Regije i regionalni poredci u novom svjetskom poretku

Kurei,

P. (2003.): Regije i regionalni poredci u novom svjetskom poretku, workingpaper Hrvatske udruge za meunarodne studije, vol. 2, br. 8: 1-19

Uvod
Suvremeni svijet, koji se razvija u znaku novog svjetskog poretka, obiljeuju novi odnosi snaga najvanijih aktera, unipolarnost, razliite nesigurnosti, globalizacija, ali i fragmentacija, lokalizacija, novi regionalizmi i regionalizacije. Novi svjetski poredak kao suvremeno razdoblje razvoja meunarodnih odnosa u svijetu prolazi fazu sazrijevanja. U njoj je prisutna intenzivna promjenjivost meunarodnog i geopolitikog poloaja, gospodarskih i sigurnosnih politika i vanjskopolitikih orijentacija pojedinih drava, koje jo uvijek ine najznaajnije aktere svjetskog poretka i ije postojanje definira meunarodni sustav. Svrha rada istraiti je meuovisnosti utjecaja globalizacije/lokalizacije na regionalizaciju svijeta, identifikaciji najvanijih svjetskih regija i glavnih aktera u tim regijama, te istraivanju odnosa izmeu najvanijih aktera u pojedinim regijama i aktera van regija koji ostvaruju utjecaj u pojedinim regijama. Odnosi aktera u pojedinim regijama i vanjskih aktera mogu se oznaiti kao kljuni momenti za uspostavu pojedinih regionalnih poredaka, koji mogu biti jae ili slabije strukturirani ili prisutni.

Globalizacija i regionalizacija
Jedan od najvanijih utjecaja globalizacije, osim utjecaja na povezanost svijeta i teritorijalnost, je utjecaj na regionalizam i regionalizaciju koji se razvijaju pod kumulativnim utjecajem procesa globalizacije i svretka hladnog rata. U procesu globalizacije dolazi do interakcije izmeu globalizacije, drave i regionalizma. Razvoj regionalizma je dio puta ka veoj integraciji globalnog sustava, koji ide od sustava nacionalnih drava prema globalnom sustavu meusobno povezanih regija. Proces regionalizacije obiljeje je postmoderne, stoga od njega ne treba bjeati. Najdalje su na putu razvoja regija otile drave Europske unije. Zbog uinka procesa globalizacije i promjena u globalnom sustavu, novi svjetski poredak istrauje se kroz postmodernu i postrealistiku paradigmu. Ponovno se 2

konceptualiziraju suverenitet, teritorijalnost, granice, sigurnost i stabilnost. Globalizacija je jedan od glavnih uzroka nesigurnosti i nestabilnosti u dravama. Rast globalnih trita kapitala drave doivljavaju kao prijetnju ekonomskoj i politikoj suverenosti. Globalizacija je sloeniji proces od internacionalizacije jer obuhvaa funkcionalnu integraciju meunarodno rasprostranjenih gospodarskih aktivnosti. Globalizacija utjee na sigurnost i regulativne funkcije drava. Sredinji aspekt na koji utjee globalizacija je sigurnost, zbog globalnih implikacija meuovisnosti drutva, ekonomije, politike i okolia.1 Globalizacija je oslabila regulativne funkcije drave, te tako omoguila jaanje regionalizma. Sigurnosna funkcija drave oslabila je zbog razvoja oruja i komunikacija, predstavnika i participativna funkcija oslabile su zbog razvoja kulturnih i etnikih identiteta. Globalizacija dovodi do ekonomske deregulacije, strukturnih reformi koje drava mora provesti jer vie ne kontrolira svoju ekonomiju, posebno trita kapitala. Ekonomska deregulacija treba dovesti do ekonomskog racionalizma i racionalizma u gospodarenju okoliem.
1 Rumley,

D. (1999.), Geopolitical Change and the Asia-Pacific: The Future of New Regionalism, Geopolitics, vol. IV, br. 1-2, str. 83-97 2 Kurei, P. (2002.), Novi svjetski geopolitiki poredak, Meunarodne studije, vol. II, br. 4, str. 35-56 ehuli, L. (2002.), Kljune determinante koncepta novi svjetski poredak, Meunarodne studije, vol. II, br. 4, str. 5-21

Globalizacija se povezuje s nastankom novih suvereniteta koji se prekrivaju i mrea moi povezanih s novim oblikom hegemonije koji se naziva transnacionalni liberalizam, u kojem ne postoji drava koja bi mogla vriti ulogu hegemona (Keohane, 1984.) Danas postoji ideologija trita koju zastupaju liberalne demokratske drave, meunarodne organizacije i krugovi kapitala. Ideologija trita, danas je najvea hegemonija. Globalizacija je proces u kojem se provodi ideologija trita i slobodna pristupa istima. Novi oblik hegemonije koji nastaje globalizacijom zastupaju mone drave, trita i meunarodne organizacije. Danas su drave vie no ikad ukljuene u meunarodne odnose i samim time internacionalizirane. U meunarodnim odnosima danas djeluje oko 400 vladinih organizacija i oko 5000 nevladinih organizacija.2 Drave i meunarodne organizacije subjekti su u hegemonskom djelovanju trita u hegemoniji transnacionalnog liberalizma. Ideologija trine ekonomije nastala je kao odgovor na proces glokalizacije (kumulativno djelovanje globalizacije i lokalizacije), kao eksponent interesa politikih i ekonomskih elita i izraz podrke u znanstvenim krugovima. U stvarnosti, neoliberalna paradigma nije u sutini i po vrijednosnoj orijentaciji jako razliita od neorealistike paradigme. Svaka paradigma ima korijene u geopolitikoj borbi najjaih drava i njihovih elita, a u slubi je kontrole teritorija i/ili tokova interakcija kroz 3

koje se organizira prostor. Rezultat djelovanja paradigmi je hijerarhija zastraivanja i prisile, koja se sastoji od jaih i slabijih drava, regija i ekonomija.3
3 Agnew, J., Corbridge, 4 Isto, str. 214-219 5 Spiegel,

S. (1995.), Mastering Space, Routledge, London, str. 211

S. L. (2000.), Traditional Space vs. Cyberspace: The Changing Role of Geography in Current International Politics, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 114-125 6 O' Loughlin, J. (2000.), Geography as Space and Geography as Place: The Divide Between Political Science and Political Geography Continues, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 126-137

Dva najvea geopolitika utjecaja globalizacije odnose se na promjene hijerarhijske organizacije prostora. Ove promjene oituju se u stvaranju novih transnacionalnih zajednica koje ponitavaju stara prostorna odreenja njih i nas te saveznika i neprijatelja. Oituju se i u stvaranju osjeaja povezanosti izmeu ljudi udaljenih u prostoru. Cijeli svijet je jedan veliki sustav ije funkcioniranje omoguuje interakcija. U sustavu ne postoji multilateralizam, zasnovan na jednakosti ansi za djelovanje svih dijelova sustava. Globalizacija utjee i na identitet i predstavljanje. Ameriki geograf neomarksistike orijentacije D. Harvey smatra da je kompresija prostora i vremena umjesto internacionalizma potakla lokalizam i nacionalizam. Globalizacija je nesiguran proces, jer djelovanje aktera globalizacije nije snano i sigurno koliko se misli. Harvey smatra da globalizacija djeluje s lokalizacijom/fragmentacijom, pa se javlja proces glokalizacije.4 Globalizacija je neograniena i nezaustavljiva. Sveprisutnost globalizacije omoguuju suvremeni transport i komunikacije. Nezaustavljivost globalizacije omoguuje podrka koju globalizacija dobiva od politikih i gospodarskih elita najrazvijenijih i najmonijih drava. Mogua je samo promjena karaktera globalizacije, ne i njen prestanak. Povijest nije zavrila s krajem hladnog rata i ulaskom u novo globalizirano doba, nego je nastupila nova era, koja je takoer na svoj nain opasna, kao i prethodna. Stara borba Istoka i Zapada zamijenjena je nestabilnou i nesigurnou koje sa sobom donosi globalizacija i fragmentacija, izmeu cyber prostora i tradicionalnog prostora. Suvremeni meunarodni sustav obiljeavat e tenzije izmeu globalizacije i fragmentacije, suradnje i sukoba, noviteta i tradicije.5 Globalizacija ne bi smjela upasti u zamku singularnosti i generalizacije, ve uvati regionalne identitete. Globalizacija istovremeno preureuje prirodu meunarodnih odnosa, osobine globalnih i lokalnih regija, te prirodu samih mjesta.6 4

Regije i regionalni geopolitiki poredci teorijske odrednice

Prijelaz iz hladnog rata u posthladnoratovsko razdoblje obiljeile su brojne turbulentne promjene u svijetu. Bio je to prijelaz iz razdoblja velikog suparnitva supersila koje se zbivalo na globalnoj razini, u razdoblje manjih sukoba regionalnog karaktera i bitno smanjenom mogunou globalnog sueljavanja. Suvremeno razdoblje oznauje globalna hegemonija jedine supersile, SAD-a, niz regionalnih poredaka u regijama svijeta, te atomizirane drave, nestabilnost i nesigurnost u ostalim dijelovima svijeta. Regija se u suvremenoj geografiji prouava kao lokalni odgovor na kapitalistike procese (strukturalisti i zastupnici sistemske teorije), kao arite identifikacije (humanistiki geografi) i kao medij socijalnih procesa (zastupnici Giddensove teorije strukturiranja i Haegerstrandove teorije inovacija).7 Meutim, ovdje se regija istrauje kao dio na koji se dijeli svijet i dio prostora u kojem vladaju odreene prilike i regionalni poredak.
7 Vie

o regijama i regionalnoj geografiji u: Vresk, M. (1997.), Uvod u geografiju, kolska knjiga, Zagreb, str. 271-278

