BIBLIOTEKA SVJETSKI KLASICI UREDNIK NOVAK SIMIC GUSTAVE FLAUBERT MADAME BOVARY MOEURS DE PROVINCE Edition definitive PARI,

BIBLIOTHEQUE CHARPENTIER Eugene Fasquelle, Editeur 1923 S francuskog preveo JOSIP MATIJA Likovno opremio BORIS DOGAN

GUSTAVE FLAUBERT GOSPOA BOVARY

ZORA ZAGREB 1967 \i-..,1 ' i I . GOSPOA BOVARY 29MARIE-ANTOINE-JULESU SENARDU LANU PARIKE ODVJETNIKE KOMORE BIVEM PREDSJEDNIKU NARODNE SKUPTINE I NEKADANJEM MINISTRU UNUTRANJIH POSLOVA

Dragi i odlini prijatelju, Dopustite mi, da napiem vae ime na elu ove knjige, i to iznad same posvete, jer njeno izdavanje dugujem u prvom redu vama. Proavi kroz vau velianstvenu obranu, moje djelo kao da je i u mojim oima steklo neoekivani ugled. Primite dakle ovdje izraz moga dubokog potovanja i zahvalnosti, koja ma kako velika bila, nee nikada dostii visinu vaeg govornikog dara i vae portvovnosti. Pariz, 12. sijenja 1857. GUSTAVE FLAUBERTPRVI DIO Nalazili smo se u uionici, kad je uao ravnatelj, a za njim jedan novi ak u graanskom odijelu i kolski sluga s velikom klupom ina leima. Oni, koji su spavali, pro-budie se, i svaki se die kao iznenaen u svojem radu. Ravnatelj nam dade znak da sjednemo, a zatim se obrati nadstojniku uenja: Gospodine Rogeru ree mu poluglasno evo jednog uenika, i ja vam ga preporuujem; on e zasad u trei razred. Zaslui li svojim uenjem i ponaanjem prijei e k velikima, kamo i spada, po svojim godinama. Novajlija, koji je bio ostao u kutu za vratima, tako da-smo ga jedva vidjeli, bio je djeak sa sela od petnaestak godina i vii od svih nas. Kosu je imao na elu ravno I podrezanu kao kakav seoski crkveni pjeva, a izgled \ mirnog, ali veoma zbunjenog djeaka. Premda nije bioj irokih ramena, njegov kaput od zelena vunena sukna! s crnim pucetima mora da ga je stezao pod pazuhom, V a kroz raspore na zarukavlju vidjeli su se crveni zglavci ( navikli da budu goli. Noge u plavim arapama virile su 1 mu iz ukastih hlaa koje su bile jako nategnute nara- i menicama. Na nogama je imao teke, loe namazane] cipele, okovane avlima. Zapoelo je ispitivanje lekcija. On je napeto sluao, paljiv kao na propovijedi, ne usuujui se ak ni da stavi nogu preko noge, niti da se nalakti, a kad je u dva sata zvono zazvonilo, morao ga je nadstojnik opomenuti da

zajedno s nama stane u red. liti-:. Obiavali smo, ulazei u razred, bacati svoje kape na tle, da bi nam ruke bile slobodnije; trebalo ih je, jo s praga, zavitlati pod klupu, tako da udare o zid i podignu to vie praine; takva je tu bila moda. Ali, bilo da nije opazio te majstorije, ili se nije usudio / da se tome i sam pridrui, novajlija je po zavrenoj / molitvi i dalje drao svoju kapu na koljenima. Bila je to \ jedna od onih sloenih vrsta kapa u kojima nalazite \

neto od ubare, apke1, okruglog eira, kape od vidrine / koe i spavae kape, jednom rijei jedna od onih bijednih stvari kojih nijema runoa ostavlja dubok dojam kao lice nekoga glupana. Bila je jajolika i ispupena pomou kitovih kosti, a poinjala je s tri debela gajtana, koji su prelazili jedan preko drugoga; zatim su se izmjenjivale, odijeljene crvenom vrpcom, kose etvorine od baruna i od zeje koe; onda je tu bila nekakva kesica, koja se zavravala mnogokutom od kartona, to je bio pokriven vezivom spletenim od gajtana s kojega je, na kraju duge \ i veoma tanke uzice, visila mala prijenica od zlatnih niti poput kianke. Kapa je bila nova, titnik joj se sjao. Ustanite ree profesor. On ustade; kapa mu pade. Cijeli razred udari u smijeh. On se sagne, da je podigne. Njegov je susjed gurne laktom i baci dolje, a on je jo jedanput digne. Ta oslobodite se ve jednom te svoje kacige ree profesor koji je bio duhovit ovjek. Uenici prasnue u gromki smijeh, koji zbuni jadnog djeaka, tako da nije znao, bi li zadrao kapu u ruci, stavio je na zemlju, ili je metnuo na glavu. On ponovo sjedne i poloi je na koljena. Ustanite ponovi profesor i kaite mi svoje ime. Novajlija promumlja neko nerazumljivo ime. Ponovite! Zau se mumljanje slogova, koje prigui vika cijeloga razreda. Glasnije! poviknu profesor. Glasnije! Skupivi zatim svu svoju odvanost, novajlija zine iroko i vikne iz svega glasa, kao da nekoga doziva: Charbovari! U isti mah podie se buka koja je sve vie i vie rasla s povicima. Otri su glasovi vikali i urlali; uenici su lupali nogama o pod i ponavljali: Charbovari! Charbovari! Zatim se ta buka nastavljala u osamljenim povipoljaka vojnika kapa 10 cima, stiavajui se velikom mukom, da se pokatkad najednom opet javi u nizu klupa, gdje bi jo tu i tamo zapraskao kakav prigueni smijeh kao loe ugaena praskalica. Meutim, pod pljuskom zadaa za kaznu red se u razredu malo-pomalo uspostavi, i profesoru poe za rukom da uhvati ime Charles Bovarv, poto je zatraio, da mu ga novajlija diktira, srie slovo po slovo i jo jednom proita. Odmah zapovjedi jadniku, da sjedne \ u magareu klupu, tik pred samom katedrom. On se pomakne, kao da e poi, ali stane neodluan. to traite? zapita profesor. Svoju kapV.. odgovori novajlija bojaljivo, ogledavajui se nemirno. Pet stotina stihova za kaznu cijelom razredu! Te rijei, izreene bijesnim glasom, zaustave, kao ono Quos ego1, nov vihor. Ta umirite se ve jednom! nastavi profesor Ijutito, briui znoj sa ela rupiem to ga je upravo izvadio iz svoje kape. A vi, novi, vi ete mi napisati dvadeset puta rijei ridiculus sum.2 A zatim e blaim glasom: Ta nai ete ve svoju kapu, nitko vam je nije ukrao! Sve se opet smirilo. Glave se sagnue nad zadanice, i novajlija se puna dva sata uzorno drao, premda bi ga od vremena do vremena po koja papirnata kuglica, baena vrkom pera, poprskala po licu. No on bi se brisao rukom i ostao nepomian sputenih oiju. Navee je u uionici izvadio iz svoje klupe zatitne rukave, uredio svoje sitne stvari i paljivo iscrtao papir. Vidjeli smo ga, kako savjesno radi, traei u rjeniku svaku rije, i kako se mnogo trudi. Zahvaljujui bez sumnje toj dobroj volji to ju je pokazao, on nije bio premjeten u nii razred; jer, ako je i prilino dobro zns? svoje zadae, nije se ba otmjeno izraavao. upnik iz njegova sela bio ga je poeo pouavati u latinskom, jer su ga roditelji, zbog tednje, poslali u gimnaziju to su kasnije mogli. -^ Njegov otac, gospodin Charles-Denis-Bartholoje--B43=^) yary, bivi pomoni vojni kirurg, kompromitirao se oko L 1812. u poslovima novaenja, zbog ega je bio prisiljen I 1 Rijei kojima se razdraeni bog mora Neptun slui protiv pobjenjelih vjetrova na moru, i koje u jeziku bogova znae srdbu i prijetnju, a spominje ih Vergilije u svojoj Eneidi (Nap. prev.) 2 Smijean sam (lat.)

da u to vrijeme ostavi slubu; bijae se tada koristio svojim linim odlikama da se usput doepa miraza od ezdeset tisua franaka, koji mu se nudio uz kerku nekoga trgovca kapama, zaljubljenu u njegovu vanjtinu. Lijep ovjek, hvalisavac, koji je izazovno zveckao ostru-gama, imao zaliske, koji su se spajali s brkovima, a prste uvijek ukraene prstenjem, i nosio odijela ivih boja, ostavljao je dojam neustraiva ovjeka, okretna poput kakva trgovakog putnika. Kad se oenio, ivio je dvije--tri godine od enina miraza; dobro je jeo, kasno ustajao, puio iz velikih porculanskih lula, vraao se navee kui tek poslije kazalita i pohaao redovito kavane:?Tast mu umre i ne ostavi bogzna ta; to ga razljuti, i on se baci u proizvodnju tkanina, izgubi u njoj neto novaca, zatim (. se povue na selo, nadajui se, da e se tamo obogatiti. I Meutim, kako se u poljodjelstvo nita bolje nije razumijevao nego u izraivanje pamunih tkanina, kako je svoje konje jahao mjesto da ih upotrebljava za oranje, pio jabukovau na boce mjesto da je prodaje na bave, jeo najbolju perad iz svoga dvorita i mazao svoje lovake cipele slaninom od svojih svinja, on ubrzo spozna, da je najpametnije da se okani svake spekulacije. U nekom selu, na mei Cauxa i Picardije, iznajmi on za dvije stotine franaka godinje kuu koja je bila napola gospodarska, napola stambena zgrada; i ogoren, izmuen tugom, okrivljujui nebesa, zavidei svakome, on se ve u svojoj etrdeset i petoj godini zatvori u nju, sit ljudi, kako je govorio, i odluivi da ivi u miru. , Njegova je ena u poetku ludovala za njim; voljela ga slijepom poslunou, i to ga je jo vie, odijelilo od nje.rNekad._se.seli ivahna, veoma zaljubljena, ona je, / starei, postajala -^ kao to se~i vino na zraku polako j _pretyara.....u...........ocat........ uij iva,...,,muiava i razdraljiva. Isprva je silno trpjela, ne tuei se, kad bi ga vidjela kako tri za svim seoskim djevojurama i kad; bi joj se uvee vraao kui s kojekakvih sumnjivih mjfesta, zasien svega, zaudarajui po vinu kao pijanac. Tada joj se pobuni ponos. Poslije toga ona je utjela zatomljujui svoj bijes u nijemom stoicizmu u kojem je ustrajala do svoje smrti. Neprestano je trala za poslovima. Ila je k svojima odvjetnicima, k predsjedniku suda, vodila je rauna o dospjeu mjenica i brinula se za produljenje rokova. Kod kue je pak glaala, ivala, prala, nadzirala radnike, isplaivala raune, dok je gospodin, ne uznev miravajui se ni za to, vjeito obuzet nekom zlovoljnom sanjivou, iz koje se budio samo da joj rekne togod 12 -i uvredljivo, po itav dan puio kraj vatre i pijuckao'] u pepeo. Kada je dobila dijete, trebalo ga je predati dojilji; a kad se djeai vratio k njima, mazili su ga kao kakva princa. Majka ga je hranila slatkiima, a otac ga je putao^ da tri bosonog i, da se pokae filozofom, govorio je dapae, da bi mogao ii i posve gol kao mladunac ' ivotinja. Suprotno majinim nastojanjima, otac je sebi s, zamiljao neki muevni ideal djetinjstva po kojem je nastojao da odgoji svoga sinia; htio je da ga odgajaju ,. strogo na spartansku, da bude vrst i zdrav. Slao ga je / da spava u neugrijainoj sobi, uio ga da pije mnogo ruma t i da se ruga procesijama. Ali kako je djeak bio po prirodi / miran, nije se razvijao prema njegovim nastojanjima ^J Majka ga je uvijek vukla za sobom, izrezivala mu sliiceA od kartona, pripovijedala pripovijesti, zabavljala se s njim u beskonanim monolozima, punim melankolinog ' veselja i brbljavog umiljavanja. Osamljena u svom ivotu, ona prenese na to dijete svu svoju rasprenu i unitenu tatinu:* Sanjarila je o visokim poloajima, vidjela ga ve odrasla, lijepa, duhovita i namjetena kao graevinskog inenjera ili suca. Nauila ga je itati, pa ak i pjevati nekoliko malih romansa na svom starom klaviru. Ali kako je gospodin Bovarv slabo mario za znanosti i knjievnost, govorio je, da sve to nije vrijedno truda. Zar e oni ikada imati ime da ga uzdravaju u dravnim kolama, da mu kupe neku slubu ili kakvu trgovinu? Uostalom, dodao je: ako je ovjek imalo drzak, uvijek uspijeva u ivotu. Gospoa Bovarv je grizla usne, a dijete se skitalo po selu. Ilo je za oraima i grudama zemlje gaalo gavrane koji su odlijetali. Jelo je murve du jaraka, s dugom ibom uvalo purane, na kosidbi prevralo sijeno, tralo po umi, za kiovitih se dana igralo kole pod crkvenim trijemom, a o velikim blagdanima zaklinjalo crkvenjaka, da mu dopusti zvoniti zvono, da se cijelim svojim tijelom I vjea o veliki konop, pa da uiva, kako se s njim die'

i sputa. Stoga izraste kao mladi hrast. Dobi snane ruke i zdravu boju. __. Kad mu je bilo dvanaest godina, njegova majka izradi; da pone njegovo kolovanje. Povjerie to upniku. Ali satovi obuke bijahu tako kratki i djeak ih je tako slabo pratio, da od njih nije moglo biti bogzna kakve koristi. Odravali su se za slobodnih asova, u sakristiji, stojeke, u urbi, izmeu kakva krtenja i pogreba, ili bi upnik 13

slao po svog uenika poslije zdravomarije, kad nije imao kamo da izie. Poli bi u njegovu sobu i sjeli; muice i noni leptirii oblijetali su oko svijee. Bilo je vrue, dijete bi zaspalo, a na dobriina, zadrijemavi s rukama na trbuhu, uskoro bi zahrkao otvorenih usta. Drugom zgodom, kad bi se gospodin upnik vraao od kojega bolesnika iz okolice, kojemu je nosio svetu popudbinu, i opazio. Charlesa kako se klatari po polju, pozvao bi ga, korio ga etvrt sata i iskoristio priliku, da mu dade spre-zati kakav glagol pod kojim drvetom. Prekinula bi ih kia ili kakav znanac koji je onuda prolazio. Uostalom, i on je uvijek bio zadovoljan njime, dapae je govorio da i mladi ima vrlo dobro pamenje. "*"' Charles nije mogao ostati na tome. Gospoa je nastupila odluno. Posramljen, ili bolje rei izmoren, gospodin pristane, ne protivei se, te su poekali jo godinu dana, dok djeak ne primi prvu priest. Proe jo est mjeseci, a godinu dana kasnije poslae konano Charlesa u rouensku gimnaziju, kamo ga je odveo sam otac potkraj listopada, na dan sajma svetoga Romaina. Bilo bi sada nemogue ma kome od nas, da se sjeti ikakvih pojedinosti o njemu. Bio je to djeak, mirne udi," koji se za odmora igrao, u uionici uio, u razredu pazio, j u spavaonici mirno spavao i u blagovaonici s tekom jeo. :. Njegove je roditelje zastupao neki veletrgovac eljeznom ' robom iz ulice Ganterie, koji bi ga izveo jedanput mjeseno, nedjeljom, kad bi zatvorio svoj duan; slao bi ga, da se proeta po luci, da gleda brodove, a zatim bi ga u sedam, sati, prije veere, doveo natrag u gimnaziju. Charles bi svakoga etvrtka naveer crvenom tintom napisao majci dugo pismo i zapeatio ga s tri okrugle naljepnice od tijesta; zatim bi ponovio svoju lekciju iz povijesti, ili bi itao neko staro izdanje Anacharsisa,1 koje se vuklo po uionici. Na etnji je razgovarao sa slugom, koji je bio sa sela kao i on. Kako se mnogo trudio, on se odra uvijek meu srednjim uenicima u razredu; jedanput je ak dobio i prvu pohvalu iz prirodopisa. Ali ga njegovi roditelji po zavretku petog razreda izvadie iz gimnazije i dadoe da studira medicinu, uvjereni, da e se moi sarn, bez iije pomoi, dogurati do ispita zrelosti. Majka mu nae sobu u etvrtom katu s izgledom na L'eau-de-Robec, kod nekog bojadisara, svojeg znanca. 1 Putovanje mladog Anacharsisa u Grku; (djelo je napisao Abbe Barhelemy 1799) (Nap. prev.) 14 Nagodi se za potpunu opskrbu, pribavi mu pokustvo: jedan stol i dvije stolice, dopremi od kue stari krevet od trenjevine i kupi jo k tome malu eljeznu pe i zalihu drva, da se grije njeno ubogo dijete. Zatim je na kraju tjedna otputovala, preporuivi mu po tisuu puta, da se dobro vlada, sada, kad bude preputen sam sebi. Pred rasporedom predavanja, koji proita na oglasnoj ploi, spopade ga vrtoglavica: predavanja iz, anatomije, predavanja iz patologije, predavanja iz fiziologije, predavanja iz farmacije, predavanja iz kemije, te iz botanike; pa iz klinike i terapeutike, ne raunajui higijenu i farmakologiju sve sama imena, kojima etimologiju nije znao, i koja su mu se inila kao vrata mnogih svetita puna uzviene tame. Nita od svega toga! nije razumio; uzalud je sluao, nije shvaao. Pa ipak je radio, imao je sva skripta uvezana, pohaao je sva predavanja i nije proputao u bolnici ni jedan lijeniki pregled. Obavljao je svoj svakidanji skromni posao kao konj, kojega dresiraju, i koji se okree na mjestu vezanih oiju, ne znajui to radi. Da mu pritedi trokove, majka mu je svake sedmice' slala po seoskom potaru komad peene teletine, koju bi pojeo ujutro za doruak, kad bi se vratio iz bolnice, udarajui pri tome sad jednom sad drugom nogom o zid, da ih ugrije. Onda je trebalo trati na predavanja, u dvoranu za anatomske vjebe, u bolnicu, pa se kroz sve mogue ulice vratiti kui. Navee, poslije mrave veere kod gazde, vraao bi se u svoju sobu i opet bi se dao na posao, esto u promoenom odijelu, koje se kraj zaarene pei puilo na njemu.

Za lijepih ljetnih veeri, u doba kad su sparne- ulice puste, kad se sluavke pred kunim pragovima loptaju pernatom loptom, on bi otvorio prozor i naslonio se. Rijeka, koja tu etvrt Rouena pretvara kao u neku prljavu malu Veneciju, proticala je dolje ispod njega uta, ljubiasta ili plava, izmeu svojih mostova i ograda. Radnici su, uei na obali, prali ruke u vodi. Na motkama, to su strile odozgo s tavana, suila su se na zraku povjesma pamuka. Nasuprot njemu, s one strane krovova, prualo se prostrano bistro nebo obasjano crvenim suncem na zalazu. Kako divno mora da je tamo! Kakva li svjeina u bukviku! I on je irio nosnice, da se nadie divnog poljskog zraka koji nije dopirao do njega. .* On smravi, tijelo mu se protegne, a lice mu poprimi neki tuan izraz koji ga uini gotovo zanimljivim. __i Sasvim razumljivo, on se iz nemarnosti malo-pomalo okani svih odluka, to ih je prije bio stvorio. Jedanput 15

izostade s pregleda u bolnici, drugi put s predavanja, i tako ih, uivajui u lijenosti, malo-pomalo nije vie ni pohaao! Navikne se na kavanu i postane strastven igra domina. Zatvoriti se svaku veer u kakav prljav javni lokal, da ondje premee po mramornim stolovima male kotane ploice obiljeene crnim takicama, to mu se inilo da je neki dragocjeni dokaz njegove slobode, koji mu podie ugled u vlastitim oima. To je bilo kao neko ulaenje ivot, pristupanje zabranjenim uicima, pa bi on, ulazei, stavljao ruku na kvaku na vratima s nekom gotovo putenom radou. Tada se u njemu razbudi mnogo toga to je dotle bilo zatomljeno: on naui napamet kuplete, koje bi pjevao u veselim zgodama, oduevi se za Berangera, naui praviti pun i napokon upozna i ljubav. Zahvaljujui takvim pripremama on potpuno propadne na lijenikom1 ispitu. A one iste veeri ekali su ga kod kue, da proslave njegov uspjeh! /- On krene kui pjeice i zastajie pred ulazom u selo, gdje pozva majku i sve joj ispripovjedi. Ona ga opravda, i bacajui krivnju za neuspjeh na nepravednost ispitivaa j i nekako ga ohrabri, preuzimajui na sebe brigu da sve /, to sama uredi. Gospodin Bovarv saznade istinu tek pet \ godina kasnije, a kako je to bilo davno, pomiri se s tim, i jer nije mogao, uostalom, ni pomisliti, da bi ovjek, koji ( je od njega potekao, mogao biti glupan. Charles se dakle ponovo prihvati uenja, i, ne prekidajui, pripremi sve predmete za ispit, nauivi unaprijed sva pitanja napamet. Poloio ga je s dosta dobrim uspjehom. Sretna li dana za njegovu majku! Priredili su sveani objed. Gdje li e sada vriti svoju praksu? U Tostesu. Tamo je bio samo neki stari lijenik. Gospoa Bovarv je odavno iekivalal njegovu smrt; stari jo nije bio ni umro, a Charles se ve nastanio preko puta kao njegov nasljednik. /" No to, to je odgojila sina, dala mu da ui medicinu (i pronala Tostes, da ondje vri praksu, to jo nije bilo 6;sve. Trebala mu je i ena, i mati mu je nae. Bila je Ito udovica nekog sudskog ovrhovoditelja iz Dieppea, kojoj /je bilo etrdeset i pet godina, a imala je tisuu i dvije /stotine livra godinjega prihoda, ( Premda je gospoa Dubuc bila runa, suha kao prut, puna pritia kao proljee pupova, imala je prosaca na 1 U orig.: examen d'officier de sante, ispit kojim se posti-" zavalo zvanje lijenika na vioj medicinskoj koli koja nije fakultet (Nap. prev.) 16 <0 izbor. Da bi postigla svoj cilj, majka Bovarv bila je prinuena da ih sve ukloni s puta, i ona, tovie, veoma spretno izigra spletke nekog kobasiara kojega su podravali popovi. ( " Charles je oekivao da e u braku poboljati svoje pri-J like, zamiljajui da e biti slobodniji i da e moi raspo-1 lagati sa sobom i svojim novcem. Ali gospodar je bila njegova ena. Pred svijetom je morao govoriti samo to mu je ona doputala, svakog je petka morao postiti, odijevati se po njezinoj elji, po njezinu nalogu dodijavati pacijentima koji nisu plaali. Ona je otvarala njegova , pisma, uhodila ga na svakom koraku i prislukivala za/ vratima, kad je pregledavao ene u svojoj ordinaciji. Svako je jutro morala imati svoju okoladu i zahtijevala je neizmjerno mnogo panje. Neprestano se tuila na svoje ivce, na prsa i na loe raspoloenje. Smetao joj je um koraka. Ako bi tkogod odlazio od nje, samoa bT" joj postajala mrska, ako bi dolazio, mislila je, da je to bez sumnje zato da vidi, kako ona umire. Naveer, kad bi se Charles vraao, izvukla bi ispod pokrivaa svoje dugake mrave ruke, savila mu ih oko vrata, posadila bi ga

na rub postelje i stala mu kazivati svoje jade: da je zanemaruje i da ljubi drugu! Dobro suj joj govorili, da e biti nesretna! I zavrila bi traei od njega kakav sirup za svoje zdravlje i malo vie ljubavi.

Jedne noi, neto prije jedanaest sati, probudi ih topot konja, koji se zaustavi tik pred vratima. Sluavka otvori tavanski prozori i neko se vrijeme dogovarala s nekim ovjekom koji je stajao dolje na ulici. On je bio doao po lijenika; imao je sa sobom pismo. Nastasie, drui od studeni, sie niza stepenice i poe da otkljua vrata i da podigne redom sve zasune. ovjek ostavi konja na ulici, poe za sluavkom i ue odmah za njom u sobu. Iz svoje vunene kape sa sivim rojtama izvadi pismo zamotano u rubac i uljudno ga prui Charlesu, koji se ma-lakti na jastuk, da ga proita. Nastasie je kraj postelje drala svjetiljku. Gospoa je, od stida, ostala okrenuta prema zidu, tako da su joj se vidjela lea. To pismo, zapeaeno malim peatom od plavog voska, zaklinjalo je gospodina Bovarvja da odmah doe na

2 Gospoa Bovary 17 svom ivotu. Jagodice joj bijahu rumene. Nosit: je lor - v-_^ !, \a r, tkvuIju zataknula meu posjed Bertaux da namjesti jednu slomljenu nogu. Iz Tostesa u Bertaux ima meutim dobrih est milja, ako idete preko Longuevillea i Saint-Victora. No je bila tamna. Mlada se gospoa Bovarv bojala, da joj se muu ne dogodi kakva nesrea. Zato odluie, da sluga poe naprijed. Charles e otii tri sata kasnije, kad izie mjesec. Iz Bertauxa neka mu poalju u susret jednog djeaka, da mu pokae puH do majura i da otvara ograde pred njim. Oko etiri sata ujutro Charles vrsto zamotan u kabanicu krenu u Bertaux. Jo sanjiv i topao od spavanja, on je pri mirnom kasu svoga konja ponovo zadrijemao. Kad bi se ivotinja sama od sebe zaustavljala pred onim jamama, to su okruene trnjem, a kakve se kopaju na rubu njiva, Charles bi se trgnuo iza sna, brzo bi se sjetio slomljene noge i nastojao dozvati sebi u pamet sve prijelome kosti to ih je znao. Kia nije vie padala; dan je poeo svitati, i po golim granama jabuka uale su nepomino ptiice i kostrijeile svoje sitno perje na hladnom jutarnjem vjetru. Ravno polje prualo se u nedogled, a skupine drvea oko majura tvorile su u velikim razmacima tamnoljubiaste mrlje na onoj prostranoj sivoj povrini to se na obzorju gubila u sumornoj boji neba. Charles je od asa do asa otvarao oi; zatim, budui da mu se duh umorio, a san mu se sam od sebe povratio, uskoro opet zapadne u neko! drijemanje, u kome su se njegovi najnoviji dojmovi mijeali s uspomenama, tako da je vidio samog sebe u dvostrukoj ulozi: kao studenta i kao oenjena u isti mah, kako lei u svojoj postelji kao malo prije i kako prolazi operacionom dvoranom kao negda. Topli miris obloga mijeao mu se u glavi sa svjeim

mirisom rose; uo je, kako se eljezni kolutii bolesnikih postelja kotrljaju po metalnoj sipki, i kako njegova ena spava... Kad je prolazio kroz Vassonville, spazi na rubu jarka nekog djeaka koji je sjedio ma travi. Jeste li vi lijenik? zapita dijete. A kad Charles potvrdi, ono uze u ruke svoje drvenjake i stade-trati pred njim. Putem razabra lijenik iz razgovora sa svojim vodiem, da je gospodin Rouault svakako jedan od najimunijih gospodara. Slomio je nogu juer naveer na povrat- ku od-jednogisusjeda, gdje su slavili Sv. tri kralja. ena mu;je umrla prije dvije godine. S njim ivi samo njegova gospoice^;koja mu pomae u voenju kuanstva. Tragovi, to su ih tokovi ostavljali na putu, postajahu sve*dublji; pribliavali su se Bertauxu. Momi se pro%ue.;kroz neku rupu u ivici i nestade; zatim se opet pojavi na kraju nekog dvorita da otvori ogradu. Konj je posrtao na mokroj travi; Charles se sagibao da proe ispod granja. Psi uvari lajali su pred svojim kuicama trzajui se na lancu. Kad je uao u Bertaux, konj mu se poplai i naglo odskoi u stranu. Bijae to lijepo gospodarstvo. Kroz otvorena vrata'A vidjeli su se u stajama krupni konji za oranje koji su I mirno jeli iz svojih jasala. Du zgrada prualo se pro- / strano gnojite koje se puilo. Po njemu je eprkalo meu f kokoima i purama pet ili est paunova koji su raskoV svakog caukog dvorita. Tor bijae dugaak, ambar visok ) sa zidovima glatkim kao dlan. Pod upom su stajala dvoja ( velika kola i etiri pluga, a na njima bievi, hamovi i \ potpuna zaprena oprema, na kojoj je pokrivae od modre vune pokrivala sitna praina to je padala s tavana. Dvorite, zasaeno drveem u podjednakim razmacima, postepeno se uzdizalo. Kraj bare se orilo veselo gakanje-jata gusaka. Jedna mlada ena, u haljini od plave vunene tkanine-ukraenoj s tri volana, izie na prag, da doeka gospodina Bovarvja, koga uvede u kuhinju, gdje je plamtjela velika vatra. Oko nje se u loniima raznih veliina kuhao doruak za ukuane. S unutranje strane kamina suila se mokra odjea. Lopatica, maice i iljak od mijeha, sve neobine veliine, sjali su kao da su od izglaena elika, a po zidovima je visilo mnotvo kuhinjskog posua, na. kome se nejednako prelijevao svijetao plamen s ognjita, pomijean s prvim sunanim zrakama koje su prodirale kroz okna. Charles se popne na prvi kat, da pogleda bolesnika.. Nae ga u postelji, gdje se znoji pod pokrivaima; svoju nonu kapicu bio je bacio daleko od sebe. Bijae to debeo omalen ovjek od svojih pedeset godina, bijele puti, pla vih oiju, sprijeda na glavi elav i s naunicama u uima.' Pokraj sebe imao je na stolici veliku bocu rakije, iz koje je od vremena do vremena natakao da se malo ohrabri; ali im ugleda lijenika, on se smiri, i mjesto da kune, to je ve dvanaest sati inio, pone nemono stenjati. Prijelom kosti bio je obian i bez ikakvih komplikacija. Charles nije mogao ni zaeljeti laki. Zatim, sjetivi se, kako $u se njegovi profesori vladali pred posteljom, ranjenih, on ohrabri bolesnika svakojakim lijepim rijeima i s onom lijenikom ljubaznou, to je kao ulje kojim se mau kirurki noevi. Da bi doli do daica,.v poslae u upu po sveanj letvica. Charles izabra jednu, ; iscijepa je na komade i izgladi je komadiem razbijena/

"mmstakla, dok je sluavka razdirala platno, da naine zavoje, a gospoica Emma nastojala da saije jastuie. Budui da je dugo morala traiti svoju kutiju s priborom za ivanje, otac joj se uzruja. Ona nita ne odgovori, ali se, dok je ivala, bola u prste koje je zatim prinosila k ustima da isie krv. Charlesa iznenadi bjelina njenih nokata; bili su sjajni,-^ pri vrhu tanki, istiji od dieppske bjelokosti i podrezani ! u obliku badema. No ruka joj nije bila lijepa, moda je c bila pomalo blijeda i u lancima malo suha, a i odvie dugaka i bez mekih pregiba u obrisima. Lijepe su doista .'j bile tnjene oi; premda su bile smee, inile su se crne! zbog trepavica, a gledale su vas otvoreno i nekom beza-/ zlenom smionou. v/-. Kad je previjanje noge bilo gotovo, pozove gospodin Rouault lijenika, da prije odlaska neto prigrize. Charles sie u blagovaonicu u prizemlju. Tu bijae prostrt malen stol s dva pribora i sa srebrnim aama. Stoli je stajao podno velike postelje s baldahinom presvuenim katunom, koji je bio ukraen figurama, to predstavljaju Turke. Osjeao je miris perunike i vlanoga rublja, to se irio iz visokog hrastova ormara koji se nalazio nasuprot prozoru. Po uglovima stajale su na podu poredane vree ita. Bijae to suviak ita iz susjednog tavana, kamo su vodile tri kamene stepenice. Na sredini zida, kojemu se pod utjecajem salitre ljutila zelena boja, visila je o klinu, kao ukras prostorije, u pozlaenom okviru Minervina glava nacrtana ugljenom olovkom, a pod njom je gotskim slovima bilo napisano: Svom dragom tati. Govorili su najprije o bolesniku, zatim o tome kakvo je vrijeme, o velikoj studeni i o vukovima koji nou lutaju po poljima. Gospoica Rouault nimalo se nije zabavljala na selu, pogotovu sada, kad se gotovo sama morala brinuti za gospodarstvo. Budui da je u blagovaonici bilo hladno, ona je za vrijeme jela drhtala, to je malo otkrivalo njene punane usne, koje je obiavala gristi, kad je utjela. Njezin je vrat izlazio iz bijela posuvraena ovratnikaf\ Njezinu crnu kosu, razdijeljenu na dvije pole, koje sii j izgledale kao da je svaka od jednoga^komada, toliko I bijahu glatko zaeljane, dijelila je po sredini tanka sta- ! ica, koja se blago ugibala prema oblini glave; i osta- \ vljajui jedva vidljivu resu od uha, one su se, uz

valovito / savijanje prema sljepooicama, sastavljale straga u bo- J gatu punu, to je na seoski lijenik opazio prvi put u [ 20 *<J

L i svom ivotu. Jagodice joj bijahu rumene. Nosl^ je lor njon od kornjaevine, koji je po muku zataknula meu dva puceta na prsima. i( Kad se Charles, prije svoga odlaska, poto je otiao gore da se pozdravi s iom Rouaultom, vratio u blagovaonicu, nae Emmu kako stoji s elom naslonjenim na prozor i kako gleda u vrt, gdje je vjetar bio oborio kolce za grah. Ona se "okrene. Traite li to? zapita ona. Svoj bi, molim vas odgovori on. I on stade traiti po postelji, za vratima, pod stolicama; bi bijae pao na zemlju izmeu vrea i zida. Gospoica Emma ga opazi i nagne se nad vree sa itom. Charles iz uljudnosti priskoi, a kako je i sam pruio ruku u istoj nakani, on osjeti, kako mu se grudi dotakoe lea mlade djevojke, to se nagnula pod njim. Ona se sva crvena uspravi i pogleda ga preko ramena pruajui mu njegovu volujsku ilu. Mjesto da doe u Bertaux poslije tri dana, kako je bio obeao, vrati se on ve sutradan. Zatim je redovito dolazio dva puta sedmino ne raunajui neoekivane posjete, to ih je od vremena do vremena inio toboe sluajno. Uostalom, sve je ilo dobro. Ozdravljenje je dobro napredovalo, i kad su poslije etrdeset i est dana vidjeli iu Rouaulta, kako pokuava sam hodati po svojoj bajti, poee gospodina Bovarvja cijeniti kao ovjeka velikih sposobnosti. ia Rouault je govorio, da ga ni najbolji lijenici iz Yvetota, pa ak ni iz Rouena ne bi bolje izlijeili. ^ to se tie Charlesa, on nije ni pokuao da se upita, zato tako rado dolazi u Bertaux. Sve da je na to i pomislio, bez sumnje bi svoju revnost bio pripisao ozbiljnosti sluaja ili moda koristi kojoj se od toga nadao. Je li to zaista bio razlog, da su njegovi posjeti tom gospodarstvu bili ugodna iznimka meu bijednim poslovima njegova ivota? U te dane ustajao bi rano, odjahao bi u galopu, podbadao bi svoga konja, zatim, bi sjahao, da o travu obrie noge, i navlaio svoje crne rukavice, prije no to bi stupio u kuu. Volio je dolaziti u to dvorite, osjeati na svom ramenu ogradu, koja se okreui otvarala, volio je sluati pijetla, to je kukurijekao na zidu, i gledati djeake, to su mu dolazili u susret. Volio je ambar i staje, volio je iu Rouaulta, koji bi pri pozdravu udarao rukom o njegovu ruku nazivajui ga svojim spasiteljem; volio je drvenjake gospoice Emme koja je u njima 21

'! ' I uU' opranim KurilnjsKirn ploicama; visoke su je" pete inile malo viom, a kad je hodala pred njim, drveni su se potplati naglo dizali i tupo udarali o njene kone cipele. Ona ga je uvijek ispraivala do prve stepenice pred kuom. Ako mu jo ne bi doveli konja, ona bi ostajala tu. Oprostili bi se i vie ne bi razgovarali. Svjei bi je zrak obavijao i poigravao se sitnim maljama na njezinu zatiljku, ili joj na kukovima njihao vrpce njezine pregae, to su leprale kao barjaii. Jednom, za jugovine, voda se cijedila niz koru drvea u dvoritu, a po krovovima zgrada topio se snijeg. Ona je stajala na pragu; zatim ode po suncobran i otvori ga. Kroz suncobran od zelenkasto-modre svile prodiralo je sunce obasjavajui nemirnim odsjevima bijelu put njezina lica. Emma se pod njim smijeila u mlakoj toplini; a kapi su se vode ule, kako jedna po jedna padaju na razapetu svilu. U prvo vrijeme, kad je Charles esto odlazio u Ber- taux, mlada je gospoa Bovarv gotovo uvijek pitala za bolesnika, pa je ak u svojoj knjizi, koju je posebno vo- dila, bila izabrala jednu lijepu istu stranu za gospodina Rouaulta. Kad je meutim saznala, da on ima ker, stade se raspitivati, te sazna, da je gospoica Rouault odgojena u samostanu kod urulinka i da je tamo dobila, kako kau, dobar odgoj, te prema tome zna plesati, poznaje zemljopis, zna crtati, vesti i svirati klavir. To je zaista bilo previe! Zato mu se govorila je u sebi lice onako sjaji, kad odlazi k njoj! Zato oblai novi prsluk, izlaui se opasnosti da ga na kii uniti! Oh! Ta ena! Ta ena! I ona je zamrzi, instinktivno. Isprva je davala sebi oduka natucajui mu tota o njoj, ali Charles to nije razumio; zatim prijee na zajedljive primjedbe, preko kojih je Charles utke prelazio iz straha pred olujom; napokon udari u otvorene prijekore, na koje on nije znao to da odgovori. Kako to da on jo uvijek ide u Bertaux, kad je gospodin Rouault ve ozdravio, i kad ti ljudi jo nisu platili? Ah, zna se! Ima tamo jedna osoba, netko tko umije avrljati, neka vezilja, krasna dua. Da, to on voli! Gradskih mu gospoica treba! I ona je nastavila: Gle, ia Rouaultova ki, pa gradska gospoica! Kojeta! Djed im je bio obanin, a imaju jednog roaka, koji umalo nije doao pred sud, to je u svai ubo nekoga noem. to se treba toliko epiriti i nedjeljom se u crkvi pokazivati u samoj svili kao kakva grofica. Da nije, uostalom, lani repa tako dobro urodila, teko bi jadni stari bio poplatio zaostale kamate. 22 Charlesu to dojadi, i on prestade odlaziti u Bertaux. Poslije mnogih jecaja i poljubaca, u jednom silnom iz-* Ijevu ljubavi Bekus_ga prisili, da poloi ruku na njen molitvenik i da se zakune da nee vie tamo ii. I on poslua, ali smjelost njegove enje usprotivi se njegovu ropskom vladanju, te on iz nekog bezazlenog licemjerstva zakljui, da mu to to je ne smije posjeivati daje kao neko pravo da je smije voljeti. A osim toga, udovica je "7 bila mrava, imala je duge zube, u svako je doba godine 1 nosila malen crni rubac kojega joj je kraj padao rn.e6.nl/ lopatice. Njen je kotunjavi stas u uskim haljinama iz-n-', gledao kaTablja" u'koricamaj.a haljine bijahu pfekratkeji -tako-da" su joj se vidjeli glenjevi i uzice od irokih cipela, koje su se ukrtale na sivim arapama. Charlesova mati dolazila im] je od vremena do vremena u pohode; ali jednom je snahi, poslije nekoliko dana, ini se, polo za rukom da je nabrusi, i one su ga kao dva noa poele bosti svojim primjedbama i svojim prigovorima. Ta ne valja, to toliko jede! Zato uvijek nuditi aicom svakoga, tko doe! Kakve li tvrdoglavosti, to nee da nosi vuneno rublje!

Jednoga lijepoga dana, na poetku proljea, kad je na moru zapuhao povoljan vjetar, ingouvillski biljenik, kod kojega je bila na uvanju imovina udovice Dubuc, ukrca se na brod, ponijevi sa sobom sav novac svojih klijenata. Heloise je, istina, posjedovala pored jednoga udjela na brodu, procijenjena na est tisua franaka, jo i svoju kuu u ulici Saint-Frangois. No ipak se, od svega tog imutka, o kome se toliko govorilo, nita nije vidjelo u Charlesovu domu osim neto malo pokustva i nekoliko starih haljina. Tu je stvar trebalo razjasniti. Pokazalo se, da je kua u Dieppeu do temelja bila zaduena hipotekama; koliko je ona bila ostavila kod biljenika, to je sam Bog znao, a udio od broda nije prelazio ni tisuu talira. estita je gospoa dakle lagala! Gospodin Bovarv otac razlupa u svom bijesu jednu stolicu, tresnuvi njome o pod, i stade kriviti svoju/ enu da je unesreila sina, jer ga je upregla s takvim kljusetom, kojega oprema ne vrijedi ni koliko koa. Oni dooe u Tostes. Stadoe se prepirati. Bilo je tu neugodnih prizora. Heloi'se, sva u suzama, baci se svom muu u naruaj zaklinjui ga, neka je brani pred svojim roditeljima. Charles je htjede braniti; roditelje to naljuti, i oni otputovae. Meutim, udarac je bio zadan. Osam dana poslije kad je u dvoritu vjeala rublje, udari joj krv na usta, a sutradan, dok je Charles bio okrenut leima i sputao zastor 23 20

na prozoru, ona ree: Oh, Boe moj! uzdahnu i onesvijesti se. Bila je mrtva! Kako li se zaudie! Kad je na groblju sve bil svreno, vrati se Charles kui. Dolje ne nae nikoga, popne se na prvi kat u sobu, spazi njenu haljinu, koja je jo visila u lonici, i naslo-nivi se na pisai stol, ostade do veeri zaduben u tune misli. Ona ga je, napokon, ipak ljubila. III Jednog jutra doe ia Rouault da podmiri Charlesu raun za svoju izlijeenu nogu: sedamdeset i pet franaka u komadima od etrdeset sua i donese mu jednu puricu. uo je bio za njegovu nesreu i stade ga tjeiti, to je bolje mogao. Znam, to to znai! govorio je tapui ga po ramenu; i ja sam bio kao vi! Kad sam izgubio svoju jadnu pokojnicu, iao sam u polja, da budem posve sam; bacio sam se pod kakvo drvo, plakao, zazivao dragog Boga i govorio mu kojekakve gluposti. Bio bih volio da sam kao one krtice, koje sam vidio u! granju, i kojima su crvi gmizali po trbuhu, ukratko, elio sam da umrem. A kad sam pomislio, da su drugi u tom asu sa svojim dragim enicama i da ih dre u svom zagrljaju, udarao sam bijesno tapom o zemlju; bio sara gotovo lud i nisam vie jeo. Vi ne biste vjerovali, i sama pomisao da idem u kavanu bila mi je odvratna. A onda, sasvim polagano, dan za danom, proljee za zimom, jesen za ljetom, bol je prolazila, postepeno, malo-pomalo; nestalo je, otila je, slegla se, hou da kaem, jer vam na dnu uvijek ostane neto, kao neki reklo bi se... teret, tu, na grudima! Meutim, ako i jest sudbina svih nas, mi ipak ne smijemo dopustiti da propadnemo, ni eljeti sebi smrt, zato to su drugi umrli... Treba da se trgnete, gospodine Bovary, proi e to. Posjetite nas koji put; moja ki misli katkad na vas, znate, i ona veli, da ste je zacijelo zaboravili. Naskoro e, evo, proljee. Povest emo vas, da u naem lovitu ustrijelite kojeg kunia, da se malo rastresete. Charles poslua njegov savjet. On ponovno ode u Bertaux i nae sve onako, kao to je bilo i posljednji put, to jest, pet mjeseci prije. Kruke su ve cvjetale, a ia Rouault, sad ve na nogama, trkarao je amo-tamo, to je majur inilo ivljim. 24 Drei za svoju dunost da se pokae to uljudniji, prema lijeniku poradi njegove alosti, on ga zamoli,, neka nipoto ne skida eir; govorio mu je potiho, kao-da je bolestan, pa se ak toboe i rasrdio, to nisu za gosta pripravili i neko malo lake jelo nego to je bilo sve ostalo, na primjeri loni vrhnja ili kompot od kruaka. Priao je zabavne dogaaje. Charles se i nehotice smijao, ali se najednom sjeti svoje ene i uozbilji se. Kad su donijeli kavu, nije vie mislio na enu. to se vie privikavao da ivi sam, sve je manje mislio na nju. Novo zadovoljstvo da je svoj gospodar uinilo mu je doskora samou snoljivijom. Sad je mogao jesti,, kad je htio, dolaziti ili odlaziti i nikome o tome ne polagati rauna, kad je bio jako umoran, pruiti se u postelji koliko je dug i irok. On se dakle brino njegovao, do-x tjerivao i primao utjehe koje su mu davali. S druge strane, enina mu je smrt prilino pomogla u njegovu zvanju, jer su itav mjesec dana ljudi govorili: Jadni mladi!.., Kakva li nesrea! Njegovo se ime proulo, a broj njegovih pacijenata je porastao; osim toga iao je u Bertaux, kad je god htio. Gajio je neku besciljnu nadu i osjeao neku neodreenu sreu, a kad je pred zrcalom etkao zaliske, nalazio je, da je ljepi nego prije. Jednoga dana doe u Bertaux oko tri sata; svi su bili u. polju. On ue u kuhinju, ali u prvi mah ne opazi Emme, jer su kapci na prozoru bili zatvoreni. Kroz njihove pukotine sunce je prodiralo pruajui po podu dugake uske pruge koje su se prelamale o uglove pokustva i treperile na stropu. Muhe su se penjale uz prazne ae na stolu i zujale utapajui se na dnu u preostaloj jabukovai. Danje svjetlo, to je prodiralo kroz kamin, podavalo je baru-

nast sjaj aavoj metalnoj ploi, i modrikastu boju hladnom pepelu. Izmeu prozora i ognjita Emma je ivala; kako nije bila ogrnuta, vidjele su se male kapljice znoja na njezinim golim ramenima. Po seoskom obiaju ona mu predloi da neto popije. On odbije, ona navali, i napokon, smijui se, ponudi mu, da s njom popije aicu likera. Tada poe do ormara po bocu curacaoa, dosegne dvije aice, napuni jednu do vrha, u drugu ulije tek nekoliko kapi i, kucnuvi se s njim, prinese je k ustima. Kako je aica bila gotovo prazna, ona zabaci glavu da je iskapi, i tako se s glavom nauznak, isturenih usana, napeta vrata smijala, to nita u ustima ne osjea, dok je vrhom jezika, koji je prolazio izmeu njenih krasnih zubi lizala dno aice. Zatim ponovno sjede i prihvati se svog posla: krpala je bijele pamune arape. Radila je oborene glave, te 25.

1 2 a, i-..lani ona ni Charles nisu govorili. Zrak, to je pirio kroz pukotinu ispod vrata, gonio je pred sobom malo praine po kamenim ploicama. Charles je gledao tu igru, ali je uo samo, kako mu neto u glavi kuca, i kako u daljini kokodae neka koko, koja je negdje u dvoritu snijela jaje. Emma bi od asa do asa osvjeila sebi obraze stavljajui na njih dlanove koje je poslije toga rashlaivala na eljeznoj kugli velikog prijeklada na kaminu. Ona se tuila, da je od poetka proljea hvata vrtoglavica; zapitala je, da li bi joj pomogle morske kupelji; stade govoriti o ivotu u samostanu, a Charles o svojem kolovanju u gimnaziji; tako im se jezik razvezao. Pooe gore u njezinu sobu. Ona mu pokae svoje stare note, knjiice, to su joj poklonili za nagradu, i vijence od hrastova lia, to su leali zaputeni u donjem dijelu ormara. Govorila mu je i o svojoj majci, o groblju, pa mu ak pokazala u vrtu uzanu lijehu, gdje je svakoga prvoga petka u mjesecu brala cvijee i nosila ga na majin grob. Ali se njihov vrtlar nita nije razumijevao u cvijee; ta je posluga tako loa! Ona bi vrlo rado ivjela u gradu, pa bilo to samo i preko zime, premda je selo zbog dugih i lijepih dana ljeti moda jo i dosadnije. I, ve prema tome to je govorila, glas joj je bio jasan i otr ili bi iznenada zamirao, mijenjao tonove, koji su svrv vali gotovo aptom, kad je govorila sama za sebe. ar bila vesela i gledala bezazlenim oima, a odmah zi napola bi zatvorila vjee, i s pogledom punim tuge n su joj bogzna kuda bludjele. Kad se naveer vraao kui, Charles je u sebi po.ua-;*vljao jednu po jednu reenice, to ih je ona bila izrekla, | nastojei da ih se sjeti, da im dopuni smisao, da donekle i sebi predoi ivot, kojim je ona ivjela u ono vrijeme, i dok je on jo nijei poznavao. No nikako je nije mogao ; zamisliti drugaiju, no to ju je vidio prvi put, ili onakvu, i kakvu je malo prije ostavio. Zatim se pitao, kakva e biti, kad se uda i za koga e se udati? Na alost, ia Kouault bijae tako bogat, a ona ... tako lijepa! Meutim, Emmin mu je lik neprestano dolazio pred oi, i neto jednolino poput zvuka ekrka brujalo mu je u uima: Kako bi bilo, da se ti ipak oeni! Kako bi bilo, da se oeni! Te noi nije mogao zaspati; u grlu ga je guilo, bio je edan; ustade da se iz vra napije vode i otvori prozor. Nebo je bilo osuto zvijezdama, topao je vjetar duvao, a psi su u daljini lajali. On okrene glavu prema Bertauxu. Raunajui, da time, napokon, ne stavlja nita na kocku, Charles odlui da je zaprosi, im mu se za to prui 26 ,'ttt prilika. Ali svaki put, kad bi se prilika pruila, iz straha \ da nikako nee nai prikladnih rijei nije mogao otvoriti <\ usta. ia Rouault rado bi se bio rijeio keri, koja mu u kui nije bila ni od kakve koristi. On ju je u sebi opravdavao, jer je drao, da je i odvie pametna za gospodarstvo, zanat od Boga proklet, jer u njemu nikad niste vidjeli milijunaa. Ne samo da se dobri starac njime nije obogatio nego je na njemu svake godine gubio; jer, iako je izvrsno znao pazariti i majstorski poznavao sve lukav-tine i prijevare u tom poslu, ipak su mu samo gospodarstvo i uprava nad majurom manje pristajali nego ikomu. On se nije rado zamarao poslom i nije alio nikakva troka, kad se radilo o njegovu ivotu, jer je htio da se dobro hrani, dobro grije i da udobno spava. Volio je jaku jabukovau, napola peeni ovji but i dobro prireenu crnu kavu s rakijom. Jeo je u kuhinji sam, kraj vatre za jednim malim stolom, to su mu ga donosili sa svim priborom i jelom, kao u kazalitu. Kad je dakle primijetio, da se Charles crveni u nazo- : nosrti njegove keri, to je znailo da e je jednoga dana zaprositi, on unaprijed razmisli dobro o itavoj stvari.' Charles mu se inio dodue malo mekuac i nije bio zet, kakva bi on elio, ali su govorili za nj, da je dobra vladanja, tedljiv, vrlo obrazovan i, bez sumnje, nee se odvie pogaati oko miraza. A budui da je ia Rouault\ uskoro morao prodati dvadeset i dva jutra od svoga posjeda, jer je mnogo dugovao zidaru, mnogo sedlaru, a trebalo je i popraviti osovinu vinske pree ree u sebi: Ako je zaprosi, ja u mu je dati.

O svetom Mihovilu Charles je bio doao da provede tri dana u Bertauxu. Posljednji dan bijae protekao kao i prijanja dva u odgaanju od asa do asa. ia Rouault ga isprati; ili su kroz jedan klanac i upravo su se htjeli rastati. Sad je bio as. Charles je oklijevao sve do kraja ivice, a kad su je proli, on napokon promrmlja: Gazda Rouault, htio bih vam neto rei. Oni se zaustavie, Charles je utio. No, kaite mi, to vas titi! Zar ja ne znam sve? ree ia Rouault smijui se dobroduno. ia Rouault... ia Rouault promuca Charles. Ja ne traim nita bolje nastavi ia Rouault. Premda se i mala bez sumnje slae sa mnom, ipak je treba pitati, to ona o tom misli. Idite dakle; ja u se vratiti kui. Ako ona pristane, ujte me dobro, ne treba da se vraate, zbog svijeta, a osim toga, to bi je odvie uzbudilo. Ali da ne izgorite od enje, ja u, kao znak da ona 27 nd ju, ca iu29I s ! n i se i dc za. ka bit Ro tin. jed: oe. bio Proz duv; Bert R kocki 26 pristaje, irom otvoriti prozor i jako udariti kapkom o zid; moi ete vidjeti to, odavde straga, ako se nagnete preko ivice. I on se udalji. Charles priveza konja za drvo te potra na stazu i poeka. Proe pola sata, a zatim izbroji na svom satu jo devetnaest minuta. Najednom se zau neki udarac o zid; kapak se bijae naglo otvorio, a kvaka se na njemu jo njihala. Sutradan je ve u devet sati bio na majuru. Emma je pocrvenjela, kad je on uao u kuu, i nastojala je da se malo nasmijei, da bi pokazala svoju prisebnost. Cia Rouault zagrli svog budueg zeta. Razgovor o novanim pitanjima ostavie za kasnije. Zato su, uostalom, imali dovoljno vremena, jer se svadba, iz pristojnosti, nije mogla obaviti, dok ne proe Charlesova korota, to znai tek u proljee idue godine. Zima proe u tom iekivanju. Gospoica Rouault bavila se svojom opremom. Jedan dio opreme bio je naruen u Rouenu. Koulje i none kapice ivala je sebi sama po najnovijim crteima to ih je bila posudila. Za vrijeme Charlesovih posjeta razgovarali su se o pripremama za svadbu, pitali se u kojoj e se prostoriji prirediti gozba, smiljali koliko e jela trebati i kakva e biti predjela. Emma bi se, naprotiv, bila rado vjenala o ponoi pri bakljama; ali ii Rouaultu ta misao nije ila u glavu. Obavie dakle svadbu, na koju dooe etrdeset i tri osobe; gosti ostadoe za stolom esnaest sati; gozba se nastavi i sutradan, a pomalo i iduih nekoliko dana. IVSvatovi su doli zarana u koijama, u jednoprenim dvokolicama, u kolima s klupama na dva toka, u starim lakim dvokolicama bez krova, u velikim teretnim kolima s konim zastorima, a mlai svijet iz najbliih sela u seljakim kolima, u kojima su stajali jedan do drugoga podupirui se o ljestve, da ne padnu, jer su jurili kasom i estoko se natresli. Neki su doli iz daljine od deset milja, iz Godervillea, iz Normanvillea i iz Canvja. Obje su obitelji bile pozvale svu svoju rodbinu, pomirili se s posvaenim prijateljima i pisali znancima koje ve odavno nisu vidjeli. 28 Od vremena do vremena ulo se iza ivice pucketanje bia; uskoro zatim otvorila bi se ograda, i ula bi neka kola. Ona su jurila do prve stepenice vanjskih stuba pa su se tu naglo zaustavila i iskrcala svoje putnike, koji su silazili sa svih strana trljajui sebi koljena i proteui ruke. Gospoe u eirima imale su haljine skrojene po gradsku, zlatne lance za satove, pelerine, kojima se krajevi ukrtavali u pojasu, ili su nosile male arene rupce, koji su na leima bili privreni pribadaama, tako da se straga vidio vrat. Djeaci, odjeveni kao i njihovi oevi, nekako su se neugodno osjeali u svojim novim odijelima (mnogi su od njih toga dana dapae prvi put u svom ivotu obuli izme.) Pored njih je tu i tamo stajala utei poneka odrasla djevojica od etrnaest ili esnaest godina u bijeloj haljini od prve priesti, koja joj je za tu priliku bila

produljena, po svoj prilici kakva njihova roaka ili starija sestra, crvena u licu, zbunjena, s kosama masnim od ruine pomade i sva u strahu da ne bi uprljala svoje rukavice. Budui da nisu imali dovoljno konjuara da ispregnu sva kola, gospoda su zasukala rukave i sama se prihvatila posla. Prema svom razliitom drutvenom poloaju nosili su frakove, polufrakove, salonske kapute i kratke kapute; sjajne frakove, to su uivali najdublje potovanje obitelji, i koje su vadili iz ormara sama za sveane zgode; salonske kapute s dugim skutima, to su leprali na vjetru, s valjkastim ovratnikom i s depovima irokim poput vrea; kratke kapute od debela sukna, to su obino pristajali uz kakvu kapu s bakrenim obrubom na obodu; polufrakove, koji su na leima imali dva puceta, jedno blizu drugoga kao dva oka, i kojima skutovi kao da su tesarovom sjekirom bili iz samog jednog komada isjeeni. Neki su jo (no ti su naravno morali ruati sasvim na kraju stola), imali na sebi sveane bluze, tj. bluze, kojima je ovratnik padao na ramena, lea nabrana malim naborima, a struk vrlo nisko privren naivenim pojasom. A koulje su se na grudima izboile kao oklopi! Svi su se mukarci bili nanovo oiali, ui su im strile od glave, i svi su bili pomno obrijani; neki, koji su ve prije zore bili ustali te nisu dobro vidjeli da se obriju, imali su pod nosom poprene brazgotine, ili du vilica izranjena mjesta na koi, velika poput talira od tri franka, koja su se za vrijeme vonje bila upalila od otrog jutarnjeg zraka, te su sva ta puna, bijela i vesela lica bila malo iarana ruiastim pjegama. 29;. St I dc ; za : ka bil Rc tin jed K, oe bio pro2 duv Bert R kock 26 Budui da je opina bila pola milje udaljena od majura, pooe tamo pjeice, a kad se svrio obred u crkvi, vratie se isto tako kui. Pratnja, u poetku gusto zbijena kao kakva arena traka, to se talasala u polju uskom stazom, koja se vijugala meu zelenim itom, doskora se razvue i odvoji u razne skupine koje su zaostajale i razgovarale se. Sprijeda je iao gusla sa svojim guslama koje su na puu bile okiene vrpcama; zatim su ili mladenci, pa roaci i prijatelji, kako se koji naao, a djeca su ostajala straga i zabavljala se upajui zvonie sa zobenih vlati, ili se igrala izmeu sebe, da ih stariji ne bi vidjeli. Emmina se predugaka haljina vukla malo po zemlji. Od vremena do vremena ona se zaustavljala, da je povue k sebi i tada je prstima u rukavicama njeno uklanjala s nje otru travu i sitne bodljike iaka, dok je Charles slobodnih ruku ekao da ona bude gotova. ia Rouault u novom cilindru i u crnu fraku s rukavima, koji su mu pokrivali ruke do noktiju, vodio je pod ruku gospou Bovarv majku. Gospodin Bovary otac, koji je u dnu due prezirao sav taj svijet, bio je doao u obinu lugaku kaputu vojnikog kroja s jednim redom puceta kavanskim je udvaranjem zabavljao neku mladu plavokosu seljanku. Ona se klanjala, crvenjela se, ne znajui to da odgovori. Ostali su svatovi govorili o svojim poslovima ili su nestano zadirkivali jedan drugoga i unaprijed se poticali na veselje; a ako ste sluali, mogli ste uti cijukanje guslaeve violine, koji je neprestano svirao u polju. Kad bi gusla opazio, da su svatovi daleko za njim, zastao bi, da malo odahne, i dugo bi kalofonijem mazao gudalo, da strune jo bolje zvue; a zatim bi krenuo dalje, as sputajui as diui drak svoje violine, da sam sebi bolje daje takt. Stol je bio prostrt pod kolnicom. Na njemu su bile etiri govee peenke, est pileih paprikaa, pirjana teletina, tri ovja buta, a u sredini lijep peeni odojak i oko njega etiri svinjske kobasice s kiselicom. Na uglovima stola stajale su staklenke s rakijom. Slatka jabukovaa u bocama gusto se pjenila ispod epova, a sve su ae ve unaprijed bile do ruba napunjene vinom. Veliki pladnjevi sa utom kremom, koja se pri najmanjem gur-kanju stola sama od sebe zatalasala, imali su na svojoj glatkoj povrini u sitnim arabeskama ispisane monogra-me mladenaca. Za torte i kolae s bademima bili su naruili slastiara iz Yvetota. Budui da je prvi put radio u tom kraju, upotrijebio je svu svoju vjetinu, te je na svretku ruka sam donio umjetniki napravljenu poslasticu nalik na graevinu, koja je tako zadivila sve pri30 sutne, da su klicali. Podnoje joj, prije svega, bijae etvorina od plava kartona, koja je predstavljala hram, s trijemovima, sa stupovima i s malim sadrenim kipovima svuda naokolo u udubinama, koje su bile ukraene zlatnim papirnim zvjezdicama. Zatim se na drugom katu dizala kula od biskvita okruena malim utvrdama od bombona, badema, groica i komadia narane, a najzad se, gore na terasi, koja je predstavljala zelenu livadu sa strmim stijenama, s jezerom od vonog soka i s brodiima od ljenjakovih ljusaka, vidio mali Amor kako se ljulja u okoladnoj ljuljaki, koja je na kraju svojih dvaju stupica imala dva naravna ruina pupoljka mjesta kuglica. <.- Jeli su do veeri. Kad bi se odvie umorili od sjedenja,, ili su se etati po dvoritu ili se u sui igrali na epove,1 a zatim se vraali k stolu. Neki su pri kraju zaspali i zahrkali. No kod kave su svi ponovo oivjeli; tada stadoe pjevati, okuavati snagu, prenositi terete, plesati u parovima vrtei se pod vijencem svojih ruku, pokuavati da na pleima podignu kola, pripovijedati masne ale i ljubiti gospoe. Naveer je pri odlasku teko bilo upregnuti konje, koji su se do grla najeli zobi; oni su se ritali, pro-pinjali, kidali su hamove, a njihovi su gospodari psovali ili se smijali. I itave su moi po mjeseini bile ceste u okolici pune kola, koja su u najveem trku jurila, odsfci-kujui u jarcima, preskaui preko gomila ljunka i zapi-njui o nasipe na cesti, a ene su se naginjale kroz vrataca koije, da uhvate uzde. Oni, koji su ostali u Bertauxu, proveli su no pijui u kuhinji. Djeca bijahu pozaspala pod klupama.

Nevjesta bijae zamolila oca, neka je potede od uobiajenih ala. Ipak je neki njihov roak, prodavalac morske ribe (koji je dapae za vjenani dar bio donio jedan par morskih listova), upravo poeo da ustima prska vodu kroz kljuanicu, kadli u pravi as doe ia Rouault da ga u tome sprijei i objasni mu, da ozbiljno zvanje njegova zeta ne doputa takve nepristojnosti. Roak pored svega toga teko popusti tim razlozima. U sebi je optuivao iu Rouaulta, da je ohol, i pridrui se petorici ili estorici drugih gostiju koji su sjedili u jednom kutu. Ti su sluajno kod stola dobili vie puta redom slabije komade mesa i zato su drali, da su bili loe primljeni, 1 Igra, u kojoj se poloi metalni novac na vrh epa, te onaj, koji iz odreene daljine pogodi novi, dobije igru (Nap.. prev.) 31i I. '' -s i i Z k I R ti je ^ o b P d; Bt 26 pa su sada ogovarali domaina elei mu uvijenim rijeima svakojako zlo. Gospoa Bovary majka nije itavog dana rekla ni rijei. Nisu je bili pitali za savjet ni za snahinu haljinu, ni kako da prirede gozbu, Ona se rano povue. Njen suprug, mjesto da ode za njom, poslao je po cigarete u Saint-Victor i puio je sve do zore, pijui grogove od trenjevice, pie nepoznato ostaloj druini, i koje je, kako je sebi zamiljao, jo vie meu gostima podiglo njegov ugled. Charles nije po naravi bio nimalo duhovit ovjek i nije se naroito istakao za vrijeme svadbe. On je prilino nespretno odgovarao na sve dosjetke, igre rijeima, dvosmislene rijei, laskanja i sablanjive izraze, kojima su ga, kao po nekoj dunosti, obasipali ve otkako je juha bila donesena na stol. Zato je sutradan izgledao potpuno drugi ovjek. Prije bi se moglo misliti, da je on ona djevica od sino, dok nevjesta nije pokazivala nita po emu bi se moglo neto naslutiti. Ni najprepredeniji nisu znali to bi joj odgovorili, pa su je, kad je prolazila kraj njih, promatrali s neizmjerno napetom panjom. Charles se meutim nije nita pretvarao. Om ju je nazivao moja ena, govorio joj ti, pitao svakog za nju, traio je svuda i esto je odvukao u dvorite. Tu ste ga izdaleka mogli vidjeti meu drveem, kako je dri oko pasa, i kako se u hodu napola nagnuo k njoj guvajui joj svojom glavom ipkasti rubac na grudima. Dva dana poslije svadbe supruzi su otili, jer Charles zbog svojih bolesnika nije mogao dulje ostati. ia Rouault dao ih je odvesti u svojoj dvokolici i sam ih ispratio do Vassonvillea. Tu posljednji put poljubi svoju ker, izie iz kola i zaputi se natrag. Kad je prevalio otprilike sto koraka, zaustavi se i, kad je vidio, kako se udaljuju kola kojima su se kotai vrtjeli u praini, duboko uzdahne. Tad se sjeti svoje svadbe, svojih minulih dana i enine prve trudnoe; i on je bio veoma veseo onog dana, kad ju je odveo od njezina oca k svojoj kui i kad ju je uzeo na konja iza sebe, kasajui po snijegu, jer je to bilo oko Boia, i polja bijahu sva bijela. Ona ga je drala jednom rukom, a u drugoj joj je visila koarica. Vjetar se poigravao dugim ipkama njezine cauke kapice, tako da su mu od asa do asa zaleprale pred ustima, a kad bi okrenuo glavu, vidio je tik do sebe, na svom ramenu, njeno maleno rumeno lice, koje se tiho smijeilo pod zlatnim nakitom svoje kapice. Da ugrije prste, uvlaila ih je od vremena do vremena u njegova njedra. Kako 32 je sve to davno bilo! Sin bi im imao sada trideset godina. Zatim se jo jednom ogleda, ali nita ne primijeti na putu. Osjeao se tuan kao kua bez pokustva; a budui da su se njene uspomene mijeale sa crnim mislima u njegovoj glavi, zamagljenoj od velikog pia, spo-pade ga zaas! silna elja da obie oko crkve. Kako se ipak bojao, da ga taj pogled jo vie ne rastui, vrati se najkraim putem kui. Gospodin i gospoa Bovarv stigoe u Tostes oko est sati. Susjedi izaoe na prozore, da vide novu enu svoga lijenika. Stara se sluavka predstavi, pozdravi je, ispria se, to veera jo nije gotova, i pozove gospou, da se dotle upozna sa svojom kuom. V Proelje od opeka dizalo se tano u pravcu ulice ili, bolje rei, ceste. Iza kunih vrata visila je kabanica s niskim ovratnikom, konjska uzda i crna kona kapa, a u jednom kutu stajao je na podu par konih gamaa jo pokrivenih suhim blatom. Na desno je bila dvorana, tj. ovea odaja, u kojoj su jeli ili se zadravali preko dana. Zelenkastouti papir, pri vrhu ukraen vijencem blijeda cvijea, treperio je na loe prilijepljenoj zidnoj tapeti. Bijeli pamuni zastori, obrubljeni crvenim gajtanom, ukrtavali su se na prozorima, a na uskom rubu kamina, izmeu dva velika posrebrena svijenjaka pod jajolikim staklenim zvonima, sjala se ura njihalica s Hipokratovom glavom. Na drugoj strani hodnika bila je Charlesova ordinacija, mala prostorija, otprilike est koraka iroka, s jednim stolom, s tri stolice i s jednim uredskim naslonjaem. Svesci Rjenika medicinskih znanosti, koji jo nisu bili razrezani, ali kojima je mekani uvez bio prilino oteen u nizu prodaja, kroz koje su proli, ispunjavali su gotovo sami est polica jelova ormara za knjige. Za vrijeme pregleda bolesnika prodirao je iz kuhinje miris zapraka na maslacu, a isto se tako u kuhinji ulo, kako u ordinaciji bolesnici kalju i kako opirno pripovijedaju

o svojoj bolesti. Zatim je dolazila, s vratima izravno na dvorite, gdje se nalazila konjunica, jedna velika zaputena prostorija koja je imala krunu pe. Ta je prostorija sada sluila kao drvarnica, kao podrum i 3 Gospoa Bovary 33I k spremite, a bila je puna starog eljeza, praznih baava, neupotrebljiva ratarskog orua s mnotvom drugih pranih stvari, za koje je bilo nemogue pogoditi, za to se upotrebljavaju. Vrt, dui nego iri, izmeu dva1 zida od ilovae, koji su s obiju strana bili prekriveni granama kaj ija, pruao se sve do trnovite ivice, koja ga je dijelila od polja. U sredini vrta stajao je na kamenom podnoju sunani sat s ploom od kriljevca. etiri gredice, zasaene krljavim divljim ruama, simetrino su okruivale jednu lij ehu to je bila zasijana korisnijim i vanijim biljem. Sasvim u dnu vrta, pod malim jelama, jedan je sveenik od sare itao svoj molitvenik. Emma poe gore u sobe. Prva soba nije imala nikakva namjetaja, ali druga, koja je bila brana soba, imala je u lonici s crvenim zastorima postelju od mahagonija. Kutija od koljaka ukraivala je komodu; a na pisaem stolu kraj prozora bio je u jednoj vazi buket naranina cvijea, svezan bijelim svilenim vrpcama. Bio je to vjenani buket buket prve ene! Ona ga je pogledala. Charles to primijeti, uzme ga i odnese na tavan, dok je Emma sjedila u jednom naslonjau (oko nje su razmjetali njene stvari), i mislila na svoj vjenam buket, koji bijae spremljen u jednoj kutiji od kartona, i zamiljeno # se pitala, to bi s njim uinili, da ona sluajno sada umre. Prvih se dana pozabavi time da smilja razliite promjene u svojoj kui. Sa svijenjaka skine staklena zvona, dade nalijepiti nove tapete, nanovo obojiti stubite, a u vrtu okolo sunanog sata postaviti klupe. Zapita dapae, kako bi se mogao napraviti bazen s vodoskokom i s ribicama. Znajui, da se ona rado vozi u koiji na etnju, mu joj napokon nae jedan ve rabljeni boe1, koji je, kad je dobio nove svjetiljke i blatobrane od proivene koe, bio gotovo nalik na tilburt/.1 On je dakle bio sretan i nije se brinuo ni za to na svijetu. Objed nasamo sa enom, naveer etnja po veli''?' koj cesti, kretnja njene ruke, kad je gladila kosu, pogled na njen slamnati eir, to je visio na kvaki jednog prozora, i jo mnogo tota drugo, u emu Charles nikada nije nasluivao naslade, sainjavalo je sad njegovu neprekidnu sreu. Ujutro, u postelji, dok su jedno pored drugoga leali na jastuku, gledao je, kako sunane zrake 1 boe (engl.) laka otvorena jednoprena dvokolica (Nap. prev.) 2 tilbury jednoprena amerika dvokolica s otklopnim krovom (Nap. prev.) 34 prolaze kroz plave malje njezinih obraza, koje su napola pokrivali traci njezine none kapice. Promatrajui ih tako izbliza, izgledale su mu njene oi mnogo vee, pogotovu kad se budila i vie puta redom otvarala trepavice; crne u sjeni, a zagasito plave na svjetlu, kao da su bile sloene od vie slojeva boja koji su pri dnu bili sve tamniji, a postajali to svjetliji, to su bili blii povrini cakline. Njegovo se oko gubilo u tim dubinama, i on je u njima vidio svoju umanjenu sliku do ramena sa svilenim rupcem na glavi i s gornjim dijelom raskopane koulje. On je onda ustao, a ona je izila na prozor, da ga vidi kako odlazi i ostajala je ondje naslonjena na rubu, izmeu dva lonca geranija, u jutarnjoj irokoj haljini koja ju je mekano obavijala. Charles je na ulici zakopavao svoje ostruge na kamenu meau, a ona bi odozgo razgovarala s njime trgajui pri tome ustima po koji okrajak cvijeta ili lia i puhnula bi ga prema njemu, " a on je leprao, lebdio u zraku i pravio polukrugove kao ptica i, prije no to je pao na zemlju, zapeo bi na raupanoj grivi stare bijele kobile koja je nepomino stajala pred vratima. Charles joj je s konja dobacio poljubac rukom, a ona je kimnula, zatvorila prozor, i on je otiao. I tada po velikoj cesti, kojom se vukao beskonani oblak praine, po klancima, gdje se drvee savijalo pravei sjenice, po stazama, gdje mu je ito sezalo do koljena, po suncu, to mu je grijalo lea, i po svjeem jutarnjem zraku, koji je udisao, sa srcem jo punim nonog blaenstva, smirene due i zadovoljena tijela, iao je uivajui u svojoj srei, kao ljudi koji se jo poslije ruka slade okusom, gljiva koje probavljaju. "* to je on dosad imao dobra u svom ivotu! Zar je to bilo vrijeme, to ga je proveo u gimnaziji, kad je ostajao zatvoren izmeu onih visokih zidova, sam meu bogatijim i vrsnijim drugovima, koji su se smijali njegovu izgovoru i rugali se njegovu odijelu, i kojima su majke dolazile u sobu za primanje posjeta s kolaima u svom mufu? Ili moda kasnije, kad je studirao medicinu te nikada nije imao dovoljno novaca, da moe povesti na ples kakvu malu radnicu koja bi mu postala draganom? Nakon toga je ivio etrnaest mjeseci s udovicom kojoj su noge u postelji bile hladne kao led. Sada meutim ima za itav ivot tu lijepu enu koju oboava! Sav svijet nije za njega prelazio svilen rub njene podsuknje; i on je sebi predbacivao, da je ne ljubi dovoljno, i elio da je ponovo vidi; on se brzo vraao k njoj i penjao se uza stube, a srce mu je udaralo. Emma se upravo oblaila 3526 u svojoj sobi; on bi joj priao neujnim koracima, poljubio je u lea, a ona bi zavrisnula. On se nije mogao uzdrati da neprestano ne dira njezin ealj, njeno prstenje i rubac koji je nosila oko vrata. .' Katkad bi je strastveno poljubio u lice, ili bi joj nizao sitne poljupce na golu ruku od vrha prstiju do ramena; ona bi ga tada odgurnula napola nasmijeena, napola ne- strpljiva, kao to radimo s djetetom koje nam se objesi 0 vrat.

Prije ino to se udala, ona je mislila, da osjea u sebi ljubav; ali kako srea, koja bi se morala roditi iz te ljubavi, nije dola, ona je mislila, da se moda prevarila. 1 Emma je nastojala da dozna, to se zapravo u ivotu razumije pod rijeima srea, ljubav i zanos, koje su joj se u knjigama inile tako lijepe! VI p" Ona bijae itala Paul et Virginie i sanjarila o bambusovoj kuici, o crncu Domingu i o psu Fideleu, ali osobito o njenu prijateljstvu kakva dobrog brace, koji ti bere crveno voe s velikih stabala to su via od zvonika, ili koji bosonog tri po pijesku i donosi ti kakvo ptije gnijezdo. Kad joj je bilo trinaest godina, otac je sam odvede u grad, daje smjesti u samostan. Odsjeli su u nekoj gostionici saintgervaike etvrti, gdje su veerali s ukrasnih tanjura koji su prikazivali slike iz ivota gospoice de La Valliere. Sve te legendarne slike, tu i tamo ogrebene noevima, slavile su vjernost, njenost srca i dvorsku rasko. U prvo se vrijeme u samostanu nije dosaivala, naprotiv, bilo joj je ugodno u drutvu asnih sestara, koje su je, da je razonode, vodile u kapelicu, kamo se ulazilo iz blagovaonice nekim dugim hodnikom. Za vrijeme odmora vrlo se malo igrala; ona je dobro znala katekizam i na teka pitanja uvijek je ona odgovarala gospodinu kapelanu. ivui tako meu tim bljedolikim enama, koje su nosile brojanice s bakrenim kriiima, i nikada ne izlazei iz sparne atmosfere uionica, ona se polagano prepusti onoj tajanstvenoj sjeti, koja izbija iz mirisa rtvenika, vlage kropionica i svjetla votanica. Mjesto 36 da slua misu, ona je u svome molitveniku promatrala pobone sliice obrubljene aurnom bojom, to slue kao znak, i voljela one, to su predstavljale bolesnu ovicu, presveto srce Isusovo probodeno otrim strelicama ili jadnoga Isusa koji putem pada pod teretom svetoga kria. Da bi se trapila, ona pokua da posti itav dan. Razbijala je sebi glavu, na to bi se mogla zavjetovati. Kad je ila na ispovijed, izmiljala je beznaajne grijehe, samo da moe tamo to dulje ostati i kleati u sumraku, sklopljenih ruku, s licem naslonjenim na reetku sluajui ispovjednikov apat. Poreenja sa zarunikom, muem, nebeskim ljubavnikom i vjenim brakom, koja su se esto ponavljala u propovijedima, budila su u dnu njene due neoekivane slasti. Uveer prije molitve itala su se u uionici pobona djela. Preko tjedna je to bio kakav kratki izvadak iz Biblijske povijesti, ili Conjerences opata Fravssinousa1, a nedjeljom su to, poradi odmora, bili odlomci iz Genie du Christianisme1. Kako li je u prvo vrijeme pozorno sluala zvuni vapaj romantine melankolije, kojim je odjekivala sva zemlja i vjenost! Da je svoje djetinjstvo provela u duanskoj sobici kakve trgovake etvrti, moda bi se tada bila prepustila lirskim arima prirode, za koje obino saznajemo samo preko pisaca. Ali ona je predobro poznavala selo; ona je znala, to je blejanje stada, to je mljekarstvo, to su plugovi. Navikla na mirne slike, ona se radije obraala ivim prizorima. Jfoljela je more samo zbog oluja, a zelenilo samo onda, kad je tu i tamo raslo meu ruevinama. Iz svih je stvari nastojala da izvue kakvu linu korist i odbacivala je kao nepotrebno sve to nije sluilo neposrednom uivanju njezina srca, a kako je bila vie sentimentalne nego umjetnike prirode, traila je uzbuenja, a ne lijepe krajolike. U samostanu je bila jedna starija djevojka, koja je dolazila svaki mjesec na osam dana, da redi i krpa rublje. Budui da ju je zatiivala nadbiskupija, jer je bila potomak jedne stare plemike obitelji koja je propala za vrijeme Revolucije, ona je jela u blagovaonici za stolom asnih sestara i poslije jela avrljala je malo s njima prije no to bi se vratila na svoj posao. Cesto bi pitomice 1 Conjerences javna predavanja opata Denisa comte de Frayssinousa (17651841), upuena omladini, u kojima je napadao i Napoleona I (Nap. prev.) 2 Duh kranstva, glasovito djelo romantika Chateaubri-anda (Nap. prev.) 37 1c t p dB ko 26 pobjegle iz uionice, da je pohode. Ona je znala napamet mnoge ljubavne pjesme iz prologa vijeka koje je poluglasno pjevala ne ostavljajui svoju iglu. Pripovijedala im je pripovijesti, javljala im novosti, izvrivala im u gradu narudbe i kradom posuivala starijim uenicama kakav roman, to ga je uvijek imala u depu svoje pregae, a iz kojega je dobra gospoica za vrijeme svog odmora i sama gutala itava poglavlja. Tu je sve vrvjelo od samih ljubavnih zgoda, ljubavnika, ljubavnica, progonjenih gospoa, to se onesvjeuju u samotnim paviljonima, potanskih koijaa, koje ubijaju na svim postajama, konja, koji na svakoj strani knjige crkavaju od gonjenja, tamnih uma, sranih napadaja, zakletava, jecaja, suza i poljubaca, amaca na mjeseini, slavuja u gajevima, gospode, koja su hrabra poput lavova, a blaga poput janjaca, kreposna kao to nitko nije, uvijek lijepo odjevena, a liju suze kao vrevi vodu! I tako je punih est mjeseci esnaestogodinja Emma prljala sebi ruke u

onoj praini starih itaonica. Uz Waltera Scotta zavoli ona kasnije povijesne dogaaje i stade sanjariti o starinskim krinjama, dvoranama tjelesne strae i o srednjovjekovnim pjevaima i pjesnicima ljubavnih pjesama. Najradije bi bila ivjela u kakvu starom dvorcu poput onih vlastelinka sa tankim strukom, koje su na gotskim prozorima, ukraenim trolistom, provodile svoje dane i gledale nalakene na kamen, a s bradom o dlan, kako iz daljine dolazi vitez s bijelim perom, koji galopira na svom vrancu. U ono je vrijeme oboavala Mariju Stuart i zanosno potovala slavne ili nesretne ene. Jeanne d'Arc, Helo'ise, Agnes-Sorel, lijepa Ferroniere i Clemence Isaure sjale su u njenim oima poput zvijezda repatica u neizmjernom mraku povijesti, u kojoj se jo tu i tamo, ali izgubljeni u tami i bez ikakve veze meu sobom, isticahu Luj sveti sa svojim hrastom, Bayard na umoru, nekoliko okrutnih djela Luj a XI, neto malo Bartolo-mejske noi, Bearnaisova perjanica i nezaboravna uspomena na ukrasne tanjure na kojima se slavio Luj XIV. U romancama, to ih je pjevala na satu muzike, spominjali su se samo anelii sa zlatnim krilima, ma-dane, lagune, gondolijeri; bile su to bezazlene skladbe, koje su joj omoguile, da usprkos nevjestu stilu i hirovitim tonovima nazire privlanu i varljivu sliku sentimentalnih stvarnosti. Nekoje njene drugarice bijahu donijele u samostan ilustrirane spomenare, to su ih, dobile kao dar o Novoj godini. Trebalo ih je skrivati; koliko li brige i tekoa zbog njih! itale su ih u spavaonici. Emma je njeno prevrtala njihove lijepe svilene 38 korice i sva oarana promatrala imena nepoznatih pisaca koji su se potpisivali ispod svojih sastava najee kao grofovi i vikonti. Ona je drhtala podiui svojim dahom svilen papir s bakroreza, koji se napola savijen dizao i polako opet padao na stranicu. Bila je tu raznih slika: za ogradom jednog balkona neki mladi u kratkoj kabanici zagrlio je neku djevojku u bijeloj haljini, koja je o pasu nosila torbicu; ili je bilo nepoznatih portreta plemenitih engleskih gospoa s plavim uvojcima, koje vas ispod okruglih slamnatih eira promatraju svojim velikim, sjajnim oima. Vidjeli ste tu gospoa, to su se ispruile u koijama, pa se vozikaju posred perivoja, a jedan hrt skae pred konjima koje tjeraju u kasu dva mala postiljona u bijelim kratkim hlaama. Druge su opet gospoe, sanja-rei na divanima pored otvorena pisma, promatrale mjesec kroz pritvoren prozor to je napola bio zastrt crnim zastorom. Bezazlene su djevojke sa suzom na licu kroz reetke gotske krletke cjelivale grlicu, ili su, smijeei se, nagnule glavu na rame i kidale latice ivanica svojim dugim i tankim prstima, zavinutim poput iljastih cipela. A tu ste bili i vi, sultani, s dugim lulama, to pod sjenicama gubite svijest u zagrljaju bajadera, i vi, auri, pa turske sablje i grke kape, a osobito vi, blijedi krajolici slavom opjevanih predjela koji nam esto pokazujete u isti mah i palme i jele, tigrove s desne, a lava s lijeve strane, tatarske minarete na obzorju, sprijeda rimske ruevine, a pored njih deve to ue; sve to okrueno brino oienom praumom i velikom okomitom sunanom zrakom., koja podrhtava u vodi, gdje se, kao bijele mrlje na sivoj ocalnoj povrini, ocrtavaju tu i tamo labudovi koji plivaju. A uljena svjetiljka sa sjenilom, objeena na zidu iznad Emmine glave, rasvjetljivae sve te slike iz otmjena svijeta, to su se nizale ispred nje u tiini spavaonice i uz udaljeno drndanje kakve zakanjele koije, toi se kotrljala po bulvarima. Kad joj je umrla majka, Emma je prvih dana mnogo plakala. Onda dade staviti u crni okvir pokojniinu kosu i u jednom pismu, to ga je pisala u Bertaux, prepunom tunih misli o ivotu, molila je, meka je kasnije sahrane u isti grob. Dobri otac pomisli, da je bolesna i posjeti je. Emma je u sebi osjeala neko duevno zadovoljstvo, to je tako brzo postigla onaj rijetki ideal bljedolikih bia, do kojega prosjeni ljudi nikada ne dolaze. Ona se dakle sasvim prepusti lamartinskim meandrima, sluala je harfe na jezerima, pjesme umiruih labudova, padanje 39 \........1 c E k( 26 lia, iste djevianske due to se uzdiu u nebo, i glas Vjenoga, koji se ori po dolinama. To joj dosadi, ali ona to nipoto ne htjede priznati, nego ustraja, najprije iz navike, a kasnije iz tatine, i napokon se iznenadi, kad osjeti da je opet nala svoj unutarnji mir, i da joj je srce gotovo bez tuge, kao to joj je elo bez bora. Dobre duvne, koje su tako dobro mislile o njezinim vjerskim sklonostima, opazie na svoje veliko iznenaenje, da gospoica Rouault nekako izmie njihovoj brizi. One bijahu doista navalile na nju tolikim misama, povlaenjem u samou, devetnicama i propovijedima, i tako zanosno i strogo joj preporuivale tovanje, to ga dugujemo svecima i muenicima, i davale joj toliko dobrih savjeta o ednosti tijela i o spasu njene due, da je ona uinila ono, to urade i konji kojima priteemo uzde: ona se trgne i naglo se zaustavi. Taj duh, praktian pored sve svoje zanesenosti, koji je ljubio crkvu zbog njezina cvijea, muziku zbog rijei u romancama, a knjievnost zbog strastvenih zanosa, jednako se bunio protiv vjerskih tajna, kao to se Emma sve vie protivila disciplini koja je bila (neto odvratno njenoj naravi. Kad ju je otac izvadio iz zavoda, nitko se nimalo nije alostio, to ona odlazi. tovie, nadstojnica je smatrala, da je u posljednje vrijeme pokazivala premalo potovanja prema svojoj okolini.

Kad se Emma vratila kui, isprva joj se svidi da zapovijeda sluinadi; ali joj se seoski ivot nakon toga ogadi i ona stade eznuti za samostanom. A kad je Charles prvi put doao u Bertaux, smatrala je sebe veoma razoaranim biem, koje nema vie nita da naui, i koje ne treba nita vie da osjea. Meutim, tjeskoba zbog novog ivota, ili moda razdraenost, koju je uzrokovala prisutnost toga ovjeka, bile su dovoljne da je uvjere, kako u njoj ipak ivi ona udesna strast, koja je dosad kao neka velika ptica s ruiastim perjem lebdjela u sjaju pjesnikog neba; i Emma sada nije mogla zamisliti, da je taj mir, u kojem je ivjela ona srea, o kojoj je negda sanjala. VII Ona bi katkad pomiljala, da su to ipak najljepi dani njezina ivota, medeni mjesec, kako to kau. Da se okusi ta slast, trebalo bi bez sumnje otii u one zemlje 40 sa zvunim imenima, gdje prvi brani dani prolaze u. najslaem ljenarenju! U potanskim koijama, iza plavih svilenih zastora, penjete se polagano uza strme putove i sluate postiljonovu pjesmu, koja odjekuje u planini sa zvoniima koza i potmulom bukom vodopada. Kad sunce zae, udiete na obali zaljeva miris limuna, a uvee, na terasi ljetnikovca, sami, isprepletenih prstiju, gledate u zvijezde i smiljate planove. Emmi se inilo,, da u nekim krajevima na zemlji mora da cvate srea kao neka biljka koja raste samo na onom tlu, a svuda drugdje slabo uspijeva. Oh, zato se ona nije mogla nasloniti na balkon vicarskih kua ili se zatvoriti u svojoj tuzi u kakvoj kotskoj vili s muem u crnom barunastom kaputu s dugim skutovima, i u visokim mekim izmama, sa iljastim eirom i manetama! Moda bi ona rado bila povjerila nekome sve te stvari. Ali kako da izrazi onu neshvatljivu nevolju, koja mijenja svoje lice kao oblaci i koja se kovitla poput vjetra? Ta ona nije imala za to ni rijei, ni prilike, ni smjelosti. Da je Charles to, meutim, htio, da je to nasluivao, i da je njegov pogled samo jednom izaao u susret njenim mislima, njoj se inilo da bi joj se tada iz srca bilo izlilo nenadano obilje, kao to zrela voka pada s grane im je dodirnete rukom. Ali to je vie rasla intimnost njihova branog ivota, sve se vie stvarala neka unutarnja podvojenost, koja je nju otuivala od j_njega. U razgovoru je Charles bio bez ikakve ivosti i duhovitosti, u njemu su se nizale najobinije misli u svom svakidanjem ruhu ne izazivajui nikakva uzbuenja, smijeha ili matanja. Dok je ivio u Rouenu, nikad nije bio toliko radoznao kako joj je govorio da ode u kazalite i da vidi parike glumce. On nije znao ni plivati, ni maevati se, ni pucati iz pitolja, a jednoga dana nije joj mogao protumaiti neki jahaki izraz, na koji bjee naila u jednom romanu. Nije li se, naprotiv, mukarac morao ti sve razumjeti, isticati se na mnogim podrujima i upoznati svoju enu sa silama strasti, prepredenostima ivota i svima tajnama? Meutim, Charles nikoga ni u em nije poduavao, nita nije znao i nita nije elio. On je mislio, da je ona, sretna, a ona mu je zamjeravala taj nepokolebljivi mir, tu spokojnu vedrinu duha, pa ak i sreu, koju mu je-i poklanjala. Ona je katkada crtala; za Charlesa je bilo veliko zadovoljstvo da stoji pored nje i da je promatra, kako se411 k :2C nagnula nad svoj crte i kako mirka oima, da bi bolje vidjela svoj rad, ili kako svojim palcem valja kuglice od mrvica kruha. A kad je svirala klavir, to su joj prsti bre letjeli, to se Charles vie divio. Ona je jako udarala po tipkama i prelijetala prstima) itavu klavijaturu bez prekida. Ona je tresla tim starim instrumentom, kojemu su se ice svijale, da se ulo do na kraj sela, kad je prozor bio otvoren; a sudski pisar, koji bi prolazio glavnom cestom gologlav, u platnenim cipelama i sa spisima u ruci, esto bi se zaustavio, da slua. S druge strane, Emma je znala voditi svoje kuanstvo. Ona je slala bolesnicima raune za lijeenje u vrlo paljivo sastavljenim pismima, koja nisu nimalo nalikovala na raune. Kad su nedjeljom imali kojeg susjeda na objedu, ona je uvijek umjela da ponudi lijepo prireeno jelo, znala je vjeto sloiti na vinovu liu piramide od ljiva, a slatko bi istresla na tanjur tako da bi ono zadralo oblik lonia u kojem je bilo skuhano. Ona je dapae govorila, da e kupiti zdjelice za ispiranje usta poslije jela.1 Sve je to mnogo pridonosilo Bova-rvjevu ugledu. Charles napokon stade sebe vie cijeniti to ima takvu enu. S ponosom je pokazivao u blagovaonici njezina dva mala crtea nacrtana olovkom, koja je dao uokviriti u vrlo iroke okvire i objesio ih o zid na dugim zelenim vrpcama. Kad su poslije mise ljudi izlazili iz crkve, viali su ga na njegovim vratima u krasnim izve--zenim papuama. On se vraao kui kasno, u deset sati, katkad o ponoi. Tada je traio, ima li to za jelo, a kako je sluavka ve spavala, posluivala ga je Emma. Skidao je kaput, da bi udobnije veerao. Pripovijedao je redom o svim ljudima, to ih je sreo, o selima, u kojima je bio, o receptima, to ih je propisao, i, zadovoljan samim sobom, pojeo bi ostatak govedine s lukom, do posljednjeg koma-dika poistio sir, pohrskao jedinu jabuku, ispraznio staklenku vode; zatim bi poao u postelju, legao nauznak i zahrkao. Budui da je dugo vremena bio navikao na nonu kapicu, svilen rubac mu se nije vrsto drao na uima; zato mu je kosa ujutro razbarueno padala na lice i bila sva bijela od sitnog perja iz jastuka kojemu su se uzice preko noi razvezale. Nosio je uvijek vrste izme, koje su imale na pregibu dva duboka nabora to su koso ila

\ 1 U Flaubertovo vrijeme bio je to obiaj u Francuskoj (Nap. prev.) 42 prema glenjevima, dok je ostali dio gornje koe bio ravan i nategnut, kao da je na drvenoj nozi. Charles je tvrdio, da su dosta dobre z& selo. Njegova je majka odobravala tu tedljivost; ona mu je i sad dolazila u pohode kao i prije, kad je god kod nje bilo malo ee oluje, ali stara gospoa Bovarv kao da ba nije bila sklona svojoj snahi. Drala je, da se ona nekako previsoko uzdie za njihove imovinske prilike; ta drva, eer i svijee troili su se brzo kao u kakvoj bogatoj kui, a tolika erava koja se arila u kuhinji \ dostajala bi za dvadeset i pet jela! Slagala joj je rublje po , ormarima i uila je, da pripazi na mesara, kada donosi meso. Emma je primala te savjete, a gospoa Bovary obilno ih je dijelila; i rijei draga keri i draga majko izmjenjivale su se preko cijelog dana popraene lakim podrhtavanjem usana, jer su obadvije izgovarale njene^ rijei glasom koji je drhtao od gnjeva. Za ivota gospoe Dubuc, starica je osjeala da je sin jo tivijek vie voli', pa joj se sadanja Charlesova ljubav prema Emmi inila kao otpadnitvo od njezine ljubavi i napadaj na neto to joj pripada; i ona je promatrala sreu svoga sina s munom utnjom kao kakav propao ovjek, koji gleda kroz okna ljude, kako sjede za stolom u njegovoj negdanjoj kui. Ona ga je podsjeala, u obliku uspomena, na svoje muke i portvov- ( nosti i, uporeujui ih s Emminom ravnodunou, za- \ kljuivala, da nipoto nije razborito, to tako pretjerano i oboava svoju enu. ,.'' Charles nije znao to da odgov.oxi.-On je svoju majku potovao, a enu je beskrajno volio. Smatrao je miljenje jedne kao nepogreivo, a ipak je drugu drao za bes- ,1 prijekornu. Kad je gospoa Bovary otila, on bi bojaljivo pokuao da stavi, sluei se istim rijeima, kakvu od najbezazlenijih primjedaba, to ih je bio uo od svoje majke. Emma bi mu jednom rijeju dokazala, da se vara, i poslala bi ga njegovim bolesnicima. Meutim, po naelima, za koja je drala da su dobra, ona je htjela ostvariti ljubav. U vrtu, po mjeseini, recitirala mu je strastvene stihove, to ih je znala napamet, i uzdiui mu pjevala sjetne ljubavne pjesme; ali se i poslije toga' osjeala jednako hladna kao i prije, a Charles zbog toga nije izgledao ni zaljubljeniji ni uzbueniji. Kada je na taj nain neko vrijeme pokuavala da izbije vatru iz njegova srca, a da nije izazivala ni jedne iskrice, nesposobna, uostalom, da razumije ono, to nije osjeala, i da vjeruje u sve ono,, to se nije pokazivalo 431 k 26 ni u kakvim uobiajenim oblicima, ona se lako uvjeri, v da u Charlesovoj ljubavi nema vie nita izvanredno. : f Izljevi njegove ljubavi javljali su se uvijek u isto vrijeme; grlio ju je u odreene sate. Bila mu je to navika J kao svaka druga i kao unaprijed predviena poslastica J ; poslije jednolinosti objeda. v_'-S Jedan uvar lovita, koga je gospodin izlijeio od upale plua, poklonio je gospoi malu talijansku hrticu; ona ju je vodila sa sobom u etnju, jer je katkad izlazila, da bude koji trenutak sama i da nema vie pred oima onaj vjeit vrt s pranom cestom. Ona je etala do bannevillskog bukvika, kraj1 naputena paviljona, koji je bio na uglu obzidanog parka i gledao prema poljima. Tamo su rasle u jarku meu travama visoke trske s otrim liem. Najprije je pogledala svuda naokolo, da vidi, nije li se to promijenilo od posljednjeg puta, otkako je tu bila. Nala je sve na istome mjestu: pustikare i ute eboje, grmove kopriva oko krupna ljunka i mahovinu du triju prozora s vjeno zatvorenim kapcima, koji su se raspadali od trulei na svojim zaralim eljeznim pritkama. Njezine misli, isprva bez cilja, lutale su nasumce kao njena hrtica, | koja je jurila okolo po polju i lajala za utim leptirima, i gonila rovke ili griskala divlje makove na ivici kakva \ itnog polja. Zatim su joj se misli malo-pomalo smirile; I i tako, sjedei na tratini, koju je kopkala vrkom svoga \ suncobrana, ona je u sebi ponavljala: V. Boe moj, zato sam se udala? Pitala se, ne bi li se moglo drugim sluajnim kombinacijama nai drugog ovjeka; i ona je nastojala da zamisli, kakvi bi bilil ti dogaaji, koji se nisu zbili, taj drugi ivot i taj drugi suprug, koga nije poznavala. Ni jedan, zaista, nije bio nalik na ovoga. Morao bi biti lijep, duhovit, otmjen, privlaan, kakvi su bez sumnje bili oni koji su se oenili njenim bivim drugaricama iz samostana. to li one sada rade? U gradu, u vrevi ulica, u amoru kazalita, sjaju plesova one sada provode ivot, u kojem se srca vesele, a osjetila uivaju. Meutim je > njezin ivot bio hladan kao kakav tavan, kome je pro- I zori okrenut prema sjeveru, a dosada, kao nijemi pauk, j plela je u mraku svoju mreu po svim kutovima njezina, srca. Ona se sjeala onih dana, kad su se u samostanu '. dijelile nagrade, i kad se uspinjala na podij da primi i svoje male vijence. Sa svojom kosom spletenom u ple- j tenicu, u svojoj bijeloj haljini i u crnim polucipelama \ izgledala je vrlo draesno, a kad se vraala na svoje \ mjesto, gospoda su se klanjala i estitala joj; dvorite je ^ bilo puno koija, ljudi su joj s vrataca dovikivali zbogom a uitelj glazbe, sa svojom kutijom za violinu pod pazu hom, pozdravljao ju je prolazei mimo. Kako je sve to bilo davno! Kako je to davno bilo! Dozvala bi Dali, svoju hrticu, uzela je na krilo, pogladila ie po lijepoj duguljastoj glavi i govorila joj: - Daj, poljubi svoju gospodaricu, ti, koja ne zna za tugu.

Zatim bi se raznjeila, promatrajui sjetno lice_ te vitke ivotinje, koja je polagano zijevala, i, ^reu ie sa sobom, stala joj govoriti posve glasno, kao sto .e Povori nekome, koji je tuan, pa ga tjeimo. Katkad su zapuhali vjetrovi u zamasima svjei povtetard s mora, koji su najednom zahvatili itavu ? pokrajine i ispunjali daleka polja svjeim mirisom morske soli. Trske su, povijene na zemlji, zvidale a lie je na bukvama zaumilo i naglo zatreperilo, dok su im se vrhovi i dalje njihali i nastavljali svoje sveano hu janje. Emma bi tada stezala rubac oko ramena i ustajala. . Zeleno se svjetlo odbijalo od lia u drvoredu i obasjavalo glatku mahovinu koja je meko utala pod Emm nim nogama. Sunce je zapadalo; nebo se crvenjelo 5Tn^ a jednaka debla drvea, zasaena u ravnoj crti izgledala su poput smeeg reda stupova, koji se Uticao na zlatnoj pozadini. Emmu je obuzimao strah, pozivala je k sebi Dali, vraala se brzo glavnoin cestom u Tostes, svaljivala se u naslonja i itavu veer nije razgovarala. Meutim, potkraj rujna dogodi se neto neobino u njezinu ivotu; bila je pozvana u Vaubyessard k markizu d'Andervilliers. Markiz, koji je za vrijeme Restauracije bio dravni tajnik, nastojao je sada da se opet vrati u P0^*1' pa je ve davno unaprijed pripremao svoju kandidaturu za narodnog zastupnika u saboru. Zimi je dijelio^vee koliine drva, a u pokrajinskom je vijeu s velikim zanosom neprestano zahtijevao nove ceste za svoj kotar. Za vrijeme velikih vruina dobio je neki cir u ustima, od kojega ga je Charles, kao nekim udom, oslobodio pro-valivi mu ga u pravi as jednim ubodom ^a-^pra-vitelj imanja, koga je markiz bio poslao u Tostes da plati operaciju, ispripovjedi naveer da je u ^ecmkovu vrtiu vidio prekrasne trenje. A budui da su u Vauby-essardu trenje slabo rodile, gospodin marka zamoli Bovaryja za nekoliko sadnica i, smatrajui svojom du44k 26 nou, da mu se za to osobno zahvali, doe, opazi Emmu, i ustanovi, da je lijepa stasa i da nipoto ne pozdravlja kao seljanka; i tako su u dvorcu mislili, da nee prekoraiti granice etikete, niti e uostalom uiniti kakvu nesmotrenost, ako pozovu taj mladi brani par. Jedne srijede, oko tri sata popodne, sjednu gospodin i gospoa Bovarv u svoj boe i odvezu se u Vaubvessard s jednim velikim putnim kovegom, privezanim straga na kola, i s kutijom za eir, koja je bila smjetena pred koni zaslon. Osim toga je Charles drao meu koljenima jo i jednu kutiju od tvrda papira. Oni stigoe pred mrak, kad su u perivoju poeli paliti lampione, da osvijetle put koijama. VIII Dvorac, moderna graevina u talijanskom stilu, s dva isturena krila i s tri vanjska stubita, pruao se podno prostrane tratine, po kojoj je meu razmaknutim skupinama velikih stabala paslo nekoliko krava, a grmii u koaricama, sleevi, jorgovani i bekovine nadvijali su se sa svojim nejednakim zelenim granicama nad vijugav put posut ljunkom. Pod mostom je protjecala rjeica; kroz maglu se razabirale zgrade sa slamnatim krovom, razasute po livadi, koju su okruivale blage padine dviju umovitih breuljaka, a straga, meu gustim drveem, stajala su, u dvaj usporedna reda, kolnice i konjunice, sauvani ostaci starog sruenog dvorca. Charlesov se boe zaustavi pred srednjim vanjskim stubama; sluge se pojavie; markiz im pristupi i, ponudivi ruku lijenikovoj eni, uvede je u predvorje. Ono je bilo poploeno mramornim ploicama i veoma visoko, pa su koraci i glasovi odjekivali u njemu kao u kakvoj crkvi. Nasuprot ulazu dizale su se ravne stepenice, a na lijevo je jedna galerija, koja je gledala u vrt, vodila u dvoranu za biljar, iz koje se ve s vrata ulo udaranje kugla od slonove kosti. Kad je prolazila njome prema salonu, Emma spazi oko biljara ljude ozbiljna lica, kojima se brada naslanjala na visoke ovratnike, svi u ordenima; oni su se utei smijeili gurajui svoje biljarske tapove. Na zidu, to je bio obloen tamnim drvetom, visili su veliki pozlaeni okviri, ikoji su nosili na svom donjem rubu imena ispisana crnim slovima. Emma 46 proita: Jean-Antoine d'Andervilliers d'Yverbonville grof vaubvessardskii i barun fresnavski, poginuo u bici kod Coutrasa, 20. listopada 1587. a na drugom: Jean--Antoine-Henry-Guy d'Andervilliers de la Vaubvessard, admiral francuski i vitez reda sv. Mihajla, ranjen u bici kod Hougue-Saint-Vaasta, 29. svibnja 1692, umro u Vaubvessardu, 23. sijenja 1693. Dalja su se imena jedva raspoznavala, jer je svjetlo svjetiljaka padalo samo na zeleno sukno biljara, ostavljajui ostali dio prostorije u polutami. Ona je obojila vodoravne slike tamnosmeom bojom i prelamala se na njima u tankim prugama, kako je gdje pokost bila napukla. Na svim tim velikim crnim etvorinama, obrubljenima: zlatom, isticao se tu i tamo po koji svjetliji dio slike, kakvo blijedo elo, dva oka, koja su vas gledala, kovrave vlasulje, to su padale na napudrana ramena dama u crvenim haljinama, ili kopa podvezice iznad kakva snanog nonog lista. Markiz otvori vrata salona; jedna od dama ustade (bila je to markiza), izie Emmi u susret i ponudi joj mjesto pored sebe na divanu, te stade s njome prijateljski razgovarati, kao da je ve odavna poznaje. To je bila ena od etrdesetak godina, lijepih ramena, orlovskog nosa i otegnuta glasa; ona je te veeri imala na svojoj kestenjastoj kosi obian ipkasti rubac koji joj je u obliku trokuta padao niz lea. Pokraj nje je na stolici s dugim naslonom sjedila neka mlada plavokosa djevojka, a oko kamina su se gospoda s malenim cvijetom u zapuku svoga fraka razgovarala s gospoama. U sedam sati posluivala se veera. Gospoda, koja su bila u veem broju, sjedoe za prvi stol u predvorju, a gospoe s markizom i markizicom za drugi stol u blagovaonici.

Ulazei u blagovaonicu, Emma osjeti, kako ju je obavio topao zrak pomijean s mirisom cvijea i istog stolnog rublja, s vonj em peenja i mirisom gljiva. Plameni svijea sa svijenjaka odraavahu se produeni po srebrnom, posudu, brueni kristali, zamagljeni laganom parom, odbijahu na sve strane blijede zrake, du cijelog stola nizahu se kite cvijea, a na tanjurima sa irokim ukrasnim rubom stajali su ubrusi sloeni u obliku biskupske mitre i imali svaki izmeu svojih dvaju nabora po jedan jajolik krui. Crvena klijeta kuhanih jastoga prelazila su preko pladnjeva; u rupiastim koaricama bilo je' naslagano krupno voe na podlozi od mahovine; peene prepelice bijahu ukraene svojim vlastitim perjem, i mirisna se para dizala s pladnjeva; a maitre d'hotel, u svilenim dugim arapama, u kratkim hlaama, s bijelom 47kravatom i s ipkom na prsima, ozbiljan kao kakav sudac, pruao je izmeu ramena gostiju ve izrezana jela i s jednim spretnim zahvatom lice polagao je svakom na tanjur onaj komad to ga je izabrao. S velike porculanske pei s bakrenim obrubom jedan je enski kip, ogrnut sve do vrata, gledao nepomino u dvoranu punu svijeta. Gospoa Bovarjr primijeti, da mnoge dame nisu bile stavile rukavice u posebnu au koja je pred njima stajala.1 Meutim, na gornjem kraju stola, sam meu tolikim enama, nagnut nad punim tanjurom, s ubrusom svezanim oko vrata kao kakvo dijete, jeo je jedan starac, kome je umak kapao iz usta. Imao je izvrnute donje vjee i mali perin, koji je bio uvijen crnom vrpcom. To je bio markiev tast, stari vojvoda de Laverdiere, nekadanji ljubimac grofa d'Artoisa za vrijeme velikih lovova u Vaudreuilu kod markiza de Conflansa; govorili su, da je on bio ljubavnik kraljice Marie-Antoinette poslije gospodina de Coignvja, a prije gospodina de Lauzana. On bijae proveo buran i razvratan ivot pun dvoboja, oklada, otmica ena, spiskao je sav svoj imutak i doveo do oaja cijelu obitelj. Jedan sluga stajao je za njegovom stolicom i kazivao mu glasno u uho imena jela, koja je on mucajui oznaivao prstom. Emmine oi neprestano su se same od sebe vraale na tog starog ovjeka s objeenim usnama kao na neto neobino i uzvieno. Ta on je ivio na dvoru i spavao u postelji kraljica! Natoie ampanjca iz leda; Emma se najei po itavom tijelu, kad je osjetila u ustima tu hladnou. Ona nikada prije nije vidjela ipaka niti je jela ananasa. ak i eer u prahu uini joj se bjelji i finiji nego drugdje. Dame se zatim popee u svoje sobe, da se spreme za ples. Emma se uredi vrlo paljivo i savjesno kao kakva glumica koja prvi put nastupa. Ona oelja kosu, kako joj je bio preporuio vlasuljar, i obue laku vunenu haljinu, koja je leala rairena na postelji. (Charlesa su hlae na trbuhu stezale.) Ovi e mi zateznici na dnu hlaa smetati pri plesanju ree on. Pri plesanju? ponovi Emma. Da! 1 Prema tadanjem obiaju, onaj koji nije pio vino ili alkohol stavljao je rukavice u au koja je pred njim stajala. Ovdje, dakle, znai da su Normanijke priline oboavateljice boga Baka (Nap. prev.) -43 Ta ti nisi pri zdravoj pameti! Rugat e se s tobom ljudi, ostani radije na svom mjestu. Uostalom, to vie i dolikuje jednom lijeniku doda ona. Charles zauti. Hodao je amo-tamo po sobi ekajui, da se Emma sasvim obue. On ju je vidio s lea u ogledalu izmeu dvaju svijenjaka. Njene crne oi izgledale su jo crnje. Kosa joj se, blago izbeena oko uiju, blistala plavim sjajem; na njenoj puni drhtala je jedna rua na gipkoj peteljci, s umjetnom rosom na vrhu svog lia. Na sebi je imala blijedoutu haljinu, koju su krasile tri kitice ukrasnih rua sa zelenim liem. Charles prie k njoj da je poljubi u rame. Pusti me! ree ona guva mi haljinu. Zau se ritornela violine i zvui roga. Ona sie niza stube svladavajui se da ne potri. etvorke sui bile zapoele. Gosti su dolazili i gurali se u dvoranu. Ona sjedne na jednu klupu blizu vrata. Kad se etvorka svrila, sredina dvorane ostade slobodna za skupine gospode, koja su stojei razgovarala, i za sluge u livrejama, koji su donosili velike pladmjeve. Du itavog niza ena, koje su sjedile, micale su se arene lepeze, kiticama cvijea napola su zaklanjale smijeak ( na licima, a boice parfema sa zlatnim epom okretale su se u poluotvorenim rukama s bijelim rukavicama, koje su odavale oblik nokata i stezale meso oko zapea. Ukrasi od ipaka, dijamantni broevi, narukvice s medaljonima, sve je to drhtalo na strukovima, blistalo se na prsima i zveckalo na golim rukama. U kosi, sprijeda glatko zaeljanoj i uvijenoj na zatiljku, vidjeli su se u obliku vijenca, grozdova ili granica, jasmini, potonice, cvjetovi mogranja, klasje ili modri razlici. Majke su u crvenim turbanima namrtena lica mirno sjedile na svojim mjestima. Emmi srce malo zaigra, kad je sa svojim plesaem, koji ju je drao za vrkove prstiju, stupila u red i ekala udarac gudala, da zapone plesati. Ali uzbuenja brzo nestade, i, njiui se po ritmu orkestra, s lakim je kretnjama glave poletjela naprijed. Smijeak bi joj zatitrao na usnama pri nekim njenim zvukovima violine, koja je katkad svirala sama, dok bi ostali instrumenti utjeli. Tada bi se uo jasan zvek lujdora, to su u susjednoj sobi padali po zelenom suknu na igraim stolovima. Zatim je odjednom sve opet zapoinjalo: pistonkornet je jasno jeao, noge su opet padale po taktu, suknje se nadimale i meusobno dodirivale, ruke su se hvatale i pu4 Gospoa Bovary

49tale; one iste oi, koje su se pred vama obarale, gledale su sad opet vae. Nekoliko mukaraca (oko petnaest njih) od dvadeset i pet do etrdeset godina, to su bili pomijeani meu plesaima ili meu onima koji su se razgovarali na ulazima, isticahu se meu ostalim gostima nekom obiteljskom slinou, koliko su se god meusobno razlikovali po godinama, po odijelu ili! licu. Njihovi frakovi, elegantniji po kroju, kao da su bili od meke tkanine, a njihova kosa, na sljepooicama kovrasta, kao da je bila namazana finijim pomadama. Njihova boja lica bijae boja bogataa, ona bijela boja lica, koju jo jae istie bljedoa porculana, prelijevanje svile, sjaj lijepog pokustva, i koja je uvijek svjea i zdrava zahvaljujui paljivom izboru izvrsnih jela. Vrat im se slobodno kretao na nisko vezanim kravatama; dugi su im zalisci padali na posuvraene ovratnike; oni su brisali usta rupiima, na kojima su bili izvezeni veliki monogrami, i iz kojih se irio ugodan miris. Oni, koji su poeli starjeti, izgledali su mladenaki, a na licu mladih bilo je neto od zrele dobi. U njihovim bezbrinim pogledima odraavao se onaj duevni mir, koji proizlazi iz svakodnevnog zadovoljavanja strasti, a iz njihova mirnog dranja izbijala je ipak ona posebna surovost, koja potjee od gospodstva nad olakim stvarima, u kojima se snaga vjeba, a tatina zabavlja, kao to je upravljanje konjima plemenite pasmine i drutvo propalih ena. Tri koraka daleko od Emme neki gospodin u tamno-plavom odijelu razgovarao je o Italiji s jednom mladom blijedom enom koja je imala na sebi bisernu ogrlicu. Oni su hvalili goleme stupove crkve sv. Petra, Tivoli, Vezuv, Castelmare i Cassine, genoveke rue i Coloseum pri mjeseini. Svojim je drugim uhom Emma prislukivala jedan ivi razgovor, koji nije razumjela. Gosti su se okupili oko vrlo mlada ovjeka, koji je prolog tjedna u Engleskoj pobijedio Miss Arabellu i Romulusa i dobio dvije tisue zlatnika zato to je preskoio neki jarak. Jedan se tuio na svoje trkae konje, koji su se ugojili, a drugi opet na tiskarske pogreke, koje su iskrivile ime njegova konja. Zrak je u plesnoj dvorani bio teak; svjetiljke su blije-djele. Gosti su prelazili u biljarsku dvoranu. Jedan se sluga popne na stolicu da otvori prozor i pri tom razbije dva okna; na prasak komadia stakla gospoa Bovary okrene glavu i ugleda u vrtu, prislonjena na okna, seljaka lica, koja su zurila unutra. Tada se ona sjeti Bertauxa. Ponovo vidje gospodarstvo, muljevitu baru, 50 svog oca u bluzi pod jabukama, pa opet vidje samu sebe kao neko, kako u mljekari pobire prstom vrhnje sa zdjela mlijeka/ Ali sada, u tome sjaju,, iezavala je itava njena prolost, koje se dotada tako ivo sjeala, i ona je gotovo posumnjala, da je uope ivjela tim i-f'-votom. Ona je bila tu, i za nju je postojao samo ples - sve je ostalo pokrivala neka tama. Zatim je uzela jedan sladoled od maraskina, koji je drala lijevom rukom u koljci od pozlaena srebra i zamirila bi svaki put,, kad je licu stavljala u usta. Neka dama pokraj nje ispusti svoju lepezu. Biste li bili tako dobri, gospodine ree dama jednom plesau koji je onuda prolazio da mi dohvatite lepezu koja je pala za ovaj kainape. Gospodin se nakloni, i dok je pruao ruku, Emma primijeti, kako je ruka mlade dame spustila u njegov eir neto bijelo savijeno u obliku trokuta. Gospodin dohvati lepezu i prui je s puno potovanja dami. Ona mu zahvali kimnuvi glavom i stade mirisati svoju kiticu cvijea. Poslije veere, na kojoj je bilo mnogo panjolskih i rajnskih vina, juha od rakova i od bademova mlijeka, pudinga a la Trafalgar i svakojakih vrsta hladnih narezaka s hladetinom, koja je drhtala u pladnjevima, poee koije jedna za drugom odlaziti. Ako ste na prozoru podigli okrajak zavjese od muslina, vidjeli ste, kako svjetla njihovih svjetiljaka brzo nestaju u tami. Klupe bijahu gotovo prazne; ostalo je jo nekoliko igraa; svirai su jezikom osvjeavali vrkove svojih prstiju. Charles je drijemao naslomivi se leima o jedna vrata. U tri sata ujutro zapone kotiljon. Emma nije znala plesati valcer. Svi su plesali valcer, pa ak i gospoica d'Andervilliers i markiza. U dvorani su bili jo samo-dvorski gosti, otprilike dvanaest osoba. Meutim, jedan plesa, koga su kratko nazivali samo Vicomte, i kome je duboko izrezan prsluk stajao kao saliven, prie i po drugi put i zamoli gospou Bovarv za ples, uvjeravajui je, da e je voditi, i da e ona uz njega lijepo plesati. Oni poee polagano, zatim poletjee bre. Vrtjeli sa se; sve se vrtjelo oko njih: svjetiljke, pokustvo, drvom obloeni zidovi i parket, kao kakav kolut na nekoj osi. Kad su prolazili mimo vrata, Emmina se haljina donjim rubom zaplela oko njegovih hlaa; noge su im se tijesna dodirivale; on je sputao svoj pogled na nju, oma je svoje oi dizala prema njemu; obuze je vrtoglavica i ona se 51zaustavi. Tada opet nastavie; i vikont je brom kretnjom povue za sobom te iezne s njom na kraj galerije, gdje ona, zadihana, umalo ne pade i za trenutak nasloni glavu na njegove grudi. A zatim, vrtei se neprestano, ali sad polaganije, on je odvede na njezino mjesto; ona se srui na klupu uza zid i rukom pokrije oi. Kad ih je opet otvorila, usred dvorane je na jednoj stoliici sjedila jedna dama, pred kojom su kleala tri plesaa. Ona izabra vikonta, i violina ponovo zasvira. Svi su ih gledali. Oni su prolazili i vraali se, ona nepomina tijela i sputene glave, a on neprestano u istom stavu, malo nagnut, savijena lakta i uzdignute glave. Ta je znala plesati valcer! Oni su jo dugo plesali i zamorili sve ostale.

