potpore koje sustav nije predvidio. Time se de facto kompenziraju nedostatnosti sustava, ali se istodobno i inovira, to pokazuju primjeri niza programa, od sklonita za ene rtve nasilja, preko obuke za samostalno kretanje slijepih osoba koritenjem tehnike bijelog tapa ili psa vodia, stambenih zajednica za osobe s intelektualnim tekoama, do viegodinje vrnjake potpore bivim delinkventima. Putem kompenzacijskih programa u zajednici stvaraju se prilike za redefiniranje odnosa pruatelja i primatelja usluga, afirmaciju iskustvenog znanja, kao i za promociju drukijeg, participativnijeg, ali i djelotvornijeg modela socijalnih usluga, koji se s vremenom moe nametnuti sustavu, sa zahtjevom da ga se legitimira, odnosno da doe do promjene institucionalnog modela. S druge strane, postoji opasnost da pruanje alternativnih socijalnih usluga u zajednici, uslijed nedostatka organizacijskih kapaciteta, ovisnosti o dravnom, i to nedostatnom financiranju, postane samo sebi svrha, odnosno da se razdvoji od zagovaranja sustavnih promjena. Takvom ishodu pogoduje povrno i neodgovorno shvaanje partnerskog pristupa pruanju socijalnih usluga, gdje drava prebacuje odgovornost na civilno drutvo, istodobno smanjujui trokove kupovanjem
3
intervju s Mirom Kataleni, predsjednicom Udruge za kolovanje pasa vodia i mobilitet, studeni
2004.
12
jeftinih usluga, uvelike temeljenim na volonterskom radu, te smanjujui kritiki potencijal civilnog drutva. Stoga je presudno redovito propitivanje uvjetovanosti vlastitog djelovanja u zajednici, kao i odravanje fokusa na dugoronom cilju promjeni dominantne diskriminatorne percepcije i institucionalnog tretmana drukijih.
PREPOZNAVANJE MARGINALIZACIJE I PROPITIVANJE VLASTITOG DJELOVANJA ODOZDO I S RUBA

Podrazumijevanje i jasno imenovanje marginalizacije kljuni je izazov u radu na razvoju zajednica s kojim se trebaju suoiti u prvom redu takozvane mainstream udruge, usmjerene na zadovoljenje potreba zajednice kao cjeline, kao to je ekonomski razvoj, kulturne i drutvene aktivnosti, ali i udruge usmjerene na zatitu ljudskih prava. Pritom bi vrijedilo temeljitije propitivati vlastite prakse ukljuivanja i iskljuivanja, kao i pratee argumente te razloge za manjak vlastitog doprinosa socijalnoj integraciji. na relevantnost ovog pitanja ukazuje nalaz ankete o otvorenosti spram marginaliziranih skupina 39 udruga, ije misije odraavaju vrijednosti ljudskih prava i socijalne integracije. izrazita je razlika izmeu drutvenih skupina koje su ispitanici sami naveli kad ih se pitalo koje skupine prepoznaju kao marginalizirane u svojim zajednicama, te skupina ponuenih u sljedeem pitanju, koje su oznaili kao marginalizirane u njihovim zajednicama. U prvom odgovoru najee su navedene siromane osobe (14), osobe s invaliditetom (12), nezaposlene osobe (12), ene (10), mladi (9) i romi (9). U drugom odgovoru visoko je slaganje s marginalnom pozicijom veine ponuenih skupina beskunika (33), osoba s invaliditetom (33), osoba bez rijeenog dravljanstva (33, naspram 5 samostalnih navoda te skupine u prethodnom pitanju), roma (33), lijeenih ovisnika (32), seksualnih manjina (32), osoba s kroninim bolestima (31), bivih zatvorenika i delinkvenata (30). relativno najvei broj neslaganja iskazan je u sluaju osoba s iskustvom prostitucije (26 ispitanika ih smatra marginaliziranima, a 10 se izrijekom s time ne slae). iako su imali mogunost navoenja nekih drugih skupina, broj samostalnih navoda skupina koje su spomenute u prethodnom odgovoru je znatno manji (nacionalne manjine 5, mladi 4, ene 3). analiza ove ankete tumai raskorak u odgovorima vjerojatnou kako su potonje drutvene skupine do te mjere marginalizirane da takav njihov status podrazumijevaju i aktivisti udruga posveenih ljudskim pravima i razvoju zajednice do toke neprimjetljivosti i pristajanja na nemogunost promjene. izuzetak predstavljaju osobe s invaliditetom i romi, to je mogue i uinak masovnijeg, koalicijskog javnog zagovaranja prava tih skupina, u odnosu na ostale. isto tako, rije je mahom o skupinama koje su izraenije izloene drutvenoj stigmi, a time je za pretpostaviti da je njihov kontakt i s veinom udruga manji, s izuzetkom specijaliziranih udruga, poput onih koje direktno podravaju aktualne i lijeene ovisnike ili delinkvente. 13
iako su pitanja o buduim planovima za ukljuivanje marginaliziranih skupina bila vrlo konkretna i odnosila se primarno na razinu namjere a ne spremnosti, ipak te odgovore koji bi mogli ulijevati optimizam treba uzeti sa zadrkom, uslijed drutvene poeljnosti odgovora, kao i u svjetlu drugih odgovora o preprekama ukljuivanju, koje se odnose na fizike barijere (kad je rije o osobama s invaliditetom i udrugama koje mahom unajmljuju privatne gradske stanove uz ograniene proraune), manjak strunog kadra, ali i zabrinjavajueg shvaanja da su udruge otvorene svima koji im se obrate, no nemaju organizacijskih kapaciteta niti im je specifian zadatak inicirati ukljuivanje marginaliziranih skupina. Takav stav ukazuje na neosvijetenost udruga o injenici da sami pripadnici marginaliziranih skupina postojeu situaciju shvaaju kao zadanu, a mnoge drutvene prostore kao zatvorene, te to kao takvo prihvaaju. Prema zakljucima ankete provedene u 39 vodeih udruga Hrvatske koje promoviraju ljudska prava, od kojih 2/3 radi prvenstveno na razini lokalne zajednice, razvidno je da su udruge deklarativno otvorene spram marginaliziranih skupina, no praksa ukljuivanja svodi se na tretman osoba iz marginaliziranih skupina kao korisnika ili volontera, no ne i lanova udruga s profesionalnim i upravljakim ovlastima, pri emu se kao prepreke primjeuju nedovoljna osvijetenost o marginaliziranosti odreenih skupina, nedostatak aktivnog stava (ukljuivanje se dogaa prvenstveno ako pripadnici marginalnih skupina sami kontaktiraju druge, a ne obratno), nedostatak resursa i panje pridane zadovoljenju tehnikih uvjeta i pripremljenosti za ukljuivanje, te odreeno nepovjerenje, odnosno zazor, posebno od onih skupina koje nose stigmu drutveno neprihvatljivog ponaanja. Stoga se pred mainstream udruge postavlja izazov temeljitog i redovitog propitivanja utjecaja i dometa vlastitog djelovanja u zajednici s obzirom na dominantne prakse iskljuivanja, te prepoznavanje dragocjenosti prostora unutar civilnog drutva za stvaranje pravednijih odnosa, barem na mikro-razini. Pritom je izuzetno vana dosad ne14
dovoljno prepoznata i iskoritena prilika poveanja mobilnosti marginaliziranih grupa u okviru civilnog drutva, posebice ako dolazi do suradnikih aktivnosti ili razmjene aktivista/aktivistkinja izmeu tzv. mainstream udruga te onih koje djeluju kao prostor samoosnaivanja marginaliziranih skupina. naime, udruge, za razliku od institucija, trebale bi biti dostupnije kao prostor neformalne edukacije, informacija, uenja niza organizacijskih i komunikacijskih vjetina te afirmacije vlastite vrijednosti putem aktivistikog angamana, a za osobe kojima je trite rada trenutno ili trajno zatvoreno, volonterski rad vana je prilika za ostvarenje drutveno priznatog prava na rad.
IZGRADNJA KOALICIJA RAZLIITIH DRUTVENIH SKUPINA SA ZAJEDNIKIM ISKUSTVOM MARGINALIZACIJE

otvorenost rasprava tijekom akcijskog istraivanja omoguila je i razgovor o preprekama i prednostima stvaranja saveznitava preko granica odreenih drutvenih skupina. dok je, s jedne strane, samoorganiziranje pretpostavka preuzimanja kontrole nad vlastitim ivotima i utjecaja na drutvo, s druge strane, kao to je i jasno naglaeno u zakljucima Nacionalne konferencije, unutar kompenzacijskog modela zbrinjavanja, samoorganiziranje, unato trudu i najboljim namjerama, moe pogodovati marginalizaciji. naime, zauzimanje drutveno zadanog prostora, bez pokuaja osvajanja moi i promjene institucionalnih praksi, uz istodobnu ovisnost o dravnom financiranju, gdje se druge udruge, ali i skupine, nuno percipiraju kao konkurencija za i tako male financijske resurse, stavlja udruge u ulogu odravanja statusa quo, pri emu se dolazi do produbljivanja samoidentifikacije s vlastitom tekoom, odnosno viktimizacije, koja postaje iskljuivo sredstvo pregovaranja za resurse. Primjer takvog nesretnog i neeljenog ishoda, u biti dobrih namjera, su razliiti klubovi osoba s tekoama koji djeluju kao jeftini dnevni centri za ljude koji su u produktivnom drutvu viak, gdje ne postoji dovoljna svijest o vanosti istodobnog osnaivanja lanova za preuzimanje odgovornosti za vlastiti ivot i zastupanje vlastitih prava, kao ni svijest o vanosti izlaska u javnost i komunikacije s drugim akterima. Samoorganiziranje, temeljeno na principima afirmacije ljudskih prava, a time i stvaranja prilika za ostvarenje svakog pojedinca i pojedinke u nizu raznolikih drutvenih situacija, na temelju informiranih, autonomnih odluka o svom ivotu i ivotu svoje zajednice, nuno otvara bezbrojne mogunosti za suradniko djelovanje, osvajanje novih drutvenih i politikih prostora, a time i za smanjenje ovisnosti o skrbi drave i jednog izvora financiranja. istodobno se stvara novi kanal za smanjenje openite marginalizacije u drutvu, time to same marginalizirane grupe, povezujui se i zajedniki osvjetavajui predrasude (kojih nitko nije lien), postaju njezini sustavni razgraditelji. Primjeri takvog djelovanja sve su brojniji, poput povezivanja ena s tjelesnim tekoama i ena rtava obiteljskog nasilja, kao i koalicijsko djelovanje pet udruga osoba s razliitim tipovima tjelesnih tekoa u svrhu promjena modela dravnog financiranja, ili pak zajednike 1
direktne akcije studentskih udruga Korak i imi koje uspjeno surauju s mainstream studentskim, zelenim, mirovnim i kulturnim udrugama, kao to je bio sluaj s prosvjednom povorkom za otklanjanje fizikih barijera. Primjer Hrvatske udruge za kolovanje pasa vodia i mobilitet pokazuje kako upravo fokus na ljudsko pravo slobodnog, samostalnog kretanja, a time i drutvene mobilnosti prirodno stvara suradnike odnose s drugim skupinama, poput gluhoslijepih osoba, osoba u invalidskim kolicima i djece s kompleksnim psiho-motorikim tekoama. Ta je udruga do te mjere fokusirala svoje djelovanje na javnost, da je deset godina nakon svog nastanka izvor znanja drugim udrugama, bez obzira na podruje djelovanja, o tome kako stvoriti niz suradnikih odnosa, od medija, preko poslovnog sektora do strunih institucija, istodobno ne odustajui od svoje temeljne poruke da potovanje, potpora i ravnopravna suradnja s osobama s tekoama nije pitanje milosra, nego potovanje vrijednosti ljudskih prava i pozitivnog zakonodavstva. Prilike za daljnja povezivanja i zajedniku razgradnju kulturnog rasizma su mnoge od promocije reproduktivnih prava ena iz razliitih skupina, primjerice feministkinja i ena s fizikim i/ili intelektualnim tekoama, ija je kontrola nad vlastitim tijelima sustavno i drastino ograniena, do utjecanja na veu otvorenost mainstream udruga i institucija. Stoga se namee zakljuak kako je zajednika odgovornost svih dionika u suvremenom hrvatskom drutvu, od nacionalnih i lokalnih institucija, preko organizacija civilnog drutva kako onih mainstream, tako i onih koje okupljaju razliite marginalizirane skupine do svakog pojedinaca i pojedinke da u svim svojim drutvenim interakcijama osvjetavaju i razgrauju kulturni rasizam. U tome veliku politiku odgovornost rije je naime o politikom procesu imaju upravo organizacije i inicijative civilnog drutva na razini zajednica, koje stvaraju autonomne prostore za alternativne modele odluivanja, potpore i ukljuivanja, pri emu je kljuan pomak sa statine tolerancije drukijih i nestandardnih na dinamino upoznavanje razliitih, jedinstvenih i jednakopravnih. jedino na taj nain mogue je ostvariti utjecaj na kljune nacionalne politike i njihovu utemeljenost na konceptu ljudskih prava, to e Hrvatskoj omoguiti napredak na ljestvici demokratskih, socijalno osjetljivih drava.
Literatura
Grao, Tea, Kan-darko Paukovi i rua Prlja (2004). Otvorenost udruga graana prema marginaliziranim skupinama izvjetaj o istraivanju. zagreb: centar za mirovne studije (neobjavljen zavrni rad polaznika Mirovnih studija 2003/04). Kuzmani, Toni a. (2002). Post-socialism, rascism and the reinvention of Politics, u: Pajnik,, Mojca (ur.) Xenophobia and Post-Socialism. ljubljana: Mirovni intitut. riddel, Sheila and nick Watson (2003), disability, culture and identity: introduction, u: riddel, Sheila and nick Watson (eds.) Disability, Culture and Identity. Harlow: Pearson education limited. zovko, Gojko (2000). Socijalna skrb o invalidima u republici Hrvatskoj. Revija za socijalnu politiku, 34: 273287.
1
jasmina papa
rOMI, MArgINALIZACIjA I rAZVOj ZAjeDNICA

UVOD
ovaj rad proizaao je iz viegodinjeg iskustva suradnje s nekolicinom romskih inicijativa i udruga koje je tijekom trajanja ovog projekta dodatno proireno uvidima u djelovanje drugih aktera (Ured za nacionalne manjine rH, Poglavarstvo Grada akovca, Hrvatski helsinki odbor, institut Otvoreno drutvo), raspravom na savjetovanju koje je organizirano za potrebe istraivanja (akovec, lipanj 2004), posjetama zajednicama u kojima se razvijaju inicijative roma, te praenjem medijskih napisa i javnih rasprava/okruglih stolova koji su se bavili pitanjima poloaja romskih zajednica. Mnogobrojne dileme s kojima sam se susretala u tom radu proizlaze iz razliitog identiteta, ali nadasve iz strukturalno razliitih pozicija i odgovornosti za uinke djelovanja koji mogu izazvati nenamjeravane negativne posljedice, i to prvenstveno za same romske zajednice. Stoga je i sam tekst osmiljen tako da se to
jaSMina PaPa diplomirala je so

cijalni rad pri Studijskom centru za socijalni rad Pravnog fakulteta u Zagrebu te magistrirala politi ke znanosti na Central European University u Budimpeti. Dugi niz godina surauje s domaim i meu narodnim organizacijama koje se bave promicanjem prava osoba iz marginaliziranih skupina, posebice Roma. Email: jpapa@zamir.net
1
je vie mogue izbjegava govoriti o ili u ime romskih zajednica. Umjesto toga, nastojala sam osigurati prostor u kojem romi govore o vlastitom djelovanju i vizijama. Tako su nastali Portreti aktivistkinja, zabiljeeni na osnovi kazivanja ramize Memedi i Senije Seferovi, i prikaz udruge romi za rome, na osnovi razgovora s bajrom bajriem, voditeljem udruge. duko Kosti iz baranjskog centra za civilne inicijative pripremio je prikaz inicijative koju vodi u belom Manastiru.
KONTEKST
romi u Hrvatskoj su i nakon raspada Socijalistike Federativne republike jugoslavije ivjeli kao zaboravljena manjina sve do sredine 1990-ih. razlozi tome su viestruki. Hrvatska je, povijesno gledano, uvijek imala relativno mali postotak roma. Prema popisu stanovitva iz 2001. godine 9463 osobe u Hrvatskoj se identificiralo kao romi. S obzirom na sloenost vezanu uz etniku identifikaciju u Hrvatskoj, te na stigmu koja se povezuje uz samo-identifikaciju i pripadnost romskoj manjini, ope je prihvaena injenica da slubeni podaci prikazuju viestruko manji broj roma. U nedostatku tonih, slubenih podataka, uvrijeilo se koristiti procjene vijea europe i europskog centra za prava roma (errc), prema kojima u Hrvatskoj ivi 30000 40000 roma. Usporedbe radi, prema slubenim podacima iz 2002. godine, u Srbiji ivi 108193 roma, dok je procjena stvarnog broja izmeu 450000 500000. U bosni i Hercegovni je prema popisu stanovnitva iz 1991. godine ivjelo 8864 roma, a procjene iz 2000. godine govore o 30000 60000 roma. razlozi podcijenjenosti broja roma u slubenim podacima moda su vie vezani uz pitanje nacionalnosti/dravljanstva u prijeratnoj jugoslaviji, kada je federalno (jugoslavensko) dravljanstvo imalo primat nad republikim. K tome, romi su se, kao ekonomski migranti, selili, to je u nekim sluajevima rezultiralo nemogunou stjecanja dravljanstva novoformiranih drava. Takav je bio sluaj i u Hrvatskoj 1991. godine, u kojoj je pravna, administrativna i praktina regulativa stjecanja dravljanstva bila sloena, a k tome i diskriminatorna prema romima. rat(ovi) od 1991. do 1995. godine na poslijejugoslavenskim prostorima dodatno su marginalizirali ionako marginalne rasprave o ljudskim pravima roma, zbog drugih prioritetnih pitanja. o poloaju roma razliiti akteri poinju intenzivnije raspravljati u drugoj polovici 1990-ih. Moe se rei da je osnovni poticaj doao od strane meunarodnih aktera i donatora, iako je svijest o potrebi sustavnog propitivanja viestrukih problema koji prijee procese razvoja i primjene anti-diskriminacijskih praksi i mjera radi unapreivanja poloaja roma postojala i na strani vladinih institucija i nevladinih organizacija (romskih i neromskih).
1
jaSMina PaPa ROMI, MARGINALIZACIJA I RAZVOJ ZAJEDNICA
Okvir 1: Predrasude o Romima

(Preuzeto i preureeno iz: Petrova, D., 2003, The Roma: Between a Myth and the Future)
1. Romi nemaju drave Rasprostranjeno je vjerovanje kako Romi nemaju osjeaj pripadnosti zajednikoj dravi, jer nikad nisu pokuali stvoriti vlastitu dravu u Europi te nemaju teritorijalnih aspiracija. Meutim, Romi su u Europu doli kasno, kad su se ve formirale drave te nisu imali prilike niti moi iskazati svoje teritorijalne pretenzije. tijekom 20. st. izjanjavanju se i kao dravljani zemlje u kojoj ive. u novije se vrijeme promie ideja o Romima kao europskoj manjini, koja ide korak dalje od klasine ideje pripadnosti nacionalnoj dravi. 2. Romi ne sudjeluju u vojnim aktivnostima uvjerenje da Romi nisu nikad bili vojnici, te da nikad nisu sudjelovali u ratnim aktivnostima takoer je iroko rasprostranjeno. no, povijesni dokumenti ukazuju na to da su Romi sudjelovali kao vojnici u ratovima jo u srednjem vijeku. u Hrvatskoj ima Roma koji su sudjelovali u prolom ratu, a nedavno je registrirana i udruga Roma branitelja. 3. Romi nemaju jezik jezik/ci Roma esto se opisuju kao niz dijalekata koji onemoguavaju meusobnu komunikaciju. Razlike meu romskim dijalektima nisu vee od onih koje postoje u npr. dijalektima talijanskog ili njemakog jezika, no mnogi percipiraju romski kao klaster dijalekata, a ne kao pravi jezik, jer tako potvruju predrasudu da je rije o jeziku divlje populacije, za razliku od standardiziranih jezika civiliziranih naroda (courthiade, 2003). 4. Meu Romima nema solidarnosti esto se govori o fragmentaciji politikih napora Roma koja rezultira neefikasnou. Fraza ciganska posla koristi se u mnogim jezicima (pa i u hrvatskom) kao sinonim za svau, iracionalnu komunikaciju, nedostatak povjerenja, ogovaranje i napadanje s lea. Rije je, zapravo, uvelike o uincima procesa marginalizacije i natjecanja za ograniene resurse, pri emu se na primjeru romskih grupa na najjasniji nain ogledaju procesi koji se odvijaju i u veinskim zajednicama. Istovremeno se umanjuju ve postignuti napori romskih zajednica usmjereni prema zajednikom djelovanju. 5. Romi su, ipak, nomadi Romi srednje i istone Europe ive sjedilakim ivotom. samo dio Roma u Francuskoj, Velikoj britaniji, Irskoj i Italiji su nomadi. no, romantina fantazija o Romima
1
kao nomadima, u kojoj je sloboda percipirana kao bezbrinost, i dalje ivi kroz stereotipe prema kojima se nomadska svijest sjedilakih Roma ogleda u njihovoj nezainteresiranosti za dugoronu sigurnost, dok se obrasci potronje (danas potroi ono to ima) percipiraju kao svjesni izbor. Pritom se rjee otkrivaju uzroci takvog stanja koji su povezani s elementarnim siromatvom, nepostojanjem slubenih izvora kreditiranja i nepostojanjem dugoronih institucionalnih mjera za zapoljavanje. 6. Romi su kriminalci Rome se esto opisuje kao lopove i kriminalce, a u prilog takvih izjava navode se statistiki podaci prema kojima Romi u veem postotku sudjeluju u izvrenju kaznenih djela nego ne-romsko, veinsko stanovnitvo. injenica da Romi vre kaznena djela ne moe se zanemariti, no u veini je sluajeva rije o kaznenim djelima (deparenje, krae i sl.) ija je vidljivost vea nego kad je rije o npr. korupciji ili financijskim prijevarama. Pri tome treba uzeti u obzir prirodu kaznenih djela koje Romi vre, kao i injenicu da su vrlo esto istovremeno i rtve (objavljivanje etniciteta/identiteta poinitelja kaznenog djela, diskriminatorni postupci tijekom procesuiranja i izvrenja kazne). 7. Romi se ne ele integrirati stereotip o nepostojanju elje za integracijom zasnovan je na povijesnom iskustvu, prema kojem je romska kultura bila relativno zatvorena, to je i razumljivo, s obzirom da je stalno bila izloena raznovrsnim rizicima. no, novija istraivanja ukazaju da, ako postoji izbor, Romi biraju integraciju radije nego ivot u paralelnom svijetu.
Usvojeni pristupi i strategije za rjeavanje nepovoljnog poloaja roma fokusirani su na pitanje statusnih prava, odnosno na dravljanstvo i obrazovanje, a puno manje na socijalna prava. Moe se rei da i dalje postoji tendencija prema kojoj se objanjenja za probleme roma pronalaze unutar same romske zajednice, a vezana su uz odravanje kulture siromatva i niskih oekivanja, to pokazuju i radovi o drutvenom poloaju roma, iji broj raste od kraja 1990-ih. vrlo su rijetki radovi iji je fokus na sustavima i strukturama, koji, kao cjeline, prijee, odnosno potiu procese integracije. Pri tome se glavnina dostupnih analiza odnosi na izolirana podruja, poput obrazovanja ili niskog ekonomskog statusa, odnosno na stavove i predrasude djelatnika u obrazovnom sustavu, zdravstvenoj i socijalnoj skrbi, policiji ili drugim institucijama. Uz to, podaci o siromatvu u romskim zajednicama su nedostatni. Prema nalazima studije insituta za drutvena istraivanja ivo Pilar, problem koji romi najee spominju je loa materijalna situacija s kojom se nosi 6191 % domainstava (tambuk, 2000). Takvi nalazi potvruju tezu da se romi u Hrvat10
skoj, kad je rije o siromatvu, ne razlikuju od roma koji ive u drugim srednje i istono europskim zemljama, a prema kojoj su romi siromaniji od ostalog stanovnitva i istodobno ee u opasnosti da postanu siromani (ringold, 2000: 10). Malo je panje posveeno analizama odnosa romskih i veinskih zajednica, oblicima njihovih organiziranja i suradnje u kontekstu drutvenog razvoja koji karakteriziraju razliite i sloene interkacije lokalnih, regionalnih, nacionalnih, meunarodnih i nadnacionalnih aktera. Svrha ovog rada je istaknuti procese koji doprinose mobilizaciji romskih zajednica i odnose koje oni uspostavljaju s razliitim akterima. Pritom valja imati na umu da se na etnicitetu zasnovan pristup rjeavanju problema dosad nije pokazao djelotvornim. Stoga e naglasak biti stavljen na objanjenja zasnovana na nejednakosti pristupa ogranienim resursima te strukturalnim i politikim odrednicama koje uvjetuju proaktivno djelovanje romskih inicijativa.
MNOGOSTRUKI IDENTITETI
Tijekom stoljea razvijen je cijeli niz slika u ijem aritu su predrasude prema Romima. Generacije narataja su kreirale slojeve slika za kojima je svatko mogao posegnuti kako bi objasnio svoje akcije, bilo da se radi o odbacivanju ili asimilaciji... Zapravo, Rome se rijetko prikazuje onakvima kakvi jesu, naprotiv, portretira ih se onakvima kakvi bi trebali biti, iz politikih razloga ili zato da bi se mogli nositi s njima. (liegeois, 2003: 15) romske se zajednice poimaju prvenstveno kao kategorijalne zajednice nevezane uz odreeno podruje, obino nastale temeljem interesa za ostvarivanjem odreenih prava, a pripadnici takvih zajednica su nerijetko okupljeni u razliite organizacije i udruge (ganec, 2003: 51). ovakvo odreenje romskih zajednica u prvi plan stavlja nastojanja za ostvarivanjem prava, no potekoe se javljaju ako se pritom ne uzme u obzir raznolikost romskih zajednica. zanemarivanje, odnosno reduciranje raznolikosti romskih identiteta na od veine pretpostavljeno romstvo, predstavlja jednu od glavnih potekoa u komunikaciji izmeu veinskog stanovnitva, odnosno insititucija, i romskih zajednica. osim kategorijalne odrednice zajednica, u obzir treba uzeti i teritorijalnu, budui da su za pristup resursima i ostvarivanje prava nune interakcije s upravno-politiki definiranim tijelima koja imaju nadlenost unutar administrativno utvrenih teritorijalnih granica. Uz to, teritorijalna odrednica moe se, u odreenoj mjeri, primijeniti i pri poimanju romskih zajednica, zato to je esto rije o zajednicama koje su prostorno izdvojene od zajednica neromskog stanovnitva. Povezivanjem kategorijalne i teritorijalne odrednice pojma zajednica na razini administrativno utvrenih granica lokalnih 11
zajednica mogue je jasnije sagledati natjecanje za ograniene resurse u definiranim prostorima koji su uvelike obiljeeni politikim prilikama. Teritorijalna rasprenost romskih zajednica u Hrvatskoj, prikazana na karti, temelji se na podacima o broju roma po upanijma, prema popisu stanovnitva iz 2001. godine. najvei broj roma ivi u Meimurskoj upaniji (2 887), u Gradu zagrebu (1 946), osjeko-baranjskoj (977), Sisako-moslavakoj (708), istarskoj (600), Primorsko-goranskoj i brodsko-posavskoj (589 i 586), te u varadinskoj upaniji (448). U veini ostalih upanija ivi od 4 do 230 roma (dravni zavod za statistiku, 2001).
razlike koje postoje meu romima, a proizlaze iz etnikih, vjerskih, jezinih i prostornih karakteristika i zanimanja kojima su se tradicionalno bavili, u novije vrijeme opisuju brojni autori. Sve se ee govori o kaleidoskopu ili mozaiku romskih grupa, umjesto o jedinstvenoj zajednici. Tako ringold kae da je karakteristika koja definira rome njihova razliitost (ringold, 2003). isto vrijedi i za Hrvatsku, u kojoj se romima odreeni identiteti pripisuju, ili se pak oni sami izjanjavanju u smislu takvih razliitih identiteta. 12
Prijepori vezani uz identitete i njihova obiljeja ne postoje samo u romskim zajednicama; oni su uobiajeni unutar razliitih grupa ljudi. njih, meutim, esto eksploatiraju razliiti autoriteti iz razliitih razloga i s razliitim namjerama, to rezultira dodatnim podrivanjem poloaja i artikulacije zajednikih interesa grupe. Pri tome je naglaeno markiranje razlika zasnovanih na samo-proklamiranim ili nametnutim identitetima, umjesto naglaavanja potrebe za pronalaenjem progresivnih zajednikih karakteristika. razlike zasnovane na etnicitetu, koje se primarno istiu, koriste prvenstveno neromima kao okvir unutar kojega je mogue razumijevati nain ivota i iskustva roma. no, identiteti roma su neodvojivi od povijesnih iskustava, interakcija s veinskim stanovnitvom, migracija i veza koje se uspostavljaju na (nad)nacionalnoj razini. rome se u Hrvatskoj esto razlikuje na osnovi jezika koje govore. bajakim (ljimba dbja), koji se razvijao pod jakim utjecajem starorumunjskog jezika, govore grupe roma koje su se, nakon oslobaanja iz rumunjskog ropstva, naselile uglavnom u Meimurju, dijelovima Podravine i baranji. Sama rije beash znai rudar, a obiaji koje grupa prakticira u osnovi su isti kao i obiaji drugih romskih grupa (coe, 2003). Romani chib, koji potjee iz indoeuropske skupine jezika, koriste druge grupe koje ive u razliitim dijelovima Hrvatske, uglavnom u blizini ili u veim gradovima. rome se razlikuje i po tome iz koje su republike bive jugoslavije doli u Hrvatsku, a ponekad se po toj osnovi i organiziraju. Tako postoje udruge koje uglavnom okupljaju rome koji su doselili iz bosne i Hercegovine, Makedonije i s Kosova. esto se termin romi rabi i za oznaavanje grupa koje se same ne identificiraju kao romi, kao to su akalije, koji su doli s Kosova i govore albanski, a ije kulturne prakse predstavljaju mjeavinu romskih i albanskih obiaja. na Kosovu ih je veinsko stanovnitvo percipiralo kao rome, a tako ih percipira i veina roma i neroma u Hrvatskoj. Govori se i o razlikama zasnovanim na vjeroispovjesti: hrvatski romi su katolike, pravoslavne ili islamske vjeroispovjesti. rjee se govori o razliitostima koje proizlaze iz tradicionalnih podjela zasnovanih na zanimanjima kojima su se bavile odreene romske grupe. inicijativa za samoorganiziranje roma na osnovi navednih identitetskih odrednica opisana je, ali i odbaena kao mogunost, u listu Romska istina (Romengo aipe): ... oni bi [odnosi se na grupu roma, op. a.] podijelili hrvatske Rome po plemenima i nekadanjim zanimanjima (Lovari, ergari, Kalderai, itd.), po nacionalnoj pripadnosti (Albanci, Makedonci, Rumunji, Bajai, Srbi, Sinti itd.), te po religijama (katolici, pravoslavci, muslimani, ateisti, itd.)... Nema podjele Roma po plemenima, bivim zanimanjima, regijama i lokalitetima u kojima ive ili su ivjeli, jer su hrvatski Romi jedan narod... (Romengo aipe, dvobroj 11 i 12, godina vii, listopad 2002) neke su identitetske odrednice romima pripisane od strane neromskog stanovnitva. one su i promjenjive, bilo da je rije o onima koje osobe i grupe same izabiru ili su im nametnute, a vrlo esto ovise o vanjskim utjecajima. To, meutim, ne znai da ih se romi u potpunosti odriu, odnosno da ih ne nadopunjuju vlastitim percepcijama. 13
courtiade (2003) navodi kako se romima/romkinjama tijekom razliitih ivotnih razdoblja nudi niz razliitih percepcija o njihovim identitetima: od onih koje su zasnovane na obiteljskoj tradiciji, preko percepcija neromske okoline o identitetu roma, do onih koje imaju predstavnici razliitih institucija, odnosno autoriteta. Tako razliite, pripisane identitete romi rabe kako bi se prilagodili sugovornikovim oekivanjima i ostvarili to uspjeniju komunikaciju. esto se istie kako meu samim romima postoji nesuglasje oko osnovnih karakteristika romstva, to se podupire razliitim primjerima. jedan od takvih primjera je primjer roma u Maarskoj koji govore romski i misle da su oni pravi romi (ae Roma), za razliku od roma koji govore maarski. i u Hrvatskoj se oko pitanja jezika lome koplja, pa razliite romske zajednice esto postavljaju pitanje jesu li bajai pravi romi, ili taj termin treba biti rezerviran samo za one koji govore romani chib, odnosno koliko su romi i oni koji ne govore ni jedno od ta dva narjeja. odnosi meu romima koji su u Hrvatsku dolazili iz razliitih republika bive jugoslavije, i odnosi izmeu tradicionalnih voa zajednica i novih predstavnika, iji se poloaj iskristalizirao unutar civilnog drutva, takoer se esto navode kao sporne toke unutar romske zajednice. Pri tome se napominje kako romsku zajednicu, kao od neroma pretpostavljenu cjelovitu kategoriju, optereuju trzavice i nesuglasja koja oteavaju uspostavu efikasne komunikacije i produktivne suradnje. jedan od prevladavajuih identiteta koji se romima pripisuje u javnom i institucionalnom diskursu zasniva se na tezi o kulturi siromatva. Prema toj tezi siromani razvijaju vlastiti vrijednosni sustav i kulturu koju karakteriziraju niska oekivanja i razliiti oblici drutveno neprihvatljivog ponaanja. jednom formirana, kultura siromatva prenosi se s roditelja na djecu te tako postaje prihvaeni vrijednosni obrazac siromanih zajednica. Stajalita zasnovana na takvoj tezi naglaavaju utjecaj kulture, nasuprot strukturalnim problemima poput uzroka siromatva. Pritom se siromatvo izjednaava s drutveno neprihvatljivim oblicima ponaanja, to u krajnoj liniji rezultira okrivljavanjem siromanih za situaciju u kojoj se nalaze. objanjavanje poloaja roma u smislu kulture siromatva, odnosno kreiranje mjera i programa na toj osnovi, dovodi do toga da romi postaju objekti nad kojima se oni provode, a ne aktivni subjekti s mogunou kreiranja, provoenja i praenja mjera i programa.
Rodni identiteti
Tema rodnog identiteta sama se po sebi nametnula kao zaseban dio, ponajvie zbog injenice da se o njoj puno rjee raspravlja nego o drugim identitetskim karakteristikama roma. Meutim, romkinje u Hrvatskoj jo od kraja 1990-ih ulau napore u promociju enskih prava unutar svoje, ali i veinske zajednice. romske su aktivistkinje doprinijele 14
nastanku ovog teksta, meu ostalim, i ocrtavi odrednice ivotnih situacija veine romkinja: uloge rodnih identiteta mukarca i ene u romskim zajednicama, nasilja u obitelji, seksualnih tabua, nejednak pristup obrazovnim, zdravstvenim i uslugama socijalne skrbi, kao i relativno nerazumijevanje rodno/etnike diskriminacije od strane veinskih organizacija za enska prava (vidi Prilog Portreti aktivistkinja). istodobno, iskazi govore o tome kako su romkinje esto razoarane, jer se njihove probleme percipira prvenstveno kao etnike i kulturalne. rijetko se govori o tome da su problemi romkinja uvelike slini i/ili isti onima neromkinja, kao to su neravnopravnost na tritu rada, obiteljsko nasilje, sueni prostor za otvaranje goruih pitanja unutar vlastite i veinske zajednice. oba iskaza govore o enama koje brinu o zadovoljavanju potreba cijele obitelji. njihov materijalni doprinos moe biti minimalan, ali se oekuje da bude redovit. iako izravno ne govore o ekonomskim doprinosima mukaraca, moe se iitati kako njihovi doprinosi variraju, te je za pretpostaviti kako se i u hrvatskom kontekstu moe primijeniti analiza tradicionalne rodne uloge romskog mukarca koju je opisala Mrevi: [njemu je] ostavljen prostor da sanja velike snove..., kao i dunost da pribavlja sredstva za velike kune izdatke, kao to je izgradnja kue, kupovina automobila i sl. (Mrevi, 2004: 13). Unato tome to upravo ene brinu o svakodnevnom preivljavanju obitelji, one nemaju prava donositi odluke niti o vlastitom ivotu. esto suoene s nasiljem u obitelji, neke se ene mire s takvim poloajem. Upravo su na tom podruju romske aktivistkinje napravile velike pomake, promovirajui pravo na ivot bez nasilja, istovremeno inzistirajui da nije rije o obrascima ponaanja zasnovanim na romskoj tradiciji i prisutnim samo meu romima. o snazi koja je trebala da se javno progovori o nasilju nad romkinjama u kontekstu romskog pokreta za ljudska prava govori i istaknuta aktivistkinja iz Makedonije, azbija Memedova: U poetku je bilo jako teko govoriti o nasilju i drugim krenjima ljudskih prava romkinja. bojale smo se da e neromi okriviti cijelu romsku zajednicu za probleme o kojima smo otvoreno govorile (Memedova, 2003:13). Meutim, Memedova takoer istie kako je, unato viegodinjim naporima koje romski civilni pokret ulae u promoviranje i zatitu prava roma, i dalje oigledan nedostatak rodne perspektive. enske romske organizacije u Hrvatskoj fokusiraju svoje napore na osnaivanje i edukaciju ena u podruju zdravstvene zatite i reproduktivnih prava, nasilja u obitelji te obrazovnih programa, podiui svijest o vanosti pismenosti i potrebi za ukljuivanjem djece u formalni kolski sustav. no, i tu do izraaja dolazi konflikt izmeu oekivanja zasnovanih na karakteristikama tradicionalnih uloga identiteta i potrebe ena za emancipacijom od takvih oekivanja. Pritom se romske aktivistkinje nose s vrijednosnim sustavima i patrijarhalnim stavovima vlastite obitelji i zajednice te patronizirajuim odnosom, kako mukih aktivista, tako i veine. naime, poloaj ena/romkinja obiljeen je istodobno dvjema osnovnim odrednicama: tradicijom obiteljskog naina ivota kojega bi one trebale biti uvarice i prenositeljice i potencijalom da prekorae rodne norme koji zajednica onemoguava (bhatt, 1994). 1
Malobrojne zagovarateljice prava romkinja, unato injenici da su marginalizirane unutar zajednice, izloene su netoleranciji veine, te se nalaze na raskriju rodne i etnike diskriminacije. Saimljui trenutni razvoj vezan uz enska prava i rodno/etniku diskriminaciju aktivistkinja, Kocze kae: niti pokret za ljudska prava roma, niti pokret veinskih (op. a.) organizacija za enska prava ne artikuliraju pitanja rasne i rodne diskriminacije s kojima se istodobno suoava veina romkinja (Kocze, 2003).
Vieglasje, solidarnost i povjerenje

razumijevanje povezanosti romskih grupa, usmjereno na nadilaenje pojednostavljenog pristupa politikama o identitetima, mora uzeti u obzir odnose izmeu potlaenih i dominantnih grupa. Povezanost romskih grupa zasniva se na zajednikoj kulturi i jeziku, a nadasve na iskustvu iskljuivanja i potlaenosti koje pridonosi stvaranju vrlo intenzivnih unutargrupnih veza. naime, grupe i zajednice zasnovane na identitetima uvaju svoj identitet odreujui se spram drugoga i fokusirajui se na iskustva iskljuenosti, to moe rezultirati zatvaranjem. dodatnom gomilanju frustracija, kao i razvoju i usvajanju iskljuivih praksi, kad je rije o grupama kao to su romske, pridonosi sustavno nijekanje dostupnosti resursa, moi i prava, dodatno oteano injenicom da se istovremeno javlja vie glasova koji govore o tim iskustvima, a koje veinska zajednica ne zna ili ne moe razumjeti, te ih stoga percipira kao nejedinstvene. Kad se to dogodi, dominantna, veinska grupa poinje gubiti osjeaj pritiska za potrebu propitivanja i promjene vlastitih stavova i ponaanja prema potlaenim/manjinskim grupama (Phillips, 1994). organiziranje razliitih grupa koje osjeaju da su potlaene i artikuliranje njihovih iskustava izuzetno je vano u procesu osnaivanja, uz istovremeno istraivanje mogunosti za dodatnu reprezentaciju takvih grupa kako bi se stvorili uvjeti koji promoviraju jednakopravnost. ako se ta dva procesa ne odvijaju paralelno, samo naglaeno promoviranje autonomije vieglasja moe dovesti do razvoja fragmentirane politike koja prijei stvaranje koalicija za promjene. Uz ta dva procesa na unutargrupnoj razini veu se i pitanja uspostave odnosa povjerenja i solidarnosti. odnose povjerenja mogue je poimati kao prevladavajue drutvene veze koje omoguavaju izraavanje kolektivne snage i propitivanje dominantnih diskursa, kako meu razliitim romskim grupama, tako i izmeu romskih i neromskih organizacija civilnog drutva i institucija. jedan od puteva za postizanje povjerenja ukljuuje i artikuliranje unutargrupne solidarnosti zasnovane na zajednikim interesima koji nadopunjavaju specifine, ali ne zanemaruju vrijednosti razliitih identiteta (Weeks, 1994). Proces samoorganiziranja roma ve dui niz godina obiljeen je tenjom za postizanjem konsenzusa o osnovnim zajednikim interesima, koja se u praksi tee ostvaruje, to onemoguuje zajedniko djelovanje. Tako jedan od istaknutih predstavnika roma pie: 1
Mislim da je izmeu romskih udruga veoma slaba suradnja na svim nivoima, a bez dogovora i timskog rada nema i ne moe biti rezultata. ini mi se da su se pojedinci osamostalili, ali ne u svrhu dobrobiti Roma, ve u neke, samo njima znane svrhe, ak u privatizaciju udruge, to kod Roma dovodi do nezadovoljstva i namee niz pitanja koja moramo hitno rijeiti... Nesloga je nekada otvorena, a nekada se samo nasluuje, ali u svakom sluaju postoji. (Mei: 17, Romengo aipe, dvobroj 11 i 12, godina vii, listopad 2002) dvije godine kasnije, tekst neromskog aktivista za ljudska prava donosi radikalniji prikaz situacije: Treba, upravo radi ljudskih prava konkretnih etrdesetak tisua Roma u Hrvatskoj, pogledati istini u oi i problem nazvati pravim imenom: veina lidera romskih udruga paraziti su vlastite zajednice koji koriste nesreu i podreeni poloaj vlastitih sunarodnjaka za promicanje svog privatnog biznisa... Bilo koja zajednica, puna siromatva, nepismenosti i patologije svake vrste, idealno je tlo za meetare humanitarne pomoi koji, kombinacijom obeanja i ucjena, dre pripadnike zajednice u nekoj vrsti trajne ovisnosti koja je nuna za nastavak biznisa. Zato se problem romskih lidera moe proiriti i na odreene lidere drugih NGO-a i humanitarnih organizacija u Hrvatskoj, te se moemo zapitati jesu li ratne strahote, siromatvo i nedostatak pravne drave autentini motivi njihove mobilizacije ili je to bilo neto drugo? Moda je otuna pria o romskim liderima samo radikalna grimasa u ogledalu hrvatskih prilika (Munjin: 7, Zarez, srpanj 2004). oba aktivista, iz razliitih pozicija, govore o etnikim (manjinskim i veinskim) elitama koje prisvajaju mo, dajui prioritet vlastitim klasnim pred etnikim i interesima opeg dobra. Prvi je citat unutar romske zajednice prihvaen kao poziv za noenjem s i obuzdavanje diferencijacije koja proizlazi iz, izvana i iznutra ispolitiziranih, politika identiteta. drugi je doekan s otvorenim neprijateljstvom i pitanjem imaju li neromi pravo zadiranja u sloene unutargrupne procese koji ionako, velikim dijelom, ovise o percepcijama i meusobno konfliktnim, promjenjivim i nedovoljno artikuliranim intervencijama dominantih grupa i struktura. odnos prema etnicitetu u prvom je citatu, vie nego u drugom, izdvojen od ostalih drutvenih odnosa, tj. odnosa s pripadnicima drugih etnikih grupa i veine. Meutim, i u prvom i u drugom sluaju etnicitet je mogue doivjeti kao ekskluzivno vlasnitvo etnike grupe (i veinske i manjinske), iju sliku treba dotjerati, prikazati i promicati na lokalnom, nacionalnom i meunarodnom politikom i donatorskom tritu (bhatt, 1994). Pitanje unutargrupne solidarnosti i izgradnje povjerenja preko granica dominantnomanjinsko ostaje kljuno za pokretanje promjena. Pri tome je nuan odmak od pozicije rtve, kao i odmak od stajalita kojima se rtvu okrivljava za njen poloaj. naime, pozicioniranje razliitih drutvenih grupa ostvaruje se kroz njihove meuodnose, tako da e se bilo koja vrsta pristranosti ili predrasuda koja postoji kod jedne grupe vrlo vjerojatno u nekom aspektu ogledati i u drugoj/suprotstavljenoj grupi (Phillips, 1994). neka vrsta zaleene tolerancije razliitosti, u kojoj svaka zajednica ili podgrupa ivi 1
izolirano od drugih, odrava se u pojedinim sredinama stvarajui privid suivota ili suglasja, i nimalo ne pridonosi propitivanju asimetrije moi i procesu meusobnog pregovaranja o zajednikim ciljevima koji nadilaze, ali i ukljuuju i uvaavaju razliitosti.
RAZVOJ ZAJEDNICA, LJUDSKA PRAVA I SOCIJALNA ISKLJUENOST

ovaj dio teksta istrauje, i na uopenoj i na specifinoj razini, borbu za prava i resurse s kojima se suoavaju romske zajednice u Hrvatskoj. budui da je socijalna iskljuenost viedimenzionalni proces relacijske prirode, vano je istraiti njenu dinamiku na razliitim razinama i u razliitim podrujima. Pritom bi trebalo izbjei zamke koje proizlaze iz strukturalnog pesimizma, prema kojem e romi uvijek biti u nepovoljnom poloaju, ali i idealistikog optimizma koji od pojedinanih, izoliranih programa/projekata oekuje dugorone, obuhvatne posljedice. Koncept socijalne iskljuenosti u ovom radu pomae osvjetljavanju sloenih procesa, dinamike i rutina postojeih sustava i struktura, ukljuujui pristup roma resursima, ali i interakcije s lokalnim, regionalnim i nacionalnim institucijama vezane uz ekonomske, prostorne, obrazovne, kulturne, te mjere unapreenja stanovanja i infrastrukture naselja, kao i uz politiku participaciju. Sva ta podruja meusobno su povezana i u idealnom sluaju trebalo bi ih razmatrati u njihovoj ukupnosti. Meutim, u ovom radu one se sagledavaju pojedinano, a njihova povezanost je implicitna. dodatno se razmatraju razliite reakcije dravnih, romskih i neromskih aktera.
Aspekti socijalne iskljuenosti i razvoj zajednica