Uz istraivanje znaajki (relativna mo, politika orijentacija i mogunosti globalnog djelovanja) struktura novog svjetskog poretka, potrebno je istraiti njihov prostorni raspored i djelovanje u prostoru njihova okruenja, tj. u regijama u kojima se strukture nalaze i koji najvie oblikuju. Oblikovanje neposredna okruenja od strane struktura (prvenstveno drave) dovodi do uspostave odreenog stupnja hegemonije neke strukture u dijelovima prostora. Upravo hegemonija u jednom dijelu prostora ini regionalni (geopolitiki) poredak. Opseg regionalnog poretka ne mora se podudarati s geografskim granicama regije, ve moe biti ui ili iri, ovisno o jaini strukture koja pokuava uspostaviti regionalni geopolitiki poredak. Svjetski poredak mogao bi biti skup regionalnih poredaka, no ipak je sloeniji od zbroja regionalnih poredaka. Razlog je u postojanju struktura koje imaju mogunost globalnog djelovanja i uspostave nadregionalnih i kontinentalnih poredaka, te uspostave svjetskog poretka. Identifikacija regionalnih poredaka moe se izvriti kroz identifikaciju geostratekih podruja i geopolitikih regija, u kojima drave hegemoni ostvaruju geopolitike poretke. Autor koji se posebno bavio istraivanjem svjetskog poretka kroz klasifikaciju regionalnih poredaka je S. B. Cohen. Cohen istrauje svjetski poredak kroz prostorni raspored struktura i njihove meusobne odnose. Regije smatra otvorenim sustavima koje ine dio otvorenog promjenjivog globalnog sustava. Kljuni faktor promjena u sustavu je promjena odnosa moi izmeu razliitih drava i regija. Granice geostratekih podruja i geopolitikih regija u svijetu nisu fiksirane u jedan vrst sustav, nego se neprestano pomiu pod utjecajem 5

promjena u regijama i dravama. Geopolitiki sustav stalno se prilagoava okolini i u njemu se uspostavlja ekvilibrij, do kojeg dolazi nakon to se uspostavlja ravnotea poremeena nekim pomakom. Interakcija jedinica geopolitikog sustava je kooperativna ili kompetitivna, te uvijek turbulentna. Posljedica interakcije izmeu jedinica je promjena granica i promjena geopolitike orijentacije politiko-teritorijalnih jedinica, koja se dogaa na svim razinama, od globalne do lokalne. Snaga pojedinih jezgara moi odreuje na kojoj se hijerarhijskoj razini dogaa geopolitiko prestrukturiranje i pomicanje granica utjecaja pojedinih regija i drava. Postoje tri razine drava po njihovoj moi, koje utjeu na promjenu ravnotee globalnog sustava: globalna, regionalna i subregionalna. ak i drave nie razine od subregionalne mogu utjecati na promjene u sustavu, ako imaju vaan geopolitiki ili geostrateki poloaj. Dananja struktura geopolitikog sustava nije se mnogo promijenila usprkos svretku hladnog rata. Dva osnovna geostrateka podruja, trgovinski orijentirano maritimno i euroazijsko-kontinentalno i dalje su prisutna. Od pet svjetskih jezgara moi, samo je jedna jezgra danas i ekonomski i vojni div, a to su Sjedinjene Amerike Drave. Dvije jezgre su vojniki vrlo snane, ali su ekonomski slabe. To su Kina i Rusija. Dvije jezgre moi su ekonomski divovi, ali su vojniki slabe. To su Europska unija i Japan. Propadanje drava biveg SSSR-a dovodi u pitanje postojanje euroazijskog-kontinentalnog geostratekog podruja. Bez obzira na promjenu ideologije, ostaje dominacija Rusije i njenih susjeda u ovom podruju. Povezanost se oituje i u meuodnosima, cirkulaciji, ekonomskoj orijentaciji, te povijesnoj, kulturnoj i politikoj tradiciji. Kompaktnost, pokretljivost i perspektiva za budunost utjeu na stvaranje geostratekog podruja. Osim Rusije i njenih susjeda, i Kina jo uvijek pripada u ovo podruje, bez obzira na otvaranje i veze sa svijetom. Juna Azija ne pripada nijednom geostratekom podruju, ve ini geopolitiku regiju posebnog statusa. Regija se polako otvara prema svijetu, ali je jo uvijek preteno orijentirana prema unutranjosti. U regiji dominira Indija, a regija je uglavnom kontinentalna i ovisna o poljoprivredi. Juna Amerika i Podsaharska Afrika imaju mnogo jae veze s dravama iz drugih geopolitikih regija maritimnog podruja, nego to drave regija imaju veze izmeu sebe. Subregije ovih regija su mnogo jasnije politike, vojne i ekonomske arene dogaanja nego to su to regije. Veze izmeu dijelova regija oblikuju geopolitike regije Angloameriku i Karibe, maritimnu Europu i Magreb te otonu Aziju. Dvije jezgre okupljanja otone Azije su Japan i Australija. Kontinenti oko Antarktike s junim morima i Antarktikom ine etvrtinu svjetskog kopna i mora, koju nazivamo etvrt stratekog marginaliteta ili geostrateka sjena.8
8 Cohen,

S. B. (1994.), Geopolitics in the New World Era: A New Perspective on an Old Discipline, u: Demko, G. J., William, W. B., Reordering the World: Geopolitical Perspectives on the Twenty-first Century, Westview 6

Press, Boulder, Colorado, str. 15-48. Cohenova starija i novija podjela svijeta s mapama moe nai u knjizi Geography and Politics in a World Divided i ve spomenutom djelu.
9 Cohen, S. B. (1994.), Geopolitics in the New World Era: A New Perspective on an Old Discipline

U Cohenovoj podjeli svijeta postoje i shatterbelti ili zone pritiska, rastresanja, koji su prostori trajne nestabilnosti. Nalaze se izmeu jaih geopolitikih regija ili na njihovim granicama, te su politiki fragmentirane, a veze izmeu dijelova ovih zona su slabe i esto neprijateljske. Ono to shatterbelte razlikuje od obinih prostora nestabilnosti i sukoba je to da predstavljaju zone sukoba glavnih sila koje djeluju iz susjednih regija na prostoru shatterbelta. Cohen je u knjizi Geography and Politics in a World Divided iz 1963.g. identificirao dva shatterbelta Bliski istok i jugoistonu Aziju. Danas je situacija bitno drugaija, zbog toga to su shatterbelti i njihove granice promjenjive kategorije. Tokom 70-ih i 80-ih godina prolog stoljea, pojavio se novi shatterbelt, podsaharska Afrika. Poetkom 21. stoljea stvorene su pretpostavke da Bliski istok, sjeverna Afrika i sredinja Azija postanu vei shatterbelt nego to je bio Cohenov shatterbelt Bliskog istoka. Regionalne sile izmeu sebe sklapaju saveze koji su vrlo promjenjivog karaktera, a u svoje igre uvlae manje drave koje slue njihovim interesima kako bi ouvale svoju sigurnost, to je upitno. Na kraju jednog od svojih kapitalnih radova9, Cohen u skladu s modelom geopolitike evolucije zakljuuje da je svijet jo u ranoj etapi razvoja, etapi specijalizacije i hijerarhijske integracije. Dva geostrateka podruja jo rjeavaju odnose izmeu unutarnjih jezgara moi. Rusija i Kina jo uvijek nisu dovoljno bliske da sklope neku vrstu saveznitva i ovladaju cijelom Euroazijom, pa se ubrzano otvaraju prema svijetu jer ele poboljati svoj ekonomski status. SAD, EU i Japan moraju se dogovoriti oko odgovornosti za pojedine dijelove svijeta u kojem se amerika vojna nadmo takmii s ekonomskom snagom Japana i Europske unije. Geopolitiki gledano, za razliku od geostratekog pogleda na svijet, moramo se okrenuti regijama kao geopolitikim jedinicama podjele svijeta. Razliite regije su na razliitom stupnju razvoja. Njihova mo i utjecaj ne mogu usporedno mjeriti po jednakim kriterijima. Regije imaju razliita obiljeja kao odraz posebnih prilika, u koje je ukljuena prisutnost ili odsutnost velikih sila.

Regije svijeta i regionalni poredci u novom svjetskom poretku

Podjela Svijeta moglo bi biti koliko i pokuaja da ih se napravi. Ovdje je primijenjen modificirani pristup podjele svijeta u kojoj glavnu ulogu igraju civilizacijske znaajke i gospodarstvo. Podjela je prisutna u knjizi Geography: Realms, Regions and Concepts De 7

Blija i Mullera.10 Svijet dijele na dva dijela, razvijeni i onaj u razvoju. Zatim razvijeni Svijet dijele na etiri civilizacijska okruja (realm) Europu, Rusiju, Angloameriku (SAD i Kanada) i azijskopacifiki rub (Japan, juna Koreja, Taiwan, Singapur, Australija, Novi Zeland). Svijet u razvoju ima osam civilizacijskih okruja srednja Amerika, juna Amerika, Bliski istok i sjeverna Afrika (obuhvaa i najvei dio sredinje Azije), podsaharska Afrika, juna Azija, jugoistona Azija, Kina, Oceanija ili Tihooceansko okruje.11
10 De

Blij, H. J., Muller P. O. (1994.), Geography: Realms, Regions and Concepts, Wiley & Sons, New York prisutna ovdje razlikuje se u spajanju kineskog okruja i azijsko-pacifikog ruba u regiju istone Azije, zbog sve vee povezanosti, te spajanju srednje i june Amerike u regiju Latinske Amerike zbog civilizacijske srodnosti i lakeg poimanja regije, pogoene jednakim problemima. Ovakva podjela voena je i geopolitikim razlozima, iako podjela nije striktno ograniena na geopolitike faktore, pa ovdje spomenute regije ne moramo zvati geopolitike regije.
11 Podjela