Razgovarali su se jo nekoliko asova i, poto su jedni drugima rekli zbogom ili bolje rei dobro jutro, dvorski su gosti otili spavati. Charles se vukao uz ogradu stubita, koljena su mu klecala od umora. Bio je proveo punih pet sati stojei pred stolovima i promatrajui kako drugi igraju whist, a da od igre nita nije razumio. Zato duboko uzdahnu od zadovoljstva, kad je izuo cipele. Emma se zaogrne alom, otvori prozor i nalakti se. i No je bila tamna. Padale su rijetke kapi kie. Udisala ' je vlaan zrak, koji joj je osvjeavao oi. Plesna joj je i glazba jo uvijek brujala u uima, i ona se naprezala ; da ostane budna, da bi to due matala o tom raskonom ! ivotu, koji e morati tako brzo napustiti. Poelo je svitati. Ona je dugo promatrala prozore dvorca nastojei da pogodi, u kojim su sobama svi oni koje je sino vidjela. Rado bi bila upoznala njihov ivot, prodrla u nj i stopila se s njime. Ali ona je drhtala od zime. Svue se i stisne se pod pokrivaem uz Charlesa, koji je spavao. Kod doruka je bilo mnogo gostiju. On potraje deset minuta; nikakav se liker nije posluivao, emu se lijenik zaudio. Zatim gospoica d'Andervilliers pokupi u jednu koaricu ostatke peciva, da ih odnese labudovima u ribnjaku, i gosti odoe da se proetaju u staklenik, gdje su neobine dlakave biljke bile poredane jedna iznad druge u obliku piramida ispod objeenih posuda, iz kojih su, kao iz prepunih zmijskih gnijezda, padali dugi, isprepleteni zeleni trakovi. Staklenik za narane, koji se nalazio na kraju, vodio je natkriven sve do gospodarskih zgrada dvorca. Da zabavi mladu enu, markiz povede 52 Emmu, da vidi konjunicu. Iznad jasala, to su imale oblik koarica, na porculanskim su ploicama bila crnim slovima ispisana imena konja. I svaki se od njih, kad su prolazili pored njega, uznemirio u svojoj pregradi, i mljaskao jezikom. Pod se u sedlarnici sjajio kao parket u kakvu salonu. Hamovi za kola visili su u sredini prostorije na dva stupa, to su se okretala, a vale, bievi, stremeni i podbadai bijahu poredani po itavoj duini zida. Charles, meutim, ode da zamoli jednog slugu, da zapregne njegov boe. Dovezoe ga pred vanjske stube, i, polo su stavili u nj sve svoje stvari, supruzi Bovary se najuljudnije zahvalie markizu i otputovae u Tostes. Emma je utei promatrala okretanje kotaa; Charles je sjedio na samom rubu sjedita i rairenih ruku upravljao kolima, a konji je mirno kasao u rukunicama koje su za njega bile preiroke. Nezategnute su ga uzde udarale po sapima i postajale vlane od njegova znoja, a kutija, privezana iza boca, udarala je jako u pravilnim razmacima o zakoak koije. Kad su bili na thibourvillskim visovima, najednom prooe pored njih konjanici, koji su se smijali i puili cigare. Emmi se priini da je meu njima prepoznala vikonta; ona se okrene i opazi na obzorju samo micanje glava koje su se sputale i dizale prema nejednakom ritmu kasanja ili galopiranja. etvrt milja dalje morali su se zaustaviti da priveu konopcem zavornicu koja se bila slomila. Meutim, kad je Charles po posljednji put bacio pogled na hamove, opazi neto na zemlji do nogu svoga konja, i on podigne jednu kutiju za cigare, opivenu zelenom svilom i s grbom na sredini, kao to ga imaju plemii na vratima koije. U njoj su ak i dvije cigare ree on to e biti za veeras poslije veere. Zar ti pui? zapita ona. Pokatkad, kad mi se prui prilika. On metne kutiju u dep i osinu kljuse. Kad su stigli kui, veera jo nije bila pripravljena. Gospoa se razljuti. Nastasie joj bezobrazno odgovori. Napolje! viknu Emma vi se sa mnom rugate, otputeni ste. Za veeru su imali juhu od luka i komad teletine s kiselicom. Charles je sjedio nasuprot Emmi i, trljajui ruke, ree: Kako je divno biti opet kod svoje kue! 53lxl. (A- ^ Iz kuhinje se uo Nastasijin pla. On je donekle volio tu jadnu djevojku. Neko rriu je ona, dok je ivio sam kao udovac, mnoge i mnoge veeri pravila drutvo. Ona je bila njegova prva bolesnica i najstarija znanica u tom kraju. Zar si je zaista otpustila? ree on napokon. Jesam. Tko mi to brani? odgovori ona. Zatim su se grijali u kuhinji, dok im djevojka pripremi sobu. Charles zapali cigaru. On je puei kubio usta, pijuckao svaki as i kod svakog dima uzmicao. ; Nakodit e ti ree ona prezirno. ^On odloi cigaru i potra k slavini, da to prije popije au hladne vode. Emma zgrabi kutiju za cigare i brzo je baci na dno ormara. Idui je dan bio vrlo dug. etala je po svom vrtiu, prolazila je i vraala se istim stazicama, zaustavljala se pred lijehama, pred brajdom, pred sadrenim sveenikom i zaueno promatrala sve te stare stvari koje je tako dobro poznavala. Kako joj se ve sada ples inio dalekim! Ta to je to toliko rastavljalo prekjueranje jutro od dananje veeri?} Put se u Vaubvessard bijae duboko usjekao u njen ivot poput onih velikih pukotina, to ih oluja katkad naini u planinama za jednu jedinu no. Ona se ipak prepusti svojoj sudbini; vrlo paljivo spremi

svoju lijepu haljinu u komodu, a isto tako i svilene cipele, kojima su potplati poutjeli od klizanja po navotenom parketu. Njeno je srce bilo nalik na njih: bogatstvo ga je dodirnulo i ostavilo je na njemu svoj neizbrisivi trag. Uspomena ina taj ples bila je dakle za Emmu kao neko zanimanje. Svake srijede, kad bi se probudila, govorila je u sebi: Ah! prije tjedan dana... prije petnaest dana ... prije tri tjedna bila sam tamo! I malo--pomalo likovi se pomijeae u njezinu pamenju, ona zaboravi melodiju etvorki i nije se vie tako jasno sjeala livreja i odaja; neke pojedinosti nestadoe, ali joj tuga ostade.) IX esto, kad bi Charles otiao od kue, Emma je vadila iz ormara zelenu svilenu kutijui za cigare, koju je bila spremila meu sloenim rubljem. Ona ju je gledala, otvarala je i dapae udisala miris njene postave koja je mirisala po sporiu i duhanu. Kome 54 li je ona pripadala? ... Vikontu? Moda mu je to dar od njegove dragane. Izvezena je bila na nekom okviru od palisandrovine, maloj spravi, koja se sakrivala pred svima, koja bijae oduzela mnoge sate, i nad kojom su padali meki uvojci zamiljene vezilje. Dah ljubavi bijae proao kroz to mreasto platno; svaki je ubod igle uvrstio tu neku nadu ili uspomenu, i sve te isprepletene svilene niti bijahu samo odraz one prikrivene i postojane ljubavi. A zatim ju je vikont jednoga dana bio ponio sa sobom. O emu li su razgovarali, dok je kutija leala na irokoj ploi kamina, izmeu posuda s cvijeem i satova a la Pompadour? Ona je u Tostesu; a on? On je sada u Parizu, tamo! Kakav li je taj Pariz? Koje li neizmjernosti u tom imanu! Ona ga je poluglasno u sebi ponavljala i pri tom uivala; ono je zvonilo u njenim uima kao veliko zvono neke stolne crkve i ono je blistalo u njenim oima, ak i onda, kad ga je gledala na natpisima svojih lonia za pomadu. Nou kad su prodavai morske ribe prolazili sa svojim taljigama ispod njezinih prozora pjevajui Ja Marjolaine, Emma bi se probudila, i, sluajui tutnjavu okovanih kotaa, koja je na izlasku iz sela brzo zamirala na mekoj zemlji, ona bi govorila u sebi: Sutra e oni biti u Parizu! , ., ' I ona je u mislima ila za njima, uspinjala se i silazila niz obronke, prolazila kroz sela i odmicala po glavnoj cesti u jasnoj zvjezdanoj noi. Na kraju neke neodreene daljine uvijek bi se nalazilo neko nejasno mjesto, gdje bi njene sanje nestajale. Ona kupi nacrt Pariza i vrkom svoga prsta etala se na karti amo-tamo po prijestolnici. Hodala je po bulva-rima i zaustavljala se na svakom uglu, gdje su se kriale crte, koje oznauju ulice, i pred bijelim etvorinama, koje predstavljaju kue. Kad bi joj se oi napokon zamorile, ona bi zatvarala vjee i tada bi vidjela kroz tamu, kako se na vjetru savijaju plinski plamenovi, i ula bi, kako se uz silan tropot sputaju nogostupi koija pred peristilom kazalita. Pretplati se na enski list La Corbeille i na Sylphe des Salons. Ona je gutala sve izvjetaje o premijerama, o konjskim trkama i veernjim zabavama, ne isputajui pri tom nita, i zanimala se za prvi nastup kakve pjevaice, za otvorenje kakve velike modne kue. Poznavala je najnoviju modu, adrese boljih krojaa i znala je, u koje se dane ide u Bulonjsku umu ili u operu. U romanima Eugenea Suea prouavala je opise pokustva; itala 55je Balzaca i George Sandovu traei u njihovim djelima zamiljena zadovoljenja za svoje poude. ak je i k stolu donosila knjigu i okretala listove, dok je Charles jeo i razgovarao s njome. Uspomena na vikonta neprestano joj se vraala, kad bi god itala. Usporeivala ga je sa zamiljenim osobama. Ali se krug, kojemu je on bio sredite, irio malo-pomalo oko njega, i onaj sjaj, to ga je obasjavao, udaljujui se s njegova lika, rasprostirao se dalje, , da rasvijetli druge sanje. Pariz, prostraniji od oceana, blistao je dakle pred Emminim oima u crvenkasto-zlatnoj atmosferi. Mnogostruki ivot, koji je buktio u toj gradskoj vrevi, bio je ipak razdijeljen na dijelove i razvrstan u posebne slike. Emma ih je u mislima vidjela samo dvije ili tri, koje su zasjenjivale sve ostale, i koje su same sobom predstavljale itavo ovjeanstvo. Svijet se ambasadora kretao po sjajnim parketima, po salonima koji su ukraeni zrcalima, oko oblih stolova pokrivenih barunastim stol-njacima sa zlatnim resama. Bilo je tu plesnih haljina to su se vukle po zemlji, velikih tajna i tjeskoba, koje su se prikrivale osmijesima. Zatim je dolazilo drutvo vojvotkinja; tu su svi imali bljedolika lica, ustajali su u etiri sata poslije podne; ene ti ubogi aneli nosile su na rubu svoje podsuknje engleske ipke, a mukarci, nepriznate veliine pod beznaajnom vanjtinom, satirali su za zabavu svoje konje, provodili ljeto u Baden-Badenu i napokon se oko svoje etrdesete enili bogatim nasljednicama. U posebnim sobama restorana, gdje se veera poslije ponoi, smijala se pri svjetlu svijea arena gomila knjievnika i glumica. Oni su bili rasipni kao kraljevi, puni idealnih ambicija i fantastinih zanosa. To je bio ivot, koji je stajao visoko iznad drugih, izmeu neba i zemlje, u olujama, neto uzvieno. Sav ostali svijet bio je za nju izgubljen, bez odreena mjesta i kao da nije ni postojao. to su joj, uostalom, stvari bilei blie, to vie su se od njih odvraale njene misli/Sve, to ju je neposredno okruivalo, dosadno selo, glupi malograani, osrednji ivot, inilo joj se izuzetkom u svijetu, pukim sluajem, koji ju je drao u svojim okovima, dok se izvan toga kruga protezala unedogled neizmjerna zemlja blaenstva i strasti. Ona je u svojoj poudi mijeala putene naslade raskoi s radostima srca, otmjenost navika s njenostima uvstva. Zar nisu i ljubavi, kao i indijskim biljkama, potrebna brino obraena zemljita i posebna temperatura? Uzdasi na mjeseini, strastveni zagrljaji, suze, koje padaju na ruke, to su se prepustile poljupcima, sva grozniava tjelesna uzbuenja i njene ljubavne

56

enje nisu se uope mogle zamisliti bez balkona velikih dvoraca, koji su puni dokolice, bez budoara sa svilenim zastorima i vrlo debelim sagom, bez sanduia punih cvijea, bez postelje na podiju, niti bez blistanja dragulja i zlatnih gajtana na livreji. ,#-* Potanski sluga, koji je svako jutro dolazio da timari kobilu, prolazio je hodnikom u svojim tekim drvenim cokulama; bluza mu je bila puna rupa, a noge su mu bile gole u obui. To je eto bio njezin konjuar u kratkim hlaama, kojim se trebalo zadovoljiti! Kad bi zavrio svoj posao, vie se ne bi vraao cijeli dan, jer je Charles, kad bi se vratio kui, sam vodio konja u staju, skidao mu sedlo i navlaio mu! ular, dok je sluavka donosila naramak slame i bacala je u jasle, kako je mogla i znala. Na mjesto Nastasije (koja je napokon otila iz Tostesa lijui potoke suza), Emma uzme u slubu etrnaestogodinju djevojicu, sirotu dobroudna lica. Ona joj zabrani da nosi pamune kapice, naui je da gostu treba govoriti u treem licu, donositi au vode na tanjuru, kucati na vrata prije no to ue, glaati, krobiti i pomagati joj pri oblaenju; htjela ju je odgojiti za svoju sobaricu. Nova ju je sluavka sluala bez prigovora, da je ne bi otpustila. A kako je gospoa obino ostavljala klju u ormaru za posue, Felicite je svake veeri uzimala po komadi eera, koji je jela sama u postelji, poto bi se pomolila Bogu. Poslije podne je katkad ila u susjedstvo da avrlja s postiljonima. Gospoa se tada obino zadravala gore u svojoj sobi. Emma je nosila vrlo otvorenu kunu haljinu, ispod koje se, izmeu posuvrataka u obliku ala, to su dopirali do struka, vidjela nabrana koulja s tri zlatna puceta. Oko pasa je imala uzicu s velikim resama, a njene male zagasitocrvene papue krasila je po jedna rua od irokih traka koja se pruala do pregiba noge. Ona je kupila upija, pisai papir, pero, dralo i kuverte, premda nije imala nikoga, kome bi pisala; brisala je prainu sa svoje ! police za knjige, gledala se u ogledalo, uzimala knjigu, sanjarila neko vrijeme meu recima i na kraju je spustila na krilo. Spopadala ju je elja da putuje ili da se vrati u samostanski ivot. eljela je u isti mah i umrijeti i ivjeti u Parizu. __Charles je po kii i po snijegu jahao prijekim putovima k svojim bolesnicima. Jeo je omlete po majurima, uvlaio ruke u vlane postelje, putao iz ila krv, a mlaki su mu mlazovi prskali u lice, sluao hropce umiruih, pregledavao izmetine u nonim posudama, odgrtao mnogo 57prljava rublja. Ali je svaku veer nalazio plamsajuu vatru, prostrt stol, meke stolice i lijepo odjevenu krasnu enu, koja je tako svjee mirisala, da nije znao, otkuda dolazi taj miris i nije li to njena koulja mirisala od njezina tijela. Ona ga je oaravala mnotvom ukusnih sitnica. Sad bi to bio nov oblik papirnih sjenila za svijee, drugi put bi promijenila kakav volan na svojoj haljini, ili bi pronala najneobinije ime za neko sasvim obino jelo, koje bi sluavka loe pripravila, ali koje bi Charles sa slau progutao do zadnjeg komadia. U Rouenu je ona vidjela gospoe, koje su nosile na lancu svoga sata itavo mnotvo ukrasnih privjesaka, i ona odmah kupi takve privjeske. Htjela je imati na kaminu dvije vaze od modrog stakla, a poslije nekog vremena kutiju za ivai pribor od slonove kosti s naprstkom od pozlaena srebra. Sto je Charles manje razumijevao te otmjene i lijepe stvari, to vie su ga one primamljivale. One su pojaavale uivanje njegovih osjetila i inile mu dom ugodnijim. Bijae to kao neka zlatna praina, koja je po itavoj duini posula stazicu njegova ivota. Bio je dobrog zdravlja i lijepo je izgledao, prouo se kao vrlo dobar lijenik. Seljaci su ga voljeli, jer nije bio ohol. Volio je djecu, nikad nije zalazio u gostionicu, a osim toga je svojim moralnim ivotom ulijevao povjerenje. Osobito je uspjeno lijeio jake prehlade i grudne bolesti. Budui da se mnogo bojao, da mu ne umre koji bolesnik, Charles je zapravo uvijek propisivao samo lijekove koji ublauju bolove, pokatkad po kakvo sredstvo za povraanje, kupanje nogu ili pijavice. On se ba nije bojao ni kirurkih zahvata; putao je ljudima krv na veliko, kao konjima, a za vaenje zuba imao je paklenu v. ruku. Napokon, da bi bio upuen u najnovije tekovine medicinske nauke, on se pretplati na La Ruche medicale, novi struni asopis, koji je bio dobio na ogled. Poslije veere je iz njega malo itao, ali neto zbog topline u sobi, neto zbog probave on bi nakon pet minuta zadri-jemao; i tako bi ostajao za stolom, naslonjen bradom na ruke i razbaruene kose, koja mu je poput grive padala do podnoja svjetiljke. Emma ga je promatrala i slijegala ramenima. Zato barem mije imala za mua jednoga od onih utljivih i marljivih ljudi, koji nou rade nad knjigama i napokon, u ezdesetoj godini, kad nastupi doba reumatizma, nose zasluno odlikovanje na loe skrojenom fraku? Ona bi bila voljela, da to ime Bovarv, koje je bilo i njezino, bude slavno, da ga vidi izloena po svim knji58 arama, da se esto spominje u novinama, i da bude poznato u cijeloj Francuskoj. Ali Charles nipoto nije (.bio astohlepan! Jedan lijenik iz Yvetota, s kojim se nedavno naao na zajednikom vijeanju, bijae ga donekle

ponizio, i to kod same bolesnikove postelje, u nazonosti okupljene rodbine. Kad joj je Charles naveer ispripovjedio taj dogaaj, Emma se estoko razljuti na njegova druga. Charlesa je to ganulo, i on je, sa suzom u oirna, poljubi u elo. Ali ona je bila izvan sebe od sramote; najradije bi ga bila tukla; da se umiri, ode u hodnik, otvori prozor i stade udisati svjei zrak. __ Kakav bijednik! Kakav bijednik! govorila je 'y}osve. tiho, grizui usnu. Ona se, uostalom, sve vie ljutila na njega. Njegovo je vladanje s godinama bivalo sve nezgrapnije; kod deserta je rezao epove od praznih boca; poslije jela je oblizivao zube; jedui juhu poudno je srkao kod svakog gutljaja, a kako je poeo da deblja, njegove oi, ionako ve malene, kao da su se, zbog debljine njegovih jabuica, pomakle prema sljepooicarna. J ('* Emma mu je pokatkad uvlaila "pod prsluk crveni /wyCU obrub njegovih pletenih gaa, popravljala mu kravatu, /p ] ili bacala na stranu izblijedjele rukavice koje je htio t#' | ^navui; ona to nije radila zbog njega, kao to je on mi-<*H-t 'rslio, nego zbog same sebe, iz neobuzdane sebinosti i ^4 Vjivane razdraljivosti. Katkada mu je govorila i o stvarima, koje je itala, kao ma primjer o kakvom odlomku iz romana, o nekoj novoj drami, ili o dogaaju iz otmjena svijeta, koji je donosio podlistak, jer, napokon, i Charles je bio netko koji je uvijek pozorno sluao i uvijek sve odobravao. Ta ona se toliko puta povjeravala svojoj hrti-ci! I da nije bilo nje, ona bi se bila povjerila cjepanicama , u kaminu i njihalici na zidnom satu. / ^ Meutim, u dnu svoje due ona je oekivala neki do-\ Ugaaj. Poput mornara u velikoj pogibelji kruila je oaj-\ nim pogledom po samoi svog ivota traei u daljini \ kakvo bijelo jedro u gustoj magli na obzorju. Ona nije i znala, ka"Eav e biti taj sluaj, taj vjetar, koji e jedro dognati do nje, na koju e je obalu ono odnesti, i da li je to ajka ili brod s tri palube, natovaren patnjama ili do vrha pun blaenstva. Ali svako jutro, kad se probudila, ona se nadala, da e toga dana stii, i oslukivala je svaki um, udno je ustajala i udila se, to ga jo nema; a kad je zatim sunce zapadalo, postajala je sve alosnija ; i eljela je, da bude ve sutranji dan. Nadoe opet proljee. Za prvih toplih dana, kad su kruke cvjetale, osjeti ona, da je neto gui. 59Ve na poetku srpnja brojila je na prste, koliko joj tjedana ostaje do mjeseca listopada, mislei, da e markiz d'Andervilliers moda jo prirediti koji ples u Vaubves-sardu. Ali cijeli rujan proe bez ikakvih pisama i posjeta. Poslije tog dosadnog ekanja i razoaranja ona ponovo osjeti u svom srcu meku prazninu, i tada opet zapone niz jednakih dana. I tako e oni sada prolaziti jedan za drugim, uvijek jednaki, bezbrojni, i bez ikakvih dogaaja! Ma kako jednolian bio ivot drugih ljudi, oni su se barem mogli nadati, da e im se jednog dana neto izvanredno dogoditi. Jedan doivljaj dovodi katkad sa sobom bezbroj iznenadnih promjena u ivotu, i tad se itava slika mijenja. Ali njoj se nita nije dogaalo, tako je valjda Bog htio. Njena je budunost bila poput nekog mranog hodnika sa vrsto zatvorenim vratima na svom kraju. Ona zapusti muziku. Zato da svira? Tko da je uje? Budui da ona nikad nee moi, u barunastoj haljini s kratkim rukavima, na nekom koncertu za Erardovim klavirom, udarati lakim prstima po bjelokosnim tipkama, osjetiti kako, poput lahora, struji oko nje amor oduevljenja, onda nije vrijedno da se mui uenjem. Ona spremi u ormar i svoje crtanke i vezivo. emu sve to? emu? I ivanje ju je razdraivalo. Sve sam proitala govorila je u sebi. I tako je ona provodila vrijeme arei maice u vatri ili promatrajui kako vani kia pada. Kako je bila alosna nedjeljom, kad je zvonilo na ve-ernjicu! Ona je s nekom izbezumljenom paljivou sluala, kako jee, jedan po jedan, udarci napuklih zvona. Gdjekoja je maka, hodajui polako po krovovima, zgr-bila lea na blijedim sunanim zracima. Na glavnoj je cesti vjetar dizao duge oblake praine. U daljini je katkad zavijao neki pas, a zvono je u jednakim razmacima nastavljalo svoje jednolino zvonjenje, koje se gubilo u polju. Svijet je meutim izlazio iz crkve: ene u ulatenim drvenjacima, seljaci u novim bluzama, djeica, koja su gologlava skakutala pred (njima sve se vraalo kui. Samo pet-est ljudi, svaki put isti, ostajali su pred glavnim vratima gostionice igrajui se na epove sve do noi. Zima je bila hladna. Okna su svako jutro bila pokrivena ledenim cvijeem, a bjelkasto svjetlo koje je prodi-ralo kroz njih kao kroz mljeno staklo, nije se katkada cijeloga dana mijenjalo. Ve je u etiri sata poslije podne trebalo zapaliti svjetiljku. 60 U dane, kad je bilo lijepo vrijeme, Emma je silazila u vrt. Rosa je bila ostavila na zelju srebrne ipke s dugim sjajnim nitima, koje su se pruale s jedne glave na drugu. Ptice se nisu ule, sve je izgledalo da spava; braj-da je bila pokrivena slamom, a loza, kao neka velika bolesna zmija, priljubila se uza zid pod strehu, gdje ste vidjeli, kad ste prili blie, kako gmiu babure s mnogobrojnim nogama. Meu jelama u blizini ivice onaj sveenik od sadre s trorogim eirom, to ita brevijar, bijae izgubio desnu nogu; a i sama sadra, koja se lju-tila od mraza, bijae ostavila bijele mrlje na njegovu licu. Zatim je opet ila gore u sobu, zatvarala za sobom vrata, razgrtala ugljen u kaminu, i klonuvi od topline s ognjita, osjeala, ikako je dosada jo jae pritite. Ona bi rado bila sila da razgovara sa sluavkom, ali ju je zadravao neki stid.

Svakoga je dana u isto doba uitelj u crnoj svilenoj kapici otvarao kapke na svojoj kui, a poljski je uvar prolazio sa sabljom opasanom preko svoje bluze. Uvee i ujutro prolazili su ulicom potanski konji, koje su, tri po tri, vodili na baru da ih napoje. Od vremena do vremena zajealo bi zvonce na vratima kakve gostionice, a kad je bilo vjetra, ulo bi se, kako na dvjema eljeznim ipkama kripe brijaeve bakrene plitice koje su visile kao cimer pred njegovom brijanicom. Izlog joj je bio ukraen jednom starom modnom slikom, prilijepljenom na okno, i jednim votanim poprsjem ene sa utom kosom. I brija se tuio na svoje izjalovljeno zvanje, na svoju izgubljenu budunost i, san jarei o brijanici u kakvu velikom gradu, u Rouenu na primjer, u iuci ili blizu kazalita, provodio je itav boji dan etajui od opinske zgrade do crkve i natrag, sumorna lica, oekujui muteriju. Kad bi god gospoa Bovarv podigla oi, uvijek bi ga vidjela na istom mjestu, kao kakva straara na strai, s grkom kapom nakrivljenom na uho i u kratkom vunenom kaputu. Poslije podne bi se katkad iza okna u blagovaonici pojavila neka muka glava, opaljena od sunca, sa crnim zaliscima, koja bi se polako smijeila irokim ljubaznim smijekom, tako da bi joj se vidjeli bijeli zubi. Odmah zatim zapoinjao bi valcer, i na verglu su se, u jednom malom salonu, plesai visoki poput prsta, ene u ruiastim turbanima, Tirolci u kratkim kaputima, majmuni u crnim frakovima i gospoda u kratkim hlaama okretali meu naslonjaima, divanima, stoliima i odraavali se u komadiima zrcala, koji su bili na uglovima privreni 61pozlaenom papirnatom trakom. ovjek je okretao ruicu gledajui desno, lijevo i prema prozorima. Od vremena do vremena pljunuo bi prema kamenu na uglu kue dug mlaz smee sline i koljenom bi podigao svoj instrumenat, kojega su mu tvrdi remeni uljali rame; a muzika se, sad tuna i otegnuta, sad vesela i iva, izvijala iz kutije, bru-jei kroz svileni ruiasti zastor, iza bakrene reetke ukraene arabeskama. Bile su to melodije, koje su se drugdje svirale, na pozornicama, koje su se pjevale po salonima, po kojima se naveer plesalo pod rasvijetljenim lusterima, bili su to odjeci otmjena svijeta, koji su dopirali do Emme. Beskonane su sarabande1 brujale u njenoj glavi, a misli su joj plesale po taktu muzike kao kakva bajadera na sagu protkanu cvijeem, prelazei iz sanje u sanju, iz tuge u tugu. Kad je ovjek pokupio milostinju u svoju kapu, prekrio bi svoj vergl starim pokrivaem od modre vune, natovario ga na lea i udaljio se tekim koracima. Emma ga je gledala kako odlazi. Ali najnesnosnije joj je bilo za vrijeme jela u onoj maloj blagovaonici u prizemlju s pei, koja se puila, s vratima, to su kripala, s mokrim zidovima i vlanim podom. inilo joj se, da je na tanjuru donesena pred nju sva gorina ivota, i uz paru kuhane govedine kao da joj se dizao iz dubine due neki drugi dah pun gaenja. Charles je dugo jeo; ona je griskala ljenjake, ili se, naslonjena na lakat, zabavljala pravei vrhom noa crte po votanom platnu. Ona je sada kuu potpuno zapustila, i gospoa Bo-vary majka, kad je dola da provede u Tostesu jedan dio korizme, zaudila se jako toj promjeni. Emma, koja je negda zaista bila tako brina i osjetljiva u odijevanju, sada se po itave dane nije preoblaila, nosila je sive pamune arape i palila samo svijeu umjesto svjetiljke. Ponavljala je neprestano, kako treba tedjeti, jer nisu bogati, nadovezujui, da je vrlo zadovoljna, vrlo sretna, da joj se Tostes veoma svia, i druge takve udne izjave, koje su svekrvi zatvarale usta. Uostalom, Emma kao da vie nije bila voljna da slua njene savjete. tovie, kad se jednom stara gospoa Bovarv usudila da kae, kako gospodari moraju paziti ina vjerski ivot svojih slugu, ona joj je odgovorila s tako gnjevnim pogledima i s tako hladnim osmijehom, da se dobra ena nije vie dotaknula tog razgovora. Emma je postala izbirljiva i hirovita. Naruivala je za sebe posebna jela, a poslije ih nije ni okusila; jednoga i Sarabanda panjolski ples uz glazbu (Nap. prev.) 62 je dana pila samo mlijeko, a sutradan i do dvanaest alica aja. esto nije uope htjela da izlazi iz kue, a onda ju je neto guilo, otvarala je prozore i oblaila se u laku haljinu. Surovo bi izgrdila svoju sluavku, a zatim joj davala darove ili je slala da se odee k susjedama. Isto je tako katkada bacala prosjacima sav srebrni novac, to ga je imala u svojoj torbici, premda inae nije bila nimalo dobra srca, niti bogzna kako osjeajna prema drugima, kao veina ljudi seljakog podrijetla, kojima uvijek 'ostaje u dui poneto od uljeva oinskih ruku. Potkraj veljae ia Rouault, za uspomenu na svoje" ozdravljenje, osobno donese svome zetu jednu krasnu, puricu i ostade tri dana u Tostesu. Budui da je Charles bio zauzet svojim bolesnicima, Emma je pravila ocu drutvo. On je puio u sobi, pijuckao u kamin, pripovijedao o ratarstvu, teladi, kravama, peradi i o opinskom vijeu, tako da je ona, kad je otiao, zatvorila za njim vrata s nekim zadovoljstvom, koje je i nju samu iznenadilo. Uostalom, ona vie nije krila svoj prezir prema svemu, prema svakome, te je katkad izraavala udnovata miljenja, kudei ono, to su drugi hvalili, a odobravajui nastrane ili nemoralne stvari, emu se njezin mu uvelike: udio. Zar e taj bijedni ivot vjeno trajati? Zar ga se nikad. nee rijeiti? Ta ona ipak nije bila gora od drugih ena, koje su ivjele sretne! Ona je vidjela u Vaubvessardu. vojvotkinje, koje nisu imale tako vitak struk ni tako otmjeno ponaanje, kao to je ona imala; i ona je proklinjala boju nepravdu, naslanjala glavu na zid i pla-

\ kala; eznula je za burnim ivotom, za krabuljnim plesoj vima, za obijesnim zabavama sa svim snanim uzbude-j njima, koja ona nije pozinavala, a koja su te zabave \ morale izazivati. Ona je poela blijedjeti i patiti od lupanja srca. Charles joj propie valerijanu i kamforne kupelji. Ali sve, to su joj pokuavali dati, kao da ju je jo vie razdraivalo. Na neke je dane brbljala s grozniavom rjeitou, a poslije tog estokog uzbuivanja najednom je nastupila klonulost, kad nije nita govorila niti se micala. Iz tog mrtvila oivjela bi samo, kad bi izlila na ruke boicu kolonjske vode. Budui da se neprekidno tuila na Tostes, Charles, pomisli, da je uzrok njezinoj bolesti po svoj prilici u kakvom utjecaju sredine, u kojoj ivi, i ostajui pri toj misli, poe ozbiljno razmiljati, da se odseli u koje drugo mjesto. 63;Otada Emma stade piti ocat, da smravi, poe suho kaljucati i sasvim izgubi tek. Charlesu je bilo teko ostaviti Tostes, u kome je proboravio etiri godine, i to sada, kad je sebi poeo stvarati poloaj. Meutim, ako to mora biti! On je odvede u Rouen k svom bivem profesoru, da je pregleda. Ovaj pronae, da je ivana bolest; trebalo je da promijeni zrak. Poto se obratio na vie strana, Charles douje, da u neufchatelskom kotaru ima jedno trgovite, koje se zove Yonville-l'Abbaye, i iz kojega se lijenik, neki poljski iFfeglica, upravtTprole sedmice bio odselio. Charles napie pismo tamonjem ljekarniku, da mu javi, koliko mjesto ima stanovnika, koliko je udaljen najblii lijenik, koliko je zasluivao godinje njegov prethodnik itd., a kako je odgovor bio povoljan, on odlui da se u proljee preseli, ako se Emmino zdravlje ne pobolja. Jednoga dana, kad je pred skoranji odlazak raspre-mala jednu ladicu, ona se neim ubode u prsti. Bila je to ica na njezinu svadbenom buketu. Naranini su pupoljci bili poutjeli od praine, a svilene vrpce sa srebrnim obrubom iupkale su se na rubovima. Emma baci buket u vatru. Buket planu bre od suhe slame. Zatim se pretvori kao u neki crven grmi na pepelu, koji je polagano nestajao. Ona ga je gledala, kako gori. Male su papirne bobice pucketale, mjedena se ica svijala, svilena je vrpca nestajala, a skvreni cvjetovi od papira, lebdei iznad limene ploe poput crnih leptiria, odletjee napokon kroz dimnjak. Kad su u mjesecu oujku odlazili iz Tostesa, gospoa Bovary bila je u drugom stanju. 64 DRUGI DIO Yonville-l'Abbaye (nazvan tako po nekadanjoj ka-pucinskoj opatiji, kojoj ni ruevine vie ne postoje), jest trgovite udaljeno osam milja od Rouena, izmeu abbe-villske i beauvaiske ceste, u dnu doline, koju natapa rjeica Rieule, to utjee u Andellu i tjera blizu svog ua tri mlina; u njoj ima neto pastrva, koje djeaci nedjeljom zbog zabave love na udicu. Ako kod Boissiera skrenete s glavne ceste i onda nastavite ravno do vrha leukog obronka, prua vam se odanle pogled na dolinu. Rjeica, koja protjee njome, dijeli je tako rei na dva predjela razliita izgleda: lijevo su same zelene livade, a desno je sama obraena zemlja. Livade se pruaju pod vijencem niskih breuljaka i spajaju se straga s brayskim panjacima, dok se na istonoj strani ravnica blago uzdie i sve vie iri, a njezina se zlatna itna polja proteu unedogled. Voda, to tee rubom tratine, razdvaja bijelom prugom boju livada od boje oranica, i tako je itav kraj nalik na velik rairen ogrta s ovratnikom od zelena baruna obrubljen srebrnim gajtanom. Kad doete gore, na kraju obzorja vidite hrastove argueilske ume i strme obronke Saint-Jean, od vrha do podnoja izbrazdane dugim nejednakim crvenim prugama; to su tragovi od kia. Ta ciglena boja, koja se kao tanka mrea ocrtava na sivoj boji brda, potjee od mnogobrojnih izvora bogatih eljezom, koji se razlivaju po okolini. Gospoa Bovary 65Ta ste na granici Normandije, Pikardije i Ile-e-Fran-cea, u mjeovitom kraju, gdje jezik nema svog posebnog naglaska, kao to ni zemlja nema svog naroitog obiljeja. Ovdje se pravi najloiji neufchatelski sir u cijelom kotaru, a osim toga je tu obraivanje zemlje vrlo skupo, jer treba mnogo gnoja da se nagnoji ta sipka zemlja puna pijeska i ljunka. Do god. 1835. nije uope bilo prikladne ceste za Yon-ville; no u to je vrijeme sagraen opinski put, to spaja cestu za Abbeville sa cestom za Amiens, i kojim se katkad slue vozari, to idu iz Rouena u Flandriju. Meutim, usprkos svojim novim izlazima, Yonville-l'Abbaye nije nimalo napredovao. Mjesto da poboljaju obraivanje zemlje, stanovnici se jo uvijek uporno bave panjacima, mada su oni izgubili svoju vrijednost, a lijeno se trgovite udaljivalo od ravnice i prirodno se i dalje irilo prema rijeci. Iz daljine ga vidite, kako se pruilo pored obale kao kakav kravar, koji se poslije objeda odmara pokraj vode. Podno obronka, odmah iza mosta, poinje drvored zasaen mladim jasikama, koji vodi ravno do prvih kua u tom mjestu. One su ograene ivicama usred dvorita, koja su puna ratrkanih zgrada, klijeti, kolnica i pecara, razasutih pod kronjatim drveem, uz koje su prislonjene ljestve, motke, ili su im o grane objeene kose. Poput

krznenih kapa, to se navuku na oi, sputaju se slamnati krovovi gotovo do treine niskih prozora, kojima debela ispupana stakla imaju na sredini vor nalik na dno boca. Uz okreeni zid, koji dijagonalno presijecaju crne grede, naslanja se katkad poneka suha kruka, a prizemnice imaju pred svojim vratima male ograde, da brane ulaz piliima, koji dolaze da na pragu kljucaju mrvice crnog kruha namoenog u jabukovau. Meutim, to idete dalje, dvorita bivaju sve ua, kue sve blie jedna drugoj, a ivica je sve manje i manje; pod jednim se prozorom njie snop paprati na drku od metle; tu se nalazi kovanica nekog potkivaa, a pokraj nje je kolar, pred ijom radionicom stoje dvoja ili troja nova kola koja zakruju gotovo cijelu cestu. Zatim se kroz reetke jedne ograde, iza okrugle tratine, koju krasi kip Amora s prstom na ustima, pokazuje jedna bijela kua; na svakoj strani vanjskih stuba stoji po jedna eljezna vaza; na vratima se sjaji ploa s grbom; to je kua javnog biljenika, najljepa u tom kraju. Crkva se nalazi na drugoj strani ulice, dvadesetak ko-raaja dalje, na poetku trga. Oko nje je malo groblje, koje je ograeno niskim zidom, a tako je ispunjeno gro66 bovima, da stare kamene ploe, koje su gotovo izravnane sa zemljom, tvore neprekidan plonik, na kome je trava sama oznaila pravilne zelene etvorine. Crkva je bila obnovljena posljednjih godina vladavine Charlesa X. Drveni je svod odozgo poeo trunuti, pa se tu i tamo vide tamne rupe na njegovoj plavoj boji. Iznad vrata, gdje je mjesto za orgulje, nalazi se galerija za ljude, sa zavojitim stubama, koje odjekuju pod drvenim cipelama. Svjetlo, to dopire kroz jednobojna stakla, koso obasjava klupe, koje su poprijeko poredane du zidova; tu i tamo je prikovana po koja hasura, nad kojom su velikim slovima ispisane rijei: Klupa gospodina toga i toga. Malo dalje, tamo gdje se laa suzuje, nalazi se ispovjedaonica nasuprot jednom malom kipu blaene djevice Marije u atlasnoj haljini, s velom od tila, to je posut srebrnim zvijezdama, i sa zarumenjenim jabuicama kao u kakva kumira sa Sandwichskih otoka; napokon jedna kopija Svete obitelji, dar ministra unutranjih poslova, koja se istie nad glavnim oltarom izmeu etiri svijenjaka, zavrava na kraju pogled. Jelove klupe pred glavnim oltarom ostale su neoliene. Trnica, ili bolje rei nastrenica od crijepa, koju podupire dvadesetak stupova, zaprema sama otprilike polovinu glavnog trga u Yonvilleu. Opinska zgrada, sagraena po nacrtima jednog parikog arhitekta, nalikuje na kakav grki hram i nalazi se na uglu ulice do ljekar-nikove kue. U prizemlju ona ima tri jonska stupa, u prvome katu polukrunu galeriju, a zavrava se zabatom, na kome je uklesan galski pijetao, koji stoji jednom nogom na ustavu, a drugom dri tezulju Pravde. No najvie upada u oi ljekarna gospodina Homaisa, koja se nalazi preko puta gostionice Zlatni lav! Navee, osobito kad je svjetiljka zapaljena, i kada crvene i zelene staklenke, koje krase njezin izlog, bacaju daleko na ulicu svoja dva obojena svjetla, kroz njih se, kao u bengalskoj vatri, nazrijeva sjena ljekarnika koji se nalaktio na svoj pult. Njegova je kua odozgo do dolje izlijepljena natpisima, koji su ispisani kosim, okruglim i tampanim slovima: Mineralne vode, viijska, seltzerska i bareeska, sokovi za ienje krvi, Raspailov lijek, arapski ratluk, Darcetove pastile, Regnaultova pasta, zavoji, soli za kupanje, ljekovite okolade itd. Na tabli, nad ljekarnom, koja zaprema svu irinu duana, ispisano je zlatnim slovima: Homais, ljekarnik, a u dnu duana, iza velikih tezulja privrenih na tezgu, istie se rije laboratorij iznad staklenih vrata, na kojima se u polovini visine 67zlatnini slovima na crnoj pozadini jo jednom ponavlja natpis Homais. Nakon toga nema vie nita, to bi se moglo vidjeti u Yonvilleu. Ulica se, jedina u mjestu, duga jedan pukomet, u kojoj se nalazi nekoliko duana, zavrava odmah na zavoju ceste. Ako ulicu ostavite nadesno i krenete podnojem obronka Saint-Jean, ubrzo ete doi na groblje. Kad je harala kolera, sruili su, da bi poveali groblje, jednu stranu zida i kupili do njega tri jutra zemlje; ali sav taj novi dio zemljita ostao je gotovo neiskoriten, jer su se grobovi, kao i prije, i dalje gomilali oko vrata. uvar, koji je u isto vrijeme i grobar i crkvenjak (tako da je vukao dvostruku dobit od mrtvaca svoje upe), iskoristio je neobraeno zemljite i zasadio ga krumpirom. Meutim, njegova njivica iz godine u godinu postaje sve manja, a kad iznenada izbije kakva zaraza, on ne zna, da li bi se veselio smrtnim sluajevima, ili se alostio fzbog mnogih pokapanja. Vi ivite od mrtvaca, Lestiboudois! ree mu napokon jednoga dana gospodin upnik. Te nemile rijei potaknue ga na razmiljanje; one su ga neko vrijeme zadravale, ali jo i danas sadi on i dalje svoje krumpire i dapae drsko tvrdi, da oni sami od sebe pastu.. ~ Od dogaaja, koje emo ovdje ispripovijedati, u Yon-villeu se doista nita nije promijenilo. Limena trobojnica okree se jo uvijek na vrhu crkvenog zvonika; na duanu trgovca pomodnom robom jo i sada lepraju na vjetru dvije pamune vrpce; zameci u staklenkama u ljekarnikovu izlogu, kao komadi bijele gube, trunu sve vie u svom mutnom alkoholu, a stari zlatni lav iznad glavnih vrata gostionice, koji je od kia izgubio boju, jo uvijek pokazuje prolaznicima svoju kovrastu grivu kao u kudrova. One veeri, kad su supruzi Bovarv imali stii, vlasnica te gostionice, gospoa udova Lefrancois, bila je u tako velikom poslu, da su je oblile krupne kapljice znoja, dok je spremala svoje zdjele. Sutradan je u trgovitu bio sajam. Trebalo je unaprijed isjei meso, oistiti pilie, prirediti juhu i kavu. Osim toga imala je spremiti objed za svoje stalne goste, za novog lijenika, njegovu enu i njihovu sluavku. Dvorana za biljar odjekivala je od silnog

smijeha; iz male su blagovaonice tri mlinara traila, da im se donese rakije; drvo je u kaminu plamtjelo, eravica je pucketala, a na dugom kuhinjskom stolu, izmeu komada sirove ovetine, dizale se gomile tanjura, koji su se tresli pri udarcima po panju, na kojem se 68 sjeckao pinat. Iz dvorita za ivad ula se krika peradi, koju je sluavka lovila, da je zakolje. Jedan ovjek u zelenim konim papuama, malo bogi-njav, u barunastoj kapici sa zlatnom kitom, grijao je sebi lea kod kamina. Na licu mu se odraavalo zadovoljstvo samim sobom, a gledao je tako mirno u ivot kao i elju-gar, koji je iznad njegove glave visio u krleci od vrbovih iba; bio je to ljekarnik. Artemise! viknu gostioniarka nalomi malo prua, napuni staklenke, donesi rakije, ali se pouri! Kad bih barem znala, kakve poslastice da ponudim drutvu, koje oekujete! Dobri Boe, otpremnici opet poinju galamiti u dvorani za biljar! A to oni misle sa svojim kolima, koja su ostavili pred glavnim vratima? Kad Lastavica doe, moe ih probiti! Pozovi Polvtea, neka ih odvue u stranu!... Pomislite, gospodine Homais, od jutros su odigrali najmanje petnaest partija i popili osam vreva jabukovae! ... Ta poderat e mi sukno nastavljala je ona, gledajui ih izdaleka s pjenjaom u ruci. Ne bi bila velika teta odgovori gospodin Homais kupili biste drugo. Drugi biljar? poviknu udovica. - Zato ne, gospoo Lefrangois, kad taj vie ne valja? Ponavljam vam, vi sami sebi kodite, vi sebi mnogo kodite! A osim toga dananji igrai vole manje rupe na biljaru i teke tapove. Ljudi vie ne igraju na kuglice; sve se promijenilo! Treba ii s vremenom! Gledajte, Tel-lier na primjer ... Krmarica pocrveni od srdbe. Ljekarnik doda: Recite vi to hoete, njegov je biljar ljepi od vaega; pa tko bi se na primjer sjetio da priredi rodoljubno .natjecanje u korist Poljske ili poplavljenih Lionaca ... Takvih se bijednika, kao to je Tellier, mi ne bojimo! upade mu u rije gostioniarka slijeui svojim krupnim ramenima. Uvjeravam vas, gospodine Homais, dok postoji Zlatni lav, ljudi e k njemu dolaziti. Pa imamo mi i uteenih novaca! A meutim ete jednoga lijepog dana Francusku kavanu nai zatvorenu i s jednim lijepim oglasom na prozorima!... Da promijenim svoj biljar! nastavila je ona govorei sama sobom taj biljar, koji mi je tako prikladan za slaganje rublja, i na kome sam za vrijeme lova nainila leaje ak i za putnike!... Ali to nema jo tog epavog Hiverta! ekate li na njega, da zapone veera vae gospode? upita ljekarnik. ekam li na njega? Ta ni gospodina Bineta jo nema! Tano u est sati vidjet ete ga, kako ulazi, jer 69u tanosti njemu nema ravna. On uvijek mora imati svoje mjesto u maloj blagovaonici! Prije bi se dao ubiti, negoli bi sjeo na drugo mjesto! Pa kako je izbirljiv u jelu, i kako prigovara jabukovai! Nije on kao gospodin Leon koji dolazi katkad u sedam, pa ak i u sedam i po sati! Gospodin Leon i ne gleda, to jede. To je divan mladi! Nikad ne "govori povienim glasom. Eto, vidite, velika je razlika izmeu ovjeka koji je dobro odgojen, i biveg draguna koji je postao ubira poreza. Izbija est sati. Binet ue. Na sebi je imao dugaak modri kaput, koji mu je u ravnim naborima padao niz mravo tijelo, a ispod podignutog titnika na njegovoj konoj kapi s naunjacima privezanima uzicom navrh glave, vidjelo se elavo elo, neto uleknuto od dugogodinjeg noenja kacige. Nosio je prsluk od crnoga sukna, krzneni ovratnik, sive hlae i, u svako doba godine, sjajno ulatene izme, koje su imale dvije usporedne izboine zbog njegovih jako razvijenih nonih palaca. Nijedna dlaka nije strila na njegovoj plavoj bradi, koja mu je okruivala vilicu i, poput ruba kakve uzane lijehe, uokviravala njegovo duguljasto blijedo lice s orlovskim nosom i malim oima. Bio je majstor u svim igrama na karte, pa i dobar lovac, a imao je i lijep rukopis, kod kue je imao tokarsku klupu, na kojoj je za svoju zabavu pravio kolute za ubruse i punio njima kuu, ljubomorno poput kakva umjetnika i sebino poput malograanina. On se uputi u malu blagovaonicu, ali je najprije trebalo iz nje otpraviti ona tri mlinara, i cijelo vrijeme, dok su za njega prostirali stol, Binet je utei ostao na svom mjestu pokraj pei; zatim kao obino zatvori vrata i skine kapu. Taj 'zaista nee od pozdravljanja prelomiti jezik! ree ljekarnik, im je ostao sam s gostioniar kom. Nikad on ne govori vie odgovori ona. Prologa tjedna dooe k nama dva putnika, to prodaju tkanine, vrho duhoviti momci, koji su naveer pripovijedali mnotvo ala, tako da sam plakala od smijeha, a on, on vam je pri tom sjedio kao kakva riba i nije ni rijei progovorio. Dabogme ree ljekarnik nema on mate, nema duhovitosti, nita od onoga to ini drutvena ovjeka. Ipak kau, da je sposoban primijeti gostio-niarka. 70 Sposoban! odvrati gospodin Homais on, pa sposoban? U svojoj struci, to je mogue doda ljekarnik mirnijim tonom. I on nastavi:

 Ah, da se jedan trgovac koji ima razgranate poslovne veze, jedan pravnik, jedan lijenik, jedan ljekarnik zadube tako u svoj posao, da zbog toga postanu hiroviti, pa dapae i osorni, to razumijem; pripovijesti su pune takvih primjera. Ali ti ljudi barem misle o neemu. Eto ja, na primjer, koliko mi se puta dogodilo, da sam traio pero na svom pisaem stolu, da ispiem kakvu etiketu, pa sam napokon otkrio da sam ga stavio za uho! Meutim gospoa Lefrancois izie na prag da vidi, ide li Lastavica. Ona zadrhta. Jedan ovjek u crnom odijelu nenadano ue u kuhinju. U posljednjem svjetlu sutona moglo se razabrati njegovo bakrenastocrveno lice i atletski graeno tijelo. ime vas mogu posluiti, gospodine upnie? zapita gostioniarka uzimajui u isti mah s kamina jedan od bakrenih svijenjaka, to su tamo bili poredani sa svojim svijeama. Hoete li uzeti to? Malo likera od ribizla, au vina? Sveenik se zahvali vrlo uljudno. Doao je samo po svoj kiobran, to ga je nedavno bio zaboravio u ernemontskom samostanu, i, poto je zamolio gospou Lefrancois, da mu ga navee poalje u upni dvor, on izie i poe u crkvu, u kojoj je zvonilo na Zdravomariju. Kad na trgu vie nije uo njegove korake, ljekarnik primijeti, da se upnik malo prije vrlo nepristojno ponio. To, to je odbio da se malo okrijepi, inilo mu se jednim od najodvratnijih licem jer stava, jer svi popovi piju, kad ih nitko ne vidi i nastoje oko toga, da se opet vrate vremena desetine. Gostioniarka stade braniti svoga upnika. Uostalom, on bi savio preko koljena etvoricu takvih kao to ste vi. Prole godine pomagao je naim ljudima da spreme slamu; nosio je po est snopova najedanput, tako je jak! Odlino! ree ljekarnik. Poaljite samo svoje keri na ispovijed takvim junainama! Da sam ja vlast, odredio bih, da se svima popovima jedanput mjeseno puta krv. Da, gospoo Lefrangois, svakoga mjeseca po jednu flebotomiju1, u interesu javnog reda i morala! Ta utite, gospodine Homais, vi ste pravi bezbonik! Vi nemate vjere! 1 Putanje krvi kod upale krvnih ila 71Ljekarnik odgovori: f" Imam ja vjeru, svoju vjeru, i imam je dapae vie .nego svi oni sa svojim smijenim ceremonijama i svojim sljeparijama! Naprotiv, ja oboavam Boga! Ja vjerujem u najvie bie, u jednog stvoritelja, ma tko on bio, to mi je sasvim svejedno, koji nas je postavio na ovaj svijet da tu vrimo svoje, graanske i roditeljske dunosti; ali ja ne osjeam potrebu da idem u crkvu, da ljubim srebrne posude i da svojim novcem tovim gomilu lakrdijaa koji se hrane bolje nego mi! Jer Boga moemo potovati isto tako u umi, u polju, ili ak pobono promatrajui nebo, kao to su to radili stari narodi. Moj Bog, to je bog Sokra-tov, Franklinov, Voltaireov i Berangerov! Ja sam za Vjeroispovijest savojskog vikara i za besmrtna naela iz godine 1789. Zato ja ne priznajem Boga kao nekog iicu, koji se s palicom u ruci ee po svom nebeskom vrtu, smjeta svoje prijatelje u utrobu kitova, umire vapijui na kriu i uskrsava poslije tri dana; to su stvari same po sebi besmislene i, osim toga, sasvim protivne svim fizikim zakonima; to nam ujedno dokazuje, da su popovi uvijek amili u sramotnom neznanju, u koje nastoje da >sa sobom povuku sve narode. On zauti traei oima oko sebe sluatelje, jer je u svojoj uzbuenosti bio zaas pomislio da se nalazi sred opinskog vijea. Ali gostioniarka ga nije vie sluala; ona je prislukivala udaljeno kotrljanje. Zau se drndanje koije i zveka klimavih potkova koje su udarale o zemlju, i Lastavica se napokon zaustavi pred vratima. Bila je to neka uta krinja na dva velika kotaa, koji su dopirali do visine koa, te zaklanjali putnicima pogled na cestu i prskali ih blatom po ramenima. Mala su se okna na njenim uskim prozoriima tresla u svojim okvirima, kad je koija bila zatvorena, i na njima su se tu i tamo, meu starom naslagom praine, vidjeli tragovi blata, koje ni pljusak nije mogao sasvim oprati. U nju su bila zapregnuta tri konja, od kojih je prednjak bio pred rudom, a kad je ila uzbrdo, udarala je svojim dnom o zemlju i tresla se. Nekoliko Yonvillaca dooe na trg; govorili su svi u isti mah, pitali za novosti, traili razna objanjenja i naruenu ribu ili ostrige; Hivert nije znao kome da prije odgovori. On je u gradu vrio nabavke za svoje mjetane. Iao je po duanima, donosio postolaru kou, potkivau staro eljezo, svojoj gospodarici bavicu sleeva, eire od modistice i vlasulje od brijaa i cijelim putem, kad se vraao kui, dijelio je pakete, koje je bacao preko dvori72 nih ograda stojei na svom sjedalu i viui u sav glas,, dok su mu konji ili sami naprijed. Jedna ga je nezgoda bila zadrala na putu: hrtica gospoe Bovary bijae pobjegla u polja. Dozivali su je1 zvidanjem punih etvrt sata. Hivert se ak bio vratio pola milje natrag, jer mu se svaki as inilo da je vidi; ali trebalo je nastaviti put. Emma je plakala i uzrujavala se; optuivala je Charlesa za tu nesreu. Gospodin Lheureux, trgovac tkaninama, koji je bio s njima u koiji, pokuavao je da je utjei mnogobrojnim primjerima oizgubljenim psima koji su poslije mnogo godina prepoznali svog gospodara. Tako se pria, kazivao je on, o jednom psu, koji se iz Carigrada vratio kui u Pariz. Drugi je opet prevalio pedeset milja prijekim putem i preplivao etiri rijeke; a i njegov je otac imao jednoga kudrova, koji mu je poslije dvanaest godina izbivanja, najedanput skoio na lea jedne veeri na ulici, kad je-iao u grad na veeru. II

Emma sie prva iz koije, za njom Felicite, gospodin. Lheureux i neka dojilja, a Charlesa su morali probuditi u njegovu kutu, gdje je vrsto bio zaspao, im se smrklo. Homais izie pred njih; on iskae duboko potovanje gospoi i pozdravi se s gospodinom. Kee, da mu je osobito drago, to im je mogao uiniti neku uslugu, i srdano doda, da je bio tako slobodan da sam sebe pozove u njihovo drutvo, a ena da mu je odsutna. . Kad je ula u kuhinju, gospoa Bovary se priblii kaminu. Vrkom dvaju prsta primi ona svoju haljinu u visini koljena i, zadigavi je tako do glenja, prui prema vatri, iznad janjeeg buta, koji se okretao na ranju, svoju nogu u crnoj cipeli. Vatra je obasjavala itav njen lik i svojim jarkim svjetlom prodirala kroz tkaninu njene-haljine, kroz glatke pore njezine bijele puti, pa ak i kroz vjee njenih oiju, kojima je od asa do asa mirkala. arkocrvena boja padala je na nju, kad bi vjetar kojL je dolazio kroz odkrinuta vrata raspirio vatru. S druge strane kamina promatrao ju je utei jedan plavokosi mladi. 73Budui da se mnogo dosaivao u Yonvilleu, gdje je bio odvjetniki pripravnik1 kod biljenika Guillaumina, gospodin Leon Dupuis (to bijae on, drugi stalni gost Zlatnog lava), esto je kasnije veerao, nadajui se, da e u gostionicu doi kakav putnik, s kojim bi mogao provesti veer u razgovoru. U dane, kada bi ranije zavrio svoj posao, i kad nije znao to da radi, bio je primoran dolaziti tano na vrijeme i od poetka do kraja veere podnositi Binetovo drutvo. Zato je s veseljem prihvatio gostioni-arkin prijedlog da veera u drutvu s novim gostima, i oni prijeoe u veliku blagovaonicu, gdje je gospoa Lefrangois dala sveano prostrti stol za etvoro.; Homais zamoli za doputenje, da smije zadrati svoju grku kapu, jer se bojao da ne dobije hunjavicu. Zatim, okrenuvi se svojoj susjedi, ree: Gospoa je bez sumnje malo umorna? U naoj se Lastavici ovjek tako strano trese! Istina je odgovori Emma ali mene promjena uvijek zabavlja, ja rado mijenjam mjesto. Ah, tako je dosadno uzdahnu pisar ivjeti prikovan na istom mjestu! Kad biste morali kao ja ree Charles neprestano sjediti na konju ... Ali odgovori Leon obraajui se gospoi Bo-vary meni se ini, da nita nije ugodnije od toga; samo kad ovjek to moe doda on. Uostalom ree ljekarnik vrenje lijenike slube nije odvie naporno u naem kraju, jer stanje naih cesta doputa upotrebu kola, a obino se i plaa dosta dobro, jer su seljaci imuni. U zdravstvenom pogledu, osim obinih sluajeva upale crijeva, upale bron-hija, utice itd., imamo ovdje od vremena do vremena po koji sluaj povremene groznice za vrijeme etve, ali, sve u svemu, malo ozbiljnijih sluajeva, nita osobito, osim mnogih oboljenja od skrofula, kojima su bez sumnje razlog bijedne zdravstvene prilike po naim seljakim stanovima. Ah, vi ete naii, gospodine Bovarv, na mnoge predrasude, protiv kojih ete se morati boriti, na mnoge ukorijenjene navike, s kojima e se danomice sukobiti svi napori vae znanosti, jer se ljudi jo uvijek radije obraaju devetnicama, svetim moima i upniku mjesto da jednostavno dou k lijeniku ili ljekarniku. Meutim, klima zapravo nije loa, i mi u svojoj opini imamo ak 1 U orig, le clerc, to znai odvjetniki pripravnik, inovnik, pisar, student prava na praksi. Zbog kraeg izraavanja upotrijebio sam svagdje rije pisar (Nap. prev.) 74 nekoliko devedesetogodinjaka. Toplomjer se (ja sam to promatrao), sputa zimi na etiri stupnja, a usred ljeta dosie do dvadeset i pet, najvie do trideset stupnjeva Celzija, a to znai maksimum dvadeset i etiri stupnja Reaumura, ili, po engleskoj mjeri, pedeset i etiri Fahren-heita, ne vie! I doista, mi smo od sjevernih vjetrova zatieni argueilskom umom s jedne strane, a od zapadnih obronkom Saint-Jean s druge strane; a ta vruina, meutim, koja bi poradi vodene pare, to se die s rijeke, i zbog mnotva stoke po livadama koja, kao to znate, isparuje mnogo amonijaka, tj. duika, vodika i kisika (ne, samo duika i vodika), i koja bi, usisavajui humus iz zemlje, mijeajui sva ta razliita isparivanja, skupljajui ih tako rei u jedno, i spajajui se sama od sebe s elektricitetom rairenim u zraku, kad ga ima, mogla s vremenom, kao u tropskim krajevima, proizvesti nezdrava zarazna isparivanja ta je vruina, kaem, ublaena ba s one strane, otkuda dolazi, ili, bolje rei, otkuda bi dolazila, tj. s june strane, jugoistonim vjetrovima, koji nam, poto se rashlade sami od sebe, prelazei preko Seine, dolaze pokatkad iznenada kao svjei vjetrii iz Rusije. Imate li barem kakvih zgodnih mjesta za etnju u okolici? nastavi gospoa Bovarv, obraajui se mladom ovjeku. Oh, jako malo odgovori on. Ima jedno mjesto, koje zovu Panjakom, na vrhu obronka, na rubu ume. Katkada idem tamo nedjeljom, i sjedim ondje s knjigom u ruci gledajui zalaz sunca. - Za mene nema nita divnije od sunevih zalaza prihvati ona a osobito na morskoj obali. Oh! Oboavam more ree gospodin Leon. A osim toga, ne ini li vam se nastavi gospoa Bovarv da duh slobodnije luta po onoj beskrajnoj irini, koja vam, kad je promatrate, uzdie duu i ispunja vas mislima o beskonanosti, o uzvienosti? Jednako je i s gorskim predjelima nastavi Leon. Imam roaka, koji je prole godine putovao po vicarskoj, i on mi je pripovijedao, da ovjek ne moe ni zamisliti poetinost onih jezera, krasotu slapova i silan dojam ledenjaka. Tamo vidite borove nevjerojatne veliine, koji se diu visoko iznad gorskih potoka, kolibe, to vise nad ponorima, a tisuu stopa pod sobom vidite itave doline, kad se oblaci rasture. Ti prizori moraju ovjeka

odueviti, navesti ga na molitvu i na ushienje! Zato se vie i ne udim onom glasovitom muziaru, koji je obiavao svirati 75 Jf!na klaviru pred kakvim velianstvenim predjelom, da bi to vie uzbudio svoju matu. Bavite li se muzikom? zapita ona. Ne, ali je veoma volim odvrati on. Ah, ne sluajte ga, gospoo Bovary upadne im u rije Homais naginjui se nad svoj tanjur on govori to iz puke skromnosti. Kako to, dragi moj! A onomadne ste u svojoj sobi pjevali Anela uvara da je bila divota. Sluao sam vas iz laboratorija, izveli ste to kao kakav operni pjeva. Leon je, naime, stanovao kod ljekarnika, kod koga je imao jednu sobicu na drugome katu, koja je gledala na trg. On se zarumeni na tu pohvalu svoga stanodavca, koji se ve bio okrenuo lijeniku i stao mu redom nabrajati najuglednije stanovnike Yonvillea. Pripovijedao je svakojake zgodice, davao razna obavjetenja, spomenuo, da se sasvim tano ne zna, koliko je biljenikovo imovno stanje, a osim toga da je tu i trgovaka kua Tuvache, koja se mnogo razmee. Emma nastavi: A koju muziku najvie volite? Oh, njemaku, onu, koja vas prenosi u sanjarenje. Poznajete li talijanske opere? Jo ne, ali u ih vidjeti idue godine, kad se nastanim u Parizu, da dovrim svoje pravne nauke. Kao to sam imao ast spomenuti vaem gospodinu suprugu upade u rije ljekarnik ludostima onog bijednog Yanode, koji je pobjegao, imate zahvaliti da ete uivati jednu od najudobnijih kua u Yonvilleu. Posebno su prikladna za lijenika njezina vanjska vrata, koja vode u Aleju, kroz koju moete ui i izii, da vas nitko ne vidi. Osim toga, u njoj ima sve, to je potrebno jednom kuanstvu: praonicu, kuhinju sa smonicom, salon, spremite za voe itd. Yanoda je bio ovjek koji nije krtario! Na kraju vrta pokraj vode dao je sebi sagraditi sjenicu samo zato da tamo ljeti moe piti pivo, a ako gospoa vodi vrtlarstvo, moi e... Moja se ena ba mnogo time ne bavi ree Charles premda joj se preporuuje kretanje, ona radije ostaje u svojoj sobi i ita. Ba kao i ja odgovori Leon i zaista, ima li to ljepe nego naveer sjediti kraj vatre s kakvom knjigom u ruci, dok vjetar udara u okna, a svjetiljka gori? ... Zar ne? ree Emma upirui u nj svoje irom otvorene velike crne oi. Tada ni na ta ne mislite nastavi Leon a satovi prolaze. Seta te, ne miui se, po zemljama za koje mislite, da su pred vama, a misao vam se, udruivi se s matom, gubi u pojedinostima ili nazire pustolovine. Ona se mijea s junacima iz knjige, pa vam se ini da pod njihovom odjeom kuca vae srce. - Zaista! Zaista! odgovori ona. Je li vam se katkad dogodilo nastavi Leon da se u kojoj knjizi namjerite na kakvu neodreenu misao koja vas je ve jednom zaokupila, ili na kakvu nejasnu sliku koja vam se vraa iz velike daljine i koja kao da potpuno otkriva vaa najtananija uvstva? Dogaalo mi se to odgovori ona. Ba zato ree on ja osobito volim pjesnike. Nalazim, da su stihovi njeniji od proze i da oni mnogo lake potiu na suze. Ali oni s vremenom ipak zamaraju nastavi Emma. Ja sada, naprotiv, oboavam pripovijesti koje se itaju bez predaha i od kojih vas hvata strah. Ja mrzim obine junake i umjerena uvstva, kakvih ima u naravi. Doista primijeti pisar budui da takva djela ne govore srcu, ona se udaljuju, kako se meni ini, od pravoga cilja umjetnosti. Tako je ugodno, kad se kraj tolikih ivotnih razoaranja moemo mislima prenijeti u plemenite karaktere, u iste ljubavne osjeaje i u prizore sree. Za mene, koji ivim tu, daleko od svijeta, to je jedina razonoda, a Yonville prua tako malo mogunosti! .< Jamano kao i Tostes prihvati Emma zato sam uvijek bila pretplaena u kakvoj knjinici. Ako mi gospoa hoe iskazati ast da se poslui mojom ree ljekarnik, koji je upravo uo te posljednje rijei ja joj stavljam na raspolaganje svoju knjinicu koja je sastavljena od djela najboljih pisaca: Voltairea, Rousseaua, Delilea, Waltera Scotta, asopisa Echo des Feuilletons itd., a osim toga dobivam razliite periodine listove, meu kojima svaki dan i Fanal de Rouen, jer imam prednost da sam njegov dopisnik za kotare Buchy, Forges, Neufchatel, Yonville i okolicu. Ve su dva i pol sata sjedili za stolom, jer se sluavka Artemise nehajno vukla u svojim iznoenim platnenim papuama, donosila svaki tanjur posebno, zaboravljala sve, preula sve to joj se reklo, i neprestano ostavljala odkrinuta vrata od dvorane za biljar, koja su udarala o zid krajem svoje kvake. U razgovoru je Leon nesvjesno bio stavio nogu na pri-jenicu od stolice na kojoj je sjedila gospoa Bovary. Ona je oko vrata imala plavu svilenu kravatu, koja je 77

76poput starinske tvrde ogrlice drala uspravno ovratnik od nabrana batista, te joj je prema tome, kako je pokretala glavu, donji dio lica upadao u tu bijelu tkaninu ili se ljupko dizao iz nje. I tako se njih dvoje, jedno pored drugoga, dok su Charles i ljekarnik povjerljivo razgovarali, upustie u jedan od onih neodreenih razgovora, u kojima vas sluajnost rijei uvijek dovodi do odreene take uzajamne naklonosti. Parika kazalita, naslove romana, nove plesove, svijet, koji nisu poznavali, Tostes, gdje je ona prije ivjela, Yonville, gdje su sada, sve su to oni pretresali, o svemu su razgovarali do kraja veere. Kad su ih posluili kavom, Felicite ode da priredi sobu u novoj kui, i gosti se uskoro zatim digoe. Gospoa Lefrangois je spavala kraj ugaene vatre, dok je konju-ar sa svjetiljkom u ruci ekao gospodina i gospou Bo-vary, da ih otprati kui. Njegova je ria kosa bila puna slamica, i on je epao na lijevu nogu. Kad je u drugu ruku uzeo kiobran gospodina upnika, oni krenue. Trgovite je spavalo. Stupovi trnice bacali su duge sjene. Zemlja je bila posve siva, kao po ljetnoj noi. Meutim, kako je lijenikova kua bila udaljena pedesetak koraka od gostionice, moradoe gotovo odmah zaeljeti jedni drugima laku no, i drutvo se raspri. Ve u predvorju osjeti Emma hladnou buke, kao da joj je kakvo vlano platno palo na ramena. Zidovi bijahu jo svjee olieni, a drvene su stepenice kripale pod nogama. U sobu na prvome katu prodiralo je bjelkasto svjetlo kroz prozore bez zastora. Vani su se nazirali vrhovi drvea, a malo dalje, livada je napola utonula u maglu, koja se puila na mjeseini, prema toku rijeka. Usred sobe leale su u neredu ladice ormara, boce, eljezne ipke i pozlaene motke za zastore, strunjae na stolicama i razne zdjele na podu, jer su ona dva ovjeka, koja bijahu prenijela pokustvo, ostavili sve u neredu. ' Bijae to etvrti put, to ona provodi no u nepoznatu mjestu. Prvi put je to bilo onoga dana, kad je stupila u samostan, drugi put onda, kad je dola u Tostes, trei put u Vaubyessardu, i etvrti put sada ovdje; a svaki put je bilo, kao da poinje novo doba u njezinu ivotu. Ona nije vjerovala, da stvari mogu izgledati iste na razliitim mjestima, a budui da je ono, to je proivjela, tbilo loe, zacijelo e ono, to je eka, biti bolje. III Kad se sutradan probudila, opazi na trgu pisara. Bila je u jutarnjoj haljini. On pogleda gore i pozdravi je. Ona se brzo nakloni i zatvori prozor. Leon je cijeloga dana ekao, da doe est sati uveer; ali kad je uao u gostionicu, nae za stolom samo gospodina Bineta. Sinonja je veera bila za njega znaajan dogaaj. 'Nikad se dotada nije razgovarao puna dva sata s kakvom gospodom. Ta kako joj je mogao, i to s onako biranim rijeima, izloiti tolike stvari, to ih prije ne bi bio u stanju tako lijepo kazati? Obino je bio bojaljiv i pokazivao je onu suzdrljivost, koja je u isti mah imala u sebi i stidljivosti i pretvaranja. U Yonvilleu su za njega drali, da je besprijekorna vladanja. On je paljivo sluao rasu- -, ivanje zrelih ljudi i nije izgledao nimalo zanesen u politici, to je kod mlada ovjeka vrlo rijetka pojava. Osim toga bio je, .darovit mladi, slikao je akvarele, znao~j~e itati note i poslije veere rado se bavio knjievnou, kad se nije kartao. Gospodin Homais ga je cijenio zbog njegove obrazovanosti, gospoa Homais ga je voljela poradi njegove uslunosti, jer je esto izvodio u vrt male Homaisove, deriad vjeito prljavu, veoma loe odgojenu i pomalo limfatinu, kao to je bila i njihova mati. Njega i uvanje djece bijahu, osim sluavki, povjereni i ljekarnikom nauniku Justinu, sinu nekog daljeg roaka gospodina Homaisa, koga su iz samilosti uzeli u kuu, i koji im je ujedno bio i sluga,j Ljekarnik se pokazao kao najbolji susjed. On uputi gospou Bovary, gdje e to kupovati, poalje odmah po svog trgovca jabukovaom, okua sam pie i pripazi da se u podrumu bava dobro smjesti; poui je, i kako se moe doi do jeftinog maslaca, i nagodi se za nju s crkve-njakom Lestiboudoisom, koji je pored svojih crkvenjakih i pogrebnih poslova ureivao glavne yonvillske vrtove na sat ili preko cijele godine, ve prema tome kako je tko htio. Na tu pretjeranu uslunost nije ljekarnika gonila samo potreba da se bavi tuim poslovima, u tome se krila i neka osnova. On je bio povrijedio Zakon od 19. ventosea1 godine XI, 1 Ventose je esti mjesec u godini, koji traje od 19. veljae do 20. oujka, raunajui po republikom revolucionarnom kalendaru g. 1793. (Nap. prev.) 731 -j?:'i.!iii?'"h.4.A

lan 1, koji zabranjuje vrenje lijenike slube svakome, tko nema diplome, tako da je na temelju podlih prijava Homais pozvan u Rouen, da se javi u osobni kabinet gospodina dravnog tuioca. Visoki ga je inovnik primio stojei, u svom talaru, s hermelinom preko ramena i sa sudskom kapom na glavi. Bilo je to ujutro prije poetka suenja. U hodniku su se ule teke orunike izme i kao neko udaljeno kripanje velikih brava koje su se zakljuavale. Ljekarniku je tako zvonilo u uima, da mu se inilo da e ga kap udariti. Ve je u duhu gledao podzemne tamnice, svoju obitelj u suzama, ljekarnu prodanu, sve staklenke porazbacane, i on je morao ui u jednu kavanu da popije au ruma sa seltzerskom voom, da bi opet doao k sebi. Malo-pomalo uspomena na taj ukor izblijedi, i on nastavi kao i prije, davati nedune lijenike savjete u stranjoj sobi svoje ljekarne. Ali opinski naelnik mu je to zamjerao, kolege su mu bili zavidni, i trebalo se svega bojati; predobiti gospodina Bovarvja raznim uslugama znailo je stei njegovu zahvalnost i sprijeiti ga,

da kasnije ne govori, ako neto primijeti. Zato mu je Homais svako jutro donosio novine i esto puta popodne ostavljao na trenutak ljekarnu i odlazio k lijeniku na razgovor. i'- Charles je bio snuden: bolesnici nisu dolazili. Sjedio je itave sate bez rijei, odlazio u svoju ordinaciju da spava ili promatrao, kako mu ena ije. Da se neim zabavi, stade po kui raditi kao kakav radnik i pokua ak da lii ambar ostatkom boje, to su je liioci bili ostavili. Ali novane neprilike su mu zadavale brige. Toliko je bio potroio za razne popravke u Tostesu, za enine haljine i za selidbu, da je za dvije godine otiao sav miraz, vie od tri tisue talira. A koliko je stvari osim toga oteeno ili izgubljeno prilikom prijevoza iz Tostesa u Yonville, ne raunajui tu sadrenog upnika, koji je, kad su se kola jako zatresla, pao u Quincampoixu na plonik i razbio se na tisuu komadia. Zaokupi ga jedna ugodnija briga, trudnoa njegove ene. to se vie pribliavao dan poroaja, on ju je sve njenije volio. Nova se tjelesna veza stvarala meu njima, i kao neki trajni osjeaj potpunijeg sjedinjenja. Kad bi je izdaleka gledao, kako se lijeno kree, i kako joj se tijelo meko njie u bokovima bez steznika, ili kad bi je, dok su sjedili jedno nasuprot drugome, do mile volje promatrao, kako se umorno namjeta u svom naslonjau, tada njegovoj srei nije bilo kraja ni konca: ustajao je, ljubio je, 80

fe sasvim dobro ljudski ivot, i sjeo je vedro za trpezu iVEmma bijae u poetku veoma iznenaena zatim f7i7eli da se to prije rijei brememtosti da bi saznala, "kako ie to biti majka. Ali kako nije mogla troiti koliko tehtielakupiti kolijevku u obliku amca s ruiastim fvilenim'zastorima i ilvezene djeje kapice ^ jednom asu ogorenja odustane od pripremanja opreme i narui sve odlednom kod seoske velje, nita ne birajui i ne SSaaS s? Ona dakle nije uivala u onim pripremama TkotSa se iivljava materinska njenost, i zato je moda ve u poetku neto smanjilo njezinu ljubav prema Seutim, kako je Charles kod svakog jela govorio o djetetu, poe uskoro i ona vie misliti o njemu. Ona je eljela sina: da bude jak i crnomanjast i da se zove George; ita pomisao da ima muko duete bila ioi ?e ve6 unaprijed kao neka naknada za sva njena dotidania razoaranja. Mukarac je barem slobodan; on Se -adovoljavati svoje strasti, putovati po svim Zmijama svladavati sve zapreke i uivati najveu sreu le meutim, neprekidno neto prijei. Nepokretna i u ist" mah povodljiva, ona ima protiv sebe svoju putenost ovSnost o zatonu: Njena volja, poput koprene njezina eirTkoiu dri jedna traka, podrhtava pri najmanjem povSarcu, uvijek je vue kakva elja, uvijek 3e zadrava kakav obzir. . Emma rodi jedne nedjelje oko est sati, kad je sunce izlazilo. __ Kerka je! ree Charles. Emma okrene glavu i onesvijesti se. Gotovo u isti as dotra gospoa Homais i poljubi je, a isto tako i gospoa Lefrancois od Zlatnoga lava Ljekarnik kao obziran ovjek, estita joj samo s nekoliko rijei kroz odkrinuta vrata. On zaeli, da mu pokau dijete, i nae, da je lijepo razvijeno. Dok se oporavljala, razbijala je sebi glavu, kakvo Ime da dade svojoj keri. Najprije je preispita a sva rmena s talijanskim nastavcima, kao sto su cl?ra, Linsa, Amanda, Atala, mnogo joj se svialo ime Galsvmda a jo vie Izolda ili Leokadija. Charles je zebo, da se dijete zove kao njegova majka; Emma se tome protivila. PreGospoa Bovary 81listae kalendar od poetka do kraja i upitae za savjet i druge ljude. Gospodin Leon ree ljekarnik s kojim sam neki dan o tome govorio, udi se, to ne izaberete ime Magdalena, koje je sada najvie u modi. Meutim se gospoa Bovarv majka ogoreno protivila tom imenu grenice. to se tie gospodina Honiaisa, on je volio sva ona imena, koja su podsjeala na kakva velika ovjeka, na kakvo slavno djelo ili na kakvu plemenitu zamisao, te je, drei se toga, i krstio svoje etvoro djece. Tako je Napoleon znaio slavu, Franklin slobodu, Irma zacijelo ustupak romantizmu, a ime Athalie bilo je znak dubokog potovanja prema najbesmrtnijem remek--djelu francuske pozornice. Budui da njegovi filozofski nazori nisu smetali njegovim umjetnikim idealima, nije mislilac u njemu guio osjetljiva ovjeka; on je znao razluivati, voditi rauna i o mati i o fanatizmu. U toj je Racineovoj tragediji, na primjer, napadao misli, ali se divio stilu, proklinjao je zamisao, ali je hvalio sve pojedinosti, bjesnio je protiv glavnih lica, ali se oduevljavao njihovim govorom. Kad je itao velika djela, zanosio se, ali pri pomisli, da popovi iz njih vuku koristi za svoju trgovinu, rastuio bi se, i u zbrci uvstava, u koju se zapletao, bio bi najradije objeruke ovjenao Racinea i u isti se mah jedno etvrt sata s njim prepirao.

Napokon se Ernma sjeti, da je u dvorcu Vaubvessard ula markizu, kako je zvala jednu mladu enu imenom Berta i tako izabrae to ime, a budui da ia Rouault nije mogao doi, zamolie gospodina Homaisa, da bude kuroj On pokloni kumetu sve same vlastite proizvode, i to: est kutija prsnih karamela, cijelu staklenku ratluka, tri kutije sljezovih bombona i osim toga est tapia kan-diranog eera, to ih je pronaao u jednom uzidanom ormaru. Naveer, poslije sveanog obreda, bila je velika veera; prisustvovao je i upnik. Svi se razigrae. Prije no to su ih posluili likerom, gospodin Homais zapoe pjesmu Bog dobrih ljudi. Gospodin Leon otpjeva barkarolu, a gospoa Bovarv majka, koja bijae kuma, romancu iz doba Carstva. Najzad gospodin Bovarv otac zatrai, da dijete donesu dolje i stade ga krstiti aom ampanjca, kojim ga je s visine polijevao po glavi. To ismijavanje prvoga sakramenta naljuti opata Bournisiena. Stari Bovarv mu odgovori jednim citatom iz Rata bogova, i upnik htjede otii. Gospoe su ga molile, da ostane, Homais je posredovao, i tako im poe za rukom da nagovore duhovnika, da ponovo sjedne. On mirno uze 82 iz tanjuria svoju alicu s kavom koju je napola bio popio. Gospodin Bovarv otac ostade jo mjesec dana u Yonvilleu, gdje je zadivio stanovnike svojom krasnom vojnikom kapom sa srebrnim trakama, koju je nosio jutrom, kad je etao po trgu i puio svoju lulu. Budui da je bio navikao piti mnogo rakije, esto je slao slukinju k Zlatnom lavu, da mu na sinovljev raun kupi bocu toga pia, a da biinamirisao svoje svilene rupie, potroio je svu snahinu zalihu kolonjske vode. Emmi se u njegovu drutvu svialo. Proputovao je bio mnogo svijeta, pripovijedao je o Berlinu, o Beu, o Strassbourgu, o svom oficirskom ivotu, o ljubavnicama, to ih je negda imao, o sveanim rukovima, na kojima je prisustvovao; osim toga se pokazivao ljubazan, pa bi je, tavie, katkad, bilo na stubitu ili u vrtu, primio oko pasa i povikao: "' Charles, uvaj se! Tada se majka Bovarv uplai za sreu svoga sina i, bojei se, da bi joj suprug s vremenom mogao nemoralno utjecati na nazore mlade ene, ona se pouri da pospjei odlazak. Moda su je uznemirivale jo gore misli, jer je gospodin Bovarv bio ovjek koji nita nije potivao. Jednoga dana Emma najednom osjeti potrebu da vidi svoju kerkicu, koju su bili dali na 'dojenje stolarevoj eni. I ne gledajui na kalendar, da li je ve prolo est tjedana od poroda, zaputi se prema Rolletovoj kui, koja se nalazila na kraju sela, podno obronka, izmeu glavne ceste i livada. Bilo je podne. Kapci na kuama bijahu sputeni, a krovovi od kriljevca, koji se blistahu pod jakom svjetlou plavog neba, kao da su se krijesili na vrhu svojih sljemena. Duvao je omaran vjetar. Emma se zamarala od hodanja. Noge su je boljele od otrih kamenia na putu, ona je kolebala, da li bi se vratila kui ili svratila nekamo da malo otpoine. U taj as izie iz jednih oblinjih vrata gospodin Leon sa svenjem spisa pod pazuhom. On joj pristupi, pozdravi je i stane u hlad pod sivi platneni krov koji bijae razapet nad Lheureuxovim duanom. Gospoa Bovarv ree, da je pola u posjete svom djetetu, ali da se ve osjea umorna. Ako biste ... prihvati Leon ne usuujui se da nastavi. Imate li negdje kakva posla? zapita ga ona. I kad je pisar odgovorio, da nema, ona ga zamoli, da je prati. Jo iste veeri znao je to itav Yonville, i gospoa 83Tuvache, naelnikova ena, izjavi pred svojom sluavkom, da gospoda Bovary kvari sebi dobar glas. Da doete do dojilje, morate sa ceste zakrenuti nalijevo, kao da ete na groblje, te izmeu kuica i dvorita prolaziti jednom malom stazom, du koje s obje strane rastu kaline. One su cvjetale a isto tako i esto-slavice, divlje rue, koprive i male kupine koje su strile iznad grmova. Kroz otvore ivica vidjeli ste pred kolibama po koju svinju na gnojitu ili privezane krave, koje su eale rogove o deblo stabala. Oboje su polako hodali jedno pored drugoga; ona se naslanjala na nj, a on je usporavao svoje korake, podeavajui ih prema njezinima. Pred njima je lijetao roj muha, koji je zujao u toplom zraku. Oni prepoznale kuu po starom orahu, koji je irio nad njom hladovinu. Bila je niska i pokrivena smeim crijepom; izvana je pod tavanskim prozoriem visio vijenac luka. Snopovi prua, to su stajali uz trnovu ogradu, okruivahu lijehu loike, nekoliko stopa despika i graka u cvatu, koji se uspinjao uz pritke. Neista voda tekla je razlijevajui se po travi, a svuda naokolo vidjelo se mnotvo dronjaka, za koje se nije moglo odrediti, kojoj su vrsti robe nekad pripadali, pletenih arapa, jedna haljina od crvena katuna i jedna velika plahta od prostog platna razastrta po duini na ivici. Na kripanje lijese pojavi se dojilja drei u naruju dijete, koje je sisalo. Drugom je rukom vukla bijedna slabunjava djeaka sa skrofuloznim licem, sina nekoga kapara iz Rouena, koga su njegovi roditelji, odvie zauzeti svojim obrtom, ostavili na selu. Uite ree ona. Vaa je mala unutra i spava. U dnu prizemne sobe, jedine u kui, stajala je uza zid iroka postelja bez zastora, a nave su zauzimale itavu stranu prozora, kojemu je jedno okno bilo zakrpano komadom okrugloga plavoga papira. U kutu za vratima pod kamenim koritom za pranje suda bijahu poredane cipele sa sjajnim avlima, a blizu njih jedna boca puna ulja s perom u grliu. Na prasnu se kaminu povlaio kalendar Mathieua Laensberga meu kremenima, okrajcima

svijea i komadima gube. Napokon, kao posljednja suvina stvar toga stana bila je slika boginje Fame s trubljom u ustima, po svoj prilici izrezana iz kakva parfumerijskog kataloga i prikovana na zid sa est postolarskih avala. Emmino je dijete spavalo na zemlji, u kolijevci od vrbovih iba. Ona ga uze zajedno s pokrivaem, u koji bijae umotano, i stade mu potiho pjevati njiui se pri hodu. Leon se etao po sobi; inilo mu se neobino vidjeti usred te bijede tu lijepu gospou u haljini od nankina. Gospoa Bovary se zarumeni; on se okrene mislei, da ju je moda svojim pogledom malo uvrijedio. Zatim ona ponovo metne u kolijevku malu, koja se upravo poblju-vala na svoj podbradnik. Dojilja odmah skoi da je obrie, uvjeravajui gospou, da se to nee poznati. ini ona meni i mnogo gorih stvari ree ona i tako je neprestano moram prati. Biste li bili dakle tako ljubazni, te naloili trgovcu mirodijama Camusu, da smijem doi k njemu po komadi sapuna kad ga ustrebam. Za vas bi to bilo i zgodnije, jer vas ne bih uznemirivala. Dobro, dobro ree Emma. Do vienja, majko Rollet! I ona izie, obrisavi noge na pragu. Dobra je ena isprati do kraja dvorita govorei neprestano, kako joj je teko, to mora nou ustajati. Pokatkad sam od toga tako slomljena, da zaspiri? na stolici; zato biste mi morali dati barem funticu mljevene kave, koja bi mi trajala mjesec dana, a pila bih je svako jutro s mlijekom. u Poto se nasluala njenih zahvaljivanja, gospoa Bovarv ode; ali tek to je malo poodmakla na stazi, zau iza sebe kloparanje drvenjaka. Ona se okrene: bila je to dojilja! to je? Nato je seljakinja povue na stranu iza jednog brijesta i stade joj govoriti o svome muu, koji sa svojim zanatom i sa est franaka godinje, to mu ih kapetan ... Dovrite bre ree Emma. Eto vidite nastavi dojilja uzdiui poslije svake rijei bojim se, da mu ne bude krivo, kad vidi da sama pijem kavu, ta znate, kakvi su mukarci... Bit e je dovoljno za oboje ponavljala je Emma dat u vam je!... Ne dosaujte mi! Oh, znate, jadna moja draga gospoo, on ima zbog svojih rana strane greve u grudima. Dapae veli, da ga jabukovaa slabi. Ta pourite, majko Rollet! Dakle nastavi ona i nakloni se ako to ne bi bilo odvie od vas traiti ... ona se jo jednom pokloni kad biste bili tako dobri a njezin je pogled zaklinjao jedan vri rakije ree ona napokon pa u njome vaoj maloj trljati noge, koje su joj njene poput jezika. 35Poto se rijeila dojilje, Emma je opet uzela pod ruku gospodina Leona. Neko je vrijeme hodala brzo; zatim uspori korake, a njen pogled, kojim je kruila pred sobom, zaustavi se na ramenu mlada ovjeka, na ijem kaputu bijae ovratnik od crna baruna. Kestenjasta, glatka i brino oeljana kosa padala mu je na ovratnik. Ona primijeti njegove nokte, koji su bili dui, no to su se nosili u Yonvilleu. Njega noktiju bila je jedno od glavnih pisarovih briga i za tu je svrhu imao poseban noi meu svojim pisaim priborom. . Oni se vratie u Yonville idui obalom rijeke. U toplo doba godine obala bijae plia, tako da su se vidjeli do temelja vrtni zidovi sa stubitem od nekoliko stepenica, koje su se sputale do rijeke. Ona je tekla bez uma, brza i naoko hladna, a duge i tanke trave povijale se u njoj prema struji, koja ih je sa sobom vukla, i irile se u njenoj bistrini kao neka raspletena zelena kosa. Pokatkad bi na vrhu trske ili na listu lopoa po koji kukac tankih nogu milio ili poivao. Sunce je jednom zrakom prodiralo kroz male modre mjehurie na valovima, koji su nadolazili jedan za drugim i meusobno se rasprskavali. Stare okresane vrbe odraavale su u vodi svoju sivu koru. S druge strane rijeke, svuda naokolo, livade su izgledale puste. Bilo je vrijeme, kad se po majurima rua, pa su mlada ena i njen pratilac uli hodajui samo ritam svojih koraka po stazi, rijei, to su ih meusobno izmjenjivali, i utaj Emrnine haljine, koja je utala oko nje. Vrtni zidovi, naikani odozgo komadiima razbijenih boca, bili su vrui kao stakla kakva zimskog vrta. Izmeu opeka bijahu iznikli uti eboji, i gospoa Bovary bi im u prolasku okrznula rubom svog otvorenog suncobrana po koji uveli cvijet, koji bi se raspao u uti prah, ili bi se koja granica kozje krvi i brljana, to su visili preko zida, povlaila za asak po svili, zakvaivi se za rese suncobrana. Oni su razgovarali o jednoj druini panjolskih plesaa, to su je oekivali u rouenskom kazalitu. Hoete li ii tamo? upita ona. Ako budem mogao odgovori on. Zar nita drugo nisu imali da kau jedno drugome? Iz njihovih je oiju meutim izbijao mnogo ozbiljniji razgovor. I dok su se trudili da nau obine rijei, oni su k osjeali kako ih obadvoje obuzima ista ljubavna enja. / Bilo je to kao neki apat due, dubok, neprekidan, koji je I nadvisivao amor glasova. Iznenaeni i

zaueni tom | novom slau, oni nisu ni pomiljali na to da jedno drugome govore o tom osjeaju, ili da otkriju, koji je izvor 86 toj slasti. Budui uici, poput obala tropskih krajeva, ' ire nad puinom, koja se prua pred njima, svoju priroenu blagost, neki mirisni daak, i ovjek se preputa tome zanosu i ne marei za obzorje koje ne opaa. Stoka je prolazei na jednom mjestu bila razrovala zemlju; trebalo je gaziti po krupnom zelenom kamenju, to je bilo porazmjeteno po blatu. Emma je esto zastajala za trenutak, da vidi, kamo e staviti nogu, i posrui na ljunku, koji joj se pomicao pod nogama, rairenih ruku, pognuta tijela, neodluna pogleda, ona se smijala od straha da ne padne u lokvu. Kad su doli pred njezin vrt, gospoa Bovary odgurne mala vrata, potra uza stepenice i nestade. Leon se vrati u svoj ured. efa nije bilo. On letimino pogleda svoje spise, zatim zaree svoje guje pero, uze napokon eir i ode. On krene na Panjak na vrhu argueilskog breuljka, na ulasku u umu; ondje se zavali na zemlju pod jele i stane kroz prste gledati u nebo. Kako se dosaujem! govorio je u sebi kako se dosaujem! Saaljivao je samog sebe, to mora ivjeti u tom selu, to ima nekog Homaisa za prijatelja, a nekog gospodina Guillaumina za gospodara. Ovaj, vjeito zabavljen polo- ! vima, s naoalima sa zlatnim krilima i s riim zaliscima, koji suT'mu padali "na~"bi]eTuTravato; nije imao ni pojma 0 finoi duha, premda je volio oponaati kruto i englesko dranje, koje u prvo vrijeme bijae oaralo pisara. Ljekarnikova je ena bila najbolja supruga u cijeloj Normandiji; umiljata kao janje, voljela je svoju djecu, oca, majku, svoju rodbinu, suosjeala je s tuim nevoljama, putala je u kuanstvu, da sve ide svojim tokom, mrzila je steznike. Ali je bila tako troma, tako dosadna, kad ste je sluali, tako obine vanjtine i u razgovoru tako ograniena, da Leon nikada nije ni pomislio premda je njoj bilo trideset godina, a njemu dvadeset, 1 mada su spavali vrata do vrata i razgovarali svaki dan da ona za nekoga moe biti ena i da od svog spola moe imati i drugo to osim haljine. A tko je jo bio u tom mjestu? Binet, nekoliko trgovaca, dva ili tri krmara, upnik i napokon naelnik, gospodin Tuvache, sa svoja dva sina, imuni, osorni, tupi ljudi, koji su sami obraivali svoju zemlju, gostili se izmeu sebe, inae poboni, a u drutvu sasvim nesnosni. Ali na zajednikoj pozadini svih tih ljudskih lica isticao se Emmin lik, usamljen, a ipak udaljeniji; jer 87 JLeon je izmeu nje i sebe osjeao kao neki neodreeni ponor. U poetku je dolazio k njoj vie puta zajedno s ljekarnikom. Charles kao da ga nije odvie rado doekivao, i Leon se kolebao izmeu straha da ne bi bio nametljiv i elje za prisnim prijateljstvom, koje mu se inilo gotovo nemogue. IV im su nastupili prvi hladni dani, Emma napusti svoju sobu i prijee u blagovaonicu, dugaku i nisku prostoriju, u kojoj je na kaminu stajao granat koraljnik koji se irio prema ogledalu. Sjedei u svom naslonjau kraj prozora, ona je promatrala, kako mjetani prolaze plonikom. Leon je dvaput dnevno iao iz svog ureda u gostionicu Zlatni lav. Emma je izdaleka ula njegove korake, ona se naginjala i sluala; i mladi ovjek, uvijek jednako odjeven, ubrzo bi nestao iza zastora i ne okreui glavu. Ali o sumraku, poto bi naslonila bradu na lijevu ruku i odloila na krilo svoje zapoeto vezivo, ona bi esto zadrhtala pri pojavi te sjenke, koja bi najednom iezla. Ona bi tada ustajala i zapovjedila, da se prostre stol. Gospodin Homais bi dolazio za vrijeme veere. Sa svojom grkom kapom u ruci ulazio bi neujnim koracima, da ne bi koga uznemirio, ponavljajui uvijek iste rijei: Dobar veer svima! Kad bi zatim zauzeo za stolom svoje mjesto, izmeu mua i ene, pitao bi lijenika za zdravlje njegovih bolesnika, a ovaj bi se s njime posavjetovao o tome, koliko da im rauna, i koliko oni mogu da plate. Zatim su naklapali o tome, to ima u novinama. Homais ih je u taj as znao gotovo napamet; on je u cijelosti iznosio sve novosti sa svim urednikovim napomenama i sa svim vijestima o pojedinim nesreama, to su se dogodile u Francuskoj ili u inozemstvu. Meutim, kako bi se predmet razgovora iscrpao, on bi poeo stavljati neke primjedbe o jelima, to ih je vidio na stolu. Pokatkad bi se ak i napola dizao i obzirno pokazivao gospoi najbolji komad ili bi se obraao slu- v avki pa joj davao savjete, kako se pripremaju razne vrste ragua i kakQ se prireuju zdravi zaini. Govorio je o mirisu, o mesnom ekstraktu, o sokovima i o hladetini tako, da mu se ovjek morao diviti. Kako mu je uostalom 88 glava bila punija recepata negoli njegova ljekarna boica, Homais je izvrsno znao praviti razne vrste ueerena voa, kiselina, slatkih likera, a poznavao je i sve novo-izumljene vrste tednih pei te' vjetinu kako se konzervira sir i kako se pokvareno vino moe uiniti pitkim. U osam sati naveer dolazio je Justin po njega da zatvori ljekarnu. Gospodin Homais bi ga tada lukavo pogledao, pogotovu ako je bila prisutna Felicite, jer je bio primijetio, da je njegov naunik odvie zavolio lijenikovu kuu. Ovaj moj objeenjak govorio je on poinje na kojeta misliti, i meni se ini, neka me vrag nosi, da je zaljubljen u vau slu&y_ku.

Ali vea mana, koju 'mCTJei esto predbacivao, bijae to, to je neprekidno prislukivao razgovore. Nedjeljom, na primjer, niste ga se mogli rijeiti iz salona, kamo bi ga pozvala gospoa Homais, da odvede djecu, koja su drijemala po naslonjaima i leima guvala odvie iroke pamune prevlake. Na ta veernja sijela kod ljekarnika nije dolazilo mnogo svijeta, jer je on svojim ogovaranjem i svojim politikim nazorima malo-pomalo otuivao od sebe razne ugledne osobe. Pisar se uvijek naao tamo. im bi zauo zvonce, istrao bi u susret gospoi Bovarv, uzeo njezin al i spremio pod tezgu u ljekarni velike slamnate kaljae, to ih je ona po snjenom vremenu nosila preko svoje obue. Najprije bi se kartali nekoliko partija trideset i jedan, zatim se gospodin Homais igrao s Emmom ecarte! Leon je stajao iza nje i pomagao joj. Kako je stajao i drao ruke na naslonu njene stolice, gledao je zupce njena elja, koji su se otro zabili u njenu punu. Svaki put kad bi se pomakla da baci karte, desna joj se strana haljine podizala. Njena se kosa, to je bila prema gore zaeljana, prelijevala na zatiljku u smeoj boji, koja je postepeno blijedjela pa se malo-pomalo gubila u sjeni ovratnika. Haljina joj je opet padala s obje strane stolice, nadimajui se, i puna nabora sputala se do zemlje. Kad bi Leon koji put osjetio, da je stopalom stao na nju, brzo bi se odmaknuo, kao da je na koga nagazio. Kad bi se kartanje zavrilo, ljekarnik i lijenik su igrali domino, a Emma, promijenivi mjesto, nalaktila bi se na stol i stala listati l'llustration. Ona je bila donijsla i svoj modni urnal. Leon bi sjeo kraj nje, pa su zajedno gledali slike i ekali jedno drugo na dnu svake strane. Ona ga je esto molila, da joj kazuje kakve stihove. Leon ih je recitirao otegnuto, 89pazei da mu glas dobije eznutljivi prizvuk na ljubavnim mjestima. Ali pri tom mu je smetalo lupkanje domina. Gospodin Homais je bio majstor u toj igri i tukao je Charlesa ak i s dvostrukom esticom. Zatim, poto bi odigrao tri stotine poena, obojica bi se ispruila kraj kamina i ubrzo zadrijemala. Vatra je tinjala u pepelu; ajnik je bio prazan; Leon je i dalje itao, Emma ga je sluala nesvjesno okreui sjenilo na svjetiljci, na kojemu bijahu naslikani cirkuski lakrdijai u koijama i plesaice na uetu sa svojim motkama za odravanje ravnotee. Leon bi zastao pokazujui rukom na svoje zaspale slu-aoce; tada bi oboje razgovarali tiho, i razgovor im se priinio ugodniji, jer ga nitko nije sluao. Tako se meu njima uspostavi neka vrsta clrugarstva, neka neprekidna veza putem knjiga i romanca. Gospodin Bovarv, nimalo ljubomoran, nije se tome udio. Za svoj roendan dobi Charles lijepu plavo olienu frenoloku glavu, koja je bila sva iarana brojevima sve do toraksa. To je bio znak Leonove panje. On mu je iskazivao i mnoge druge panje pa je ak vrio i razne Charlesove narudbe u Rouenu. A kako je knjiga nekog romanopisca uvela u modu maniju za kaktuse, Leon kupi jedan za gospou i donese ga u Lastavici, drei ga na svom krilu i bodui sebi prste na njegovim tvrdim bodljikama. Emma dade sebi namjestiti pred prozor jednu dasku s ogradom za svoje lonie sa cvijeem. I Leon je imao svoj visei vrti, i tako su se esto viali, kad su na prozorima zalijevali svoje cvijee. Meu prozorima toga mjesta bijae jo jedan, koji je ee bio zauzet, jer ste nedjeljom od jutra do mraka, a radnim danom svako poslije podne, kad je bilo lijepo vrijeme, vidjeli na tavanskom prozoriu mravi profil gospodina Bineta, nagnut nad svojom tokarskom klupom, koje se jednolino brujanje ulo sve do Zlatnoga lava. Jedne veeri, kad se Leon vratio kui, nae u svojoj sobi sag od baruna i vune s liem izvezenim na blijedoj osnovi. On pozva gospou i gospodina Homaisa, Justina, djecu i kuharicu, te je o tom govorio i svome efu; svi su eljeli vidjeti taj sag. Zato lijenikova ena daje pisaru darove? To se svima uini udno i napokon zakljuie, da ona mora da je njegova dobra prijateljica. On je sam davao povoda, da se tako misli, jer je svima neprekidno govorio o njenim arima i o njezinoj duhovitosti, tako da mu je Binet jednom zgodom surovo odgovorio: 90 ta se to mene tie, ta ne spadam ja u njezino drutvo! Leon je sebi razbijao glavu da otkrije, na koji naini da joj izjavi ljubav; i kolebajui se neprestano izmeu j straha da joj se nee svidjeti i stida to je tako plaljiv,; [on je plakao od oaja i udnje za njom. Zatim je stvarao , : odvane odluke; pisao je pisma i razdirao ih, odlagao ' . svoju izjavu na kasniji rok, koji je neprestano produljivao. esto bi iao k njoj s nakanom, da se sve usudi, f no ta ga je odlunost vrlo brzo ostavljala u Emminoj pri- 'v sutnosti, a kad bi ga Charles, koji bi uto naiao, pozvao u svoj boe, da zajedno obiu kojeg bolesnika u okolici, , on bi odmah pristao, pozdravivi se s gospoom i otiao. Zar nije njezin mu bio jedan dio nje?' | Emma se meutim nije pitala, da li ga ljubi. Ljubav, drala je ona, mora doi odjednom, s grmljavinom i sijevanjem, kao nebeski orkan, koji se obara na ovjeji ivot, uzdrma ga, kida volju kao lie i odnosi cijelo srce u ponor. Ona nije znala, da kia na ravnome krovu kua .stvara jezerca, kad su ljebovi zaepijeni, i ostala bi tako i dalje mirna, ali iznenada otkrije pukotinu u zidu. Bilo je to u veljai, jednog nedjeljnog poslijepodneva kad je padao snijeg. Gospodin i gospoa Bovarv, Homais i gospodin Leon, svi su bili otili da razgledaju predionicu lana, koja, s.e gradila u dolini, pola milje od Yonvillea. Ljekarnik je poveo sa sobom Napoleona i Athalie, da se malo razgibaju, a pratio ih je Justin nosei kiobrane na ramenu.

Meutim, nita nije bilo manje zanimljivo od te zanimljivosti. Veliki prostor neobraenog zemljita, po kojem je porazbacano, izmeu gomila pijeska i ljunka, lealo nekoliko ve zaralih zupanika, okruivalo je jednu dugu etvorokutnu zgradu s mnotvom malih prozora. Ona jo nije bila dovrena, i kroz krovne grede vidjelo se nebo. O gredu sljemena bio je privren snopi slame i klasja, ukraen trobojnim trakama, koje su se pucketajui leprale na vjetru. Homais je govorio. Tumaio je drutvu buduu vanost te tvornice, ocjenjivao je izdrljivost podova, debljinu zidova i mnogo se tuio, to nema metar, kao to ga je imao gospodin Binet, za svoju linu upotrebu.Emma, koju je vodio pod ruku, oslanjala se malo o njegovo rame i gledala sunani kolut, koji je u daljini kroz maglu irio oko sebe svoje blistavo bljedilo. Ali uto se okrenu; Charles je stajao kraj nje. Kapu je bio navukao na oi, a debele su mu usne podrhtavale, to je njegovu licu davalo neki glupi izraz; ak su je i njegova lea, njegova mirna lea razdraivala, i ona je nalazila na njegovu kaputu utjelovljenu svu plitkost njegove linosti. Dok ga je promatrala, osjeajui tako u svojoj raz-draenosti neku vrstu zlobne slasti, Leon joj pristupi za korak blie. Njegovo lice, poblijedjelo od zime, kao da je poprimilo njeniji i eznutljiviji izgled. Izmeu njegove kravate i vrata, zbog malo labava ovratnika na koulji, vidjela mu se koa. Pod pramenom kose virila mu je resica od uha, a njegove plave velike oi, koje su gledale u oblake, priine se Emmi bistrije i ljepe od onih gorskih jezera, u kojima se ogleda nebo. Nesretni sine! povie najedanput ljekarnik. I on potra prema svom sinu, koji je upravo bio skoio u hrpu vapna, da obijeli svoje cipele. Na prijekore, kojima su ga obasipali, Napoleon stade kriati, dok mu je Justin s malo slame brisao obuu. Ali bez noa nije ilo; Charles ponudi svoj. Ah! ree Emma sama sebi nosi u depu no kao kakav seljak. Padalo je inje, i oni se vratie u Yonville. Te veeri gospoa Bovarv nije ila k svojim susjedima, a kad je Charles otiao, osjetivi da je sama, stade ona ponovo usporeivati njih dvojicu pod gotovo svjeim dojmovima i s onim pogledom u budunost, koji sjeanje podaje stvarima. Promatrajui iz svoje postelje svijetlu vatru, to je u kaminu gorjela, ona je i sad, kao i toga poslijepodneva, vidjela pred sobom Leona kako stoji i jednom rukom savija o zemlju svoj tap, a drugom dri Athaliju, koja je mirno sisala komad leda. On joj se inio krasan i nije se mogla odijeliti od njegove slike; ona se sjeti ostalih njegovih kretnja iz drugih dana, rijei, to ih je izrekao, zvuka njegova glasa i cijele njegove osobe i, pruajui usne na poljubac, ona je ponavljala: Jest, krasan je, krasan!... Ljubi li on? upita se ona. A koga? ... Koga drugog nego mene! Odjednom su svi dokazi govorili u prilog tome, i srce joj stade jako kucati. Svjetlo od plamena u kaminu veselo je podrhtavalo na stropu, i Emma se okrene na lea proteui se. 92 Tada zapone ono vjeno jadikovanje: Ah, da je nebo to htjelo! Zato nije tako? Ta tko je sprijeio? ... O ponoi, kad se Charles vratio, ona se priini kao da se probudila, a kako je on svlaei se buio, ona se potui da je boli glava. Zatim nehajno zapita, kako su proveli vee kod Homaisovih. Gospodin Leon je ree on rano otiao u svoju sobu. Ona se i nehotice nasmijei i zaspi s novim ushi-[enjem u dui. Sutradan pred veer pohodi je gospodin Lheureux, trgovac pomodnom.....robom. Taj je kramar bio spretan ovjek. Po roenju Gaskonjac, koji se prometnuo u Norraan-dijca, on je sretno spojio svoju junjaku rjeitost s kaukom prepredenou. Njegovo se debelo, mlitavo i golo-brado lice sjajilo,, kao da je bilo namazano glicerinom, a sijeda je kosa davala otrom sjaju njegovih malih crnih oiju jo veu ivahnost. Nitko nije znao, to je on prije bio: kuarac, govorili su jedni, novar u Routotu, tvrdili su drugi. Pouzdano je samo to, da je napamet rjeavao najzamrenije raune, tako da je zaprepastio i samoga Bineta. Uljudan do puzavosti, on se uvijek drao napola pognut kao ovjek koji se nekome klanja ili nekoga poziva. Poto je na vratima odloio svoj eir obrubljen florom, on stavi na stol kutiju od zelena kartona i s pretjeranom se uljudnou stade tuiti gospoi, to dotada nije jo stekao njeno povjerenje. Dakako tako skroman duan, kao to je njegov, ne moe privui panju jedne otmjene i lijepe gospode; on naglasi te posljednje rijei. No ipak, neka ona samo zapovjedi, on preuzima na sebe da joj dobavi sve, to eli, bile to sitnarije, platno i rublje, eiri ili tkanine za haljine, jer on ide u grad redovito etiri puta mjeseno. On radi s najveim trgovakim kuama. Moe se upitati za nj kod Trois Freres, kod Barbe d'or ili kod Grand Sauvage, sva ga ta gospoda poznaju kao svoj vlastiti dep! Danas je usput doao da pokae gospoi neke stvari, koje sluajno ima zahvaljujui jednoj vrlo rijetkoj prilici. I on izvadi iz.: kutije jedno pol tuceta izvezenih ovratnika. Gospoa Bovarv ih pregleda. Nita ne trebam ree ona. Tada gospodin Lheureux njeno i paljivo iznese tri alirska pojasa, vie paketia engleskih igala, jedan pai slamnatih papua i naposljetku etiri posudice za jaja od kokosova oraha, koje su izrezbarili robijai. 93Zatim je, poduprt rukama o stol, ispruena vrata, sagnut, otvorenih usta, pratio Emmin pogled, koji je neodluno lutao po izloenoj robi. Od vremena do vremena udario bi noktom po svilenim pojasima, koji bijahu

razmotani u svoj duini, kao da ih isti od praine, i oni bi lako zautali, a zlatna su zrnca, utkana u njih, blistala pri zelenkastoj svjetlosti sumraka poput sitnih zvjezdica. to stoje ti pojasi? Malenkost odgovori on - malenkost, ali nema nikakve urbe, kad budete htjeli, ta nismo mi idovi! Ona malo razmisli i napokon, zahvaljujui se, odbi gospodina Lheureuxa, koji mirno odgovori: Nita zato! Sporazumjet emo se drugi put. S gospoama sam se uvijek nagodio, osim sa svojom vlastitom! Emma se nasmijei. Htio sam vam naime rei nastavi on dobroudno poslije svoje ale da meni nije do novca. Ja bih vam ga i sam dao, ako bi bilo potrebno. Emma se trgne iznenaena. Oh! ree on ivahno i tiim glasom ja ne bih morao ii daleko da vam ga pribavim, pouzdajte se u to! I on stade ispitivati, kako je ii Tellieru, vlasniku Francuske kavane, koga je gospodin Bovarv u to vrijeme lijeio. A to je zapravo ii Tellieru? ... Kalje, da se sva kua trese; bojim se, da e mu naskoro trebati ogrta od jelovine prije nego vunena koulja? E, nabanio se on, kad je bio mlad! Ti ljudi, gospoo, nisu imali ni najmanjeg reda! On je sav izgorio od rakije! Ali, ipak je alosno, kad vidimo, da nam koji znanac odlazi. I dok je pospremao svoju kutiju, avrljao je o lijenikovim bolesnicima. ^Si22ie -i^i. kez sumnje, takoer uzrok javim tim bolestima^ ^~rece "on'," "zlovoljno" "gledajui u prozore". I ja se loe osjeam, morat u ba ovih dana doi gospodinu, da me pregleda, jer osjeam, da me probada u leima. Dakle, do vienja, gospoo Bovarv, stojim vam uvijek na raspolaganju; sluga sam ponizan! I on polako zatvori za sobom vrata. Emma zapovjedi, da joj se na pladnju donese veera u njezinu sobu, kraj kamina. Jela je dugo, i sve joj je ilo u tek. Kako sam ja bila pametna! govorila je u sebi mislei na pojase. Na stubama zauje korake. Bio je Leon. Ona ustade i uzme prvu iz gomile krpa, to su na ormaru ekale, 94 da ih se porubi. inilo se, da je veoma zabavljena poslom, kad se on pojavio. Razgovor je tekao bez ivosti, jer ga je gospoa Bovarv svakog asa prekidala, a Leon je bio tako rei sav smeten. Sjedei na niskoj stolici kraj kamina, on je prevrtao u svojim prstima njenu kutijicu za igle od bjelokosti. Ona je brzo provlaila iglu, ili je od asa do asa noktom nabirala platno. Ona nije govorila, a on je utio, zbunjen njezinom utnjom, kao to je to bio i njenim rijeima. Jadan mladi! pomisli ona. U emu joj se ne sviam? pitao se on. Meutim Leon napokon ree, da ovih dana mora ii u Rouen po nekom odvjetnikom poslu. Vaa je pretplata na note istekla, treba li da je obnovim? Ne odgovori ona. Zato? Zato, jer ... I stisnuvi usne, ona polagano povue dugu nit sivoga konca. Taj je posao srdio Lona. Emmini prsti kao da su se od ivanja izranili na vrcima. Padne mu na pamet jedna udvorna reenica, ali se ne usudi da je izree. Vi je dakle naputate? nastavi on. Sto"? ree ona ivo. Muziku? Ah, Boe moj, da! Zar ne moram voditi kuanstvo, brinuti se za svog mua i zar me napokon ne eka tisuu drugih stvari i mnoge dunosti koje su pree od muzike? Ona pogleda na sat. Charles bijae zakasnio. Tada se ona pokae zabrinuta. Dva ili tri puta ponovi: On je tako dobar! Pisar je volio gospodina Bovarvja, ali ta njezina njenost prema muu nekako ga neugodno iznenadi; uza sve to on se pridrui njezinim hvalama, i primijeti, da je uo, da ga svi hvale, a osobito ljekarnik. Ah! To je estit ovjek nastavi Emma. Doista potvrdi pisar. I on stade pripovijedati o gospoi Homais, koja im je svojim veoma nemarnim odijevanjem obino davala povoda za smijeh. Pa to zato? upade u rije Emma. Dobra se majka i domaica ne brine mnogo za svoju vanjtinu. Tada ona ponovo zapade u utnju. Tako je bilo i iduih dana; njeni razgovori, njeno vladanje, sve se promijenilo. Vidjeli ste je, kako se sva 95posvetila svom kuanstvu, kako redovno ide u crkvu i kako stroe dri svoju sluavku. Uzela je Bertu od dojilje. Kad bi tko doao u pohode, Felicite bi donosila djevojicu, i gospoa Bovarv bi je svlaila da pokae, kako je lijepo graena. Izjavljivala je, da oboava djecu; to je bila njena utjeha, njeno veselje

i njena strast; i ona bi popratila svoje zanosne rijei izljevima njenosti, koji bi sve druge ljude, osim Yonvillaca, podsjetili na Sachettu iz romana Notre-Dame de Pari. Kad bi se Charles vratio kui, nalazio je svoje papue kraj ognjita, gdje su se grijale. Njegovi prsluci sada nisu vie bili bez podstave, ni njegove koulje bez puceta, i, tavie, bila je divota pogledati u ormaru sve none kapice sloene u jednakim hrpicama. Vie se nije mrtila, kao prije, na etnje po vrtu. Pristajala je uvijek na ono, to joj je on predlagao, premda ne bi razumjela njegove elje, kojima se pokoravala bez mrmljanja. I kad ga je Leon gledao, kako poslije veere sjedi kraj vatre s rukama na trbuhu, s nogama na prijekladu, lica zarumenjena od probave, oiju vlanih od sree, s djetetom, koje je puzalo po sagu, i s tom enom tanka struka, koja bi se nagnula preko naslona naslonjaa i poljubila ga u elo, rekao bi sam u sebi: Koje li ludosti! Pa kako da je se domognem? Ona mu se dakle priini tako kreposna i tako nepristupana, da ga ostavi svaka, pa i najmanja nada. Ali upravo zato, to je morao da je se odrekne, ona je postala za nj neko neobino bie. U njegovim oima ona je izgubila sva svoja putena svojstva, od kojih ionako nije mogao nita vie oekivati, i ona se u njegovu srcu sve vie uzdizala udaljavajui se od njega na velianstven nain kao kakva apoteoza koja nestaje pred oima. Bio je to jedan od onih istih osjeaja, koji ne uznemiruju svakidanji ivot, koje gajimo zato, to su rijetki, i kojih bi nas gubitak rastuio vie nego to bi nas razveselilo da postoje. Emma omravi, obrazi joj poblijejee, a lice joj se izdui. Sa svojom crnom razdijeljenom kosom, svojim velikim oima, svojim pravilnim nosom, svojim lakim hodom i svojom vjenom utnjom, nije li se inila, kao da prolazi kroz ivot, a da ga se gotovo i ne dotie, i da nosi na elu neodreen znak neke uzviene sudbine? Bila je tako tuna i tako mirna, u isti mah tako mila i tako povuena, da si u njenoj blizini osjeao, kako te obuzima neki ledeni ar, kao to te u crkvama hvata zima od hladnoe mramora, koja se mijea s mirisom cvijea. 96 I drugi oko nje nisu mogli izbjei tom osjeaju drai. Ljekarnik je esto govorio: To je izvanredna ena, koja bi mogla sjediti i u nekoj potprefekturi. Mjetanke su se divile njenoj tedljivosti i voenju kuanstva, bolesnici njezinoj uslunosti, a siromasi njezinu milosru. j u dui bila puna pouda, gnjeva j J i mrnje. Pod onom haljinom s ravnim naborima krilo | se uzburkano srce, a one usne, tako srameljive, ut jele j su o njegovoj muci. Bila je zaljubljena u Leona i traila / je samou, da bi slobodnije mogla uivati u njegovoj slici. Pogled na njegovu osobu pomutio ti te razbludne misli. Emma bii zadrhtala, kad bi ula njegove korake; tada bi u njegovoj prisutnosti taj nemir poputao, a nakon ? toga bi joj ostajalo samo neizmjerno divljenje, koje bi i se__konano pretvorilo u tugu.__^____........______...-^__/ Leon nije znao, kad je Sav'oajan odlazio od nje, da se ona dizala za njim, da ga moe vidjeti na ulici. Ona je vodila brigu o svakom njegovu postupku, paljivo je ispitivala svaku promjenu na njegovu licu, izmislila je itavu jednu priu, da bi nala izliku da moe pogledati ! njegovu sobu. Ljekarnikovoj je eni zaviala, to ivi pod istim krovom, i njezine su se misli neprestano navraale na tu kuu, kao to su i golubovi iz gostionice Zlatni \ lav slijetali na nju, da u ljebovima okupaju svoje ruiaste noge i svoja bijela krila.(Meutim, to. je vie osjea- \ la ljubav, Emma ju je to vie potiskivala, da se ne otkrije,. ' i da je oslabi. Ona bi dodue bila eljela, da Leon njenu-Ijubav nasluti, pa je smiljala razne sluajne i iznenadne nesree, koje bi to olakale. Zadravala ju je zacijelo neodlunost ili strah, a valjda i stidljivost. Razmiljala je 0 tome, kako ga je suvie! od sebe udaljila, kako je sad prekasno, i kako je sve izgubljeno. Ali ponos i veselje . da moe sama sebi rei: Ja sam kreposna i promatrati sebe u ogledalu kao enu, koja se pokorila svojoj sudbini, to joj je donekle bila neka utjeha za rtvu koju je drala da prinosi.Tjelesne poude, enja za bogatstvom i neutaene strasti, sve se to tada stopilo u jednu zajedniku patnju; 1 mjesto da od nje odvrati svoje misli,, ona je jo vie mislila o njoj potiui u sebi bol i traei svuda prilike za nj. Uzrujavala se, ako je koje jelo bilo loe poslueno, ili ako su vrata bila odkrinuta; uzdisala je zbog baruna, koji nije imala, zbog sree, koja joj je nedostajala, zbog svojih neostvarivih elja i zbog svoje pretijesne kue. Gospoa Bovary 97Najvie ju je pgoravalo to, to Charles nije ni nasluivao, njezine muke. Njegovo vrsto uvjerenje da ju je uinio sretnom, inilo joj se glupa uvreda, a njegovo je spokojstvo u tom pogledu drala za nezahvalnost. Pa za koga je ona ostala potena ena? Nije li ba on bio zapreka svakoj njezinoj srei, uzrok svakoj njenoj nevolji i kao iljasta kuka na onom zamrenom remenu koji ju je sapinjao sa svih strana. Zato ona svali samo na njega svu mrnju, koja je proizlazila iz njenih jada, a svaki napor, da je ugui, samo! ju je poveavao jer se taj uzaludan trud pridruivao drugim razlozima njezina oajanja i jo je vie pripomogao, da se ona udalji od njega. Razjarivala ju je njena vlastita blagost. Skromne prilike u kui tjerale su je na matanja o raskoi, a brana ljubav budila je u njojpreljubne elje. Bila bi voljela", da je Charles tue, da bi ga mogla opravdani je mrziti i zbog toga mu se osveivati. Katkad se i sama udila stranim mislima koje su joj dolazile na pamet; ali trebalo je da se i dalje smijei i da neprestano slua, kako je sretna, pravei se, da je to zaista tako, i putajui, da i drugi to vjeruju.