Stanovanje Pitanja vezana uz stanovanje potrebno je razmatrati s vie aspekata: organizacijskog, administrativnog, tehnikog, a nadasve sa stajalita povezanosti s univerzalnim ljudskim pravima. Pri tome je nuno, uz odreenje pojma prostora stanovanja kao fizikog sklonita s odgovarajuom infrastrukturom za njegovo odravanje, u obzir uzeti i odreenje ireg prostora naselja. Prema Un-ovoj Habitat Agendi, koja koristi termin odriva naselja, to su ... ona koja, izmeu ostalog, generiraju osjeaj pripadnosti, identiteta i dijaloga u svrhu opeg dobra, duh volonterstva i graanskog angamana, u kojima svi imaju jednak pristup procesima donoenja odluka i razvoja, a stanovnike se potie na sudjelovanje u tim procesima. dravne institucije na svim razinama, ukljuujui lokalne vlasti, odgovorne su osigurati pristup obrazovnom sistemu, zatititi zdravlje i sigurnost svih graana te ope blagostanje (darhsan johal, u Macura, Petrovi 1999: 15). ovo odreenje ljudskih naselja u obzir uzima i stvaranje odrivih uvjeta koji omoguavaju kako dostupnost infrastrukturi i uslugama, protok i gustou dobara i usluga, tako 1
i komunikaciju koja vodi razvijanju i prakticiranju odgovornosti graana i institucija te stvaranju partnerstava izmeu aktera javnog, poslovnog i civilnog sektora. Polazei od ovakvog poimanja ivotnog okolia, odnosno naselja, a uzimajui u obzir injenicu da je u hrvatskom kontekstu pri kraju obuhvatnije istraivanje prostornog razmjetaja i karakterizacija lokacija naseljenih romima,1 mogue je navesti osnovne karakteristike okolia u kojima obitavaju romi. one su nedjeljivo vezane uz dugoroni utjecaj dosadanjih mjera, ekonomskih i ratom izazvanih migracija, a ine vanu komponentu ire socio-ekonomske deprivacije. Karakteristike ivotnog okolia i prevladavajuih stambenih uvjeta u kojima ivi glavnina roma mogu se svrstati u tri osnovna tipa: osiromaena naselja na periferiji velikih gradova (okvir 2); romska naselja izvan naselja veinskog stanovnitva (okvir 3); naselja blizu centra grada, na zemljitima druge namjene, odnosno poneto rjee stanovanje u naputenim, ruevnim objektima u centru grada. Uz ovu, prevladavajuu tipologiju, postoje, naravno, i primjeri u kojima romi ive integrirano u veinskim naseljima. Osiromaena naselja na periferiji veih gradova karakterizira nedostatak komunalne i dutvene infrastrukture, a kako se esto nalaze u blizini industrijskih zona, i oneien okoli. Stanovnitvo je prevladavajue radniko, relativno nieg stupnja obrazovanja i kvalifikacija, koje se u potrazi za poslom naseljavalo upravo u podrujima blizu veih tvornica zbog blizine zaposlenja. Kako je u periodu tranzicije dolo do propadanja dijela velikih tvornica, odnosno do otputanja radnika, upravo su radnici nieg obrazovanja i kvalifikacija bili prvi koji su izgubili posao. nedostatak resursa prisutan u takvim naseljima, te potreba za pukim preivljavanjem, esto rezultira razvijanjem razliitih aktivnosti sive ekonomije koje granie s ilegalnima. nedostatak planova i inicijativa za ureenje i razvoj naselja rezultira bespravnom gradnjom, a oituje se, meu ostalim, i u nepostojanju sustava kanalizacije, vodovoda, ureenosti prometnica, prometne signalizacije i sl. nerijetko su takva naselja loe prometno povezana s ostalim dijelovima grada. Stanovnici okolnih naselja esto imaju stereotipne i predrasudama obojene stavove o tim naseljima i njihovim stanovnicima. Takva situacija rezultira negativnim utjecajem na zdravstveno, socijalno i psiholoko stanje stanovnika.
Okvir 2: Kozari put primjer osiromaenih naselja na periferiji velikih gradova

kozari put je naselje koje su krajem 1960-ih, na periferiji grada, kao svojevrsni produetak naselja kozari bok blizu industrijske zone, gotovo u cijelosti bespravno izgradili ekonomski migranti iz drava bive jugoslavije, meu njima i Romi. Industrijalizacija i tadanje mjere vezane uz politiku nacionalnog pitanja rezultiraju
kao jedna od mjera u sklopu nacionalnog programa za rome
1
ukljuivanjem Roma u ekonomske migracijske tokove unutar zemlje te, djelomino, zapoljavanjem u dravnim poduzeima. s obzirom na prostornu razmjetenost i vremenski period ivota u naselju, primjetno je da su Romi koji su doli ranih 70-ih gradili jedni pored drugih, stvarajui tako romska susjedstva na periferiji granica tadanjeg naselja. tijekom 80-ih, u vrijeme izraene ekonomske krize, naselje se dodatno iri dolaskom pripadnika osiromaenih pripadnika radnikog sloja uglavnom iz biH, a romska susjedstva vie nisu na rubnim podrujima. Meutim, tijekom 90-ih, zbog prisilnih migracija uzrokovanih ratovima na poslijejugoslavenskim prostorima, struktura i veliina naselja ponovno se mijenja. Ovaj put doseljenici iz bosanske Posavine mijenjaju kue sa stanovnicima srpske nacionalnosti ili grade nove, a izbjeglice iz biH, s kosova i Makedonije, meu kojima i Romi, pridruuju se obiteljima i poznanicima koji su tu od ranije, ili grade kue na preostalom rubnom zemljitu. Procjenjuje se da u gradskim etvrtima kozari put i kozari bok ivi 12 000 14 000 stanovnika, meu kojima oko 1500 Roma. Veina kua izgraena je bespravno, no uslijed snanog pritiska stanovnitva krajem 1990-ih, zapoeo je proces legalizacije dijela gradnje pod neto povoljnijim uvjetima nego to je to uobiajeno (krediti za graevinske i lokacijske dozvole). brzi rast stanovnitva nije pratio adekvatan razvoj komunalne i drutvene infrastrukture. Dio ulica je bio neasfaltiran sve do 2000. godine, a tek tada stigao je i vodovod. sredstva za gradnju vodovoda u romskim ulicama osigurana su kroz Posebni program za Rome Vladinog ureda za nacionalne manjine. naselje se u posljednih pet godina dodatno proirilo za 10-15 romskih obitelji (veina ih se odvojila od proirenih obitelji), no taj najnoviji dio naselja nema vodovod. kanalizacija u naselju ne postoji. Opskrba elektrinom energijom se, u dijelu sluajeva, osigurava bespravnim prikljuivanjem na ona domainstva koja imaju uveden prikljuak. sve ustanove koje pruaju drutvene i zdravstvene usluge smjetene su u kozari boku (koji se razvio ranije, ali je prostorno i po broju stanovnika manji od kozari puta). Djeji vrti, osnovna kola, Dom zdravlja i ljekarna nemaju dovoljno materijalnih, ljudskih i financijskih resursa kako bi zadovoljili potrebe svih stanovnika. kulturnih sadraja nema ni u jednom ni u drugom naselju. u kozari putu, u organizaciji unije Roma Hrvatske od 1996. godine provodi se predkolski program za Rome, a u sklopu iste udruge povremeno djeluje i enska romska grupa. Od 2000. godine, takoer povremeno, zbog nedostatka financijskih sredstava, djeluje igraonica koju vodi romska udruga zlatna kobra. Poetkom 2000. godine tadanji gradonoelnik zagreba zapoeo je akciju u sklopu koje je postavljeno etrdesetak stambenih kontejnera na periferiji naselja, u koje su trebali preseliti Romi iz Paromlinske ulice (gdje su u centru grada stanovali u ruevnim zgradama). kontejnersko naselje nije imalo struju i vodu, a sanitarni vor je trebao biti zajedniki za sve budue stanovnike. Inicijativa je naila na otpor gotovo sviju. stanovnici kozari boka i kozari puta (neromi) organizirali su skup graana i pozvali gradonaelnika kako bi izloili svoje protivljenje toj inicijativi. Romi kozari puta govorili su o neadekvatnim uvjetima kontejnerskog naselja, te o getoizaciji kao rezultatu inicjative. Romi iz Paromlinske nisu ni pomiljali na preseljenje u takve uvjete. kontejneri i danas stoje na rubu kozari puta.
10
Romska naselja izvan naselja veinskog stanovnitva postoje u svim dijelovima Hrvatske. za potrebe ovog rada kao primjer su posluila ona u Meimurskoj upaniji. Sva romska naselja u toj upaniji smjetena su izvan naselja veinskog stanovnitva. Prema navodima akovana, u gradu ne ivi ni jedan rom (fokus grupa, akovec, srpanj 2004). Prostorna iskljuenost jedna je od posljedica mjera koje su provoene u vrijeme kad je Hrvatska bila dio austro-Ugarske monarhije, a u sklopu kojih je romima bilo dostupno najloije i periferno zemljite. Takva naselja, nastala bez prostornih planova veinom bez osnovne komunalne infrastrukture, s izrazito malim kuama od materijala koji inae nije predvien za gradnju mogu ostaviti dojam privremenosti, iako je zapravo rije o naseljima koja postoje dugi niz godina (vidi okvir 3). Ulice su slabo definirane i neureene, a pristup samom naselju je u veini sluajeva otean. Ponekad su dijelovi ili pak cijela naselja prekriveni otpadom koji, kao sekundarna sirovina, slui za ekonomske aktivnosti stanovnika, ili se tu nakuplja zbog nepostojanja komunalnih usluga odvoza smea. naselja odaju dojam nepostojanja reda i neodravanosti te izrazito nehigijenskih uvjeta. drutvene infrastukture, osim rijetkih primjera predkolskih igraonica, u takvim naseljima nema. U novije vrijeme neke bolje stojee obitelji iseljavaju iz romskih naselja i kupuju kue u naseljima s veinskim stanovnitvom. Tako jedan mladi romske nacionalnosti, koji je pred zavretkom srednje strukovne kole kae: cilj mi je zavriti kolu, majstor kod kojeg sam na praksi obeao je da e me zaposliti. nadam se da u neto zaraditi i odseliti iz naselja u neko selo gdje nema roma, blie akovcu (intervju, travanj 2004).
Okvir 3: Kuranec, primjer uvjeta stanovanja u romskim naseljima

kuranec je malo selo pored akovca s oko 1100 stanovnika Roma (ukljuujui 560 djece). Obitelji ive u malenim kolibama od kamena, drva ili blata. Obitelj koja u prosjeku ukljuuje etvero ili petero djece te baku i djeda dijeli jednu sobu koja slui kao spavaa soba, kuhinja i dnevni boravak. nema tekue vode niti struje. Podovi su esto zemljani, a jedina vrata na kui moraju biti otvorena kako bi u kuu doprlo svjetlo i zrak. stoga su kolibe mrane, vlane i hladne. Malobrojne obitelji su zapoele s gradnjom stalnih stambenih objekata. Meutim, nitko od njih nema graevinsku dozvolu, tako da su izloeni opasnosti od ruenja im to lokalna ovlatena tijela zatrae. nove su kue bolje od koliba, iako ni one nemaju osnovne sanitarne objekte. u selu nema ni kanalizacije ni vodovoda. cijelo se selo koristi jednom pumpom (Gomert, 2000).
Naselja u centru grada na zemljitima druge namjene, kao to je Plinarsko naselje u zagrebu, nastala su kao svojevrsni privremeni slumovi koji se odravaju zbog nedostataka resursa, odnosno nepostojanja adekvatnih dugoronih mjera. Problemi stanovnika takvih naselja povremeno dolaze na dnevni red lokalnih uprava, najee kad je rije o 11
utvrivanju vlasnitva nad takvim zemljitem, odnosno kad se ono planira koristiti za druge namjene. Tada se pitanje stanovanja pokuava rijeiti deloacijom, a ako se javi odreeni oblik pritiska stanovnitva koji izaziva politiku i panju ire javnosti, pokuavaju se iznalaziti druga, esto opet privremena ili manje primjerena rjeenja koja teko mogu rezultirati integracijom. Svaki od ovih primjera govori o dugoronosti utjecaja prevladavajuih mjera prema romima i njihovim strategijama, koje nuno nisu rezultat dobrovoljnog izbora, ve ovise o odnosima moi, tj. pristupu ekonomskim i drutvenim resursima, te mogunosti stvaranja saveznitava s razliitim akterima. Pri tome je oito kako takve mjere imaju negativan utjecaj na razvoj naselja kao cjelina, na komunikaciju, odnosno njeno odsustvo izmeu razliitih grupa stanovnika te na komunikaciju izmeu stanovnika i institucija, centra i periferije. Mjere iskljuivanja koje su se provodile u prolosti, a rezultirale su prostornom izolacijom, i dalje predstavljaju prepreku za pristup tritu rada, obrazovnim, kulturnim, zdravstvenim i institucijama socijalne skrbi te drugim javnim ustanovama. Obrazovanje Tema obrazovanja redovito se javlja u glavnini rasprava, mjera i inicijativa koje se bave poloajem roma. Podaci o obrazovnim razinama odraslih, broju polaznika srednjokolskih i visokokolskih ustanova, uenika u osnovnim kolama, te djece obuhvaene predkolskim programima zasnivaju se na studijama manjeg opsega, odnosno statistikama i procjenama pojedinih obrazovnih ustanova, relevantnih ureda upanijskih uprava i Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta. jedno od istraivanja koje je obuhvatilo i razinu obrazovanja jest romi u Hrvatskoj 1990-ih instituta za drutvena istraivanja ivo Pilar iz 1998. godine. istraivanje je provedeno na uzorku od 126 domainstava u pet naselja na periferiji veih gradova u kojima ive romi. Prema rezultatima istraivanja, 47 % domainstava nema polaznika osnovne kole, a u 95 % domainstava nema onih kojih polaze, odnosno koji su zavrili srednju kolu. Posebno brine injenica da meu ispitanim obiteljima veina ima djecu u dobi kolskih obveznika. Uopeno, iako postoje regionalne varijacije, podaci ukazuju na veliki postotak romske djece u Hrvatskoj koja nisu ukljuena u obvezni sustav osnovnokolskog obrazovanja, odnosno na ispadanje iz njega prije dobi potrebne za upis u srednju kolu. razlozi takvog stanja su brojni, od injenice da dio roma (djece) nije imao/nema potrebne dokumente, nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika, udaljenosti kola od mjesta stanovanja, do odustajanja od kolovanja zbog obiteljskih obveza. nesklonost, pa i protivljenje prisutnosti romske djece u razredima, takoer je dio problema. Ministarstvo prosvjete i porta u 2001. godini navodi kako prati sustavno poveanje broja djece i uenika/ica ukljuenih u odgojno-obrazovni sustav (predkolski odgoj, osnovno i srednje kolstvo s posebnim programima za opismenjavanje odraslih). 12
U 2002. u kolski sustav je ukljueno oko 1900 romske djece i uenika (Nacionalni program za Rome, 2003). Meutim, meu podacima koje prikupljaju nadlena dravna tijela nema, u dovoljnoj mjeri, podataka o kvaliteti programa dostupnih romskoj djeci. Sustavno praenje dostupnosti, kvalitete programa, postignua uenika, od predkolskih do visokokolskih ustanova, kao i potekoa s kojima se susreu i rjeenjima kojima ih prevladavaju tek je u zaetku. jedna od praksi, vezana uz kvalitetu i nain provoenja osnovnokolskog obrazovnog programa koju u novije vrijeme propituju razliiti akteri, je model odvojene nastave (vidi okvir 4). Modeli odvojene nastave u Hrvatskoj datiraju jo od 50-ih godina prolog stoljea, kada su romi u nekim mjestima pohaali osnovnu kolu, ne samo u odvojenim razredima, nego i u zasebnoj zgradi, prema modificiranom programu. Takav model nastave rezultirao je poveanim obuhvatom romskih uenika, ali niom razinom znanja i smanjenom mogunou interakcija i integracije (Hrvati, 2004, okrugli stol HHo: Pravo Roma na obrazovanje).
Okvir 4: Romi i segregirano obrazovanje Sluaj Meimurje

Pojaanu panju javnosti Meimurska (i Varadinska) upanija zasluila je jo 2000. godine, kada je zamjenica Pukog pravobranitelja upozorila na diskriminaciju uenika Roma koji se u 13 kola obrazuju u zasebnim razredima. na zahtjev zamjenice Pravobranitelja Ministarstvo prosvjete i sporta podnijelo je izvjee koje je ocijenjeno nedostatnim. sluaj je predstavljen javnosti, ali do promjena u kolama nije dolo. jedan od predstavnika Roma u Meimurju kae: Djeca su ovdje diskriminirana u koli. Roditelji neromske djece su protiv toga da njihova djeca budu u razredu s romskom djecom kau da bi radije ubili svoju djecu nego im dopustili da sjede u klupi s Romima. svi se ale da su naa djeca prljava. Oni nisu prljavi jer to ele, nego zbog siromatva u kojem ive. nemaju se gdje oprati. koluju se prema skraenom programu, slinom onome po kojem se koluju djeca s tekoama u razvoju, pa poslije, kad se ele upisati u srednju kolu imaju problema. Djeci kau da je to najbolje za njih... Mi smo bespomoni. (Memedi, Papa, 2001). na poetku kolske godine 2001./02. roditelji neromske djece organizirali su prosvjed u jednoj koli, a romskoj djeci nisu dopustili ulazak u kolu. Prema izvjeu izaslanstva Europskog centra za prava Roma (ERRc) vie od 60 % romske djece u kolama u Meimurskoj upaniji te u jednoj koli u Varadinskoj upaniji pohaa odvojene razrede. Posljedica je da romska djeca pate od ozbiljnog edukacijskog, psiholokog i emotivnog sindroma koji ukljuuje nesigurnu budunost i minorne anse za zapoljavanje... i sam nastavni program, prema kojem se odvija nastava za Rome, inferioran je programu za veinsku populaciju (Zarez, 2002, br. 88). Odgovor nadlenog Ministarstva i kola bio je da je rije o nizu meusobno povezanih okolnosti koje su utjecale na usvajanje prakse kolovanja u odvojenim razredima. Preduvjeti koji se istiu odnose se, uvelike, na deficite romske djece koje su utvrdile kolske
13
vlasti: nedovoljno predznanje za uspjeno pohaanje nastave s ostalim uenicima, nedovoljnu razvijenost higijenskih navika i socijalnih vjetina, zatim na vie objektivne uvjete kao to su loa prometna povezanost naselja, zbog ega je jednostavnije organizirati prijevoz sve romske djece u jednom turnusu, nedovoljan broj neromske djece za formiranje mjeovitih razreda i naposljetku razloge vezane uz predrasude veinskog stanovnitva koje se buni ako vei broj Roma ide u razred s neromima (HHO, 2004: Okrugli stol: Pravo Roma na obrazovanje; Zarez, 2003; Memedi i Papa, 2000). ukupnost tih okolnosti prisutnih dui niz godina, kojima se argumentira praksa segregiranog kolovanja, ukazuje da je rije o institucionalnoj diskriminaciji definiranoj kao kolektivni propust organizacije da prui prikladne i profesionalne usluge ljudima zbog njihove boje koe, kulturnog ili etnikog porijekla. Institucionalna diskriminacija se moe oitovati u procesima, stavovima i ponaanju koje pridonosi diskriminaciji kroz predrasude, neznanje, nepromiljenost i rasistike stereotipe koji manjinske grupe dovode u jo nepovoljniji poloaj od onog u kojem su trenutno. (Oakley, 2000) uz potporu ERRc-a i HHO-a 15 obitelji podnijelo je tubu protiv Ministarstva prosvjete, lokalnih meimurskih vlasti i etiri osnovne kole zbog segregacije motivirane tuiteljevom etnikom pripadnou. Opinski sud u akovcu odbacio je tubu 2002. godine. alba na odluku prvostupanjskog suda odbaena je na upanijskom sudu u akovcu iste godine. u prosincu 2002. godine tuba je podnesena ustavnom sudu RH, no kako u dvije godine nije stigao odgovor, tuba je podnesena Europskom sudu za ljudska prava. tuba je izazvala niz razliitih reakcija, ukljuujui i one djelatnika u tuenim kolama, koje se mogu protumaiti i kao pozivi upomo u situaciji u kojoj se nedovoljan broj neprimjereno plaenog i nedovoljno educiranog osoblja osjea direktno prozvanim za prihvaene i ustaljene prakse na razini obrazovnog sustava. Iako je veina romskih organizacija naelno podrala HHO i ERRc, koji su percipirani kao tuitelji (a ne romske obitelji), romske su organizacije poele postavljati pitanje instrumentalizacije osoba ija su prava krena, odnosno cjelokupnog romskog pokreta za ljudska prava od strane veinskih organizacija. Dodatno im pripisuje propust pri osnaivanju i izgradnji kapaciteta romskih udruga da same preuzmu inicijativu u zatiti ljudskih prava, kao i iskoritavanje njihova poloaja za jaanje vlastitog drutvenog i kulturnog kapitala. Prijepori u odnosima na relaciji romske veinske organizacije za zatitu ljudskih prava rezultirali su slabljenjem argumenata, a odrazili su se i na odnose s institucijama koje, uslijed fragmentiranih i ispolitiziranih akcija, nastavljaju s primjenom ustaljenih praksi.
S obzirom na sporost i nekoordiniranost mjera dravnih institucija krajem 90-ih, romske i neromske udruge preuzele su veu ulogu u razvijanju obrazovnih aktivnosti za rome. Tako je nastao niz predkolskih programa s ciljem pripreme djece za kolu, a istodobno se radi s roditeljima na osvjeivanju potrebe o ukljuivanju djece u obrazovni sustav. Takvu inicijativu u koju su ukljuena djeca iz naselja Kuranec u Meimurju pokrenula je i udruga Romi za Rome (okvir 5). 14
Okvir 5: Prikaz udruge Romi za Rome

Piredili: Bajro Bajri, Jasmina Papa
udrugu Romi za Rome pokrenuli su sudionici i sudionice seminara za edukaciju pomagaa u provedbi nastavnih programa koji su 1998. organizirali tadanje Ministarstvo prosvjete i sporta i Ministarstvo rada i socijalne skrbi. Osnovne motive pokretai inicijative osvijestili su tijekom seminara: prepoznavanje osobne snage da se prui potpora djeci i mladima u obrazovnom sustavu, prepoznavanje potrebe da se nevladin sektor vie ukljui u rjeavanje pitanja koja nadlena ministarstva ili ustanove nisu mogle ili znale rjeavati, te prepoznavanje nedovoljne strunosti i organiziranosti drugih udruga. udruga je registrirana u zagrebu, a od osnivanja aktivno djeluje i na podruju Meimurske upanije. ciljevi rada udruge su priprema i provoenje predkolskog programa za romsku djecu, poboljanje kvalitete ivota romskih obitelji, edukacija roditelja o poeljnim roditeljskim vjetinama, potpora integraciji mladih te promoviranje interkulturalnosti u iroj zajednici.
Romi za Rome u Meimurju

Pokretanje nove udruge Roma ira je zajednica doekala s odreenom dozom sumnjiavosti, jer Romi nisu bili prepoznati kao partneri zajednice, odnosno institucija, koji mogu ostvariti konkretan doprinos. Meutim, prema iskazu predsjednika udruge, ispitujui specifine potrebe pojedinih zajednica, djece, roditelja i kola, te prezentirajui te potrebe tijelima lokalne uprave, centrima za socijalnu skrb, relevantnim ministarstvima i uredu za nacionalne manjine, a istodobno kreirajui edukativne programe potpore za koje je udruga sama pronalazila sredstva kod razliitih donatora, poetne sumnje su izblijedile. s obzirom na meimursku situaciju udruga je odluila kreirati predkolski program s ciljem stjecanja potrebnih znanja, vjetina i navika romske djece u predkolskom razdoblju, potrebnih za uspjeno sudjelovanje u procesu obveznog osnovnog obrazovanja, te na taj nain izjednaiti obrazovne anse izmeu romske i veinske populacije na poetku kolovanja. Pri tome dokidanje odvojenih razreda nije definirano kao neposredni cilj projekta. budui da je opi cilj projekta izjednaavanje obrazovnih ansi kroz kompenzaciju nedostatka adekvatnih poticaja u obiteljskoj sredini u predkolskom razdoblju, formiranje mjeovitih razreda trebala bi biti logina posljedica projekta. udruga je primijenila proaktivnu strategiju mobiliziranja lokalnih vlasti, jer je na temelju obostrano identificirane potrebe za provedbom predkolskog programa za romsku djecu dogovoreno partnerstvo izmeu udruge i Grada akovca. Grad osigurava prostor, a udruga sredstva za provedbu programa kojim su obuhvaeni korisnici iz kuranca, romskog naselja na podruju Grada akovca. Predkolski program se provodi od 2002. godine u objektu djejeg vrtia Pirgo u akovcu, a 60-ero djece organiziranim prijevozom dolazi svakodnevno iz naselja kuranec. Program se odvija pet dana u tjednu od 9 12 sati, vode ga dvije odgojiteljice (neromkinje) i dvije poma-
1
gaice (Romkinje koje ive u istom naselju kao i djeca, i imaju vlastitu djecu). takvim odabirom osoblja zastupljena je s jedne strane strunost, a s druge strane bliskost s osobama iz istog naselja i zajedniko iskustvo ivota i interakcija. u program su ukljuene i medicinska sestra, pedagoginja, kao i konzultanti strunjaci iz podruja metodike hrvatskog jezika i predkolske psihologije. cjelokupni rad, ije su djelomine zadae usvajanje hrvatskog jezika, razvijanje predznanja potrebnih za upis u kolu, te usvajanje vjetina drutvenog ponaanja i higijenskih navika odvija se na hrvatskom jeziku. testiranje za upis u prvi razred kod prve skupine djece koja je zavrila dvogodinji predkolski program pokazalo da je 50 % romske djece postiglo iste rezultate kao i neromska djeca kau u udruzi. tijekom kolske godine 2003./04. udruga je pokrenula pilot-projekt pod nazivom Produeni boravak za romsku djecu kojim su bili obuhvaeni uenici prvog razreda osnovne kole u kurancu. tim se projektom eljelo poduprijeti redovitost pohaanja nastave, formirati navike svakodnevnog uenja i usavriti znanje hrvatskog jezika. na taj nain udruga nastoji podrati djecu da budu to uspjenija u obrazovnom procesu, odnosno da u njemu to due sudjeluju, budui da veina djece kolu napusti prije zavretka osnovnokolskog obrazovanja. udruga je, uz potporu Gradskog poglavarstva akovca, u centru grada organizirala interkulturalni centar za mlade, u kojem se okupljaju stariji osnovnokolci i srednjokolci, veinom Romi, no cilj je da centar postane mjesto okupljanja svih mladih, gdje se nude teajevi rada na raunalu, kreativne i komunikacijske radionice. kao glavne dosadanje programske uspjehe udruga navodi organiziranje i uspjenu provedbu navedenih programa, uspostavu partnerskih odnosa s predstavnicima lokalne zajednice i pokretanje procesa upisivanja starijih osnovnokolaca u srednje kole. Rad na uspostavljanju komunikacije s razliitim akterima na lokalnoj, upanijskoj i dravnoj razini udruga percipira kao paralelan i jednako vaan zadatak kao i razvijanje programa za pripremu i potporu u obrazovnom sustavu. Prepreke s kojima se udruga susree dvojake su prirode. s jedne su strane vezane uz potekoe koje proizlaze iz same romske zajednice, koju veina esto percipira kao neorganiziranu i nedovoljnu artikuliranu u predstavljanju i zagovaranju svojih potreba i interesa. na to se nadovezuju, kako kae voditelj udruge, i razliite politike koje nastoje Rome pridobiti kao glasae, ili podupiratelje odreenih mjera, a zapravo naruavaju kvalitetu uspostavljenih odnosa meu romskim zajednicama. Vrlo esto se mjere kreiraju i provode pod pritiskom Europske unije, bez dovoljno vremena i odmaka kako bi se propitala njihova prikladnost, opravdanost i efikasnost. s druge strane, strunjaci na raznim pozicijama u dravnim tijelima teko prepoznaju da sami Romi i njihove udruge mogu najvie pridonijeti rjeavanju problema koji ih optereuju. ti bi se strunjaci, kau u udruzi, trebali kvalitetno ukljuiti u ivot i rad romskih zajednica. Prvenstveno bi od Roma trebali uiti o problemima i njihovim vienjima rjeenja, te svoje znanje i strunost podijeliti s njima. zapravo bi trebali prihvatiti injenicu da romska zajednica ima specifine probleme i potrebe kojima se oni moraju prilagoditi. Osnovna svrha te prilagodbe trebala bi biti u tome da na Rome prestanu gledati u svjetlu predrasuda o Romima, ve da ih vide prvenstveno kao ljude. udruga Romi za Rome tei biti partner u takvom procesu koji bi se odvijao u kontekstu uvaavanja i tolerancije.
1
ovaj model predkolskog odgoja, koji se nerijetko susree i u drugim naseljima s preteito romskim stanovnitvom, kao na primjer u lonarevu naselju, Puli, Podturenu, upuuje, prvenstveno na ogranienja koja se javljaju u drutvenom kontekstu u smislu nedovoljnih ljudskih i materijalnih resursa redovnih predkolskih ustanova za ukljuivanje i integraciju romske djece, kao i materijalnih resursa, a moda i volje da se te potekoe premoste. Zapoljavanje dokument vijea europe o ekonomskim i problemima zapoljavanja roma skicira osnovne karaktersitike romske kulture koje izravno utjeu na pristup radu: jake obiteljske veze i podjela poslova unutar obitelji, preferencije prema samozapoljavanju u odnosu na zapoljavanje kod neromskih poslodavaca, te fleskibilnost i sposobnost adaptacije. relativna neovisnost ekonomskih aktivnosti djelomice slui u svrhu ouvanja romskih identiteta od asimilacijskih tendencija veinskog stanovnitva, ali ne pridonosi povezivanju sa irom ekonomijom (ve, 1999). U procesu ekonomske tranzicije romi su, u usporedbi s drugim grupama stanovnitva, u ranjivijem poloaju. nii obrazovni status i relativno slabije profesionalne vjetine rezultiraju tekoama pri ulasku na trite rada, odnosno pri zadravanju zaposlenja. esto se dogaa da su romi prvi koji gube posao u poduzeima koja ulaze u proces restrukturiranja. Stoga ih dio ostvaruje prihode iz neformalne ekonomije ili radi u inozemstvu, uz znaajan broj roma koji ovise o potporama socijalne pomoi. ekonomska i politika kriza koja rezultira oslabljenim dravnim institucijama, u kombinaciji sa snienom razinom tolerancije meu irim drutvenim slojevima, rezultira diskriminacijom pripadnika manjina u razliitim podrujima, pa i radnom (ringold 2000). Studija sluaja koju je pripremio duko Kosti slikovito ocrtava utjecaj ekonomske tranzicije, te poslijeratne normalizacije odnosa meu etnikim zajednicama u baranji (okvir 6).
Okvir 6: Prikaz inicijative Baranjskog civilnog centra

Pripremio: Duko Kosti, predstavnik Vijea romske nacionalne manjine, Beli Manastir
u Osjeko-baranjskoj upaniji, prema popisu stanovnitva iz 2001. godine, ivi oko 286 000 stanovnika, od kojih je 977 Roma. s druge strane, prema procjenama udruga i inicijativa koje djeluju u romskim zajednicama, zasnovanima na anketama koje su 2001. godine proveli timovi sainjeni od Roma i neroma, broj Roma se kree izmeu 4 500 5 000. naselja u kojima ivi najvei broj Roma u baranji su Darda, Vardarac, torjanci, bolman, kneevi Vinogradi i beli Manastir. sva romska naselja se nalaze na rubnim dijelovima grada i sela. Romi ive u njima vie od trideset godina, veina govori baja-
1
kim jezikom, ali ima i onih koji govore romano chib (kalderai). Razlike izmeu bajaa i kalderaa su velike to se tie odgoja, kulture i obiaja u zajednici i drutvu. bajai su oduvijek preivljavali od vlastitog rada u nadnicama kod seljaka i u poljoprivrednom kombinatu belje, dok je veina kalderaa prosjaila s djecom na ulicama i na taj nain preivljavala. samo manji broj kalderaa je skupljao i prodavao sekundarne sirovine. kultura se razlikuje u tome to su bajai ili pravoslavne ili katolike, a kalderai islamske vjeroispovijesti. to za Rome mnogo znai, jer svatko od njih odrava svoju tradiciju u smislu vjerskih i drugih praznika te se s time ponose i prenose na svoje potomke. Prije su se bajai i kalderai vie posjeivali na sveanostima i slavljima nego danas. Glavni razlozi za to su loa ekonomska situacija u dravi i veliki broj nezaposlenih Roma, pogotovo kod nas u baranji. neromima to nita ne znai jer nisu upoznati s injenicama da postoje jezine i razlike u kulturi izmeu bajaa i kalderaa. za nerome su svi Romi isti, a to znai neradnici, kriminalci, neobrazovani, prljavi, odnosno graani drugog reda. stavovi veine neroma jo uvijek se zasnivaju na predrasudama.
Zapoljavanje, stanovanje, obrazovanje

Glavni problemi s kojima Romi ive su zapoljavanje, stambeno zbrinjavanje, zdravstveno osiguranje, infrastruktura, obrazovanje te meuljudski odnosi u zajednici. Do 1991. godine veina Roma (oko 90 % ) radila je u poljoprivrednom kombinatu belje tijekom cijele godine, ivei normalno od vlastitog rada. Vrlo mali broj ljudi primao je pomo za uzdravanje od drave jer nisu mogli raditi. zanemariv je broj onih Roma koji su esto boravili u zatvoru zbog otuenih stvari male vrijednosti. Romi su prirodno nadareni za glazbu, pa ih je dosta zaraivalo svirajui i pjevajui po svadbama i zabavama i tako poboljavalo kvalitetu ivota svojih obitelji. zapoljavanje je glavni problem svih Roma zbog visoke stope nezaposlenosti koja u baranji prelazi 60 %. Romima je problem i to to nisu obrazovani i nemaju kvalifikacije, a svi poslodavci trae mlade i obrazovane radnike. stambeno zbrinjavanje predstavlja velik problem za Rome, jer u veini naselja nema pitke vode, a 90 % naselja nema izgraene ceste. uz to, mnogi ive u mnogolanim kuanstvima, a lokalna uprava ne raspolae dovoljnim brojem stanova u vlasnitvu grada koje bi mogla dodijeliti Romima na koritenje. nadalje, veliki broj odraslih Roma, za razliku od djece koja su kolski obveznici, nema zdravstveno osiguranje, jer se tijekom reintegracije nisu pravodobno javili zavodu za zdravstveno osiguranje i zavodu za zapoljavanje. Obrazovanje je jo uvijek problem za Rome, jer je zasnovano na tradiciji predaka koji nisu pohaali ni osnovnu kolu. Veina djece zavri samo osnovnu kolu, jer nisu motivirana i nemaju uvjete za daljnje kolovanje (prostor za uenje, novac za podmirivanje putnih trokova). na unapreenje kvalitete ivota u zajednicama, pogotovo onih u kojima ive Romi, jako utjee i kvaliteta meuljudskih odnosa koji jo uvijek nisu tako dobri kao to su bili prije rata. Pri tome se neromsko stanovnitvo Romima obraa kao graanima drugog reda, jer su neobrazovani i ive u naseljima na rubnim dijelovima grada i sela. Romi uglavnom misle da je potrebno ivjeti s neromima, te da treba poboljati
1
ivot u zajednici za dobrobit svih, poevi od opismenjavanja do organiziranja zajednikih kulturnih i sportskih sadraja.
Inicijativa: Volonteri u izgradnji mira i zajednice

cilj inicijative koju vodim u belom Manastiru je organiziranje kreativnog provoenja slobodnog vremena djece i mladih i uspostava komunikacije izmeu Roma i neroma. Osnovni motiv pokretanja inicijative jest da se Rome potakne i podri u nastojanju za integracijom u zajednicu u kojoj ive. specifini ciljevi inicijative su osnaivanje integracijskih procesa izmeu romske i neromske djece, kroz neformalnu edukaciju i kreativni rad, te promicanje vrijednosti volonterskog rada. u sklopu projekta Volonteri u izgradnji mira i zajednice organiziram kreativne i tematske radionice za djecu i mlade. Inicijativa omoguava romskoj i neromskoj djeci da se okupe u istom prostoru, da se drue i ue o kulturi i obiajima jednih i drugih. Djeca se ue kreativnom izraavanju, nenasilnoj komunikaciji, timskom radu, promicanju volonterskog rada, brizi za zdravlje te prevenciji upotrebe opojnih sredstava. uz to, imamo i teaj osnova engleskog jezika koji vode volonterke iz kanade, amerike i australije, te kulturne radionice (folklor, prianje pria i obiaja na hrvatskom, bajakom i romani chibu).
Razvojne mjere i procesi u lokalnoj zajednici

najvie mogunosti za promociju razvoja romskih zajednica pruaju mjere vezane uz ljudska prava. Problem je u tome to se te mjere ne ostvaruju, jo uvijek stoje samo na papiru. Pojedinci i udruge ulau napore kako bi Romi ostvarili svoja prava, no neke ih ustanove u tome sputavaju pronalazei kriterije koje Romi ne ispunjavaju, pa se njihovi zahtjevi odbijaju ili odgaaju za budui period. utjecaj Roma na procese donoenja mjera je, naalost, jo uvijek jako slab zbog nerazumijevanja i neprihvaanja naih miljenja od strane vodeih i odgovornih ljudi. Oni esto samo puno toga obeavaju, a ne naprave ni 10 % izreenog.
Udruga ena-romkinja Bolja budunost provela je 2001. g., na podruju Grada zagreba, ispitivanje o broju zaposlenih i poslovima na kojima su zaposleni najee angairani, i to na uzorku od 122 osobe, od kojih su 63 bile ene. Podaci pokazuju da je od ukupnog broja ispitanih osoba samo 1 % bilo zaposleno na puno radno vrijeme. ene su uglavnom bile domaice, a ako su obavljale neki posao, rije je uvelike bila o poslovima vezanim uz sivu ekonomiju, kao to je skupljanje i preprodavanje sekundarnih sirovina sa smetlita, te prodavanje robe na trnicama. Glavnina zaposlenih osoba (19 %), prema podacima iz tog istraivanja, bavi se aktivnostima vezanim uz rad u kui, dok se 16 % osoba povremeno bavi skupljanjem sekundarnih sirovina (errc, 2004). Predlaui mjere za ublaavanje problema nezaposlenosti, Nacionalni program za Rome, iako notira predrasude kao prepreku pri zapoljavanju, naglasak stavlja na prepreke na strani roma: nisku razinu obrazovanja i neprihvaanje pre- i dokvalifikacije, 1
krivu perpcepciju roma, da su apsolutno diskriminirana manjina, te da je svejedno to ine, ali da posao ne mogu dobiti, te marginaliziranost i ivot u zaaranom krugu siromatva (Nacionalni program, 2003). od mjera, Nacionalni program predlae osposobljavanje i zapoljavanje 200 osoba godinje, razvoj programa samozapoljavanja zasnovanih na zanatima kojima se romi tradicionalno bave, kao to je skupljanje sekundarnih sirovina, sitni popravci, izrada umjetnikih predmeta, za koje je potrebno osigurati kredite i ukljuiti pedesetak osoba godinje, te zapoljavanje do stotinjak osoba godinje u programima javnih radova. ne odriui injenicu da su prepreke za zapoljavanje roma velike, treba spomenuti dva mogua izvora problema povezana s trenutnim praksama i predloenim mjerama. Unato tome to se po prvi put planira osigurati kreditne linije za samozapoljavanje roma, to je veliki pothvat, potrebno je razvijati i podravati zapoljavanje roma, kako u privatnim poduzeima tako i u javnim institucijama, kako bi se izbjeglo stvaranje paralelne ekonomije i utjecalo na mijenjanje percepcija veinskog stanovnitva prema kojima su romi neodgovorni neradnici. javni radovi, kao mjera za zapoljavanje roma, ali i drugih marginaliziranih skupina, esto se rabe u europskim zemljama, meutim, njihova nesrazmjerna zastupljenost moe dodatno optereti sliku o romima. naime, uglavnom je rije o poslovima na razini nekvalificiranih i polukvalifciranih radnika (ienje okolia, krenje, kopanje kanala itd.), za koje se ne moe rei da uivaju presti u drutvu. druge vrste poslova u sklopu programa javnih radova odnose se na razvoj potpore obiteljima, te e se o njima vie govoriti u sljedeem poglavlju. Socijalna zatita Prema podacima Nacionalnog programa 13,5 % primatelja socijalne pomoi su romi, iako ih je u ukupnom stanovnitvu, prema slubenim podacima, manje od 1 %. osnovni oblici socijalne pomoi koju romi najee koriste je pomo za uzdravanje, pravo na jednokratnu novanu pomo, pomo za nabavu ogrijeva, te pomo za nabavu obveznih kolskih udbenika. Primjena odredbi zakona socijalne skrbi, kad je rije o romskim zajednicama, poneto je modificirana. Tako centri za socijalnu skrb (cSS), u mnogim sluajevima, novanu pomo isplauju u naturi, koristei mogunost diskrecijske ocjene pri procjeni o najuinkovitijoj namjeni tih sredstava. izrazito mali broj korisnika osnovnih prava osoba s tekoama (osobnu invalidninu koriste 73 osobe, a pravo na doplatak za pomo i njegu 265 osoba) upuuje na procjenu da su u ukupnoj romskoj populaciji osobe s tekoama neprepoznate (Nacionalni program, 2003). nastojei stvoriti preduvjete kvalitetnije suradnje cSS-a i romskih zajednica, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u nekoliko je navrata tijekom posljednjeg desetljea organiziralo seminare za rome-pomagae socijalnim radnicima. zbog organizacijskih razloga njihova uloga nije zaivjela. najnoviji prijedlozi unapreenja socijalne zatite ukljuuju poveanje broja zaposlenih u cSS-i, dodatne edukacije za zaposlene, izradu i 10
provedbu programa edukacije romskih mentora koji bi bili poveznica izmeu cSS-a i romskih naselja, te edukativne radionice za rome u svrhu upoznavanja s osnovnim pravima i obvezama iz sustava socijalne skrbi. U sklopu programa javnih radova predviena je mjera razvoja obiteljske pomoi, gdje bi educirane osobe posjeivale mnogolane obitelji i pomagale bolesnima i starima. na osnovi navedenog ini se da postoji napor da se mjere skrbi materijalne prirode poveu s mjerama usmjerenim na podizanje svijesti o pravima i obvezama. Meutim, kvaliteta dosad primjenjivanih mjera i usluga nije sustavno istraena, a korisnici esto navode diskriminirajue postupke djelatnika. Uz to, proces decentralizacije socijalne skrbi, koji pretpostavlja da bi lokalne zajednice trebale pruati potporu i brinuti o svojim lanovima, moe dodatno marginalizirati ionako marginalizirane zajednice koje ne raspolau niti minimumom resursa za brigu. Stavljanjem naglaska na pruanje usluga skrbi unutar zajednice, otvara se mogunost kreiranja projekata koji, koristei dobrovoljni rad i aktivnosti bliske socijalnoj skrbi, pridonose stvaranju slike kako e se na taj nain rijeiti brojni izazovi vezani uz podruje socijalne politike, a koje dosad nisu uspjele rijeiti slubene institucije socijalne skrbi (larsen, 2002).
Noviji kompenzacijski programi

Posebni program za Rome, 1998. 2001. Posebni program za rome provodio je Ured za nacionalne manjine u suradnji sa upanijskom i lokalnom upravom i samoupravom. na osnovi zajedniki utvrenih prioriteta, u dravnom proraunu rezervirana su sredstva za seminare za rome asistente u nastavi, medijatore u socijalnoj skrbi, te za elektrifikaciju, unapreenje infrastrukture naselja i prostorno planiranje. lokalna uprava i samouprava trebala je iz svojih prorauna izdvojiti dio sredstava, kako bi, uz vladina poticajna sredstva, nadopunila ukupni iznos trokova. U navedenom periodu sveukupno je utroeno 3 094 500 kn veim dijelom za projekte koji su se odnosili na unapreenje infrastrukture. naelno korektno zamiljen program povezivanja i nadopunjavanja centralnog i lokalnih prorauna za infrastrukturalne i razvojne potrebe trebao je posluiti kao poticaj lokalnim upravama za proaktivnije djelovanje i rjeavanje goruih problema romskih naselja. Meutim, prepreke koje su se javile u provedbi vezane su uz otpor lokalnih uprava, probleme bespravno sagraenih naselja u koja je nemogue ulagati te neprovoenje usvojenih mjera od strane institucija. Ti primjeri upuuju na zakljuak da nerazraeni mehanizmi praenja provedbe, uz nedostatak dugoronih strategija ukljuivanja u drugim podrujima, rezultiraju mjerama koje, iako nastoje ukljuiti, zapravo podravaju iskljuenost. naime, provoenje mjera ureenja infrastrukture romskih naselja, provedeno u lokalnim praksama, moe znaiti kratkorono poboljanje uvjeta ivota, ali dugorono pridonosi zatvaranju tih zajednica u same sebe, naroito u sluaje11
vima kad su ve prostorno udaljene od naselja s veinskim stanovnitvom ili kad do njih nema izgraene prometnice. Kad se tome pridodaju inicijative za izgradnju igraonica, razliitih vrsta drutveno-kulturnih centara, stvaranje paralelnih zajednica, koje istodobno nemaju mogunost za sudjelovanje u drugim javnim prostorima s potencijalom za pregovaranje o vlastitom poloaju, getoiziranje je vie nego omogueno. Nacionalni program za Rome, 2003. Nacionalni program za Rome usvojen je 2003. godine, etiri godine nakon to je konceptualno kreiran pod nazivom Nacionalni razvojni program za Rome u rH. U izradi zavrne verzije dokumenta sudjelovali su brojni predstavnici roma i njihovih organizacija, ali i predstavnici vijea europe. Proces donoenja i usvajanja Nacionalnog programa glavnina aktera opisuje kao jedan od rijetkih u kojem su romi bili aktivno ukljueni u kreiranje dugoronih mjera. namjera, koja odraava predanost sudjelovanja roma u odluivanju, sadrana je i u samom tekstu Programa koji je: ... zamiljen kao dokument koji e se po potrebi dopunjavati i mijenjati, sukladno novim podacima i potrebama koje iskae romska populacija (Nacionalni program, 2003: 99). Program saeto analizira uzroke marginaliziranosti i nepovoljnog poloaja roma u rH te predvia kratkorone, srednjorone i dugorone mjere, strukture zaduene za provedbu (ministarstva i relevantne dravne institucije) i procjenu trokova u sljedeim podrujima: pravosue, uprava i lokalna samouprava, odgoj i obrazovanje, zdravstvena zatita, zapoljavanje, socijalna skrb, zatita obitelji, materinstva i mladei, te prostorno ureenje. Mjere su usmjerene prema romima, no predvieno je i djelovanje izvan romske zajednice s ciljem razvoja tolerancije i nediskriminacije da se romi lake integriraju u drutvo (Nacionalni program, 2003: 99). Program predvia lokalnu samoupravu kao nositelja mjera za zapoljavanje roma u programima javnih radova (romi za rome: izgradnja infrastrukture za romska naselja; romi za lokalnu zajednicu: zatita okolia, komunalne djelatnosti, umarstvo i poljoprivreda). Procijenjeno je da je potrebno 20 milijuna kuna za provedbu mjera iz programa u 2004. godine, no osigurano je tek 10 %. Probleme vezane uz program i potrebna sredstva saeo je nikola Mak, zastupnik romske i drugih 10 nacionalnih manjina, nakon rebalansa prorauna za 2004. godinu: neka ministarstva nisu ni znala da postoji Nacionalni program pa opet nisu predvidjeli sredstva za to. To se moglo razumjeti kad se donosio proraun, ali sada je to oiti pokazatelj nekoordiniranosti ministarstava ( jutarnji list, 13. srpanj 2004). oekuje se da e pristupanje Hrvatske meunarodnoj inicijativi Desetljee ukljuivanja Roma u sklopu koje je pripremljen Nacionalni akcijski plan ukljuivanja Roma pridonijeti premoivanju jaza izmeu roma i neroma, te ubrzati procese ukljuivanja i unaprijediti ekonomski poloaj roma u periodu od 2005.2015. Kao prioritetna po12
druja inicijative odreeni su obrazovanje, zapoljavanje, zdravlje i stanovanje. Takoer su odreene i etiri teme koje se isprepliu kroz prioritetna podruja: siromatvo, diskriminacija, stanovanje te pitanje roda/spola. Vijea nacionalnih manjina; politika participacija Roma u lokalnoj upravi Graani rH romske nacionalnosti, kao i ostali pripadnici nacionalnih manjina, imaju pravo, prema Ustavnom zakonu o nacionalnim manjinama iz 2002., na izbor predstavnika i vijea u jedinicama lokalne samouprave, te na taj nain mogu sudjelovati u javnom ivotu i upravljanju poslovima na opinskim, gradskim i upanijskim razinama. Formiranje vijea nacionalnih manjina podiglo je oekivanja roma u svezi s mogunou utjecanja na procese donoenja odluka. S jedne strane na ta vijea se moe gledati kao na kreiranje sustava koji je paralelan sustavu nevladinih organizacija, jer imaju status savjetodavnih, neprofitnih tijela u odnosu na lokalna tijela izvrne vlasti. Tako njihov utjecaj zapravo uvelike ovisi o spremnosti predstavnika lokalnih vlasti da ih prepoznaju i prihvate kao ravnopravne partnere. S druge strane, predstavnici vijea nacionalnih manjina izabiru se na neposrednim izborima, za razliku od voditelja udruga, dio kojih su samoproklamirani ili tradicionalni voe i iji se status percipira kao netransparentan i problematian u smislu odravanja patrijarhalnih i hijerarhijskih odnosa. djelominu, poneto opreznu procjenu dosadanjih postignua u smislu sudjelovanja romskih vijea manjina u procesu donoenja odluka, iznio je Mak: Ako prolazi vrijeme, a ne dolazi do predvienih pomaka zbog kojih su vijea ustrojena, postavlja se pitanje to e nam na papiru taj ustavni zakon s tom odredbom, koji je prekrasan jer kae da su predstavnici manjina sudionici u odluivanju oko lokalnih prorauna kojima se pak rjeavaju i problemi manjina, posebno Roma, kad on u praksi ne funkcionira. (Stina, br. 10, 2004) Uzroci tome nisu samo i jedino nedovoljno razvijeni kapaciteti vijea, ve i (ne)spremnost predstavnika lokalnih uprava za otvoren odnos, zasnovan na uvaavanju i prepoznavanju vijea kao istinskih partnera. Tako se, na zakonskim osnovama zasnovan pokuaj uvoenja i razvijanja kulture participacije, u praksi moe svesti na pravo na participaciju u reproduciranju kulture kontrole: oni koji imaju mo konzultiraju one koji je nemaju, ali u konanici, postojanje mogunosti za konzultaciju ne znai da e prijedlozi biti prihvaeni i primijenjeni.
PREGLED INICIJATIVA ZA RAZVOJ ROMSKE ZAJEDNICE

Prve inicijative usmjerene organiziranju i samorganiziranju roma u Hrvatskoj datiraju jo iz 1980-ih kada se organiziraju folklorna drutva s ciljem njegovanja kulturne ba13
tine. Poetkom 1990-ih romi pokreu i druge inicijative, ukljuujui i one usmjerene promoviranju novih pristupa obrazovanju. Pred kraj 1990-ih profilira se niz udruga koje pitanju poloaja roma prilaze na razne naine. Trenutne procjene o broju romskih udruga upuuju da ih ima oko 55, a njihove aktivnosti kreu se od kulturnih, aktivnosti za mlade, zatite i promocije ljudskih prava, neformalne edukacije, opismenjivanja, stjecanja vjetina, programa predkolskog obrazovanja, te zatite i promocije prava ena. Glavninu inicijativa koje pokreu romi karakterizira proaktivno djelovanje u odnosu na mjere koje pokree drava. no, bez obzira na energiju i kreativnost koju nvo-i ulau, veina inicijativa nailazi na prepreke u smislu razliitih politika, kako unutarnjih, tako vladinih i institucija lokalne samouprave, ali i organizacija civilnog drutva. vrlo su rijetke inicijative koje su uspjele konsolidirati svoj rad i ostvariti utjecaj povrh mjera i usluga koje pruaju dravne institucije. Proaktivno djelovanje s elementima inovativnih praksi dui se niz godina ogleda u razvijanju razliitih pristupa obrazovanju. jednu od ranijih takvih inicijativa pokrenuo je Savez udruenja roma Hrvatske (SUrH) koji je 1994. godine organizirao ljetnu kolu za rome, uz financijsku potporu vijea za pastoralnu skrb roma Hrvatske nadbiskupske konferencije i Ministarstva obrazovanja i kulture. ljetna kola je bila dopunski program za djecu koja su pohaala osnovnu kolu, s dva osnovna cilja: intenzivno uenje romskog jezika, povijesti, kulture te promoviranje roma u ulozi uitelja. Tu inicijativu podrala je grupa strunjaka s Pedagoke akademije u zagrebu, koja je radila na razvijanju koncepta. vrlo brzo se pokazalo kako koncept ljetne kole u kojoj sudjeluju samo romi nije zadovoljavajui. Stoga je pokrenuta inicijativa pod nazivom Romska odgojna zajednica u koju su bili ukljueni i neromi. Romska odgojna zajednica organizirala je ljetne kole na principima interkulturalnog odgoja (Hrvati, 2004: okrugli stol: Pravo Roma na obrazovanje). Uz ljetne kole, kao oblik dodatnog i korektivnog obrazovanja u odnosu na slubene obrazovne programe, inicijative roma usmjerene su i na kreiranje i pokretanje predkolskih programa s namjerom izjednaavanja obrazovnih ansi prije ulaska u formalni obrazovni sustav. jednu od prvih takvih inicijativa za rome pokrenula je Unija roma Hrvatske u naselju Kozari put 1996. g. inicijativu su u potupnosti osmislili, i od poetka je provode romi. U kui jednog od lanova zajednice, koja na neki nain funkcionira kao odreena vrsta centra u zajednici, organiziran je predkolski program, a kasnije i program opismenjivanja za djecu i odrasle, te informatiki teajevi. dio dodatnih programa povremeno se provodi u suradnji s drugim nevladinim organizacijama. Predkolski program privukao je vanu pozornost dravnih tijela, verificiralo ga je Ministarstvo obrazovanja i sporta, a financijski ga podrava Grad zagreb. jedna od tekoa s kojima se program kontinuirano susree su kritiki stavovi predstavnika romske zajednice prema kojima program ne pridonosi integraciji, budui da ne ukljuuje djecu u formalni predkolski sustav koji je na raspolaganju iroj zajednici. S druge strane, institucije lokalne uprave i samouprave pohvalno su se izraavale o programu i podravale ga. 14
jednu od neromskih inicijativa potpore predkolskoj djeci, a kasnije i romskim zajednicama, pokrenula je udruga Djeca prva, koja je od 1997. godine. u naseljima Kozari bok/put provodila program Psiho-socijalna podrka s edukativnim elementima za predkolsku djecu i njihove majke. Program se bavio pitanjima socijalizacije djece, nenasilnom komunikacijom i suradnjom, te tolerancijom prema razliitostima. Kasnije je udruga slian program provodila i u velikoj Gorici. Tijekom proteklih sedam godina sve su brojnije inicijative koje razvijaju predkolske programe. oigledno je kako su upravo romske inicijative prepoznale vanost stvaranja preduvjeta za kreiranje jednakih mogunosti za ulazak u formalni obrazovni sustav. Pri tome je kontinuirano prisutno propitivanje postojeih praksi i njihovih rezultata, kao i razvijanje novih. no, s obzirom da projekte i programe treba gledati u smislu potreba, ali i interakcija s veinskim stanovnitvom i institucijama, potrebno je napomenuti da je veina njih oblikovana prema specifinostima lokaliteta u kojima se provode, kao i prevladavajuem diskursu o romima (okvir 5). Kad je rije o primjerima programa predkolskog odgoja, primjetne su dvije tendencije. jedna se odnosi na rad s djecom unutar romskih zajednica uz ogranienu interakciju s djecom veinskog stanovnitva, pri emu ponekad naglaena tenja za uenjem hrvatskog jezika rezultira zanemarivanjem elemenata romske kulture. druga tendencija, povezana s namjerama intervencije u zajednici, ima obiljeje reproduciranja stavova prema kojima se osnovne prepreke integraciji nalaze unutar romskih zajednica. Pritom, takvi oblici intervencija u zajednici ne vode rauna o razvoju paralelnih inicijativa usmjerenih na podizanje svijesti veinskog stanovnitva o potrebama i pravima roma. institut Otvoreno drutvo Hrvatska (iod-Hr) u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i porta proveo je 2003. godine tromjeseni Interventni predkolski program za romsku djecu u tri osnovne kole u Meimurskoj upaniji. Programom su ustanovljene osnovne obrazovne potrebe te sociopsiholoke kakrakteristike romske djece i njihovih roditelja, a dodatno je educirano i osoblje koje je s djecom radilo. vrijednost programa poiva upravo na segmentu edukacije osoblja s elementima rastakanja predrasuda. U novije se vrijeme, na to ukazuju primjeri predkolskih programa udruge Romi za Rome i iod-Hr, sve intenzivnije pokazuje tendencija profesionalizacije osoblja, kao i propitivanje strune utemeljenosti programa. S jedne strane, takve tendencije doprinose unapreenju kvalitete programa, no s druge strane one jaaju pozicije strunjaka, uglavnom neroma, zanemarujui iskustva romskih aktivista i postignua programa romskih inicijativa. esto se kao opravdanje takve prakse navodi injenica da unutar romske zajednice ne postoje strunjaci educirani u specifinim podrujima. iako nedovoljna strunost ponekad moe predstavljati djelominu prepreku, ona bi se mogla iskoristi kao prilika za dodatnu edukaciju roma u procesu kreiranja i provoenja programa, a ni u kom sluaju ne bi trebala rezultirati njihovim stavljanjem u podreeni poloaj ako se istinski nastoji pokrenuti razvojne programe/projekte. 1
Uz pitanja obrazovanja, romske su inicijative proaktivno djelovale i na drugim podrujima. Tako je, na primjer, na podruju Siska 1993. godine osnovana udruga koja se bavila goruim pitanjima vezanim uz dravljanstvo i stanovanje. U to vrijeme je glavni problem na podruju Siska bilo pitanje dravljanstva. ak 99 % roma koji su traili hrvatsko dravljanstvo dobivalo je odbijenice zbog nepismenosti i nepoznavanja hrvatskog jezika (akovec 2004, Savjetovanje: Romi i razvoj zajednica). ostala pitanja kojima se udruga bavi od samih zaetaka su stanovanje, legalizacija naselja, elektrifikacija i vodovod te izgradnja prilaznih cesta. romi su zagovaranjem i sredstvima iz Posebnog programa za Rome uspjeli osigurati izgradnju infrastrukture u dva sela. dogovorena je i dugorona suradnja s gradonaelnikom, a na listi prioriteta je rjeavanje imovinskopravnih odnosa, dok je prijedlog za legalizaciju naselja proslijeen relevantim dravnim institucijama. bez obzira na podruje djelovanja, ini se da inicijative usmjerene na poboljanje poloaja romkinja i roma nisu integrirane u ope inicijative za razvoj zajednica. jedan od rijetkih izuzetaka je inicijativa baranjskog civilnog centra koja se sama ne identificira kao romska, a izrasla je iz suradnje s osjekim centrom za mir, nenasilje i ljudska prava koji joj kontinuirano prua razliite oblike potpore (okvir 5).
ZAKLJUAK I PREPORUKE: RAZVOJ ZAJEDNICA KARIKA KOJA NEDOSTAJE?