ANGLOAMERIKA Angloamerika je regija koja se sastoji od samo dvije drave, Kanade i SAD-a. Granica regije prema jugu nekad je bila neupitna, kao civilizacijska granica prema Latinskoj Americi, a danas je ta granica sve slabija zbog sve vee povezanosti SAD-a i Meksika. Regija je to u kojoj je prisutna najvea koliina moi u svijetu, jer se ovdje nalazi svjetska supersila Sjedinjene Amerike Drave. Angloamerika je obiljeena dominacijom i prevlau jedne sile. U Angloamerici ne prevladavaju geopolitiki interesi i strah od teritorijalnog ugroavanja. SAD su drava koja je najvie uspjela iskoristiti vojnu, tehnoloku i gospodarsku mo, povezati ih i uiniti ih najveim kvantumom moi u povijesti svijeta. Upravo amerika hegemonija na svim poljima meunarodnih i geopolitikih odnosa ini najvaniju odrednicu novog svjetskog poretka i odreuje strukture poretka i odnose moi. Odnos najsnanijih struktura na globalnoj razini, uz pravce razvoja geopolitikih procesa, definira svjetski poredak. Stoga sva istraivanja svjetskog poretka moraju istraivati ulogu SAD-a, najsnanije strukture novog svjetskog poretka. Unipolarno vodstvo SAD-a u svijetu, te odnosi SAD-a s vanim geopolitikim strukturama, koje su najsnanije drave u svijetu (Kina, Rusija, Indija, Japan) i politiko-gospodarski blokovi (Europska unija sa stoernim dravama Njemakom i Francuskom), danas ini glavnu odrednicu novog svjetskog poretka kojeg ponajvie definiraju spomenuti odnosi. Utjecaj SAD-a u regiji Angloamerike je presudan, jer Kanada ima 9 puta manje stanovnika i predstavlja sjevernog susjeda i najveeg trgovakog partnera SAD-u, ali njen utjecaj u regiji i svijetu neusporediv je s utjecajem SAD-a. Kanada je najvei trgovaki partner SAD-a, lanica NATO-a i drugih organizacija, te sa SAD-om ima potpisan sporazum o zajednikoj obrani Sjeverne Amerike (NORAD). 8

SAD kao vodea svjetska sila koja presudno definira meunarodne odnose u suvremenom svijetu, smatraju da je: suvremeni svjetski poredak ve uspostavljen i da novi model meunarodnih odnosa moe biti uspostavljen u okviru postojee strukture rasporeda sila. Zbog toga je danas nemogue stvoriti poredak po formuli jedna supersila i etiri velike sile ili nekoliko velikih sila. Danas postoji samo jedna supersila koja e predvoditi svjetski poredak barem jo jednu generaciju.12
12 Vukadinovi, 13 Nas

R. (1998.), Izazovi novom svjetskom poretku, Politika misao, vol. XXXV, br. 2, str. 79-93 ovdje prvenstveno zanima uloga SAD-a u regiji Angloamerika, kojoj SAD pripada zajedno s Kanadom, te odnosi SAD-a s pojedinim svjetskim regijama. Globalna amerika politika nije predmet ovog rada. Za upoznavanje s ulogom SAD-a u novom svjetskom poretku i globalnom amerikom politikom vidi: ehuli, L. (2001.), Clinton i novi svjetski poredak, Politika kultura, Zagreb ehuli, L. (2002.), Kljune determinante koncepta novi svjetski poredak, Meunarodne studije, vol. II, br. 4, str. 5-21 Kissinger, H. (2001.), Does America Need a Foreign Policy?, Simon & Schuster, New York Nye, J. S. (2002.), The Paradox of American Power, Oxford University Press, New York Vukadinovi, R. (2001.), Amerika u novom svjetskom poretku, Meunarodne studije, vol. I, br. 2-3, str. 5-19

Prouavanje odnosa SAD-a sa svjetskim regijama provedeno je prema teritorijalnom i regionalnom principu, gdje su regije osnovne jedinice analize, a drave klasificirane prema njihovom odnosu sa SAD-om i prema ulozi u regionalnom poretku i sustavu regionalne sigurnosti.13 Odnos SAD-a s najvanijim jedinicama u svijetu, primijenio je i Kissinger u svojoj knjizi Does America Need a Foreign Policy? Toward a Diplomacy for the Twenty-first Century. Odnose s Europom i Rusijom Kissinger jo uvijek smatra najvanijim za SAD, iako su odnosi s Kinom i Azijom sve vaniji. Budunost transatlantskog partnerstva od iznimne je vanosti za sigurnost i stabilnost Europe, za sigurnost SAD-a i zato to SAD-u omoguava da Europa ostane savezniki raspoloena prema SAD-u i omogui mu prisutnost u Europi. SAD je s raspadom hladnog rata morao odgovoriti na nekoliko izazova koji su prijetili opstanku transatlantske zajednice. Ti razlozi su: prestanak postojanja SSSR-a i procesi fragmentacije i dezintegracije koji jo ugroavaju sigurnost drava nasljednica SSSR-a i ireg prostora, nova ujedinjena Njemaka kao sredinja i najmnogoljudnija dravu Europe s treom svjetskom ekonomijom, poetak stvaranja zajednike europske vanjske i sigurnosne politike, koja u budunosti moe biti prijetnja opstanku NATO ili smetnja da NATO ostane ovakav kakav jest. SAD stoga mora snano djelovati na europske saveznike u pravcu odranja dosadanje i razvijanja budue suradnje na bitnim politikim i vojnim pitanjima. Uloga Rusije u svijetu je samo sjena nekadanje, a Rusija mora prihvatiti ameriko vodstvo jer nema mnogo izbora. Razilaenja oko nekih pitanja nee ugroziti ameriko-ruske odnose. Odnosi s Latinskom Amerikom takoer su vani za SAD, ali ovdje su SAD toliko premone, da ne mora brinuti za izrazitu premo koju ostvaruje u politikom, ekonomskom i 9

vojnom pogledu. Latinska Amerika potrebna je SAD-u kao veliko trite i kao izvor sirovina. Potrebni su suradnja i povezivanje, to je ostvareno potpisivanjem sporazuma o slobodnoj trgovini i proirenjem zone slobodne trgovine koja ve postoji u sjevernoj Americi (NAFTA). Odnose s Azijom Kissinger takoer smatra vrlo bitnima, no ti odnosi obiljeeni su razlikama izmeu SAD-a i azijskih drava u kulturi i civilizaciji. Najvaniji ameriki saveznik u Aziji je Japan, no odnosi s Japanom su stabilni i sigurni pa nisu previe izazovni za SAD. Za SAD su svakako najvaniji i najizazovniji odnosi sa Kinom, drugom svjetskom silom. Kina je velika zemlja s najveim brojem stanovnika, rastuim gospodarstvom i vojnom moi. Najvei je ameriki suparnik koji moe ugroziti kontrolu azijskog prostora. Ostale azijske zemlje nisu dovoljno jake i previe su razjedinjene da bi ugrozile SAD ili se ujedinile u nastojanju da se suprotstave vodstvu SAD-a. Najvanija zadaa SAD-a je uloga posrednika u odnosima azijskih drava, iji su odnosi jo uvijek optereeni brojnim neslaganjima, nerijeenim problemima, teritorijalnim sporovima itd. SAD takoer treba sprijeiti da jedna drava uspostavi dominaciju nad veim dijelom azijskog prostora. SAD treba i dalje posveivati pozornost Japanu jer je Japan ameriki mostobran u Aziji, koji s Korejom omoguuje ameriku prisutnost u blizini kineskih i ruskih granica. Treba se posvetiti i rjeavanju korejskog pitanja, zajedno s Kinom i Rusijom. Indija, kao druga najvea azijska sila takoer zasluuje pozornost SAD-a, iako je njena vanost za SAD mnogo manja. Indija vanost dobiva zbog stalnog neprijateljstva s drugom nuklearnom silom u junoj Aziji, Pakistanom. Pakistan je ameriki saveznik i drava koja bi mogla ui u nuklearni rat s Indijom, to u sluaju Indije i Pakistana postaje sve vie vjerojatno. Mogunost nuklearnog sukoba nije prijetnja samo sigurnosti Azije, nego i globalnoj sigurnosti, pa je SAD zainteresiran da u junoj Aziji ne doe do ovakvog razvoja dogaaja. Bliski istok, kao regija stalnih turbulentnih dogaaja, sukoba, nestabilnosti i ratova u fokusu je amerike globalne politike posljednjih 60 godina. Vanost koju Bliski istok ima za SAD je iznimno velika. Prvi razlog je energetski, jer je Bliski istok (kojem se pridruuje i juni dio sredinje Azije) najvei spremnik energije na svijetu, dok je SAD najvei svjetski potroa i uvoznik energije. Drugi razlog je sigurnosni, koji ima dva aspekta. Prvi aspekt je da Bliski istok mora biti siguran i stabilan da se u pitanje ne dovodi nesmetana opskrba SAD-a naftom. Drugi aspekt je da je Bliski istok najvee leglo svjetskog terorizma. 10