Meutim se njoj gadilo to licemjerstvo. Spopadala ju je napast da pobjegne s Leonom nekamo, veoma daleko, i da pokua ivjeti novim ivotom, ali bi se u njenoj dui svaki put otvorio neki ponor pun tame. Uostalom, on me vie ne voli govorila je ona sama sebi to e biti sa mnom? Kakvu pomo mogu oekivati, kakvu utjehu i kakvo olakanje? I tako, sva slomljena, potitena, nepomina, ona je tiho jecala ronei suze. Zato ne kaete to gospodinu? - pitala ju je sluavka, kad bi za takve jedne krize ula u njenu sobu. To su ivci odgovarala je Emma nemoj mu o tome govoriti, rastuila bi ga. Ah, da! odvratila bi Felicite vama je jednako kao to je bilo Guerini, keri ie Guerina, ribara iz Polleta, koju sam upoznala u Dieppeu, prije no to sam dola k vama. Ona je uvijek bila tako alosna, tako alosna, da vas se, kad ste je vidjeli, kako stoji na pragu svoje kue, doimala kao neki mrtvaki pokrov razapet na vratima. Bolovala je, ini se, kao od neke magle u glavi, te joj ni lijenici, a niti upnik nisu nita mogli pomoi. Kad bi je uhvatili jai napadaji, odlazila bi posve sama na morsku obalu, pa bi je carinik, obilazei obalu, esto 98 puta naao, kako potrbuke lei na pijesku i plae. Poslije, kad se udala, kau, da joj je to prolo. Ali meni odgovori Emma meni je to dolo tek poslije udaje. VI Jedne veeri, kad je kod otvorenog prozora sjedila i upravo promatrala crkvenjaka Lestiboudoisa, koji je obrezivao imir, zauje najedanput, kako zvoni na Zdra-v omari ju. Bijae poetak travnja, kad jaglaci cvjetaju; mlak vjetar valjao se preko svjee okopanih gredica, a vrtovi, poput ena, kao da su se udeavali za ljetne sveanosti. Kroz reetke na sjenici i svuda naokolo u ravnici vidjela se rijeka, kako ocrtava na travi nepravilne krivulje. Izmeu ogoljelih jablana prolazila je veernja magla obavijajui im obrise nekom ljubiastom sjenkom, bljeom i prozirnijom od najfinije koprene, koja se zaustavljala na njihovu granju. U daljini je prolazila stoka; nije se uo ni njen topot ni njeno mukanje; a zvono je, neprestano zvonei, i nadalje ispunjavalo zrak svojom spokojnom i tunom zvonjavom. Sluajui to jednolino zvonjenje, misli su mlade ene utonule u stare uspomene iz mladosti i ivota u djevojakom zavodu. Ona se sjeti velikih svijenjaka na oltaru, to su se dizali iznad vaza punih cvijea, i svetohranita s malim stupovima. Najradije bi se bila, kao nekad, jo jednom izgubila u dugome nizu bijelih vela, meu kojima su se tu i tamo crnile krute kukuljice asnih sestara, to su se sagnule na svojim klecalima; nedjeljom na misi, kad bi podigla glavu, ugledala bi milo lice Blaene Djevice Marije obavijeno plavkastim oblacima tamjana, koji se polako dizao u vis. Tada je obuze neko ganue; osjeala se nemona i sasvim naputena kao kakvo ptije pero, koje se kovitla u oluji; i ona se nesvjesno zaputi prema crkvi, spremna na svaku pobonost, samo da joj prepusti' svoju duu, i da itav ivot nestane u njoj. Na trgu susretne Lestiboudoisa koji se vraao iz crkve; da ne bi dangubio, on je radije prekidao posao, pa bi ga poslije opet nastavio, tako da bi zvonio Zdravomariju, kad mu je bilo najzgodnije. Osim toga, ako je ranije zvonio, opominjao je time djeake, da je sat vjeronauka. 99 JVe ih se nekoliko, koji se tu bijahu nali, igralo kuglicama na kamenim ploama groblja. Drugi su, zaja-havi na zid, mahali svojim nogama kosei cokulama visoke koprive, koje su rasle izmeu niske ograde i krajnjih grobova. To je bilo jedino zeleno mjesto na groblju, sve ostalo je bilo kamen, koji je neprestano bio pokriven sitnom prainom, premda je u sakristiji bila metla. Djeca su u svojoj prtenoj obui trala po ploama kao po nekom parketu, koji kao da je bio za njih nainjen, a njihovi su se glasovi uli usprkos brujanju zvona. Ono je jenjavalo zajedno s klaenjem debela ueta koje je visilo s vrha zvonare i svojim se krajem vuklo po zemlji. Lastavice su letjele cvrkuui, sjekle zrak svojim otrim letom i brzo se vraale u svoja uta gnijezda pod strehom. U dnu crkve gorjela je svjetiljka, to jest, vjeno svjetlo u jednoj ai, koja je visila. Njeno je svjetlo izgledalo iz daljine kao neka bjelkasta mrlja, koja je drhtala u ulju. Duga sunana zraka obasjavala je itavu lau, te su pokrajne lae i ostali dijelovi crkve bili u jo veoj tami. Gdje je upnik? zapita gospoa Bovary jednog djeaia, koji se zabavljao okreui na ulazu u crkvu obrtaljku u njenoj olabavljenoj rupi. On e sad doi odgovori on. I zaista, vrata na upnom dvoru zakripnue. Pojavi se opat Bournisien; djeca u velikoj zbrci pobjegoe u crkvu. Ah, nevaljalci jedni! zaguna duhovnik nepopravljivi su. I podigavi jedan razderan katekizam, o koji se bio spotakao, ree: Nita oni ne potuju! Ali im opazi gospou Bovarv, ree: Oprostite, nisam vas prepoznao. On turi katekizam u dep i zastade, njiui neprestano iznieu svoja dva prsta teki klju od sakristije. Svjetlost sunca, to je zapadalo, udarala mu je ravno u lice i ispijala boju njegove mantije, koja se sjajila na laktovima i bila raupkana na donjem rubu. Mrlje od masti i duhana pokrivale su njegove iroke grudi du

malih puceta, a bilo ih je sve vie, to su bile dalje od ovratnika, na koji su se oslanjali mnogi nabori njegove crvene koe; ta je koa bila puna utih pjega, koje su se gubile u otroj dlaci njegove prosjede brade. On upravo bijae veerao, te je glasno disao. Kako ste? doda on. Loe odgovori Emma ja patim. 100 No, da! nastavi opat i ja patim. Te prve vruine nevjerojatno slabe ovjeka, zar ne? Uostalom, to ete! Roeni smo da patimo, kako,veli sveti Pavao. A to kae o tome gospodin Bovarv? On! ree ona i prezirno mahnu rukom. to odgovori dobri starac veoma zauen zar vam nita ne propisuje? Ah! ree Emma ne trebaju meni zemaljski lijekovi. Meutim je upnik tu i tamo pogledao u crkvu u kojoj su djeaci kleali, gurali jedan drugoga ramenom i padali kao vojnici od papira. Htjela bih da znam... nastavi ona. ekaj, Riboudet, ekaj povie ljutito duhovnik nategnut u ja tebi ui, ti zloesti nevaljale! Zatim se okrene Emmi: -To je sin tesara Boudeta, njegovi su roditelji imuni, pa mu putaju da radi, to hoe. Ipak, on bi dobro uio, kad bi htio, jer je veoma bistar. Ja ga katkad, u ali, zovem Riboudet (kako se zove brdo, kojim se ide u Miromme) pa mu ak velim: mon Riboudet. Ha! Ha! Mont Riboudet.1 Nedavno sam ispripovjedio tu dosjetku Preu-zvienome, koji se tome od srca nasm... blagoizvolio nasmijati. A kako gospodin Bovarv? Ona kao da ga nije ula. On nastavi: Zacijelo -je uvijek prezaposlen? Jer nas dvojica imamo najvie posla u cijeloj upi. Samo to on lijei tijela doda on oporim smijehom a ja, ja lijeim due. Emma je pogledom zaklinjala sveenika: Da ree ona vi ublaujete sve boli. Ah! ostavite to, gospoo Bovarv! Ba jutros sam morao ii u Bas-Diauville zbog jedne krave, koja se nadula; mislili su, da je opinjena. Sve njihove krave, ja ne znam kako... Nego oprostite! Longuemarre i Boudet! Trista vam jada! Hoete li ve jednom prestati! I on jednim skokom pojuri u crkvu. Djeaci su se tada gurali oko velikog pulta, uspinjali se na pjevaevu stolicu i otvarali misal; a drugi se drznue da se na prstima uuljaju i u ispovjedaonicu. Ali ih upnik iznenada obasu itavom kiom pljusaka. Hvatajui ih za ovratnik kaputa, dizao ih je sa zemlje i tako ih je 1 Franc. mon (moj) izgovara se jednako kao mont, to znai brdo, ovdje igra rijei (Nap. prev.) 101snano pritiskao, da kleknu na poploani pod pred oltarom, kao da ih je htio usaditi u nj. Znate to ree on, kad se vratio Emmi razma-tajui svoj iroki pamuni rubac, kojega jedan kraj stavi meu zube seljake treba zaista aliti! Ne samo njih odgovori ona. Razumljivo! I radnike po gradovima, na primjer. Ne mislim njih ... Oprostite! Poznavao sam meu njima jadne majke i domaice, estite ene, uvjeravam vas, prave svetice, koje ni kruha nisu imale. Ali one prihvati Emma (a uglovi usta su joj se grili, dok je govorila) i one, gospodine upnie, koje imaju kruha, a nemaju ... Zimi ogrjeva ree sveenik. Ah, to zato! Kako, to zato? Meni se ini, kad je ovjeku toplo i kad se dobro hrani... jer na kraju krajeva ... Boe moj! uzdisala je Emma. Vas neto mui? ree on i priblii joj se zabrinuto; zacijelo je to od loe probave. Vratite se kui, gospoo Bovarv, te popijte malo aja; to e vas okrijepiti; ili uzmite au hladne vode sa eerom! Zato? I ona je izgledala kao netko, koji se budi iza sna. - Zato, jer ste preli rukom preko ela. Mislio sam, da vas hvata nesvjestica. Zatim se predomisli: Ali, vi ste me neto pitali. Sto je to bilo? Ne sjeam se vie. Ja? Nita ..., nita ... ponavljala je Emma. I njen pogled, kojim je kruila oko sebe, spusti se na starca u mantiji. Oboje su, utei, gledali jedno drugome u lice. Onda, gospoo Bovarv ree on napokon oprostite ali znate, dunost prije svega; treba da otpremim svoje nevaljalce. Eto, prva je priest pred vratima. Bojim se, jo e nas nai nepripravne! Zato ih od Spasova drim recta1 svake srijede po jedan sat vie. Jadna ta djeca! ovjek ih ne moe dovoljno rano upraviti

na put Gospodnji, kao to nam je, uostalom, on sam preporuio kroz usta svog boanskog Sina. .. elim vam dobro zdravlje, gospoo! Izruite moje pozdrave svom gospodinu suprugu! I on ue u crkvu prignuvi koljeno ve na vratima. recta (latin.) strogo, na uzdi (Nap. prev.) 102 Emma ga vidje, kako nestaje meu dvostrukim redom klupa, koraajui tekim korakom, s glavom malo nagnutom k ramenu i s napola rairenim rukama, to ih je drao pred sobom. Zatim se ona okrenu na petama, ukoeno kao kakav kip oko svoje osi, i zaputi se kui. Ali krupan glas up-nikov i jasni glasovi djeaka dopirali su do njenih uiju i uli se jo dugo za njom. Jesi li ti kranin? Jest, ja sam kranin. Sto je to kranin? To je onaj, koji je krten ..., krten..., krten. Ona se uspne uza svoje stepenice drei se za ogradu stubita i, uavi u svoju sobu, svali se u naslonja. Bjelkasta svjetlost na prozorima nestajala je polagano s treperenjem. Pokustvo je stajalo na svom mjestu kao ukopano i gubilo se u tami kao u nekom mranom oceanu. Vatra je u kaminu bila ugaena, sat je neprestano kucao, i Emma se nesvjesno udila toj mirnoi stvari, dok je u njoj samoj bjenjela takva bura. Ali tu je, izmeu prozora i radnog stola stajala mala Berta, koja je posrtala u svojim pletenim cipelicama pokuavajui da se priblii majci i da uhvati krajeve vrpce na njezinoj pregai. /sr Pusti me! ree ona i udalji je rukom. 'Djevojica se ubrzo opet vrati i jo se vie stisne uz majina koljena te, oslanjajui se ruicama o njih, podie prema njoj svoje__velike_^lave:.jQi, a tanak mlaz iste sline curio joj je s "usana na svilenu pregau. Pusti me! ponovi mlada ena sva razdraena. Njeno lice prestrai dijete, koje stade kriati. Ah, ta pusti me ve jednom! ree Emma i od-gurnu je laktom. Berta padne i udari o bakreni okov na komodi, na kojem rasijee lice, tako da joj krv potee. Gospoa Bovarv skoi, podigne je, zazvoni, da je gotovo pretrgla uzicu od zvonca, iz svega glasa zovne sluavku, i ve je bila spremna da sama sebe proklinje, kadli se pojavi Charles. Bilo je vrijeme veere, i on se vraao kui. Ta pogledaj, dragi ree mu Emma mirnim glasom mala je eto u igri pala i ozlijedila se. . Charles je umiri; ozljeda nije bila ozbiljna, i on ode po melem. Gospoa Bovarv nije silazila u blagovaonicu; htjela je sama ostati kod djeteta. I, promatrajui je kako spava, ono straha, to je u njoj jo ostalo, postepeno se raspline, pa se ona sama sebi priini veoma glupom i veoma smijenom, to se bila uznemirila zbog takve malenkosti. Berta, 103zaista, nije vie jecala. Ona je sada disala tako, da se njen pamuni pokriva jedva dizao i sputao. Krupne suze zaustavile su se u kutovima njenih poluzatvorenih vjea, tako da su se izmeu trepavica vidjele dvije blijede duboke zjenice; melem, koji je bio prilijepljen na njezinu licu, koso joj je nategnuo kou. udno je to pomisli Emma kako je to dijete runo! Kad se Charles oko jedanaest sati naveer vratio iz ljekarne (kamo je bio otiao da vrati melem, to mu je preostao), naao je svoju enu, kako stoji kraj kolijevke. Ma kad ti kaem, da joj nita nee biti ree on i poljubi je u elo ne zadavaj sebi brige, jadnice moja, da se jo i sama ne razboli! Charles se dugo bio zadrao kod ljekarnika. Premda nije pokazao, da ga je to odvie uzbudilo, gospodin Homais se ipak potrudio da ga umiri; da mu podigne moral. Potom su razgovarali o raznim pogibeljima, koje prijete djeci, i o nesmotrenosti sluinadi. Gospoa je Homais o tome znala tota pripovijedati, jer je na svojim grudima jo uvijek imala tragove od eravice, koju joj je neko jedna kuharica bila istresla na haljinicu. i Zbog toga su njeni dobri roditelji i bili poduzeli itav niz mjera opreznosti. Noevi nikad nisu bili naotreni, niti je pod u sobama bio namazan voskom. Prozori su bili osigurani eljeznim reetkama, a kamin vrstom ogradom. Premda su Homaisova djeca uivala slobodu, ona se nikamo nisu mogla maknuti, a da netko nije bdio nad njima. im bi se i najmanje prehladila, otac bi ih pitao prsnim karamelama, i, gotovo do svoje pete godine, sva su nesmiljeno morala nositi dobro podstavljene kape, to su ih titile pri padu. To je, dakako, bila jedna od manija gospoe Homais. Njezin se mu u dui protivio tome, jer se bojao, da bi takav pritisak na glavu mogao imati tetnih posljedica po umne sposobnosti njihove djece, i on se katkad zaboravio, te bi joj rekao: Zar hoe od njih napraviti Karaibe i Botokude?1 Charles je meutim vie puta pokuavao da prekine razgovor. Imao bih s vama o neemu razgovarati potiho apne on u uho pisaru, koji je silazio pred njim niza stepenice. 1 Primitivna indijanska plemena u Srednjoj Americi i u zapadnom dijelu June Amerike, koja se odlikuju snanom tjelesnom graom i surovou (Nap. prev.) 104 r

 Zar je neto naslutio? pitao se Leon. Srce mu je jako udaralo i svakojaka nagaanja prolazila su mu glavom. Napokon, poto je za sobom zatvorio kuna vrata, Charles zamoli Leona, neka u Rouenu zapita, to bi otprilike stajala jedna lijepa fotografija; htio je dirljivo iznenaditi svoju enu i u znak njene panje pokloniti joj svoju sliku u crnom odijelu. Meutim je najprije htio znati na emu je; ta usluga, nadao se, nee gospodinu Leonu biti teka, jer on ionako odlazi gotovo svake sedmice u grad. Zbog ega li odlazi? Homais je sumnjao, da se iza toga krije kakva momaka pustolovina, neka tajna ljubav. Meutim, on se varao; Leona nije mamila nikakva ljubavna pustolovina. On je bio alosniji nego ikada, i gospoa Lefrancois je to najbolje primjeivala po koliini hrane, to ju je sada ostavljao na tanjuru. Da bi saznala neto vie o tome, ona zapita poreznika, ali joj Binet osorno odgovori, da on nije policijski plaenik. Uza sve to mu se njegov drug za stolom priinjao veoma udnim, jer bi se Leon esto zavalio na stolici i, rairivi ruke, tuio se openito na ivot. To je zbog toga, to se premalo zabavljate govorio je poreznik. ime na primjer? Ja bih, da sam na vaem mjestu, nabavio sebi tokarsku klupu! Ali ja ne znam tokariti odgovarao je pisar. Ah, to je istina! potvrdio je Binet gladei bradu s izrazom prezira i zadovoljstva. Leonu je dodijalo da ljubi bez uspjeha;; i on je poeo osjeati onu potitenost, to je u ovjeku izaziva onaj vjeno isti ivot, koji sa sobom ne donosi nikakve zanimljivosti, i koji .ne podrava nikakva nadaj Yonville i Yonvillci su mu tako dosadili, da ga je i sam pogled na neke ljude i na neke kue razdraivao do skrajnosti; a i ljekarnik, premda je bio dobriina, postao mu je potpuno nesnosan. Meutim su ga izgledi na neki novi poloaj isto toliko plaili, koliko su ga i privlaili. Ta je bojazan ubrzo prela u nestrpljivost, i tada mu daleki Pariz zabruji u uima fanfarom svojih krabuljnih plesova i kikotom svojih grizeta. Zato da ne otputuje, kad ionako mora tamo dovriti pravne nauke? Tko ga zadrava? I on se u mislima stade pripremati; rasporedi ve unaprijed ime e se baviti. Zamiljao je, kako e namjestiti svoj stan. On e u njemu ivjeti, kao to ive 105umjetnici! Uit e svirati na gitaru! Nosit e kuni haljetak, baskijsku kapu te modre barunaste papue! I tovie, ve se unaprijed divio unakrstenim maevima nad kaminom s mrtvakom glavom i gitarom iznad njih. Potekoa je bila samo u tome da dobije majin pristanak, a ipak se inilo, da je najpametnije da ode. Pa i sam njegov ef mu je savjetovao, neka nae kakvu drugu odvjetniku kancelariju, gdje bi mogao upotpuniti svoje znanje. Poto je izabrao srednji put, Leon potrai u Rouenu mjesto drugog pisara. Kad ga nije naao, on napokon napie majci dugo pismo, u kome je potanko iznio razloge, zbog kojih mora smjesta da ode u Pariz. Ona je na to pristala. Ali njemu se nije urilo. Hivert je itav mjesec, svakog dana, iz Yonvillea u Rouen i natrag prenosio njegove krinje, kovege, pakete. I kad je Leon obnovio svoju odjeu, dao presvui svoja tri naslonjaa, nakupovao zalihu svilenih rubaca, kad je, jednom rijei, pripremio vie no to je potrebno za putovanje oko svijeta, on je odgaao svoj odlazak od sedmice u sedmicu, sve dotle dok nije primio i drugo majino pismo, u kome ga je ona gonila, da otputuje to prije, ako eli da prije praznika poloi svoj ispit. Kad je doao as rastanka, gospoa Homais je zapla\ kala, Justin je jecao, a Homais je, kako i dolikuje jakom ! ovjeku, zatomio svoje uzbuenje; on je izrazio elju da sam odnese ogrta svog prijatelja biljeniku, koji e u ] svojim kolima voziti Leona u Rouen. Leonu je ostalo '.. upravo toliko vremena da se oprosti s gospodinom Bovarvjem. Kad je doao na vrh stubita, on malo zastane, jer se odvie bio zaduhao. im je uao u sobu, gospoa Bovarv je brzo ustala. Evo mene opet! ree Leon. Bila sam u to sigurna. Ona se ugrize za usne, a val krvi prostruji joj ispod koe, koja je sva zacrvenjela, od tjemena do ruba njene ogrlice. Stajala je i dalje naslanjajui se ramenom na drvenu oplatu zida. Zar gospodin nije kod kue? nastavi on. On je odsutan. Ona ponovi: On je odsutan. Tada nastane tiina. Oni se pogledae, a njihove misli, utonule u istoj boli, grevito se zagrlie kao dvije uzdrhtale grudi. 106 Htio bih jo jednom poljubiti Bertu ree Leon. Emma sie niz nekoliko stepenica i zovnu Felicite.

On brzo baci oko sebe irok pogled, kojim obuhvati zidove, police, kamin, kao da je u svaku stvar htio da prodre i da sve sa sobom ponese. Meutim se Emma vrati, a sluavka dovede Bertu, koja je na jednoj uzici mahala vjetrenjaom, kojoj je vrak bio okrenut prema dolje. Leon je vie puta poljubi u vrat. Zbogom, milo dijete! Zbogom, draga djevojice, zbogom! I on je prea majci. .,. ;. , ; Odvedite je ree Emma. Oni ostadoe sami. Gospoa Bovarv je, okrenuvi lea, naslonila lice na okno prozora. Leon je drao kapu u ruci i lagano se udarao njome po bedru. Kia e ree Emma. Imam kabanicu odgovori on. Ah! Ona se malo okrene, oborene glave i isturena ela. Svjetlo je klizilo po njemu kao po nekom mramoru sve do luka obrva, i nije se moglo znati, to Emma gleda na obzorju, niti to misli u dui. Dakle, zbogom uzdahne on. Ona naglo podie glavu: Da, zbogom . . . idite! '> Oni pristupie jedno drugome; on joj prui ruku, ona je oklijevala. Dakle, po engleski ree ona i prepusti mu ruku nastojei pri tom da se nasmije. Leon je osjeti meu svojim prstima i priini mu se, kao da i sama sr itava njegova bia nestaje u toj'vlanoj -ruci. - -....., Zatim on spusti ruku; njihove se oi jo jedanput sretoe, i on naglo ode. Kad je bio kod trnice, on zastade i sakri se iza jednoga stupa, da po posljednji put pogleda tu bijelu kuu s njezina etiri zelena kapka. Priini mu se, da vidi u sobi neku sjenu iza prozora,.ali se dugi i kosi nabori na zastoru, koji kao da se sam od sebe bio otkaio s klina, lagano zatresoe i najedanput svi rairie, te zastor ostade ravan i nepominiji od kakva kamena zida. Leon stade trati. Izdaleka opazi na cesti jednoprenu koiju svoga efa, a pokraj nje jednog ovjeka u platnenoj pregai, koji je 107drao konja. Homais i gospodin Guillaumin su meusobno razgovarali. ekali su na njega. Dajte da vas zagrlim ree ljekarnik sa suzama u oima. Evo vaeg ogrtaa, dragi moj prijatelju, uvajte se prehlade! Pazite na sebe! tedite se! Hajd', popnite se, Leone! ree biljenik. Homais se nagne nad blatobran, i glasom, isprekidanim od jecaja, izusti ove dvije tune rijei: Sretan put! Laku no odgovori gospodin Guillaumin. A sad naprijed! Oni otputovae, a Homais se vrati kui. Gospoa Bovary je bila otvorila prozor, koji je gledao na vrt, i promatrala je oblake. Oni su se gomilali na zapadu prema Rouenu valjajui brzo svoje crne kolute, iza kojih su se probijale duge sunane zrake kao zlatne strelice na kakvom objeenom trofeju, dok se ostali dio istoga neba bjelasao poput porculana. Meutim, snaan zamah vjetra savi jablanove,, i najedanput udari kia koja je pljutala po zelenu liu. Zatim se ponovo pojavi sunce; kokoi su kokodakale, vrapci su leprali po vlanom grmlju, a lokvice vode na pijesku protjecale su kao mali potoii nosei sa sobom ruiaste cvjetove jednog bagrema. Ah! Kako daleko mora ve biti! pomisli Erama. Gospodin Homais doe kao obino u est sati i pol, za vrijeme veere. Eto ree on sjedajui i tako smo dakle malo prije otpremili naeg mladog prijatelja! uo sam odgovori lijenik. A to ima novo kod vas? Nita osobito. Samo se moja ena danas popodne malo uzbudila. Ta vi znate ene! Njih i najmanja sitnica uznemiruje! Pogotovu moju! Ali pogrijeili bismo, da im to zamjerimo, jer su njihovi ivci mnogo osjetljiviji od naih. Jadni Leon! ree lijenik. Kako e ivjeti u Parizu? ... Tko zna, da li e se priviknuti na nj. Gospoa Bovarv uzdahne. Ta molim vas ree ljekarnik i zapucketa jezikom otmjene gozbe po restoranima! Krabuljni plesovi! ampanjac! Bit e toga i na pretek, budite bez brige! 108 Ja ne vjerujem, da e se on pokvariti primijeti Bovarv. Ni ja! nastavi ivo gospodin Homais premda e se ipak morati povesti za drugima, ako ne eli, da ga dre za jezuitu. Ta vi i ne znate, kakav ivot provode ti objeenjaci u Latinskoj etvrti s glumicama! Uostalom, studenti su u Parizu jako dobro vieni. Ako imaju i najmanje smisla za drutvenost, primaju ih u

najbolja drutva; a desi se ak i to, da se koja otmjena dama iz predgraa Saint-Germain zaljubi u njih, te im se tako prua prilika da se kasnije bogato oene. Ali ree lijenik bojim se za nj, da se... tamo ne... Imate pravo upade mu u rije ljekarnik to je ona loa strana! Tamo je ovjek prisiljen da neprestano dri ruku na depu. Vi se tako, recimo, etate u kakvom javnom vrtu; priblii vam se neki ovjek lijepo odjeven, odlikovan dapae ordenom, koga biste na prvi pogled drali za kakva diplomatu; on vas nagovori, vi se s njime razgovarate, on vam se ulaguje, nudi vam burmu ta ili vam podigne eir sa zemlje. Zatim postajete jo prisniji, on vas vodi u kavanu, poziva vas u svoju vilu, upoznaje vas pri aici vina sa svakojakim ljudima, i to ponajvie samo zato, da vam ukrade novarku ili da vas navede na kakav opasan pothvat. To je istina odgovori Gharles ali ja sam osobito mislio na bolesti, na tifus, recimo, od koga veinom obole studenti koji dolaze iz pokrajine. Emma zadrhta. To je zbog promjene u nainu ivota nastavi ljekarnik i zbog poremeenja koje od toga nastaje u itavom organizmu. A onda, znate, i parika voda, pa hrana po raznim restoranima i sva ona paprena jela, koja vam na kraju raspale krv, a ne vrijede toliko neka kae tko to hoe koliko jedno dobro domae jelo. to se mene tie, ja sam uvijek vie volio domau kuhinju, ona je zdravija! Zato sam, kad sam u Rouenu studirao farmaciju, i uzeo stan i hranu u jednom penzionu, a jeo sam s profesorima. I tako je on i nadalje iznosio svoje openite misli i svoje osobne naklonosti sve do trenutka, kad je po njega doao Justin zbog nekog lijeka1, koji je trebalo prirediti. 1 Lait de poule neprevedivo: to je lijek, koji se u Flau-bertovo doba uzimao kod prehlade, iznemoglosti, bolova u grudima, grlu, koji ublauje bolove i izaziva znojenje (Nap. prev.) 109 Nemam ni aska mira! povie on vjeito prikovan! Ni za trenutak ne smijem izii! Moram se vjeno znojiti i muiti kao kakav konj za oranje. Kakav pasji ivot! A kad je bio na vratima: Da zbilja ree on znate li, to je novo? to? Po svoj prilici nastavi Homais s podignutim obrvama i vrlo ozbiljna lica ove e se godine skuptina poljoprivrednika okruja Seine-Inferieure odrati u Yon-ville-l'Abbave. Tako se barem govori. Jutros su i novine o tom neto spomenule. To bi bilo od neobine vanosti za na kotar! Ali o tom emo kasnije razgovarati. Ja vidim put, zahvaljujem vam, Justin ima svjetiljku. VII Idui je dan bio za Emmu veoma tuan. Sve oko nje kao da je bilo obavijeno nekim crnim platem, koji je nemirno lebdio nad stvarima, a tuga je prodirala u duu uz tiho zavijanje, kao to zimski vjetar zavija po zaputenim dvorcima. Bijae to ono sanjarenje, koje obuzima ovjeka, kad izgubi ono to se nikad vie nee vratiti, ona umornost, koja vas spopada poslije svakog svrenog ina, ukratko ona bol, to je osjeate, kad ste izbaeni iz uobiajene koloteine, i kad se odjedanput vie ne uzbuujete. Kao onda, na povratku iz Vaubvessarda, kad su joj u glavi brujile etvorke, nju je i sad obuzela neka ama, neko tupo oajanje. (Leon joj se sad inio vei, ljepi, miliji, njeniji; premda je bio daleko od nje, on je ipak nije ostavio, bio je tu, a njegova sjena kao da se i dalje odraavala na kunim zidovima. Ona je neprestano gledala u sag po kome je hodao, u prazne stolice, na kojima je sjedio. ( Rijeka je i sad tekla kao negda valjajui polagano svoje male talase du strme i klizave obale. Oni su se tu esto etali sluajui taj isti ubor talasa po sitnom kamenju, obraslom mahovinom. Kako im je divno sjalo sunce! Koliko su krasnih poslijepodneva proveli, sami, u hladu, u dnu vrta! On bi sjedio gologlav na pletenoj stoliici i glasno bi itao; na svjeem vjetru, koji je pirio s livada, podrhtavale su stranice knjige i lie na sjenici. Ah, on je otiao, jedini 110 ar njezina ivota, jedina mogua nada u kakvu sreu! i Kako nije zgrabila tu sreu, kad joj se nudila! Zato ga nije zadrala objema rukama i kleala pred njim, kad je htio otii? I ona je proklinjala samu sebe, to nije/ ljubovala s Leonom; ona je eznula za njegovim poljup-v cima. Obuze je elja da potri za njim, da ga stigne, da mu se baci u naruaj i da mu kae: Eto me, tvoja sam! Ali Emma je unaprijed uzmicala pred tekoama takva pothvata, a njene enje, pojaane kajanjem, samo su se zbog toga jo vie rasplamsale.> Otada je to sjeanje na Leona postalo tako rei arite njezinih muka, ono je tinjalo u njoj jae od vatre, to je putnici zapale pa kasnije ostave na kakvoj snjenoj ruskoj stepi. Emma bi jurnula prema njoj, zgurila bi se kraj nje, njeno bi poticala tu vatru, koja se gotovo ugasila i skupljala oko sebe sve to bi je moglo to due odrati. I najudaljenije uspomene kao i najnovije dogaaje, svoje osjeaje, svoje tlapnje, svoje putene enje, koje su se rasplinjavale, svoje planove o srei, koji su prtali na vjetru kao suho granje, svoju jalovu krepost, svoje izgubljene nade, svoju branu postelju, sve je to ona u sebi skupljala, sve uzimala i sve je upotrebljavala, samo da podjari svoju tugu. Meutim, plamen se stia, bilo zato to je samo od sebe ponestalo goriva, ili zato, to je bilo odvie nagomilano. Ljubav se zbog Leonove odsutnosti postepeno ugasi, mo navike zatomi njezinu tugu; i onaj sjaj od vatre, koji

je grimizom obasjao njezino blijedo nebo, stane sve vie tamnjeti i malo-pomalo iezne. U svojoj izbe-i zumljenosti Emma je smatrala ak i odvratnost premaY muu kao enju prema ljubavniku, a plamen mrnje kao^ ar ljubavi. Ali kako je vihor u njoj jo uvijek bjesnio'T a strast izgorjela sve do pepela, i kako nikakva pomo nije dolazila, nikakvo sunce nije zasjalo, zavlada sa svih strana potpuna tama, i ona stade osamljena u stranoj hladnoi koja joj je prodirala u srce. Tada ponovo zapoee teki dani kao negda u Tostesu. Emma je sada sebe smatrala mnogo nesretnijom, jer je ve iskusila, to je bol, i bila uvjerena, da nikada nee minuti. ena, koja je sebi nametnula tako velike rtve, mogla je sebi dopustiti i neke muice. Ona kupi jedno gotsko klecalo, u mjesec dana potroi etrnaest franaka za limune, da njima isti svoje nokte. Narui u Rouenu haljinu od plava kamira, kod Lheureuxa izabere najljepi svileni pojas, koji je vezala oko struka preko 111svoje kune haljine, i tako odjevena, pri zatvorenim kapcima, i s knjigom u ruci, leala je na divanu. esto je mijenjala svoju frizuru; eljala bi se na kinesku, pravila kovrice, ostavljala pletenice, ili bi napravila razdjeljak sa strane i podvila kosu kao kakav mukarac. ' Htjela je da naui talijanski: kupila je rjenik, gr a- ; matiku.i svu silu bijela papira. Pokuala je itati ozbiljnija djela, iz povijesti i iz filozofije. Charles bi se katkad nou trgnuo iza sna mislei, da dolaze po nj zbog nekog bolesnika: Idem odmah promucao bi on. To je meutim bio prasak igice, koju je Emma ugala, da zapali svjetiljku. Ali s njezinim itanjem bilo je jednako kao i s njenim vezovima, koji su joj svi samo zapoeti, zakrili ormar. Ona bi knjige uzimala, ostavljala ih i prelazila bi na druge. Katkad bi je uhvatilo takvo raspoloenje, da ju je ovjek lako mogao navesti na svaku glupost. Jednoga dana se okladila s muem, da e popiti pola velike ae rakije, a kako je Charles u svojoj gluposti tvrdio, da ona to nije kadra uiniti, ona poudno iskapi rakiju do dna. Premda se inilo da je vjetrenjasta (kako su o njoj govorile vonvillske ene), Emma uza sve to nije izgledala vesela; oko usta je gotovo uvijek imala one nepomine bore, koje se obino vide na licu usidjelica i razoaranih astoljubivih ljudi. Bila je sva blijeda, bijela kao platno; koa joj se na nosu bila skupila oko nosnica, a njene su oi gledale nekako mutno i bezizraajno. Zato to je primijetila tri sijede vlasi na svojim sljepooicama ona stade govoriti o starosti. esto ju je hvatala nesvjestica. Jednoga je dana dapae bacila malo krvi, a kako se Charles uurbao oko nje, ne prikrivajui pri tom svoju zabrinutost, ona mu odgovori: Ah, kojeta! to zato? Charles se zatvori u svoju ordinaciju; sjedne u naslonja pod frenolokom lubanjom, nasloni se laktovima na pisai sto i stade plakati. Tada napie majci pismo i zamoli je, neka doe; oni su se zajedno dugo i dugo savjetovali o Emmi. Na to da se odlue? to da urade, kad se Emma protivila svakom lijeenju? Zna li, to bi trebalo tvojoj eni? govorila je majka Bovary. Napornih poslova, fizikog rada! Kad bi bila prisiljena, kao tolike druge ene, da zasluuje sama svoj kruh, ne bi ona imala tih muica, koje joj dolaze od 112 svakojakih misli, kojima sebi puni glavu, i od nerada, u kome ivi. Ali ona ipak radi primijeti Charles. Ah, ona radi! A to? ita romane, loe knjige, djela, koja su protiv vjere, i u kojima se ismijavaju sveenici rijeima, to ih izvode iz Voltairea. Ali sve to ne vodi niemu, drago moje dijete, i onaj, koji nema vjere, na kraju uvijek poe po zlu. I tako bude odlueno, da se Emmi zabrani itanje romana. Taj zadatak nije izgledao nimalo lak. Dobra ga gospoa preuzme na sebe: kad bude prolazila kroz Rouen, morat e lino svratiti u posudbenu knjiaru i tamo u Emmino ime otkazati dalju pretplatu. Zar ne bi imala pravo da obavijesti policiju, ako bi knjiar uza sve to i dalje obavljao svoj zanat trovatelja dua? Rastanak izmeu svekrve i snahe bio je veoma hladan. Za tri sedmice, to su ih zajedno provele, one nisu izmijenile ni etiri rijei, izuzevi kratka pitanja i pozdrave, kad bi se nale kod stola, i naveer prije nego to bi legle spavati. Gospoa Bovarv majka otputovala je jedne srijede, kad je u Yonvilleu bio sajmeni dan. Trg je ve od rana jutra bio zakren dugim redom seljakih kola, koja su se sa sputenim stranjim dijelom i uzdignutim rukunicama poredala du kua, od crkve sve do gostionice. Na drugoj strani trga stajale su atre, u kojima su prodavali pamune tkanine, vunene pokrivae i arape, ulare za konje i zamotljaje plavih vrpca kojima su krajevi leprali na vjetru. Krupna eljezna roba bila je izloena na zemlji meu piramidama jaja i koaricama sira iz kojih je strila ljepljiva slama; pokraj vrilica kokodakale su kokoi u niskim krletkama pruajui vratove kroz preke. Svijet se nagomilavao uvijek na istom mjestu, ne hotei da se pomakne, tako da je vie puta prijetila opasnost da razbije izlog ljekarne. Svake srijede ljekarna je bila puna svijeta, koji se gurao, ne toliko da kupuje lijekove, koliko da trai razne lijenike savjete, toliko je gospodin Homais bio na glasu po susjednim selima.

Njegova nepokolebljiva sigurnost bijae zadivila seljake. U njihovim oima bio je on vei lijenik od svih pravih lijenika. Emma se bila nalaktila na prozor (ona je esto tu stajala, jer prozor u pokrajini zamjenjuje kazalite i etalite), i zabavljala se promatrajui mete seljaka. Najedanput opazi ona jednog gospodina u zelenom barunastom kaputu; na rukama je imao ute rukavice, premda je nosio kone dokoljenice. On se uputio prema lijeg Gospoa Bovary 113nikovoj kui, a za njim je iao jedan seljak, koji je hodao oborene glave i veoma zamiljena lica. Mogu li govoriti s gospodinom? zapita on Justina, koji je na pragu razgovarao s Feliciteom. I kako je Justina drao za kunog slugu, on doda: Recite mu, da ga eka gospodin Rodolphe Bou-langer de La Huchette. Pridolica nije dodao svom imenu ono de La Huchette, da se pohvali, odakle je, nego zato, da bolje istakne, tko je on. La Huchette je doista bilo imanje blizu Yoinvillea, i on je nedavno bio kupio tamonji dvorac s dva gospodarstva, koja je sam obraivao, mada se pri tom nije odvie trudio. Ziyio.je:vkao_neenja, i govorili su, da ima najmanje petnaest tisua godinjeg dohotka. .......Charles* u9e"u""dvoranu. Gospodin Boulanger mu predstavi svog ovjeka, koji je htio, da mu se pusti krv, jer je osjeao mrave po itavu tijelu. To e mi proistiti krv odgovarao je on na sve primjedbe. Bovarv nato zatrai, da mu. se donese zavoj i zdjelica za krv, te zamoli Justina, da je pridri. Zatim se obrati seljaku, koji je ve bio problijedio: Nita se ne bojte, junae. Ne, ne odgovori bolesnik samo vi dajte! I on hvastavo isprui svoju jaku ruku. Pod ubodom lancete krv iknu i poprska ogledalo. Primakni posudu! povie Charles. Grom i pakao! ree seljak to tee kao iz esme! Kako mi je krv crvena! To mora da je dobar znak, zar ne? Pokatkad odvrati lijenik ovjek u poetku nita ne osjea, zatim dolazi nesvjestica, i to najee kod jakih ljudi, kao to ste i vi. Na te rijei seljak ispusti korice od lancete, to ih je okretao meu prstima. Trznuo je ramenima tako, da je zakripio naslon njegove stolice. eir mu pade. To sam i slutio ree Bovarv, pritisnuvi prstom ilu. Zdjelica se u Justinovim rukama poela tresti, koljena mu stadoe klecati, a lice mu problijedi. eno! eno! - viknu Charles. Zaas ona sie niza stepenice. Octa! povie on. Oh, Boe, dvojica ujedanput! I u svom uzbuenju jedva je mogao staviti zavoj. Nije to nita ree sasvim mirno gospodin Boulanger, uzimajui Justina u svoj naruaj. 114 I on ga posadi na stol tako, da ga je leima prislonio 0 zid. Gospoa Bovarv stade mu odvezivati kravatu. Uzice ne. njegovoj koulji bijahu zauzlane, i njezini su se laki prsti nekoliko asaka hitro pomicali na mladievu vratu. Zatim izlije malo octa na svoj rupi od batista; vlaila mu je njime polako sljepooice i njeno je puhala na njih. Seljak doe k sebi, ali je Justinova nesvjestica jo uvijek trajala, i zjenice su mu se gubile u blijedoj ronici kao plavi cvjetovi u mlijeku. To bi trebalo pred njim ukloniti ree Charles. Gospoa Bovarv uzme zdjelicu. Pri kretnji, to ju je uinila sagibajui se, da je stavi pod stol, njezina se haljina (bila je to ljetna haljina sa etiri volana, ute boje, dugaka struka, iroke suknje), rairi oko nje po podu; a kako se Emma, sagnuta, malo kolebala, irei pri tom ruke, napuhana bi tkanina njene haljine mjestimice splasnula pri gibanju njezina tijela. Zatim je ila da napuni staklenku vodom; i upravo je stavila nekoliko komada eera, da se u njoj rastope, kad uto doe ljekarnik. Sluavka je u prvom strahu bila otila po njega. Kad je ljekarnik ugledao svog naunika otvorenih oiju, on odahne. Zatim stade obilaziti oko njega mjerei ga od glave do pete. Glupane! govorio je on; glupane jedan! Ba ti moram rei, da si glup! Strana stvar, zar ne, jedna obina flebotomija! I to je mladi, koji se niega ne boji, koji se kao kakva vjeverica penje na vrtoglave visine da trese orahe! Ah, ba ima ime da se hvali! Eto, pokazao si divne osobine kao budui ljekarnik! A to e biti, ako te jednoga dana pozovu pred sud, da kao strunjak objasni sucima kakav ozbiljan sluaj? Morat e sauvati svoju hladnokrvnost, pametno rasuivati i pokazati se kao mukarac, inae e te drati za glupana! Justin nije odgovarao. Ljekarnik je nastavio: Tko te je molio, da doe ovamo? Neprestano dosauje gospodinu i gospoi! Uostalom, srijedom te najvie trebam. Ovaj as u ljekarni eka dvadesetak ljudi. Sve sam zbog tebe ostavio. Hajd', odlazi, tri! ekaj me tamo 1 pazi na boice i vreve! Kad je Justin, koji se oblaio, otiao, oni su neko vrijeme razgovarali o nesvjestici. Gospoa Bovarv je nikad nije imala.

 To je kod ene zaista neobino! ree gospodin Boulanger. Uostalom, ima ljudi, koji su veoma osjetljivi. Tako sam prilikom jednog dvoboja vidio, gdje se 115jedan svjedok onesvijestio, samo to je uo, kako pune pitolje. Mene ba nita ne uznemiruje, kad gledam tuu krv ree ljekarnik ali i sama pomisao, da tee moja vlastita krv, bila bi dovoljna da padnem u nesvijest, kad bih o tome odvie razmiljao. Meutim, gospodin Boulanger otpravi svog slugu preporuujui mu neka se smiri jer su sada njegove muice zadovoljene. Njima imam da zahvalim, to sam se upoznao s vama doda on. I on je gledao Emmu, dok je to govorio. Zatim poloi tri franka na ugao stola, nehajno pozdravi i ode. Uskoro je bio na drugoj strani rijeke (tim se putem obino vraao u La Huchette); i Emma ga opazi na livadi, kako prolazi ispod jablanova usporavajui od vremena do vremena hod kao ovjek koji o neem razmilja. Ona je veoma lijepa! govorio je on u sebi. Ta lijenikova ena je veoma lijepa! Ima krasne zube, crne oi, divne noge i dranje poput kakve Parianke. Do vraga, odakle je ona? Ta gdje ju je naao taj prostak? Gospodinu Rodolpheu Boulangeru bilo je trideset i etiri godine; bio je napraite udi i pronicava uma; a kako se inae mnogo druio sa enama, dobro ih je poznavao. Ta mu se priinila lijepa, i zato je sada razmiljao o njoj i o njezinu muu. Mislim da je on veoma glup. Bez sumnje joj je dosadio. Nokti su mu prljavi, a po tri dana se ne brije. Dok on trkara od jednog bolesnika do drugoga, ona sjedi kod kue i krpa mu arape. A to je tako dosadno! Ona bi rado ivjela u gradu i svake veeri plesala polku. Jadna enica! Ta ezne za ljubavlju kao aran na kuhinjskom stolu za vodom. Nekoliko laskavih rijei, i ona bi me oboavala, u to sam uvjeren! To bi bilo divno! Pre-' krasno!... Jest, ali kako da je se poslije toga rijeim? I neugodnosti u vezi s tim uitkom, to ih je ve unaprijed vidio, potaknue ga, naprotiv, da pomisli na svoju ljubavnicu. Bila je to neka glumica iz Rouena, koju je on uzdravao; i kad se sada zaustavio na tom liku, koga je pri samom sjeanju bio sit, on pomisli: Ah, gospoa Bovarv je mnogo ljepa od nje, osobito svjeija. Virginija, zaista, poinje odvie debljati. Ona je tako nesnosna sa svojim njenostima. Pa osim toga i ona njezina strast za raiima! 116 Polje je bilo pusto, i Rodolphe je uo oko sebe samo odmjereno ukanje trave, koja mu je ibala obuu, i cvranje cvraka, skrivenih daleko pod itom. On je u duhu ponovo gledao Emmu, odjevenu onako, kako ju je bio vidio u dvorani, i on ju je u mislima svlaio. 1' .Qh> bit e ona mojaL^^-BOvie .on i.udarcem.,.gtapa razmrvi predsoTorn_HS-zerHl j e. I^Bffi^flr^faHe~razmiljati, na koji bi nain mogao najbolje to izvesti. Pitao je sam sebe: Gdje da se sastanemo? Kako da to udesimo? Neprestano e nam smetati dijete, pa sluavka, susjedi, mu i razne druge vee neprilike. Ah, nema to smisla! ree on ovjek tu gubi odvie vremena! Zatim ponovo zapoe: Ali zaista ima oi, koje ti kao dva svrdla prodiru u srce! Pa ona blijeda boja lica! Ja oboavam bljedolike ene! Kad je doao na vrh argueilskog obronka, on je ve bio stvorio odluku. Treba samo traiti priliku. Pa dobro! Ja u pokatkad navratiti k njima, poslat u im divljai i peradi, te ako ustreba, dat u sebi pustiti krv; postat emo dobri prijatelji; pozivat u ih k sebi u goste ... Ah zbilja! doda on eto, uskoro e biti skuptina poljoprivrednika; ona e tamo doi, i ja u je vidjeti. Tada emo zapoeti, i to smjelo, jer je tako najsigurnije. VIII I doista doe dan te slavne skuptine poljoprivrednika. Ve od rana jutra svi su stanovnici stajali na svojim vratima i razgovarali o pripremama za tu sveanost. Zabat opinske zgrade bio je okien vijencima od brljana; na jednoj livadi bijae podignut ator za sveani ruak, a nasred trga pred crkvom postavljena je bila neka vrsta lumbarde, koja je trebala da najavi dolazak gospodina prefekta i da pozdravi svakog nagraenog poljoprivrednika. Dola je i narodna garda iz Buchvja (u Yonvilleu je nije bilo), i pridruila se mjesnoj eti vatrogasaca, kojom je zapovijedao Binet. On je toga dana imao na sebi jo vii ovratnik nego obino; a kako ga je sapinjala uniforma, gornji mu je dio tijela bio tako ukoen i nepokretan, da je izgledao kao da je sav ivi 117dio njegove osobe preao u noge, koje su se jednim pokretom dizale po taktu u odmjerenim koracima. Budui da su se poreznik i pukovnik narodne garde meusobno natjecali, obojica su, da bi pokazali svoje sposobnosti, manevrirali sa svojim ljudima odjelito. Vidjeli ste crvene epolete i crne prsnike, kako naizmjence prolaze i kako se vraaju. Tako je to ilo do beskonanosti! Nikada se u Yonvilleu nije vidio toliki sjaj! Mnogi su mjetani uoi toga dana bili oprali svoje kue; trobojnice su visile na pritvorenim prozorima, sve su gostionice bile pune, a kako je bilo lijepo vrijeme, ukro-bljene enske kapice, zlatni kriii i areni rupci izgledali su bjelji od snijega, blistali se na sjajnom suncu i svojim razasutim arenilom oivljavali sumornu jednolinost mukih kaputa i plavih radnih bluza. Seljakinje iz okolnih mjesta, silazei s konja, vadile su veliku pribadau, kojom su

bile privrstile oko tijela svoju zavrnutu suknju, da se ne bi uprljala; a njihovi muevi, naprotiv, da bi sauvali svoje eire, ostavili su i dalje preko njih svoje depne rupce, kojih su jedan kraj drali meu zubima. Svijet je dolazio u ulicu s oba kraja sela. On je nagrnuo i iz svih uliica, iz drvoreda, iz kua, i od vremena do vremena uli ste zveket alki na vratima, to su se zatvarala iza mjetanka u konanim rukavicama, koje su izlazile, da prisustvuju sveanosti. Najvee su divljenje izazvala dva visoka trokutna stalka ukraena lampionima, koji su stajali sa svake strane tribine, odreene za predstavnike vlasti. Osim toga su uz etiri stupa opinske zgrade bile postavljene etiri motke, od kojih je svaka nosila zelenkastu platnenu zastavicu, ukraenu natpisima ispisanim zlatnim slovima. Na jednoj je pisalo: Trgovina, na drugoj Poljoprivreda, na treoj Obrt, a na etvrtoj zastavici Lijepe umjetnosti. Meutim, veselje, koje se odraavalo na svim licima, kao da je rastuilo gospou Lefrangois, gostioniarku. Stojei na stepenicama svoje kuhinje, ona je mrmljala sama sebi: Kakva glupost! Kakva glupost s tom njihovom atrom! Zar oni misle, da e se prefekt veseliti da rua tamo pod atorom kao kakav lakrdija? I takve gluposti zovu oni raditi za dobrobit zemlje! Ta zaista nije zavrijedilo otii po posebnog kuhara u Neufchatel! Pa za koga? Za kravare! Za golje! U taj je as proao ljekarnik. Bio je u fraku, u hlaama od nankina, u cipelama od dabrovine i, to nije bio njegov obiaj, u eiru i to niskom eiru. Sluga sam! ree on oprostite, urim se. 118 A kako ga je debela udovica upitala kamo ide, on odgovori: ini vam se udno, zar ne? Ja, koji se inae zadravam u svom laboratoriju vie nego La Fontaineov1 mi u siru. Kakvom siru? ree gostioniarka. Oh, nita, nita! nastavi Homais. Htio sam varn samo rei, gospoo Lefrangois, da ja obino ivim kod kue kao kakav zatvorenik. Danas meutim, s obzirom na priliku, svakako treba da ... Ah! Idete li tamo? ree ona prezirno. Jest, idem odgovori ljekarnik zauen; zar ja nisam lan savjetodavnog odbora? Stara ga je Lefrangois nekoliko asaka promatrala, pa na kraju odgovori smijeei se: To je druga stvar! Ali to se vas tie poljoprivreda? Zar se vi u to razumijete? Pa naravno da se razumijem, jer sam ljekarnik, drugim rijeima, kemiar! A kako se kemija, gospoo Lefrancois, bavi poznavanjem uzajamnog i molekularnog djelovanja svih prirodnih tijela, spada prema tome i poljoprivreda u njeno podruje. Pa zaista, to je sastav gnoja, vrenje tekuina, analiza plinova i utjecaj raznih isparivanja? Nije li to, pitam vas, samo ista i obina kemija? Gostioniarka ne odgovori nita. Homais nastavi: Zar mislite, da je agronom samo onaj koji sam obrauje zemlju ili uzgaja perad? O, ne! Prije svega potrebno je poznavati sastav tvari, o kojima se radi, geoloke naslage, atmosferske utjecaje, kakvou zemljita, raznih ruda i voda, gustou raznih tijela i njihovu kapi-larnost! I to jo sve ne? Pa onda treba temeljito znati sve propise higijene, da moete upravljati i davati savjete za izgradnju gospodarskih zgrada, uzgajanje stoke, prehranu sluinadi! Osim toga, gospoo Lefrancois, potrebno je dobro znati i botaniku, da moete razlikovati biljke, razumijete li, koje su od njih ljekovite, a koje kodljive, koje su neophodne, a koje hranjive, da li je dobro iupati ih na jednom mjestu i presaditi ih na drugo, uzgajati jedne, unitavati druge. Ukratko, potrebno je neprestano pratiti nauku putem broura i raznih publikacija, nikada ne zaostati, da moete u svako doba ocijeniti, u emu je postignut napredak. 1 U orig.: le rat du bonhomme, trebalo je ovdje prevesti: La Fontaineov mi, jer Flaubert ovdje aludira naLa Fontaine-ovu basnu Le rat et le fromage (Nap. prev.) 119Gostioniarka nije skidala oi s vrata Francuske kavane, a ljekarnik je i dalje govorio: Kamo sree da su nai poljoprivrednici kemiari, ili da barem vie sluaju savjete znanosti! Eto ja, na primjer, ja sam nedavno napisao jedno znaajno djelce, jednu raspravu, koja ima vie od sedamdeset i dvije strane, pod naslovom O jabukovai, o njenoj proizvodnji i njezinu djelovanju uz neka nova miljenja o tom predmetu. Poslao sam je drutvu agronoma u Rouenu, i tome imam zahvaliti, da su me primili u svoje lanstvo, u voarski odsjek poljoprivrednog odjela. Eto vidite, i da je moje djelo bilo objavljeno ... Ali ljekarnik zauti, jer je gospoa Lefrancois izgledala zauzeta drugim mislima. Ta pogledajte ih! govorila je ona to je zaista nepojmljivo! U takvoj bijednoj krmici! I slijeui tako ivo ramenima, da joj se pletena bluza na prsima rastezala, pokazivala je objema rukama krmu svoga takmaca, iz koje se u tom asu razlijegala pjesma. Uostalom, to nee zadugo! doda ona; najkasnije za osam dana sve je gotovo. Homais ustukne zaprepaten. Ona sie niz one tri stepenice i apne mu u uho: to, zar ne znate? Ove sedmice popiat e mu stvari. Lheureux je zatraio prodaju. Unitio ga je mjenicama. Kakva strana nesrea! povie ljekarnik, koji je za svaku priliku nalazio prikladan izraz.

Gostioniarka mu tada stade pripovijedati, to je doznala od Theodorea, sluge gospodina Guillaumina, te premda je mrzila Telliera, stala je kuditi Lheureuxa, da je lihvar i podlac. Ah gledajte ree ona eno ga na trnici upravo pozdravlja gospou Bovarv, koja je u zelenom eiru. Gospodin Boulanger je tovie vodi pod ruku. Gospoa Bovarv! ree Homais. urim se da se pozdravim s njom. Moda e joj biti veoma drago da dobije mjesto u ograenom prostoru pred tribinom. Te, i ne sluajui staru Lefrangois, koja ga je pozivala natrag, da mu potanje ispripovjedi cijelu stvar, ljekarnik se udalji brzim i gipkim korakom, sa smijekom na usnama, dijelei desno i lijevo mnogobrojne pozdrave i zapremajui mnogo prostora dugakim skutovima svog fraka, to su leprali za njim na vjetru. Poto ga je opazio ve izdaleka, Rodolphe pospjei korake, ali gospoi Bovarv ponestane daha; on zato uspori hod i ree joj, smijeei se, bezobzirno: 120 Htio sam da izbjegnem onom debeljku, znate, ljekarniku. Ona ga gurnu laktom. to li to znai? upita se on. I on ju je promatrao ispod oka, dok su hodali dalje. Njezino je lice bilo tako mirno, da se po njemu nita nije dalo naslutiti. Ono se u punoj svjetlosti isticalo pod oblim obodom njezina eira s blijedim trakama to su bile nalik na lie od trske. Njezine oi s dugim sputenim trepavicama gledale su preda se, i premda su bile irom otvorene, kod jagodica su izgledale stisnute zbog krvi, koja je blago strujala pod njenom koom lica. Ruiasta boja oblila je pregradu izmeu njezinih nosnica. Glavu je nagnula na rame, a izmeu usana vidio se sedefni rub njezinih bijelih zubi. ali li se ona sa mnom? mislio je Rodolphe. Meutim je ona Emmina kretnja bila samo opomena, jer je za njima iao gospodin Lheureux, te im tu i tamo neto govorio, kao da se htio upustiti u razgovor. Krasna li dana! Svi su vani! Duva istonjak! Ni gospoa Bovarv ni Rodolphe nisu mu nita odgovarali; premda im je trgovac na najmanji njihov pokret prilazio govorei: Molim? i hvatao se rukom za eir. Kad su doli pred potkivaevu kuu, mjesto da idu i dalje cestom do mitnice, Rodolphe naglo udari jednom stazom, povue za sobom gospou Bovarv i povie: Laku no, gospodine Lheureux! Do vienja! Kako ste ga samo otpravili! ree ona smijui se. Zato bismo se dali smetati od drugih? nastavi on a budui da danas imam sreu da sam s vama ... Emma se zacrveni. On ne dovri reenicu. Zatim on stade govoriti o lijepom vremenu, i kako je uitak hodati po travi. Nekoliko ivanica bijae ve procvalo. Evo ljupkih ivanica ree on. Ima ih toliko, da bi njima mogle sebi gatati sve zaljubljene djevojke u ovome kraju. Zatim doda: Da uberem jednu? to kaete na to? Zar ste zaljubljeni? ree ona nakaljavi se malo. He! Tko zna? - odgovori Rodolphe. Livada se pone puniti svijetom i svakog ste se asa sudarali s domaicama, s njihovim velikim kiobranima, koaricama i s njihovom djecom. esto ste se morali uklanjati pred dugim redom seljanka i sluavka u modrim arapama, s niskim cipelama, sa srebrnim prstenjem, a 121koje su, kad ste mimo njih prolazili, mirisale na mlijeko. One su ile drei se za ruke, i tako se razmiljele po cijeloj duini livade, od jasika do atora za gozbu. Meutim je doao as ocjenjivanja stoke, i uzgajatelji su ulazili, jedan za drugim, u neku vrstu trkalita, koje je bilo ograeno dugim uzetom na motkama. Tu je bila stoka, okrenuta glavom prema uzici, i stajala je u neredu u nejednakim skupinama. Pospane svinje rivale su njuke u zemlju; telad je mukala; ovce su blejale, trbuaste su krave, podvinuvi jednu nogu, leale na travi i, polako preivajui, mirkale svojini tekim vjeama, branei se od komaraca, to su zujali oko njih. Koijai golih ruku drali su za ular pastuhe, koji su se propinjali i rairenih nozdrva rzali okreui se prema kobilama. One su s ispruenom glavom i grivom, to im je visila, ostajale mirne, dok im se drebad odmarala u njihovoj sjeni ili od vremena do vremena prilazila da sisa; a iznad duge valovite crte svih tih nagomilanih tjelesa vidjelo se, kako bi se na vjetru poput kakva vala digla poneka bijela griva, ili kako stre iljasti rogovi i glave ljudi, to su okolo trali. Postrance, izvan ograenog prostora, stotinu koraka dalje, stajao je velik crn bik s brnjicom na njuci i eljeznim kolutom na nozdr-vama, nepomian kao da je od same bronze. Jedno dijete u dronjcima dralo ga je na uzici. Meutim su izmeu dva reda stoke prolazila polaganim korakom gospoda, koja su pomnjivo ispitivala svaku ivotinju, pa se poslije sasvim tiho savjetovala. Jedan od njih, koji kao da je bio najvaniji, zapisivao je u hodu neke biljeke u neku knjigu. Bio je to gospodin Derozeravs de la Panville, predsjednik ocjenjivakog odbora. im prepozna Rodolphea, on pohita k njemu i, ljubazno smijeei se, ree:

 Kako, gospodine Boulanger, vi nas ostavljate? Rodolphe ga stane uvjeravati, da je upravo sad htio doi. A kad je predsjednik otiao, on nastavi: Boga mi, ne, ne idem; vae mi je drutvo ugodnije nego njegovo. I premda se neprestano rugao cijeloj toj skuptini, Rodolphe je, da bi se slobodnije kretao, pokazivao oru-niku svoju plavu propusnicu, a pokatkad bi se ak i zaustavio pred kakvim lijepim grlom, kome se gospoa Bovarv nije nimalo divila. On to primijeti i stade zbijati ale na raun vonvillskih gospoa zbog njihove odjee; zatim se i sam ispria zbog vlastitog nemara u odijevanju. Njegovo je odijelo odavalo onaj nesklad izmeu obinih i otmjenih stvari, u kojem prosti svijet obino nazire znak 122 neuravnoteena ivota, razuzdane osjeaje, svemo umje-tva i uvijek neki prezir drutvenih obiaja, to kod njega izaziva ili osjeaj divljenja ili ogorenja. Tako se kroz izrez njegova prsluka od sive tkanine nadimala prema vjetru njegova koulja od batista s nabranim manetama, a njegove hlae sa irokim prugama otkrivale su na glenjevima cipele od nankina, obrubljene lakiranom koom, koje su se tako sjajile, da se trava u njima odraavala. Njima je on gazio po konjskoj balegi, drei jednu ruku u depu svoga kaputa, a slamni je eir naherio na glavi. Uostalom doda on kad ivite na selu ... Svaki je trud oko odijevanja uzaludan dopuni Emrna. Tako je! odgovori Rodolphe. Kad pomislite, da ni jedan jedini od tih estitih ljudi nije kadar da shvati ni kroj jednog odijela. Zatim su govorili o bijednom provincijskom ivotu, koji gui ovjeka i ubija mu svaku iluziju. Zato i osjeam ree Rodolphe kako iz dana u dan zapadam u nekakvu tugu. Vi! ree ona zauena. A ja sam vas drala za vrlo vesela ovjeka. Ah, da, naoko, jer pred ljudima znam staviti na lice aljivu masku, a meutim, koliko sam se puta, kad sam pri mjeseini prolazio kraj groblja, upitao, ne bi li bilo bolje, da se pridruim onima, koji tamo poivaju. O! A ta bi rekli vai prijatelji? ree ona. Na njih ne mislite. Moji prijatelji? A koji? Imam li ja prijatelje? Tko se brine za mene? I on poprati te posljednje rijei nekim zvidukom kroz usne. Meutim su se morali za asak odvojiti, da propuste nekog ovjeka, koji je za njima nosio itavu gomilu stolica. On je bio tako pretovaren tim stolicama, da su mu se vidjeli samo vrci cokula i krajevi rairenih ruku. Bio je to Lestiboudois, grobar, koji je nosio kroz svjetinu crkvene stolice. Kako je bio vrlo dosjetljiv, kad se radilo o zaradi, on je bio pronaao to sredstvo, da za sebe izvue korist iz te skuptine. Njegova je zamisao bila uspjena, jer nije vie znao, koga prije da zadovolji. I doista, seljaci, kojima je bilo vrue, otimali su se za te stolice, kojima je slama mirisala na tamjan, i naslanjali se s nekom pobo-nou na njihove visoke naslone, to su bili nakapani voskom od svijea. Gospoa Bovarv ponovo primi Rodolpheovu ruku, on nastavi kao da govori samome sebi: 123 Jest, toliko mi je toga nedostajalo! Vjeito sam! Ah, da sam imao kakav cilj u ivotu, da sam naiao na kakvu ljubav, da sam sreo kakvu srodnu duu... Oh, kako bih bio upotrijebio svu svoju snagu, sve bih bio svladao, sve pred sobom unitio! Uza sve to meni se ini ree Emma da vas ne treba aliti. Ah! Mislite? ree Rodolphe. Jer napokon... nastavi Emma vi ste slobodni. Ona je oklijevala: I bogati. Nemojte se sa mnom aliti! odvrati Rodolphe. I ona se klela, da se ne ali, kad uto zatutnji top; u isti mah sve se u neredu stade gurati prema mjestu. To je bila pogrena uzbuna. Gospodin prefekt jo nije dolazio, i lanovi ocjenjivakog odbora nali su se u velikoj neprilici, ne znajui, da li bi otvorili skuptinu ili jo poekali. Napokon se u dnu trga pojavi velika najamna koija, koju su vukla dva mrava konja, koje je koija u bijelom eiru ibao svom snagom naprijed. Binet je jedva smogao toliko vremena da povikne: K oruju!, a pukovnik da se povede za njegovim primjerom. Ljudi potrae prema piramidama od puaka. Sve se uskomea. Neki ak zaboravie gdje im je mjesto u stroju. Ali prefektova ekvipaa kao da je primijetila tu zbrku, i oba kljuseta, zibajui se u svojim rukunicama, stigoe u laganom kasu pred peristil opinske zgrade upravo u asu, kad su pred njom narodna garda i vatrogasci stupali vojnikim korakom uz udaranje bubnja. Ravnaj's! povie Binet. Stati stoj! povie pukovnik. Nalijevo u front! I nakon pozdrava orujem, za vrijeme kojega zazvek-nue karike na pukama poput kakva bakrena kotla, to se kotrlja niza stube, sve se puke spustie k nozi. Tada su vidjeli, kako s koije silazi jedan gospodin u kratkom kaputu sa srebrnim vezom, sprijeda elav, s malo kose na zatiljku, blijeda lica i neobino dobroudna izgleda. Njegove krupne oi s debelim kapcima mirile su, da bi boije vidjele okupljeno mnotvo, a u isto je vrijeme podigao svoj iljati nos i smjekao se svojim uvuenim

ustima. On prepozna opinskog naelnika po njegovoj earpi i razloi mu, da gospodin prefekt nije mogao doi, te da je mjesto njega doao on, okruni savjetnik. Zatim se ispria, to je zakasnio. Tuvache na to odgovori s ne124 koliko uljudnih rijei, na to savjetnik prizna da je zbunjen takvim doekom. Oni su stajali tako jedan prems drugome dodirujui se gotovo elom, okrueni lanovima ocjenjivakog odbora, opinskim vijeem, odlinicima, narodnom gardom i svjetinom. Pritiskujui na prsi svoj trorogi eiri, gospodin savjetnik je neprestano pozdravljao smijeei se, dok se Tuvache, savijen poput luka, takoer smijeio, mucao, smiljao rijei istiui svoju odanost monarhiji i ast, koja je iskazana Yonvilleu. Doe Hippolvte, sluga iz gostionice, i primi za uzde koijaeve konje te ih, epajui svojom zgrenom nogom, odvede pod trijem Zlatnog lava, gdje se skupilo mnotvo seljaka, da gledaju koiju. Bubanj zabubnja, top zagrmi, i gospoda se jedan za drugim popee na tribinu, da zauzmu svoja mjesta na naslonjaima od utrechtskog crvenog baruna, to ih je bila posudila gospoa Tuvache. Svi su ti ljudi bili nalik jedan na drugoga. Njihova mekana, bjeloputa lica, malo opaljena od sunca, imala su boju razvodnjene jabukovae, a njihovi gusti zalisci strili su im preko visokih tvrdih ovratnika, koje su drale kravate s vrlo istaknutim uzlovima. Svi prsluci bijahu barunasti i skrojeni dvoredno; svi satovi imali su na kraju privjeska po kakav jajolik ukras od crvena ahata; i svi su drali obje ruke na bedrima, brino poravnavi svoje hlae, kojima se jo uvijek sjajna tkanina blistala jae nego koa njihovih tekih izama. Otmjene su gospoe bile straga u predvorju izmeu stupova, dok se ostali prosti svijet nalazio preko puta, stajao ili sjedio na stolicama. Lestiboudois je zaista bio donio sve one stolice, to ih je prenio s livade, pa je, tavie, svakog asa trao u crkvu po druge, pravei tom svojom trgovinom toliko smetnje, da se tekom mukom moglo doi do malih stepenica pred tribinom. Ja mislim ree gospodin Lheureux (obraajui se ljekarniku koji je prolazio mimo njega na svoje mjesto) da je tu trebalo postaviti dva venecijanska jarbola, malo ozbiljnije i bogatije okiena, kao neto novo; to bi bilo vrlo lijepo vidjeti. Doista odgovori Homais. Ali to ete! Naelnik opine je sve preuzeo na sebe. Taj jadni Tuvache nema mnogo ukusa, i, tovie, potpuno je lien onoga to se zove smisao za umjetnost. Meutim Rodolphe se bio popeo s gospoom Bovary na prvi kat opinske zgrade, u dvoranu za vijeanje; a budui da u njoj nije bilo nikoga, on izjavi, da e im odatle biti bolje i udobnije promatrati sveanost. On uze tri stolia, to su stajala oko ovalnog stola pod vla125darovim poprsjem, i, primaknuvi ih jednom od prozora, oni sjedoe jedno kraj drugoga. Na tribini nastade neko komeanje, dugotrajno aputanje i dogovaranje. Napokon ustade gospodin savjetnik. Sad su svi znali, da se on zove Lieuvain, i ^njegovo je ime ilo meu mnotvom od usta do usta. Poto je usporedio nekoliko listova i primaknuo ih oima, da bolje vidi, on zapone: Gospodo! Dopustite mi najprije (prije no to prijeem na predmet naeg dananjeg zbora, a time u, uvjeren sam, izraziti osjeaje svih vas), dopustite mi, velim, da odam priznanje vrhovnoj upravi, vladi, vladaru, gospodo, naem suverenu, tom ljubljenom kralju, koji ni prema jednoj grani opeg ili linog blagostanja nije ravnoduan i koji tako vrstom i u isti mah tako mudrom rukom vodi dravni brod kroz neprestane opasnosti uzburkanoga mora, znajui uostalom, da pribavi potovanje u miru i ratu, industriji, trgovini, poljoprivredi i lijepim umjetnostima. Morao bih se ree Rodolphe malo odmaknuti od prozora. Zato? upita Emma. Ali u tom asu savjetnikov glas neobino odjeknu. On je zanosno govorio: Prola su, gospodo, ona vremena, kad se zbog graanske nesloge prolijevala krv i po naim javnim trgovima, kad su posjednik, trgovac, pa i sam radnik, zaspavi. naveer mirnim snom, drhtali videi, da ih je iznenada probudila zvonjava zvona na uzbunu, kad su najsubvsr-zivnija naela drsko potkapala temelje ... Zato, jer bi me odozdo mogli vidjeti nastavi Rodolphe pa bih se barem petnaest dana morao ispriavati, a s obzirom na moj inae lo glas . .. Oh! Vi se kleveete ree Emma. Ne, ne, kunem vam se, o meni zaista strano govore. Meutim, gospodo govorio je dalje savjetnik ako uklonim iz svoga sjeanja te mrane slike, i bacim pogled na dananji poloaj nae lijepe domovine, to vidim? Posvuda cvjetaju trgovina i umjetnost; posvuda novi prometni putovi, kao nove arterije u tijelu drave, stvaraju nove veze meu pokrajinama; naa velika tvornika sredita ponovo su proradila; vjera, vra nego prije, grije sva srca; nae su luke krcate, pouzdanje se nanovo raa; jednom rijei, Francuska opet die!... 126 Uostalom doda Rodolphe ljudi moda sa svog stanovita imaju pravo. Kako to? upita Emma. A to ree on zar vi ne znate, da ima ljudi, koji su vjeito nemirni. Njima je naizmjence potrebno sanjarenje i djelovanje, najie ljubavi i najpotpunija uivanja, i ovjek se tako preputa svakojakim matanjima i ludostima.

Ona ga tada pogleda, kao to ovjek promatra putnika, koji je proputovao kroz neobine zemlje i ree: Mi jadne ene, mi nemamo ak ni te zabave! alosna je to zabava, kad u njoj ovjek ne nalazi sreu. Pa zar se ona ikada nalazi? upita ona. - Da, jednog je dana sretnemo odgovori on. A to ste vi razumjeli govorio je savjetnik. Vi, ratari i poljoprivredni radnici, vi, tihi pioniri svakog djela civilizacije; vi, ljudi napretka i moralnosti! Vi ste spoznali, velim, da su politike oluje mnogo strasnije od atmosferskih nepogoda ... Jednoga je dana ipak sretnete ponovi Rodolphe jednoga dana, sasvim neoekivano, kad ste ve oajavali, da je meete sresti. Obzorje se tada otvara, i neki glas kao da vie: Evo je! I vi osjeate potrebu da tom biu ispovjedite itav svoj ivot, da mu pruite sve, da mu rtvujete sve! Vi se objanjavate, vi se meusobno razumijete. Vidjeli ste se ve u svojim snovima. (I on ju je gledao.) Napokon, ono blago, koje ste toliko traili, tu je, tu pred vama, ono se sjaji, ono blista. Pa ipak, vi jo sumnjate, ne usuujete se vjerovati; ostajete zaslijepljeni, kao da ste iz tame izili na svjetlo. I Rodolphe poprati te posljednje rijei jednom izraajnom kretnjom. On prijee rukom preko lica kao ovjek, koga je spopala nesvjestica, zatim spusti svoju ruku na Emminu. Ona povue svoju. Meutim je savjetnik jo uvijek itao: A tko e se tome uditi, gospodo? Samo onaj koji je toliko slijep, toliko utonuo (ne bojim se to rei), koji je toliko utonuo u predrasude minulih vremena, da jo uvijek ne pozna duh zemljoradnikog stanovnitva. Gdje ete, zaista, nai vie rodoljublja nego na selu, vie po-rtvovnosti za ope dgbro, ukratko, vie inteligencije? Ne mislim ja, gospodo, na onu povrnu inteligenciju, koja je varav ukras besposlenih duhova, nego na onu duboku i 127uravnoteenu inteligenciju, koja prije svega tei za korisnim ciljevima, pridonosei na taj nain blagostanju svakog pojedinca, opem poboljanju, ouvanju drave, i koja je plod potovanja zakona i vrenja dunosti... Ah, uvijek isto! ree Rodolphe. Vjeito te dunosti, ve su mi dozlogrdile te rijei. Gomila starih zvekana u flanelastim prslucima i bogomoljki s grijalicama i krunicama koji nam neprestano trube u ui: Dunost, dunost! Eh. Do avola! Dunost, to je osjeati ono to je uzvieno, voljeti ono to je lijepo, a ne prihvaati sve drutvene obiaje sa svima niskostima to nam ih nameu. Ipak ..., ipak ... primijeti gospoa Bovarv. Oh, ne! Zato napadati strasti? Nijesu li one jedino to je lijepo na ovoj zemlji, izvor junatva, oduevljenja, pjesnitva, muzike, umjetnosti, ukratko svega? - Ali ree Emma treba ipak malo voditi rauna o onome, to svijet misli, i pokoravati se njegovu moralu. Oh! Ali ima dvije vrste morala odgovori Rodolphe. Jedan je slab, uobiajen moral, moral ljudi, moral koji se neprestano mijenja i koji toliko krii, komea se, vue se po zemlji kao ovaj skup glupana koji tu vidite. Meutim, drugi, nepromjenljivi, on je svuda oko nas i iznad nas, kao krajolik koji nas okruuje, i kao plavo .nebo koje nas obasjava. '- Gospodin Lieuvain u taj as obrie sebi usta depnim rupiem. On nastavi: A zar je potrebno, gospodo, da vam ovdje iznosim koristi od poljoprivrede? Tko se brine za nae potrebe? A tko nam daje hranu? Tko drugi nego poljodjelac? Da, poljodjelac, gospodo, koji svojom marljivom rukom sije po plodnim brazdama njiva, te nie ito, koje se pomou vjeto nainjenih strojeva melje i pretvara u prah, te se kao brano prenosi u gradove i tamo se odmah predaje pekaru, koji od toga proizvodi hranu i za siromaha i za bogataa. Ne uzgaja li i opet poljodjelac po panjacima mnogobrojna stada koja nam daju vunu za nau odjeu? Jer kako bismo se odijevali, kako bismo se hranili, da nije poljodjelca? A je li uope potrebno, gospodo moja, traiti tako daleko primjere? Tko nije esto razmiljao o velikoj vanosti one skromne ivotinje, ukrasu naih dvorita, koja nam u isti mah daje i mekan jastuk za nae postelje, i sono meso, i jaja za nae stolove! Ali ja nikad ne bih svrio, kad bih morao redom nabrajati razne pro128 izvode, to ih dobro obraivana zemlja, kao plemenita mati, obilno dijeli svojoj djeci. Tu loza, tamo jabuke, koje nam daju jabukovau, ondje repica, pa razni sirevi, te lan; gospodo, ne zaboravimo lan, kojega je proizvodnja posljednjih godina znatno porasla, i na koji vas elim jo posebno upozoriti. Nije bilo potrebno da ih upozori, jer su svi sluali otvorenih usta, kao da ele progutati njegove rijei. Tu-vache, koji je sjedio kraj njega, sluao ga je izbuljenih oiju, gospodin Derozeravs je od vremena do vremena polako zatvarao oi, a malo dalje ljekarnik je, sa sinom Napoleonom meu koljenima, stavljao ruku iza uha, da mu ne pobjegne ni jedan slog. Drugi lanovi ocjenjivakog odbora polagano su kimali glavom u znak odobravanja. Vatrogasci su se podno tribine odmarali naslonjeni na svoje bajonete, a Binet je stajao nepomian s isturenim laktom i s vrhom sablje u zraku. On je moda uo neto, ali vidjeti nije mogao nita, jer mu je vizir kacige padao na nos. Njegov porunik, mlai sin gospodina Tuvachea, imao je jo veu kacigu, koja je bila prevelika za nj pa mu se klimala na glavi i ispod koje mu je virio jedan kraj arene svilene podstave. On se s djetinjastom ljupkou smijeio ispod nje, a njegovo malo blijedo lice, s koga je curio znoj, izraavalo je uivanje, umornost i pospanost.

Trg je sve do kua bio prepun svijeta. Jedni su bili na prozorima, drugi su stajali pred vratima, a Justin, koji se nalazio pred izlogom ljekarne, kao da se sav bio zadubio u ono to je gledao. Premda je vladala tiina, glas se gospoina Lieuvaina gubio u zraku. On je dopirao do uiju samo u odlomcima reenica, koje je tu i tamo prekidalo pomicanje stolica meu mnotvom. Zatim ste iznenada uli iza sebe otegnuto mukanje volova ili blejanje janjaca, koji su odgovarali jedni drugima na uglu ulica. Kravari i pastiri su doista bili dognali svoju stoku sve do trga, i ona je od vremena do vremena mukala otkidajui neprestano jezikom po koji listi s granica koje su joj visile nad njukom. Rodolphe se bio pribliio Emmi i govorio joj tiho i brzo: Zar se ne bunite protiv te urote drutva? Ima li jedan jedini osjeaj koji ono ne osuuje? Najplemenitiji nagoni, najnedunije simpatije progone se i kleveu; i ako se napokon nau dvije uboge due, sve se udesi tako, da se one ne mogu zdruiti. One e ipak pokuati, udarat e krilima, one e jedna drugu dozivati. Oh, svejedno, prije 9 Gospoa Bovary 129ili kasnije, za est mjeseci, za deset godina one e se spojiti, voljet e se, jer to sudbina trai, i jer su one stvorene jedna za drugu. On je skrstio ruke na koljenima i tako ju je, podigavi lice prema Emmi, gledao izbliza, nepomino. Ona je opaala u njegovim oima male zlatne zrake, koje su se iz njegovih crnih zjenica irile na sve strane, i tovie osjetila je miris pomae, od koje mu se sjajila kosa. Zatim je spopade neka ugodna klonulost; ona se sjeti vikonta, s kojim je plesala valcer u Vaubyessardu, i ija je brada, ba kao i ova kosa, mirisala po vaniliji i limunu; i ona nesvjesno zatvori napola oi, da taj miris bolje udie. Ali pri kretnji, to ju je uinila, da se nasloni na stolicu, ona opazi u daljini, sasvim na kraju obzorja, staru diliansu Lastavicu, koja se polako sputala niz leuki obronak, ostavljajui za sobom dug oblak praine. U toj utoj koiji dolazio je Leon tako esto k njoj, i tom je cestom otiao zauvijek! Uini joj se, da ga vidi preko puta, na njegovu prozoru; zatim se sve pobrka, preko toga prije-oe oblaci; priini joj se, da se jo uvijek vrti u valceru, u vikontovu naruaju, pod svjetlom lustera, i a Leon nije daleko, da e uskoro doi... a meutim je neprestano osjeala Rodolpheovu glavu pokraj sebe. I tako je taj slatki osjeaj razbuktio njezine stare elje, i one su se, poput zrna pijeska u vihoru, kovitlale u ugodnom valu mirisa, koji se irio u njezinoj dui. Ona vie puta poudno rairi nosnice, da udahne svjeinu brljana, to se vio oko stupova. Skine rukavice i obrisa vlane ruke, zatim je depnim rupiem hladila sebi lice, dok je kroz udaranje svojih sljepooica sluala amor svjetine i sa-vjetnikov glas koji je jednolino itao svoje reenice: On je govorio: Radite i dalje tako! Ustrajte u tome! Ne sluajte ni sugestije navike, ni prenagljene savjete presmiona iskustva! Obratite svoju panju osobito na poboljanje zemljita, na dobro gnojenje i na uzgajanje raznih pasmina konja, goveda ovaca i svinja! Neka sve skuptine budu za vas kao miroljubive arene, gdje e pobjednik, izlazei iz njih, pruiti ruku pobijeenome i pobratiti se s njime u nadi, da obojica idui put postignu bolji uspjeh! A vi, asne sluge, ponizna eljadi, za iji se tegoban rad nijedna vlada do danas nije brinula, doite i primite nagradu za svoje skromne vrline i budite uvjereni, da vam odsada drava posveuje vie panje, da vas bodri, da vas titi i da e zadovoljiti vae pravedne zahtjeve i olakati, koliko god bude u njezinoj moi, breme vaih munih rtava! 130 Gospodin Lieuvain zatim sjede; ustade gospodin Dero-zeravs i zapoe drugi govor. Njegov govor nije moda bio tako kien kao savjetnikov, ali se odlikovao time to je bio stvarniji, to jest sadravao vie strunog znanja i uzvienije misli. Tako se, na primjer, u njemu manje hvalila vlada, a vie se govorilo o vjeri i zemljoradnji. On je pokazao odnos izmeu jedne i druge, i kako su one uvijek pridonosile razvoju civilizacije. Rodolphe je razgovarao s gospoom Bovarv o snovima, slutnjama i o magnetizmu. Polazei od kolijevke ljudskoga drutva, govornik je opisivao ona divlja vremena kad su ljudi ivjeli po gustim umama i hranili se irom. Zatim su zbacili sa sebe ivotinjsku kou, obukli se u sukno, izorali brazde i zasadili vinovu lozu. Je li to bilo dobro, i nije li u tom otkriu bilo vie tete nego koristi? To pitanje postavio je sebi gospodin Derozeravs. Govorei o magnetizmu, Rodolphe je malo-pomalo preao na srodnost dua, i dok je gospodin predsjednik spominjao Cincinata, koji je orao plugom, Dioklecijana, koji je sadio kupus, i kineske careve, koji su sveano zapoinjali novu godinu sjetvom, mladi je ovjek tumaio mladoj eni, da te neodoljive privlane sile imaju svoj uzrok u nekom prijanjem ivotu. Eto, na primjer, nas dvoje govorio je on zato smo se mi upoznali? Koji je sluaj to htio? To je bez sumnje zato, to su nas usprkos udaljenosti kao dvije rijeke, koje teku da se spoje nae osobne sklonosti gonile jedno prema drugome. I on je primi za ruku; ona je ne povue k sebi. N agrada za sveukup no dobro voenje gospodarstva! povie predsjednik. Malo prije, na primjer, kad sam doao k vama ... Gospodinu Bizetu iz Quin e a mp o ix a. Jesam li znao, da u vas pratiti? Sedamdeset franaka! tovie, stotinu sam puta htio otii, pa opet sam iao za vama, i opet sam ostao. Za uspjeno gnojenje zemlje.

 Kao to bih ostao veeras, sutra, drugih dana, itavog svog ivota! Gospodinu Car onu iz Argueila, zlatna medalja! Jer nikada ni u ijem drutvu nisam bio toliko oaran. Gospodinu Bainu iz Givry-Saint--Martina ! 131 Zato u se uvijek i sjeati vas. Za uzgoj merino-ovna. Ali vi ete me zaboraviti kao sjenu koja je prola mimo vas. Gospodinu Belotu iz Notre-Dame... Oh, ne, zar ne, ja u ipak predstavljati neto u vaim mislima, u vaem ivotu? Za uzgoj rasnih svinja, nagrada ex a e quo gospodi Leherisseu i Culle m-bourgu, po ezdeset franaka! Rodolphe joj je stiskao ruku i osjeao, da je topla i da dre kao uhvaena grlica koja hoe da odleti; ali bilo da je pokuala osloboditi je, bilo da je odgovorila na taj stisak, ona trgne malo prstima, i on uz viknu: Oh, hvala vam! Vi me ne odbijate! Kako ste dobri! Vi uviate, da sam va. Dajte, da vas vidim, da vas promatram! Zamah vjetra, koji iznenada uleti kroz prozor, nabra sag na stolu, a dolje na trgu sve se krilate kape seljakinja podigoe kao leprava krila bijelih leptira. Za korisnu upotrebu uljanog zrnja nastavi predsjednik. Nato pouri: Za flamanski nain gnojenja, za uzgajanje lana, za isuivanje bara, za dugogodinji zakup zemlje, za vjernu s lu b u. Rodolphe nije vie govorio. Oni su se gledali. Njihove' \ *uhe usne drhtale su od silne udnje, i njihovi se prsti,, \ blago, sami od sebe, isprepletoe. Catherini-Nicaise-Elisabeth Leroux iz Sassetot-la-Guerrierea, za pedeset i etiri godine slube na istom gospodarstvu: srebrna medalja, vrijedna dvadeset i pet franaka! Gdje je Catherine Leroux? ponovi savjetnik. Ona se nije javljala, samo su se uli glasovi, koji su aputali: Ta idi. Ne. Nalijevo! Ne boj se! Oh, kako je glupa! No, je li tu? povie Tuvache. Da!... Evo je! Pa neka pristupi! 132 Tada je prilazila tribini jedna omalena starica plaljiva dranja, koja kao da se zgurila u svojoj siromanoj odjei. Na nogama je imala teke drvenjake a oko pasa dugaku plavu pregau. Na njezinu mravu licu, okruenu neobrubljenom kapicom, bilo je vie bora nego na kakvoj uveloj jabuci, a iz rukava njezine crvene bluze strile su dvije duge ruke s kvrgastim lancima. Od praine iz sua, od pranja u luini, od masnog znoja ovje vune one su dobile takvu koru, bile tako hrapave i otvrdnule, da su izgledale prljave, premda su bile oprane u istoj vodi, a od dugogodinjeg tekog rada one su ostale napola otvorene, kao da su same od sebe htjele pruiti skroman dokaz o tolikim mukama koje su pretrpjele. Neka redovnika strogost podavala je njezinu licu uzviseniji izgled. Nita tuno ili njeno nije ublaavalo taj bezizraajni pogled. Bavei se neprestano domaim ivotinjama, ona je postala utljiva i mirna poput njih. Sad se prvi put u svom ivotu nala u tako mnogobrojnom drutvu; i sva uplaena zastavama, bubnjevima, gospodom u frakovima i savjetnikovim ordenom asti, ona je ostala sasvim nepomina, ne znajui, bi li stupila naprijed ili pobjegla, ni zato je svijet gura, i zato joj se gospoda iz ocjenjivakog odbora smjekaju. Tako je pred tim veselim graanima stajala ta bijednica, koja je za sobom imala pola vijeka robovanja. Stupite blie, potovana Catherine Nicaise-Elisa-beth Leroux! ree gospodin savjetnik, koji je iz predsjednikovih ruku bio uzeo popis nagraenih lica. I gledajui naizmjence u arak papira zatim u staricu, on je oinski ponavljao: Stupite blie, stupite blie! Jeste li gluhi! ree Tuvache skoivi s naslonjaa. I on joj stade vikati u uho: Za pedeset i etiri godine slube! Srebrna medalja! Dvadeset i pet franaka! To je za vas. I kad je primila medalju, ona je stade promatrati. Osmijeh blaenstva ozari tada njezino lice, i ulo se, kako je odlazei mrmljala: ----. Dat u je naem upniku, da mi slui nekolika jmisa. -1 " Kakav fanatizam! uskliknu ljekarnik nagnuvi se prema javnom biljeniku.

Skuptina je bila zavrena; svijet se raziao. I tada, poto su govori bili proitani, svatko je zauzeo svoje prijanje mjesto, i sve je bilo opet kao i prije; gospodari su 133i se derali na sluge, a sluge su tukle ivotinje, te ravnodune pobjednike, koji su se, sa zelenim vijencima meu t rogovima, vraali u staju. Meutim se narodni gardisti bijahu popeli na prvi kat opinske zgrade s kolaima nataknutim na bajonete i s bataljunskim bubnjarom, koji je nosio koaru punu boca. Gospoa Bovarv primi Rodolphea pod ruku, on je otprati kui. Rastali su se pred njezinim vratima. Zatim se on sam proeta po livadi ekajui vrijeme za sveanu gozbu. Gozba je trajala dugo; bila je veoma buna, a podvor-ba loa. Sjedili su tako zbijeno, da su jedva mogli micati laktima, a uske daske, koje su sluile mjesto klupa, umalo nisu popucale pod teinom gostiju. Svi su obilato jeli. Svaki se dovoljno nauivao za ono to je bio pridonio. Znoj je svima curio s ela; a neka bjelkasta para, poput magle, koja se die s kakve rijeke za jesenskog jutra, lebdjela je iznad stola, izmeu objeenih svjetiljaka. Naslonjen leima na platno od atora, Rodolphe je toliko mislio na Emrnu, da nije nita uo. Iza njega, na tratini, sluge su slagale u gomilu prljave tanjure; njegovi susjedi su ga nagovarali, ali on im nije odgovarao; napunili su mu au, ali je u njegovim mislima nastajala tiina, premda je graja bivala sve vea. Sanjario je o njezinim rijeima i o obliku njezinih usana; njezino lice blistalo se na limenim kacigama kao u kakvom arobnom zrcalu; nabori njezine haljine sputali su se du zidova atora, a beskonani ljubavni dani nizali su se u bliskoj budunosti. On ju je opet vidio uvee za vrijeme vatrometa, ali ona je bila sa svojim suprugom, gospoom Homais i s ljekarnikom, koji se silno uznemirivao zbog opasnosti od zalutalih raketa., pa je svakog asa ostavljao drutvo i odlazio Binetu, da mu preporui najveu opreznost. Rakete, koje su poslali na ime gospodina Tuvachea, bile su iz prevelike opreznosti spremljene u njegovu podrumu; zato se vlani barut nikako nije mogao upaliti, te je najljepa raketa, koja je trebala prikazati zmaja, kako grize svoj rep, potpuno zakazala. Tu i tamo poletjela bi pokoja bijedna raketa; tada bi zgranuta svjetina podigla graju, s kojom se mijeala vriska ena, koje su mukarci kakljali u tami. Emma se utei blago naslanjala na Charlesovo rame i zabaene je glave pratila svijetli trag raketa na mranome nebu. Rodolphe ju je promatrao pri svjetlu lampiona koji su tu i tamo gorjeli. 134 Oni su se malo-pomalo ugasili. Zvijezde su se na nebu pokazale. I tada pade nekoliko kapi kie. Emma zaveza sebi rubac na golu glavu. U taj as savjetnikova koija izie iz dvorita gostionice. Njegov koija, koji je bio pijan, ubrzo zadrijema; preko krova koije, izmeu dvije svjetiljke, vidjelo se izdaleka njegovo glomazno tijelo, koje se njihalo lijevo-esno, ve kako se zibala koija. Zaista ree ljekarnik trebalo bi najstroe postupati protiv pijanstva! Kad bi mene pitali, visila bi svake nedjelje na vratima opine posebna ploa, na kojoj bi se ispisala imena svih onih, koji su se preko sedmice trovali alkoholom. Osim toga, s obzirom na statistiku, dobili bismo na taj nain tane podatke, koje bismo u sluaju potrebe ... Nego oprostite. I on opet potra kapetanu. Ovaj se vraao kui k svojoj omiljeloj tokarskoj klupi. Moda ne biste loe uradili ree mu Homais da poaljete jednog od svojih ljudi, ili da vi sami odete ... Ta ostavite me na miru odgovori poreznik kad vam kaem, da nema nikakve opasnosti. Budite posve mirni ree ljekarnik kad se vratio k svojim prijateljima gospodin Binet mi je potvrdio, da su poduzete sve mjere. Nijedna iskra nije pala na opasno mjesto. Vatrogasne pumpe su pune. Poimo spavati. Bogami, ba mi je potreban san ree gospoa Homais, koja je silno zijevala ali ne smeta, imali smo zaista lijep dan za nau sveanost. Rodolphe ponovi tiho i s njenim pogledom: Oh, da, vrlo lijep! I poto su se pozdravili, oni odoe svaki na svoju stranu. Dva dana poslije donio je Fanal de Rouen opiran lanak o skuptini. Homais ga je bio sa zanosom napisao ve idui dan. emu ti ukrasni vijenci, to cvijee, to zelenilo? Kamo je nagrnulo to mnotvo svijeta kao valovi pobjenjelog mora pod arkim zrakama tropskog sunca koje je irilo svoju toplinu po naim njivama? Zatim je govorio o prilikama seljaka. Vlada je zaista inila mnogo, ali ne dovoljno! Samo hrabrosti! dovikivao joj je on. Tisuu reforama je prijeko potrebno, provedimo ih! Zatim, dotaknuvi se savjetnikova dolaska, nije zaboravio spomenuti ratniki izgled nae narodne vojske, ni nae najnestanije seljanke, ni elave 135starce, te tako rei praoce, koji su bili prisutni, i od kojih su nekoji, ostaci naih besmrtnih falanga, ponovo osjetili, kako im srce veselo udara u grudima, kad su uli bojni zvuk bubnjeva. Navodei imena lanova ocjenjivakog odbora, sebe je spomenuo meu prvima, pa je, ta-vie, na jednom mjestu naglasio, da je gospodin Homais, ljekarnik, poslao Gospodarskom udruenju jednu Raspravu o jabukovai. Kad je doao na dijeljenje

nagrada, opisao je zanosnim rijeima veselje nagraenih. Otac je ljubio sina, brat brata, mu enu. Mnogi je s ponosom pokazivao svoju skromnu medalju, a kad se vratio kui, k svojoj dobroj domaici, on je tu medalju, bez sumnje, suznih oiju, objesio na goli zid svoje kolibe. Oko est sati glavni uesnici ove sveanosti skupili su se na banketu, koji je bio prireen na livadi gospodina Liegearda. itavo vrijeme vladala je tu najvea srdanost. uli smo vie zdravica: gospodin Lieuvain je nazdravio vladaru! Gospodin Tuvache prefektu! Gospodin Derozeravs poljoprivredi! Gospodin Homais industriji i lijepim umjetnostima, tim dvjema sestrama! Gospodin Leplichev gospodarskom napretku! Naveer je sjajan vatromet najedanput osvijetlio nebo. ovjek bi pomislio, da ima pred oima pravo arobno zrcalo, pravu dekoraciju parike opere, i za trenutak se naem malom mjestu moglo priiniti, da je preneseno usred kakva sna iz Tisuu i jedne noi. Na kraju spomenimo da nikakav neugodan dogaaj nije poremetio ovu obiteljsku skuptinu. I on je dodao: Jedino smo primijetili, da je sveenstvo bilo odsutno. Crkvene vlasti bez sumnje drugaije shvaaju napredak. Na volju vam, gospodo Lovolovci. IX Minulo je est sedmica. Rodolphe nije dolazio. Jedne veeri, napokon, on se pojavi. Neu da idem tamo tako brzo, to bi bila pogreka govorio je on u sebi sutradan poslije sveanosti. I potkraj onog tjedna bio je poao u lov. Poslije lova pomislio je, da je odvie kasno, da ode k njoj, a zatim je ovako rasuivao: 136 Ako me je od prvog dana zavoljela, ona me iz nestrpljenja da me opet vidi, mora sada jo vie voljeti. Produimo, dakle, tako! I on se uvjeri, da mu je raun bio dobar, kad je, ulazei u salon, primijetio, da je Emma poblijedjela. Bila je sama. Dan je bio na izmaku. Mali zastori od muslina na prozorima poveavali su sumrak u sobi, a pozlata na barometru, koju je obasjavala jedna sunana zraka, bacala je svoj sjaj u ogledalo, izmeu granica koralj nog grma na kaminu. Rodolphe ostane stojei, a Emma je jedva odgovorila na njegove prve uljudne rijei. Imao sam mnogo posla ree on a bio sam i bolestan. Valjda ne ozbiljno? uz viknu ona. Pa ree Rodolphe, gledajui kraj nje na jedan stoli zapravo ne!... Eto, nisam htio da doem. Zato? Zar ne pogaate? Qn je pogleda jo jedanput, ali tako strastveno, da se ona zarumeni i obori glavu. On nastavi: Emma ... Gospodine! ree ona i malo se udalji. Ah! Ta vidite odvrati on otunim glasom da sam imao pravo, to nisam htio doi; jer to ime, to ime, koje ispunja moju duu, a koje mi je nesvjesno izmaklo, vi mi zabranjujete, da ga spominjem! Dakle, gospoa Bovarv! Ta svatko vas tako zove!... Uostalom to nije vae ime; to je ime nekog drugog! On ponovi: Nekog drugog! I on pokrije lice rukama. Da, neprestano mislim na vas!... I sama pomisao na vas dovodi me do oaja! Ah! Oprostite! Ja vas ostavljam ... Zbogom!... Idem daleko ... tako daleko, da i neete vie uti o meni!... A meutim ... danas ..., ne znam ni sam, kakva me je sila jo jednom dognala k vama! Jer ne moemo se boriti protiv nebesa, ne moemo odoljeti osmijehu anela! Preputamo se onome, to je lijepo, to,1 je krasno i vrijedno oboavanja! ! Emma je sad prvi put u svom ivotu sluala, da jojj netko govori takve stvari, i njezin se ponos, kao ovjekj,'. koji se odmara u toploj kupelji ugodno i potpuno ras-\; plinuo u toplini tih rijei. Meutim, ako nisam dolazio nastavi on ako vas nisam mogao vidjeti, barem sam, ah! esto proma137trao ono, to vas okruuje. Nou, svake noi ustajao sam, dolazio ovamo, gledao vau kuu, krov koji se sjajio na mjeseini, drvee u vrtu, koje se njihalo pred vaim prozorom, malu svjetiljku, svjetlost, koja je prodirala kroz okna u tamu. Ah! Vi niste znali, da je tu dolje, tako blizu, a ipak tako daleko, jedan ubogi bijednik ... Ona se okrene k njemu i zajeca. Ah! Kako ste dobri! ree ona. Ne, ja vas ljubim, to je sve! Vi u to ne sumnjate! Recite mi to; jednu rije, jednu jedinu rije! I Rodolphe se neprimjetno spusti sa stolia na zemlju; ali se u kuhinji zau lupkanje drvenjaka, i on tek sada opazi, da vrata od salona nisu bila zatvorena. Biste li bili tako ljubazni nastavi on diui se da mi ispunite jednu elju? On je naime htio, da mu ona pokae svoju kuu, jer je elio, da je poblie upozna; a budui da gospoa Bovarv nije vidjela u tome nita neprilino, oni oboje ustadoe, kad Charles ue.

 Dobar veer, doktore ree mu Rodolphe. Lijenik, kome je taj neoekivani naslov polaskao, pokaza se i odvie usluan, a Rodolphe to iskoristi, da se malo pribere. Gospoa je ree on zatim razgovarala sa mnom o svom zdravlju. Charles mu upade u rije: on je doista bio u tisuu briga; ena mu je opet poela teko disati. Tada Rodolphe zapita, ne bi li joj pomoglo jahanje. Kako da ne! Izvrsno, savreno! To je divna ideja! Ti bi je trebala prihvatiti! A kako je ona primijetila, da nema konja, gospodin Rodolphe joj ga ponudi; kad je ona odbila njegovu ponudu, on nije dalje navaljivao; zatim, da bi opravdao svoj pohod, ispripovjedi, kako njegova koijaa, onoga to su mu onomadne putali krv, jo uvijek hvata nesvjestica. Doi u ja tamo ree Charles. Ne, ne, ja u vam ga poslati; doi emo zajedno, to e za vas biti zgodnije. Oh! Krasno! Hvala vam! A im su ostali sami, Charles je upita: ......--- Zato ne prihvati ponudu gospodina Boulangera, koja je tako ljubazna? Ona se toboe namrgodi, izmisli tisuu isprika i napokon izjavi, da bi to moda izgledalo udnovato. Ah! Mnogo ja marim za to! ree Charles i okrene se na peti. Zdravlje je pree od svega! Krivo ini! 138 A kako da jaem, kad nemam jahae odijelo? Pa narui ga! odgovori on. Jahae odijelo je privoli. Kad je to odijelo bilo gotovo, Charles je pisao gospodinu Boulangeru, da mu njegova ena stoji na raspolaganju, i da on rauna na njegovu ljubaznost. Sutradan u podne Rodolphe doe pred Charlesova vrata s dva krasna konja. Jedan je imao ruiaste kianke na uima i ensko sedlo od jelenje koe. Rodolphe je bio obuo visoke mekane izme, jer je mislio, da takve ona zacijelo nikad nije vidjela. Emma je zaista bila zadivljena njegovom vanjtinom, kad se pojavio na stubitu u svom lijepom barunastom kaputu i u svojim bijelim pletenim hlaama. Ona je ve bila spremna i ekala ga je. Justin umakne iz ljekarne, da je vidi, a i ljekarnik izie. On je tota preporuivao gospodinu Boulangeru. Nesrea se tako brzo dogodi! Pazite! Vai su konji moda vatreni! Emma zau iznad glave neku buku. Felicite je bubnjala u prozor, da zabavi malu Bertu. Dijete dobaci izdaleka poljubac rukom, a majka mu odgovori mahnuvi ruicom svoga bia. Dobra etnja! viknu gospodin Homais. I oprezno! Samo oprezno! I on je mahao novinama gledajui za njima, kako se udaljuju. im je osjetio pod kopitima zemlju, Emmin konj stade galopirati. Rodolphe je brzo jahao usporedo s njom. Od asa do asa oni bi izmjenjivali po koju rije. Malo oborena lica, s uzdignutom lijevom, a ispruenom desnom rukom, oma se preputala odmjerenom gibanju, koje ju je ljuljalo na sedlu. Na podnoju obronka Rodolphe pusti konju uzde; oni pojurie zajedno, u isti mah; a kad su stigli gore, konji se naglo zaustavie, tako da je Emmi duga plava koprena pala niz lea. Bio je poetak listopada. Magla je pokrila polja. Para se pruala na obzorju meu obrisima breuljaka, a drugdje se trgala, dizala i nestajala u zraku. Pokatkad, kad bi se gusti oblaci razmaknuli, vidjeli su se u daljini obasjani suncem krovovi Yonvillea s vrtovima pokraj vode, dvorita, zidovi i crkveni zvonik. Emma je napola zatvarala oi, da bi prepoznala svoju kuu, i nikad joj se to bijedno mjesto, u kome je ivjela, ne bijae priinilo tako maleno. S visine, na kojoj su sada bili, itava je dolina izgledala kao neko golemo blijedo jezero koje se 139isparuje u zrak. Guste skupine drvea strile su tu i tamo poput crnih litica, a visoki redovi jablana, koji su se dizali iznad magle, izgledali su kao pjeane obale, koje vjetar pokree. Sa strane na tratini, meu jelama, neka smea svjetlost ljeskala se u mlakoj atmosferi. Zemlja, crvenkasta kao od duhanskog praha, priguivala je topot koraka, a konji su, stupajui, vrkom svojih kopita gurali pred sobom otpale borove ike. Rodolphe i Emma jahali su tako okrajkom ume. Emma je od asa do asa okretala glavu, da bi izbjegla njegovu pogledu, i tada je vidjela samo duge redove jelovih debala, a od njihova ju je neprekidnog ponavljanja hvatala kao neka nesvjestica. Konji su dahtali. Kona sedla su kripala. U trenutku, kad zaoe u umu, granulo je sunce. Bog nas uva! ree Rodolphe. Mislite? zapita ona. Naprijed! Naprijed odvrati on. On zapucketa jezikom. Konji udarie u kas. Visoka paprat, koja je rasla pokraj puta, hvatala se Emmina stremena. Rodolphe se, jaui, saginjao i postupno je uklanjao. Drugi put opet, da bi razmaknuo granje pred njom, prolazio je pored nje, i Emma je osjeala, kako joj njegovo koljeno dodiruje nogu. Nebo je postalo plavo. Lie se nije micalo. itava polja bijahu puna rascvjetanog vrijesa, a sagovi ljubiica nizali su se naizmjence s mnotvom stabala, sivih, smeih ili zlatnoutih,

ve prema boji njihova lia. esto se u grmlju uo lagani lepet krila ili promuklo i tiho graktanje gavrana koji su odlijetali meu hrastove. Oni sjahae; Rodolphe priveza konje. Ona je ila naprijed, po mahovini, izmeu tragova od kola. Ali joj je pri hodu smetala njezina predugaka haljina, premda ju je zadigla drei je za skut, a Rodolphe je, idui za njom, promatrao izmeu te crne tkanine i crne cipele ljepotu njezine bijele arape, koja mu se priinjala neto od njezine nagosti. Ona se zaustavi. Umorna sam ree ona. Hajde, pokuajte jo malo! odvrati on. Samo odvano! Poslije jedno sto koraka ona stade, i kroz koprenu, koja joj je s mukog eira koso padala na bedra, razabiralo se njezino lice u plavkastoj prozirnosti, kao da je plivala pod aurnim valovima. 140 Kamo zapravo idemo? On nita ne odgovori. Emma je disala isprekidano. Rodolphe je gledao oko sebe i griskao brkove. Dooe na jednu istinu, gdje je lealo posjeeno drvee. Sjedoe na jedno oboreno deblo, i Rodolphe joj stade govoriti o svojoj ljubavi. On je u poetku ne uplai svojim laskanjem; bio je miran, ozbiljan i sjetan. Erama ga je sluala oborene glave i gurkajui vrkom cipele iverje, to je lealo na zemlji. Ali kad je on rekao: Zar naa sudbina nije sad zajednika?, ona je odgovorila: Ah, nipoto! Vi to dobro znate. To je nemogue. Emma ustade da ode. On je uhvati za ruku. Ona stane. A onda, poto ga je nekoliko asaka promatrala zaljubljenim i vlanim oima, ivo ree: Ah, molim vas, ne govorimo vie o tome! ... Gdje su konji? Vratimo se! On naini kretnju, koja je odavala Ijutitost i nezadovoljstvo. Ona ponovi: Gdje su konji? Gdje su konji? S neobinim osmijehom na usnama, ukoena pogleda, stisnutih zubi, pristupi on tada k njoj s rairenim rukama. Emma uzmakne drui i promuca: Oh, ja se vas bojim! Vi me vrijeate! Otiimo odavde! Dobro, ako tako mora biti ree on promijenivi izraz lica. I on odmah opet postade obziran, umiljat i bojaljiv. Ona mu dade ruku, i oni se vratie. On, je putem govorio: Ta to vam je bilo? Zato ste se uplaili? Ja vas nisam razumio. Bez sumnje ste me krivo shvatili. Vi ste u mojoj dui kao madona na pijedestalu, na mjestu uzvienom, sigurnom i neokaljanom. Ali ja bez vas ne mogu ivjeti; potreban mi je pogled vaih oiju, va glas, vae misli. Budite mi prijateljica, sestra, moj aneo uvar! I on isprui ruku i primi je oko struka; ona se blago otimala. On ju je drao tako u hodu. Tada zauju konje koji su brstili lie. Ah! Ostanimo jo malo! ree Rodolphe. Nemojmo otii! Ostanite! On je odvede dalje do jednog malog ribnjaka kojemu se povrina zelenila od vodenih biljki. Uveli lopoi ieali su nepomini meu trskama. Na um njihova koraka po travi, abe su skakale u svoja skrovita. 141 To nije lijepo od mene, to nije lijepo od mene! ponavljala je ona. Ja sam luda, to vas sluam. Zato? ... Emma! Emrna! Oh, Rodolphe ... ree polagano mlada ena i nasloni mu se na rame. Tkanina njezine haljine zakvai se za barun njegova kaputa. Ona zabaci svoj bijeli vrat, koji se nadimao od uzdaha, te klonuvi, sva u suzama, s jednini dugim drhtajem i pokrivajui lice rukama, ona mu se poda;,,. Veernje sjene su se sputale;"sunceTtoj je poloito sjalo kroz granje, zasjenjivae joj oi. Tu i tamo, na sve strane oko nje, na liu ili na zemlji, treperile su svijetle pjege, kao da su kolibrii u letu razasuli svoje perje. Svuda je vladala tiina; iz drvea kao da je izviralo neko umirenje. Ona je osjeala, kako joj je srce opet poelo kucati, i kako joj krv blago struji kroz tijelo kao neka mljena rijeka. I tada ona zau iz velike daljine, s druge strane ume, na drugim breuljcima, neki neodreeni i otegnuti krik, neki razvuen glas, koji je ona utei sluala, kako se kao neka muzika mijea s posljednjim titrajima njezinih uzbuenih ivaca. Rodolphe je sa cigarom u ustima popravljao svojim noiem jednu pre-trgnutu uzdu. Oni se vratie u Yonville istim putem. Vidjeli su u blatu tragove od svojih konja, jedan pored drugoga, iste grmove, isti ljunak u travi. Nita se oko njih nije bilo promijenilo; ali se za nju dogodilo neto znatnije, nego da su se planine pomakle sa svojih mjesta. Rodolphe se od vremena do vremena saginjao i uzimao joj ruku, da je poljubi. Krasno li je izgledala na konju! Uspravna, tanka u struku, s koljenom savijenim na grivi svoga konja i s licem malo pocrvenjelim od svjeeg zraka, u veernjem rumenilu. Kad su uli u Yonville, konj joj je na ploniku poigravao. Mjetani su je gledali s prozora. Za veerom joj mu ree, da dobro izgleda; a kad je upita, kako se provela na etnji, ona se uini kao da ga ne uje; i ostane i dalje naslonjena na lakat pred svojim tanjurom, izmeu dviju svijea, koje su gorjele na stolu. Emma! ree on.

 Sto je? Zna li, da sam danas poslije podne bio kod gospodina Aleksandra; on ima jednu staru kobilu, koja je jo vrlo lijepa, samo joj je malo oguljeno koljeno, i uvjeren sam, da bi je dao za jedno sto talira. On doda: 142 tovie, mislei da u ti time ugoditi, ja sam je zakapario ... kupio sam je... Jesam li dobro uradio? Reci mi dakle! Ona kininu glavom u znak odobravanja, a zatim, etvrt sata kasnije, upita: Izlazi li veeras? Da. Zato? Ah, nita, nita, dragi, samo pitam. I im se rijeila Charlesa, ona ode gore u svoju sobu i zatvori se. Isprva kao da je bila omamljena; vidjela je drvee, putove, jarke, Rodolphea i osjeala je jo uvijek njegov zagrljaj, dok je lie utalo i trske zvidale na vjetru. Ali kad je ugledala sebe u ogledalu, ona se zaudi svom licu. Nikad joj oi nisu bile tako velike, tako crne, ni tako duboke. Neto njeno i profinjeno izbijalo je iz itava njezina bia i preobrazilo je. Ona je u sebi ponavljala: Imam ljubavnika. Imam '"ljubavnika! uivajui pri toj pomisli, kao da je ponovno dola u doba puberteta. I tako e ona konano upoznati one ljubavne radosti, onu opojinost sree, za koju je ve bila izgubila svaku nadu. Pred njom se otvarao neki nov, aroban svijet, u kome e vjeno vladati strast, zanos i ushienje; okruivala ju je neka plavkasta neizmjernost, u mislima su "joj blistali najvii vrhunci uvstava, a..svj^ kidanji ivot pojavljiyao se samo u daljini,,'sasvim dolje, u sjejij_izrneu_tihriyrhunaca. .......~ "~ ' Tada se sjeti junakinja iz romana, koje bijae itala, i itava legija tih zanosnih preljubnica stade pjevati u njezinim mislima sestrinskim glasom koji ju je oaravao. Ona kao da je i sama postala sastavni dio tih matanja i ostvarivala dugi san svoje mladosti promatrajui sebe u onom liku ljubavnice, za kojim je negda toliko udjela. Osim toga Emma je osjeala i neko zadovoljstvo osvete. Nije li ona dovoljno trpjela! Ali sad je ona trijumfirala, .'IMjubav, koja je tako dugo bila sputana, buknula je svom snagom veselo plam tei. Ona se naslaivala tom ljubavi bez grinje savjesti, bez uznemira-vanja, bez uzbuivanja. *~ Sutranji je dan proao u novoj slasti. Oni se zaklee jedno drugome na vjernost. Ona mu ispripovijeda svoje jade. Rodolphe ju je prekidao svojim poljupcima; a ona ga je zaklinjala promatrajui ga poluzatvorenim oima, neka je opet zove po imenu i neka ponavlja da je ljubi. To je bilo u umi, kao i prologa dana, u jednoj zaputenoj kolibi, koja je pripadala nekom postolaru. Zidovi 143su joj bili slamnati, a krov tako nizak, da ovjek nije mogao uspravno stajati. Oni su sjedili jedno uz drugo na leaju od suhoga lia. Od toga dana dopisivali su se redovito svaku veer. Emma je nosila svoje pismo1 na kraj vrta, blizu rijeke, u jednu pukotinu na terasi. Rodolphe je dolazio po nj i ostavljao svoje pismo, na koje se ona uvijek tuila, da je odvie kratko. Jednog jutra, kad je Charles ve prije zore bio otiao od kue, spopadne je neodoljiva elja da istog asa vidi Rodolphea. Mogla je brzo stii u La Huchette, ostati tamo jedan sat i vratiti se u Yonville, dok svi jo spavaju. Na tu pomisao dah joj zastade od udnje, i ona se brzo nae usred livade, preko koje je urila .ne osvrui se. Poelo je svitati. Emma izdaleka prepozna kuu svoga ljubavnika, na kojoj su se dva vjetrokaza u obliku lastavijeg repa crnjela u blijedom jutarnjem sumraku. Iza dvorita na majuru nalazila se glavna zgrada, koja je morala biti dvorac. Ona ue u nju, kao da su se zidovi pred njom sami od sebe razmakli. Prostrano ravno stubite vodilo je gore u jedan hodnik. Emma okrene kvaku na jednim vratima i odmah ugleda u dnu sobe jednog ovjeka, koji je spavao. To je bio Rodolphe. Ona vrisnu. Ti si to! Ti si to! ponavljao je on. Kako si to samo udesila da doe? .. . Ah, haljina ti je sva mokra! - Ljubim te! odgovori ona savijajui mu ruke oko vrata. Budui da joj je taj prvi smioni pokuaj poao za rukom, Emma se sad kad bi god Charles rano otiao od kue, brzo oblaila i neujno silazila niz vanjske stube , koje su vodile na obalu rijeke. Meutim, kad je daska, preko koje su prelazile krave, -i bila podignuta, morala je ii pored zidova koji su se pru-1 ali du rijeke; strma je obala.bila niska, i da ne padne, i ona se hvatala rukom za grmove uvelih utih eboja. \ Zatim je urila preko izoranih polja, gdje bi upadala, < spoticala se i teko se probijala naprijed u svojim cipeli-j ama. Svileni rubac, svezan na glavi, leprao je na vje-j tru, dok je prolazila panjacima, plaila se volova, te bi | stala trati; dolazila bi sva zadihana, rumenih obraza, a I iz itava njezina bia irio se svje miris bujnosti, zele-j nila i poljskog zraka. Rodolphe bi u to doba jo spavao, '< i kad bi ona ula, inilo se kao da je proljetno jutro ulo i u njegovu sobu. Kroz ute zastore na prozorima prodirala je polagano teka plavkasta svjetlost. Emma je mirkajui pipala oko 144 sebe, a kapljice rose, to su blistale na njezinoj kosi, izgledale su kao kakav sjajan vijenac od topaza oko njezina lica. Rodolphe ju je, smijui se, privlaio k sebi i pritiskivao na grudi.

Ona je zatim razgledavala sobu, otvarala ladice, eljala se njegovim eljem i gledala se u njegovu ogledalu za brijanje. tovie, ona je esto stavljala u usta veliku lulu, koja je stajala na nonom ormariu meu limunima i komadiima eera kraj staklenke s vodom. Trebalo im je dobar etvrt sata da se rastanu. Emma je tada plakala; najradije bi bila zauvijek ostala uz Rodolphea. Neka sila, jaa od nje same, tjerala ju je k njemu, tako da se on jednoga dana, kad je iznenada opet dola, namrti kao ovjek, kome je neto krivo. Ta to ti je? ree ona. Jesi li bolestan? Reci mi! Na kraju on izjavi ozbiljna lica, da njezini pohodi postaju nepromiljeni, i da ona time kvari svoj ugled. Meutim Rodolpheov strah malo-pomalo prijee i na nju. Ljubav ju je isprva bila zanijela, te nije pomiljala ni na to drugo. Ali sada, kad vie nije mogla ivjeti bez nje, ona se bojala, da je to ne umanji, ili tovie, da je to ne pomuti. Kad se od njega vraala kui, ona se nemirno ogledavala na sve strane paljivo promatrajui svaku stvar, koja bi se pojavila na obzorju, i svaki tavanski prozori, s kojeg bi je mogli primijetiti. Oslukivala je korake, povike, kripanje plugova i zaustavljala se bljea, drui jae od lia na jablanovima, koje se lelujalo nad njezinom glavom. Jednog jutra, kad se tako vraala, priini joj se najedanput, da je ugledala dugaku cijev jedne puke, koja kao da je bila uperena na nju. Ona je koso strila iz jedne bavice, koja je bila do polovine skrivena u travi na rubu jednog jarka. Emma, onesvijestivi se gotovo od straha, poe ipak naprijed, a jedan ovjek izie iz bave kao oni skoi-vrazi, to iskau iz kutija. Na nogama je imao gamae zakopane do koljena, kapu navuenu na oi, usne su mu drhtale, a nos mu je bio crven od zime. To je bio kapetan Binet, koji je tu u zasjedi vrebao divlje patke. 10 Gospoa Bovary 145 Trebali ste mi doviknuti izdaleka! povie on. Kad ovjek opazi puku, treba da se uvijek javi. Poreznik je time htio da prikrije svoj vlastiti strah; jer kako je jednom odredbom okrune vlasti lov na patke bio doputen samo iz amca, gospodin Binet je, premda je potivao zakone, ipak prekrio tu odredbu. Zato mu se svaki as i inilo, da uje korake poljskog uvara. No taj je nemir samo poveavao njegov uitak, i skriven sam u svojoj bavi, on je uivao u svojoj srei i u svojoj lukavtini. Kad je ugledao Emmu, uini mu se kao da se oslobodio velika tereta, i on odmah zapone razgovor: Danas nije ba toplo, taj zrak tipa! Emma nita ne odgovori, a on nastavi: A vi ste zar tako rano izili? Da! ree ona mucajui bila sam kod dojkinje, kod koje mi je dijete. A, tako, vrlo lijepo! A ja sam tu, kako me vidite, ve od rane zore, ali vrijeme je tako maglovito, da jedino ako mi patka proleti ispred same cijevi. .. Do vienja, gospodine Binet upade mu u rije ona i okrene mu pete. Sluga ponizan, gospoo odvrati on hladno. I on ponovo ue u bavu. Emma se pokaja, to je tako naglo ostavila poreznika. Bez sumnje e on sada o njoj imati loe miljenje. Pria o dojkinji bila je najslabija isprika, jer je svatko u Yonvilleu dobro znao, da se mala Bovarv ve prije godinu dana bila vratila k svojim roditeljima. Osim toga nitko nije stanovao u toj okolici. Taj je put vodio samo u La Huchette; Binet je dakle pogodio, gdje je bila, i on nee utjeti, on e svata brbljati, to je vie nego sigurno! Ona je sve do veeri razbijala sebi glavu izmiljajui unaprijed sve mogue lai i neprestano je imala pred oima onog glupana s lovakom torbom. , Poslije veere, videi je zabrinutu, Charles je odvede k Homaisovima, da bi se malo rastresla; ali prva osoba, koju je ugledala u ljekarni, bio je opet on, poreznik! Stajao je pred tezgom, obasjan svjetlou od crvene staklenke, i upravo govorio: Dajte mi, molim vas, pola unce sumporne kiseline. Justin viknu ljekarnik donesi nam acidum sulfuricum. Zatim se obrati Emmi, koja je htjela da poe gore u sobu gospoe Homais: Ne, ostanite ovdje, ne trudite se, sad e ona sii. Ugrijte se dotle kod pei... Oprostite ... dobar dan 146 i. doktore (ljekarnik je naime veoma rado izgovarao tu rije doktor, kao da je, upuujui je drugome, osjeao, da i na njega pada neto sjaja, koji je u njoj nalazio)... Ali pazi, Justin, da ne obori avane! Idi radije po stolicu u malu dvoranu, ti dobro zna, da se naslonjai iz salona ne smiju dirati. I Homais skoi iza tezge, da vrati naslonja na svoje mjesto, kad Binet zatrai pola unce eerne kiseline. eerne kiseline? ree ljekarnik prezirno. Ja nisam uo za nju, ja ne znam, to je to! Moda elite oksalnu kiselinu? Acidum oxalicum, zar ne? Binet razloi, kako mu je potrebno neto, to nagriza, da sam napravi bakrenu rastopinu, da njome isti ru s raznih predmeta svoje lovake opreme. Emma se lecne, a ljekarnik stade govoriti: Zaista, vrijeme nije povoljno, zbog vlage. Uza sve to nastavi poreznik lukavo ima ljudi, kojima ona ne smeta. Emma se guila. Dajte mi jo .. .