analiza kvalitete ivota romskih zajednica, kao i postojeih inicijativa razvoja zajednice, ukazuje na dvostruku marginalizaciju roma u Hrvatskoj. S jedne strane, programi/ projekti razvoja zajednica u Hrvatskoj, koje provodi veinsko stanovnitvo, uglavnom su fokusirani na definirana geografska podruja u kojima nema romskog stanovnitva, ili se postojanje romskog stanovnitva ignorira pri implementaciji tih programa. S druge strane, programi koji se koncentriraju na geografska podruja u kojima su romi veina ukazuju na tendenciju ograniavanja programa na usko definirana podruja djelovanja, te se baziraju na deficitarnom pristupu kulturi siromatva u kojoj je nain ivota roma definiran kao sredinji problem. Karakteristike programa koji se bave odnosima romskih i neromskih zajednica ukazuju na usmjerenost socijalnoj integraciji, meutim, u njima prevladavaju psihologijsko-metodoloki pristupi koji ignoriraju strukturalne nejednakosti i vanost politike mobilizacije. Pristup zasnovan na konceptu vladavine na vie razina (multilevel governance) pitanju roma i razvoja zajednica pristupio bi kao pitanju sloenih odnosa izmeu globalnih, nadnacionalnih, nacionalnih, regionalnih i lokalnih aktera. neupitno je da su nadnacionalni akteri poput vijea europe i Svjetske banke doprinijeli vidljivosti romskog pitanja u Hrvatskoj. oni takoer sve vie naglaavaju razvoj zajednica kao jedan 1
od naina za unapreenje situacije. Meutim, bavljenje poloajem roma na ovaj nain nosi niz rizika i problema. Kao prvo, moe se percipirati kao vanjski utjecaj, odnosno neprikladno nametanje politike korektnosti i nametanje programa zasnovanih na neprikladnom prijenosu mjera iz drugih sredina/drava. drugo, u kontekstu postojanja velikog broja sofisticiranih neromskih nvo-a, uvijek spremnih reagirati na nove prioritete donatora za financiranje, stvaraju se prilike u kojima kreiranje praksi i provoenje mjera mogu kolonizirati oportunistike organizacije. Tree, kad romske organizacije i pojedinci ulaze u dijalog sa stranim organizacijama, javlja se rizik da etiketirani kao akteri koji koriste neprikladan utjecaj, uveavaju probleme zajednice i trae osobnu dobit za svoj rad. na nacionalnoj razini oita je osnovna kontradikcija. S jedne strane, programi i mjere kreirani su djelomice zbog pritiska nadnacionalnih aktera. Meutim, aktivno i sustavno provoenje tih mjera, u drutvenom kontekstu u kojem je broj roma relativno malen, u kojem prevladava antiromski sentiment i nacionalizam, moglo bi rezultirati porastom tenzija i ugroavanjem pozicije bilo kojeg politiara koji bi inzisitrao na rjeavanju tog pitanja, posebice ako se paralelno ne razvija intenzivan rad na senzibilizaciji veinskog stanovnitva. nadalje, nacionalne strukture reproduciraju osnovne tenzije zasnovane na identitetskim odrednicama koje postoje unutar romske zajednice, te preuzimaju glavnu ulogu i govore u njihovo ime. na lokalnoj razini u razliitim sredinama javljaju se sloene konfiguracije saveznitava, tema, obrazaca rada i mjera, te ishoda. Ponekad su nejasni razlozi iz kojih neke lokalne uprave preuzimaju veu inicijativu, kao to je npr. Grad zagreb koji je osnovao Gradsko povjerenstvo za poboljanje uvjeta ivota graana romske nacionalnosti u gradu zagrebu i koji izrauje Gradski program za Rome, a pri provedbi glavnine mjera konzultira i ukljuuje predstavnike romskih zajednica, posebice vijea romske nacionalne manjine. Mogue spekulacije o uzrocima takve pojaane aktivnosti i razvijanja suradnikih odnosa s romskim zajednicama odnosile bi se na razmatranje stvaranja neobine koalicije izmeu prominentnog populistikog politiara gradonaelnika, tehnokratske struje unutar gradske uprave koja je zaduena za provoenje mjera te lokalnih zajednica. S druge strane u Meimurskoj upaniji, u kojoj ivi najvei broj roma i gdje je evidentiran najvei broj problema, ukljuujui segregirane prakse kolovanja, napredak u razvijanju i primjeni mjera, kao i stvaranju koalicija za promjene puno je sporiji, jer akteri u obzir uzimaju kako izrazito negativne stavove veinskog stanovnitva prema romima tako i pojaanu panju koju im posveuju nadnacionalni akteri. za razliku od zagrebakog primjera, gdje je naglasak na politikim saveznitvima, u Meimurju je oiglednija tendencija ka primjeni profesionalizirano-psihologijskih modela rada unutar zajednica. i jedan i drugi pristup odraavaju postojee mogunosti, odnosno ogranienja vezana uz politike prilike, to upuuje na zakljuak da ne postoje recepti koji promoviraju razvoj zajednica s romima u Hrvatskoj. 1
ipak, ak i u kontekstu strukturalnih prepreka, koalicije romskih aktivista, donositelji mjera i svi ostali akteri mogu istodobno koristiti postojee i stvarati nove politike prilike i politike prostore. ogranieni programi, kreirani na osnovi deficitarnog poimanja zajednica i kulture siromatva i dalje dominiraju, a tip osnaivanja roma unutar takvih programa integraciju zamilja unutar postojeih strukutura, odnosno promovira konformizam manjine u skladu s hegemonistikim normama. integrirani pristupi koji kombiniraju radikalnu mobilizaciju s politikim realizmom, a zasnovani su na ciljevima koje definiraju romi imaju vie anse uroditi istinskim osnaivanjem, slavljenjem razliitih identiteta i stvaranjem preduvjeta za jednakost razliitih glasova, a time i za jednakost agenata i mogunosti. Sljedee preporuke za djelovanje razliitih aktera odgovornih za ostvarenje jednakosti roma u Hrvatskoj, oblikovane tijekom niza rasprava u sklopu ovog istraivanja, nude se ne kao zakljuna rije, ve kao prilog potrazi za onim intervencijama ija potpuna, konzistentna i dugorona primjena moe pridonijeti znaajnoj promjeni poloaja roma u Hrvatskoj.
Preporuke dravnim institucijama i tijelima javne vlasti:

1. osigurati preduvjete kako bi romi mogli, na osnovu dugotrajnog boravka u rH, uivati graanska, socijalna i politika prava. Pri tome je potrebno razvijati proaktivne mjere koje ukljuuju edukaciju o pravima. 2. istovremeno bi trebalo pokrenuti kampanje i sustavne edukacije, fokusirane na senzibilizaciju neromske zajednice o problemima i pravima roma radi smanjivanja drutvene stigme, to dugorono vodi ujednaavanju podataka iz popisa stanovnitva sa stvarnim brojem roma i omoguava, na relevantnim podacima zasnovano, argumentiranje potrebe za sustavnim ulaganjem u romske zajednice. 3. dravna bi tijela trebala naruiti, od nezavisnih institucija, sustavno istraivanje o relevantnom broju, regionalnoj rasprostranjenosti i socijalnom statusu roma. Takva studija mogla bi posluiti za planiranje akcija tijekom sljedeeg desetljea. Podaci za studiju trebali bi obuhvatiti etniku pripadnost, dob i spol, a naroita panja trebala bi biti posveena tome da se smanji strah od samoidentifikacije, te osigura sigurnost prikupljenih osobnih podataka. 4. osigurati pristup romske djece redovitim predkolskim programima. Pri tome bi trebalo osigurati dodatnu potporu dravnim vrtiima u smislu zapoljavanja romskih odgajatelja i asistenata, organizirati odgojne grupe na romskom jeziku, te financirati privatne i inicijative nevladinih organizacija. 5. osigurati integraciju romske djece u formalni kolski sustav, prema redovnom programu, s dodatnim satima hrvatskog jezika prema potrebi. Gdje god su romska djeca u veem broju prisutna u kolama, u nastavno gradivo treba ukljuiti 1
6. 7.
8.
9.
upoznavanje s osnovama romskog jezika za sve uenike, a dio kolskog programa treba biti posveen romskoj povijesti i kulturi. kole bi trebale uiniti dodatni napor u zapoljavanju mentora i pomagaa roma, ili osoba koje poznaju romski jezik, ija bi uloga prvenstveno bila uspostavljanje veza izmeu roditelja, zajednice i kola te potpora uenicima. Posebna panja trebala bi biti posveena djeci koja zavravaju osnovnu kolu, kako bi ih se potaklo i dodatno pripremilo za srednjokolsko obrazovanje. Prakse segregiranog obrazovanja treba prekinuti. Sustavno razvijati i provoditi programe stipendiranja uenika u srednjim kolama i na fakultetima. Uloiti dodatni napor za koordinirano i sustavno provoenje Nacionalnog programa za Rome na razini relevantnih minstarstava, te na razini upanijskih i lokalnih samouprava. Treba osigurati potrebna sredstava za sve mjere koje program predvia u petogodinjem razdoblju. Takoer je potrebno razviti sveobuhvatni sustav praenja i evaluiranja kvalitete i opsega provoenja mjera iji bi nositelji bili prvenstveno romi. istodobno je potrebno promovirati napore za potpunu integraciju mjera predvienih Nacionalnim programom za Rome u sustav relevantnih dravnih i tijela lokalne uprave i samouprave. izabrati savjetnike rome u Ministarstvo znanosti, prosvjete i sporta, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, te druga relevantna tijela javne vlasti na nacionalnoj, upanijskim i lokalnim razinama. Promovirati zapoljavanje roma u javnoj upravi, na svim razinama, od lokalne samouprave do nacionalnih tijela.
Preporuke za inicijative na razini lokalnih zajednica:

10. ojaati postojee strukture i mehanizme, odnosno kreirati saveze koji e pridonijeti da se glasovi romskih zajednica uju, prepoznaju i integriraju u planiranje i provedbu planova i mjera lokalnih samouprava. Pritom je kljuno napraviti pomak od percepcije da su romske zajednice objekti programa i mjera prema prihvaanju romskih zajednica kao aktivnih subjekata u kreiranju i provoenju mjera. 11. Postojeim strukturama, zaduenima za kreiranje i provoenje lokalnih programa i mjera treba pridruivati nove, zasnovane na saveznitvima razliitih lokalnih aktera, a koje su motivirane i sposobne utjecati na ustaljene, rutinske postupke administrativnih tijela, te svojim inovativnim djelovanjem, koje se ne libi propitivanja i koritenja politikih prilika, pridonijeti poboljanju i ubrzanju funkcioniranja postojeih struktura. 12. Poveati kapacitete vijea romskih nacionalnih manjina kako bi njihovo djelovanje bilo uinkovitije. Takoer je potrebno raditi na edukaciji i senzibilizaciji 1
13.
14.
15.
16.
17. 18. 19.
predstavnika upanijskih i lokalnih samouprava o potrebama i pravima roma. openito je potrebno promovirati ulogu tijela manjinske uprave kao ravnopravnog partnera u procesu donoenja odluka. institucije socijalne skrbi na lokalnoj razini trebaju uloiti napore za stvaranje atmosfere u kojoj je mogua suradnja siromanih zajednica, nevladinih organizacija i razliitih tijela lokalne samouprave, pri emu se ostvaruje pomak od rjeavanja individualnih problema prema rjeavanju problema obitelji i cijelih zajednica. Pri tome je potrebno stvoriti niz strategija koje odraavaju potrebe i potencijale razliitih lokalnih zajednica. Sustavno i kontinuirano provoditi evaluacije programa namijenjenih romima, bilo da ih kreiraju i provode dravne ili romske institucije, odnosno neromske nevladine organizacije, kako bi se identificirali primjeri dobre prakse i osigurala njihova integracija u dravne mjere i praksu. U procesu takve evaluacije predstavnici romskih zajednica trebali bi imati vodeu ulogu. neromske nevladine organizacije trebale bi, pri kreiranju programa/projekata, konzultirati predstavnike i predstavnice romske zajednice. na taj nain mogli bi pridonijeti nastanku integriranih projekata i izbjei reproduciranja postojeih prevladavajuih praksi. Promovirati integrirani pristup pravima romkinja koje se bave enskim pravima unutar organizacija civilnog drutva, kao i u dravnim institucijama za rodnu ravnopravnost. Uspostaviti model kontinuiranog i sustavnog praenja praksi institucionalne diskriminacije roma, te osmisliti mjere za njeno suzbijanje. razvijati medijske programe koji afirmiraju prava roma kroz objektivne prikaze njihova poloaja. Takoer je potrebno razviti programe na romskom jeziku. razvijati prilike za zapoljavanje roma preko programa mikro-kreditiranja za poduzetnike inicijative roma te zapoljavanjem u privatnom i javnom sektoru, pri emu posebnu panju treba posvetiti razvijanju takvog oblika potpore za ene.
Literatura
balent, janja (1998). iskustva centra za socijalni rad akovec, u: Romi u Hrvatskoj danas. zagreb: centar za direktnu zatitu ljudskih prava, 8992. bogdan, vid (1994). romska nacionalna zajednica u republici Hrvatskoj. Glas Roma: odgoj i obrazovanje djece Roma u Hrvatskoj. council of europe Press (1994). Gypsies in the locality, izvjetaj s kolokvija odranog u liptovsky Mikulas (Slovaka) 1517. listopada 1992.
10
Hrvatski zavod za zapoljavanje, podruna sluba akovec (2002). izvjetaj s radionice zapoljavanje i romi. http://www.hzz.hr/docslike/izvjesce-cakovec.doc, pristupljeno u veljai 2005. council of europe (1999). economic and employment problems faced by roma/Gypsies in europe, izvjee grupe strunjaka za rome. http://www.coe.int/T/dG3/romaTravellers/documentation/employment/MGSroM(1999)5reveconomieemploi_en.asp, pristupljeno u veljai 2005. council of europe (2003). cultural identities of roma, Gypsies, Travellers and related Groups in europe, izvjetaj sa seminara vijea europe. http://www.coe.int/T/e/social_cohesion/roma_Gypsies/documentation, pristupljeno u veljai 2005. ai-Kumpes, jadranka (ur.) (1999). Kultura, etninost identitet. zagreb: institut za migracije i narodnosti, naklada jesenski i Turk, Hrvatsko socioloko drutvo. danova, Savelina i rumyan russinov (1998). Field report: The errc in croatia. http://lists.errc.org/rr_sum1998/field_report.shtml , pristupljeno u veljai 2005. domini verica (1997). romi: narod ili socijalni problem?. diplomski rad. Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet, Sveuilite u zagrebu. dragojevi, rade (2002). Segregacijska obrazovna praksa. Zarez, 88. http://www.zarez. hr/88/temabroja1.htm, pristupljeno u veljai 2005. european roma rights center (2005). Shadow Report of the European Roma Rights Center on the Republic of Croatias combined second and third periodic reports to the Committee on Elimination of Discrimination against Women. http://www.errc.org/db/00/e2/m000000e2.doc, pristupljeno u svibnju 2005. european commission against racism and intolerance (1999). ECRIs country-by-country approach: Report on Croatia, cri (99) 49. http://www.coe.int/t/e/human_rights/ecri/5-archives/1ecri%27s_work/1-country_by_country/cbc1-croatia.pdf, pristupljeno u veljai 2005. Fonseca, isabel (1995). Bury me standing: the Gypsies and their journey. new York: vintage books Hoblaj, Petra (ur.) (2004). izvjetaj evaluacije interventnog programa predkole za romsku djecu, ppt prezenzacija 21. rujna 2004. zagreb: institut Otvoreno drutvo Hrvatska. rekovi, veronika (2004). U rebalansu prorauna bez novca za rome. Jutarnji list, 13. srpnja 2004. Kocze, angela (2003). double discrimination Faced by romani Women in europe, prezentacija za committee on Womens rights and equal opportunities. http://www.erionet. org/Wom.html, pristupljeno u veljai 2005. larsen, jrgen elm (2003). Who cares about and for marginal people?. http://www.ihis.aau. dk/gep/publicactioner/ar3.pdf, pristupljeno u veljai 2005. Macura, vladimir (1999). Housing, urban planning and poverty: problems faced by Roma/Gypsy communities with particular reference to central and eastern Europe, MG-S-roM (99) 1. http://www.coe.int/T/dG3/romaTravellers/documentation/housing/Housingreport (99)1Macura_en.asp, pristupljeno u veljai 2005. Markoi Matilda (ur) (2003). Osposobljavanje pomagaa romske nacionalnosti: Zbornik predavanja i radionica. zagreb: djeca prva. (neobjavljeno). Memedi, ramiza i jasmina Papa (2001). Denied a Future? The right to education of Roma/Gypsy& Travelller Children in Europe, volume i: South-eastern europe. london: Save the children, 114-143.
11
Memedova, azbija (2003). Romani Men and Romani Women Roma Human Rights: A Missing Element. http://www.errc.org/cikk.php?cikk=1850, pristupljeno u veljai 2005. Mei, alija (2002). otrovno sjeme podjela i mrnje meu romima.Romska istina: asopis Roma Hrvatske, 1112: 22. Mrevi, zorica (2004). romkinje izmeu mita i (srbijanske tranzicijske) stvarnosti. Kruh i rue, 24: 13. Munjin, bojan (2004). Kapitaliziranje bijede i romsko reketarenje. Zarez, 134135. http:// www.zarez.hr/134/zariste1.htm, pristupljeno u veljai 2005. Munjin, bojan (2003). Kako odgojiti odgojitelje ili romi ne spadaju u lepoglavu, Zarez, 102. http://www.zarez.hr/102/zariste9.htm, pristupljeno u veljai 2005. oakley, robin (2000). institutional racism: lessons from the U. K.. ERRC Newsletter, 4. http://www.errc.org/cikk.php?cikk=1191, pristupljeno u veljai 2005. Petrova, dimitrina (2000). The denial of racism. ERRC Newsletter, 4. http://www.errc.org/ cikk.php?cikk=1218, pristupljeno u veljai 2005. Petrova, dimitrina (2003). The roma: between a Myth and the Future. ERRC Notebook. http://www.errc.org/cikk.php?cikk=1844, pristupljeno u veljai 2005. ringold, dena (2000). Roma and the Transition in Central and Eastern Europe. Washington, london: Svjetska banka. http://lnweb18.worldbank.org/eca/eca.nsf/General/505b16F496817 b338525695800647d86?opendocument, pristupljeno u veljai 2005. ringold, dena (2002). Poverty and Roma in Central and Eastern Europe: A View from the World Bank. http://www.errc.org/rr_nr1_2002/noteb4.shmtl, pristupljeno u veljai 2005. ringold, dena, Mitchell a. orenstein i erika Wilkens (2003). Roma in an Expanding EuropeBreaking the Poverty Cycle. Washington: The World bank. http://lnweb18.worldbank.org/ eca/ecshd.nsf/ecadocbyUnid/edF5ec59184222F8c1256d4F0053da41/File/Full %20report%20in%20english.pdf, pristupljeno u veljai 2005. Specialist Group on roma, Gypsies and Travellers (2003). Final Report from the 15th meeting. http://www.coe.int/T/e/social_cohesionroma_Gypsies/documentation/MG-SroM_document, pristupljeno u veljai 2005. Svjetska banka (2000). Hrvatska: studija o ekonomskoj ranjivosti i socijalnom blagostanju, nacrt. zagreb: odjel za smanjenje siromatva i ekonomsku politiku europa i Srednja azija tambuk, Maja (ur.) (2000). drutveni poloaj roma u Hrvatskoj. Drutvena istraivanja, 46/47. uur zoran (2001). Siromatvo: teorije, koncepti i pokazatelji. zagreb: Pravni fakultet Ured za nacionalne manjine vlade rH (2003). Nacionalni program za Rome. http://www.vlada.hr/download/2004/04/16/nacionalni_ProGraM_za_roMe-USvojen_ na_vladi.htm, pristupljeno u veljai 2005. ganec, nino (2003). Pojmovno odreenje zajednice, u: ajdukovi, dean (ur.) Socijalna rekonstrukcija zajednice. zagreb: drutvo za psiholoku pomo, 4151.
12
Prilog
PORTRETI AKTIVISTICA: rAMizA MeMeDi, senijA seferovi

Priredila: jasmina papa
RAMIzA MEMEDI, predsjednica Udruge Romkinja u Hrvatskoj Bolja budunost

Ramiza je osnivaica i predsjednica prve udruge Romkinja u Hrvatskoj koja promie enska prava. udruga je formirana 1998., a registrirana 1999. godine. Prve aktivnosti su bile opismenjivanje ena, potom edukacije o enskom zdravlju, te sudjelovanje u Ad hoc kampanji kojom se nastojalo potaknuti ene na izlazak na biralita. Ramiza je pokretaica i sudionica niza javnih akcija s ciljem smanjenja predrasuda prema Romkinjama i Romima, kao to su Nisam kriv to sam Rom i Stop rasizmu. Bolja budunost organizira i pravno savjetovalite, seminare i edukacije iz podruja enskih ljudskih prava i ljudskih prava openito, edukacije o enskom zdravlju, osnaivanje ena u zajednici te izdaje list pod nazivom Budunost. na osnivanje udruge koja promie enska prava Romkinja Ramizu je potaknulo iskustvo koje je prije toga stekla kao odgojiteljica u vrtiu za romsku djecu u kozari putevima. Radei s djecom i njihovim obiteljima, prvenstveno majkama, Ramiza je shvatila da, budui da sama nije odrasla u romskom naselju, te da, kako navodi, nije odgajana u skladu sa strogim pravilima koja vrijede unutar veine romskih obitelji, nije u dovoljnoj mjeri poznavala sve tekoe s kojima se susreu djeca i ene unutar obitelji i zajednice. stoga je uila radei s djecom i njihovim majkama. u to vrijeme jo uvijek se uvelike pokuavalo pomoi Romima putem humanitarne pomoi. no, Ramiza, voena milju da humanitarna pomo moe biti kratkorono rjeenje: dobije se neto danas, a to e biti sutra? poinje svojim radom promovirati dugorone napore kako bi se doprinijelo promjeni poloaja ena u zajednici i u drutvu. Ramiza upravo edukaciju vidi kao dugoronu alternativu koja e rezultirati promjenama. Drugi izuzetno snaan motiv za pokretanje udruge koja se bavi enskim pravima Romkinja zasnovan je na razmjeni osobnih iskustava sa enama/majkama s kojima je radila. naime, veina majki, sa ijom djecom je Ramiza radila, iskusile su fiziko zlostavljanje, a o njemu su govorile kao o neemu to je neizbjeno u braku. nisu se suprotstav-
13
ljale, jer se od njih oekuje da budu poslune, da se pokoravaju ocu, muu ili bratu, da u brak uu nevine te da ostanu s muem zbog djece. same bi govorile kako se nadaju da e se njihovi muevi smiriti nakon nekog vremena. tako ene kau On je muko i ima te pravo tui, mora posluati to on kae, to se prenosi s koljena na koljeno. to, naravno, nije sluaj iskljuivo u romskim zajednicama; gledajui ire, to se dogaa u svim zajednicama, bez obzira na nacionalnost. kad bi im Ramiza rekla kako je u braku ve dvadesetak godina i kako ju njen mu nikad nije udario, ene bi uglavnom bile iznenaene. tada je odluila da, kako sama kae, nema potrebe da ja budem jedna od rijetkih koja je drugaija, koja nije fiziki zlostavljana, te je sa enama poela raditi na podizanju svijesti o njihovim pravima, naroito o pravu na ivot bez zlostavljanja. Dok je radila u vrtiu, centar za edukaciju i savjetovanje ena (cEsI) u istom je prostoru provodio projekt osnaivanja ena, u koji se Ramiza ukljuila kao suradnica. Istovremeno je zavrila pedagoku grupu predmeta na Pedagokoj akademiji i pohaala dva seminara za Rome-pomagae u nastavi u organizaciji Ministarstva rada i socijalne skrbi i Ministarstva prosvjete i sporta. Po zavretku seminara nadala se da e se moi angairati kao pomagaica u razrednoj nastavi, no kako su pripreme za to sporo tekle, odluila je osnovati udrugu koja se prvenstveno obraa Romkinjama. Osmiljen je prvi projekt s ciljem suzbijanja nasilja u obitelji koji je dobio potporu Veleposlanstva saD-a u iznosu od 22 000 usD i Ministarstva rada i socijalne skrbi u iznosu od 5 000 kn. u tom periodu izuzetnu ulogu imala je Ramizina obitelj, suprug i tri sina koji su joj pruili iznimnu potporu u njenom aktivistikom djelovanju. naime, rad kojim se bavi znai da ponekad i 10 sati dnevno provodi u uredu, esto putuje i vrlo malo vremena provodi kod kue. Ramiza kae da je sva srea da imam tako dobru obitelj, to mi je jako vano, jer da nije tako, moda bi dolo i do razvoda. situacija je bila poneto drugaija sa sestrama i braom, kojima nije bilo drago to Ramiza svoj identitet istie javno u drutvenoj situaciji, u kojoj biti Romkinja nije prednost niti kod veine niti unutar same romske zajednice. Meutim, Ramiza misli da je izuzetno vano priznati svoj identitet i biti ponosna na njega, te iz te pozicije djelovati kako bi se potaknule promjene. Radei u romskim naseljima primijetila je da su neke steene navike duboko uvrijeene i prenose se s generacije na generaciju. ivotni uvjeti u svojevrsnim romskim getima pridonose stvaranju loe slike o Romima kod veinskog stanovnitva, ali i meu samim Romima. Prednost je bila injenica da je uglavnom radila u romskim zajednicama u kojima sama ne ivi ljudi su joj se obraali s vie uvaavanja, nain na koji su se alili u njenoj prisutnosti bio je manje lascivan, a i samoj joj je bilo lake uspostaviti granice u komunikaciji i u vezi s oekivanjima. ivot u romskim zajednicama moe biti izuzetno bremenit tekoama i smanjuje mogunosti sagledavanja alternativnih rjeenja. uz to, neke inicijative koje su nastojale Rome seliti iz jednog naselja u drugo pokazale su se kao promaene. Ramiza smatra kako bi trebalo stvoriti mogunosti da Romi ive u zajednicama u kojima ivi i veinsko stanovnitvo, jer e se drugaije osjeati kad budu blizu drugih, uz istovremene napore za ouvanjem onoga to je vrijedno u kulturi i tradiciji Roma. cilj Ramizinog rada u zajednici je ublaavanje i dokidanje predrasuda prema Romima, pri emu polazi od nastojanja da se poboljaju kulturni obrasci interakcija, da
14
j. PaPa PORTRETI AKTIVISTICA: R. MEMETI, S. SEFEROVI
se unaprijede uvjeti ivota, te da se Romi aktivno ukljue u zajednice u kojima ive. tada bi se moglo inzistirati i na tome da nas prihvaaju onakvima kakvi jesmo, s naom tradicijom i kulturom. jedan od velikih problema je i to da gotovo i nema osoba koje se izjanjavaju kao Romi, a koji rade u dravnim institucijama. Problem je dvostruk oni se srame svog identiteta, misle da e ih onemoguiti u njihovom radu, a institucije esto nisu spremne prihvatiti razliitosti. Glavnu ulogu pri promjeni takve situacije treba imati edukacija na svim razinama. kad je rije o Romima, onda je klju edukacija djece kao dugoroni cilj. s druge strane, edukacija veinskog stanovnitva trebala bi biti bazirana na poslovici svoje voli, tue potuj. Veliki napor se ulae i u komunikaciju s predstavnicima dravnih institucija. na dravnoj razini postoje pravni mehanizmi, donesen je Nacionalni program za Rome, formirano je i Povjerenstvo za praenje provedbe Nacionalnog programa iji lanovi su i Romi. na nadnacionalnoj razini Romi su ukljueni u niz inicijativa Vijea Europe, zatim u inicijativu svjetske banke i Instituta Otvoreno drutvo. Postoji niz dokumenata i bilo bi izuzetno vano da oni ne ostanu samo mrtvo slovo na papiru. Ramiza priznaje kako se boji da bi do toga moglo doi, kako zbog dosadanjih iskustava, tako i zbog injenice da neki lanovi Povjerenstva za provedbu Nacionalnog programa, prema vlastitom priznanju, do sada nikada nisu bili u romskom naseljima. ini se da ima dosta novaca za inicijative i programe Roma, no pitanje je da li se oni uvijek koriste na najefikasniji mogui nain, npr. budui da je vie Roma koji su korisnici socijalne pomoi nego zaposlenih, pitam se je li dio tog novca mogue preusmjeriti u programe za zapoljavanje. na taj nain bi se rjeavanju problema prilo dugorono, smanjili bi se izdaci za socijalnu pomo i osigurali stalni izvori prihoda za dostojanstven ivot pojedinaca i obitelji. Prema procjenama udruge trenutno je oko 10 % Roma koji se uzdravaju vlastitim radom, bilo da su zaposleni, npr. u istoi ili nekoj uslunoj firmi, bilo da vode vlastite obrte, no velik je udio onih koji se u nedostatku drugih mogunosti bave sivom ekonomijom. kad je rije o naporima koje ulau institucije, Ramiza istie rad Vladinog ureda za nacionalne manjine koji u posljednjih nekoliko godina moe posluiti kao primjer pokretanja incijativa sa i za Rome. upanijske i gradske uprave su sporije, i u nekim sluajevima predstavljaju prepreku programima donesenima u suradnji s uredom i romskim organizacijama. komentirajui politike procese vezane uz pridruivanje Europskoj uniji, Ramiza kae: u zadnjih godinu-dvije drava puno radi u sklopu procesa pridruivanja Europskoj uniji, esto na brzinu i pod pritiskom. ne oekujem puno od takvog naina rada, ako drava sada nema volju pomoi ovoj manjini, onda ulazak u Eu nee nita pomoi. Oekujem od ove drave da e pokazati volju i razumijevanje za boljitak romske zajednice, jer smo mi graani i dravljani ove zemlje. s druge strane, Romi ve due vremena djeluju proaktivno u razliitim podrujima, od urbanizacije naselja i podizanja kvalitete stanovanja do obrazovanja. Pitanje obrazovanja se ovih godina ee istie zbog tekoa koje se javljaju u Meimurju, no i to je podruje u kojem su Romi preuzeli aktivnu ulogu. Vano je istaknuti kako se unazad nekoliko godina dogodio niz promjena. kad je rije o obrazovanju, svijest Roma se dosta podigla. takoer je podignuta razina svijesti o potrebi samoorganiziranja, to je dodatno podrano kroz formiranje Vijea nacionalnih manjina. Formirano je 20 vijea
1
romske nacionalne manjine. Iz svega je vidljivo da Romi ele promjene, a kad neto eli, onda e to i postii. to se ena tie, sve vie ih aktivno trai posao i sve vie ih na neki nain osigurava prihode, a uz to, puno vie rauna vode o vlastitom i zdravlju svoje djece, te nastoje podrati djecu da ostanu u obrazovnom sustavu. nadam se, da e biti to vie obrazovanih u romskoj zajednici, a posebno ena, a samim time e se i situacija u romskoj zajednici promijeniti, kae Ramiza. to se tie planova za daljnji rad, Ramiza e nastaviti pruati pravne savjete i organizirati razliite vrste edukacija s ciljem poboljanja poloaja Romkinja, ali i cijele romske zajednice. no, kad je rije o pravnom statusu, izuzetno je vano za sve nas osvijestiti injenicu da je zakon isti za sve, ali ga treba znati primjenjivati, pri emu treba biti osjetljiv prema ivotnim situacijama pojedinih ljudi. Ramiza istie kako je u njenom dosadanjem djelovanju od izuzetne vanosti bila suradnja sa enskim udrugama, te sudjelovanje u radu enske mree Hrvatske. kroz seminare i sastanke omoguena je razmjena iskustava i znanja, a irile su se i informacije o poloaju Romkinja. suradnja je uspostavljena s udrugama Romkinja iz bosne i Hercegovine, Makedonije i srbije, to je uvelike pridonijelo radu na reguliranju graanskog statusa ena koje su u Hrvatsku dole iz tih zemalja.
SENIJA SEFERoVI, Unija Roma Hrvatske

senija seferovi je kao aktivistkinja na promicanju unapreenja kvalitete ivota Romkinja poela djelovati 1999. godine. najveu potporu za svoj angaman dobila je od oca Ragiba, predsjednika unije Roma Hrvatske, koja je u to vrijeme razvila niz aktivnosti ukljuujui i program predkolskog obrazovanja djece. Prvo okupljanje ena kojem je senija prisustvovala bio je sastanak Ad hoc koalicije enske mree Hrvatske u Poreu. svoj prvi susret s aktivistkinjama, koji oznaava i kao poetak vlastitog angamana, senija opisuje rijeima vidjela sam masu ena koje se bore za neto, a tada jo uvijek nisam u potpunosti shvaala za to. u to vrijeme je u uniju Roma dolazio veliki broj ena, a potaknuta iskustvima i kontaktima ostvarenim nakon sastanka Ad hoc koalicije, senija je poela intenzivnije razmiljati o poloaju Romkinja u obitelji i zajednici. kako kae, sve jasnije joj je bilo da ene, a pogotovo Romkinje nose sav teret u obitelji. senija ovako opisuje poloaj ene u obitelji: ena koja je udata obino ivi u zajednici sa svekrvom i djeverom. Prva ustaje i kuha kavu za sve, brine o djeci, vodi domanistvo, kuha, pere te pokuava neto zaraditi ili prodajom na placu ili pronjom. sve odluke koje se tiu obitelji donose mu, svekar ili svekrva. kad je rije o djevojicama koje se udaju u dobi od 13-14 godina, one moraju sluati sve ostale starije lanove proirene obitelji. Mukarci rijetko potuju ene, one su domaice, majke, netko s kime se odlazi u krevet, poslune i vjerne. Romkinje se u svojoj zajednici moraju ponaati u skladu sa strogim patrijarhalnim pravilima, a uz to su unaprijed obiljeene i od pripadnika veinske zajednice. Govorei o vlastitim iskustvima iz djetinjstva, senija kae kako su uvijek nju prvu, kao Romkinju, okrivljavali i i ispitivali kad bi neto u koli nestalo. uvijek je ona bila kri-
1
j. PaPa PORTRETI AKTIVISTICA: R. MEMETI, S. SEFEROVI
va, sve dok ne bi dokazala suprotno. u senijinoj je obitelji majka uglavnom sluala senijinog oca i strica. njena majka, kao i veina drugih ena, ekonomski su ovisne o mukim lanovima obitelji, optereene kuanskim poslovima i razvijanjem strategija za preivljavanje. senija je donijela odluku da ne eli tako ivjeti. eli potaknuti i ostale mlade djevojke da shvate da imaju pravo na vlastito dostojanstvo, da imaju pravo na izbor. u tome je imala svesrdnu potporu, prvenstveno svog oca, a zatim i drugih lanica i lanova obitelji, te je formirala ensku udrugu. Gledajui unatrag, kae kako joj se ini da je odrastala u boljim ivotnim uvjetima od veine Romkinja; njenim roditeljima je bilo vano da zavri osnovnu i srednju kolu, da pokua pronai posao, a imala je i prostora za izraavanje vlastitog miljenja. ene s kojima je bila u svakodnevnom kontaktu poele su je prihvaati i traiti njene savjete, pa je organizirala predavanja o enskom zdravlju, reproduktivnim pravima, projekt opismenjivanja i niz drugih aktivnosti. kao jedan od najveih uspjeha u svom radu navodi da se ene u naselju sada vie drue, meusobno se podravaju, a najvanije joj je to su joj starije ene dale povjerenje. Ponekad joj se inilo kako je teko motivirati ene da sudjeluju u takvim aktivnostima, no, kako kae, shvatila je da je zapravo rije o muevima kojima nije bilo prihvatljivo da njihove ene odlaze iz kue, da razgovaraju i ue, a da u kuu ne donose nita materijalno, konkretno. Vrlo esto su bili zavidni te su joj govorili da nema pravo, kao neudana dvadesetsedmogodinjakinja prodavati pamet njihovim enama. Druge prepreke s kojima se susree u svom radu vezane su uz nerazumijevanje raznih institucija od kojih je teko, a ponekad gotovo nemogue, pravodobno dobiti potrebne informacije i potporu. no, kako kae, i tu postoje iznimke, te kao primjer navodi jednog ravnatelja bolnice koji je besplatno odrao predavanje na temu brige o zdravlju djece. Govorei o suradnji sa enskim udrugama senija kae kako joj se ini da je potrebno jo puno raditi na razvijanju solidarnosti i suradnje. Vrlo esto je imala osjeaj da se ne prepoznaju iskustvo i vjetine Romkinja, odnosno da im se pristupa s pretpostavkom mi smo trenerice, voditeljice, a vi ste korisnice. tome pridonosi i relativna prostorna izoliranost Romkinja ili, kao to je to u njenom sluaju, injenica da ivi izdvojena u naselju, dok je veina organizacija i dogaanja u gradu. senija i dalje namjerava intenzivno raditi s mladim djevojkama, poticati ih na samoorganiziranje kroz klubove, pri emu e pokuati to vie ukljuivati ene koje su zavrile kolu, te tako vlastitim primjerima motivirati druge. no, nee zanemariti niti mladie, i kod njih treba raditi na promjeni stavova i podizanju svijesti o tome da ene imaju prava. senijina se vizija zasniva na pretpostavci:
Romi su manjina, pa nas drutvo ne prihvaa, a budui da smo i ene, teko nas prihvaaju mukarci unutar romske manjine. Stoga svojim radom nastojim pridonijeti izjednaava nju Romkinja s neromkinjama, ukljuivanju u obrazovni sistem i na trite rada, podizanju svijesti Romkinja da mogu same odluivati o vlastitom ivotu, te da i mukarci napokon shvate da ovaj svijet nije stvoren samo za njih.
1
Daniela Bratkovi
MODeLI SkrBI u SVjetLu LjuDSkIH prAVA OSOBA S INteLektuALNIM tekOAMA

daniela bratKOvi je docentica na
Edukacijskorehabilitacijskom fakulte tu Sveuilita u Zagrebu, na Odsjeku za inkluzivnu edukaciju i rehabili taciju gdje se bavi znanstvenim, nastavnim i strunim radom na podruju rehabilitacije i kvalitete iv ljenja osoba s intelektualnim teko ama. Aktivistica je Udruge za pro micanje inkluzije i predsjednica njene zagrebake podrunice, gdje se bavi promicanjem ljudskih prava i razvo jem strunih slubi podrke u zajed nici za osobe s intelektualnim teko ama (stanovanje i zapoljavanje uz podrku, podrka u ostvarivanju spolnih potreba i prava, programi obrazovanja za odrasle, edukacija strunjaka, lokalne i ire zajednice). Email: daniela@erf.hr
MARGINALIZACIJA KAO POSLJEDICA DOMINANTNOG MODELA SKRBI

Poloaj osoba s tekoama u drutvu kroz povijest obiljeila je njihova razliitost uslijed koje su etiketirani, stigmatizirani, odbacivani, iskljuivani iz ivota zajednice, odnosno devalvirani kao osobe (Taylor i bogdan, 1989). drutveno gledite o oteenju tih osoba najveim se dijelom ustalilo u okviru institucionalne prakse preko klasifikacije koja ovisi o organizacijskim i drutvenim vrijednostima, uvjerenjima i stavovima. Time diskriminacija i nasilje nad osobama s intelektualnim tekoama postaju drutveno pri1
daniela bratKOvi MODELI SKRBI U SVJETLU LJUDSKIH PRAVA OSOBA S INTELEKTUALNIM TEKOAMA
hvatljivi, to se ostvaruje u procesu depersonalizacije (oni su ljudi manje vrijednosti); oduzimanju mogunosti izbora (kako oni mogu znati to ele); stvaranju stava poslunosti i pokornosti (oni su opasni i treba ih drati pod kontrolom); te segregiranju i skupljanju na jedno mjesto (svi su isti i njih/nas treba zatititi) (Wakerley, 1997). Unato pozitivnim iskoracima posljednjih godina, u Hrvatskoj jo uvijek dominira tradicionalni odnos drutva prema osobama s tekoama, a osobito prema osobama s intelelektualnim i drugim oblicima veih tekoa u razvoju. Prevladavaju drutvene intervencije i institucionalne prakse zasnovane na stereotipnim pretpostavkama o tim osobama i njihovim obiteljima. na njih se gleda kao na bespomone i ovisne o slubama socijalne skrbi, to najee rezultira njihovim izdvajanjem iz izvorne drutvene sredine u neke manje ili vie segregirane uvjete ivota. Postojea zakonska regulativa podupire segregacijski institucionalni sustav zbrinjavanja, zatite, rehabilitacije, odgoja, obrazovanja i osposobljavanja, kojim se preteno definiraju prava i potrebe institucija, a ne korisnika. U okviru sustava, ipak, postoje i iznimke usmjerene na ostvarenje socijalnih pravapoput: prava na ostvarivanje osobne invalidnine, prava na odreeni postotak obje mirovine nakon smrti roditelja, doplatak za pomo i njegu, pomo za osobne potrebe korisnika, pravo roditelja djeteta s veim tekoama na dopust do sedme godine djetetovog ivota i rad na pola radnog vremena (Teodorovi i bratkovi, 2001). Posljednjih se godina javljaju izvaninstitucionalne inicijative roditelja i strunjaka te osoba s intelektualnim tekoama, usmjerene na redefiniranje ukupnog sustava skrbi u svrhu ostvarenja ljudskih prava i kvalitete ivota osoba s intelektualnim tekoama i drugim tekoama u razvoju. Prema podacima Ministarstva rada i socijalne skrbi republike Hrvatske iz 2000. godine (prema Teodorovi i bratkovi, 2001), u 24 ustanove socijalne skrbi nalazilo se 3 373 osoba s razliitim tekoama u razvoju, ukljuenih u razliite vrste tretmana, a najvei broj ih se nalazio u trajnom smjetaju. Tri etvrtine tienika inile su osobe s intelektualnim tekoama, dok je znatno manji broj bio onih sa senzorikim i motorikim oteenjima. Uz smjetaj u ustanove socijalne skrbi za osobe s tekoama u razvoju, jedan dio osoba s intelektualnim tekoama smjeten je u zdravstveno socijalnim ustanovama, poput centra za autizam ili psihijatrijskih klinika i ustanova za osobe tree ivotne dobi. Prema podacima kojima raspolae Hrvatski savez udruga za osobe s intelektualnim tekoama procjenjuje se da je svega 20 % osoba s umjerenim, teim i tekim intelektualnim tekoama i/ili viestrukim oteenjima u republici Hrvatskoj smjeteno u spomenute institucije, dok ostali ive u svojim obiteljima, uz minimalnu ili nikakvu strunu potporu. Savez procjenjuje da ak 2/3 osoba s intelektualnim tekoama nije ukljueno u rehabilitacijsko-terapijski proces. za veinu tih osoba nae drutvo, naalost, ne nudi nita osim ivota u izolaciji unutar vlastite obitelji ili unutar navedenih ustanova. Manji dio osoba s tekoama smjeten je u udomiteljske obitelji u kojima su, 1
slino kao i u vlastitim obiteljima, bez kontinuirane strune potpore, u manjoj ili veoj mjeri preputeni socijalnoj izolaciji. Stoga se moe zakljuiti da osobe s tekim intelektualnim tekoama i viestrukim oteenjima ne ostvaruju pravo na odgoj i obrazovanje, to se kosi s proklamiranim naelima Ustava rH: Tjelesno i duevno oteeno i socijalno zaputeno dijete ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb (lanak 63., stavak 3. Ustava). Osnovno je kolovanje obvezatno i besplatno. Svakomu je dostupno, pod jednakim uvjetima, srednjokolsko i visokokolsko obrazovanje u skladu s njegovim sposobnostima (lanak 65. Ustava). S obzirom na smjetaj specijalnih slubi i institucija u veim urbanim sredinama, prevladava centralizirani pristup u kojem se velik broj djece i odraslih s tekoama u razvoju izdvaja iz njihove lokalne sredine, to svjedoi o tradicionalnom odnosu drutva prema osobama koje su drugaije, te o jo uvijek prevladavajuem medicinskom modelu, kao i o modelu deficita u rehabilitaciji. U medicinskom modelu (Mason, rieser, 1990; 1994) osoba s tekoama tretira se kao problem. Taj model polazi od nedostataka (oteenja i tekoa) osobe, a rjeenje vidi u njezinoj zatiti i izbjegavanju rizika. cilj rehabilitacije je da se osoba promijeni kako bi se mogla uklopiti u socijalno okruje. dakle, sva je pozornost usmjerena na nesposobnost, a drutvo poduzima mjere kojima se ustanovljuju specijalne slube i postupci s ciljem ublaavanja posljedica oteenja. ako to nije mogue postii, takva se osoba izdvaja, iskljuuje iz vlastite drutvene okoline i svih mogunosti koje ta okolina nudi. Model deficita (Teodorovi, 1997) naglaava vanost utvrivanja i zadovoljavanja posebnih potreba osoba s tekoama i usmjeren je smanjenju ili otklanjanju potekoa u socijalnoj integraciji. Pritom se ne vodi dovoljno rauna o drutvenim i institucionalnim barijerama i mogunostima kojima je osoba izloena, ve se i dalje naglasak stavlja na subjektivne tekoe te se osobu nastoji prilagoditi zahtjevima prosjene okoline. na temelju tog modela definiran je sustav dijagnosticiranja i kategorizacije djece s takozvanim posebnim potrebama, a rehabilitacija, odgoj-obrazovanje i osposobljavanje odvijaju se i dalje u posebnim segregacijskim ili parcijalno-integracijskim programima. djeca s lakim intelektualnim tekoama esto se radi pohaanja kola s posebnim programom izdvajaju iz obitelji i smjetaju u dom. Po zavretku specijalne kole i radnog osposobljavanja najee zavravaju na zavodu za zapoljavanje, bez izgleda da nau posao. Tako i dalje ostaju na skrbi svojih roditelja ili postaju beskunici. razlozi takvog ishoda su mnogostruki. jedan od njih je, bez sumnje, dugogodinja izolacija kroz sustav zavodskog smjetaja i specijalnog kolstva, koja s jedne strane dovodi do gubitka primarnih drutvenih mrea, a s druge ne osposobljava osobu za ivot u zajednici. osobe s teim oblicima intelektualnih tekoa u nekim se sluajevima obrazuju u specijalnim kolama do navrene 21 godine ivota, kada se vraaju u obitelj ili smjetaju 200
u zavode. za manji broj onih koji se vraaju u obitelj organizirane su dnevne aktivnosti u dnevnim centrima ili klubovima roditeljskih udruga u lokalnim zajednicama. nakon smrti roditelja, ako oni za ivota nisu uspjeli nai neko rjeenje, centri za socijalnu skrb smjetaju osobu s intelektualnim tekoama u udomiteljske obitelji, ustanove za rehabilitaciju ili bilo koju drugu ustanovu socijalne skrbi u kojoj ima mjesta. odraslim osobama s intelektualnim tekoama u hrvatskim je uvjetima uvelike ograniena mogunost rada i zapoljavanja, kao kljunih znaajki ostvarivanja jednakopravnog statusa s drugima u zajednici. ostvarivanje radne uloge, za osobu s intelektualnim tekoama, kao i za svaku drugu osobu, vano je radi ekonomske sigurnosti i neovisnosti, socijalne interakcije, ali i drutvenog statusa te stvaranja pozitivne slike o sebi, to je izvor samopotovanja i preduvjet za samoaktualizaciju. Pravo na osposobljavanje za rad i pravo na zaposlenje spadaju u temeljna ljudska prava, to je istaknuto u nizu dokumenata Un-a o pravima ovjeka, te posebno naglaeno u Standardnim pravilima za izjednaavanje mogunosti osoba s tekoama1 koja je usvojila i Hrvatska. Prema ovim preporukama, za sve osobe s tekoama cilj uvijek treba biti dobivanje zaposlenja u otvorenim radnim uvjetima, a zakoni i propisi o zapoljavanju ne bi smjeli negativno diskriminirati te osobe. Uz to, glavno uporite za ostvarivanje prava na osposobljavanje za rad, rad i zapoljavanje osoba s intelektualnim tekoama nalazimo u Ustavu Republike Hrvatske. Meutim, ostvarenost tih prava je nezadovoljavajua, emu uvelike pogoduju nedovoljno razraeni i nejasno izvedeni zakonski propisi iz Ustava te pogoranje socio-ekonomskih prilika u zemlji zbog rata i tranzicije. no, jednako veliki problemi proizlaze iz postojeeg segregacijskog koncepta procesa obrazovanja i osposobljavanja za rad osoba s intelektualnim tekoama. U Hrvatskoj se odgoj i obrazovanje djece s tekoama u razvoju jo uvijek velikim dijelom provodi pod posebnim uvjetima, kao to su posebni razredi pri redovnim kolama, specijalnim kolama i institucijama, dok je opseg integracije koja se odnosi samo na djecu s manjim tekoama, s obzirom na broj obuhvaene djece i organizacijsku strukturu, nedostatan (bratkovi i Teodorovi, 2002). Primjerice, esto se djeca s tekoama upuuju u redoviti razred, ne na osnovi kronoloke dobi, ve na osnovi sposobnosti da prate program, pri emu izostaju primjereni poticaji razvitku njihovih intelektualnih i socijalnih potencijala. Parcijalna integracija pretpostavlja prilagodbu djece s tekoama u razvoju sustavu i aktivnostima razreda, ime se istie njihova razliitost, djeca se osjeaju kao gosti, a tako ih vide i druga djeca u razredu. Takav je sluaj s povremenim susretima uenika na kulturnim priredbama, zajednikom odmoru bez zajednikih aktivnosti, te povremeno sudjelovanje djece ili specijalnog razreda u izabranoj redovnoj nastavi (primjerice glazbenoj i likovnoj nastavi, tjelesnom odgoju).
rezolucija 48/96, 1993, 48. zasjedanje glavne skuptine Un-a, prema raki, 1998.
201
U okviru postojee koncepcije obrazovanja/osposobljavanja za rad osoba s intelektualnim tekoama zasebnim programom kolovanja obuhvaene su osobe s lakom, a zasebnim osobe s umjerenim i teim intelektualnim tekoama. iako im je zakonski utemeljena mogunost za srednjokolsko obrazovanje u redovnim uvjetima, tu mogunost u praksi ostvaruje manji broj uenika s lakim intelektualnim tekoama koji pohaaju redovnu srednju kolu, uz prilagoeni program. veina uenika s lakim intelektualnim tekoama pohaaju za njih specijalizirane srednje strukovne kole. nastavni plan i program u tim kolama obuhvaa opeobrazovne predmete, tehnologiju zanimanja i strunu praksu, a uenici se mogu opredijeliti za nekoliko standardnih skupina zanimanja (uglavnom su to metalska, graditeljska, drvnopreraivaka, koopreraivaka, grafika, tekstilna i ugostiteljska struka). kolovanje traje tri godine, a uenici se kvalificiraju za obavljanje poslova niske sloenosti. njihova se struna praksa odvija uglavnom u posebnim radnim organizacijama u zatienim uvjetima, a rjee u redovnoj radnoj sredini. osobe s umjerenim i teim intelektualnim tekoama nemaju mogunost srednjokolskog obrazovanja, ve se za njih paralelno s osnovnim kolovanjem, od 17. do 21. godine ivota, organizira radno osposobljavanje za obavljanje najjednostavnijih poslova ili radnih operacija u okviru posebnih odgojno-obrazovnih organizacija za djecu i mlade s veim tekoama u razvoju. vrlo mali postotak osoba s lakim intelektualnim tekoama uspijeva se zaposliti u redovnim uvjetima, dok ih se vei broj zapoljava u zatitnim radionicama. od onih koji se uspiju zaposliti u redovnim uvjetima, mali broj uspijeva dugotrajnije zadrati taj posao, a u situacijama otputanja radnika oni su prvi na redu. Mali broj osoba s umjerenim i teim intelektualnim tekoama pronalazi zaposlenje i u zatienim uvjetima. S obzirom da im je oduzeta poslovna sposobnost, ne mogu se uope zaposliti u redovnim uvjetima, to je u suprotnosti s Ustavom zajamenim pravom na rad. ako ih se i ukljui u takav rad, nemaju mogunosti legalnog zapoljavanja. Tako su te osobe uglavnom obuhvaene programima radne okupacije, odnosno dnevnim centrima pri ustanovama socijalne skrbi.
Usporedba institucionalnih i obiteljskih uvjeta ivota odraslih osoba s intelektualnim tekoama

istraivanje o kvaliteti ivljenja odraslih osoba s intelektualnim tekoama u institucionalnim i obiteljskim uvjetima ivota u naoj zemlji (bratkovi, 2002b) pokazalo je da je u institucionalnom smjetaju za sve korisnike, bez obzira na individualne razlike i potrebe, organiziran jedinstveni sustav svakodnevnog ivljenja, uglavnom u zatvorenom krugu institucije, prema ustaljenom rasporedu aktivnosti kojem se korisnici trebaju prilagoditi, pri emu izostaju individualni programi za korisnike. 202
Obiljeja institucionalnog modela skrbi:

Rigidnost (krutost, strogost) osnovno obiljeje organizacije ivota je rutina, odnosno ponavljanje istih aktivnosti u isto vrijeme i iste dane, bez obzira na promjenjive potrebe korisnika. ukalupljen tretman u skladu s rigidnom rutinom, osobe u instituciji su tretirane kao grupa, a ne kao individue koje su dio rutinskih aktivnosti. u tom sustavu korisnici su esto u poziciji ekanja na red pri obavljanju osobne higijene, prehrani, itd. uz to, velik dio vremena provode jednostavno satima sjedei. Depersonalizacija male su mogunosti za posjedovanje osobnih odjevnih predmeta ili drugih osobnih stvari, prilike za privatnost ili sloenije vidove izraavanja individualnosti. socijalna distanca izmeu osoblja i korisnika interakcija izmeu osoblja i korisnika je ograniena na bazine funkcionalne potrebe i aktivnosti, s vrlo malo prilika za uspostavljanje potpunijeg osobnog odnosa.
ivot u obiteljskoj sredini osigurava kvalitetnije preduvjete ivljenja osoba s intelektualnim tekoama, osobito u smislu emocionalne dobrobiti, razvoja kompetentnosti i samostalnosti, socijalne interakcije i participacije te mogunosti vrenja izbora.
Najvanije prednosti skrbi u obitelji:
sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima u domainstvu i brizi o sebi; mogunost interakcije i participacije u zajednici kroz uporabu javnih slubi i uslunih djelatnosti (upotreba novca, upotreba javnog prijevoza, kupovanje, posjeivanje ugostiteljskih objekata); odravanje socijalnih odnosa s poznatim i bliskim osobama u zajednici (kontakti i posjeivanje prijatelja, susjeda i rodbine).
S druge strane, istraivanje je pokazalo da je i ivot u obiteljima uvelike obiljeen vezanou uz institucionalne programe te nedostatkom adekvatnijih oblika potpore obiteljima. Posljedino, i osobe u obiteljima ostvaruju vrlo nisku razinu socijalne ukljuenosti u zajednici s osobama bez tekoa. Uz pojam odraslosti obino se veu karakteristike kao to su autonomija, produktivna aktivnost koja vodi ekonomskoj samostalnosti, zasnivanju vlastite obitelji i vrednovanim socijalnim ulogama (Fish, 1990, u corbett i barton, 1992). Segregacijski oblici zbrinjavanja, kakvi prevladavaju u hrvatskim uvjetima, onemoguavaju osobama koje ive u obitelji ta iskustva. ishodini problem institucionalnog modela skrbi jest naglasak na prilagodbi pojedinaca sustavu, umjesto prilagodbe sustava inidividualnim potrebama pojedinaca. Ko203
risnici ustanove lieni su mogunosti utjecaja na rad ustanove, koja zapravo ima kljuni utjecaj na njihove ivote (bowl, 1996, u Perkins i repper, 1998). U paternalistikoj, hijerarhijskoj strukturi, tienici nemaju ni individualno ni kolektivno pravo glasa u osjetljivim i problemskim situacijama, pa niti mogunost prosvjeda protiv neprimjerenih (ak i u vidu zanemarivanja i zlostavljanja) ili zagovaranja poeljnih uvjeta ivota (ilSMH, 1969, u Herr, 1995). ini se, openito, da na sustav institucionalne skrbi u velikoj mjeri ima karitativno obiljeje. on osobe marginalizira i stereotipno se odnosi prema njima. Stoga su i programi nestrukturirani, bez primjerenog angamana strunjaka meu kojima je zamjetan profesionalni skepticizam o sposobnosti tienika da sami, u veoj ili manjoj mjeri, definiraju vlastite elje i potrebe. rije je o dominantnoj ekspertnoj ulozi osoblja kao posljedici uvjerenja da su strunjaci jedini koji znaju i mogu pruiti adekvatnu pomo tim osobama (besio i dr., 1987, u Perkins i repper, 1998). S obzirom da je svakodnevni ivot strukturiran po odreenim pravilima, korisnici imaju vrlo malo kontrole nad vlastitom svakidanjicom, samoizraavanjem te prilikama za razvoj osobnog identiteta, kompetencije i odgovornosti. U razvijanju bliskih interpersonalnih odnosa uglavnom su orijentirani jedni na druge, dok kontakti s lanovima obitelji s vremenom gube na kvaliteti i uestalosti, a nerijetko se i prekidaju. vidljiv je nedostatak ireg psihosocijalnog kruga potpore koji ukljuuje bliske rodbinske, prijateljske i susjedske veze. Socijalna izolacija pridonosi i stvaranju ope negativne slike u zajednici o tim osobama kao drugaijim, nesposobnim, pasivnim ili ak opasnim za okolinu, te produbljivanju postojeih predrasuda. rezultati spomenutog istraivanja u naim uvjetima govore u prilog u svijetu utvrenih spoznaja o neprimjerenosti segregacijskog institucionalnog modela skrbi za osobe s intelektualnim tekoama i njegovom nepovoljnom utjecaju na kvalitetu ivljenja tih osoba. istraivanja iz drugih zemalja takoer ukazuju na bolju kvalitetu ivljenja u osoba koje ive u zajednici od onih koje ive u instituciji, osobito u pogledu mogunosti razvoja kompetentnosti, osobne produktivnosti i socijalnih odnosa (otrebski, 2000), kao i pogledu drutvene participacije i mogunosti vrenja izbora i donoenja odluka (verdugo i dr., 1997, u verdugo, 2000). iskljuenost tih osoba iz sfere rada povezana je s diskriminacijskim barijerama u drutvu, ali i pretjeranim zatiivanjem unutar obitelji. Katkada se smatra da osobama s intelektualnim tekoama dobro osmiljeni i organizirani oblici provoenja slobodnog vremena mogu zamijeniti zapoljavanje, s obzirom da jedno i drugo pridonosi samoaktualizaciji, uspostavi socijalnih veza, tjelesnom i mentalnom zdravlju, itd. no, pritom se zaboravlja da je vaan aspekt rada ostvarivanje prihoda (argyle, 1994). zarada nije vana samo zbog egzistencijalnih razloga, ve i zbog injenice da se osobe koje zarauju doivljavaju kompetentnijima, znatno ih se vie cijeni u obitelji i iroj okolini, lake pronalaze partnera i lake napreduju na svim podrujima ivljenja. 204
institucionalni sustav i pripadajui programi uspostavljeni su s pretpostavkom da su primjereni i dobri za korisnike. Kroz neke zakonske odredbe, javnu deklarativnu politiku i naela, u naim uvjetima jo uvijek se proklamiraju dobrobiti postojeeg tradicionalnog sustava skrbi za osobe s invaliditetom. no, u praksi postoje vrlo ograniene mogunosti koje zanemaruju stvarne interese pojedinaca i njihovih obitelji. ipak, mora se naglasiti da i u naim uvjetima unatrag nekoliko godina sve vie prostora dobivaju pozitivne inicijative za redefiniranje postojeeg stanja. Tako su utemeljeni i suvremeni oblici razvoja slubi potpore u zajednici, usmjereni na programe rane intervencije i savjetodavne potpore obiteljima ili pak programi za ivot u zajednici osoba s intelektualnim tekoama. znakovito je da su ti programi u najveoj mjeri pokrenuti izvan institucionalnog sustava, putem samoorganiziranja roditelja i nezavisnih inicijativa strunjaka.
PREMA AFIRMACIJI LJUDSKIH PRAVA I MODELU SKRBI TEMELJENOM U ZAJEDNICI

drutvene i ekonomske promjene do kojih je dolo u republici Hrvatskoj imaju veliki utjecaj i na ivot osoba s tekoama. Potrebne su nove strategije koje e istodobno uzeti u obzir zakonitosti trine ekonomije, ali i neupitna prava osoba s tekoama u odnosu na samostalnost, samoostvarenje i punu drutvenu participaciju, uz primjerenu socijalnu potporu. Sasvim je razumljivo da e taj novi pristup morati biti popraen odgovarajuim zakonskim propisima (Teodorovi i bratkovi, 2001). Kvaliteta ivljenja osoba s intelektualnim tekoama je, kao i za ostale graane, odreena posrednim i neposrednim odnosima u drutvu, zajednici, politici, proizvodnji, kulturi, odgoju, obrazovanju koje tim osobama stoje na raspolaganju (Galea, 1996). Pozitivan odnos prema osobama s intelektualnim tekoama, temeljen na potovanju integriteta, ljudskih prava i potreba, pretpostavka je aktiviranja potrebnih imbenika u drutvu za stvaranje primjerenih vanjskih uvjeta za kvalitetu ivljenja, a time i za postizanje ciljeva rehabilitacije tih osoba. Suvremeni ciljevi rehabilitacije u irem smislu ukljuuju princip normalizacije, socijalne integracije, individualizacije, orijentacije na zadovoljavanje potreba, te poticanje samostalnosti i autonomije. Ti su ciljevi ostvarivi uz odgovarajue formalne i sadrajne uvjete (Teodorovi, 1995). Formalni aspekt odnosi se na materijalne uvjete ivota (prostorne, finacijske i sl.), dok sadrajni aspekt obuhvaa opseg i kvalitetu zadovoljavanja individualnih potreba. oba ova aspekta u meusobnoj su interakciji i ine nedjeljivu cjelinu, koja se u krajnjem smislu izraava pojmom kvalitete ivljenja. Spomenuti ciljevi nisu nerealni. oni su ostvarivi u okviru razvoja suvremenog socijalnog modela u rehabilitaciji i odnosu drutva prema osobama s tekoama, a u razvijenim zemljama svijeta prevladavaju ve od devedesetih godina prolog stoljea. 20
njihovo je ishodite u filozofiji inkluzije koja naglaava da svatko pripada drutvu i na svoj mu nain pridonosi (Snow, 1993, u Mii, 1995). U skladu s time, taj socijalni model na osobe s tekoama ne gleda kroz njihova ogranienja i tekoe, nego kroz njihove sposobnosti i interese, potrebe i prava. Taj model polazi od pretpostavke da su poloaj osobe s tekoama, kao i njena diskriminacija drutveno uvjetovani, tj. da su drutvene prepreke te koje u stvarnosti onesposobljavaju te osobe. Transformacija medicinskog modela i modela deficita u socijalni model rehabilitacije odvija se u razliitim zemljama razliitim tempom, ovisno o ekonomskoj moi, dostignuima znanosti u relevantnim podrujima, ali prije svega o prevladavajuoj filozofiji drutva prema znaenju pojedinca i potivanju ljudskih prava. Socijalni model u rehabilitaciji istie da mnogi problemi osoba s tekoama ne proizlaze iz njihove razliitosti, ve iz ogranienja koja im drutvo namee. Ta su ogranienja prisutna kako u fizikoj sferi (arhitektonske prepreke, institucionalizacija, zatvorenost javnih slubi kolstva, zdravstva, privrede), tako i u podruju meuljudskih odnosa (terminologija, stigmatizacija, nepotivanje ljudskih prava). oteenje ili kronino oboljenje objektivno postoji i katkad uzrokuje istinske tekoe osobi koja je time pogoena, no to oteenje ne ini odreenu osobu manje ljudskim biem od ostalih. Usmjerenou na zadovoljavanje potreba tzv. prosjene populacije, drutvo stvara sustav koji je u biti netolerantan i proizvodi marginalne skupine koje po razliitim kriterijima odstupaju od prosjeka. Stvaranje usporednih sustava odgoja i obrazovanja, zdravstvene i socijalne zatite te zapoljavanja zahtijeva velika financijska sredstva i ima tendenciju stvaranja segregiranih ivotnih situacija. Pripadnici marginaliziranih skupina na taj se nain znatnim dijelom iskljuuju iz uobiajenih tokova ivota. iz navedenih razloga socijalni model naglaava prava pojedinca, a rjeenje vidi u restrukturiranju drutva. U tom modelu socijalna potpora podrazumijeva inovativnost i suradnju niza lokalnih i dravnih institucija, i to u partnerstvu s osobama, odnosno skupinama na koje se ta potpora odnosi. U sluaju osoba s intelektualnim tekoama i drugim tekoama, model rehabilitacije u zajednici, uz redefiniranje odnosa skrbi i zastupanja, s naglaskom na samozastupanje, samostalnost i socijalnu integraciju, namee se kao alternativa aktualnom institucionalnom modelu skrbi, ija je evidentna posljedica marginalizacija.
Pokret za samozastupanje osoba s intelektualnim tekoama

vanu ulogu u razvoju pokreta za ljudska prava osoba s intelektualnim tekoama i drugim tekoama, kao i razvoju socijalnog modela u rehabilitaciji, ima pokret za samozastupanje tih osoba (Wehmeyer i berkobien, 1996). Taj je pokret pokazao da i osobe s veim tekoama u razvoju mogu puno postii samoorganizacijom, nastupajui zajedno, i to ne samo u osobnoj i socijalnoj, ve i u politikoj sferi. Prva je skupina za samozastupanje nastala u vedskoj 60-tih godina prolog stoljea, a danas je to meunarodno 20
rasprostranjen i dobro organizirani pokret. U Hrvatskoj je Udruga samozastupnika osnovana 2004. godine, na poticaj i uz potporu Udruge za promicanje inkluzije. Udruga je i lanica organizacije Inclusion Europe, podrunice Inclusion International,2 ija naela promie svojim djelovanjem u naoj zemlji. Same osobe s tekoama samozastupanje definiraju kao samostalnu grupu ljudi s tekoama u razvoju, koji zajedno rade na pravdi pomaui jedni drugima u preuzimanju kontrole nad svojim ivotima i borbi protiv diskriminacije (Kraljevi, 2001). istiu da ih to ui pravima i odgovornostima, donoenju odluka i vrenju izbora koji utjeu na njihove ivote, te ih ini samostalnijima. nain na koji ue samozastupanje je pruanje potpore jednih drugima i meusobno pomaganje u stjecanju samopouzdanja za izricanje onoga u to vjeruju. Strunjaci se slau da je osnovni smisao samozastupanja razvijanje potrebnih vjetina kod osoba s intelektualnim tekoama i mijenjanje drutvenih stavova i odnosa kako bi te osobe postale punopravni lanovi zajednice u kojoj ive.
Naela samozastupanja Inclusion International:
svi ljudi s intelektualnim tekoama imaju jednaka prava na ugled, potovanje i zakonsku zatitu kao i njhovi sugraani. Osobe s intelektualnim tekoama trebaju ivjeti, uiti, raditi i uivati u ivotu u zajednici i biti prihvaeni i cijenjeni kao i bilo koji drugi graani. Obitelj se smatra primarnim izvorom ljubavi i sigurnosti za osobe s intelektualnim tekoama. za osobe bez obitelji slube potpore u zajednici trebaju omoguavati iskustva to je mogue slinija obiteljskim prilikama. Osobama s intelektualnim tekoama treba osigurati odgovarajuu potporu neophodnu u maksimalnom ostvarivanju njihovih potencijala. Prisutnost intelektualnih tekoa ne opravdava ni jedan oblik diskriminacije. Iako osnova za donoenje svake odluke vezane uz odreenu osobu s tekoama mora biti ono to je ispravno/dobro za tu osobu, takve odluke uvijek moraju biti u skladu s njenim osobnim interesima. ako se moraju primijeniti bilo kakva ogranienja u svrhu dobrobiti osobe s intelektualnim tekoama (kao jedini mogui nain zatite osobe), ona moraju biti najmanja mogua i u uskoj vezi s programom u kojem se planira otklanjanje takvih ogranienja to je bre mogue.
Model rehabilitacije utemeljene u zajednici

Kao alternativa institucionalnom modelu skrbi razvijen je tzv. model u zajednici utemeljene rehabilitacije (community based rehabilitation). To je strategija kojom se
2
Prijanja International League of Societies for Persons with a Mental Handicap ilSMH.
20
unutar zajednice (lokalne sredine) razvijaju uvjeti za rehabilitaciju, ravnopravnost mogunosti i socijalnu integraciju svih osoba s tekoama u razvoju ( jnsson, 1994). Svrha je tog pristupa zapravo demistifikacija procesa rehabilitacije i osnaivanje (vraanje) uloge i odgovornosti pojedinca, obitelji i zajednice. Kako istiu Mcconkey i oToole (2000), kada rehabilitacija postane jedan od vanih ciljeva razvoja i odgovornosti zajednice, tada se moe govoriti o doista u zajednici utemeljenom procesu.
Ciljevi rehabiliticije u zajednici u odnosu na osobe s intelektualnim tekoama su:
Integracija u drutvenu okolinu u okviru decentraliziranih regionalnih slubi potpore i skrbi, te poticanje izgradnje trajnih meuljudskih odnosa; ivot u obitelji (biolokoj, adoptivnoj ili udomiteljskoj); stvaranje to normalnijih uvjeta ivota uz adekvatan spektar usluga na podruju stanovanja, zapoljavanja i slobodnog vremena; osiguravanje individualnog pristupa, tj. uvaavanje individualnih posebnosti i potreba kako bi se osigurao optimalan fiziki, psiholoki, duevni, socijalni i emocionalni razvoj.
razvoj slubi potpore u zajednici zasniva se na naelima poticanja osobne autonomije i ostvarivanja prava osoba s tekoama, ali i vanosti meuovisnosti ljudi u socijalnim odnosima. naglasak je na poboljanju odnosa osoba s tekoama s drugim lanovima drutva i istovremeno osporavanju procesa socijalne devalvacije, te ostvarivanju inkluzivnih zajednica (bratkovi, 2002a). razvoju tog modela posebno je pridonio pokret samozastupanja, ali i prepoznavanje vanosti ukljuivanja osoba u normalan ivot te svijest o potrebi poticanja osobnog razvoja, samopouzdanja i osnaivanja tih osoba. naglaava se i vanost obrazovnih modela dnevnih programa i ukljuivanja mladih i odraslih osoba s intelektualnim tekoama u redovne obrazovne programe (Sutcliffe, 1990). Sve se vie panje pridaje i razvoju slubi zapoljavanja za potporu osobama s intelektualnim tekoama koje provode zapoljavanje osoba u redovnoj radnoj sredini, bilo kao samostalne agencije, bilo u okviru dnevnih centara. Primjereni modeli dnevnih centara pruaju potporu osobama s intelektualnim tekoama, uvaavajui njihove interese i izbore. Time im omoguavaju i definiranje potreba i kontrolu u realizaciji niza funkcija, od socijalizacije, praktine i savjetodavne pomoi, preko terapije, obrazovanja i obuavanja, do prevencije institucionalnog smjetaja i pripreme za naputanje obiteljskog doma i rad u otvorenim uvjetima.
Promocija inkluzivnog obrazovanja

inkluzivno obrazovanje Sailor (1991) definira kao specijalnu obrazovnu potporu osiguranu u opem obrazovnom i ostalim okrujima za uenje, gdje su uenici s tekoama 20
prirodno zastupljeni u dobno primjerenim razrednim zajednicama, bez posebnih razreda za uenike s tekoama. rasprave o inkluzivnom obrazovanju sve su izraenije u kontekstu socijalne pravde (Forest i Pearpoint, 1991), poticanja odnosa u zajednici (brown i dr., 1989; Snow, 1991), upitnosti tradicionalnog modela obrazovanja (Hunt i dr., 1986; Taylor, 1988) i potrebe za rekonceptualizacijom postojeih modela obrazovnih slubi s ciljem boljeg pribliavanja potrebama sve djece i mladei, uz kombiniranje strunih, kadrovskih i ostalih resursa tradicionalno paralelnih i odvojenih sustava opeg i posebnog obrazovanja (davis, 1989; Stainback i Stainback, 1984; York i Tundidor, 1995).
Deinstitucionalizacija
Uslijed razvoja slubi potpore za ivot u zajednici u posljednjih se tridesetak godina u svijetu provodi i deinstitucionalizacija i dehospitalizacija osoba s intelektualnim tekoama, te se tako u veini razvijenih zapadnih zemalja velik broj ustanova raspustio i reorganizirao, s ciljem razvoja integriranih ivotnih zajednica. Spomenute je procese u Hrvatskoj pokrenula Udruga za promicanje inkluzije 1997. godine. deinstitucionalizacija je termin koji opisuje preseljenje osoba iz institucionalnih oblika skrbi u druge, prirodnije sredine, a predstavlja pokuaj da se na dosljedan i sustavan nain preokrenu tetne posljedice nametnutog naina ivljenja, izoliranog od drutva s ogranienim ivotnim mogunostima (allen, 1989). deinstitucionalizacija podrazumijeva reduciranje broja primljenih u institucije, razvoj alternativnih drutvenih metoda potpore, vraanje u drutvo onih osoba koje su sposobne funkcionirati u manje sputavajuoj okolini i reformu javnih ustanova, kako bi se poboljala kvaliteta pruene skrbi. Umjesto velikih, dislociranih ustanova, u lokalnim zajednicama se osnivaju razliiti integrirani oblici smjetaja, tretmana i zapoljavanja osoba s intelektualnim tekoama, a time se poveava i dostupnost svih javnih ustanova.
Potpora obiteljima i specijalizirano udomiteljstvo

Slube potpore za obitelji s lanovima s intelektualnim tekoama poele su se osnivati u sedamdesetim godinama prologa stoljea. Prvotni cilj bio im je djelovanje u kriznim intervencijama i spreavanje izmjetanja osoba iz obitelji (Knoll i bedford, 1989). najprije su bile usmjerene na obitelji s mlaom djecom, da bi se s vremenom orijentirale i na one s odraslim osobama s intelektualnim tekoama. U devedesetim godinama prerasle su u razvijeni oblik skrbi u zajednici koji je usmjeren na potrebe osoba s intelektualnim tekoama, te potrebe njihovih roditelja ili drugih blinjih i skrbnika (Freedman i dr., 1999). rasprostranjeni oblik skrbi i potpore osobama s intelektualnim tekoama za ivot u zajednici jest i specijalizirano udomiteljstvo (Provencal, 1999). obiteljima koje ukljuuju osobu s intelektualnim tekoama u svoju obiteljsku zajednicu prua se kontinui20
rana struna potpora, kao i nadzor kvalitete zbrinjavanja. Specijalizirane udomiteljske obitelji, zajedno s osobom s intelektualnim tekoama i timom strunjaka, stvaraju individualni plan potpore koji izvodi obitelj te vode evidenciju o njegovom provoenju. Kriterij ostvarivanja kvalitete tog modela je prihvaenost osobe s intelektualnim tekoama kao ravnopravnog lana obitelji, uz pruanje jednakih mogunosti koje imaju i drugi lanovi obitelji. Posebnost udomljavanja kao oblika skrbi je u tome to se ovim pristupom omoguava neposredno ukljuivanje osoba u obiteljski ivot ne samo ue udomiteljske obitelji, ve i njezinog ireg kruga (krinjar, 1999). osoba se ukljuuje i u socijalnu mreu udomiteljske obitelji, a to znai da se na nju prelijevaju ve uspostavljeni odnosi sa susjedima ili osobama iz lokalnih uslunih djelatnosti.
Redefiniranje skrbnitva
Uslijed razvoja slubi potpore u zajednici u mnogim zemljama redefinira se institucija skrbnitva (starateljstva) nad osobama s intelektualnim tekoama kao neadekvatna. Spoznalo se da funkcija skrbnitva, iako je primarno imala pozitivnu namjenu, zapravo dri osobe s intelektualnim tekoama u nepovoljnom poloaju, a katkada ih, umjesto zatiivanja, zapravo obespravljuje. Posebno problematinim, pa ak i opasnim, smatraju se oblici nevolonterskog skrbnitva, tj. onog po slubenoj dunosti. Pritom valja napomenuti da je upravo taj model vrlo rasprostranjen u naoj zemlji (socijalni radnici u centrima za socijalnu skrb esto se po slubenoj dunosti imenuju skrbnicima). Utvrdilo se da tradicionalni sustav skrbnitva uzrokuje vane etike, praktine i pravne probleme u ostvarivanju prava osoba s intelektualnim tekoama, to proistie i iz njegove prevelike povezanosti s institucionalnim sustavom skrbi. iz spomenutih razloga, skandinavske zemlje, njemaka, novi zeland, panjolska i austrija provele su niz zakonskih reformi za poveanje individualne autonomije osoba s intelektualnim tekoama i njihova veeg sudjelovanja u donoenju odluka. i u nekim dijelovima Sada skrbnitvo se smatra institucijom u krizi. U vedskoj je skrbnitvo zamijenjeno adekvatnijim oblicima osobno usmjerenog zastupnitva i potpore. Tako su osobe s intelektualnim tekoama dobile svoje mentore, slubene zastupnike, kontakt osobe i osobne asistente.
Novi modeli zastupnitva

Postoji nekoliko novih modela zastupnitva osoba s intelektualnim tekoama. neformalni oblici zastupanja i osobne potpore su graansko zastupanje, osobni predstavnici ili zastupnici i osobe od povjerenja (Herr, 1995, u Herr, 1983). Glavna im je svrha praktina i emocionalna potpora osobama s tekoama kojima nedostaje obiteljska potpora. Meutim, takvi zastupnici obino nemaju javne i legalne ovlasti djelovanja u odree210
nim situacijama. Stoga su definirani i formalni legalni oblici osobne potpore za osobe s veim tekoama. U vedskoj je, primjerice, skrbnitvo zamijenjeno dvama oblicima potpore. Primarni i najmanje ograniavajui oblik potpore je mentorski model. Ta je uloga puno prirodnija od autoritativne pozicije tradicionalnog skrbnika. Umjesto vrenja potpune kontrole nad ivotom osobe s tekoama, taj model omoguuje stvarnu zatitu osobnih prava pojedinca s intelektualnim tekoama. Slian oblik potpore je slubenik od povjerenja koji ima ulogu savjetnika osobe s intelektualnim tekoama u svim vanim ivotnim pitanjima (npr. odabiru i prijavi u odreenu slubu potpore, nadziranju financijskih transakcija, rjeavanju i pravnih i osobnih pitanja). U skandinavskim zemljama takoer je uvrijeen sustav osobnih asistenata i pratilaca osoba s veim tekoama (Herr, 1995). bit takvih modela je pruanje potpore osobi u donoenju odluka, na osnovi iskazanih elja i usmjeravanja, ime se olakava deinstitucionalizacija te prevenira institucionalizacija.
SOCIJALNI MODEL U DJELOVANJU UDRUGE ZA PROMICANJE INKLUZIJE

Udruga za promicanje inkluzije, osnovana 1997. godine u zagrebu, u Hrvatskoj je pokrenula proces deinstitucionalizacije i prevencije institucionalizacije osoba s intelektualnim tekoama i poela razvijati model strunih slubi potpore u lokalnim sredinama. djelovanje udruge zasniva se na socijalnom modelu odnosa prema osobama s tekoama i filozofiji inkluzije, koja naglaava da je razliitost u snazi, sposobnostima i potrebama prirodna i poeljna, te da zajednice nisu potpune sve dok svi ljudi u njima ravnopravno ne participiraju. Glavni cilj pruanja potpore osobama s intelektualnim tekoama u programima udruge je ukljuivanje u ivot lokalne zajednice, kako bi u njoj ravnopravno sudjelovali, potvrivali sebe kao ravnopravne graane, a time pridonosili i razvoju tolerancije i pozitivnih stavova javnosti prema osobama koje su drugaije. Kao alternativu institucionalnom modelu zbrinjavanja, udruga je pokrenula prvi program stanovanja uz potporu u zajednici za odrasle, te program specijaliziranog udomiteljstva za djecu s intelektualnim tekoama. osim vrlo vanog fizikog aspekta, ivot u zajednici mora i primjerenom potporom osiguravati kvalitetu ivljenja osoba s intelektualnim tekoama. Stoga se u svim programima Udruge za promicanje inkluzije pruena potpora korisnicima temelji na procjeni individualnih sposobnosti, interesa i potreba pojedinca. U kreiranju, provedbi i evaluaciji programa, uz maksimalno ukljuivanje same osobe s intelektualnim tekoama, sudjeluju i najblie osobe iz njezinog prirodnog i profesionalonog kruga. Upravo je orijentacija na zadovoljavanje potreba pojedinca, a ne sustava, kljuna razlika tog pristupa u odnosu na prevladavajui tradicionalni institucionalni model. 211
Strune slube potpore Udruge za promicanje inkluzije ine multidisciplinarni timovi koji djeluju u suradnji sa samim osobama s intelektualnim tekoama i lanovima njihovih obitelji. njihov je zadatak da budu: (1) spona izmeu korisnika i svih, u datom trenutku, relevantnih slubi u zajednici; (2) da osiguraju ostvarivanje prava osoba s tekoama i njihovim obiteljima; (3) da educiraju roditelje, udomiteljske obitelji i strunjake, te da (4) informiraju javnost s ciljem otklanjanja predrasuda. Udruga je zapoela rad u zagrebu, no usmjerena je na sustavno irenje mree svojih programa u lokalnim sredinama u republici Hrvatskoj. Tako danas djeluje u zagrebu, osijeku, bjelovaru, Slavonskom brodu, ibeniku i Kastvu. Program stanovanja uz potporu provodi se kroz domove za samostalno stanovanje u zagrebu i osijeku kojima su obuhvaene 84 osobe u 30 stambenih zajednica. U bjelovaru je, za sada kao podrunica zagrebakog doma, osnovana prva stambena zajednica s 4 korisnika. U zagrebu, bjelovaru, Slavonskom brodu, ibeniku i Kastvu provode se programi prevencije institucionalizacije koji ukupno obuhvaaju 80-ak korisnika. Programom specijaliziranog udomiteljstva u zagrebu obuhvaeno je 23 djece u 14 udomiteljskih obitelji. Taj je program od strane vijea europe 2000. godine izabran kao najbolji model europskih programa za djecu s tekoama. U zagrebu je 2003. godine osnovana i prva djeja stambena zajednica u kojoj se nalazi etvoro deinstitucionalizirane djece s viestrukim tekoama u razvoju. U okviru udruge odvijaju se i edukativno-kreativne radionice, pruaju se savjetodavne i zastupajue usluge, te podrava djelovanje skupina za samozastupanje. Tako je 2004. osnovana Udruga za samozastupanje osoba s intelektualnim tekoama. Unato postojeim barijerama, unatrag nekoliko godina udruga je uspostavila i prvi program ukljuivanja osoba s intelektualnim tekoama u redovnu radnu sredinu, gdje im se prua struna i potpora radnog asistenta. Programom je dosad obuhvaeno 30-ak osoba, a provodi se u suradnji s nekoliko tvrtki u gradu zagrebu, kao to su drogerie Markt, Kuhne&nagel i javnim ustanovama, poput knjinice Tin Ujevi i matinim Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi. Tekoe koje prate realizaciju toga programa ponajvie su vezane uz visoku stopu nezaposlenosti, neprilagodljivost zakonskih propisa koji reguliraju radni odnos i nedostatak poticajnih mjera za zapoljavanje osoba s intelektualnim tekoama, putem zakonskih obveza ili poreznih olakica za poslodavce. S obzirom na nemogunost legalnog zapoljavanja bez gubitka beneficija iz sustava socijalne skrbi, zapoljavanje se ugovara po modelu radno-okupacijske aktivnosti. no, vano je naglasiti da su se takoer pronali odgovarajui naini isplate naknade (u vidu kompenzacije) za rad zaposlenim osobama. iako te programe nadlene dravne slube naelno podravaju, oni jo uvijek zadovoljavaju samo mali opseg potreba u pojedinim sredinama i nemaju dovoljnu financijsku potporu za daljni siguran i progresivan razvoj. za sada je jedino program doma za samostalno stanovanje formalno uao u program socijalne skrbi republike Hrvatske i sustavno ga financira Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. 212
Udomiteljske obitelji dobivaju naknadu za udomiteljstvo od centara za socijalnu skrb, a sve ostale trokove proces detekcije, deinstitucionalizacije, edukacije, praenja i potpore djeci i obiteljima snosi udruga financiranjem iz donacija i putem prijava na natjeaje. Pritom je vei broj inozemnih izvora financiranja (institut Otvoreno drutvo, Svjetska banka, cooperating netherlands Foundation, The Headley Trust, Matra dutch consortium, itd.). Strunjaci iz udruge sudjelovali su 2001. godine u izradi strategije razvoja sustava socijalne skrbi, za potrebe Ministarstva rada i socijalne skrbi, kroz projekt Deinstitucionalizacija sustava posebnih skrbi u RH iji je nositelj bio ekonomski institut u zagrebu. izraena je opsena analiza postojeeg stanja u odnosu na strune, organizacijske i financijske pokazatelje, te je razraena precizna strategija reforme i transformacije postojeeg sustava skrbi za osobe s posebnim potrebama. Strategiju je nadleno ministarstvo u velikom dijelu naelno prihvatilo, s planom razrade i postupne provedbe. Taj je proces, meutim, nakon organizacijskih i kadrovskih promjena nakon izbora 2003. godine u nadlenom ministarstvu usporen. ini se da su glavna prepreka u reformi postojeeg sustava nepostojanje usuglaene vizije i strategije razvoja te nedosljednost u donekle zapoetim reformama. Primjerice, ustanove iz kojih je deinstitucionaliziran dio korisnika odmah nastoje popuniti ispranjene kapacitete kako bi sprijeile problem vika zaposlenih za koje ne postoji plan prekvalifikacije ili promjene radnog mjesta. na kraju je vano istaknuti i da Udruga za promicanje inkluzije ima viegodinje iskustvo u provoenju treninga za druge organizacije civilnoga drutva i strune institucije u Hrvatskoj te na meunarodnoj razini, s naglaskom na razvoj kvalitete i suvremenih modela pruanja skrbi i potpore osobama s intelektualnim tekoama i njihovim obiteljima u lokalnoj zajednici, a u skladu sa standardima pribliavanja praksi zemalja lanica europske Unije. Udruga tako podrava inicijative u drugim sredinama u Hrvatskoj koje ele razviti takve programe, samostalno ili kao podrunice udruge, dok je edukacija strunih slubi, institucija i drugih udruga usmjerena na senzibilizaciju. Provodi se i edukacija poslodavaca u svrhu i tijekom zapoljavanja osoba s intelektualnim tekoama u redovnim radnim sredinama. Struna potpora osobama s intelektualnim tekoama, usmjerena na afirmaciju ljudskih prava, pretpostavlja kvalitetnu suradnju s drugim nadlenim slubama i institucijama drutva, ali i meunarodnim organizacijama. Udruga uspjeno surauje s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, nekadanjim dravnim zavodom za zatitu obitelji, materinstva i mladei (ija je djelatnost sada inkorporirana u ustrojstvo Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi), Hrvatskim savezom udruga za osobe s intelektualnim tekoama, odnosno, regionalnim drutvima za pomo osobama s intelektualnim tekoama i Hrvatskim pravnim centrom. U okviru viegodinje meunarodne suradnje na Central European Mental Disability Advocacy Project i Open Society Mental Health Initiative, udruga je izabrana kao preporueni europski model udruge za inkluziju, te je u protekle dvije godine educirala strunjake i aktiviste iz nekoliko zemalja srednje i istone europe. 213
PREPORUKE ZA USPOSTAVU SOCIJALNOG MODELA POTPORE ZA IVOT U ZAJEDNICI OSOBA S INTELEKTUALNIM TEKOAMA I DRUGIM OBLICIMA INVALIDITETA
Samo promjenama u drutvu koje e ukinuti podreenost manjine veini, cijenei svaiji doprinos kao poticajan, osigurat e se uvjeti ivota u kojima e i osobe s veim tekoama biti prihvaene i tretirane s dostojanstvom. Pozitivna iskustva koja danas ve postoje u pokuaju ukljuivanja tih osoba u prirodnu socijalnu sredinu ukazuju na to da se stavovi okoline mijenjaju u interakciji s tim osobama, pri emu se obogauju svi sudionici tog procesa. na taj se nain razvija osjetljivost prema individualnim razlikama svih lanova zajednice, a ne samo prema osobama s posebnim potrebama, ime se poveava ukupno povjerenje i kvaliteta ivota cjelokupne zajednice i drutva. U svijetu je primjena koncepta kvalitete ivljenja i preusmjeravanje resursa prema pojedincima, umjesto na slube i programe sustava, usmjerena na organizacijske i programske promjene i oblike pruanja skrbi i potpore osobama s tekoama (Keith i Schalock, 2000). Koncept kvalitete ivljenja i u naim bi uvjetima trebao biti osnova za sveobuhvatnu evaluaciju aktualnog edukacijsko-rehabilitacijskog modela i socijalne politike openito, te postati vodei princip u definiranju budueg odnosa zajednice prema osobama s intelektualnim tekoama, i drugim tekoama. U tom smislu nuno je ostvarivanje niza meusobno povezanih preduvjeta na makro, mezo i mikro razini sustava (bratkovi, 2002a).
Promjene na makro razini

na razini drutvenog sustava potrebno je prepoznati postojee, ukorijenjene diskriminatorne obrasce u svim podrujima ivota uslijed kojih su osobe s intelektualnim tekoama obespravljene i marginalizirane. To pretpostavlja osvjeivanje ozbiljnosti i opsega socijalnih i ekonomskih nejednakosti tih osoba, utemeljenih na tradicionalnim stereotipnim stavovima, koje se manifestiraju putem institucionalnih praksi. nuna je transformacija segregacijskog i karitativnog odnosa drutva prema osobama s intelektualnim tekoama u odnos usmjeren na integraciju, izjednaavanje mogunosti i jednakopravnost tih osoba. To je nemogue provesti bez dravne strategije, zakonskih promjena, te alokacije proraunskih sredstava. veina graanskih, socijalnih i ekonomskih prava trebala bi biti osigurana istim zakonskim propisima kao i za ostalu populaciju. Meutim, kao to upozoravaju barnes i oliver (1995), pozitivno definirana graanska prava nisu konano rjeenje problema diskriminacije osoba s tekoama. Promjene moe potaknuti samo snana antidiskriminativna legislativa i praksa, zasnovana na socijalnom modelu rehabilitacije. od kljune je vanosti razvoj mree zastupajuih i samozastupajuih organizacija u suradnji sa samim osobama s tekoama, ukljuujui i njihovo financiranje. 214
Ta e se promjena ostvariti kada osobe s intelektualnim tekoama budu imale jednake mogunosti kao i ostali dravljani republike Hrvatske, a njihova ljudska prava budu priznata, kada njihov doprinos postane vidljiv, putem sudjelovanja u svim sferama ivota u zajednici.
Promjene na mezo razini

nuna je rekonceptualizacija postojeeg segregacijskog sustava slubi za osobe s intelektualnim tekoama, odnosno velika preobrazba koncepta rehabilitacije usmjerena prema deinstitucionalizaciji, regionalizaciji i decentralizaciji postojeeg sustava u slube potpore u zajednici. Praen neophodnim zakonskim propisima, taj se model ostvaruje udruenim nastojanjima samih osoba s tekoama, njihovih obitelji, drugih lanova zajednice i odgovarajuih slubi iz podruja socijalne skrbi, zdravstva, obrazovanja i profesionalnog osposobljavanja. osnovni je cilj tog pristupa razviti sustav koji e obuhvatiti sve osobe kojima je pomo potrebna, uz upotrebu resursa koji su realni i podnoljivi u nacionalnom kontekstu. To podrazumijeva: uspostavu spektra decentraliziranih slubi socijalne skrbi u zajednici kao alternative institucionalnom modelu skrbi; osiguravanje individualiziranih intervencija, usluga i potpore korisnicima od strane slubi u lokalnim sredinama; mrenu strukturu, temeljenu na partnerstvu institucionalnih i izvaninstitucionalnih strunih slubi, udruga i organizacija osoba s intelektualnim tekoama, njihovih obitelji te drugih aktera u zajednici. iskustva drugih zemalja pokazuju da postoji opasnost deklarativnog uvoenja promjena u cilju poboljanja kvalitete ivljenja i davanja novih imena tradicionalnoj praksi (Smull i Smith, 1994, prema Karan i bothwell, 1997), koja pokazuje veliku sposobnost prilagodbe novim terminima i tehnikama, bez promjena temeljnog sustava vrijednosti. Stoga vrijednosti i ciljeve promjena treba to jasnije odrediti, te staviti naglasak na kvalitetno obrazovanje, pravo na rad i financijsku neovisnost, stalnost ivotnih okolnosti i pravo na izbor osobnog ivotnog stila. Takav sustav potpore mora biti fleksibilan i utemeljen na dijalogu i suradnji s korisnicima koji imaju ne samo pravo, ve i realne mogunosti definiranja svojih potreba, te praenja i procjene primjerenosti i kvalitete socijalne potpore.
Promjene na mikro razini

Kljuni faktori unapreenja kvalitete ivljenja osoba s intelektualnim tekoama su njihovo osnaivanje za razvoj osobne autonomije i samostalnog ivota, te izgradnja 21
prirodnog kruga potpore u zajednici. da bi se to ostvarilo, neophodna su nastojanja usmjerena na promjenu neprimjerenih stavova, socijalnih i fizikih prepreka, pri emu je vano uzeti u obzir sljedee smjernice: 1. osobe se razlikuju i zato je u zadovoljavanju njihovih psihosocijalnih, fizikih i materijalnih potreba nuno voditi brigu o individualnim specifinostima i subjektivnom zadovoljstvu i vrednovanju razliitih podruja ivota. 2. vano je osiguravanje kvalitetnog ivotnog okruja, a to podrazumijeva osiguravanje mogunosti i za ostvarivanje individualnih razvojnih potencijala i za mogunost izbora i osobne kontrole unutar tog okruja. 3. vano je ukljuivanje pojedinca u sve sadraje ivota u zajednici. nije dovoljna integracija u zajednicu, ve poticanje aktivnog sudjelovanja i pridonoenja zajednici te ostvarivanja meuljudskih odnosa. 4. vano je istovremeno pruanje potpore u razliitim, ali meusobno povezanim ivotnim podrujima, uvijek kroz individualno i osobno usmjereno planiranje. Uvoenje radikalnih promjena sustava uvijek nailazi na mnogobrojne prepreke, od straha i nesigurnosti od novog i gubitka kontrole, do nespremnosti na suoavanje s vlastitim predrasudama. Predrasude prema osobama s intelektualnim tekoama nisu naslijeene. one su nauene. Mijenjanje stavova je proces koji se uvelike zasniva na iskustvu. Stoga, elimo li da okolina promijeni stav prema osobama s tekoama u razvoju, moramo primarno stvarati uvjete u kojima e doi do interakcije izmeu njih i drugih ljudi. jasno je da su prepreke promjenama vrlo kompleksne i da ih je nemogue prevladati u kratkom vremenu, no ciljanim aktivnostima u okviru postojeih uvjeta zasigurno moemo uvelike pridonijeti dugoronom i sustavnom procesu pozitivnih promjena u korist kvalitetnijeg ivljenja, ukljuivanja u drutvo i potpunije realizacije temeljnih ljudskih prava osoba s intelektualnim tekoama.
Literatura
allen, d. (1989). The effects of deinstitutionalisation on people with mental handicaps: A Review. Mental Handicap Research, 2 (1): 1837. argyle, M. (1994). The social psichology of everyday life. london and new York: routledge. barnes, c., oliver, M. (1995). Disability Rights: rhetoric and reality in the UK., disability & Society, 10 (1): 111116. bratkovi, d. (2002a). Kvaliteta ivljenja osoba s umjerenom i teom mentalnom retardacijom u obiteljskim i institucionalnim uvjetima ivota. doktorska disertacija. edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u zagrebu. bratkovi, d. (2002b). Kvaliteta ivljenja odraslih osoba s intelektualnim tekoama. Zbornik radova meunarodnog seminara: Kvaliteta ivota osoba s posebnim potrebama.varadin: Savez defektologa Hrvatske, 141150.
21
bratkovi, d., Teodorovi, b. (2002). od integracije ka inkluzivnoj edukaciji. Zbornik radova Okruglog stola: Odgoj, obrazovanje i rehabilitacija djece i mladei s posebnim potrebama, 8. 5. 2002. zagreb: Povjerenstvo vlade republike Hrvatske za osobe s invaliditetom, dravni zavod za zatitu obitelji, materinstva i mladei. brown, l., long, e., Udvari-Solner, a., vandeventer, P., ahlgren, c. j., johnson, F., Gruenewald, l., jorgensen, j. (1989). The home school: Why students with severe intelectual disabilities must attend the schools of their brothers, sisters, friends, and neighbors. Journal of The Association for Persons with Severe Handicaps, 14 (2): 1. corbett, j., barton, l. (1992). A Struggle for Choice. Students with special needs in transition to adulthood. london and new York: routledge. davis, W.e. (1989). The regular education initiative debate: its promises and problems. Exceptional Children, 55: 440446. Forest, M., Pearpoint, j. (1991). Two roads: exclusion or inclusion?. Developmental Disabilities Bulletin, 19 ( 1): 111. Freedman, r. i., d. Grffiths, d., Krauss, M. Wyngaarden and M. M. Seltzer (1999). Patterns of respite Use by aging Mothers of adults With Mental retardation. Mental Retardation, 37 (2): 93103. Galea, M. (1996). Kvaliteta ivljenja odraslih ljudi z zmerno, teko in najtejo motnjo v duevnem razvoju, referat odran na skupu Kvaliteta ivljenja odraslih oseb s teko in najtejo motnjo v osebnem razvoju. Topolica: Socijalna zbornica Slovenije. Herr, S.S. (1995). Maximizing autonomy: reforming Personal Support laws in Sweden and the United States. Journal of The Association for Persons with Severe Handicaps, 20 (3) 213223. Hunt, P., l. Goetz, l. and j. aderson 1986). The quality of sus segregated school sites. Journal of The Association for Pearsons with Severe Handicaps, 11 (1) 125130. jnsson, T. (1994). Inclusive Education. new York: United nations development Programme. Karan, o. c. and j. d. bothwell (1997): Supported living: beyond conventional Thinking and Practice, u: Schalock, r. l. (ed.), Quality of Life. Application to Persons With Disabilities. Washington dc: american association on Mental retardation, 7994. Keith, K. d. and r. l. Schalock (2000). cross cultural Perspectives on Quality of life: Trends and Themes, u: Keith, K.d. and r.l. Schalock (eds.), Cross Cultural Perspectives on Quality of Life. Washington dc: american association on Mental retardation, 363380. Knoll, j. a. and S. bedford (1989). Becoming informed consumers: A national survey of parents` experience with respite services. cambridge Ma: Human Services research institute. Kraljevi, M. (2001). evaluacija programa osposobljavanja osoba s intelektualnim tekoama za samozastupanje. Magistarski rad. edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u zagrebu. Mason, M., rieser, r. (1990). The Medical Model and The Social Model of disability, u: raki, j. (1998), Osposobljavanje za rad i zapoljavanje osoba s intelektualnim tekoama, Na prijatelj, asopis za pitanja mentalne retardacije, 1-2: 419. Mason, M. and r. rieser (1994). Altogether Better. london: comic relief. Mcconkey, r. and b. o`Toole (2000). improving the Quality of life of People With disabilities in least affluent countries: insights From Guyana, u: Keith, K. d. and r. l. Schalock (eds.) Cross Cultural Perspectives on Quality of Life. Washington dc: american association on Mental retardation, 281290.
21
Mii, d. (1995). inkluzija korak dalje od integracije djece s tekoama u razvoju. Psiha, 4: 2831. otrbski, W. (2000). Quality of life of People With Mental retardation living in Two environments in Poland, u: Keith, K. d. and r. l. Schalock (eds.) Cross Cultural Perspectives on Quality of Life. Washington dc: american association on Mental retardation, 8391. Perkins, r. and j. repper (1998). Dilemmas in Community Mental Health Practice: Choice or Control. oxon: radcliffe Medical Press ltd. Provencal, G. (1999). Foster Families. Macomb: oakland regional center, Michigan, USa. Sailor, W. (1991). Special education in the restructured school. Remedial and Special Education, 12 (6): 822. Snow, j. (1991). dreaming, speaking, and creating: What i know about community, u: Developmental Disabilities Bulletin, 19 (1): 1227. Stainback, S. and W. Stainback (1984). a rationale for the merger of special and regular education. Exceptional Children, 51: 102111. Sutcliffe, j. (1990). Adults with Learning Difficulties: Education for Choice and Empowerment. leicester: national institute of adult continuing education. krinjar, j. (1999). Udomljavanje odraslih osoba s intelektualnim tekoama u tue obitelji. Na prijatelj, 3-4 1117. Taylor, S. j. (1988). caught in the continuum: a critical analysis of the principles of the least restrictive environment. Journal of The Association for Persons with Severe Handicaps, 13 (1): 4153. Taylor, S. j. and r. bogdan (1989). relationship with Severely disabled People: The Social construction of Humanness. Social Problems, 36 (2): 135148. Teodorovi, b. (1995). ishodita u suvremenom oblikovanju stambenih i ivotnih uvjeta za odrasle osobe s teom mentalnom retardacijom. Defektologija, 31 (12): 143150. Teodorovi, b. (1997). Kvaliteta ivljenja odraslih osoba s teom mentalnom retardacijom. Na prijatelj, 3-4: 412. Teodorovi b. i d. bratkovi (2001). osobe s tekoama u razvoju u sustavu socijalne skrbi. Revija za socijalnu politiku, 8 (34): 279290. verdugo, M. a. (2000). Quality of Life for People With Mental Retardation and Developmental Disabilities in Spain: The Present Zeitgeist, u: Keith, K. d. and r. l. Schalock (eds.) Cross Cultural Perspectives on Quality of Life. Washington dc: american association on Mental retardation, 263279. York, j. and M. Tundidor (1995). issues raised in the name of inclusion: Perspectives of educators, Parents and Students. The Journal of The Association for Persons with Severe Handicaps, 20 (1): 3144. Wehmeyer, M. l. and r. berkobien (1996). The Legacy of Self advocacy, People with Cognitive Disabilities as Leaders in their Community: New Voices. cambridge: brookline books.
21
Prilog
PORTRET AKTIVISTKINJE: zDenkA Petrovi i uDrugA zA sAMozAstuPAnje

Priredila: jasmina papa u suradnji sa Zdenkom petrovi
zdenka je predsjednica Udruge za samozastupanje. udruga promie interese i zastupa prava osoba sa intelektualnim tekoama.1 najvei dio svog ivota, od 8. do 34. godine, provela je u instituciji, jer su strunjaci odluili da je to za nju najbolje. zdenka danas, s 39 godina kae: ne mogu se pomiriti s time da su mi propale tolike mladenake godine.
Rodila sam se u Zagrebu, majka me ostavila, pa su me smjestili u obitelj udomitelja u Za preiu. Kad sam se trebala upisati u kolu, doktor je rekao da je za mene najbolje da idem u posebnu kolu u Viegradu.
zdenka je u Viegrad, u biH, dola 1973., a ubrzo je izgubila svaki kontakt s obitelji udomitelja. kae kako je tek kasnije, kad ju je sin udomiteljice, koji je 1980-ih bio na odsluenju vojnog roka u biH, posjetio, saznala kako su joj pisali, no ta pisma nikada do nje nisu dola. u domu je ostala i nakon zavrene osnovne kole.
Spavalo nas je po 20 u sobi, budili su nas u 6 ujutro, a od 812 smo radile u radionicama: trikale, ivale i vezle. Poslijepodne bih od dosade odlazila spavati. Nisu nas putali izvan kruga Doma. Ponekad smo bjeali, kad bi nas uhvatili, zatvorili bi nas u samicu. Kad bismo u neem pogrijeili ili prekrili pravila, pozvali bi nas na sastanak, skidali do gola i tukli. Morali smo raditi sve to oni kau. Najgore je bilo onima koji su dugo vremena dobivali terapiju, najee apaurine.
ivot osobe u instituciji reduciran je na razinu dnevne rutine u skladu s tretmanom koji provode strunjaci, a koji se vrlo esto svodi na minimum fizike skrbi. takva rutina dokida mogunost zadovoljavanja potrebe za privatnou, izraavanja pojedinanih potreba, interesa i mogunosti, a ponajmanje uivanje osnovnih ljudskih
Termin osobe s intelektualnim tekoama koriten ja kao etiketa koja manje stigmatizira, odnosno ima manje negativnih konotacija nego u javnosti uvrijeen osobe s intelektualnim tekoama. osobe koje ive s takvim etiketama, u nedostatku prikladnijeg opisa, radije koriste prvi termin nego drugi.
1
21
prava. Institucija postaje od strunjaka konstruirana zajednica, koja zadovoljava potrebe i interese strunjaka i djelatnika, tienici postaju objekti ije naruavanje utvrenih rutina rezultira razliitim oblicima nasilja, ukljuujui fiziko. tenja da se prui profesionalna skrb rezultira minimalnim kontaktima s okolinom, odnosno segregacijom. Pojmovi ljudska prava, osnaivanje i slini, koji dominiraju u sferi civilnog drutva, ovdje se niti ne izriu.
Kad bi dolazili nadleni iz Beograda, nas bi zakljuavali u sobe, a njima bi pokazivali kako je ureena zgrada ... Sudjelovali smo na Olimpijadi u Americi, i osvojili nagradu u koarci, no osoblje Doma nam je sve uzelo.
Prostorno ureenje institucije, efektivnost organizacije rada i funkcioniranje ustaljenih rasporeda vaniji su od osoba. Privatne stvari, simboli osobnih identiteta, iskustva i ivota izvan institucije naruavaju uniformni, depersonalizirani institucionalni okoli, pa je njihovo posjedovanje i rabljenje svedeno na najmanju moguu mjeru. Pojedinani napori djelatnika gube efekte u srazu s funkcioniranjem sustava. no, ostaju u sjeanju kao primjeri da su drugaiji odnosi mogui.
Jedina dobra osoba, koja mi je pomagala koliko je mogla, bila je medicinska sestra ...
zdenka se prisjea kako su, u domovima u kojima je boravila, seksualna i reproduktivna prava osoba s intelektualnim tekoama bila tabu-tema. Iako postoji propis prema kojem osobama u instituciji treba omoguiti prostor za privatnost, on se ne provodi zbog prostorno-organizacijskih uvjeta. Edukativni programi vezani uz seksualnost, reproduktivna prava, prevenciju i zatitu osobnog integriteta nisu osmiljeni. Pravo na sklapanje braka osobama kojima je oduzeta poslovna sposobnost odobrava sud. Poetkom 1990-ih, u vrijeme rata, Dom u Viegradu se zatvorio, a zdenku upuuju u instituciju u ibeniku.
Po cijele sam dane peglala. Imala sam cimericu s kojom sam se jako dobro slagala. Govo rili su za nas da smo kao muko i ensko. Brinula sam za nju jer je bila spora od terapije, a noni uvar ju je tukao. Branila sam je od njega i drugih, pa su i meni pokuali uvaliti apaurin, ali nisu uspjeli.
zdenka se za svoju deinstitucionalizaciju izborila sama. njena potraga za potporom, motivirana otporom instituciji, dokazuje sposobnost osoba s intelektualnim tekoama da zastupaju svoje interese, ak i neovisno o udruivanju.
Za vrijeme etnje gradom upoznala sam jednog gospodina kojem sam ispriala svoju si tuaciju. On i njegova ena odluili su mi pomoi da izaem iz institucije. Preko prijateljice s kojom sam ivjela povezala sam se s udrugom za promicanje inkluzije. No, ubrzo se pojavio veliki problem, nisam imala nikakvih osobnih dokumenata. Zapoela je potraga za papirima koji su na kraju pronaeni u Centru za socijalnu skrb Medveak. Tada je po krenut i postupak za dobivanje dravljanstva. Nakon to sam izala iz doma u ibeniku, jednu sam no provela na Orlovcu, a onda sam dola u stambenu zajednicu.
korjenita promjena ivotne sredine, samostalnost i prostor za stvaranje vlastitih drutvenih veza, te donoenje odluka o vlastitim potrebama rezultirali su izuzetnim pomakom u kvaliteti zdenkinog ivota.
220
j. PaPa i Z. PetrOvi PORTRET AKTIVISTKINJE: Z. PETROVI I UDRUGA ZA SAMOZASTUPANJE
ivei u stambenoj zajednici potpuno sam se preporodila. Napokon sam mogla raditi i uiti stvari koje sam oduvijek eljela: nauila sam kuhati, upoznala sam susjede i poela se druiti s njima. Do sada sam se tri puta selila, ali odravam kontakte sa susjedima iz prvog stana. Idem u kino i na koncerte. Odlazim u trgovinu i kupujem ono to elim. Kad sam bila u domu, nisam imala svoju odjeu niti sam mogla birati to u obui. Odlazim i zubaru, to mi je prije bilo najgore jer nam je zubar u domu zube popravljao i vadio na ivo. U klubo ve za osobe s posebnim potrebama, koji organiziraju neke vrste radnih aktivnosti, ne idem jer me podsjeaju na zavod. Dobila sam priliku govoriti sama o sebi do tada su drugi govorili o meni i u moje ime. Ponovno sam uspostavila kontakt s lanovima obitelji udomi telja. I to je najvanije, saznala sam da mi je majka iva. To mi nitko prije nije rekao.
zahvaljujui steenom samopouzdanju i ivotu u normalnom drutvenom okruju zdenka je uspjela ne samo pronai honorarni posao, ve i rijeiti problem njegova gubitka, to pokazuje da ivot u stambenoj zajednici utjee na pozitivnu promjenu stava o vlastitim sposobnostima te na stvaranje drutvenog kapitala, to je presudno za noenje s kriznim situacijama, kao i za ostvarenje barem djelomine ekonomske neovisnosti.
Dugo sam honorarno radila kao istaica u Djejem vrtiu Potonica, no kad je i for malno otvoreno to radno mjesto, direktorica je rekla da ja ne bih mogla odraditi puno radno vrijeme, da bi to za mene bilo previe. Nisu me zaposlili. Prijavila sam se na Zavod za zapoljavanje, a kad je udruga za promicanje inkluzije traila istaicu, ja sam se javila, pa su me zaposlili.
zdenkina postignua samostalni ivot i zapoljavanje potakli su njenu socijalnu radnicu na propitivanje potrebe njene ukljuenosti u program stanovanja uz potporu. socijalna radnica je smatrala kako injenica da se zdenka tako dobro snala upuuje na to da joj ne treba potpora Udruge za promicanje inkluzije (uPI), nego da sa moe uzdravati i ivjeti sama. ali, kako kae, zdenka je i sama poneto nauila o funkcioniranju sustava, te je, budui da je promijenila mjesto prebivalita, promijenila i centar za socijalnu skrb i socijalnu radnicu. nova socijalna radnica ima vie sluha za njenu situaciju. ulaskom u program stanovanja uz potporu, u organizaciji Udruge za promicanje inkluzije, zdenka se i sama poela aktivno baviti potrebama, pravima i poloajem osoba s posebnim potrebama. Od 2003. zdenka je predsjednica Udruge za samozastu panje koju je pokrenula skupina za samozastupanje pri Udruzi za promicanje inkluzije. Obje udruge zagovaraju deinstitucionalizaciju i na pravima zasnovan pristup integraciji osoba s intelektualnim tekoama. u domaim uvjetima, u kojima su te osobe gotovo nevidljive, promocija tog pristupa oznaava vaan zaokret u smislu razvijanja osjetljivosti za i odgovornosti prema osobama s tekoama. Osnovni cilj Udruge za samozastupanje odreen je proivljenim iskustvom institucionalizacije, motivacijom i nastojanjima da osobe koje ive u institucijama iz njih izau, da izraze svoje interese govorei sami o i za sebe, da ostvare pravo na kolovanje, stanovanje i rad u redovnoj sredini. zdenka kae kako se kroz svoj aktivistiki angaman eli izboriti za svoja prava, ali i pruiti potporu drugima, naroito onima koji sami ne mogu dovoljno jasno izraziti to ele. Pritom je vano, kako naglaava, da njihove potrebe, interese i prava ne zastupaju strunjaci, ve da govore sami u
221
svoje ime, odnosno u ime svojih prijatelja. Vrlo esto priaju svoje ivotne prie, kako bi pojasnili svoju situaciji i osvijestili druge o pravima i mogunostima osoba s intelektualnim tekoama. lanice i lanovi udruge sudjelovali su u meunarodnim edukativnim programima za osobe s intelektualnim tekoama o nainima ostvarenja svojih prava, o pisanju projekata, pokretanju javnih kampanji. zahvaljujui edukacijama, ta je udruga bila uspjenija u svojim nastojanjima od ostalih. sudjelujui u edukativnim programima, ali i drugim aktivnostima, Udruga za samozastupanje ostvarila je kontakte s drugim nVO-ima i inicijativama, ukljuujui Open society Mental Health Initiative pri Institutu Otvoreno drutvo, Hrvatski savez za pomo osobama s intelektualnim tekoama, te grupama za samozastupanje u Osijeku, bjelovaru, slavonskom brodu, ibeniku, tuzli i drugdje. Od niza akcija koje je Udruga za samozastupanje pokrenula, zdenka izdvaja pismo koje je povodom trovanja osoba u domu stani u oujku 2004. upueno svim strukturama vlasti. Pismom izraavaju negodovanje odnosom djelatnika prema osobama koje ive u instituciji, injenici da oni jedu drugaiju hranu od one koje se priprema za djelatnike. u pismu predlau promjene takvih praksi i, u krajnjoj liniji, deinstitucionalizaciju. samo je predsjednik drave odgovorio na to pismo, uputivi ih da se obrate relevantnom Ministarstvu i slubama zaduenim za socijalnu skrb. takoer opisuje sastanak s dravnim tajnikom za socijalnu skrb, koji je, govorei o problemima vezanim uz deinstitucionalizaciju, rekao kako je to osjetljivo pitanje jer se djelatnici boje da e izgubiti posao. zdenka mu je odgovorila protupitanjem a to mislite kako izgleda ivot ljudi koji ive u institucijama? ne mislite li da su i oni u strahu? udruga je 2004. godine pokrenula javnu kampanju za zapoljavanje osoba s intelektualnim tekoama pod nazivom ja hou, ja mogu, ja znam. tijekom prosinca na televiziji i radiju emitirani su spotovi kampanje, a lanice i lanovi Udruge za samoza stupanje, kao i oni koji ih podravaju, okupili su se pod tim sloganom pred saborom, kako bi prezentirali svoje zahtjeve. nakon afere brezovica Udruga za samozastupanje ponovno je pisala svim dravnim institucijama, to je rezultiralo pozivom saborskog odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina na sudjelovanje u tematskoj sjednici Poloaj osoba s invaliditetom i osoba s poremeajima u ponaanju u ustanovama za trajni smjetaj u RH, odranoj u srpnju 2005. tako je zdenka prva osoba u RH s intelektualnim tekoama, koju je tijelo sabora pozvalo u svojstvu ravnopravnog sugovornika. Udruga za samozastupanje lanica je i dviju krovnih organizacija. unutar krovne organizacije Inclusion Europe djeluje Europska platforma samozastupnika (EPsa). Inclusion Europe svake godine za lanove svog upravnog odbora bira i dvoje samozastupnika. tako je zdenka u proljee 2006. postala lanicom upravnog odbora Inclusion Europe, a ve u listopadu sudjelovat e na sastanku u bruxellesu, gdje e upravni odbor odluivati o daljnjim aktivnostima udruge. Osim u Inclusion Europe-u i EPsa-i, Udruga za samozastupanje lanica je i druge krovne organizacije koja se bori za integraciju osoba s tekoama u drutvo, te afirmaciju u zajednici utemeljenoj na potpori za osobe s tekoama European coalition for community living. zdenka i drugi lanovi i lanice udruge obraaju se prvenstveno relevantnim dravnim tijelima i institucijama. Posjeuju strune skupove i seminare na kojima i dje-
222
n. Krbi i n. bOraS NEVIDLJIVI STANOVNICI GRADA PLOE
latnicima i osobama koje ive u institucijama govore o pravima osoba s posebnima potrebama, koje je unutar institucija esto nemogue zadovoljiti. irenje kruga solidarnosti radi prevencije institucionalizacije i socijalne integracije osoba s intelektualnim tekoama vaan je cilj, a istodobno i stalna aktivnost Udruge za samozastupanje. stoga Udruga za samozastupanje koristi kreativne komunikacijske strategije, kako s potencijalnim lanovima udruge, tako i sa irom javnou, s naglaskom na osnaivanje vlastitih lanova. udruga je, uz aktivno sudjelovanje svojih lanova, pripremila i izdala Brouru o pravima iz Ustava Republike Hrvatske, prilagoenu osobama s intelektualnim tekoama kako bi ih upoznali s njihovim pravima i dunostima. Osim toga, uz potporu meunarodne organizacije za promociju ljudskih prava, putem video-produkcije Witness, pripremili su i dokumentarni film Pravo na ivot u zajednici koji prati ivot sedam osoba s intelektualnim tekoama u stambenoj zajednici. Film ima za cilj razbijanje stereotipa o osobama s intelektualnim tekoama, te ukazati kako je njihova integracija u zajednicu mogua. Dodatno su preko tog projekta lanovi udruge nauili cijeli proces pripreme video-dokumentaraca.
STUDiJA SlUAJA
NEVIDLJIVI STANOVNICI GRADA PLOE