LATINSKA AMERIKA Latinsku Ameriku najjednostavnije moemo podijeliti u dva dijela Srednju i Junu Ameriku. Sjeverni dio Meksika snano je povezan sa SAD-om gospodarskom suradnjom, a sredinji i juni dio Meksika predstavljaju poetak drugaijeg prostora, koji se potpuno razlikuje od Kanade i SAD-a. Vei dio Meksika, drave Srednje Amerike, najvee karipske drave (Kuba, Haiti, Dominikanska Republika, Jamajka) i gotovo sve drave June Amerike povezuje siromatvo i nestabilni drutveni odnosi.14 To je Latinska Amerika u pravom smislu rijei. Izuzetak predstavljaju male drave Kariba, ile i Urugvaj. Geopolitika regija juna Amerika, dio je Cohenove etvrti stratekog marginaliteta. Prostor je to u kojem po povrini i stanovnitvu dominira jedna drava, Brazil. Druga polovina june Amerike rascjepkana je u niz drava, nekadanjih dijelova panjolskog kolonijalnog carstva. Cohen sjeverni dio kontinenta June Amerike stavlja u geopolitiku regiju sjeverna Amerika s Karibima,15 a ostatak kontinenta ini geopolitiku regiju juna Amerika. Latinska Amerika, kao kulturnocivilizacijsko okruje podijeljena je u dvije geopolitike regije. Srednjoamerika prevlaka prostor je u kojem postoji sedam uglavnom nestabilnih drava, u kojima je izrazit utjecaj SAD-a. Kuba danas ostaje jedini protivnik SAD-a u regiji i drava nad kojom SAD nemaju utjecaja. Juna Amerika je prostor siromatva, nestabilnosti i nesposobnosti da postane znaajniji geopolitiki faktor u zapadnoj hemisferi. U svim dravama osjea se jak utjecaj SAD-a na svim poljima. Brazil kao velika drava s mnogo stanovnika ima elemente koji ga mogu uiniti regionalnim hegemonom, ali objektivno zbog vlastite nemoi, nestabilnosti i fragmentiranosti te utjecaja SAD-a, takav razvoj dogaaja u Junoj Americi nije vjerojatan.
14 Ovdje

jo jednom dolazi do izraaja diskrepancija izmeu razliitih regionalizacija i podjela svijeta, ovisno o kriteriju koji se primjenjuje. Kriteriji mogu biti fiziko-geografski, civilizacijski, gospodarski, geopolitiki itd. Cohenova geopolitika podjela svijeta u neskladu je s regionalizacijama svijeta prema drugim kriterijima. Cilj regionalizacije nije napraviti jednu i unificiranu regionalizaciju jer je to nasilje nad stvarnou, nego napraviti tonu i objektivnu regionalizaciju po kriteriju. 15 Posljedica je to postojanja nelatinskih drava (Surinam, Gvajana, Francuska Gvajana) u sjevernom dijelu June Amerike i vee povezanosti sa srednjom i sjevernom Amerikom, a manje s ostatkom June Amerike.

Drave June Amerike karakteriziraju izraeniji geopolitiki odnosi nego u sjevernoj Americi. Postoje mnogi nerijeeni teritorijalni sporovi, koji pogaaju drave june Amerike i prijete regionalnoj sigurnosti. Posebno su poznati problemi izmeu Argentine i ilea (granica na kopnu i moru), te Ekvadora i Perua. Postoje i problemi granica na moru, problem Falklandskog otoja koji je bio uzrokom rata izmeu Argentine i Velike Britanije 1982. g., polaganje prava na iste dijelove Antarktike od strane ilea i Argentine. Jug June Amerike (regija Southern Cone) povezan je u udruenje slobodne trgovine MERCOSUR, koje povezuje Brazil, Argentinu, Paragvaj i Urugvaj. Moda su najvei problem i uzrok nestabilnosti drava 11

june Amerike drutveni odnosi, naslijeeni iz kolonijalnog doba. Drave June Amerike meu prvima su u svijetu po amplitudama socijalnih razlika. Drutva u kojima elita moi i bogatstva posjeduje gotovo sve drutveno bogatstvo i resurse, ne mogu biti stabilna. Budui da Juna Amerika nije presudno vana u globalnim odnosima, problemi ne dobivaju veliku panju svjetske javnosti. EUROPA Europa je danas jedinstvena geopolitika regija u nastanku (s prijelaznim prostorom prema ruskim granicama u obliku drava Bjelorusije, Ukrajine i Moldove, ruskom oblasti Kalinjingrad, te dravama Zapadnog Balkana, kao svojevrsnim otokom u okruenju drava koje su otile dalje u integraciji u europske i euroatlantske integracije). Europa se, ne vodei rauna o geografskim kriterijima, ve kriterijem saveza i integracija drava, moe najjednostavnije podijeliti na etiri skupine drava: drave lanice Europske unije, bogate drave koje ne ele biti dio Europske unije, tranzicijske drave na putu prema EU i NATO-u, tranzicijske drave van integracija. Ovdje e najvie prostora biti posveeno Europskoj uniji. Europska unija znaaj u meunarodnoj zajednici zasluuje najvie zbog gospodarske moi, jer ima gospodarstvo koje je sveukupno vee ak i od amerikog gospodarstva. Osim toga, ima i vie stanovnika od SAD-a. S najavljenim proirenjima, broj stanovnika Europske unije jo e porasti. Politika mo Europske unije mnogo je manja od gospodarske moi, zbog razliitosti stavova, te kompliciranom i dugotrajnom procesu donoenju odluka. To je normalno jer Europska unija nije drava, nego savez drava, supranacionalna zajednica, politika i ekonomska integracija. U Europskoj uniji ne postoji jedan stav i jedan glas, nego se stavovi svih 15 drava lanica moraju uzimati u obzir. Vojna mo Europske unije takoer je u neskladu s gospodarskom moi Europske unije. Europska unija nema vlastitu vojsku, a Eurocorps i pokuaji stvaranja Europske sigurnosne i obrambene politike (ESDP), kao dijela koncepta Zajednike vanjske i sigurnosne politike (CFSP)16 ne razvijaju se ni priblino onoliko kako bi se trebali i mogli razvijati. Europska unija je pri razvijanju Europskog sigurnosnog i obrambenog identiteta (ESDI) pristala da se ESDI razvija unutar NATO-a kao dodatna aktivnost. Europska unija danas poiva na tri stupa gospodarstvo, vanjska politika i sigurnost, pravosue i unutarnja politika. Prvi stup je jo uvijek najvaniji i vjerojatno e tako i ostati. Za poloaj Europske unije u novom svjetskom poretku najvaniji je drugi stup.
16 Vie

u: Bari, R. (2002.), Budunost obrambene politike EU, Meunarodne studije, vol. II, br. 1-2, str. 69-98

12

Europska unija danas predstavlja jedno od etiri najvanija sredita moi u svjetskom poretku, ali na njezinu stvarnu mo utjee stupanj jedinstva drava lanica. Stupanj jedinstva koji moe biti postignut oko temeljnih pitanja ureenja svjetskog poretka i njegovih osnovnih obiljeja vrlo je bitan. Europa inzistira na potivanju mnogih konvencija i protokola (npr. Kyoto protokol, Cartagena protokol, Ottawska konvencija, zabrana nuklearnih pokusa, Meunarodni kazneni sud itd.), ali njeno insistiranje nije uvjerljivo, a mo uvjeravanja drugih nedovoljna. Vrijednosna orijentacija europske vanjske i sigurnosne politike mnogo je vie pozitivna od vrijednosne orijentacije ostalih najvanijih aktera svjetskog poretka, ali je europsko vienje svijeta i uspjeh europske vanjske politike u drugom planu. EU neke stvari ne uspijeva nametnuti ni nekim svojim lanicama koje svojim unilateralnim djelovanjem prema izvaneuropskim silama razbijaju jedinstvo Europske unije.17 Europska unija odrava neke vrste posebnih odnosa s mnogim dravama nelanicama, kroz sporazume i pridruena lanstva. Razilaenja u bitnim pitanjima sa SAD-om vjerojatno nee dovesti do nestanka transatlantskog partnerstva, jer je to partnerstvo prevrsto, i jer je nejedinstvo Europske unije preveliko da bi dopustilo jedinstven stav prema nekom bitnom pitanju, od kojeg se ne bi odstupalo po svaku cijenu. Stoga e transatlantsko partnerstvo, uz neke transformacije koje e morati proi, ostati najvaniji moment u vanjskoj politici Europske unije. Transatlantizam ima budunost jer su drave Europe upuene na SAD, ija bi prisutnost i partnerstvo trebale biti injenica i brana protiv prijetnji i moguih opasnosti s istoka i juga.
17 Eklatantan

primjer razjedinjenosti i neslaganja oko vanjskih i sigurnosnih pitanja je nesloga EU oko napada SAD-a na Irak i ruenja reima Saddama Huseina, bez odobrenja UN-a i bez sudjelovanja NATO saveza.

Ostale europske drave, nelanice EU, a eljele bi to biti, imati e priliku postati lanice kad ispune odreene kriterije. Najblie lanstvu su 10 lanica koje su pozvane u EU na Kopenhakom summitu 2002. g. i trebale bi u EU ui 2004. g. Iza njih su tri drave, koje se nadaju postati lanice 2007. g. (Bugarska, Hrvatska, Rumunjska). elja za ulaskom u EU danas prevladava kod veine europskih drava nelanica, osim nekih koje zbog svojih specifinih razloga ne ele postati lanice (patuljaste drave Europe, vicarska, Norveka, Island; postoje i drave koje zbog politikih razloga ne mogu postati lanice u blioj budunosti npr. Turska; zbog ekonomsko-politikih razloga npr. Bjelorusija, BiH, Moldova, Srbija, Albanija, Ukrajina itd.). Veliko proirenje EU izaziva zabrinutost drava lanica. Pitanje je da li bi to znailo da se EU mora potpuno transformirati i da li e to uope biti ona ista EU s svojim specifinim obiljejima, principima i zakonitostima? Europska unija u budunosti bi mogla integrirati gotovo itav europski prostor, pa emo ju moda moi gotovo poistovjetiti s regijom Europe, koja e zajedno s NATO savezom pridonositi stabilizaciji i 13