 Ta ovaj nikad nee otii! pomisli ona. Pola unce kalofonija i terpentina, etiri unce utog" voska i jednu uncu i pol crne masti, molim vas, za ienje lakirane koe na mojoj opremi. Ljekarnik je upravo poeo rezati vosak, kad se pojavi gospoa Homais s Irrnom u naruju, s Napoleonom pored sebe i s Athalijom, koja je ila za njom. Gospoa sjedne na klupu presvuenu barunom, kraj prozora, djeak se uuri na jednoj stoliici, a njegova je starija sestrica obilazila oko kutija s bombonima, u blizini svoga tatice.. Ovaj je punio lijevke i zaepljivao boice, lijepio ceduljice s natpisom i pravio paketie. Svi su oko njega utjeli, samo se tu i tamo ulo zveckanje utega na tezu-Ijama i nekoliko poluglasnih rijei ljekarnikovih, koji je davao upute svome nauniku. Kako je vaoj djevojici? zapita iznenada gospoa Homais. Tiho! povie njezin mu koji je pisao brojke u svoju prirunu knjigu. Zato je niste doveli? nastavi ona poluglasno.. Pst! Pst! ree Emma pokazujui prstom na ljekarnika. Ali Binet, koji se bio sav zadubio u itanje rauna,, vjerojatno nije nita uo. Napokon on ipak izie. I rijeivi se tako neprilike, Emma duboko uzdahne. Kako vi jako diete! ree gospoa Homais. 147 Ah! To je zato, to je ovdje toplo odgovori ona. Sutradan se ljubavnici dogovorie, da to opreznije udese svoje sastanke. Emma je htjela da kakvim darom podmiti svoju sluavku, ali bi bolje bilo da pronau gdjegod u Yonvilleu kakvu skrovitu kuu. Rodolpbe obea, da e je potraiti. Preko cijele zime, tri ili etiri puta tjedno, po mranoj noi dolazio je on u njezin vrt. Emma je namjerno bila izvadila iz vrata klju, za koji je Charles mislio, da se izgubio. Da bi joj najavio svoj dolazak, Rodolphe je bacao u kapke na prozorima aku pijeska. Ona bi naglo ustajala, ali je pokoji put morala ekati, jer je Charles uivao brbljati kraj kamina, a tome esto nije bilo ni kraja ni konca. Ona je sva gorjela od nestrpljivosti; da je mogla, svojim bi ga oima bila izbacila kroz prozor. Na kraju bi se poinjala rediti za no; zatim je uzimala kakvu knjigu i sasvim mirno nastavljala itati, kao da je itanje zabavlja. Ali Charles, koji je bio ve u postelji, zvao bi je, da legne. Ta doi, Emma govorio je on kasno je ve. Evo, ve idem! odgovarala je ona. Meutim, kako mu je svjetlo od svijee udaralo u oi Charles bi se okrenuo k zidu i zaspao. Ona bi se tada oduljala suspreui dah, nasmijana, uzbuena i napola odjevena. Rodolphe je imao iroku kabanicu; on bi je njome svu obavio i, obujmivi je rukom oko pasa, utei bi je odveo na kraj vrta. Oni bi tada sjedili pod sjenicom, na onoj istoj slamnatoj klupi, na kojoj ju je nekad Leon gledao tako zaljubljeno za vrijeme ljetnih veeri. Emma sad nije ni mislila na nj. Zvijezde su sjale kroz ogoljelo jasminovo granje. Sluali su iza svojih lea uborenje rjeice i, od vremena do vremena, pucketanje suhe trske na strmoj obali. Goleme sjene isticale su se tu i tamo u tami i pokatkad su se, poto bi sve zadrhtale jednim jedinim pokretom, dizale i sputale kao golemi crni valovi, koji su se pribliavali, da ih prekriju. Zbog hladne noi oni su se jo vie stiskali jedno uz drugo; uzdasi s njihovih usana inili su im se jai; njihove oi, koje su jedva nazirali, priinjale su im se vee, a sred tiine ule su se njihove sasvim tihe rijei, koje su im s kristalnom zvunosu prodirale u duu i odjekivale u njoj u bezbrojnim titrajima. Kad je no bila kiovita, oni su se sklanjali u Charle-sovu ordinaciju, izmeu kolnice i konjunice. Ona bi zapa148 lila kuhinjski svijenjak, to ga je bila sakrila iza knjiga. Rodolphe bi se tu osjeao kao kod svoje kue. Pogled na knjinicu i na pisai stol, jednom rijeju na itavu tu prostoriju, poveavao je jo vie njegovo dobro raspoloenje, i on se nije mogao uzdrati da ,ne zbija na Charlesov raun svakojake ale, koje su Emmu dovodile u nepriliku. Ona bi bila eljela, da je on ozbiljniji, tovie dramatiniji u takvoj prilici, kao i onomadne, kad joj se priinilo da uje u drvoredu korake, koji su se pribliavali. Netko dolazi! ree ona. On ugasi svjetlo. Ima li kod sebe pitolje? Zato? Pa ... da se brani nastavi Emma. fi Zar od tvoga mua? Ah taj siromah! *-Rodolphe dokona reenicu s jednom kretnjom, koja je znaila: Smrvio bih ga, da ga samo kvrcnem. Ona se divila njegovoj hrabrosti, premda je u njoj osjetila neku vrstu bezobzirnosti i priproste surovosti, koja ju je sablanjavala. Rodolphe je mnogo razmiljao o toj stvari s pitoljima. Ako je ona ozbiljno govorila, mislio je on u sebi, bilo je to od nje vrlo smijeno, tovie odurno, jer on nije imao nikakva razloga da mrzi tog dobroudnog Charlesa, ta nije ga, kako se ono kae, izjedala ljubomora; a i Emma mu se tom prilikom sveano zaklela na vjernost, to mu _se takoer ne uini nimalo lijepo.

Osim toga, ona je postajala vrlo sentimentalna. Morali su izmijeniti izmeu sebe slike, odrezali su jedno ' drugom pramen kose, i ona je sada zahtijevala prsten, pravi vjenani prsten u znak vjene ljubavi. esto mu je . govorila o veernjim zvonima ili o glasovima prirode; '. zatim je razgovarala s njime o svojoj i o njegovoj majci. Rodolphe ju je bio izgubio prije dvadeset godina, a Emma ga je uza sve to tjeila sladunjavim rijeima, kao to se tjei kakvo siroe, pa mu je tovie govorila gledajui u mjesec: Uvjerena sam, da one gore na nebu zajedno odobravaju nau ljubav. <*~ Ali ona je bila tako lijepa, a on ih je bio posjedovao malo tako bezazlenih. Ta nerazuzdana ljubav bijae za njega neto novo, i ona je, oslobodivi ga od njegovih lakomislenih navika, laskala u isti mah i njegovu ponosu i njegovoj putenosti. Emmin zanos, koji je njegov bur-ujski zdrav razum prezirao, inio mu se u dnu due pun drai, jer je bio njemu namijenjen. I tada, uvjeren, da ga 149ona ljubi, on se vie nije pretvarao, i njegovo se vladanje malo-pomalo izmijeni. On vie nije upotrebljavao, kao nekad, one tako slatke -, rijei, koje su joj izazivale suze, niti je bilo vie onih strastvenih milovanja, koja su je dovodila do ludila, tako j : da njegova velika ljubav, u koju je sva bila utonula, kao ', da je pod njom poela bivati sve manja, poput vode kakve ) rijeke, koja ponire u svoje korito, i ona ugleda blatno dno. ' Emma to nije htjela vjerovati, ona je postajala jo nje- \ nija, dok je Rodolphe sve manje i manje krio svoju ; < ravnodunost. Ona sama nije znala, bi li se kajala to mu se podala, ili, naprotiv, eljela da ga jo vie ljubi. Ponienje, to se osjea nemonom prometnulo se kod nje u neku srdbu, koju su ublaavala putena uivanja. To nije vie bila ljubav, nego kao neko neprekidno zavoenje. On ju je podjarmljivao. Ona ga se gotovo bojala. Usprkos tome, sve je to naoko izgledalo mirnije no ikad, jer je Rodolpheu polo za rukom da vodi preljub po svojoj volji; i poslije est mjeseci, kad je dolo proljee, oni su bili jedno prema drugome kao mu i ena, koji mirno podravaju plamen domaeg ognjita. To je bilo vrijeme, kad je ia Rouault slao puricu u spomen na ozdravljenje svoje noge. Uz poklon je uvijek bilo i pismo. Emma prereze vrpcu, kojom je ono bilo privreno za koaru, i proita ove retke: Draga moja djeco, Nadam se, da e vas ovo pismo zatei u dobru zdravlju, i da ova purica nee biti slabija od prijanjih, jer mi se ini malo tustija i, ako smijem rei, tea. Ali idui put poslat u vam zbog promjene jednog pijetla, osim ako vie volite ribu, i vratite mi, molim vas, koaru, a i one dvije, to sam vam ih lani i preklani poslao. Imao sam tete na kolnici, kojoj je krov jedne noi, kad je jako puhalo, odletio meu drvee. A ni etva nije bila ba najbolja. Ukratko, ja ne znam, kad u doi da vas pohodim. Draga moja Emma, tako mi je teko ostaviti kuu, otkako sam sam! I tu je bio jedan razmak izmeu redaka, kao da je dobri ia bio odloio pero, da se neko vrijeme prepusti mislima. to se mene tie, ja sam zdrav, osim to sam se neki dan prehladio na sajmu u Yvetotu, kamo sam bio otiao da najmim drugoga pastira, jer sam starome pokazao 150 vrata zbog njegova odvie duga jezika. Zaista je prava muka s tim lopovima! Uostalom, ovaj je bio i bezobrazan. fSSznao sam od jednog torbara, koji je putovao zimus vaim krajem i dao sebi kod Bovarvja izvaditi zub, da Bovarv uvijek marljivo radi. Tome se ne udim; torbar mi je ak pokazao izvaeni zub, zatim srno zajedno popili alicu kave. Upitao sam ga, da li te je vidio, a on mi je odgovorio, da nije, ali da je vidio u konjunici dva konja, po emu zakljuujem, da vam ide dobro. U toliko bolje, draga moja djeco, i neka vam dragi Bog dade svaku sreu! Vrlo mi je ao, da jo ne poznam svoju dragu unuku Bertu Bovarv. Za nju sam posadio u vrtu, ba pod tvojim prozorom, jedno stablo ranih ljiva, i ne doputam, da ih itko dira, osim kasnije za kompot, koji u za nju uvati u ormaru, kad ona doe. Zbogom, draga moja djeco. Ljubim te, draga keri, i tebe dragi zete, i svoju unuku u oba obraza. Ostajem s mnogo pozdrava va njeni otac, Theodore Rouault. Emma zadri nekoliko asaka meu prstima taj prosti papir. U pismu je sve vrvjelo od pravopisnih pogreaka, ali ona je pratila oeve njene misli, koje su se kroz itavo pismo neprestano ponavljale kao kokodakanje kokoi, koja je napola skrivena u trnovoj ivici. Pisrno je bilo posueno pepelom s ognjita, jer je malo sive praine kliznulo s lista na njezinu "haljinu, i Emmi se priini, da gotovo vidi svog oca, kako se sagiba nad ognjite, da uhvati maice. Oh, kako je tome davno, otkako nije vie sjedila kraj njega na klupici pred kaminom, kada je palila vrh kakva tapia na velikom plamenu od morske trske koja je veselo pucketala!... Ona se sjeti ljetnih poslije-podneva, punih sunca. rebad je rzala, kad si pored njih prolazio, i trala, trala... Pod njezinim je prozorom stajala konica, i pele su pokatkad, kruei u svjetlu, udarale o okna i odskakivale od njih kao zlatne gumene kuglice. Kako su sretni bili ti dani! Kakva sloboda! Kakve nade! Koliko snova! A sada nita od svega toga nije preostalo. Sve je to ona rasipala u svima doivljajima svoje due, u svim prilikama redom, u djevojatvu, u braku i u ljubavi, i gubila tako neprestano kroz ivot kao putnik, koji u svakom svratitu na putu ostavlja poneto od svoga bogatstva.

151Ali to je to nju uinilo tako nesretnom? Koja je to neobina nesrea izazvala u njoj takvu promjenu? I ona podie glavu gledajui oko sebe, kao da trai uzrok svojih patnja. Jedna zraka aprilskog sunca blistala je na porculanskom posudu na polici; vatra je u kaminu gorjela; pod svojim je papuama osjeala mekou saga; dan je bio vedar, uzduh mlak, i ona zau svoje dijete, koje je veselo vriskalo. Djevojica se, zaista, valjala toga asa po tratini posred pokoena sijena, koje su kosci prevrtali. Ona je leala potrbuke navrh jednoga plasta, a sluavka ju je drala za suknjicu. Lestiboudois je grabljao pokraj nje, i svaki put, kad bi se pribliio, ona se naginjala maui rukama po zraku. Dovedite mi je! uzviknu njezina majka i pojuri %. da je poljubi. Kako te volim, ubogo moje dijete! Kako Vte volim! Zatim, kad je opazila, da su joj ui na vrhu malo prljave, ona brzo pozvoni, da joj donesu tople vode, i umi je; presvue joj rublje, arape i cipele, upita tisuu puta za mjezino zdravlje, kao da se vratila s kakva putovanja, i na kraju, poljubivi je jo jedanput sa suzama u oima, predade je sluavki, koja je ostala zapanjena pred tom pretjeranom njenou. Rodolphe je naveer nae ozbiljniju nego inae. Proi e to pomisli on to je samo hir. I on uzastopce ne doe na tri sastanka. Kad je napokon doao, ona ga primi hladno i gotovo s prezirom. Ah, gubi samo vrijeme, moja draga!... I on se pravio kao da i ne primjeuje njezine tune uzdahe ni depni rupi koji je izvadila. Tada se Emma pokaja. Ona se tovie zapita, zato mrzi Charlesa, i ne bi li bilo bolje da ga moe voljeti. Ali joj Charles nije davao mnogo povoda za takvu promjenu osjeaja, tako da je i dalje bila zbunjena u svojoj elji da se rtvuje; u dobri i as naie ljekarnik da joj za to prui priliku. XI On je nedavno bio itao hvalospjev o novom nainu lijeenja uvrnutih nogu, a kako je bio pristaa svakog napretka, porodi se u njemu rodoljubiva misao, da i u 152 Yonvilleu, kako bi bio na visini, treba da se vre strefo-podine operacije. Jer govorio je on Emmi to zapravo ovjek stavlja na kocku? Pomislite samo (i on stade nabrajati na prste prednosti takva pokuaja)": uspjeh gotovo siguran, za bolesnika olakanje i poljepanje, a operator ubrzo postaje slavan. Zato va mu, recimo, ne bi rijeio neprilika onog jednog Hippolvtea iz Zlatnog lava? Imajte na umu, da bi on svakako svim putnicima pripovijedao o svom ozdravljenju, a osim toga (Homais snizi glas i pogleda oko sebe), tko bi mi branio, da poaljem novinama jedan lani o tome? E, bogami, lanak ide od ruke do ruke ... o njemu ljudi govore... i na kraju ugled sve vie raste kao snjena gruda. I tko zna, to se sve iz toga moe roditi? Tko zna? Bovary je zaista mogao uspjeti. Emma nije imala nikakva razloga da posumnja u njegovu sposobnost, i kakve li zadovoljtine za nju da ga nagovori na korak, koji bi pridonio, da se povea i njegov dobar glas i njegov imutak? Njezina je jedina elja bila da se osloni na neto vre nego to je ljubav. Na nagovor ljekarnikov i njezin Charles pristade. On dobavi iz Rouena knjigu doktora Duvala i svake veeri, drei glavu meu rukama, zadubio bi se u itanje. Dok je on prouavao ekvinuse, varuse i valguse1, to jest strefokatopodiju, strefendopodiju i strefeksopodiju (ili bolje rei, razliita iskrivljenja stopala, bilo prema dolje, prema unutra ili prema vani) sa strefipopodijom i strefenopodijom (drugim rijeima, izvrtanje stopala prema dolje i ispravljanje prema gore), dotle je gospodin Homais svakojakim razlozima nagovarao gostionicarskog momka, neka se dade operirati. Moda e jedva i osjetiti neku malu bol; to je obian ubod, kao kad ti putaju malo krvi, manje nego kad ti odstranjuju kurje oi. Hippolvte je, premiljajui, blesavo prevrtao oima. Uostalom govorio je dalje ljekarnik mene se to ne tie! Govorim zbog tebe, iz istog ovjekoljublja! elio bih, da se rijei tog odvratnog epanja i tog zibanja u bokovima, koje, premda ti to porie, mora da ti mnogo smeta u vrenju tvog posla. Zatim mu je Homais tumaio, koliko bi se poslije toga osjeao vedriji i iliji, pa mu ak natukne, da bi se i enama vie dopadao, na to se konjuar stao glupo 1 ekvinus = konjsko stopalo; varus = upasto ili uvrnuto stopalo; valgus = izvrnuto stopalo, platfus (Nap. prev.) 153smijati. Tada se ljekarnik okomi na nj podjarujui njegovu tatinu. Do avola, jesi li ti mukarac? A to bi bilo, da si morao sluiti vojsku, ii u rat? E, moj Hippolvte! I Homais se udalji izjavivi, da ne razumije tu tvrdoglavost, tu zaslijepljenost, da netko nee da se koristi blagodatima nauke.

Nesretnik popusti^jer je to bilo kao neka urota protiv njega. Binet, koji se~"hikada nije mijeao u tue poslove, gospoa Lefrancois, Artemise, susjedi, pa i sam naelnik opine gospodin Tuvache, svi su ga nagovarali, korili ga i zasramili ga, ali an. se napokon odlui samo zato, to ga to nita nee stajati. Bovarv je ak preuzeo na sebe da e nabaviti spravu za operaciju. Ideja za to plemenito djelo bijae potekla od Emme, a Charles je na to pristao govorei sebi u dnu due, da je njegova ena pravi aneo. Po savjetima ljekarnikovim i poslije tri neuspjela pokuaja stolar izradi prema Charlesovoj narudbi uz pripomo bravara neku vrstu kutije, koja je teila oko osam funti i za koju se nimalo nije tedjelo eljezo, drvo, lim, koa, arafi i njihove matice. Meutim, da bi se znalo, koju tetivu treba Hippolvteu prerezati, valjalo je najprije utvrditi, kakav je sluaj iskrivljenja noge kod njega. On je imao stopalo, koje je bilo gotovo u ravnoj crti s nogom, osim toga je bilo iskrivljeno prema unutra, tako da je to bio ekvinus s malom primjesom varusa, ili neznatan varus s jaom primjesom ekvinusa. Ali s tim ekvinusom, koji je zaista bio irok kao konjska noga, hrapave koe, isuenih miia, debelih prstiju, na kojima su crni nokti izgledali kao avli na potkovi, taj je stre-fopod jurio od jutra do mraka poput jelena. Neprestano ga je ovjek mogao vidjeti na trgu, kako skakue oko taljiga, bacajui naprijed svoju epavu nogu. tovie, inilo se, da mu je ta noga jaa od zdrave. Dugogodinjim naprezanjem ona bijae dobila kao neka moralna svojstva strpljivosti i ustrajnosti, i kada bi obavljao kakav teak posao, on bi se najradije upirao na nju. I tako, budui da je bio ekvinus, trebalo je prerezati Ahilovu tetivu, a kasnije, ako bude potrebno, prijei na prednji goljenini mii, da se oslobodi varusa; jer se lijenik nije usudio u isti mah izvriti dvije operacije, i on je, tovie, ve drhtao od straha, da ne povrijedi koje vano mjesto, to ga nije poznavao. Ni Ambroiseu Pareu, kad je petnaest stoljea poslije Celsa prvi put primijenio neposredno podvezivanje arterije, ni Dupuvtrenu, kad je htio operirati ir kroz debeli 154 sloj mozga, ni Gensoulu, kad je izvrio prvu resekciju gornje eljusti, nije zacijelo srce tako lupalo, ruka tako drhtala, um bio tako napregnut, kao gospodinu Bovarvju, kad je pristupio Hippolvteu s tenotomom1 meu prstima. I, kao po bolnicama, leala je i ovdje na jednom stolu hrpa arpije, mavotani konci, mnogo zavoja, itava piramida od zavoja, gotovo svi zavoji, to ih je ljekarnik uope imao. Gospodin Hornais je sve to pripremio ve izjutra, koliko da zadivi svijet, toliko i da obmane samog sebe. Charles zaree u kou; zau se neko suho kripanje. Tetiva bijae prerezana, operacija zavrena. Hippolvte nije mogao doi k sebi od iznenaenja; on se naginjao nad Bovarvjeve ruke, da ih obaspe poljupcima. Daj, daj, umiri se ree ljekarnik. Zahvalit e se kasnije svome dobroinitelju! I on sie da ispripovjedi uspjeh operacije nekolicini znatieljnika, koji su ekali u dvoritu, zamiljajui, da e se Hippolvte odmah pojaviti zdrav i hodati ravno kao svijea. Zatim se Charles, poto je na svog bolesnika privrstio mehaniku napravu, vrati kui, gdje ga je Erama sva u strepnji ekala na vratima. Ona mu se baci oko vrata, oni sjedoe za stol; Charles je jeo mnogo i ak je poslije jela zaelio da popije alicu kave rasko koju je sebi doputao samo nedjeljom, kad su imali goste. Veer je bila krasna, puna razgovora i zajednikihx snova. Govorili su o bogatstvu, koje ih eka, o boljem ivotu u kui, on je ve vidio, kako raste njegov lijeniki ugled, kako mu se blagostanje poveava, i kako ga ena uvijek voli; a ona se smatrala sretnom, to se osvjeava u nekom novom, plemenitijem i boljem osjeaju i to napokon osjea neku njenost prema tom jadnom ovjeku koji je tako njeno ljubi. Pomisao na Rodolphea preleti joj zaas glavom, ali njezine oi pogledae opet Charlesa, i ona ak sa uenjem primijeti, da mu zubi nisu nimalo (runi. 1 "^ Oni su bili ve u postelji, kad gospodin Homais, premda ga je kuharica na to upozorila, najedanput nahrupi u sobu s arkom svjee ispisana papira u ruci. To bijae njegov reklamni lanak za Fanal de Rouen; donio im ga je, da ga proitaju. itajte sami ree Bovarv. Ljekarnik stade itati: Usprkos svim predrasudama, koje kao kakva gusta mrea jo prikrivaju jedan dio Evrope, svjetlost poinje ipak prodirati i u nae krajeve. Tako je prolog utorka 1 Specijalni noi za prerezivanje tetiva (Nap. prev.) 155nae malo mjesto Yonville bilo svjedokom jednog kirurkog pokuaja, koji je u isto vrijeme i djelo velikog ovjekoljublja. Gospodin Bovarv, jedan od naih najodlinijih lijenika... Ah! To je pretjerano, to je pretjerano! uskliknu Charles guei se od uzbuenja. Ali ne, nipoto! Kako pretjerano! ... operirao je sakatu nogu... Nisam upotrijebio nauni izraz, jer, znate, u novinama... svatko ne bi moda razumio; potrebno je da svijet... Slaem se potvrdi Bovarv. Nastavite samo.' Sluajte dalje ree ljekarnik. ...Gospodin Bovarv, jedan od naih najodlinijih lijenika, operirao je sakatu nogu Hippolvteu Tautainu, koji ve dvadeset i pet godina slui kao konjuar u gostionici Zlatni Jflii-, koju dri udovica Lefrangois, na Trgu oruja. Novost toga pokuaja i zanimanje za bolesnika bijahu privukli toliku navalu svijeta, da je pred gostionicom nastala prava stiska. Operacija je, uostalom,

izvrena upravo nekom arobnom lakoom, i jedva da se pokazalo na koi nekoliko kapi krvi, tek kao znak, da je uporna tetiva napokon popustila pred naporima umijea. Bolesnik se, udna stvar (to potvrujemo kao oevici), ne tui ni na kakvu bol. Njegovo je stanje dosad takvo, da se ne moe poeljeti bolje. Svi su izgledi da e brzo ozdraviti, i tko zna, neemo li ve na iduoj seoskoj sveanosti vidjeti naeg dragog Hippolvtea, kako se istie u bakovskim plesovima usred mnotva veselih mladia, da svojim poletom i veselim poskakivanjem svima dokae, kako je potpuno ozdravio? Zato neka je slava i ast svim plemenitim uenjacima! Slava i ast onim neumornim duhovima, koji posveuju svoje noi napretku i olakanju ivota svojih blinjih. Slava im, triput slava! Nije li to prilika da uskliknemo, da e slijepi progledati, gluhi uti i hromi prohodati! Ali ono, to je fanatizam nekada obeavao svojim odabranicima, to danas nauka ostvaruje za sve ljude! Mi emo svoje itaoce redovito obavjeivati o daljem razvoju toga znaajnog lijeenja. Ali uza sve to, pet dana poslije toga stara Lefrangois dotra sva prestraena viui: U pomo! On umire!... to da radim! Charles pojuri k Zlatnom, lavu, a ljekarnik, koji ga opazi, kako gologlav uri preko trga, ostavi svoju ljekarnu. Cta se pojavi takoer zadihan, crven u licu i uzbuen pitajui sve one koji su se penjali uza stepenice: Ta to je naem zanimljivom strefopodu? 156 Strefopod se previjao od stranih greva, tako da je mehanika naprava, u koju je njegova noga bila stisnuta, udarala o zid, kao da e ga probiti. S najveom opreznou, da se ne poremeti poloaj noge, skinue mu napravu, i tad im se pred oima pokae straan, prizor. Oblici stopala gubili su se u takvoj oteklini, te se inilo da^e sva koa popucati; ona je bila puna modrica., to ih je prouzroila glasovita naprava. Hip-polvte se ve prije bio tuio, da ga ona ubija, ali se na to nitko nije obazirao; sad su morali priznati, da on nije imao sasvim krivo, i oni ga ostavie nekoliko sati na miru. Ali tek to je otok malo splasnuo, oba uenjaka zakljuie, da ponovo stave nogu u napravu i da je stegnu jo vie, da bi stvar pospjeili. Napokon poslije tri dana, poto Hippolvte nije vie mogao u njoj izdrati, oni skinue napravu jo jedanput i neobino se zaude rezultatu, to ga ugledae^Modar otok zahvatio je itavu nogu, a ovdje-_-Q2,dJe vidjeTT'su se;3M?b^fetiv:koi?fefe.^.rWa;.neltOTiia.' tekuina. Stvar je postajala ve ozbiljna. Hippolvteu je poelo bivati dosadno, i gospoa Lefrancois ga premjesti u malu blagovaonicu kraj kuhinje, da ima bar kakvu--takvu razonodu. Ali poreznik, koji je tu svaki dan jeo, stao se gorko tuiti na takvo susjedstvo. Tada premjestie Hippolvtea u dvoranu za biljar. Tamo je leao stenjui pod svojim debelim pokrivaima, blijed, obrastao bradom, upalih oiju, i okreui od vremena do vremena svoju znojnu glavu na prljavom jastuku, na koji su se obarale muhe. Gospoa Bovarv ga je pohaala. Donosila mu je krpe za obloge, tjeila ga i hrabrila. Uostalom on nije bio bez drutva, osobito u sajmene dane, kad su seljaci oko njega igrali biljar, maevali se biljarskim tapovima, puili, pili, pjevali, derali se. - Kako si? govorili su mu oni udarajui ga po ramenu. Ah, ini se, da ti nije odvie dobro! Ali sam si kriv. Trebalo bi uiniti ovo, uiniti ono. I oni su mu pripovijedali o ljudima koji su se potpuno izlijeili drukijim lijekovima nego to su oni koje on uzima; zatim su kao za utjehu dodavali: To je zato, to se odvie uva! Ta ustani! Tetoi se kao kakav kralj! Ah, nita zato, stari komedijau! Ali ne mirie ba lijepo! Zaista, gangrena se irila sve vie i vie. Bovarv se i sam loe osjeao zbog toga. Dolazio je svaki sat, svaki as. Hippolvte ga je gledao oima, koje su bile pune uasa, i jecajui je mucao: 157 Kad u ve jednom ozdraviti?... Ah, spasite me!... Kako sam nesretan! Kako sam nesretan! A lijenik je odlazio preporuujui mu neprestano dijetu. Ne sluaj ga, mome moj govorila je stara Le-francois. Dosta su te ve izmuili! Oslabit e jo vie. Na, gutaj! I ona mu je davala kakvu dobru juhu, po koji odrezak ovjeg buta, koji komadi slanine, a pokatkad i aicu rakije, koju se on gotovo nije usudio prinijeti ustima. Kad je opat Bournisien saznao, da mu postaje gore, on zaeli da ga vidi. On ga je najprije poeo aliti zbog njegove bolesti, a zatim je izjavio, da se tome mora donekle i veseliti, jer je to boja volja, i da mora brzo iskoristiti priliku da se izmiri s Bogom. Jer govorio je duhovnik oinskim glasom ti si malo i zanemario svoje dunosti; rijetko te je tko vidio na slubi bojoj, a koliko ima godina da nisi pristupio svetoj priesti? Ja razumijem, da su te tvoji poslovi, da te je vrtlog svijeta mogao odvratiti od brige za spas tvoje due. Ali sad je doao as, da misli na nj. Meutim, nemoj oajavati! Ja sam poznavao velike grenike, koji su zaklinjali Boga za milosre, neposredno prije no to su doli pred njegov sud (ti si jo daleko od toga, ja to znam), i koji su doista umrli potpuno sretni i zadovoljni. Nadajmo se, da e nam ti, jednako kao i oni, dati dobar primjer! Tako, eto, opreznosti radi, tko ti brani da ujutro i naveer izmoli po jednu Zdravomariju i jedan Oena. Daj, ini to, meni za ljubav, da me obavee! to te to stoji? . .. Obeaj e li mi?

Jadnik obea. upnik je dolazio i iduih dana. Razgovarao je s gostioniarkom i ak je pripovijedao razne priice protkane alama i dvosmislenim rijeima, koje Hippolvte nije razumio. Zatim je, im bi se pruila prilika, navraao govor na vjerske stvari pokazujui pri tom ozbiljno lice. ini se, da je njegova revnost urodila plodom, jer je strefopod uskoro izjavio, da kani ii na protenje u BonSecours, ako ozdravi. Gospodin Bournisien na to odgovori, da ne vidi u tome nita loe, jer je dvostruka opreznost bolja od jedne same, a pri tom se nita ne stavlja na kocku. Ljekarnik se srdio na te popovske majstorije, kako ih je on nazivao; tvrdio je da su one tetne po Hippolvteovo ozdravljenje, i zato je esto govorio gospoi Lefrancois. Pustite ga! Pustite ga! Vi mu ruite moral tim svojim misticizmom! 158 Ali dobra ena nije vie htjela da ga uje. On je bio svemu kriv. Kako se po prirodi voljela svemu protiviti, ona ak objesi iznad bolesnikove postelje kropionicu punu blagoslovene vode sa imirovom granicom. Meutim se pokazalo, da mu ni vjera ni kirurgija nisu pomogle, i strana se gangrena irila sve vie od udova prema trbuhu. Uzalud su mu propisivali razne lijekove i mijenjali obloge, miii su mu svaki dan sve vie slabjeli, i napokon Charles kimne glavom, kad ga je stara Lefranois upitala, moe li, kao zadnje sredstvo, da poalje po gospodina Caniveta iz Neufchatela, koji je bio slavan lijenik. Taj Charlesov kolega, doktor medicine, pedeset godina star, na veoma dobrom poloaju i pun pouzdanja u samoga sebe, nije se nimalo ustruavao da se prezirno nasmije, kad je ugledao tu nogu, koja je istrunula do koljena. I onda, poto je kratko izjavio, da je treba odrezati, on ode k ljekarniku da grdi one magarce koji su nesretnog ovjeka doveli u takvo stanje. Drmajui gospodina Homaisa za puce na kaputu, on je vikao po ljekarni: To su ti pariki izumi! To su, eto, zamisli one gospode iz metropole! Tako je i s njihovim operacijama razrokih oiju, s upotrebom kloroforma i S operacijom unog kamenca, same neuvene stvari, koje bi vlada morala zabraniti! Ali oni hoe da se pokau pametni, pa vas kljukaju lijekovima ne marei za posljedice. Mi, provincijski lijenici, mi nismo tako sposobni kao oni; mi nismo uenjaci, gizdelini i salonski junaci, mi smo praktiari, mi lijeimo ljude, i nama ne pada na pamet da operiramo nekoga, koji je potpuno zdrav! Ispravljati iskrivljenu nogu! Zar se moe iskrivljena noga ispraviti? To je isto kao kad biste htjeli, na primjer, grbavca uiniti ravnim! Homaisu je bilo veoma neugodno, dok je sluao taj govor, ali je prikrivao svoju neugodnost udvornim osmijehom, jer nije htio da se zamjeri gospodinu Canivetu, iji su recepti pokatkad stizali i u Yonville. Zato i ne htjede braniti Bovarvja, pa ak nita i ne primijeti, te odriui se svojih naela, on rtvova svoje dostojanstvo ozbiljnim interesima svoje trgovine. Ta amputacija noge, to ju je imao izvriti doktor Canivet, bio je vaan dogaaj za itavo mjesto. Toga su dana svi stanovnici bili ranije ustali, i glavna ulica, premda je bila puna svijeta, izgledala je nekako turobna, kao da se oekuje izvrenje kakve smrtne osude. Kod trgovca mirodijama svi su raspravljali o Hippolvteovoj bolesti; po duanima se nita nije kupovalo, a naelni159kovica, gospoa Tuvache, nije se micala s prozora od nestrpljenja da vidi dolazak kirurga. On doe u svojoj jednoprenoj koiji, kojom je sam upravljao. Ali kako je pero na desnoj strani koije napokon popustilo pod teretom njegove debljine, koija se u toku vonje malo nagnula na stranu, tako da se na drugom sjedalu kraj njega vidjela jedna golema kutija presvuena crvenom koom, na kojoj su se tri bakrene bravice neobino svijetlile. Kad je poput vihora uao u predvorje Zlatnoga lava, doktor vrlo glasno povie i zapovjedi, da mu ispregnu konja, a zatim ode u konj usnicu da vidi, da li je zaista dobio zobi; jer kad je god dolazio k bolesnicima, on bi se najprije pobrinuo za svoju kobilu i za svoju koiju. ak su povodom toga ljudi govorili: Ah, gospodin Canivet je neki udak! I oni su ga zbog te nepokolebljive hladno-krvnosti jo vie cijenili. itav bi svijet mogao propasti do posljednjeg ovjeka, prije no to bi se on odrekao i najmanje svoje navike. Doe Homais. Ja raunam na vas ree doktor. Jesmo li spremni? Dakle naprijed! Ali ljekarnik, pocrvenjevi, priznade, da je preosjetljiv da prisustvuje takvoj operaciji. Kad je ovjek obian promatra ree on mata se, znate, odvie potrese. A onda, moji su ivci tako... Ah, kojeta! upade mu u rije Canivet meni se, naprotiv, ini da ste vi skloni kapi. A uostalom, tome se i ne udim, jer vi, gospoda ljekarnici, vi ste vjeito zatvoreni u svojoj kuhinji, i to vam napokon mora pokvariti zdravlje. A pogledajte mene: svaki dan ustajem u etiri sata, obrijem se hladnom vodom (meni nikad nije hladno), i ne nosim vuneno rublje, nikad se ne prehladim, i zdrav sam kao elik. ivim sad ovako, sad onako, kao filozof, jedem, to se nae. Zato i nisam tako osjetljiv kao vi, i meni je potpuno svejedno, reem li kakvo krteno eljade ili prvu koko koja naie. Vi ete na to rei: to je navika ... to je navika! I tako, ne obazirui se nimalo na Hippolvtea, koji se pod pokrivaima znojio od straha, ta gospoda zapodjerme razgovor, u kome ljekarnik usporedi hladnokrvnost kirurga s hladnokrvnou kakva generala; a ta se usporedba Canivetu tako svidjela, da je stao opirno raspravljati o zahtjevima svoje struke. On je nju smatrao kao neku svetinju, premda je mnogi lijenici sramote. Napokon, vrativi se opet bolesniku, on pregleda zavoje, to ih je

160 bio onio Homais, one iste, koji su jo ostali nakon prve operacije, i zatrai nekoga, tko e mu drati nogu. Poslae po Lestiboudoisa, i gospodin Canivet, zasukavi rukave, prijee u dvoranu za biljar, dok je ljekarnik ostao s Arte-misom i gostioniarkom, koje su, bljee od svojih pregaa, prislukivale na vratima. Bovarv se za to vrijeme nije usudio maknuti iz kue. Pognute glave, skrtenih ruku, ukoena pogleda, sjedio je dolje u blagovaonici, kraj nenaloena kamina. Kakve li nesree! mislio je u sebi. Kakvo razoaranje! Ta on je ipak bio poduzeo sve mogue mjere opreznosti! Zla se kob u to umijeala. No sad je gotovo! Ako Hippo-lyte danas-sutra umre, rei e se, da ga je on ubio. A onda, to da kae svojim bolesnicima, kad ga budu pitali? Moda se ipak u emu prevario? Dugo i dugo je o tom razmiljao, ali nita nije utvrdio. Ali to mu nikad nitko nee vjerovati! Naprotiv, smijat e mu se, ogovarat e ga! To e se razglasiti sve do Forgesa, do Neufchatela, do Rouena, posvuda! Tko zna, nee li i njegovi drugovi pisati protiv njega? Nastat e polemika, trebat e odgovarati u novinama. A i sam ga Hippolvte moe tuiti sudu. Charles je vidio sebe osramoena, upropatena, izgubljena! I njegova mata, zaokupljena brojnim slutnjama, bacala se amo-tamo usred njih kao prazna bava, koju je odnijelo more, i koja se valja na valovima. Emnia je sjedila nasuprot njemu i gledala ga. Ona\ nije osjeala njegovo ponienje, ona je osjeala jedno drugo, zbog toga, to je zamiljala, da takav ovjek moe uope neto vrijediti, kao da se ve vie puta nije dovoljno uvjerila o njegovoj nesposobnosti. . _.... Charles je etao po sobi tamo-amo; izme su mu kripale po parketu. Sjedni! ree ona ide mi na ivce! On sjedne. Kako to da se ona (ona, koja je bila tako pametna!), jo jedanput prevarila? Uostalom, kakva je to bijedna manija da tako unitava svoj ivot u neprekidnim rtvama? Ona se sjeti svojih neostvarenih elja za raskonim ivotom, svih svojih duevnih muka, svih podlosti branog i obiteljskog ivota, svih svojih snova, koji su se sruili u blato kao ranjene lastavice, svega, to je bila eljela, svega, to je sebi uskratila, svega, to je mogla imati. A zato? Zato? Usred tiine, koja je vladala u mjestu, zau se kroz zrak bolan krik. Bovarv problijedi i umalo ne pade u nesvijest. Emma nervozno skupi obrve, pa se ponovo prepusti mislima. A sve je to bilo zbog njega, zbog tog Gospoa Bovary 131stvora, zbog tog ovjeka, koji nita ne razumije, koji nita ne osjea! Jer eto, on tu sjedi sasvim miran, a i ne sluti, da e njegovo ime, koje e ljudi s podsmijehom izgovarati, odsada blatiti nju kao i njega. A ona se bila trudila da ga ljubi, i ve se plaui bila kajala, to se podala drugome! No moda je to bio valgus? povie iznenada Bo-vary, koji je o tom razmiljao. ! Pri neoekivanom udarcu tih rijei, koje su pale na njezine misli kao olovna kugla na srebrnu pliticu, Emma drui podie glavu, da odgonetne, to je on htio rei. I oni se pogledae utei, gotovo zapanjeni, to se vide toliko su u svojoj svijesti bili udaljeni jedno od drugoga. Charles ju je gledao mutnim pogledom pijana ovjeka, sluajui, nepomian, posljednje uzvike amputiranog, koji su se uli jedan za drugim u otegnutim prijelazima, isprekidani otrim krikovima kao udaljeni urlik kakve ivotinje, koju kolju. Emma je grizla svoje probli-jedjele usne i, valjajui meu prstima granicu, koju bijae otkinula s koraljnog grma na kaminu, ona je upi-rala u Charlesa vatrene otrice svojih zjenica, kao dvije ognjene strijele, koje su spremne da polete. Sve na njemu sad ju je razdraivalo: njegovo lice, njegovo odijelo, nje-;gova utnja, itava njegova osoba, i napokon to to ivi. Kajala se, kao za kakav zloin, zbog svoje nekadanje kreposti, i sve, to je od nje jo ostalo, ruilo se pod bijesnim udarcima njezina uvrijeena ponosa. Ona je uivala u zlobnoj ironiji pobjednikog preljuba. Uspomena na ljubavnika vraala joj se sa zanosnom prima-mljivou; ona joj se prepusti svom duom, ponesena prema toj slici s novim oduevljenjem, i Charles joj se uini tako odijeljen od njezina ivota, tako odsutan zauvijek, tako nemogu i uniten, kao da e uskoro umrijeti, i kao da se pred njezinim oima bori sa smru. ~ Na ploniku su se zauli neiji koraci. Charles pogleda; kroz sputene kapke opazi kraj trnice na suncu gospodina Caniveta koji je brisao elo svilenim rupcem. Homais je za njim nosio u ruci veliku crvenu kutiju i obojica su ili prema ljekarni. Obuzet nekom iznenadnom njenou i malodunou Charles se tada okrene svojoj eni i ree joj: Ta poljubi me, duice! Pusti me! ree ona sva crvena od bijesa, to ti je? to ti je? ponavljao je on zapanjen. Umiri se! Priberi se! Ti zna, da te ja ljubim!... Doi! Dosta! povie ona stranim glasom. 162 I pobjegavi iz blagovaonice, Emma lupi vratima tako jako, da je barometar odskoio sa zida i razbio se na zemlji. Charles se sav potresen srui u svoj naslonja, pitajui se, to joj je, zamiljajui, da je ivano bolesna, plaui i nejasno osjeajui kako oko njega lebdi neto kobno i neshvatljivo. Kad je Rodolphe naveer doao u vrt, zatee svoju ljubavnicu, kako ga eka na podnoju vanjskih stuba, na prvoj stepenici. Oni se zagrlie, i sva se njihova srdba rastopi kao snijeg u aru njihovih poljubaca.

XII Oni se ponovo poee voljeti. Emma mu je ak esto \ usred dana iznenada pisala. Tada bi kroz prozor davala znak Justinu koji bi brzo skinuo svoju pregau i odjurio u La Huchette. Rodolphe je dolazio, ona ga je pozivala samo zato, da mu kae, kako joj je dosadno, kako joj je mu odvratan, a ivot straan. Ali to ti ja mogu? uzvikne on jednoga dana nestrpljivo. Ah, samo kad bi htio!... Ona je sjedila na zemlji izmeu njegovih koljena, raspletene kose i ukoena pogleda. A to? ree on. Mogli bismo otii da ivimo na drugom mjestu . . . nekamo ... Ti si zaista luda! ree on smijui se. Zar je to mogue? Ona se vrati opet na to, ali on se napravi da ne razumije i skrene razgovor na drugo. On nikako nije mogao razumjeti sav taj nemir zbog tako jednostavne stvari kao to je ljubav. Ona je imala neki razlog, neki poticaj i, tako rei, nekog saveznika Mi svojoj ljubavi. Ta ljubav prema ljubavniku rasla je zaista svakim danom sve vie, usporedo s odvratnou prema muu. to se vie predavala prvome, to je vie mrzila drugoga. Nikada joj se Charles nije uinio tako neugodan, njegovi prsti tako nezgrapni, njegov um tako ogranien, njegovo vladanje tako prosto, kao kad bi opet bila s njim poslije svojih sastanaka s Rodolpheom. I tada bi, pravei se i dalje dobrom suprugom i kreposnom enom, izgarala pri 163pomisli na njegovu glavu, kojoj se crna kosa kovrala na elu opaljenom od sunca, na onaj stas, u isti mah tako snaan i tako otmjen, ukratko, na onog ovjeka, koji ima toliko iskusne razboritosti i toliko strasti u svojim eljama! Zbog njega je ona dotjerivala svoje nokte s bri-ljivou kakva rezbara, zbog njega nije nikad bilo dovoljno coldcreama na njenoj koi, ni dovoljno jaka mirisa u njezinim rupiima. Trpala je na sebe .narukvice, prstenje i ogrlice. Kad je on imao doi, napunila bi ruama svoje dvije velike vaze od modra stakla i dotjerivala je svoj stan i sebe kao kakva kurtizana koja oekuje svoga princa. Sluavka je neprestano morala prati i glaati rublje, i Felicite se po itav dan nije micala iz kuhinje, gdje ju je mali Justin, koji joj je esto pravio drutvo, gledao kako radi. Nalaken na dugaku dasku, na kojoj je ona glaala, on je poudno promatrao sve te enske stvari, koje su bile razastrte oko njega: podsuknje od konane tkanine, rupce, ovratnike i duge ipkaste gaice, koje su bile iroke u bokovima, a dolje se suavale. emu to slui? pitao je momi prelazei rukom po krinolini ili po kopama. Ti kao da nikad nita nisi vidio odgovorila je Felicite smijui se kao da tvoja gospodarica, gospoa .Homais, ne nosi takve stvari. Ah, uistinu, gospoa Homais! I on zamiljeno doda: Zar je to dama kao vaa gospoa? Ali Felicite je dosadilo, to se on tako vrti oko nje. Ona je bila est godina starija od njega, i Theodore, sluga gospodina Guillaumina, joj je poeo udvarati. Pusti me na miru! govorila je ona premjetajui lonac sa tirkom. Idi radije tucati bajame, neprestano se vrti oko enskih suknji. Nije to jo za tebe. Priekaj najprije da ti brada izraste, derane jedan. Ajde, ajde, ne ljutite se; oistit u vam njezine cipele. I on. odmah dosegne s police Emminu obuu, svu prljavu od blata blato s ljubavnih sastanaka koje mu se pod prstima mrvilo u prainu, i koje je gledao, kako se lagano die u sunanoj zraci koja je prodirala u kuhinju. Kako se boji, da ih ne oteti! govorila je kuharica, koja se nije ba toliko trudila, kad ih je sama istila, jer ih je gospoa ostavljala njoj, im vie nisu bile posve nove. 164 Emma ih je imala mnogo u ormaru i ona ih je nemilice troila, a Charles se nikad nije usudio da i najmanje prigovori. Tako je platio i tri stotine franaka za drvenu nogu, koju je po njezinu miljenju trebalo pokloniti Hippolvteu. Ta umjetna noga bila je na vrhu obloena plutom, a imala je zglobove na pera, sloen mehanizam, pokriven crnom nogavicom, koja se zavravala ulatenom cipelom. Ali kako se Hippolvte nije usudio svaki dan upotrebljavati tako lijepu nogu, on ponizno zamoli gospou Bovarv, da mu pribavi drugu, prostiju. Lijenik je, dakako, i za tu nabavku snosio trokove. I tako se malo-pomalo konjuar ponovo vrati u svoju slubu. Viali ste ga opet, kako tri po mjestu kao i prije, a kad bi Charles izdaleka uo na ploniku mulde udarce njegove drvene noge, brzo bi udario drugim putem. Gospodin Lheureux, trgovac, bio je preuzeo na sebe tu narudbu drvene noge, a to mu je pribavilo priliku da ee pohaa Emmu. On je razgovarao s njom o novini parikim modnim predmetima, o svakojakim enskim, zanimljivostima, pokazivao se neobino usluan i nikada nije traio novaca. Emma je iskoristila tu uslunost, da t zadovolji sve svoje "hirove. Tako, na primjer, ona zaeli ( da pokloni Rodolpheu jedan vrlo lijep bi, koji se nalazio u Rouenu u jednoj trgovini kiobranima. Idue sedmice gospodin Lheureux joj ga poloi na stol. Ali sutradan doe on k njoj s raunom na dvije stotine i sedamdeset franaka, ne raunajui centime. Emma se nae u velikoj neprilici; sve su ladice pisaeg stola bile prazne; dugovali su Lestiboudoisu dnevnicu za vie od

petnaest dana, sluavki plau za est mjeseci i jo za mnotvo drugih stvari, te je Bovarv nestrpljivo oekivao novanu poiljku gospodina Derozeravsa, koji ga je obino plaao svake godine o Petrovu. Emmi isprva poe za rukom da nekako otpravi Lheu-reuxa, ali on najposlije izgubi strpljivost i potui se, kako i njega gone, kako je razdao sav svoj novac i kako e biti primoran, ako ne doe do njega, da joj oduzme svu robu, koju joj je prodao. Pa, uzmite je, ba mi je stalo! ree Emma. Ah, samo sam se malo naalio! odvrati on. Jedino za bi mi je zaista ao. Bogami, zamolit u gospodina doktora, da mi ga vrati. Ne! Ne! uzviknu ona. Aha! Sada te imam! pomisli Lheureux. 165I siguran u svoje otkrie, on izie ponavljajui poluglasno i sa svojim uobiajenim tihim zvidukanjem: Pa dobro! Vidjet emo, vidjet emo! Emma je premiljala, kako da se izvue iz te neprilike, kad ue kuharica i poloi na kamin jedan mali svitak od plavog papira od strane gospodina Derozeraysa. Emma skoi na nj i otvori ga. U njemu je bilo petnaest napoleondora, ba koliko je iznosio Lheureuxov raun. Ona zau Charlesa na stepenicama, baci zlatnike u svoju ladicu i uzme klju. Poslije tri dana Lheureux ponovo doe. Imam da vam predloim jednu nagodbu ree on. Ako, mjesto svote, koju mi dugujete, pristajete da... Evo vam je ree ona i stavi mu u ruku etrnaest napoleondora. Trgovac se prenerazi. I da prikrije svoju zabunu, stade se nadugo i nairoko ispriavati i nuditi razne usluge, koje Emma odbije. Zatim ona ostade nekoliko asaka premeui po depu svoje pregae dva komada od sto sua, to joj ih je on bio vratio. Ona sama sebi obea, da e tedjeti, da bi kasnije vratila ... Ah! Kojeta! pomisli ona on e na to i zaboraviti. Osim bia s pozlaenim srebrnim drkom Rodolphe bijae dobio i jedan peat s natpisom: Amor nel cor, pa svilenu tkaninu za al i na kraju jednu kutiju za cigarete posve slinu onoj vikontovoj, koju je Charles neko naao na cesti, a koju je Emma sauvala. Meutim, Rodolpheu je bilo neugodno primati te darove. On je vie njih odbio, ali ona je navaljivala, i on najposlije popusti, nalazei, da je ona nasilna i odvie nametljiva. Zatim su joj padale na um udne misli: Kad izbije pono govorila bi mu ona pomisli na mene! I kad bi on drugi dan priznao, da je na to zaboravio, ona bi ga obasula predbacivanjima, koja su se uvijek zavravala onim vjenim pitanjem: Voli li me? Pa naravno, volim te odgovarao je on. Mnogo? Dakako. Zar nisi volio i druge? Misli li da si me dobila nevinog? uskliknuo je on smijui se. 166 Emma je plakala, a on je nastojao da je utjei zai-njavajui svoja uvjeravanja alama. Oh, to je zato to te ljubim! ponavljala je ona;i tako te ljubim, da ne mogu ivjeti bez tebe, zna li? i Pokatkad me obuzme tako silnft elja da te vidim, da mi ^ ljubomora srce razdire. Tada se pitam: Gdje je on?; Moda govori s drugim enama? One mu se smijee, i on , im prilazi... Oh, ne! Je li, da ti se nijedna ne svia? Ima; N ih mnogo ljepih od mene, ali nijedna ne zna tako voljeti' \ kao ja! Ja sam tvoja ropkinja i tvoja prilenica! Ti si moj \^ kralj, moj idol! Ti si tako dobar, tako lijep! Ti si tako j pametan, tako snaan! On je toliko puta sluao te rijei, da one nisu predstavljale za njega nita novo. Emma je bila slina svim drugim ljubavnicama, i ar nove ljubavi, koji je malo--pomalo padao kao kakva haljina, razotkrio je vjenu monotoniju strasti, koja se uvijek pokazuje u istim oblicima i s istim rijeima. Taj ovjek, tako pun iskustva, nije znao, da se slinim izrazima mogu izraziti razliita uvstva. Budui da su mu usne razuzdanih ili kupljenih ena aputale sline fraze, on je vrlo malo vjerovao u iskrenost njezinih rijei; od toga treba odbiti, mislio je on, pretjerane rijei, kojima se zaodijevaju osrednja uvstva, kao da se bogatstvo due pokatkad ne razlijeva pomou najispraznijih metafora, jer nitko nikad rijeima ne moe odrediti tanu mjeru svojih potreba, ni svojih zamisli, ni svojih boli, i jer je ovjeja rije kao kakav napuknuti lonac, na kojem izvodimo melodije, koje bi jedva razigrale medvjeda, a mi bismo htjeli da ganemo zvijezde. Ali s onom kritiarskom nadmonou, koja je svojstvena ovjeku, koji u svakoj prilici znade sauvati svoju uzdrljivost, Rodolphe otkri u toj ljubavi mogunost drugih uitaka. On je svaku stidljivost drao suvinom; postupao je prema Emmi bezobzirno, i uinio od nje posluno, privreno i pokvareno stvorenje. To bijae neka bezumna odanost, puna divljenja prema njemu, puna putene naslade za nju, neko blaenstvo koje ju je omamljivalo. Njezina je dua tonula u toj opojnosti, grila se i utapljala u njoj kao vojvoda de Clarence u bavi malvazije.

5 Pod uinkom svojih ljubavnih navika gospoa Bovarjr promijeni i svoje vladanje. Pogledi joj postadoe smio-\ niji, govor slobodniji, tovie, bila je toliko nepristojna,! da se s gospodinom Rodolpheom etala s cigaretom u ustima, kao da je htjela time da pokae, koliko prezire svijet; i napokon oni, koji su jo posumnjali, prestadoe j sumnjati, kad su je jednoga dana vidjeli, kako silazi 167s Lastavice, stisnuta u tijesnom prsluku poput mukarca, a gospoa Bovarv majka, koja poslije jedne strane prepirke s muem bijae pobjegla k svome sinu, nije se manje zgraala od ostalih mjetanka. Njoj se mnogo tota nije svialo; u prvom redu, to Charles ne bijae posluao njezine savjete, da zabrani eni itanje romana, a zatim joj se nije dopadao nain voenja kuanstva. Ona se usudi da neto prigovori, i tako doe do svae, osobito jednom zgodom zbog Felicite. Prolazei jedne veeri prije toga hodnikom, gospoa Bovarv majka zatekla ju je s nekim ovjekom, koji je imao smei ovratnik i oko etrdeset godina, i koji je, zauvi njezine korake, brzo pobjegao kroz kuhinju. Emma se nato stade smijati, ali estita gospoa plane izjavivi, da ovjek mora paziti na vladanje sluinadi, osim ako uope ne mari za to. Kakvom svijetu vi pripadate? ree snaha i tako je bezobrazno pogleda, da je gospoa Bovarv upita ne brani li moda samu sebe. Napolje! uzvikne mlada ena poskoivi. Emma!... mama!... povie Charles, da ih izmiri. Ali u svom ogorenju one bijahu obje pobjegle iz sobe. Emma je lupala nogom o zemlju ponavljajui: Ah, kakvo vladanje! Kakva prostakua! On potra k svojoj majci, ona je izvan sebe od bijesa mucala: Bezobraznica jedna! Lakoumnica! Moda i neto > gore! I ona odmah htjede otputovati, ako snaha ne doe da je zamoli za oprotenje. Charles se tada vrati svojoj eni i stade je na koljenima zaklinjati, neka popusti; ona naposljetku odgovori: Dobro, idem! Ona zaista prui ruku svojoj svekrvi s dostojanstvom kakve markize i ree joj: Oprostite, gospoo! Zatim se vrati gore u svoju sobu, baci se potrbuke na postelju, zagnjurivi glavu u jastuk i zaplae kao dijete. Ona se s Rodolpheom bijae dogovorila, da e u sluaju kakva izvanredna dogaaja privrstiti na prozorski kapak komad bijelog papira, kako bi on, ako se sluajno nae u Yonvilleu, dotrao u uliicu iza kue. Emma postavi taj znak. Ona je ekala ve tri etvrt sata, kad najedanput ugleda Rodolphea na uglu trnice. Ona doe u napast da 168 otvori prozor i da ga pozove, ali njega je ve bilo nestalo, i ona ponovno stade oajavati. Meutim, doskora joj se uini, da netko ide plonikom. To je bez sumnje bio on. Ona sie niz stepenice i prijee preko dvorita. Rodolphe je stajao napolju. Ona mu se baci u naruaj. Ta pazi se ipak malo! ree on. Ah, da zna samo! odvrati ona. I ona mu stade pripovijedati sve, na brzinu, bez veze, pretjerujui i izmiljajui mnoge injenice, i s toliko umetnutih reenica, da on nita od toga nije razumio. Ajde, ajde, jadni moj anele, budi hrabra, utjei se, strpi se! Ali eto ve etiri godine kako strpljivo ekam i ! trpim!. .. Ljubav kao to je naa morala bi se priznati [ pred Bogom! Oni me neprestano mue. Ja to ne mogu vie ) i izdrati! Spasi me! Ona se stiskala uz Rodolphea. Njezine oi, pune suza, blistale su se kao plameni pod vodom; grudi su joj se nadimale ubrzano. Nikad je on jo nije toliko volio, tako te najposlije izgubi glavu i upita je: to treba da uinim? to hoe? Odvedi me odavle! uzviknu ona. Otmi me! . .. Oh, zaklinjem te! I ona ga naglo poljubi u usta, kao da je htjela s njegovih usana ugrabiti neoekivani pristanak, koji je zamro u poljupcu. Ali... ree Rodolphe. to ali? A tvoja ki? Ona razmisli nekoliko asaka, zatim odgovori: to moemo, povest emo i nju! Kakva ena! ree on u sebi, gledajui za njom, jer je ona upravo bila umakla u vrt. Zvali su je. Iduih dana majka Bovarv bila je veoma iznenaena potpunom promjenom svoje snahe. Emma se doista po- j kazala mnogo uslunijom i u svojoj popustljivosti ila ; tako daleko, da je ak zamolila svekrvu, da joj kae, kako / se kisele krastavci. j Da li je to radila zato, da ih oboje lake obmane, ili \ je moda iz nekog razbludnog stoicizma htjela to jae osjetiti gorinu stvari to ih je imala napustiti. Ali, naprotiv, ona nije ni mislila na njih; ivjela je kao smuena

uivajui unaprijed u svojoj bliskoj srei. To je bio vjeiti predmet njezinih razgovora s Rodolpheom; ona mu se naslanjala na rame i aputala: 169 Oh, kako e divno biti, kad budemo u potanskoj koiji!... Pomisli samo! Je li to mogue? Meni se ini, da e mi u asu, kad budem osjetila, da koija juri, biti kao da se uzdiemo u balonu, kao da letimo meu oblake. Zna li, da brojim dane? ... A ti? Nikad gospoa Bovarv nije bila tako lijepa kao u to vrijeme; krasila ju je ona neobina ljepota, koja proizlazi iz veselja, iz oduevljenja, iz uspjeha, i koja je samo sklad ovjeje naravi s prilikama u kojima ivi. Njezine udnje, njezine boli, iskustvo u ljubavnim slastima i njezine vjeito mladenake iluzije razvili su je postepeno, kao to gnoj, kia, vjetrovi i sunce razvijaju cvijee, i ona se napokon rascvala u svoj punoi svoje prirode. Njezine vjee kao da su izriito bile skrojene za duge zaljubljene poglede u kojima se zjenica gubila, a strastven joj je dah irio njene nosnice i isticao punane uglove usana, koje je pri svjetlu zasjenjivalo neto malo crnih mrlja. ovjek bi pomislio, da joj je neki umjetnik, majstor u zavoenju, bio spleo na zatiljku pletenice; one su se nemarno savijale u jednu teku cjelinu, koja se, ve prema tome kako se kad predavala preljubu, svaki put raspletala. Njezin glas bio je sada njeniji i gipkiji, njezin stas isto tako; neto profinjeno, to je osvajalo ovjeka, izbijalo je ak i iz nabora njezine haljine i savijanja njezine noge. Charles je, kao i u prvim danima svoga braka, nalazio, da je divna i sasvim neodoljiva. Kad je usred noi dolazio kui, on se nije usuivao da je probudi. Porculanska nona svjetiljka zaokruivala je na stropu uzdrhtalu svjetlost, a sklopljeni zastori na maloj kolijevci tvorili su kao neku bijelu kolibu, koja se isticala u polutami, kraj brane postelje. Charles ih je gledao. inilo mu se, da uje lako disanje svoje kerkice. Ona e sada rasti; svako e godinje doba pokazivati brzi napredak. Ve ju je vidio, kako se na izmaku dana vraa iz kole, sva nasmijana, u haljinici zaprljanoj od crnila i s koaricom u ruci; poslije e trebati da je poalju u odgajalite, a to e mnogo stajati; kako e to namaknuti? I tad je razmiljao, kako bi bilo da uzme u zakup kakvo malo gospodarstvo negdje u okolici, koje bi sam nadzirao svakog jutra, kad bi odlazio k svojim bolesnicima. Dohodak od gospodarstva bi tedio, stavljao bi ga u tedionicu, poslije bi kupio negdje kakve dionice, bilo gdje; osim toga i broj bi bolesnika porastao; on je raunao na to, jer je htio, da Berta bude dobro odgojena, da se izobrazi i da naui klavir. Qh, kako e bitijijepa, kasnije, u petnaestoj godini, kad bude, nalik na svoju majku, nosila ljeti kao ona velike slamne eire! Ljudi e pomisliti, izdaleka, da su sestre. On ju je zamiljao, kako uvee radi kraj njih pri svjetlu svjetiljke; ona e mu vesti papue, pomagati u kuanstvu i ispunjavati cijelu kuu svojom ljupkou i svojom veselou. Naposljetku e se pobrinuti i za njezinu udaju: nai e joj kakva estita mladia s dobrim zvanjem, koji e je, dakako, zauvijek usreiti. Emma nije spavala; ona se priinjala da spava, i dok je on drijemao kraj nje, ona se budna predavala drugim snovima. etiri konja u galopu nosila su je ve osam dana prema nekoj novoj zemlji, iz koje se oni nikad vie nee vratiti. Ona i Rodolphe vozili su se sve dalje i dalje, zagrljeni i ne govorei nita. esto bi s vrha kakva brda ugledali najedanput neki divan grad s kupolama, mostovima, laama, limunovim umama i stolnim crkvama od bijela mramora, gdje su na iljatim zvonicima rode savijale svoja gnijezda. Konji su ili korakom zbog velikih kamenih ploa kojima je cesta bila poploena, a uz cestu su leale na zemlji kitice cvijea, koje su im nudile ene u crvenim prslucima. uli su, kako zvone zvona, kako ru mazge uz brujanje gitara i um fontana, iz kojih se dizala vodena praina, koja je osvjeavala gomile voa, sloena u obliku piramida na podnoju bezbrojnih kipova koji su se smijeili pod vodoskocima. I tako su jedne veeri prispjeli u neko ribarsko selo, gdje su se smee mree suile na vjetru du strme morske obale i koliba. Tu e se oni zaustaviti da ive: stanovat e u jednoj niskoj kui s ravnim krovom, u sjeni kakve palme, na kraju kakva zaljeva, na morskoj obali. Vozikat e se u gondoli, ljuljati se u lealjci, i ivot e im biti lak i ugodan kao i njihova svilena odjea, pun topline i zvijezda, kao i tihe noi, koje e promatrati. A u toj neizmjernoj budunosti, 0 kojoj je ona sanjarila, nita se posebno nije pomaljalo: dani, svi prekrasni, bijahu nalik jedan na drugi kao valovi; i sve se to talasalo na obzorju beskrajnom, skladnom, modrikastom i suncem obasjanom.. . Meutim, dijete bi stalo kaljati u kolijevci, ili bi Bovarv jae hrkao, 1 Emma bi zaspala tek ujutru, kad bi zora bijelila okna, i kad bi na trgu mali Justin ve otvarao kapke na ljekarni. Ona je bila poslala po gospodina Lheureuxa i rekla mu: Trebala bih jedan ogrta, irok ogrta, s visokim podstavljenim ovratnikom. Zar se spremate na put? upita on. Ne, ali..., svejedno, ja raunam na vas, zar ne? I to to prije! 170 171On se nakloni. Osim toga nastavi ona trebala bih i jedan koveg... ne odvie teak ... ali prikladan. Da, da, razumijem, otprilike devedeset i dva centimetra dugaak i pedeset irok, kakvi se danas prave. I jednu putnu torbu. Sigurno su se posvaali pomisli Lheureux.

 Poekajte ree gospoa Bovarv, vadei iz pojasa svoj sat; uzmite to i od toga se naplatite. Ali trgovac se stade braniti, da ga je ona krivo shvatila; ta oni se dobro poznaju. Zar on sumnja u nju? Kakva djetinjarija! Ona meutim navali, da uzme barem lanac, i Lheureux ga je ve bio spremio u dep i poao k vratima, kad ga ona zovnu natrag. Zadrite sve stvari kod sebe! to se tie ogrtaa i ona kao da je razmiljala nemojte mi njega donositi, samo mi ostavite krojaevu adresu i obavijestite ga, neka ga spremi, dok ga ne ustrebam. Prema dogovoru imali su pobjei idui mjesec. Ona bi otila iz Yonvillea pod izlikom da kupi neke stvari u Rouenu. Rodolphe bi meutim rezervirao mjesta, izvadio putnice i pisao u Pariz da pripreme iskljuivo za njih jedna potanska kola do Marseillea, gdje bi kupili jednu koiju i odatle, ne zaustavljajui se, nastavili put u Genovu. Ona bi se pobrinula da poalje Lheureuxu svoju prtljagu, koja bi se izravno prenijela na Lastavicu, tako da nitko nita ne bi posumnjao. Za vrijeme svih tih priprema nikad nije bilo govora o njezinu djetetu. Rodolphe je izbjegavao da o tom govori, a ona moda nije ni pomiljala na nj. Rodolphe je htio priekati jo dva tjedna, da posvrava neke svoje poslove; a zatim, nakon osam dana zatrai opet drugih etrnaest dana, potom ree, da je bolestan, a poslije toga ode na put. Proe tako i kolovoz, i nakon svih tih odgaanja oni odluie da pobjegnu neopozivo etvrtog rujna, u ponedjeljak. Napokon doe subota, dva dana prije bijega. Rodolphe doe uvee, ranije nego obino. Je li sve spremno? zapita ga ona. Jest. Zatim se proetae oko jedne lijehe i sjedoe kraj terase, na ivicu zida. Ti si neto tuan primijeti Emma. Nisam, zato? A ipak ju je gledao nekako neobino, nekako njeno. Moda zato to odlazi? nastavi ona. Zato, to ostavlja sve, to ti je ovdje drago svoj dosadanji 172 ' nain ivota? Ah! Razumijem te... A ja, ja nemam nita na tom svijetu! Ti si mi sve! Zato u i ja tebi biti sve: bit u ti obitelj, bit u ti domovina; ja u se brinuti za tebe, voljet u te. Kako si divna! ree on obujmivi je. Zaista? upita ona sa strastvenim osmijehom. Ljubi li me? Daj, zakuni se! Da li te ljubim! Ljubim li te! Ta ja te oboavam, ljubavi moja! Mjesec, sav okrugao i grimizan, dizao se iznad same zemlje, u dnu livade. On se brzo uspinjao izmeu jablanovih grana, koje su ga ovdje-ondje zastirale kao kakav crn rupicav zastor. Zatim se, blistav svojom bjelinom, pojavi na istom nebu, koje je osvjetljivao; i tada, uspi-njui se sporije, obasja rijeku dugakom prugom, koja je stvarala bezbrojne zvijezde; a ta srebrna svjetlost kao da se savijala u vodi sve do dna poput kakve zmije bez glave s blistavim ljuskama. To bijae nalik i na neki golemi svijenjak, niz koji su curile kapljice rastaljena dijamanta. Tiha se no irila oko njih; guste sjene zastirale su lie na drveu. Emma je s napola zatvorenim oima duboko udisala svje vjetar koji je pirio. Oni nita nisu govorili, jer su i odvie bili utonuli u svoje sanjarenje. Ljubav iz minulih dana ponovo je ispunjavala njihova srca, nabujala i nijema kao rijeka koja je mirno protje-cala, i jednako mila i slatka kao miris jorgovana, unosei u njihove uspomene mnogo vee i sjetnije sjene nego to su sjene nepominih vrba koje su se pruale na travi. esto bi kakva nona ivotinja, je ili lasica, polazei u lov, pomicala lie, ili bi se od asa do asa ula po koja zrela breskva, kako sama od sebe pada sa stabla. Ah! Kakva divna no! ree Rodolphe. Imat emo i divnijih! odgovori Emma. I, kao da govori sama sebi, nastavi: Zaista, bit e lijepo putovati... A ipak, zato sam ', tako tuna? Da li je to strah pred neizvjesnou? ... Ili ' zato to se rastajem od onoga na ta sam navikla... ili , moda? . .. Ne, nego je to od prevelike sree! Kako sam maloduna, zar ne? Oprosti mi! Jo ima vremena! uzviknu on. Razmisli, mo-, da e se zbog toga pokajati. Nikad! odgovori ona strastveno. ' I, pribliivi mu se, doda: '' Ta kakva mi se nesrea moe dogoditi? Nema one pustinje, nema onog ponora ni oceana, preko kojeg ne bih prela s tobom. to vie budemo ivjeli zajedno, sve emo se vie osjeati kao u zagrljaju, koji svakoga dana 173postaje sve jai, sve potpuniji. Nita nas nee uznemirivati, nikakvih briga, nikakvih smetnja neemo imati. v Bit emo sami, potpuno svoji, vjeno ... Ta reci neto, odgovori mi! 1 Rodolphe je odgovarao u podjednakim razmacima: Da!... Da ...! Ona mu bijae zavukla ruke u kosu i ponavljala djetinjim glasom uz krupne suze, koje su tekle: Rodolphe! Rodolphe! Ah! Rodolphe, dragi moj Rodolphe! Odbije pono. Pono! ree ona. Dakle sutra! Jo samo jedan dan! On ustade da poe; i kao da je ta njegova kretnja bila znak za njihov bijeg, Emma se najedanput razveseli i zapita:

 Ima li putnice? Imam ih. Nisi nita zaboravio? Nisam! Zna sigurno? Pa naravno. ekat e me u hotelu Provence, zar ne? ... U podne? On kininu glavom. Onda, do vienja sutra! ree Emma, poljubivi ga po posljednji put. I ona je gledala za njim. On se nije okretao. Ona potra za njim i, nagnuvi se nad obalu rijeke, kroz grmlje uzviknu: Do vienja sutra! On je bio na drugoj strani rijeke i koraao je urno preko livade. Poslije nekoliko asaka Rodolphe zaslade; i kad ju je vidio, kako u svojoj bijeloj haljini malo-pomalo nestaje u mraku poput kakve prikaze, srce mu stade lupati tako jako, da se morao nasloniti na jedno drvo, da ne padne. Kakav sam ja glupan! ree on u sebi i stade strano kleti. Ali ipak valja priznati, bila je to krasna ljubavnica! I u isti mah iskrsne mu pred oi Emmina ljepota i sve slasti njihove ljubavi. On se u prvi as raznjei, ali se odmah zatim rasrdi na nju. Pa najposlije uzvikivao je on maui rukama ne mogu ja ostaviti svoj dom i jo k tome navui sebi na vrat brigu za dijete! 174 Govorio je sebi to, da to vie uvrsti svoju odluku. A osim toga, neprilike, trokovi... Ah! Ne, ne, pa tisuu puta ne! To bi bilo i odvie glupo! XIII im je doao kui, Rodolphe odmah sjede za pisai stol ispod jelenje glave, koja je krasila zid kao trofej. Ali kad je drao pero meu prstima, nikako nije mogao nai prave rijei, te tako, naslonivi se na laktove, stade razmiljati. inilo mu se, da je Emma odmakla u daleku prolost, i kao da je odluka, koju je bio donio, najedanput stvorila izmeu njih neizmjernu provaliju. Da se u neku ruku ponovo priblii njoj, on potrai u ormaru, kraj uzglavlja svoje postelje, jednu staru kutiju,, u kojoj je negda bio reimki dvopek, i u kojoj je obino uvao pisma, to ih je dobivao od ena; iz nje zastruji miris vlane praine i uvelih rua. On najprije opazi jedan depni rupi poprskan izblijedjelim kapljicama. To je bio njezin rubac, koji je ona upotrijebila, kad joj je jedanput na etnji krv ila iz nosa. On se toga vie nije sjeao. Kraj rupca je leala jedna minijaturna slika sa svinutim uglom, koju mu je poklonila Emma; njena haljina uini mu se neskromna, a dojam, to ga je ostavljao njezin zamamni pogled, bio je vrlo jadan. A zatim, promatrajui tu sliku i dozivajui u pamet njezin uzorak, crte se Emmine malo-pomalo pomijeae u njegovu pamenju, kao da su se ivi lik i naslikani lik tarui se jedan 0 drugi, uzajamno izbrisali. Naposljetku proita neka njezina pisma. Ona su bila puna objanjavanja o njihovu putovanju, kratka, stvarna i hitna kao poslovni dopisi. On zaeli da ponovo proita i ona dugaka, prijanja pisma. Da bi ih pronaao na dnu kutije, Rodolphe isprevrne sve ostalo, i mehaniki stade prekapati po toj hrpi papira 1 stvari, te nae u toj zbrci kitice cvijea, jednu podvezicu, jednu crnu krinku, razne pribadae i kosu da, kosu crnu, plavu; nekoje su se vlasi ak zakvaile za okov kutije i kidale se, kad se otvarala. I lutajui tako meu uspomenama, on je pregledavao rukopise i stil raznih pisama, koji su se meusobno razlikovali kao i njihov pravopis. Pisma bijahu njena ili vesela, aljiva ili melankolina; jedna su traila ljubav, a druga su traila novac. Kod nekih se rijei sjeao lica, 175izvjesnih kretnja, boje glasa, a katkad se nije sjeao niega. Zaista, te ene, koje su se najedanput sjatile u njegovim mislima, smetale su jedna drugu i uzajamno se smanjivale, kao da su svedene na istu ljubavnu razinu koja ih je izjednaivala. I, uzevi punu aku ispremijeanih pisama, on se zabavljao nekoliko asaka putajui ih da mu padaju poput vodopada iz desne ruke u lijevu ruku. Naposljetku mu to dosadi, i kad ga spopade san, Rodolphe odnese kutiju natrag u ormar mrmljajui u sebi: Kakve gluposti!... Time je ukratko izrekao svoje miljenje; jer uici bijahu toliko gazili po njegovu srcu, kao aci po kolskom dvoritu, da na njemu nije vie rasla nikakva biljka; a ono, to je preko njega prelazilo, nestanije od djece, nije, kao ona, ostavljalo ak ni svoje ime urezano na zidu. Hajde da zaponemo! ree on sam sebi. I stade pisati: Budite hrabri, Emma! Budite hrabri! Ja neu da unesreim va ivot... Naposljetku, to je istina pomisli Rodolphe ja radim za njezino dobro, ja sam poten. Jeste li zrelo promislili svoju odluku? Znate li, u kakav sam vas ponor povukao, ubogi anele? Ne znate, zar ne? Vi ste s pouzdanjem i ludo ili za mnom vjerujui u sreu, u budunost. Ah, kako smo nesretni! Kako bezumni!

Roolphe zastade, da nae za to kakav valjan izgovor. Kako bi bilo, da joj kaem, da sam izgubio sav svoj imutak? . .. Ah, ne! A osim toga, to nita ne bi pomoglo. Morao bih kasnije iznova zapoeti. Zar se takve ene mogu urazumjeti! Ja vas neu zaboraviti, budite uvjereni, i vjeito u osjeati prema vama duboku odanost; ali jednoga dana, prije ili kasnije, naa bi se ljubav (to je sudbina svih ljudskih stvari), bez sumnje umanjila. Dosadili bismo jedno drugome, i, tovie, moda bih strano patio, kad bih bio svjedok vae grinje savjesti i kad bih je i sam s vama dijelio, jer bih joj ja bio uzrok. I sama pomisao na patnje, koje vas oekuju, mui me, Emma! Zaboravite me! Zato sam vas morao upoznati? Zato ste bili tako krasni? Zar sam ja tome kriv? Boe moj, ne, ne!... Krivite za to samo sudbinu! Ta rije nije nikad bez uinka ree on u sebi. Ah! da ste bili jedna od onih lakih ena kakvih ima posvuda, ja bih se, zaista, bio mogao iz sebinosti upustiti 176 u jedan takav pokuaj, koji u tom sluaju ne bi bio opasan za vas. Ali onaj divni zanos, koji je u isti mah izvor i i vae drai i vae patnje, onemoguio vam je, vama, obo-j avana eno, da shvatite, koliko bi na budui poloaj bio promaen. Ni ja nisam u poetku na to mislio, nego sam uivao u sjeni te idealne sree, kao u sjeni mancanilijeva drveta1 ne predviajui posljedice. Moda e ona pomisliti, da odustajem od svoje nakane iz krtosti... Ah! Svejedno! Nije mi stalo! Tome treba uiniti kraj! Svijet je okrutan, Emma. Kamo bismo god ili, on bi nas proganjao. Morali biste podnositi bezobzirna pitanja, klevete, prezir, moda i uvrede. Uvrede vama! Oh!... Vama, koju bih najradije postavio na kraljevsko prijestolje, koju nosim u srcu kao neku amajliju! Zato i kanjavam sebe progonstvom za sve zlo, koje sam vam nanio. Ja odlazim. Kamo? Ne znam ni sam! Ja sam lud! Zbogom! Budite uvijek dobri! Sauvajte uspomenu na nesretnika, koji vas je izgubio! Nauite svoje dijete, da izgovara moje ime, i neka ga spominje u svojim molitvama! Plamen dviju svijea na stolu podrhtavao je. Rodolphe ustade, i poe da zatvori prozor, a kad je ponovo sjeo, ree: ini mi se, da sam sve rekao. Ah! jo ovo, da me ne doe ponovno uznemiravati. Ja u ve biti daleko, kad budete itali ove tune retke, jer sam htio to prije pobjei, da izbjegnem napasti da vas ponovo vidim. Budite jaki! Ja u se vratiti; i moda emo kasnije vrlo hladno razgovarati o svojoj negdanjoj ljubavi! Zbogom! I tada je dodao i posljednje zbogom, napisano u dvije rijei: S Bogom!, to je drao za veoma otmjeno. Kako sad da se potpiem ree on u sebi. Va vrlo odani... Ne, va prijatelj? ... Da, tako je najbolje. Va prijatelj On proita svoje pismo. Uini mu se dobro. Jadna enica! pomisli on ganut. Mislit e, da sam tvrega srca od stijene; trebalo bi i nekoliko suza kanuti na pismo; ali ja ne mogu plakati; nisam tome kriv. 1 mancenillier (od p. manzanilla), stablo, koje raste u Antilama i ekvatorijalnoj Americi, nazvano stablo smrti i otrovno stablo, koje izluuje opor i otrovan sok; plod je sladak i ukusan; negda se dralo, da je njegova sjena opasna po ivot (Nap. prev.) J2 Gospoda Bovary j "77I tada, nalivi u au malo vode, Rodolphe zamoi u nju prst, i kanu s visine jednu krupnu kap, koja naini blijedu mrlju na crnilu; zatim, traei, ime da zapeati pismo, sluajno mu doe pod ruku peat s natpisom: Amor nel cor. To nije nipoto za ovu priliku ... Ah! Kojeta! Svejedno! Poslije toga popui tri lule i poe spavati. Sutradan, kad je ustao (otprilike oko dva sata poslije podne, jer je kasno zaspao), Rodolphe naloi, da mu naberu koaricu kaj ija. On metne pismo na dno koarice pod vinovo lie i zapovjedi odmah Girardu, svome momku, da paljivo odnese koaricu gospoi Bovarv. Rodolphe se obino sluio tim sredstvom, da se s njom dopisuje, aljui joj voe ili divlja, ve prema tome,'kakvo je bilo doba godine. Ako te upita za mene ree on odgovori joj, da sam otputovao. Koaricu mora predati njoj lino u ruke ... Idi i pazi! Girard obue novu bluzu, sveza depni rubac oko kaj-sija, pa se dugim i tekim koracima u svojim krupnim potkovanim cipelama mirno uputi vonvillskom cestom. Kad je doao k njoj, gospoa Bovarv je sreivala s Peliciteom hrpu rublja na kuhinjskom stolu. Evo ree sluga ovo vam alje na gospodar. Nju obuze neka slutnja, i, dok je traila po depu neto sitna novca, ona je preplaeno promatrala seljaka, koji je i sam nju gledao zaueno ne razumijevajui, da takav dar moe koga toliko uzbuditi. I naposljetku on ode. Felicite je ostala. Ernma nije vie mogla izdrati; ona otra u blagovaonicu, kao da tamo nosi kajsije, iskrene koaricu, izvadi lie, nae pismo, otvori ga i, kao da je iza nje izbio straan poar, pojuri prema svojoj sobi sva prestravljena.

Charles je bio kod kue; ona ga opazi; on joj neto ree, ali ona nita nije ula, nego se i dalje brzo uspinjala uza stepenice, sva zadihana, van sebe, kao omamljena, drei neprestano u ruci onaj strani list papira, koji joj je meu prstima lupkao kao kakva limena ploa. Na drugom katu ona se zaustavi pred tavanskim vratima, koja bijahu zatvorena. Tad pokua da se smiri, ali se sjeti pisma. Trebalo ga je proitati do kraja, ali se nije usuivala. Uostalom, gdje? Kako? Vidio bi je tko. Ah, ne! pomisli ona ovdje me nee nitko smetati. 178 Emina otvori vrata i ue. S ploa od kriljevca irila se neka nesnosna vruina, koja joj je pritiskivala sljepooice i guila je; ona se dovue do zatvorenog tavanskog prozora, na kome povue zasun, i blistava svjetlost prodre najedanput unutra. Pred njom se preko krovova prualo unedogled otvoreno polje. Dolje, pod njom, mjesni trg bijae pust; kamen na ploniku je blistao, a vjetrokazi na kuama stajali su nepomino; na uglu ulica, s nekog nieg kata, dopiralo je nekakvo brujanje s otrim zvukovima. To je Binet tokario. Ona se naslonila na tavanski prozor i ponovo je itala pismo s bijesnim i podrugljivim smijekom. Ali to je vie tome obraala panju, sve vie su joj se misli brkale. Ona ga je ponovo vidjela pred sobom, ona ga je ula, grlila ga svojim rukama, a kucaj i srca, koji su joj udarali u grudima kao teki udarci sprave za ruenje zidina, uestali su jedan za drugim u nejednakim razmacima. Ona je bacala poglede svuda oko sebe sa eljom, da se zemlja prolomi. Zato da svemu tome ne uini kraj? Ta tko joj to brani? Ona je slobodna. I ona se nagne naprijed, pogleda dolje na plonik i ree sama sebi: Hajde, skoi! Hajd', skoi! Svijetla zraka, koja se penjala ravno odozdo, vukla je u ponor teinu njezina tijela. inilo joj se, da se trg ljulja i die uz zidove, i da se tavan pod njezinim nogama na-ginje, kao laa kad se ljuljajui die i sputa na valovima. Ona je stajala na samom rubu ponora, gotovo visei, okruena praznim prostorom. Nebesko plavetnilo zasjenjivalo joj je oi, zrak je strujao kroz njezinu oamuenu glavu, i trebalo je samo da popusti i da se preda. A brujanje tokarske klupe neprestano se ulo kako kakav bijesan glas koji je zove. eno! eno! povika Charles. Ona zastade. Ta gdje si! Doi! Na pomisao da je upravo izmakla smrti, ona zamalo ne pade u nesvijest od straha; ona zatvori oi; zatim uzdrhta, kad osjeti neiju ruku na svome rukavu: to bijae Felicite. Gospodin vas eka, gospoo; juha je na stolu. I trebalo je sii! Trebalo je sjesti za stol! Ona pokua jesti, ali zalogaji su je guili. Ona rairi ubrus, kao da hoe pregledati na njemu zakrpe, i htjede se zaista prepustiti tom poslu, brojiti niti na platnu. Naje^ danput se opet sjeti pisma. Da ga nije izgubila? Gdje da 179ga nae? Ali se osjeala tako duevno umorna, da nikako ne mogae izmisliti kakav izgovor, da se digne od stola. Zatim je postala plaljiva; bojala se Charlesa; on je doznao sve to je vie nego sigurno! I zaista, on izgovori nekako neobino ove rijei: Izgleda, da neemo tako skoro vidjeti gospodina Rodolphea. Tko ti je to rekao? upita ona uzdrhtavj. Tko mi je rekao? odgovori on malo iznenaen tim osornim glasom; rekao mi je Girard, s kojim sam se malo prije sreo pred vratima Francuske kavane. Ro-dolphe je otputovao, ili e svaki as otputovati. Ona zajeca. Ta to se udi? On odlazi tako od vrtemena do vremena, da se malo pozabavi, a bogami, ja mu to i odobravam. Kad ovjek ima novaca, i kad je uz to neenja!. .. Uostalom, na se prijatelj krasno zabavlja! To ti je veliki fakin. Gospodin Langlois mi je pripovijedao ... On zauti iz pristojnosti, zbog sluavke, koja je upravo ulazila. Felicite skupi u koaricu kajsije, koje bijahu razasute na polici. Charles, koji nije primijetio enino rumenilo, zapovjedi, da mu ih donese, uzme jednu i zagrize je. - On! Izvrsne su! ree on. Na, kuaj! I on joj prui koaricu, koju ona blago odgurnu. Pomirii samo! Kakav miris! ree on stavljajui joj vie puta koaricu pod nos. Guim se! uzviknu Emma i skoi sa stolice. Ali napregnuvi sve sile, ona se savlada. Nije nita! ree. Nije nita! To su ivci. Sjedi samo i jedi! Jer se bojala, da je on ne pone ispitivati, dvoriti je, i da ne ostane kraj nje. Da je udobrovolji, Charles je ponovo sjeo i pljuvao u ruku kotice od kajsija, koje je zatim stavljao u tanjur. Najedanput jedna plava koija prijee u brzom kasu preko trga. Emma vrisnu i pade kao mrtva nauznak na zemlju. Zaista, Rodolphe je poslije dugog razmiljanja bio odluio da otputuje u Rouen. A kako od La Huchettea do Buchvja nema drugog puta osim kroz Yonville, morao je proi kroz mjesto, i Emma ga bjee prepoznala po svjetlu svjetiljaka, koje su sjekle sumrak poput munje.

Na graju, koja je nastala u kui, dotri ljekarnik. Stol je sa svim tanjurima bio prevrnut; umak, meso, noevi, stalak za sol i za ulje, sve je to lealo razasuto po sobi. Charles je zvao u pomo; uplaena Berta je vriskala, a 180 Felicite, kojoj su ruke drhtale, raskopavala je gospou, koja se itavim tijelom grevito trzala. Skoit u odmah u laboratorij po malo mirisava octa ree ljekarnik. A kad su joj zatim stavili boicu pod nos i ona otvorila oi: Ta znao sam ja ree Homais to bi i mrtvaca probudilo. Reci nam to! govorio je Charles reci nam to! Osvijesti se! Ja sam, tvoj Charles, koji te voli! Prepoznaje li me? Gle, tu je tvoja kerkica: daj, poljubi je! Dijete je prualo ruice prema majci, da joj se objesi o vrat. Ali Emma okrene glavu i ree isprekidanim glasom. Ne, ne!... nikoga! Ona ponovo pade u nesvijest. Prenijele je u njezinu postelju. Leala je ispruena, otvorenih usta, zatvorenih oiju, oputenih ruku, nepomina i bijela kao votani kip. Iz oiju su joj izbijala dva potoka suza, koji su polagano tekli na jastuk. Charles je stajao u dnu lonice, a ljekarnik je kraj njega zamiljeno utio, kao to to i dolikuje u ozbiljnim prilikama ivota. Umirite se! ree on, gurnuvi ga laktom mislim, da je napadaj proao. Da, sad se malo odmara! odgovori Charles, koji ju je promatrao, kako spava. Jadna ena! ... jadna ena ... eto, ponovo se razboljela! Tada Homais zapita, kako se ta nezgoda dogodila. Charles odgovori, da joj je pozlilo najedanput, dok je jela kajsije. udnovato!... nastavi ljekarnik. Ali moe biti, da su kajsije prouzroile nesvjesticu! Ima naravi tako osjetljivih prema izvjesnim mirisima. I to bi bilo dapae zanimljivo pitanje za prouavanje, i s patolokog i s psihikog gledita. Sveenicima je poznata vanost mirisa, jer su oni oduvijek upotrebljavali mirise pri svojim obredima. Mirisi omamljuju razum i izazivaju zanos, to je, uostalom, vrlo lako postii kod krasnog spola, koji je osjetljiviji od naega. Ima ena, koje padaju u nesvijest, kad osjete miris spaljena roga ili miris svjee peena kruha... Pazite, da je ne probudite ree tiho Bovarv. h I ne samo ljudi nastavi ljekarnik nego su i ivotinje izloene tim anomalijama. Tako vam je zacijelo poznato neobino djelovanje, to ga nepeta calaria, ili 181maja meta, kako je obino zovu, ima na itav maji rod; a s druge strane, da navedem jedan primjer, za koji jamim da je istinit: Bridoux (moj nekadanji kolski drug, sada vlasnik trgovine u Rouenu, u ulici Malpalu), ima pseto, koje spopadnu grevi, im mu tko pokae burmu-tiu. tovie, Bridoux esto pravi s njim pokuse pred prijateljima u svojoj vili u Guillaumskoj umi. Tko bi pomislio, da jedno obino sredstvo za kihanje moe izazvati takve poremeaje u organizmu jednog etveronoca? Neobino zanimljivo, zar ne? Da ree Charles, koji ga nije sluao. To nam je najbolji dokaz nastavi Homais smijeei se s izrazom dobrodune uobraenosti za bezbrojne nepravilnosti ivanog sustava. to se tie gospoe, ona mi se, priznajem, uvijek inila vrlo osjetljiva. Zato vam neu nikad preporuiti, dragi prijatelju, ni jedan od onih takozvanih lijekova, koji pod izlikom da spreavaju bolesti u zaetku, zapravo kode zdravlju. Ne, ne propi-sujte nekorisne lijekove! Prije svega dijetu! Sredstva za umirenje, za ublaivanje, za stiavanje. A zatim, ne mislite li vi, da bi moda trebalo utjecati na matu? Kako? Na koji nain? ree Bovarv. Ah, to je ba ono! U tome i jest pitanje: That ia the question! kako sam nedavno itao u novinama. Ali Emma, probudivi se, uzviknu: A pismo? A pismo? Oni pomislie, da ona bunca; poslije ponoi ona je zaista poela buncati: pojavila se upala mozga. etrdeset i tri dana nije se Charles micao od njezine postelje. On zanemari sve svoje bolesnike; itavo vrijeme nije ni legao; neprestano joj je opipavao bilo i mijenjao obloge od goruice i hladne vode. Slao je Justina po led ak u Neufchatel; led bi se putem rastopio, a on bi ga ponovo slao. Charles pozva gospodina Caniveta, da se s njime posavjetuje; poalje u Rouen po doktora Lari-vierea, svog biveg profesora; bio je sav oajan. Najvie ga je plaila Emirima klonulost, jer ona nije govorila, nije nita ula i, tovie, inilo se da ni bolove nije osjeala kao da su joj se i dua i tijelo zajedno odmarali od silnih potresa. Oko sredine listopada ona je mogla ravno sjediti u postelji s jastucima iza lea. Charles od veselja zaplaka, kad ju je vidio, kako jede prvi komadi kruha namazan marmeladom. Snaga joj se vraala, svako poslije podne ustajala je na nekoliko sati, a jednoga dana, kad se osjeala bolje, on pokua da se s njom ispod ruke proeta malo po vrtu. Pijesak na stazama nestajao je pod uvelim 182 liem; Emma je hodala polako, vukui po zemlji svoje papue, i, naslanjajui se na Charlesovo rame, neprestano se smijeila.

Ili su tako do kraja vrta, blizu terase. Tamo se ona polagano uspravi i zasjeni rukom oi, da bi bolje vidjela; pogleda u daljinu, sasvim daleko; ali na obzorju su se vidjele samo velike vatre od trave, koje su se dimile po breuljcima. Umorit e se, draga ree Bovarv. I gurnuvi je blago, da je uvede pod sjenicu, ree: Evo, sjedi na ovu klupu: bit e ti bolje. Oh, ne! Ne tu, ne tu! ree ona iznemoglim glasom. Ona padne u nesvijest, i bolest joj se povrati jo istu veer, naravno, s neizvjesnim tokom i sloenijim osobinama nego prvi put. as je osjeala bolove u srcu, as u grudima, u glavi, u udovima; nastupie i povraanja, u kojima se Charlesu uini da vidi prve znakove raka. A osim toga imao je jadni ovjek jo i novanih briga. XIV Najprije nije znao, kako da se odui gospodinu Ho-maisu za lijekove, to ih je kod njega uzimao; premda je kao lijenik mogao da ih ne plati, ipak se malo crvenio pri pomisli na tu obavezu. A zatim su trokovi za kuanstvo strahovito porasli, otkako je gospodarila kuharica; rauni su samo pljutali u kuu; dobavljai su gunali; osobito ga je uznemirivao gospodin Lheureux. I zaista, u najveoj Emminoj bolesti, koristei se tom prilikom da povea to vie svoj raun, on se bijae pourio da donese ogrta, putnu torbu, dva kovega mjesto jednog i jo mnotvo drugih stvari. Uzalud je Charles govorio, da ih ne treba, trgovac je bezobrazno odgovarao, da su mu sve te stvari bile naruene, i da ih on nee primiti natrag, a osim toga da bi to moglo samo loe djelovati na gospoino ozdravljenje, gospodin doktor neka dobro razmisli; jednom rijeju, Lheureux je odluio da ga radije tui sudu, nego da se odrekne svojih prava i da odnese robu. Charles poslije toga zapovjedi, da mu je odnesu natrag u duan, ali Felicite to zaboravi, a Charles je imao i drugih briga, i tako nije na to vie mislio. Gospodin Lheureux navali ponovo i, as prijetei, as jadajui se, smota ga tako vjeto, da mu Bovarv najposlije potpie mjenicu plativu za est mjeseci. Ali tek to je 183potpisao tu mjenicu, pade mu na pamet smiona misao: naime, da posudi od gospodina Lheureuxa tisuu franaka. On ga dakle zbunjeno zapita, da li ih moe dobiti, dodavi, da e ih vratiti za godinu dana i da pristaje na kamate, koje on zatrai. Lheureux otra u svoj duan, donese zlatnike i izdiktira drugu mjenicu, kojom se Bovarv obvezao, da e na njegovu opomenu platiti prvog rujna idue godine svotu od tisuu sedamdeset franaka, to zajedno s onih stotinu i osamdeset ranije uglavljenih iznosi tano tisuu dvije stotine i pedeset franaka. I tako, pozajmivi novac uz est posto kamata, prlbrojivi tome etvrtinu od narudbe i zaradu na nabavljenoj robi, koja iznosi najmanje dobru treinu njezine vrijednosti, Lheureux je imao za dvanaest mjeseci stotinu i trideset franaka dobitka. No on se nadao, da stvar nee ostati na tome, i da Charles nee moi platiti mjenice, da e ih morati obnoviti, te da e se njegov bijedni novac, poto se kod lijenika oporavi kao u kakvoj bolnici, jednoga dana vratiti njemu mnogo tustiji i krupan, tako da e mu kesa pucati od njega. Njemu je, uostalom, sve polazilo za rukom; bio je povjerenik kod nabave jabukovae za neufchatelsku bolnicu; gospodin Guillaumin mu je obeao dionice gru-mesnilskih tresetita, i Lheureux je sanjario o tome da uspostavi novu slubu potanskih kola izmeu Arcueila i Rouena, koja bi bez sumnje ubrzo izbacila iz prometa stara kola Zlatnog lava. Njegova bi kola ila bre, bila bi jeftinija i nosila vie prtljage, pa bi tako sva trgovina u Yonvilleu prela u njegove ruke. Charles se vie puta upitao, kako e idue godine vra-f'titi toliki novac; traio je i smiljao izlaze, kao na primjer j da se obrati ocu ili da proda togod. Ali njegov otac ne j bi zato htio ni da uje, a on sam nije imao nita da proda. I tada su pred njim iskrsavale takve tekoe, da je ubrzo i odbacio od sebe tako neugodne misli. Predbacivao je sebi, ' to zbog toga zaboravlja Emmu, kao da bi to, to neprestano ne misli na nju, znailo otimati joj neto, budui da su sve njegove misli pripadale toj eni. Zima je bila otra. Gospoa se oporavljala veoma sporo. Kad je bilo lijepo vrijeme, dogurali bi je u naslonjau do prozora, i to onog, koji je gledao na trg, jer joj je sada vrt bio odvratan, i kapci su na toj strani bili uvijek zatvoreni. Ona zatrai, da se proda konj; to je nekad voljela, to joj je sada bilo mrsko. Sve njezine misli kao da su se ograniile na brigu oko njezine osobe. Ona bi leala u postelji i pomalo jela; svaki bi as zvonila slu-avci i upitala je, to je s njezinim ajevima, ili bi s njom? 184 razgovarala. Meutim je snijeg na krovu trnice bacao u sobu svoje bijele i nepomine odsjeve, a poslije toga padala je kia. I Emma je svakog dana ekala s nekom strepnjom neizbjeno ponavljanje posve beznaajnih dogaaja, koji je meutim nisu ni najmanje zanimali. Najvaniji je bio naveer, kad je dolazila Lastavica. Gostioniarka je tada vikala, a drugi su joj odgovarali, dok je svjetiljka, kojom je Hippolvte traio kovege po krovu koije, izgledala u tami kao neka zvijezda. U podne se vraao Charles, a zatim je opet odlazio; ona je tada jela svoju juhu; a oko pet sati predveer, djeca, koja su se vraala iz kole, vukui se po ploniku u svojim drvenjacima, udarala su sva redom ravnalima po arkama na kapcima. U to je vrijeme obino dolazio k njoj u pohode gospodin Bournisien. Raspitivao je za njezino zdravlje, donosio joj novosti i poticao je na vjeru u umiljatom avrljanju, koje joj nije bilo neugodno. I sam pogled na njegovu sveeniku halju tjeio ju je.

Jednoga dana, kad je u najteem asu svoje bolesti pomislila da joj je blizu kraj, zatraila je da se priesti; i dok su se u njezinoj sobi vrile pripreme za taj sveti in, dok su komodu, koja je bila zatrpana raznim sirupima, preureivali za oltar, a Felicite sipala po podu georgine, Emma osjeti, kako neto snano prelazi preko nje, to je oslobaa svih bolova, svakog zapaanja i svakog osjeanja. Njezino preporoeno tijelo vie nita nije trailo; poinjao je drugi ivot; uini joj se, da e se njezino bie, uzdiui se Bogu, rasplinuti u toj ljubavi kao zapaljen tamjan, koji nestaje poput dima. Postelju joj pokropie blagoslovljenom vodom; sveenik izvadi bijelu hostiju iz svetog kalea; i gotovo van sebe od blaenstva, ona prui usne, da primi tijelo Spasiteljevo, koje joj je prilazilo. Zastori na njezinoj lonici lagano se nadimahu oko nje kao oblaci, a zrake dviju svijea, koje su gorjele na komodi, priinie joj se kao blistave aureole. Ona tad obori glavu, jer joj se uini da uje u svemiru zvuke aneoskih harfa i da u plavetnom nebu, na jednom zlatnom prijestolju, okruena svecima sa zelenim palminim granicama u ruci, vidi Boga Oca u svom sjaju njegovu, koji jednim znakom alje na zemlju anele s pla-menim krilima, da je ponesu na svojim rukama. Ta sjajna vizija ostade joj u sjeanju kao neto najljepe, o emu se moe sanjati, tako da je i sad nastojala da ponovo osjeti taj isti osjeaj, koji je meutim i dalje trajao, ali ne tako iskljuivo, no jo uvijek tako ugodan i dubok kao prije. Njezina dua, zamorena oholou, od185marala se napokon u kranskoj poniznosti, i, uivajui u svojoj slabosti, Emma je promatrala u samoj sebi razaranje svoje volje, to je moralo irom otvoriti vrata prodiranju boanske milosti. Osim sree postojala su dakle vea blaenstva, druga jedna ljubav, koja je nadvisivala sve ostale ljubavi, postojana i beskonana i koja vjeito raste! Meu obmanama svoje nade ona nazre jedno kraljevstvo istoe, koje lebdi iznad zemlje, koje se sjedinjuje s nebom, i za kojim je ona eznula. Htjede da postane svetica. Ona kupi brojanice i poe nositi amajlije; zae-ljela je, da u svojoj sobi, nad uzglavljem postelje, ima kakvu relikviju optoenu smaragdima, da je ljubi svaku veer. upnik se udio tom raspoloenju, premda je Emmina pobonost, po njegovu miljenju, mogla od pretjeranog ara vrlo lako prijei u krivovjerje, pa ak i u nastranost. Ali budui da nije bio bogzna kako upuen u te stvari, im su one prelazile izvjesnu mjeru, on napie pismo gospodinu Boulardu, nadbiskupovu knjiaru, da mu poalje neto posebno za jednu osobu krasnog spola, koja je duhovno veoma napredna. S jednakom ravnodunou, kao da alje posue Crncima, knjiar spakova sve odreda, to se tada prodavalo u trgovini pobonim knjigama. Tu bijae malih prirunika napisanih u obliku pitanja i odgovora, bahatih pamfleta u stilu gospodina de Maistrea i nekakvih romana s ruiastim koricama i sladunjavim stilom, koje su na brzinu napisali klerici trubaduri ili nadrispisateljice po-kajnice. To su bile knjige kao Do bro promislite! ovjek iz visokog drutva pred. nogama Marijinim, od gospodina d e***, koji je odlikovan mnogim ordenima; Voltaireo-ve zablude za mlade it. Gospoa Bovarv jo se nije bila dovoljno duevno odmorila, da bi se mogla ozbiljno posvetiti bilo emu; os/n toga ona se odvie naglo prihvatila toga itanja. Ljutila se na vjerske propise, drzoviti ton polemikih lanaka nije joj se sviao zbog ucljivih napada na ljude koje nije poznavala, a svjetovne pripovijesti, protkane vjerom, uinie joj se napisane s takvim nepoznavanjem ivota, da je malo-pomalo udaljie od istine za koju je oekivala dokaze. Uza sve to ona je i dalje itala, a kad bi joj knjiga ispala iz ruku, inilo joj se, da ju je obuzela najnjenija katolika melankolija, koju uzviena dua moe osjetiti. Uspomenu na Rodolphea ona bijae potisnula sasvim na dno srca, i tamo je ona ostala sveanija i nepomini ja no kakva kraljevska mumija u nekoj podzemnoj dvorani. 186 Iz te velike balzamirane ljubavi dizala se kao neka para, koja je, prodirui u sve, ispunjavala mirisom njenosti isti zrak, u kojem je Emma htjela ivjeti. Kad je kleala na svom gotskom klecalu, ona se obraala Bogu s istim njenim rijeima, koje je neko aputala svom ljubavniku u izljevima preljuba. Time je htjela dozvati vjeru; ali nikakva naslada nije silazila s neba, i ona je ustajala umornih udova s nekim osjeajem strahovite obmane. To dozivanje vjere bijae po njezinu miljenju samo jedna zasluga vie; i ponosna zbog svoje pobonosti, Emma je usporeivala sebe s onim otmjenim gospoama iz minulih vremena, o ijoj je slavi negda sanjala pred jednom slikom gospoice de la Valliere, koje su se, vukui za sobom s toliko dostojanstva ipkama opiven skut svojih dugih haljina, povlaile u samou, da tamo pred Kristove noge izliju sve suze srca, koje je ivot ranio. Tada se Emma dade na pretjerana djela milosra. ila je odjeu za siromahe, slala je drva rodiljama, i jednoga dana Charles, kad je doao kui, zatee u kuhinji tri skitnice, koji su sjedili za stolom i jeli juhu. Ona zatrai, da joj kerkicu, koju je mu za vrijeme njezine bolesti bio poslao dojkinji, dovedu natrag kui. Htjela je da je naui itati, i mada je Berta plakala, Emma se vie nije ljutila. Ona je vrsto odluila da bude strpljiva i prema svakome milostiva. Njezin je govor u svakoj prilici bio pun najljepih rijei. Ona je svome djetetu govorila: Boli li te jo eludac, anele moj! Gospoa Bovarv majka nije nalazila nita, to bi mogla koriti, osim moda Emminu strast da plete haljinice tuoj siroadi, mjesto da zakrpa svoje vlastite krpe po kui. Ali, kako je bila umorna od domaih svaa, dobroj je gospoi bilo ugodno u toj mirnoj kui, ak je ostala u njoj i poslije Uskrsa, da bi izbjegla zajedljivim primjedbama starog Bovarvja, koji je svakog Velikog petka redovito naruivao za sebe kobasice. Osim svekrve, koja ju je u neku ruku eliila svojim zdravim rasuivanjem i svojom ozbiljnou, Emma je gotovo svaki dan imala i drugo drutvo. Obilazile su je gospoa Langlois, gospoa Caron, gospoa Dobreuil, go-

spoa Tuvache i, redovito od dva sata do pet, izvanredna gospoa Homais, koja nikad nije htjela vjerovati ni u kakve klevete, koje su se irile o njezinoj susjedi. Ho-maisova su djeca dolazila takoer k njoj u pohode, a pratio ih je Justin. On bi doao s njima gore u sobu i itavo vrijeme stajao kraj vrata, nepomino i bez rijei. I esto bi se gospoa Bovarv, ne osvrui se na nj, stala rediti pred njim. Ona bi najprije izvukla iz kose ealj 187i zatim naglo zatresla glavom. Kad je prvi put vidio svu tu bujnu kosu, koja je, odmatajui svoje crne uvojke, padala sve do koljena, imao je taj jadni momi osjeaj, kao da iznenada ulazi u neki aroban i nov svijet, koji ga je svojim sjajem prestraio. Emma zacijelo nije primijetila njegovu tihu gorljivost ni njegovu zbunjenost. Ona nije ni slutila, da ljubav, koja je iezla iz njezina ivota, treperi tu u njezinoj blizini, pod tom prostom platnenom kouljom, u tom djeakom srcu, koje se otvara pred draima njezine ljepote. Uostalom, ona se sada prema svemu odnosila tako ravnoduno, rijei su joj bile tako srdane, a pogledi tako oholi, vladala se tako razliito, da ovjek kod nje nije vie mogao razlikovati sebinost od milosra, ni pokvarenost od kreposti. Tako se, na primjer, jedne veeri razbjesni na sluavku, koja ju je molila, da joj dopusti izai iz kue, i mucala traei neki izgovor, a zatim joj najedanput ree: Voli ga, dakle? I ne ekajui da joj Felicit, koja je porumenjela, odgovori, ona tuno dodade: Hajde, idi k njemu! Zabavljaj se! Na poetku proljea dade ona prekopati vrt s kraja na kraj, premda se Bovary tome protivio; on je meutim bio sretan, to ona napokon ma u emu pokazuje svoju volju. Tu je volju ona sve jae ispoljavala, to se vie oporavljala. Najprije je nala naina da istjera iz kue dojkinju Rollet, koja se za vrijeme njezina oporavljanja. bijae nauila da odvie esto dolazi u kuhinju sa svoja dva dojeneta i s jednim djetetom, koje je bila uzela na stan i hranu i koje je bilo prodrljivije od kakva ljudodera. Zatim se rijei Homaisove obitelji, odbije redom sve ostale pohode i, tovie, nije vie tako esto i marljivo ila u crkvu, to je ljekarnik uvelike odobravao, te joj jednom zgodom prijateljski ree: Vi ste gotovo bili postali prava bogomoljka! Gospodin je Bournisien, kao i prije, navraao svakog dana poslije sata vjeronauka. On bi najradije ostao u vrtu da udie svje zrak usred gaja, kako je nazivao sjenicu. Charles se u to vrijeme vraao kui. Bilo im je vrue; donijeli bi im slatke jabukovae, i oni su zajedno pili za gospoino potpuno ozdravljenje. Tu se nalazio i Binet, zapravo neto nie, uza zid terase, gdje je lovio rakove. Bovarv ga je pozivao, da se malo osvjei, a Binet bijae pravi majstor u otvaranju boca. Bocu treba drati ovako, okomito na stolu razlagao je on, zadovoljno gledajui oko sebe sve do krajnjih granica krajolika i im prereete uzice, gurajte 188 ep pomalo sasvim lagano, lagano, kao to, uostalom, rade po gostionicama sa seltzerskom vodom. Meutim, dok je on to pokazivao, jabukovaa bi im vie puta trcnula ravno u lice, i onda bi duhovnik s neprimjetljivim podsmijehom svaki put nabacio istu alu: Njezina dobrota skae u lice! upnik je zaista bio estit ovjek; ak se jednoga dana nije nimalo sablaznio nad ljekarnikom, koji je savjetovao Charlesu, da povede gospou u rouensko kazalite, da uje slavnog tenora Lagardvja, i da se tako malo pozabavi. Homais, koji se zaudi toj utnji, htio je da uje njegovo miljenje, a sveenik izjavi, kako smatra, da je muzika manje opasna po moral nego knjievnost. Ali, ljekarnik stade braniti knjievnost. Kazalite, tvrdio je on, slui za borbu protiv predrasuda i, pod krinkom zabave, nauava krepost. Castigat ridendo mores1, gospodine Bournisien! Pogledajte, na primjer, veinu Voltaireovih tragedija; one su vjeto protkane filozofskim mislima, tako da su za narod prava kola morala i ivotne mudrosti. Ja sam oglasi se Binet neko gledao jednu dramu, koja se zove Le gamin de Pari, u kojoj se istie karakter jednog starog generala, koji je zaista izvanredan! On vam je izgrdio jednog mladia iz bolje obitelji, koji je zaveo neku radnicu, koja je na koncu ... Dakako! nastavljao je Homais ima loe knjievnosti, kao to ima loih ljekarnika; ali osuditi openito tu najvaniju od svih umjetnosti, to je, po mom miljenju, glupost, srednjovjekovna zamisao, dostojna onih uasnih vremena, kad su zatvarali jednog Galileja. Ja dobro znam primijeti upnik da ima dobrih djela i dobrih pisaca; ali one osobe razliitog spola, okupljene u kakvoj arobnoj odaji, ukraenoj svjetskim sjajem, pa ona poganska preruavanja, ono minkanje, ona rasvjeta, oni sladunjavi glasovi, sve to na koncu mora izazvati izvjesnu razuzdanost duha i navesti ovjeka na grene misli i na razbludna iskuenja. Tako barem misle svi crkveni oci. I najposlije doda on iznenada s tajanstvenim prizvukom u glasu, valjajui izmeu palca i kaiprsta prstovet burmu ta ako je crkva osudila kazaline predstave, znai, da je imala razloga za to; mi se moramo pokoravati njezinim odlukama. Zato ona izopuje glumce zapita ljekarnik kad su oni nekad otvoreno sudjelovali u vjerskim obre1 Popravlja navike ismijavajui ih (deviza komedije) (Nap. prev.) 189dima. Jest, prikazivale su se pred oltarom nekakve lakrdije, koje su nazivali misterijima, i u kojima su se esto krili zakoni pristojnosti.