Priredila: Nataa krbi u suradni s Nadom Boras
Grad Ploe ima oko est tisua stanovnika, administrativno pripada Dubrovako-neretvanskoj upaniji, ali je zbog svog poloaja, odnosno udaljenosti od Dubrovnika, te podijeljenosti upanije dravnom granicom s Republikom bosnom i Hercegovinom, te ekonomskih izazova, nedovoljno razvijen i izoliran. Iako ima status grada, Ploe nemaju svoju bolnicu, kolu prema programu specijalnog obrazovanja, centar za radno osposobljavanje i rehabilitaciju osoba s tekoama, te strune i zdravstvene slube.
223
svi ti razlozi pridonose iskljuivanju djece i odraslih osoba s intelektualnim i tekoama u razvoju iz njihovih obitelji i izvornog okruenja radi lijeenja, kolovanja te eventualnog radnog osposobljavanja. Veina te djece svoje potrebe mora zadovoljiti u Dubrovniku, udaljenom od Ploa oko 100 km. zavretkom kolovanja ili osposobljavanja vraaju se u grad u kojem nema nikakve mogunosti za socijalnu integraciju. to je naroito izraeno nakon navrene dvadeset i jedne godine starosti, kada prema postojeim zakonima prestaje pravo na radno osposobljavanje. u Ploama ivi pedesetak obitelji koje imaju dijete ili odraslu osobu s intelektualnim i tekoama u razvoju. nada boras, predsjednica udruge Radost, naziva ih nevidljivim stanovnicima.
Mnogi roditelji su svoje dijete skrivali od okoline smatrajui da je to samo njihov problem, a tako su ih uglavnom i rodbina i zajednica doivljavali. Sve to je doprinijelo opoj nevidljivosti, neosvjetenosti i neznanju o broju takve djece i osoba, kao i kvaliteti ivota kojom ive.
Iako je centar za socijalnu skrb vodio evidenciju o broju djece s intelektualnim tekoama i donekle rjeavao socijalnu problematiku tih obitelji, nita se nije poduzimalo u vezi sa socijalnom integracijom i osvjetavanjem lokalne zajednice o potrebama i mogunostima njihovih korisnika. tek je devedesetih godina, u susjednom gradu Metkoviu, osnovana udruga roditelja koja je skrbila i o nekoliko djece iz grada Ploa. Postupno, udruga prerasta u instituciju, odnosno vrti za djecu sa smetnjama u razvoju, no poinju i problemi zbog financijskog potraivanja te institucije prema Poglavarstvu grada Ploa. udruga Radost Ploe osnovana je 2000. godine, kao udruga roditelja djece s tekoama u razvoju radi unapreivanja, rehabilitacije, poboljanja kvalitete ivljenja i zatite prava djece i odraslih osoba s intelektualnim i tekoama u razvoju na podruju grada Ploa.
Od poetnog entuzijazma do brojnih prepreka

na poetku samoorganiziranja roditelji su imali potporu i razumijevanje lokalnih vlasti i institucija, ukljuujui i odobravanje poetnih sredstava za rad. Meutim, prostor koji je dodijeljen udruzi je iznajmljeni prostor Ministarstva obrane koji ima ugovor s Gradskim vrtiem Ploe. udruga ima nelegalan status boravka, a svoje trokove refundira vrtiu. takvo rjeenje ukazuje na neznanje i nedostatnu potporu tadanje gradske vlasti koja je svoj problem u cijelosti prebacila na roditelje. suradnja s nadlenim centrom za socijalnu skrb takoer je bila ograniena:
Pozive na sastanke udruge su ljubazno odbijali zbog nedostatka vremena i radnih obave za, nisu bili zainteresirani za lanstvo u organima upravljanja udruge. Djelatnice Centra dolazile su jedino na proslave i priredbe, prodajne izlobe i kulturne manifestacije koje je udruga organizirala u cilju osvjetavanja lokalne zajednice o potrebama invalida.
takva suradnja nije bila dovoljna za potrebe udruge, pa su lanovi organizirali akcijsko istraivanje potreba obitelji i njihove djece. Pri tome su im pomogli sugraani, lijenici, profesori i uenici koji su imali neka saznanja o svojim susjedima ili obiteljima. Istraivanjem se utvrdio velik broj osoba s tekoama, s neostvarenim pravima, koji zajedno sa svojim obiteljima ive u siromatvu. Velik je bio i broj osoba smjetenih u
224
n. Krbi i n. bOraS NEVIDLJIVI STANOVNICI GRADA PLOE
institucije, te broj onih koje nikada nisu bile ukljuene u bilo kakav oblik zbrinjavanja, obrazovanja i rehabilitacije.
Sugraani, radne organizacije, privatnici na poetku djelovanja udruge uplaivali su do nacije na raun udruge i podravali njen rad, ali veina njih je smatrala da je to problem koji treba rjeavati drava i institucije. Saveznici u radu udruge uglavnom su bili ljudi sen zibilizirani i motivirani iskustvom roditelja iz svoje blie obitelji, profesori i nastavnici koji su imali priliku raditi i brinuti o djeci s tekoama u razvoju, te volonteri koje su lanovi udruge animirali i pozivali na suradnju i pomo.
smjenom lokalnih vlasti na izborima smanjena su sredstva izvan-proraunske potpore. stoga je trebalo ponovo osvjetavati lokalnu vlast i nove politiare.
Trebalo je dokazivati da mi nismo proizvod neije politike, ukazati na probleme smanjenih sredstava izvanproraunske potpore, i dalje traiti dodjelu i rjeavanje problema prostora udruge. Poela su se davati nova obeanja o rjeavanju pitanja prostora, a djelatnici Cen tra za socijalnu skrb su i dalje dolazili samo na priredbe, izlobe, sveane skuptine. Kada smo ih jednom prigodom u izvjeu o radu udruge prozvali za nesuradnju i neprofesiona lan odnos prema roditeljima i neostvarivanju prava djece s tekoama u razvoju i njihovih obitelji, poeli su javno prozivati vodstvo udruge.
uza sve to, najvee prepreke socijalnoj integraciji i kvalitetnoj skrbi o osobama s intelektualnim tekoama nada boras vidi u sustavu u cjelini:
Najvee prepreke su skoro u potpunosti institucionaliziran i centraliziran sustav socijalne skrbi, neuinkovitost i needuciranost socijalnih radnika, neprovoenje i sporost decentra lizacije, openito slaba informiranost korisnika i zajednice, jo nedovoljna osvijetenost roditelja osoba s intelektualnim tekoama, nedostatak financijskih sredstava za kvalitet ne programe, te openito neprepoznavanje i neuvaavanje lokalnih vlasti o mogunosti nevladinih organizacija u zemlji.
Malim koracima do rezultata

suradnjom sa srodnim udrugama i nacionalnim savezom udruga za osobe s intelektualnim tekoama, lanovi udruge su svoje snage usmjerili na ostvarivanje programa, pohaanje seminara, obuavanje lanova u vjetinama pisanja projekata, suradnje s lokalnom upravom i medijima, te openito pojaali svoj rad na osvjetavanju lokalne zajednice o potrebama i mogunostima osoba s intelektualnim tekoama. Pritom su ukljuivali kolsku djecu i mlade u rad udruge, promiui vrijednosti volonterstva i drutveno korisnog rada. to je dovelo do boljih rezultata ukljuivanja institucija u razne akcije (Doma zdravlja, osnovnih i srednjih kola, Gradskog vrtia Ploe i gradskog drutva crveni kri Ploe), ostvarivanja novanih potpora stranih i domaih donatora, upanije, Ministarstva obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti. udruga je uspjela kupiti potrebnu opremu, zaposliti osoblje, ostvariti veu medijsku zapaenost te ukljuiti vei broja roditelja, korisnika i volontera u svoj rad.
Mislim da smo postigli openito veu osvijetenost zajednice, barem to se tie ruenja barijera u glavama i malo veeg potivanja razliitosti. Takoer smo potakli veu osvije
22
tenost roditelja, kao i njihovo samopotovanje, te potaknuli rad na vjetinama koje im omoguavaju da budu bolji roditelji. Vei je broj korisnika ukljuenih u akcije koje smo po krenuli u zajednici. Nai korisnici su zadovoljniji i vjerujemo da time stjeu bolju sliku o sebi te osjeaj pripadnosti i korisnosti. Radimo i na prevenciji institucionalizacije korisnika, a proirili smo rad i na okolna mjesta. Poduavamo roditelje o njihovim pravima i pravima djece s intelektualnim tekoama. Osigurali smo opremu za rad, pomagala za samostal ni ivot i okupacijske aktivnosti. Imamo stalne, kvalitetne i vrlo vrijedne volontere koji sa srcem rade s djecom, a osigurali smo i radna mjesta za strunjake jer su nam plae za njih osigurale donacije. Mislim da, ukupno gledano, imamo vei ugled i potovanje lanova zajednice nego to smo mogli i zamisliti, unato brojnim preprekama.
Osobe s intelektualnim tekoama dobile su u Ploama prostor za stjecanje i koritenje brojnih vjetina kada izau iz institucija, imaju veu ansu ostati u obiteljima, a dobili su i prostor u kojem se mogu druiti i stjecati nova prijateljstva. Razmjena iskustava roditelja pridonosi veem razumijevanju unutar obitelji, savjeti strunjaka olakavaju probleme, obitelji vie ne kriju svoju djecu, postaju svjesniji njihovih potreba, ukljuujui i seksualne.
Vie se ljudi ukljuuje u rad udruge, bolji je odnos prema korisnicima, naa postignua su potakla osnivanje i rad nekih drugi interesnih skupina, mnogi trae savjete i vie razumiju potrebu i znaaj jaanja civilnog drutva. Provodei aktivnosti ukljuivanja osoba s intelek tualnim tekoama u ivot zajednice i senzibiliziranja javnosti o problematici, potrebama i mogunostima tih osoba, udruga Radost je u ove etiri godine postala ravnopravan partner institucijama lokalne zajednice koje se bave poboljanjem kvalitete ivota osoba s intelektu alnim tekoama. Korisnici programa udruge i kluba stekli su nove socijalizacijske vjetine, osjeaju se korisno i imaju pozitivniju sliku o sebi. Ukljuen je veliki broj suradnika i volontera, to je pridonijelo promicanju vrijednosti volonterizma i humanosti u lokalnoj zajednici.
kroz projekt Inkluzija radost kvalitetnog ivljenja, financiran od strane instituta Otvoreno drutvo Hrvatska i Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, udruga Radost je nastavila aktivnosti koje promiu bolju kvalitetu ivota osoba s intelektualnim tekoama te njihovu integraciju u lokalnu zajednicu. u sklopu projekta, udruga je, u suradnji s institucijama, lokalnim vlastima i korisnicima socijalnih programa, provela istraivanje postojeih oblika zbrinjavanja odraslih osoba s intelektualnim tekoama na podruju Dubrovako-neretvanske upanije. Predloili su alternativne modele skrbi i mogunosti ukljuivanja u ivot zajednice, s tendencijom deinstitucionalizacije. seminar na temu Inkluzija svjetska i hrvatska iskustva, odran u sijenju 2006., oznaio je poetak opsenijeg zagovaranja primjene alternativnih oblika skrbi i ukljuivanja korisnika, kao ravnopravnih lanova drutva, u ivot zajednice. seminar je okupio predavae iz Udruge za promicanje inkluzije iz zagreba te strunjake s podruja Dubrovako-neretvanske upanije iz centara za socijalnu skrb, institucija i odgojno-obrazovnih centara, kola, domova socijalne skrbi, te roditelje osoba s intelektualnim tekoama. Rezultat tog seminara je poboljana suradnja s lokalnom samoupravom i centrom za socijalnu skrb, ostvareno je partnerstvo i ponuen zajedniki program na natjeaj Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za provoenje izvaninstitucionalnog zbrinjavanja osoba s intelektualnim tekoama kroz oblik poludnevnog boravka.
22
n. Krbi i K. banievi POZITIVNE PRAKSE GRADA KARLOVCA UDRUGA RajsKa pTica
O ciljevima i preporukama za dalje

Iako brojni uspjesi udruge Radost ukazuju na potrebu za takvim tipom izvaninstucionalne skrbi, potrebno je i dalje nastaviti aktivno sudjelovati u zajednici u cilju poboljanja kvalitete ivljenja djece i odraslih osoba s intelektualnim tekoama. Pritom je izuzetno vana suradnja i pomo organizacija koje se bave jaanjem civilnog drutva u RH, kao i nacionalne zaklade za razvoj civilnog drutva. nuno je poticanje i provedba istraivanja koje e pridonjeti razumijevanju i unapreivanju mobilizacije i razvoja zajednice, izmjene i dopune zakona o volonterizmu, vea medijska pokrivenost graanskih organizacija, vea suradnja strunjaka koji se bave osobama s intelektualnim tekoama i njihovih roditelja. Dodatno je potrebno sustavno poticanje poslovnog sektora na suradnju s neprofitnim organizacijama, otvaranje radnih centara za zapoljavanje osoba s invaliditetom i vee povlastice i openito potpora drave za organizacije koje zapoljavaju osobe s invaliditetom, ali i potpora radu takvih udruga.
STUDiJA SlUAJA
POZITIVNE PRAKSE GRADA KARLOVCA UDRUGA RajsKa pTica

Priredila: Nataa krbi u suradni s katijom Banievi
kao kulturno i administrativno sredite karlovake upanije, grad karlovac sa svojih 60.000 stanovnika objedinjuje djelovanje brojnih nevladinih organizacija koje se u okviru sve snanijeg razvoja institucija civilnog drutva bave raznovrsnim aktivnostima iz domene svakodnevnog ivota graana. jedna od takvih organizacija, koja se ve niz godina istie svojom aktivnou je Rajska ptica osnovana 1998. godine. cilj te roditeljske udruge za osobe s mentalnim tekoama je osmiljavanje i organiziranje raznovrsnih oblika aktivnosti primjerenih sposobnostima i mogunostima tih osoba, i to ciljano za one koji su ostali ivjeti u roditeljskom domu. udruga takoer organizira
22
razne oblike potpore obiteljima osoba s mentalnim tekoama te provodi aktivnosti senzibiliziranja javnosti u svrhu prihvaanja osoba s mentalnim tekoama kao ravnopravnih lanova zajednice. udruga potie ukljuivanje svojih lanova u sredinu u kojoj ive, ali ne na humanitarno-milosrdnoj osnovi, ve na temelju njihova rada u radionicama s prilagoenim programom i njihovim nastupima u kulturno zabavnim priredbama. za realizaciju svojih osnovnih ciljeva i zadataka udruga je osnovala klub Rajska ptica, kroz koji se trenutno provode aktivnosti u radionicama rehabilitacijsko-terapijskog tipa: radionica samostalnog stanovanja, sportsko-rekreativna, keramika, cvjearska, likovna, glazbena, didaktio-dramska i vjeronauna radionica. Iako grad karlovac pokazuje socijalnu osjetljivost za brojne zahtjeve svojih sugraana, roditelji djece s mentalnim tekoama samoorganizirali su se kroz udrugu Rajska ptica kako bi organizirali dnevni boravak i omoguili sudjelovanje svoje djece u njima prilagoenim aktivnostima, uz potporu strunjaka. Proces samoorganiziranja tekao je postupno, a kljuni su bili brojni saveznici koji su se bavili osobama s mentalnim tekoama, kao i iskustva srodnih udruga, nadlenih nacionalnih institucija i lokalnih vlasti grada karlovca. smatraju da provoenjem aktivnosti udruge osobama s mentalnim tekoama osiguravaju potpuniju socijalizaciju i integraciju u drutvenu sredinu, omoguavaju stjecanje odgovarajueg stupnja samostalnosti i brige o sebi, rastereuju roditelje, senzibiliziraju javnost, osiguravaju daljnji ostanak u roditeljskom domu. Osim toga, udruga nastoji utjecati na bolju primjenu postojeih zakonskih rjeenja, ali i inicirati nova, u nizu civiliziranih zemalja ve usvojena rjeenja. udruga eli ukazati na nepoznavanje problematike osoba s mentalnim tekoama, njihovo neadekvatno ukljuivanje i tretman u obrazovnom sustavu, kao i na neciviliziran smjetaj i tretman u stacionarnim ustanovama.
Postignua i pozitivni pomaci kroz suradnju Interakcije s institucijama od osnivanja udruge do danas tekle su uglavnom u pozitivnom ozraju te je, smatraju u udruzi, postignut partnerski odnos s centrom za socijalnu skrb, Medicinskom kolom grada karlovca i ostalim relevantnim institucijama lokalnih vlasti. Roditelji u svom radu koriste socijalne, kulturne i terapeutske intervencije. O konkretnim rezultatima koje su do sada postigli predsjednica udruge, katija banievi, govori:
Naim lanovima, djeci i roditeljima povratili smo samopouzdanje, kroz prilagoene obli ke aktivnosti ukljuili smo ih u ivot lokalne zajednice te smo svojim aktivnostima i radom postali prepoznatljivi u lokalnoj zajednici, ali i ire. Openito smo postigli veu integraciju naih lanova u ivot zajednice, kao to smo i pomogli roditeljima u ostvarivanju zakoni ma zagarantiranih prava za njihovu djecu s invaliditetom.
najveu korist za osobe s mentalnim oteenjem i za njihove obitelji, predsjednica udruge vidi u konkretnim pomacima u ponaanju djece i promjene slike o sebi te rastereenju roditelja koji su dobili priliku ukljuiti djecu u organizirane aktivnosti kojih do tada nije bilo:
22
n. Krbi i K. banievi POZITIVNE PRAKSE GRADA KARLOVCA UDRUGA RajsKa pTica
Djeca su sigurnija, s veim samopouzdanjem, svjesni su svojih odreenih sposobnosti i mogunosti, osjeaju se korisnim lanovima zajednice. A omoguili smo i odgovarajue rastereenje roditeljima, jer su djeca dio dana u organiziranim aktivnostima.
Predsjednica udruge napominje i pozitivne pomake i promjene u percepciji i ponaanju ire okoline, institucija, graana i medija:
Nakon naih postignua i rezultata koji su veoma vidljivi, te nakon to je u Saboru usvo jena Strategija deinstitucionalizacije, znatno se promijenilo ponaanje elnika institucija socijalne skrbi, kolstva i organa lokalne vlasti... I mediji su nas od poetka do danas dosta pratili, kako lokalni tako i republiki.
u skladu sa strategijom deinstitucionalizacije te dosadanjim pozitivnim rezultatima, daljnji planovi i koraci udruge su organiziranje kole samostalnog stanovanja, koja je krenula od jeseni 2004. godine, te nastavak rada s djecom na stjecanju vjetina potrebnih za samostalni ivot osoba s mentalnim tekoama. udruzi predstoji i otvaranje poludnevnog boravka za osobe s mentalnim tekoama koje se ne nalaze ni u kojoj instituciji socijalne skrbi. Osim toga, udruga nastavlja s prvoenjem svih dosadanjih radno-okupacijskih i edukacijsko-rehabilitacijskih aktivnosti, koje se provode kroz osam razliitih radionica.
Vea financijska potpora i primjena zakona kao najvee prepreke uspjenoj socijalnoj integraciji i kvalitetnoj skrbi o osobama s mentalnim tekoama, u udruzi prepoznaju nedovoljna financijska sredstva namijenjena ovakvim programima, o emu predsjednica udruge kae;
Uz postojeu roditeljsku angairanost i angairanost strunih voditelja, potrebna je i vea materijalna potpora takvim aktivnostima. Za ukupnu provedbu svih segmenata progra ma potrebno je ustanoviti sustavnu financijsku potporu koja e uz sve navedene prednosti takvog oblika skrbi biti i znatno nia po glavi korisnika nego li u bilo kojoj drugoj ustanovi socijalne skrbi.
sukladno tome, predsjednica katija banievi navodi preporuke udruge vezane uz dalju potporu njihovom djelovanju:
Bilo bi potrebno da se iz lutrijskih sredstava, preko nadlenog ministarstva osigura stalno financiranje strunog djelatnika udruge i da se poveaju izdvajanja iz lokalnog prorauna Grada i upanije. I nadalje, treba konano oivotvoriti financijsku potporua prema odred bama Zakona o zapoljavanju i rehabilitaciji osoba s tekoama, po kojem se svake godine prikuplja vie od 20 milijuna kuna. Konano, poeljno je omoguiti ukljuivanje volontera u rad udruge i iskoristiti mogunost sluenja civilnog vojnog roka kroz aktivnost udruge.
22
V. Ekonomski razvoj, osnaivanje i razvoj zajednice u Hrvatskoj
Helga Bubanovi Devi i gordana ori
regIONALNI I LOkALNI rAZVOj I ekONOMSkO OSNAIVANje ZAjeDNICA u HrVAtSkOj

KONCEPT REGIONALNOG I LOKALNOG RAZVOJA
regionalni i lokalni razvoj predstavljaju proces unapreenja drutveno-ekonomskog razvoja odreenog podruja koji se temelji na prepoznavanju njegovih stvarnih razvojnih potreba i potencijala te, sukladno tome, provedbi odgovarajuih, jasno usmjerenih razvojnih aktivnosti i programa. S aspekta ukupnog nacionalnog razvoja od iznimne je vanossti da sva podruja to je mogue vie ujednaeno pridonose ukupnoj konkurentnosti i produktivnosti, te se stoga moe rei da je uravnoteeni regionalni razvoj u uskoj vezi s odrivom konkuren-
Helga bubanOvi devi je profe

sorica geografije, zaposlena u Mi nistarstvu mora, turizma, prometa i razvitka, Upravi za integrirani regi onalni razvoj. Od 2000. godine radi na projektima koje financira EU, a koji se tiu regionalne politike i regio nalnog razvoja, to predstavlja ue podruje njenog interesa. Email: helga.bubanovic@ws.mmtpr.hr
gOrdana Ori diplomirana je eko

nomistica, a radi kao konzultantica, savjetnica, istraivaica i trenerica u vlastitoj tvrtki Festina lente. Podru ja interesa ukljuuju poduzetnitvo, drutveno odgovorno poslovanje, ruralni razvoj, ekonomsko osnaiva nje marginaliziranih skupina, fran izno poslovanje, meusektorsko po vezivanje, medijaciju, benchmarking, javno zagovaranje. Polaznica je znan stvenog magistarskog studija podu zetnitva na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Email: gordana@festinalente.hr
231
tnou neke drave. to je vie nerazvijenih podruja, odnosno podruja koja zaostaju u razvoju za nacionalnim prosjekom, to su razvojna optereenja za dravu vea te je smanjena ukupna nacionalna konkurentnost i produktivnost. Upravo stoga, u opem je interesu prepoznati stvarne potrebe svih podruja i sukladno tome definirati i provoditi jasnu politiku regionalnog razvoja, koja se moe definirati kao koherentni skup ciljeva, prioriteta i mjera usmjerenih na smanjenje razvojnih nejednakosti unutar odreenog podruja, te poticanje ukupnog gospodarskog razvoja i to prvenstveno kroz poveanje ekonomske konkurentnosti odgovarajuim odabirom razvojnih prioriteta i mjera regionalnog gospodarstva. S obzirom da regionalna politika podrazumijeva rjeavanje pitanja problemskih podruja, vano mjesto u politici regionalnog razvoja svakako zauzimaju podruja s razvojnim potekoama, odnosno mjere i aktivnosti osmiljene za poticanje njihova razvoja. Temeljna uloga regionalne politike je omoguiti svim regijama da ostvare svoj razvojni potencijal i iskoriste mogunosti za svoj odrivi razvoj. Odrivi razvoj je okvir za oblikovanje politika i strategija kontinuiranog gospodarskog i socijalnog napretka, bez tete za okoli i prirodne zalihe bitne za ljudske djelatnosti u budunosti. On se oslanja na ambicioznu ideju prema kojoj razvoj ne smije ugroavati budunost dolazeih narataja troenjem neobnovljivih zaliha i dugoronim devastiranjem i zagaivanjem okolia. Dakle, njezin je osnovni cilj osigurati odrivo koritenje prirodnih zaliha na nacionalnoj i meunarodnoj razini (Subai et al., 2001). Prema Treem izvjeu europske komisije o koheziji (european commission, 2004) postoji vie imbenika karakteristinih za regije koje su uspjene u rjeavanju razvojnog deficita, a koji se odnose upravo na djelotvornost politika i aktivnosti poduzetih za otklanjanje prepreka rastu i razvoju regija. izvjee navodi kako najvei napredak postiu one regije ije su razvojne politike osmiljene na nain da prepoznaju i bave se strukturnim problemima u regionalnom gospodarstvu. Takve su politike usmjerene na kvalitetu radne snage, promicanje inovacija, poticanje malog i srednjeg poduzetnitva, rjeavanje pitanja perifernosti, odnosno dostupnosti, poticanje odrivog razvoja te izgradnju takvog institucionalnog okvira unutar kojega sve relevantne institucije zajedniki i u partnerstvu rade na postizanju razvojnih ciljeva. Upravo potivanje naela partnerstva, odnosno suradnja svih relevantnih partnera triju sektora (javnog, privatnog i nevladinog), predstavlja jedan od glavnih imbenika u provedbi uspjene politike, kako nacionalnog, tako i regionalnog i lokalnog razvoja. lokalni ekonomski razvoj definira istoimeni prirunik odjela za urbani razvoj Svjetske banke kao proces putem kojeg sudionici u zajednicama rade zajedno s partnerima iz javnog, poslovnog i nevladinog sektora s ciljem stvaranja boljih uvjeta za ekonomski rast i stvaranje radnih mjesta (Svjetska banka, 2001). Takvom suradnjom potie se odrivi ekonomski razvoj, odrava se dinamina poduzetnika kultura i stvara nova kvaliteta ivota u zajednici za sve njezine stanovnike/ce. 232
helga bubanOvi devi i gOrdana Ori REGIONALNI I LOKALNI RAZVOJ I EKONOMSKO OSNAIVANJE ZAJEDNICA U HRVATSKOJ
iroki krug partnera jami detaljnije identificiranje razvojnih problema, ire sagledavanje razvojnih mogunosti nekog podruja, te iznalaenje veeg broja moguih rjeenja. Poticanjem suradnje razliitih aktera, odnosno svih sudionika relevantnih za provedbu ekonomskih aktivnosti i razvoj nekog podruja, potie se i preuzimanje odgovornosti za budunost podruja na kojem djeluju. naime, ukljuivanjem zajednice gradi se potrebno povjerenje, dolazi do potrebnog pokretanja, ukljuivanja i lokalnog donoenja odluka, to stvara neophodan osjeaj vlasnitva nad procesom razvoja (cunningham, 2004: 96-108). Uinkovito planiranje i upravljanje regionalnim i lokalnim razvojem podrazumijeva dijalog svih skupina: predstavnika lokalnih vlasti, poslovnih subjekata nosilaca gospodarskog razvoja, predstavnika nevladinih udruga, te ostalih zainteresiranih skupina (marginaliziranih, nezaposlenih i sl.). Pri tome valja naglasiti kako svaki partner ima svoju ulogu u razvojnom procesu, te kako su stajalita svih partnera jednako vrijedna i neophodna za predlaganje uinkovitih rjeenja razvojnih problema lokalnog podruja. Primjerice, zadatak je lokalnih vlasti (kao jednog od relevantnih partnera) da razumiju ekonomsku problematiku, djelovanje prepreka i poticaja za rast poduzea i investicija, uzroke nezaposlenosti i slino, kako bi uspjeno, odnosno odgovarajuim mjerama, odgovorile na te izazove i pruile potporu adekvatnim, u suradnji s drugim partnerima dogovorenim, razvojnim aktivnostima. za lokalne je zajednice od neprocjenjive vanosti kvalitetno i kompetentno upravljanje, te postojanje razvojno orijentirane politike koja utjee na povoljno poslovno okruenje.1 To zahtijeva visoku razinu osposobljenosti javne uprave za programiranje i vrednovanje provedbe razvojnih programa, tj. openito za planiranje i upravljanje regionalnim/lokalnim razvojem jer, ako je osposobljenost nedovoljna, upravljaka struktura postaje najvee ogranienje lokalnom razvoju zajednice. osim toga, veliki utjecaj na regionalni i lokalni razvoj imaju i nacionalna makroekonomska i monetarna politika, te porezna regulativa, koje mogu utjecati na stvaranje poticajnog poslovnog okruenja u lokalnoj zajednici. Upravo stoga, regionalni i lokalni ekonomski razvoj najuspjeniji su onda kada usporedno i usklaeno djeluju mjere koje zapoinju odozdo2 i one koje kreu odozgo.3 izostane li meusobno simultano i koordinirano djelovanje tih dvaju pristupa razvoju, vrlo lako se moe dogoditi da izostane i uspjeh u regionalnom i lokalnom ekonomskom razvoju. Stoga, uspjeh regionalnog i lokalnog razvoja ne ovisi samo o razvojnim potencijalima nekog podruja i njegovom socijalnom kapitalu,4 ve i o instrumentima koje za
1
oni, na primjer, mogu utjecati na dostupnost elektrine energije, transportne pogodnosti, infrastrukturu, kvalitetu vodovoda, kanalizacije, telekomunikacija i uredno voenje zemljinih knjiga. 2 eng. bottom-up approach 3 eng. top down approach 4 Socijalni kapital predstavlja sve aktivnosti, akcije, pojedince i grupe koji vlastitim djelovanjem pridonose razvoju zajednice i obogauju cjelokupni njezin ivot (iz prirunika Putokaz za djelotvoran rad lokalne zajednice, odraz, 2001).
233
potrebe poticanja razvoja na niim razinama osigurava nacionalna razina. Pri definiranju takvih instrumenata neophodno je konzultiranje s predstavnicima regionalne i lokalne razine, kako bi oni odgovarali specifinim potrebama podruja, kao i njihovo stalno praenje i vrednovanje, odnosno mjerenje njihovih uinaka. Primjerice, (privatna) poduzea koja spadaju meu najvanije nosioce odrivog lokalnog razvoja odluku o odabiru lokacije vrlo esto donose s obzirom na koncentraciju postojeih poduzea, vrstu privrednih grana koje postoje u odreenoj sredini, blizinu trita, infrastrukture, dostupnost kvalificirane i kvalitetne radne snage, mogunost razmjene informacija s drugim poduzeima, te sposobnu i aurnu javnu upravu koja pojednostavljenjem procesa i procedura iz svoje domene moe pridonijeti stvaranju povoljnog ekonomskog okruenja.5 njihov uspjeh u velikoj mjeri ovisi o povoljnom okruenju, pri emu bitnu ulogu imaju lokalne vlasti. Tako stvaranje povoljnih lokalnih uvjeta poslovanja postaje zajedniki interes lokalnih vlasti, poslovnih subjekata te same zajednice (ljudi koji u njoj ive), pa to postaje temelj njihovog partnerskog odnosa. Meutim, vaan imbenik u privlaenju poslovnih subjekata i njihovom uspjehu predstavljaju i instrumenti kojima drava nastoji potaknuti lokalni i regionalni razvoj, poput specifine porezne politike za odreena podruja, razliitih financijskih poticaja, savjetodavnih usluga malim i srednjim poduzeima, potpore razvoju lokalne infrastrukture i sl. Uz uspostavu partnerskih odnosa i dobru koordinaciju pristupa odozdo i odozgo, za uspjean regionalni i lokalni razvoj potrebno je strateki i na viegodinjoj osnovi programirati razvojne aktivnosti na odreenom podruju, izvore financiranja i nain troenja sredstava. isto tako, vano je i permanentno pratiti razvojne pomake i uinke provedenih intervencija. Ti, za poticanje razvoja neophodni imbenici partnerstvo, programiranje, praenje i vrednovanje u kontekstu regionalne politike eU definirani su kao naela suvremenog regionalnog razvoja na kojima se ta politika danas temelji. regionalna politika eU jedna je od njezinih najznaajnijih javnih politika, koja sa svakim novim proirenjem Unije (ime se poveavaju unutarnje regionalne razlike) dobiva na vanosti. U poecima (70-te godine 20 st.) regionalnu politiku eU karakterizirala je raspodjela sredstava kojima su se financirali vani razvojni projekti u zemljama lanicama. S proirivanjem Unije poveavale su se regionalne razlike, pri emu, a posebice u kontekstu stvaranja jedinstvenog trita, jednostavna redistribucija sredstava za potrebe financiranja velikih projekta nije vie bio dostatan niti odgovarajui nain poticanja razvoja. Tako je dolo do mijenjanja smjera i naina voenja regionalne politike i troenja sredstava namijenih regionalnoj politici, iji je proraun krajem 20. st. dosegnuo razinu od jedne treine ukupnog prorauna zajednice. reformom struk-
Prvenstveno je tu rije o koracima potrebnim za registraciju poduzea, lokalnim porezima, prirezima, pristojbama i taksama. njihovim smanjenjem poboljava se poslovno okruenje, koje postaje poznato kao povoljno za poslovanje.
234
turnih fondova, provedenom krajem 80-tih godina 20. st., uvedena su temeljna naela regionalne politike ijom se primjenom na drugaiji nain pristupilo planiranju i upravljanju razvojem zaostalih podruja. rije je o naelima koncentracije, programiranja, partnerstva, nadopunjavanja i djelotvornosti (vidi Tablicu i ).
tablica I: Osnovna naela regionalne politike EU

Naelo koncentracije ulaganje dostatne koliine javnih sredstava u zaostala podruja u cilju ostvarenja trajnijeg i mjerljivog uinka. (U EU to su podruja iji bruto nacionalni proizvod po glavi stanovnika ne prelazi 75% prosjeka EU). Naelo programiranja primjena viegodinjeg, sveobuhvatnog i strateki utemeljenog planiranja pri rjeavanju problematike podruja koja zaostaju u razvoju, uz koordinirano djelovanje nacionalnih i regionalnih institucija ukljuenih u proces planiranja i donoenja odluka. Naelo partnerstva sudjelovanje svih kljunih sudionika u procesu regionalnog razvoja u njegovom upravljanju, odnosno programiranju, provedbi, praenju i ocjeni. Pod kljunim sudionicima podrazumijevaju se predstavnici regionalne i lokalne samouprave, predstavnici sredinje vlasti, socijalni partneri, civilno drutvo te predstavnici razliitih interesnih skupina. Naelo nadopunjavanja (dodanosti) odnosi se na injenicu da sredstva strukturnih fondova koje zemlja lanica dobiva za potrebe regionalnog razvoja ne nadomjetaju druge izvore financiranja primatelja sredstava, odnosno financijske obveze zemlje lanice u tom smislu, ve predstavljaju dodatni izvor financiranja. Naelo djelotvornosti podrazumijeva provoenje praenja i ocjene uinaka javnih ulaganja u regionalnom razvoju, u cilju poveanja njihove djelotvornosti.
Uvoenje spomenutih naela smatra se prvim smislenim pokuajem usklaivanja regionalne politike s razliitim razvojnim potrebama regija koje imaju problema s konkurentnou na jedinstvenom tritu (delegacija europske komisije u rH, 2004: 7). iako se u postojeoj literaturi, vezanoj uz javne politike eU, ne moe pronai analiza uinaka i postignua vezanih uz provoenje regionalne politike eU, o njezinom uinku na smanjenje regionalnih razlika u Uniji postoje vrlo oprena miljenja. naime, dok neki strunjaci zagovaraju kohezijsku politiku i vrlo pozitivno ocjenjuju projekte vezane uz poticanje razvoja regija koje zaostaju, drugi, na temelju razliitih studija sluaja, modela i ekonomskih analiza, smatraju da kohezijska politika nema pozitivan uinak na ekonomski rast i razvoj zastajuih podruja, te da ne utjee na smanjenje regionalnih razlika (vidi ederven et al., 2002). ipak ima dovoljno pozitivnih primjera koji svjedoe o uinkovitosti utroenih sredstava namijenjenih smanjivanju razvojnih nejednakosti izmeu pojedinih regija/zemalja i ostatka Unije. Pri tome treba naglasiti kako, osim financijske potpore kao jednog od imbenika koji je svakako zasluan za uspjenost pojedinih primjera, klju uspjeha u mnogo primjera lei upravo u primjeni transparen23
tnog, stratekog procesa planiranja i upravljanja regionalnim razvojem, utemeljenog na spomenutim naelima. Ta naela i danas usmjeravaju koritenje sredstava namijenih regionalnoj politici eU i moemo slobodno rei da predstavljaju temeljna naela suvremenog regionalnog razvoja. ista e naela, meu ostalim prilagodbama na podruju regionalne politike, trebati usvojiti i Hrvatska kako bi mogla poeti koristiti sredstava strukturnih fondova namijenjena regionalnoj politici. no, bez obzira na obveze u procesu pribliavanja eU, a sukladno pozitivnim iskustvima vezanim uz spomenuta naela, usvajanje logike koja stoji iza njih svakako e pridonijeti unapreenju procesa planiranja i upravljanja regionalnim (pa i lokalnim) razvojem u rH.
REGIONALNI RAZVOJ I REGIONALNA POLITIKA RH

Razvojni pokazatelji
Postizanjem neovisnosti, u lipnju 1991., Hrvatska je naslijedila brojna nepovoljna obiljeja kao to su nesrazmjeri drutveno-ekonomskog razvoja, depopulacija, nazadovanje mnogih dijelova zemlje, loa prometna i tehnoloka infrastruktura te nedostatak kapitala za restrukturiranje (UndP, 1999: 48). Potekoe vezane uz tranziciju ka trinoj ekonomiji te domovinski rat, koji je rezultirao ogromnim izravnim i neizravnim ratnim tetama, uzrokovali su poetkom 90tih ukupno gospodarsko nazadovanje te produbljivanje otprije postojeih unutarnjih razvojnih nejednakosti. Posljednjih godina razlike izmeu uspjenijih dijelova Hrvatske i podruja koja zaostaju sve su vee. Te razlike ine temeljnu prepreku za odrivu konkurentnost drave u cjelini jer, generalno gledano, uzrokuju produktivnost koja je nia od primjerene, neuspjeh u stvaranju vitalnog unutarnjeg trita u kojem lokalni proizvodi mogu konkurirati uvoznim, neuspjeh u razvoju kulture inicijativa i poduzetnitva, znatne trokove u vezi s gomilanjem aktivnosti na pojedinim podrujima (ukljuujui ekoloke trokove), te trokove u vezi s raseljavanjem kao i skretanje oskudnih javnih resursa za odravanje pukog opstanka proizvodnje (delegacija europske komisije u rH, 2004: 87). Prema nacionalnom vijeu za konkurentnost (2004), neravnomjeran razvoj regija, zajedno s visokom stopom nezaposlenosti, niskom konkurentnou, nedovoljno razvijenim poduzetnikim aktivnostima, malim brojem poduzea s pravim potencijalom rasta, slabom produktivnou i centraliziranom javnom upravom, spada meu najvee ekonomske probleme Hrvatske. razvojne nejednakosti mogu se vrlo dobro oslikati samo s nekoliko kljunih pokazatelja. Primjerice, u meupopisnom razdoblju 1991.2001. samo pet upanija biljei 23
rast ili stagnaciju broja stanovnika, dok su sve ostale suoene s padom broja stanovnika, meu kojima najveu negativnu stopu biljei liko-senjska upanija ( 34,9 %) (dravni zavod za statistiku, 2001). nadalje, prema eksperimentalnom izraunu bdP-a za hrvatske upanije za 2001. godinu, razlika izmeu najnieg i najvieg bdP-a prema paritetu kupovne moi iznosi 1:3 (vukovarsko-srijemska upanija 5.047, Grad zagreb 15.343 ) (eiz i dzS, 2003: 124). Podaci o udjelu visokoobrazovanih takoer vrlo dobro oslikavaju razvojne nejednakosti. Usporeujui upanije, raspon izmeu najveeg udjela visokoobrazovanih ljudi (25,3% za Grad zagreb) i najmanjeg (Krapinskozagorska upanija 4,9%) iznosi pet prema jedan (delegacija europske komisije u rH, 2004: 17). znaajan pokazatelj drutveno-gospodarskih nejednakosti svakako je i stopa nezaposlenosti, koja se kree od 12,8% za Grad zagreb do 46,4% za vukovarsko-srijemsku upaniju (delegacija europske komisije u rH, 2004: 18). veu neravnomjernost nezaposlenosti biljee samo bugarska i italija. Sukladno spomenutim razvojnim pokazateljima, najkonkurentnijim regionalnim jedinicama mogu se ocijeniti Grad zagreb i istarska upanija, a dobre rezultate u gospodarstvu pokazuju i upanije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, uz zaostatak u podruju obrazovanja. najloije je stanje u upanijama koje se nalaze uz istone granice (prema bosni i Hercegovini i Srbiji) i koje su doivjele i najvee tete u domovinskom ratu. Te upanije biljee mnogo vee gubitke od dobiti, nisku produktivnost u industriji, lou obrazovnu sliku, te vrlo visoku stopu nezaposlenosti. Upravo zbog spomenutih rastuih regionalnih razvojnih dispariteta (gospodarskih, demografskih, drutvenih, infrastrukturnih), te neeljenih tokova ljudi i drugih razvojnih resursa, ali i nunosti prilagodbe eU u segmentu regionalne politike (mogunosti koritenja eU fondova namijenjenih regionalnom razvoju), u Hrvatskoj postoji potreba osmiljavanja i voenja jasne i koherentne regionalne politike putem koje e se nastojati identificirati i ukloniti razvojne potekoe pojedinih podruja, te tako ukloniti prepreke za uravnoteeniji regionalni razvoj. Pri tome je izrazito bitno koordiniranim mjerama i aktivnostima pristupiti rjeavanju problema i njihovih uzroka. Primjerice, za rjeavanje problema kao to su nezaposlenost ili slaba obrazovna struktura potrebna je dobra horizontalna koordinacija na nacionalnoj razini, izmeu razliitih dravnih institucija, ali isto tako i izrazito dobra vertikalna koordinacija izmeu nacionalne, regionalne i lokalne razine vlasti, kako bi se prepoznali stvarni problemi i potrebe, te utvrdile meusobne uloge i odgovornosti u pristupu rjeavanju problema. neupitno je postojanje brojnih instrumenata i mjera kojima su se dosad nastojali rijeiti neki od kritinih problema, kako od nacionalnog, tako i od regionalnog i lokalnog znaenja, no isto je tako u pristupu rjeavanju problema, definiranju mjera i aktivnosti vidljiva nekoordiniranost koja esto dovodi do preklapanja i dupliranja, a time i neuinkovitog troenja javnih sredstava.
23
Politika regionalnog razvoja u RH

zaeci definiranja politike regionalnog razvoja u samostalnoj Hrvatskoj, odnosno specifine razvojne politike prema podrujima s razvojnim problemima, javljaju se sredinom 90-tih godina 20. st., i to stupanjem na snagu nekolicine specifinih zakona. rije je o zakonu o podrujima posebne dravne skrbi, kojim se regulira problematika bivih ratom zahvaenih podruja, te zakonu o otocima, kojim se regulira razvojna problematika otoka, takoer izdvojenih kao podruja od posebnog znaenja. neto kasnije tim se podrujima pridruuje i zasebno izdvojeno podruje grada vukovara, te brdskoplaninska podruja ija se problematika regulira zakonom o obnovi i razvoju grada vukovara odnosno zakonom o brdsko-planinskim podrujima. Spomenutim zakonima, koji su se tijekom vremena mijenjali, kako u smislu proirivanja podruja s razvojnim problemima, tako i u smislu aktivnosti i mjera koje reguliraju, izdvojena su ona podruja rH za koja se smatra da zaostaju u razvoju (to, svakako, eksplicite dokazuju brojni razvojni pokazatelji) i da imaju specifine razvojne probleme. Problematino je to na koherentan nain nisu definirane njihove stvarne razvojne potrebe, niti su na koherentan nain regulirani instrumenti njihova razrjeavanja, dok ni zakoni meusobno, u tom smislu, nisu usklaeni. ne ulazei u dublju analizu spomenutog zakonodavstva (koja se moe nai u dokumentu Analiza stanja u regionalnom razvoju RH, izraenom u okviru cardS 2002 projekta Strategija i jaanje kapaciteta za regionalni razvoj, www.mmtpr.hr), valja rei kako se kod izdvajanja problemskih podruja u okviru spomenutih zakona primijenila dvostruka logika. naime, zakonom o podrujima posebne dravne skrbi i zakonom o obnovi i razvoju grada vukovara prvenstveno se regulira pruanje pomoi bivim ratom zahvaenim podrujima u obnovi i revitalizaciji ratom unitene infrastrukture i gospodarstva, a ne mehanizmi politike unapreenja regionalnog razvoja. Premda su u sklopu izrade nacionalne strategije razvoja ta dva zakona sadrajno proanalizirana, nikada nije napravljena evaluacija njihovih uinaka i postizanja zacrtanih ciljeva. Meutim, druga dva spomenuta zakona dijelom reguliraju mehanizme unapreenja regionalnog razvoja, odnosno, na svrhovit nain nastoje rijeiti odreena razvojna pitanja onih podruja koja takoer zaostaju u razvoju, te uvode i primjenu nekih suvremenih naela politike regionalnog razvoja. iako meusobno neusklaeni, definirani bez jasne vizije i smjera politike prema podrujima s razvojnim potekoama, te nikad sustavno evaluirani u smislu uinaka koje postiu, spomenuti zakoni ipak imaju svoju vrijednost i znaenje kao svojevrsni razvojni instrumenti i rjeenja kojima su se u odreenom trenutku nastojali rijeiti problemi zaostajuih podruja te, svakako, i kao svojevrsna osnova za jasnije, konzistentnije i promiljenije osmiljavanje regionalne politike u rH. danas, desetak godina nakon stupanja na snagu prvog zakona kojim se regulirao razvoj podruja s razvojnim potekoama, u tijeku je definiranje koherentne regionalne politike na nacionalnoj razini kroz prijedlog Strategije regionalnog razvoja rH, te prijedlog zakona o regionalnom 23
razvoju. definiranje koherentne politike regionalnog razvoja, te usvajanje pripadajueg zakonskog okvira obveze su koje Hrvatska treba ispuniti tijekom procesa pridruivanja europskoj uniji u okviru 22. poglavlja pravne steevine zajednice Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenta. nakon usvajanja Strategije regionalnog razvoja rH i zakona o regionalnom razvoju, u Hrvatskoj e prvi put biti definirana vizija i cilj regionalne politike, jasan institucionalni okvir svim razinama, kao i razvojni instrumenti za provedbu politike regionalnog razvoja. Takoer, njihovim usvajanjem i primjenom prvi put e se pitanju regionalnog razvoja u rH pristupiti na koordinirani nain, pri emu e partnerski odnosi na svim razinama imati iznimno vanu ulogu, kako u procesu osmiljavanja politike, odnosno razvojnih instrumenata i mjera, tako i u procesu njezine provedbe (vie o prijedlogu Strategije i prijedlogu zakona na www.mmtpr.hr). nadalje, s usvajanjem spomenutih dokumenata stvorit e se osnova za strateko planiranje razvoja na razini upanija i irih regija (buduih nUTS ii regija). naime, dosad se od predstavnika jedinica regionalne samouprave (posebice onih koji su bili ukljueni u izradu tzv. regionalnih operativnih programa6) esto moglo uti kako je gotovo nemogue na toj razini strateki planirati razvoj i izraivati razvojne strategije bez jasne nacionalne strategije regionalnog razvoja, odnosno nacionalne strategije ukupnog razvoja, stoga to, u kasnijoj fazi kad se takve strategije donesu, moe doi do nesklada sektorskih prioriteta i svojevrsne konfrontacije strategija vie i nie razine.
STRATEKO PLANIRANJE REGIONALNOG I LOKALNOG RAZVOJA: ZNAENJE RAZVOJNIH STRATEGIJA