boljitku Europe, koja bi mogla postajati jedinstven prostor. NATO bi trebao ostati jamac sigurnosti Europe, s proirenom zonom djelovanja i drukijim zadaama. Regionalizacija je proces koji je uzeo maha u Europi nastavit e se, pa e u Europi biti jo vie euroregija i prekograninih regija, pa emo u budunosti moda moi govoriti o Europi regija. RUSIJA Rusija, najvea drava na svijetu i nekadanji jedini pravi suparnik SAD-a i druga supersila, danas je drava-bolesnik. Rusko gospodarstvo uglavnom je prelo u ruke novostvorene politikogospodarske elite iji se utjecaj u dravi i drutvu snano ispreplie. Pljakaka privreda nema sluha za potrebe obinih Rusa i nacionalne interese Rusije. Jeljcin i njegova nekompetentna i nemarna vladavina omoguili su razvoj kaotinog stanja u Rusiji. U tome kaosu bili su ugroeni ak i teritorijalni integritet i opstanak Rusije, te sama demokracija u Rusiji. SAD i Europa bili su jamci opstanka Jeljcina i glavni pomagai Rusije u tom poetnom razdoblju nakon nastanka neovisne ruske drave. Rusija danas uvelike ovisi o situaciji na svjetskom tritu nafte, jer visoke cijene nafte Rusiji omoguuju normalno funkcioniranje njenih institucija, vojske i policije. Osim velikih ekonomskih problema, Rusiju pogaaju problemi sa susjedima (Ukrajina, baltike drave) i s manjinskim narodima koji se nalaze u sastavu Ruske Federacije (npr. eenija). Dolaskom Putina na dunost ruskog predsjednika, dolo je do velikih promjena u ruskoj unutarnjoj i vanjskoj politici. Putin je rijeio eensko pitanje, poeo provoditi reforme u upravi, vojsci, sudstvu, te poeo borbu protiv ruske oligarhije. Poeo je raditi na uspostavi nove ruske vanjske politike i novog imagea Rusije i ruske sile u svijetu. Dolo je do pribliavanja Rusije Zapadu na koje je znaajno utjecalo novo stanje u meunarodnoj zajednici, vezano uz teroristike napade i borbu protiv terorizma u svijetu. Uspostava globalne antiteroristike koalicije donijela je nove mogunosti suradnje izmeu Rusije i SAD-a, koji su prilino brzo i bezbolno rijeili svoje nesuglasice oko irenja NATO-a, amerikog istupanja iz ABM sporazuma i smanjenja broja nuklearnih bojevih glava. Ruska vanjska politika umnogome je odreena unutarnjim prilikama u Rusiji, koje su loe i brzo se mijenjaju generirajui nove krize, pa je nemogue trajno definirati rusku vanjsku politiku i nacionalne interese za sljedea desetljea. Promjena u ruskoj vanjskoj politici moe se najbolje iitati iz promjene u ruskoj vanjskopolitikoj orijentaciji u posljednjih nekoliko godina. Rusija krajem 90-ih nije imala nikakvih mogunosti da bude partner SAD-a na globalnoj razini, a tih mogunosti nema ni danas. Promjena se sastoji u drugaijem stavu slubene ruske politike 14

prema SAD-u i globalnim odnosima. U lanku Izazovi novom svjetskom poretku, R. Vukadinovi pie da je u nedostatku sredstava za odravanje partnerstva sa SAD-om, ruska politika usmjerila svoje napore prema bliem inozemstvu (zemlje ZND-a), Kini i zemljama zapadne Europe. U skladu s promjenama u ruskoj vanjskoj politici, isti autor u lanku Novi rusko-ameriki odnosi18 navodi kako je kljuna toka za promjenu ruske vanjske politike bio napad na SAD od 11. rujna 2001. g. ini se da je napad od 11. rujna posluio kao dobro opravdanje Putinu za novi vanjskopolitiki smjer. Rusija je svjesna svoje pozicije u globalnim odnosima, koja je sve vie slabila. SAD je dobio rusku podrku u borbi protiv terorizma, dobivena je ruska potpora za napad na talibanski reim u Afganistanu i potpora za razmjetaj amerikih vojnika u sredinjoj Aziji i na Kavkazu. SAD je Rusiji omoguio da postane dvadeseta lanica NATO pakta, ali ne punopravna lanica sa pravom veta, jer to Rusija nije i ne moe biti. Odluka koju su donijeli transatlantski saveznici pokazuje da oni jo smatraju Rusiju dovoljno vanom da bi pitali za miljenje o sigurnosnim pitanjima u Euroaziji.
18 Vukadinovi,

R. (1998.), Izazovi novom svjetskom poretku, Politika misao, vol. XXXV, br. 2, str. 79-93 Vukadinovi, R. (2001.), Novi rusko-ameriki odnosi, Meunarodne studije, vol. II, br. 1-2, str. 5-20 19 ehuli, L. (2001.), Uspostavljanje novih odnosa EU i Rusije, Meunarodne studije, vol. I, br. 1, str. 56-68

Odnosi Rusije i Europske unije prolaze kroz etapu promjena, u kojima i jedna i druga strana trae nove prilike za suradnju, najvie na gospodarskom planu. Nakon brojnih razliitosti u stavovima oko integracije Rusije u europske gospodarske tokove, Europska unija je usvojila Zajedniku strategiju za Rusiju.19 Rusija ne moe raunati na brzu integraciju u Europu, kao ni mnoge druge drave na ruskim granicama. Ta injenica otvara mogunost da e izmeu Rusije i EU due vrijeme postojati pojas drava koje nee biti potpuno integrirane u Europu, te e sluiti kao posrednici izmeu Rusije i EU. Ukljuivanje Rusije u rad NATO-a i njena jaa integracija u transatlantske odnose i procese ne mora biti vezana za rusku integraciju u Europu. Rusija jednog dana moe postati i punopravna lanica NATO-a, a proces ukljuivanja Rusije u EU uope ne mora krenuti. Najvjerojatnija mogunost je ta da e Rusija i dalje ostati predmet velikog interesa Europske unije, koja e na svojim buduim granicama ili u njihovoj blizini eljeti stabilnu, demokratsku Rusiju, koja e biti spremna na gospodarsku, politiku i sigurnosnu suradnju s Europom. Rusija jest najvea drava svijeta s drugim nuklearnim potencijalom, te je fiziki prisutna na 1/3 prostora Euroazije. Iz ove injenice proizlazi vanost Rusije u Euroaziji. Rusija je Zapadu potrebna da ne djeluje u Euroaziji, nego da se bavi sama sobom i odnosima sa SAD-om i donekle Europom. Nakon to je Ruskoj SFSR raspadom SSSR-om oduzeta mogunost globalnog djelovanja, suvremena Rusija nema mogunost djelovanja ni na 15

itavom prostoru Euroazije, jer vie ne moe prijetiti vojnim djelovanjem, a za ostale vrste djelovanje uglavnom nema sredstava. Jo uvijek ima drava, lanica ZND-a, koje su uvelike ovisne o Rusiji, ali je ta ovisnost sve manja, pogotovo otkad se SAD od 2001. g. prvi put pojavljuje kao direktno prisutan akter i u dravama ZND-a. Rusija vie ne predstavlja toliko znaajnog aktera, koji bi mogao samostalno mijenjati globalne odnose i usmjeriti razvoj svjetskog poretka u drugom pravcu. Rusija, ako eli djelovati na planu veem od regionalnog ili susjednog svojim granicama, mora traiti nekog jakog saveznika. BLISKI ISTOK I SJEVERNA AFRIKA Bliski istok i sjeverna Afrika20 (moemo ih zvati i ira regija Bliskog istoka) predstavljaju prostor koji povezuju klima, stanovnitvo i religija, koji su slini u oba dijela ove regije. Geopolitika situacija poneto se razlikuje, ali donekle ipak opravdava smjetanje ova dva prostora u jednu geopolitiku regiju, koja bi se cijela mogla smatrati shatterbeltom. Ovaj shatterbelt daleko je najznaajniji jer se nalazi na dodiru triju kontinenata, sadri goleme zalihe nafte i najvei je izvor globalnog terorizma.
20 Bliski

istok i sjeverna Afrika ovdje su obraivani zajedno zbog brojnih slinosti koje se oituju u klimi (suha, uglavnom pustinjska klima), sastavu stanovnitva (dominiraju Arapi), religiji (dominira islam), prolosti (Arapska drava, Tursko carstvo, kolonije i mandati, neovisnost kroz nacionalne pokrete), nestabilnost (terorizam i fundamentalizam koji prijete reimima), odsustvo liberalne demokracije i graanskih sloboda. Danas su moda stvoreni uvjeti da se shatterbelt Bliski istok proiri i nazove imenom arapski shatterbelt ili shatterbelt Bliskog istoka i sjeverne Afrike. 21 Reilly, D. (2000.), Shatterbelts and Conflict Behaviour: The Effects of Globalisation on High-Risk States, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 48-77