Duhovnik na to samo uzdahnu, a ljekarnik nastavi: Tako vam je i u Bibliji; ima tamo ... kako znate... izvjesnih mjesta ... sablanjivih stvari... zaista ... preslobodnih! I na jednu ljutitu kretnju gospodina Bournisiena on odgovori: Ah! Priznat ete, da to nije knjiga za mlade djevojke, i meni bi bilo veoma neugodno, kad bi moja Athalie... Ali Bibliju preporuuju protestanti, a ne mi! uzviknu upnik nestrpljivo. Svejedno! ree Homais udim se, da danas, u vijeku prosvjeivanja, ima ljudi, koji su jo tako tvrdoglavi da odbacuju duevnu razonodu, koja je nekodljiva, moralna, a kadto ak i po zdravlje korisna, zar ne, doktore? Bez sumnje odgovori lijenik nehajno, bilo zato to je jednako mislio kao on, pa nije htio nikoga uvrijediti, ili zato, to nije uope nita mislio. Razgovor kao da bijae dovren, kad ljekarnik pomisli, kako bi bilo zgodno da zada i posljednji udarac. Ja znam neke sveenike, koji su se oblaili u graansko odijelo te ili gledati plesaice kako se bacakaju. Ta nemojte, molim vas! povie upnik. Oh, ali ja ih znam. I, naglaujui svaki slog u reenici, Homais ponovi: Ja ih poznam. Ako je tako, oni su grijeili ree Bournisien, ne uzmiui pred tim da sve uje. Do avola! ine oni i gore stvari! uviknu ljekarnik. Gospodine! ... odgovori sveenik i pogleda ga tako bijesno, da se ljekarnik prestrai. Hou samo da kaem odvrati on s manje surovim glasom da je snoljivost najsigurnije sredstvo da se ljudi priblie vjeri. To je istina, to je istina! popusti dobroudni upnik i ponovo sjedne na svoju stolicu. Ali on je tu ostao samo jo dvije minute, a im je otiao, gospodin Homais ree lijeniku: Eto, to se zove prepirka! Jeste li vidjeli, kako sam ga smotao? . .. Dakle, posluajte moj savjet, odvedite gospou u kazalite, ako ni za to drugo, a onda da bar 190 jedanput u svom ivotu razjarite jednoga od tih gavrana! Vrag ih odnio! Da me moe tko zamijeniti, iao bih i ja s vama. Ali morate se pouriti! Lagardv nastupa samo jedanput, jer je pozvan u Englesku uz mnogo veu plau. Kau, da je sjajan! Pliva u zlatu! Vodi sa sobom tri ljubavnice i svog osobnog kuhara! Svi ti veliki umjetnici nemilice troe svoj novac i svoje zdravlje; njima je potreban razuzdan ivot, koji malo podjaruje matu. Ali oni najposlije umiru u ubonici, jer u mladosti nisu bili toliko pametni, da utede koju paru. No vrijeme je da idemo, dobar tek! Do vienja sutra! ., Tu zamisao o kazalitu nije Bovarv nikako mogao izbiti iz glave; on je odmah saopi svojoj eni, koja isprva ne pristade, izgovarajui se umornou, uznemirivanjem i trokovima; ali, zaudo, Charles ne popusti, jer je bio uvjeren, da e joj ta zabava mnogo koristiti. On nije vidio nikakve zapreke u tome; njegova majka im je bila poslala tri stotine franaka, na koje on vie nije ni raunao; tekui dugovi nisu bili nimalo pretjerani, a dan, kad je imao isplatiti mjenice gospodinu Lheureuxu, bijae jo tako daleko, da na to nije trebalo ni misliti. Osim toga, zamiljajui, da ona to odbija iz nekih obzira prema njemu, Charles navali jo jae, tako da ona napokon, na silno salijetanje, popusti. I sutradan oko osam sati oni se odvezoe u Lastavici. Ljekarnik, koga nita nije zadravalo u Yonvilleu, ali koji je mislio, da se ne smije maknuti iz njega, uzdahnu, kad ih je vidio, kako odlaze. Hajde, sretan put! ree im on vi sretnici! Zatim se obrati Emmi, koja je imala na sebi modru svilenu haljinu sa etiri nabora: Vi ste lijepi kao Amor! Izazvat ete ope divljenje u Rouenu. Potanska su se kola zaustavila pred hotelom Crveni kri, na trgu Beauvoisine. To bijae jedno od onih svratita, kakvih ima po svim provincijskim predgraima, s velikim stajama i malim spavaonicama, gdje usred dvorita vidite kokoi, kako trae zrna zobi ispod blatnih kola trgovakih putnika, jedno od onih dobrih starinskih prenoita sa crvotonim drvenim balkonom, koja kripaju na vjetru u zimskim noima, u kojima ima uvijek mnogo svijeta, galame i svakovrsnih jela, gdje su crni stolovi ljepljivi od prolivene kave i konjaka, debela okna poutjela od muica, vlani ubrusi zamrljani crnim vinom, prenoita koja uvijek miriu na selo, kao seoski momci u graanskom odijelu, i koja imaju s ulice kavanu, a straga prema polju mali povrtnjak. Charles odmah po-.. 191tra da nabavi ulaznice. On pobrka prednja sjedala s galerijama, parket s loama, zatrai objanjenja, ali ih nije razumio, blagajnik ga uputi k ravnatelju, vrati se u hotel, ode ponovo na blagajnu i tako vie puta zaredom prijee u urbi grad u itavoj njegovoj duini, od kazalita do bulevara. Gospoa kupi sebi eir, rukavice i kitu cvijea. Gospodin je bio u velikom strahu, da ne zakasne na poetak predstave; i tako, ne smogavi vremena ni juhu da progutaju, oni stigoe pred kazalina vrata, koja su jo bila zatvorena. XV

Svijet je stajao uza zid, simetrino poredan izmeu ba-lustrada. Na uglu oblinjih ulica golemi su plakati objavljivali u baroknim slovima: Luda de Lammermoor ... Lagarv... Opera itd. Vrijeme je bilo lijepo i vrue, znoj je curio niz kosu, svi su izvadili rupce i brisali zaa-rena lica, a mlak vjetar, koji je puhao s rijeke, pomicao je blago pokatkad rubove platnenih streha razapetih nad vratima kavanica. Neto nie, meutim, osvjeavalo ih je strujanje hladnog zraka, koji je mirisao po loju, koi i ulju. To bijae isparivanje iz ulice Charettes, pune velikih mranih skladita, gdje se valjaju bave. Iz straha da ne ispadne smijena, Emma zaeli, da se, prije no to uu u kazalite, proetaju malo po luci, a Bovary iz opreznosti zadra ulaznice u ruci, u depu svojih hlaa, koji je pritiskao uz trbuh. im je stupila u predvorje, Emmi zakuca srce. Ona se i nehotice nasmijei iz tatine, kad je vidjela, kako je svijet nagrnuo desno drugim hodnikom, dok se ona penjala uza stube, koje su vodile u loe na prvom katu. Uivala je kao kakvo dijete, kad je gurala prstom iroka presvuena vrata; udisala je punim pluima praljivi miris hodnika, a kad je sjela u svoju lou, isprsi se neusiljeno kao kakva vojvotkinja. Dvorana se poela puniti, dalekozori su se izvlaili iz navlaka, a pretplatnici, primijetivi izdaleka jedni druge, meusobno se pozdravljahu. Oni su dolazili u kazalite da u lijepoj umjetnosti potrae odmor od svojih trgovakih briga; ali budui da nikako nisu mogli zaboraviti poslove, oni su neprestano razgovarali o pamuku, o alkoholu ili o indigu. Tu ste vidjeli bezizraajne i miroljubive 192 glave staraca, koje su svojom bjelkastom kosom, i bojom lica nalikovale na srebrne medalje potamnjele od olovne pare. Mladi ljepotani epirili su se u parketu istiui u izrezu svojih prsluka ruiaste ili blijedozelene kravate, a gospoa im se Bovary divila odozgo gledajui ih, kako se svojim dlanom, nategnutim u utim rukavicama, naslanjaju na tapove sa zlatnim drkom. Meutim se svijee u orkestru zapalie; velik visei svijenjak spusti se sa stropa i blistanjem svojih bruenih kristala razli po itavoj dvorani iznenadnu veselost; zatim uoe svirai jedan za drugim, i nato otpoe najprije dugo i neskladno brujanje kontrabasova, kripa violina, jeka pistona, piska flauta i klarineta. Uto se na pozornici zauju tri udarca, i bubnjevi u orkestru zabubnjae, limeni instrumenti zajeae, a zastor se digne, i pokae se jedan predjel. On je predstavljao raskre u nekoj umi, sa esmom na lijevoj strani u sjeni jednog hrasta. Seljaci i plemii, sa kotskim platevima preko ramena, pjevali su svi zajedno neku lovaku pjesmu; zatim doe neki zapovjednik strae, koji je zazivao zloduha diui ruke prema nebu; pojavi se jo jedan, i oni zajedno odoe, a lovci nastavie pjesmu. Emma se u mislima ponovo nae meu knjigama, to ih je itala u mladosti, u svijetu Waltera Scotta. Uini joj se da uje kroz maglu, kako odjekuju kotske gajde po vrijeskovim poljima. A kako joj je uspomena na roman olakavala razumijevanje libreta, ona je reenicu po reenicu pratila zaplet radnje, dok su se neodreene misli, to su joj dolazile na pamet, odmah rasprivale pod vihorom muzike. Ona se prepustila ljuljanju melodija, osjeajui, kako i sama treperi itavim svojim biem, kao da su gudala violina prelazila preko njezinih ivaca. Nije se mogla dovoljno nagledati nonja, scenarija, glumaca, naslikanih stabala, koja su drhtala, kad je tko prelazio pozornicom, te barunastih kapa, ogrtaa,, maeva i svih tih fantastinih stvari, koje su se pred njom skladno kretale kao usred nekog drugog svijeta. Meutim neka mlada ena stupi naprijed i baci kesu zlatnika jednom mladom titonoi. Ona ostade sama, i tada se zau flauta, koje su zvui bili kao ubor izvora ili kao cvrkut ptica. Lucija dostojanstveno zapjeva svoju popijevku u G-duru, u kojoj se tuila na nesretnu ljubav i zaeljela krila, da nekamo odleti. Emma bi isto tako rado bila pobjegla iz sadanjeg ivota i poletjela u zagrljaj kakva ljubavnika. Najedanput se na pozornici pojavi Edgar Lagardv. Gospoa Bovary 193Njegovo lice pokazivalo je onu divnu bljedou, koja vatrenim junjacima daje neku velianstvenost mramornih kipova. Njegov snaan stas bijae stegnut u prsluk smee boje; mali fino izraeni bode udarao mu je po lijevom bedru, i on je bacao oko sebe eznutljive poglede pokazujui svoje bijele zube. Govorilo se, da se neka poljska kneginja, kad ga je sluala jedne veeri kako pjeva na obali u Biarritzu, gdje je popravljao lau, bila zaljubila u njega. Ona je zbog njega upropastila sebe. On ju je napustio radi drugih ena, i ta slavna ljubavna pustolovina samo je jo poveala njegov umjetniki ugled. Taj se lukavi glumac ak brinuo da uvijek ubaci u oglase i plakate po koju poetinu reenicu o privlanosti svoje osobe i osjeajnosti svoje due. Lijep glas, nepokolebljivo samopouzdanje, vie strasti nego razuma i vie patosa nego lirizma, sve je to napokon uzdiglo tu divnu arlatansku prirodu, u kojoj je bilo neto od brijaa i od toreadora. Ve je u prvom prizoru oduevio gledaoce. Pritiskivao je Luciju na svoje grudi, ostavljao je, vraao se k njoj, inio se kao da je oajan; spopadali su ga napadaji bijesa, zatim su se uli tuni uzdasi beskrajne njenosti, a zvui su se izvijali iz njegova istoga grla puni jecaja i cjelova. Emma se naginjala naprijed, da ga bolje vidi, grebui noktima barunastu ogradu loe. Ispunjala je srce tim sjetnim melodijama, koje su otegnuto odzvanjale uz pratnju kontrabasa kao vapaji brodolomaca u zavijanju bure. Ona je u njima prepoznala sve one ljubavne zanose i one patnje, zbog kojih se gotovo ubila. Glas primadone inio joj se samo kao odjek njezine vlastite savjesti, a ta kazalina iluzija, koja ju je oaravala, kao neto iz njezina vlastita ivota. Ali nitko je na svijetu nije

volio takvom ljubavi. Njen Rodolphe nije plakao kao Edgar, one posljednje veeri pri mjeseini, kad su jedno drugome govorili: Do vienja sutra; do vienja sutra! ... Dvorana se orila od povika i pljeskanja; morali su ponovo otpjevati itavu zavrnu ariju: ljubavnici su govorili o cvijeu na svome grobu, o prisegama, o progonstvu, o sudbini i o nadama, a kad su zapjevali posljednji zbogom, Emmi se izmakne otar krik, koji se izgubi u titranju posljednjih akorda. Ta zato je taj gospodin progoni? zapita Bovary. Ali on je ne progoni odgovori ona; to je njezin dragan. No on se ipak kune, da e se osvetiti njezinoj obitelji, dok je onaj drugi, koji je malo prije bio, rekao: Ja ljubim Luciju i vjerujem, da i ona mene ljubi. Osim 194 toga, on je otiao s njezinim ocem pod ruku. Jer to je zacijelo njen otac, zar ne, onaj mali runi ovjek s pijetlovim perom na eiru. Premda mu je Emma sve objasnila, poevi od dvo-pjeva, u kojem Gilbert izlae svome gospodaru Ashtonu svoje odvratne spletke, Charles je, videi lani zaruni prsten, koji treba da obmane Luciju, drao, da je to ljubavni spomen, koji je poslao Edgar. On je, uostalom, priznavao, da ne razumije sadraj opere zbog muzike, koja je mnogo smetala rijeima. Pa to zato? ree Emma. uti! Ti zna, da ja volim znati, u emu je stvar nastavi on nagnuvi se na njezino rame. uti! uti ve jednom! ree ona nestrpljivo. Lucija je stupala naprijed naslanjajui se napola na svoje pratilice, s vijencem od naranina cvijeta u kosi, i bljea od svoje bijele svilene haljine. Emma se sjeala svog svadbenog dana; i ona je ponovo vidjela sebe tamo, usred itnih polja, na uskoj stazi, kad su ili prema crkvi. Ta zato se i ona nije, kao ta glumica, opirala i zaklinjala? Naprotiv, ona je onog dana bila vesela, i nije opaala ponor, u koji srlja. Ah! da je ona, dok je jo bila mlada i lijepa, prije no to se okaljala brakom i razoarala u preljubu, mogla osloniti svoj ivot na kakvo plemenito muko srce, tada bi se vrline, ljubav, slasti i dunost bile spojile u jedno, i ona nikada ne bi bila pala s vrhunca takve sree. Ali ta je srea tu na pozornici bez sumnje bila la, izmiljena, da ubije svaku elju. Ona je sada dobro poznavala svu niskost strasti, koju umjetnost toliko preuveliava. Trudei se, dakle, da odvrati od toga misli, Emma je htjela da u tom obnavljanju svojih boli vidi jo samo ivopisnu matu, ugodnu za oko, pa se, tovie, s prezirnim saaljenjem smijeila u sebi, kadli se u dnu pozornice, ispod barunasta zastora pojavi jedan ovjek u crnoj kabanici. Velik mu panjolski eir pri jednoj nagloj kretnji spade s glave, i istoga asa instrumenti i pjevai zapoee sekstet. Edgar, kipei od bijesa, nadvisio je sve ostale svojim jasnim glasom. Ashton mu je s ozbiljnim tonom prijetio, da e ga ubiti, Lucija je iznosila svoju duboku tugu. Artur je po strani izvijao srednje tonove, a duboki bas slugin brujao je kao orgulje, dok su enski glasovi prihvaali i ponavljali njegove rijei u divnom zboru. Svi su stajali u istom redu i mahali rukama, a iz njihovih poluotvorenih usta izlijevahu se u isti mah bijes, osveta, ljubomora, strah, saaljenje i zapanjenost. Uvrijeeni je ljubavnik vitlao svojim golim maem, ipkasti mu se 195ovratnik dizao na mahove prema pokretima grudi, i on je iao desno i lijevo velikim koracima zveckajui po daskama pozlaenim ostrugama na svojim mekim izmama, koje su se irile na glenju. Njegova ljubav, miljae Emma, mora da je neiscrpiva, kad je tako obilato izlijeva pred svijetom. Sva njezina volja da je potcijeni iezla je pred pjesnikom ljepotom uloge, koja ju je osvajala, i, zanosei se ovjekom zbog linosti, koju je glumio, ona pokua da predstavi sebi njegov ivot, taj burni, neobini, sjajni ivot, koji je, dakako, i ona mogla provoditi, da je sluaj to htio. Oni bi se bili upoznali, voljeli bi se! Putovala bi s njim po svim evropskim kraljevinama, od prijestolnice do prijestolnice, dijelila, bi s njim napore i slavu, kupila bi cvijee, kojim bi ga zasipali, i sama bi vezla njegova odijela; zatim, svake bi veeri, u dnu kakve loe, iza pozlaene reetke, sluala sva zadivljena, izljeve te due, koja bi pjevala samo za nju; glumei on bi je neprestano gledao s pozornice. Tada je najedanput obuze neka luda misao; on je gleda, to je sigurno! Spopade je elja, da mu poleti u naruaj, da potrai utoite u njegovoj snazi kao u utjelovljenju same ljubavi i da mu kae, da uzvikne: Otmi me, odvedi me, bjeimo! Tebi, tebi pripada sva moja ljubav i svi moji snovi! Zastor se spusti. Miris plina mijeao se s dahom gledalaca: od mahanja lepeza postajao je zrak jo zaguljiviji. Emma htjede izii, ali svijet je zakrio hodnike, i ona ponovo pade na svoj naslonja s jakim lupanjem srca, guei se. Charles se po-boja da ne padne u nesvijest, i otra u buffet, da joj donese au bademova mlijeka. On se prilino namuio da se vrati na svoje mjesto, jer su mu zbog ae, koju je drao objema rukama, gurali laktove na svakom koraku; tovie, on izli tri etvrtine pia na lea jedne Rouanke u kratkim rukavicama, koja, osjetivi kako joj hladna tekuina curi niz krsta, stade kriati poput pauna, kao da je netko davi. Njezin mu, koji je bio vlasnik predionice, razbjesni se na nespretnog Charlesa, i dok je ona rupcem brisala mrlje na svojoj lijepoj haljini od ruiastog tafta, on je srdito mrmljao o odteti, o trokovima, o plaanju. Najposlije Charles doe k svojoj eni i sav zadihan ree joj: Vjere mi, mislio sam da u tamo i ostati! Koliko ljudi!... Koliko svijeta!. .. I onda doda: Pogodi, koga sam sreo gore? Gospodina Leona!...

 Leona? 196 Njega glavom. On e za koji as doi da te pozdravi. I tek to je bio izrekao te rijei, nekadanji pisar iz / Yonvillea ue u lou. f On prui ruku s plemikom neusiljenou, a gospoa \ Bovarv mehaniki prui svoju, pokoravajui se zacijelo y) privlanoj snazi neke jae volje. Emma ne bijae osjetila ( tu ruku, jo od one proljetne veeri, kad je kia padala \ na zeleno lie, i kad su se, stojei kod prozora, opratali. ' Ali sjetivi se ubrzo pristojnosti, koja se u takvoj prilici ! iziskuje, ona se s naporom trgne iz te obamrlosti svojih j uspomena i stade mucati brze reenice: - Ah! Dobar veer .. . Kako! Vi ovdje? j Mir! viknu neki glas iz parketa, jer je poinjao i trei in. ! Vi ste dakle u Rouenu? Da. A otkad? Napolje! Napolje! Svi su se okretali prema njima; oni zautjee. Ali od toga asa Emma vie nije sluala; i zbor svatova, prizor izmeu Ashtona i njegova paa, veliki dvopjev u D-duru, sve to proe za nju u daljini, kao da su instrumenti izgubili svoju zvunost, a lica se odmakla mnogo dalje. Ona se sjeala kartanja kod ljekarnika i etnja k dojkinji, itanja u sjenici, i kako su njih dvoje sami sjedili kraj vatre, itave one jedne ljubavi, tako tihe i tako duge, tako tajne, tako njene, a koju je ona, meutim, bila zaboravila. Ta zato se on sad ponovo vratio? Kakav li ga stjecaj prilika opet doveo u njen ivot? On je stajao iza nje, naslonjen ramenom na zid loe, i od asa do asa ona je osjeala, kako je podilaze srsi pod toplim dahom njegovih nosnica, koji je strujao na njezinu kosu. Zabavlja li vas to? upita Leon, nagnuvi joj se tako blizu, da joj je vrkom svojih brkova dodirivao lice. Ona odgovori ravnoduno: Oh, pravo da vam kaem, ne. Ne ba odvie! Tada im on predloi, da iziu iz kazalita i da pou nekamo na sladoled. Ah, nemojmo jo! Ostanimo! ree Bovarv. Lu-cija ima raspletenu kosu, izgleda, da stvar postaje tragina. Ali prizor ludila nije Emmu nimalo zanimao, a i gluma primadonina uini joj se neprirodna. Ona odvie krii ree Emma, okrenuvi se Char-lesu, koji je pozorno sluao. 197 Da ... moda.. . malo odvrati on kolebajui se izmeu iskrenosti, da mu se stvar dopada, i obzira, koji je imao prema miljenju svoje ene. Zatim Leon ree uzdiui: Vrue je ovdje ... - Nesnosno, zaista! Da ti nije zlo? zapita Bovarv. Da, ponestaje mi zraka, otiimo odavde! Gospodin Leon je njeno ogrnu njezinim dugim ipkastim alom, i sve troje odoe na pristanite i sjedoe na otvorenom, pred neku kavanu. Najprije su govorili o njezinoj bolesti, premda je Em-ma od vremena do vremena upadala Charlesu u rije, bojei se, kako je rekla, da ne bude dosadno gospodinu Le-onu; a on im ispripovjedi, kako je doao u Rouen da provede dvije godine u kakvoj uglednoj odvjetnikoj kancelariji, da bi se dobro uputio u poslove, koji su u Normandiji ipak drugaiji nego u Parizu. Zatim upita za Bertu, za obitelj Homais, za gospou Lefrangois, i kako u prisutnosti mua nisu vie nita imali kazati jedno drugome, razgovor ubrzo prestade. Neki ljudi, koji su izlazili iz kazalita, prolazili su plonikom pjevuckajui ili derui se na sav glas: O Lucijo draga, lijepi anele moj! Tada Leon, da pokae, kako se razumije u umjetnost, stade govoriti o muzici. On bijae sluao Tamburinija, Rubinija, Persianija, Grisija, a prema njima, pored sve svoje velike slave, Lagardv nije vrijedio nita. Pa ipak upade u rije Charles, koji je pomalo srkao hladno pie s rumom kau, da je u posljednjem inu upravo sjajan; ao mi je, to smo otili prije svretka, jer me je to poelo zabavljati. Uostalom ree pisar on e uskoro dati jo jednu predstavu. Ali Charles odgovori, da se ve sutra vraaju kui. Osim ako ti, makice, ne eli ostati sama doda on, okrenuvi se eni. I, promijenivi taktiku pred tom neoekivanom prilikom, koja mu se pruila, mladi ovjek stade hvaliti Lagardvja u zavrnom prizoru. To je zaista neobino krasno, uzvieno! Tada Charles navali: Vratit e se u nedjelju! Daj, odlui se! Ti grijei, ako ma i najmanje osjea, da bi ti to godilo. Meutim su se stolovi unaokolo poeli prazniti; jedan konobar prie obzirno i stade blizu njih. Charles shvati i izvadi novarku, ali Leon ga uhvati za ruku i plati ne 198 zaboravljajui tovie da kao napojnicu baci na stol dva srebrna novia, koji zazveknue na mramornoj ploi. Neugodno mi je, zaista, zbog novca, koji... promrmlja Bovarv. Leon bezbrino i vrlo srdano odmahnu rukom i, uzimajui svoj eir, ree:

 Dakle, kako smo rekli, zar ne? Sutra u est sati! Charles jo jedanput naglasi, kako ne moe due izbivati iz Yonvillea, ali da nita ne spreava Emmu ... __ Ali zapravo ... promuca ona s udnim osmijehom ja sama ne znam ... __Nita zato! Ti e o tom jo razmisliti, vidjet emo sutra; no donosi savjet... Zatim se obrati Leonu, koji ih je pratio: __Sad, kad ste opet u naem kraju, nadam se, da ete nam doi koji put na objed. Pisar odgovori, da e to zaista i uiniti, jer da ionako mora dolaziti u Yonville po nekom odvjetnikom poslu. I oni se rastadoe pred prolazom Saint-Herbland u asu, kad je na stolnoj crkvi izbijalo jedanaest i po sati. 199TREI DIO Gospodin Leon je za vrijeme svojih pravnih studija prilino esto pohaao pariki lokal Chaumiere, gdje je imao i vrlo lijepih uspjeha kod grizeta, koje su nalazile, da ima otmjeno dranje. To je bio jedan od najpristalijih studenata; nije nosio ni odvie dugu ni odvie kratku kosu, nije ve prvoga u mjesecu potratio novac, kojim se morao izdravati itavo tromjeseje, a ivio je u dobrim odnosima sa svojim profesorima. Razuzdana se ivot-a uvijek uvao, koliko iz plaijivosti, toliko iz tankoutnosti. esto, kad bi itao u svojoj sobi ili naveer sjedio pod lipama u vrtu Luxembourg, Zakonik bi mu pao na zemlju, a njegove misli vraahu se Ernmi. Ali to sjeanje malo-pomalo oslabi, i druge se udnje nagomilae nad njim, premda ga ipak nisu uspjele uguiti; jer Leon nije bio izgubio svaku nadu, i neko neodreeno obeanje lebdjelo je pred njim u bliskoj budunosti kao kakav zlatan plod, koji visi na nekoj fantastinoj grani. I sada, videi je ponovo poslije tri godine, u njemu se probudi stara ljubav. Trebalo je, mislio je on, da se napokon odlui, ako je hoe imati. Osim toga, njegova bo-jaljivost bijae s vremenom nestala u dodiru s lakoumnim drutvom, i on se vratio u provinciju prezirui sve to nije u lakiranim cipelama gazilo po bulvarskom asfaltu. Pred kakvom Pariankom u ipkastoj haljini, u salonu kakva slavna doktora, otmjene linosti s ordenom i vlastitom koijom, bijedni bi pisar drhtao, bez sumnje, kao kakvo dijete; ali tu, u Rouenu, na pristanitu, pred 200 enom tog malog seoskog lijenika, on se osjeao ugodno, unaprijed uvjeren, da e je oarati. Siguran nastup zavisi o sredini, u kojoj se ovjek nae; na meukatu se ne govori kao na etvrtom katu, a bogata ena kao da ima oko sebe, zbog uvanja svoje kreposti, sve svoje novanice, kao kakav oklop u podstavi svoga steznika. Kad se sino rastao s gospodinom i gospoom Bovary, Leon je izdaleka iao za njima, a kad je vidio, da su se zaustavili kod Crvenog kria, on se okrenuo i itavu no proveo smiljajui svoju osnovu. Sutradan, dakle, oko pet sati ue on u kuhinju tog svratita, stisnuta grla, blijeda lica, i s onom odlunou plaljivaca, koja ne poznaje nikakve zapreke. Gospodin nije tu odgovori jedan sluga. To mu se uini dobar znak. On poe gore. Emmu nije zbunio njegov dolazak; naprotiv, ona mu se stade ispriavati, to je zaboravila da mu kae, gdje su odsjeli?^. O! Ja sam to pogodio odgovori Leon. Kako? On ustvrdi, da ga je nagon nasumce vodio k njoj. Ona se nato stade smijati, a Leon joj odmah, da popravi svoju glupost, ispripovjedi, da ju je itavo jutro traio odreda po svim gradskim hotelima. Vi ste se, dakle, odluili da ostanete! doda on. Da ree ona i nisam dobro uradila. Ne smijemo se navikavati na zabave, koje su izvan naih mogunosti, kad imamo oko sebe tisuu drugih obaveza. Oh! Mogu zamisliti. . . Vi to ne moete, jer niste ena. Ali on odgovori, da i mukarci imaju svojih briga, i razgovor tako otpoe s nekoliko filozofskih misli. Emma je opirno govorila o bijedi zemaljskih ljubavi i o vjeitoj osamljenosti, na koju je osueno ljudsko srce. Da se napravi zanimljiv, ili moda i zato jer je bezazleno zapao u istu melankoliju kao i ona, mladi ovjek izjavi, kako se za sve vrijeme svojih nauka strahovito dosaivao. Pravne su mu nauke dojadile, druga su ga zvanja privlaila, a majka ga je neprestano, u svakom pismu opominjala. A kako su oni u toku razgovora iznosili sve vie i vie razloge svoje boli, oboje su se pomalo zanosili pri toj postepenoj ispovijesti. Ali su pokatkad oklijevali da potpuno izloe svoje misli, i tada su birali reenicu, koja bi ih ipak mogla izraziti. Emma ne priznade, da je~r voljela drugoga; on ne ree,.da je.bijae zaboravio. _^---i Moda se nije vie ni sjeao svojih veeri poslije plesa s krabuljama; a ona se zacijelo nije spominjala nekada201njih sastanaka, kad je jutrom trala po travi prema dvorcu svoga ljubavnika. Gradska je vreva jedva dopirala do njih, a soba je izgledala mala, ba kao stvorena, da jo vie povea njihovu osamljenost. Emma, u jutarnjoj pamunoj haljini, naslanjala se punom na naslon, stara naslonjaa; ute zidne tapete bile su kao neka zlatna pozadina iza nje, a njezina gola glava odraavala se u zrcalu s bijelim razdjeljkom po sredini, i s krajevima uiju, koji su joj virili ispod kose. Ali, oprostite ree ona nije lijepo od mene! Ja vam dosaujem svojim vjenim jadanjem.

 Ne nipoto! Naprotiv! Kad biste samo znali nastavi ona podignuvi prema stropu svoje krasne oi, u kojima se blistala suza o emu sam negda sve sanjarila! A ja! Oh! Ja sam mnogo trpio! esto sam izlazio, lutao naokolo, vukao se du obala Seine pokuavajui da u gradskoj vrevi zaboravim sve, ali se nisam mogao otresti tekih misli koje su me proganjale. Znate, tamo u sreditu grada visi kod nekog trgovca slikama jedan talijanski bakrorez, koji predstavlja neku muzu. Ona je ogrnuta tunikom i gleda u mjesec, s potonicama u raspletenoj kosi. Neto me je neprestano gonilo k njoj; tamo sam ostajao po itave sate. Zatim drhtavim glasom doda: Bila je malo nalik na vas. Gospoa Bovarv okrenu glavu, da on ne bi vidio neodoljivi osmijeh, koji je zaigrao na njenim usnama. esto sam vam nastavi on pisao pisma, koja bih zatim poderao. Ona nije odgovarala. Leon nastavi: Pokatkad sam zamiljao, da e vas kakav sluaj dovesti k meni. Vie puta bi mi se uinilo, da sam vas prepoznao na uglu ulice, i trao sam za svima koijama, na kojima je leprao kroz vrata kakav al, kakav veo slian vaem. Ona kao da je bila odluila, da mu nikako ne upada u rije. Skrtenih ruku, pognute glave, promatrala je ruicu na svojim svilenim papuama, i od vremena do vremena micala je ispod njihove svile svojim nonim prstima. Meutim ona uzdahnu: Najalosnije je, zar ne, provoditi tako beskoristan ivot, kao to je moj? Kad bi nae patnje mogle kome pomoi, utjeila bi nas pomisao, da smo se rtvovali. On stade hvaliti krepost, dunost i tihe rtve, jer da i sam osjea nevjerojatnu potrebu da se rtvuje, a ne moe je zadovoljiti. 202 Najradije bih bila asna sestra u kojoj bolnici ree Emma. Na alost odvrati Leon za mukarce nema tako svetih poziva, i ja ne vidim nigdje nikakvo zvanje ... osim moda lijeniko .. . Emma mu upade u rije s lakim slijeganjem ramena, i stade se tuiti na svoju bolest, od koje umalo nije umrla. Kakva teta! Sad vie ne bi trpjela. Leon se odmah oduevi za grobni mir te ree, kako je ak jedne veeri bio napisao oporuku, preporuujui, da ga sahrane u onom krasnom pokrivau s barunastim trakama, koji mu je ona bila poklonila. I zaista, oni bi bili eljeli, da je bilo tako; oboje su zamiljali jedan ideal, prema kome su sada udeavali svoj prijanji ivot. Uostalom, govor je jedna vrsta stroja za valjanje, koji uvijek razvlai osjeaje. Ali kad spomenu onu bajku o pokrivau, ona zapita: A zato? Zato? On je oklijevao. Zato jer sam vas mnogo volio...... I,~estitajui sebi, to je prebrodio tu tekou, Leon je ispod oka ispitivao njezino lice. Ono bijae kao nebo, kad vjetar rastjera s njega oblake. Gomila tunih misli, koje su zasjenjivale njezine plave oi, najedanput kao da nestade s njih, i itavo njezino lice zablista. On je ekao. Ona najposlije odgovori: Ja sam to uvijek slutila ... Zatim ispripovjedie jedno drugome neznatne dogaaje iz onog davno minulog ivota, kojega su radosti i tuge malo prije izloili jednom jedinom rijei. On se sjeao sjenice od divlje loze, haljina, to ih je nosila, pokustva u njezinoj sobi i itavog njezinog doma. A nai jadni kaktusi, to je s njima? Studen ih je unitila zimus. Ah, da znate, koliko sam puta mislio na njih! esto sam ih gledao pred sobom kao nekad, kad je ljeti ujutro sunce udaralo u kapke, i kad sam gledao vae gole ruke, kako se pomiu izmeu cvijea. Jadni moj prijatelju! ree ona, pruivi mu ruku. Leon hitro pritisnu na nju svoje usne. A zatim, kad je duboko uzdahnuo, ree: Vi ste u ono vrijeme bili za mene neka nedokuiva sila, koja je ovladala mojim ivotom. Jedanput sam, na primjer, doao k vama; ali vi se toga zacijelo ne sjeate? Sjeam se ree ona. Nastavite samo! 203 Vi ste bili dolje, u predsoblju, spremni da iziete, s nogom na posljednjoj stepenici; tovie, na glavi ste imali eir sa sitnim plavim cvjetovima; i bez ikakva poziva s vae strane ja sam iao za vama protiv svoje volje. Meutim, svakoga asa bilo mi je sve jasnije, da sam poinio glupost, ali sam ipak i dalje iao blizu vas, ne usuujui se da vas izravno pratim, a ne hotei vas ipak ostaviti. Kad ste uli u jedan duan, ja sam ostao na ulici i

promatrao vas kroz izlog, kako skidate rukavice i brojite novac. Poslije toga ste pozvonili kod gospoe Tuvache, otvorili su vam, a ja sam ostao kao kakav glupan pred velikim tekim vratima koja su se zatvorila za vama. Gospoa Bovarv ga je sluala udei se, da je ve tako stara. Sve te stvari, koje su ponovo iskrsavale pred njom, kao da su proirivale krug njezina ivota, izazivajui u njoj kao neku beskrajnost osjeaja, kojima se ona preputala, i ona je tihim glasom i napola zatvorenim oima od vremena do vremena potvrivala: Jest, istina je! ... Istina je!... Istina je! Oni zauju, kako izbija osam sati na raznim zvonicima beauvoisinske etvrti, koja je puna zavoda, crkava i naputenih velikih palaa. Nisu vie razgovarali, ali su, gledajui se, osjeali u glavi neko brujanje, kao da je neto zvuno uzajamno izbijalo iz njihovih nepominih zjenica. Ruke su im se ubrzo ispreplele; i prolost i budunost, uspomene i snovi, sve se to odjednom stopilo u slasti tog velikog zanosa. Nona je tama sve gue obavijala zidove, na kojima su jedva jo blistale kroz suton jarke boje etiriju slika, koje su predstavljale etiri prizora iz drame Tour de JVesle1, s tumaenjima ispod njih na panjolskom i na francuskom jeziku. Kroz pritvoreni prozor se vidio izmeu iljastih krovova komadi tamnog neba. Ona ustade, da zapali dvije svijee na komodi, a zatim ponovo sjedne. Dakle? ... ree Leon. Dakle? ... ponovi ona. I on je premiljao, kako da nastavi prekinuti razgovor, kad mu ona ree: Kako to da mi nitko dosad nije nikad izrazio takve osjeaje? j Leon usklikne, kako je idealne prirode teko razumjeti. / On je nju ve na prvi pogled bio zavolio, i muno mu je i bilo pri pomisli na sreu, koju bi bili uivali, da su se 1 Drama u 5 inova, koju su napisali g. 1832. A. Dumas i Gaillardet prema istoimenom dvorcu u Parizu (Nap. prev.) kojim sretnim sluajem bili upoznali ranije i nerazdvojivo se sjedinili jedno s drugim. Ja sam pokatkad pomiljala na to prizna ona. Kakav krasan san! promrmlja on. I uzimajui njeno u ruku rub njezina dugakog bijelog pojasa, on doda: Ta tko nas spreava, da ponemo iznova? Ne, dragi prijatelju odgovori ona. Ja sam odvie stara ..., vi ste odvie mladi... Zaboravite me! Druge e vas ene voljeti... i vi ete voljeti njih. Ne kao vas! povikne on. Kako ste djetinjasti! Hajde, budimo pametni! Ja tako hou! Ona mu razloi, kako je njihova ljubav nemogua, i kako moraju ostati, kao i nekada, u skromnim odnosima bratskog prijateljstva. Da li je ona ozbiljno govorila? Zacijelo to Emma ni sama nije znala, jer bijae sva obuzeta arom zavoenja i nudom da se od njega brani; i promatrajui mladoga ovjeka njenim pogledom, ona je blago odbijala njegove uzdrhtale ruke, koje su pokuavale da je bojaljivo miluju. Ah, oprostite! ree on uzmiui. Emmu obuze neki udnovati strah od te bojaljivosti, koja je za nju bila opasnija od Rodolpheove smjelosti, kad joj se primicao rairenih ruku. Nikada joj se nijedan ovjek ne bijae priinio tako lijep. Neka divna iskrenost izbijala je iz itava njegova dranja. On je esto obarao svoje duge krasne trepavice, koje su se savijale gore. Njegovo njeno lice crvenjelo se mislila je ona od enje za njom i Emma je osjeala neodoljivu elju da ga poljubi. I tada, nagnuvi se prema zidnoj uri, kao da gleda koliko je sati, ree: Boe moj, kako je kasno! Ba smo se zabrbljali! On shvati na to ona cilja, i potrai svoj eir. ak sam i na kazalite zaboravila! A jadni me je Bovarv izriito za to i ostavio tu! Gospodin Lormeaux iz ulice Grand-Pont imao je da me tamo povede sa svojom enom. I tako je prilika bila proputena, jer ona odlazi ve sutradan. Zbilja? upita Leon. Da! Ali potrebno je da vas opet vidim nastavi on htio sam vam kazati... to? 204 205 Neto ... vano ... ozbiljno! Ah ne, uostalom, vi neete otputovati, to nije mogue! Kad biste znali... Posluajte me!... Vi me dakle niste razumjeli? Vi dakle niste pogodili? .. . Pa vi govorite vrlo jasno ree Emma. Ah! Vi se jo alite! Dosta! Dosta! Dajte, zaboga, da vas opet vidim ... jedanput..., samo jedanput! Pa dobro! ... Ona zastade, zatim, kao da se predomislila: Ah! Ne ovdje! Gdje god hoete! Hoete li...

Ona kao da je razmiljala, pa zatim ree odrjeito: Sutra, u jedanaest sati u katedrali. Bit u tamo! poviknu on uhvativi je za ruke, koje ona odmah tre k sebi. A kako su oboje stajali, Emma oborene glave, a on iza njezinih lea, on se nagne nad njezin vrat i strastveno je poljubi u zatiljak. Ta vi ste ludi! Ah, vi ste zaista ludi! ponavljala je ona sa zvonkim i isprekidanim smijehom, dok su se poljupci redali jedan za drugim. Tada on prui glavu preko njezina ramena, kao da trai pristanak u njezinim oima. One ga pogledae, pune nekog ledenog dostojanstva. Leon se odmakne za tri koraka, da izie, ali zastade na pragu. Zatim drhtavim glasom proapta: Do vienja sutra. Ona odgovori kimanjem glave i kao kakva ptica iezne u susjednu sobu. Uvee Emma napisa Leonu jedno beskrajno pismo, u kojem mu je otkazala sastanak. Sad je dakle svreno, pomisli ona, i oni se, zbog svoje vlastite sree, ne smiju vie sastati. Meutim, kad je pismo zatvorila, nae se u velikoj neprilici, jer nije znala Leonovu adresu. Predat u mu ga sama ree u sebi on e sigurno doi. Sutradan je Leon pri otvorenom prozoru i pjevuckajui na balkonu, sam, i to nekoliko puta, mazao i latio svoje polucipele. Zatim navue bijele hlae i najfinije arape, obue zeleni kaput, izlije na rupi sav parfem, jto ga je imao, a onda, poto je najprije dao sebi nakovrati kosu, on je ponovo raelja, da bi to ljepe i prirodnije izgledala. Jo je odvie rano pomisli on, pogledavi na vla-suljarovu uru-kukavicu, koja je pokazivala devet sati. On prelista neki stari modni urnal, zatim izie, popui cigaru, proe tri ulice i, kako mu se uini da je ve vrijeme, zaputi se polagano prema trgu pred Bogorodii-nom crkvom. To je bilo jednog lijepog ljetnog jutra. Srebr-nina se po zlatarskim izlozima blistala, a sunana svjetlost, koja je koso padala na katedralu, treperila je na prijelomima'sivih kamenih zidova; jato ptica kruilo je plavim nebom oko tornjia s otvorima u obliku trolista. Trg, koji je odjekivao od povika, mirisao je cvijeem kojim je bio obrubljen, ruama, jasminima, karanfilima, nar-cisama, meu kojima je tu i tamo raslo vlano zelenilo, makoljubi i ptija trava; nasred trga grgotao je vodoskok, a pod irokim suncobranima, izmeu piramida dinja, gologlave su piljarice zavijale u papir kitice ljubiica. Mladi ovjek uzme jednu kiticu. To je bilo prvi put u njegovu ivotu, da je kupio cvijee za neku enu; i njegove su se grudi, kad je udisao taj miris, nadimale od ponosa, kao da tim poklonom, koji je bio namijenjen drugoj osobi, sam sebi iskazuje ast. Meutim, on se bojao, da ga tko ne vidi, te odluno ue u crkvu. Crkveni uvar je u tom asu stajao na pragu, na sredini lijevog ulaza ispod slike Marijana plee, s perjanicom na glavi, s maem o bedru i sa tapom u ruci, dostojanstveni] i od kakva kardinala i sav sjajan kao kakav sveti kale. On pristupi Leonu pa s onim sladunjavim i dobroudnim smijekom, koji je svojstven sveenicima, kad se obraaju djeci, upita: Gospodin zacijelo nije odavde? Gospodin moda eli vidjeti znamenitosti nae crkve? Ne ree Leon. I on najprije obie pokrajne lae. Zatim doe do vrata i pogleda na trg. Emma jo nije dolazila. On se vrati natrag do kora. Laa se zrcalila u punim kropionicama krajevima svojih gotskih lukova i nekim dijelovima prozora. Ali odraz slikarija, koji se prelamao na mramornom rubu kropionica, sterao se i dalje na kamenom podu kao neki areni sag. Danje svjetlo prodiralo je u crkvu u tri goleme zrake kroz troja otvorena vrata. Od vremena do vremena prolazio je u dnu crkve crkvenjak, koji bi pred glavnini oltarom usput malo pokleknuo kao vjernici kojima se uri. Kristalni svijenjaci su visili nepomino. Pred glavnim oltarom je gorjela srebrna svjetiljka, a iz pobonih kape208 207lica, iz mranih dijelova crkve, dopirali su pokatkad kao neki duboki uzdasi uz tropot kakve reetke koja se sputala odjekujui pod visokim svodovima. Leon je sveanim korakom iao pored zidova. Nikad mu se ivot nije uinio tako lijep. Emma e za koji as doi, krasna, uzbuena, osvrui se, da vidi, ne gleda li tko za njom, u haljini s volanima, sa zlatnim lornjononi, u svojim malim cipelicama, sa svakojakim otmjenim sitnicama, u kojima on dosad nikad nije uivao, i s neizrecivim arom kreposti, koja ipak poputa. Eto, itava se crkva, kao kakav golemi intimni salon, spremala da je doeka. Svodovi su se naginjali, da prime u sumraku ispovijest njezine ljubavi; areni su se prozori blistali, da rasvijetle njeno lice, a kadionice su se upravo palile, da bi se ona pojavila kao kakav aneo u oblacima miomirisa. Meutim, ona jo nije dolazila. On sjedne na stolicu, i pogled mu se zaustavi na nekom plavom prozoru sa slikama, na kome su se vidjeli laari, kako nose koare. On ga je dugo, paljivo promatrao i brojio ljuske na ribama i rupice za puceta na prslucima, dok su mu misli lutale u potrazi za Emmom.

Crkveni se uvar iz prikrajka ljutio u sebi na tog ovjeka, koji se usudio da se na svoju ruku divi stolnoj crkvi. inilo mu se, da se taj ovjek vlada neuveno, kao da ga u neku ruku krade, i gotovo kao da ini neko svetogre. Meutim, po kamenim ploama zauta svila, pokae se obod jednog eira, jedan crni ogrta ... To bijae ona! Leon ustade i pohita joj u susret. Emma je bila blijeda. Ila je brzim koracima. itajte! ree ona, pruajui mu neki papir ... Ah, ne! I ona naglo povue k sebi ruku i ue u kapelicu Blaene Djevice, gdje klekne uz neku stolicu i stade se moliti Bogu. Mladi se ovjek najprije naljuti na te bogomoljake muice; zatim je ipak osjetio izvjesnu dra videi je, kako se sred ljubavnog sastanka zadubila u molitve kao neka andaluzijska markiza; ali ubrzo mu i to dosadi, jer je ona i dalje molila. Emma je molila, ili bolje rei, nastojala je da moli, nadajui se, da e joj s neba doi kakvo nenadano rjeenje; i da bi izmolila boansku pomo, ona je ispunjala svoje oi sjajem svetohranita, udisala miris eboja koji se rascvjetao u velikim posudama, i oslukivala crkvenu tiinu, koja je samo poveavala oluju u njezinu srcu. 208 Ona napokon ustade, i upravo htjedoe otii, kad im crkveni uvar naglo pristupi i ree: Gospoa zacijelo nije odavde? Moda gospoa eli razgledati znamenitosti nae crkve? Ah, ne uzviknu Leon. Zato ne? odupre se ona. Emma se naime u svojoj uskolebanoj kreposti grevito hvatala za Bogorodicu, za kipove, za grobove i za sve, to joj se nualo. Tada ih uvar, da bi se drao reda, odvede do samog ulaza na trgu, gdje im tapom pokae velik krug od crnih ploa bez natpisa i bez ukrasa. To je progovori on dostojanstveno opseg prekrasnog Amboisova zvona. Ono je bilo teko etrdeset tisua funti, i nije mu bilo ravna u itavoj Evropi. Radnik, koji ga je salio, umro je od radosti... Hajdemo! ree Leon. uvar ponovo krene naprijed, a kad je doao pred Bo-gorodiinu kapelicu, isprui ruke, kao da jednom irokom kretnjom eli sve obuhvatiti i, ponosniji no kakav seoski posjednik, koji pokazuje svoje voke, ree: Ta jednostavna ploa pokriva Pierrea de Brezea, gospodara od Varennesa i Brissaca, velikog marala od Poitoua i namjesnika Normandije, koji je poginuo u bici kod Montlhervja, 15. srpnja 1465. Leon je grizao usne i lupkao nogama od nestrpljenja. A desno, onaj plemi, sav u gvozdenom oklopu, na konju, koji se propinje, to je njegov unuk Louis de Breze, gospodar od Brevala i Montchauveta, grof od Mau-levriera, barun od Maunvja, ikraljev komornik, vitez Reda svetoga kria i isto tako namjesnik Normandije, umro 23. srpnja 1534, jedne nedjelje, kako kae natpis; a malo nie, onaj ovjek, koji se upravo sprema u grob, predstavlja vam upravo istog plemia. Nije mogue predoiti savreniju sliku nitavila, zar ne? Gospoa Bovarv uzme svoj lornjon. Leon ju je gledao nepomino, ne pokuavajui vie da kae ma i jednu rije, da uini ma i jednu kretnju, toliko se osjeao obeshrabren pred tom dvostrukom spremnou na brbljanje i ravnodunost. Neumorni je vodi i dalje govorio: Ta ena kraj njega, koja klei i plae, to je njegova supruga Diane de Poitiers, grofica de Breze, vojvotkinja de Valentinois, roena 1449, umrla god. 1566, a lijevo, ona koja dri dijete u naruju, to je Blaena Djevica Marija. Sada se okrenite na ovu stranu: to su grobovi Amboisovih. Gospoa Bovary 209Obojica su bili kardinali i rouenski nadbiskupi. Onaj tamo bio je ministar kralja Ljudevita XII. On je mnoga dobra uinio za ovu stolnu crkvu i u svojoj oporuci ostavio je siromasima trideset tisua zlatnih talira. I, ne zaustavljajui se, govorei neprestano, on ih odvede u jednu kapelicu, zakrenu ogradama, odstrani neke od njih i otkri nekakvu stijenu, koja je nekad moda bila neki loe izraen kip. Taj kip je nekada krasio ree on s dubokim uzdahom grob Rikarda Lavljeg srca, kralja Engleske i vojvode od Normandije. Kalvinisti su ga, gospodine, doveli u takvo stanje. Oni su ga iz puke zlobe zakopali u zemlju, ispod nadbiskupske stolice njegove preuzvieno-sti. Evo, to su vrata, kroz koja preuzvieni ide u svoj stan. A sad idemo vidjeti prozore sa slikama od Gar-gouillea. Meutim, Leon naglo izvue iz depa jedan srebrni novac i zgrabi Emmu za ruku. uvar se sasvim zaprepasti, ne mogavi nikako razumjeti tu preuranjenu veliku dareljivost, kad je strancu jo toliko toga ostalo da vidi. Zato ga zovnu natrag: Ej, gospodine! A toranj! A toranj! Zahvaljujem ree Leon. Gospodin grijei! On je visok oko etiri stotine etrdeset stopa, samo devet stopa nii od velike egipatske piramide. Sav je od livena eljeza, on ...

Leon je bjeao, jer mu se inilo, da e njegova ljubav, koja je ve gotovo dva sata stajala u crkvi nepomina i nijema kao kamen, nestati sada kao dim kroz tu okrnjenu cijev, taj duguljasti kavez, taj upljikavi dimnjak, koji tako groteskno stri nad katedralom kao udan hir nekog ljevaa s bujnom matom. A kamo idemo? zapita ona. Ne odgovarajui, on je i dalje iao brzim koracima; i gospoa Bovarv je ve umoila prst u blagoslovenu vodu, kad zauje za sobom teko disanje, isprekidano odmjerenim odskakivanjem tapa. Leon se okrene. Gospodine! to je? I on ugleda crkvenog uvara, kako nosi pod pazuhom dvadesetak debelih broiranih svezaka, koje je pritiskivao na trbuh, da mu ne bi ispali. To su bila djela, koja su bila napisana o katedrali. Glupane! proguna Leon i pojuri iz crkve. Na trgu pred crkvom igrao se neki deran. Idi i pronai mi jednu koiju! 210 Dijete poleti kao strijela ulicom Quatre-Vents; tada oni ostadoe nekoliko asaka sami jedno prema drugome, malo zbunjeni. Ah, Leone! Zaista ... ja ne znam ... smijem li!... Ona se prenemagala, a zatim ozbiljno ree: Znate li, da je to vrlo nepristojno? Zato? odvrati pisar. To u Parizu svi rade! Te rijei, kao neki nepobitan razlog, uvjerie je. Meutim, koija nije dolazila. Leon se bojao, da se Emma ne vrati u crkvu. Napokon se koija pojavi. Iziite barem kroz sjeverni portal! dovikne im crkveni uvar, koji bijae ostao na pragu da moete vidjeti Uskrsnue, Posljednji sud, Raj, Kralja Davida i Grenike u paklenom ognju. Kuda izvoli gospodin? zapita koija. Kuda god hoete! ree Leon gurajui Emmu u koiju. I teka koija krene. Ona se spusti niz ulicu Grand-Pont, prijee preko trga des Arts, pa obalom Quai Napoleon, te po mostu Pont-Neuf i naglo se zaustavi pred kipom Pierrea Corneillea. Vozite dalje! povikme glas, koji je dopirao iz koije. Koija ponovo krene i prepustivi se ve od raskra La Favette strmim ulicama, ue trkom u ograen prostor pred kolodvorom. Ne, vozite ravno! poviknu onaj isti glas. Koija izae iz ograde i uskoro, doavi na etalite, poe laganim kasom usred drvoreda zasaenog velikim brijestovima. Koija obrie elo, metne konu kapu izmeu koljena i potjera koiju izvan drvoreda, na obalu rijeke, uz rub tratine. Sada je ila du rijeke, putem za laare, koji je nasut suhim ljunkom, te dugo prema Ovsselu s druge strane otoka. Ali odjedanput ona projuri kroz Quatremares, Sotte-ville, Grande-Chaussee te ulicu Elbeuf i zaustavi se po trei put pred Botanikim vrtom. Ta vozite dalje! poviknu glas jo bjesnije. I, nastavivi odmah vonju, ona proe kroz Saint-Se-ver, kroz Quai des Curandiers i Quai aux Meules, pa jo jedanput preko mosta i trgom Champ-de-Mars te iza bolnikih vrtova, gdje se starci u crnim bluzama etaju na suncu, du jedne terase, koja se sva zelenjela od brljana. Udari zatim bulevarom Bouvreuil, proe bulevarom Cau-choise, zatim preko cijelog Mont-Riboudeta do obronka Devillea. 211I tada se vrati, a onda, bez cilja i pravca, nasumce, stade lutati. Vidjeli su je u Saint-Poleu, u Lescureu, na Mont-Garganu, u Rouge-Mareu i na trgu Gaillarbois, pa zatim u ulici Maladrerie, pred Saint-Romainom, Saint-Vivienom, Saint-Maclouom, Saint-Nicaiseom, pred carinarnicom, kod Basse-Vieille-Toura, kod Trois-Pipesa i kod groblja Cimetiere Monumental. Od vremena do vremena koija je sa svog sjedala bacao oajne poglede na krme. On nije mogao razumjeti, kakva je to pomama za kretanjem gonila taj udni par, te nee nikako da se zaustavi. Pokuavao je nekoliko puta da stane, ali bi odmah uo iza sebe one gnjevne povike. Tada je jo jae ibao svoja dva kljuseta, koja su se kupala u znoju, ne obazirui se na odskakivanje koije, zapinjui ovdje-on-dje, ne brinui se nizato, sav utuen i gotovo plaui od ei, od umora i tuge. A u luci, usred teretnih kola i baava, i po ulicama, po uglovima, graani su razrogaenih oiju promatrali taj prizor tako neobian u provinciji, tu koiju sa sputenim zastorima, koja se neprestano pojavljuje, zatvorena vie nego kakva grobnica i ljuljajui se kao kakva laa. Najedanput u po bijela dana, nasred polja, kad je sunce najjae bacalo zrake na stare posrebrene svjetiljke, jedna gola ruka pomoli se ispod utih platnenih zastora i baci komadie papira, koji se rasprie na vjetru i padoe neto dalje kao bijeli leptiri na polje crvene djeteline u punom cvatu. A zatim, oko est sati koija se zaustavi u jednoj uliici u beauvoisinskoj etvrti, i iz nje izie jedna ena sa sputenim velom, koja je ila ne okreui glavu. II

Doavi u svratiste, gospoa Bovary se zaudi, to ne vidi potansku koiju. Hivert, koji ju je ekao pedeset i tri minute, napokon je otiao. ~ Dodue, nije je nita sililo da otputuje, ali je ona bila dala rije, da e se vratiti jo istu veer. Osim toga, Charles ju je oekivao, i ona je ve osjeala u dui onu plaljivu pokornost, koja je za mnoge ene kao kazna, a u isti mah i otkupnina za preljub. Ona urno spremi svoj koveg, plati raun, unajmi u dvoritu jednu koijicu i, pourujui koijaa, bodrei ga, 212 raspitujui svaki as, koliko je sati, i koliko su kilometara ve prevalili, napokon stigne Lastavicu kod prvih kua u Quincampoixu. Netom je sjela u jedan kut, ona zatvori oi i otvori ih tek, kad bijahu na podnoju obronka, gdje prepozna izdaleka Feliciteu, koja ju je ekala pred potkivaevom kuom. Hivert zaustavi konje, a kuharica, podignuvi se na prstima do prozoria, ree tajanstveno: Gospoo, treba odmah da idete gospodinu Homaisu. Stvar je veoma hitna. Mjesto je bilo mirno kao i obino. Na uglovima ulica vidjele su se hrpice crvenkaste mezge, koja se puila na zraku, jer je bilo vrijeme ukuhavanja voa, i svi su u Yonvilleu pripremali svoju zalihu istoga dana. Meutim, pred ljekarnom je padala u oi vea hrpa, koja je sve druge premaivala nadmonou, koju jedan laboratorij mora imati nad peima obinih graana, opa potreba nad zahtjevima pojedinaca. 7" Emma ue. Veliki naslonja bijae prevrnut, a ak je i Fanal de Rouen leao na podu izmeu dva avana. Ona gurne vrata od hodnika i na sredini kuhinje meu smeim upovima, koji su bili puni oienog ribiza, usitnjenog eera i eera u komadima, meu vagama na stolu i zdjelama na vatri, opazi sve Homaisove, velike i male, s pregaama, koje su im sezale do podbratka, i s viljukama u ruci. Justin je oborene glave stajao pred ljekarnikom, koji je vikao: Tko ti je rekao da ide po nju u capharnaum?1 Ta ta je? to se desilo? to se desilo? odgovori ljekarnik. Zamislite, kuhamo pekmez; on vrije, ali kako je gotovo prekipio, jer je odvie jako kljuao, ja zatraim, da se donese druga, vea zdjela. Nato je taj tu, iz nemarnosti, iz lijenosti, otiao i sa avla u mom laboratoriju uzeo klju od caphar-naiima. Ljekarnik je tako zvao jednu sobicu u potkrovlju, koja je bila puna posuda i razne robe njegove struke. esto je itave sate provodio u njoj sam lijepei ceduljice, pretaui sudove i punei paketie; on tu sobicu nije smatrao kao obino skladite, nego kao pravo svetite, iz kojega su zatim izlazile, izraene njegovim rukama, svakojake pilule, male i velike, ajevi, tekuine za trljanje i lijekovi, koji e pronositi njegovu slavu po okolici. Nitko 1 Spremite u kom se dre razne stvari zbrda-zdola nabacane. Rije potjee od galilejskog graa Capharnauma (Nap. prev.) 213iv nije stupio nogom u tu sobicu; on ju je toliko potovao, da ju je sam meo. Jednom rijeju, ako je ljekarna, pristupana svakome, bila mjesto, gdje se on razmetao, capharnaiim je bio utoite, u koje se Homais sebino povlaio, da uiva u svojim najmilijim poslovima. Zato mu se ta Justinova nesmotrenost i inila kao strahovito nepotovanje, te je, crveniji od ribiza, ponavljao: Jest, klju od capharnailma! Klju kojim zatvaram kiseline zajedno s jetkim luinama! I pomislite, otii, i uzeti jednu zdjelu, koju sam spremio za rezervu! Zdjelu s poklopcem! I koju ja moda nikad neu upotrijebiti! SvaKa stvar ima svoju vanost u opasnim poslovima nae struke! Ali do avola! Treba praviti razlike i ne upotrebljavati za isto kune potrebe ono, to je odreeno za ljekarnike! To je ba kao kad bi tko anatomskim noem isjekao koko, ili kad bi koji sudac ... Ali umiri se! ree gospoa Homais. A Athalie, vukui ga za kaput povie: Tata! Tata! Ne, ostavite me! govorio je dalje ljekarnik. Ostavite me! Do vraga! Radije onda da otvorim trgovinu mirodijama, tako mi potene rijei! Samo tako nastavi! Nita ne potuj! Razbijaj! Lomi! Putaj pijavice! Spaljuj sljez! Kiseli u bokalima krastavce! Deri zavoje! Ali vi ste mi imali... ree Emma. Odmah! Zna li uope, kakvoj si se opasnosti izloio? Zar nisi nita vidio tamo nalijevo, u kutu, na treoj polici? Govori, odgovaraj, kai ve togod! Ne, ne znam promuca djeak. Aha, ne zna! E dobro, ali ja znam! Vidio si jednu bocu od plavog stakla, zapeaenu utim voskom, u kojoj se nalazi neki bijeli praak, i na kojoj sam napisao: OPASNO! A zna li to je u njoj? Arsenik! A ti ide dirati u to! I uzima zdjelu, koja stoji pokraj nje! Pokraj nje!... vrisne gospoa Homais sklapajui ruke. Arsenik? Ta ti si nas mogao sve otrovati! I djeca stadoe kriati, kao da su ve osjetila u utrobi strahovite bolove. Ili u najmanju ruku otrovati kakva bolesnika! nastavi ljekarnik. Htio si, dakle, da idem na optueniku klupu, pred porotniki sud? Da vidi, kako me odvode na stratite? Zar ne zna, koliko ja pazim pri rukovanju lijekovima, premda imam u tome strahovito iskustvo. esto se i sam uplaim, kad pomislim na svoju od-

govornost! Jer vlada nas progoni, a glupi zakoni, kojima smo podvrgnuti, vise nad naim glavama kao pravi Damoklov ma. 214 Emma nije vie ni pomiljala da pita, to su htjeli s njom, a ljekarnik je sav zadihan i dalje govorio: Tako se dakle zahvaljuje za sve dobro, koje ti inimo! Tako mi se oduuje za svu oinsku panju, kojom te obasipam! Jer gdje bi ti bio, da nema mene? to bi radio? Tko te hrani, odgaja, odijeva i prua ti sve, da jednoga dana asno stupi u redove drutva! Ali da to postigne, potrebno je vrsto zgrabiti veslo i dobiti, kako se to kae, uljeve na rukama. Fabricanda fit faber, age quot agis1. On je citirao latinski, toliko je bio ogoren. Bio bi citirao i kineski i grenlandski, da je poznavao ta dva jezika, jer je bio u jednoj od onih kriza, kad dua bez razlike otkriva sve, to se u njoj krije, kao ocean, koji se za vrijeme oluja razjapi od morske trave na svojoj obali pa sve do pijeska u dubinama. I on nastavi: Poinjem se strano kajati, to sam te uzeo na svoja lea! Zaista bih bolje bio uinio, da sam te onda ostavio u bijedi i blatu, u kome si se rodio! Ti nikad nee biti ni za to drugo nego da uva stoku. Ti nema nikakva dara za nauku, jedva zna prilijepiti ceduljicu! A ivi tu kod mene kao kakav kanonik, kao bubreg u loju, i uiva kao gavan! Meutim se Emma okrene gospoi Homais i ree: Poruili su mi da doem ... Ah Boe! upade joj u rije dobroudna gospoa sa alosnim licem kako da vam kaem? ... Dogodila se nesrea!.. . Ona ne dovri. Ljekarnik je grmio: Isprazni je! Operi je! Odnesi je natrag! Hajde, pouri se! I zgrabivi Justina za ovratnik njegove bluze, stade ga drmati tako, da mu iz depa ispade jedna knjiga. Djeak se sagne. Ali je Homais bio bri, on podie knjigu i stade je promatrati raskolaenih oiju i otvorenih usta. Brana ... ljubav! ree on rastavljajui polagano te dvije rijei. Ah! Vrlo dobro! Vrlo dobro! Prekrasno! I jo sa slikama!... E, to je ipak previe! Gospoa Homais im pristupi. Ne, ne diraj to! Djeca htjedoe vidjeti slike. Napolje! ree on zapovjedniki. 1 Temeljito radi svoj posao, jer samo radom postaje majstor (Nap. prev.) 215Homais je najprije velikim koracima hodao gore-dolje po kuhinji drei otvorenu knjigu meu prstima, prevrui oima, sav bijesan, nadut, zadihan, kao da e ga kap udariti. Zatim poe ravno prema svome egrtu i stade preda nj skrtenih ruku: Pa ti ima sve mogue mane, nesretnice jedan!... uvaj se, ti e brzo posrnuti!... Zar nisi pomislio, da ta besramna knjiga moe dospjeti u ruke mojoj djeci, izazvati u njima neiste misli, okaljati Athalijinu nevinost i pokvariti Napoleona! On je ve gotovo odrastao! Jesi li barem siguran, da je oni nisu itali? Moe li me uvjeriti ...? Ali molim vas, gospodine ree Emma vi ste mi htjeli neto saopiti. Istina je, gospoo ... Va tast je umro! Gospodin Bovarv otac bijae zaista iznenada preminuo od kapi pretprole veeri, kad je ustajao od stola, i iz pretjeranih obzira prema Emminoj osjetljivosti, Charles bijae zamolio gospodina Homaisa, da joj paljivo saopi tu stranu vijest. i Homais bijae unaprijed smislio rijei, koje je imao rei, on ih je zaoblio, izgladio i ritmiki odmjerio; to je bilo remek-djelo razboritog okoliavanja, biranih i njenih izraza i paljivosti; ali gnjev je bio nadvladao svu govorniku vjetinu. Emma, ne pitajui ni za kakve pojedinosti, napusti ljekarnu, jer je gospodin Homais ponovo bio udario u svoje prijekore. Meutim, on se malo smirio i sad je ve gunao oinskim glasom, hladei se pri tome svojom grkom kapom. To ne znai, da ja potpuno ne odobravam to djelo! Pisac je bio lijenik. Ima u njemu izvjesnih stvari, koje su znanstveno prikazane, i koje nije loe da ovjek upozna, tovie, usudio bih se rei, koje ovjek treba da upozna. Ali kasnije, kasnije! Priekaj barem, dok sazrije i dok i sam postane ovjek! Kad je Emma zakucala alkom na svoja vrata, Charles, koji ju je ekao, poe joj u susret rairenih ruku i ree joj sa suzama u glasu: Ah, draga moja ... I on se njeno nagne da je poljubi. Ali pri dodiru njegovih usana ona se najednom sjeti Leona i, drui, prijee rukom preko lica. Meutim, ipak odgovori: Da, znam ..., znam!

216 On joj pokaza pismo, u kojem je njegova majka prikazala dogaaj bez ikakva sentimentalnog pretvaranja. Ona je jedino alila, to joj mu nije dobio nikakve vjerske utjehe, jer je bio umro na ulici, na pragu neke kavane u Doudevilleu, poslije jedne rodoljubive veere s nekadanjim oficirima. Emma mu vrati pismo; zatim se pri veeri iz pristojnosti pravila, kako joj nije nimalo do jela. Ali kako je Charles navaljivao, ona stade od vano jesti, dok je Charles nepomian i potpuno utuen sjedio nasuprot njoj. Od vremena do vremena on bi podigao glavu i pogledao u Emmu dugim i ustraenim pogledom. U jednom trenutku on uzdahne: Rado bih ga vidio jo jedanput! Ona je utjela. Naposljetku, kad je uvidjela, da treba neto da kae, ona upita: Koliko je godina bilo tvom ocu? Pedeset i osam! ,) Ah! I to je bilo sve. etvrt sata poslije toga on doda: Jadna moja mati!... to e sad biti s njom? Ona slegne ramenima. Gledajui je kako uti, Charles je mislio, da je i ona tuna, te se uzdravao da neto kae, da ne povea onu bol, koja ju je potresla. Meutim se otrese svojih vlastitih boli te zapita: - Jesi li se juer dobro zabavljala? Jesam. Kad je stolnjak bio skinut, Bovarv nije ustao, a ni Emma; ali to ga je ona dulje promatrala, to vie je jed- ; nolinost toga prizora malo-pomalo uklanjala iz njezina srca svaki osjeaj saaljenja. On joj se uinio kukavan, (.< nemoan, bezvrijedan, ukratko bijednik u svakom pogle- \ du. Kako da ga se samo rij ei?f Kakva beskonana veer! \ Ona je osjeala neku klonulost, kao da je omamljena mi- y risom opijuma. Zaue u trijemu tupe udarce tapa o drveni pod. To je Hippolvte donosio gospoinu prtljagu. Da je odloi, on s mukom opisa svojom drvenom nogom etvrtinu kruga. On vie i ne misli na svoju nogu! ree Emma u sebi gledajui jadnog mladia, kome je kapao znoj iz guste crvene kose. Bovarv je traio u dnu svoje novarke koji sitni novac; i ne shvaajui, po svoj prilici, kakvo je ponienje za 217njega i sama prisutnost toga ovjeka, koji je stajao pred njim kao ivi prijekor njegove beskrajne nesposobnosti, on se obrati svojoj eni: Gle, gle, kakvu lijepu kiticu cvijea ima! ree on primijetivi na kaminu Leonove ljubiice. Da odgovori ona ravnoduno; to sam cvijee kupila malo prije... od jedne prosjakinje. Charles dohvati ljubiice i, osvjeujui njima svoje oi, crvene od suza, stade ih njeno mirisati. Ona mu ih brzo istrgne iz ruke te ih stavi u au s vodom. Sutradan doe stara gospoa Bovarv. Majka i sin dugo su plakali. Emma ih ostavi pod izlikom, da ima izdati neke naloge u kuanstvu. Drugoga dana trebalo je da se zajedniki dogovore o crnini. S kutijama za ivanje pooe na obalu rijeke i sjedoe pod sjenicu. Charles je mislio na svog oca i udio se, to osjea toliko ljubavi prema tom ovjeku, za koga mu se sve dotle inilo da ga vrlo malo voli. Stara je gospoa Bovarv takoer mislila na svog mua. I najgori dani iz prolosti uinili su joj se sada dostojni da za njima ali. Sve je ieznulo u nagonskoj tuzi za ivotom, na koji se godinama bila navikla; i od vremena do vremena, dok je provlaila iglu, gdjekoja bi joj se krupna suza skotrljala niz nos, gdje bi se za trenutak zadrala visei. Emma je opet mislila, kako je prolo jedva etrdeset i osam sati, to su njih dvoje bili zajedno, daleko od svijeta, opijeni ljubavlju, i kako se nisu mogli dovoljno nagledati jedno drugoga. Nastojala je da se sjeti i najneznatnijih pojedinosti iz toga minulog dana. Ali joj je smetala prisutnost svekrve i mua. Najradije bi da nita ne uje, da nita ne vidi, kako ne bi poremetila sjeanje na svoju ljubavnu pustolovinu, koje se, usprkos svim njenim naporima, postepeno gubilo pod vanjskim dojmovima. Emma je parala podstavu neke stare haljine, koje su ostaci padali oko nje; majka Bovarv, ne diui oi sa svoga rada, rezala je neto karama, koje su kripale; a Charles, u svojim pustenim papuama i u novom smeem kaputu, koji mu je sluio kao kuno odijelo, stajao je s rukama u depovima i takoer utio; blizu njih je Berta u svojoj bijeloj pregaici strugala lopaticom pijesak na stazama. Najedanput opazie, kako kroz vratnice ulazi gospodin Lheureux, trgovac tkaninama. On je dolazio da ponudi svoje usluge, s obzirom na kobni sluaj, koji ih je zadesio. Emma odgovori, da ona 218 misli, da e se ve nekako i sami pomoi, ali se trgovac nije dao tako lako otpraviti. Tisuu puta vas molim da oprostite ree on; elio bih s vama razgovarati u etiri oka. A zatim tiho doda:

 U vezi s onom stvari... vi znate? Charles pocrveni do uiju. Ah! da,... zaista. I, sav zbunjen, on se okrenu svojoj eni. Ne bi li ti mogla draga ... Emma? ... inilo se, da ga je ona razumjela, jer je odmah ustala, a Charles ree majci: Nije nita naroito! Zacijelo kakva sitnica, koja se tie kuanstva. Charles nipoto nije htio, da majka dozna za onu zgodu s mjenicom, bojei se njezinih prigovora. im su ostali sami, gospodin Lheureux stade dosta otvoreno estitati Emmi na nasljedstvu, zatim poe govoriti o beznaajnim stvarima, o vonjacima, o ljetini i o svom vlastitom zdravlju, koje je jo uvijek kojekako, ni dobro, ni loe. Osim toga, on se zaista ubija od posla, premda ne zaradi ni toliko, da bi mogao sebi priutiti malo maslaca s kruhom, govorio svijet to mu drago. Emma ga je pustila da govori. Ta ona se strahovito dosaivala posljednja dva dana! A vi ste se, dakle, sasvim oporavili? nastavi on. Bogami, da ste samo vidjeli svog jadnog mua, kako se bio uplaio! To je krasan ovjek, premda je meu nama bilo dolo do nekih malih razmirica. Ona upita, zbog ega, jer joj je Charles bio preutio spor oko primitka naruenih stvari. Pa vi to dobro znate! ree Lheureux. To je bilo zbog onih vaih malih eljica, zbog putnih kutija. Lheureux je pri tom bio spustio eir na oi i stavio ruke na lea, pa je, smijeei se i fiukajui, bezobrazno gledao Emmi ravno u lice. Moda je naslutio neto? Ona je bila u velikom strahu. Naposljetku on ipak nastavi: Ali mi smo se izmirili, i ja sam opet doao da mu predloim jednu nagodbu. Mislio je naime da obnovi mjenicu, koju je Bovarv bio potpisao. - Gospodin, uostalom, moe uiniti po volji, ali ne bi trebalo da se zbog toga uznemiruje, pogotovu sad, kad ga ekaju tolike neprilike. tovie, najbolje bi uinio, kad bi to prenio na nekoga drugoga, na vas na primjer, a s jednom punomoi to bi bilo jednostavno, i onda bismo nas dvoje zajedno obavljali svoje male poslove. 2*9:Emma ga nije razumjela. On uuti. Zatim, prelazei na svoje trgovake poslove, on izjavi, da gospoa svakako mora kupiti neto od njega. On e joj poslati dvanaest metara crne vunene tkanine, od koje moe saiti sebi haljinu. On ne poalje tkaninu, nego je donese sam. Zatim doe zbog uzimanja mjere, a dolazio je poslije i pod raznim drugim izlikama, nastojei svaki put da se pokae ljubazan, usluan, ulagujui se, kako bi rekao Homais, i uvijek bi usput priapnuo Emmi po koji savjet u pogledu punomoi. O mjenici nije nikad govorio. Emma na nj a nije ni mislila. Charles joj je dodue u poetku njezina oporavljanja neto bio pripovijedao o tome, ali je toliko uzbudljivih dogaaja bilo prolo preko njene glave, da se toga nije vie ni sjeala. Uostalom, ona je izbjegavala svaki razgovor o novanim stvarima; majka Bovarv se tome udila i tu je promjenu u vladanju svoje snahe pripisivala vjerskim osjeajima, koji su se u Emmi bili razbudili za vrijeme bolesti. Meutim, im je svekrva otila, Emma je ubrzo zadivila Bovaryja svojim praktinim i zdravim rasuivanjem. Trebat e se raspitivati, provjeriti uknjibe i izvidjeti ima li razloga javnoj drabi i rasprodaji. Ona je nasumce navodila razne pravnike izraze, upotrebljavala krupne rijei: budunost, opreznost, red, te neprestano preuveliavala tekoe oko nasljedstva, tako da mu jednoga dana pokaza primjerak sveope punomoi, na temelju koje moe voditi i obavljati njegove poslove, sklapati zajmove, potpisati i preuzeti na sebe sve mjenice, isplaivati sve iznose itd. Ona se bijae korisno posluila Lheureuxovim savjetima. Charles je bezazleno zapita, tko joj je dao taj papir. Gospodin Guillaumin! I s najveom hladnokrvnou ona doda: Ali ja se odvie ne pouzdajem u njega. Javni su biljenici na tako loem glasu! Moda bi koga trebalo pitati za savjet... Mi poznajemo samo ... Ah, nikoga! Osim ako bi Leon... odgovori Charles, koji je premiljao. Ali je bilo teko sporazumjeti se putem dopisivanja. Tada se ona ponudi da e otii u Rouen; on to sa zahvalnou odbije, ali ona navali. Bilo je to pravo natjecanje u uslunosti. Naposljetku ona uzviknu s hinjenom upornou: Ne, molim te, pusti me, da idem! Kako si dobra ree on i poljubi je u elo. 220

Ve sutradan sjedne ona u Lastavicu i otputova u Rouen, da se posavjetuje s gospodinom Leonom; i ona je ostala tamo tri dana. III To bijahu tri itava dana, divna, sjajna, pravi medeni mjesec. Smjestili su se u hotelu Boulogne, na pristanitu. Oni su ivjeli tu iza sputenih kapaka i zakljuanih vrata, meu cvijeem razasutim po podu, pijui hladna pia, koja su im donosili ve izjutra.

Predveer bi unajmili kakav pokriven amac i otili bi veerati na jedan otok. Bijae to sat, kad se, prolazei pored brodogradilita, uje, kako odjekuje drveni bat radnika, koji popravljaju brodove. Dim od katrana prodirao je lagano izmeu drvea, a na rijeci su se vidjele kako plivaju velike masne mrlje, koje su se nejednako talasale pod grimiznom bojom sunca kao da plivaju ploe od florentinske bronce. Oni su plovili usred privezanih amaca, kojih su dugaki i slabo zategnuti konopi dodirivali palubu njihova amca. Malo-pomalo ostavljali su za sobom gradsku vrevu, kotrljanje kola, amor glasova, tektanje pasa na palubi laa. Emma je skinula eir, i oni bi pristali na svom otoku. Smjestili bi se u nisku prostoriju jedne krme, kojoj su na vratima visile crne mree. Jeli su prene ribe, neku kremu i trenje. Leali su na travi, cjelivali se nasamo pod jablanima, i najradije bi bili kao dva Robinzona vjeno ivjeli na tom malom mjestu, koje im se u njihovu velikom blaenstvu inilo najkrasnije na zemlji. To nije bilo prvi put da promatraju drvee, plavo nebo, travu, da sluaju, kako voda tee, i kako vjetar piri kroz lie; ali se zacijelo nikad nisu divili svemu tome, kao da prije priroda nije ni postojala, ili kao da je postala lijepa, tek otkako su oni zadovoljavali svoje ljubavne enje. Vraali su se po noi. amac je plovio uz obalu otoka. Oni su utei sjedili na krmi, oboje skriveni u sjeni. etvorouglasta su vesla kripala meu eljeznim raljama; taj zvuk je odjekivao u tiini kao kucanje kakva taktomjera, a straga je voda neprekidno tiho pljuskala oko kormila. 221 .______%,.Najedanput se pojavi mjesec, i oni ne propustile priliku da kau jedno drugome, kako je ta zvijezda melankolina i puna poezije; ona dapae pone pjevati: Jedne veeri, sjea li se? Plovili smo, itd. Njezin se milozvuni i slabi glas gubio na valovima, a vjetar je odnosio titraje pjesme, koje je Leon sluao kako prolaze mimo njega kao lepetanje krila. Ona je sjedila nasuprot njemu naslonjena na kabinu amca, u koju je mjeseeva svjetlost prodirala kroz jedan od otvorenih prozoria. Njezina crna haljina, kojoj su se nabori irili u obliku lepeze, inila ju je vitkijom i viom. Podigla je glavu, sklopila ruke, a oi uprla u nebo. Pokatkad ju je sjena od vrba potpuno skrivala, a zatim se najedanput opet pojavljivala kao kakva prikaza na mjeseini. Leon koji je sjedio kraj nje na podu, napipa pod rukom jednu svilenu vrpcu crvene boje. Laar je promotri te na kraju ree: Ah! To zacijelo pripada jednom drutvu, to sam ga nedavno vozio. Bila je to skupina veselih ljudi, gospode i gospoa s kolaima, sa ampanjcem, s kornet-pistonima i s ostalim triarijama! Meu njima se osobito isticao jedan visok, lijep ovjek s briima, koji je bio vrlo zabavan, i kome su se svi obraali rijeima: Ajde, pripovijedaj nam neto ..., Adolfe ..., Dodolfe ..., tako nekako! Emma zadrhta. Tebi nije dobro? zapita Leon i priblii joj se. Ah, nije nita! No je nekako hladna. I toga zacijelo vole ene doda potiho stari mornar, mislei da time laska strancu. Zatim pljune u ake i ponovo se lati vesala. Meutim, trebalo je da se rastanu! Rastanak je bio tuan. Dogovorie se, da e joj slati pisma na adresu tetke Rollet; i ona mu dade tako tane upute u pogledu dvostruka omota, da se on zaista morao diviti njezinoj prepredenosti u ljubavnim stvarima. Dakle, ti me uvjerava, da je sve dobro? ree ona i poljubi ga po posljednji put. Da, sigurno! Ali zato li je njoj toliko stalo do te punomoi, pomisli on poslije, kad se sam vraao ulicama. 222 IV Leon je uskoro poeo gledati svoje drugove nekako s visoka; izbjegavao je njihovo drutvo i potpuno zanemario svoj posao. Oekivao je njezina pisma; on ih je po vie puta itao. Pisao joj je redovito. Dozivao ju je u mislima svom snagom svoje enje i svojih uspomena. Ta elja da je opet vidi mjesto da zbog njezine odsutnosti oslabi, jo vie poraste, tako da je jedne subote ujutro pobjegao iz svoje pisarnice. Kad je s visine obronka ugledao u dolini crkveni zvonik s limenom zastavicom, koja se okretala na vjetru, obuze ga ona radost, pomijeana s ponosnom tatinom i sebinim ganuem, koju mora da osjeaju milijunai, kad se vraaju da vide svoje rodno selo. On poe obilaziti oko Emmine kue. U kuhinji je gorjelo svjetlo. Vrebao je njezinu sjenu iza zastora, ali nita se ne pojavi. Kad ga je stara Lefraneois ugledala, stade veselo kli-cati od iznenaenja, i nae, da je porastao i postao vitkiji, dok se Artemisi naprotiv inilo, da je ojaao i pocrnio.

Veerao je u maloj blagovaonici kao neko, ali sam, bez poreznika; jer Binet, kome je bilo dosadno ekati na Lastavicu, bijae odredio da veera jedan sat ranije, i sad je veerao tano u pet sati, a ipak je vrlo esto govorio, stara krntija zakanjuje. Leon se najposlije odlui te ode da zakuca na lijenikova vrata. Gospoa je bila u svojoj sobi, iz koje je izila tek etvrt sata kasnije. Gospodin kao da je bio ushien, to ga vidi, ali se cijelo vee ne makne iz kue, pa ni itav idui dan. Leon se nae s njom nasamo uveer vrlo kasno, u uliici iza vrta u onoj uliici, kao i nekad s Rodolpheom! Bilo je nevrijeme, i oni su razgovarali pod kiobranom, pri blijesku munja. Oni se nikako nisu mogli rastati. Radije da umrem! govorila je Emma. I ona se privijala uza nj plaui. Zbogom!... Zbogom!... Kad u te opet vidjeti? Oni se opet vratie, da se jo koji put poljube; i tada mu ona obea, da e na bilo koji nain uskoro nai stalnu priliku da se slobodno sastaje s njim barem jedanput tjedno. Emma u to nije sumnjala. Ona je, uostalom, bila puna nade, jer je uskoro mislila dobiti novaca. 223Zato i kupi za svoju sobu dva uta zastora sa irokim prugama, koje joj je gospodin Lheureux hvalio kao vrlo jeftine. Ona zaeli i jedan sag, i Lheureux uljudno obea, da e joj ga nabaviti, uvjeravajui je, da je to sitnica. Emma nije vie mogla biti bez njegovih usluga. Dvadeset puta na dan slala je po njega, i on je odmah ostavljao svoj posao bez i jedne rijei prigovora. Isto tako nije nitko mogao razumjeti, zato gospoa Rollet dorukuje kod nje svaki dan i tovie, dolazi joj i posebno u pohode. U to vrijeme, to jest na poetku zime, kao da ju je obuzela silna strast za muziku. Jedne veeri, kad ju je Charles sluao, ona etiri puta redom zapone istu stvar, ljutei se svaki put, dok je on, ne opaajui nikakve razlike, uzvikivao: Bravo!... Vrlo dobro!... Nema pravo to se ljuti! Sviraj samo dalje! Ah ne! To je uasno! Prsti su mi se odvikli! Sutradan je on zamoli, da mu opet neto odsvira. Neka bude, da ti napravim veselje! I Charles priznae, da zaista nema vie prijanje vjetine. Ona je krivo svirala note, bunila se, te iznenada stade i ree: - Ah, ne ide, pa ne ide! Trebalo bi da uzimam lekcije, ali... Ona se ugrize za usne i dodade: Dvadeset franaka po satu, to je preskupo! Da, zaista... prilino skupo... ree Charles smijeei se glupo. Mislim da bi ipak mogla proi jeftinije, jer ima nepoznatih umjetnika, koji esto vie vrijede od slavnih. Pronai ih ree Emma. Sutradan, kad se vratio kui, stade je lukavo promatrati i naposljetku, ne mogavi se uzdrati, ree joj: Kako si ti pokatkad tvrdoglava! Bio sam danas u Barfeucheresu. Zamisli, tamo mi je gospoa Liegeard tvrdila, da njezine tri keri, koje se nalaze u zavodu Miseri-corde, plaaju pedeset sua po satu, i jo k tome kod jedne izvrsne uiteljice. Emma slegne ramenima i otada ne otvori vie klavir. Meutim, kad bi god prola pokraj njega, ako je Bo-vary bio prisutan, ona bi uzdahnula: Ah jadni moj klavir! I kad bi joj tko doao u pohode, ona bi uvijek spomenula, kako je napustila muziku i kako joj se sada ne moe posvetiti iz vanih razloga. Svi su je tada saaljevali. Ka224 kva teta! Ona ima toliko dara! Govorili su o tome i Bo-varvju. Zamjerali su mu, a osobito ljekarnik: Vi grijeite! Ne smijemo dopustiti, da se zanemare prirodne sposobnosti; osim toga, pomislite, dragi prijatelju, da ete, ako nagovorite gospou da ui, zatedjeti kasnije na muzikom odgoju svoga djeteta. to se mene tie, ja drim, da bi majke morale same pouavati svoju djecu. To je Rousseauova misao; ona je zasada moda jo nova, ali e na kraju pobijediti, uvjeren sam, kao to je pobijedila misao, da majke moraju same dojiti svoju djecu, i misao o cijepljenju protiv boginja. Charles se tada ponovo vrati na pitanje klavira. Emma ogoreno odgovori, da je najbolje da ga prodaju. Ali rastati se sada od tog jadnog klavira, koji je toliko puta zadovoljio njezinu tatinu, to bijae za Bovarvja kao neka vrsta neobjanjivog samoubojstva jednog dijela nje same. Kad bi htjela ... govorio je on od vremena do vremena uzeti po koji sat pouke, to nas napokon ne bi ba upropastilo. Ali pouka odvrati ona koristi samo onda, ako je redovita. I tako je eto ona uspjela da dobije od svog mua doputenje da ide jedanput sedmino u grad i da se tamo sastaje sa svojim ljubavnikom. Poslije mjesec dana svi su ak tvrdili, da je znatno napredovala. V Bio je etvrtak. Ona je ustala i oblaila se tiho, da ne probudi Charlesa, koji bi joj zacijelo prigovorio to se sprema tako rano. Zatim je hodala amo-tamo po sobi, zaustavljala se pred prozorima i gledala na trg. Jutarnje je

svjetlo prodiralo izmeu stupova trnice, a na ljekarni-kovoj kui, kojoj kapci bijahu zatvoreni, nazrijevala su se u blijedoj svjetlosti rane zore velika slova njegove tvrtke. Kad je na zidnom satu bilo sedam i etvrt, ona je otila k Zlatnom lavu*, gdje joj je Artemise, zijevajui, otvorila vrata i zatim razgrnula eravicu, koja je bila pokrivena pepelom, da gospoi bude toplije. Emma je ostala sama u kuhinji. Od vremena do vremena ona bi izlazila na dvorite. Hivert je polako uprezao konje, sluajui pri Gospoa Bovary 225tome gospou Lefrangois, koja mu je, promolivi kroz jedan prozori glavu u nonoj kapici, naruivala toliko stvari i toliko mu toga objanjavala, da bi se svaki drugi na Hivertovu mjestu bio zbunio. Emma je nestrpljivo lupkala nogama o plonik u dvoritu. Najposlije, poto je pojeo juhu, zaogrnuo kabanicu, pripalio lulu i uzeo bi, on se mirno popne na svoje sjedalo. Lastavica krene laganim kasom, i prvih se tri etvrti milje zaustavljala na vie mjesta, da primi putnike koji su je ekali uz cestu pred dvorinim vratima. One, koji bijahu dan prije osigurali mjesta, trebalo je priekati; nekoji su dapae jo leali kod kue u postelji; Hivert je zvao, vikao, kleo, zatim je silazio sa sjedala i svom snagom lupao na vrata. Vjetar je puhao kroz puknute pro-zorie na koiji. Meutim, etiri su se klupe popunile, koija se kotrljala prolazei mimo stabala jabuka koja su se nizala jedno za drugim, a cesta se izmeu dva duga jarka, puna ute vode, pruala u nedogled, suavajui se prema obzorju. Emma ju je poznavala od poetka do kraja; ona je znala, da poslije panjaka dolazi jedan putokaz, zatim jedan brijest, pa sua ili cestarova koliba. Katkad je ak zatvarala oi, da bi se iznenadila. Ali nikad nije gubila pojam o daljini koju su imali prevaliti. Napokon su se sve vie pribliavale kue od opeka, zemlja je odjekivala pod tokovima. Lastavica je jurila izmeu vrtova, u kojima su se kroz ogradu vidjeli kipovi, humci sa stazicama, okresani tisovi i po koja ljuljaka. Zatim se odjednom poeo pomaljati grad. Sputajui se u polukrugu i utonuo u maglu, on se nejednako irio s druge strane mostova. Nepregledna su se polja zatim jednolino dizala, sve dok se u daljini nisu spajala s nejasnom crtom blijedog neba. Gledajui ga tako odozgo, itav se krajolik inio nepomian kao kakva slika; na jednom su se uglu stisnuli usidreni brodovi; rijeka je opisivala veliki luk podno zelenih breuljaka, a duguljasti su otoci izgledali na vodi kao velike crne ribe, to su se zaustavile. Iz tvornikih dimnjaka sukljali su golemi oblaci mrkog dima, koji su se svojim krajem gubili visoko u zraku. ula se tutnjava ljevaonica i jasna zvonjava zvona na crkvama koje su se dizale iz magle. Golo drvee na bulevarima izgledalo je izmeu kua kao ljubiasto grmlje, a krovovi, koji su blistali od kie, prelijevali su se razliito, ve prema visini kua u pojedinoj etvrti. Pokatkad bi zapuhao vjetar i potjerao oblake prema ob226 ronku Saint-Catherine kao zrane valove koji su se neujno razbijali o grebene. Neto vrtoglavo izbijalo je za nju iz tih nagomilanih ljudskih bia, i njezino se srce nadimalo, kao da onih stotinu i dvadeset tisua dua, koje tamo trepere, sve u isti mah udahnjuju u nju svoje strasti, koje je ona kod njih zamiljala. Njezina je ljubav rasla pred tim neizmjernim prostorom i uzbuivala se pri nejasnom brujanju, koje je dopiralo iz grada. Ona ju je izlijevala na trgove, na etalita, na ulice, i taj se stari normandijski grad pruao pred njezinim oima kao neka golema prijestolnica, kao kakav Babilon, u koji je ulazila. Naslonivi se objema rukama, ona se naginjala kroz prozori i udisala svjei zrak. Tri su konja trala, kamenje je kripalo u blatu, potanska se koija njihala, a Hivert je izdaleka dovikivao drugim koijaima, da se maknu s puta, dok su graani, koji bijahu proveli no u Guillaumskoj umi, mirno silazili s obronka u svojim malim obiteljskim kolima. Zaustavie se pred gradskom mitnicom; Emma otkopa kaljaa, navue druge rukavice, popravi svoj al i dvadeset koraka dalje izie iz Lastavice. Grad se u to vrijeme budio. Trgovaki pomonici u. grkim kapama brisali su izloge na duanima, a ene s koarama o boku izvikivale su nudei svoju robu po ulinim uglovima. Emma je ila oborenih oiju, uz same kue, i smijeila se od sree pod crnom sputenom koprenom. Od straha, da je tko ne vidi, ona obino nije ila najkraim putem, nego je zalazila u tamne uliice i sva u znoju dolazila na kraj Narodne ulice, nedaleko od esme, koja se tu nalazi. To je kazalina etvrt, puna malih kava-nica i djevojura. esto su kraj nje prolazila kakva kola s kazalinim kulisama, koje su se tresle. Konobari u pregaama posipavali su pijeskom plonik izmeu zelenih grmova. Osjeao se miris gorke rakije, cigara i ostriga. Ona bi naglo skrenula u jednu ulicu i prepoznala Le-ona po njegovoj kudravoj kosi koja mu je virila ispod eira. Leon je i dalje iao plonikom, a ona za njim sve do hotela; on poe gore, otvori vrata i ue ... Kakva li zagrljaja! A zatim bi poslije poljubaca provalila bujica rijei. Pripovijedali su jedno drugome svoje jade koje su doivjeli u toku sedmice, svoje slutnje i nespokojstva radi pisama. Ali se tada sve zaboravljalo, i oni su se gledali licem u lice, smijeei se razbludno i pozivajui se na njenosti. 227Postelja bijae neka velika postelja od mahagonija u obliku amca. Crveni svileni zastori, koji su se sputali sa stropa, padali su odvie nisko, tako da su se nadimali nad irokim uzglavljem. Nita na svijetu ne bijae tako lijepo kao njena tamna kosa i njezina bijela put, koje su se isticale na grimiznoj boji zastora, kad bi ona srameljivo podigla gole ruke i prekrila njima lice.

Topla soba s mekim sagom, sa svojim hirovitim ukrasima i neupadljivom svjetlou kao da je bila stvorena za tajne izljeve strasti. ipke za zastore s krajevima u obliku strelice, bakrene vjealice i velike kugle na pri-jekladu zablistale bi najedanput kad bi sunce ulo. Na kaminu izmeu svijenjaka stajale su dvije velike ruiaste koljke, u kojima se uje urn mora, kad ih pritisnemo na uho. Kako su voljeli tu ugodnu sobu, koja je bila tako vesela, premda joj je sjaj bio malo iz-blijedio! Pokustvo su nalazili svaki put na istom mjestu, a pokatkad ak i ukosnice, koje je ona prolog etvrtka bila zaboravila ispod stalka ure njihalice. Dorukovali bi kraj vatre za okruglim stoliem koji je bio obloen palisandrovinom. Emma je rezala i metala mu komade na tanjur umiljavajui se na sve mogue naine i smijui se glasnim i razuzdanim smijehom, kad bi joj se pjena ampanjca razlila iz tanke ae po prstenju na ruci. Toliko su bili zaneseni meusobnim posjedovanjem, da su se osjeali kao u svojoj vlastitoj kui, u kojoj e ivjeti do smrti kao dvoje vjeito mladih supruga. Govorili su naa soba, na sag, nai naslonjai, tovie, ona je govorila moje papue za poklon, to ga je dobila od Leona, a koje je on kupio, da zadovolji njezin hir. To su bile papue od ruiaste svile, obrubljene labuim perjem. Kad bi rnu sjela na krilo, noga joj je, tada odvie kratka, visila u zraku, a draesna papuica, koja nije imala zapetice, drala joj se samo na prstima bose noge. On je sada prvi put u ivotu uivao u neizrecivoj milini enske otmjenosti i ljepote. Nikada prije nije naiao na takvu ljupkost u govoru, na takvu skromnost u odijevanju i na takvo dranje usnule golubice. On se divio zanosu njezine due i ipkama njezine suknje. Uostalom, nije li to bila ena iz otmjenog drutva, i to udata ena, ukratko ljubavnica u pravom smislu rijei? Kako je bila promjenljive udi, as tajanstvena, as vesela, govorljiva ili utljiva, uzbuena ili ravnoduna, ona je neprestano izazivala u njemu tisuu pouda i budila nagone i uspomene. Ona je bila ljubavnica iz svih romana, 228 junakinja iz svih drama, neodreena ona iz svih zbirki pjesama. On je nalazio, da njezina ramena imaju jantarovu boju odaliske u kupelji; ona je za njega imala dugi struk feudalnih velikaica, bila je nalikjjnajglijedu Barcelonku, ali je iznad svega bila pravi Aneo !y esto mu se, kad ju je gledao, uinilo, da se njegova dua, strujei prema njoj, razliva kao val preko njene glave i sputa zanesena u bjelinu njezinih grudi. On bi sjedio na podu pred njom i, naslonjen laktima na njena koljena, promatrao je sa smijekom i uzdignuta ela. Ona bi se saginjala k njemu i, kao da se gui od zanosa, aputala mu: Ah, ne mii se! Ne govori! Gledaj me! Iz tvojih oiju izbija neto tako njeno, to mi tako godi! Ona ga je zvala edo: edo moje, voli li me? Ali ona nije ni ekala njegov odgovor, nego ga je strastveno ljubila u usta. Na uri njihalici stajao je mali bronani Kupido, koji je draesno savijao ruke pod pozlaenim vijencem cvijea. esto su mu se smijali, ali kad su se morali rastajati, sve im se inilo ozbiljno. Nepomino stojei jedno nasuprot drugome, oni su ponavljali: Do vienja u etvrtak! . . . Do vienja u etvrtak! Najedanput bi mu ona obuhvatila glavu objema rukama, poljubila ga brzo u elo, uzviknula Zbogom i odjurila niza stepenice. Ila je u Kazalinu ulicu k jednom vlasuljaru, da joj uredi kosu. No se sputala; u eljaonici su palili plinske svjetiljke. ula je kazalino zvonce, koje je pozivalo glumce na predstavu, i vidjela je preko puta kako prolaze bljedoliki mukarci i ene u iznoenim haljinama i ulaze na vrata iza pozornice. Bilo je vrue u toj maloj preniskoj prostoriji, gdje je brujala pe usred vlasulja i raznih pomaa. Miris kovraljki i onih masnih ruku, koje su joj redile kosu, ubrzo bi je omamio, i ona bi zadrijemaia pod ogrtaem za eljanje. Pomonik, koji ju je eljao, esto joj je nudio ulaznice za krabuljni ples. Zatim je odlazila. Ila je istim ulicama i vraala se u gostionicu Crveni kri; tu bi opet navlaila kaljae, koje je bila sakrila pod jednu klupu, pa bi se stisnula na 229svoje mjesto meu nestrpljivim putnicima. Nekoji su od njih silazili pod obronkom. Ona bi tada ostajala sama u koiji. Na svakom su se zavoju sve vie i vie vidjela gradska svjetla, koja su stvarala golem i svijetao krug iznad zbijenih kua. Emma bi klekla na jastuke i pogledom lutala po tom moru svjetla. Ona je plaui dozivala Leona i upravljala mu njene rijei i poljupce, koji su se gubili u vjetru. Tu, na podnoju obronka, vrzao se obino meu koijama neki prosjak sa tapom. Mnotvo dronjaka pokrivalo mu je lea, a stari eir od dabrovine, bez dna i okrugao kao zdjela, zakrivao mu je lice; a kad bi ga skinuo, namjesto vjea vidjele su se dvije razjapljene i krvave one upljine. Meso se u njima Ijutilo u crvenim krpama, i iz njih je curila neka tekuina, koja se zgru-avala u zelene kraste do samoga nosa kojemu su crne nosnice grevito mrcale. Kad bi kome htio neto rei, on bi zabacio glavu i blesavo se nasmijao; tada bi mu plavkaste zjenice, neprestano se miui, udarale o rub ive rane na sljepooicama. On je iao za koijama i pjevao pjesmicu:

esto topao i prekrasan dan Budi u djevojci ljubavni san. A ostali stihovi govorili su o pticama, suncu i zelenilu. Kojiput bi se on iznenada pojavio gologlav iza Emmi-nih lea. Ona bi vrisnula i uzmakla. Hivert je tada zbijao alu s njim. Savjetovao bi mu da unajmi jednu barku na sajmu Saint-Romaina i da se pokazuje ljudima za novac ili ga je, smijui se, pitao za zdravlje njegove dragane. esto bi se usred vonje vidjelo, kako je njegov eir najedanput uletio u koiju kroz prozori, dok se on drugom rukom grevito drao na nogostupu, gdje ga je prskalo blato sa tokova. Njegov glas, isprva slab i kretav, postajao je otar i odjekivao je u noi kao nejasan jauk u tekoj nevolji; a kroz zveku praporaca, utanje drvea i klepetanje prazne koije, inilo se da dolazi iz velike daljine, to je Emmu potresalo. On joj je prodirao u dubinu due kao vihor u kakvu provaliju i nosio je u prostore neizmjerne sjete. Ali Hivert bi osjetio, da se netko vjea na koiju, te bi stao nemilice udarati biem prema slijepcu. Krajem svoga bia pogaao bi ga tada u rane, i slijepac bi urliui padao u blato. Putnici u Lastavici na kraju bi jedan za drugim zaspali, jedni otvorenih usta, drugi pognutih glava, nasla230 njajui se na rame svoga susjeda ili provukavi ruku kroz remen, zibajui se odmjereno prema odskakivanju koije; a odsjev svjetiljke, koja se ljuljala vani iznad konjskih sapi, prodirao je unutra kroz zastore od tamnosmeeg platna i bacao krvavocrvene sjene na sve te nepomine ljude. Emma je prepuna tuge drhtala pod svojom odjeom i osjeala sve veu hladnou u nogama i strahovitu bol u dui. Charles ju je ekao kod kue; Lastavica je etvrtkom uvijek kasnila. Gospoa bi napokon stigla! Malu bi jedva i poljubila. Ako veera nije bila gotova, nita zato! Ona je opravdavala kuharicu. Sada je sve bilo doputeno toj djevojci. Poto bi primijetio da je blijeda, mu bi je esto pitaoj nije li moda bolesna. Nisam odgovorila je Emma. Ali tako mi udno izgleda veeras! ree on. Ah, nije nita! Nije to nita! Bilo je dapae dana, kad je odmah po dolasku ila gore u svoju sobu. Justin,.koji bi se toboe sluajno tamo nalazio, vrzao bi se na prstima oko nje, dvorei je vjetije no kakva najbolja sobarica. On bi joj pripremio igice, svijenjak i knjigu, namjestio spavaicu i raspremio postelju. Hajde govorila je ona dobro je, sad moe ii! jer je on stajao i dalje sputenih ruku i rairenih oiju kao da se zapleo u bezbrojne niti kakva trenutna sanjarenja. Sutranji je dan bio straan, a idui su bili jo nesno- j sniji, jer je Emma gorjela od nestrpljenja da ponovo / doivi svoju sreu. To bijae strastvena elja, koju su ^ raspalili ve poznati doivljaji, i koja je sedmog dana K planula svim svojim arom u Lonovu ljubavnom zagr-ljaju. Njegova se strastvena ljubav meutim krila u izlje( vima divljenja i zahvalnosti. Emma je uivala u toj ljubavi oprezno i predano, podravala je svim umijeem svoje njenosti i pomalo strepila, da se jednog d ne ugasi. esto mu je govorila blagim i tunim glasom: Ah, ti e me ostaviti... oenit e se... Bit kao i svi drugi. On bi je pitao: Koji drugi? Pa mukarci, dakako odgovarala je ona. Zatim je, odbijajui ga od sebe malaksalom kretnjom., dodavala: 231 e, Svi ste vi podli! Jednoga dana, kad su mudro razgovarali o zemaljskim razoaranjima, ona mu iznenada ree (da iskua njegovu ljubomoru, ili osjeajui moda neodoljivu potrebu da mu se povjeri), da je neko, prije njega, ve voljela drugoga, ne tako kao tebe!, dometne ona brzo, zaklinjui se ivotom svoje keri, da meu njima nita nije bilo. Mladi ovjek povjerova, ali je uza sve to, iz radoznalosti, zapita, to je bio taj ovjek. Bio je kapetan bojnog broda, dragi. Nije li to rekla samo zato, da sprijei svako dalje ispitivanje i da u isto vrijeme uzvisi sebe, to je toboe osvojila ovjeka, koji je morao biti ratoborne prirode i koji je navikao na uspjehe kod ena? Pisar osjeti tada svu bijedu svog poloaja te zaeli epolete, ordene i naslove. Sve bi se to njoj svakako svidjelo; on je to zakljuivao po njezinim raskonim navikama. Emma mu je meutim preuivala mnoge od svojih pretjeranih elja, kao na primjer elju da za vonju u Rouen ima plavi tilburv, koji bi vukao engleski konj, a kojim bi upravljao groom u suvraenim izmama. To ju je Justin bio naveo na tu hirovitu zamisao, kad ju je jednom zaklinjao, da ga uzme k sebi za sobara; i premda na svakom ljubavnom sastanku pomanjkanje tog tilburvja nije umanjivalo radosti dolaska, ono je svakako poveavalo gorinu povratka. esto, kad su razgovarali o Parizu, ona bi na koncu aputala: Ah, kako bi nam bilo krasno tamo ivjeti! Zar nismo sretni? njeno je odgovorio mladi ovjek, milujui je po kosi. Da, istina je odgovarala je ona glupo je, to govorim, poljubi me!

Ona je sada bila prema muu ljubeznija no ikada. Pripravljala mu je razne kreme s pistacijama i svirala valcere poslije veere. On se osjeao najsretnijim meu smrtnicima, a Emma je ivjela bezbrino, dok je i jedne veeri ne zapita on iznenada: Tebi daje satove iz klavira gospoica Lempereur, zar ne? Da. Zanimljivo! Malo prije sam je vidio nastavi Charles kod gospoe Liegeard. Govorio sam joj o tebi. Ona te ne poznaje. To je bilo kao grom iz vedra neba. Ali ona ipak odgovori sasvim ravnodunim tonom: Ah, vjerojatno je zaboravila moje ime! Ili moda u -Rouenu ree lijenik ima vie gospoica Lempereur, koje su uiteljice klavira. To je mogue! Zatim ivo doda: Ta ja ipak imam njezine potvrde, eto, pogledaj! I ona poe k pisaem stolu, prekopa sve ladice, ispremijea sve papire i napokon izgubi glavu, tako da je Charles ozbiljno zamoli, da se ne mui toliko oko tih bezvrijednih priznanica. Oh, ja u ih ve nai! ree ona. I zaista, ve idueg petka, dok je obuvao izmu u tamnoj sobici, u koju su spremali njegova odijela, Charles osjeti neki papir izmeu koe i svoje arape; on ga izvue i proita: Primila svotu od ezdeset i pet franaka za tromjesenu pouku kao i za razne muzike potreptine. Felicie Lempereur, profesorica muzike. Kako je to, do avola, dospjelo u moje izme? Po svoj je prilici odgovori ona palo iz stare^, kutije za raune, koja stoji na rubu police. j Od tog je asa njezin ivot bio samo splet lai, u koje// je uvijala svoju ljubav kao u koprene, da je sakrije. L La je kod nje postala potreba, strast, uitak, i to /* u tolikoj mjeri, da ste mogli biti sigurni, da je prola \ lijevom stranom neke ulice, ako bi vam rekla da je juer \ prola desnom stranom. .;. , J Jedno jutro, kad je po svom obiaju otputovala dosta lako obuena, poe najedanput padati snijeg. Kako je Charles gledao kroz prozor, kakvo je vrijeme, opazi gospodina Bournisiena u koiji gospodina Tuvachea, koji ga je vozio u Rouen. On brzo sie dolje i povjeri duhovniku jedan topli al, da ga preda gospoi, im stigne k Crvenom kriu. Kad je doao u gostionicu, Bournisien odmah upita, gdje je ena vonvillskog lijenika. Gostioniarka odgovori, da gospoa vrlo rijetko dolazi u njeno svratiste. Kad je navee prepoznao gospou Bovarv u Lastavici, upnik joj ispripovjedi svoju nepriliku, ne pokazujui, uostalom, da pridaje tome vanosti, jer odmah poe hvaliti nekog propovjednika, koji je u to vrijeme drao udesne propovijedi u stolnoj crkvi, kamo su sve ene hrlile da ga sluaju. No nita ne znai, ako upnik nije zatraio nikakvih razjanjenja, drugi bi se, kasnije, mogli pokazati manjeobzirni. Zato je drala, da je potrebno, da svaki put od233:sjedne kod Crvenog kria, tako da njezini estiti sugraani, koji su je viali na stepenicama nisu nita slutili. Jednoga dana, meutim, sretne je gospodin Lheureux, "kad je s Leonom ispod ruke izlazila iz hotela Boulogne; ona se prestrai mislei, da e on to izbrbljati. Lheureux nije bio tako glup. ' Ali nakon tri dana doe on u njenu sobu, zatvori vrata i ree: Potreban mi je novac. Ona izjavi, da mu ga ne moe dati. Lheureux se stade jadati i podsjeati je na sve usluge, to joj ih je dosad uinio. Zaista, od dvije mjenice, to ih je Charles bio potpisao, Emma je dotada isplatila samo jednu. to se tie druge mjenice trgovac je na njezinu molbu bio pristao da je zamijeni dvjema novima, koje su takoer bile ve obnovljene na veoma dugi rok plaanja. On izvadi zatim iz svoga depa popis neplaene robe, i to: zastori, sag, tkanina za naslonjae, nekoliko haljina i razni toaletni predmeti u ukupnoj vrijednosti od oko dvije tisue franaka. Ona obori glavu, a on nastavi: Ali ako nemate gotovine, imate zato imanja. I on joj spomene jednu tronu kuicu u Barnevilleu blizu Aumala, koja nije donosila bogzna to. Ona je pripadala nekad jednom malom gospodarstvu, to ga je bio prodao stari gospodin Bovarv; jer Lheureux je sve znao, ak i koliko ima hektara, i kako se zovu susjedi. Da sam na vaem mjestu govorio je on ja bih se rijeio svih dugova, i jo bi mi preostalo neto novaca. Ona primijeti, da je teko nai kupca. On joj dade nadu, da e ga sam pronai. Tada ona zapita, to treba da uradi, da bi mogla prodati kuu. Zar nemate punomo? odgovori on. Te rijei joj dooe kao daak svjeeg vjetra. Ostavite mi raun ree Emma. Oh, nije to tako nuno! odgovori Lheureux. Idueg tjedna on ponovo doe i pohvali se, da je nakon dugog i munog traenja pronaao najposlije nekog Langloisa, koji je odavno bacio oko na to imanje, ne kazujui, to bi dao za nj.

 Cijena nije vana! uzviknu ona. Naprotiv, treba poekati i opipati toga lisca. Zbog toga bi zavrijedilo otputovati, ali kako ona nije mogla ii na taj put, Lheureux se ponudi da e on otii na lice mjesta 234 i porazgovarati s Langloisom. Kad se vratio s puta, on izjavi, da kupac nudi etiri tisue franaka. Emma se razveseli na tu vijest. Iskreno da vam kaem doda Lheureux to je dobro plaeno. Ona primi odmah polovinu svote, a kad mu htjede podmiriti raun, trgovac joj ree: Potene mi rijei, zaista mi je ao, kad vidim, da se najedanput odriete tako velike svote. Ona tada pogleda novanice i pomiljajui na neogranieni broj ljubavnih sastanaka, to su ih te dvije tisue franaka predstavljale, promuca: Kako! Kako! Oh! nastavi on smijui se dobroudno u raune se moe staviti sve to hoete. Zar ja ne znam, kako se to radi u kuanstvu? I on ju je gledao ravno u oi, drei neprestano u ruci dva dugaka papira koja je provlaio meu prstima. Naposljetku on otvori lisnicu i rairi na stolu etiri mjenice od kojih je svaka glasila na tisuu franaka. Potpiite mi to ree on i zadrite sve! Ona se usprotivi sva ogorena. Ali ako vam dam ostatak odgovori gospodin Lheureux bezobrazno ne inim li vam time uslugu? I on uzme pero i napie ispod rauna: Primio od gospoe Bovarv etiri tisue franaka. ta vas uznemiruje, kad ete za est mjeseci dobiti zaostali neplaeni dug od svoje daare, i kad vam ja dajem rok, da moete platiti posljednju mjenicu poslije te isplate. Emma se malo zaplela u tim raunima, a u uima joj je zvonilo, kao da su zlatnici, provalivi iz kese, zveali svuda oko nje po podu. Naposljetku joj Lheureux objasni, kako ima u Rouenu prijatelja, novara Vincarta, koji e iskupiti te etiri mjenice uz odbitak kamata, a zatim e on, Lheureux, osobno predati gospoi ono to ostane preko stvarnog duga. Ali mjesto dvije tisue franaka on donese svega tisuu i osam stotina, jer je prijatelj Vingart (kao to je i pravilno), od toga bio unaprijed uzeo dvije stotine franaka za posrednike trokove i odbitke. Zatim Lheureux toboe ravnoduno zatrai priznanicu. Vi razumijete ..., u trgovini... pokatkad ... I stavite datum, molim vas, datum. Pred Emmom se otvori tada itavo more ostvarivih elja. Ona je bila dovoljno pametna, da spremi tisuu 235talira, kojima je isplatila prve tri mjenice (im su dospjele), ali etvrta, sluajno, padne u kuu ba jednoga etvrtka; Charles, sav smeten, saeka strpljivo povratak svoje ene, da dobije od nje razjanjenja. Ona ree, da ga nije bila obavijestila o toj mjenici samo zato, da ga potedi domaih neprilika; sjela mu je na krilo, milovala ga, aputala mu slatke rijei i nabrajala itav niz prijeko potrebnih stvari, to ih je uzela na veresiju. Napokon, mora priznati, da s obzirom na koliinu to nije odvie skupo. Ne znajui vie to da pone, Charles se ponovo vrati neizbjenom Lheureuxu, koji se zakune, da e stvar izgladiti, ako mu gospodin potpie dvije mjenice, od kojih jedna glasi na sedam stotina franaka, a plativa je za tri mjeseca. Da uzmogne to uiniti, on napisa majci dirljivo pismo. Mjesto da poalje odgovor, ona doe osobno, a kad Emma upita Charlesa, da li je od nje to izmamio, on odgovori: Da, ali ona zahtijeva da vidi raun. Sutradan jo za svitanja Emma pohita gospodinu Lheureuxu, da ga zamoli za drugi raun, koji nee prijei tisuu franaka, jer ako pokae onaj raun od etiri tisue, morala bi rei, da je ve isplatila od toga dvije treine, i prema tome priznati prodaju kue; taj je posao trgovac tako spretno izveo, da se za nj zaista tek kasnije saznalo. Premda je cijena svakog predmeta bila vrlo niska, stara gospoa Bovary primijeti, da je troak pretjeran. Zar niste mogli proi i bez saga? Zato ste morali presvui naslonjae? U moje su vrijeme u svakoj kui imali samo jedan naslonja, za starije ljude tako je barem bilo kod moje majke, koja je, mogu vam rei, bila estita ena. Ta svatko ne moe biti bogat! Nikakav se imutak ne moe odrati, kad se uludo troi! Ja bih se crvenjela od stida, kad bih sebi ugaala kao vi! A ja sam ipak stara, i potrebna mi je njega ... A tu, gledajte, samo kienje i razmetanje! Kako! Svila za podstavu po dva franka!... Zato, kad se moe nai pamune tkanine po deset sua, pa ak i po osam, koja odlino moe da poslui za istu svrhu! Emma je, zavaljena na svojoj sofi, odgovarala to je mirnije mogla: Ah, gospoo, dosta! Dosta!. .. Svekrva ju je i dalje korila, proriui im, da e svriti u ubonici. Uostalom, svemu je tome bio kriv Bovarv. Sreom je bio obeao, da e razderati tu punomo ... Kako? 236 Da, da, on mi se zakleo, da e to uiniti nastavi dobra gospoa. Emma otvori prozor, zovnu Charlesa, i jadni je ovjek morao priznati, da mu je majka iznudila obeanje.

Emma naglo izie, zatim se brzo vrati i prui joj dostojanstveno ovei list papira. Hvala ree starica. I ona baci punomo u vatru. Emma udari u otar, prodoran i neprekidan smijeh; dobila je ivani napad. Ah, Boe! uzviknu Charles. Pa i ti ima krivo! Dolazi ovamo samo da je napada!... Njegova ga je mati, slijeui ramenima, uvjeravala, "da je sve to samo pretvaranje. Ali Charles se prvi put u ivotu pobuni i stade braniti svoju enu, tako da je stara gospoa Bovarv htjela odmah otii. Ona otputova ve idui dan, i na pragu, kad ju je on molio da ostane, ona odgovori: Ne, ne! Ti nju voli vie nego mene, i ima pravo, tako i treba da bude. Uostalom nije mi stalo! Vidjet e , jo!... Ostaj mi zdravo ..., jer ja se neu vratiti tako brzo, da je, kako ti kae, napadam. Charles je uza sve to ostao vrlo zbunjen pred Emmom, jer ona nije nimalo krila mrnju, koju je osjeala prema njemu zato, to nije imao povjerenja u nju; morao ju je dugo moliti, prije negoli je pristala da ponovo primi punomo; on je dapae i sam otprati do gospodina Guil-laumina, da joj izda drugu, sasvim istu. Ja vas potpuno razumijem ree biljenik. ovjek znanosti ne moe se baviti sitnicama svakidanjeg ivota. I Charlesu je bilo lake, kad je uo tu laskavu primjedbu, koja je uljepavala njegovu slabost, prikazujui je kao neku zaokupljenost viim stvarima. Kakve li raskalaenosti idueg etvrtka u hotelskoj sobi s Leonom! Ona se smijala, plakala, pjevala, plesala, naruivala hladna pia, traila da pui cigarete, i njemu se inila neobino pretjerana, ali oboavanja vrijedna i krasna. On nije znao sebi objasniti, kakva je nagla promjena u itavom biu gonila Emmu, da se tako strastveno predaje uivanju ivota. Ona je postala razdraljiva, nezasitna u putenim uicima i razbludna; etala se s njim po ulicama uzdignute glave, ne bojei se, kako je govorila, da e izgubiti dobar glas. Pokatkad ona bi ipak zadrhtala pri iznenadnoj pomisli, da bi se mogla sresti s Rodolpheom, jer premda su se bili rastali zauvijek, njoj se inilo, da se nije potpuno oslobodila njegove zavisnosti. 237Jedne veeri ona se ne vrati u Yonville. Charles je zbog toga bio sav van sebe, a mala Berta, koja nije htjela lei bez mamice, jecala je, kao da su joj se grudi kidale. Justin bijae nasumce otiao na glavnu cestu, a gospodin. Homais je zbog toga ostavio ljekarnu. Napokon u jedanaest sati, ne mogavi vie izdrati, Charles upregnu svoj boe, skoi u nj, osinu konja i oko dva sata ujutro stigne k Crvenom kriu. Tamo je nije bilo. On pomisli, da ju je Leon moda vidio. Ali gdje on stanuje? Charles se sreom sjeti adrese njegova poslodavca i pojuri k njemu. Poelo je svitati. On razabra plou nad vratima javnog biljenika i pokuca. Netko mu, ne otvorivi vrata, viui odgovori na pitanje i obaspe pri tome svakojakim pogrdama one koji nou uznemiruju ljude. Kua, u kojoj je Leon stanovao, nije imala ni zvonca, ni alke, ni vratara. Charles stade jako lupati rukom po kapcima. U taj as jedan policajac proe ulicom; Charles se tada prestrai i ode. Ba sam lud govorio je on u sebi sigurno su je zadrali na veeri kod gospodina Lormeauxa. Ali Lormeauxovi nisu vie ivjeli u Rouenu. Moda je ostala da njeguje gospou Dubreuil. Ali, to govorim! Gospoa Dubreuil je umrla jo prije deset mjeseci.. . Ta gdje onda moe biti? Najednom mu sinu jedna misao. On zatrai u nekoj kavani Godinjak i potrai ime gospoice Lempereur, koja je stanovala u ulici Renelle-des-Maroquiners broj 73. Ba kad je ulazio u tu ulicu, Emma se pojavi na drugom kraju. On se vie baci na nju, no to je zagrli i uzvikne: Tko te je juer zadrao? Bila sam bolesna. Sto ti je bilo? . .. Gdje? ... Kako? .. . Ona prijee rukom preko ela i odgovori: ...- Kod gospoice Lempereur. To sam i pomislio! Upravo sam poao tamo. Oh! Nije vie potrebno ree Emma. Ona je ba maloas izala; ali ubudue nemoj se brinuti. Ja se ne osjeam slobodna, razumije li, ako znam, da te i najmanje zakanjavanje tako uznemirava. Na taj nain ishodila je ona sebi kao neko doputenje da moe biti potpuno slobodna u svojim ljubavnim pustolovinama. I zato se ona njime i koristila to je vie mogla. Kad bi je obuzela elja da se vidi s Leonom, ona bi pod ma kakvom izlikom otputovala, a kako je on toga dana nije oekivao, ona bi ga potraila u njegovoj pisarni. 238 U poetku je to bila velika srea, ali ubrzo joj je-morao rei istinu, naime, da se njegov ef ljuti zbog tih posjeta, koji ometaju rad u kancelariji. Doi samo! Ah, kojeta! govorila je ona. I on bi umaknuo. Emma je htjela da on nosi samo crna odijela i da pusti bradicu, da bi bio nalik na sliku Ljudevita XIII. Ona zaeli da vidi i njegov stan i nae, da je odvie skroman; Leon je pocrvenio, ali se ona na to ne obazre; zatim mu preporui, da kupi zastore, kao to su njezini, a kad on primijeti, da bi to mnogo stajalo, ona ree smijui se: Ah, ah! uva ljubomorno svoje cekine!

Leon joj je svaki put morao pripovijedati sve to je radio od posljednjeg sastanka. Traila je od njega, da joj pie stihove, stihove za nju, kakvu ljubavnu pjesmu u njezinu ast; ali on nikako nije mogao nai rimu za drugi stih pa najposlije prepie jedan sonet iz nekog albuma. To nije uinio toliko iz tatine koliko iz same elje da joj ugodi. On nikada nije pobijao njezine nazore, u svemu se ravnao prema njezinu ukusu; on je bio njezina ljubavnica vie, no to je ona bila njegova. Njezine njene rijei i njezini poljupci zanosili su mu duu. Ta gdje li se ona nauila takvoj pokvarenosti, koja je bila gotovonevjerojatna, toliko je bila duboka i prikrivena. VI Kad je dolazio u Yonville da je obie, Leon je esto objedovao kod ljekarnika, pa je stoga drao, da iz pristojnosti i on njega mora jednom pozvati u Rouen. Drage volje odgovorio je gospodin Homais; uostalom, vrijeme je da se malo osvjeim, jer u tu sasvim oglupaviti. Ii emo u kazalite, u kakav restoran,, ludo vat emo cijelu no! Ah, dragi moj! promrmlja njeno gospoa Homais prestraena neizmjernim opasnostima kojima se njezin Aristide namjerava izloiti. Gle ti nje! Zar misli da ne upropaujem dovoljno svoje zdravlje ivei tu meu neprestanim isparivanjem lijekova u ljekarni! Eto, uostalom, kakve su ene: ljubomorne su, ako se ovjek posveuje nauci, a opet se bune, ako zaelite da se sasvim opravdano malo 239-razonodite. Svejedno, vi raunajte na mene. Jednoga od iduih dana eto mene u Rouenu, pa emo zajedno spiskati svoje srebrnjake. Prije bi se ljekarnik dobro uvao da upotrijebi takav izraz; ali u najnovije vrijeme volio je oponaati nestanog Parianina, nalazei, da je to veoma otmjeno, pa je i on, kao i njegova susjeda gospoa Bovary, radoznalo ispitivao pisara o ivotu i obiajima u glavnome gradu i, tavie, govorio u parikom argonu, da bi zapanjio . .. graane, na primjer: turne, bazar, chicard, chicandard, Breda--street1 i kidam mjesto odlazim. I tako se jednog etvrtka Emma iznenadi, kad je u kuhinji Zlatnog lava srela gospodina Homaisa u putnikom odijelu, naime u nekom starom ogrtau, u kojem ga dotad nitko nije vidio, s kovegom u jednoj ruci i s grijalicom iz svoje ljekarne u drugoj ruci. On nikome nije povjerio svoju nakanu, bojei se da ne uznemiri mjetane svojom odsutnou. Pomisao da e ponovo vidjeti mjesto, gdje je proveo svoju mladost, oito ga je oduevljavala, jer je cijelim putem neprestano govorio, a im su stigli u Rouen, on ivo skoi s koije i odjuri da, potrai Leona. Pisar se uzalud opirao, gospodin Homais ga nasilu odvede u veliku kavanu Normandie, u koju je uao dostojanstveno sa eirom na glavi, smatrajui, da je odvie provincijski skidati eir na javnom mjestu. Emma je ekala Leona tri etvrt sata. Najposlije otra u njegov ured i, zaokupljena svakojakim slutnjama, optuujui ga, da je prema njoj ravnoduan i prebacujui sebi svoju slabost, provede itava poslijepodne s elom naslonjenim na prozor. U dva sata poslijepodne obojica su jo uvijek sjedila za stolom jedan nasuprot drugome. Velika se dvorana praznila; cijev od pei u obliku palme irila je po bijelom stropu svoje pozlaene grane, a blizu njih, iza staklenih vrata, na suncu, mali je vodoskok grgotao u mramornom bazenu, t\ kojem su se meu salatom i pargama ispruila tri ukoena jastoga tik do prepelica koje sur'u hrpi naslagane jedna na drugu. : Homais je uivao. Premda ga je rasko vie zanosila nego dobar objed, pomardsko mu je vino ipak malo udarilo u glavu, i kad im iznijee na stol omlet s rumom, on stade razlagati nemoralne teorije o enama. Njega najvie oarava ik. On oboava elegantnu haljinu u kakvom lije-1 Rijei iz argota, koje se ne .mogu prevesti, jer su god. 1857. imale drugaije znaenje nego danas (Nap. prev.) 240 po namjetenom stanu, a to se tie tjelesnih svojstava, on je za punane ene. Leon je oajno gledao na zidni sat. Ljekarnik je pio, jeo i govorio. Mora da ste vrlo osamljeni u Rouenu ree on iznenada. Uostalom, vaa ljubav nije daleko. A kako je Leon pocrvenio, ljekarnik nastavi: Hajde budite iskreni! Zar poriete, da se u Yon-villeu...? Mladi promuca neto. Ne udvarate li nekome kod gospoe Bovary . . .? A kome? Sluavki! Homais se nije alio, ali kako je Leonova tatina bila jaa od opreznosti, on se i nehotice stade braniti. Uostalom, on voli samo crnornanjaste ene. Slaem se s vama ree ljekarnik one su vatrenije. I nagnuvi se prijatelju na uho, oda mu znakove, po kojima se pozna, da li je neka ena vatrena. On se, tovie, upustio i u etnografske razlike: Njemica je histerina, Francuskinja razvratna, Talijanka strastvena. A crnkinje? zapita pisar. To je umjetniki ukus ree Homais. Konobaru! Dvije alice kave!