Uspjean razvoj na svim razinama zapoinje odabirom strategije koja e najbolje odgovarati specifinim potrebama odreenog podruja i odreene zajednice, a ije e definiranje biti utemeljeno na partnerskom odnosu svih zainteresiranih strana. na tom naelu izraen je postojei prijedlog Strategije regionalnog razvoja rH i na tom naelu treba pristupiti izradi strategija razvoja jedinica podrune i lokalne samouprave.
6 regionalni operativni programi su razvojni planovi upanija (nUTS iii razina), ija je izrada potaknuta u okviru projekata financiranih sredstvima cardS programa; danas izradu roP-ova, osim stranih donatora, (su)financiraju upanije koje pristupaju izradi dokumenta te Fond za regionalni razvoj. U sljedeim upanijama roP-ovi su ili u fazi izrade ili u fazi provedbe: zadarska, ibensko-kninska, Sisakomoslavaka, vukovarsko-srijemska, liko-senjska, Karlovaka, varadinska, Meimurska, Krapinsko-zagorska, virovitiko-podravska, bjelovarsko-bilogorska, dubrovako-neretvanska, Splitsko-dalmatinska, istarska, Poeko-slavonska, brodsko-posavska.
23
Uspjena strategija regionalnog i lokalnog ekonomskog razvoja je ona koja je nastala kao rezultat prepoznatih potreba u lokalnoj zajednici i specifinih uvjeta koji ubrzavaju ili usporavaju ekonomski razvoj lokalne zajednice. Prepoznate potrebe i specifini uvjeti utjeu na stvaranje temelja na kojima e se graditi strategija regionalnog/lokalnog ekonomskog razvoja, koja gotovo uvijek ima za cilj poboljanje regionalne/lokalne konkurentnosti. jedan od najjednostavnijih pristupa koji omoguavaju spoznavanje i pravilno razvrstavanje tih imbenika jest analiza vlastitih jakih i slabih strana (tj. unutranjih imbenika na koje je mogue djelovati), te analiza vanjskih imbenika koji stvaraju prilike i prijetnje razvoju lokalne zajednice. iako lokalna zajednica ne moe u veoj mjeri izravno utjecati na vanjske imbenike, bitno ih je prepoznati kako bi se na njih, ako se pojave, pravovremeno i adekvatno moglo odgovoriti. nadalje, uspjena je i ona strategija koju aktivno podravaju lokalne vlasti i ostali lokalni imbenici (poslovni sektor, predstavnici civilnog drutva), ali i institucije sredinje vlasti. Potpora sredinje razine bitna je u smislu osiguravanja dodatne financijske i tehnike potpore u realizaciji strategije, ime se poveava njezina vrijednost te kratkorona i dugorona dobit. Uspjene strategije su one koje su izraene na transparentan i razumljiv nain, te koje ukljuuju interese marginaliziranih skupina stanovnitva. nadalje, kada se govori o strategijama lokalnog ekonomskog razvoja, prednost se daje cjelovitim strategijama kojima je cilj podizanje konkurentnosti lokalnog poslovnog okruenja, stimuliranje rasta lokalnih poduzea, umreavanje zajednica i poslovnih subjekata,7 pomo pri povezivanju poslovnih grupacija, razvoj radne snage, promocija privatnog i javnog partnerstva i sl. Pored reenog, za uspjeh strategije vana je njezina provedivost te, s tim u svezi, realna povezanost s izvorima financijskih sredstava neophodnih za njezinu realizaciju. Strateko planiranje ima odreene zakonitosti koje se primjenjuju i kod definiranja, odnosno izrade strategija regionalnog i lokalnog razvoja. Glavni elementi stratekog planiranja razvoja na svim razinama ukljuuju postupke programiranja razvojnih aktivnosti, provedbe, praenja i vrednovanja te revidiranja predloenih mjera i instrumenata. U okviru postupka programiranja izrauje se strategija (ili neki razvojni program), a da bi razvojni proces bio potpun, potrebno je provesti i ostale spomenute postupke. nain izrade i provedbe razvojnih strategija vie-manje je standardiziran i koristi se kod stratekog planiranja i upravljanja razvojem na svim razinama. U tablici koja slijedi, na primjeru stratekog planiranja lokalnog ekonomskog razvoja, ukratko su predstavljeni koraci koji se najee poduzimaju prilikom stratekog planiranja razvoja i izrade stratekih razvojnih programa.
networking, clustering (klastering)
240
tablica II. Provedba procesa stratekog planiranja lokalnog ekonomskog razvoja definiranje strategije lokalnog ekonomskog razvoja
1. Pripremne aktivnosti za provoenje stratekog planiranja Formiranje tima koji e voditi planiranje i sve neophodne aktivnosti Uspostava partnerske mree predstavnika javnog (vladinog), poslovnog (privatnog) i nevladinog sektora (udruge, sindikati, socijalne ustanove i ostalo), odnosno identificiranje svih zainteresiranih strana i ukljuivanje njihovih predstavnika u proces (primjerice, predstavnici javnih institucija, poslovnih djelatnosti i industrijskih grana, graanskih organizacija, privatnih profesionalnih organizacija, ekspertnih tijela i institucija za obuku, te drugih grupa sa zajednikim interesima za lokalni ekonomski razvoj) radi to ireg sagledavanja problematike lokalnog razvoja, te unoenja irokog spektra vjetina i resursa u proces planiranja. Prikupljanje osnovnih ulaznih informacija 2. Procjena konkurentnosti lokalne zajednice u odnosu na druge (strukturna analiza) Izrada kvantitativne i kvalitativne analize ekonomskih prilika (tono postavljane dijagnoze vano je za kasniju uspjenost provedbe lokalnih planova), postojeih znanja, vjetina, potencijala za suradnju i institucionalnih kapaciteta. Najee koriteni alat pri tome je SWOT-analiza, tj. analiza jakih i slabih strana lokalnog podruja te prilika i opasnosti. Ona predstavlja dijagnostiki i prognostiki instrument koji omoguuje i olakava planiranje mjera za pojaanje snaga i razgradnju slabih mjesta (krpanje rupa, nadoknaivanje karika koja nedostaju...). SWOT-analiza je ishodite u procesu strategijskog upravljanja, prvi korak u definiranju postojeeg stanja i zacrtavanje eljene pozicije. Za postizanje uspjeha vano je na vrijeme uoiti sadanje i budue promjene kako bismo se mogli s njima uskladiti. SWOT-analizu koristimo za definiranje mogue strategije, kao to su: gradnja na prednostima, rjeavanje slabosti, istraivanje i iskoritavanje mogunosti, izbjegavanje prijetnji. Ona nam pomae pri cjelovitom pregledu onoga to smo analizirali.8 Usvajanje participativne procjene mogunosti ekonomskog razvoja pomou SWOT-a ili drugih metoda zahtijeva odreeno vrijeme, no pokazuje se da takav ukljuujui pristup utjee na veu transparentnost, povjerenje i bolju povezanost svih ukljuenih dionika u ekonomski razvoj zajednice 3. stvaranje strategije lokalnog ekonomskog razvoja Prepoznavanje kljunih problema Definiranje vizije (daje sliku ukljuenih strana o tome kako bi trebala izgledati ekonomska budunost lokalne zajednice) Definiranje ciljeva (proizlaze iz vizije i odreuju poeljne ishode procesa ekonomskog razvoja) odnosno strategije
Preuzeto iz teksta SWOT analiza prednosti, nedostaci, mogunosti i prijetnje Gordane ori, objavljenog u zborniku radova sa savjetovanja o franizama, ProMaTUro Poduzetniki centar za franize, 2005.
241
4. Izrada provedbene dokumentacije Definiranje programa (opisuju na koji e se nain pristupiti ostvarivanju realistinih ciljeva ekonomskog razvoja; vremenski su ogranieni i mjerljivi) Izrada akcijskih planova i odgovarajuih projekata (primjenjuju konkretne komponente programa, ovisno o pripadajuim prioritetima i doputenim trokovima; vremenski su ogranieni i mjerljivi) Izrada financijskog plana Izrada plana praenja i vrednovanja provedbe 5. Provoenje strategije lokalnog ekonomskog razvoja Realizacija akcijskih planova putem provedbe odgovarajuih razvojnih projekata 6. Praenje i evaluacija provedbe strategije lokalnog ekonomskog razvoja Praenje postignutih rezultata, procesa provedbe odnosno napretka, razine sudjelovanja zajednice i sl. Praenje i evaluacija provedbe predstavljaju iznimno vaan dio stratekog planiranja, odnosno procesa provedbe stratekog razvojnog plana, s obzirom da se sustavnom provedbom praenja i evaluacije uoavaju eventualne potrebe za odreenim promjenama u provedbi strategije radi postizanja njezine to bolje uinkovitosti i prilagodbe stvarnim situacijama i potrebama.
Provedba stratekog planiranja regionalnog i lokalnog razvoja na gore opisan nain u Hrvatskoj je zapoela prije nekoliko godina, i to uz posredovanje meunarodne zajednice i stranih donatora. naravno, i prije toga su jedinice lokalne i regionalne samouprave imale svoje razvojne strategije, no, njihovim pregledom i analizom nametnuo se zakljuak kako su ih izraivali mahom uski krugovi strunjaka, bez provedenog adekvatnog postupka planiranja i participacije zajednice, esto neutemeljene na stvarnim potrebama i voene odreenim politikim motivima, bez alociranja potrebnih financijskih sredstava i definiranih mehanizama provedbe, te adekvatnog praenja i evaluacije. Kao takve nije ih prihvatilo lokalno stanovnitvo. zapravo, stanovnitvo nije ni bilo svjesno njihova postojanja. analiza stanja u regionalnom razvoju rH, napravljena za potrebe provedbe cardS 2002 projekta, utvrdila je kako su postojei upanijski strateki dokumenti izraivani uz koritenje tradicionalnog sektorskog pristupa, koji u pravilu preslikava pristupe i naine rjeavanja problema utvrenih u postojeim sektorskim strategijama na nacionalnoj razini. Krajem 1990-tih, mnogi strani donatori, koji su dotad svoja sredstva donirali mahom u svrhu obnove i povrataka prognanika i izbjeglica, otvorili su mogunost koritenja tih sredstava i za potrebe drutveno-gospodarskog oivljavanja i poticanje razvoja. Ta su nastojanja najprije bila usmjerena na podruja pogoena ratom, a zatim su se rairila na cijelu Hrvatsku. Uglavnom je bila rije o kratkim programima s nedovoljno sredstava, ija vremenska ogranienost nije dozvoljavala poetak stvarnih promjena i koji 242
nisu bili uvijek utemeljeni na stratekom planiranju. Pomak je, u tom smislu, napravljen s otvaranjem cardS programa europske unije, unutar kojega je uvjet za dobivanje novca za konkretne razvojne projekte bilo postojanje stratekih razvojnih dokumenata, te provedba transparentnog postupka stratekog planiranja, kako bi se jasno vidjelo u to se novac ulae i koliko su ulaganja odriva te korisna za cjelokupnu zajednicu. S obzirom da su kapaciteti za planiranje razvoja (na svim razinama) bili (i jesu) nedostatni, sredstava cardS programa prvo su ulagana u jaanje kapaciteta za planiranje i upravljanje razvojem, a tek kasnije novac je poeo stizati i za konkretne razvojne projekte utemeljene na izraenim strategijama razvoja. U poetku je postojao otpor primatelja pomoi prema projektima jaanja kapaciteta i podizanja razine znanja, s obzirom da rezultati uloenog novca u takvim sluajevima nisu odmah vidljivi i opipljivi kao kad se, primjerice, ulae u infrastrukturu. S vremenom je, ipak, postalo jasno koja je svrha i cilj takve pomoi. S druge strane, s vremenom je veina donatora poela cijeniti lokalne inicijative (udruge, organizacije i slino) kao partnere, a ne samo kao provoditelje (implementatore) sponzoriranih aktivnosti.8 Meu programima stranih donatora koji su pridonijeli unapreenju procesa stratekog planiranja razvoja na regionalnoj i lokalnoj razini svakako treba spomenuti izradu ve spomenutih regionalnih operativnih programa u okviru cardS programa, kao i npr. projekt Reforma lokalne samouprave, koji je u Hrvatskoj provodio Urban institute,9 te projekt savjetovanja o planiranju regionalnog razvitka u dravnoj upravi, regionalnoj i lokalnoj samoupravi i u organizacijama civilnog drutva, koji od 2000. godine provode Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka (ranije Ministarstvo javnih radova, obnove i graditeljstva), ekonomski institut zagreb i deutsche Gesellschaft fr Technische zusammenarbeit (GTz)10. izradom regionalnih operativnih planova (roP-ova) po prvi put se pristupilo izradi sveobuhvatnog stratekog okvira za razvoj upanija. isto tako, prvi put se u planiranje razvoja svog podruja na aktivan nain ukljuila i ira zajednica. Stoga roP-ovi predstavljaju integrirane i strateke upanijske razvojne dokumente, utemeljene na partnerstvu i sudjelovanju svih zainteresiranih strana. Kao to je ve reeno, veliki nedostatak u tom procesu bio je nepostojanje nacionalnog okvira (nacionalne strategije regionalnog razvoja), te veze sa sredinjim tijelima vlasti, posebice u smislu osiguravanja dodatnih sredstava za njihovu provedbu. Takoer, roP-ovi su bili previe okrenuti donatorima (donor driven), s obzirom da ih se u poetku shvaalo kao instrument (nuno zlo) za privlaenje donatorskih sredstava za konkretne razvojne projekte. Kako je proces vie odmicao, svijest o znaenju takvih dokumenata mijenjala se. Upravo promjena naina razmiljanja, te ojaani kapaciteti za planiranje i upravljanje razvojem na lokalnoj ra8
9 10
http://www.urban-institute.hr http://www.mmtpr.hr, http://www.eizg.hr, http://www.gtz.com.ba
243
zini, bez obzira na odreene nedostatke dokumenata, predstavljaju najvee vrijednosti tzv. roP-procesa u Hrvatskoj. Prijedlog Strategije regionalnog razvoja RH anticipira vrijednost postojeih roP-ova i procesa koji su zapoeli njihovom izradom te ih prihvaa, ali isto tako, s obzirom na neke njihove realne nedostatke, zahtijeva u dogledno vrijeme odreene promjene u njihovoj strukturi i procesu izrade. Tako e Strategija zahtijevati provoenje procesa evaluacije roP-ova, odnosno buduih upanijskih razvojnih strategija. Trenutno evaluacija roP-ova nije obvezatna i provodi se od sluaja do sluaja (primjerice evaluiran je roP zadarske upanije, ija e se aurirana verzija uskoro moi nai na http://www.zadarska-zupanija.hr/roP.htm). Projekt Urban instituta Reforma lokalne samouprave11 je gradovima, koji su sudjelovali u njemu, ponudio nekoliko mogunosti za racionalnije upravljanje (imovinom, financijama, informacijama, sudjelovanjem graana, te gospodarskim razvojem). Model gospodarskog razvoja je tako, na primjer, omoguio gradu varadinu12 i rijeci13 uinkovitiji rad na jaanju kapaciteta za provoenje aktivnosti gospodarskog razvoja, uinkovito odreivanje prioriteta djelovanja lokalnih samouprava, stvaranje i odravanje poticajne poslovne klime, koritenje viesektorske sinergije, te mobilizaciju i jaanje lokalnih ljudskih, institucionalnih, poslovnih, fizikih i financijskih resursa. vanost tog projekta takoer je u izgradnji kapaciteta za uinkovito planiranje i upravljanje razvojem, te za provoenje konkretnih razvojnih projekata. Projekt koji zajedniki provode Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka (ranije Ministarstvo javnih radova, obnove i graditeljstva), ekonomski institut zagreb i deutsche Gesellschaft fr Technische zusammenarbeit (GTz) usmjeren je na promicanje procesa stratekog razvoja te kompetencija potrebnih za izradu programa stratekog razvoja i provedbu mjera i projekata nunih za ostvarenje identificiranih razvojnih ciljeva. ve je reeno da dio svake strategije predstavljaju i razvojni programi koji se osmiljavaju za potrebe ostvarivanja zacrtanih realistinih ciljeva. oni moraju biti izvedivi, vremenski ogranieni i mjerljivi u smislu postizanja rezultata i uinka. S obzirom na nepostojanje nacionalne strategije regionalnog razvoja, te uope jasne i koherentne regionalne politike, nacionalni programi za poticanje regionalnog i lokalnog razvoja ili, bolje reeno, razvojne intervencije sredinje drave esto su osmiljavane i provoene ad hoc, bez uporita u stvarnim potrebama i napose bez koordinacije, kako meu programima, tako i meu sredinjim dravnim tijelima koja su ih provodila ili koja ih provode, to se moe zakljuiti itajui Analizu stanja u regionalnom razvoju RH (www.mmtpr.hr). Te su intervencije mahom ukljuivale/ukljuuju subvencije za ulaganja u vrstu infrastrukturu, oslobaanja od poreza, razliite financijske poticaje izabranim poslovnim granama, potporu razvoju poslovnih inkubatora i zona, savjetodavne usluge i obuku za mala i srednja poduzea, te tehniku potporu.
11 12 13
http://www.urban-institute.hr/default.asp?ru=7&gl=200504210000003&sid=&jezik=1 http://www.varazdin.hr http://www.rijeka.hr
244
nesporno je da je na unapreivanje pojedinih sektora (prvenstveno poljoprivreda i brodogradnja) i regija (na primjer, podruja posebne dravne skrbi) potroeno puno sredstava u obliku razliitih potpora, bespovratnih pomoi i slinih instrumenata. Meutim, ostaje otvoreno pitanje njihove uinkovitosti upravo zbog nekoordiniranog pristupa te stoga to evaluacija tih intervencija dosad nije napravljena na adekvatan nain. Uvoenjem prakse stratekog planiranja razvoja na svim razinama praenje i evaluacija postat e nuan i obvezan dio upravljanja razvojem, ime e se stvoriti osnova za uinkovitije troenje javnih sredstava namijenjenih poticanju regionalnog i lokalnog razvoja.
POTICANJE REGIONALNOG I LOKALNOG RAZVOJA U RH

U konceptu u kome su ekonomska vitalnost, socijalna ravnopravnost, kvaliteta okolia i odrivo urbano financiranje zajedniki, integralni ciljevi koji vode k odrivom razvoju zajednice, ima prostora za djelovanje svih dionika u smjeru poticanja regionalnog i lokalnog ekonomskog razvoja. Stoga su dobrodole sve inicijative, kako one koje se odnose na realizaciju programa pojedinih tijela dravne uprave te programa jedinica regionalne i lokalne samouprave, tako i one koje su nastale samoorganiziranjem graana (njihovim udruivanjem u udruge i zadruge), te djelovanjem nevladinih organizacija koje otvaraju prostor neprofitnom/socijalnom poduzetnitvu, a koje imaju za cilj potai razvoj odreenog podruja. intervencije sredinje vlasti za poticanje regionalnog i lokalnog razvoja mahom se odnose na obnovu fizike infrastrukture, razliite financijske poticaje, dotacije jedinicama lokalne samouprave (posebice na podrujima posebne dravne skrbi), subvencije razliitim sektorima relevantnim za pojedina podruja (poljoprivreda, brodogradnja i sl.) kao i specifine mjere poticanja zapoljavanja, razvoja malog i srednjeg poduzetnitva. Pojedini programi usmjereni su samo na podruja koja zaostaju u razvoju, tj. na podruja sa specifinim razvojnim problemima (definirana zakonom o podrujima posebne dravne skrbi, zakonom o otocima, zakonom o brdsko-planinskim podrujima i zakonom o obnovi i razvoju grada vukovara), a drugi se provode na podruju cijele drave. od sredinjih dravnih institucija, koje putem svojih programa potiu regionalni i lokalni razvoj (odnosno razvojne aktivnosti na upanijskoj i lokalnoj razini), valja izdvojiti Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, Ministarstvo poljoprivrede, umarstva i vodnog gospodarstva, Fond za regionalni razvoj, Fond za razvoj i obnovu grada vukovara, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnitva, Ministarstvo financija i Hrvatsku banku za obnovu i razvitak (Hbor). od spomenutih institucija, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka te Fond za regionalni razvoj mahom provode programe koji se tiu obnove i izgradnje infrastrukture, i to kako na podrujima posebne dravne skrbi, tako i na podruju cijele rH (posebno Fond za regionalni razvoj). Hbor svojim posebno osmiljenim kreditnim 24
linijama potie razvoj nerazvijenih podruja (Program potpore malim poduzetnicima na podrujima posebne dravne skrbi), a Ministarstvo poljoprivrede subvencionira poljoprivredni sektor te financira kapitalne i investicijske poljoprivredne projekte, meu kojima i one koji se provode na podrujima posebne dravne skrbi. Ministarstvo gospodarstva provodi veliki broj projekata namijenjenih malom i srednjem poduzetnitvu, koje ima veliku ulogu u poticanju regionalnog i lokalnog razvoja. znaenje tog sektora neupitno je ako se zna da su mala i srednja poduzea jedini izvor novog zapoljavanja dok je zaposlenost u velikim poduzeima prepolovljena, u malim poduzeima je udvostruena! (Singer, 2004). Procjena14 je da u Hrvatskoj ima oko 64.200 malih i srednjih trgovakih drutava, s oko 430.000 zaposlenih, to predstavlja oko 98,8% od ukupnog broja drutava. Taj broj poduzea realizira 54,7% ukupne zaposlenosti, stvara 44,2% ukupnog prihoda, te s udjelom od 60% sudjeluje u stjecanju prihoda od izvoza. Svjesna tih injenica, drava potie razvoj tog sektora upravo putem programa Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetnitva, koji ukljuuju razliite oblike izgradnje institucija i potpore u obuci, inovacijama, novim tehnologijama, prezentacijama na sajmovima, kao i potpore tradicionalnim zanatima, sektoru turizma, poboljanju poslovnog okruenja, osiguravanju povoljnijih kredita pojedinim skupinama poduzetnika i sl. Kao uspjene programe svakako treba izdvojiti Poduzetnik I i Poduzetnik II, u okviru kojih se prua mogunost dobivanja povoljnih kredita komercijalnih banaka (prema preporuci Ministarstva i upanija) pojedinim kategorijama poduzetnika (enama, mladima, braniteljima, institucijama drutvenog sektora). iako se ti programi provode na razini cijele drave, treba ih istaknuti i kao vane za poticanje razvoja slabije razvijenih podruja s razvojnim potekoama. Meutim, sredstva koja se ulau u sektor malog i srednjeg poduzetnitva jo uvijek su nedostatna, dok je malo i srednje poduzetnitvo neravnomjerno razvijeno po upanijama. Mali se poduzetnici u dovoljnoj mjeri ne povezuju meusobno, kao ni s velikim gospodarskim subjektima. investicije u poduzetniku infrastrukturu su nedovoljne (npr. u poduzetnike zone, inkubatore i sl.), postojee kreditne linije skupe, a obrazovni programi te programi koji se odnose na stjecanje specifinih vjetina i znanja nedostatni i esto neprilagoeni potrebama (Singer et al, 2003). detaljnija analiza spomenutih programa, odnosno postojeih razvojnih intervencija sredinje razine, usmjerenih na poticanje razvoja na upanijskoj i lokalnoj razini, napravljena u okviru cardS 2002 projekta Strategija i jaanje kapaciteta za regionalni razvoj, pokazala je da se sredstva troe bez stratekog usmjerenja, da se raspruju u malim iznosima na cijeli dravni teritorij, da se ne koncentriraju na problemska podruja, da prevladavaju programi obnove i izgradnje fizike infrastrukture dok je drutvena komponenta razvoja zanemarena, te da mnogi od razvojnih programa zapravo predstavljaju razliite subProcjena je napravljena prema podacima iz Programa poticaja malog i srednjeg poduzetnitva Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetnitva (2004)
14
24
vencije, a kao takvi ne potiu dovoljno odrivi razvoj i konkurentnost. Takoer, razvojne intervencije esto ne odgovaraju na specifine potrebe pojedinih podruja, ime se dovodi u pitanje njihova odrivost (delegacija europske komisije u rH, 2004). nasuprot intervencijama sredinje razine postoje intervencije lokalnih zajednica kojima se potie razvoj njihovih podruja i koje takoer, u veoj ili manjoj mjeri, dobivaju potporu sredinje razine. U tom sluaju lokalna zajednica sama izabire rjeenja, odnosno donosi odluku o kljunim programima za poticanje razvoja, koji e postati okosnica cjelokupnog razvoja njihova podruja. napori lokalnih zajednica tako se esto profiliraju oko sljedeih ciljeva: uiniti svoje podruje to atraktivnijim za poslovanje, poveati broj novootvorenih radnih mjesta, smanjiti zatvaranje radnih mjesta i poduzea, te stvoriti mehanizme za pruanje potpore odrivim ekonomskim aktivnostima. Sukladno tome, u lokalnim strategijama razvoja meu mjerama koje se osmiljavaju za poticanje razvoja najee su one koje se odnose na poticanje rasta lokalnih poduzea, poticanje otvaranja novih poduzea, promoviranje investicija, ulaganje u fiziku infrastrukturu, ulaganje u podravajuu infrastrukturu, grupni (i sektorski) razvoj, podizanje kvalitete odreenih podruja (npr. oivljavanje trgovake zone, obnova zaputenog gradskog/opinskog centra i sl.), usmjeravanje na siromanu i ugroenu populaciju ukljuivanjem u ekonomske aktivnosti preko razliitih programa, revitalizacija ekonomskog razvoja radi uklanjanja potekoa uzrokovanih razliitim strukturalnim promjenama. U okviru realizacije spomenutih mjera, posebice u sredinama koje tek trebaju razviti svoje malo poduzetnitvo i obrtnitvo, kao konkretne aktivnosti za poticanje razvoja (razvojne intervencije) esto se javlja osnivanje poduzetnikih zona, inkubatora i centara, upravo zbog uloge koju takve organizacije mogu imati u poticanju regionalnog i lokalnog razvoja. Kod provedbe takvih razvojnih intervencija dodanu vrijednost predstavlja suradnja i partnerstvo izmeu lokalnih vlasti i poslovnih subjekata, u tom sluaju poduzetnika. Poduzetnike zone predstavljaju vano sredstvo poticanja lokalnog ekonomskog razvoja te gospodarskog rasta odreene sredine, no one su ujedno i najslabije razvijen segment podravajue poduzetnike infrastrukture u Hrvatskoj. Sadanje zone su preteito nedovrene, infrastruktura je nedostatna, a cjelokupna funkcija zone uspostavljena je samo u nekoliko upanija. Koncept zona nije standardiziran, a sustavi poticaja nisu usklaeni i zato su esto neefikasni (vlada rH, 2004). Uloga poslovnog inkubatora15 moe biti viestruka: stvaranje novih radnih mjesta, pruanje potpore poduzetnicima poetnicima, poticanje lokalnog ekonomskog razvoja,
Prema europskoj komisiji, definicija pojma poduzetniki inkubator glasi: Poduzetniki inkubator predstavlja ogranieni prostor na kojem se koncentriraju novostvorena poduzea. njegov cilj je unaprijediti mogunost za rast i opstojnost tih poduzea pruajui im modularni prostor sa zajednikom infrastrukturom (telefax, kompjutorska oprema, itd.) kao i s managerskom podrkom i ostalim uslugama. Glavni naglasak je na lokalnom razvoju i zapoljavanju nove radne snage.
15
24
povezivanje znanosti i poduzetnitva, poveanje raznolikosti lokalne ekonomije, poticanje razvoja poduzetnitva meu marginaliziranim skupinama drutva, tehnoloko istraivanje i razvoj, poticanje izvoza i poslovanja na globalnim tritima, stvaranje klastera i umreavanje poduzetnika. za razliku od inkubatora, poduzetniki se centri veinom osnivaju kao sredita strune i savjetodavne pomoi poduzetnicima. osnivanjem i razvojem tih institucija stvaraju se preduvjeti za razvoj poduzetnitva na lokalnom podruju, u ijem organiziranju osnovnu ulogu imaju jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave i zainteresirani pojedinci. Kao primjer uspjenog inkubatora moe posluiti poduzetniki inkubator Porin (rijeka), koji su osnovali Grad rijeka, kao nositelj projekta (s temeljnim udjelom od 61,50% temeljnog kapitala), Primorsko-goranska upanija (udio od 32,25% temeljnog kapitala), te riadria banka d.d. rijeka s temeljnim udjelom od 6,25% temeljnog kapitala. Porin predstavlja centar mree poduzetnikog sustava inkubatora Primorsko-goranske upanije i republike Hrvatske. osnovan je da bi davao sustavnu potporu u pokretanju i daljnjem razvitku malih i srednjih trgovakih drutava i obrtnika. osnovni cilj Porina je stvaranje to veeg broja novih poduzetnika, uz otvaranje novih radnih mjesta. namijenjen je novim poduzetnicima, koji imaju razvojno orijentirane proizvodne programe ili uslune programe koji su neposredna potpora proizvodnji. Porin im najprije omoguava opstanak, potom nesmetan razvoj, sve do onog trenutka kada osnaeni, s jasnom koncepcijom razvoja i jakim menadmentom, krenu u osvajanje novih trita. Tijekom vremena poduzetnici su prepoznali mogunosti koje im Porin nudi povoljan poslovni prostor, mogunost povezivanja i zajednikog nastupa na tritu, savjetodavne i administrativne usluge, istraivanje trita, iznalaenje razliitih naina financiranja, posredovanje u poslovanju, izradu poslovnih planova te organizaciju seminara i edukaciju poduzetnika (MoMSP, 2003). Sam Porin je svojim aktivnostima poeo prelaziti tipian okvir prepoznatljiv za poduzetniki inkubator. Tako se nametnula ideja o nadogradnji i preoblikovanju u razvojnu agenciju, koja e biti orijentirana na razvoj lokalnog gospodarstva, poticati sve projekte vane za podruje Primorsko-goranske upanije, te projekte jedinica lokalne samouprave koji su u funkciji gospodarskog razvoja. tovie, centar Porin postao je i referentni centar za fondove europske unije vezane uz ekonomski razvoj. osim Porina, kao primjer uspjenosti (role model) kako u novim trinim i drutvenim okolnostima potaknuti razvoj i produktivnu ekspanziju malog poduzetnitva i obrtnitva, esto se navodi Meimurski poduzetniki centar (MPc). Klju uspjeha skriva se u injenici, kako sami poduzetnici kau, da su sve aktivnosti MPc-a, poevi od modela kreditiranja poduzetnika, pa do edukacije, promocije i povezivanja poduzetnika, temeljito pripremljene,
Prema nacionalnoj udruzi poduzetnikih inkubatora, poduzetniki inkubator predstavlja jedan od alata za ekonomski razvoj osmiljen s ciljem ubrzanja rasta i uspjenosti poduzetnikih tvrtki koritenjem niza resursa i usluga koje potiu poslovni razvoj. osnovni cilj inkubatora je proizvesti uspjena poduzea koja su pri izlasku iz inkubatora financijski samoodriva i neovisna.
24
obraene i prilagoene stvarnim potrebama ovdanjih poduzetnika, a ne dnevno-politikim planovima i lijepim eljama ili potrebama politike. zahvaljujui uspjenom estogodinjem poslovanju i pozitivnim iskustvima, MPc je prerastao u regionalnu razvojnu agenciju redea,16 koja radi na promicanju odrivog razvoja Meimurja. iz spomenutih primjera moe se razaznati vrijednost takvih inicijativa i intervencija u smislu poticanja lokalnog razvoja. U nekim sredinama takve su se aktivnosti pokazale manje, a u nekima vie uspjene. Tamo gdje je uspjeh izostao, bez obzira je li rije o intervencijama sredinje razine ili pak inicijativama jedinica podrune i lokalne samouprave, esto nedostaje strateki okvir i strateko promiljanje; potrebe nisu realno procijenjene, nisu konzultirani svi relevantni partneri, programi nie razine nisu usklaeni s programima i razvojnim prioritetima vie razine (ako takvi uope i postoje), te zbog svega toga nerijetko osmiljeni programi i ne doive svoju realizaciju. Upravo stoga potrebno je uvesti praksu stratekog planiranja i upravljanja razvojem na svim razinama, ukljuujui praksu permanentnog praenja i vrednovanja razvojnih intervencija, kako bi se, prema potrebi, na vrijeme moglo promijeniti smjer razvoja te nain troenja javnih sredstava.
ULOGA ZAJEDNICE U PROCESU STRATEKOG PLANIRANJA I POTICANJU REGIONALNOG I LOKALNOG RAZVOJA

Sudjelovanje zajednice, odnosno to ireg kruga zainteresiranih strana u procesu planiranja lokalnog i regionalnog razvoja, predstavlja kljuni element tog procesa, i to ne samo u pribavljanju korisnih informacija nunih za izradu stratekog plana, ve prvenstveno radi dobivanja to ire slike o mogunostima i potrebama razvoja nekog podruja, stvaranja osjeaja vlasnitva nad procesom, te preuzimanja odgovornosti za zajedniko rjeavanje drutveno-gospodarskih problema. Potivanje naela partnerstva u procesu planiranja razvoja na svim razinama kljuni je imbenik uspjenosti izrade i provedbe planskih dokumenata. Pri tome je izrazito vano identificirati sve relevantne partnere, te njihove predstavnike na adekvatan nain ukljuiti u proces. ako je rije o planiranju razvoja na lokalnoj razini, primjerice, planiranju razvoja neke jedinice lokalne samouprave, kao partneri u procesu svakako se moraju pojaviti predstavnici lokalne samouprave, socijalnih partnera, civilnog drutva, te institucija sredinje vlasti koje djeluju na toj razini. Premda se ukljuivanje zainteresiranih strana te njihov zajedniki rad ini jednostavnim, upravo to zna biti vrlo kompliciran dio procesa stratekog planiranja razvoja. naime, uz to to je ponekad teko
16
http://www.redea.hr
24
mobilizirati partnere i zainteresirati ih za proces, jer mnogi esto ne vide svoj interes i ne razumiju znaenje procesa, nakon uspostave odgovarajue partnerske strukture teko je pomiriti iroka i razliita stajalita pri definiranju problema, te osigurati nepristranost i sveobuhvatnost pri izboru rjeenja. vrlo esto se kao najaktivniji partneri i zainteresirane strane u pitanjima planiranja i poticanja lokalnog razvoja javljaju predstavnici civilnog drutva, odnosno razliite nevladine organizacije, udruge i inicijative graana. njihovo djelovanje izrazito je dobrodolo i vano na podrujima s razvojnim potekoama, i to u aktiviranju i educiranju graana za aktivan pristup rjeavanju problema, povezivanju s postojeim resursima te poticanju lokalnog razvoja. da je tome tako, govore i neki primjeri s podruja posebne dravne skrbi, gdje nevladine organizacije, meu ostalim, rade na prezentiranju i osmiljavanju plasmana domaih proizvoda, organizirajui lokalne sajmove i povezujui seoske zajednice koje se bave odreenom proizvodnjom s uspjenim domaim brand-ovima. Preko fondova meunarodnih organizacija provode programe bespovratnih poetnih darovnica, ukljueni su u intervencije vezane uz tzv. strukturnu nezaposlenost financiranjem projekata prekvalifikacije ili obuke za potrebna deficitarna zanimanja, povezuju se s lokalnom samoupravom, poduzetnikim centrima i sl. (krbi, 2006). Sva ta iskustva i kapaciteti od velikog su znaenja za proces planiranja i upravljanja lokalnim razvojem i u tu svrhu ih treba i iskoristiti. U tom smislu nevladine organizacije mogu olakati i posredovati u procesu planiranja i upravljanja razvojem, i to na naina da: prikupljaju informacije, obavjetavaju i savjetuju animiraju i identificiraju potencijalne nositelje raznih projekata educiraju lanove zajednice i nositelje projekata o upravljanju projektima pruaju pomo pri izradi lokalnih stratekih planova i planova aktivnosti, te u pronalaenju financijskih sredstava povezuju se sa strunim tijelima ili pojedincima pruaju potporu i osiguravaju praenje provedbe projekta, te osiguravaju ukljuenost veeg broja lanova zajednice i zajedniki pristup (ibid.) za ilustraciju primjera kako se udruge ili inicijative graana mogu pokazati korisnim partnerima pri mobilizaciji ostalih dionika i izradi temelja za rad na stratekom planiranju lokalnog ekonomskog razvoja moe posluiti nevladina organizacija ZOE Centar za odrivi razvoj ruralnih krajeva,17 koja ima vrlo dobra iskustva u provedbi projekta s elementima pomoi lokalnim zajednicama u osmiljavanju ekonomskog razvoja.
17
www.zoe-centar.hr
20
zoe je primjer udruge koja, oslukujui potrebe lokalnih zajednica, jednako dobro djeluje kao pokreta aktivnosti, ali i kao facilitator procesa koje je zajednica sama zapoela. dosadanja iskustva govore kako je udruga spremna svoju strunost, mreu i iskustvo staviti na raspolaganje kako bi dobar lokalni projekt zaivio to prije. ovdje donosimo nekoliko primjera projekata u kojima je udruga zoe odigrala vanu ulogu: Poticanje lokalnih inicijativa u lici na temelju ouvanja tradicije i prirodnih resursa,18 u suradnji s Poljoprivrednom zadrugom lovinac, te ogrankom Gospodarske komore u otocu, gdje se kroz edukacijske aktivnosti i povezivanje razliitih inicijativa u zajednici lokalno stanovnitvo poticalo na pronalazak novih mogunosti razvoja lokalnih zajednica, te stvaranje osnova za razvoj modela odrivog gospodarskog razvoja ruralnih sredina na temelju ouvanja tradicije i odrivog gospodarenja prirodnim resursima. U okviru tog projekta, zoe je pomagao i poticao inicijative lokalnog stanovnitva za pokretanje odrive gospodarske aktivnosti procjenom potreba, edukacijom, jaanjem suradnje izmeu zajednice i institucija koje potiu gospodarske aktivnosti, izradom projektnih prijedloga i sl. Projektom Osnaivanje institucionalnih kapaciteta i lokalnih inicijativa na podruju odrivog razvoja regije19 potaknuto je odravanje manifestacije lokalnih tradicijskih i poljoprivrednih proizvoda jesen u lici, u suradnji s lokalnim nevladinim organizacijama iz liko-senjske upanije i Parka prirode velebit. napravljen je popis 40 obiteljskih domainstava i njihovih proizvoda, a njihova ponuda postavljena na web stranici Parka prirode velebit. Stvaranje neformalne Mree za ruralni razvoj s 11 punopravnih aktivnih lanica mree i 13 organizacija-promatraica. aktivno ukljuivanje zajednice u proces stratekog planiranja regionalnog/lokalnog razvoja potrebno je kako bi se to bolje identificirali problemi i potrebe, te pronala rjeenja prihvatljiva veini lanova zajednice koji, s druge strane, trebaju preuzeti odgovornost za razvoj svog podruja. Sudjelovanjem u stratekom planiranju zajednica utjee na oblikovanje svoje budunosti i ostvarivanje zajedniki dogovorene i eljene vizije. Ukljuivanje i pokretanje zajednice nije uvijek lak proces, ali pozitivna iskustva govore kako se isplati ulagati napore u tom smislu. Studija sluaja o projektu locoMoTive, koja slijedi, jo je jedan primjer pozitivnog iskustva lokalnog ekonomskog razvoja i zorno svjedoi o vrijednosti ukljuivanja predstavnika zajednice u stvaranje lokalne strategije razvoja, a istovremeno odraava kompleksnost aktera ukljuenih u lokalni ekonomski razvoj od meunarodnog donatora, preko nacionalne i lokalnih institucija vlasti do organizacija civilnog drutva i pojedinaca i pojedinki u zajednici.
18 19
Projekt je zapoeo u listopadu 2004. godine, i trajao do kraja jeseni 2005. godine 2001. i 2002. godine
21
Takva i slina pozitivna iskustva treba koristiti kao modele i primjere kako se lokalna zajednica moe i treba ukljuiti u planiranje i poticanje razvoja svog podruja. S obzirom da se tek odnedavno zapoelo s intenzivnijim ukljuivanjem zajednice u strateko planiranje razvoja, potrebno je preko razliitih projekata potpore i jaanja kapaciteta raditi na podizanju svijesti o vlasnitvu nad regionalnim/lokalnim razvojem te izgradnji drutvenog kapitala. isto e, prema postojeem prijedlogu, podrati i Strategija regionalnog razvoja RH, u ijoj e se provedbi pruati tehnika pomo i obuka partnerstvima osnovanima za potrebe planiranja razvoja na upanijskoj razini.
ZAKLJUAK
U kontekstu razvojnih izazova s kojima se danas suoavamo, a imajui u vidu veliki broj razliitih potreba i problema koji optereuju pojedina hrvatska podruja, poticanje regionalnog i lokalnog razvoja jedna je od bitnih karika u lancu prioritetnih aktivnosti koje treba provoditi kako bi se ostvarilo suvremeno, konkurentno i odrivo gospodarstvo, te smanjile postojee razvojne nejednakosti. Pri tome vanu ulogu ima jaanje razvojnog kapaciteta na regionalnoj i lokalnoj razini, omoguavanje provedbe regionalnih i lokalnih inicijativa, poticanje prakse sudjelovanja, koordinacije i suradnje u procesu planiranja i upravljanja razvojem. zajedniko djelovanje svih dionika u razvojnom procesu, dobra vertikalna i horizontalna koordinacija, te provoenje prakse stratekog planiranja na svim razinama temeljni su preduvjeti za postizanje odrivog razvoja. openito je vana spremnost na suradnju razliitih aktera, uz istovremeno jasno lociranje odgovornosti, u skladu sa specifinom ulogom i jedinstvenim kompetencijama i doprinosom pojedinih dionika. Time se smanjuju nerealna oekivanja i rizik neuspjeha. dodatno, smanjenju rizika neuspjeha pridonosit e procesi praenja i evaluacije, koji omoguavaju kontinuirano uenje i pravovremenu reakciju na promjene u dinaminom kontekstu. S obzirom na djelovanje dravnih institucija vana je jasnoa i odrivost vizije i smjera razvoja, utemeljenog na konzultacijama i promiljanju strunjaka i praktiara iz svih sektora, uzimajui u obzir iskustva drugih zemalja. istovremeno, kako bi se poveale anse za uspjeh programa lokalnog ekonomskog razvoja, nuna je kontinuirana povezanost ekonomskog, socijalnog i ljudskog (intelektualnog) kapitala, koji su u stvarnosti meuovisni. Stoga se partnerstvo za odrivi razvoj namee kao nuan mehanizam na praktinoj, a ne samo na deklarativnoj razini. Pritom se razvojna gospodarska i socijalna politika treba ispreplesti s politikom obrazovanja i razvoja znanosti, kako bi se otklonile akutne prepreke vezane uz nisku obrazovanost, nedostatak poduzetnikog iskustva i druge velike regionalne razlike u prilikama za razvoj. 22
Lokalne vlasti imaju koordinacijsku i pokretaku ulogu, te je izuzetno vano voditi rauna o realnim institucionalnim kapacitetima i njihovom poveanju, posebice s obzirom na one nune funkcije i pratee vjetine koje su zanemarene u tradicionalnom birokratskom ustroju komunikacija, koordinacija, planiranje, ugovaranje partnerskih projekata, priprema projekata, zagovaranje i lobiranje. lokalne vlasti su kljuna toka u kojoj se dodiruju vertikalna i horizontalna dimenzija regionalnog i lokalnog razvoja. S obzirom na takvu poziciju, trebaju biti u stanju katalizirati suradnike odnose i zastupati interese svoje zajednice, uz istovremeno stvaranje suradnikih interesnih odnosa i koalicija s drugim zajednicama i akterima. budui da je uspjean i odriv lokalni razvoj nemogu bez mobilizacije svih dionika, to pak uvelike trebaju katalizirati i kasnije odravati lokalne vlasti, transparentnost odluivanja i upravljanja lokalnih vlasti je preduvjet za stvaranje povjerenja dionika u isplativost njihovog dodatnog angamana za zajedniko dobro. iz tog razloga, kao i razloga vee uinkovitosti i fleksibilnosti, reforma lokalne i regionalne samouprave temeljena na principa dobrog upravljanja od presudne je vanosti za regionalni i lokalni razvoj. Poslovnom sektoru potrebna je kvalitetna potpora i dovoljno vremena za razradu poduzetnikih ideja s onu stranu formalnih uvjeta dobivanja kredita. U tu svrhu potrebno je razvijati i horizontalni model potpore, putem mentorskih mrea, pri emu je jo neiskoriten puni potencijal poslovnih udruenja i interesnog poslovnog povezivanja, poput clustera, koje, uz prijenos znanja i vjetina, moe utjecati na smanjenje trokova administracije i ulaganja u razvoj te poveanja konkurentnosti na razini zajednice i regije. Pozitivna iskustva drutveno odgovornog poslovanja prilika su za povezivanje poslovnih interesa poduzea s razvojnim interesima cijele zajednice, kao to je sluaj, primjerice, s poduzeem vetropack Straa u Humu na Sutli, koje u suradnji s lokalnim vlastima i udrugama ulae u odrivi razvoj zajednice, i to izgradnjom odlagalita otpada, te povezivanjem sa kolama na obrazovanju i volontiranju u vezi sa zatitom okolia. Civilno drutvo moe i mora sluiti lokalnom ekonomskom razvoju u okviru partnerskih odnosa, te uz zauzimanje primjerene uloge katalizatora socijalnog kapitala. nevladine organizacije, udruge graana i neformalne graanske inicijative trebaju osmiljavati i provoditi inovativne projekte, prenositi informacije, vjetine, znanja, te povezivati korisnike s programima potpore. Uz to, zbog svoje fleksibilnosti i iskustva suradnje, mnogi su u poziciji ukljuiti potrebe i glasove marginaliziranih grupa u zajednici. Pritom, organizacije civilnog drutva ne trebaju nuno, posebno u lokalnim zajednicama, postati ekspertne organizacije za ekonomski razvoj. One se izgradnjom suradnikih odnosa mogu fokusirati na poveanje socijalnog kapitala u zajednici. aktivnosti osnaivanja trebaju biti prepoznate kao dragocjen, komplementarni resurs onim mehanizmima potpore koji su izravno vezani uz ekonomske aktivnosti.
23
Literatura
cunningham, Steven (2004). LEADER od inicijative do metode: vodi za poduku o Leader-ovu pristupu. zagreb: zoe centar za odrivi razvoj ruralnih krajeva. delegacija europske komisije u rH (2004). Strategija i jaanje kapaciteta za regionalni razvoj (CARDS 2002 program za Hrvatsku) Analiza stanja u regionalnom razvoju RH. http://www. mmtpr.hr/Userdocsimages/cardS_2002%20(d)/analiza.doc, pristupljeno 18. lipnja 2006. dravni zavod za statistiku (2001). Popis stanovnitva iz 2001. www.dzs.hr/Hrv/Popis%202001/ popis20001.htm, pristupljeno 18. lipnja 2006. ederveen, Sjef, joeri Gorter, ruud de Mooij i rachard nahuis (2004). Funds and Games The impact of cohesion policy on convergence. den Haag: cPb netherlands bureau for economic Policy analysis. ekonomski institut zagreb i dravni zavod za statistiku (2003). Eksperimentalni izraun regionalnog BDP u Republici Hrvatskoj za 2001. european commission (2004). A new partnership for cohesion: Convergence Competitiveness Cooperation Third report on economic and social cohesion. http://ec.europa.eu/regional_policy/sources/docoffic/official/reports/cohesion3/cohesion3_en.htm, pristupljeno 18. lipnja 2006. Ministarstvo obrta, malog i srednjeg poduzetnitva (2003). Malo je veliko Glasilo Ministarstva za obrt, malo i srednje poduzetnitvo, br. 51, travanj 2003. nacionalno vijee za konkurentnost (2004). 55 preporuka za poveanje konkurentnosti Hrvatske. zagreb: nacionalno vijee za konkurentnost. odraz (2001). Putokaz za djelotvoran rad lokalne zajednice. zagreb: odraz Singer, Slavica, Sanja Pfeifer, ula borozan, nataa arlija i Sunica oberman (2003). to Hrvatsku ini (ne)poduzetnikom zemljom, rezultati izvjetaja Global Entrepreneurship Report za Hrvatsku 2002. godine. zagreb: cePor. Singer, Slavica (2004). Prepreke razvoju poduzetnitva i kako ih otkloniti, radionica na 8. nacionalnom savjetovanju o gospodarstvu i poduzetnitvu, ibenik 19. lipnja 2004. Svjetska banka (2001). Lokalni ekonomski razvoj: kratki prirunik. Washington, dc: Svjetska banka, odjel za urbani razvoj. Subai, damir, Savka Kuar dragievi i ingrid erni (ur.) (2001). Strategije zatite okolia RH, radna verzija. http://www.vlada.hr/images-sjednice/strat-ekolog.htm, pristupljeno 18. lipnja 2006. krbi, nataa (2006). Uloga NVO-a u ekonomom i drutvenom razvoju lokalnih zajednica na podrujima posebne dravne skrbi (neobjavljen tekst). UndP (1999). Human Development Report Croatia 1999. zagreb: UndP vlada rH (2004). Program razvoja poduzetnikih zona 2004 2007. godine. Koordinacija za gospodarstvo vlade republike Hrvatske radna skupina za izradu Programa poticanja malog i srednjeg poduzetnitva. dostupno na http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/3371.htm, pristupljeno 18. lipnja 2006.
24
STUDiJA SlUAJA
INTERVENCIJE U LOKALNU ZAJEDNICU LOcOMOTiVe pROjEKT LiKa

Priredile: Nataa krbi, vanjska konzultantica na projektu LOCOMOTIVe, u suradnjni s jadrankom pelikan, voditeljicom projekta
Od 2000. do 2003. godine u baltikim zemljama Odjel za meunarodni razvoj Vlade Velike britanije DFID financirao je projekt Baltic Rural Partnership, koji se pokazao izuzetno uspjenim modelom za razvoj ruralnih podruja. Primarni cilj projekta bio je ukljuivanje marginaliziranih skupina stanovnitva u drutvo i suzbijanje siromatva. DFID je u Hrvatskoj dugo pomagao ugroenim skupinama stanovnitva u lici dodjeljivanjem jednokratne humanitarne pomoi za poticanje razvoja seoskih domainstava. Godine 2004. DFID je odluio prilagoditi svoj baltiki model razvoja ruralnih zajednica hrvatskim prilikama te kreirati novi projekt. britanski i litvanski konzultanti, doavi u Hrvatsku, uvidjeli su da se projekt iz baltika ne moe uklopiti u like uvjete, zbog razliitog mentaliteta stanovnitva, klime, ratnih posljedica, potpuno unitenog gospodarstva i brojnih drugih problema. tako je nastao projekt lOcOMOtIVe (local community Motivation) iji naziv sadri dvostruku simboliku: projekt za pokretanje lokalne zajednice i lokomotiva razvoja s ciljem ukljuivanja marginaliziranih skupina stanovnitva u drutvo i suzbijanja siromatva. Ponudili su suradnju potencijalnim interesnim skupinama na podruju tri odabrane like opine Plitvika jezera, udbina i Vrhovine. u projekt se, kao koordinator, ukljuila uprava za regionalni razvoj Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka. Ostali partneri na projektu bili su Partnerstvo za izradu Regionalnog operativnog plana (ROP) liko-senjske upanije, humanitarna organizaciju aDRa kao administrativni servis, OEss kao potpora i kontakt na lokalnoj razini te naelnici triju odabranih opina. Projekt se odvijao na nekoliko razina istodobno lokalnoj, upanijskoj, nacionalnoj i meunarodnoj, i ukupno trajao 12 mjeseci, od travnja 2004. do kraja oujka 2005., ukljuujui i fazu planiranja. DFID je doznaio iznos od 60 000 GbP1 na iro raun administratora za otvaranje natjeaja i financiranje malih razvojnih projekata udruga, opina, institucija i lokalnih graanskih inicijativa. ured projekta otvorio se u srpnju 2004. godine u zgradi opine Plitvika jezera.
1
neto vie od 630 000 kuna
2
na lokalnoj razini proveden je proces stratekog planiranja lokalnog razvoja kao mikroregije, to opinama olakava pristup domaim i stranim fondovima. u procesu su sudjelovali predstavnici javnog, poslovnog i civilnog sektora iz ciljnih opina, zastupljeni u jednakom broju. Partnerstvu za izradu stratekog plana pridrueni su predstavnici institucija od vanosti koja nadilazi opinsku razinu (nacionalni park Plitvika jezera, Dom za stare i nemone osobe udbina, Poljoprivredno-savjetodavna sluba, aDRa i predstavnik liko-senjske upanije, lan partnerstva za izradu ROP-a. tako nastalo partnerstvo nazvano je Lokalna akcijska grupa (laG) prema priruniku lEaDER, ija je metodologija djelomice koritena u provedbi projekta.2 na upanijskoj razini tijekom procesa izrade ROP-a liko-senjske upanije izmjenjivali su se materijali, informacije i rezultati izmeu ta dva projekta. tovie, u Partnerstvu za izradu ROP-a koje broji 25 do 30 lanova ak 6 predstavnika su ujedno i lanovi laG-a. na nacionalnoj razini su rezultati i zakljuci, ostvareni tijekom provedbe projekta, uvrteni u nacrt mjera regionalnog razvoja, koje su sastavni dio nacionalne strategije za ruralni razvoj. Formiran je upravljaki tim projekta sa sjeditem u upravi za regionalni razvoj Ministarstva, kao i kontrolna grupa predstavnika 5 ministarstava, koji su komentirali i odobrili konanu verziju stratekog plana i ostale dokumente nastale u projektu. na meunarodnoj razini donator je odluio potaknuti razvoj lokalnih zajednica tako da, uz edukaciju i direktni rad na razvoju lokalnih zajednica, financira i dio provedbe nastalog stratekog plana, kroz Program malih darovnica, kojim je financirano 31 od 50 zaprimljenih projektnih prijedloga.
strategije informiranja, motiviranja i educiranja lokalnih lidera