Nestabilnosti Bliskog istoka pridonosi velika politika fragmentiranost, prisustvo vie regionalnih sila koje se bore za prevlast, te strateko-energetska vanost. Geostrateki poloaj ovog shatterbelta u 20. stoljeu dao mu je veliku vanost, te je bio predmetom stalnog rivalstva dvaju supersila.21 Od raspada SSSR-a, na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi ojaao je utjecaj SAD-a, glavnog akter van regije, koji presudno utjee na geopolitike odnose u regiji. Utjecaj SAD-a vri se preko ravnotee snaga u regiji, stvaranjem saveznika i vojnim intervencijama protiv problematinih drava. Ujedno je ojaao i otpor politici SAD-a, koji sve vie poprima ekstremne razmjere i generira terorizam. Bliski istok i sjeverna Afrika su, usprkos islamskoj religiji i veinom arapskom stanovnitvu, politiki prilino fragmentirani. Drave Bliskog istoka mogu se podijeliti u dvije skupine, na saveznike (Turska, Izrael, drave Arapskog poluotoka) i protivnike SAD-a (Iran, donekle Sirija i Libanon). Irak je drava pod amerikom okupacijom. U sjevernoj Africi jedina stvarno neprijateljski raspoloena drava prema SAD-u je Libija. Sve ostale surauju sa SAD-om, neke i u okviru Mediteranskog 16

dijaloga. SAD na Bliskom istoku titi svoje interese i saveznike, koji su ujedno i veliki proizvoai nafte (osim Izraela koji SAD titi zbog drugih razloga). Najvaniji interes SAD-a na Bliskom istoku je nesmetan izvoz nafte i opskrba naftom SAD-a. Interese na Bliskom istoku imaju i europske drave i Japan, kao veliki potroai nafte. Nafta e i u budunosti biti glavni izvozni proizvod Bliskog istoka. Odnose na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi oblikuju i tradicionalni geopolitiki problemi teritorija. Teritorijalnih problema u regiji ima mnogo. Jo jedan problem koji je sve jai je voda, koje ima sve manje, a stanovnitva je sve vie. Stoga se u budunosti mogu oekivati i ratovi zbog pristupa vodi, osim ratova zbog ostalih razloga. Regionalni poredak na Bliskom istoku nije znaajnije strukturiran. Sustav kolektivne sigurnosti ne postoji. U regiji postoji nekoliko drava iji utjecaj je znaajniji od drugih. To su znaajne regionalne sile Turska i Iran. U drugu skupinu subregionalnih sila spadaju Izrael i Saudijska Arabija. Ostale drave moraju svoje mjesto i sigurnost traiti u suradnji s ovim dravama ili s SAD-om, jer koncept neutralnosti na Bliskom istoku ne moe zaivjeti. U sjevernoj Africi takoer ne postoji sustav kolektivne sigurnosti. Egipat se izdvaja kao regionalna sila koja dominira, s obzirom na broj stanovnika i geopolitiki poloaj. Subregionalne sile mogli bi postati Alir i Maroko (vaan saveznik SAD-a). SREDINJA AZIJA Sredinja Azija nekad je bila regija u sklopu SSSR-a, pa ju je Cohen svrstao u geopolitiku regiju Heartland i istona Europa. Drave sredinje Azije i danas djelomino pripadaju ovoj regiji i lanice su ZND-a. S odmakom od Rusije i pojaanim utjecajem SAD-a u regiji, stvara se mogunost da sredinja Azija postane samostalna regija ili dio novog shatterbelta koji e obuhvaati Bliski istok, sredinju Aziju i dio sjeverne Afrike. Sredinja Azija ima preduvjete da postane shatterbelt, jer se nalazi izmeu jaih sredita moi (Rusije, Kine, Indije i utjecaja koji SAD ostvaruje preko Europe i Bliskog istoka), iji e se utjecaj nesumnjivo preklapati. Budunost Sredinje Azije bit e vie vezana uz Bliski istok. U Sredinjoj Aziji kroz povijest nisu se uspjeli razviti znaajniji centri moi, koji bi imali mogunost stvaranje regionalne hegemonije i djelovanja izvan granica regije. Regija je uvijek bila na meti raznih osvajaa. U novije doba to su bili Rusi, koji su regiju osvojili sa sjevera. Na junim granicama bili su prisutni Britanci, koji su kolonizirali Indiju. Suvremene odnose obiljeili su raspad SSSR-a, stvaranje pet neovisnih drava, slabljenje ruskog i jaanje amerikog, turskog i iranskog utjecaja u regiji. Goleme zalihe nafte i plina, nedovoljno eksploatirane, daju Sredinjoj Aziji iznimnu vanost u geopolitikim, pa ak i geostratekim 17

odnosima. S jaim amerikim angairanjem u regiji, stvaraju se uvjeti za jae povezivanje Sredinje Azije i Bliskog istoka. Jaanje utjecaja islama u Sredinjoj Aziji takoer moe zbliiti dvije regije. Islamski fundamentalizam i terorizam dosad su uglavnom zaobilazili prostor Sredinje Azije, zbog pritiska vlasti u dravama, ruskog utjecaja i amerikog ulaska u regiju. Zbog zaliha nafte i plina i iznimnog geostratekog poloaja (Heartland), Sredinja Azija e ostati u aritu amerike globalne politike i vanjskih politika velesila (Kina, Rusija), nadregionalnih sila (Indija, Pakistan) i regionalnih sila (Turska, Iran). Bit e zanimljivo pratiti odnose u Sredinjoj Aziji, pivot regiji budunosti.22
22 Vidi:

Lloyd, S. J. (1998.), Land-locked Central Asia: Implications for the Future, Geopolitics and International Boundaries, vol. II, br. 1, str. 97-133 23 Kad se ovdje govori o Africi, misli se na podsaharsku Afriku u kojoj prevladava negridno stanovnitvo i koje uglavnom nije muslimanske vjere. Saharska, sjeverna Afrika obraena je kao dio regije Bliski istok i sjeverna Afrika. 24 De Blij, H. J., Muller P. O. (1994.), Geography: Realms, Regions and Concepts, John Wiley & Sons, New York

PODSAHARSKA AFRIKA Afrika,23 kontinent koji je imao vrlo teak historijsko-geografski razvoj, danas je u izrazito velikim problemima. Problemi se gomilaju, ne postoji volja za njihovo rjeavanje i moda su najvei u povijesti Afrike. Afrika populacijski ekspandira, dok je po siromatvu, gladi i razvoju zaraznih bolesti uvjerljivo prva na svijetu. Kolonijalna prolost, kroz koju su afrika plemena i narodi bili iskoritavani i unitavani, jo je najznaajniji faktor koji utjee na prilike u Africi. Prisilna i stihijska modernizacija dijelova afrikog teritorija i manjeg dijela afrikih drutava, bila je pogrena, jer nije voena ciljem dobrobiti afrikog stanovnitva, nego lakim i uinkovitijim upravljanjem kolonijama i iskoritavanjem resursa. Lijekovi i pomo smanjili su drastino stope mortaliteta, ali se stope nataliteta nisu znaajnije smanjile (jer nema drutveno-gospodarskog razvoja. Zbog ovih razloga broj stanovnika Afrike raste po stopi od 3.1% godinje, pa bi se broj stanovnika po tim projekcijama trebao udvostruivati svakih 23 godine! Oekivana ivotna dob stanovnika Afrike je samo 52 godine, to Afriku ini regijom s najmanjom oekivanom ivotnom dobi na svijetu24 (nisu uraunate posljedice epidemije AIDS). Poredak u regiji obiljeuje velik stupanj odsustva univerzalnog i jae strukturiranog poretka. Postojanje ak 44 drave u Podsaharskoj Africi pokazuje visok stupanj fragmentiranosti, pogotovo zbog toga jer veina ovih drava nema razvijene meusobne 18

odnose prijateljskog karaktera.25 Odnosi afrikih drava obiljeeni su suparnitvima i nerijeenim teritorijalnim i etnikim problemima (ostatak kolonijalnog doba i nametnutih, superimposed granica). Brojni ratovi, u kojima sudjeluje i vie drava (srednjoafriki rat iz sredine 90-ih godina prolog stoljea, u kojem je sudjelovalo desetak drava), etniki sukobi, graanski ratovi, uobiajena su stvar u Africi. U Africi ne postoji regionalni poredak, jer ne postoji drava koja bi mogla uspostaviti takav poredak. Ne postoji ni volja veine drava da se uspostavi takav poredak, ili da se uspostavi sustav kolektivne sigurnosti u Africi. Osim toga, Afrika je premalo vana u globalnim geostratekim odnosima (dio je geostrateke sjene), da bi bilo koje svjetsko sredite moi imalo interesa jae se angairati u uspostavi sustava regionalne sigurnosti u Africi. Angaman nekadanjih kolonijalnih gospodara bio je usmjeren na zatitu gospodarskih interesa. Po nacionalnoj moi, iz velikog broja drava izdvaja se Junoafrika Republika, koja je nekad gradila vlastiti sustav sigurnosti na jugu Afrike. Danas Junoafrika Republika ima druge probleme i ambicije, djelujui kao glavni inicijator okupljanja afrikih drava i predvodnik meunarodnih inicijativa u Africi. Brojem stanovnika od oko 155 milijuna, izdvaja se Nigerija kao znaajan akter u zapadnoj i sredinjoj Africi, koji bi mogao zapoeti izgradnju regionalnog poretka. Ali prilike u Nigeriji (siromatvo, glad, fragmentiranost i podjele u drutvu) ne svrstavaju Nigeriju u drave koje bi mogle znaajnije djelovati izvan svog susjedstva. Pokuaji uspostave regionalnog sustava sigurnosti u Africi ostaju vezani uz multilateralna djelovanja i sporazume. Podsaharsku Afriku Kissinger smatra regijom u kojoj bi meunarodna zajednica mogla paljivim i moralnim djelovanjem umanjiti posljedice kolonijalnog izrabljivanja i smanjiti siromatvo, glad i bolesti koje haraju ovom regijom.
25 Fragmentiranost

nekog prostora ne treba gledati po broju drava na odreenoj povrini, jer bi onda daleko najvie fragmentiran kontinent bila Europa, a ona to nikako nije. Fragmentiranost ovisi i o broju drava, ali i o meunarodnim i geopolitikim odnosima u nekom prostoru. Ako odnosi drava u nekoj regiji imaju uglavnom geopolitike karakteristike (borba za teritorij i kroz jaanje nacionalne moi kao glavne premise vanjske politike), regija je fragmentirana, stupanj sigurnosti i stabilnosti je nizak, te prijeti izbijanje ratnih sukoba. Bliski istok i Afrika upravo su takve regije.