 Idemo li? predloi napokon Leon ve nestrpljiv. Yes. Ali prije no to e poi, ljekarnik pozove vlasnika kavane i izrazi mu svoje zadovoljstvo na dobroj posluzi. Da ga se rijei, mladi izjavi, da ima posla. Oh, idem i ja s vama! ree Homais. I dok su ili ulicama, on je govorio o eni, o djeci, o njihovoj budunosti i o ljekarni; pripovijedao je, kako je ona nekad propadala, i kako ju je on podigao. "1-Cad su doli pred hotel Boulogne, Leon ga naglo ostavi, pojuri uza stepenice i zatee svoju ljubavnicu u velikom uzbuenju. Kad je ula, da je bio s ljekarnikom, ona planu. Ali Leon joj iznese mnotvo opravdanih razloga; ta nije on kriv, zar ona ne pozna gospodina Homaisa? Kako moe i pomisliti, da on vie voli njegovo drutvo nego njezino? Ali ona htjede otii; on je zadri i, bacivi se na koljena, obujmi je strastveno oko pasa kretnjom punom poude i zaklinjanja. Ona je stajala; njezine krupne vatrene oi promatrale su ga ozbiljno, gotovo strano. Zatim ih suze zasjenie, Gospoa Bovary 241ruiaste joj se vjee spustie, ona mu prepusti ruke, i Leon ih prinese k ustima, kadli ue jedan sluga i javi gospodinu, da ga netko trai. Ti e se vratiti? ree ona. Da... Ali kad? Odmah. To je bio trik ree ljekarnik, opazivi Leona. Htio sam prekinuti tu posjetu, koja vam je, kako mi se inilo, neugodna. Hajdemo k Bridouxu na aicu garusa1. Leon se kleo, da se mora vratiti u ured. Nato ljekarnik stade zbijati ale na raun kancelarijskih spisa i pravnikog poziva. Do avola, ta ostavite naas Cujasa i Bartola2! Tko vam brani? Budite mukarac! Hajdemo k Bridouxu! Vidjet ete njegova psa. To je vrlo zanimljiva ivotinja! A kako se pisar i dalje opirao, on nadoveza: Dobro, idem i ja tamo s vama; itat u kakve novine, ekajui vas ili u prelistavati kakav zakonik. Zbunjen Emminim gnjevom, brbljanjem gospodina Homaisa, a moda i zbog preobilnog ruka, Leon je i dalje bio neodluan i kao zaaran od ljekarnika, koji je ponavljao: Hajdemo k Bridouxu! To je tu blizu, u ulici Malpalu. I tada, neto iz kukavtine, neto iz gluposti, neto iz onog neobjanjivog osjeaja, koji nas pokatkad uvlai u najneugodnija djela, Leon se dade odvesti k Bridouxu. Oni ga zatekoe u njegovu malom dvoritu, kako nadzire tri momka, koja su daui okretala jedan veliki toak na stroju za pravljenje seltzerske vode. Homais im dade nekoliko savjeta; on se poljubi s Bridouxom, te popiju po aicu garusa. Vie od dvadeset puta htio je Leon da ode, ali ga je Homais zadravao rukom govorei mu: Odmah, odmah! Eto, idem i ja. Pohodit emo onu gospodu u urednitvu lista Fanal de Rouen. Predstavit u vas Thomassinu. Leon ga se ipak nekako otrese i odjuri kao strijela u hotel. Emma vie nije bila tamo. 1 Garus (lat.) je ime skue, lokarde; od njezine su utrobe stari Rimljani pripravljali garun, tj. neku vrst pia za pospjeivanje probave; ima vie vrsta meu kojima i ljekoviti garun. Ovdje se misli na neku vrstu aperitiva i si. (Nap. prev.) 2 Jacques de Cujas (15221590), glasoviti francuski pravnik i Bartolo de Sassoferrato (13141357), talijanski pravnik, osobito dobar poznavalac rimskog prava (Nap. prev.) 242 Ona je sva ogorena upravo bila otila. Sada ga jn mrzila. To to nije doao na sastanak, premda je dao rije, inilo joj se uvreda, i ona je traila drugih razloga, da raskrsti s njim; ta on je nesposoban za junaka djela, slabi, banalan, meki no kakva ena, a osim toga krt i plaljiv. Zatim je, kad se umirila, spoznala, da ga je bez sumnje oklevetala. Ali ocrnjivanje onih koje volimo uvijek nas malko udaljava od njih. Ne smijemo dirati u idole: njihova nam pozlata ostaje na rukama. Oni su sad ee govorili o stvarima, koje se nisu ticale njihove ljubavi, i u pismima, koja mu je Emma slala, bilo je govora o cvijeu, o stihovima, o mjesecu i o zvijezdama, tim bezazlenim pomonim sredstvima oslabljene strasti, koju je pokuavala oivjeti svim vanjskim pomagalima. Ona se od svakog novog sastanka nadala nekoj neizmjernoj srei, a poslije je sebi priznavala, da ne osjea nita izvanredno. To je razoaranje brzo izgaralo u vatri nove nade, i Emma se vraala Leonu strastvenija i poudnija no ikada. Ona bi se svlaila pohotno, trgnula bi tanku uzicu na svom stezniku, koji bi joj zautao niz bedra kao kakva zmija, koja klizi. Tada bi bosonoga na prstima ila jo jedanput pogledati, jesu li vrata zatvorena, a zatim bi jednom jedinom kretnjom zbacila sa sebe svu odjeu, i blijeda, bez rijei, ozbiljna, bacala se na njegove grudi, drui itavim tijelom.

Ali na tom elu oblivenom hladnim kapljicama znoja, na tim usnama, koje su tepale, u tim zavodnikim oima, u zagrljaju tih ruku bilo je neto pretjerano, neodreeno $p, i zloslutno, to se Leonu inilo da se neprimjetno uvlai meu njih, kao da ih hoe rastaviti. .On se nije usuivao da joj postavlja pitanja, ali je, sudei po njezinu iskustvu, govorio u sebi, da je morala proi kroz sve kunje boli i uivanja. Ono to ga je negda oaravalo, sad ga je pomalo plailo. Osim toga, on se bunio protiv podlonosti svoje linosti koja je svakim danom bivala sve jaa. Ljutio se na Emmu zbog te neprekidne pobjede. tavie, on je pokuavao da je ne voli, ali im bi uo njezine lake korake, osjetio bi se slab, kao pijanice, kad ugledaju jaka pia. Istina, ona ga je obasipala svim moguim panjama, birala je za njega najbolja jela, oblaila najljepe haljine i promatrala ga eznutljivim pogledima. Iz Yonvillea mu je donosila rue kojima bi okitila grudi i koje bi mu dobacivala u lice; vodila je brigu o njegovu zdravlju, savjetovala ga, kako da se vlada, i da ga to due zadri uza se nadajui se, da e joj moda u tome i nebo po243i objesila mu je oko vrata medalju Blaene Djevice. Ona se kao brina mati raspitivala o njegovim drugovima i govorila mu: Ne drui se s njima, ne izlazi iz kue, misli samo na nas, voli me! Najradije bi bila nadzirala svaki njegov korak te doe na misao da nae nekoga koji e ga potajno pratiti po ulicama. Oko hotela se uvijek vrzao nekakav probisvijet, koji je prilazio k putnicima i koji ne bi odbio ... ali joj ponos to ne dopusti. E, pa dobro! Neka me vara, ba mi je stalo! Zar ja marim za to? ^ Jednoga dana, kad su se rano rastali, i ona se sama vraala bulevarom, spazi Emma zidine samostana; ona tada sjede na jednu klupu u sjeni brijestova. Kako je mirno ivjela u ono vrijeme! Kako je eznula za neizrecivim ljubavnim osjeajima, koje je pokuavala zamisliti prema knjigama to ih je itala. Prvi mjeseci njezina braka, njezine etnje na konju po umi, plesanje valcera s vikontom i Lagardvjevo pjevanje, sve joj to ponovo izie pred oi... i Leon joj se najedanput uini jednako udaljen kao i ostali. ,.---' Ali ja ga ipak volim! govorila je u sebi. Uza sve to ona nije bila sretna, a niti je to ikada bila. Otkuda samo ta praznina u njezinu ivotu, to naglo propadanje svega, na to se ona oslanjala? ... Ali, ako po-) stoji negdje neko bie snano i lijepo, odvana priroda, puna ara i profinjenosti u isti mah, pjesnika dua s aneoskim licem, lira s mjedenim icama, s koje se uju do neba sjetne svadbene pjesme, zato da ona sluajno to ne , nae? Oh, kakva nemogunost! Uostalom, nita nije vrijedno ni traiti! Sve je to la! Svaki osmijeh prikriva zi-jevanje od dosade, svaka radost neko prokletstvo, svako uivanje svoju odvratnost, a najslai cjelovi ostavljaju na usnama samo neostvarivu elju za viim nasladama. Neki se metalni zvuk razlijegao zrakom i na samostanskom zvonu zaue se etiri otkucaja. etiri sata! A Emmi se inilo, da sjedi tu, na toj klupi, ve itavu vjenost. Ali bezbroj strasti moe stati u jednu minutu, kao to gomila ljudi moe stati u jedan mali prostor. Emma je ivjela sasvim zaokupljena svojim strastima i manje je vodila rauna o novcu nego kakva nadvojvotkinja. Jednoga dana, meutim, doe k njoj neki ovjek bijedna izgleda, crven u licu i elav, te izjavi, da ga je poslao gospodin Vincart iz Rouena. On izvue pribadae, 544 kojima je bio privren dep na njegovu dugom zelenom kaputu, zabode ih u rukav i uljudno prui neki papir. To bijae mjenica na sedam stotina franaka, koju je ona bila potpisala, i koju je Lheureux, usprkos svim svojim uvjeravanjima bio prenio na Vincarta. Ona poalje k njemu svoju sluavku. Lheureux nije mogao doi. Tada neznanac, koji je i dalje stajao, bacajui naokolo radoznale poglede, koje su prikrivale njegove guste plave obrve, zapita prostoduno: Kakav odgovor da odnesem gospodinu Vincartu? Pa recite mu odgovori Emma da nemam tih novaca ... Platit u mu idue sedmice ... Neka prieka .. . da, idue sedmice. I dobri ovjek ode ne rekavi ni rijei. Ali sutradan u podne dobije ona sudski poziv, i taj biljegovani papir, na kome je na vie mjesta i velikim slovima bilo ispisano: Hareng, glavni sudski ovrhovodi-telj u Buchvju, toliko je preplai, da je ve u najveoj urbi otrala k trgovcu tkaninama. Ona ga zatee u njegovu duanu, kako upravo zave-zuje neki paket. Sluga sam! ree on; stojim vam na raspolaganju. Lheureux je meutim i dalje obavljao svoj posao, u kojem mu je pomagala jedna djevojica od trinaest godina otprilike, koja je bila malo grbava i koja mu je sluila u isti mah kao pomonica i kao kuharica. Zatim se, kloparajui svojim drvenjacima po pou duana, popne pred gospoom na prvi kat i uvede je u neku usku sobicu, u kojoj je na velikom pisaem stolu od jelovine lealo nekoliko trgovakih knjiga, koje je zatiivala poprena eljezna motka s lokotom. Uza zid, djelomino pokrivena kuponima tkanina, nazirala se bla-

gajna, ali tako velika, da je u njoj moralo biti i drugih stvari, a ne samo mjenica i novaca. Gospodin Lheureux je doista posuivao novac na zaloge, i u tu je blagajnu bio stavio zlatan lanac gospoe Bovarv i naunice jadnoga ie Teillera, koji je, primoran najposlije da ih proda, kupio u Quincampoixu neku bijednu trgovinu kolonijalnom robom, u kojoj je umirao od hunjavice izmeu svojih svijea, koje su bile manje ute no njegovo lice. Lheureux sjedne u iroki slamni naslonja i ree: to ima novo? Evo pogledajte! I ona mu pokaza papir. 245 Pa dobro, to ja tu mogu? Tada ona planu, podsjeajui ga na rije, koju joj je bio dao, da nee trgovati njezinim mjenicama; Lheureux je to priznavao. Ali ja sam bio na to prisiljen, jer mi je no bio pod grlom. A to e sada biti? nastavi ona. Oh, stvar je sasvim jednostavna: sudska presuda, a zatim pljenidba ..., tu spasa nema! Emma se uzdravala da ga ne udari. Zatim ga blago upita, ne bi li se nekako dalo udobrovoljiti gospodina Vingarta. Ba ste pogodili! Udobrovoljiti Vingarta? Vi ga ne poznajete; ta on je gori od kakvog lihvara. Pa ipak je trebalo da se gospodin Lheureux u to umijea. Sluajte! Meni se ini, da sam dosad bio dosta dobar prema vama. I otvorivi jednu od svojih poslovnih knjiga, ree: Pogledajte! I zatim, preletjevi prstom po jednoj strani: Da vidimo ... Evo ... Dne treeg kolovoza dvije stotine franaka... sedamnaestog lipnja stotinu i pedeset ... dvadeset i treeg oujka etrdeset i est... i u travnju... Najedanput on zastade, kao da se bojao da ne rekne kakvu glupost. A da i ne govorim o mjenicama, koje je gospodin potpisao, jednu na sedam stotina franaka i drugu na tri stotine! A to se tie vaih malih otplata, neplaenih kamata, tome nema konca ni kraja, tu se ovjek zbuni. Neu vie da se u to mijeam! Ona je plakala, ona ga je ak nazivala dobrim gospodinom Lheureuxom. Ali on se neprestano izgovarao na ono pseto Vingarta. Osim toga, on nema ni pare, nitko mu vie ne plaa, sasvim su ga operuali; siromaan trgovi, kao to je on, ne moe pozajmljivati novac. Emma je utjela, a gospodina Lheureuxa, koji je gri-skao guje pero, zacijelo uznemiri njezina utnja, jer nastavi: Da barem primim ovih dana kakav novac ... mogao bih... Uostalom ree ona im primim ostatak duga za kuu u Barnevilleu ... Kako? 246 I kad je uo, da Langlois jo nije sve platio, napravi se kao da je vrlo iznenaen. Zatim ree medenim glasom: Pa kako da to uredimo, recite? ... Cjf\fit. ; Oh, kako god hoete! On tada zatvori oi, da malo razmisli, napisa nekoliko brojki i, izjavljujui, da e imati oko toga mnogo muke, da je stvar opasna, i da se on rtvuje, ispisa etiri mjenice na dvije stotine i pedeset franaka svaka s plaevnim rokom od mjesec dana izmeu njih. Samo da Vingart pristane! Uostalom, stvar je ureena, kod mene nema okolianja, ja sam iskren, to kaem, to i uinim. Zatim joj kao usput pokaza nekoliko novih stvari, ali od kojih ni jedna, po njegovu miljenju, nije dostojna gospoe. Pomislite samo, ta tkanina za haljinu stoji sedam sua po metru, a jame da ima stalnu boju! I ljudi to vjeruju! Razumije se, da im se ne kae kakva je to zapravo roba doda on, hotei je tim priznanjem o varanju drugih potpuno uvjeriti o svome potenju. Zatim je pozva, da joj pokae tri arina brokatne ipke, koju je nedavno bio kupio na jednoj rasprodaji. Zar nisu lijepe!... ree Lheureux; sada ih mnogo upotrebljavaju za navlake na naslonjaima, to je danas moda. I bre no kakav opsjenar, on zamota ipke u modar papir i stavi ih Emmi u ruke. Kad bih barem znala ... Oh, kasnije emo o tome razgovarati odgovori trgovac, okrenuvi joj lea. Jo istu veer navali ona na Bovarvja, neka pie svojoj majci, da im to prije poalje sav ostatak novca od batine. Svekrva odgovori, da nema vie nita; konani obraun je izvren, i osim Barnevillea ostalo im je jo est stotina franaka godinjeg dohotka, koje e im ona tano isplaivati.

Zatim Emma poalje raune nekolicini Charlesovih bolesnika, i uskoro se stade uvelike sluiti tim sredstvom, koje joj je polazilo za rukom. Ona bi se uvijek branila da doda u postscriptumu: Ne govorite o tome mome muu; vi znate, kako je on ponosan ... Oprostite ... Vaa odana ... Bilo je zbog toga i nekoliko pritubi, ali ona ih zadra. tt-Da doe do novaca, ona stade prodavati svoje stare rukavice, ponoene eire i staro eljezo, a trgovala je gramljivo; njezina ju je seljaka krv gonila za dobitkom. Za247tim je za vrijeme svojih izleta u grad kupovala od stareti-nara razne triarije, za koje je mislila, da e ih gospodin Lheureux u nedostatku drugih, doista i preuzeti. Kupovala je sebi nojeva pera, kineski porculan i krinjice; posuivala je novac od Felicitee, od gospoe Hornais, od gostioniarke Crvenog kria, ukratko, kod svakoga, ma gdje. S novcem, to ga je napokon dobila za Barneville, isplati ona dvije mjenice, a ostalih tisuu i pet stotina franaka odoe u nita. Ona se ponovo zadui, i tako je to ilo u beskonanost! Pokatkad je, istina, pokuavala da rauna, ali zakljuci, do kojih je dolazila, bijahu tako strani, da ni sama nije mogla vjerovati. Tada bi poinjala iznova, ali se brzo zbunjivala, ostavljala sve i nije vie mislila na to. U kui je sada bilo vrlo tuno. Vidjelo se, kako iz nje i izlaze dobavljai bijesna lica. Depni rupci vucarali su se Spo peima, a mala je Berta, na veliko zgraanje gospoe Homais, nosila poderane arapice. Ako bi se Charles bojaljivo usudio da togod primijeti, Emma je osorno od-' govarala, da to nije njezina krivnja! Otkuda ta razdraljivost? On je sve to pripisivao njezinoj nekadanjoj ivanoj bolesti i, prebacujui sebi, to je njezinu bolest drao za mane, optuivao se zbog sebinosti, i spopadala ga je elja da potri, k njoj i da je poljubi. Oh ne! govorio je u sebi bio bih joj dosadan. I nije otiao. Poslije ruka etao se sam u vrtu; uzimao je malu Bertu na krilo i, rairivi lijeniki asopis, pokuavao je da je naui itati. Dijete, koje nikad nije uilo, gledalo ga je svojim zauenim i tunim oima, i ubrzo bi udarilo u pla. On ju je tada tjeio; donosio joj je voe u kanti za zalijevanje, dai pravi rjeice na pijesku, ili je lomio svibove granice, da sadi drvee po lijehama, to nije nimalo kvarilo izgled vrta, koji ionako bijae sav zarastao u visokoj travi. Ta oni su dugovali Lestiboudoisu toliko nadnica! Djetetu bi zatim postalo hladno, i ono je trailo majku. Zovi Feliciteu odgovorio je Charles. Ti zna, dijete moje, da mamica ne voli, da je uznemiravamo. Jesen je poinjala, i lie je ve padalo kao i prije dvije godine, kad je ona bila bolesna! Kad e ve jednom svriti sve to? ... I on je i dalje hodao s rukama na leima. Gospoa je bila u svojoj sobi. Nitko nije zalazio k njoj. Ona se zadravala u njoj po itav dan, nepomina, napola odjevena, palei od vremena do vremena haremska 248 mirisna zrnca, to ih je bila kupila u Remenu u duanu' nekog Alirca. Da ne bi po noi imala kraj sebe tog ovjeka, koji se samo isprui i spava, ona ga najposlije svojim prenemaganjem otpravi u drugi kat; i ona bi do jutra itala pretjerano uzbudljive knjige u kojima je bilo razuzdanih opisa i jezovitih prizora. esto, kad bi je spopao strah, ona bi kriknula, i Charles bi dotrao. Ah, odlazi! govorila je ona. Drugom bi opet zgodom, raspaljena jo jae onim unutranjim arom, koji je preljub raspirivao, zadihana, uzbuena, gorui od poude, otvarala prozor, udisala hladni zrak, rasplela na vjetru svoju bujnu kosu i, gledajui u zvijezde, uzdisala za ljubavi kakva princa. Mislila je na njega, na Leona. Ona bi tada bila dala sve na svijetu za jedan jedini od onih sastanaka, koji su zadovoljavali njezine strasti. To su bili njezini sveani dani. Ona je htjela, da budu to sjajniji! I kad on nije mogao sam platiti troak, a to se deavalo gotovo svaki put, ona je dareljivo dodavala od svojih novaca. On joj pokua razloiti, da bi im isto tako dobro bilo i na kojem drugom mjestu, u kakvom skromnijem hotelu, ali ona je svaki put nala kakav izgovor. Jednoga dana ona izvadi iz svoje torbice est liica od pozlaenog srebra (to bijae vjenani dar ie Rou-aulta), i zamoli Leona, da ih odmah odnese u zalagaonicu na njezino ime; i on poslua, premda mu se to nije svidjelo, jer se bojao da se ne osramoti. Poslije, kad je o tom razmiljao, doe do spoznaje, da se njegova ljubavnica u posljednje vrijeme poela vrlo udno vladati, i da moda nemaju krivo oni koji hoe da ga od nje odvoje. I zaista, netko je bio poslao njegovoj majci dugo nepotpisano pismo, da je obavijesti, da joj se sin upropa-uje s jednom udatom enom; i dobra gospoa, videi u duhu vjeito strailo obitelji, to jest nepoznato opasno stvorenje, sirenu, neman, koja ivi u fantastinim dubinama ljubavi, napisa odmah pismo njegovu efu, gospodinu Dubocageu, koji se sjajno ponio u toj stvari. On zadra mladia u razgovoru tri etvrt sata, jer je htio da mu otvori oi, da mu obrati panju na ponor, pred kojim se nalazi. Takvo jedno tajno ljubakanje kodilo bi kasnije njegovu radu. On ga je zaklinjao, neka prekine s njom, i ako nee da uini tu rtvu zbog samoga sebe, neka to barem uini za ljubav njemu, Dubocageu. Leon se naposljetku bio zakleo, da se nee vie sastajati s Emmom; i on je prekoravao sam sebe, to nije ostao 249^"kod svoje rijei, pomiljajui na sve one neprilike i ogovaranja, kojima ga ta ena moe jo izloiti, i ne raunajui zajedljive ale svojih drugova, koje su se zbijale na njegov raun svakog jutra oko pei. Osim toga on

e uskoro postati prvi pisar, bilo je dakle i vrijeme, da bude ozbiljan. Zato se odrekne flaute, pretjeranih uvstava i matanja jer svaki je ovjek u aru svoje mladosti mislio, pa ma samo jedan dan, jedan trenutak, da je sposoban za goleme strasti, za velika djela. I najobiniji je razvratnik sanjario jedno o sultanijama, a svaki javni biljenik ima u sebi poneto od pjesnika. On se sada dosaivao, kad bi mu Emma iznenada stala jecati na grudima i njegovo je srce kao i ljudi koji mogu sluati muziku samo do neke odreene granice ostajalo potpuno ravnoduno na krikove ljubavi, kojoj njenosti nije vie osjealo. Oni su se i odvie poznavali, da bi mogli i dalje osjetiti one zanose u ljubavnom odnosu koji postostruavaju njegov uitak. On je dojadio isto toliko njoj, koliko je ona bila dosadila njemu. Emma je nalazila i u preljubu sve bljutavosti braka. ......Ali kako da se oslobodi toga? Jer premda je osjeala, koliko je poniava niskost takve sree, ona se iz navike ili iz pokvarenosti ipak priljubila uz nju; i svakoga joj se dana preputala sve strastvenije, kvarei sebi svaki uitak iz elje da bude to vei. Krivila je Leona, to su joj se izjalovile nade, kao da ju je on bio prevario, pa je, tavie, eljela, da se desi kakva nesrea, koja bi ih rastavila, jer sama nije imala odvanosti, da se na to odlui. ' " Uza sve to ona mu je i dalje pisala ljubavna pisma drei se onoga miljenja, da ena treba uvijek pisati svom ljubavniku. Ali dok ih je pisala, ona je gledala pred sobom drugog ovjeka, lik, koji su stvorile njezine najvatrenije uspomene, najljepe knjige, to ih je proitala, njezine najstrastvenije elje; i taj lik postao je najposlije tako stvaran i pristupaan, da mu se drui divila, premda ga nije mogla sebi jasno predoiti, toliko se gubio, kao kakav bog, u preobilju svojih svojstava. On je ivio u plavetnom kraju, gdje se svilene ljestve njiu na balkonima, u mirisu cvijea i u sjaju mjeseine. Ona ga je osjeala blizu sebe, on e uskoro doi i odnijeti je u jednom poljupcu. Zatim se opet vraala u stvarnost, sva slomljena, jer su je ti izljevi maglovite ljubavi zamorili vie rego najvea razvratnost. 250 Ona je sada osjeala neku neprekidnu i opu iznemoglost. esto je dobivala sudske pozive i biljegovane dopise, koje je jedva pogledala. Najradije bi da ne ivi vie ili da vjeito spava. Na dan polakorizme1 ona se ne vrati u Yonville, nego je navee otila na krabuljni ples. U barunastim hlaama i crvenim arapama, s vlasuljom, i s naherenim trorogim eirom ona je plesala itavu no uz pomamnu svirku tru-balja. Ljudi se skupljahu oko nje; a ujutro se nae u kazalinom perivoju izmeu pet ili est krabulja, Leonovih drugova, preobuenih u istovarivae i mornare, koji su se dogovorili, da idu nekamo na doruak. Oblinje kavane bile su pune svijeta. U luci prona-oe neku najosrednjiju gostionicu, i vlasnik otvori jednu sobicu na etvrtom katu. Mukarci su aptali u kutu dogovarajui se zacijelo o troku. Bila su etvorica: jedan pisar, dva studenta medicine i jedan trgovaki pomonik; lijepo drutvo za nju! to se tie ena, Emma ubrzo primijeti po nainu njihova govora, da su gotovo sve iz najniih slojeva. Ona se tad uplai, odmakne svoju stolicu i obori oi. Ostali poee jesti. Emma nije jela, elo joj je gorjelo, u vjeama je osjeala peckanje, a koa joj bijae hladna kao led. U glavi joj je tutnjio pod plesne dvorane, koji je jo uvijek odjekivao pod ritmikim, udarcima tisuu nogu, to su plesale. Zatim je omami miris puna i dim cigara. Ona se onesvijesti; odnesoe je pred prozor. Poelo je svitati, i velika pruga grimizne boje irila se na blijedom nebu u pravcu Sainte-Catherine. Sivkasto blijeda povrina rijeke mrekala se na vjetru; na mostovima nije bilo ni ive due; uline su se svjetiljke gasile. Emma meutim doe k sebi i sjeti se Berte, koja je spavala tamo kod kue, u sobi njezine sluavke. Ali uto prodrndae mimo neka teretna kola puna dugih gvozdenih sipki i potresoe zidove kua metalnim zaglunim zveketom. Emma naglo umakne iz drutva, skine sa sebe krabuljni kostim, ree Leonu, da se mora vratiti, i napokon ostade sama u hotelu Boulogne. Sve joj je bilo nesnosno, pa i ona sama sebi. Najradije bi bila odletjela kao ptica, da se pomladi negdje daleko, daleko, u neokaljanim prostorima. Ona izie, prijee bulvar, trg Cauchoise i predgrae te doe do jedne otvorene ulice, koja je vodila du vrtova. 1 la mi-careme je etvrtak tree korizmene sedmice, u Francuskoj dan zabava (Nap. prev.) 251Ila je brzo, svje zrak ju je umirivao; i malo-pomalo sva ona lica svjetine, maske, etvorke, lusteri, veera, one ene, sve je iezlo kao magla, koju vjetar razgoni. Zatim, vrativi se u gostionicu Crveni kri, ona se baci na. postelju, u svojoj sobici na drugom katu, u kojoj su visile slike iz drame Tour de Nesle. U etiri sata poslije podne Hivert je probudi. Kada je dola kui, Felicite joj pokaza iza ure njihalice sivi papir. Ona stade itati: Na osnovu prijepisa izvrne presude .. . Kakve presude? Dan prije bili su joj zaista donijeli neki drugi papir, za koji ona nije znala; zato se zaprepasti itajui ove rijei: U ime kralja, zakona i pravde nalae se gospoi Bo~ vary ... Preskoivi tada nekoliko redaka, ona opazi: da u roku od dvadeset i etiri sata neodloivo ... Sto to? plati ukupnu svotu od osam tisua franaka. A malo nie pisalo je i ovo:

Na to e biti prisiljena svim zakonskim sredstvima, u prvom redu izvrnom pljenidbom njezina pokustva i drugih pokretnina. Sta da uini? ... U roku od dvadeset i etiri sata! To je sutra! Lheureux je, pomisli ona, htio zacijelo da je opet zastrai; ona zaas prozre sve njegove manevre, cilj njegovih uslunosti. Tjeilo ju je samo jedno: pretjerano velika svota. Meutim, neprestano kupujui, ne plaajui, posuujui, potpisujui mjenice, zatim obnavljajui te mjenice, koje su poslije svakog novog roka sve vie rasle, ona je na kraju pripremila gospodinu Lheureuxu kapital, koji je on nestrpljivo oekivao za svoje spekulacije. Ona doe k njemu slobodno ga gledajui. Vi znate, to mi se dogodilo? To je bez sumnje neka ala! Nije. Kako to? On se polagano okrene i, prekriivi ruke, ree joj: Zar ste vi mislili, draga moja gospoo, da u ja vjeno biti va dobavlja i bankar iz ljubavi prema Bogu? Ako emo pravo, ve je i vrijeme, da doem do svoga novca! Ona se pobuni protiv visine duga. Ah, ao mi je! Sud ga je priznao! Postoji presuda! Dostavili su vam je! Osim toga, nisam vas ja tuio, nego Vincart. 252 - Zar ne biste mogli...? Oh! ne mogu nita. Ali . .. ipak ... promislite! I ona stade govoriti kojekakve besmislice, da ona o tome nita nije znala... da je to dolo tako nenadano . .. A tko je tome kriv? ree Lheureux i podrugljivo joj se nakloni. Dok se ja muim kao rob, vi provodite vrijeme u zabavi! Ah, potedite me od moralnih pouka! One nikada ne kode odgovori on. Emma se ponizi, stade ga zaklinjati; tovie, ona nasloni svoju krasnu dugu i bijelu ruku na trgovevo koljeno. Ta okanite me se! Mogao bi tko pomisliti, da me i hoete zavesti! fcs't, ; ;:Tr,(.> >'?, f.'o ,, , . '! Vi ste nitkov! uzviknu ona. * " '" . Ho! Ho! Kako se vi to izraavate! odgovori on smijui se. Ja u vas ve raskrinkati! Rei u svome rnuu . .. Dobro, i ja u neto pokazati vaem muu! I Lheureux izvadi iz blagajne priznanicu na tisuu i osam stotina franaka, koju mu je ona bila dala, kad je Vincart iskupio mjenicu. Zar mislite doda on da taj dragi jadni ovjek nee otkriti vau malu krau? Emma klonu, satrvena vie no to bi bila, da ju je tko udario maljem po glavi. Lheureux se etao od prozora do pisaeg stola neprestano ponavljajui: Ah, ja u mu zaista pokazati... ja u mu zaista pokazati... Zatim joj se priblii i ree blagim glasom: To nije ba ugodno, ja to znam; uostalom, nitko jo od toga nije umro, a budui da je to jedino sredstvo, koje vam ostaje, da mi vratite novac ... Ali gdje da ga naem? ree Emma lomei ruke. I on je pogleda tako otro i tako strano, da se ona od toga sva najei. Obeaj em vam ree ona potpisat u ... Ve mi je dosta vaih potpisa! Prodat u opet neto . . . Ta idite, molim vas! ree on slijeui ramenima pa vi nita vie nemate. I on viknu kroz mali otvor na pou, kroz koji je gledao dolje u duan: Annette, ne zaboravi ona tri kupona robe broj etrnaest! 253Sluavka se pojavi. Emma shvati i zapita, koliko bi trebalo novaca, da se obustavi svaki dalji sudbeni postupak. Sad je prekasno! Ali ako vam donesem nekoliko tisua franaka, etvrtinu duga, treinu, gotovo sve? Ah, ne, nita ne koristi. On ju je blago gurao prema stepenicama. Ja vas zaklinjem, gospodine Lheureux, poekajte me samo je nekoliko dana! Ona je jecala. No gle! Jo i suze!

 Vi me dovodite do oajanja! Marim ja mnogo za to! ree on zatvarajui za njom vrata. VII Sutradan, kad je doao sudski ovrhovoditelj Hareng s dva svjedoka da sastavi zapisnik o pljenidbi, Emma se drala potpuno mirno. Oni zapoee s Bovarvjevom radnom sobom; freno-loku glavu ne zapisae, jer smatrahu, da mu je potrebna za obavljanje njegova zanimanja. Ali u kuhinji popisae sve zdjele, lonce, stolice i svijenjake, a u spavaoj sobi sve ukrasne predmete na polici. Pregledae njene haljine, rublje, sobicu za oblaenje; i itav njezin, ivot, do najsitnijih pojedinosti, bijae kao kakav le, koji seciraju, potpuno izloen pogledima te trojice ljudi. Gospodin Hareng, u tijesnom zakopanom fraku s bijelom kravatom i s veoma zategnutim hlaama, koje su remenom bile privrene za pete, ponavljao je od vremena do vremena: Doputate li, gospoo? Doputate? esto bi uzvikivao: Krasno! Zaista lijepo! Zatim bi opet stao pisati umaui pero u roanu tin-tarnicu, koju je drao u lijevoj ruci. Kad su bili gotovi sa sobama, oni se popee na tavan. Emma je tu uvala jedan pult, u kojem su bila zatvorena Rodolpheova pisma. Trebalo ga je otvoriti. Ah, vaa pisma! ree gospodin Hareng s uzdr-ljivim osmijehom. Ali dopustite! Ja se moram uvjeriti, da nema u ladici to drugo. 254 I on podigne i blago nagne papire, kao da hoe istresti iz njih zlatnike. Nju spopadne bijes, kad vidje, kako ta debela ruka, sa crvenim i poput pua vlanim prstima, dodiruje ta pisma, nad kojima je njeno srce nekad kucalo. Napokon oni odoe. Felicite ue. Emma ju je bila poslala, da pripazi na Bovarvja i da ga zadri ako doe;, i one na brzinu smjestie na tavan uvara popisanih stvari, koji obea, da se nee nikamo micati. Charles joj se itavu tu veer inio zabrinut. Emma ga je kradom promatrala s pogledom punim straha, jer joj, se inilo, da u svakoj bori njegova lica vidi optube. A kad je svratila pogled na paravane ukraene kineskim vezom, koji su stajali pred kaminom, na bogate zastore, na naslonjae, ukratko, na sve one stvari, koje su joj ublaivale gorinu ivota, nju obuze grinja savjesti, ili bolje rei, golema tuga, koja je raspaljivala strasti, mjesto da ih ugui. Charles je mirno arkao vatru, drei noge na prij ekladima......, Najedanput uvar, koji se zacijelo dosaivao u svom skrovitu, malo lupnu: Tko to hoda po tavanu? zapita Charles. Nitko! odgovori ona to vjetar pomie krovni prozori koji je ostao otvoren. Idui dan, u nedjelju, Emma otputuje u Rouen, da obie sve novare, koje je poznavala po imenu. Oni su bili ili na ladanju ili na putovanju. Ali ona ne postane maloduna; molila je one, koje je mogla nai, uvjeravajui ih, da joj je novac potreban, i da e im ga vratiti. U dva sata otra k Leonu i pokuca na njegova vrata. Nitko ne otvori. Napokon se on pojavi: Moda ti smetam? Ne ... ali ... I on priznade, da gazda kue ne voli, da mu stanari primaju ene. Moram govoriti s tobom nastavi ona. Tada on htjede zakljuati vrata, ali ga ona zadri. Oh, ne tu, tamo kod nas. I oni pooe u svoju sobu u hotelu Boulogne. Kad su doli tamo, ona ispi veliku au vode. Bila je sasvim blijeda. Ona mu ree: Leone, mora mi uiniti jednu uslugu. I tresui mu ruke, koje je grevito stiskala, ona doda: Sluaj, potrebno mi je osam tisua franaka! 255 Ta ti si poludjela! Nisam jo! Jfejj faej;, r I ona mu odmah ispripovjedi sve o" pljenidbi i izloi . mu svoj beznadan poloaj, jer Charles nita ne zna o to-J me, svekrva je mrzi, a ia Rouault i sam je siromah; ; ali on, Leon, on e sve uiniti, da nae taj prijeko po-/ treban novac. Ali kako u ja .. .? Kakva si ti kukavica! uzviknu ona. Tada e on glupo: Ti pretjeruje. Moda bi se taj tvoj vjerovnik udobrovoljio s jedno tisuu talira. To je jo jedan razlog vie, da se pokua neto uiniti; ta nije mogue da se ne moe pronai tri tisue franaka! Uostalom, Leon se mogao obvezati mjesto nje. Idi, pokuaj! Potrebno je! Tri!... Qh, daj, potrudi se! Ja u te tako voljeti! On ode, vrati se poslije jednoga sata i ree ozbiljna lica: Bio sam kod tri osobe... uzalud!

Zatim ostadoe sjedei jedno prema drugome, svaki na svojoj strani kraj kamina, nepomini, ne govorei nita. Emma je slijegala ramenima lupkajui neprestano nogama. On je zau kako mrmlja: Da sam ja na tvome mjestu, ja bih ve nala! A gdje? U tvome uredu! I ona ga pogleda. Neka strahovita smjelost plamtjela je iz tih vatrenih oiju, a vjee su se skupljale poudno i izazivaki tako da mladi ovjek osjeti, kako poputa pred nijemom voljom te ene, koja ga nagovara na zloin. Tada ga obuze strah i, da izbjegne svako objanjavanje, on se udari rukom po elu i uzviknu: Noas se vraa Morel! On me nee odbiti, nadam se (to bijae jedan njegov prijatelj, sin veoma bogata trgovca) i ja u ti sutra donijeti novac doda on. Emma kao da se toj nadi nije toliko veselila, koliko je on zamiljao. Zar je slutila la? On nastavi pocrvenjevi: Meutim, ako se ne vratim do tri sata, nemoj me vie ekati, draga. A sad moram otii, oprosti! Zbogom! On joj stisnu ruku, ali osjeti, da je sasvim mlitava. Emma nije vie imala snage ni za kakav osjeaj. Izbie etiri sata, i ona ustade, da se vrati u Yonville, pokoravajui se moi navike kao automat. 256 Vrijeme je bilo lijepo; bio je to jedan od onih vedrih i otrih oujskih dana, kad sunce ija na kristalno istom nebu. Rouenci u sveanim nedjeljnim odijelima etali su se srena lica. Ona stigne na trg pred katedralom. Svijet je izlazio s veernje izlijevajui se kroz tri portala kao rijeka ispod tri svoda kakva mosta, a u sredini, nepomini j i od stijene, stajao je crkveni uvar. Ona se tada sjeti onoga dana, kad je sve u strahu i puna nade bila stupila u tu veliku crkvenu lau, koja se pruala pred njom manje duboka od njezine ljubavi; i ona poe dalje, plaui pod svojom koprenom, sva zbunjena, teturajui i gotova da se onesvijesti. Pazi! viknu neki glas iz jedne vee koja se otvarala. Emma se zaustavi, da propusti jednog vranca koji je poigravao u rukunicama tilburvja, kojim je upravljao otmjen gospodin u bundi od samurovine. Tko je to bio? Ona ga je poznavala . .. Koija odjuri i izgubi se. Ta to je bio on, vikont! Ona se okrene; ulica bijae pusta. I ona osjeti takvu iznemoglost, takvu tugu, da se nasloni na zid, da ne padne. Zatim pomisli, da se prevarila. Zapravo ona nije znala nita sigurno. Sve ju je ostavljalo, i u njoj samoj, i oko nje. Osjeala je, da je izgubljena i da nasumce srlja u neizmjernu provaliju. I zato, kad je dola u gostionicu Crveni kri, ona je bila gotovo radosna, kad je ugledala dobroudnog Homaisa, koji je gledao, kako tovare na Lastavicu jednu veliku kutiju punu ljekarnike robe. U ruci je drao svilen rubac i u njemu est posnih kruia za svoju suprugu. Gospoa Homais je mnogo voljela te male tvrde kru-ie u obliku turbana, koji se u vrijeme korizme jedu sa slanim maslacem posljednji ostatak sredovjene hrane koja potjee moda jo iz vremena kriarskih vojna, i kojom su se snani Normani neko napunjali, zamiljajui, da gledaju na stolu, pri svjetlu utih bakalja izmeu vreva hipokrasa1 i divovskih komada suene svinjetine, saracenske glave, koje im valja potamaniti. Ljekarnikova ih je ena poudno jela, kao i oni, junaki, premda je imala vrlo loe zube. Zato bi se gospodin Homais svaki put, kad bi odlazio u grad, pobrinuo da ih donese, kupujui ih uvijek kod najboljeg pekara u ulici Massacre. Veoma mi je milo, to vas vidim! ree on, pruajui Emmi ruku, da joj pomogne uspeti se na Lastavicu. 1 Hypocras je jako pie od vina, meda i raznih mirodija (Nap. prev.) Gospoa Bovary 257>[jf tirmm Zatim objesi rubac s kruiima o remen na mrei i sjedne na svoje mjesto gologlav, skrtenih ruku, drei se zamiljeno i napoleonski. A kad se na podnoju obronka kao obino pojavio onaj slijepac, on uzviknu: Ne razumijem, kako vlasti jo uvijek doputaju tako kanjiva zanimanja! Trebalo bi pozatvarati te nesretnike i prisiliti ih na kakav rad! Potenja mi moga, napredak se zaista vue kao kornjaa! Mi jo uvijek ga-camo u potpunom divljatvu. Slijepac je pruao svoj eir, koji se njihao nad rubom vrata na koiji kao dep, koji se otrgnuo od podstave. Eto jedan tei sluaj krofuloze! ree ljekarnik. I premda je poznavao tog bijednika, on se napravi kao da ga vidi prvi put i promrmlja rijei: ronica, neprozirna ronica, sklerotina, facies. Zatim ga oinski upita: Ima li, prijatelju, ve dugo tu stranu bolest? Mjesto da se opija u krmi, bolje bi uradio da se lijei. I on mu je preporuivao, da pije dobro vino, dobro pivo i da jede dobre peenke. Slijepac je i dalje pjevao svoju pjesmu; on je, uostalom, izgledao gotovo kao idiot. Najposlije gospodin Homais izvadi svoju novarku: Na, evo ti jedan su, vrati rni dva novia, i ne zaboravi, to sam ti preporuio, to e ti mnogo koristiti. Hivert se usudi da glasno izrazi sumnju o djelovanju ljekarnikovih savjeta. Ali ljekarnik stade dokazivati, da e ga on izlijeiti jednom antiflogistinom mau, to ju je sam pronaao, i dade mu svoju adresu: Gospodin Homais, blizu trnice, dovoljno poznat.

 A sada nam za uzvrat pokai to umije! ree Hivert. Slijepac une te, zabaene glave, prevrui zelenkastim oima i plazei jezik, stade objema rukama trljati eludac zavijajui pri tome kao kakav izgladnjeli pas. Emma se zgrozi i baci mu preko ramena komad od pet franaka. To bijae posljednje, to je imala, inilo joj se, da je najbolje da novac tako baci. Koija ve bijae krenula, kad se iznenada gospodin Homais nagnu kroz prozori i poviknu: Ali nikakva jela s branom niti s mlijekom! Nositi vunenu tkaninu na samom tijelu, a bolesne dijelove izlagati dimu smrekovih bobica. Gledajui poznate predmete, koji su promicali pred njezinim oima, Emma je malo-pomalo zaboravljala na svoju bol. Neki nepodnoljiv umor ovladao je njome, i ona stie kui izbezumljena, potitena, gotovo uspavana. Nek' bude, to bude! govorila je u sebi. A onda, tko zna? Zato ne bi mogao svakog asa iskr-snuti kakav neoekivani dogaaj? Mogao bi Lheureux i umrijeti. U devet sati ujutru Emmu probudi neki amor glasova na trgu. Na trnici se bijae okupilo mnotvo ljudi, da itaju neki veliki oglas, prilijepljen na jednome od stupova, i Emma opazi Justina, kako se penje na jedan kamen i dere taj oglas. Ali u tom trenutku epa ga mjesni straar za ovratnik. Gospodin Homais izie iz ljekarne, a tetka Lefrangois kao da je drala neki govor sred gomile. Gospoo! Gospoo! uzvikne Felicite ulazei to je strano! I jadna djevojka, uzbuena, prui joj jedan uti papir, koji je bila otrgnula s vrata. Emma zaas proita, da joj se prodaje sva pokretna imovina. One se tada utei pogledae. Izmeu gospodarice i sluavke nije bilo nikakvih tajna. Napokon Felicite uzdahne: Da sam ja na vaem mjestu, gospoo, ja bih otila gospodinu Guillauminu. Misli? A to je pitanje znailo: Ti, koja poznaje kuu po slugi, ti najbolje zna, da li je gospodar katkad govorio o meni. Jest, idite k njemu, dobro ete uraditi. Ona obue crnu haljinu, stavi na glavu kratku kukuljicu ukraenu zrncima od crnog jantara, a da je tko ne vidi (na trgu je uvijek bilo mnogo svijeta), zaputi se izvan mjesta stazom koja je vodila kraj rijeke. Sva zadihana stigne pred ogradu biljenikovih vrata; nebo bijae tmurno, i snijeg je pomalo prsio. Na zvuk zvonca pojavi se na vanjskim stubama Theo-dore u crvenom prsluku. On joj otvori gotovo prijateljski, kao kakvoj znanici, i uvede je u blagovaonicu. iroka porculanska pe brujala je pod jednim kaktusom, koji je ispunjavao udubinu u zidu, a u crnim drvenim okvirima na zidovima, koji su bili obloeni papirom hrastove boje, visile su Steubenova Esmeralda i Schopinova Putifarka. Prostrt stol, dvije srebrne grijalice, kristalne okrugle kvake na vratima, parketi i pokustvo, sve se to blistalo od pomnjive engleske istoe. Okna na prozorima bijahu na svakom uglu ukraena arenim staklima. Eto, takvu blagovaonicu eljela bih imati mislila je Emma. 258 259Biljenik ue, pritiskujui lijevom rukom o tijelo kunu haljinu ukraenu palmama, dok je drugom skidao i brzo opet stavljao na glavu kapu od smeeg baruna, obijesno nakrivljenu na desnu stranu, ispod koje su virili vrkovi triju pramena plave kose, koji su, skupljeni na zatiljku, pokrivali njegovu elavu glavu. Poto joj je ponudio stolicu, on sjedne da dorukuje, ispriavajui se mnogo zbog te neuljudnosti. Gospodine ree ona ja bih vas zamolila... Za to, gospoo? Da ujem! Ona mu stade izlagati svoj poloaj. Guillauminu je bilo sve poznato, jer je bio tajno povezan s trgovcem tkanina, kod kojeg je uvijek nalazio novaca za hipotekarne zajmove, zbog kojih su se na njega obraali njegovi klijenti. On je prema tome znao {i to bolje nego ona sama), dugu povijest onih mjenica, isprva vrlo neznatnih, koje su se prenosile na razna imena, bile davane na duge rokove i neprestano se obnavljale, sve do onog dana, kad je Lheureux, prikupivi sve proteste, naloio svom prijatelju Vincartu, da u svoje ime povede potrebni sudski postupak, jer trgovac nije htio, da ga sugraani dre za bezduna ovjeka. Ona je popratila svoje prianje optubama protiv Lheureuxa, na koje je biljenik od asa do asa odgovarao kakvom beznaajnom rijei. Jedui kotlet i pijui aj, on je sputao podbradak na kravatu plavu kao nebo, u koju bijahu zabodene dvije dijamantne igle spojene zlatnim laniem i smjekao se nekim udnim smijekom, sladunjavim i dvolinim. A kad je primijetio, da su joj noge mokre on ree: Ta primaknite se k pei!... Stavite noge malo vie... na porculan! Ona se bojala da ga ne zaprlja. Biljenik ljubazno nastavi: Lijepe stvari ne mogu nita da otete.

Tada ona pokua ganuti ga, i uzbuujui se i sama, ispripovjedi mu svoje obiteljske nevolje, svoje tekoe, svoje potrebe. On je to dobro razumio: tako otmjena i lijepa ena! I, ne prestajui jesti, biljenik se sasvim okrenuo prema njoj, tako da joj je koljenom dodirnuo cipelu, kojoj se potplat savijao, puei se kraj pei. Ali kad ga Emma zamoli za tisuu talira, on stisnu usne, a zatim izjavi, da mu je veoma ao, to mu prije nije bila povjerena uprava nad njezinim imutkom, jer je bilo stotinu naina, vrlo povoljnih, pa ak i za jednu 260 damu, da s dobitkom uloi svoj novac. Mogla se, bilo u tresetitima, bilo u Grumesnilu, bilo u gradilitima u Havreu, upustiti, gotovo bez opasnosti, u sjajne spekulacije; i on je pusti da se iva izjede od muke pri pomisli na fantastine svote koje bi sigurno bila zaradila. Kako to nastavi on da se niste obratili na mene? Ne znam ni sama ree ona. A zato? ... Zar ste se mene toliko plaili? Ba bih se, naprotiv, ja trebao tuiti! Mi se jedva i poznajemo! Ali ja sam vam ipak vrlo odan; nadam se, da vi u to vie ne sumnjate? On prui ruku, uzme njezinu, pritisne na nju strastven poljubac i zadra je na svome koljenu; zatim se poe njeno igrati njezinim prstima, govorei joj tisuu slatkih rijei. Njegov jednolini glas romorio je kao kakav potok koji tee; zjenice su mu se iskrile kroz naoale koje su se svjetlucale, a njegove su se ruke uvlaile u Emmin rukav i pipale joj ruku. Ona je osjeala na licu dah zasopljena disanja. Taj joj je ovjek bio strano nesnosan. Ona najedanput skoi i ree mu: Gospodine, ja ekam! to to? upita biljenik, koji iznenada sav pro-blijedi. Novac. Ali. . . A zatim, ne mogavi vie odoljeti provali silne poude, on ree: Pa dobro, neka bude! ... On. se na koljenima vukao k njoj, ne pazei na svoju kunu haljinu. Zaklinjem vas, ostanite! Ja vas ljubim! On je uhvati oko struka. Gospou Bovarv najedanput oblije val rumeni. Ona se trgne, sva prestravljena, i uzvikne: Vi besramno iskoriujete moj bijedni poloaj, gospodine! Ja sam za aljenje, ali nisam na prodaju! I ona izie. &-<Wi ;. 5 ; , i> :c }<, f cBiljenik ostade zaprepaten, oiju uprtih u svoje lijepe, izvezene papue. One bijahu ljubavni poklon. I gledajui u njih, on se napokon utjei. Osim toga, mislio je, da bi ga takva pustolovina bila odvela predaleko. Nitkov jedan! Prostak!... Kakva sramota! govorila je ona u sebi, bjeei razdraena ispod topola kojima je cesta bila zasaena. Razoaranje zbog neuspjeha pojaavalo je gnjev njezina uvrijeenog stida; 281inilo joj se, da se Providnost urotila protiv nje; ta ju je misao ispunjavala sve veim ponosom, ona jo nikad nije osjeala toliko potovanja prema samoj sebi, ni toliko prezira prema drugima. Raspaljivao ju je neki ratoborni duh. Najradije bi bila tukla mukarce, pljuvala im u lice i smrvila ih sve do posljednjega. Ona je i dalje brzo koraala; blijeda, uzdrhtala, bijesna, ispitujui suznim oima pusto obzorje i gotovo uivajui u mrnji koja ju je guila. Kad je ugledala svoju kuu, spopade je neka klonulost. Nije mogla vie naprijed. Meutim, to joj je drugo preostalo, a osim toga, kamo da pobjegne? Felicite ju je ekala na vratima. No to je? Nita! ree Emma. I itavih etvrt sata one su zajedno nabrajale razne ljude u Yonvilleu, koji bi moda bili voljni da joj pomognu. Ali svaki put, kad bi Felicite spomenula koje ime, Emma je odgovarala: O tom nema ni govora! Ne, oni to nee uiniti! A gospoin e se svaki as vratiti! Znam, znam ... Ostavi me samu! Ona bijae sve pokuala. Sad joj nita vie ne pre-ostaje; a kad Charles doe, ona e mu rei: Ukloni se odatle; taj sag po kome hoda, nije vie na. U svojoj kui ti vie nema ni jednog komada po-, kustva, ni jedne igle, ni jedne slamke, a ja sam te upropastila, jadni ovjee! Charles e tad glasno zajecati, zatim e dugo i dugo plakati, i naposljetku, kad iznenaenje proe, on e joj oprostiti. Da mrmljala je ona kripei zubima on e mi oprostiti, on, kome ja ne bih mogla oprostiti, to me je upoznao, da mi ponudi itav milijun... Nikada! Nikada! Ta pomisao, da bi se sada morala poniziti pred Bova-ryjem, dovpdila ju je do oajanja. A osim toga, priznala ona ili ne priznala, sad, za koji as, ili sutra, on e ipak doznati za nesreu, koja ih je zadesila; trebalo je dakle saekati taj strani prizor i podnijeti svu teinu Charle-sove velikodunosti. Obuze je elja da ponovo ode Lheureuxu. Ali emu? Da pie svom ocu, bilo je prekasno. I ona se sada moda kajala, to se nijerEo^jajDiljenik^

kadli zauje konjski topot u drvoredu. To je biTonf otvarao je ogradu, bio je bljei od sadrenog zida. Emma poleti niza stepenice i bjeei prijee preko trga; naelni262 kovica, koja je razgovarala pred crkvom s Lestibou-doisom, vidje, kako je ula k porezniku. Ona otra gospoi Caron, da joj to kae. Obje se gospoe popee na tavan i skrivene rubljem, koje se suilo na motkama, smjestie se tako, da su lijepo mogle vidjeti sve, to se deava u Binetovu stanu. On je bio sam u svojoj potkrovnoj sobi i upravo je izraivao od drveta jedan ukras po uzoru na one udesne predmete od slonove kosti, koji se sastoje od polumjeseca i kugala udubenih jedna u drugu, i sve to ravno kao kakav obelisk, a ne slue upravo niemu; Binet je ba tokario posljednji komad, zavravao ga je. U polutami radionice uta je praina letjela iz njegova stroja kao mlaz iskara ispod potkova konja, koji galopira; oba su se toka vrtjela, brujala. Binet se smijeio oborene glave, rairenih nosnica, jednom rijei, kao da je sav bio utonuo u jedno od onih potpunih blaenstava, koja su bez sumnje svojstvena samo osrednjim poslovima, poslovima, koji zabavljaju um lakim tekoama i zadovoljavaju ga ostvarenjima, iznad kojih nema vie nita, to bi se moglo eljeti. Ah, eto je! ree gospoa Tuvache. Ali zbog brujanja tokarske klupe nije se moglo uti, to Emma govori. Napokon se gospoama priini, da su razabrale rije franaka, i tetka Tuvache apne sasvim tiho: Moli ga, da joj odgodi plaanje poreza. ini se da je tako! odgovori gospoa Caron. Vidjee je, kako hoda amo-tamo, kako gleda po zidovima kolute za ubruse, svijenjake, kugle za ograde na stepenicama, dok je Binet zadovoljno gladio sebi bradu. Moda je dola da narui to kod njega? ree gospoa Tuvache. Ali on ne prodaje nita! primijeti joj susjeda. Izgledalo je, da poreznik slua razrogaenih oiju, kao da ne razumije. Emma je i dalje govorila njeno i ponizno molei. Ona mu se priblii; grudi su joj se nadimale; sada vie nisu govorili. Zar mu se ona nudi? ree gospoa Tuvache. Binet se crvenio do uiju. Ona ga uhvati za ruke. Ah, to je zaista odvie! I zacijelo mu je predlagala neto strano, jer poreznik a on bijae hrabar ovjek, ta borio se nekad kod Bautzena te u bitkama u Francuskoj i, tovie, bio predloen za odlikovanje najedanput odskoi daleko od nje, kao da je zmiju ugledao, i uzvikne: Ma gospoo, kako moete i pomisliti? ... 263 Trebalo bi bievati takve ene! ree gospoa Tuvache. Ta kamo je nestala? upita gospoa Car on. Emma je zaista iezla, dok su one to govorile; a kad je zatim opazie kako se uputila glavnom ulicom i skrenula nadesno, kao da ide na groblje, one stadoe kojeta nagaati. Majice Rollet ree Emma, doavi k dojkinji guim se!... Raskopajte me! Ona se srui na postelju jecajui. Mati Rollet je pokri jednom svojom suknjom i ostade kraj nje. Ali kako Emma nije odgovarala na njezina pitanja, dobra se ena udalji, uzme svoj kolovrat i stade presti lan. Oh, prestanite! promrmlja Emma, mislei, da jo uvijek uje Binetovu tokarsku klupu. to joj se dogodilo? pitala se dojkinja. Zato je dola ovamo? Ona bijae dotrala amo gonjena nekakvim strahom koji ju je tjerao iz kue. Leei na leima, nepomina i ukoenih oiju, nejasno je razabirala predmete, premda je buljila u njih s nekom suludom upornou. Promatrala je oljuten zid, dva ugarka, koja su se dimila jedan kraj drugoga, i velikog pauka, koji je milio iznad njezine glave u pukotini jedne grede. Naposljetku ona pribere svoje misli. Sjeala se... jednoga dana, s Leonom ... Oh, kako je tome davno!... Sunce je blistalo na rijeci, a divlja je loza mirisala... I tako, ponesena uspomenama kao nekom strahovitom bujicom, ona se ubrzo sjeti jueranjega dana. Koliko je sati? upita ona. Mati Rollet izie, podie prst desne ruke prema najvedrijoj strani neba, vrati se polako i ree: Skoro e tri sata. Oh, hvala! Hvala! Ta on e svaki as doi. To je sigurno! Mora da je naao novac. Ali moda e je potraiti kod kue i ne slutei, da je ona ovdje; i ona zapovjedi dojkinji, da otri k njezinoj kui i da ga dovede: Pourite se! Ve idem, draga gospoo, ve idem! Emma se sad udila, kako se nije odmah sjetila Leona; juer je bio dao rije, on e je i odrati, i ona je ve vidjela sebe kod Lheureuxa, kako mu polae na pisai stol tri tisue franaka. Poslije toga trebalo bi izmisliti neku-priu, koja bi razjasnila stvar Bovarvju. Samo kakvu priu, f Meutim se dojkinja jo nije vraala. Ali kako u kolibi nije bilo nikakva sata, Emma se poboja, da se moda ne vara u vremenu. Ona se stade etati u vrtu korak po korak; ila je stazom uzdu ivice i najedanput naglo okrene

natrag, nadajui se, da se dobra ena moda vratila nekim drugim putem. Naposljetku, umorna od ekanja, muena sumnjama, koje je odbijala, i ne znajui vie, da li se tu nalazi ve itavu vjenost ili nekoliko, asaka, ona sjede u jedan kut, zatvori oi i zaepi ui. Vrata kripnue; ona skoi, i prije no to je progovorila, majka Rollet joj ree: Nema nikoga kod vas. Kako? Oh, ne, nikoga! A gospodin plae. Zove vas. Svi vas trae. Emma ne odgovori nita. Disala je teko, kruei oima oko sebe, dok je seljanka, preplaena njezinim licem nesvjesno uzmicala, mislei, da je poludjela. Najedanput se udari rukom po elu i kriknu, jer joj pomisao na Rodolphea sjevne kroz duu kao munja kroz mranu no. On je bio tako dobar, tako njean, tako plemenit! A, uostalom, ako bi se ustezao da joj uini tu uslugu, ona e ve znati da ga na to natjera time, to e ga jednim jedinim migom podsjetiti na njihovu nekadanju ljubav. Ona se dakle uputi u La Huchette, i ne primjeujui, da ide u susret onome, to ju je malo prije tako strano ogorilo, i ne slutei ni izdaleka, da se na taj nain jprodaje_za.novac. k t>.?rs> !.<.-*. , ,>...- ..vzt ; i\M^?rv" VIII Emma se putem pitala: to da kaem? Kako da ponem? I to je dalje ila, sve vie je prepoznavala grmove, drvee, morske trske na breuljku i dvorac pod njim. Osjeaji njezine prve ljubavi budili su se ponovo u njoj, i njezino jadno izmueno srce uivalo je zaljubljeno u njima. Mlak vjetar puhao joj je u lice; snijeg se topio i kap po kap padao s pupoljaka na travu. Ona ue, kao nekad, kroz mala vrata perivoja i doe u veliko dvorite, obrubljeno dvostrukim redom kronja264 265>tih lipa, koje su se njihale utei svojim dugim granama. Psi u tenari svi zalajae, i njihov se lave razlijegao, ali se nitko ne pojavi. Emma se uspne irokim ravnim stubama s drvenom ogradom, koje su vodile u hodnik poploen pranim ploicama, gdje se nizalo nekoliko soba jedna za drugom kao u samostanima ili u svratitima. Rodolpheova soba bijae na kraju hodnika, sasvim u dnu, nalijevo. Kad je poloila ruku na kvaku, najedanput je klonula. Bojala se, a u isto je vrijeme gotovo i eljela, da ga ne nae kod kue, premda joj je to bila jedina nada, posljednji spas. Ona zastade asak, da se pribere, i s novom odva-nou koju joj je ulila trenutna potreba ue. Rodolphe je sjedio kraj vatre, s nogama na rubu kamina, i puio lulu. Gle, vi ste to! ree on i naglo ustade. Jest, ja sam!... Rodolphe, htjela sam vas zamoliti za jedan savjet. Ali usprkos svim naporima, nije mogla ni rijei izustiti. Vi se nimalo niste promijenili, jo uvijek ste onako draesni. On! odgovori ona gorko alosne su te drai, dragi prijatelju, kad ste ih vi prezreli. Tada on stade objanjavati svoje vladanje prema njoj, izgovarajui se neodreenim izrazima, jer nije mogao izmisliti nita bolje. Ona se dade zavesti njegovim rijeima, a jo vie njegovim glasom i njegovom pojavom, tako da se inilo da vjeruje, ili je moda i zaista vjerovala, u izgovor, kojim je on pokuavao opravdati svoj prekid s njome: to bijae neka tajna, o kojoj je zavisila ast, a moda i ivot neke tree osobe. Svejedno! ree ona gledajui ga tuno ja sam mnogo trpjela. On odgovori filozofski: Takav je ivot. Je li barem nastavi Emma bio za vas dobar, otkako smo se rastali? Ah, ni dobar... ni lo! Moda bi bilo bolje, da se nikad nismo rastali. Da ... moda! Misli? ree ona pribliavajui mu se. I ona uzdahnu: Oh, Rodolphe! Da zna samo!... Ja sam te mnogo voljela! 266 Tada ga ona uze za ruku, i oni ostadoe neko vrijeme isprepletenih prstiju kao i onog prvog dana na poljoprivrednoj skuptini! On se drao ponosno, borei se protiv ganua. Ali mu se ona baci na grudi i ree mu: Kako si htio, da ivim bez tebe? ovjek se od sree ne moe odviknuti! Oajavala sam! Mislila sam, da u umrijeti! Pripovijedat u ti sve to, vidjet e. A ti... ti si me izbjegavao!... I zaista, ve tri godine on je nju brino izbjegavao iz one prirodne kukavtine, koja je svojstvena jakom spolu; a Emma je i dalje ljupko okretala glavu, umilja- , tija no kakva zaljubljena maka: Ti voli druge ene, priznaj. Oh! Ja ih zaista razumijem! Ja im opratam; bit e da si ih zaveo, kao to si i mene zaveo. Ti si mukarac! Ti ima sve, to je potrebno, da bude voljen! Ali mi emo poeti iznova, zar ne? Voljet emo se! Eto, ja se smijem, sretna sam!... Ta reci neto! I divno je bilo vidjeti je s onim njezinim pogledom, u kome je treperila jedna suza kao kap kie u aki plavoga cvijeta.

On je privue na krilo i stade gornjom stranom ruke milovati njenu glatku kosu, na kojoj se u svjetlosti sutona blistala poput zlatne strelice posljednja sunana zraka. Ona je nagnula elo, i on je najposlije poljubi u vjee, sasvim njeno, vrkom svojih usana. Ta ti si plakala! ree on. Zato? ... Ona zajeca. Rodolphe pomisli, da je to izljev njene ljubavi; a kako je ona utjela, on shvati tu utnju kao krajnju stidljivost i tad. uzviknu: Ah, oprosti mi! Ti si jedina, koja mi se svia! Ja sam bio glup i nepravedan. Ja te ljubim i ja u te uvijek ljubiti!... Sto ti je? Reci mi! On kleknu. Dakle, evo, to je!... Ja sam upropatena, Rodolphe! Ti mi mora posuditi tri tisue franaka! Ali... ali ree on diui se polagano, a lice mu se uozbilji. Ti zna nastavi ona brzo da je moj mu imao sav svoj imutak kod jednog biljenika; taj je biljenik pobjegao. Mi smo se zaduivali, bolesnici nisu plaali. Uostalom, pitanje nasljedstva jo nije dovreno; mi emo kasnije doi do novaca. Ali danas, ako ne platimo tri tisue franaka, prodat e nam stvari; i to sad, ovog istog asa; i tako, raunajui na tvoje prijateljstvo, ja sam dola k tebi. 267 Ah pomisli Rodolphe, koji najedanput probli-jedi zato je dakle dola! Najposlije on sasvim mirno ree: Nemam ih, draga gospoo. I on nije lagao. Da je imao tri tisue franaka, dao bi ih zacijelo premda je uope neugodno initi tako plemenita djela; jer je traenje novaca najgora i najopasnija od svih oluja koje mogu zadesiti ljubav. Emma ga je isprva gledala nepomino nekoliko a-saka. Nema ih! I ona ponovi vie puta: Nema ih!... Trebala sam potedjeti sebe od te posljednje sramote. Ti me nikad nisi volio! Ti nisi nita bolji od drugih! Ona se sama izdavala, ona se gubila. Rodolphe joj upade u rije uvjeravajui je, da se i sam nalazi u novanoj neprilici. Ah, ao mi te! ree Emma. Da, neobino ao!... I, zaustavljajui pogled na jednoj srebrom i zlatom optoenoj puci, koja je blistala u zbirci oruja na zidu, ona ree: Ali kad je ovjek tako siromaan, on ne stavlja srebra na kundak svoje puke! On ne kupuje zidni sat obloen sedefom! nastavi ona pokazujui na Boulleov sat ni pozlaene pitaljke za bieve i ona ih dodirnu ni krasne privjeske za svoj depni sat! Oh! On ima sve, to hoe! ak i pribor za liker u svojoj sobi! Jer ti voli sebe, ti ivi sjajno, ima dvorac, majure, ume, ide u lov na konju, putuje u Pariz... E, da je samo to! uzviknu ,ona, uzimajui s kamina njegova puceta za manete; pa i za najmanju od tih sitnica moglo bi se dobiti novaca!... Oh, ja ih ne trebam, zadri ih samo! I ona baci daleko od sebe puceta, na kojima se pre-trgne zlatni lani, kad udarie o zid. A ja, ja bih ti sve bila dala, sve bih bila prodala, svojim bih rukama radila, prosjaila bih po cestama za jedan tvoj smijeak, za jedan pogled, samo da ujem o tebe: Hvala! A ti tu mirno sjedi u naslonjau, kao da mi ve nisi zadao dovoljno bola? Da tebe nisam srela, zna li, bila bih mogla ivjeti sretno! to te je natjeralo, da me zavede? Je li to bila kakva oklada? Ti si me ipak volio, tako si barem govorio ... pa i malo prije jo... Ah, bolje bi bilo da si me otjerao! Ruke su mi jo tople od tvojih poljubaca, a evo tu, na tom sagu, kleei si mi se zakleo na vjenu ljubav. I naveo si me, da ti povje268 rujem; ta pune dvije godine drao si me u najdivnijim i najslaim snovima!... A sjea li se naih planova o putovanju? Oh, tvoje pismo, ono tvoje pismo razderalo mi je srce! A sad, kad sam ponovo dola k njemu, k njemu, koji je bogat, sretan, slobodan, da ga zamolim za pomo, koju bi svaki ovjek pruio, zaklinjui ga i donosei mu opet svu svoju ljubav, on me odbija, jer bi ga to stajalo tri tisue franaka! Nemam ih! odgovori Rodolphe s onom savrenom mirnoom, iza koje se, kao iza kakva tita, krije obuzdani gnjev. Emma izie. Zidovi su se ljuljali, strop kao da e je satrti; ona ponovo proe dugim drvoredom spotiui se 0 gomile uvela lia, koje je vjetar raznosio. Naposljetku stie do jarka pred eljeznim vratima s reetkom; polomi nokte na bravi, toliko joj se urilo da je otvOri. Zatim, sto koraka dalje, zadihana, drei se jedva na nogama, ona zastade. I tada, okrenuvi se, opazi jo jedanput beutni dvorac s perivojem, s vrtovima, s tri dvorita 1 sa svima prozorima na proelju. Ona stade kao izbezumljena osjeajui da je iva jedino jo po kucaju bila, koje joj se uini kao kakva zagluna muzika koja se izvija iz nje i ispunjava itavo polje. Zemlja pod njezinim nogama bijae meka od vode, a brazde joj se uinie kao golemi mrki valovi koji se razbijaju o obalu. Sve uspomene, sve misli najedanput joj izioe pred oi kao tisuu iskara kakva vatrometa. Ona vidje svog oca, Lheureuxovu sobicu, njihovu sobu u

Rouenu, neki drugi krajolik. Spopade je kao neko ludilo, ona se uplai, najposlije se ipak pribere, dodue samo donekle, jer nikako da se sjeti uzroka svog stranog poloaja, to jest novane neprilike. Ona je trpjela samo zbog svoje ljubavi; i pri pomisli na nju ona je osjeala, da eTa|aje_s_J[uom, kao to ranjenici, borei se sa smru, osjeajuTTaEcTih ivot naputa kroz ranu koja im krvari, i No sesputala, vrane su letjele. ~' Emmi se najedanput uini, da se kuglice vatrene boje rasprskavaju u zraku poput praskavih loptica, koje se spljotavaju i vrtei se neprestano padaju izmeu grana drvea, dok se konano ne ugase u snijegu. Usred svake od njih pojavljivao se Rodolpheov lik. One su se mnoile, pribliavale se i prodirale u nju; zatim sve iezne. Ona raspozna svjetla po kuama koja su se izdaleka blistala u magli. Tada joj iskrsnu pred oi njezin poloaj kao kakav ponor. Grudi joj se strano nadimahu od teka disanja. Zatim je obuze neki junaki zanos, koji je uini gotovo 269veselom, i ona se trei spusti niz brijeg, prijee preko brvna za krave, udari stazom, drvoredom, pored trnice i doe pred ljekarnu. U ljekarni nije bilo nikoga. Emma je htjela ui, ali bi na zvuk zvonca mogao tko doi; ona se uulja) kroz vrata na ogradi i, zadravajui dah, pipkajui po zidovima, doe do praga kuhinje, u kojoj je na tednjaku gorjela svijea. Justin je, u koulji sa zavraenim rukavima, upravo odnosio neku zdjelu. Ah, oni veeraju! Priekajmo! Justin se vrati. Ona pokuca na prozor. On izie. Klju! Onaj odozgo, gdje stoje. .. Kako! I on ju je gledao iznenaen bljedilom njezina lica koje se blistalo u tamnoj noi. Ona mu se uini neobino lijepa i velianstvena kao kakva prikaza; ako i nije razumio, to ona hoe, slutio je neto strano. i Ali ona nastavi ivo, tihim glasom, glasom ljupkim, 'dirljivim: Hou ga! Daj mi ga! Kako je zid bio tanak, ulo se u blagovaonici zvecka; nje vilica po tanjurima. j Ona ree, kako joj je potrebno da otruje mieve koji / joj ne daju spavati. / Trebalo bi da obavijestim gospodina. Ne, ostani tu! A zatim doda nehajno: Ah, nije potrebno, rei u mu poslije i sama. Daj, posvijetli mi! Ona ue u hodnik, iz kojega su vodila vrata u labo-ratorij. Na zidu je visio klju s oznakom: Cafarnaum. Justin! viknu ljekarnik, koji je izgubio strpljenje. Poimo gore! j I Justin poe za njom. Klju se okrene u bravi, i Emma poe prema treoj \ polici tako se dobro sjeala zgrabi plavu bocu, \ istrgne ep, zavue u nju ruku, izvue punu aku bijelog \ praka i stade ga gutati. ., , .. Stanite,! kriknu on i baci se na nju. uti! Mogao bi tko doi ... U svom oaju htio je zvati u pomo. Ne govori nikome nita, sva krivnja pala bi na tvoga gospodara! I Ona se zatim vrati kui sasvim smirena i gotovo ve-V, dra, kao da je izvrila kakvu dunost. 270 Kad se Charles, potresen vijeu o pljenidbi, vratio kui, Emma je upravo bila izala. On je vikao, plakao, pao u nesvijest, ali ona nikako da doe. Gdje li je mogla biti? On poalje Felicite k Homaisovima, gospodinu Tuvacheu, k Lheureuxu, u gostionicu Zlatni lav; svuda; i ; kad bi od asa do asa tjeskoba popustila, on je u mi- ; slima vidio, kako mu je razoren ugled, kako im je imutak propao, kako je Bertina budunost unitena! A iz kojeg -razloga!... Ni pojma nije o tom imao! On poeka do est sati uvee. Najposlije, ne mogavi vie da izdri i pretpostavljajui, da je otila u Rouen, on izie na glavnu \ cestu, prijee pola milje, ne sretne nikoga, prieka jo } malo i ode kui. Emma se bijae vratila. to se to dogodilo? . .. Zato? ... Objasni mi!.. .. Ona sjede za pisai stol i napisa jedno pismo, koje polako zapeati, poto je dodala datum i sat. Zatim ree sveanim glasom: Proitat e ga sutra, a dotle, molim te, nemoj me nita pitati!... Ne, nita! Ali... Oh, pusti me! I ona legne na postelju i isprui se itavim tijelom.

Neki gorak okus, koji je osjeala u ustima, probudi je. Opazi Charlesa i ponovo zatvori oi. Emma je radoznalo ispitivala samu sebe, da razabere, ne osjea li bolova. Ali ne! Jo nita nije osjeala. ula \ je kucanje zidnog sata, pucketanje vatre i Charlesovo j disanje; on je stajao kraj njezine postelje. / Ah! Smrt zaista nije tako strana! pomisli ona. Zaspat u, i sve e biti svreno! Popije gutljaj vode i okrene se k zidu. Onaj strani okus crnila jo uvijek je osjeala. edna sam!... Oh, kako sam edna! uzdahne ona. Ta to ti je! ree Charles, koji joj je pruio au. Nije nita!... Otvori prozor ... uguit u se! I najedanput je spopade takva munina, da je jedva jo mogla da izvue rupi ispod jastuka. Ukloni ga! ree ona ivo. Baci ga! On ju je ispitivao; ona nije odgovarala. Leala je nepomino, bojei se, da joj i najmanja kretnja ne izazove povraanje. Meutim je osjeala neku ledenu hladnou, koja joj se polagano irila od nogu prema srcu. Ah! Evo poinje! promrmlja ona. to kae? 271Ona je polagano okretala glavu sad na jednu sad na drugu stranu, sva uplaena, i neprestano je otvarala usta, kao da joj na jeziku lei neto vrlo teko. U osam sati poela je opet povraati. Charles opazi, da se na dnu posude nalazi nekakav bijeli pijesak, koji se uhvatio na stijenke porculana. Neobina stvar! promrsi on. udnovato! Ali ona ree vrstim glasom: Ne, vara se! Nato joj on njeno i gotovo milujui je prijee rukom preko eluca. Ona vrisnu. On uzmakne sav prestravljen. *'Emma zatim stade stenjati, isprva tiho. Silna drhta! vica tresla joj je ramenima, i ona je postajala bljea od ) plahte, u koju su se zarivali njeni zgreni prsti. Njeno ) b'ilo, koje je nejednako udaralo, sada se gotovo nije ni / osjealo. Kapljice znoja izbijale su na njezinu pomodrjelu licu, koje kao da se skrutilo u isparivanju neke metalne pare. Zubi su joj cvokotali, razrogaene su joj oi gledale nejasno naokolo, i na sva pitanja odgovarala je samo kimajui glavom; ak se dva-tri puta i nasmijeila. Malo-po-malo njeno^ stenjanje postade jae. Priguen vrisak ote joj se iz grudi, a zatim ona ree, da se osjea bolje i da e odmah ustati. Ali je spopadoe grevi; ona uzviknu: Ah, Boe, to je strano! Charles se baci na koljena pred njenom posteljom. Govori! Sto si pojela? Odgovaraj, za ime boje! I on ju je gledao s takvom njenosti, kakve ona jo nikad dosad nije vidjela. Eno, tamo . .. tamo! ree ona iznemoglim glasom. On skoi k pisaem stolu, rastrga peat i proita glasno: Ne optuujte nikoga... On zastade, prijee rukom preko oiju i proita jo jedanput. to! U pomo! U pomo! I on je mogao ponoviti samo jednu rije: Otrovana! Otrovana! Felicite otri k Homaisu, koji tu rije glasno uzviknu na trgu; gospoa Lefrangois je zau u Zlatnom lavu. Nekoji mjetani ustadoe iz postelje, da jave to svojim susjedima, i itave noi mjesto je bilo na nogama. Sav kao lud, mucajui, Charles se vrtio po sobi. Udarao se o pokustvo, upao sebi kosu, a ljekarnik nikada nije ni pomislio, da bi mogao prisustvovati tako stranom prizoru. On se vrati kui, da pie gospodinu Canivetu i doktoru Lariviereu. I on izgubi glavu; pokuavao je vie od petnaest puta da sastavi pisma. Hippolvte otputuje u 272 Neufchatel, a Justin je na putu u Rouen tako nemilosrdno gonio Bovarvjeva konja, da ga je iscrpljena i polumrtva ostavio na obronku Guillaumeove ume. Charles htjede prolistati svoj lijeniki leksikon, ali nita nije vidio, reci su mu plesali pred oima. Umirite se! ree ljekarnik treba joj dati samo kakav jak protuotrov. Kakav je otrov? Charles mu pokaza pismo. Bio je to arsenik. No vidite nastavi ljekarnik. Treba izvriti analizu. On je, naime znao, da kod svakog trovanja treba izvr-\ siti analizu, a Charles, koji nije nita razumio, odgovori: / Ah, dajte! Dajte! Spasite je!... / Zatim vrativi se k njoj, srui se na sag i jecajui^ nasloni glavu na rub njezine postelje. "J Ne plai! ree mu ona. Uskoro te neu vie muiti! I

 Zato si to uradila? Tko te je natjerao na to? * Ona mu odgovori: j Tako je moralo biti, dragi moj! i Zar nijesi bila sretna? Jesam li ja moda kriv? ! inio sam ipak sve to sam mogao! \ Jest... to je istina ... ti si tako dobar! ""' I ona mu je rukom polako gladila kosu. Taj slatki osjeaj pojaavao je njegovu tugu, i on je osjeao, kako | mu se itavo bie razara od oajanja na pomisao, da e ! je moda izgubiti ba sada, kad je pokazivala prema nje- i mu vie ljubavi nego ikada; a on meutim nije nita j naao da joj pomogne, nije znao to da pone, nije se nita usuivao da uini, jer ga je potreba da se smjesta odlui na neto potpuno zbunila. \ A ona je mislila, kako je sada doao kraj svim nevjerama, svim podlostima i bezbrojnim poudama, koje su / je muile. Sada nije vie nikoga mrzila; neki je nepro- / bojni sumrak obavijao njezine misli, i od svih zemaljskih ! glasova Emma je ula samo isprekidano jecanje tog bi- \ jednog srca, tiho i nejasno, kao posljednji odjek simfo- ) nije koja se gubi u daljinu. Dovedite mi dijete! ree ona pridiui se. ' Nije ti gore, zar ne? upita Charles. Nije, nije. Sluavka donese dijete u dugoj nonoj koulji, ispod koje su virile gole noice; bilo je ozbiljno i gotovo jo uspavano. Mala je zaueno promatrala ispreturanu sobu i mirkala oima, zablijetena svijenjacima, koji su gorjeli na pokustvu. Oni su je zacijelo podsjeali na jutra 13 Gospoa Bovary 273o Novoj godini ili o Polukorizmi, kad bi je isto tako rano probudila svjetlost svijea, i kad bi ona dolazila u postelju svoje majke, da primi darove, jer je upita: A gdje je dar, majice? I kako su svi utjeli, ona ree: Ali nigdje ne vidim svoju cipelicu! Felicite je nagne nad postelju, ali ona je neprestano gledala prema kaminu. Da ga nije uzela dojkinja? upita mala. Na to ime, koje je u njoj budilo uspomene na njene preljube i njene nevolje, gospoa Bovary okrene glavu, kao da u ustima osjea odvratan okus nekog drugog jaeg otrova. Berta je meutim i dalje ostala kraj nje na postelji. Oh, majice, kako su ti velike oi! Kako si blijeda! Kako se znoji ... Majka ju je gledala. Ja se bojim! ree mala uzmiui. Emma je primi za ruku, da je poljubi, no dijete se otimalo. Dosta! Odvedite je! uzviknu Charles, koji je jecao u lonici. Zatim znaci otrovanja neko vrijeme prestadoe; ona je izgledala manje uzbuena; kod svake beznaajne rijei, kod svakog neto mirnijeg disanja njezinih grudi Charlesova bi nada oivjela. Naposljetku, kad je iiao Canivet, on mu se plaui baci u naruaj. Ah, vi ste to! Hvala vam! Kako ste dobri! Ali sad joj je ve bolje. Evo, pogledajte je... Njegov kolega nije nipoto bio tog miljenja, budui da kod njega u takvim sluajevima nema sevrdanja, kako je to sam govorio, on propisa sredstvo za povraanje, da joj se potpuno oisti eludac. Ona ubrzo poe povraati krv. Usne joj se jo jae stisnue. Udovi su joj se grili, po tijelu joj izbile smee pjege, a bilo joj je treperilo pod prstima kao nategnut konac, kao kakva ica na harfi, koja e se svaki as prekinuti. Emma zatim stade strahovito vikati. Proklinjala je otrov, grdila ga, zaklinjala ga, da se pouri, i svojim je ukoenim rukama odbijala sve, to je Charles, koji bijae u veoj agoniji nego ona, nastojao da joj dade piti. On je stajao s rupcem na usnama, hropcui, plaui, guei se u jecajima, od kojih mu se itavo tijelo treslo, Felicite je trala po sobi tamo-amo; Homais je, nepomian, duboko uzdisao, a gospodin Canivet, koji se kao i uvijek drao samopouzdano, poeo je uza sve to osjeati nemir. Do vraga!... Ipak ... eludac joj je oteen,... a im prestane uzrok ... Mora prestati i posljedica ree Homais; to je oito. Spasite je! Spasite je! uzvikivao je Bovary. I ne sluajui ljekarnika, koji se usudio da iznese i ovu pretpostavku: Moda je to spasonosna kriza, Canivet je upravo htio da propie terijak,1 kad se zau pucketanje bia; sva se stakla na prozorima potresoe, i jedna koija, koju su u velikom kasu vukla tri konja, do uiju poprskana blatom, dojuri najedanput iza ugla trnice. To je bio doktor Lariviere. Pojava kakvog boga ne bi izazvala vee uzbuenje. Bovarv podie ruke, Canivet najedanput zastade u pisanju recepta, a Homais skine svoju grku kapu mnogo prije, nego to je doktor uao. Lariviere je pripadao uvenoj Bichatovoj kirurkoj koli, onoj generaciji praktinih lijenika filozofa kojih sada vie nema, a koji su strastveno voljeli svoj poziv i vrili ga s oduevljenjem i pronicljivou. Sve je drhtalo u

njegovoj bolnici, kad bi se on naljutio, a njegovi su ga uenici tako potovali, da su se, im su sami poeli vriti svoje zvanje, trudili da se to vie ugledaju na njega, tako da se u okolnim mjestima i gradovima na veini lijenika vidio njegov dugi ogrta podstavljen krznom i njegov iroki crni kaput, na kojem su raskopani posuvraci na rukavima dopirali ispod zapea i pokrivali malo njegove punane ruke, vrlo lijepe ruke, koje nikad nisu poznavale rukavica, valjda zato da bi to spremnije mogle pritei ljudskoj bijedi. Prezirui ordene, titule, akademije, gostoljubiv, slobodouman, velikoduan prema sirotinji, krepostan, premda nije vjerovao u krepost, on bi gotovo vaio za sveca, da ga se zbog njegove otroumnosti nisu bojali kao kakva avla. Njegov pogled, otriji od njegovih kirurkih noeva, prodirao vam je ravno u duu i razotkrivao svaku la usprkos svim pretvaranjima i lanoj stidljivosti. I on je tako ivio pun one skromne uzvienosti, koju ovjeku daje svijest o njegovoj velikoj sposobnosti i bogatstvu i etrdeset godina marljivog i besprijekornog ivota. On se namrti ve na vratima, kad ugleda mrtvako lice jadne Emme, koja je otvorenih usta leala na leima. 1 Nekad hvaljeni lijek protiv svakog otrova (Nap. prev.) 274 275Zatim pravei se da slua Caniveta, on se kaiprstom pogladi ispod nosnica ponavljajui: Dobro, dobro! Ali pri tome on lagano slegne ramenima. Bovarv to primijeti, i oni se pogledae; i taj ovjek, premda navikao da gleda patnje, nije mogao zadrati suzu, koja mu pade na nabore koulje. On htjede odvesti Caniveta u susjednu sobu. Charles poe za njim. Njoj je vrlo loe, zar ne? Kako bi bilo da joj stavimo obloge od goruice? Bilo to! Smislite neto vi, koji ste ih toliko spasili! Charles ga obuhvati objema rukama gledajui ga preplaeno, zaklinjui ga napola onesvijeten na njegovim grudima. Budite hrabri, jadni prijatelju! Tu se nita vie ne da uiniti! I doktor Lariviere se okrene. to, zar odlazite? Vratit u se odmah. On izie, kao da ima naloiti neto koijau, a zajedno s njim i gospodin Canivet, koji takoer nije nimalo elio vidjeti, kako mu Emma umire na rukama. Ljekarnik ih stie na trgu. On se, po prirodi, nije mogao odijeliti od slavnih ljudi. Zato je i zaklinjao gospodina Larivierea da mu iskae tu veliku ast, da rua kod njega. Odmah su poslali k Zlatnom lavu po golubove, u mesarnicu po sve kotlete, to ih je bilo, k Tuvacheu po vrhnje, k Lestiboudoisu po jaja, a ljekarnik je lino pomagao kod pripravljanja ruka, dok je gospoa Homais, priteui uzice na bluzi, govorila: Vi ete oprostiti, gospodine, jer u naem nesretnom mjestu, ako se ne obavijesti dan prije ... ae sa stalkom!... apne Homais. Da smo u gradu, mogli bismo prirediti punjene svinjske noge. uti ti!... Izvolite k stolu, gospodine doktore! Poslije prvih zalogaja on nae za potrebno da ispripovjedi nekoliko pojedinosti o katastrofi: Najprije se pojavio neki osjeaj suhoe u grlu, zatim nesnosni bolovi u gornjem dijelu trbuha, pa onda straan proljev i potpuna obamrlost. A kako se otrovala? To ne znam, gospodine doktore; tovie, nemam ni pojma, gdje je mogla nabaviti tu arsenikovu kiselinu. Justin, koji je u tom asu donosio gomilu tanjura, najedanput zadrhta. 276 to ti je? ree ljekarnik. Na to pitanje mladi ispusti sve na zemlju uz silan prasak. Blesane! uzviknu Homais nespretnie! tikvane! prokleti magare! Ali se odjednom svlada: Ja sam htio, gospodine doktore, pokuati analizu,, i zato sam primo paljivo uvukao u jednu cjevicu ... Bolje bi bilo ree kirurg da ste joj uvukli svoje prste u grlo. Njegov je kolega utio, jer je upravo malo prije dobio u etiri oka otar prijekor zbog svog sredstva za povraanje, tako da se taj dobri Canivet, onako bahat i rjeit poslije one operacije Hippolvteove noge, vladao danas veoma ponizno i u znak odobravanja neprestano smijeio. Homais se sjao od ponosa u ulozi domaina, a tuna 1 pomisao na Bovarvja, koga je sebino usporeivao sa , sobom, poveavala je u neku ruku njegovo zadovoljstvo; osim toga, prisutnost slavnog doktora zanosila ga je. Razmetao se svojom uenou, navodei bez repa i glave panske muhe, biljni otrov, mancanilju1, riovku.

 I tovie, itao sam, gospodine doktore, da su ve mnogi ljudi bili otrovani i kao gromom oinuti, jer su jeli kobasice, koje su odvie naglo bile suene! Tako je barem stajalo u jednom vrlo lijepom izvjetaju, to ga je napisao jedan od naih najodlinijih predstavnika farmacije, jedan od naih uitelja, uveni Cadet de Gas-sicourt. Gospoa Homais se pojavi nosei jednu od onih klimavih naprava za kuhanje, koje se griju piritom, jer je Homais htio da kuha kavu na stolu, poto ju je uostalom sam i prio, sam samlio i sam smijeao. Saekanim, gospodine doktore ree on nudei eer. Zatim pozva dolje svu svoju djecu, jer je elio da uje kirurgovo miljenje o njihovu zdravlju. Naposljetku se gospodin Lariviere upravo spremao da ode, kad ga gospoa Homais upita za savjet u pogledu svog mua, jer mu obino glava otea i zato svaku veer zaspi odmah poslije veere. O, glava mu ne smeta mnogo. I nasmijeivi se malo toj dvosmislenoj ali, koju ona nije razumjela, doktor otvori vrata. Ali ljekarna bijae prepuna ljudi, i on se tekom mukom mogao osloboditi gospodina Tuvachea, koji je strahovao, da mu ena ne vidi napomenu prevodioca na str. 177 277dobije upalu plua, jer je imala obiaj da pljuje u pepeo, zatim gospodina Bineta, koji je pokatkad osjeao napadaje estoke gladi, i gospoe Caron, koju je esto probadalo, pa Lheureuxa, koga su hvatale nesvjestice, Lesti-boudoisa, koji je patio od reumatizma, te gospoe Lefran-cois, koja se tuila na garavicu. Najposlije ona tri konja odjurie, i ostade openito miljenje, da se doktor Lari-viere nije pokazao nimalo usluan. Opu je pozornost privukla pojava upnika Bour-nisiena, koji je prolazio pored trnice, sa svetim uljem. Homais, dosljedan svojim naelima, usporedi sveenike s gavranima, koje privlai miris mrtvaca; i sam pogled na kakva duhovnika bio mu je lino neugodan, jer ga je sveenika halja podsjeala na mrtvaki plat, i on je mrzio jedno, bojei se pomalo drugoga. Uza sve to, ne uzmiui pred onim, to je nazivao svojom dunou, on se vrati k Bovarvju zajedno s Canivetom, koga je gospodin Lariviere prije no to je otiao bio toplo zamolio, da to uini; i tavie, Homais bi, da se nije protivila njegova ena, bio poveo sa sobom i svoja dva .sina, da ih navikne na potresne prizore, i da im to bude jedna pouka u ivotu, jedan primjer, sveana slika, koje e se kasnije sjeati. Kad su uli, u sobi je vladala neka alosna sveanost. Na radnom stoliu, prekrivenom bijelim ubrusom, lealo je pet-est kuglica pamuka u jednoj srebrnoj plitici kraj velikog raspela, izmeu dva zapaljena svijenjaka. Emma, spustivi bradu na grudi, bijae neprirodno otvorila oi, a bijedne su joj se ruke jedva vukle po pokrivau onim stranim i laganim pokretom samrtnika, koji kao da ve hoe da se pokrije mrtvakim pokrovom. Blijed kao kip i oiju crvenih kao eravice, Charles je ne plaui stajao prema njoj na dnu postelje, dok je sveenik, naslanjajui se na jedno koljeno, tiho mrmljao neke rijei. Emma polagano okrene glavu i oito se razveseli, kad ugleda ljubiastu stolu, nalazei zacijelo usred toga neobinog smirenja nekadanju slast svojih prvih mistinih zanosa i privienja vjenog blaenstva, to su poinjala. ' Sveenik ustade da uzme raspelo; ona tada isprui vrat kao netko, tko je edan, pritisne usne na tijelo boga--ovjeka i svom svojom klonulom snagom poljubi ga naj-vatrenijim ljubavnim poljupcem, koji je ikad ikome dala. Sveenik zatim izmoli Misereatur i Indulgentiam, umoi desni palac u ulje i zapoe pomazanje; najprije po oima, koje su toliko udjele za zemaljskim sjajem, zatim po nosnicama, koje su poudno udisale svjee lahore i ljubavne mirise, pa onda po ustima, koja su se otvarala za 278 la, koja su uzdisala od oholosti i ciktala u putenoj nasladi, potom po rukama, koje su uivale u slatkim dodirima, i naposljetku po tabanima nogu, koje su nekad bile tako brze, kad je trala da zadovolji svoje poude, a koje sada vie nee hodati. upnik obrisa prste, baci u vatru komadie pamuka umoene u ulje i ponovo sjede kraj samrtnice, da joj kae, kako sad treba da sjedini svoje muke s mukama Isusa Krista i da se prepusti boanskoj milosti. Kad je zavrio s utjehama, on pokua da joj stavi u ruku blagoslovenu svijeu, simbol nebeskog slavlja, kojim e uskoro biti okruena. Ali Emma, i odvie slaba, ne mogae skupiti prste, i svijea bi bila pala na zemlju, da nije bilo gospodina Bournisiena. Meutim, ona nije vie bila tako blijeda, i lice joj odraavae neku vedrinu, kao da ju je sakramenat bio izlijeio. Sveenik ne propusti da to napomene; tavie, on razloi Bovarvju, da Gospod katkad produuje ivot ljudima, kad nalazi, da je potrebno za njihovo spasenje, i Charles se sjeti onoga dana, kad je isto tako bila ve na samrti i primila svetu priest. Moda nije trebalo oajavati - pomisli on. I zaista, ona pogleda oko sebe, polagano, kao netko, -koji se budi iza sna; zatim jasnim glasom zatrai svoje zrcalo i ostade nagnuta nad njim neko VTijeme, dok joj krupne suze ne potekoe iz oiju. A tada s uzdahom za-, baci glavu i srui se natrag na jastuk. 'Grudi joj se istoga asa poee naglo nadimati. Jezik joj cio izie iz usta, oi su joj kolutale i blijedjele kao dvije okrugle svjetiljke, koje se gase, tako da bi ovjek pomislio, da je ve mrtva, da nije bilo onog strahovitog dizanja i sputanja slabina, koje su se tresle od pomamna disanja, kao da se dua bori da se oslobodi tijelaj Felicite klekne pred raspelo, pa i sam ljekarnik saviJeTmalo koljena, dok je gospodin Canivet neodreeno gledao na trg. Bournisien je opet poeo moliti, nagnuvi lice na rub postelje u dugakoj crnoj mantiji koja se vukla za njim po sobi. Charles je bio s druge strane na koljenima, ruku ispruenih prema EmmL On je bijae primio za ruke, koje

je stiskao, i na svaki kucaj njezina srca zadrhtao bi kao na potres kakve razvaline, koja se rui. to je hrop-tanje bivalo jae, duhovnik je rairenih ruku sve bre nizao molitve, koje su se mijeale s priguenim jecanjem Bovarvjevim, i pokatkad se inilo, kao da se sve gubi u muklom mrmljanju latinskih rijei, koje su odzvanjale jkao zvonjenje mrtvakog zvona. 279j"~" Najedanput se na ploniku zauje kloparanje tekih Icokula i udaranje tapa, i jedan promukli glas zapjeva: u esto topao i prekrasan dan Budi u djevojci ljubavni san. Emma se uspravi kao kakav umjetno oivljeni le, raspletene kose, ukoena pogleda, otvorenih usta. Da marno skupi klasje ljeta, Klasje to, to kosa kosi, Saginje se ma Naneta K brazdi, to nam dare nosi. I Slijepac! krikne ITEmma se stade smijati uasnim, luakim, oajnim smijehom, jer joj se uini da vidi grozno lice prosjakovo, koje se isprijeilo pred njom u vjenoj tami kao neko strailo.' Tog dana dunu vrlo jako I kratku suknju die lako. Jedan je gr ponovo obori na jastuke. Svi pristupie. Emme vie nije bilo. IX Poslije neije smrti nastane uvijek kao neko zaprepatenje, toliko je teko razumjeti to nenadno nitavilo i pomiriti se s njim. Meutim, kad je opazio, da se ona vie ne mie, Charles se baci na nju viui: Zbogom! Zbogom! Homais i Canivet odvukoe ga iz sobe. Umirite se! Da govorio je on otimajui se bit u razuman, neu uiniti nikakvo zlo. Ali pustite me! Hou da je vidim! Ona je moja ena! I on je plakao. Plaite samo! ree ljekarnik dajte oduka svom bolu, bit e vam lake! Postavi slabiji no kakvo dijete, Charles pusti, da ga odvedu dolje u blagovaonicu, a gospodin Homais se uskoro vrati kui. 280 Na trgu mu prie slijepac, koji se bijae dovukao u Yonville u nadi da e dobiti obeanu antiflogistinu mast, i koji je pitao svakog prolaznika, gdje stanuje' ljekarnik. No ba si dobro doao! Kao da nemam drugih briga preko glave! Ah, nemam sad vremena, doi drugi put! I on ue naglo u ljekarnu. Imao je napisati dva pisma, predati za Bovarvja lijek, koji umiruje ivce, izmisliti kakvu la, kojom bi prikrio trovanje, i napisati o tome lanak za Fanal, ne raunajui mjetane, koji su ekali da uju pojedinosti o alosnom dogaaju. I kad su ve svi Yonvillci uli za njegovu pripovijest o arseniku, koji. je Emma, pravei kremu s vanilijom, bila uzela umjesto eera, Homais se jo jedanput vrati k Bovarvju. On ga zatee sama (gospodin Canivet je upravo bio otiao), kako sjedi u naslonjau kraj prozora i bezumno bulji u pod blagovaonice. Sad bi trebalo ree ljekarnik da odredite, u koliko e sati biti sprovod. Zato? Kakav sprovod? Zatim doda isprekidanim i uplaenim glasom: Oh, ne! Je li da ne? Ne, ne dam je! Da prikrije uzbuenje, Homais uzme s police vr-s vodom, da zalije geranije. Ah, hvala! ree Charles vi ste tako dobri! I rije mu zastade u grlu, jer se guio od tolikih uspomena, to ih je ta ljekarnikova kretnja probudila u njemu. Zatim, da ga rastrese, Homaisu se uini zgodno da naklapa malo o vrtlarstvu; ree, kako je biljkama potrebna vlaga. Charles obori glavu u znak odobravanja. Uostalom, sad e opet nastati lijepi dani. Ah! uzdahne Bovarv. Ljekarnik, koji vie nije znao to da kae, stade polako razmicati male zastore na prozoru. Gle, prolazi gospodin Tuvache. Charles nesvjesno ponovi: Gospodin Tuvache prolazi. Homais se vie ne usudi da mu govori o pogrebnim pripremama; sveeniku konano poe za rukom da ga na to privoli. Charles se zatvori u svoju radnu sobu, uze pero i, j poto je neko vrijeme jecao, napisa: i Hou da je sahranite u njezinoj vjenanoj haljini, u\ bijelim cipelicama i s vijencem na glavi. Kosu joj rasple-i 281'tite po ramenima. Neka budu tri lijesa: jedan od hra-stovine, jedan od mahagonija, jedan od olova. Neka mi nitko nita ne govori, imat u dovoljno snage. Preko svega neka joj se stavi veliki komad zelena baruna. Ja to hou. Uinite tako! Gospoda se veoma zaudile tim romantinim mislima Bovarvjevim, i ljekarnik odmah ode k njemu i ree mu: Meni se ini, da je onaj barun suvian, a osim toga, trokovi...

 to se to vas tie? uzvikne Charles. Ostavite je! Vi je! niste voljeli! Idite! Sveenik ga uze pod ruku i odvede ga u vrt, da se malo proee. On je govorio o ispraznosti zemaljskih stvari. Bog je, ree on, tako velik, tako dobar, moramo se bez prigovora pokoravati njegovim odlukama, tavie, moramo mu biti zahvalni. Charles stade huliti Boga: Ja mrzim tog vaeg Boga! Vi ste jo ogoreni, bunite se uzdahne sveenik. Bovary je ve bio daleko od njega. Iao je velikim koracima du zida pored vonjaka, kripao zubima i upravljao prema nebu poglede, pune proklinjanja; ali od toga se ne pomakne ni jedan listi. Padala je sitna kia. Charles, kome su grudi bile razgaljene, pone najposlije drhtati. On se vrati kui i sjedne u kuhinju. U est sati zauje se na trgu tandrkanje eljeznih to-Tcova: dolazila je Lastavica. Charles je stajao naslonjena ela na okno gledajui, kako putnici silaze jedan za drugim iz koije. Felicite mu prostre u salonu strunjau; on se baci na nju i zaspi. Premda je bio filozof, gospodin Homais je potovao mrtve. Zato je, ne ljutei se na jadnoga Charlesa zbog jutronje uvrede, opet doao naveer da bdije kod mrtvaca; donio je sa sobom tri knjige i jednu biljenicu, da u nju upisuje svoje biljeke. Tu se nalazio i gospodin Bournisien; dvije velike svijee gorjele su na uzglavlju postelje, koju bijahu izvukli iz lonice. Ljekarnik, koji nije podnosio utnju, ubrzo poali s nekoliko rijei sudbinu te nesretne mlade ene, a up.282 nik odgovori, da sad ne preostaje nita drugo nego moliti se za nju. Meutim nastavi Homais od dviju stvari samo je jedna mogua: ili je umrla u stanju boje milosti (kako se izraava Crkva), i onda joj nae molitve nisu uope potrebne, ili je preminula bez pokajanja (to je, mislim, crkveni izraz), i onda ... Bournisien mu upade u rije odgovorivi osorno, da se uza sve to treba moliti. Ali primijeti ljekarnik kad su Bogu poznate sve nae potrebe, emu onda slui molitva? Kako! uzviknu sveenik. Molitva! Zar vi niste kranin? Oprostite! ree Homais. Ja se divim kranstvu. Ono je prije svega, oslobodilo robove, uvelo u drutvo neki moral... O tome nije rije! Sveto pismo ... Oh, oh! to se tie Svetoga pisma, otvorite povijest; poznata je stvar, da su ga krivotvorili jezuiti. Ue Charles i, priavi k postelji, polagano povue zastore. Emmina je glava bila nagnuta na desno rame. Ugao njezinih usta, koja su bila otvorena, tvorio je kao neku crnu rupu na dnu njezina lica; palci joj bijahu svinuti u dlanove ruku; neka joj je bijela praina pokrivala trepavice, a oi joj se poele gubiti u nekoj sluzavoj bljedoi, koja bijae nalik na tanku koprenu, kao da su na njima pauci opleli mreu. Plahta je bila uleknuta od grudi do koljena, pa se zatim dizala prema vrkovima nonih prstiju; i Charlesu se inilo, da na njoj lei neka neizmjerna teina, neki golem teret. Na crkvenom tornju izbije dva sata. ulo se glasno uborenje rijeke, koja je tekla u tami podno terase. Gospodin Bournisien bi se od vremena do vremena buno useknuo, a Homaisovo je pero kripalo po papiru. Otiite, dragi prijatelju ree ljekarnik Charlesu idite odavde, taj prizor vam razdire srce. Kad je Charles otiao, ljekarnik i upnik nastavie prepirku. itajte Voltairea! govorio je jedan; itajte Holbacha, itajte Enciklopediju! itajte Pisma nekih portugalskih idova! govorio je drugi; itajte Znaenje kranstva od Nicolasa, nekadanjeg suca. Oni su se raspalili, pocrvenjeli su, govorili u isti mah, ne sluajui jedan drugoga; Bournisien se sablanjavao zbog tolike drskosti; Homais se udio tolikoj gluposti, i 283malo je trebalo da se ponu meusobno vrijeati, kad se najedanput opet pojavi Charles. Privlaila ga je neka neodoljiva sila; on se neprestano penjao i silazio po stepenicama. Postavio bi se nasuprot njoj, da je bolje vidi, i toliko bi utonuo u to promatranje, da ono i nije vie bilo bolno, tako je bilo duboko. " T Padala su mu na um razna prianja o obamrlosti, o i udesima magnetizma, i on je govorio u sebi, da bi mu I nadasve jakom voljom moda polo za rukom da je po| vrati u ivot. Jedanput se ak nagnu nad nju i povie sasvim tiho: Emma! Emma! Od njegova snanog daha zaleluja se plamen svijea prema zidu. , ^ U zoru doputova gospoa Bovarv, majka. Charles je zagrli i brinu ponovo u pla. Ona pokua, kao to bijae pokuao i ljekarnik, da mu prigovori zbog prevelikih

trokova oko pogreba. On se tako razljuti, da je ona zautjela, i naloi joj tavie, neka odmah ide u grad da kupi to je potrebno. Charles ostade sam cijelo poslijepodne. Bertu su bili odveli gospoi Homais; Felicite je bila gore u sobi s gospoom Lefrangois. Uvee mu dooe neki znanci. On je ustajao, rukovao se s njima, ne mogavi ni rijei progovoriti; zatim bi oni sjeli kraj ostalih, koji su se u velikom polukrugu okupljali oko kamina; oborene glave i njiui nogu prebaenu preko koljena, oni su od vremena do vremena duboko uzdisali; svi su se strahovito dosaivali, ali ipak nitko nije htio da prvi ode. Kad se Homais u devet sati vratio (ve dva dana vidjeli ste samo njega na trgu) nosio je sa sobom mnogo kamfora, benzoina i mirisavih trava. On je donio i jednu posudu punu klora, da raskui zrak. U tom su se trenutku sluavka, gospoa Lefrangois i majka Bovarv vrtjele oko Emme i upravo bijahu pri kraju s oblaenjem pokojnice; tada spustie na nju dugaak kruti veo, koji je pokri sve do njezinih svilenih cipelica. Felicite je jecala: Ah, jadna moja gospoa! Jadna moja gospoa! Pogledajte je govorila je gostioniarka uzdiui kako je jo uvijek draesna! Ne bi li se ovjek zakleo, da e sad ustati! Zatim se nagnue, da joj stave vijenac na glavu. Moradoe joj malo podii glavu, i u taj as izli joj se iz usta val crne tekuine, kao da povraa. 284 Oh, Boe, haljina, pazite! povie gospoa Lefrangois. Ta pomozite nam! ree ona ljekarniku. Zar se moda bojite? Ja da se bojim? odgovori on slijeui ramenima. Ah, ba ste pogodili! Ja, koji sam toliko toga vidio u bolnici, kad sam studirao farmaciju! Mi smo kuhali pun u dvorani za seciranje! Smrt ne moe da uplai filozofa; tovie, ja namjeravam a to esto i naglaavam da oporuno ostavim svoje tijelo bolnicama da jednoga dana poslui nauci. Uto doe i upnik i upita kako je gospodinu Bovarjrju, a kad rnu ljekarnik odgovori, on ree: Da, znate, rana je jo odvie svjea. Nato mu Homais ree, da moe biti sretan, to mu se ne moe dogoditi kao drugim ljudima, da izgubi ljubljenu enu; i tako se zapodjene razgovor o celibatu sveenika. Jer govorio je ljekarnik nije prirodno da mukarac bude bez ene! Bilo je zloina... Ali, molim vas uzviknu sveenik kako moe ovjek, koji je vezan brakom, uvati na primjer ispovjednu tajnu? Homais pone napadati ispovijed, Bournisien je stade braniti i on, izlaui nadugo i nairoko njezin blagotvorni utjecaj, navede razne anegdote o lupeima, koji su iznenada postali poteni ljudi, zatim o vojnicima, kojima su se otvorile oi, kad su pristupili k ispovjedaonici. U Fri-bourgu je bio jedan ministar ... Njegov je subesjednik bio zaspao. I kako ga je pomalo guio preteak zrak u sobi, upnik otvori prozor, na to se ljekarnik probudi. Izvolite prstovet burmuta! ree mu sveenik; -uzmite, to ovjeka razvedri. Negdje se u daljini razlijegao neprestani lave pasa. ujete li kako zavija pas? ree ljekarnik. Kau da psi osjeaju mrtvace odgovori sveenik. Tako i pele: one odlete iz konice, kad u kui tko umre. Homais ne ustade protiv tih predrasuda, jer bijae ponovo zaspao. Gospodin Bournisien, koji je bio snaniji od njega, micao je jo neko vrijeme sasvim tiho usnama; a zatim, malopomalo, obori glavu, ispusti svoju debelu crnu knjigu i stade hrkati. Sjedili su jedan nasuprot drugome, isturena trbuha, podbuhla lica, namrteni, sloivi se napokon, poslije 285I toliko neslaganja, u istoj ljudskoj slabosti, i bili su nepomini kao i le pokraj njih, koji kao da je spavao. Charles ue i ne probudi ih. To bijae posljednji put: doao je da se oprosti s njome. Mirisave trave jo su se puile, i koluti modrikasta dima mijeali su se na rubu prozora s maglom koja je ulazila. Na nebu je treperilo nekoliko zvijezda, a no bijae blaga. Vosak sa svijea kapao je u velikim kapljama na postelju. Charles ih je gledao, kako gore, zamarajui oi na svjetlosti njihova uta plamena. are su se prelijevale na svilenoj haljini koja se bijelila kao mjeseina. Emma je iezavala pod njom, i Charlesu se inilo, da se ona, rasplinjujui se izvan same sebe, nejasno gubi u predmetima oko sebe, u tiini, u noi, u vjetru koji je ulazio u sobu, u vlanim mirisima koji su se napolju irili. Zatim ju je najedanput vidio u vrtu u Tostesu, na klupi, uz trnovu ivicu, ili u Rouenu na ulici, pa na pragu njihove kue, te u dvoritu u Bertauxu. U uima mu je jo i sad odjekivao smijeh veselih momaka, koji su plesali

pod jabukama; od njezine kose sva je soba mirisala, a njezina haljina utala mu je u rukama, kao kad iskre praskaju. To je bila ova ista haljina, ta, u kojoj i sad lei! Dugo se tako sjeao minule sree, Emmina dranja, njezinih kretnja, zvuka njezina glasa. Beznadne su se uspomene tako nizale jedna za drugom, i to neprestano, nepresuno, kao valovi plime koja se razlijeva. " Odjednom ga obuze neka stanovita radoznalost; polagano, vrkom prstiju, drui itavim tijelom, podie s nje veo. Ali on vrisnu pun strave, te probudi upnika i ljekarnika. Oni ga odvukoe dolje u blagovaonicu. __Zatim doe Felicite i ree, da gospodin trai pramen kose. Odreite ga! odgovori ljekarnikA kako se ona nije usudila, pristupi on sam sa karama u ruci. Drhtao je tako jako, da je na vie mjesta ogrebao kou na sljepooicama. Najposlije, svladavajui svoju uzrujanost, Homais snano zaree dva-tri puta nasumce, tako da su na toj lijepoj crnoj kosi ostali od toga bijeli tragovi. Ljekarnik i upnik ponovo se zadubie u svoj posao, ali bi od vremena do vremena ipak zadrijemali, zbog ega su jedan drugoga optuivali svaki put, kad bi se probudili. Tada bi gospodin Bournisien kropio sobu blagoslovenom vodom, a Homais bi posipao klor po podu. Felicite im bijae pripremila na komodi bocu rakije,, komad sira i veliki kruh. Ljekarnik, koji bijae iznemogao, uzdahne oko etiri sata ujutro: Bogami, ja bih vrlo rado neto pojeo! Sveenik se nije dao dugo moliti; on ode, da odslui jutarnju misu, i vrati se; zatim su jeli, kucali se punim aama, smijeili se pomalo, ne znajui ni sami zato, potaknuti onom neobjanjivom veselou koja nas obuzima poslije alosnih sveanosti; i pri posljednjoj aici sveenik ree ljekarniku, tapui ga po ramenu: Mi emo se naposljetku sloiti! Dolje u predvorju sretoe radnike koji su upravo dolazili. I Charles je itava dva sata morao podnositi stranu muku da slua udarce ekia koji su odjekivali po tvrdim daskama. Zatim Emmu poloie u hrastov lijes, koji uklopie u druga dva; ali kako je vanjski lijes bio' preirok, morali su popuniti praznine vunom iz jedne strunjae. Naposljetku, kad su sva tri poklopca bila iz-blanjana, zakovana i sastavljena, izloie lijes pred vrata; kuu irom otvorie, i Yonvillci poee dolaziti u velikom mnotvu. Uto stie ia Rouault i pade u nesvijest na trgu, kad opazi crni pokrov pred Emminim vratima. X Stari Rouault bijae dobio ljekarnikovo pismo tek trideset i .est sati poslije nesretnog dogaaja; iz obzira prema njegovoj oinskoj osjetljivosti, gospodin Homais ga je bio sastavio tako, da se nije moglo znati, to se zapravo dogodilo. U prvi mah dobri starac pade, kao da ga je kap udarila. Zatim shvati, da mu ki nije mrtva. Ali je ipak mogla biti mrtva ... Naposljetku obue bluzu, uze eir, privrsti ostrugu na cipelu i odjuri u najveem trku. Cijelim se putem ia Rouault, sav zadihan, izjedao od tuge. Jedanput je ak bio prisiljen da sjae. Vie nita nije vidio, uo je oko sebe glasove, inilo mu se da e poludjeti. Svane dan. On opazi tri crne kokoi, koje su spavale na jednom stablu i, prestravljen tim loim znamenjem, zadrhta. Tada obea svetoj Bogorodici tri misna ruha za crkvu i odlui da e bosonog ii od groblja u Bertauxu do vassonvillske kapelice. 286 287On ue u Maromme dozivajui poslugu u krmi, provali udarcem ramena vrata, skoi k vrei zobi, izlije u jasle bocu slatke jabukovae, i ponovo podbode svoje malo kljuse, kome su iskre frcale ispod kopita. Govorio je u sebi, da e Emmu bez sumnje spasiti. Lijenici e sigurno pronai kakav lijek. Sjeti se svih udesnih ozdravljenja, o kojima su mu nekad pripovijedali. Zatim mu se opet pokazivala mrtva. Tu, pred njim, leala je ispruena na leima, nasred ceste. On bi prite-gao uzde, i prikaza je nestajala. U Quincampoixu popije tri kave jednu za drugom, da bi bio hrabriji. On pomisli, da se onaj, koji mu je pisao, moda zabunio u imenu. Potrai pismo u depu, napipa ga, ali se ne usudi otvoriti ga. Naposljetku stane nagaati, da je sve to moda kakva ala, neija osveta, izmiljotina kakva veseljaka; a osim toga, da je mrtva, ve bi se i znalo. Ali ne! Priroda nije imala nita neobino: nebo je bilo plavo, drvee se njihalo, jedno stado ovaca je prolazilo. On ugleda selo. Ljudi ga opazie, kako juri sav nagnut na svom konju, koga je nemilosrdno udarao tako, da mu je iz slabina kapala krv. Kad je doao k sebi, on plaui pade Bovarvju u naruaj : Moja ki! Emma! Moje dijete! Objasnite mi! ... A Charles je odgovarao jecajui: Ne znam! Ne znam! To je prokletstvo! Ljekarnik ih razdvoji. -' Te su strane pojedinosti sad suvine. Ja u sve ispripovjediti gospodinu. Evo svijet ve dolazi. Pokaite malo dostojanstva, do avola! Malo filozofije! Ubogi se Charles htjede pokazati jak i ponovi vie puta: Jest.. . Treba biti hrabar.