Iako prema zadanom modelu, metodologija projekta se intenzivno razvijala u hodu, uz visoku fleksibilnost i spremnost na prilagodbu situaciji svih kljunih provoditelja projekta.3 no, brojni su komentari i savjeti o provedbi projekta pristizali s mnogih strana, ukljuujui i skepsu o mogunosti pokretanja zajednica putem volonterskog angamana i suradnje. naime, smatralo se da je u lici popularno ivjeti od socijalne pomoi i ekati strane donatore, te da je stanovnitvo pasivno, etniki podijeljeno, lokalna administracija korumpirana, spora i neuinkovita, te da e projekt propasti kao i mnogi drugi. kako kae jadranka Pelikan, osnovni izazov projekta bio je osmisliti strategiju motiviranja stanovnitva i posvetiti dovoljno panje poticanju suradnje izmeu lokalnih aktera:
leader je program eU za razvoj ruralnih podruja Projekt su kreirali i proveli voditeljica projekta jadranka Pelikan, konzultantica za strateko planiranje gospodarskog razvoja (The Urban institute) i odrivog regionalnog razvitka (leader), trenerica za PcM i predpristupne fondove eU (Mei), i jimmy armstrong, konzultant za regionalni razvoj iz Sjeverne irske, uz suradnju konzultantica iz litve, onut babraviien, i Hrvatske, natae krbi, tijekom cijelog procesa, kao i branke Peurae u prvoj fazi projekta.
3
2
jadranKa PeliKan i nataa Krbi INTERVENCIJE U LOKALNU ZAJEDNICU LOcOMOTiVE pROjEKT LiKa
Osnovni zadatak bio je smisliti strategiju motiviranja stanovnitva na prikljuenje radu u projektu, te prepoznati potencijalne pokretae lokalne zajednice. Logika kojom smo se vodili bila je identificirati i obrazovati pokretae, kako bi oni pokrenuli svoju zajednicu. Ali osnovni izazov bio je kako izbjei nekvalitetne i pomalo profesionalne pohaae semi nara i radionica i doprijeti do stvarnih i kvalitetnih ljudi koji mogu ponuditi neto svojoj zajednici kada je samo podruje rada izazov? Naime, prostorna raspodjela pokazuje da se u Plitvikim jezerima navedena naselja nalaze na ak vie od 550 km kvadratnih, dok primjerice Udbina pokriva jo vei teritorij, preko 650 km2.
tijekom dva ljetna mjeseca organiziran je velik broj sastanaka s potencijalnim dionicima u projektu, prema sektorima. najbrojnije su bili posjeeni sastanci za graanstvo, oglaavani po 10 dana unaprijed u lokalnim trgovinama, kafiima i na autobusnim postajama u svim naseljima. na sastancima je predstavljen projekt i oekivani rezultati, dok su sami itelji proizveli listu potreba te izrazili elju za pokretanjem zajednice i edukacijama.
Lokalna akcijska grupa i pokretai zajednice

Lokalna akcijska grupa (laG) formirana je nakon zaprimljenih upitnika u kojima su kandidati izrazili motivaciju za sudjelovanje u projektu i spremnost na susrete jednom tjedno. sa svakim od 38 kandidata obavljen je razgovor te je odabran 21 lan grupe. Odabir kandidata obavila je Inicijativna grupa koju su sainjavali naelnici opina i predstavnici meunarodnih organizacija ukljuenih u projekt. ubrzo se javio dodatan broj stanovnika sa eljom da se aktivno ukljue u projekt. budui da koordinatori nisu htjeli iriti ve brojnu Lokalnu akcijsku grupu, koristei litavski model, iz skupine dodatno zainteresiranih osoba formirali su se Pokretai lokal ne zajednice. ta grupa dobila je dodatnu edukaciju za pripremanje i pisanje projektnih prijedloga za Program malih darovnica, a povremeno je sudjelovala i na sastancima laG-a radi rasprave o pojedinim dijelovima stratekog plana. Inicijalno se laG trebao usredotoiti na izradu opinskih strategija odrivog razvoja, a Pokretai zajednice na pripremu i provedbu konkretnih aktivnosti. lanovi obiju grupa bili su razliitih zanimanja, spola, dobi, socijalnog i materijalnog statusa te etnikog podrijetla. ujedno su imali razliite drutvene pozicije u zajednici, od onih koji obnaaju visoke pozicije u opinama, do onih koji su trenutno bez pozicija moi u zajednici ili pripadaju graanskim inicijativama koje su u lici prilino marginalizirane. na pitanje kako ih povezati i motivirati da djeluju zajedno, jadranka kae kako je posluio primjer iz litve dvodnevni trening za bolje upoznavanje i uvoenje u projekt:
Otputovali smo na Dugi otok, gdje su se neki lanovi LAGa prvi put vidjeli. Uz profesio nalno voen trening za formiranje tima, grupa se meusobno povezala, uspostavilo se povjerenje i suradnja. Zajedniki su dogovorili dan i sat u tjednu za sastanke. Nakon tri tjedna sastanka radna grupa se trajno smanjila na 19 lanova, koji su odravali vrlo visok postotak sudjelovanja. Tijekom 16 sastanaka na kojima je nastajala Strategija najmanji
2
broj prisutnih lanova bio je 14. Vano je napomenuti da su lanovi putovali iz mjesta uda ljenih i do 45 km, po svim vremenskim uvjetima (samo je jednom sastanak otkazan jer su sve prilazne ceste zbog snijega bile zatvorene).
Vana je bila i simbolina dimenzija projekta. Proslave uspjeha, sveana otvaranja i zatvaranja odreenih faza projekta posredno su sluile dodatnom zbliavanju sudionika te naglaavanju vanosti njihove uloge, to je pridonijelo njihovoj motivaciji i samopouzdanju.
Izazovi multisektorske suradnje

to se tie suradnje s lokalnim institucijama, iskustva su raznolika:
upanijske institucije su uglavnom ozbiljno shvaale nau potrebu za dokumentima i/ili informacijama, tovie, veliku ulogu je odigrala i sama upanija u irenju imida projekta kao suradnikog i partnerskog. Lokalne institucije su teko i sporo reagirale, to iz nezna nja (smiju li pruiti informaciju ili ne), to zbog dugotrajne procedure, jer su zahtijevale naputke iz svojih sredinjica. Najbolja suradnja s institucijama ostvarena je tamo gdje su djelatnici bili upoznati s projektom i ciljevima.
s druge strane uprava za regionalni razvoj MMtPR-a izuzetno se podravajue i suradniki odnosila prema projektu, pruajui podatke i dokumente vane za provedbu projekta te promovirajui projekt na drugim skupovima i/ili radionicama. Veliki izazov u provedbi projekta bila je koliina i protok informacija od donatora, zbog sloene procedure odobravanja i/ili pruanja odreenih podataka. Voditeljica projekta, iako iznimno zadovoljna sveukupnim procesom i rezultatima, istie problem koji joj se inio veim od lokalnih:
Donatori esto nisu zainteresirani za stvarni razvoj lokalne zajednice ve za utroak sred stava, stoga esto neodgovorno i neorganizirano pristupaju ruralnim podrujima, inei veu tetu nego korist! esto je bilo upitno to na donator doista eli: razvoj ili utroak sredstava bez puno razmiljanja. Djelatnici donatora esto nisu razumjeli projekt i htjeli su intervenirati na nain i u smjeru koji nije usklaen s odrivim razvojem podruja. Bilo je potrebno uloiti puno energije u odravanje pravog smjera za provoenje projekta. Suprotno tome, veliku potporu i razumijevanje je pokazivao konzultant iz Irske, Jimmy, koji osim znanja ima i iznimno razumijevanje za lokalne specifinosti.
bilo je i drugih izazova. tijekom implementacije projekta dolazilo je do problema koji su se odnosili na koncepciju uloga grupa, identitete grupa, odnosno samu podjelu na dvije grupe. naime, njihove uloge, pa stoga i edukacije, na poetku su bile razdvojene, dok se na kraju projekta ipak oekivalo da obje grupe pristupe izradi projektnih prijedloga na temelju identificiranih potreba. neke od potekoa rezultirale su intenzivnijom tehnikom pomoi lanovima laG-a koji nisu proli onaj dio edukacije koju su proli Pokretai zajednice. Osim toga, prepoznat je i konflikt interesa, budui da je laG trebao vriti izbor projekta, a ujedno se i natjecati na projektu. stoga je, uz edukaciju iz evaluacije, izraen vrlo jasan instrumentarij za ocjenjivanje projektnih prijedloga, uz ugraene mehanizme nemogunosti ocjenjivanja vlastitog projekta te grupno ocjenjivanje.
2
jadranKa PeliKan i nataa Krbi INTERVENCIJE U LOKALNU ZAJEDNICU LOcOMOTiVE pROjEKT LiKa
Dio koji se tie formiranja grupa u nekom novom projektu bismo modificirali te osigurali jasniju i dosljedniju podjelu izmeu grupa ili formirali samo jednu koja bi potom prola jedinstveni edukacijski ciklus.
Rezultati: U Liku se isplati ulagati, i to u ljude!

unato mnogim sumnjama, taj je projekt pokazao da se u ruralnu, depopuliranu i siromanu liku isplati ulagati, i to prvenstveno povezivanjem i osnaivanjem njezinih stanovnika tijekom svih faza projekta. tako je stotinu predstavnika svih skupina, od poljoprivrednika do mladih, sudjelovalo u poetnim fokus-grupama, raspravljajui o gospodarskom i drutvenom ivotu, o svojim strahovima i nadama za budunost. Odabir nositelja projekta iz triju opina vodio se kriterijem motiviranosti, a ne samo vanosti u zajednici. Mnotvo susreta i sastanaka stvorilo je suradniku atmosferu i socijalnu energiju neophodnu za pokretanje zajednice. Projekt lOcOMOtIVe pokazao je da klju uspjenog razvoja lokalnih (ruralnih) podruja lei upravo u navedenoj metodologiji participacije kojom je ak 450 stanovnika zajednica, koje ukupno broje 7500 stanovnika rasprenih na 1350 km2, imalo izravno iskustvo pokretanja i provedbe promjena od koristi svojim zajednicama, te artikuliranja svojih potreba i mogunosti u dokumentu relevantnom za lokalnu i nacionalnu razinu odluivanja, kao i za meunarodne razvojne programe u Hrvatskoj.
Korist za one koji su ukljueni i njihove zajednice vidi se i u tome to je projekt direktno educirao 40 pripadnika triju opina, koji su pokrenuli prosjeno po tri osobe u svojim sredi nama, to ini ve 120 korisnika projekta. Zaprimljeno je 50 projektnih prijedloga, od kojih je 31 odobren; neki od prijavljenih nisu bili lanovi niti jedne od educiranih grupa. Tijekom provedbe projekta oekuje se ukljuivanje jo najmanje 10 pripadnika lokalnih zajednica, to ini ve 300 izravnih sudionika korisnika.
Vano je istaknuti da su lanovi obiju grupa nauili prepoznati problem u svojoj zajednici te pokrenuti njegovo rjeavanje. Primjeri ukljuuju popravak mosta u Mihaljevcu, obnovu drutvenog doma u anku, postavljanje autobusnog stajalita u udbini, ureenje djejeg igralita u Vrhovinama, postavljanje reciklanih kontejnera u udbini, pokretanje i opremanje poljoprivrednih zadruga te potporu nizu malih civilnih inicijativa, poput opremanja kluba umirovljenika u Vrhovinama. Dugoroni ishod tog projekta osnutak je udruge Pokreta, koju su za podruje ciljnih opina zajedniki osnovali lanovi laG-a i Pokretai lokalne zajednice. udruga e se nastaviti baviti razvojem lokalnog podruja, slijedei strateki plan, uz pomo sredstava domaih i stranih donatora. Opine e pak, sa svoje strane, provoditi one dijelove plana koji su u njihovoj nadlenosti. na taj nain te se sredine pripremaju za partnerski pristup predpristupnim fondovima Eu u koje polau veliku nadu za odrivi razvoj like.
Preporuke uz mobilizaciju i razvoj zajednice

Proces pokretanja zajednice temelji se na izgradnji samopotovanja i osvjeivanja vlastite vrijednosti svakog ukljuenog pojedinca, a zatim i vrijednosti podruja i osta-
2
lih ljudi u okruenju. Postupnim uvoenjem praktinih oblika organiziranja i suradnje i dodjeljivanjem manjih, izvedivih zadataka jaat e se samopouzdanje i povezanost motiviranih pojedinaca. za razvoj nekog podruja potrebno je pojaati umreavanje ljudi, te razmjenu i to iri prijenos ideja i informacija, ime se poveava drutveni kapital, a njime i prilike za ekonomski razvoj:
U svakom sluaju, potrebno je pronai motivirane ljude, kao i one koji uivaju radei odre eni posao ili hobi. Takve osobe nije teko motivirati da svoju strast ili ljubav prema nekom poslu prenesu i drugim ljudima koje to zanima i to na volonterskoj osnovi. Tako motivira ni stanovnici samo su korak od komercijalne gospodarske aktivnosti koje je potrebno malo dodatno educirati i usmjeriti u poduzetnitvo. Bez educiranih i motiviranih ljudi, spremnih na suradnju, nema gospodarskog razvoja koji, ako je zadovoljavajui, daje priliku za novu nadgradnju civilnog drutva i lokalne zajednice u cjelini.
koncept odrivog razvoja posebno je primjeren za mobilizaciju i razvoj lokalnih zajednica s iskustvom siromatva i marginalizacije. Rije je o takvom obliku gospodarskog rasta koji nije tetan za okoli, a koji je socijalno pravedan, odnosno gdje svi dobivaju, a nema oteenih. naravno, takav nain planiranja razvoja podruja sloeniji je od jo uvijek dominantnog pristupa jedne, centralne gospodarske aktivnosti ili postrojenja o kojoj ovisi cijela zajednica. Prijelaz na odrivi razvoj zahtijeva educirane pripadnike svih triju sektora, te politiku volju ne samo na lokalnoj, ve naroito na nacionalnoj razini. u tom smislu, osnovna je preporuka donijeti strategiju ruralnog razvoja u Hrvatskoj, te potaknuti MMPR i upravu za regionalni razvoj da stvore trajni program kojim bi se na konkurentnoj osnovi birala podruja zainteresirana za takve intervencije, naroito s obzirom na mogunosti predpristupnih fondova Eu i regionalnu politiku. time bi se, uz odrivost steenog povjerenja, znanja i vjetina, stvorili uvjeti i za odrivost lokalnih inicijativa, pokrenutih u sklopu meunarodno iniciranih intervencija ogranienog dometa, kao to je projekt lOcOMOtIVe.
20
VI. Vanjske intervencije u razvoj zajednice
paul Stubbs
VANjSke INterVeNCIje u rAZVOj ZAjeDNICe u HrVAtSkOj: IDeOLOgIje I uINCI MeuNArODNe pOMOI

UVOD:
konceptualizacija vanjskih intervencija i njihovih provoditelja

Svijet razvoja ispunjen je moralnim, simbolikim ili ideolokim tabuima, uslijed ega mnoga druga podruja bivaju protjerana na periferiju znanja i u zonu onoga to je zabranjeno izrei u javnosti, unato uinku koje e to znanje vjerojatno imati na analizu uspjeha ili neuspjeha razvojnih projekata (olivier de Sardan, 2005: 168). Posljednih petnaest godina svjedoimo izuzetno velikim promjenama s obzirom na prirodu, oblike i 21
glavne aktere ukljuene u vanjske intervencije unutar irokog podruja drutvenog razvoja. Te promjene dogaale su se usporedno s velikim tranzicijama u hrvatskom drutvu od neovisnosti, rata i zakanjele tranzicije, do odreenog stupnja demokratske konsolidacije te, premda daleko od toga da tee glatko i bez prepreka, puta ka lanstvu u eU. Svaki pokuaj da se te dvije pojave sagledaju zajedno pomalo nalikuje pokuaju da se glatko provuemo izmeu dva vrtuljka koji se okreu razliitim brzinama i u razliitim smjerovima. Kompromis izmeu irine i dubine analize, uvijek prisutan u tekstovima koji istrauju politiku vanjskih intervencija, ovdje je od izuzetne vanosti. ovaj tekst nastoji sagledati veliku sliku s obzirom na trendove u vanjskim intervencijama iji je cilj promicanje razvoja zajednice u Hrvatskoj, posuujui dijelom iz objavljenih i neobjavljenih materijala, uglavnom evaluacija odreenih organizacija i/ili projekata, dijelom iz autorovog vlastitog istraivanja, aktivistikih i konzultantskih susreta s razliitim organizacijama i projektima, te dijelom, moda i kao najvanije, iz participativnih radionica, obuhvaajui gledita kljunih dionika, uglavnom hrvatskih graana aktivno ukljuenih u meunarodne i/ili hrvatske organizacije koje interveniraju u davanju potpore razvoju zajednice. ovo se poglavlje, iznad svega, nastoji distancirati od dva pola prisutna u literaturi od svima poznatih pria o uspjehu koje se nalaze na web stranicama i u tehnikim evaluacijskim izvjeima vanjskih agencija, kao i od pretjerano kritike, a slijedom toga, i za razvitak politika neprimjenjive perspektive nekih teoretiara. nije rije o traenju utjehe u donekle labavom konceptu treeg puta, koji paljivo vae pozitivno i negativno u svakoj i svim intervencijama. Prije je rije o pokuaju da se uhvatimo u kotac s pitanjima to, kako i tko sudjeluje u vanjskoj pomoi, koja je sloen, promjenjiv skup snaga, ideja i ideologija, praksi i aktera, u kojem su vane sve strukture, kulture i biografije (iako ne podjednako i, dakako, na razliite naine u razliitim vremenima i na razliitim mjestima), te u kojem su progresivne promjene mogue, mada nipoto ne i zajamene. Pojednostavljeno reeno, tekst se prvenstveno usredotouje na jedan dio vanjske pomoi i to na onaj njen dio koji prua (financijskim sredstvima, osobljem i/ili programima) niz meunarodnih ili nadnacionalnih aktera. Svjestan ovog ogranienja, autor ponekad koristi pojam vanjskog u irem smislu, slian onom iz nedavno objavljenog vodia za strateko planiranje na lokalnoj razini, u kojem se vanjski strunjaci definiraju kao: ... svi oni ... koji nisu lanovi nijedne lokalne skupine dionika sa stalnim prebivalitem niti profesionalno rade u javnoj slubi odreene opine: mogu potjecati iz okolne regije, iz drugog dijela zemlje ili ak iz inozemstva (drager et al., 2003: 2). Pridravajui se gore navedene iroke definicije, koristim koncept proirenog kombiniranog modela socijalne politike koji se dotie meuodnosa drave, trita, zajednice/civilnog drutva i strukture domainstva na nacionalnim i nadnacionalnim razinama: 22
Paul StubbS VanjskE IntERVEncIjE u RazVOj zajEDnIcE u HRVatskOj: IDEOlOGIjE I uIncI MEunaRODnE POMOI
Tablica 1: Proireni kombinirani model socijalne politike (Stubbs, 2003 prema Gough, 2001)
Domaa razina Drava Domae upravljanje Nadnacionalna razina Meunarodne organizacije Nacionalni donatori Globalna trita Multinacionalne korporacije Meunarodni NVO-i Meunarodne strategije domainstva
Trite
Domaa trita
Zajednica Domainstva
Civilno drutvo, NVO-i Domainstva
Meutim, ni ova podjela nije dovoljno specifina za nae potrebe, budui da ne uzima u obzir novu posredniku sferu (vidi Stubbs, 2003) koja ukljuuje sve vei broj meunarodnih savjetodavnih tvrtki, te je donekle neprecizna u pogledu raspona nadnacionalnih dravnih agencija i, dakako, meunarodnih nevladinih organizacija. nadalje, sam termin domae pokriva iroki raspon koji pokriva kako lokalne tako i nacionalne provoditelje intervencija. Podrobniji pregled raspona meunarodnih aktera iznio sam u tekstu koji se kritiki odnosi spram intervencije meunarodnih agencija u bosni i Hercegovini, u kojem meunarodne agencije dijelim u est irokih kategorija: 1. Nadnacionalne agencije koje djeluju na globalnoj razini ukljuujui agencije Una (UnHcr, UndP, UniceF, itd.), Svjetsku banku i Meunarodni monetarni fond, te surauju s nizom partnera u razvijanju i financijskom podupiranju programa i pruanju tehnike pomoi, u skladu sa svojim specifinim mandatima. 2. Regionalne agencije kao to su vijee europe i europska unija, koje sve vie sudjeluju u pruanju pomoi na podruju razvoja na globalnoj razini sa strukturalnim fondovima za lanice ili potencijalne lanice, i koje provode veliki broj programa u tranzicijskim zemljama. ovdje je takoer mogue ukljuiti subregionalne organizacije poput Pakta o stabilnosti za jugoistonu europu. 3. Bilateralne agencije kao to su USaid, Sida (vedska agencija za meunarodni razvoj), dFid, i druge. rije je o vladinim agencijama koje osim to pridonose financijskoj potpori nadnacionalnim i regionalnim tijelima pruaju pomo i izravno. 4. Meunarodne fundacije i zaklade poput zaklade Otvoreno drutvo koje su, u stvari, privatne inicijative, u rasponu od velikih do malih, koje takoer usmjeravaju sredstva organizacijama i grupama prema odreenim kriterijima. 5. Vei meunarodni NVO-i kao to su CARE International, Oxfam i International Rescue Committee, koji djeluju u tranzicijskim, post-konfliktnim i zemljama u ra23
zvoju na nizu projekata i koji takoer mogu dijeliti financijske potpore lokalnim organizacijama. 6. Manje meunarodne organizacije zasnovane na solidarnosti kao to su Quaker Peace i Social Witness, koje su mnogo usmjerenije na dugoronu potporu lokalnim organizacijama, utemeljenu na zajednikim vizijama i naelima, ali kod kojih takoer postoji mogunost davanja sredstava (prilagoeno iz Stubbs, 2000: 2324). K tome, moramo napose spomenuti specifine oblike upravljanja, nalik protektoratima, uspostavljene za odreene teritorije ili zemlje, kao to su UnTaeS (Prijelazna uprava Un-a za istonu Slavoniju),1 u dijelu Hrvatske u drugoj polovici 1990-ih, Ured visokog predstavnika (oHr)2 u bosni i Hercegovini, te UnMiK (Misija Ujedinjenih naroda na Kosovu).3 Mada se dva od ta tri oblika ine izravno povezani s Ujedinjenim narodima, zapravo ih se vie moe vidjeti kao hibridne oblike upravljanja, sa sloenim odnosom spram nacionalnog suvereniteta i specifinih vanjskih vojnih sastava poput SFor-a i, sada, eUFor-a u biH (vidi Stubbs, 2005). Slijedei aidu bagi, ovdje su nuno u aritu sloeni meuodnosi izmeu dva skupa aktera: meunarodnih organizacija za pomo kao donatora i raznih oblika ... primatelja bagi koristi navodnike jer se podjela koja na prvi pogled izgleda jedno. stavnom s donatorima kao onima koji pruaju financijsku i druge vrste potpore, i primateljima kao onima koji koriste resurse donatora u stvarnosti ne pokazuje tako jednostavnom (bagi, 2004: 200). U njenoj naznaci da se odnosi oblikuju unutar istodobnih susreta izmeu lokalnog, regionalnog i globalnog, izmeu margine i sredita, te na presjecitima neprevedivih i viestrukih kodova (bagi, 2004: 200-201), osjea se prizvuk jeremy Goulda koji naglasak stavlja na translokalne i multiskalarne procese koji oblikuju lokalizirane odnose i svijest (Gould, 2004: 267). oboje su svjesni opasnosti od svoenja predodbe nedonatorskih aktera na jednodimenzionalnu kategoriju primatelja pri emu im se odrie i autoritet i djelovanje (Gould, 2004: 275). istan, aniji, ali svejedno kljuni, pojam (nejednakih) odnosa moi ovdje i dalje ostaje sredinjim, makar bio razblaen stvarnou i zamaskiran retorikom sve veeg naglaavanja partnerstva suradnje i lokalnog vlasnitva , , . U odreenom smislu, pokuaj davanja preciznih definicija, izvan prostornog i vremenskog konteksta i specifinosti, donekle se svodi na akademsku vjebu. zapravo, tri osobite tendencije u suvremenoj politici pomoi i razvoja dodatno kompliciraju i dovode u pitanje rigidnost vrstih i brzih definicija. Kao prvo, priroda onoga to se moe oznaiti lancem financiranja grubo reeno, broj posrednikih aktera izmeu izvora
1 2 3
UnTaeS The United nations Transitional administration for eastern Slavonia oHr office of the High representative UnMiK The United nations Mission in Kosovo
24
sredstava i konanog koritenja tih sredstava od strane krajnjih korisnika ili primatelja , postao je tijekom vremena vei i sloeniji. U studiji programa razvoja civilnog drutva care internationala u bosni i Hercegovini i (dijelovima) Hrvatske, aida bagi i ja uoili smo sloenosti lanaca financiranja, i zapravo obiranje vrhnja norvekih vladinih sredstava od strane razliitih dijelova care internationala (bagi i Stubbs, 2000). Kao drugo, i povezano s ovim, odnosi na podruju pruanja pomoi ini se da sve vie obuhvaaju ono to janine Wedel naziva mnogostrukim mreama (Wedel, 2004: 165), gdje se igrai uzajamno poznaju i uzajamno djeluju u razliitim svojstvima, s viestrukim identitetima (koje ona naziva transidentitetima) i u razliitim ulogama. ona govori o promjenljivom i viestrukom djelovanju, koje dijelom promiu, kako ih ona naziva, flex organizacije koje imaju kameleonski, vienamjenski karakter unutar kojih , , se nalaze akteri koji su u stanju pomicati granice izmeu nacionalnog i meunarodnog, javnog i privatnog, formalnog i neformalnog, trinog i birokratskog, dravnog i nedravnog, ak izmeu zakonitog i nezakonitog (Wedel, 2004: 167), esto se oslanjajui na osobni, karizmatski i umreeni autoritet, preko i iznad uvrijeenog birokratskog autoriteta. Tree, i moda najsloenije od svega, odnosi se na jezik i praksu drutvenog razvoja koji je sve tjenje povezan sa srodnim, ali razliitim agendama, posebice s onima koje se tiu sigurnosti i diplomacije dijelom se to odnosi na veliki broj sloenih i proturjenih . procesa, s jedne strane s obzirom na privatizaciju pomoi i razvoja i, s druge strane obrnuto, s obzirom na njenu podreenost geopolitikom interesu velesila. ovaj se trend odraava u marginalizaciji Ujedinjenih naroda i njegovih agencija i sve veoj ulozi izvoaa usluga savjetodavnih tvrtki. K tomu, agencije ili ministarstva zadueni za bilateralnu pomo i razvoj uvueni su u tjenje radne odnose s ministarstvima financija, ministarstvima vanjskih poslova i ministarstvima obrane te, dakako, s multilateralama poput Svjetske banke, koje i same sve vie postaju viemandatne .
Povijesni pregled meunarodne pomoi globalno i regionalno

Globalni trendovi
Globalno gledano, mnogo se toga promijenilo od vremena oklijevanja velikih sila da interveniraju u bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, kada je humanitarna pomo bila zamjena za vanjsku vojnu i politiku intervenciju, do rata protiv terorizma pod vodstvom Sad-a kao opravdanja za preventivne udare, promjene reima, i vojno-politike protektorate u afganistanu i iraku. Mada je, geografski gledano, dug put od balkana do iraka, ne smije se zaboraviti da su kljune prekretnice u tom prijelazu bili naTo-om 2
NOVE AGENDE, NOVI RATOVI, NOVE ALIJANSE:
predvoeni zrani udari na poloaje bosanskih Srba 1995. godine, koji su ubrzali zavretak rata u bosni, te, jo vie, sistematino naTo-ovo bombardiranje (tadanje) jugoslavije u trajanju od dva i pol mjeseca 1999. godine, koje je na kraju prisililo Miloeviev reim na povlaenje s Kosova. Uz oprez od grubog, polu-urotnikog shvaanja uloge vanjske pomoi za razvoj zajednice u dananjem imperiju, (Hardt i negri, 2000), kao sline onoj koju je imala u bivoj kolonijalnoj eri (vidi prvo poglavlje), nove su agende, kao odgovor na nove ratove ili kao njihovi pokretai izuzetno vane za razumijevanje ireg raspona inicijativa pored militaristikih. Termin novi ratovi skovala je Mary Kaldor govorei o porastu nove vrste organiziranog nasilja (Kaldor, 1999: 1) u 1980-im i 1990-im, posebice u africi i istonoj europi, koje za posljedicu ima brisanje uvrijeenih razlika izmeu rata, organiziranog zloina i krenja ljudskih prava velikih razmjera. iako primjeuje vezu izmeu novih ratova i globalizacije autorica je vie zaokupljena novim oblicima politike identiteta , , dok je manje kritina prema intervencijama cijelog niza meunarodnih aktera. Kritiniji stav zauzima Mark duffield. oslanjajui se na vlastita iskustva iz afrike i postjugoslavenskih zemalja, u svojoj znaajnoj knjizi Globalno upravljanje i novi ratovi (duffield, 2001), duffield ocrtava, barem dijelom, stapanje razvoja i sigurnosti kroz rast fluidnih , mrea privatnih tvrtki, meunarodnih nvo-a, meuvladinih organizacija, i drugih ukljuenih u niz regulatornih zadaa. on sugerira kako je dolo do radikalizacije politike razvoja s izmijenjenim fokusom na razrjeavanje sukoba i transformaciju drutava, koliko odozdo, s obzirom na potporu maginom konceptu civilnog drutva toliko i , odozgo s obzirom na uvoenje novih disciplinskih struktura na razini sredinje vlasti. , U svom najnovijem djelu, u suautorstvu s nicholasom Waddellom, sigurnost ljudi on vidi, Foucaultovim rijeima, kao oblik biopolitike sastavljene od sloenih cjelina razboritih ekonomskih, zdravstvenih, obrazovnih intervencija usmjerenih ka poboljanju sposobnosti brzog oporavka stanovnitva (duffield i Waddell, 2004: 2). nije teko uoiti kako se, u svojoj holistikoj, na ljude usredotoenoj zaokupljenosti osnaivanjem i poboljanjem, u ovo uklapa razvoj zajednice kao osobit oblik razvijanja ljudskih bia , (duffield i Waddell, 2004: 9), gubei pritom svoje lokalne i nacionalne specifinosti i postajui dijelom globalne biopolitike ivota (duffield i Waddell, 2004: 11). novi koherentni spoj pomoi i politike sve vie ukljuuje postavljanje meunarodnih protektorata u sluaju kada se drave smatra nesposobnima jamiti iru sigurnost ljudi. rat protiv terorizma je koncept sigurnosti proirio izvan suvereniteta nacionalne drave, tako da se nova, intervencionistika agenda vie bavi odravanjem reda s obzirom na kretanje ljudi, oruja, novca, robe, informacija, itd., irei se iz i razlijevajui se preko zona nesigurnosti (duffield i Waddell, 2004: 3). na taj nain, umjesto univerzalne zaokupljenosti ljudskim pravima i smanjivanjem siromatva, sigurnosna razmatranja sve vie usmjeravaju resurse prema mjerama, regijama i subpopulacijama koje se smatraju kritinima u odnosu na opasnosti i neizvjesnosti globalne meuovisnosti (duffield i Waddell, 2004: 21). 2
U aritu izvjea i dalje je uspon novih oblika koordinacije i globalne dravne/nedravne podjele rada kao paradigme ljudske sigurnosti. Meutim, koalicija sada izgleda nestabilnijom, pri emu su meunarodni razvojni nvo-i meu glavnim gubitnicima u rekalibriranju pomoi koja ukljuuje poveanu politizaciju, otvoreno izraenu u amerikom programu pomoi Millenium Challenge Account, te preraspodjelu sredstava za humanitarnu pomo za obnovu iraka i afganistana. ovo je stajalite problematino iz niza razloga, meu kojima nipoto najmanji nije injenica da empirijski dokazi, kao takvi, rijetko iznenauju ve prije slue kao potvrda , teze. nadalje, autori zasigurno prenaglaavaju cijeli sluaj budui da drugi trendovi, posebice agenda novog tisuljea koja se odnosi na koordinirano smanjivanje siromatva , i dalje ostaju i ideoloki i institucionalno znaajni (vidi Stubbs, 2003 i odgovor voipija, 2003). Tehnologije moi, ukljuujui novu javnu upravu, logike okvire i upravljanje projektnim ciklusima i dalje su, iako nedovoljno naglaene, u sreditu ovog prikaza, tvorei relativno autonomne organizacijske oblike intervencija na podruju pomoi i razvoja, donekle otporne na brze promjene u ideologijama i diskursima razvoja (vidi Gasper, 2004). osim toga, izmeu i unutar agencija za pomo, pored sve intenzivnije koordinacije, postoje stalna i velika neslaganja.
Regionalni trendovi
Korisno je primijetiti da, ba kao to prema gore prikazanoj teoriji meunarodni razvoj izabire svoje zone interesa, to isto ine i teoretiari razvoja. Tako duffield, koji je poetkom 1990-ih bio zaokupljen sloenim politikim okolnostima postjugoslavenih zemalja, sada to podruje uope ne spominje. izuzetak je marksistiki teoretiar meunarodnih odnosa david chandler. Slijedei uspjeh i utjecaj svog nedovoljno istraenog teksta Bosnia: faking democracy after Dayton4 (chandler, 1999), on se i dalje usredotouje na ulogu visokog predstavnika u bosni i Hercegovini kao jednom obliku kolonijalne moi (vidi chandler, 2002), nudei grube ekvivalencije meu razliitim okrutnostima poinjenima u bosni i Hercegovini (chandler, 2005). zanimljivije je i vanije njegovo naglaavanje uloge europske unije kao disciplinirajue regulatorne snage u jugoistonoj europi kao cjelini (vidi chandler, 2003). njegov je osnovni argument da, za razliku od ranije izgradnje institucija meu jednakima u oecd-u, vijeu europe, naTo-u i tadanjoj europskoj uniji, proces stabilizacije i pridruivanja, zajedno s Paktom o stabilnosti za jugoistonu europu, ujedinjuje fleksibilnu institucionaliziranu dvosmislenost s jasnim discipliniranjem. Potpora sigurnosnim i ekonomskim politikama koje definira eU kombinira se s inzistiranjem na regionalnoj suradnji i tutorstvu s obzirom na oblike upravljanja i izgradnju institucija (chandler, 2003). Uloga izgradnje civilnog drutva
4
Bosna: glumljenje demokracije nakon Daytona
2
esto se unutar toga vidi kao oblik depolitiziranja politike, to je na tragu vanesse Pupavac i njene brige oko porasta psiho-socijalnih intervencija kao novog oblika meunarodnog terapeutskog upravljanja zasnovanog na upravljanju drutvenim rizikom (Pupavac, 2001: 1) koje je, nedvojbeno, svoj prvi procvat doivjelo u bosni i Hercegovini i Hrvatskoj (vidi Stubbs i Soroya, 1996: Stubbs, 2004). Problemi ovih pristupa ne razlikuju se od problema duffieldovog pristupa. i ovdje izgleda kao da teorija odreuje dokaz umjesto da bude obrnuto. Kratki sound biteovi nadomjetaju istanano razumijevanje, kao, primjerice, u Pupavinoj trauma protjeruje glad ili suvremene razvojne strategije u osnovi se tiu psihosocijalnog upravljanja rizikom (Pupavac: 2001: 3). Problem s ovim, samoproglaenim esencijalistikim pristupom je, naravno, njegov propust da se pozabavi razlomljenom i osporavanom prirodom tih razvoja, da ne spominjemo njihove povijesne i prostorne specifinosti. Pri istraivanju sloenih diskursa i ideologija razvoja u jugoistonoj europi, drukija polazina toka mogla bi biti demokratizacijska agenda koja je dobila veliki zamah u vanjskoj pomoi postkomunistikim zemljama poetkom 1990-ih (vidi burnell, 2000), otvoreno vezujui agende demokracije, ljudskih prava i upravljanja s njihovim (razliitim) porijeklom kojemu se moe pratiti trag sve do djelovanja njemakih stranakih zaklada od 1960-ih i Ureda za demokratske inicijative (odi)5 USaid-a, ustanovljenog 1984. godine. razvidno je da, bez obzira na pretpostavljenu neutralnost razvoja takva pomo tvori , oblik politike intervencije. K tome, ne treba zanemariti ni kontinuirane, premda prilagoavane ekonomske uvjete MMF-a i Svjetske banke. Usredotoenost na lokalni razvoj predstavlja povezivanje ekonomske, politike i drutvene dimenzije, uz esto ukljuivanje i one etvrte, ekoloko-okoline. Moda bismo upravo ovdje, stapanjem onoga to je u junoamerikom kontekstu judith Tendler nazvala ideologijom decentralizacije i participacije ili d&P (Tendler, 1997: 144), trebali traiti ono na emu poivaju vanjske intervencije u razvoj zajednice u jugoistonoj europi. Kao presudno, Tendler navodi da se: U scenariju D&P-a sredinja vlast kree smjerom u kojem se pretvara u dobrohotnog promatraa uglavnom dvosmjerne dinamike izmeu lokalne vlasti i zahtjevnog civilnog drutva (Tendler, 1997: 144).
Kvaliteta podataka iz istraivanja

jedan od stvarnih problema je nedostatak kvalitetnih podataka o tome tko financijski podupire koje vrste lokalnih razvojnih projekata u jugoistonoj europi. Preliminarni nalazi istraivanja koje su proveli institut Otvoreno drutvo, oecd/dac i Pakt o stabilnosti ocrtavaju neke trendove. Meutim, ini se da neki nalazi, barem intuitivno, govore protiv injenica i moda ukazuju na metodoloke probleme, kao i na stalno
5
odi office for democratic initiatives
2
prisutnu potekou s obzirom na dobivanje pouzdanih podataka. Koristei statistiku oecd-a/dac-a za 2003., studija procjenjuje ukupnu vanjsku pomo lokalnoj vlasti u 2003. godini za junoistonu europu na gotovo 359 milijuna USd za 415 zasebnih projekata (Kondonis, 2005). analiza po zemljama pokazuje da je Hrvatska primila oko 13 % pomoi za samo 4,1 % projekata, to ukazuje da je rije o veim projektima, s prosjenom vrijednou od oko 2,7 milijuna USd.
Tablica 2: Pomo lokalnoj vlasti 2003. (Kondonis, 2005).

Ukupni proraun 000 Albanija Bosna i Hercegovina Bugarska Hrvatska Kosovo Makedonija Moldavija Rumunjska Srbija/Crna Gora Regionalni projekti (biva Jugoslavija) UKUPNO 111 452 16 246 10 257 46 666 10 029 31 482 22 376 25 871 78 423 6 175 358 976 Udio u ukupnim izdacima 31,0 % 4,5 % 2,9 % 13,0 % 2,8 % 8,8 % 6,2 % 7,2 % 21,8 % 1,7 % 100 Br. projekata % svih projekata Prosjeni proraun projekta 000 1126 319 302 2745 1254 954 1017 398 1032 617 865
99 51 34 17 8 33 22 65 76 10 415
23,9 % 12,3 % 8,2 % 4,1 % 1,9 % 8,0 % 5,3 % 15,7 % 18,3 % 2.4 % 100
Prevladavajue kategorije pomoi, ukupno gledajui, su sljedee: opskrba vodom i sanitarne mjere (37 %), vlada i civilno drutvo (29 %), obrazovanje (19 %), razliite socijalne usluge (11 %), drugo (13 %). Studija ne ukazuje na to jesu li brojke zasnovane na broju projekata ili ukupnim financijskim sredstvima. U Hrvatskoj, nakon velikih projekata koji se odnose na vodu i sanitarne mjere, kao drugo najvee projektno podruje slijedi ruralni razvoj. Probleme studije najbolje oslikava struktura glavnih donatora, prema kojoj je vodei donator njemaka s 31 projektom i ukupnim proraunom od 81,4 milijuna USd, to predstavlja 22,7 % svih izdataka. Slijede europska komisija (10 projekata, 67, 9 milijuna USd, 18,9 %), Grka (84 projekata, 57,7 milijuna USd, 16,1 %), te meunarodne razvojne agencije, ukljuujui Svjetsku banku (5 projekata, 42,5 milijuna USd, 11,8 %). 2
Samo na osnovi broja projekata ini se oitim da studija podcjenjuje ulogu europske komisije, meunarodnih razvojnih agencija i Sad-a (za koje je zabiljeeno da financiraju 25 projekata s ukupnim proraunom od 30,1 milijuna USd to predstavlja 8,4 % ukupnih izdataka).
Kritiki glasovi o USAID-u

Uloga USaid-a po naem je miljenju osobito vana, posebice kad se uzme u obzir najistaknutiji program Community Revitalization through Democratic Action (crda Program revitalizacije zajednice demokratskom akcijom), pokrenut u Srbiji u srpnju 2001., a u crnoj Gori u svibnju 2002. (vidi Merritt, 2003). Program je bio jasan sluaj prijenosa mjera i djelatnosti i otvoreno je bio oblikovan po programu Rural Community Development Clusters (rcdc Skupine za razvoj ruralne zajednice) iz libanona, pri emu su u izradi oba programa sudjelovale iste kljune osobe. osmiljen da koristei aktivnosti razvoja zajednice izgradi povjerenje meu razliitim etnikim skupinama, pokae vrijednost sudjelovanja graana, podri demokratske akcije odozdo te donese neposredno poboljanje u ivote ljudi (Merritt, 2003: 2). Program je bio procijenjen na 200 milijuna USd za razdoblje od pet godina. internetska stranica crda-a (www. sada-usaid.org.yu, pristupljeno 28. kolovoza 2005.) prati zbivanja samo do polovice 2002. godine, ali sadri izuzetno veliki broj pria o uspjehu s najnovijim dodacima s , poetka kolovoza 2005. godine. nasuprot tome, Merritt u svom izvrsnom lanku daje pregled bezbrojnih problema prisutnih u programu: nedosljedno tumaenje od strane meunarodnih nvo-a u ulozi provedbenih partnera, nefleksibilnost USaid-ovih procedura koje se provoditelji programa nisu usuivali dovoditi u pitanje, te preuzimanje mnogih projekata od strane politikih elita. on zakljuuje da fiksacija crda-a na postizanje brzog uinka upuuje i na evoluciju i na povratak metodologiji ok-terapije koja se prakticirala i otro osporavala nakon raspada Sovjetskog Saveza (Merritt, 2003: 10). na Merrittovu kritiku nastavlja se ameriki sociolog eric Gordy, naglaavajui inovativnu prirodu tog programa, njegovo otvoreno zaobilaenje velikih gradova i sredinje vlasti kako bi se moglo izravno suraivati s lokalnim zajednicama, te njegovu odliku brzog starta navodi rijei vieg dunosnika USaid-a koji izjavljuje da je, una. to tekoj infrastrukturnoj komponenti programa, upravo program civilnog drutva (i) razvoja zajednice ljepilo koje ga dri na okupu (citirano u Gordy, bez datuma: 11). istie kljunu stvar s obzirom na veliinu programa te kae: Zbog njegovih prorauna koji zasjenjuju proraune veine ostalih donatora, njegovog velikog dosega i organizacijske sposobnosti, i organizacije primateljice i drugi donatori na odreenoj razini percipiraju USAID kao poslovinog vou opora. Dunosnici USAID-a, od kojih se zahtijeva da redovito pokazuju konkretne rezultate na terenu i naine na koje 20
njihovo djelovanje unapreuje vanjskopolitike interese SAD-a kako bi osigurali sredstva od Kongresa i podrku State Departmenta, ne odbacuju u potpunosti ovu reputaciju (Gordy, bez datuma: 1011). U klasinom sluaju kad se pogrijei u svemu u emu bi neki razvojni projekt mogao pogrijeiti (Merritt, op. cit.), usredotoenost na brzi start ila je nautrb stvarnog upoznavanja lokalnih uvjeta i esto je znaila zaobilaenje ili ignoriranje postojeih lokalnih nvo-a. Gordyjev zakljuak zapravo je zahtjev za realistinijim programiranjem, navodei da: Aktivnosti malih razmjera mogu poluiti znaajne uinke ukoliko se grade na lokalnim kapacitetima, ukljuuju smislene konzultacije s lokalnom zajednicom u svim etapama od razvoja programa do njegovog nastavka, te razmatranje projekata u kontekstu dugoronog razvoja lokalnih resursa i institucija (Gordy, bez datuma: 17). naravno, ba kao to se libanon razlikuje od Srbije tako se i Srbija razlikuje od , Hrvatske. Glavni razlog zbog kojeg se u ovolikoj mjeri pozivamo na sve ovo jest da bismo pokazali vanost, ne samo financijsku, USaid-a u regiji koja se zbog nekog razloga ne odraava u istraivanju oecd-a/dac-a. Uz to, crda program, iako vjerojatno izuzetan u svom opsegu, doista ilustrira razvoj u promiljanju razvoja zajednice od strane jednog monog vanjskog donatora. K tome, rijetko se nau dvije tako sveobuhvatne, teorijski utemeljene kritike kao to su Merrittova i Gordyjeva, koje se napisane istovremeno s provedbom programa.
INTERVENCIJE U HRVATSKOJ
Promjenjiva, esto prevrtljiva, priroda prioriteta vanjskih aktera, posebice donatora, iskrivila je prioritete u Hrvatskoj i stvorila odreenu lanu pozitivnu sliku u kojoj niz domaih aktera slijedi retoriku i jezik trenutnih trendova. iznad svega, dolazi do sve ueg definiranja glavnih tema i fokusa pri emu se slabo povezuju pitanja poput, recimo, ekonomskog razvoja, povratka izbjeglica, roma, mladih, osoba s tekoama i tako dalje, kao to je spomenuto u prvom poglavlju ove knjige. Mada su rodna pitanja i pitanja ljudskih prava, openito govorei, izuzetno aktualna, ba kao i ope demokratizacijske inicijative u kontekstu organiziranja izbora, postoji tendencija da se one formuliraju u obliku velikih ideja te da se centraliziraju, umjesto da budu integrirane u programe , lokalnog stratekog razvoja. donja tablica, proistekla iz dviju radionica unutar ovog projekta akcijskog istraivanja Mirza, obuhvaa neke kljune promjene do kojih je dolo tijekom vremena i moe posluiti kao gruba periodizacija donatorskih intervencija, ukljuujui i prevlast razliitih agencija za provedbu. Prvi redak predstavlja iru periodizaciju s obzirom na 21
ope drutvene i dravne oblike; drugi se redak usredotouje na sredinje kategorije organiziranja pomoi; trei redak na glavne aktere iz redova meunarodnih agencija: te etvrti redak na kljune lokalne i nacionalne partnere.
RAZDOBLJE prije 1991. socijalistiko samoupra vljanje 1991. 1995. Rat i kriza 1996.1998. Autoritarni nacionalizam 1998. 2000. Demokratizacija u tranziciji 2000. Konsolidirajua demo kratizacija prema EU
KATEGORIJE MEUNARODNE POMOI
Sudjelovanje u samoupravljanju Financijske krize (zaduenost)
Trauma (psihosocijalna intervencija) Humanitarna pomo UNHCR ECTF Veleposlanstva Crveni kri Caritas Meunarodni NVO-i
Obnova i pomirenje Ljudska/manjinska prava Rodno/obiteljsko nasilje Civilno drutvo OESS USAID UNHCR Veleposlanstva Europske/ amerike feministike grupe Meunarodni NVO-i Institut Otvoreno drutvo
Reintegracija manjina Mladi Demokratizacija Izbori
Dobro upravljanje Ekonomski razvoj/ mala i srednja poduzea Razvoj zajednice Meusektorska suradnja Filantropija/ odgovornost poslovanja
Pokret nesvrstanih Agencije UN-a MEUNARODNI AKTERI Meunarodne financijske institucije
OESS USAID IOM DFID Veleposlanstva Institut Otvoreno drutvo Amerike zaklade (Mott) Svjetska banka Meunarodni NVO-i
EU USAID Svjetska banka UNDP DFID Veleposlanstva Amerike zaklade (Mott) Institut Otvoreno drutvo OSCE Meunarodni NVO-i / Meunarodne savjetodavne tvrtke Nacionalna zaklada za razvoj civilnog drutva Tehnokratski NVO-i Organizacije zasnovane u zajednici
LOKALNI I NACIONALNI PARTNERI
Federalna i republike vlade Partija enske i omladinske grupe Caritas Crveni kri
NVO-i za pruanje psihosocijalne pomoi Ured za prognanike i izbjeglice
Nevladine organizacije za zatitu ljudskih prava i enske nevladine organizacije
Nevladine organizacije za zatitu ljudskih prava i enske nevladine organizacije Tehnokratski NVO-i GONG Ured za suradnju s nevladinim organizacijama
22
inicijalna faza humanitarne pomoi imala je dugotrajnije posljedice. Posebice je pridonijela stvaranju svojevrsne paralelne strukture meunarodnih nvo-a i njihovih lokalnih partnera zaobilazei, otvoreno ili preutno, mree dravnih institucija, ukljuujui centre za socijalnu skrb koji su bili, i jo uvijek su, krajnje birokratizirane i stigmatizirajue, zakonom propisane institucije socijalne skrbi koje, unato tome, ostaju vane. U to vrijeme velikih gotovinskih injekcija U infrastrukturu zajednice, ime se gajila svojevrsna kultura ovisnosti, stvoren je odreeni stupanj oekivanja, pri emu je velika oekivanja imala i vlada i meunarodna zajednica. Kasnije su mnogi meunarodni akteri razvojne programe stavljali unutar ireg demokratizacijskog diskursa, kako u obliku potpore reimu pluralistikog razvoja, ukljuujui ulogu takozvanog civilnog drutva tako i u obliku neujednaenog obrasca podrke razliitim politikim konfigu, racijama na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. injenica da je veina nadnacionalnih agencija zapoela sa svojim aktivnostima u Hrvatskoj za vrijeme rata znaila je ne samo da su njihove intervencije prvobitno bile osmiljene unutar humanitarne a ne , razvojne paradigme, ve takoer da su bile usredotoene posebice na ratom zahvaena podruja rije je o svojevrsnoj implicitnoj politici razvoja zajednice, s donekle izobli. ujuim dugoronim posljedicama (vidi Kordej de villa et al., 2005: 632). Pored toga, tu je i esto spominjani nedostatak koordinacije i komplementarnosti izmeu meunarodnih agencija koji je rezultirao nadmetanjem i zbrkom. To se odnosi na sloenost interesa i temeljnih vrednota razliitih agencija, s razlikama u pristupima, sadraju i procesu, koji su se reproducirali izmeu, ali i unutar agencija. rije je o nametanju pravila nove javne uprave s naglaskom na odreene organizacijske strukture, ukljuujui , upravljaku hijerarhiju amerikog stila, te s naglaskom na strukture uinkovitosti, djelotvornosti i mjerljivih rezultata, koje je izobliilo i zaprijeilo inovativne prakse odozdo. Stoga postoji stvarna opasnost od projektizacije i tehnokratizacije razvoja zajednice s obzirom na pristup razvojnih alata (toolkit) i presaivanja projekata te utrke da se pokau , rezultati. Takav pristup esto u sebi sadri preace, neizvlaenje pouka i koritenje neformalnih mrea utjecaja, koje sasvim ironino pridonose nedostatku transparentnosti u projektima koji su, u stvari, i bili pokrenuti kako bi promijenili takve prakse. alternativni pristup koji naglaava procese, razmjenu povratnih informacija, uzajamno uenje i prepoznavanje problema i neuspjeha, suprotstavlja se kulturi uspjeha programa vanjske pomoi. U mnogim lokalnim razvojnim projektima sloenu ulogu imaju novi posrednici koji esto imaju mo, ali ne i legitimitet, i koji su sposobni facilitirati komunikaciju i akciju meu razinama. nadalje, vanjski akteri stvaraju prilike za nove vertikalne saveze u kojima odreeni diskursi, kojima nedostaje nacionalna ili lokalna vjerodostojnost, mogu postati omiljeni zbog irenja na meunarodnoj razini. iskrivljenje se ovdje sastoji od injenice da su oni koji rade za meunarodne agencije uglavnom mladi profesionalci, meu kojima su osobito cijenjeni oni koji govore engleski, te da su plae daleko vee od plaa u javnom sektoru. To se takoer moe odnositi i na one koje financiraju meunarodne agencije i koji rade u lokalnom nevladinom sektoru. doista, u oi upada biografski kontinuitet jedne 23
generacije tehnokrata, koji su najprije radili za meunarodne agencije, ukljuujui glavne implementatore USaid-a poetkom 1990-ih (primjerice irc, crS i drugi), i koji sada vode svoje vlastite nvo-e koji djeluju prema slinim naelima (npr. cci). ipak, i drava i meunarodni donatori naglaavali su volonterstvo. Uvoz koncepta volonterstva, najznakovitije prikazan rijeima jedne hrvatske aktivistkinje u radijskom razgovoru u kojem izraava nadu da Hrvatska postaje slinija Sjedinjenim dravama, gdje je dobrovoljni rad obvezatan, ima malo slinosti s poduom tradicijom rada u zajednici i dobrovoljnog rada. K tome, u kontekstu zamrzavanja ili smanjivanja javnih izdataka, pria o volonterstvu moe predstavljati pokuaj da se vei dio tereta za razvoj zajednice nametne neplaenoj radnoj snazi, uglavnom enama, kao to navodi aida bagi u jednom od prethodnih poglavlja. U odreenom su smislu, dakle, prioriteti donatora na poetku bili okrenuti protiv promicanja razvoja zajednice u Hrvatskoj. iako se ovaj koncept posljednjih godina sve vie koristi, rije je o klasinom presaivanju stranog koncepta s oskudnim ili bez ikakvog razumijevanja dugotrajne tradicije razvoja zajednice u Hrvatskoj. nadalje, meu meunarodnim donatorima postojala je tendencija tehnokratizacije razvoja zajednice, te stvaranja i jaanja hijerarhije velikih dravnih tijela koja upravljaju manjim lokaliziranim inicijativama. To se odvija zajedno s trendom koritenja skupih vanjskih savjetnika i svojevrsnim ludilom izgradnje institucija (Kordej de villa et al., 2005: 634) ili agencifikacijom (Pollitt et al., 2001) u obliku stvaranja velikog broja autonomnih i poluautonomnih agencija i fondova. U sadanjem kontekstu na podruju razvoja zajednice u Hrvatskoj postoje tri kljuna meunarodna donatora svaki sa svojom specifinom povijeu: USaid, Svjetska , 6 banka i eU. razmotrit emo redom svakog od njih.
USAID u Hrvatskoj
Tri glavna programa za promicanje razvoja zajednice u Hrvatskoj koje financijski podupire USaid su: Program cronGo, vrijedan 15,5 milijuna USd koji provodi Academy for Educational Development (aed) u tri faze, u ukupnom trajanju od devet godina od srpnja 1998.; Program reforme lokalne uprave (Local Government Reform Program lGrP), koji od 2000. godine provodi Urban Institute i koji kao jednu od pet nosivih tema ukljuuje sudjelovanje graana u obliku izravne potpore 25 gradova i 40 opina u Hrvatskoj (vidi
od ostalih bilateralnih donatora dio djelovanja dFid-a opisan je u dodatku ovom poglavlju. nadalje, tu je GTz kojega financira njemaka vlada za provedbu dugoronijeg programa izgradnje kapaciteta za lokalni razvoj. GTz obraa mnogo pozornosti procesima, razmjeni povratnih informacija, uzajamnom uenju i prepoznavanju problema i neuspjeha (vidi www.regio.hr), ali je sklon zagovarati preracionalni model stratekog planiranja.
24
http://www.urban-institute.hr); te Program aktivnosti oivljavanja gospodarstva i zajednice (Economic and Community Revitalization Activity programme ecra), koji podupire 11 ratom pogoenih opina i koji je zavrio 2004. godine. Prvi je program zamijenio raniji program Umbrella Grant koji je provodio International Rescue Committee s poetnim fokusom na traumi da bi kasnije preao na podruje , razvoja zajednice Teio je jaanju uloge vodeih ili pivotnih nvo-a kao i osnaiva. , nju graana u stvaranju promjene davanjem malih novanih potpora. do rujna 2004., u drugoj fazi, podran je 221 projekt zasnovan na zajednici u sedam kljunih podruja: javni prostori (87 projekata); Socijalna i zdravstvena skrb (61); javno obrazovanje (47); zatita okolia (31); Sudioniko odluivanje (19); Gospodarski razvoj u zajednici (14); i ouvana kulturna batina (12), koje su nadgledale tri pivotna nvo-a: SMarT, oGi , i Mi (aed, 2005).7 Program je takoer podupirao model lokalnih zaklada pri emu su odraz, ricenTar i osjeki centar za mir tu ideju promicali svatko na svom podruju, tj. na otoku Hvaru, u rijeci, odnosno osijeku. Procjena hrvatskog nevladinog sektora provedena za USaid poetkom 2004. godine posebno se usredotoila na Program cronGo (barnes i krbi, 2004). Tekst je potrebno izuzetno paljivo itati kako bi se uoilo to stoji iza ope pohvale potpori USaid-a i beskrajnog nabrajanja postignua izraenih numerikim terminima, te kako bi se pronala neka kljuna kritika pitanja. Ta se pitanja odnose na zabrinutost zbog injenice to nijedna od pivotnih nvo-a ne pokriva sredinju Hrvatsku (koju pokriva samo aed), te na potrebu daljnjeg jaanja njihovog kapaciteta, to ukljuuje i preputanje vee kontrole nad financijama i upravljanjem. U izvjeu se takoer navodi da: i dalje postoje znatne razlike unutar sektora s obzirom na kapacitet, posebice izmeu veih ili dobro ureenih nvo-a i onih manjih ili novijih. jo uvijek nema horizontalnih transfera znanja i iskustva (barnes i krbi, 2004: 15). K tome, nvo-i koje podupire USaid izgledaju jo uvijek u velikoj mjeri ovisni o stranim sredstvima, te se u sektoru u cjelini uoava nedostatak vjetina zagovaranja i drugih vjetina potrebnih za novo ozraje usredotoeno na eU. U jednoj od reenica izvjea daju se naslutiti iri problemi u odnosu izmeu hrvatskih nvo-a i USaid-a, pa se tako navodi: najveu potekou u odnosu izmeu Misije i nevladine zajednice predstavljalo je javno protivljenje nekih nvo-a politici Sad-a, posebice politici spram genetiki modificiranih organizama (GMo) i rata u iraku (ibid: 22). openito, u izvjeu se zamjeuje nedostatak povezanosti tog programa s Programom reforme lokalne uprave (lGrP), kao i nedostatak mogunosti da financijski podrani nvo-i budu u izravnom odnosu s USaid-om. U zakljuku se navodi da je jedna od nauenih lekcija ta da bi poboljana koordinacija izmeu razliitih stupova pomoi USaid-a/Hrvatska mogla dodati vrijednost i maksimalizirati uinak razvoja (ibid: 25).
Kao to navodi aed, neki projekti se mogu uvrstiti u vie programskih podruja te se vie puta odraavaju u tim, ali ne i u ukupnom broju financiranih projekata (2005, 7).
2
Sveukupno uzevi, na je stav da iz USaid-ove potpore razvoju zajednice u Hrvatskoj proizlazi cijeli niz dalekosenijih problema, ukljuujui: 1. Kontinuiranu vjeru u izgradnju kapaciteta kljunih pivotnih organizacija, koja slui reproduciranju hijerarhija i gradi nepovjerenje unutar nevladinog sektora. 2. Kontinuirano preferiranje otvorenog transfera recepata iz Sad-a u Srednju i istonu europu, ak i kad je transfer ponekad posredovan pomou posrednikih organizacija koje su i same financirane od strane USaid-a. 3. neuspjeh da se uspostavi veza s kljunim agencijama, posebno s djelovanjem eU-a koje se eksplicitno vidi kao presporo i previe intelektualno u usporedbi s USaid-ovom brzom i pragmatinom reakcijom. 4. Tehniciziranu vjeru u obuku i izgradnju kapaciteta kako bi se promovirao razvoj zajednice, na tetu eksplicitnije ispolitiziranih pristupa.
Svjetska banka u Hrvatskoj