JUNA AZIJA Juna Azija, Cohenovo neovisno geopolitiko podruje, regija je ije se unutarnje geopolitike znaajke u posljednjih pola stoljea nisu mnogo izmijenile. Neprijateljstvo, borba za prevlast i teritorij izmeu Indije i Pakistana prisutne su i danas. Jedine znatnije razlike su u tome to su i Indija i Pakistan danas nuklearne sile (ija uzajamna spremnost da upotrijebe nuklearno oruje nije upitna), te u tome to je Indija izgubila glavnog saveznika 19

SSSR, a Pakistan nije izgubio glavne saveznike SAD i Kinu. Usprkos ovim promjenama u saveznitvima, Indija je dovoljno jaka da vojno porazi Pakistan, osim ako se Kina izravno ne umijea u sukob na irokoj osnovi. O upletanju SAD-a u totalni rat izmeu Indije i Pakistana ne moe biti govora, jer SAD-u to nije u interesu. Problem Kamira, koji je dosad uzrokovao ratove izmeu Indije i Pakistana, jo uvijek nije rijeen na nain koji bi zadovoljio obje strane. Indija, kao druga najmnogoljudnija drava na svijetu, nuklearna sila i velika drava, svjetski centar moi drugog reda, ne moe sebi dopustiti uzmak pred Pakistanom. Pakistan smatra da zbog veinskog islamskog stanovnitva Kamir pripada Pakistanu, te daje podrku skupinama koje vojno djeluju protiv slubene indijske vlasti u indijskom dijelu Kamira. Sukob Pakistana i Indije, te njihovi meusobni geopolitiki ciljevi, presudni su faktori koji definiraju regionalni poredak u Junoj Aziji i onemoguuju stvaranje sustava kolektivne sigurnosti. Obje drave usmjerene su primarno jedna protiv druge, te su orijentirane na jaanje vlastite vojne moi i traenje saveznika u moguoj borbi protiv onog drugog. Regiju optereuju i nerijeeni teritorijalni problemi izmeu Indije i Kine oko teritorija na Himalaji, problem sukoba na ri Lanki, maoistika gerila u Nepalu, infiltracija pripadnika Al-Qaide iz Afganistana u Pakistan i Kamir. Ostale drave June Azije nemaju uvjeta ni mogunosti da znaajnije djeluju na regionalnom planu, nego su prisiljene biti u dobrim odnosima s Indijom, koja je daleko najznaajniji akter geopolitikih odnosa u Junoj Aziji. ISTONA AZIJA Istona Azija je regija kojoj pripadaju Kina, Sjeverna Koreja, Japan i Juna Koreja. Ideoloka podjela dakako jo postoji, i posebno je duboka u sluaju Sjeverne Koreje. Ali ta ideoloka podjela vie nije toliko u slubi geopolitike, kao to je bila kad su Japan i Juna Koreja bili mostobrani SADa protiv komunistikog bloka. Japan i Juna Koreja i danas su glavni saveznici SAD-a, ali se povezuju, najvie gospodarski, s Kinom, to pospjeuje i stanje sigurnosti u regiji. Kina se izdvaja kao stoerna drava geopolitike regije Istona Azija, ali i ireg prostora. Osim Kine, najznaajnija drava je Japan, koji predstavlja drugu svjetsku ekonomiju, ali mu je politiki i vojni utjecaj u neskladu s gospodarskim utjecajem. Japan je zbog svoje prolosti ogranien u sigurnosnim i politikim pitanjima, te uglavnom djeluje u saveznitvu s SAD-om, iji je najvaniji saveznik u Aziji. Japan je nakon II. svjetskog rata povjerio svoju sigurnost SAD-u. Za sigurnost Japana u budunosti kljuni e biti odnosi s Kinom, koji se na gospodarskom polju uspjeno razvijaju. Japan se boji sve jaeg utjecaja i razvoja Kine, te se boji i pragmatizma u politici SAD-a, koji bi mogao Kini posvetiti 20

zasluenu panju i zanemariti odnose s Japanom. Osim vanjskopolitikih izazova, najvei problem meunarodnom poloaju Japana ine njegovi gospodarski problemi, recesija, te starenje stanovnitva. Juna Koreja takoer je vjeran saveznik SAD-a, to je najvie uvjetovano stalnom prijetnjom u obliku komunistike i izolirane Sjeverne Koreje, koja je ve postala nuklearna sila. U Junoj Koreji i na japanskom otoku Okinawi, prisutne su amerike trupe koje su pomo junokorejskoj vojsci. U rjeavanje korejskog pitanja moraju biti ukljuene sve zainteresirane strane, obje Koreje, SAD, Japan, Kina, pa ak i Rusija. Cijena ujedinjenja bila bi vrlo velika, a daleko najvei dio morali bi podnijeti graani June Koreje. Interesi velesila, Kine i Rusije, u istonoj Aziji uglavnom su suprotnog predznaka jer bi istona Azija trebala biti prostor sukobljavanja kineskoruskih interesa, kao to to i jest ve stoljee i pol. Postavlja se i pitanje utjecaja i prevlasti u Mongoliji i dravama sredinje Azije (Kazahstan, Kirgistan, Tadikistan), koje su kineski susjedi. Kina je slubeno priznala dananju granicu prema Rusiji i ostalim dravama ZND-a u Sredinjoj Aziji, te je s Rusijom sklopila niz sporazuma, od kojih neki ukljuuju i drave sredinje Azije (angajska skupina). Indikativan je porast trgovinske razmjene s Rusijom i dravama sredinje Azije, te izgradnja naftovoda koji bi trebao povezivati sredinju Aziju i rubna mora Tihog oceana. Ovaj naftovod bi trebao postati konkurencija prijevozu nafte morem iz Perzijskog zaljeva i biti glavna opskrbna linija naftom Kine, Japana i istone Azije. Kina s Japanom danas ima razvijenu gospodarsku suradnju, s velikim japanskim ulaganjima u kinesko gospodarstvo. Politiki odnosi optereeni su japanskim nepriznavanjem odgovornosti za ratne zloine u Kini, a Japan zbog povezanosti i subordinacije SAD-u u sigurnosnim i vanjskopolitikim pitanjima, ne moe razviti odnose s Kinom na vioj razini, ako ne promijeni temelje svoje vanjske politike. Drave jugoistone Azije u odreenoj mjeri plae se Kine i njenog rastueg utjecaja u Aziji, te ju doivljavaju kao regionalnog hegemona. Ove drave udruene su u ASEAN (Udruenje drava jugoistone Azije) i razvijaju bilateralne i multilateralne odnose unutar organizacije ASEAN. S Kinom imaju razvijenu trgovinsku suradnju, ali u temeljnim vanjskopolitikim pitanjima ili slijede SAD ili imaju vlastiti kurs. Kina i Rusija mogu nai djelomian zajedniki interes u regiji, ako utjecaj SAD-a u Istonoj Aziji postane prevelik, ili ako ele zajedniki djelovati prema Japanu, Tajvanu i Korejama. Ako utjecaj Kine u regiji jo ojaa, moe se oekivati aktivnost ostalih aktera na suzbijanju kineskog utjecaja, iako e taj utjecaj u regiji biti vrlo teko suzbiti. NR Kina je drava u velikom uzletu ije vrijeme tek dolazi. Od kraja 70-ih godina prolog stoljea, poinje veliki zaokret u kineskoj unutarnjoj i vanjskoj politici. Kljuni ovjek tog zaokreta bio je svakako Deng Xiaoping. NR Kina je zapoela s velikim 21

ekonomskim reformama, koje su joj donijele najdui kontinuirani porast BDP u svijetu u posljednja dva desetljea. NR Kina sa sadanjom stopom porasta BDP-a moe udvostruiti BDP svakih 10 godina, to ne moe potrajati jo vrlo dugo, ali nije manje impresivno. Ekonomske reforme najvie su bile izraene u zaokretu prema trinom gospodarstvu, liberalizaciji kineskog gospodarstva, velikim stranim ulaganjima i velikim infrastrukturnim projektima.26 Politike reforme u vidu vee demokratizacije drutva slabo su pratile ekonomske reforme. Kina poinje sliiti azijskim tigrovima, koji imaju jaku sredinju vlast, uz razvoj izvozno orijentiranog gospodarstva osnovanog na ekonomskim zakonitostima i trinim principima. Kina je stekla sposobnost da ojaa svoj politiki utjecaj u svijetu, modernizira i unaprijedi sposobnosti svog sustava nacionalne sigurnosti. Kina je velika drava s najveim brojem stanovnika na svijetu i sve veim i konkurentnijim gospodarstvom. Stoga neki predviaju da e za 30 godina nastupiti pravo doba Kine u meunarodnim odnosima. Kina je jedan od najveih zagovornika multipolarnog svijeta, koji je u suprotnosti s unipolarnou i sve snanijom hegemonijom koju ostvaruju SAD. Kina je istodobno jedna od najveih nepoznanica i predstavlja moda najvei izazov za novi svjetski poredak. Kineska vanjska politika aktivna je na vie pravaca: globalno odbija svjetski poredak utemeljen na hegemoniji, pokuava razviti odnose s azijskim dravama istog miljenja, razvija intenzivnu suradnju s Rusijom, promovira ideje multipolarizma u dravama Treeg svijeta.27 Kina danas predstavlja najveu silu na prostoru Azije i zapadnog Pacifika. Njena uloga i znaaj u Aziji mogu samo porasti.
26 Vie

u: Jurii, K. (1999.), Pola stoljea Narodne Republike Kine, Politika misao, vol. XXXVI, br. 3, str. 3444 27 Vukadinovi, R. (1998.), Izazovi novom svjetskom poretku, Politika misao, vol. XXXV, br. 2, str. 79-93