 Pa dobro! uzviknu dobri starac bit u hrabar, sto mu gromova! Otpratit u je do kraja njezina puta. Zvono je zvonilo. Sve je bilo spremno. Trebalo je krenuti. U crkvi, sjedei jedan do drugoga na sjedalima pred glavnim oltarom, oni su gledali, kako pred njima neprestano prolaze tri crkvena pjevaa, koji su pjevali psalme. Svira je punim pluima puhao u svijeni rog. Gospodin Bournisien je u sveanom misnom ruhu pjevao kretavim glasom; on se klanjao pred svetohranitem diui i irei ruke. Lestiboudois je trkarao po crkvi sa svojim tapom od kitove kosti. Lijes je stajao blizu tionika izmeu etiri :288 reda svijea. Charlesa je neto gonilo da ustane i da ih ugasi. i 'On je meutim nastojao da bude poboan i da se prepusti nadi u budui ivot, u kojem e se s njom sastati. Zamiljao je, da je ona otila na put, vrlo daleko, ve odavno. Ali na pomisao, da je ona tu u lijesu, da je sve svreno, da e je zakopati u zemlju, njega je spopadao neki divlji, straan, oajan bijes. Pokatkad mu se inilo, da nita vie ne osjea, i on je uivao u tom olakanju, a ujedno je i predbacivao sebi, da je nitkov. 1 Na kamenom se podu zauje kao neki otar zvuk okovana tapa, koji je udarao u jednakim razmacima. Zvuk je dolazio iz pozadine i najedanput prestao u jednoj po-krajnoj lai. Neki se ovjek u prostom smeem kaputu tekom mukom spusti na koljena. To je bio Hippolvte, sluga kod Zlatnog lava; bio je stavio svoju novu nogu. Jedan od crkvenih pjevaa poe naokolo po lai da skuplja milodare; i krupni su novii jedan za drugim zveei padali u srebrnu pliticu. Ta pourite! Ja patim! povie Bovarv i ljutito baci srebrnjak od pet franaka. Crkvenjak mu zahvali s dubokim naklonom. Pjevali su, kleali i ustajali bez konca i kraja! Charles se sjeti, kako su jedanput, u prvim danima braka zajedno prisustvovali misi i kako su stajali na drugoj strani, nadesno, kraj zida. Zvono stade ponovo zvoniti. Nastade buno pomicanje stolica. Nosai vjeto ugurae svoje tri motke pod lijes, i svi izioe iz crkve. Tada se na pragu ljekarne pojavi Justin, ali najedanput pobjee unutra, blijed i posrui. Mjetani su izili na prozore, da vide sprovod. Charles je iao sprijeda; drao se ravno, pravio se hrabar i pozdravljao pokretom glave one, koji su izlazili iz po-krajnih uliica ili iz kunih vea i prikljuivali se sprovodu. est ljudi, po trojica sa svake strane, ili su sitnim korakom i malo dahtali. Sveenici, crkveni pjevai i dva ministranta pjevali su De profundis, i njihovi glasovi razlijegali su se poljem, as jae, as slabije. Oni bi se pokatkad gubili na zavojima staze, ali veliki srebrni kri strio je neprestano meu drveem. Za njima su ile ene u crnim ogrtaima sa sputenim kukuljicama i nosile u ruci debelu zapaljenu svijeu. Charles je osjeao, kako ga od tog neprestanog ponavljanja molitava i dima bakalja, od bljutavog mirisa voska i sveenikih halja hvata nesvjestica. Puhao je svje vjetri; ra i repa su se zelenjele, kapljice rose podrhtavale su na trnovim ivicama pokraj puta. Zrakom su se Gospoa Bovary 289razlijegali svakojaki veseli zvui: kripanje kola, koja su se u daljini kotrljala po koloteinama, kukurijekanje pijetlova, koje se od asa do asa ponavljalo, ili topot dre-beta, koje je bjealo pod jabukama. Vedro nebo bijae iarano ruiastim oblacima. Plavkaste su se zrake sputale na krovove koliba, na kojima su rasle perunike. Charles je prolazei prepoznavao dvorita. On se sjeao jutra, kao to je dananje, kad je po obilasku kakva bolesnika izlazio iz tih dvorita i vraao se k njoj. Crna tkanina, protkana srebrnim suzama, dizala se od vremena do vremena i otkrivala lijes. Umorni nosai usporavali su hod, i lijes se uz neprestane trzaje pokretao naprijed kao amac koji se ljulja kod svakog vala. Stigoe. Ljudi pooe na kraj groblja, do jednog mjesta na tratini, gdje je bio iskopan grob. Svi se okupie oko njega; i dok je sveenik govorio, crvena zemlja, izbaena na rubove groba, odronjavala se na uglovima, bez buke i neprekidno. Zatim, kad su etiri konopa bila pripravljena, poloie na njih lijes. Charles ga je gledao, kako silazi... kako sve dublje i dublje silazi. . . Napokon se zauje mukli udarac o zemlju; konopi zakripae, kad ih povukoe gore. Tada Bournisien uzme lopatu, koju mu prui Lestibou-dois, i lijevom rukom, dok je desnom i dalje kropio. snano iskrene punu lopatu zemlje; kamenje pade na drveni lijes, i zau se ona strahovita tutnjava, koja nam se ini kao odjek vjenosti. Sveenik doda kropilo svom susjedu. To je bio gospodin Homais. On ga ozbiljno strese, zatim ga prui Charlesu, koji do koljena upade u zemlju. On je stade objema rukama bacati u grob viui: Zbogom!. Slao joj je poljupce vukui se prema raci, da ga proguta zajedno s njom. Ovukoe ga, i on se ubrzo smiri, osjeajui moda, kao i svi drugi, neko olakanje, to se to napokon svrilo. Na povratku ia Rouault stade mirno puiti lulu, to se Homaisu u dnu due uini pomalo nepristojno. Ljekarnik, tavie, primijeti, da gospodin Binet nije bio na sprovodu, da je Tuvache odmaglio poslije mise, i da je Theodore, biljenikov sluga, doao u modrom odijelu, kao da nije mogao nai crno, kad je ve takav obiaj, do avola! I da bi priopio te svoje primjedbe, on je iao od jedne skupine do druge. Svi su oplakivali Emminu smrt, a osobito Lheureux, koji nije propustio da doe na ' pogreb. 290

 Uboga, draga gospoa! Kakav udarac za njezina mua! Ljekarnik je odgovorio: Znate, da nije bilo mene, on bi zacijelo bio pokuao da poini samoubojstvo. Tako dobra dua! Kad samo pomislim, da sam je jo prole subote vidio u svom duanu. Na alost nisam imao vremena ree Homais da pripremim kakav mali govor, koji bih bio odrao na njezinu grobu. Kad su se vratili kui, Charles se svue, a ia Rouault opet obue svoju modru bluzu. Ona je bila nova, a kako je on na putu esto brisao sebi oi rukavima, pustila je bila boju na vanjskoj strani, te je trag od suza ostavio pruge na sloju praine, koji ju je prekrio. Stara gospoa Bovarv bila je s njima. Sve troje su utjeli. Naposljetku ia Rouault uzdahne: Sjeate li se, dragi prijatelju, da sam jedanput doao u Tostes, ba kad ste bili izgubili svoju prvu pokojnicu. Onda sam vas tjeio! Tada sam nalazio rijei, ali sada... Zatim ponovo uzdahne iz dubine grudi: Ah, to je, vidite, moj kraj! Izgubio sam enu... poslije sina ... a eto danas i ker! On htjede da se odmah vrati u Bertaux, rekavi, da ne bi mogao spavati u toj kui. tavie, ne htjede da vidi ni unuku. Ne, ne, to bi me odvie rastuilo! Ali je poljubite mjesto mene! Zbogom! ... Vi ste dobar ovjek! A ovo neu nikada zaboraviti ree on, udarajui se po bedru. Ne bojte se, vi ete i nadalje dobivati svoju puricu. A kad je doao na vrh obronka, on se okrene, kao to se nekad bio okrenuo na cesti za Saint-Victor, kad se rastajao s Emmom. Prozori u Yonvilleu blistali su se pod kosim zrakama sunca, koje je zalazilo za livadom. On stavi ruku iznad oiju i opazi na obzorju zidom ograeni prostor, u kojem su se tu i tamo crnjele skupine drvea meu bijelim kamenjem; zatim nastavi put laganim kasom, jer mu je kljuse hramalo. JPremda su bili umorni, Charles i njegova mati ostadoe uvee vrlo dugo u razgovoru. Govorili su o minulim danima i o budunosti. Ona obea, da e se nastaniti u Yonvilleu, da e mu voditi kuanstvo, i da se vie nee odvajati. Bila je domiljata i umiljata radujui se u sebi, to e ponovo zadobiti ljubav, koje je tolike godine bila 291liena. Izbije pono. Selo je bilo kao i obino, a Charles je_bio budan i neprestano je mislio na Emmu. / Rodolphe, koji je za razonodu cijeli dan lutao po umi, / spavao je mirno u svom dvorcu, a i Leon je, tamo u Rou-Unu, takoer spavao. v Ali je bio netko, koji u to doba nije spavao. ' Na grobu izmeu jela, jedan je momi kleao i plakao; njegove grudi, koje je razdiralo jecanje, drhtale su u tami pod pritiskom goleme tuge, blae od mjeseine i dublje od noi. Najedanput zakripae eljezna vrata. To je bio Lestiboudois; doao je po lopatu koju je bio za-i boravio. On prepozna Justina, kad je ovaj skakao preko ;' zida; i tako je napokon saznao, tko je onaj lopov, koji mu krade krumpire. XI ' Sutradan Charles poalje po kerku, da se vrati kui. Ona odmah upita za mamicu. Odgovorie joj, da je mama otputovala i da e joj donijeti igrake. Berta je vie puta spomenula majku, naposljetku je zaboravi. Rovarvju se srce kidalo gledajui veselost tog djeteta, a morao je podnositi jo i nesnosne utjehe ljekarnikove. Novane neprilike uskoro opet iskrsnue, jer je gospodin Lheureux ponovo poeo podbadati svog prijatelja Vincarta, i Charles se morao obvezati na pretjerane svote, jer nipoto nije htio pristati, da se proda i najmanji predmet, koji je pripadao njoj. Njegova se mati zbog toga strano ljutila, a on se rasrdi jo i vie. Sasvim se bio promijenio. Ona napusti kuu. i. Tada svatko pokua da izvue neku korist. Gospoica Lempereur zatrai, da joj se plate satovi za est mjeseci, premda Emma nikad nije bila ni na jednom jedinom satu (i pored onog plaenog rauna, to ga je ona bila pokazala Bovaryju): to je bio dogovor izmeu njih dvije; posuiva knjiga zahtijevao je pretplatu za tri godine; dojkinja Rollet traila je, da joj se plati potarina za nekih dvadeset pisama; a kad je Charles zatraio objanjenje, ona mu je obazrivo odgovorila: Oh, nita vam ne znam! To je bilo za njezine potrebe. Poslije svakog duga, to ga je platio, Charles je mislio, da ih vie nema. Ali su neprestano stizali novi. 292 On pokua da zatrai zaostatke od nekadanjih lijenikih pregleda, ali mu pokazae pisma, to ih je njegova ena pisala. I on se morade ispriavati. Felicite je sad nosila gospoine haljine; ne sve, jer je on nekoje zadrao, i od vremena do vremena zatvarao bi se u njezinu sobu za oblaenje, da ih gleda. Felicite je bila gotovo Emmina rasta, i kad bi je vidio odstraga; Charlesu bi se vie puta uinilo, da vidi Emmu, pa bi uzviknuo: - Oh, ostani! Ostani! Ali o Duhovima ona pobjee iz Yonvillea s Theodo-reom, poto je pokrala sve, to je jo ostalo od Emmine / odjee. i Nekako u to vrijeme imala je gospoa udova Dupuis / ast da obavijesti Bovarvja o vjenanju svoga sina, go-< spodina Leona Dupuisa, biljenika u Yvetotu, s gospoi- , com Leocadijom Leboeuf iz Bodenvillea. U svojoj estitki < Leonu Charles je izmeu ostalog napisao i ovu reenicu: , Kako bi se moja jadna ena veselila! J

Jednoga dana, kad je lutao po kui bez cilja, pa se bio popeo ak i na tavan, on osjeti pod papuom kuglicu tanka papira. Otvori je i proita: Budite hrabri, Emma! Budite hrabri! Ja neu da unesreim va ivot. To bijae Rodolpheovo pismo, koje je bilo palo na zemlju meu sanduke i tamo ostalo, pa ga je vjetar, koji je puhao kroz tavanski prozori dogurao do vrata. I Charles ostade nepomian, otvorenih usta, na onom mjestu, na kome je neko Emma oajna i bljea nego on sada, htjela umrijeti. Naposljetku on otkrije jedno malo R na dnu druge strane. Tko li je to bio? Sjeti se estih pohoda Rodolpheo-vih, njegova iznenadnog nestanka i zbunjena lica, to ga je pokazivao, kad su se poslije toga dva-tri puta sretali s njim. Ali ga obmanu ton pisma, koji je bio pun potovanja. ".,: Moda su se ljubili platonski ree on sam u sebi. Osim toga, Charles nije bio od onih ljudi koji ispituju stvari do temelja; on uzmakne pred dokazima, i njegova se neizvjesna ljubomora izgubi u neizmjernosti njegove , "tuge. Pa i morali su je oboavati, pomisli on. Svi su mu- \ karci bez sumnje udjeli za njom. Ona mu se zbog toga / uini jo ljepa, i u njemu se rodi neka neprekidna, po-mamna elja za njom, koja je raspaljivala njegov oaj i koja nije imala granica, jer je sada bila neostvariva. Da bi joj se sviao kao da je jo bila na ivotu on se stade ravnati po njezinu ukusu i njezinim nazo293rima: kupi lakirane izme, stade nositi bijele kravate i njegovati brkove, te kao i ona, potpisivati mjenice. Ona ..one strane .b/ je prisiljen da rasproda srebrninu, komad po komad, zatim proda namjetaj iz salona. Sve se sobe malo--pomalo ispraznie; samo je njezina soba ostala kao i pri-je.^Charles bi odlazio tamo poslije ruka; dovlaio bi okrugli stol pred kamin i primicao njezin naslonja. Zatim bi sjeo na suprotnu stranu. Jedna je svijea gorjela u jednom od pozlaenih svijenjaka. Berta je pokraj njega bojila slike. Jadni je ovjek trpio gledajui kerkicu onako loe odjevenu, u cipelicama bez uzica i u haljinicama poderanim do kukova, jer se dvorkinja nije za nju nimalo brinula. Ali Berta je bila tako slatka, tako umiljata, i njezina se glavica naginjala tako draesno s onom njezinom lijepom plavom kosom, koja bi joj padala na rumene obraze, da bi Charlesa obuzimala neka beskrajna milina, neko zadovoljstvo pomijeano s gorinom, kao ona loe napravljena vina koja miriu na smolu. On joj je popravljao igrake, pravio joj pajace od kartona ili ivao rasporen trbuh njezinih lutaka. A ako bi mu pogled pao na kutiju sa ivaim priborom, na kakvu vrpcu, to se vukla po sobi, ili ak na kakvu pribadau, koja je ostala u pukotini stola, on bi utonuo u misli i izgledao tako tuan, da bi i Berta postajala tuna kao i on. Sad im vie nitko nije dolazio u pohode. Justin bijae pobjegao u Rouen, gdje je postao pomonik u nekoj tr-, govini mirodijama, a ljekarnikova su djeca dolazila k Berti sve rjee i rjee, jer gospodin Homais, s obzirom na sadanju razliku u njihovu drutvenom poloaju, nije mario da se ranije prijateljstvo i dalje odrava. Slijepac, koga nije mogao izlijeiti svojom uvenom mau, bijae se vratio na obronak Guillaumeove ume, gdje je pripovijedao putnicima o uzaludnom pokuaju ]je-karnikovu, tako da se Homais, kad je iao u grad, morao kriti iza zastora na Lastavici, da se s njime ne sretne. On ga je sada mrzio iz dna due; i, budui da ga se htio rijeiti po svaku cijenu, ve i zbog svog vlastitog ugleda, on podmuklo upotrijebi protiv njega sva sredstva koja su otkrivala dubinu njegova uma i u isti mah svu niskost njegove tatine. I est mjeseci uzastopce mogli su se u listu Fanal de Rouen itati ovakvi lanci: Svi oni, koji putuju u plodne krajeve Pikardije, primijetili su zacijelo na obronku Guillaumeove ume jednog bijednika sa stranom ranom na licu. On dosauje put294 nicima, ne daje im mira i pobire pravi porez od njih. Zar jo ivimo u onim strahovitim srednjovjekovnim vremenima, kad je skitnicama bilo doputeno da po naim javnim mjestima pokazuju gubu i skrofule koje su donijeli s kriarskih vojna? Ili: Premda postoje zakoni protiv skitnica, prilaze naih velikih gradova jo uvijek uznemiruju itave rulje prosjaka. Ima ih, koji se skitaju i osamljeni, i koji su moda jo opasniji. ta zapravo misle nai gradski oci? Zatim je Homais izmiljao i razne priice: Juer je na obronku Guillaumeove ume jedan plaljiv konj . .. i slijedila je pria o nekoj nesrei, koju je skrivio slijepac. Homais je dotjerao dotle, da slijepca zatvorie. Ali ga pustie. On ponovo poe tjerati svoje, a Homais takoer. Nastade prava borba, iz koje Homais izie kao pobjednik, jer njegov neprijatelj bi osuen na doivotni zatvor u jednom sirotitu. Taj uspjeh ga osmjeli; i otada nije u kotaru bio ni jedan pas pogaen, ni jedna sua zapaljena, ni jedna ena izbijena, da on. o tome nije odmah obavijestio javnost,' neprestano voen ljubavlju prema napretku i mrnjom prema sveenicima. On je usporeivao svjetovne kole-s vjerskim kolama na tetu ovih posljednjih; podsjeao , je na krvavu Bartolomejjku no jednom prilikom, kad je odobrena novana pomo'ocTstcTfranaka mjesnoj crkvi; upozoravao je na razne zloupotrebe i sipao zajedljive dosjetke. To je bio njegov omiljeli nain izraavanja. Homais je rovario, postajao je opasan. >,

Meutim, on se guio u uskim granicama novinarstva, i ubrzo osjeti potrebu da napie knjigu, djelo! On sastavi tada: Opu statistiku yonvillskog kotara s klima-tolokim opaanjima, a statistika ga privede k filozofiji. Poe se baviti velikim pitanjima: socijalnim problemima, moralnim odgojem siromanih slojeva, ribogojstvom, kauukom, eljeznicama itd. On je ak doao dotle, da se poeo stidjeti to je obian graanin. Volio se praviti velikim umjetnikom, puio je! On kupi dva malena kipa a la Pompadour, da ukrasi svoj salon. Uza sve to ljekarnu nije nimalo zanemario; naprotiv! Bio je redovito upuen u najnovija otkria; pratio je paljivo veliki pokret o primjeni okolade; on je prvi donio u okrug Seine-Inferieure proizvode biljki Cho-ca i Revalentia. Oduevio se za Pulvermacherove hidroelektrine lance; jedan je i sam nosio; a navee, kad bi skinuo svoj 295prsluk od flanela, gospoa Homais bi ostala sva zadivljena pred tom zlatnom spiralom, pod kojom se njen mu gotovo gubio; ona je osjeala, kako se poveava njena ljubav prema tom ovjeku, koji je bio sav u lancima kao kakav Skit i velianstven kao kakav mag. Homais je imao divnih misli, to se tie Ernmina groba. Najprije predloi slomljeni stup s nabranim zastorom, zatim piramidu, potom Vestin hram, neku vrstu okrugle graevine s kupolom ... ili gomilu ruevina. Ali u svim tim nacrtima Homais nije nikako odustajao od alosne vrbe, koju je smatrao kao obavezni simbol alosti. Charles i on otputovae zajedno u Rouen, da vide nadgrobne spomenike kod nekog klesara, a pratio ih je slikar, neki Vaufrvlard, Bridouxov prijatelj, koji je cijelo vrijeme nizao dosjetke. Poto je pregledao jedno stotinjak crtea, zatraio proraun i otputovao jo jednom u Rouen, Charles se najposlije odlui za mauzolej, koji e na obadvije glavne strane imati anela s ugaenom z.ublionx-u ruci. ~~~ ' ~~ ~ to se tie natpisa, Homaisu se nita nije inilo tako lijepo kao: Sta viator i na tome se zaustavi; on je dugo razbijao glavu ponavljajui neprestano: Sta viator . . . Naposljetku pronae: Amabilem cpniuge7T!,.,c.alca&! 1 I to bi prihvaeno. udnovata stvar, Bovarv je Emmu poeo zaboravljati, premda je neprestano mislio na nju. I on je oajavao osjeajui, kako mu se njezina slika gubi iz pamenja, usprkos svim nastojanjima da je zadri. Uza sve to sanjao ju je svake noi; i san je uvijek bio isti, pristupio bi joj, kad bi htio da je zagrli, ona bi se... raspala u .njegovim rukama. \, Tjedan dana su ga viali, kako svaku veer ulazi u crkvu. Gospodin Bournisien ga ak dva-tri puta pohodi, ali ga poslije napusti. Uostalom, taj je sveenik u posljednje vrijeme postajao nesnosan, fanatian govorio je Homais; on je grmio protiv duha vremena, i redovito je svakih petnaest dana govorio na propovijedi o samrtnoj agoniji Voltaireovoj, koji je, kao to je svakom poznato, umro gutajui svoje izmetine. Premda je ivio vrlo skromno, Bovarv nije mogao nikako otplatiti svoje stare dugove. Lheureux ne htjede vie obnoviti nijednu mjenicu. Pljenidba je bila neizbje-iva. Charles se tada obrati majci, koja mu dopusti da moe podii hipotekarni zajam na njezino imanje, ali 1 Putnie, stani! Stoji nad grobom, u kojem poiva ljubljsna ena 296 mu je poslala i pismo puno optubi protiv Emme. Za uzvrat za svoju rtvu ona je zatraila jedan al, koji je izmakao Feliciteinoj pljaki. Charles joj ga ne dade, i oni se posvadie. .?-. Ona prva prui ruku pomirnicu i predloi mu, da e uzeti k sebi Bertu, koja bi joj pomagala u kui. Charles na to pristane. Ali u asu njena odlaska nije imao dovoljno hrabrosti da se od nje rastavi. I tada nastane izmeu njih konaan i potpun raskid.. Izgubivi svaku drugu naklonost, on se sve vie ogra-\ niavao na ljubav prema svom djetetu. Mala mu je meutim zadavala brige, jer je pokatkad kaljala i na jagodicama imala crvenkaste mrlje. Nasuprot njegovoj kui irila se, sretna i vesela, obitelj ljekarnikova, kome je ilo sve po srei. Napoleon mu je pomagao u laboratoriju, Athalie mu je vezla novu grku kapu, Irma je izrezivala papirne poklopce za lonce s marmeladom, a Franklin je kazivao na duak Pitago-rin pouak. On je bio najsretniji otac i najzadovoljniji , ovjek. "Ali ipak nije bilo tako! Morilo ga je neko potajno a-stoljublje: Homais je eznuo za ordenom. Zasluga je za to imao dovoljno: prvo: to je za vrijeme kolere pokazao beskrajnu po-rtvovnost; drugo: to je, i to o svom troku izdao razna djela od ope koristi, kao to su ... i on podsjeti na svoju raspravu: O jabukovai, o njezinoj proizvodnji i o njezinu djelovanju, nadalje na Razmatranja o trsovu uencu, koja je predloio Akademiji, zatim na svoju knjigu o statistici, pa ak i na svoju ljekarniku dizertaciju, i ne raunajui to je lan mnogih naunih drutava (bio je lan samo jednoga). 'x' Napokon uz viknu on okrenuvi se na peti pa i ako ni za to drugo, a ono zato to sam se istakao u poali- rima! Tada se Homais poe priklanjati vladi. On potajno uini gospodinu prefektu velike usluge prilikom izbora. Ukratko, on se prodade, ponizi se. tovie, on uputi vladaru molbu, kojom ga je zaklinjao, da mu prizna zasluge; nazivao ga je na dobri kralj i usporeivao ga s Hen-rikom IV. I svako se jutro ljekarnik bacao na novine, ne bi li u njima naao svoje odlikovanje; ali imenovanja nije bilo. Napokon, ne mogavi vie izdrati, on dade nainiti u svom vrtu jednu gredicu u obliku zvijezde legije asti

297s dvije vijugave stazice od trave, koje su polazile s vrha, da predoe trak. Homais se etao oko te gredice skrtenih ruku, razmiljajui o nesposobnosti vlade i nezahvalnosti ljudi. Iz potovanja, ili iz neke vrste ulnosti, zbog koje nije odmah mogao pretraivati njene stvari, Charles jo nije bio otvorio tajni pretinac pisaeg stola od palisandrovine, kojim se Emma obino sluila. Napokon jednoga dana sjede preda nj, okrene klju i odmakne oprugu. U njemu su se nalazila sva Leonova pisma. Ovaj put nije vie bilo sumnje! On ih lakomo proita do posljednjeg; pretrai sve zakutke, sve pokustvo, sve ladice, pogleda uza zidove jecajui, urlajui sav izvan sebe, gotovo lud. Nae jednu kutiju i izbije joj dno udarcem noge. Rodolpheova slika skoi mu ravno u lice iz mnotva ispremijeanih j pisama. gy Ljudi su se udili njegovoj potitenosti. Nije vie izlazio, nikoga nije primao, nije ak htio ni da obilazi bolesnike. Tada poee govoriti, da se zatvara da pije. Pokatkad bi se ipak radoznali ovjek nagnuo preko vrtne ograde i udio se, kad bi opazio tog ovjeka s dugom bradom, u prljavom odijelu, divlja izgleda, kako hoda po vrtu i plae u sav glas. Za ljetnih veeri on bi poveo sa sobom svoju kerkicu i odveo je na groblje, odakle su se vraali po tamnoj noi, kad je na trgu bio rasvijetljen samo jo Binetov tavanski prozori. Meutim, slast njegova bola bijae nepotpuna, jer nije imao oko sebe nikoga, tko bi je s njim dijelio; i on je odlazio gospoi Lefrancois, samo da moe govoriti o njoj. Ali gostioniarka ga je sluala samo jednim uhom, jer je i sama imala briga: ta gospoin Lheureux je napokon osnovao novu potansko-saobraajnu vezu izmeu Yonvillea i Rouena, a Hivert, koji je uivao veliko povjerenje zbog svoje umjenosti oko raznih narudbi, zahtijevao je poviicu plae, prijetei da e prijei konkurenciji. Jednoga dana, kad je Charles bio otiao u Argueil na sajam da proda konja posljednje, to je imao on se sretne s Rodolpheom. Obojica problijedjee, kad su ugledali jedan drugoga. Rodolphe, koji je povodom Emmine smrti samo bio poslao svoju posjetnicu, promuca najprije nekoliko rijei ispriavajui se, zatim se ubrzo osmjeli i u svojoj drskosti poe tako daleko, da ga pozove u krmu, da popiju .. bocu pia. (Bilo je vrue, bio je mjesec kolovoz). 298 Sjedei nasuprot njemu naslonjen na lakat, on je gri-skao cigaru i neprestano razgovarao, a Charles je zamiljeno promatrao to lice, koje je ona voljela. Njemu se inilo da vidi pred sobom neto od nje. Bio je zadivljen. Bio bi volio da je on taj ovjek. ' Rodolphe je i dalje govorio o poljodjelstvu, o stoci, o gnojenju zemlje, ispunjavajui otrcanim rijeima svaku prazninu u razgovoru, u koju bi se mogla uuljati kakva aluzija. Charles ga nije sluao; Rodolphe je to primijetio, i u promjenljivosti Charlesova lica itao uspomene, koje su se u njemu budile. Ono je malo-pomalo rumenjelo, nosnice su se brzo irile, usne su drhtale; doe, tovie, jedan trenutak, kad je Charles, pun nekog mranog bijesa, upro svoje oi u Rodolphea, koji, obuzet nekim strahom, najedanput zauti. Ali onaj tuni umor ubrzo se opet pojavi na Charlesovu licu. Ne srdim se na vas ree on. Rodolphe je utio, a Charles, s glavom meu rukama, slabim i smirenim glasom, koji je odavao neizmjernu bol, nastavi: Ne, ne srdim se vie na vas! tavie, on doda jednu veliku rije, jedinu, koju je ikad izgovorio: ' -Kriva je sudbina! i Rodolpheu, koji je tom sudbinom bio upravljao, uini se taj ovjek odvie dobroudan prema poloaju, u kome se nalazio, tovie, smijean i pomalo nizak. Sutradan Charles ode u sjenicu i sjede na klupu. Sunane su zrake prodirale kroz drvenu reetku, vinovo je lie ocrtavalo svoje sjenke na pijesku, jasmin je mirisao, nebo bijae plavo, zelene su muhe zujale oko rascvjetanih ljiljana, a Charlesu je ponestajalo daha, kao kakvu mladiu, od neodreenih ljubavnih izljeva, koji su nadimali njegovo tuno srce. U" sedam sati mala Berta koja ga nije vidjela cijelo poslije podne, doe da ga zovne na veeru. On je sjedio s glavom zabaenom na zid, zatvorenih oi, otvorenih usta, a u rukama je drao dug pramen crne kose. Tatice, doi! ree ona. I mislei, da se hoe igrati s njom, ona ga lagano gurne. On pade na zemlju. Bio je mrtav. j Trideset i est sati poslije toga dojuri na ljekarnikovu molbu gospodin Canivet. On ga otvori i ne nae nita. 299Kad je sve bilo rasprodano, ostalo je svega dvanaest franaka i sedamdeset i pet centima, ime se platio put gospoice Bovarv do njezine bake. Ta dobra ena umre jo iste godine, a kako je ia Rouault bio uzet, malu uze k sebi jedna tetka. Ona je siromana, i alje je u predioni-cu pamuka, da zasluuje sebi kruh. Od smrti Bovarvjeve, tri su se lijenika izmijenila u Yonvilleu, ali ni jedan se nije mogao odrati, jer ih je gospodin Homais odmah onemoguio. On ima golemu klijentelu, vlasti ga tede, a javno ga miljenje titi. ^Nedavno je dobio kri Legije asti., 300 OPTUBA, OBRANA I PRESUDA

U KAZNENOM POSTUPKU POKRENUTOM PROTIV PISCA Pred PARIKIM SUDOM ZA PRIJESTUPE (6. Vijee) PREDSJEDNIK: GOSPODIN DUBARLE (Glavna rasprava odrana 31. sijenja i 7. veljae 1857)DRAVNO ODVJETNITVO Protiv GOSPODINA GUSTAVEA FLAUBERTA OPTUBA GOSPODINA CARSKOG DRAVNOG ODVJETNIKA GOSPODINA ERNESTA PINARDA Gospodo, pristupajui ovoj raspravi, dravno odvjetnitvo se nalazi pred jednom tekoom, preko koje ono ne moe prijei. Ona nije u samoj naravi optube: povreda javnog morala i religije; ti su izrazi bez sumnje malo neodreeni, malo rastezljivi, te ih je potrebno tano odrediti. Ali, najposlije, kad se govori estitim i iskusnim ljudima, lako je u tom pogledu sloiti se i razabrati, da li ta i ta strana neke knjige ide na utrb religije ili morala. Nije tekoa u naoj optubi, ona je prije, ona je vie u opsegu djela, koje treba da prosudite. Rije je o itavom jednom romanu. Kad vam se podnese na ocjenu kakav novinski lanak, vi odmah vidite, gdje prijestup poinje i gdje se svrava; dravno odvjetnitvo proita lanak i podnese vam ga na ocjenu. Ovdje nije rije o novinskom lanku, ve o itavom romanu, koji je poeo izlaziti u Revue de Pari 1. listopada 1856. i prestao 15. prosinca i koji se sastoji iz est svezaka. to da se radi u takvoj situaciji? Kakva je uloga dravnog odvjetnitva! itati cijeli roman? To je nemogue! ~S druge strane, itati samo inkriminirane odlomke znai izloiti se sasvim opravdanom prigovoru. Moglo bi nam se rei: Ako ne izloite spor u svim njegovim dijelovima, ako prijeete preko onih inkriminiranih mjesta, koja prethode, i onoga, to dolazi iza inkriminiranih mjesta u romanu, oevidno je da ete onemoguiti raspravu ograniavajui predmet raspravljanja. Da se izbjegne ta dvostruka potekoa, ima samo jedan put, a taj je da vam se ispripo303vjedi najprije cio roman, ne itajui iz njega nita, ne inkriminirajui nijedan odlomak, a zatim da se ita i inkriminira citirajui tekst, i naposljetku da se odgovori na prigovore koji bi se mogli staviti protiv same optube. Kakav je naslov romana? Madame Bovary. To je naslov, koji sam po sebi ne kae nita. Postoji i jedan drugi u zagradi: Provincijski moral. Pa ni taj naslov ne objanjava pievu misao, ali je daje naslutiti. Pisac se nije htio povesti za nekim filozofskim sistemom, istinitim ili lanim, on je htio stvoriti slike iz svakidanjeg ivota, i vidjet ete, kakve su to slike!!! Dodue, knjiga poinje s muem i s njim se zavrava, ali najvaniji portret u tom djelu, onaj, koji obasjava ostale slike, jest oigledno portret gospoe Bovarv. _ Ja sada pripovijedam, ja ne citiram. Mu je primljen u gimnaziju, i ve dijete, mora se rei, nagovjetava, kakav e biti suprug. On je neobino tup i plaljiv, tako plaljiv da u gimnaziji, kad ga upitaju kako se zove najprije odgovara Charbovari. Toliko je tup, da radi, a ne napreduje. On nikad nije prvi u razredu, a nije ni posljednji; to je uzor, ako i ne loeg, a ono barem smijenog gimnazijalca. Svrivi gimnaziju, doe u Rouen da studira medicinu, stanuje u nekoj sobi u etvrtom katu, koja gleda na Seinu, i koju mu je majka uzela u najam kod nekog bojadisara, svoga znanca. Tu on studira medicinu i uspijeva malo-pomalo da stekne, ako i ne titulu doktora medicine, a ono titulu lijenika.1 esto pohaa gostionice, izostaje sa predavanja, ali on uostalom nema drugih strasti osim te da se igra domino. Eto, takav je gospodin Bovarv. On hoe da se oeni. Majka mu nae enu: udovicu nekog sudskog ovrhovoditelja iz Dieppea; ona je estita i runa, ima etrdeset i pet godina i tisuu i dvije stotine livra godinjeg prihoda. Ali jednog lijepog dana javni biljenik, kome je bila povjerena na uvanje glavnica njezine rente, otputova u Ameriku, a mladu gospou Bovarv taj neoekivani udarac tako pogodi i tako potrese, da je od toga umrla. Postavi udovac, gospodin Bovarv pomilja da se ponovo oeni. On ispituje svoje uspomene; nema potrebe da ide odvie daleko, odmah mu pade na pamet gospoica Emma Rouault, ki jednog zakupca iz susjedstva, koja je gospoi Bovarv bila neobino sumnjiva. Zakupac Rouault imao je samo jednu ker, koja je bila odgojena kori L 1 Vidi nap. prev. na str. 16. urulinki u Rouenu. Pojavi se lijenik, on nema naroitih zahtjeva u pogledu miraza, i vi ete razumjeti, da se kod takva raspoloenja na jednoj i drugoj strani stvari brzo razvijaju. Brak je sklopljen. Gospodin Bovarv je na koljenima pred svojom enom, on je najsretniji ovjek, najzasljepljeniji od svih mueva; jedina mu je briga da ! izlazi u susret eljama svoje ene. Ovdje se uloga gospodina Bovarvja gubi; uloga gospoe Bovarv postaje glavni predmet te knjige. Gospodo, da li je gospoa Bovarv voljela svoga mua ili nastojala da ga zavoli? Ne, i mi ve u poetku imamo ono, to moemo nazvati uvodnom scenom. Od toga trenutka pred njom se otvara drugi vidik, nov se ivot pred njom pojavljuje. Vlasnik dvorca Vaubvessard bio je priredio veliku sveanost. Pozvali su lijenika, pozvali su i njegovu enu, i to bijae za nju kao uvod u sve razbuk-tjele ulne naslade! Tu je vidjela vojvodu od Laverdierea, koji je negda imao uspjeha na dvoru; plesala je valcer s jednim vikontom i doivjela neko neobino uzbuenje. Od toga asa ivjela je nekim novim ivotom; njezin mu '\i sve ono, to je okruuje postade joj nepodnoljivo. Jedinoga dana, kad je neto traila u ormaru nabasa na neku gvozdenu icu, koja joj pozlijedi prst; to bijae ica njezina vjenanog buketa. Da je pokua osloboditi dosade, koja ju je izjedala, gospodin Bovarv rtvova svoju

klijentelu i nastani se u Yonvilleu. Tu dolazi do prizora prvoga pada. Evo nas kod drugog sveska. Gospoa Bovarv dolazi u Yonville, i prva osoba koju tu susree i na koju baca poglede, nije mjesni biljenik, ve odvjetniki pripravnik kod tog biljenika, Leon Dupuis. To je sasvim mlad ovjek, koji studira pravo i koji e uskoro otputovati u prijestolnicu. Svaki drugi osim gospodina Bovarvja uznemirio bi se zbog estih posjeta toga mladoga ovjeka, ali gospodin Bovarv je tako bezazlen, da vjeruje u krepost svoje ene. Leon, neiskusan, ima isto miljenje. On je otputovao u Pariz; ta je prilika proputena, ali prilike se lako nalaze. U blizini Yonvillea ivi neki gospodin Ro~ dolphe Boulanger. (Vi vidite, da pripovijedam). To je ovjek od trideset i etiri godine, napraite udi; on je imao mnogo uspjeha kod lakih osvajanja; u to je vrijeme imao za ljubavnicu neku glumicu; on zapazi gospou Bovarv, l~oha je mlada, draesna; on odlui da od nje stvori sebi ljubavnicu. To je bilo lako, dovoljno mu je bilo da mu se prue tri prilike. Prvi put je doao na Poljoprivrednu skuptinu, drugi put ju je pohodio, a trei put ju je izveo u etnju na konju, koju je mu smatrao potrebnom za zdravlje svoje ene; i tom zgodom, pri prvom odlasku u 304 20 Gospoa Bovary 305r umu, dolazi do pada. Ljubavni sastanci nizali su se u Rodolpheovu dvorcu, a osobito u lijenikovu vrtu. Ljubavnici dostiu krajnje granice razblude! Gospoa Bovary hoe da je Rodolphe otme; Rodolphe se ne usuuje odbiti, ve joj napie pismo, u kome nastoji da joj mnogim razlozima dokae, da je ne moe oteti. Kao gromom pogoena po primitku toga pisma, gospoa Bovary dobije ivani napadaj, poslije koga se pojavi tifozna groznica. Groznica je uguila ljubav, ali je bolesnica ostala. To je, eto, drugi prizor. f^. Prelazim na trei. Nakon pada s Rodolpheom, uslijedio i je kod nje vjerski zanos, ali on nije dugo trajao. Gospoa Bovarv e ubrzo ponovo posrnuti. Suprug je drao, da e kazalite povoljno utjecati na njezin oporavak, pa ju je odveo u Rouen. U jednoj loi, nasuprot onoj, koju su zauzeli gospodin i gospoa Bovarv, nalazio se Leon Du-puis, onaj mladi odvjetniki pravnik kod javnog biljenika, koji studira pravo u Parizu i koji se odande vratio neobino obrazovan i veoma iskusan. On e pohoditi gospou Bovarv i ponuditi joj sastanak. Gospoa Bovarv pristane, da se nau u katedrali. Na izlasku iz katedrale Leon joj predloi, da uzmu koiju. Ona se isprva protivila, ali Leon joj ree, da se to u Parizu tako radi, i da tome nema smetnje. o pada dolazi u koiji! Ljubavni sastanci se redaju s Leonom kao i s Rodolpheom u lijenikovoj kui, a zatim u jednoj sobi, koju su uzeli u najam u Rouenu. Naposljetku i ta druga ljubav poe joj bivati dosadna, i tu onda poinje prizor uasa, posljed-, nji prizor u romanu. *"< Gospoa Bovarv je rasipno troila zasipajui poklonima Rodolphea i Leona; ona je vodila raskoan ivot, a da bi podmirila tolike trokove, potpisivala je mnoge mjenice. Dobila je od mua opu punomo da upravlja zajednikim imutkom. Ona se namjerila na jednog lihvara, koji ju je navodio na to da potpisuje mjenice, koje nisu bile isplaivane na vrijeme, te bijahu obnavljane na ime nekog ortaka. Zatim su stizavali biljegovani papiri, protesti, presude, pljenidbe i najposlije oglas o prodaji pokretnina Bovarvja, koji nita nije znao. Dovedena u krajnju nevolju, gospoa Bovarv trai novaca od svakoga, ali ne dobiva ni od koga. Leon nema novaca, i kad ga ona nagovara na zloin, da do njih doe, on se prestravljen povlai. Doivjevi sva mogua ponienja, gospoa Bovarv odlazi k Rodolpheu, ali bez uspjeha, jer Rodolphe nema tri tisue franaka. Ostaje joj samo jedan izlaz. Da se opravda kod mua? Ne, da se objasni s njim? Ali taj su-1 prug bio bi toliko velikoduan, da bi joj oprostio, a to je 306 \ ponienje, s kojim se ona ne moe pomiriti; i ona se truje. Zatim dolaze brojni prizori. Mu je tu kraj ukoenog tijela svoje ene. On zapovjedi, da se donese njezina vjenana haljina i da je u nju obuku, a njezini smrtni ostaci da se stave u trostruki mrtvaki lijes. ! Jednoga dana on otvori pisai stol i nae u njemu Rodolpheovu sliku, njegova i Leonova pisma. Mislite li, da e se nakon toga njegova ljubav ugasiti? Ne, nipoto. Ona se naprotiv jo raspiruje, ona se rasplamsava prema toj eni, koju su drugi posjedovali, zbog onih sladostrasnih uspomena, koje mu je ostavila; i od toga asa on zanemaruje svoje pacijente i obitelj, rasipa i posljednje; djelie svoje oevine i jednoga dana nau ga mrtva u; sjenici njegova vrta, kako dri u rukama dugi pramen crne kose. Eto, to je roman: ispripovjedio sam ga cijelog ne izo-stavivi ni jedan prizor. Roman nazivaju Gospoda Bova-ry; moete mu dati i koji drugi naslov i nazvati ga s pra-vom\J?pvijest brakolomstva jedne ene iz pokrajine~:< Gospodo, ja sam prvi dio svog zadatka izvrio; ja sam pripovijedao, sada u citirati, a poslije citata doi e inkriminacija, koja se odnosi na dva prestupka: na povredu javnog morala i^^_p^vj^duj^erskog_jmpxala. Povreda javnog morala sastoji se u sablanjivim prizorima, koje u vam iznijeti, a povreda vjerskog morala u razbludnim slikama, kojima su protkane vjerske stvari. Prelazim na citate. Bit u kratak, jer ete vi cijeli roman itati. Ograniit u se na etiri prizora, ili bolje na etiri slike. Prvi prizor, ljubavne njenosti i pad s Rodolpheom, drugi, jDrelazno stanje^ vjerskog zanosa izmeu dva prer ljuba; trei, pad s Leonom, to je drugi"preljub, i najposlije etvrti, koji elim navesti jest smrt gospoe Bovarv. Prije no to otkrijemo ta etiri ugla na slici, dopustite mi da se zapitam, kakva je boja, kakvo je slikanje gospodina Flauberta, jer na koncu njegov roman je jedna slika, i potrebno je znati, kojoj koli on pripada, koju boju on upotrebljava i kakav je lik njegove junakinje.

Opa boja pieva, dopustite mi da vam to kaem, jest sablanjiva boja, i prije, i za vrijeme, i poslije pada! f Ona je dijete, ima deset ili dvanaest godina, nalazi se u samostanu urulinki. U tim godinama, kad mlada djevojka jo nije razvijena, kad ena ne moe da osjeti ona prva uzbuenja, koja joj otkrivaju nov svijet, ona se ispovijeda. Kad je ila na ispovijed (taj prvi citat iz prvog sveska nalazi se na str. 30. u broju od 1. listopada), kad je ila na ispovijed, izmiljala je beznaajne grijehe, samo 307T da tamo ostane to dulje, kleei u sumraku, sklopljenih ruku, s licem naslonjenim na reetku, sluajui ispovjednikov apatj Poreenja sa zarunikom, muem, boanskim ljubavnikom i vjeitim brakom, koja se esto ponavljaju u propovijedima, budila su joj u dnu due neoekivane slasti. Zar je prirodno, da djevojica izmilja sitne grijehe, kad se zna, da dijete najsitnije grijehe najtee priznaje? A osini toga, u tim godinama, kad djevojica nije razvijena, prikazati je, kako u tami, uz ispovjednikov apat izmilja sitne grijehe, sjeajui se tih poreenja sa zarunikom, muem, boanskim ljubavnikom i vjeitim brakom, koja su je ispunjavala kao nekom sladostrasnom drhtavicom, ne znai li to stvarati ono, to sam nazvao sablanjivom slikom? Hoete li da vidite gospou Bovary u njezinim sitnijim postupcima, kad je slobodna, bez ljubavnika, bez krivnje? Prelazim preko one rijei sutradan i preko one nevjeste, koja nije pokazala nita, po emu bi se dalo neto naslutiti, tu ve imamo nain izraavanja, koji je vie nego dvosmislen, ali hoete li da znate, kakav je bio suprug? Taj sutranji suprug, za koga bi se moglo misliti, da je ona djevica od sino, i ta nevjesta, koja nije pokazala nita po emu bi se neto naslutilo. Taj suprug, koji ustaje i odlazi sa srcem punim nonog blaenstva, smirene due i tjelesno zadovoljan, koji odlazi uivajui u svojoj srei, kao oni, koji se jo poslije ruka slade okusom gljiva, koje probavljaju. Hou, gospodo, da vam tano prikazem bitne oznake knjievnog djela gospodina Flauberta i njegova naina opisivanja. Tu i tamo ima kod njega veoma znaajnih crta, a, te ga crte ne stoje nita. ;Uostalom, znate li to u vaubvessardskom dvorcu privlai poglede ove mlade ene, to je najvie zadivljuje. To je uvijek jedno isto, to je vojvoda de Laverdiere koji je, kau, bio ljubavnik Marie-Antoinette poslije gospodina de Coignvja, a prije gospodina de Lauzuna, i na koga su se Emmine oi neprestano i same od sebe vraale kao na neto neobino i uzvieno; ta on je ivio na dvorcu i spavao u postelji kraljica.]) Rei e netko, da je to samo povijesna biljeka. alosna i suvina biljeka! Povijest je mogla odobriti nagaanja, ali ne i pravo da se ona pretvaraju u injenice. Povijest je govorila o bisernoj ogrlici u svima romanima, povijest je govorila o tisuu stvari, ali to su samo nagaanja, i, ponavljam, nije mi poznato, da je 308 ona ovlastila nekoga, da ta nagaanja pretvara u injenice. A kad je Marie-Antoinette umrla dostojanstveno, kao to dolikuje jednoj vladarici, i mirno kao kreanka, njezina prolivena krv mogla bi izbrisati njezine krivice, a pogotovu nagaanja. Boe moj, gospodinu Flaubertu bila je potrebna neka uvjerljiva slika, da opie svoju junakinju, i on je uzeo tu, da izrazi u isti mah i nastrane nagone i astoljublje gospoe Bovarv! Gospoa Bovarv mora da vrlo dobro plee valcer, i evo je, gdje plee valcer: Oni poee polagano, zatim poletjee bre. Vrtjeli su se; oko njih se sve okretalo: svjetiljke, pokustvo, drvom obloeni zidovi i parketi, kao kakav kolut na nekoj osi. Kad su prolazili mimo vrata, Emmina se haljina donjim rubom zapletala oko njegovih hlaa; noge su im se tijesno dodirivale; on je sputao pogled na nju, ona je podizala svoj prema njemu; obuze je vrtoglavica i ona se zaustavi. Tada opet nastavie, i brom kretnjom vikont je povue za sobom, te iezne s njom na kraj galerije, gdje ona, zadihana, umalo ne pade, i za trenutak nasloni glavu na njegove grudi. A zatim, vrtei se neprestano, ali sad polaganije, on je odvede na njezino mjesto; ona se srui na klupu uza zid i rukom pokrije oi. Ja znam, da se valcer plee donekle i na taj nain, ali time stvar ne postaje nimalo moralnija! Uzmite gospou Bovarv u najobinijim postupcima, opisivanje je uvijek isto, na svim stranama romana. Zato se Justin, Ijekarnikov sluga, iznenada zadivio, kad se upoznao s tajnom njezine sobice za oblaenje. Njega je to divljenje prepuno putenih naslada progonilo i u kuhinji. Nalaken na dugaku dasku, na kojoj je ona (Felicite, sobarica) glaala, on je poudno promatrao sve te enske stvari, koje su bile razastrte oko njega: podsuknje od konane tkanine, rupce, ovratnike i duge ipkaste gaice, koje bijahu iroke u bokovima, a prema dolje se suavale. emu to slui? pita je momi prelazei rukom po krinolini ili po kopama. Ti kao da nikada nita nisi vidio odgovorila je Felicite smijui se. Isto tako se i suprug pita, kad je u prisutnosti te ene, koja mirie od svjeine, dolazi li miris od njezina tijela ili od koulje. On je svaku veer nalazio razbuktjelu vatru, prostrt stol, udobne stolice i enu u divnoj haljini, krasnu i mirisnu od svjeine, tako da nije znao, otkuda taj miris, i ne mirie li to koulja po njezinu tijelu. 309Dosta je bilo citiranja pojedinosti! Sad vam je poznat lik gospoe Bovarv, kad ona miruje, kad nikoga ne izaziva, kad ne grije\ kad je jo potpuno neduna, kad se po povratku s kakva sastanka jo ne nalazi kraj mua,

koga prezire; sad vam je poznata openita boja slike, glavne karakterne crte gospoe Bovarv. Pisac je s najveom briljivou upotrijebio svu vjetinu svoga stila da opie tu enu. Je li on pokuao da pokae, kakav je njezin razum? Nikada. Kakvo je njezino srce? Ni to ne. Kakva je njezina dua? Ne. Kakva je njezina tjelesna ljepota? ak ni to. Oh, ja dobro znam, da postoji slika gospoe Bovarv poslije preljuba, koja je jedna od najsjajnijih; ali je ta slika prije svega bestidna, dranje je razbludno, ljepota gospoe Bovarv je izazivaka ljepota. Sada prelazim na ona etiri vana citata, spomenut u zaista samo etiri, jer elim da budem to krai. Rekao sam, da e se prvi odnositi na ljubav s Rodolpheom, drugi na prelazno stanje vjerskog zanosa, trei na ljubav s Leo-nom, etvrti na smrt. Evo prvi. Gospoa Bovarv je spremna da padne, da podlegne. Skromne obiteljske prilike raspirivale su u njoj matanja o raskoi, a brana ljubav budila je u njoj pre-Ijubne elje ... Ona je proklinjala sebe, to nije ljubakala s Leonom, ona je eznula za njegovim poljupcima. to je oaralo Rodolphea i pripremilo ga? Nadimanje tkanine na haljini gospoe Bovarv, koje bi se mjestimice splasnulo pri sagibanju njezina tijela! Rodolphe je doveo svoga slugu k Bovarvju, da mu pusti krv. Sluzi ubrzo pozlije, gospoa Bovarv dri zdjelicu. Pri kretnji, to ju je uinila sagibajui se, da je stavi pod stol, njezina se haljina rairi oko nje po podu; a kako se Emma, sagnuta, malo kolebala irei pri tom ruke, napuhana bi se tkanina njene haljine mjestimice splasnula prema gibanju njezina tijela. Stoga evo o emu Rodolphe razmilja: On je u duhu ponovo gledao Emmu odjevenu onako, kao to ju je bio vidio u dvorani i on ju je u mislima svlaio. To je prvi dan kako razgovaraju. Oni su se gledali. Suhe usne drhtale su im od silne udnje, i blago, sami od sebe, prsti im se isprepletoe. To su preduvjeti pada. Treba itati i sam pad. Kad je odijelo bilo gotovo, Charles je pisao gospodinu Boulangeru, da mu njegova ena stoji na raspolaganju, i da oni raunaju na njegovu uslunost. 310 Sutradan u podne doe Rodolphe pred Charlesova vrata s dva krasna konja. Jedan je imao ruiaste ki-anke na uima i ensko sedlo od jelenje koe. Rodolphe je bio navukao visoke mekane izme, jer je mislio, da takve ona zacijelo nikad nije vidjela. Emma je zaista bila zadivljena njegovom vanjtinom, kad se pojavio na stubitu u lijepom smeem barunastom kaputu i bijelim pletenim hlaama ... im je osjetio pod kopitima zemlju, Emmin konj stade galopirati. Rodolphe je galopirao uporedo s njom. Evo ih u umi. On je odvede dalje do jednog malog ribnjaka, kojemu se povrina zelenila od vodenih biljki... To nije lijepo od mene, to nije lijepo! ponavljala je ona. Ja sam luda to vas sluam. Zato? ... Emma! Emma! Oh Rodolphe!... ree polagano mlada ena i nasloni mu se na rame. Tkanina njezine haljine zakvai se za barun njegova kaputa. Ona zabaci svoj bijeli vrat, koji se nadimao od uzdaha, i klonula, sva u suzama, s jednim dugim drhtajem, pokrivi lice rukama, ona mu se poda. Kad je dola k sebi, kad se, poto se oslobodila umora, koji je dolazio od putenog uitka, vratila svojoj kui, gdje je morala nai mua, koji ju je oboavao, da li je poslije te prve pogreke, poslije tog prvog preljuba, poslije tog prvog pada, osjetila grinju savjesti, kad je pogledala prevarena mua, koji ju je oboavao? Ne! Vratila se uzdignuta ela slavei preljub. Ali kad je ugledala sebe u ogledalu, ona se zaudi svome licu. Nikad joj oi nisu bile tako velike, tako crne ni tako duboke. Neta njeno i profinjeno izbijalo je iz itava njezina bia i preobrazilo je. Ona je u sebi ponavljala: ,Imam ljubavnika. Imam ljubavnika!' uivajui pri toj pomisli, kao da je ponovo dola u doba puberteta. Ona e, konano, dakle, upoznati one ljubavne radosti, onu opojnost sree, za koju je ve bila izgubila svaku nadu. Ona je ulazila u neki nov, aroban svijet, u kome e vjeno vladati strast, zanos i ushienje ... I tako, ve od te prve pogreke, od tog prvog pada, ona slavi preljub, pjeva hvalospjeve preljubu, njegovoj pjesnikoj ljepoti, njegovim nasladama. Eto, gospodo, to je za mene mnogo opasnije, mnogo nemoralnije nego i sam pad! Gospodo, sve se gubi pred tim slavljem preljuba, ak i noni ljubavni sastanci nekoliko dana poslije. 311Da je obavijesti o svom dolasku, Rodolphe bi bacao u kapke na prozorima aku pijeska. Ona bi naglo ustajala, ali je pokatkad morala ekati, jer je Charles uivao brbljati kraj kamina, a tome esto nije bilo ni kraja ni konca. Ona je sva gorjela od nestrpljenja; da je mogla, svojim bi ga oima bila izbacila kroz prozor. Na kraju bi .se poela rediti za no, zatim bi uzimala kakvu knjigu i. sasvim mirno nastavljrla itati, kao da je itanje zabavlja. Ali Charles, koji je bio ve u postelji, zvao bi je, da legne.

 Doi, Emma govorio je on kasno je ve. Evo, ve idem! odgovarala je ona. Meutim, kako mu je svjetlo od svijee udaralo u oi, Charles bi se okrenuo k zidu i zaspao. Ona bi se tada oduljala suspreui dah, nasmijana, uzbuena i napola odjevena. Rodolphe je imao iroku kabanicu; on bi je njome svu obavio i, obuhvativi je rukom oko pasa, utei bi je odveo na kraj vrta. Oni bi tada sjedili pod sjenicom, na onoj istoj slamnatoj klupi, na kojoj ju je nekad Leon gledao zaljubljeno, za vrijeme ljetnih veeri. Emma sad nije ni mislila na nj. Zbog hladne noi oni su se jo vie pripijali jedno uz drugo; uzdasi s njihovih usana inili su im se jaci; njihove oi, koje su jedva nazirali, izgledale su im vee, a usred tiine ule su se njihove sasvim tihe rijei, koje su im s kristalnom zvunou prodirale u duu i odjekivale u njoj u bezbrojnim titrajima. Postoji li, gospodo, na svijetu izraajniji nain opisivanja? Jeste li ikad vidjeli sablanjiviju sliku? Posluajte dalje: Nikad gospoa Bovarv nije bila tako lijepa kao u to vrijeme; krasila ju je ona neobina ljepota, koja proizlazi iz veselja, iz oduevljenja, iz uspjeha i koja nije nita drugo nego sklad ovjeje naravi s prilikama. Njezine udnje, njezine boli, iskustva u ljubavnim slastima i njezine vjeito mladenake iluzije razvili su je postepeno, kao to gnoj, kia, vjetrovi i sunce razvijaju cvijee, i ona se napokon rascvala u svoj punoi svoje prirode. Njezine vjee kao da su izriito bile skrojene za duge zaljubljene poglede, u kojima se zjenica gubi, a strastven joj je dah irio njene nosnice i isticao punane kutove usana, koje je pri svjetlu zasjenjivalo neto malo crnih mrlja. ovjek bi rekao, da joj je neki umjetnik, majstor u zavoenju, bio spleo na zatiljku pletenice; one su se nehajno savijale u jednu teku cjelinu, koja se ve prema poloajima u 312 preljubu svaki put raspletala. Njezin glas bio je sada njeniji i gipkiji, njezin stas isto tako; neto profinjeno, to je osvajalo ovjeka, izbijalo je ak i iz nabora njezine haljine i savijanja njezine noge. Charles je, kao i u prvim danima svoga braka, nalazio, da je divna i sasvim neodoljiva. Dosad se ljepota te ene sastojala u njezinoj ljupkosti, u njezinu vladanju, u njezinu odijevanju; a sad vam se ona pokazala bez vela, i recite slobodno, nije li je preljub uinio ljepom: Odvedi me odavle! uzvikne ona. Otmi me!.. . Oh, zaklinjem te! I ona ga naglo poljubi u usta, kao da je htjela s njegovih usana ugrabiti neoekivani pristanak, koji je zamro u poljupcu. Eto, kakav lik zna stvoriti gospodin Flaubert. Kako se oi te ene ire! Kako se poslije njezina pada razliva po njoj neto arobno! Je li njezina ljepota ikad bila tako sjajna kao sutradan i narednih dana poslije pada? Ono, to vam pisac prikazuje, to je poezija preljuba, i ja vas jo jedanput pitam, nisu li te sablanjive strane potpuno nemoralne ! ! ! Prelazim sada na drugi prizor. To je prelazno stanje vjerskog zanosa. Gospoa Bovarv je bila teko bolesna, na rubu groba. Ona se vraa u ivot, njezino oporavljanje popraeno je kratkim vjerskim zanosom. Gospodin Bournisien (to je upnik) bi u to vrijeme obino dolazio k njoj u pohode. Raspitivao se za njezino zdravlje, donosio joj novosti i poticao je na vjeru u umiljatom avrljanju, koje joj nije bilo neugodno. I sam pogled na njegovu sveeniku halju tjeio ju je. Naposljetku ona e se i priestiti. Ja ba ne volim da susreem vjerske stvari u nekom romanu, ali kad se o njima ve govori, ne bi ih trebalo rijeima izopaivati. Ima li u toj preljubnici, koja ide na priest, ita od one vjere, to je ima Magdalena pokajnica? Ne, nema, to je i dalje ona strasna ena, koja trai obmane, i koja ih trai u najsvjetlijim i najuzvienijim stvarima. Jednoga dana, kad je u najteem asu svoje bolesti pomislila, da joj je blizu kraj, zatraila je da se priesti; i dok su se u njezinoj sobi vrile pripreme za svetu priest, dok su komodu, koja je bila natrpana raznim sirupima, preureivali za oltar, a Felicite sipala po podu georgine, Emma osjeti, kako neto snano prelazi preko nje, to je oslobaa bolova, svakog zapaanja i svakog osjeaja. Njezino preporoeno tijelo vie nita nije trailo; 313po".injao je drugi ivot; uini joj se, da e se njezino bie, uzdiui se Bogu, rasplinuti u toj ljubavi kao zapaljen tamjan, koji nestaje poput dima. U kojem se to jeziku ovjek moli Bogu rijeima, koje se upuuju ljubavniku u preljubnikim izljevima? Dodue, rei e netko, da je to lokalna boja, i izgovarat e se govorei, da jedna lakoumna i romantina ena ak ni vl vjerskim stvarima ne postupa kao ostali ljudi. Ma nema ie lokalne boje, koja opravdava iaj nesklad! Sklona tjelesnom uivanju danas, religiozna sutra, nijedna ena, pa ni u drugim krajevima, ak ni pod panjolskim ili talijanskim podnebljem, ne ape Bogu njene preljubnike rijei, koje je upuivala ljubavniku. Vi ete, gospodo, izrei svoj sud o tom jeziku, i neete opravdavati te preljubnike rijei, koje su izgovorene tako rei pred boaniskim svetitem! To je eto drugi prizor, prelazim na trei, koji je samo niz preljuba. Poslije prelaznog vjerskog zanosa gospoa Bovarv je ponovo spremna da grijei. Ona odlazi u kazalite u Rouenu. Prikazivala se Luda de Lammermoor. Emma se sjeti svoje prolosti. Ah! da je ona, dok je jo bila mlada i lijepa, prije no to se okaljala brakom i razoarala u preljubu (ima ih, koji bi rekli: brana razoaranja i preljubnike prljavtine), mogla osloniti svoj ivot na kakvo plemenito muko srce, tada bi se vrline, ljubav, slasti i dunosti bile spojile u jedno, i ona nikad ne bi bila pala .s vrhunca takve sree.

Videi Lagardvja na pozornici, obuze je elja da mu poleti u naruaj, da potrai utoite u njegovoj snazi kao u utjelovljenju same ljubavi i da mu kae, da uzvikne: Otmi me, odvedi me, bjeimo! Tebi, tebi pripada sva moja ljubav i svi moji snovi! Leon je bio iza nje. On je stajao iza nje, naslonjen ramenom na zid loe; i od asa do asa ona je osjeala, kako je podilaze srsi pod toplim dahom njegovih nosnica, koji joj je strujao na kosu. uli ste malo prije spomenuti prljavtinu braka, a sad e vam se preljub pokazati u svom sjaju, sa svim svojim neiskazanim arima. Rekao sam, da je trebalo barem izmijeniti izraze i kazati: brana razoaranja i preljubnike prljavtine. esto ljudi poslije stupanja u brak mjesto oekivane nepomuene sree nailaze na rtve i boli. Rije razoaranje moe se dakle opravdati, rije prljavtina ne moe. Leon i Emma zakazali su sastanak u katedrali. Oni je razgledaju ili, bolje rei, ne razgledaju. Oni izlaze. 314 Na trgu pred crkvom igrao se neki deran. Idi, pronai mi jednu koiju! poviknu mu Leon. Dijete poleti kao strijela ... Ah, Leone!... Zaista... Ja ne znam ..., smijem li...! Ona se prenemagala, a zatim ree ozbiljno: Znate li, da je to vrlo nepristojno? Zato? odvrati Leon. To u Parizu svi rade. I te rijei, kao neki nepobitan razlog, uvjerie je. Mi sada znamo, gospodo, da do pada nije dolo u koiji. Iz velike savjesnosti, koja mu slui na ast, urednik Revije izostavio je mjesto, gdje se govori o padu u koiji. Meutim, ako je Revue de Pari i pustila zastore na koiji, ona nas uvodi u sobu, u kojoj se odravaju ljubavni sastanci. Emma hoe da otputuje, jer je dala rije da e se vratiti kui jo istu veer. Osim toga, Charles ju je oekivao; i ona je ve osjeala u dui onu plaljivu pokornost, koja je za mnoge ene kao neka kazna i u isti mah otkupnina za preljub. Leon je i dalje iao plonikom, a ona za njim sve do hotela; i on je odlazio gore, otvarao vrata i ulazio. Kakva li zagrljaja! A poslije poljubaca provalila bi bujica rijei. Iznosili bi jedno drugome svoje jade u toku sedmice, svoje slutnje i nespokojstvo zbog pisama. Ali se tada sve zaboravljalo, i oni su se gledali smijeei se razbludno licem u lice, i pozivajui se na njenosti. Postelja bijae neka velika postelja od mahagonija, u obliku amca. Crveni svileni zastori, koji su se sputali sa stropa, padali su odvie nisko, tako da su se nadimali nad irokim uzglavljem. Nita na svijetu nije bilo tako lijepo kao njena crna kosa i njezina bijela put, koje su se isticale na grimiznoj boji zastora, kad bi ona srameljivo podizala ruke i pokrivala njima lice. Topla soba s mekim sagom, sa svojim hirovitim ukrasima i mirnim svjetlom kao da je bila stvorena za tajne izljeve strasti. Eto, to se zbiva u toj sobi. Evo jo jednog veoma vanog mjesta kao sablanjive slike! Kako su voljeli tu ugodnu sobu, koja je bila tako vesela, premda joj je sjaj bio malo izblijedio! Pokustvo su nalazili svaki put na istom mjestu, a pokatkad ak i ukosnice, koje je ona prolog etvrtka bila zaboravila ispod stakla ure njihalice. Dorukovali bi kraj vatre za 315okruglim stoliem, koji je bio obloen palisandrovinom. Emma je rezala i stavljala komade u njegov tanjur umiljavajui se na sve mogue naine i smijui se glasnim i razuzdanim smijehom, kad bi joj se pjena od ampanjca razlila iz tanke ae po prstenju na ruci. Toliko su bili zaneseni meusobnim posjedovanjem, da su se osjeali kao u svojoj vlastitoj kui, u kojoj e ivjeti do smrti kao dvoje vjeito mladin supruga. Govorili su ,naa soba, na sag, nai naslonjai'; tavie, ona je govorila ,moje papue' za poklon koji joj je Leon kupio, da zadovolji njezin hir. To su bile papue od ruiaste svile, obrubljene labuim perjem. Kad bi mu sjela na krilo, noga joj je, tada odvie kratka, visila u zraku, a draesna papuica, koja nije imala zapetice, drala joj se samo na prstima bose noge. On je sad prvi put u ivotu uivao u neizrecivoj milini enske otmjenosti i ljepote. Nikada prije nije naiao na takvu ljupkost u govoru, na takvu skromnost u odijevanju i na takvo dranje usnule golubice. On se divio zanesenosti njezine due i ipkama njezine suknje. Uostalom, nije li to bila ena iz otmjenog drutva, i to udata ena, ukratko, ljubavnica u pravom smislu rijei? Eto, gospodo, jednog opisa, kome, nadam se, nee biti potrebno nita dodati s gledita optube. Evo jednog drugog, ili bolje rei, evo nastavka istog prizora: Njezine njene rijei i njezini poljupci zanosili su mu duu. Ta gdje se ona nauila takvoj pokvarenosti, koja je bila gotovo nevjerojatna, toliko je bila duboka i prikrivena? Oh, ja razumijem, gospodo, odvratnost, koju je u njoj izazivao mu, kad ju je po njezinu povratku htio poljubiti, razumijem vrlo dobro i to, da ona nou poslije takvih sastanaka s gaenjem osjea kraj svog tijela tog ovjeka, koji se ispruio i spava.

To nije sve, na str. 73. nalazi se posljednja slika, koju ne mogu izostaviti; ona je stigla do zasienosti ulnog uivanja. Ona se neprestano od svakog novog sastanka nadala nekoj neizmjernoj srei, a poslije je sebi priznavala, da ne osjea nita izvanredno. To je razoaranje brzo nestajalo u novoj nadi, i Emma se vraala Leonu strastvenija i poudni] a no ikada. Ona bi se pohotno svlaila, trgnula bi tanku uzicu na svom stezniku, koji bi joj zautao niz bedra kao kakva zmija, koja klizi. Tada bi bosonoga na prstima ila jo jedanput pogledati, jesu li vrata zatvorena, a zatim bi jednom jedinom kretnjom 316 -zbacila sa sebe svu svoju odjeu; i blijeda, bez rijei, ozbiljna, bacala se na njegove grudi, drui itavim tijelom. Istiem ovdje dvije stvari, gospodo, prekrasno slikanje to se talenta tie, ali gnusno s moralnog gledita. Priznajem, gospoin Flaubert umije da uljepa svoje slike svim umjetnikim sredstvima, ali bez umjetnike obzirnosti. Kod njega nema vela ni koprene, on iznosi prirodu u svoj njenoj golotinji, u svoj njenoj surovosti.. Jo jedan citat sa strane 78.' Oni su se i odvie poznavali, te nisu vie mogli osjeati one zanose u ljubavnom odnosu, koji postostru-uju njegov uitak. On je dojadio isto toliko njoj, koliko je ona bila dojadila njemu. Ona je nalazila u preljubu svu onu bljutavost, koju je nalazila u braku. Bljutavost braka, hvalospjev preljuba! Cas imamo prljavtine braka, as opet njegovu bljutavost, ali hvalospjev preljubu imamo uvijek. Eto, gospodo, kakve prizore voli slikati gospodin Flaubert, i na nesreu slika ih i odvie dobro. Ispripovjedio sam tri prizora: prizor s Rodolpheom, u kojem ste vidjeli pad u umi, slavlje preljuba i enu, ija ljepota tim hvalospjevom postaje jo vea. Govorio sam o prelaznom stanju vjerskog zanosa, i vi ste u njemu vidjeli, kako se molitva slui preljubnikim rijeima. Govorio sam o drugom padu, iznio sam vam prizor u koiji koji je izostavljen ali sam vam zato doarao sliku sobe i postelje. Sada, kada vjerujem, da sam vam iznio dovoljno dokaza, prijeimo na posljednji prizor: na kaznu. ini se, da je Revue de Pari izostavila mnoga mjesta u romanu. Evo, kojim se rijeima gospodin Flaubert zbog toga tui: Razlozi, koje ne treba da ispitujem, primorali su Revue de Pari da izostavi jedno mjesto u broju od 1. prosinca. Budui da su se njezine sumnje ponovile i u ovom broju, ona je nala da treba da ukloni jo nekoliko mjesta. Poradi toga ja izjavljujem, da otklanjam odgovornost za retke, koji slijede; zato molim itaoca, da u njima gleda samo odlomke, a nipoto cjelinu. Izostavimo dakle te odlomke i prijeimo na smrt. Emma se otrovala. A zato se otrovala? ,Ah, smrt je sitnica!' pomisli ona. ,Zaspat u i sve e biti svreno.' A zatim e bez grinje savjesti, bez priznanja krivice, ne prolivi ni jednu suzu kajanja zbog izvrenog samoVidi stranu 250. 317T ubojstva i dojueranjih preljuba, primiti sveto otajstvo umiruih. emu sveto otajstvo, kad je jo maloprije mislila da ide u nitavilo? emu to, kad ona nema ni jedne suze, ni jednog Magdalenina uzdaha zbog svog bezvjerskog zloina, samoubojstva i preljuba? Poslije tog prizora dolazi prizor posljednje pomasti. To su svete i nepovredive rijei za svakoga. Tim smo rijeima zaklapali oi svojim djedovima, oevima i blinjima, i njima e jednoga dana i nama zaklopiti oi naa djeca. Kad ih netko eli ponoviti, onda to treba initi tano; ne treba ih bar popraivati poudnom slikom iz minulog ivota. Kao to znate, sveenik vri sveto pomazanje po elu, oima, ustima i nogama izgovarajui pri tom ove liturgijske rijei: quidquid per pees, per aures, per rectus itd., poslije kojih dolaze rijei misericordia... grijeh s jedne, a milosre s druge strane. Te svete i nepovredive rijei treba tano ponoviti; ako ih ne ponovite tano, ne unosite bar u njih nita sablanjivo. Emma polagano okrene glavu i oito se razveseli, kad ugleda ljubiastu stolu, naavi zacijelo usred nekog neobinog smirenja nekadanju slast svojih prvih mistinih zanosa i privienja vjenog blaenstva, koja su poinjala. Sveenik ustade da uzme raspelo; ona tad isprui vrat kao netko, tko je edan, pritisnu usne na tijelo bogaovjeka, i svom svojom klonulom snagom poljubi ga najvatrenijim ljubavnim poljupcem, koji je ikad ikomu dala. Sveenik zatim izmoli Misereatur i Indul-gentiam, umoi desni palac u ulje i zapoe pomazanje: najprije po oima, koje su toliko udjele za svim zemaljskim sjajem, zatim po nosnicama, koje su poudno udisale svjee lahore i ljubavne mirise, pa onda po ustima, koja su se otvarala za la, koja su uzdisala od oholosti i ciktala u putenoj nasladi, zatim po rukama, koje su uivale u slatkim dodirima, i naposljetku po tabanima nogu, koje su nekad bile tako brze, kad je trala da zadovolji svoje poude, a koje sada vie nee hodati. Sada se redaju molitve za samrtnike, koje sveenik moli sasvim tiho, i u kojima se uz svaki stih nalaze rijei: Duo kranska, poi u nebeske visine. One se izgovaraju tiho u asu, kad se s usana umirueg otima posljednji uzdah. Sveenik ih izgovara napamet, itd.

to je hroptanje bivalo jae, duhovnik je sve bre nizao molitve, koje su se mijeale s priguenim jecanjem Bovarvjevim, i pokatkad se inilo da se sve gubi u 318 muklom mrmljanju latinskih rijei, koje su odzvanjale kao zvuk mrtvakog zvona. Pisac je naao da je zgodno da upotrebljava naizmjence te rijei, da im daje neku vrstu odgovora. On dovodi na plonik jednog slijepca, koji pjeva neku pjesmu, u kojoj su bezbone rijei kao neki odgovor na molitve, to se mole za samrtnike. Najedanput se na ploniku zau kloparanje tekih cokula i udaranje tapa, i jedan promukli glas zapjeva: esto topao i prekrasan dan Budi u djevojci ljubavni san, Tog dana dunu vrlo jako, I kratku suknju die lako. U tom asu gospoa Bovarv umre. Eto dakle slike: s jedne strane sveenik, koji izgovara molitve za samrtnike, a s druge strane orgulja, koji izaziva kod samrtnice smijeh uasan, luaki, oajan smijeh, jer joj se uini da vidi grozno lice prosjakovo, koje se isprijeilo pred njom u vjenoj tami kao neko strailo ... Jedan je gr ponovo obori na jastuk. Svi pristupie. Emme vie nije bilo. A poslije, kad se tijelo ukoilo, treba iznad svega potovati mrtvaca, koga je dua napustila. Kad suprug tu na koljenima oplakuje svoju enu, kad je rairio preko nje mrtvaki plat, svaki bi se drugi pisac bio zaustavio, a gospodin Flaubert ba u tom trenutku daje posljednji potez kista: Plahta je bila uleknuta od grudi do koljena, pa se zatim dizala prema vrkovima nonih prstiju. Eto, to je prizor smrti. Ja sam ga skratio, saeo u neku ruku. Na vama je da prosudite i ocijenite, da li je to mijeanje svetoga s bezbonim, ili bolje rei, mijeanje svetoga sa sablanjivim. Ja sam roman ispripovjedio, zatim sam ga inkriminirao, a sad mi dopustite da vam kaem, kakav je stil gospodina Flauberta, stil, koji on ostvaruje bez obzira na umjetnost, ali sa svim umjetnikim sredstvima, to je slikoviti stil, realistiko prikazivanje. Sluajte, dokle on ide. Nedavno mi je doao u ruke jedan broj asopisa L'Artiste; nije stvar u tome da se optui UArtiste, nego da se upozna nain pisanja gospodina Flauberta, i molim, vas, dopustite mi, da vam navedem nekoliko redaka iz jednog djela, koje nema nikakve veze s djelom, zbog 319kojeg je optuen gospodin Flaubert; vidio sam iz toga, koliko je gospodin Flaubert izvanredan u opisivanju; on voli da slika iskuenja, osobito napasti, kojima je podlegla gospoa Bovary. I eto, ja sam naao jedan uzorak loga stila u ovo nekoliko redaka iz UArtistea od mjese.ca sijenja, koje je potpisao gospodin Flaubert, a u kojima je rije o napastovanju Svetog Antuna. Boe moj, to je predmet, o kojem se moe rei mnogo, ali ne vjerujem, da se toj slici moe dati vie ivota, vie izraajnosti Apolinarovu1 opisivanju svetog Antuna: Je li to nauka? Je li to slava? Hoe li da oivi oi na vlanom jasminu? Hoe li da osjeti, kako ti tijelo tone kao u nekom valu u meku put od strasti obeznanjenih? Evo vidite! To je uvijek ista boja, ista snaga kista, ista ivost u izraavanju. Treba da ukratko ponovim. Ja sam knjigu potanko razloio, ja sam je ispripovjedio ne zaboravivi ni jednu stranu, zatim sam inkriminirao, i to je bio drugi dio mog zadatka; ja sam tano opisao nekoliko likova, pokazao sam, kakva je gospoa Bovary, kad ne grijei, kakva je prema muu, prema onima, koje nee da dovodi u napast, i omoguio sam vam da upoznate sablanjive boje toga portreta! Zatim sam analizirao nekoliko znaajnih prizora: pad s Rodolpheom, prelazno stanje vjerskog zanosa, ljubav s Leonom, prizor umiranja i u svima sam naao dvostruki prijestup: povredu javnog morala i religije. Meni su dovoljna samo dva prizora: zar povredu morala ne vidite u padu s Rodolpheom? Zar ne vidite u slavljenju preljuba? Zar je ne vidite osobito u onome, to se dogaa s Leonom? A zatim, povredu vjerskog morala nalazim u odlomku o ispovijedi, na tridesetoj strani prve sveske, u broju od 1. listopada, u prelaznom stanju vjerskog zanosa, na strani 550. i 854. od 15. studenoga, i napokon, u posljednjem prizoru umiranja. Gospodo, imate pred sobom tri optuenika: gospodina Flauberta, pisca knjige, gospodina Pichata, koji ju je primio, i gospodina Pilleta, koji ju je tampao. U takvoj stvari nema prijestupa bez izdavanja djela, i svi oni, koji su pridonijeli tome da se djelo objelodani, moraju biti jednako pogoeni. Ali treba odmah da izjavim, da su glavni urednik lista Revne i tampar tek drugi po redu. Glavni optuenik je pisac, gospodin Flaubert protestira, to je neki odlomak u njegovu djelu izostavljen. Poslije njega dolazi drugi po redu gospodin Laurent Pichat, od 1 U originalu Apollinaire, mjesto Apollonius iz Thyanesa (Pieva napomena) 320 koga e se traiti, da poloi raun ne o tome odlomku, koji je izostavio, nego o onima, koje je morao izostaviti, i napokon, u posljednjem redu, dolazi tampar, koji je kao neka predstraa protiv sablazni. Gospodin Pillet je uostalom astan ovjek, protiv koga nemam nita da kaem. Traim od vas samo to da primijenite na njega zakon. tampari moraju itati; ako nisu itali ili dali na itanje, onda tampaju na svoju vlastitu odgovornost. tampari nisu strojevi; oni imaju izvjesnu povlasticu, oni polau prisegu, oni su u posebnom poloaju, odgovorni su. Da ponovim, oni su ako mi dopustite taj izraz kao neka predstraa; ako propuste prijestup, to je kao da su propustili neprijatelja. Ublaite kaznu gospodinu Pilletu, koliko god hoete; budite milostivi ak i prema

glavnom uredniku lista Revue; to se tie gospodina Flauberta, glavnog krivca, za njega treba da zadrite svu svoju strogost. Moj zadatak je izvrea, treba saekati prigovore, ili im doskoiti. Rei e nam kao glavni prigovor: Ali napokon, roman je u biti moralan, jer je preljub kanjen. Na taj prigovor evo dva odgovora: pretpostavimo, da je djelo moralno; to ne znai, da se zbog moralnog zakljuka mogu oprostiti sablanjive pojedinosti, koje se u njemu mogu nai. A uostalom ponavljam: djelo u biti nije moralno. Velim, gospodo, da se sablanjive pojedinosti ne mogu pokriti moralnim zakljukom, jer bi se tako mogle ispripovjediti sve mogue orgije, opisati sve sramote jedne bludnice i prikazati je, kako umire u bijednoj postelji u bolnici. Bilo bi doputeno prouavati i pokazivati sve njezine bestidne poze! To bi znailo ii protiv svih pravila, zdravog razuma. To bi znailo staviti otrov nadohvat svima, a lijek nadohvat samo nekom malom broju kad bi tome lijeka bilo! Tko ita roman gospodina Flauberta? Jesu li to ljudi, koji se bave politikom ili drutvenom ekonomijom? Ne! Lakoumne strane djela Gospoa Bovary dospijevaju u jo lakoumnije ruke, u ruke mladih djevojaka, pokatkad i udatih ena. No dobro! Kad mata bude oarana, kad ta oaranost obuzme srce, kad srce progovori ulima, mislite li vi, da e hladno rasuivanje biti dovoljno jako protiv te oaranosti ula i osjeaja? A osim toga, ovjek ne treba da se odvie epiri svojom snagom i krepou; nagoni ovjeku dolaze odozdo, a misli odozgo, a- kod svih je krepost samo posljedica nastojanja, vrlo esto munog. Bestidne slike imaju openito vie utjecaja nego hladna rasuivanja. Eto, to ja odgo21 Gospoa Bovary 321varam na tu teoriju, eto mog prvog odgovora, ali imam jo jedan. Ja tvrdim, da roman Gospoda Bovary, promatran s filozofskog gledita, nije nipoto moralan. Dodue, gospoa Bovary umire otrovana; ona je mnogo pretrpjela, to je istina; ali ona umire onda, kad smatra, da je kucnuo njen as i doao njen dan, i umire ne zato, to je preljubnica, ve zato, to je tako htjela; ona umire u punom caru svoje mladosti i ljepote; ona umire, poslije no to je imala dva ljubavnika, ostavljajui mua, koji je ljubi, koji je oboava, koji e nai sliku Rodolpheovu, koji e nai njegova i Leonova pisma, koji e itati pisma ene, koja je dva puta izvrila preljub, i koji e je poslije toga jo vie ljubiti i s one strane groba. Tko moe osuditi tu enu u knjizi? Nitko! Takav je zakljuak. Nema u toj knjizi ni jednog lica, koje bi je moglo osuditi. Ako naete u njoj i jednu razboritu osobu, ako u njoj naete samo jedno naelo, na osnovu kojega bi se preljub igosao, onda ja nemam pravo. Dakle, ako u cijeloj knjizi nema ni jedne osobe, koja bi je mogla prisiliti, da sagne glavu, ako nema ni jedne misli, ni jednog retka, na osnovu kojega bi preljub bio igosan, onda ja imam pravo, knjiga je nemoralna! Bi li se ta knjiga mogla osuditi u ime brane asti? Ali branu ast predstavlja jedan blaeni suprug, koji poslije enine smrti, kad susree Rodolphea, trai na licu toga ljubavnika crte ljubljene ene (svezak od 15. prosinca, strana 289). Pitam vas, moete li igosati tu enu u ime brane asti, kad u knjizi nema ni jedne jedine rijei o tome da se suprug ne bi klanjao pred preljubnicom. Bi li se to moglo uiniti u ime javnog miljenja? Ta javno miljenje je personificirano u jednom grotesknom biu, u ljekarniku Homaisu, koji je okruen smijenim osobama kojima ta ena zapovijeda. Hoete li je osuditi u ime vjerskog osjeaja? Pa taj vam je osjeaj personificiran u upniku Bournisienu, sveeniku gotovo isto tako smijenom, kao to je i ljekarnik, koji vjeruje samo u tjelesne patnje, nikada u moralne patnje, i koji je u neku ruku materijalist. Hoete li je osuditi u ime pieve savjesti? Ja ne znam, to misli pieva savjest; ali u poglavlju X, jedino filozofskom u tom djelu (svezak od 15. prosinca), itam ovu reenicu: Uvijek poslije neije smrti nastane kao neko zaprepatenje, toliko je teko razumjeti to neoekivano nita-vilo i pomiriti se s njime. 322 To nije krik bezvjerja, ali je u najmanju ruku krik skepticizma. Bez sumnje, teko je to razumjeti i to vjerovati, ali najposlije, emu to zaprepatenje, koje se pokazuje pred smru? Zato? Zato, jer je taj iznenadni dogaaj neto tajanstveno, jer ga je teko razumjeti i prosuditi; ali treba se s njim pomiriti. Ali ja kaem: ako je ta smrt iznenadni dolazak nistavila, ako taj blaeni mu osjea, da mu je ljubav porasla, poto je saznao za preljub svoje ene, ako javno miljenje predstavljaju smijena lica, ako vjersko osjeanje predstavlja jedan smijeni sveenik, tada samo jedna osoba ima pravo, samo ona vlada i upravlja, a to je Emma Bovarv. Me-salina ima pravo, a ne Juvenal. To je, eto, filozofski zakljuak te knjige; nije ga izveo pisac, nego ovjek, koji razmilja i temeljito prouava stvari, ovjek, koji je traio u knjizi lice, koje bi moglo nadvladati tu enu. Takva lica nema. Jedina osoba, koja u njoj vlada, jest gospoa Bovarv. Treba dakle traiti drugdje, a ne u knjizi, treba traiti u onom kranskom moralu koji je temelj suvremenih civilizacija. Sve se objanjava i razbistrava s gledita tog morala.

U njegovo je ime preljub igosan i osuen, ne zato, to je to jedna nesmotrenost, koja ovjeka izlae razoaranjima i kajanju, nego zato, to je to zloin prema obitelji. Vi igoete i osuujete samoubojstvo, ne zato, to je ludilo luak nije odgovoran niti zato, to je to kukaviluk on zahtijeva katkad izvjesnu fiziku hrabrost nego zato, to je to preziranje dunosti u ivotu, koji se zavrava, i krik bezvjerja u ivotu, koji poinje. Taj moral igoe realistiku knjievnost ne zato, to ona slika strasti: mrnju, osvetu, ljubav; ta svijet samo od toga i ivi, te umjetnost mora da ih slika, nego kad ih slika neobuzdano i bezobzirno. Umjetnost bez pravila nije vie umjetnost; to je kao ena koja bi se potpuno svukla. Nametnuti umjetnosti jedino pravilo ope pristojnosti ne znai podjarmiti je, nego potovati je. Pravilom se ovjek jedino i uzdie. To su, gospodo, naela, koja mi javno ispovijedamo, to je doktrina, koju svjesno branimo. 323OBKAMBENI GOVOR BRANITELJA GOSPODINA SENARDA Gospodo, gospodin Gustave Flaubert optuen je pred vama, da je napisao jednu lou knjigu, da je u toj knjizi povrijedio javni moral i vjeru. Gospodin Gustave Flaubert je evo kraj mene, on tvrdi pred vama, da je napisao pristojnu knjigu, on tvrdi pred vama, da je misao njegove knjige od prvog do posljednjeg reda moralna i religiozna misao, i da bi ona, kad ne bi bila iskrivljena (a mi smo vidjeli prije nekoliko asaka, kako veliki talenat moe da iskrivi jednu misao), za vas bila (a uskoro e i postati) ono, to je bila za itaoce te knjige, jedna izvanredno moralna i religiozna misao, koja se moe izraziti ovim rijeima: poticanje na krepost pomou zgraanja nad razvratom. Donosim vam ovdje izjavu gospodina Gustavea Flauberta i ja je smjelo usporeujem s optubom dravnog odvjetnitva, jer je ta izjava vana; ona je to i zbog osobe, koja ju je dala, ona je to zbog okolnosti, koje su dovele do osuivanja te knjige, a s kojima u vas sada poblie upoznati. Izjava je vana ve i zbog osobe, koja je daje, i, dopustite mi da vam to kaem, gospodin. Gustave Flaubert nije meni bio neki nepoznat ovjek, koji bi od mene trebao preporuke i koji bi mi imao dati objanjenja, ne kaem o svojoj moralnosti, nego o svojem dostojanstvu. Ja dolazim pred ovaj sud, da izvrim jednu moralnu dunost, poto sam proitao knjigu, poto sam osjetio, kako se pri itanju te knjige uzbudilo sve ono, to je u meni 324 poteno i duboko religiozno. Ali u isto vrijeme kad dolazim da izvrim moralnu dunost, dolazim da izvrim i prijateljsku dunost. Sjeam se i ne mogu zaboraviti, da je njegov otac bio moj stari prijatelj. Njegov otac, ijim sam prijateljstvom dugo bio poaen, poaen do posljednjeg dana, njegov otac i dopustite mi da to kaem njegov slavni otac bio je vie od trideset godina glavni kirurg u Gradskoj bolnici u Rouenu. On je bio Dupuvtrenov1 prosektor; poto je uvelike zaduio nauku, on joj je darovao i velika imena; navest u samo jedno, Cloquet. Ne samo da je i sam ostavio u nauci lijepo ime, nego je ostavio i slavne uspomene zbog neizmjernih usluga, koje je uinio ovjeanstvu. I u isto vrijeme dok spominjem svoje veze snjim, hou da vam kaem, njegov sin, koji je izveden pred sud zbog povrede morala i vjere, njegov sin je prijatelj moje djece, kao to sam ja bio prijatelj njegova oca. Ja znam njegove misli, znam njegove namjere, i odvjetnik u toj stvari ima pravo da istupi kao osobni jamac svog branjenika. Gospodo, veliko ime i slavne uspomene nameu obaveze. Djeca gospodina Flauberta nisu ga iznevjerila. Bilo ih je troje, dva sina i jedna ki, koja je umrla u dvadeset i prvoj godini. Starijeg su sina smatrali dostojnim da naslijedi svog oca; i on sada ve vie godina vri dunost, koju je njegov otac vrio punih trideset godina. Mlai sin, ovo je tu, pred vaim sudom. Ostavivi im prilian imutak i slavno ime, otac im je ostavio i potrebu da budu ljudi razumni i plemeniti, korisni ljudi. Brat mog branjenika prihvatio se jednog poziva, u kojem danomice ini usluge ljudima. Taj tu, pred vama, posvetio je svoj ivot nauci, knjievnosti, i djelo, protiv kojeg ste sad poveli sudski postupak, jest njegovo prvo djelo. To prvo djelo, gospodo, koje raspiruje strasti kako kae gospodin carski dravni odvjetnik rezultat je dugih prouavanja i dugih razmiljanja. Gospodin Gustave Flaubert je ovjek ozbiljna karaktera, koji je po svojoj prirodi sklon dubokim stvarima, tunim stvarima. To nije ovjek, koga vam dravno odvjetnitvo predstavlja s petnaest do dvadeset redaka, istrgnutih tu i tamo, kao majstora sabla-njivih slika. Ne! Ima u njegovoj prirodi ponavljam :sve, to se moe zamisliti kao najozbiljnije, najdublje na svijetu, ali u isti mah i najtunije. Njegova e knjiga u vaim oima ubrzo opet dobiti svoju pravu boju i upoznati vas u isto vrijeme s pievim namjerama, samo kad 1 Guillaume Dupuytren (17771835) slavni francuski kirurg (Nap. prev.) 325ralanite koju reenicu, kad stavite uz nekoliko citiranih redova nekoliko redaka koji prethode i slijede. I od odvie vjetog govora, koji ste uli, u sjeanju e vam ostati samo osjeaj dubokog divljenja prema jednom darovitom ovjeku koji je sposoban da sve preinai. Rekao sam vam da je gospodin Gustave Flaubert ozbiljan i dubok ovjek. Njegova prouavanja, prilagoena prirodi njegova duha, bila su ozbiljna i opsena. Ona su obuhvatila ne samo sve grane knjievnosti, nego i prava. Gospodin Flaubert je ovjek koji se nije zadovoljio zapaanjima koja mu je mogla pruiti sredina u kojoj je ivio. On je ispitivao i druge sredine. Qui mores multorum vidit et urbes1 Poslije oeve smrti i gimnazijskih nauka on je obiao Italiju, a od 1848. do 1852. proputovao istone zemlje: Egipat, Palestinu i Malu Aziju, u kojima ovjek, koji ih obilazi, moe bez sumnje stei, ako posjeduje veliku inteligenciju, neto uzvieno i pjesniko, one boje, onu a-robnost stila, koje

je dravno odvjetnitvo maloprije ista-klo, da dokae prijestup, koji nam pripisuje. Ta arobnost stila, te knjievne osobine e ostati i zablistati svojim sjajem na ovoj raspravi, ali nee nikako moi potkrijepiti optubu. Od svog povratka godine 1852. gospodin Gustave Flaubert je pisao i nastojao da dade u velikom okviru rezultat svojih paljivih i ozbiljnih prouavanja, rezultat onoga to je prikupio na svojim putovanjima. Kakav je okvir, koji je izabrao, sadraj, koji je uzeo, i kako ga je obradio? Moj branjenik je jedan od onih, koji ne pripadaju ni jednoj od onih kola, za koje sam malo prije uo u optubi. Boe moj! On pripada realistikoj koli utoliko to se dri stvarnosti. On bi pripadao i psiholokoj koli utoliko, to ga ne goni materijalnost stvari, ve ljudski osjeaj, razvitak strasti u sredini, u kojoj ivi. Romantinoj koli pripadao bi moda manje nego ma kojoj drugoj, jer ako se u njegovoj knjizi pojavljuje romantizam, kao to se pojavljuje realizam, to je samo u nekim podrugljivim izrazima, nabaenim tu i tamo, koje je dravno odvjetnitvo ozbiljno shvatilo. Gospodin Flaubert je navlastito htio, da predmet svojih prouavanja uzme iz stvarnog ivota, da stvori, da sazda istinske ljude u srednjem staleu i da doe do korisnog rezultata. Da, mojeg je branjenika u prouavanju, kome Dji je vidio obiaje i gradove mnogih zemalja se predao, najvie zaokupio upravo taj korisni cilj, za kojim je teio prikazujui tri do etiri osobe iz suvremenog drutva, koje ive u uvjetima stvarnog ivota i koje pokazuju itaocu istinsku sliku onoga to se u svijetu najee susree. Izloivi ukratko svoje miljenje o Gospodi Bovary dravno odvjetnitvo je reklo: Drugi naslov tog djela jest Povijest brakolomstva jedne ene iz pokrajine. Ja odluno ustajem protiv tog naslova. On bi mi sam po sebi potvrdio da ja to nisam osjetio po itavoj vaoj optubi predrasudu, pod utjecajem koje ste vi neprekidno bili. Ne! Drugi naslov toga djela nije Povijest brakolomstva jedne ene iz pokrajine; ako vam je drugi naslov bezuvjetno potreban, on ima da glasi: Povijest odgoja, koji se u pokrajini odvie esto daje, povijest opasnosti, do kojih on moe da dovede, povijest ponienja, prijevara, samoubojstva, promatranog kao posljedica prve krivice, i to krivice, na koju navode one prve pogreke, koje esto povuku mladu enu, povijest odgoja, povijest jednog bijednog ivota, kome je odgoj i odvie esto uvod. Eto, to je gospodin Flaubert htio opisati, a ne preljube jedne ene iz pokrajine; vi ete se o tome uskoro uvjeriti prelistavajui inkriminirano djelo. Sada dravno odvjetnitvo vidi u svemu tome i iznad svega sablanjivu sliku. Kad bi mi bilo mogue uzeti iz knjige broj redaka, koje je dravno odvjetnitvo izrezalo, i usporediti ga s brojem ostalih redaka, koje je ispustilo, imali bismo potpuni razmjer jedan naprama pet stotina, i vi biste vidjeli, da taj razmjer jedan naprama pet stotina ne predstavlja sablanjivu boju, koje nigdje nema; ona postoji samo pod uvjetom izrezivanja i tumaenja. Da vidimo sada, to je gospodin Flaubert htio opisati. Najprije, odgoj jedne ene, koji prelazi granicu drutvenog poloaja, u kome je ona roena, kao to se kod nas dogaa treba to rei i odvie esto: zatim, mjeavinu oprenih elemenata, koja se na taj nain stvara u razumu ene; a potom, kad doe do braka, i kako se brak ne udeava razmjerno prema odgoju, nego prema uvjetima, u kojima je ena roena, pisac je objasnio sve injenice, do kojih dolazi u poloaju, u koji je dovedena. to jo pokazuje? On pokazuje jednu enu, kako srlja u razvrat zbog neprilinog braka, a od razvrata u posljednji stupanj ponienja i bijede. Malo poslije, kad vas itanjem raznih odlomaka budem upoznao s knjigom u njezinoj cjelini, zatrait u od suda slobodu da postavim pitanje ovim rijeima: Da li bi ta knjiga u rukama mlade ene mogla imati za posljedicu da je oduevi za lake 327 326uitke, za preljub, ili da joj, naprotiv, pokae opasnost ve na prvom koraku i izazove kod nje zgraanje? Tako postavljeno pitanje rijeit e vaa savjest. Zasada kaem ovo: gospodin Flaubert je htio da opie enu, koja, mjesto da nastoji udesiti svoj ivot prema drutvenom poloaju, koji joj je dodijeljen imu-stvenim stanjem i roenjem, mjesto da nastoji naviknuti se na ivot, koji joj pripada, ostaje zaokupljena tisuama nepoznatih tenja, crpenih iz odgoja, koji je za nju previsok; mjesto da se prilagodi dunostima, koje proizlaze iz njezina poloaja, da bude mirna ena seoskog lijenika, s kojim provodi dane, mjesto da trai sreu u kui, u braku, ona je trai u beskrajnim sanjarijama, a zatim, susrevi uskoro na svom putu mlada ovjeka, koji oijuka s njom, ona izvodi s njim istu igru (Boe moj, ta oboje su oni neiskusni!), uzbuuje se tako rei postepeno i uplai se, kada, pribjegavi vjeri iz mladenakih dana, ne nalazi u njoj dovoljnu snagu; a vidjet emo ubrzo, zato je ne nalazi. Meutim, neznanje tog mladog ovjeka i njezino vlastito neznanje uvaju je od prve opasnosti. Ali uskoro nailazi na nju jedan od onih mukaraca, kakvih ima mnogo, kakvih u svijetu ima i odvie, koji se domogne nje, te jadne ene, koja je ve pola stranputicom, i povue je za sobom. Eto, to je ono glavno, to je ono, to je trebalo vidjeti, to sainjava bit knjige. Dravno odvjetnitvo se ljuti, a ja drim, da se ljuti bez razloga, s gledita savjesti i ljudskog srca, to u prvom prizoru gospoa Bovary nalazi neku vrstu uitka - i radost u tome, da se oslobodila svoje tamnice, i vraa se u svoj dom govorei: Ja imam ljubavnika! Vi mislite, da to nije prvi krik ljudskog srca! Dokaz se nalazi izmeu vas i mene. Ali trebalo je gledati malo dalje, pa biste vidjeli, ako prvi asak, prvi trenutak toga pada izaziva kod te ene neku vrstu zanosnog veselja i mahnitosti, nekoliko redaka dalje dolazi razoaranje, i njoj se, prema pievim rijeima, ini, da se ponizila u svojim vlastitim

oima. Da, u isti mah obuze je razoaranje, bol, grinja savjesti. ovjek, kome se povjerila, predala, uzeo ju je samo da se s njome malo poigra. Mui je i razdire grinja savjesti. Vas je uvrijedilo, to je to nazvano razoaranje u preljubu: vi biste vie voljeli rije prljavtine kod jednog pisca, koji je prikazao tu enu, koja se, ne razumjevi brak, osjeala okaljana u dodiru s muem, koja je, po-traivi drugdje svoj ideal, nala razoaranja u preljubu. Ta vas je rije uvrijedila; mjesto razoaranja vi biste eljeli preljubnike prljavtine. Sud e presuditi. Sto se 328 mene tie, da sam ja imao opisati to isto lice, ja bih mu rekao: Jadna eno, ako mislite, da su poljupci vaeg mua neto jednolino, dosadno, ako u njima nalazite to je rije, koja je bila zapaena i istaknuta samo brane niskosti, ako vam se ini, da je ta veza, kojom nije upravljala ljubav, jedna prljavtina, uvajte se, vai snovi su obmane, i vi ete jednog dana bolno uvidjeti svoju zabludu. Onaj, koji jako vie, gospodo, koji se slui rijeju prljavtina, da izrazi ono, to smo mi nazivali razoaranje, taj kae istinitu rije, ali neodreenu, koja razumu ne kae nita. Ja vie volim onoga, koji ne vie jako, koji ne izgovara rije prljavtina, ali koji upozorava enu na obmanu i razoaranje i koji joj kae: Tamo, gdje mislite nai ljubav, nai ete samo raskalaenost. Tamo, gdje mislite nai sreu, nai ete samo tugu. Mu, koji ide mirno za svojim poslovima, koji vas ljubi, koji nosi pamunu kapu i jede s vama juhu, prozaian je mu, protiv kojega se bunite; vi teite za ovjekom, koji bi vas volio, koji bi vas oboavao, jadno dijete! Taj ovjek bit e razvratnik, koji e vas uzeti za jedan asak, da se s vama poigra. Imat ete iluziju prvi put, moda i drugi put, vratit ete se kui vesela, pjevajui zahvalnu pjesmu preljubu ,Ja imam ljubavnika!' Trei put neete imati potrebu da doete k njemu, jer e doi razoaranje. Taj ovjek, o kome ste sanjarili, izgubit e sav svoj ar; u ljubavi ete opet nai brane bljutavosti; i nai ete ih s prezirom, mrnjom, odvratnou i stranom grinjom savjesti. Eto, gospodo, to je rekao gospodin Flaubert, to je on opisao, to se vidi u svakom retku njegove knjige, i u tome se, eto, razlikuje njegovo djelo od svih djela te vrste. Kod njega se sve velike drutvene mane prikazuju na svakoj stranici, kod njega je preljub pun odvratnosti i sramote. On je iz svakidanjih ivotnih odnosa izvukao najotriju pouku, koja se moe dati u jednoj mladoj eni. Oh, Boe moj, one nae mlade ene, koje u izvravanju svojih materinskih dunosti ne nalaze oslonca u plemenitim i uzvienim naelima, u strogoj vjeri, koje to ne nalaze pogotovu u pokoravanju sudbini, toj praktinoj ivotnoj nauci, koja nas ui, da se treba zadovoljiti onim, to imamo, nego upravljaju svoja sanjarenja izvan svoje kue, te e mlade, najpotenije i najnedunije ene, koje pokatkad u prozainosti njihova obiteljskog ivota mui ono, to se oko njih dogaa, jedna knjiga kao to je ta budite u to sigurni prisiliti, i to mnoge od njih, na razmiljanje. Eto, to je napisao gospodin Flaubert. 329I dobro pazite na jednu stvar. Gospodin Flaubert nije ovjek, koji vam opisuje neki krasni preljub, da bi zatim dopustio da doe Dews ex mahina, ne; vi ste prebrzo skoili od strane, koju ste itali, na posljednju. Preljub je kod njega samo niz patnja, kajanja, grinja savjesti; a zatim dolazi do konanog strahovitog ispatanja. Ono je pretjerano. Ako gospodin Flaubert u neemu grijei, onda je to u pretjeranoj strogosti, a ja u vam uskoro rei, od koga potjee ta rije. Do ispatanja dolazi odmah; i ta je knjiga osobito moralna i korisna upravo zbog toga, jer toj mladoj eni ne obeava nekoliko lijepih godina, poslije kojih bi mogla rei: sada se moe umrijeti. Ne! Ve drugoga dana poinje tuga i razoaranje. Velianje morala nalazi se u svakom retku te knjige. Ta je knjiga pisana s velikom snagom zapaanja, kojoj je gospodin carski dravni odvjetnik odao priznanje, i ja vas upozoravam ba na to, jer ako je optuba bezrazlona, treba je odbaciti. Ta je knjiga zaista napisana s izvanrednom snagom zapaanja u najmanjim pojedinostima. Jedan lanak u UArtisteu, koji je potpisao Flaubert, takoer je posluio kao razlog za optubu. Neka gospodin carski dravni odvjetnik izvoli najprije primijetiti, da taj lanak nema veze s optubom; neka zatim izvoli uvidjeti da e taj isti lanak po naem miljenju biti u oima suda vrlo neduan i moralan, samo ako gospodin carski dravni odvjetnik bude tako dobar, da ga proita u cjelini, mjesto da ga sjecka. to u knjizi gospodina Flauberta uzbuuje, jest ono, to su neki ocjenjivai nazvali potpunom slikarskom vjernou u reproduciranju tipa svih stvari, u istinskoj prirodi misli i ljudskog srca a to reproduciranje postaje jo uzbudljivije zbog arobnosti stila. Imajte na umu, da je on upotrijebio tu vjernost samo u opisivanju prizora ponienja, vi biste s pravom mogli rei, da je pisac uivao slikati ponienje s onom snagom opisivanja, koja je njemu svojstvena. Od prve do posljednje strane svoje knjige on se trudi bez ikakve uzdrljivosti da opie sve dogaaje iz Emmina ivota, iz njezina djetinjstva u oinskoj kui, iz njezina odgoja u samostanu, on nita ne prata. Ali oni, koji su kao i ja itali knjigu od poetka do kraja, rei e znaajna stvar, za koju ete mu biti zahvalni, koja e biti za nj ne samo osloboenje od optube, nego koja bi morala otkloniti svaki dalji sudski progon da kada dolazi do tekih dijelova u knjizi, osobito do ponienja, mjesto da postupa kao neki nai klasini pisci, koje dravno odvjetnitvo dobro poznaje, ali koje je smetnulo s uma, dok je pisalo optunicu, a od kojih sam ja donio ovamo neko330 liko odlomaka, ne zato da vam ih itam, nego da ih letimino prelistate u dvorani za vijeanje (navest u malo poslije nekoliko redaka od njih), umjesto da postupi kao nai veliki klasini pisci, nai veliki majstori, koji, kad su nailazili na prizore ulnog sjedinjenja mukaraca i ena, nisu propustili da sve opiu, gospodin Flaubert se zadovoljava jednom rijeju. Tu nestaje sva njegova snaga opisivanja, jer je njegova misao nevina, jer tamo, gdje bi mogao opisati na svoj nain i sa svom magijom stila, on osjea, da ima stvari, koje se ne mogu pretresati i

opisati. Meutim, dravno odvjetnitvo smatra, da je jo i odvie rekao. Kad mu pokaem, da ima pisaca koji su u velikim filozofskim djelima nalazili zadovoljstvo u opisivanju takvih stvari, i kada nasuprot njima stavim ovjeka, koji vlada znanjem opisivanja u tako visokom stupnju, a koji, umjesto da se njime poslui, zastaje i uzdrava se od njega, ja u zaista imati pravo da zatraim razlog, zbog koga je tuba podnesena. Pa ipak, gospodo, kao to voli da nam opie prijatnu sjenicu, u kojoj se Emma igra jo kao dijete, s njezinim liem, s njezinim crvenim ili bijelim cvjetiima, koji su se upravo rascvjetali, i njenim mirisavim stazama, tako isto, kad ona odatle izie, kad poe drugim putovima, na kojima e nai blato, kada tu uprlja noge, kad se jo gore uprska blatom, ne bi trebalo da nam on sve to kae! Ali to bi onda znailo unititi cijelu knjigu, ja idem i dalje, to bi znailo unititi moralni elemenat i to pod izlikom da se on brani, jer ako se pogreka ne smije pokazati, ako se ona ne smije oznaiti, ako u jednoj slici stvarnog ivota, kojoj je svrha da pomou misli pokae opasnost, moralni pad, ispatanje, hoete sprijeiti, da se sve to opie, onda to oito znai oduzeti knjizi njezin smisao. Ta knjiga nije za moga branjenika bila predmet razonode od nekoliko sati; ona predstavlja dvije, tri godine neprekidnog prouavanja. A sad u vam rei jo neto: vidjet ete, odakle gospodin Flaubert poslije toliko godina rada, toliko prouavanja, toliko, ~"ia. toliko biljeaka, to ih je sakupio iz djela o/ "-^ itao vidjet ete, Boe moj! odakle neto neobino, to e ga opravdati -/ je uza sve sablanjive opise, potpuna Massillonom. Vidjet ete odmah, kj te pisce, nastojao ne da ih plagira, n sima reproducira misli i boje, koje / Kad je nakon svega toga taj posao/ bavi, i kad je njegovo djelo bilo j to 3 a'je j^ ste l^& opisi-Ana smrti, 333je on, pun samopouzdanja i usprkos tolikom izuavanju i razmiljanju, htio da se odmah upusti u borbu! On bi bez sumnje bio to uinio, da je u drutvu bio nepoznat, da je njegovo ime potpuno pripadalo njemu, da je mislio, kako moe njime raspolagati i iznevjeriti ga, kad mu se god to prohtije; ali ponavljam on je jedan od onih, kod kojih dostojanstvo obavezuje: on se zove Flaubert, on je drugi sin gospoina Flauberta, on je htio u knjievnosti utrti sebi put, potujui duboko moral i vjeru, ne zato da ga sud ne bi uznemirivao, takva to on ne bi mogao ni zamisliti, nego zato, to zbog svoga linog dostojanstva ne bi htio svoje ime staviti na elo jedne knjige, da se ona nekim osobama, u koje on ima povjerenja, nije uinila dostojnom da bude objavljena. Gospodin Flaubert je strane, koje e jednoga dana doi u tampu, itao u odlomcima, pa i u cjelini, pred nekoliko prijatelja, koji u knjievnosti zauzimaju visoko mjesto, i ja tvrdim, da ni jednoga od njih nije vrijealo ono, to je sada tako silno izazvalo strogost gospodina carskog dravnog odvjetnika. Nitko ak nije ni pomiljao na to. Oni su samo ispitali i ocijenili knjievnu vrijednost djela. to se tie moralnog cilja, on, je tako oevidan, on je prikazan u svakom retku tako nedvosmislenim izrazima, da nije ni trebalo o njemu raspravljati. Umiren u pogledu vrijednosti knjige, ohrabren uostalom od najistaknutijih ljudi tampe, gospodin Flaubert ne pomilja vie ni na to drugo nego da je tampa i preda javnosti. Ponavljam, svi su jednoduno odavali priznanje knjievnoj vrijednosti, stilu, i u isti mah izvanrednim mislima, koje vladaju u djelu od prvog do posljednjeg retka. I kad je dolo do sudskog postupka, nije se zaudio i duboko rastuio samo on, nego i mi, dopustite mi da vam to kaem, nismo razumjeli to podizanje optube, ja prvi, koji sam itao tu knjigu s vrlo ivim zanimanjem, postepeno kako se ona objavljivala; iznenadili smo se i duboko rastuili mi, njegovi prisni prijatelji. Boe moj! Ima neznatnih osobina, koje bi nam pokatkada mogle izbjei u naim navikama, ali koje ne mogu izbjei enama velike inteligencije, velike istoe, velike kreposti. Ne mogu se iznositi imena na ovoj raspravi, ali kad bih vam rekao ono, to su gospodinu Flaubertu i meni samom kazale majke, koje su proitale tu knjigu, kad bih vam izrazio njihovo divljenje poslije tog itanja, koje je na njih ostavilo tako dobar dojam, da su namislile zahvaliti piscu, kad bih vam rekao, koliko je bilo njihovo uenje, kad su doznale, da se ta knjiga ima smatrati protivna javnom moralu, vjerskom uvjerenju, vjeri itava njihova ivota! 332 Boe moj! Ta ve i u svim tim ocjenama ima neega, to bi me obodrilo, ako bih u asu, kad budem pobijao napade dravnog odvjetnitva, imao potrebu da budem bodren. Meutim, meu svim tim ocjenama suvremene knjievnosti postoji jedna, o kojoj vam elim govoriti. Ima meu njima jedna, koju potujemo ne samo zbog divnog i velikog karaktera, koji ju je dao, a koji ivi u patnji i nevolji, protiv kojih se hrabro bori svakoga dana, velikoga ne samo zbog mnogih djela, koja ovdje nije potrebno isticati, nego velikoga i zbog knjievnih djela, kojih se valja prisjetiti, jer ga ba ona ovdje ine mjerodavnim, velikog osobito zbog istoe, koju sadrava svako njegovo djelo, zbog moralnosti svih njegovih knjievnih radova, a to je Lamartine. Lamartine nije poznavao mog branjenika, nije znao ni da postoji. Lamartine je na selu, kod kue, itao u svakom broju lista Revue de Pari djelo Gospoa Bo-vary, i na Lamartinea je ono ostavilo takve dojmove, kakve e i na vas ostaviti svaki put, kad vam ih budem itao.

Prije nekoliko dana Lamartine se vratio u Pariz, i ve je sutradan propitkivao za stan gospodina Gustavea Flauberta. Obratio se Reviji, da bi saznao, gdje stanuje neki gospodin Gustave Flaubert, koji je objavio niz lanaka pod naslovom Gospoa Bovary. Naloio je svome tajniku, da ode gospodinu Flaubertu i da mu izrui njegove pozdrave, da mu izrazi zadovoljstvo, koje je osjetio itajui njegovo djelo, i da ga uvjeri, da eli vidjeti novoga pisca koji se otkrio takvim jednim pokuajem. Moj branjenik je otiao k Lamartineu i naao je u njemu ne samo ovjeka, koji ga je ohrabrio, nego i ovjeka, koji mu je rekao: Stvorili ste najbolje djelo, koje sam proitao u posljednjih dvadeset godina. Jednom rijei, to su bile takve pohvale, da se moj branjenik u svojoj skromnosti jedva usudio da mi ih ponovi. Lamartine mu je dokazao, da je proitao njegov roman u nastavcima, i dokazao mu je to na najljubezniji nain navodei mu itave strane. Lamartine je samo dodao: itao sam vau knjigu do posljednje strane bez ikakve ograde, ali sam posljednje njene strane kudio. Zadali ste mi bol, stavili ste me naprosto na muke! Ispatanje nije u razmjeru sa zloinom; stvorili ste jednu uasnu, groznu smrt! Dakako, ena, koja okalja branu postelju, mora da oekuje ispatanje, kaznu, ali ova je strana, to je takva kazna, kakvu nikad nitko nije opisao. Otili ste odvie daleko, povrijedili ste mi ivce; ta snaga opisivanja, koja se ispoljila u posljednjim asovima smrti, 333r ostavila mi je u dui neizrecivu bol! A kad je gospodin Flaubert zapitao: Moete li onda razumjeti, gospodine de Lamartine, da je protiv mene podignuta tuba pred sudom za prijestupe zbog povrede javnog morala i religije? Lamartine mu je odgovorio: Mislim, da sam cijeloga svog ivota bio ovjek, koji je u svojim knjievnim radovima kao i u ostalim svojim djelima najbolje razumio, to je javni i vjerski moral; drago moje dijete, nije mogue da u Francuskoj postoji sud koji bi vas osudio. Vrlo je alosno ve i to, to su tako krivo razumjeli znaaj vaeg djela i to su zapovjedili, da se ono sudski progoni, ali nije mogue, s obzirom na ast nae zemlje i naeg doba, da e se nai sud, koji bi vas osudio. Eto, to se juer zbilo izmeu Lamartinea i Flauberta, i ja imam pravo da vam kaem, da ta ocjena spada meu one koje zasluuju da se o njima razmisli. Poto ste to uli, vidimo sada, zato mi moja savjest govori da je Gospoa Bovary dobra knjiga, dobro djelo. I molim vas, dopustite mi da dodam, da ja nisam povran u takvim stvarima, povrnost mi nije u naravi. Pri ruci su mi knjievna djela, koja, premda su ih napisali nai uveni pisci, nikad nisu zaokupila moju panju ni dvije minute. Dostavit u vam u dvoranu za vijeanje nekoliko redaka, koje nisam nikad volio itati, i dopustite mi, molim vas, da vam kaem, da sam se, proitavi do kraja djelo gospodina Flauberta, uvjerio, da je jedno mjesto, koje je Revue de Pari izostavila, bilo uzrok svemu ovome. tovie, zamolio bih vas, da mi dopustite, da pridruim svoju ocjenu uzvienoj i mjerodavnoj ocjeni koju sam malo prije spomenuo. Evo ovdje, gospodo, lisnice, u kojoj se nalazi itav niz miljenja svih knjievnika naeg doba a meu njima su i najistaknutiji o djelu, o kome je rije, i o divljenju, koje su osjetili itajui to novo djelo, u isti mah tako moralno i tako korisno! A sada da vidimo, kako je jedno takvo djelo moglo zasluiti, da se protiv njega pokrene sudski postupak? Hoete li mi dopustiti, da vam to kaem? Revue de Pari, koje je knjievni odbor proitao itavo djelo, jer mu je rukopis bio poslan mnogo prije objavljivanja, nije naao nita da prigovori. Kad je dolo na red tampanje sveska od 1. prosinca 1856, jedan od direktora Revije uplaio se zbog prizora u koiji. Rekao je: Ovo nije pristojno, mi emo to izostaviti. Flaubert se uvrijedio zbog tog izo-stavljanja. On nije htio, da se ono izvri bez napomene koja se ima dodati na dnu strane. Napomenu je traio on. On, koji iz autorskog samoljublja nije htio, da mu 334 djelo bude okrnjeno, niti da s druge strane bude neto, to bi uznemirivalo Reviju, rekao je: Izostavite, ako ve hoete, ali objavite, da ste to vi izostavili. I tada se sporazumjee da stave ovu napomenu: Uprava je smatrala za potrebno da izostavi ovdje jedan odlomak, s kojim se urednitvo Parike revije nije moglo sloiti; o tome obavjetavamo pisca. Evo izostavljenog odlomka, ja u vam ga sad proitati. Imamo jednu njegovu korekturu, koju smo pribavili s velikom mukom. Evo prvog dijela, koji nema ni jedne ispravke; u drugom dijelu ispravljena je jedna rije: Kuda emo? Kuda hoete ree Leon gurajui Emmu u koiju. Zastori se spustie, i teka koija krene. Ona se spusti niz ulicu Grand-Pont, prijee preko trga des Arts, po obalama Quai Napoleon, te po mostu Pont--Neuf i zaustavi se naglo pred kipom Pierrea Corneillea. Vozite dalje! povikne glas koji je dopirao iz koije. Koija ponovno krene i, prepustivi se ve od raskra La Fayette strmim ulicama, ue trkom u ograen prostor pred kolodvorom. Ne, vozite ravno! povikne onaj isti glas. Koija izie iz ograde i uskoro zatim, doavi na etalite, poe laganim kasom, izmeu velikih brijestova. Koija obrisa elo, metne konu kapu izmeu koljena i potjera koiju izvan drvoreda na obalu rijeke, uz rub tratine. Sada je ila du rijeke, putem za laare, koji je nasut suhim ljunkom, te dugo prema Oysselu, s one strane otoka.

Ali odjedanput ona projuri kroz Quatremares, Sotte-ville, Grande-Chaussee, te ulicu Elbeuf i zaustavi se po trei put pred Botanikim vrtom. Ta vozite dalje! poviknu glas jo bjesnije. I, nastavivi odmah vonju, ona proe kroz Saint--Sever, kroz Quai des Curandiers, Quai aux Meules, pa jo jedanput preko mosta i trgom Champ-de-Mars te iza bolnikih vrtova, gdje se starci u crnim bluzama etaju na suncu, du jedne terase, koja se sva zelenjela od brlja-na. Udari zatim bulevarom Bouvreuil, proe bulevarom Cauchoise, zatim preko cijelog Mont-Riboudeta do obronka Deville! Tada se vrati, a onda, bez cilja i pravca, nasumce, pone lutati. Vidjeli su je u Saint-Poleu, u Lescureu, na Mont-Garganu, u Rouge-Mareu i na trgu Gaillarbois, pa 335zatim u ulici Maladrerie, u ulici Dinanderie, pred Saint--Romainom, Saint-Vivienom, Saint-Maclouom, Saint-Ni-caisom, pred carinarnicom, kod Basse-Vieille-Toura, kod Trois-Pipesa i na groblju CimetiereMonumental. Od vremena do vremena koija je sa svog sjedala bacao oajne poglede na krme. On nije mogao razumjeti, kakva je to pomama za kretanjem gonila taj udni par, te nee nikako da se zaustavi. Pokuavao je nekoliko puta da stane, ali bi odmah uo iza sebe one gnjevne povike. Tada je jo jae ibao svoja dva kljuseta, koja su se kupala u znoju ne obazirui se na odskakivanje koije, zapinjui ovdje-ondje, ne marei nizato, sav utuen i gotovo plaui od ei, od umora i tuge. A u luci, izmeu teretnih kola i baava, i po ulicama, na uglovima, graani su razrogaenih oiju promatrali taj prizor tako neobian u provinciji, koiju sa sputenim zastorima, koja se neprestano pojavljuje, zatvorena vie no kakva grobnica i ljuljajui se kao kakva laa. Najedanput, u pol bijela dana, nasred polja, kad je sunce najjae bacalo zrake na stare posrebrene svjetiljke, jedna gola ruka pomoli se ispod utih platnenih zastora i baci komadie papira, koji se rasprie na vjetru i padoe neto dalje kao bijeli leptirii na polje crvene djeteline u punom cvatu. A zatim, oko est sati koija se zaustavi u jednoj uliici u Beauvoisinskoj etvrti, i iz nje izie jedna ena, koja je ila sa sputenim velom ne okreui glavu. Doavi do svratita, gospoa Bovarv se zaudi, to ne vidi potansku koiju. Hivert, koji ju je ekao pedeset i tri minute, napokon je otiao. Dodue, nita je nije sililo da otputuje, ali je ona bila dala rije, da e se vratiti jo istu veer. Osim toga, Charles ju je oekivao, i ona je ve osjeala u dui onu plaljivu pokornost, koja je za mnoge ene kao neka kazna, a u isti mah i otkupnina za preljub. Gospodin Flaubert mi napominje, da mu je dravno odvjetnitvo predbacilo tu posljednju reenicu. Gospodin carski dravni odvjetnik: Ne, ja sam je samo oznaio. Odvjetnik Senard: Kad bi postojao kakav prigovor, on bi sigurno pao pred ovim rijeima: Kao neka kazna, a u isti mah i otkupnina za preljub. Uostalom, to bi moglo dati povoda za jedan prigovor, koji bi bio isto tako opravdan kao i drugi, jer u svemu onome, to ste prigovorili, nema niega, to bi se moglo ozbiljno tvrditi. Meutim, gospodo, budui da se ta udnovata vonja nije svidjela urednitvu Revije, ono ju je izostavilo. To 336 je bila zaista pretjerana opreznost sa strane Revije; a sasvim je sigurno, da pretjerana opreznost ne moe dati povoda za parnicu, ali ete ipak odmah vidjeti, kako je ona dala povod za parnicu. Ono to ovjek ne vidi, to je tako izostavljeno, izgleda kao neto veoma neobino. Pretpostavljale su se mnoge stvari, koje uope ne postoje, kao to ste vidjeli iz itanja izvornog odlomka. Boe moj, znate li, to se pretpostavljalo? Da u izostavljenom odlomku ima vjerojatno neto slino onome, to ete imati dobrotu da proitate u jednom od najdivnijih romana iz pera jednog asnog lana Francuske akademije, gospodina Merimeea. U jednom romanu, koji nosi naslov Dvostruka pogreka, La Double Meprise, gospodin Merimee opisuje jedan prizor, koji se odigrava u potanskim kolima. Nije vano da su kola bila mjesto, nego su vane, kao i ovdje, pojedinosti o tome, to se u njima dogaa. Ja neu zloupotrebljavati ovu raspravu, pa u knjigu dostaviti dravnom odvjetnitvu i sudu. Da smo napisali i polovinu ili etvrtinu onoga, to je napisao gospodin Merimee, bio bih izloen izvjesnim neprilikama u poslu, koji mi je povjeren, ili bih ga radije izmijenio. Umjesto da kaem ono, to sam kazao, i ono, to tvrdim, da je gospodin Flaubert napisao dobru, pristojnu, korisnu i moralnu knjigu, rekao bih: Knjievnost ima svoja prava; gospodin Merimee je stvorio veoma znaajno knjievno djelo, i ne treba biti tako strog u pogledu pojedinosti, kad je cjelina besprijekorna. I ja bih se toga drao, ja bih pisca rijeio krivnje, i vi biste ga rijeili krivnje. Eh, Boe moj! ne moe pisac u jednoj takvoj stvari grijeiti omakom. Uostalom, dobit ete pojedinosti o onome, to se odigralo u koiji. Meutim, kako se moj branjenik zadovoljio time da opie jednu vonju, i kako se ono, to se dogaa u koiji, otkrilo samo golom rukom, koja se pomolila ispod malih utih platnenih zastora i bacila komadie papira, koji se rasprie na vjetru i padoe neto dalje kao bijeli leptirii na polje crvene djeteline u punom cvatu, kako se moj branjenik zadovoljio time, nitko o tome nita nije znao, i svi su pretpostavljali ba zbog samoga izosta-vljanja da je kazao barem toliko, koliko i onaj lan Francuske akademije. Vi ste vidjeli, da od toga nema nita.