za razliku od USaid-a, Svjetska se banka u svojim intervencijama u Hrvatskoj rijetko usredotoavala posebno na razvoj i mobilizaciju zajednice. Meutim, u kontekstu ireg naglaska na smanjenje obima (i poveanje uinkovitosti) javnog sektora, Svjetska je banka pridonijela stvaranju ozraja unutar kojeg se dobrovoljne akcije i, osobito, lokalne inicijative predvoene nvo-ima, vide kao izuzetno vane u drutvenom i gospodarskom razvoju Hrvatske. Moe se rei da je posljednjih godina najvaniji projekt u ovom pogledu Projekt socijalnog gospodarskog oporavka koji je konano potpisan u oujku 2005. godine i , koji bi trebao trajati etiri godine. cilj projekta je poduprijeti gospodarsko i socijalno oivljavanje ugroenih i ratom pogoenih podruja kao nain jaanja drutvene kohezije. jedna od njegove tri komponente, pored razminiravanja i institucionalne izgradnje kapaciteta, je Program ulaganja u zajednicu, koji financijski podupire radove, dobra i usluge za podprojekte temeljene na potranji u podrujima posebne dravne skrbi. Projekti bi trebali naglasiti drutvenu ukljuenost, gospodarsko oivljavanje te male infrastrukturne zahvate u zajednici. Svrha projekata drutvene ukljuenosti je poboljati pristup lokalnim uslugama, inicijativama i aktivnostima ratom pogoenima, ugroenima ili osjetljivim osobama i drugim dionicima. Projekt se u cjelini provodi u partnerstvu s Ministarstvom mora, turizma, prometa i razvitka i trebao bi stimulirati lokalni i regionalni razvoj u Hrvatskoj. Postoje neke veze s programima koje financira europska unija i s ciljevima eU, pri emu se u Dokumentu za procjenu projekata8 tvrdi da je u aritu projekta veza izmeu postkonfliktnog razvoja i pridruivanja eU. inicijativa je, ini se, u velikoj mjeri osmiljena po modelu
http://www-wds.worldbank.org/external/default/WdScontentServer/iW3P/ib/2005/03/11/ 000012009_20050311110418/rendered/PdF/30334rev.pdf
8
2
ire koncipiranih, ali i otro osporavanih socijalnih fondova prisutnih drugdje u isto, noj europi, a koji su namijenjeni poticanju razvoja temeljenog na potranji (vidi Tendler, 1997). vei dio zajma Svjetske banke od 35 milijuna usredotoen je na Program ulaganja u zajednicu. zanimljivo je spomenuti da je unutar komponente gospodarskog oivljavanja znatan naglasak stavljen na razvoj zadruga. Ta logika, ini se, izvire vie iz iskustava odreenih konzultanata i iz slinih shema u Poljskoj i Turskoj nego iz specifinog hrvatskog konteksta. Premda zadruge imaju dugu tradiciju i predmet su potpore koja dolazi iz drugih projekata, njihova dugorona odrivosti nije jasna. Ukupno uzevi, iako nemamo informacije iz prve ruke, moemo postaviti sljedea kritika pitanja s obzirom na ulogu Svjetske banke na naem podruju: 1. veliina zajmova i kredita Svjetske banke moe potisnuti lokalne kapacitete i dovesti do prevelikog naglaska na infrastrukturna ulaganja i vanjske konzultante s obzirom na tehniku pomo. 2. intervencije banke, koje u sve veoj mjeri postaju viemandatne, takoer mogu istisnuti druge projekte koji moda imaju progresivniju polazinu toku i/ili su zasnovani na specifinijoj ekspertizi. 3. Sporost u pomacima od planiranja projekta do njegova poetka ukazuje na mogunost da projekti nee odraavati trenutnu situaciju na terenu. 4. odjeli zadueni za provedbu projekta potiu tehnokratski pristup razvoju projekta, ime se ostavlja jako malo mjesta za stvarnu refleksiju i analizu prostora za progresivne intervencije. 5. lokalni dionici reagiraju na naine koji mogu dovesti do stvaranja lane pozitivne slike pri emu potreba za pokazivanjem uspjeha ublaava potrebu za eventu, alnim poduzimanjem rizika.
Europska unija u Hrvatskoj

europska je unija tijekom vremena postala glavni nadnacionalni akter koji upravlja politikom regionalnog i lokalnog razvoja u Hrvatskoj, pokuavajui spojiti nacionalne razvojne strategije s razvojem regionalnog operativnog plana (roP). zanimljivo je spomenuti da Svjetska banka nastoji taj rad nadopuniti, te je na poetku bio sklopljen podugovor s UndP-om za rad na nekim od prvih roP-ova. Mreu uzajamnih veza pojaale su neke novije promjene osoblja koje nalikuju okretnim vratima gdje se , kljuno osoblje UndP-a preselilo u savjetodavne organizacije koje financira eU. Trenutni programi eU, koji nastoje izvui poduke iz rascjepkane pripreme za upravljanje strukturalnim fondovima u novim dravama lanicama, usredotoeni su na izgradnju institucija na nacionalnoj i upanijskoj razini, pri emu je osmiljen proces savjetovanja kao potpora konsenzusu o nacionalnoj strategiji regionalnog razvoja (Hauser, 2003). 2
U stvari, neke od tih inicijativa otkrile su napetosti izmeu hrvatskih i stranih konzultanata, pri emu su potonji skloni odreenim fiksnim idejama zasnovanim na iskustvu drugih postkomunistikih zemalja. europska je unija takoer podravala lokalne socijalne usluge, te zdravstvene i obrazovne usluge koje pruaju nvo-i, iako to moda nije imalo onaj uinak kojem su se nadali s obzirom na sklapanje dugoronijih podugovora o suradnji na razini lokalne samouprave. K tomu, potpora europske unije davala je daljnji zamah procesu agencifikacije Hrvatska lokalna i regionalna razvojna scena sada nalikuje institucionalnoj . dungli (Hauser, 2002) s velikim dijapazonom novih i predloenih novih agencija, koje se natjeu za poloaj, utjecaj i mandat pored tradicionalnijih aktera poput ministarstava, upanija i opina. Takve su, primjerice, lokalne razvojne agencije koje su i same hibridna i visoko tehnika tijela. Poanta je u tome da agencifikacija zapravo predstavlja brzo, kratkorono, sektorsko rjeenje sloenih pitanja, esto temeljeno na nekritikom presaivanju modela iz drugih zemalja i kultura, to je vidljivo i u politici regionalnog i lokalnog razvoja u Hrvatskoj. zagovaranje brzog mnoenja agencija, ini se, poiva na savezu vanjskih aktera iz kljunih meunarodnih agencija i unutarnjih aktera, esto tehnokrata iz novo stvorenih agencija, frustriranih sporou donoenja odluka i administrativnog restrukturiranja (vidi beblavy, 2001). na drugom sam mjestu sugerirao kako se unutar tih projekata moe razviti nova neobina mjeavina tehnokracije i klijentelizma u obliku tehnokratskog klijentelizma (vidi Stubbs, 2005). Stoga se nae glavne zabrinutosti u pogledu intervencija europske unije mogu saeti na sljedei nain: 1. Ponekad tehnika priroda potpore gura u stranu naglasak na sudjelovanju graana, u korist maloga broja visoko stiliziranih konzultantskih vjebi. 2. Pretjerano se koriste usluge vanjskih konzultanata, i to na naine koji esto pridonose konfuziji, a rijetko osnauju lokalne aktere. 3. Postoji slaba povezanost izmeu djelovanja europske unije na podrujima drutvene ukljuenosti, lokalnog i regionalnog razvoja i razvoja civilnog drutva. 4. Potreba da se stvari obave promie nove oblike tehnokratskog klijentelizma .
Agenda za intervencije u zajednici i mobilizaciju

Koncept ne uini tetu koji je prvobitno razvila amerika istraivaica Mary b. anderson , (anderson i dr., 2004) kako bi konceptualizirala uinak vanjske pomoi u sukobu, moe se, u stvari, koristiti ire, kao ope naelo. anderson tvrdi da su za minimaliziranje tetnih uinaka vanjskih intervencija i za stvaranje pozitivnijih uinaka nuna tri koraka: 2
NE UINI TETU:
1. bolje razumijevanje konteksta; 2. jasnije prepoznavanje odnosa moi izmeu projekta i okruenja u kojem djeluje, i 3. rigorozna procjena uinaka i ishoda projekta kao i spremnost ireg promiljanja alternativnih scenarija. anderson napose zagovara veu usredotoenost na tri vrste uinaka projekta koji se rijetko spominju u ortodoksnim evaluacijskim izvjeima: 1. distribucijski uinci uinak na raspodjelu resursa, ukljuujui novac, poslove, mo i utjecaj; 2. legitimacijski uinci nain na koji projekti mogu implicitno podupirati neke svjetonazore dionika nautrb nekih drugih; i 3. supstitucijski uinci nain na koji vanjski projektni resursi mogu izgurati lokalnije, esto ve postojee inicijative i rjeenja. Unato evidentnom tehniciziranju i komercijaliziranju tih uvida (vidi http:// www.cdainc.com/dnh/), ovaj je rad dio ireg shvaanja da je vlasnitvo razvojnih projekata klju njihova uspjeha. doista, beatrice Pouligny u svom radu dodatno razvija ovaj pristup, istiui potrebu paljivijeg odabira sugovornika, dinaminijeg razumijevanja situacije i odnosa moi i posveivanja vee pozornosti potrebi lokalne legitimnosti (Pouligny, 2005). Konano, njen pristup ocrtava novu vrstu odgovornosti koja vraa politiku (i politiki izbor) na sredinje mjesto. Pri izradi preporuka za razvoj politike vano je jo jednom naglasiti da ne postoje institucionalni modeli ili prakse na drugim mjestima, koje bi se moglo presaditi u Hrvatsku kao svojevrsnu panaceju koja bi promicala razvoj i mobilizaciju zajednice. Umjesto toga, potrebno je stvaranje mrea, foruma i prostora, na lokalnoj, nacionalnoj i meunarodnoj razini, za razmjenu iskustava i doraivanje dobre prakse, ne u smislu gotovih formula, ve u smislu nastojanja da se ozbiljno prihvatimo traenja odgovora na pitanje zato odreene inicijative imaju vie pozitivnih uinaka od nekih drugih. U globalnoj profesionalnoj kulturi standarda i pokazatelja uspjeha moda je vanije stvoriti prostor uzajamnog uenja o odreenim temama i pitanjima, naglaavajui ujedno i vanost teorije i politike. Takoer bi bilo vano suprotstaviti se ogranienoj (i uspjehu usmjerenoj) prirodi evaluacija istananijim kvalitativnim prikazima, te poticanjem konstruktivne kritike (vidi crawford, 2005). Povrh svega, politike donatora, ukljuujui dravu (koja je, preko nacionalne zaklade za razvoj civilnog drutva, sada najvei financijer nvo-a u Hrvatskoj) i meunarodne donatore, trebaju uvidjeti da se vrue toke drutvene energije u razvoju zajednice u Hrvatskoj nalaze daleko od njihove implicitne i ponekad eksplicitne potpore umiruim meta-nvo-ima koje bach i Stark definiraju kao nvo-e ija je primarna svrha pruati informacije i pomo drugim nvo-ima (bach i Stark, 2001: 15), ali koje zato na kraju mogu dospjeti u poloaj da upravljaju drugim nvo-ima. ima dokaza da se prakse mijenjaju, te da je odreeni broj donatora sada spreman financijski podupirati manje neregistrirane grupe, iako esto uz rizik da se izloe gnjevu meta-nvo-a . 2
Posljednjih godina u Hrvatskoj je sve vei naglasak na lokalnim drutvenim ugovorima, na partnerstvima zasnovanim na zajednici i lokalnim zakladama, to odraava angloameriki utjecaj u cijeloj postkomunistikoj regiji. na sreu, zbog jake tradicije javnih davanja, samo je u vrlo ogranienoj mjeri dolo do uvoenja socijalnih fondova, koji koriste retoriku razvoja temeljenog na potranji ali koji, u stvarnosti, dodatno nagrizaju socijalna davanja. Kljuno je, dakako, osigurati da se o prijedlozima politika temeljito raspravlja s obzirom na njihove dugoronije drutvene uinke i, napose, na nain na koji one utjeu na odnose moi. na koncu, jedino jamstvo za propitivanje procesa neoliberalizma u Hrvatskoj je koalicija za mijenjanje prevladavajuih predodbi o razvoju zajednice, te za izgradnju aktivnog drutva blagostanja uz kvalitetna javna davanja. alosno je to su najaktivniji istaknuti nvo-i vie zaokupljeni vlastitim opstankom nego tim veim ciljem. ova knjiga se, dakle, zauzima za istananije razumijevanje i pristup razvoju zajednice u suvremenoj Hrvatskoj, pri emu uvaava povijesna nasljea kao to se dotie i suvremenih odgovora u kontekstu meunarodnih programa razvoja i neoliberalizma. bilo kakva usporedba s drugim zemljama u tranziciji ili svijetu u razvoju nije predmet ovoga teksta. drugi su (vidi Mayo i craig, 1995) uoili snane povijesne veze izmeu razvoja zajednice i kolonijalne vlasti. Moda je, u kontekstu redefiniranja europskih granica i granica europske unije, meunarodno naglaavanje razvoja zajednice jedan oblik neokolonijalizma koji izvozi i iri prostor vladavine izvan svojih granica. Taj je stav najuvjerljivije zagovarao brcz idejom da se specifine povijesti kolonijalizma i imperija, sa svojim duboko kodiranim i ustaljenim obrascima nejednakosti, hijerarhije, iskljuivosti i moi i posebice svojim tehnikama koje se odnose na projekciju te moi u vanjski svijet duboko i sustavno odraavaju u socio-kulturnom obrascu vladavine europske unije (brcz, 2001: 14). ipak, kao to je pokazala ova knjiga, poput globalnog neoliberalnog projekta, neokolonijalizam se uvijek suoava s odreenim lokalnim i nacionalnim snagama i uvjetima koji se prilagoavaju i odupiru tako da, na kraju, prouavanje razvoja zajednice u Hrvatskoj zauzima svoje mjesto meu mnogim studijama onoga to je burawoy nazvao prizemljenim globalizacijama (grounded globalisations), kojima se pokuava razumjeti ne samo iskustvo globalizacije, ve i kako se to iskustvo proizvodi na odreenim lokalitetima i ime je taj politiki proces uvjetovan (burawoy, 2000: 344).
Literatura
anderson, M. b. et al. (2004). The Do No Harm Handbook. cambridge, Mass: cda. bach, j. and d. Sstark (2004). link, Search, interact: the co-evolution of nGos and interactive technology. Theory, Culture, Society, 21: 101117. bagi, a. (2004) Talking about donors: womens organizing in post-Yugoslav countries, u: Gould, j. i H. S. Marcussen (eds.) Ethnographies of Aid Exploring development texts and encounters. idS: roskilde, occasional Paper 24: 199226.
20
bagi, a. i Stubbs, P. (2000). Civil Society Development Programme: an independent evaluation, izvjee za care international, bosna i Hercegovina i Hrvatska. http://www.carecro.org/ care/dok/cSd_report.doc, pristupljeno 25. kolovoza 2005. barnes, c. i Skrbi, n. (2004). Croatia NGO Assessment: Building upon strengths, performance and partnership, zavrno izvjee, 30. oujka, zagreb: USaid/croatia. brcz, j. (2001) introduction: empire and coloniality in the eastern enlargement of the european Union, u: brcz, j. i Kovcs, M. (eds.) Empires New Clothes: unveilling EU enlargement. Telford: central europe review. burawoy, M. (2000). Grounding Globalization u: burawoy, M. et al. (eds.) Global Ethnography. , berkeley: University of california Press, 337350. chandler, d. (2002). bosnias new colonial Governor. The Guardian, 7. rujna 2002. http:// www.buzzle.com/editorials/7-9-2002-22083asp, pristupljeno 25. kolovoza 2005. chandler, d. (2003). Governance: the unequal partnership, u: van Meurs, W. (ur.) South Eastern Europe: weak states and strong international support. opladen: leske and budrich, 7998. http://www.euintegration.nt/data/doc_publications/257/0_chandler.pdf, pristupljeno 25. kolovoza 2005. chandler, d. (2005). Srebrenica: prolonging the wounds of war. Spiked, 20. srpnja 2005. http://www.spiked-online.com/articles/0000000cac9b.htm, pristupljeno 1. rujna 2005. crawford, G. (2005). evaluating democracy assistance: The inadequacy of numbers and the promise of participation, u: j. Holland i j. campbell (ur.) Methods, Knowledge and Power: Combining Quantitative and Qualitative Development Research. london: iTdG Publications. drger, S. et al. (2003). Elaboration of Strategic Development Programs at the Local Level, institute of economics/GTz Working Paper 1/1. http://www.regio-hr.com/eaadmin/catpics/ n98_1_e_1.pdf, pristupljeno 23. kolovoza 2005. duffield, M. (2001). Global Governance and the New Wars: the merging of development and security. london: zed books. duffield, M. i Waddell, n. (2004). Human Security and Global Danger: exploring a governmental assemblage. report for eSrc new Security challenges Programme. University of lancaster, department of Politics and inernational relatiosns. http://www.lancs.ac.uk/fss/politics/people/duffield/HumanSecurity(5).doc, pristupljeno 25. kolovoza 2005. Gordy, e. (nema datuma). crda and civil Society in Serbia. Paper for Muabet Project, brown University. http://www.watsoninsitute.org/muabet/new_site/gordyWatsonreport1.pdf, pristupljeno 29. kolovoza 2005. Gough, i. (2001). Globalization and Welfare regimes: the east asian case. Global Social Policy 1(2): 16390. Gould, j. (2004). Positionality and Scale: methodological issues in the ethnography of aid, u: Gould, j. i H. S Marcussen (eds.) Ethnographies of Aid Exploring development texts and encounters. idS: roskilde, occasional Paper 24: 263290. Hardt, M. i a. negri (2000). Empire. cambridge: Harvard University Press. Kondonis, H. (2005). building the capacity of local authorities and Promoting the Participation of local communities in S/e europe. referat izloen na Meunarodnoj konferenciji o lokalnom razvoju i upravljanju u srednjoj, istonoj i juoistonoj europi, Trento june. http://www.oecd.org/dataoecd/56/10/35125491.pdf, pristupljeno 26. kolovoza 2005.
21
Kordej de villa, . et al. (2005). The Spatial dimensions of development in croatia from theory to policy vacuum, u: lovrinevi, . et al. (ur.). Proceedings of the 65th Anniversary Conference of the Institute of Economics, Zagreb. zagreb: eizG, 611-646. Mayo, M. i G. craig (1995). community Participation and empowerment: The Human Face of Structural adjustment or Tools for democratic Transformation?, u: craig, G. i M. Mayo (eds.), Community Empowerment: A Reader in Particpation and Development. london: zed books, 111. Merritt, j. (2003). Quick impact, Slow recovery?: funders priorities and the local realities. (neobjavljeno). olivier de Sardan, j-P. (2005). Anthropolgy and Development: understanding contemporary social change. london: zed Press. Pollitt, c. et al (2001). agency Fever?: analysis of an international policy fashion in: Journal of , Comparative Policy Analysis 3(3): 271290. Pouligny, b. (2005). conditionality and ownership in post-dayton bosnia-Herzegovina. referat izloen na konferenciji Udruenja bosna i Hercegovina 2005., Geneva. http://www. ceri-sciencespo.com/cherlist/pouligny/bosnia.pdf, pristupljeno 11. svibnja 2005. Pupavac, v. (2001). The end of Politics?: therapy against politics. referat za konferenciju Udruenja politikih studija, Manchester, travanj. http://www.psa.ac.uk/cps/2001/ Pupavac%20vanessa.pdf pristupljeno 25. kolovoza 2005. Stubbs, P. (2005). beyond Technocratic clientelism?: mobilisation and community development in See. referat izloen na konferenciji osservatorio sui balcani, Trento. http:// www.regione.taa.it/giunta/conv/balcani_2005/video_balcani/stubbs.wmv (video). Stubbs, P. (2003). international non-State actors and Social development Policy. Global Social Policy 3(3): 319348. Stubbs, P. (2000). Partnership or colonialisation?: the relationships between international agencies and local nGos in bosnia-Herzegovina, u: deacon, b. (ed.), Civil Society, NGOs and Global Governance. GaSPP occasional paper 7: 2331. htpp://www.gaspp.org/publications/occasional%20papers/GaSPP7-2000.pdf, pristupljeno 23. kolovoza 2005. Stubbs, P. (2004). Transforming local and Global discourses: reassessing the PTSd movement in bosnia and croatia, u: ingleby, d. (ed.), Forced Migration and Mental Health: rethinking the care of refugees and displaced persons. Kluwer. http://www.gaspp.org/people/pstubbs/ 27%20Trauma.doc, pristupljeno 25. kolovoza 2005. Stubbs, P. (2005). Stretching concepts Too Far?: multi-level governance, policy transfer and the politics of scale in South-eastern europe. South East European Politics. (u pripremi). Tarnapol Whitacre, Paula i jennifer Stuart (ur.) (aed) (2005). Poticanje razvoja civilnog drutva: Rezultati Programa potpore hrvatskim nevladinim organizacijama (CroNGO), 2001. 2004. zagreb: aed. http://www.aed.hr/hr/dokumenti/prcd.pdf, pristupljeno u listopadu 2005. Tendler, judith (1997). Good Government in the Tropics. baltimore: johns Hopkins University Press. Wedel, j. (2004). Studying Through a Globalizing World: building method through aidnographies, u: Gould, j. and Marcussen H. Secher (eds.), Ethnographies of Aid: exploring development texts and encounters. roskilde University idS occassional Paper 24: 149174.
22
Dodaci
POPIS SURADNIKA I SURADNICA PROJEKTA MOBiLizacija i RazVOj zajEdNica u HRVaTsKOj

Projektni tim MAP Savjetovanja
1. 2. 3. 4. 5. aida bagi, struna suradnica jasmina Papa, koordinatorica i urednica publikacije Paul Stubbs, ekonomski institut zagreb, vanjski struni suradnik i supervizor Marina krabalo, koordinatorica i urednica publikacije nives Mioi-lisjak, urednica publikacije
lanice i lanovi Savjetodavnog odbora

1. Marina ajdukovi, Studijski centar za socijalni rad Pravnog fakulteta Sveuilita u zagrebu 2. vesna bonjak, savjetnica za drutveni razvoj 3. Mirela despotovi, centar za civilne inicijative 4. Kruno Kardov, Filozofski fakultet, odsjek za sociologiju 5. Klaudija Kregar orekovi, Studijski centar za socijalni rad Pravnog fakulteta Sveuilita u zagrebu 6. Katarina Kruhonja, centar za mir, nenasilje i ljudska prava osijek 7. ivana laginja, zoe centar za odrivi razvoj ruralnih krajeva 8. ramiza Memedi, bolja budunost 9. Marija Molnar, aktivistkinja i novinarka Glas Slavonije 10. lidija Pavi, odraz 11. cvjetana Plava- Mati, Ured za udruge 12. nenad Starc, ekonomski institut zagreb 13. borka Teodorovi, edukacijsko rehabilitacijski fakultet Sveuilita u zagrebu, Udruga za promicanje inkluzije 23
DODacI
Suradnici u provedbi istraivakih aktivnosti i pripremi tekstova

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 24 dragica aleksa, udruga lu, berak bajro bajri, udruga romi za rome eljka bartakovi, polaznica Programa Mirovnih studija 2003./04. cMS-a danijela beretin, vukovar, suradnica centra za mir, nenasilje i ljudska prava osijek nada boras, udruga radost, Ploe daniela bratkovi, edukacijsko rehabilitacijski fakultet Sveuilita u zagrebu, Udruga za promicanje inkluzije Helga bubanovi devi, strunjakinja za regionalni razvoj, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka eljko burcar, studij neprofitni management i socijalno zagovaranje, Teoloko-bogoslovni fakultet Sveuilita u zagrebu libby cooper, dFid/centris Gordana ori, Festina lente Petar Gabud, polaznik Programa Mirovnih studija 2003./04. cMS-a Tea Grao, polaznica Programa Mirovnih studija 2003./04. cMS-a duko Kosti, predstavnik vijea romske nacionalne manjine, beli Manastir Klaudija Kregar orekovi, Studijski centar za socijalni rad Pravnog fakulteta Sveuilita u zagrebu Mirna Karzen, Urban institute Katarina Kruhonja, centar za mir, nenasilje i ljudska prava osijek Suzana Kunac, Grupa za enska ljudska prava b.a.b.e. Ksenija Kunovi, odraz ivana laginja, zoe centar za odrivi razvoj ruralnih krajeva Tomislav lneniek, novi horizonti, daruvar ana Matijevi, Tenja, suradnica centra za mir, nenasilje i ljudska prava osijek ramiza Memedi, udruga ena romkinja bolja budunost Goran Mileti, centar za mirovne studije jadranka Mimica, Un aidS Sub-regional Focal Point andrijana Pari, cMS Kan darko Paukovi, polaznik Programa Mirovnih studija 2003./04. cMS-a lidija Pavi, odraz branka Peuraa, ars Publica jadranka Pelikan, konzultantica za lokalni razvoj Milena Perin, udruga ena-Woman, drni rua Prlja, polaznica Programa Mirovnih studija 2003./04. cMS-a Marijeta rajkovi, polaznica Programa Mirovnih studija 2003./04. cMS-a Senija Seferovi, Unija roma Hrvatske
POPIs suRaDnIka I suRaDnIca PROjEkta MOBiLizacija i RazVOj zajEdNica u HRVaTsKOj
34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42.
nenad Starc, ekonomski institut zagreb nataa krbi, samostalna konzultantica za neprofitni organizacijski razvoj Maja unji, polaznica Programa Mirovnih studija 2003./04. cMS-a Martina Tenko, polaznica Programa Mirovnih studija 2003./04. cMS-a ivana vrhovski, polaznica Programa Mirovnih studija 2003./04. cMS-a Katja vukmani, Udruga rajska ptica, Karlovac iva zenzerovi, cMS nino ganec, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi drago upari ilji, polaznica Programa Mirovnih studija 2003./04. cMS-a
Sudionici u tematskim radionicama

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. Milan bijeli, Udruga Mi nadica balog, romsko srce bajro bajri, romi za rome vesna bonjak, savjetnica za socijalnu politiku verona brkii lisak Krunoslav cernosek, nacionalni savez mladih Hrvatske zrinka ornij, Ministarstvo europskih integracija irena urin, nacionalni savez mladih Hrvatske Koraljka dili, zaMirneT Maa dolenc, Hrvatska udruga za kolovanje pasa vodia bosiljko domazet, Ministarstvo mora, turzima i razvitka Maja dubljevi, ceSi nives ivelja, Udruga Mi Stjepan ignac, Gornji Kuranec aleksandra janji organizacija za graanske inicijative Mira Kermek, strucna suradnica udruga romi za rome Mira Kataleni, Hrvatska udruga za kolovanje pasa vodia duko Kosti, baranjski centar za civilne inicijative Suzana Kunac, Grupa za enska ljudska prava b.a.b.e. drazen Kovacevic, World Youth bank network Ksenija Kunovi, odraz igor lesar, nacionalna zaklada za razvoj civilnog drutva Milan Medi, centar za civilne inicijative vlatka Matkovi, HUHiv aleksandra Milosavljevi, oGi boo nikoli, udruga roma Sisako-moslavake upanije vlasta nejami, care international 2
DODacI
28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48.
Slaana novota, SMarT zdenka Petrovi, Udruga za samozastupanje branko Petrovi, Udruenje roma baranje branka Peuraa, ars Publica Ksenija rissi, romi za rome Katarina rogan, zoe Senija Seferovi, Unija roma irena Slunjski, academy of educational development Morana Smodlaka Krajnovi, academy of educational development Sonja Stani, centar za mir, nenasilje i ljudska prava osijek Marijana Sumpor, ekonomski institut zagreb Tereza Szavoy, vinko bek branko alomon, gradonaelnik grada akovca Tea koki, institut za etnologiju i folkloristiku, zagreb dina Tiljak, Suncokret centar za humanitarni rad Tatjana varga, udruga za terapijsko jahanje Krila Goran vasiljevi, udruga roma Sisako-moslavake upanije Tatjana vidakovi, centar za mir, nenasilje i ljudska prava osijek branislav vorkapi, oGi Sanja vukovi-ovi, Proni centar za socijalno poduavanje osijek drago vruini, cci
Suradnike organizacije i institucije

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 2 academy of educational development, Hrvatska Grupa za enska ljudska prava b.a.b.e., zagreb centar za civilne inicijative (cci), zagreb centar za mir, nenasilje i ljudska prava osijek centar za mirovne studije (cMS), zagreb centar za ljudska prava, zagreb edukativno-rehabilitacijski fakultet Sveuilita u zagrebu ekonomski institut, zagreb Fade in, zagreb Hrvatska udruga za kolovanje pasa vodia i mobilitet, zagreb Hou kui, Knin HUK, Knin nacionalna zaklada za razvoj civilnog drutva nansen dijalog centar, osijek organizacija za graanske inicijative (oGi), osijek
16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25.
Studijski centar za socijalni rad pravnog fakulteta sveuilita u zagrebu Udruga Mi, Split Udruga radost, Ploe Udruga rajska ptica, Karlovac Udruga romi za rome, zagreb i akovec Udruga romkinja Hrvatske bolja budunost Udruga slijepih Sisak Udruga za promociju inkluzije Udruga ena-Woman, drni zaMirneT
Popis sudionika Nacionalne konferencije o mobilizaciji i razvoju zajednica

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. boena ani, Sanus, Split Sanja apostolovski, Merlin, Pula Tomo arai, zajednica udruga naseljenika Hrvatske (zUnH), Knin Mira bala, HcK, Korenica josip balog, lonarevo naselje Katija banievi, rajska ptica, Karlovac nataa batisti, Korak isprijed, rijeka Gojko beovan, ceraneo, zagreb Milan bijeli, doMai udruga za kreativni razvoj, Karlovac juraj bili, nansen dijalog centar, osijek lidija bonai Krei, Pu, zagreb nada boras, radost, Ploe Kristina bulei, zUM, Pula aleksandra oli, Korak po korak, zagreb Maa dolenc, Hrvatska udruga za kolovanje pasa vodia i mobilitet, zagreb Maja dubljevi, ceSi, zagreb danijela urak, HSUTi, zagreb Stela Fier, leT, zagreb vladimir Gojanovi, Hrvatska udruga razvojaenih branitelja domovinskog rata, ibenik Simona Goldstein, institut otvoreno drutvo, zagreb atana Grbi Martinovi, Pax christi, benkovac Kristijan Gran, Sjaj, zagreb ema Gruber, Sretna obitelj, Popovaa ogi Hosni, Sineki, Sesvete Milan ivanovi, albert e, osijek 2
DODacI
26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62. 63. 64. 65. 2
Pako ivanovi, atlas, mladi, Kistanje aleksandra janji, oGi, drni vladimir jeleni, HcK Slatina, Slatina ivana Kabaj, lobi, Samobor Mira Kataleni, Hrvatska udruga za kolovanje pasa vodia i mobilitet, zagreb duko Kosti, vnM beli Manastir, beli Manastir andreja Kralj, Gradska etvrt Podsused vrape, zagreb Katarina Kruhonja, centar za mir, nenasilje i ljudska prava, osijek ivan Kudeljnjak, Klub mladih osijek, osijek Ksenija Kunovi, odraz, zagreb Momo Kuzmanovi, Urban institute, zagreb igor lesar, nacionalna zaklada za razvoj civilnoga drutva, akovec Tomislav lneniek, nove mogunosti d.o.o., Pakrac ljilja lonar, zdenac, Split nives Marini, Mirta, Split nedeljko Markovi, leT, zagreb eljka Mazzi, Savez drutva multiple skleroze Hrvatske, zagreb ramiza Memedi, bolja budunost, zagreb nazif Memedi, zlatna kobra, zagreb Goran Mileti, centar za mirovne studije , zagreb Momo Mominovi, cGi, Pore Marijana nahod, SKd Prosvjeta, Korenica boo nikoli, Udruga roma Sisako-moslavake upanije jagoda novak, institut otvoreno drutvo, zagreb Tanja ordani, nacionalna zaklada za razvoj civilnoga drutva, osijek lidija Pavi, odraz, zagreb Milena Perin, Udruga ena drni, drni ivica Petri, Hrvatska udruga razv.branitelja dom. rata, ibenik Gordana Plosni, vile zadar oeSS, zadar Marina Poli, niT, Korenica danica Prica, opina Udbina, Udbina Gordana radoni, odraz, zagreb anja rajevi, nacrtaj mi osmijeh, zagreb Gojko rakovi, vijee nacionalnih manjina, Knin Milan risti, eoS, zagreb Maja roak, Ured za studente s invaliditetom, Korak, zagreb andreja rosandi, aed, zagreb zoran Stevanovi, Korak isprijed, rijeka antun Svato, Ured dravne uprave, daruvar Saa egrt, aed, zagreb
66. 67. 68. 69. 70. 71. 72. 73. 74. 75. 76. 77. 78. 79. 80. 81. 82. 83.
zdenka impraga, Hou kui, Knin Marijan kutor, drutvo za pomo mentalno retardiranima, osijek branimir luka Tomi, iskorak, zagreb ljerka Tonkovi, Glas ovjenosti, osijek anita Ugarkovi, HcK, Korenica Martina Uglik, oGi, osijek nenad vakanjac, MvPei, zagreb ljiljana varga, World learning/STar Project, zagreb Goran vasiljevi, udruga roma Sisako-moslavake upanije branislav vorkapi, oGi, osijek Marko vrebac, Klub mladih osijek, osijek zdravka vukovac, Gradska etvrt rnomerec, zagreb renata vukoja, SMarT, rijeka daniela vukovi, SMarT, rijeka Slavko vukovi, eKoMP 21, Poega Tonko Weber, opina olta, olta andro zanki, novi ivot, Split drago upari ilji, centar za mirovne studije , zagreb
2
COMMUNITy DEVELOPMENT AND MOBILIZATION: ACTION RESEARCH IN CROATIA

SUMMARY
About Action Research Approach This publication presents texts that resulted from the action research project community Mobilization and development in croatia, which was conducted by MaP Savjetovanja, on a non-profit basis, over the period december 2003 March 2005, with the financial support of the charles S. Mott Foundation, as well as complementary funding from the national Foundation for civil Society development. The core project team included Paul Stubbs (responsible for the conceptualization and supervision); jasmina Papa and Marina krabalo (responsible for coordination of research activities as well as particular research themes); and aida bagi (gender theme leader and contributor to methodological and analytical discussions throughout the project). The project had two interconnected objectives a description and analysis of community mobilization and development practices in croatia; and the promotion of dialogue, as a vehicle for the exchange of experiences and reflection among practitioners themselves. The project was structured according to the following themes, recognized as particularly significant for an overview of community mobilization and development practices in croatia: (1) peacebuilding in post-war communities; (2) the gender dimensions of voluntary work; (3) marginalized groups and community development, Roma in particular; (4) local and regional economic development; (5) the role of external interventions and donor programs in community development in Croatia. each theme was explored by means of several research lenses and strategies, with a principal focus on mutually beneficial interactions and joint analysis, including around 20
suMMaRY cOMMunItY DEVElOPMEnt anD MObIlIzatIOn: actIOn REsEaRcH In cROatIa
200 practitioners and close to a hundred community-based organizations. in this way, the establishment of communication based on trust and promotion of multiple voices created the ground for a reflection on the current and imagination of future practices that are the focus of this research. Without cooperation, it is impossible to document those aspects of community work, which take place at the level of social action groups and can only be exposed to the public if their actors have a sense of control over the research process. action research has been chosen due to its relevance to community organizing and preparation of local development initiatives around the world, and, to a degree, in croatia. This type of research is grounded in the assumption that the knowledge about a certain community is available within that community, through the articulations of social change actors engaged, for whom the generation, exchange and application of knowledge should be of benefit. in the context of this research project, participation is understood as a continuum, conditioned by different factors, among which in addition to limitations of time and finances, heterogeneity of actors and unavoidable power relations within researched practices previous experiences of researchers and the quality of their relationships with actors are deemed especially important. all researchers in this project have had direct experience with community mobilization and development in croatia, over the past decade, acting in different, shifting roles. They have worked as consultants for local and regional development projects, provided direct assistance to women victims of violence, delivered informal education for peace activists, organized projects for youth empowerment in marginalized communities, volunteered in refugee camps, coordinated international development programs in post-war areas, and so on. Their past experiences, assumptions and social contacts shaped the initial referential framework for this research, whilst their transformation into the role of researchers enabled reflection and communication with differently positioned actors. While their previous tasks revolved around the question how should desired social change be implemented in a certain community, in the context of this research, the same persons have taken upon themselves the task of searching for relevant subquestions and answers to the prior question how does social change occur in a range of territorial, functional and categorical communities in Croatia. in this action research, the creation of the text is understood as an opportunity for the expression of multiple voices and different understandings of researched practices. Their actors have participated in different ways in the entire research process, from the formulation of research questions, to the interpretation of findings. in this respect, great support was provided by the advisory board of this project, including practitioners, supporters and researchers of community mobilization and development. The actors of community development practices participated in the case studies preparation in the role of researchers or in the role of narrators who were included in the final anal21
DODacI
ysis. on the occasion of thematic workshops, including a broader circle of practitioners, initial analyses were checked and complemented with additional questions and suppositions. The national conference on community Mobilization and development, held on March 4-5, 2005, served as an opportunity to check the relevance of findings and preliminary conclusions of each research theme, gather additional data and catalyze the creation of new social contacts. it brought together over 100 practitioners from more than 30 different communities in croatia volunteers, activists, professional community organizers, consultants, educators, public officials, researchers and donors. during the entire research project, a series of cooperative relationships have been formed, with the intention of connecting research and practice needs, in the format of educational and research workshops, project and organizational evaluations, organizational consultations and case study preparation. Particular thanks go to the members of the advisory board: Marina ajdukovi and Klaudija Kregar orekovi, School of Social Work, Faculty of law, University of zagreb; vesna bonjak, international social development consultant; Mirela despotovi, centre for civil initiatives; Kruno Kardov, department of Sociology, Faculty of Philosophy University of zagreb; Katarina Kruhonja, centre for Peace, non-violence and Human rights, osijek; ivana laginja, zoe centre for rural development, zagreb; ramiza Memedi, association of roma Women bolja budunost, zagreb; jadranka Mimica, Un aidS Sub-regional Focal Point, zagreb; lidija Pavi, odraz, zagreb; cvjetana Plava-Mati, national Foundation for civil Society development, zagreb; nenad Starc, institute of economics, zagreb; borka Teodorovi and daniela bratkovi, education-rehabilitation Faculty, University of zagreb and association for the Promotion of inclusion. We would also like to thank the United nations development Program in croatia which has found parts of this action research relevant enough for including in its thematic report Poverty, Unemployment and Social Exclusion, in chapter 5 discrimination as a Mechanisms of Social exclusion, prepared by jasmina Papa and published prior to this publication (Starc, 2006: 48-58). About the Contents of this Publication This publication contains a series of texts created during and on the basis of this action research, which are organized according to the main five research themes. a conceptual framework is presented in the introductory text by Paul Stubbs who proposes a working definition of community mobilization and development, outlines some features of community development and provides an overview of the structural and institutional context within which community mobilization and development takes place in croatia. in addition, the text provides a short introduction to the methodological foundations of the research project, the main research themes and a working model of a 22
typology of community development interventions in croatia. in the concluding part, Stubbs presents key research questions. The educational dimension of community development work has been recognized as common to diverse practices and has therefore been presented in the first part of the publication, in a separate text by Klaudija Kregar Orekovi who examines the issue of education for community mobilization and development in croatia, with respect to three basic international models of education for/on community development. She refers to examples of formal education for community work of social workers in croatia, as well as several educational programs delivered by non-profit organizations in croatia. in the text on the interrelation between peacebuilding and community development, Marina krabalo examines two approaches in terms of their interpretation of social reality and focus on social change based on similar values and aspirations. in her review of community-based peacebuilding practices in croatia, krabalo looks at different types of community interventions and their contribution to conflict transformation, identifying four dominant perspectives, held by peace activists and/or community organizers, on the interrelation of peacebuilding and community development. in the concluding part, she presents key features of non-institutional practices of post-war community mobilization and development as well as recommendations for their enhancement, particularly in respect to the need for a greater focus on decision-makers, in order to ensure more comprehensive effects. volunteering, as one of the ways of direct citizens engagement in community development, is the focus of Aida Bagis text, in which she examines the gender dimension of the promotion of voluntary work. bagi points to the lack of gender sensitivity in the policy of the promotion of voluntary work in croatia. The policy, according to bagi, has contradictory effects in respect to womens labour market position, i.e. womens economic independence as a prerequisite for any kind of voluntary work. The policy is criticized for its focus on the promotion of voluntary work in those very spheres of social life where women are overrepresented (i. e. social services). Finally, the concept of voluntary work is problematized as it neglects numerous forms of womens unpaid labour, as well as the positive impacts of women on the creation and maintenance of social networks of solidarity. Marginalized social groups and their role in community development is the theme of jasmina Papas study of the position of the roma community in croatia, as well as daniela bratkovis analysis of the social care model for people with intellectual difficulties. both texts advocate the active involvement of marginalized groups in community development programs and projects, based on a human-rights based approach. This thematic section opens with Marina krabalos short overview of open issues and recommendations, stemming out of action research discussions, for appropriate work on community development in respect to challenging marginalization. 23
DODacI
in her study on the Roma community, Jasmina Papa deals with issues of roma identities, aspects of marginalization and its influence on the development of roma communities. at the same time, the text provides a detailed review of successful roma community development initiatives, which are presented as a strong argument for changing the community development paradigm, so that roma move from the role of objects into the role of subjects of community development, with the capacity and power to define their own needs and objectives, and to create new political opportunities and spaces. in a similar manner, Daniela Bratkovi demonstrates how dominant models of social care for people with intellectual difficulties result in their marginalization. bratkovi advocates an attitude change towards people with intellectual difficulties, based on respect for integrity and human rights, as a prerequisite for achieving the aims of rehabilitation, including normalization, social integration, individualization, needs orientation, promotion of autonomy and independence. in this respect the role of the self-advocacy movement is particularly important. The text by Helga Bubanovi Devi and Gordana ori examines the way in which the concept of local and regional development fits in the croatian context of a post-war society, marked by severe regional differences in development, as well as in the context of croatias accession process to the eU. The authors analyze past and current local economic development programs, mapping initiators and implementers as well as support providers. The review of specific practices provides a basis for the assessment of their effects, taking into consideration the very process as well as the role of different agents of change in local communities national and local authorities, international consultants, national and local nGos and residents. Finally, considering croatia as a post-war society in transition, Paul Stubbs analyses the effects of international assistance on community mobilization and development in Croatia, using the concept of the extended welfare mix which addresses the inter-relationships between state, market, community/civil society, and household structures at national and supra-national levels. Stubbs presents a periodization of donor interventions in croatia, including the dominance of different implementation agencies in different periods, as well as some key features of four main donors interventions in croatia. ideologies that direct international interventions to community development are examined through the lens of neo-colonialism, i. e. the degree to which local and national forces and conditions adapt to and resist the neo-colonialist process, and, in that way, actually determine the impact of ideology on community mobilization and development. in each thematic section, the main texts are accompanied by case studies, portraits of activists and other descriptions of activities and discussions that took place during the action research project. The particular organization of texts within thematic secti24
ons reflects the presentation and interpretation style of each author. recommendations related to the challenges of thematically defined practices of community mobilization and development are presented in the concluding parts of each thematic section. For that reason, as editors, we have found no special need for drawing a general conclusion, in order to avoid the trap of (re)interpreting the conclusions and recommendations prepared by each author. readers, especially those that are engaged in community mobilization and development, are invited to come up with their own conclusion, and to question and consider the application of those recommendations that resonate with their own community work. editors Marina krabalo, Jasmina Papa, Nives Mioi-Lisjak
2
izdava
MaP Savjetovanja d.o.o. iblerov trg 9, 10000 zagreb Tel. 01/463 3330, faks: 01/463 3331 e-mail: map@map.hr www.map.hr
za izdavaa
Marina krabalo
leKTUra i KoreKTUra
ana benc
GraFiKa PriPreMa
arTresor naklada d.o.o., zagreb www.artresor.hr

TiSaK
denona d.o.o., zagreb

naKlada
500
ciP Katalogizacija u publikaciji nacionalna i sveuilina knjinica zagreb UdK 316.422(497.5)1990/2005(082) 364.467(497.5)(082) 352(497.5)(082) Mobilizacija i razvoj zajednica : akcijsko istraivanje u Hrvatskoj / <autori Paul Stubbs ... <et al.> ; prevoditeljice jasmina Papa ... <et al.> ; uredile Marina krabalo, nives Mioi-lisjak, jasmina Papa>. - zagreb : MaP Savjetovanja, 2006. Summary. iSbn 953-95532-0-2 i. Mobilizacija i razvoj zajednica u Hrvatskoj (projekt) Prikaz ii. lokalne zajednice razvoj Hrvatska iii. volonterstvo Hrvatska iv. Hrvatska drutveni razvoj 1990. 300906060

Mobilizacija I Razvoj Zajednica Akcijsko Istrazivanje U Hrvatskoj

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Mobilizacija I Razvoj Zajednica Akcijsko Istrazivanje U Hrvatskoj

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Mobilizacija i razvoj zajednica akcijsko istraivanje u Hrvatskoj

jasmina Papa Mica Mladineo nives Mioi-lisjak

dr. sc. Tea koki Prof. dr. sc. draen lali

Mobilizacija i razvoj zajednica

Marina krabalo nives Mioi-lisjak jasmina Papa

ova knjiga objavljena je uz novanu potporu Charles S. Mott Foundation

MObIlIzacIja I RazVOj zajEDnIca u HRVatskOj

II. IzGRaDnja MIRa I RazVOj zajEDnIcE u HRVatskOj

III. RODna DIMEnzIja VOlOntERskOG RaDa

IV. MaRGInalIzIRanE GRuPE I RazVOj zajEDnIcE

157 175 177 193 196 198 219 223 227

V. EkOnOMskI RazVOj, OsnaIVanjE I RazVOj zajEDnIcE u HRVatskOj

VI. VanjskE IntERVEncIjE u RazVOj zajEDnIcE

O prOjektu akcijsko istraivanje Mobilizacija i razvoja zajednica u Hrvatskoj

Odabir akcijskog istraivakog pristupa

Participacija kao temeljni princip akcijskog istraivanja

Marina krabalo, jasmina papa, Nives Mioi-Lisjak

Mobilizacija i razvoj zajednica u Hrvatskoj

kONCeptuALIZACIjA MOBILIZACIje I rAZVOjA ZAjeDNICA u HrVAtSkOj

I. MObIlIzacIja I RazVOj zajEDnIca u HRVatskOj

1. PREMA RADNOJ DEFINICIJI:

Mobilizacija i razvoj zajednica u perspektivi

Paul StubbS KONCEPTUALIZACIJA MOBILIZACIJE I RAZVOJA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ

I. MObIlIzacIja I RazVOj zajEDnIca u HRVatskOj

Neki povijesni konteksti

Paul StubbS KONCEPTUALIZACIJA MOBILIZACIJE I RAZVOJA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ

Dva radikalna mislioca

I. MObIlIzacIja I RazVOj zajEDnIca u HRVatskOj

Mobilizacija i razvoj zajednice

Paul StubbS KONCEPTUALIZACIJA MOBILIZACIJE I RAZVOJA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ

Organizacijski okviri i dileme

I. MObIlIzacIja I RazVOj zajEDnIca u HRVatskOj

26 naela razvoja zajednice (Ife, 2002; poglavlje 10)

U originalu se rabi termin fused discourses.

Paul StubbS KONCEPTUALIZACIJA MOBILIZACIJE I RAZVOJA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ

I. MObIlIzacIja I RazVOj zajEDnIca u HRVatskOj

2. MOBILIZACIJA I RAZVOJ ZAJEDNICA U HRVATSKOJ:

Paul StubbS KONCEPTUALIZACIJA MOBILIZACIJE I RAZVOJA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ

I. MObIlIzacIja I RazVOj zajEDnIca u HRVatskOj

Osamdesete godine 20. st.

SOS telefon Zagreb

Paul StubbS KONCEPTUALIZACIJA MOBILIZACIJE I RAZVOJA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ

Devedesete godine 20. st.

I. MObIlIzacIja I RazVOj zajEDnIca u HRVatskOj

Strukturalni i institucionalni konteksti i zapreke

Paul StubbS KONCEPTUALIZACIJA MOBILIZACIJE I RAZVOJA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ

I. MObIlIzacIja I RazVOj zajEDnIca u HRVatskOj

Paul StubbS KONCEPTUALIZACIJA MOBILIZACIJE I RAZVOJA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ

I. MObIlIzacIja I RazVOj zajEDnIca u HRVatskOj

Paul StubbS KONCEPTUALIZACIJA MOBILIZACIJE I RAZVOJA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ

Akcijsko istraivanje, studije sluaja i tipologija mobilizacije i razvoja zajednice

Akcijsko istraivanje i metoda studije sluaja

I. MObIlIzacIja I RazVOj zajEDnIca u HRVatskOj

Evaluacija kao akcijsko istraivanje

Paul StubbS KONCEPTUALIZACIJA MOBILIZACIJE I RAZVOJA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ

I. MObIlIzacIja I RazVOj zajEDnIca u HRVatskOj

Paul StubbS KONCEPTUALIZACIJA MOBILIZACIJE I RAZVOJA ZAJEDNICA U HRVATSKOJ

Tablica: Tipologija mobilizacije i razvoja zajednice u Hrvatskoj

Intelektualne (sve) Intelektualne (sve)

kulturalne (sve) kulturalne (politike)

zatita okolia (socijalne)

terapeutske (politike) terapeutske (socijalne)

I. MObIlIzacIja I RazVOj zajEDnIca u HRVatskOj