JUGOISTONA AZIJA Jugoistona Azija je regija koja je u veem dijelu hladnoratovskog razdoblja bila oznaena kao shatterbelt. Regija je bila poprite bitaka u II. svjetskom ratu, u borbi protiv francuske kolonijalne vlasti, ratu izmeu Sjevernog i Junog Vijetnama, graanskom ratu u Kambodi, Laosu, vijetnamskoj de facto okupaciji Laosa i Kambode, sukobu Vijetnama i NR Kine. Posljednjih dvadesetak godina regiju potresaju sukobi u Indoneziji, Filipinima, Burmi. Nestanak ideoloke podjele i smanjivanje ekspanzionistikih tenji Vijetnama, smanjenje kineskih tenji i smanjenje utjecaja SAD-a u regiji oslobodili su Jugoistonu Aziju statusa shatterbelta. Jugoistona Azija nema kompaktan oblik, jer ne postoji kompaktna 22

kopnena masa. Kopno ine poluotoci (Indokina, Malajski poluotok) i otoci (indonezijski i filipinski arhipelag).28 Geostrateka vanost jugoistone Azije proizlazi iz njena kontaktno-spojnog poloaja, jer Jugoistona Azija ini prostor povezivanja Istone Azije (gdje se nalazi velesila Kina), June Azije (Indija kao nadregionalna i nuklearna sila, Pakistan kao nuklearna sila), Australije i Oceanije (Australija i Novi Zeland kao saveznici SAD-a, drave europske kulture s velikim teritorijima, bogate resursima, s malo stanovnika). Jugoistona Azija prostor je povezivanja triju vanih geopolitikih regija i prostor povezivanja dva oceana, Tihog i Indijskog. Utjecaj SAD-a u regiji nekad je bio voen ciljem containmenta komunizma i domino teorijom, a danas je voen preteno gospodarskim interesima, iako i sigurnosni interesi ine vanu dimenziju utjecaja (Filipini, Indonezija i Tajland su saveznici SAD-a, vide SAD kao djelominog jamca svoje sigurnosti). Utjecaj Kine u regiji prilino je velik i ima tendenciju rasta, zbog sve jaeg gospodarskog i politikog utjecaja Kine i velikog broja Kineza koji ive u Jugoistonoj Aziji. Od aktera unutar regije, iji bi utjecaj mogao prerasti lokalne okvire, izdvaja se Indonezija. Indonezija ima oko 230 milijuna stanovnika i geopolitiki poloaj u sreditu regije, te zaprema veliku povrinu (kopnenu i morsku, zbog arhipelakih voda), te kontrolira strateki vane pomorske putove. Ali optereena je manjinskom problematikom, separatizmom i siromatvom. Drave Jugoistone Azije prirodno su upuene jedna na drugu, ako se ele tititi od mogueg utjecaja veih sredita moi izvan regije. Stoga surauju u okviru ASEAN-a (Udruenje drava jugoistone Azije) i APEC-a (Azijskopacifiko partnersko vijee, lanice nisu samo drave jugoistone Azije). Budunost Jugoistone Azije trebala bi biti slobodna trgovina i intenzivna proizvodnja. Zbog male cijene rada uvijek e biti stranih ulaganja. Sve ovo je u skladu s geoekonomijom i globalizacijom, u koje je Jugoistona Azija znaajno ukljuena. Za Jugoistonu Aziju vezana je i jedna zanimljivost. Posljednja neovisna drava na svijetu, kojoj je neovisnost priznata u svibnju 2002. g., je Istoni Timor, kao je dio regije Jugoistona Azija.
28 De

Blij, H. J., Muller P. O. (1994.), Geography: Realms, Regions and Concepts, John Wiley & Sons, New

York

AUSTRALIJA I OCEANIJA Australija i Oceanija predstavljaju regiju s najveim prostornim obuhvatom na Zemlji. Ovaj prostorni obuhvat u neskladu je s teritorijem koji obuhvaaju, jer se teritorij odnosi samo na svjetsko kopno. Glavninu prostora regije ini Tihi ocean. Najvea kopnena masa, koju ini australski kontinent, nalazi se na jugozapadnom rubu regije. Osim Australije i Novog 23

Zelanda, regiji pripadaju drave Papua-Nova Gvineja, Fidi, Kiribati, Maralsko otoje, Mikronezija, Nauru, Palau, Samoa, Sjeverno Marijansko otoje, Solomonski otoci, Tonga, Tuvalu, Vanuatu, Zapadna Samoa, te teritoriji poluovisnog i ovisnog statusa.29 Znaajke Australije i Novog Zelanda su: veinsko stanovnitvo europskog podrijetla, europski ureena drutva, s djelominim utjecajem SAD-a, malen broj stanovnika, veliki prirodni resursi (najvie u Australiji).30 Od drugog svjetskog rata, sigurnost Australije i Novog Zelanda vezana je primarno uz SAD, koji je uz vlastite snage jedini sposoban zatititi Australiju i Novi Zeland od prijetnje koja moe doi jedino iz Azije. Veliki populacijski pritisak u Aziji opravdava zabrinutost Australije koja ima samo 21 milijun stanovnika, dok Istona, Juna i Jugoistona Azija imaju oko 3.5 milijardi stanovnika, od kojih je veina vrlo siromana. Australija i Novi Zeland povezani su s SAD-om obrambenim paktom ANZUS. Australija i Novi Zeland imaju zajedniku prolost i interese, a gospodarski najvie surauju s dravama istone Azije i s ostalim dravama koje okruuju Tihi ocean. Na Tihom oceanu stvara se novi gospodarski prostor proet sve jaom suradnjom, u kojem sudjeluju gotovo sve drave Tihog oceana. Geopolitiki odnosi na Tihom oceanu nalaze se u etapi tranzicije, jer prelaze iz etape kad je na njih utjecao globalni ideoloki sukob, kroz etapu suradnje, u etapu neizvjesnosti i borbe za resurse u budunosti. Sigurnosni kompleks na Tihom oceanu nemogue je stvoriti zbog preslabih centara moi, koji se nalaze na rubovima. Rjeenje za male tihooceanske drave suradnja je na svim poljima. Australija kao drava kontinentalnih razmjera treba teiti to veoj suradnji s dravama koje okruuju Tihi ocean. Novi Zeland nalazi se u slinoj poziciji. Budunost Oceanije je u gospodarskoj suradnji i to manjem naglaavanju geopolitikih interesa, te u nadi da velesile nee znaajnije djelovati na Tihom oceanu.
29 Grupa 30 egota,

autora (1996.), Macmillan World Atlas, A Simon & Schuster Macmillan Company, New York T. (2000.), Geografija Australije i Oceanije, Agencija za komercijalnu djelatnost, Zagreb

Literatura
Agnew, J., Corbridge, S. (1995.), Mastering Space. Hegemony, territory and international political economy., Routledge, London Bari, R. (2002.), Budunost obrambene politike EU, Meunarodne studije, vol. II, br. 1-2, str. 69-98 Brzezinski, Z. (1999.), Velika ahovska ploa: ameriki geostrateki primat i njegovi imperativi, HUMS i Interland, Varadin Cohen, S. B. (1963.), Geography and Politics in a World Divided, Random House, New York Cohen, S. B. (1994.), Geopolitics in the New World Era: A New Perspective on an Old Discipline, u: Demko, G. J., William W. B., Reordering the World: Geopolitical Perspectives in the Twentyfirst Century, Westview Boulder Press, Colorado, str. 15-48 ehuli, L. (2001.), Clinton i novi svjetski poredak, Politika kultura, Zagreb ehuli, L. (2001.), Uspostavljanje novih odnosa EU i Rusije, Meunarodne studije, vol. I, br. 1, str. 24

56-68 ehuli, L. (2001.), Posthladnoratovski odnosi SAD-a i Kine, Meunarodne studije, vol. I, br. 2-3, str. 109-123 ehuli, L. (2002.), Kljune determinante koncepta novi svjetski poredak, Meunarodne studije, vol. II, br. 4, str. 5-21 de Blij, H. J., Muller P. O. (1994.), Geography: Realms, Regions and Concepts, John Wiley & Sons, New York Jurii, K. (1999.), Pola stoljea Narodne Republike Kine, Politika misao, vol. XXXVI, br. 3, str. 34-44 Jurii, K. (2000.), Procesi globalizacije u 20. stoljeu, Meunarodne studije, str. 293-303 Kissinger, H. (2001.), Does America Need a Foreign Policy?, Simon & Schuster, New York Kurei, P. (2002.), Novi svjetski geopolitiki poredak, Meunarodne studije, vol. II, br. 4, str. 35-56 Lloyd, S. J. (1998.), Land-locked Central Asia: Implications for the Future, Geopolitics and International Boundaries, vol. II, br. 1, str. 97-133 Newman, D., Kliot, N. (1999.), Globalisation and the Changing World Political Map, Geopolitics, vol. IV, br. 1-2, str. 1-16 Nye, J. S. (2002.), The Paradox of American Power, Oxford University Press, New York O Loughlin, J. (2000.), Geography as Space and Geography as Place: The Divide Between Political Science and Political Geography Continues, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 126-137 Reilly, D. (2000.), Shatterbelts and Conflict Behaviour: The Effect of Globalisation on High Risk States, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 48-77 Spiegel, S. L. (2000.), Traditional Space vs. Cyberspace: The Changing Role of Geography in Current International Politics, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 114-125 egota, T. (2000.), Geografija Australije i Oceanije, Agencija za komercijalnu djelatnost, Zagreb Taylor, P. J. (1993.), Political geography. World Economy, Nation-State and Locality, Longman Scientific & Technical, Essex Vresk, M. (1997.), Uvod u geografiju: razvoj, struktura, metodologija, kolska knjiga, Zagreb Vukadinovi, R. (1998.), Meunarodni politiki odnosi, Barbat, Zagreb Vukadinovi, R. (1998.), Izazovi novom svjetskom poretku, Politika misao, vol. XXXV, br. 2, str. 79-93 Vukadinovi, R. (1999.), Globalizacija i globalna amerika politika, Politika misao, vol. XXXVI, br. 1, str. 26-41 Vukadinovi, R. (2001.), Meunarodni odnosi od hladnog rata do globalnog poretka, Agencija za komercijalnu djelatnost, Zagreb Vukadinovi, R. (2001.), Amerika u novom svjetskom poretku, Meunarodne studije, vol. I, br. 2-3, str. 5-20 Vukadinovi, R.