Eto vidite, to zlosretno izostavljanje, to vam je dovelo do parnice! Naime, kada su u uredima, koji su duni, i to s beskrajno mnogo razloga, da nadziru sva knjievna djela, koja mogu povrijediti javni moral, vidjeli taj izrezak, oni su budno pazili. Moram priznati, a gospoda iz 22 Gospoa Bovary 337Revue de Parts e mi dopustiti da to kaem, oni su karama izrezali dvije rijei odvie daleko; to je trebalo uiniti prije uspinjanja u koiju, rezati poslije toga, nije vie imalo smisla. Izrezivanje je bilo vrlo zlosretno, ali ako ste uinili tu malu pogreku, gospodo iz Revije, vi je danas doista ispatate. U uredima su rekli: Pazimo na ono, to e slijediti; a kad je doao naredni broj, zaratili su se protiv slogova. inovnici nisu duni sve itati, ali kad su vidjeli da stoji napisano, kako je jedna ena skinula sa sebe svu svoju odjeu, oni su se zaprepastili ne itajui dalje. Dodue, za razliku od naih velikih majstora, gospodin Flaubert se nije potrudio da opie alabastar njenih golih ruku, njezinih grudi, itd. On nije rekao kao pjesnik, koga svi volimo: Vidjeh arki mramor njena lijepog boka, Ljiljan, hrast i koralj, rue pune soka, Kakvu mi je neko ti pokaza snenu Nagou jedino mladom okienu. Kad mek leaj vidje na izmaku noi Cjelov tvoj, to budi u snu njene oi. Nita Flaubert nije rekao nalik na ono, to je rekao Andre Chenier. Ali napokon rekao je: Ona se podala ... Odjea joj pade. Ona se podala! Pa to onda! Zar je svaki opis zabranjen? Ali kad se ve inkriminira, moralo bi se sve itati, a gospodin carski dravni odvjetnik nije sve itao. Odlomak, koji on inkriminira, ne svrava se tamo, gdje se on zaustavio; ima neto, to ga ublauje, evo: Ali na tom elu, oblivenom hladnim kapljicama znoja, zagrljaju tih ruku bilo je neto pretjerano, neodreeno i zloslutno, to se Leonu inilo, da se neprimjetno uvlai meu njih, kao da ih hoe rastaviti. U uredima se to nije italo. Gospodin carski dravni odvjetnik nije maloas obratio na to panju. On je vidio samo ovo: Zatim je jednim pokretom zbacila sa sebe svu svoju odjeu, i uzviknuo je: Povreda javnog morala! Doista, i odvie je lako optuivati na takav nain. Sauvaj Boe, da pisci rjenika dopadnu aka gospodinu carskom dravnom odvjetniku! Koji bi od njih izbjegao osudu, ako bi mu palo na um da pomou izostavljanja, ne reenica, nego rijei, naini popis svih rijei, koje bi mogle vrijeati moral ili vjeru? Prva misao moga branjenika, koja je na nesreu naila na otpor, bila je ova: Valja uiniti samo jedno: 338 odmah tampati djelo, ne s izostavljanjima, nego itavo, onakvo, kakvo je izilo iz mojih ruku, ukljuujui i prizor s koijom. Ja sam se potpuno sloio s njegovim miljenjem; najbolja obrana moga branjenika bilo bi tampanje itavog djela uz upozorenje na neka mjesta, na koja bismo posebno zamolili sud, da obrati panju. Ja sam osobno dao naslov toj publikaciji: Predstavka gospodina Gustavea Flauberta protiv optube o povredi vjerskog morala, koja je podignuta protiv njega. Napisao sam svojom rukom: Sud za prijestupe, esto vijee, uz oznaku predsjednika i dravnog odvjetnitva. Bio je u njoj i predgovor, u kome je bilo napisano:. Optuuju me na temelju reenica, koje su uzeli tu i tamo iz moje knjige, ja se mogu obraniti samo svojom knjigom. Traiti od sudaca, da itaju cijeli roman, znai traiti od njih mnogo, ali mi smo pred sucima, koji vole istinu, koji je ele, koji nee prezati ni pred kakvim naporom, da je saznaju; nalazimo se pred sucima, koji hoe pravdu, koji je ele odluno i koji e itati bez ikakvog ustezanja sve, to ih zamolimo da proitaju. Rekao sam gospodinu Flaubertu: Poaljite to odmah u tampu i dolje stavite moje ime pored vaega. Senard, odvjetnik. Poeli su sa tampanjem; dali su objavu za stotinu primjeraka, koliko smo htjeli da iznosi naklada; tampanje je napredovalo s neobinom brzinom; provodili smo u tampariji dane i noi, kad nam je dola zabrana da se dalje tampa, ne knjiga, nego predstavka, u kojoj se nalazilo inkriminirano djelo s tumaenjima. Uloili smo albu kod gospodina carskog dravnog odvjetnika, koji nam je rekao, da je zabrana bezuvjetna i da se ne moe ukinuti. Pa dobro, neka bude! Mi neemo izdati knjigu sa svojim napomenama i primjedbama, ali ako je, gospodo, prvo itanje knjige pobudilo u vama neku sumnju, molim vas, uinite mi tu milost pa je proitajte po drugi put. Vi volite, vi hoete istinu; vi ne moete biti kao oni, koji su, kad im podnesu na ocjenu dva retka rukopisa nekog ovjeka, uvjereni, da ga treba objesiti po svaku cijenu. Vi ne elite, da jedan ovjek bude osuen na temelju izostavljanja, koja su izvrena s vie ili manje umjenosti. Vi to neete; i ne elite da nas liite uobiajenih sredstava obrane. Pa dobro, imate knjigu, i premda je to nezgodnije od onoga, to smo mi htjeli uiniti, vi ete sami izvriti razdiobu, poreenja i primjedbe, zato jer elite istinu i jer istina treba da poslui kao temelj za vau presudu, a ta e istina proizai iz ozbiljnog ispitivanja knjige.Meutim, ja ne mogu ostati pri tome. Dravno odvjetnitvo napada knjigu, i ja treba da uzmem knjigu ba zato, da je branim, da nadopunim citate, koje je ono navelo, i da na svakom inkriminiranom odlomku doka-em nitavost optube; to e biti sva moja obrana. Ja zaista neu pokuavati da uzvienim, vatrenim, patetinim ocjenama, kojima je dravno odvjetnitvo okruilo sve, to je reklo, suprotstavim ocjene iste vrste; obrana ne bi imala pravo da zauzme takvo dranje; ona e se zadovoljiti da navede tekstove onakve, kakvi jesu. I kao prvo izjavljujem, da nita nije lanije od onoga, to se maloas reklo o sablanjivoj boji. Sablanjiva boja! Ta gdje ste vi to uzeli? Kakvu je enu opisao moj branjenik u Madame Bovary? Eh Boe moj! alosno je to rei, ali je istina, jednu mladu djevojku, po roenju potenu, kakve su one gotovo sve! Takav je bar najvei broj, ali su vrlo slabe, kad ih odgoj raznjei i baci na lo put,

umjesto da ih ojaa. On je uzeo jednu mladu djevojku; je li to pokvarena priroda? Ne, to je jedna osjetljiva priroda koja se lako zanosi. Gospodin carski dravni odvjetnik je rekao: Tu mladu djevojku neprestano prikazuje kao pohotnu. Meutim nije tako! Pisac je prikazuje, kako je roena na selu, na gospodarstvu, gdje se bavi svim poslovima svog oca, i gdje joj nikakva pohota nije mogla zaokupiti duu i srce. Zatim, mjesto da ide za sudbinom, koja joj pripada po prirodi, mjesto da bude odgojena za gospodarstvo, na kome treba da ivi, ili u nekoj slinoj sredini, pisac je prikazuje pod vlau nesmotrenog oca, koji smilja, da tu djevojku, koja je roena na gospodarstvu i koja treba da se uda za kakvog posjednika, za kakva ovjeka sa sela, dade u samostan, da se tamo odgaja. I tako je odvedoe u samostan, izvan njezina kruga. Nema u govoru carskog dravnog odvjetnika nieg, to ne bi bilo vano, nita se dakle ne smije ostaviti bez odgovora. Ah! Vi ste govorili o njezinim sitnim grijesima navodei nekoliko redaka iz prvog sveska, rekli ste: Kad je ila na ispovijed, izmiljala je beznaajne grijehe, samo da tamo ostane to dulje, kleei u sumraku... sluajui ispovjednikov apat. Vi ste se ve tu ozbiljno prevarili u ocjeni moga branjenika. On nije uinio pogreku, koju mu predbacujete, itava je zabluda na vaoj strani, ponajprije to se tie godina mlade djevojke. Budui da je u samostan dola tek u trinaestoj godini, oigledno je, da je imala etrnaest, kad je ila na ispovijed. To dakle nije bilo dijete od deset godina, kao to ste izvoljeli rei, u tome ste se teko prevarili. Ali ja se neu zadravati 340 na nevjerojatnosti, da dijete od deset godina voli ostati u ispovjedaonici sluajui ispovjednikov apat. Ja elim, da itate retke, koji prethode, to priznajem nije lako. I u tome je eto neprilika za nas, to nemamo predstavke: da je imamo, mi ne bismo morali traiti citate u est svezaka! Obratio sam vam panju na ovaj odlomak, da Gospoi Bovary povratim njezin pravi znaaj. Hoete li dopustiti, da vam kaem, to mi se ini vrlo ozbiljno, to je gospodin Flaubert razumio i to je istakao? Postoji jedna vrsta vjere, o kojoj obino govore mladim djevojkama, i koja je najloija od svih. Moemo se u tom pogledu razilaziti u sudovima. Sto se mene tie, ja iskreno izjavljujem ovo: ne znam nita ljepe, korisnije i potrebnije za podravanje duha na ivotnom putu, ne samo kod ena nego i kod samih mukaraca, koji pokatkad moraju prijei preko veoma tekih iskuenja, ne znam nita korisnije i potrebnije, nego to je vjerski osjeaj, ali ozbiljan i, dopustite mi, da dodam, strog vjerski osjeaj. Ja elim, da moja djeca spoznaju Boga, ne nekog Boga u smislu panteistikih apstrakcija, ne, ve jedno najvie bie, s kojim su u vezi, prema kojem se uzdiu da mu se mole, a koje ih u isti mah podie i jaa. Ta misao, vidite, koja je moja misao, koja je i vaa, daje snagu u tekim danima, snagu u onome, to se u svijetu naziva utoite, ili jo bolje, snagu slabima. Ta misao daje eni onu vrstou, pomou koje se ona miri sa tisuu ivotnih sitnica, pripisuje Bogu ono, to moe da podnese i moli od njega milost, da izvri svoju dunost. Ta vjera, gospodo, je kranstvo, vjera koja uspostavlja vezu izmeu Boga i ovjeka, Kranstvo, koje izmeu nas i Boga unosi neku vrstu posrednike moi, ini nam Boga pristupanijim, a tu vezu s njim lakom. A to to majka onoga, koji je postao ovjek-bog prima takoer molitve ene, ja u tome jo ne vidim nita, to bi kvarilo bilo istou, bilo svetost vjere, pa ni sam osjeaj. Ali evo, gdje poinje zlo. Da se vjera uini pristupana svaijoj naravi, upleu se svakojake sitnice, nitavne, bijedne i kukavne stvari. Sjaj sveanih obreda, mjesto da bude onaj veliki sjaj, koji nam osvaja duu, taj se sjaj izrodio u jadnu trgovinu relikvijama, medaljama, slikama dobrih bogova i djevica. ime se, gospodo, opija duh radoznale ivahne i njene djece, osobito duh mladih djevojaka? Svim tim slabim, umanjenim i bijednim vjerskim slikama. Te djevojke tada stvaraju u sebi male praktine religije, sitne pobo-nosti pune njenosti i ljubavi i, umjesto da u dui gaje osjeaj prema Bogu, osjeaj prema dunosti, one se 341podaju sanjarenju, vrenju sitnih vjerskih dunosti, sitnim pobonostima. A zatim dolazi poezija, pa onda dolaze treba to rei tisue misli o milosru, o njenosti, o mistinoj ljubavi, tisue prividnosti, koje obmanjuju mlade djevojke, koje vjeru ine ulnom. Ta jadna djeca, lakovjerna i slaba po prirodi, podaju se svemu tome, poeziji, sanjarenju, umjesto da se prihvate neeg razumnog i ozbiljnog. Zato i imate mnogo ena, koje su velike bogomoljke, a nisu nimalo pobone. I kad ih vjetar gurne s puta, kojim bi morale ii, one, mjesto da nau snage, nalaze samo svakojake ulnosti, koje ih zavode na stranputicu. Ah! Vi ste me optuili, da sam u slikanju suvremenog drutva pomijeao vjerski elemenat s ulnou! Pa optuite onda drutvo, u kome se nalazimo, ali ne optu-ujte ovjeka, koji uzvikuje kao Bossuet: Probudite se i uvajte se opasnosti! Meutim, doi i kazati oevima: Pazite, to nisu dobre navike, koje valja da date svojim kerima, ima u svim tim mjeavinama misticizma neto, to vjeru ini ulnom. Doi i kazati to, znai rei istinu. I zbog toga, eto, optuujete Flauberta, a ja zbog toga veliam njegovo dranje. Da, dobro je uradio, to je na taj nain upozorio obitelji na opasnosti od pretjeranog zanosa kod mladih osoba, koje se predaju sitnim pobonostima, mjesto da se obrate snanoj i strogoj vjeri, koja e ih podravati u danima slabosti. A sada ete vidjeti, otkuda dolazi ta namisao o sitnim grijesima sluajui ispovjednikov apat. itajmo stranu 301. Ona je itala Paul et Virginie i sanjarila o bambusovoj kuici, o crncu Domingu i o psu Fideleu, a osobito o njenom prijateljstvu kakvog dobrog brace, koji vam bere crveno voe s velikih stabala, to su via od zvonika, ili koji bosonog tri po pijesku i donosi vam kakvo ptije gnijezdo.

Je li to sablanjivo, gospodo? Nastavimo! Gospodin dravni odvjetnik: Ja nisam rekao, da je taj odlomak sablanjiv. Odvjetnik Senard: Ali molim vas, oprostite, vi ste ba u tom odlomku otkrili jednu sablanjivu reenicu, a mogli ste drati, da je sablanjiva samo tako, to ste je odvojili od onoga, to prethodi, i onoga, to slijedi: Mjesto da prati misu, ona je u svome molitveniku promatrala pobone sliice obrubljene aurnom bojom, to slue kao znak, i voljela je one, to su predstavljale bolesnu ovicu, presveto srce Isusovo probodeno otrim i Vidi stranu 36. 342 strelicama, ili jadnog Isusa, koji putem pada pod teretom svog kria. Da bi se trapila, ona pokua da posti jedan itav dan. Razbijala je sebi glavu, na ta bi se mogla zavjetovati. Ne zaboravite to; kad se na ispovijedi izmiljaju sitni grijesi, i kad netko smilja, na to bi se mogao zavjetovati to ete nai u retku, koji prethodi onda su takve misli u neku ruku oito malo iskrivljene. I ja vas sada pitam, da li treba da raspravljamo o vaem odlomku! Ali nastavimo: Uveer prije molitve itala su se u uionici pobona djela. Preko tjedna je to bio kakav kratki izvadak iz Biblijske povijesti ili Conferences opata Fravssinousa, a nedjeljom su to, poradi odmora, bili odlomci iz Genie du Christianisme. Kako li je u prvo vrijeme pozorno sluala zvuni vapaj romantine melankolije, kojim je odjekivala sva zemlja i vjenost! Da je svoje djetinjstvo provela u mranoj duanskoj sobici kakve trgovake etvrti, moda bi se tada bila prepustila lirskim arima prirode, za koje obino saznajemo samo preko pisaca. Ali ona je predobro poznavala selo; ona je znala, to je blejanje stada, to je mljekarstvo, to su plugovi. Navikla na mirne slike, ona se radije obraala burnima. Voljela je more samo zbog njegovih oluja, a zelenilo samo onda, kad je raslo tu i tamo meu ruevinama. Nastojala je iz svih stvari da izvue kakvu linu korist i odbacivala je kao nekorisno sve, to nije sluilo neposrednom uivanju njezina srca, a kako je bila vie sentimentalne nego umjetnike prirode, traila je uzbuenja, a ne lijepe krajolike. Vidjet ete odmah, s kakvom izvrsnom opreznou uvodi pisac onu uzornu staru djevojku, i kako e se, sa svrhom, da pouava u vjeri, neprimjetno uvui u samostan jedan nov elemenat, unoenje romana, koji je donijela jedna strana ena. Nemojte ovo zaboraviti nikad, "kad bude govora o tome da se ocijeni vjerski moral. U samostanu je bila neka stara djevojka, koja je dolazila svakog mjeseca na osam dana, da redi i krpa rublje. Budui da ju je zatiivala nadbiskupija, jer je bila potomak neke stare plemike obitelji, koja je propala za vrijeme Revolucije, ona je jela u blagovaonici za stolom asnih sestara i poslije jela malo s njima avrljala, prije no to bi se vratila na svoj posao. esto bi pito-mice pobjegle iz uionice, da je pohode. Ona je znala napamet mnoge ljubavne pjesme iz prolog vijeka, koje je poluglasno pjevala ne ostavljajui svoju iglu. Pripovijedala im je pripovijesti, javljala im novosti, izvrivala 343im u gradu narudbe i kradom posuivala starijim ue-nicama po kakav roman, to ga je uvijek imala u depu svoje pregae, a iz kojega je dobra gospoica za vrijeme svog odmora i sama gutala itava poglavlja. Ovo nije prekrasno samo s knjievnog gledita; ne moe se uskratiti osloboenje ovjeku, koji je napisao te divne odlomke, da istakne sve opasnosti takva odgoja i da upozori mladu enu na pogibelj ivota, u koji e ona stupiti. Nastavimo! U tim romanima vrvjelo je od samih ljubavnih zgoda, ljubavnika, ljubavnica, progonjenih gospoa, to se onesvjeuju u samotnim paviljonima, potanskih koi-jaa, koje ubijaju na svim postajama, konja koji na svakoj strani knjige crkavaju od gonjenja, tamnih uma, sranih muka, zakletava, jecaja, suza i poljubaca, amaca na mjeseini, slavuja u gajevima, gospode, koja su hrabra poput lavova, a blaga poput janjaca, kreposna kao to nitko nije, uvijek lijepo odjevena, a liju suze kao vrevi vodu. I tako je punih est mjeseci esnaestogodinja Emma prljala sebi ruke u onoj praini starih itaonica. Uz Waltera Scotta zavoli ona kasnije povijesne dogaaje i stade sanjariti o starinskim krinjama, o dvoranama tjelesne strae i o srednjovjekovnim pjevaima i pjesnicima ljubavnih pjesama. Najradije bi bila ivjela u kakvom starom dvorcu poput onih vlastelinka s tankim strukom, koje su na gotskim prozorima, ukraenima trolistom, provodile svoje dane i gledale nalakene na kamen, a s bradom o dlan, kako iz daljine dolazi vitez s bijelom perjanicom, koji juri na svom vrancu. U to je vrijeme oboavala Mariju Stuart i zanosno potovala slavne ili nesretne ene. Jeanne d'Arc, Heloi'se, Agnes--Sorel, lijepa Ferroniere i Clemence Isaure sjale su u njenim oima poput zvijezda repatica u beskrajnom mraku povijesti, gdje se jo tu i tamo, ali izgubljeni u tami bez ikakve veze meu sobom, isticahu sveti Luj sa svojim hrastom, Bavard na samrti, nekoliko okrutnih djela Luja XI, poneto Bartolomejske noi, Bearnaisova perjanica i nezaboravna uspomena na ukrasne tanjure, na kojima se slavio Luj XIV. U romancama, to ih je pjevala na satu muzike, spominjali su se samo anelii sa zlatnim krilima, madone, lagune, gondolijeri; bijahu to bezazlene skladbe, koje su joj omoguile, da usprkos nevjestu stilu i hirovitim tonovima nazire privlanu i varljivu sliku sentimentalnih stvarnosti. Kako se niste toga sjetili, kad su tu jadnu seosku djevojku, koja se bila vratila na gospodarstvo, i poto 344 se bila udala za seoskog lijenika, pozvali u dvorac na veernju zabavu, na koju ste nastojali obratiti panju suda, da pokaete kako u valceru, koji je plesala, ima neto sablanjivo! Niste se sjetili tog odgoja, kad je tu jadnu

enu oduevljenu pozivom, taj poziv digao iz priprostog muevljeva doma, da bi je odveo u taj dvorac, i kad je vidjela onu otmjenu gospodu, one lijepe ene, onog starog vojvodu, koji je, kako se prialo, imao uspjeha na dvoru!... Gospodin carski dravni odvjetnik izrazio je nekoliko lijepih misli povodom kraljice Antoinette! Nema zacijelo ni jednog meu nama, koji se ne bi sloio s vaim miljenjem. Kao i vi zadrhtali smo pri spomenu te rtve revolucije; ali nije rije ovdje o Mariji Antoinetti nego o dvorcu Vaubvessard. Tamo je bio neki stari vojvoda, koji je govorili su imao odnose s kraljicom, i u toga su svi upirali svoje poglede. I kad se ta mlada ena, videi, kako se ostvaruju fantastini snovi njene mladosti, tako nala meu ovim drutvom, vi se udite zanosu, koji je osjetila; optuujete je, da je bila pohotna! Pa optuujete onda i sam valcer, taj ples naih modernih balova, na kojima veli jedan pisac, koji ga je opisao ena naslanja glavu na rame kavalira, ija je noga zbunjuje. Vi nalazite, da je gospoda Bovarv u Flaubertovu opisu pohotna. Ali nema ni jednog ovjeka pa ne iskljuujem ni vas koji je prisustvovao jednom plesu i vidio tu vrstu valcera, a da nije u mislima poelio, da mu se ena ili kerka uzdri od tog uitka, koji ima neto divlje. Ako se pouzdamo u nevinost, koja krasi mladu djevojku, pa je pustimo pokatkad da se oda tom uitku, koji je moda odobrila, treba imati veliko povjerenje u taj izgled nevinosti, pa iako se na to oslanjamo, nije nemogue izraziti dojmove, koje je gospodin Flaubert izrazio u ime morala i nevinosti. Evo je u dvorcu Vaubvessard, evo je, kako gleda starog vojvodu, kako sve ispituje, i vi kliete: Kakve pojedinosti! A to e to rei? Ta pojedinosti su svagdje, kad se citira samo jedan odlomak! Gospoa Bovarv primijeti, da mnoge dame nisu stavile rukavice u au, koja je pred njima stajala.1 Meutim, na gornjem kraju stola, sam meu tolikim enama, nagnut nad punim tanjurom i s ubrusom svezanim oko vrata kao kakvo dijete, jeo je jedan starac, kome je umak kapao iz usta. Imao je izvrnute donje vjee i mali perin, koji je bio uvijen crnom vrpcom. To je bio markiev tast, stari vojvoda Laverdiere, nekadanji lju1 Vidi napomenu na str. 48. 345bimac grofa d'Artois za vrijeme velikih lovova u Vau-dreuilu kod markiza de Conflansa; govorili su, da je on bio ljubavnik kraljice Marie-Antoinette poslije gospodina de Coignyja, a prije gospodina de Lauzuna. Branite kraljicu, branite je osobito pred stratitem, recite, da je zbog svoje titule imala pravo da bude potovana, ali okanite se optuivanja, kad se netko zadovoljava time da kae: Govorili su, da je bio kraljiin ljubavnik. Zar nam ozbiljno prigovarate, da smo vrijeali uspomenu te nesretne ene? On bijae proveo buran i razvratan ivot, pun, dvoboja, oklada, otmica ena, spiskao je sav svoj imutak i doveo do oaja cijelu svoju obitelj. Jedan sluga stajao je za njegovom stolicom i kazivao mu glasno na uho imena jela, koja je on mucajui oznaavao prstom. Emmi-ne oi neprestano su se same od sebe vraale na tog starog ovjeka s objeenim usnama kao na neto neobino i uzvieno. Ta on je ivio na dvoru i spavao u postelji kraljica! Natoie ampanjca iz leda; Emma se najei po itavom tijelu, kad je osjetila u ustima tu hladnou. Ona nikada prije nije vidjela ipaka niti jela ananasa. Vi vidite, da su ti opisi prekrasni, neosporno, ali da je nemogue uzeti iz njih tu i tamo po neki redak, da se stvori neka vrsta boje protiv koje mi se savjest buni. To nije sablanjiva boja, nego je to boja ove knjige; to je knjievni element i u isto vrijeme moralni element. I eto, ta mlada djevojka, koju ste odgojili, postala je ena. Gospodin carski dravni odvjetnik je rekao: Pokuava li ona uope da zavoli svoga mua? Vi niste itali knjigu, jer da ste je itali, vi ne biste stavili taj prigovor. Eto, gospodo, te jadne ene, ona e najprije kojeta sanjariti. Na strani 34."' vidite to njeno sanjarenje. Ima tu i neto vie, neto, o emu gospodin carski dravni odvjetnik nije govorio, a to treba da vam kaem, to su njezini dojmovi poslije smrti njene majke; vidjet ete, da li je to sablanjivo! Budite dobri pa otvorite stranu .33)* i pratite me: Kad joj je majka umrla, Emma je prvih dana mnogo plakala. Ona dade staviti u crni okvir pokojniinu kosu i u jednom pismu, to ga je poslala u Bertaux, pismu prepunom tunih misli o ivotu, molila je, da je kasnije sahrane u isti grob. Dobri otac pomisli, da je bolesna, i i Vidi stranu 39. 346 pohodi je. Emma je u sebi osjeala neko duevno zadovoljstvo, to je tako brzo postigla onaj rijetki ideal bljedolikih bia, do kojega obini ljudi nikad ne dolaze. Ona se dakle sasvim prepustila lamartinskim meandrima, sluala je harfe na jezerima, pjesme labudova na umoru, padanje lia, iste djevianske due, to se uzdiu u nebo, i glas Vjenoga, koji se ori po dolinama. To joj dosadi, ali ona to nipoto ne htjede priznati, nego ustraja, najprije iz navike, a kasnije iz tatine, i jednoga dana se iznenadi, kad osjeti, da je opet nala svoj unutranji mir, i da joj je srce gotovo bez tuge, kao to joj je elo bez bora. Hou da odgovorim na prigovore gospodina carskog dravnog odvjetnika, da se ona nije nijednom potrudila da zavoli svog mua. Gospodin carski dravni odvjetnik: Ja joj to nisam predbacivao, ja sam rekao, da joj to nije polo za rukom. Odvjetnik Senard: Ako sam ja loe razumio, ako joj vi niste predbacivali, to je onda najbolji odgovor, to se moe dati. Meni se priinilo, da sam tako neto uo; pretpostavimo, da sam se prevario. Uostalom, evo to itam na kraju 36. strane:

Meutim, po naelima, za koja je mislila da su dobra, ona htjede ostvariti ljubav. U vrtu, pri mjeseini, recitirala mu je sve strastvene stihove, to ih je znala napamet; i uzdiui pjevala mu ljubavne pjesme; ali se i poslije toga osjeala jednako hladna kao i prije, a Charles zbog toga nije izgledao ni zaljubljeniji, ni uzbueniji. Kad je tako neko vrijeme pokuavala da izbije vatru iz njegova srca, a da nije izazivala ni jedne iskrice, nesposobna, uostalom, da razumije ono, to nije osjeala, i da vjeruje u sve ono, to se nije pokazivalo u uobiajenim oblicima, ona se lako uvjeri, da u Charlesovoj ljubavi nema vie nita izvanredno. Izljevi njegove ljubavi javljali su se uvijek u isto vrijeme; on ju je grlio u odreene sate. Bila mu je to navika kao svaka druga i kao unaprijed predviena poslastica poslije jednolinog objeda. Na strani 37. nalazimo mnotvo slinih stvari. A sada, evo, poinje opasnost. Vama je poznato, kako je ona bila odgojena, pa vas molim, da to ni za trenutak ne zaboravite. Nema toga ovjeka, koji ne bi rekao, drei tu knjigu u ruci, poto ju je proitao, da gospodin Flaubert nije samo velik umjetnik, nego i ovjek od srca, zato to je na est posljednjih strana izlio sav uas i prezir prema eni, a sve zauzimanje pokazao za mua. 347On je velik umjetnik, kao to smo rekli, i zato, jer nije preobrazio mua, jer ga je do kraja ostavio da bude ono, to jest, dobar, obian, prosjean ovjek, koji ispunjava dunosti svoga zvanja, koji mnogo voli svoju enu, ali koji nema odgoja, kojemu nedostaje uzvienost misli. On je isto takav kod enine samrtne postelje, ali ipak nema osobe, koje se ovjek sjea s vie sauea. Zato? Jer je do kraja sauvao jednostavnost i estitost svojega srca, jer je do kraja ispunjavao svoju dunost, od koje mu se ena bila udaljila. Njegova je smrt isto tako lijepa, isto tako dirljiva, koliko je smrt njegove ene strana. Na eninu lesu pisac je pokazao mrlje, koje je ostavilo povraanje otrova; one su uprljale bijeli mrtvaki pokrov, s kojim e je sahraniti; on je time htio izazvati osjeaj gaenja. Ali postoji jedan ovjek, koji je na rubu toga groba uzvien, a to je suprug. Postoji jedan ovjek, koji je velik, uzvien, ija je smrt divna, to je suprug, koji, vidjevi, kako mu se poslije enine smrti razbijaju jedna za drugom sve preostale iluzije, grli u snima svoju enu, koja se nalazi u grobu. Sauvajte ga u svojim uspomenama, molim vas; pisac je preao granicu doputenog Lamartine mu je to rekao da bi eninu smrt prikazao jezivom, a ispatanje strasnijim. Pisac je znao sve zanimanje usredotoiti na ovjeka, koji nije skrenuo s puta dunosti, koji je po svojoj naravi ostao prosjean bez sumnje, pisac nije mogao izmijeniti njegovu narav ali je sa svom plemenitou svoga srca, nagomilao sve strahote na smrt ene, koja ga je varala, upropastila, koja se predala lihvarima, koja je izdavala lane mjenice i najposlije dospjela do samoubojstva. Vidjet emo, da li je smrt te ene prirodna; da nije nala otrov i svrila sa ivotom, unitila bi je pretjerana nesrea, koja ju je tlaila. Eto, to je uradio pisac. Njegovu knjigu ne bi itali, da je drugaije postupio, da nije mnotvom prekrasnih slika i snanih prizora, koje mu predbacuju, pokazao kuda moe odvesti tako opasan odgoj, kao to je odgoj, koji je dobila gospoa Bovary. Gospodin Flaubert neprekidno istie nadmonost mua nad enom, i da vidite, kakvu nadmonost! Nadmonost, koja proizlazi iz ispunjene dunosti, dok se Emma od nje udaljuje! A zatim je vidimo na nizbrdici toga loeg odgoja; eto je, gdje odlazi poslije prizora na plesu s jednim golobradim mladiem, Leonom, koji je neiskusan kao i ona. Koketirat e s njim, ali se nee usuditi da ide dalje; nita se nee dogoditi. Dolazi zatim Rodolphe, koji e je osvojiti. Poto ju je jedan trenutak gledao, rekao je u sebi: Ova je ena lijepa! I ona e biti njegova, jer 348 je lakomislena i bez iskustva. to se tie pada, proitajte strane 42^44. j. .53. O tom prizoru imam da vam kaem samo jedno, u njemu nema pojedinosti, nema opisa, ni jedne slike, koja bi nam predoila uzbuenje ula: pad je oznaen jednom jedinom rijei: Ona se podade. Molim vas jo da budete tako dobri pa da proitate pojedinosti o padu Clarisse Harlowe, koji, koliko ja znam, nije opisan u nekoj looj knjizi. Gospodin Flaubert je namjesto Lovelacea stavio Rodolphea, a Emmu namjesto Clarisse. Usporedite ta dva pisca i ta dva djela, pa sudite. Meutim, ja ovdje nailazim na gnjev gospodina carskog dravnog odvjetnika. Njega vrijea, to grinja savjesti ne dolazi odmah poslije pada, to Emma, mjesto da izrazi ogorenje, veli sama sebi sa zadovoljstvom: Ja imam ljubavnika! Ali pisac ne bi bio odista pisac, ako bi u trenutku, kad je pehar jo na usnama, dao osjetiti svu gorinu arobnoga pia. Onaj, koji bi pisao onako, kako to zamilja gospodin carski dravni odvjetnik, mogao bi biti normalan, ali bi rekao neto, to je neprirodno. Ne, osjeaj krivice ne raa se u asu prve pogreke; kad bi tako bilo, ne bi ona bila ni uinjena. Ne, ne moe ena u trenutku, kad se opija iluzijom, biti samim tim opijanjem upozorena na golemu pogreku, koju je uinila. Ona odnosi sa sobom samo pijanost; ona se vraa kui sretna, blistava, srce joj pjeva: Napokon imam ljubavnika! Ali hoe li to dugo trajati? Vi ste proitali strane 424. i 425. Dvije strane iza toga, molim vas, na strani 428. osjeaj nezadovoljstva kod ljubavnika jo se ne pojavljuje, ali je ona ve pod dojmom straha i uznemirenosti. Ona paljivo ispituje, promatra, nipoto ne bi htjela napustiti Rodolphea. Neka sila, jaa od nje same, tjerala ju je k njemu, tako da se on jednoga dana, kad je iznenada opet dola, namrti kao ovjek, kome je neto krivo. Ta to ti je? ree ona. Jesi li bolestan? Reci mi! Na kraju on izjavi ozbiljna lica, da njezini pohodi poinju bivati nepromiljeni, i da ona time kvari svoj ugled. Meutim, Rodolpheov strah malo-pomalo prijee i na nju. Ljubav ju je isprva bila zanijela, te nije pomiljala ni na to drugo. Ali sada, kad vie nije mogla ivjeti bez nje, ona se bojala, da je to ne umanji, ili tovie, da je to

ne pomuti. Kad se od njega vraala kui ona se nemirno ogledavala na sve strane paljivo promatrajui svaku stvar, koja bi se pojavila na obzorju, i 349r svaki tavanski prozori u selu, s kojeg bi je mogli primijetiti. Oslukivala je korake, povike, kripanje plugova i zaustavljala se bljea, drui jae od lia na jablanovima, koji su se lelujali nad njezinom glavom. Vi dakle vidite, da se ona ne vara; ona osjea dobro, da ima neto, to nije ono, o emu je ona sanjarila. Uzmimo strane 433. i 434, pa ete se jo vie uvjeriti. Kad je no bila kiovita, oni su se sklanjali u Char-lesovu ordinaciju, izmeu kolnice i konj usnice. Ona bi zapalila kuhinjski svijenjak, to ga je bila sakrila iza knjiga. Rodolphe bi se tu osjeao kao kod svoje kue. Pogled na knjinicu i na pisai stol, jednom rijeju na itavu prostoriju, poveavao je jo vie njegovo dobro raspoloenje, i on se nije mogao uzdrati da ne zbija na Charlesov raun svakojake ale, koje su Emmu dovodile u nepriliku. Ona bi bila eljela, da je on ozbiljniji, tovie dramatiniji u takvoj prilici kao i onomadne, kad joj se priinilo da uje u drvoredu korake, koji su se pribliavali. Netko dolazi! ree ona. On ugasi svjetlo. Ima li kod sebe pitolj? Zato? Pa ... da se brani nastavi ona. Zar od tvog mua? Ah, taj siromah! I Rodolphe dokona reenicu s jednom kretnjom, koja je znaila: ,Smrvio bih ga, da ga samo kvrcnem'. Ona se divila njegovoj hrabrosti, premda je u njoj osjetila neku vrst bezobzirnosti i priproste surovosti, koja ju je sablanjivala. Rodolphe je mnogo razmiljao o toj stvari s pitoljem. Ako je ona ozbiljno govorila, mislio je on u sebi, bilo bi to od nje smijeno, tovie odurno, jer on nije imao nikakva razloga da mrzi tog dobroudnog Charlesa, ta nije ga, kako se ono kae, izjedala ljubomora! a i Emma mu se tom prilikom sveano zaklela na vjernost, to mu se takoer n.e uini nimalo lijepo. Osim toga ona je postajala vrlo sentimentalna. Morali su izmijeniti izmeu sebe slike, odrezali su jedno drugom po pramen kose, i ona je sada zahtijevala prsten, pravi vjenani prsten u znak vjene ljubavi. esto mu je govorila o veernjim zvonima ili o glasovima prirode; zatim je razgovarala s njim o svojoj i o njegovoj majci. Napokon mu je dosadila. Zatim na strani 453; On (Rodolphe) nije vie upotrebljavao, kao nekad, one tako slatke rijei, koje su joj 350 izazivale suze, niti je bilo vie onih strastvenih milovanja, koja su je dovodila do ludila, tako da njihova velika ljubav, u koju je sva bila utonula, kao da je pod njom poela bivati sve manja, poput vode kakve rijeke, koja ponire u svoje korito, i ona ugleda blatno dno. Emma to nije htjela vjerovati, ona je postala jo njenija, dok je Rodolphe sve manje i manje krio svoju ravnodunost. Ona sama nije znala, bi li se kajala, to mu se podala, ili naprotiv, eljela, da ga jo vie ljubi. Ponienje to se osjea nemonom prometnulo se kod nje u neku srdbu, koju su ublaivala putena uivanja. To* ne bijae vie ljubav, nego kao neko neprekidno zavoenje. On ju je podjarmljivao. Ona ga se gotovo bojala. I vi se bojite, gospodine carski dravni odvjetnice, da mlae ene to itaju! Ja se manje plaim, manje sam stidljiv nego vi. to se mene osobno tie, ja vrlo dobro razumijem oca, koji bi rekao svojoj keri: Mlada eno, ako ti srce, savjest, vjerski osjeaj, glas dunosti nisu dovoljni da te uprave na pravi put, pogledaj, dijete moje, pogledaj, koliko neprilika, patnji, boli i jada ekaju enu, koja trai sreu izvan svoje kue! Takve rijei ne bi vas vrijeale u ustima jednog oca. No vidite! Gospodin Flaubert ne kae nita drugo; to je najistinitija i najpotresnija slika onoga, to brzo nalazi ena, koja je sanjala o srei izvan svoje kue!... Ali poimo dalje, dolazimo do svih doivljaja razoaranja. Vi mi predbacujete Leonova milovanja na strani 60. Jao! Ona e ubrzo ispatati preljub, i vi ete nekoliko strana dalje u djelu, koje optuujete, vidjeti, kako je to ispatanje strano. Ona je traila sreu u preljubu, nesretnica! A nala je u njemu, osim gaenja i dosade, to ih monotonija braka moe izazvati u eni, koja zapostavlja svoje dunosti, nala je u njemu razoaranje i prezir ovjeka, kojemu se bila podala. Nedostaje li ita tom. prizoru? Oh, ne! I vi to neete porei, knjiga je pred vama: Rodolphe, koji se pokazao tako nizak, dao joj je posljednji dokaz sebinosti i podlosti. Ona mu veli: Odvedi me! Otmi me! Guim se, ne mogu vie da diem u kui mua, koga sam osramotila i unesreila! On oklijeva, ona navaljuje; najposlije on obea, a sutradan ona prima od njega pismo, koje ju je porazilo poput groma, pod ijim udarcem pada satrvena, unitena. Ona se razboli; ona je gotovo na umoru. Idui svezak pokazuje vam, kako joj se cijela dua grevito mui i pati; i ona bi se moda i bila vratila dunosti ve zbog prevelike patnje, 351ali na nesreu ona uskoro susree mladia, s kojim se igrala kad je jo bila neiskusna. Eto radnje romana, a zatim dolazi ispatanje. Meutim, gospodin carski dravni odvjetnik me zaustavlja i veli: Kad bi i bila istina, da je cilj djela u cijelosti dobar, jeste li mogli dopustiti sebi besramne pojedinosti, kao to su one, koje ste sebi dopustili? Pa naravno, ja ne bih mogao sebi dopustiti takve pojedinosti, ali jesam li ih sebi dopustio? Ta gdje su? Dolazim ovdje do odlomaka, koji su najvie inkriminirani. Ne govorim vie o dogaaju u koiji, sud je dobio zadovoljtinu, to se toga tie; dolazim do odlomaka, koje ste oznaili kao suprotne javnom moralu, i koji sainjavaju izvjestan broj strana u broju od 1. prosinca; i da pobijem do temelja vau optubu, treba da uinim samo jedno: da uspostavim ono, to prethodi, i ono, to dolazi poslije vaih citata, jednom rijei da namjesto vaih izostavljenih dijelova stavim potpuni tekst.

Na kraju 72. strane Leon, poto je bio upao u drutvo ljekarnika Homaisa, dolazi u hotel Bourgogne, a potom ljekarnik dolazi po njega. Ali Emma je sva ogorena bila otila. To to nije doao na sastanak, premda je dao rije, inilo joj se uvreda. Zatim je, kad se umirila, spoznala, da ga je bez sumnje oklevetala. Ali ocrnjivanje onih, koje volimo, uvijek nas pomalo udaljuje od njih. Ne smijemo dirati u idole: njihova nam pozlata ostaje na rukama. Oni su sad ee govorili o stvarima, koje se nisu ticale njihove ljubavi... Boe moj! Eto, zbog redaka, koje sam vam upravo proitao, izvedeni smo pred vas. A sad ujte: Oni su sad ee govorili o stvarima, koje se nisu ticale njihove ljubavi, i u pismima, koja mu je Emma slala, bilo je govora o cvijeu, o stihovima, o mjesecu i o zvijezdama, tim bezazlenim pomonim sredstvima oslabljene strasti, koja je pokuavala oivjeti svim vanjskim pomagalima. Ona se neprestano nadala od svakog novog sastanka nekoj neizmjernoj srei, a poslije je sebi priznavala, da ne osjeda nita izvanredno. To je razoaranje brzo nestajalo u novoj nadi, i Emma se vraala Leonu s jaim arom, s jaom poudom. Ona bi se pohotno svlaila drijeei tanku uzicu na svom stezniku, koji bi joj zautao niz bedra, kao kakva zmija, koja klizi. Zatim bi bosonoga, na prstima, ila jo jedanput pogledati, jesu li vrata zatvorena, pa bi potom s jednom jedinom kret352 njom zbacila sa sebe svu svoju odjeu i blijeda, bez rijei, ozbiljna, bacala se na njegove grudi, drui itavim tijelom. Vi ste se tu zaustavili, gospodine carski dravni odvjetnice, dopustite mi da nastavim: Meutim, na tom elu oblivenom hladnim kaplji-cama znoja, na tim usnama, koje su tepale, u tim zavodnikim oima, u zagrljaju tih ruku bilo je neto pretjerano, neodreeno, zloslutno, to se Leonu inilo, da se neprimjetno uvlai meu njih, kao da ih hoe rastaviti. Vi nazivate to sablanjivom bojom, vi velite, da to nagoni na preljub, da su to strane, koje mogu uzbuditi i nadraiti ula sablanjive strane! Meutim se na tim stranama krije smrt. Vi na to i ne pomiljate, gospodine carski odvjetnice, vi se zgraate, to nalazite rijei ste-znik, odjea koja pada, i hvatate se za te tri, etiri rijei steznik i odjea, koja pada! Hoete li, da vam pokaem, kako se steznik moe pojaviti i u jednoj klasinoj knjizi, i to u vrlo klasinoj knjizi? Pruit u sebi to zadovoljstvo za koji as. Ona bi se svlaila ... (Ah! gospodine carski dravni odvjetnice, kako ste krivo shvatili taj odlomak!) Ona bi se pohotno svlaila (nesretnica) drijeei tanku uzicu na svom stezniku, koji bi joj zautao niz bedra kao kakva zmija, koja klizi; i blijeda, bez rijei, ozbiljna, bacala se na njegove grudi drui itavim tijelom ... Na tom elu oblivenom hladnim kapljicama znoja... u zagrljaju tih ruku bilo je neto pretjerano, neodreeno, zloslutno ... Eto, tu treba da se zapitamo, gdje je sablanjiva boja, a gdje ozbiljna boja, i da li se ula mlade djevojke, kojoj bi ova knjiga dopala u ruke, mogu uzbuditi, nadraiti kao kod itanja jedne od najklaslnijih knjiga, koju u za koji as citirati, i koja je bila tampana tisuu puta, a da nikad carski ili kraljevski dravni odvjetnik nije ni pomislio da je sudski progoni. Ima li neto slino u tome, to sam vam upravo proitao? Zar to neto, zloslutno, to se neprimjetno uvlailo meu njih, kao da ih hoe da rastavi ne izaziva naprotiv zgraanje nad porokom? Nastavimo, molim vas: On se nije usuivao da joj postavlja pitanja, ali je, sudei po njezinu iskustvu, govorio u sebi, da je morala proi kroz sva iskuenja boli i uivanja. Ono, to ga je negda oaravalo, sad ga je pomalo plailo. Osim toga, on se bunio protiv podjarmljivanja svoje linosti, koje je svakim danom bivalo sve jae. Ljutio se na Emmu zbog te neprekidne pobjede. tavie, on je pokuavao da je 23 Gospoa Bovary 353ne voli, ali im bi uo njezine korake, osjetio bi se slab, kao pijanice, kad ugledaju jaka pia. Je li to sablanjivo? A zatim uzmite posljednji odlomak: Jednoga dana, kad su se rano rastali, i ona se sama vraala bulvarom, spazi Emma zidine svoga samostana; ona tada sjedne na jednu klupu u sjeni brijestova. Kako je mirno ivjela u ono vrijeme! Kako je eznula za neizrecivim osjeajima ljubavi, koje je pokuavala da zamisli prema knjigama, to ih je itala! Prvi mjeseci njezina braka, njezine etnje na konju u umi, plesanje valcera s vikontom i Lagardvjevo pjevanje, sve joj to ponovo izie pred oi. Ne zaboravite dakle ovo, gospodine carski dravni odvjetnice, kad elite suditi o pievoj zamisli, kad hoete da na svaki nain naete sablanjivu boju tamo, gdje ja nalazim samo izvrsnu knjigu. I Leon joj se najedanput uini jednako udaljen kao i ostali. ,Ali ja ga ipak volim!' govorila je u sebi. Uza sve to ona nije bila sretna, a niti je to ikada bila. Ta otkuda ta praznina u njezinu ivotu, to naglo propadanje svega, na to se ona oslanjala? Zar je to sablanjivo? Ali ako postoji negdje neko bie snano i lijepo, odvana priroda, puna ara i profinjenosti u isti mah, pjesnika dua s aneoskim licem, lira s mjedenim icama, s koje se uju do neba sjetne svadbene pjesme zato da ona sluajno to ne nae? Oh, kakva nemogunost! Uostalom, nita nije vrijedno ni traiti. Sve je to la! Svaki

osmijeh prikriva zijevanje od dosade, svaka radost neko prokletstvo, svako uivanje svoju odvratnost, a najslai cjelovi ostavljaju na usnama samo neostvarivu enju za viim nasladama. Neki se metalni zvuk razlijegao zrakom, i na samostanskom zvonu zaue se etiri otkucaja. etiri sata! A Emmi se inilo da sjedi tu, na toj klupi, ve itavu vjenost. Ne valja traiti na kraju neke knjige neto, ime bi se objasnilo ono, to je na kraju neke druge knjige. Ja sam proitao inkriminirani odlomak ne dodavi mu ni rijei, da branim djelo, koje se brani samo od sebe. Nastavimo itanje tog odlomka, inkriminiranog s moralnog gledita. Gospoa je bila u svojoj sobi. Nitko nije zalazio k njoj. Ona se zadravala u njoj po itav dan, nepomina, napola odjevena, palei od vremena do vremena harem354 ska mirisna zrnca, to ih je bila nabavila u Rouenu u duanu nekog Alirca. Da ne bi nou imala kraj sebe tog ovjeka, koji samo lei i spava, ona ga svojim prenemaganjem najposlije otpravi u drugi kat; i ona bi do jutra itala pretjerano uzbudljive knjige, u kojima je bilo razuzdanih opisa i jezovitih prizora. (Ovo nagoni na preljub, zar ne?) esto, kad bi je spopao strah, ona bi kriknula i Charles bi dotrao. Ah, odlazi! govorila je ona. Drugom bi opet zgodom, raspaljena jo jaim unutarnjim arom, koji je preljub raspirivao, ustreptala, uzbuena, puna poude, otvarala prozore, udisala hladni zrak, raspletala na vjetru svoju bujnu kosu i, gledajui u zvijezde, eznula za ljubavi kakva princa. Mislila je na njega, na Leona. Ona bi tada bila dala sve na svijetu za jedan jedini od onih sastanaka, koji su zadovoljavali njezine strasti. To su bili njezini sveani dani. Ona je htjela, da budu to sjajniji! I kad on nije mogao sam platiti troak, to se deavalo gotovo svaki put, ona je dareljivo dodavala. od svojih novaca. On joj pokua razloiti, da bi im isto tako dobro bilo i na kojem drugom mjestu, u kakvom skromnijem hotelu, ali ona je svaki put nala kakav izgovor. Vidite, kako je sve to jednostavno, kada se sve ita, ali s izrescima gospodina carskog dravnog odvjetnika i najmanja rije postaje planina. Gospodin carski dravni odvjetnik: Ja nisam naveo ni jednu od tih reenica, a kad ve hoete da citirate one, koje ja uope nisam inkriminirao, ne biste smjeli jednostavno preskoiti stranu 50. Odvjetnik Senard: Ja ne preskaem nita, nego naroito istiem inkriminirane reenice u citatu, a citirane su nam i strane 77. i 78. Gospodin carski dravni odvjetnik: Ja govorim o citatima, koji su izneseni na glavnoj raspravi, a pomislio sam, da mi upisujete u grijeh, da sam citirao retke, koje ste upravo proitali. Odvjetnik Senard: Gospodine carski dravni odvjetnice, ja sam citirao sve one odlomke, na osnovu kojih ste htjeli utvrditi kanjivo djelo, koje je sada pobijeno. Vi ste na glavnoj raspravi iznijeli ono, to vam se inilo zgodno, i vama to nije bilo teko. Na sreu smo mi imali knjigu, branitelj poznaje knjigu; da je nije poznavao, njegov bi poloaj bio veoma neugodan, dopustite mi, da vam to kaem. Pozvali su me, da se izjasnim o izvjesnim odlomcima, a na glavnoj raspravi, oni su zamijenjeni drugim odlomcima. Da nisam imao knjigu, kao to je 355imam, obrana bi bila teka. A ovako sam vam tanim razlaganjem pokazao, da roman, daleko od toga da bude prikazan kao sablanjiv, mora naprotiv biti smatran kao izvanredno moralno djelo. Poto sam to uinio, uzeo sam odlomke, koji su bili razlog, da sam pozvan pred sud za prijestupe; i poto sam vae izreske nadopunio onim, to prethodi, i onim, to slijedi, optuba je ispala tako slaba, da se i vi sami bunite protiv nje u asu, kad ih itam! Ja ipak imam potpuno pravo da i sam navedeni one iste odlomke, koje ste vi oznaili malo prije kao krivine, da vam dokaem neosnovanost vae optube. Nastavljam citiranjem s kraja 78. strane, gdje sam stao: Njemu (Lonu) je sada bilo dosadno, kad bi mu Emma iznenada stala jecati na grudima; i njegovo je srce kao i ljudi, koji mogu sluati glazbu samo do izvjesne granice ostajalo potpuno ravnoduno na krikove ljubavi, kojoj njenosti nije vie osjealo. Oni su se i odvie poznavali, da bi mogli imati one zanose u ljubavnom odnosu, koji postostruuju njegov uitak. Ona je dosadila isto toliko njemu, koliko je on bio dosadio njoj. Emma je nalazila i u preljubu sve bljutavosti braka. Bljutavosti braka! Onaj, koji je to izrekao, rekao je: Gle, eto jednog gospodina, koji kae, da u braku postoje samo bljutavosti! To je vrijeanje braka, to je povreda morala! Dopustit ete, gospodine carski dravni odvjetnice, da s vjeto nainjenim izrescima optuba moe daleko ii. to je pisac nazvao bljutavostima braka? Onu jednolinost, od koje je Emma strahovala, koju je htjela izbjei, a koju je neprekidno nalazila u preljubu, u emu upravo i jest obmana. Vidite dakle, kada mjesto izrezi-vanja reeninih dijelova i rijei itamo ono, to prethodi, i ono, to slijedi, ne ostaje vie nita da se inkriminira; i vi ete vrlo dobro razumjeti, da se moj branjenik, koji zna, to misli, mora pomalo buniti, kad vidi, kako se njegove misli na taj nain krivo tumae. Nastavimo: Emma je dosadila isto toliko njemu, koliko je on bio dosadio njoj. Ona je nalazila i u preljubu sve bljutavosti braka.

Ali kako da se oslobodi toga? Jer premda je osjeala, koliko je ponizuje niskost takve sree, ona se iz navike ili iz pokvarenosti ipak priljubila uz nju; i svakoga joj se dana preputala sve vie, kvarei sebi svaki uitak iz elje da bude to vei. Krivila je Leona za svoje izjalo356 vljene nade, kao da ju je on bio prevario; tavie, eljela je, da se desi kakva velika nesrea, koja bi ih rastavila,, jer sama nije imala odvanosti da se na to odlui. Uza sve to ona mu je i dalje pisala ljubavna pisma,, drei se onoga miljenja, da ena treba uvijek pisati svome ljubavniku. Ali piui ih, gledala je pred sobom drugog ovjeka, lik, koji su stvorile njezine najvatrenije uspomene. Ovo vie nije inkriminirano. Zatim se ponovo vraala u stvarnost, sva slomljena, jer su je ti poleti maglovite ljubavi zamarali vie nego najvea razbludnost. Ona je sada osjeala neprekidnu i opu iznemoglost ... dobivala je sudske pozive i biljegovane dopise, koje bi jedva i pogledala. Najradije bi da ne ivi vie ili da vjeno spava. Ja to nazivam poticanjem na krepost spomou zgraanja nad razvratom, to pisac i sam nagovjeuje, a to i najrastreseniji italac ne moe ne vidjeti, bez malo zle volje. A sada jo neto, da se uvjerite, kakvom ovjeku sudite. Da vam pokaem, ne kakve dokaze mogu navesti za njegovo opravdanje, nego da li je nain pisanja gospodina Flauberta sablanjiv, i gdje on crpe svoja nadahnua, dopustite mi da vam pokaem knjigu, kojom se sluio i kojim se odlomcima u njoj nadahnuo, da prikae tu pohotu, zanose te ene, koja trai sreu u nedoputenim uicima, koja je u njima ne nalazi, koja je ipak trai sve vie i vie i nikada je ne nalazi. Odakle je Flaubert crpao svoja nadahnua, gospodo? Evo, ba iz ove knjige; sluajte. ULNE OBMANE Tko se god predaje ulnosti, mora nuno da luta od jednog predmeta do drugog i da se obmanjuje tako rei, im promijeni mjesto; tako je pouda, tj. enja za uicima, uvijek promjenljiva, jer sav njezin ar slabi i gasi se u neprekidnom trajanju, a promjena je ono, to je oivljava. Stoga, to je ulni ivot drugo, ako ne izmjenino kretanje od enje do odvratnosti i od odvratnosti do enje, dua, koja se uvijek koleba izmeu ara, koji se gasi, i ara, koji se obnavlja? Inconstantia, Consupiscentia1. Eto, to je ulni ivot. Meutim, u tom vjenom kretanju ovjek se uza sve to zabavlja slikom neke varljive slobode. 1 Nepostojanost, Pouda 357IOto, to je ulni ivot. Tko je to rekao? Tko je napisao !.< rijei, koje ste upravo uli, o tim razdraivanjima i lim neprekidnim zanosima? Koju to knjigu gospodin Klaubert prelistava dan i no i kojom se nadahnuo u odlomcima, koje gospodin carski dravni odvjetnik inkriminira? To je Bossuet! To, to sam vam upravo proitao, jest odlomak iz jednog Bossuetova govora o nedoputenim uicima. Pokazat u vam, da svi ti inkriminirani odlomci nisu plagijat ovjek, koji je usvojio neku misao, nije plagijator nego samo ugledanje na Bos-sueta. Hoete li koji drugi primjer? Evo ga: O GRIJEHU I ne pitajte me, krani, na koji e se nain izvriti ta velika promjena naih uitaka u patnje; to nam pokazuje Sveto pismo. Kae nam to Istiniti, Svemogui to ini. Ali ipak, ako promatrate prirodu strasti, kojima preputate svoje srce, lako ete razumjeti, da se one mogu pretvoriti u nepodnosivo muenje. Sve one nose u sebi okrutne patnje, odvratnosti, gorine. Sve one imaju u sebi beskonanost, koja se srdi, to ne moe da se zasiti, a to unosi u sve njih estinu, koja se izrodi u neku vrstu koliko bolnog toliko i bezumnog bijesa. Ljubav ako mi je doputeno da je spomenem na govornici - ima svoje neizvjesnosti, svoje estoke potrese, svoje neodlune odluke i pakao svoje ljubomore. I dalje: Eh, pa to je lake nego uiniti od naih strasti nepodnoljive patnje zbog naih grijeha, oduzimajui im, kao to je i potpuno pravo, ono malo naslade, kojom nas one zavode, i ostavljajui im samo straan nemir i gorinu, kojima one obiluju? Grijesi, koje inimo protiv sebe samih, grijesi, koji se odnose na nas, grijesi, koje inimo izmeu sebe: otra strijela, koja nam probija grudi, nepodnoljivi teret na naoj glavi, otrov koji nam razdire utrobu. Zar vam sve to, to ste sada uli, ne pokazuje gorinu strasti? Ostavljam vam tu knjigu svu oznaenu, svu izmrljanu od palca revna ovjeka, koji je iz nje crpao svoje misli. A onaj, koji je naao nadahnue na takvom izvoru, onaj, koji je opisao preljub rijeima, koje ste upravo uli, izveden je pred sud zbog povrede javnog i vjerskog morala! ujte jo nekoliko redaka o eni grenici, pa ete vidjeti, kako je gospodin Flaubert, imajui da opie te strasti, umio da se nadahne svojim uzorom: Meutim, kanjeni zbog svoje pogreke, a da je nismo uvidjeli, mi u promjeni traimo lijeka svojoj zabludi; mi lutamo od predmeta do predmeta, i ako se napokon nae jedan, koji nas privue, to nije zato, to smo zadovoljni svojim izborom, nego zato, to to godi naoj neposto-janosti. Sve joj u ljudima izgleda isprazno, lano, odvratno; daleko od toga da u njima opet nae one prve ari, od kojih se njezino srce toliko namuilo da se obrani, ona u njima vidi samo lakoumnost, opasnost i tatinu.

Ne govorim o nekoj borbi strasti. Koliko li straha, da se tajna ne otkrije! Koliko li opreznosti, da se sauva pristojnost i ast! Koliko zlih pogleda treba izbjei! Koliko uvara treba prevariti! Koliko li samo strahovanja, da li e nam oni, koje smo izabrali za orua i pouzdanike svoje ljubavi, i nadalje biti vjerni! Koliko neugodnosti moda od strane onoga, kome smo rtvovali svoju ast i svoju slobodu, a na koga se ne usuujemo potuiti! Dodajte svemu tome one strane asove, kada nam pomalo oslabljena strast ostavlja slobodnog vremena, da doemo k sebi i da osjetimo svu nedostojnost svoga poloaja, asove, kada srcu, koje je stvoreno za istinitije uitke, postaju dosadni njegovi vlastiti idoli, i ono nalazi svoju kaznu u gnuanju i nepostojanosti. Bezboni svijete! Ako je to ta srea, koju nam toliko hvali, obdari njome svoje oboavatelje i, uinivi ih tako sretne, kazni ih, to su tako olako povjerovali tvojim obeanjima. Pustite me, da vam kaem ovo: kad je jedan ovjek u nonoj tiini razmiljao o uzrocima, koji su zaveli enu, kad ih je naao u odgoju i kad je, da ih izrazi, nemajui povjerenja u svoja vlastita opaanja, poao da se okrijepi na izvorima, koje sam malo prije naveo, kad se prihvatio pera, tek poto se bio nadahnuo Bossuetovim i Massillo-novim mislima, dopustite mi, da vas zapitam, da li uope ima rijei, kojom bih vam izrazio svoje uenje, svoju bol, to se taj ovjek] izvodi pred kazneni sud zbog nekoliko odlomaka iz njegove knjige, i to ba zbog naj-istinitijih i najuzvienijih misli i osjeaja koje je mogao da sabere! To je ono, to vas molim, da ne zaboravite s. obzirom na optubu o povredi vjerskog morala. A zatim, ako mi dopustite, ja u usporediti pred vama sve ovo s onim, to ja nazivam povredom morala, tj. zadovo359ljavanje ula bez gorine, bez onih krupnih kapi hladnog znoja, to padaju sa ela onima, koji mu se preputaju; i neu vam navoditi razvratne knjige, u kojima su pisci nastojali da nadrae ula, navest u vam jednu knjigu, koju su u gimnazijama davali kao nagradu, ali vas molim, da mi dopustite, da vam ne kaem ime pisca, prije no to vam iz nje proitam jedan odlomak. Eto tog odlomka; dostavit u vam tu knjigu; to je primjerak, koji je bio darovan kao nagrada jednom gimnazijalcu; vie volim da vam predam taj primjerak nego primjerak gospodina Flauberta: Sutradan odvedoe me u njezin stan. Tamo osjetih sve, to moe da potakne putenu nasladu. Po sobi su se irili najugodniji mirisi. Ona je bila na postelji okruenoj samo vijencima cvijea; leala je tako, kao da je bila ispunjena ljubavnom enjom. Ona mi prui ruku i posadi me pokraj sebe. Sve je na njoj bilo ljupko, pa ak i veo, koji joj pokrivae lice. Vidio sam oblike njezina lijepa tijela. Obino platno, koje se na njoj pomicalo, naizmjence mi je zaklanjalo i pokazivalo arobne drai. Kad je obino platno bilo prostrto na lesu, izgledalo vam je kao sablanjiva slika; a ovdje je ono prostrto na ivoj eni. Ona primijeti da su mi oi zaokupljene, a kad je opazila, da su se uarile, platno kao da se otkrilo samo od sebe; ja ugledah sva blaga boanstvene ljepote. U tom asu ona mi stegne ruku; oi su mi lutale na sve strane. ,Takve ljepote', kliknuh, ,ima samo u moje drage Ardaside! Ali bogovi su mi svjedoci, da moja vjernost...' Ona mi se objesi o vrat i vrsto me zagrli. Odjedanput soba se zamrai, njen se veo otkrije, i ona me poljubi. Bio sam sav izvan sebe! Iznenadni ar prostruji mi kroz ile i raspali mi sva ula. Misao na Ardasidu udalji se od mene. Ostatak sjeanja... ali to mi se inilo kao neki san ... Ja u ... Ja u ga vie voljeti nego nju samu. Ruke su mi se ve bile dokopale njezinih grudi; one su grozniavo lutale posvuda; ljubav se ispoljavala samo svojom estinom, ona je jurila k pobjedi; jo jedan trenutak samo, i Ardasida se vie nije mogla braniti. Tko je to napisao? To nije ak ni pisac JVoue Heloize, to je gospodin predsjednik de Montesquieu! Tu nema gorine, nema odvratnosti, sve je rtvovano knjievnoj ljepoti, i to se daje na poklon uenicima retorike, zacijelo da bi im posluilo kao uzor pri sastavljanju i opisivanju tema, koje im se zadaju. Montesquieu opisuje u Perzijskim pismima jedan prizor, koji se ak ne moe ni itati. Rije je o nekoj eni, koju taj pisac stavlja izmeu dva mukarca, koji se o nju otimaju. Ta ena, postavljena 360 tako izmeu dva mukarca, sniva sne, koji kao da su joj veoma ugodni. Je li to dovoljno, gospodine carski dravni odvjetnicef Treba li jo da vam citiram Jeana-Jacquesa Rousseaua u Ispovijestima i drugdje? Ne, ja u sudu rei samo to, da je gospodin Merimee bio izveden pred sud zbog svoga opisa koije u Dvostrukoj pogreci, on bi bio odmah osloboen. U njegovoj knjizi vidjeli bi samo umjetniko' djelo, velike knjievne ljepote. Njega ne bi osudili, kao to ne osuuju ni slikare ili kipare, koji se ne zadovoljavaju time da izraze svu ljepotu tijela, nego i sve ud-^ nje, sve strasti. Ja ne idem dotle; ja traim od vas samo to, da priznate, da gospodin Flaubert nije pretjerao u svojim slikama i da je uinio samo jedno: opisao na majstorski nain prizor ponienja. U svakom retku svoje knjige on istie razoaranje i, umjesto da zavri neim ugodnim, on je prionuo da nam pokae, kako ta ena, prezrena, naputena, razorivi svoj dom, umire najuasnijom smru. Jednom rijei, ja mogu samo ponoviti ono, to sam kazao na poetku obrane, da je gospodin Flaubert pisac jedne dobre knjge, knjige, koja znai poticanje na krepost pomou zgraanja nad porokom. Sada imam da ispitam, da li postoji povreda vjere. Povreda vjere, koju da je uinio gospodin Flaubert! A u emu to, molim vas? Gospodinu carskom dravnom odvjetniku se uinilo, da je on skeptik. Mogu odgovoriti gospodinu carskom dravnom odvjetniku da se vara. Ja nemam da iznosim ovdje nikakvo ispovijedanje vjere, na meni je samo da branim knjigu, i zato se ograniujem na tu jednostavnu rije. Meutim, to se knjige tie, pozivam gospodina carskog dravnog odvjetnika, da nae u njoj ita, to je nalik na neku povredu vjere. Vi ste vidjeli, kako je vjera bila uvedena u Emmin odgoj, i kako< ta vjera, izopaena na tisuu naina, nije mogla

zadrati Emmu na nizbrdici, koja ju je povukla. Hoete li da saznate, kojim rijeima govori gospodin Flaubert o vjeri? Sasluajte nekoliko redaka, koje uzimani iz prvog sveska na str. 231, 232 i 233.J Jedne veeri, kad je kod otvorenog prozora sjedila i upravo promatrala crkvenjaka Lestiboudoisa, koji je obrezivao imir, zauje najedanput, kako zvoni na Zdra-vomariju. Bijae poetak travnja, kad jaglaci cvjetaju; mlak vjetar valjao se preko svjee okopanih gredica, a vrtovi, poput ena, kao da su se udesavali za ljetne sveanosti. 1 Vidi stranu 99. 361Kroz reetke na sjenici i svuda naokolo u ravnici vidjela se rijeka, kako ocrtava na travi nepravilne krivulje. "Veernja magla prolazila je izmeu ogoljelih jablana obavijajui im obrise nekom ljubiastom sjenkom, bljeom i prozirnijom od najfinije koprene, koja se zaustavljala na njihovu granju. U daljini je prolazila stoka; nije se uo ni njen topot ni njezino mukanje; a zvono je, neprestano zvonei, i nadalje ispunjavalo zrak svojom spokojnom i tunom zvonjavom. Sluajui to jednolino zvonjenje, misli mlade ene utonue u stare uspomene iz mladosti i ivota u djevojakom zavodu. Ona se sjeti velikih svijenjaka na oltaru, koji su se dizali iznad vaza punih cvijea i svetohranita s malim stupovima. Najradije bi se bila, kao nekad, jo jednom izgubila u dugom nizu bijelih vela, meu kojima su se tu i tamo crnile krute kukuljice asnih sestara, to su se sagnule na svojim klecalima. Eto, kakvim je rijeima izraen osjeaj; a kad ovjek -uje gospodina carskog dravnog odvjetnika, pomislio bi, da skepticizam vlada u knjizi gospodina Flauberta na svakoj strani. A gdje, molim vas, nalazite tu skepticizam? Gospodin carski dravni odvjetnik: Ja nisam rekao, da ga ima ba tu. Odvjetnik Senard: Ako ga nema tu, gdje je onda? U vaim izrescima oevidno. Ali evo vam itavo djelo, neka sud o njemu sudi, i vidjet e, da je u njemu vjerski osjeaj tako snano istaknut, da je optuba zbog skepticizma prava kleveta. A sada, hoe li mi gospodin carski dravni odvjetnik dopustiti, da kaem, da nije trebalo optuivati pisca zbog skepticizma s toliko vike i buke. itajmo dalje: Nedjeljom na svetoj misi, kad bi podigla glavu, ugledala bi milo lice Blaene Djevice Marije obavijeno plavkastim oblacima tamjana, koji se polagano dizao u vis. Tada je obuze neko ganue, osjeala se nemona i sasvim naputena kao kakvo ptije pero, koje se kovitla u oluji; i ona se nesvjesno zaputi prema crkvi, spremna na svaku pobonost, samo da joj prepusti svoju duu, i da cio ivot nestane u njoj. To je, gospodo, prvi poziv vjeri, da zadri Emmu na nizbrdici strasti. Ona je posrnula, jadnica, zatim ju je odgurnuo nogom ovjek, kome se podala. Ona je gotovo umrla, ona se opet die, vraa se ivotu; a sada ete vidjeti, to je napisano (broj od 15. studenoga 1857, str. 5481): i Vidi str. 185. 362 Jednoga dana, kad je u najteem asu svoje bolesti pomislila, da joj je blizu kraj, zatraila je da se priesti; i dok su se u njezinoj sobi vrile pripreme za svetu priest, dok su komodu, koja je bila zatrpana raznim sirupima, preureivali za oltar, a Felicite sipala po podu georgine, Emma osjeti, kako neto snano prolazi preko nje, to je oslobaa svih bolova, svakog zapaanja i svakog osjeanja. Njezino preporoeno tijelo vie nita nije trailo; poinjao je drugi ivot; uini joj se, da e se njezino bie, uzdiui se Bogu ... (Vidite, kakvim rijeima gospodin Flaubert govori o vjerskim stvarima!) Uini joj se, da e se njezino bie, uzdiui se Bogu, rasplinuti u toj ljubavi kao zapaljen tamjan, koji nestaje poput dima. Postelju joj pokropie blagoslovenom vodom; sveenik izvadi bijelu hostiju iz svetog kalea; i gotovo izvan sebe od blaenstva, ona prui usne, da primi tijelo Spasiteljevo, koje joj je prilazilo. Molim gospodina carskog dravnog odvjetnika, neka mi to oprosti, molim, neka mi sud oprosti, ja prekidam itanje tog odlomka, ali osjeam potrebu da kaem, da to pisac govori, i da vam istaknem, kakvim se on rijeima izraava o tajni svete priesti; potrebno mi je, da sud, prije no to nastavim itanje, shvati knjievnu vrijednost ove slike, moram posebno da naglasim izraze, kojima se pisac slui: I gotovo izvan sebe od blaenstva, ona prui usne, da primi tijelo Spasiteljevo, koje joj je prilazilo. Zastori na njezinoj lonici lagano se nadimanu oko nje kao oblaci, a zrake dviju svijea, koje su gorjele na komodi, priinie joj se kao blistave aureole. Ona tada obori glavu, jer joj se uini, da uje u svemiru zvuke aneoskih harfa i da u plavetnom nebu, na jednom zlatnom prijestolju, okruena svecima sa zelenim palminim granicama u ruci, vidi Boga Oca u svom njegovu sjaju, koji jednim znakom alje na zemlju anele s plamenim krilima, da je ponesu na svojim rukama. On nastavlja: Ta sjajna vizija ostade joj u sjeanju kao neta najljepe, o emu se moe sanjati, tako da je i sada nastojala da ponovo osjeti taj isti osjeaj, koji je meutim i dalje trajao, ali ne tako iskljuivo, no jo uvijek tako ugodan i dubok kao prije. Njezina dua, zamorena oholou, odmarala se napokon u kranskoj poniznosti i, uivajui u svojoj slabosti, Emma je promatrala u samoj sebi razaranje svoje volje, to je moralo irom otvoriti vrata prodiranju boanske milosti. Osim sree postojala su dakle vea blaenstva, druga jedna ljubav, koja je nadvisivala 353sve ostale ljubavi, postojana i beskonana i koja vjeito' raste! Meu obmanama svoje nade ona nazre jedno kraljevstvo istoe, koje lebdi iznad zemlje, koje se sjedinjuje s nebom, i za kojim je ona eznula. Htjede da

postane svetica. Ona kupi brojanice i poe nositi amajlije; zaeljela je da u svojoj sobi, nad uzglavljem postelje, ima kakvu relikviju optoenu smaragdima, da je ljubi svaku veer. Eto vjerskih osjeaja! A ako elite da se zaustavite za asak na glavnoj pievoj misli, zamolio bih vas, da okrenete stranu i proitate ova tri retka u drugom odlomku:1 Ona se ljutila na vjerske propise; drzoviti ton polemikih lanaka nije joj se sviao zbog uljivih napadaja na ljude koje nije poznavala, a svjetovne pripovijesti, protkane vjerom, uinie joj se napisane s takvim nepoznavanjem ivota, da je malo-pomalo udaljie od istine za koju je oekivala dokaze. Eto rijei, kojima se slui gospodin Flaubert. A sada, molim vas, dolazimo do jednog drugog prizora, do prizora posljednje pomasti. Oh, gospodine carski dravni odvjetnice, kako ste se prevarili, kada ste, zaustavljajui se kod prvih rijei, optuili mog branjenika, da je pomijeao sveto s bezbonim, dok se on zadovoljio da navede one lijepe izraze iz obreda posljednje pomasti, u asu kad sveenik dodiruje sve organe naih ula, u asu kada, prema formuli iz obrednika, veli: Per istam unctionem, eti suam piissimam misericordiam, indulgeat tihi Dominus quidquid deliquisti. Vi ste rekli: Ne treba dirati u svete stvari. Kakvim pravom iskrivljujete vi smisao ovih svetih rijei: Neka vam Bog u svom svetom milosru oprosti sve grijehe, koje ste poinili vidom, okusom, sluhom itd.? Pazite, ja u vam proitati inkriminirani odlomak, i to e biti sva moja osveta. Usuujem se rei moja osveta, jer pisac mora biti osveen. Da, gospodin Flaubert treba da izie odavde ne samo rijeen krivnje nego i osveen! Vi ete vidjeti odmah, kakvim se on tivom odgajao. Inkriminirani odlomak na strani 271.2 u broju od 15. prosinca glasi ovako: Blijed kao kip i oiju crvenih kao eravice, Charles je ne plaui stajao prema njoj na dnu postelje, dok je sveenik, naslanjajui se na jedno koljeno, tiho mrmljao neke rijei... 1 Vidi str. 186. 2 Vidi str. 278. 364 Cijela ta slika je velianstvena, a njezino itanje neodoljivo. Ali umirite se, neu ga produiti odvie. Evo sad optube: Ona polagano okrenu glavu i oito se razveseli, kad ugleda ljubiastu stolu, nalazei zacijelo usred toga neobinog smirenja nekadanju slast svojih prvih mistinih zanosa i privienja vjenog blaenstva, koja su poinjala. Sveenik ustade i uzme raspelo; ona tad isprui vrat, kao netko, tko je edan, pritisnu usne na tijelo boga-ovjeka i svom svojom klonulom snagom poljubi ga najvatrenijim ljubavnim poljupcem, koji je ikad ikome dala. Posljednje pomazanje jo nije poelo; meutim mu predbacuju taj poljubac. Ja neu traiti kod svete Tere-zije, koju zacijelo poznajete, ali koje je uspomena odvie daleko, neu ak traiti ni kod Fenelona misticizam gospoe Guyon, pa ni novije misticizme, u kojima nalazim mnogo drugih razloga. Neu traiti tumaenje tog poljupca u onim kolama, koje vi oznaujete kao senzualno kranstvo; potrait u ga kod Bossueta, da, kod samog Bossueta: Budite posluni i nastojte uostalom da se pri svetoj priesti uivite u Isusova stanja, a to su stanja sjedinjavanja, uivanja i ljubavi cijelo Evanelje to ogla-uje. Isus hoe, da budemo s njim; on hoe da uiva, hoe da uivamo u njemu. Njegovo sveto tijelo je mjesto tog sjedinjavanja i tog istog uivanja: on se nudi. Itd. Nastavljam itanje inkriminiranog odlomka: Sveenik zatim izmoli Misereatur i Indulgenliam, umoi desni palac u ulje i zapone pomazanje: najprije po oima, koje su toliko udjele za zemaljskim sjajem; zatim po nosnicama, koje su poudno udisale svjee lahore i ljubavne mirise, pa onda po ustima, koja su se otvarala za la, koja su uzdisala od oholosti i ciktala u putenoj nasladi, potom po rukama, koje su uivale u slatkim dodirima, i naposljetku po tabanima nogu, koje su nekad bile tako brze, kad je trala da zadovolji svoje poude, a koje sada vie nee hodati. upnik obrisa prste, baci u vatru komadie pamuka umoene u ulje i ponovno sjedne kraj samrtnice, da joj kae, kako sa treba da sjedini svoje muke s mukama Isusa Krista i da se prepusti boanskoj milosti. Kad je zavrio s utjehom, on pokua da joj stavi u ruku blagoslovenu svijeu, simbol nebeskog slavlja, kojim e uskoro biti okruena. Ali Emma, i odvie slaba, ne 365mogae skupiti prste, i svijea bi bila pala na zemlju, da nije bilo gospodina Bournisiena. Meutim ona vie nije bila tako blijeda, i lice joj odraavae neku vedrinu, kao da ju je sakramenat bio izlijeio. Sveenik ne propusti da to napomene; tavie, on razloi Bovarvju, da Gospod katkad produuje ivot ljudima, kad nalazi, da je to potrebno za njihovo spasenje; i Charles se sjeti onog dana, kad je isto tako bila ve na samrti i primila svetu priest. ,Moda nije trebalo oajavati', pomisli on. Sada, kad neka ena umire, i kad joj sveenik daje posljednju pomast, kad se od toga napravi mistian prizor, i kada mi savjesnom tanou navodimo rijei svetog sakramenta, kau, da diramo u svete stvari. Drsko smo dirnuli u svete stvari zato, to smo rijeima: deliquisti per oculos, per os, per uurem, per manus et per pedes bili dodali i grijeh, to ga je svaki od tih organa poinio. Mi nismo prvi, koji smo poli tim putem. Gospodin Sainte-Beuve u jednoj knjizi, koju vi poznajete, iznosi takoer jedan prizor posljednje pomasti, i evo kako se izraava:

O, dakako, najprije po oima kao po najplemenitijem i najivljem ulu; po oima koje su vidjele i gledale ono, to je u tuim oima odvie njeno, odvie himbeno i odvie smrtno, koje su itale i nanovo itale ono, to je privlano i odve drago, koje su prolivale puste suze nad nepostojanim dobrima i nevjernim stvorenjima, koje su uvee toliko puta zaboravile na san mislei na njih! Po sluhu takoer, zbog toga to je sluao i dopustio, da mu se govori ono, to je odvie slatko, odvie laskavo i zavodljivo, zbog onoga zvuka, to ga uho polagano oti-mlje varljivim rijeima, zbog toga to ispija med, koji se u njima krije. Zatim po njuhu, zbog odvie finih i sladostrasnih mirisa proljetnih veeri u dnu uma, zbog cvijea, koje se primalo ujutro i svakog se dana mirisalo s toliko zadovoljstva! Po usnama zato, to su izgovarale ono, to je bilo odvie nejasno ili odve otvoreno, to u izvjesnim trenucima nisu odgovarale, ili to izvjesnim osobama nita nisu otkrile, to su u samoi pjevale odvie milozvuno i s odve mnogo suza, to su nerazgovjetno aputale, to su utjele! Po vratu mjesto po grudima zbog poudnog zanosa, prema uobiajenom izrazu (propter ardorem libidinis), da, zbog ljubavnih boli, zbog suparnitva, zbog prevelike zebnje za ljudskim milovanjem, zbog suza, koje gua 366 promuklo grlo, zbog svega, to srce razigrava ili to ga> izjeda! I po rukama, to su stiskale ruku, koja nije bila crkveno vezana, to su primale suze, koje su bile i odvie vrele, to su moda poele da piu, a nisu dovrile neki nedoputen odgovor! Po nogama, to nisu pobjegle, to su izdrale duge samotne etnje, to se nisu dosta brzo umarale u razgovorima, koji su poinjali neprestano iznova! Vi niste sudski progonili ovo. Eto dva ovjeka, koji. su, svaki u svom djelokrugu, uzeli istu stvar i koji su svakom ulu dodali grijeh, odnosno pogreku. Zar biste im htjeli zabraniti da navode rijei iz obrednika: Quiquid deliquisti per oculos, per aurem, itd.? Gospodin Flaubert je uradio ono, to je uradio gospodin Sainte-Beuve, a da zato ipak nije plagijator. On se koristio pravom, koje pripada svakom piscu, da doda neto onome, to je rekao neki drugi pisac, da upotpuni jednu temu. Posljednji prizor u romanu Madame Bovary bio je napisan kao i svaka studija toga tipa, pomou vjerskih dokumenata. Gospodin Flaubert je napisao prizor posljednjeg pomazanja sluei se knjigom, koju mu je pozajmio jedan njegov prijatelj, asni sveenik, koji je itao taj prizor, to ga je do suza ganuo, a koji nije ni pomislio, da bi se time moglo vrijeati uzvienost vjere. Ta knjiga nosi naslov: Historijsko, dogmatsko, moralno,, liturgijsko i kanonsko tumaenje katekizma s odgovorima na prigovore, uzete iz protivuvjerskih nauka, od gospodina opata Ambroisea Guilloisa, upnika crkve Notre-Dame-du-Pre, u Mansu, esto izdanje, itd., djelo, koje je odobrila njegova Uzoritost kardinal Gousset, pre-uzvieni biskupi i nadbiskupi Mansa, Toursa, Bordeauxa, Colognea itd., svezak trei, koji je tampao u Mansu Charles Monnover god. 1851. Dakle, ve ete vidjeti u toj knjizi, kao to ste maloas vidjeli kod Bossueta, principe i u neku ruku tekst odlomaka, koje inkriminira gospodin carski dravni odvjetnik. Neu sada citirati gospodina Sainte-Beuvea, umjetnika, knjievnog zanesenjaka, nego-sluajte, to kae sama Crkva: Posljednja pomast moe povratiti tijelu zdravlje, ako ono koristi slavi Bojoj ... a sveenik veli, da se to esto dogaa. Evo sada obred posljednje pomasti: Sveenik se obraa bolesniku s kratkim upozorenjem, ako je kadar da ga uje, da ga pripremi, da dostojno primi sakramenat, koji e mu dati. Sveenik zatim daje bolesniku posljednju pomast tapiem ili vrkom desnog palca, koji svaki put zamae 367u ulje za nemonike. To pomazanje treba vriti osobito na pet dijelova tijela, koje je priroda ovjeku dala kao ulne organe, i to po oima, uima, nosnicama, ustima i po rukama. Dok sveenik vri pomazanje (mi smo se tano drali obrednika, mi smo ga prepisali), on izgovara rijei, koje tome odgovaraju. Po oima na sputenom kapku: Ovom svetom posljednjom pomau i svojom boanskom milou neka Tam Bog oprosti sve grijehe, koje ste poinili vidom. Bolesnik mora u tom asu da ponovno prezre sve grijehe, koje je poinio vidom: tolike nepristojne poglede, tolike kanjive radoznalosti, toliko itanja knjiga, koje su u njemu izazivale mnotvo misli protivnih vjeri i moralu. to je uradio gospodin Flaubert? On je stavio u sveenikova usta, spojivi oba dijela, ono, to treba da bude u njegovim mislima, a u isto vrijeme i u mislima bolesnikovim. On je naprosto jednostavno prepisao. Po uima: Ovom svetom posljednjom pomau i svojom boanskom milou neka vam Bog oprosti sve grijehe, koje ste poinili ulom sluha. Bolesnik treba u tom asu da ponovno prezre sve pogreke, koje je skrivio sluajui sa zadovoljstvom ogovaranja, klevete, nepristojne razgovore, besramne pjesme. Po nosnicama: Ovom svetom posljednjom pomau i svojom velikodunom milou neka vam Gospod oprosti sve grijehe, koje ste poinili njuhom. U tom asu bolesnik treba da ponovo prezre sve grijehe, koje je poinio njuhom: svako profinjeno i poudno traenje mirisa, svu putenost, sve nedoputene mirise, koje je udisao. Po ustima, po usnama: Ovom svetom posljednjom pomau i svojom plemenitom milou neka vam Gospod oprosti sve grijehe, koje ste poinili ulom okusa i rijeju. Bolesnik treba u tom asu da ponovno prezre sve grijehe, koje je poinio izgovaranjem kletvi i bogohulnih rijei..., neumjerenou u piu i jelu ...

Po rukama: Ovom svetom posljednjom pomau i svojom velikom milou neka vam Bog oprosti sve grijehe, koje ste poinili ulom opipa. Bolesnik treba u tom asu da ponovo prezre sve krae, sve nepravde, za koje je ikada bio kriv, sve slobode vie-manje kanjive, koje je sebi dopustio ... Sveenici primaju pomazanje po gornjoj strani ruke, jer su ga po dlanu ve primili u asu zareenja, a ostali bolesnici po dlanu. Po nogama: Ovom svetom posljednjom pomau i svojom velikodunom milou neka vam Bog oprosti sve grijehe, koje ste poinili hodanjem. Bolesnik treba u tom 568 asu ponovno da prezre sve korake, koje je uinio na putovima razvrata, tolike sablanjive etnje, tolike kanjive sastanke... Pomazanje nogu vri se po gornjoj strani noge, ili po tabanu, ve prema tome kako je bolesniku zgodnije, a i prema obiaju dotine biskupije. Najobinija je praksa, ini se, da se ono vri po tabanu. I najposlije po grudima (gospodin Sainte-Beuve je prepisao, mi to nismo uinili, jer je rije o grudima jedne ene). Propter ardorem libidinis, itd. Po grudima: Ovom svetom posljednjom pomau i svojom velikodunom milou neka vam Bog oprosti sve grijehe, koje ste poinili u poudnom zanosu. Bolesnik treba u tom asu da ponovno prezre sve grene misli i elje, kojima se preputao, sve osjeaje mrnje i osvete, koje je u srcu gajio. A prema Obredniku mogli bismo govoriti i o neem drugom, a ne samo o grudima; ali Bog zna, kakav bismo sveti gnjev izazvali kod carskog dravnog odvjetnika, da smo govorili o bokovima. Po bokovima (ad lumbos): Ovom svetom posljednjom pomau i svojom velikom milou neka vam Bog oprosti sve grijehe, koje ste poinili razuzdanim pokretima tijela. Da smo to rekli mi, kakvim sve gromovima ne biste nas pokuali satrti, gospodine carski dravni odvjetnice! A meutim Obrednik dodaje: Bolesnik treba u tom asu da ponovno prezre tolika nedoputena uivanja, tolike putene naslade . .. Eto, to kae Obrednik, a vidjeli ste inkriminirani odlomak, nema u njemu nikakva ruganja, sve je ozbiljno i potresno. Ponavljam vam, onaj koji je mom branjeniku dao ovu knjigu i koji je vidio, kako se on njome slui, stisnuo mu je ruku sa suzama u oima. Vidite dakle, gospodine carski dravni odvjetnice, koliko je smiona da se ne posluim izrazom, koji bi, da bude taan, bio otriji optuba, da smo dirnuli u svete stvari. Vi vidite sada, da mi nismo mijeali bezbono sa svetim, kad smo kod svakog ula oznaili grijeh, koji se njime ini, jer se tim rijeima slui i sama Crkva. Da li da sada naglaujem i ostale pojedinosti optube o povredi vjere? Evo, to mi veli dravno odvjetnitvo: Vi ste povrijedili ne samo vjeru nego i moral svih vremena; vi ste vrijeali smrt! Kako sam ja to vrijeao smrt? Zato, to u asu, kad ta ena umire, prolazi ulicom neki ovjek, koga je ona vie puta srela, kako prosi kraj koije, kojom se vraala sa preljubnikih sastanaka, slijepac, koga je obino viala, slijepac, koji je pjevao 24 Gospoa Bovary 369svoju pjesmu, dok se koija lagano penjala obronkom, kome je ona bacala komad novca, i od ije bi se pojave grozila. Taj ovjek prolazi ulicom; i u asu, kad boanska milost oprata ili obeava oprost nesretnici, koja tako groznom smru ispata pogreke svoga ivota, pojavljuje se ljudsko ruganje u obliku pjesme, koja se razli jee pod prozorom. Boe moj! Vi nalazite, da je u tome neka pogrda; ali g. Flaubert nije uinio nita drugo nego ono, to su inili Shakespeare i Goethe, koji u presudnom asu smrti ne proputaju da upletu neku pjesmu, bilo tualjku bilo rugalicu, koja podsjea onoga, koji odlazi u vjenost, na neko zadovoljstvo, u kome vie nee uivati, ili na kakav grijeh, koji e imati da ispata. itajmo: I zaista, ona pogleda oko sebe, polagano, kao netko, tko se budi iza sna; zatim jasnim glasom zatrai svoje zrcalo i ostade nagnuta nad njim neko vrijeme, dok joj krupne suze ne potekoe iz oiju. A tada s uzdahom zabaci glavu i srui se natrag na jastuk. Grudi joj se istoga asa poee naglo nadimati. Ne mogu itati, ja sam kao i Lamartine: Po mom miljenju ispatanje nadilazi istinu... Pa ipak nisam smatrao da inim neko zlo djelo, gospodine carski dravni odvjetnice, itajui te strane svojim udatim kerima, potenim kerima, koje su vidjele dobre primjere i primile dobre pouke i koje nikad, nikad nisu bile kakvom neumjesnou upuene izvan najstroeg puta, izvan stvari, koje mogu i treba da se uju... Nemogue mi je da nastavim ovo itanje, strogo u se drati inkriminiranih odlomaka: I to je hroptanje bivalo jae (Charles je stajao s druge strane postelje, taj ovjek, koga vi nikad ne vidite, i koji je tako divan), to je hroptanje bivalo jae, duhovnik je rairenih ruku sve bre nizao molitve, koje su se mijeale s priguenim jecanjem Bovarvjevim, i pokatkad se inilo kao da se sve gubi u muklom mrmljanju latinskih rijei, koje su odzvanjale kao zvonjenje mrtvakog zvona. Najedanput se na ploniku zau kloparanje tekih cokula i udaranje tapa, i jedan promukli glas zapjeva: Gesto topao i prekrasan dan Budi u djevojci ljubavni san. Emma se uspravi kao kakav umjetno oivjeli le, raspletene kose, ukoena pogleda, otvorenih usta: 370 Da marno skupi klasje ljeta, Klasje to, to kosa kosi, Saginje se ma Naneta K brazdi, to nam dare nosi. .Slijepac!' krikne ona.

I Emma se stade smijati uasnim, luakim, oajnim smijehom jer joj se uini da vidi grozno lice prosjakovo, koje se isprijeilo pred njom u vjenoj tami kao neko strailo. Tog dana dunu vrlo jako I kratku suknju die lako! Jedan je gr ponovo obori na jastuke. Svi pristupie. Emme vie nije bilo. Vidite, gospodo, u tom presudnom asu podsjeanje na njezinu pogreku i grinju savjesti sa svim, to je u njoj najbolnije i najstranije. Nije to neka proizvoljnost umjetnika, koji samo hoe da naini neki kontrast bez koristi i bez pouke; to je slijepac, koga ona uje, kako na ulici pjeva tu stranu pjesmu, onaj isti slijepac, koji je pjevao tu istu pjesmu, kad se ona vraala s preljubnikih sastanaka sva zarumenjena i besramna; to je slijepac, koga je viala prilikom svakog od tih sastanaka; to je onaj slijepac, koji ju je progonio svojom pjesmom i svojom nametljivou; on je taj, koji u asu kad je uz nju boanska milost, dolazi kao utjelovljenje ljudskog gnjeva, koji je progoni i u presudnom asu smrti! I to se naziva povredom javnog morala! Ja naprotiv mogu rei, da je to iskazivanje potovanja javnom moralu, i da nema nita moralnije od toga; mogu rei, da je u toj knjizi ivo prikazan izopaen odgoj, da je on uzet iz istinskog ivota, iz ivog tijela naeg drutva, i da nam pisac svakim potezom pera postavlja ovo pitanje: Jesi li uinio, to si trebao uiniti za odgoj svojih keri? Vjera, koju si im dao, je li to ona vjera, koja ih moe podrati u ivotnim olujama, ili je to samo gomila tjelesnih sujevjerja, koja ih ostavlja bez oslona, kada bura bjesni? Jesi li ih uio, da ivot nije ostvarivanje varljivih snova, da je to neto suhoparno, sa ime se valja pomiriti? Jesi li ih uio tome? Jesi li uinio, to si bio duan uiniti za njihovu sreu? Jesi li im rekao: ,Jadna djeco, izvan puta, koji sam vam oznaio u uicima, kojima teite, eka vas samo gnuanje, naputanje kue, nemir, poremeenje, rasipanje, trzavice, pljenidba ...' I pogledajte, da li ta nedostaje toj slici: sudski izvritelj je tu, tu je i idov, koji je prodavao,da zadovolji hirove te ene, namjetaj je zaplijenjen, uskoro e se izvriti prodaja; a mu joj nita ne zna. Nesretnoj eni ne preostaje drugo nego da umre! Ali, veli dravno odvjetnitvo, njezina smrt je dobrovoljna, ta ena umire u asu, koji je sama odabrala. A da li je mogla ivjeti? Zar nije bila osuena? Zar nije pala na najnii stupanj sramote i niskosti? Da, na naim pozornicama prikazuju se ene, koje su pole stranputicom, ljupke, nasmijane, sretne, i neu da govorim o tome, to su uinile. Questum corpore fecerant.1 Ja u se ograniiti da kaem samo to. Kad nam ih pokazuju, kako su sretne, draesne, uvijene u muslin, kako pruaju ljupku ruku grofovima, markizima, vojvodama i kako i same esto nose imena markiza i vojvotkinja, onda vi to nazivate potivanje javnog morala. A onaj, koji vam opisuje enu preljubnicu, kako sramno umire, taj je poinio povredu javnog morala. Sluajte, ja neu kazati, da to nije vae miljenje, koje ste vi izrazili, jer ga vi jeste izrazili, ali vi ste podlegli jednoj velikoj predrasudi. Ne, ne vi kao suprug, kao otac obitelji, kao ovjek, koji je tu pred nama, ne vi, to nije mogue, ne biste vi, da niste bili zaokupljeni optubom i jednom unaprijed stvorenom misli, doli i rekli, da je gospodin Flaubert pisac jedne loe knjige. Jest, da ste se prepustili svome nadahnuu, vaa bi ocjena bila ista kao i moja, ne mislim s knjievnog gledita, u tome pogledu ne moe biti razlike izmeu mene i vas, nego s gledita morala i vjerskog osjeaja, kako ga vi shvaate, i kako ga ja shvaam. Rekli su narn jo i to, da smo prikazali jednog upnika materij alistu. Uzeli smo upnika, kao to smo uzeli i supruga. Nije to neki osobiti sveenik, nego obian sveenik, seoski upnik. I jednako kao to nismo nikoga uvrijedili niti izrazili ijedan osjeaj, ijednu misao, koja bi mogla vrijeati supruga, tako isto nismo vrijeali ni sveenika, koji je tu. O tome samo jo jednu rije. Hoete li knjiga, u kojima sveenici igraju bijednu ulogu? Uzmite Gil-Blasa, Balzacova Kanonika, Bogorodiinu crkvu u Parizu od Victora Hugoa. Ako hoete sveenika, koji su na sramotu sveenstva, uzmite ih na drugom mjestu, u Gospoi Bovary ih neete nai. to sam ja to prikazao? Jednog seoskog sveenika, koji vri slubu seoskog upnika, kao to je i gospodin Bovary obian ovjek. Jesam li ga prikazao kao razvratnika, kao izjelicu i pijanicu? Nisam rekao ni rijei o tome. Prikazao sam ga, 1 Prodavale su svoje tijelo (nap. prev.) 372 kako vri svoju slubu ne s nekom viom inteligencijom,, nego kako to njegova priroda zahtijeva. Doveo sam s njim u vezu i u stanje gotovo vjene prepirke jednog tipa, koji e ivjeti kao to je ivjelo i djelo gospodina Prudhommea kao to e ivjeti i neka druga djela naeg vremena, koja su tako prouena i istinska, da ih je nemogue zaboraviti, a to je seoski ljekarnik, volteri-janac, skeptik, bezvjernik, ovjek, koji se vjeito prepire sa upnikom. Ali u tim prepirkama sa upnikom tko je uvijek poraen, izvrgnut ruglu, ismijan? To je Homais, njemu je data najsmjenija uloga, jer je on najistinitiji, onaj, koji najbolje prikazuje nae skeptino doba, jedan goropadnik, onaj, koga nazivaju mrziteljem popova. Dopustite mi jo da vam proitam 206.* stranu. Gostioniarka nudi neto svom upniku: ime vas mogu posluiti, gospodine upnie zapita gostioniarka uzimajui u isti mah s kamina jedan od bakrenih svijenjaka, to su bili tamo poredani sa svojim svijeama. Hoete li uzeti neto? Malo likera od ribizla, au vina? Sveenik se zahvali vrlo uljudno. Doao je samo po svoj kiobran, to ga je nedavno bio zaboravio u ernemontskom samostanu, i, poto je zamolio gospou Le-frangois, da mu ga navee poalje u upni dvor, on izie i poe u crkvu, u kojoj je zvonilo na Zdravomariju.

Kad na trgu nije vie uo njegove korake, ljekarnik primijeti, da se upnik malo prije vrlo nepristojno ponio. To to je odbio da se malo okrijepi, inilo mu se jedno od najodvratnijih licemjerstava, jer svi popovi piju, kad ih nitko ne vidi, i nastoje oko toga, da se opet vrate vremenu desetine. Gostioniarka stade braniti svoga upnika: Uostalom, on bi savio preko koljena etvoricu takvih, kao to ste vi. Prole godine pomagao je naim ljudima da spreme slamu; nosio je po est snopova najedanput, toliko je jak! Odlino! ree ljekarnik. Poaljite samo svoje keri na ispovijed takvim junainama! Da sam ja vlast, odredio bih, da se svima popovima jedanput mjeseno puta krv. Da, gospoo- Lefrangois, svakog mjeseca po jednu flebotomiju u interesu javnog reda i morala! Ta utite, gospodine Homais, vi ste pravi bezbonik! Vi nemate vjere! Ljekarnik odgovori: 1 Vidi str. 71, 72. 373__ Imam ja vjeru, svoju vjeru, i imam je dapae vie nego svi oni sa svojim smijenim ceremonijama i svojim sljeparijama! Naprotiv, ja oboavam Boga! Ja vjerujem u najvie bie, u jednog stvoritelja, ma tko on bio, to mi je sasvim svejedno, koji nas je postavio na ovaj svijet, da tu vrimo svoje graanske i roditeljske dunosti; ali ja ne osjeam potrebu da idem u crkvu, da ljubim srebrne posude i da svojim novcem tovim gomilu lakrdijaa, koji se hrane bolje nego mi! Jer Boga moemo potovati isto tako u umi, u polju, ili ak pobono promatrajui nebo, kao to su to radili stari narodi. Moj bog, to je bog Sokratov, Franklinov, Voltaireov i Berangerov! Ja sam za Vjeroispovijest savojskog vikara i za besmrtna naela iz godine 1789. Zato ja ne priznajem Boga kao nekog iieu, koji se s palicom u ruci ee po svom nebeskom vrtu, smjeta svoje prijatelje u utrobu kitova, umire vapijui na kriu i uskrsava poslije tri dana; to su stvari same po sebi besmislene i, osim toga, sasvim protivne svim fizikim zakonima; to nam ujedno dokazuje, da su popovi uvijek amili u sramotnom neznanju, u koje nastoje da sa sobom povuku sve narode. On zauti traei oima oko sebe sluatelje, jer je u svojoj uzbuenosti bio zaas pomislio, da se nalazi usred opinskog vijea. Ali gostioniarka ga nije vie sluala. to imamo tu? Jedan dijalog, jedan prizor, na kakve nailazimo svaki put, kad Homais ima prilike da govori 0 sveenicima. A sada, ima i neto bolje u posljednjem odlomku na strani 271.1 Opu je pozornost privukla pojava upnika Bourni-siena, koji je prolazio pored trnice sa svetim uljem. Homais, dosljedan svojim naelima, usporedi sveenika s gavranima, koje privlai miris mrtvaca; i sam pogled na kakva duhovnika bio mu je lino neugodan, jer ga je sveenika halja podsjeala na mrtvaki plat, 1 on je mrzio jedno, bojei se pomalo drugoga. Na stari prijatelj, onaj, koji nam je posudio katekizam, bio je veoma ushien tim odlomkom; rekao nam je: To je frapantna istina; to je zaista slika mrzitelja popova, koga ,sveenika halja podsjea na mrtvaki plat, i koji mrzi jedno, bojei se pomalo drugoga'. To je bezbonik i on je mrzio mantiju, malo moda iz bezbo-nosti, ali mnogo vie zbog toga, to ga je podsjeala na mrtvaki plat. 1 Vidi str. 278. 374 Dopustite mi, da sve to ukratko razloim. Ja branim ovjeka, koji bi, da je naiao na kakvu knjievnu kritiku o vanjskom izgledu svoje knjige, o nekojim izrazima, o suvinim pojedinostima, o jednom ili drugom pitanju, bio prihvatio tu knjievnu kritiku od sveg srca. Ali tome, da ga optuuju zbog povrede morala i vjere, gospodin Flaubert ne moe se dovoljno nauditi! I on protestira tu pred vama sa svim uenjem i sa svom svojom snagom protiv takve jedne optube. Vi niste oni, koji osuuju knjige na temelju nekoliko redaka, vi ste oni, koji prije svega sude o smislu i obradi djela, i koji ete sebi postaviti isto pitanje, kojim sam ja zapoeo svoju obranu i kojim je i zavravam: Da li itanje takve knjige uliva prema poroku ljubav ili gnuanje? Tako strano jspatanje krivice ne nagoni li, ne potie li na krepost? itanje te knjige ne moe ostaviti na vas drugaiji dojam, nego to je ostavilo na nas. Naime, da je ta knjiga izvanredna u cjelini i da su joj pojedinosti besprijekorne. Cijela klasina knjievnost ovlastila nas je na slike i prizore, koji su mnogo slobodniji nego oni, koje smo mi sebi dopustili. Mi smo se prema tome mogli ugledati u nju, ali mi to nismo uinili, mi smo sebi nametnuli umjerenost, i vi ete o tome voditi rauna. Ako je moda gospodin Flaubert ovom ili onom rijeju i premaio mjeru, koju je sebi nametnuo, ja ne bih imao samo da vas podsjetim, da je to njegovo prvo djelo, nego bih imao da vam kaem i to, da ak ako se i prevario, njegova greka ne bi bila tetna pc javni moral. A time to ste ga izveli pred sud njega, koga sada poznajete malo po njegovoj knjizi, njega koga ve pomalo i volite, u tom sam siguran, i koga biste voljeli jo i vie, kad biste ga bolje poznavali - on je zaista dovoljno, on je ve i odvie bolno _ kanjen. Na vama je sada da odluite. Vi ste ocijenili knjigu u cjelini i u pojedinostima; nije mogue da se kolebate! 375*,,"' PRESUDA Sud je jedan dio glavne rasprave za posljednjih osam dana posvetio pretresu tube podignute protiv gospode Leona Laurent-Pichata i Augustea-Alexisa Pilleta, prvog kao odgovornog urednika, drugog kao tampara povremenog asopisa Revue de Pari, i gospodina Gustavea Flauberta, knjievnika, koji su sva trojica optueni: 1.

Laurent-Pichat, to je godine 1856, objavljujui u brojevima od 1. i 15. prosinca lista Revue de Pari odlomke iz romana pod naslovom Gospoda Bovary, a osobito razne odlomke na stranama 73, 77, 78, 272, 273, poinio prijestupe protiv javnog i vjerskog morala i dobrih obiaja; 2. Pillet i Flaubert, to su, Pillet tampajui zbog objavljivanja, Flaubert piui i predavi Laurent-Pichatu zbog objavljivanja naprijed navedene odlomke romana pod naslovom Gospoda Bovary, pomogli svjesno Laurent-Pichata u inima, koji su pripremili, olakali i dokraja izveli naprijed spomenute prijestupe, i to su na taj nain postali sauesnici u tim prijestupima, koji su predvieni u 1. i 8. lanu Zakona od 17. svibnja 1819. i 59. i 60. lanu Kaznenog zakona. Optubu je zastupao gospodin Pinard, zamjenik carskog dravnog odvjetnika. Sud je, poto je sasluao odvjetnika Senara, branitelja gospodina Flauberta, odvjetnika Desmaresta, branitelja gospodina Pichata, i odvjetnika Faverica, branitelja tamparova, odgodio na dananju sjednicu (7. veljae) izricanje presude, koja glasi: 376 S obzirom na to da su Laurent-Pichat, Gustave-Flaubert i Pillet okrivljeni, da su poinili prijestup protiv javnog i vjerskog morala i dobrih obiaja: prvi, kao zaetnik, to je objavio u povremenom asopisu Revue de Pari, kojemu je on glavni urednik, a u brojevima od 1. i 15. listopada, 1. i 15. studenoga, 1. i 15. prosinca 1856. roman pod naslovom Gospoa Bovary, Gustave Flaubert i Pillet, kao sauesnici, jedan time to je dao rukopis,. a drugi to je tampao spomenuti roman; S obzirom na to da roman, o kome je rije, i koji ima oko 300 strana, u smislu propisa o upuivanju pred kazneni sud, sadri oznaene odlomke na stranama 73, 77. i 78. (broj od 1. prosinca) i stranama 271, 272. i 273. (broj od 15. prosinca); S obzirom na to da inkriminirani odlomci, kad se razmatraju odjelito! i zasebno, zaista sadre bilo izraze, bilo slike, bilo prizore, koje dobar ukus odbacuje, i koji su takve prirode, da vrijeaju branu i potovanja dostojnu osjetljivost; S obzirom na to da se iste primjedbe mogu tano primijeniti i na druge odlomke, koji nisu obuhvaeni odredbom o upuivanju pred sud, a koji na prvi pogled kao da izlau teorije, koje ne bi bile manje protivne dobrim obiajima i zakonima, koji ine temelj drutva, i potovanja, koje dugujemo naj uzvieni] im vjerskim obredima; S obzirom na to da iz tih raznih razloga djelo predato sudu zasluuje strog ukor, jer zadatak knjievnosti mora biti uzdizanje i obnavljanje duha pomou odgajanja razuma i oplemenjivanja navika jo vie nego ulijevanjem, gnuanja prema poroku i prikazivanjem razuzdanosti, koje mogu postojati u drutvu; S obzirom na to da optueni, a osobito Gustave Flaubert, odluno odbijaju optubu usmjerenu protiv njih tvrdei, da roman podvrgnut sudskoj presudi ima izriito moralni cilj, da je pisac prije svega imao u vidu da izloi opasnosti, koje proizlaze iz odgoja, koji nije prilagoen sredini, u kojoj ovjek mora da ivi i da je, voen tom milju, prikazao enu, glavno lice svog romana, kako tei k jednom svijetu i drutvu, za koji nije stvorena, kako je nesretna zbog skromnog poloaja, u koji ju je sudbina bila smjestila, kako zaboravlja najprije svoje materinske-dunosti, a zatim zanemaruje i dunosti supruge unosei postepeno u svoju kuu brakolomstvo i propast i bijedno zavravajui svoj ivot samoubojstvom, poto je prola kroz sve stupnjeve najpotpunijeg ponienja i srozala se do krae; 377S obzirom na to da se ta glavna misao, bez sumnje moralna u naelu, morala upotpuniti u svom razvijanju izvjesnom, strogou u nainu izraavanja i uzdrljivom opreznou, osobito to se tie iznoenja slika i dogaaja, koje je pisac prema svom planu morao iznijeti pred javnost; S obzirom na to da nije doputeno, da se pod izlikom opisivanja karaktera ili lokalne boje prikazuju u njihovim zastranjivanjima postupci, rijei i vladanje lica, koja je pisac stavio sebi u zadatak da opie; da bi takav jedan sistem, primijenjen na djelo ljudskog duha kao i na proizvode lijepih umjetnosti, vodio k realizmu, koji bi bio nijekanje lijepoga i dobroga i koji bi, stvarajui djela jednako uvredljiva za pogled kao i za duh, vrio neprestane povrede javnog morala i dobrih obiaja; S obzirom na to da ima granica, koje ak i najlaka knjievnost ne smije prijei, a o kojima Gustave Flaubert i ostali optueni kao da nisu vodili dovoljno rauna; Ali, s obzirom na to da je djelo, kome je Flaubert pisac, djelo, koje je, izgleda, dugo i ozbiljno raeno s gledita knjievnog i s gledita prouavanja karaktera; da su odlomci, na koje ukazuje odredba o upuivanju pred sud, ma koliko da zasluuju prijekor, malobrojni, ako ih se usporedi s opsegom djela; da ti odlomci, bilo po idejama, koje izlau, bilo po situacijama, koje predouju, ulaze u sastav karaktera, koje je pisac htio opisati, preuveliavajui ih dodue i proimajui ih vulgarnim i esto sablanjivim realizmom; S obzirom na to da Gustave Flaubert odluno izjavljuje da potuje dobre obiaje i sve, to se odnosi na vjerski moral; da ne izgleda da je njegova knjiga, kao izvjesna druga djela, bila napisana s jedinim ciljem da zadovolji ulne strasti, duh raskalaenosti i razvrata, ili da izvrgava smijehu stvari, koje svi moraju nadasve potovati; Da je samo pogrijeio u tome, to je pokatkad izgubio iz vida pravila, preko kojih nijedan pisac, koji dri do sebe, ne smije nikad prijei, i to je zaboravio, da knjievnost, kao umjetnost, da bi ostvarila dobro, koje je pozvana da stvara, ne treba samo da bude neduna i ista u svom obliku i svom izrazu; Prema tome, s obzirom na to da nije dovoljno utvreno, da su Pichat, Gustave Flaubert i Pillet uinili prijestupe, koje su im pripisali;

Sud ih rjeava optube podignute protiv njih i oslobaa ih od plaanja sudskih trokova. 378 GUSTAVE FLAUBERT 1. JEDNA SLAVNA GODINA Knjievnu godinu 1857. obiljeie dva velika dogaaja: J222oajBo2flJ3jL^ Kao to se moe rei bez ikaEvapretjerivanja, da jeodTIaubertova romana potekao moderni realizam sa svim svojim izdancima, ukljuivi naturalizam, tako se moe i mora utvrditi, da je Baudelaireova pjesnika zbirka suma i polazna taka, odakle vode putovi u likovno-materijalistiku poeziju parnasovaca, glazbeno-spiritualistiku poeziju simbolista, pa sve do nadrealizma dvadesetih godina naega stoljea. tovie, stota obljetnica jednoga i drugog remek-djela, Gospoe Bovary i Cvijea zla, otkriva neospornu injenicu, da ovaj utjecaj nije iscrpljen te da se kritiki realizam naih dana i suvremena poezija koriste Flaubertovim i Baudelaireovim tekovinama, nadovezujui katkad svjesno, katkad nesvjesno, na knjievnu problematiku i radne metode ovih velikih pisaca. Izvanredno znaenje spomenutih djela moemo uoiti i na taj nain, da se ogledamo po svijetu, da bismo se prisjetili to se ove godine zbilo u drugim knjievnostima Evrope. U Engleskoj se Elizabeth Barret Browning javlja Auro-rom Leigh, romanom u stihovima, a Borrow objavljuje svoj ciganski roman (Romany Rye). George Elliot pie svoje crtice iz sveenikog ivota (Scenes oj Clerical Life), a post-umno izlazi jedan roman Charlotte Bronte, napisan prije desetak godina (The projessor). Ipak je najznaajniji roman godine nastavak Henryja Esmonda, u kom Thackeray iznosi sudbinu Esmondovih potomaka u Novome svijetu (The Vir-ginians). Pjesnika produkcija nije znaajna, ali je znaajna kritika: te godine izlazi prvi svezak Spencerovih eseja, a Buckle objavljuje oba sveska svoga kulturno-povijesnog djela (History oj Civilization in England). U njemakoj sferi valja spomenuti postumne stihove Heineove, koji izlaze u Schwabovu Musenalmanachu, i prvo potpuno izdanje Hebellovih stihova. Spomena je vrijedna Raabeova Kronika Vrapje ulice (Die Chronik der Sperling-gasse), Scheffelov povijesni roman (Ekkehard), Reuterova proza na niskonjemakom dijalektu i Stifterovo Bablje ljeto (Nachsommer). Dakle: bojaljivi realizam, pjesniki obojen i malograanski skuen, poniranje u daleku prolost i knji379evno-dijalektalna problematika, o kojoj se naveliko polemizira. Provincijalno-zaostali karakter ima i talijanska produkcija. Jedan povijesno-seoski roman (Nievo), jedan seoski roman (Carcano), jedan neuspjeli pokuaj drutvenog romana (Giuria), drutveno-politike satire (Guerrazzi). Pa jedna kranska tragedija iz doba Nerona (Gazzoletti) i romantino--epigonski stihovi, koji nose znaajni naslov Ore melancho-liche (Perego). Gledajui iz knjievno-povijesne perspektive najvei su dogaaj pjesniki prvijenci Carduccija, jer te godine izlazi prva njegova zbirka (Rime). U drugim romanskim zemljama situacija nije mnogo bolja, jer se sredinom prologa stoljea nalaze na periferiji zbivanja, pa i vremenski zaostaju, sluei se dotrajalim formulama ili rjeavajui kulturno-nacionalne zadatke, koji su drugdje odavno rijeeni. U panjolskoj Ayala, uvaeni dramatiar, koji pie u stihovima, a danas je prilino zaboravljen, objavljuje jednu od svojih najpoznatijih drama (El te-jado de vidrio, to e rei Stakleni krov). Catalina objavljuje roman pod naslovom ena (La mujer), koji e se pretampa-vati sve do konca stoljea, jer je publika u svom ukusu zaostala, pa velike realiste XIX stoljea nije jo asimilirala. U panjolsku sferu pripada postumni izbor iz djela kolumbijskog rodoljuba, vojnika i pjesnika, koji se zvao Jose Caro (Obras escogidas) te zbirka kubanske rodoljubne lirike, koja izlazi u New Yorku pod naslovom Prognanikov leut (El laud del desterrado), naslovom, koji je sam po sebi itavi program. Katalonija, koja politiki pripada panjolskoj, ali se jezino i kulturno razlikuje od Kastilje, doivljava u to doba svoj knjievno-politiki preporod, a Balaguer, katalonski Mi-stral, objavljuje svoju prvu pjesan na materinskom jeziku, zagledajui se naravno u slavnu prolost (Lo trovador de Montserrat). U Portugalu izlaze u godini Gospoe Bovary tri povijesna romana iz nacionalne prolosti, a Brazilija, koja se slui portugalskim jezikom, dobiva svoj prvi nacionalni roman, koji e doivjeti brojna izdanja, a ita se kau i danas (Jose de Alencar: O Guranu). Rumunjska, koja se sredinom stoljea priklanja romanskom svijetu (premda se donedavno sluila irilicom, a jezik je protkan slavenskim, ali i turskim i novogrkim elementima) biljei te godine dva znaajna izdanja. Alecsandri, prvi nacionalni pjesnik nove Rumunjske, objavljuje povijesne slike u tri ina (Cetatea Neamtului, to e rei Tvrdi grad Neamt), tampajui paralelno u Berlinu svoje prijevode iz rumunjske narodne poezije. U doba kad u Parizu izlazi Gospoda Bovary i Cvijee zla pojavljuje se u Nizozemskoj knjiga uspomena iz sveenikog ivota (Pierson), jedna zbirka ladanjskih popijevki (De Cort) i dvije zbirke stihova na flamanskom jeziku. Jednoj je naslov Pjesnike vjebe, drugoj Cvijetak na grobu. Autor je Guido Gezelle, jedini autentini pjesnik ovog jalovog perioda, koji ivi u crnoj provinciji, nezapaen i nepriznat. U skandinavskim zemljama vlada takoer mrtvilo ali se naroito u Norvekoj javljaju prvi vjesnici preporoda. Mladi Ibsen objavljuje jednu povijesnu dramu, a Bjornson jednu 380 seosku novelu, prvu novelu ove vrste u norvekoj knjievnosti. U vedskoj jedino je znaajna publikacija Rvdbergov povijesno-pustolovni roman o gusarima Baltika (Frybutaren pa Ostersjon).

U slavenskim se knjievnostima mnoe vjesnici preporoda kulturno-umj etnikog i nacionalno-politikog. No to su obeanja koja e se ostvariti kasnije. Izmeu romantizma, Tcoji je kao pokret i moda likvidiran, i realizma, kojim e Rusi potkraj stoljea zauzeti jedno od prvih mjesta u svjetskoj literaturi, pedeset i sedma predstavlja neku raskrsnicu, a itavi je decenij prelazni period. Poinje izlaziti Hercenov Kolokol, Solovjev objavljuje prvi svezak svoje Povijesti Rusije, Cernievski pie o Sedrinu, Ostrovski prikazuje jedan kazalini komad (ftoxoflHoe mbcto), a Turgenjev i Tolstoj, koji su nadomak etrdesetoj, daju ove godine nekoliko znaajnih priloga. Tolstoj tampa autobiografski roman Mladost (IOhocti.) i jednu novelu. Turgenjev, koji je ve dao Loveve zapise i Rudina, neke manje stvari. Dostojevski, koji se te godine vratio iz Sibirije (dok Tolstoj odlazi u inozemstvo), objavljuje novelu Mali junak (MajienKMM repoii), prvi knjievni sastavak nakon robije. U Poljskoj izlazi jedan roman Kraszewskoga (Jermola), u ekoj dvije zbirke stihova (Ne-rua, Pfleger), od kojih e jedna Nerudina postii brojna izdanja i veliku popularnost, a udna je koincidencija, da ima isti naslov kao Gezellova (Hfbitovni kviti, Kerkhof-hloomen, tj. grobno cvijee). Od ove zakanjele romantike prijatno se odvajaju Slovake prie i legende (Slovenske pohadky a povesti) Boene Nemcove, koje poinju izlaziti 1857. Bugarski udio predstavlja Rakovski svojom buntovno--rodoljubnom poemom Gorski putnik, koja izlazi u Novom Sau (kao to kubanske pjesme izlaze u New Yorku, a rumunjske u Berlinu). Vraajui se na kraju ovog letiminog putovanja naem ishoditu, hajde da pogledamo, to se u toj slavnoj godini zbilo u Francuskoj. Dvije relativno znaajne zbirke stihova: Banvilleove Pelivanske ode (Ode junambulesques) i njihov neposredni odjek. To su prvi stihovi nesretnoga Glatignvja, koga ubrajamo meu znaajne pjesnike parnasovske kole. Iste godine tampa Theophile Gautier (kome e Baudelaire posvetiti svoju zbirku) glasovitu pjesmu "L'art, koja sadri program novoga pjesnikog pravca, koji hoe da prevlada romantizmom, a kasnije e postii simboliku reakciju. Louis Bouilhet, prijatelj i savjetnik Flaubertov objavljuje svoje prvo djelo, epski pjesmotvor o Rimu u doba dekadencije (Melaenis), a mladi Leconte de Lisle, budui prvak parnaso-vaca, poinje objavljivati svoje Barbarske poeme (Poemes barbares). Pjesnika je etva, dakle, obilata i zanimljiva, ali nemojmo zaboraviti, da Baudelaire ovu vrstu poezije svojom zbirkom najavljuje, ali je ujedno prevladava, jer je parna-sovstvo samo jedna komponenta njegove bogate pjesnike linosti. Slabija je bilanca u pripovjedakoj prozi. Champ-fleury, koji se smatra realistom, tovie, ideologom realizma, izdaje roman Le Camusova batina (La succession Le Caraus), 381Gautier tampa dvije novele, koje nisu bogzna to. No pripovjedaima se pridruuju esejisti, putopisci, historiari i filozofi: Fromentin, Michelet, Taine i Renan. Slikar Fromentin otvara seriju svojim dojmovima iz Sahare (Un ete dans le Sahara), Micheletu izlazi jedna od pjesniko-obrazovnih digresija (L'insecte), Taine skuplja svoje lanke o francuskim filozofima XIX stoljea (Les philosophes classiques du XIX siecle en France), a po asopisima javlja se Renan studijama iz vjerske povijesti. Kazalite zastupa Dumas fils Novanim pitanjem (La question d'argent), jednom od najslavnijih svojih drama, koja je danas potpuno zaboravljena. Kritiku zastupa Champfleurv, koji s Durantvjem izdaje asopis Reali-sme, u kom e Durantv napasti Flauberta i njegov roman, rugajui se minucioznim opisima, koji se njemu Duran-tyju ine dosadni i smijeni. Spomenimo jo, da se iste godine javlja i pretea knjievne renesanse u Belgiji. To je Charles de Coster, koji izlazi pred javnost svojim Flamanskim legendama (Legendes fla-mandes). Ponirui u domau prolost, koju oivljava vjeto i s mnogo pijeteta, de Coster udara temelje onoj belgijskoj knjievnosti, koja je po duhu i po tehnici flamanska, a po jezinom izrazu francuska. A mi? Sto se pedeset i sedme zbivalo u hrvatskoj knjievnosti? Kaimo odmah da poloaj nije slavan, a moglo bi se rei, da je prilino jadan. To je doba apsolutizma, koji se nakon preporodnog poleta i burne etrdesetosme, spustio kao mora na javni ivot. Jedan jedini asopis, Neven, koji se bori s cenzurom, a doskora e uginuti, poto je Begovi napustio urednitvo. Pravopisno-jezine 'polemike, iz kojih e se razviti tzv. zagrebaka kola (Veber) i tzv. rijeka (Kurelac). Knji-evno-nauni odnosno struni rad. ulek pribjegava leksikografiji, Vukotinovi prirodopisu, a Kukuljevi se predaje povijesnim istraivanjima. Jurkovi izdaje Reljkovieva Satira, najznaajniji spomenik naeg prosvjetiteljstva (koje se kod nas preplie s romantizmom). Urednik Nevena koji je prole godine dao jednu povijesnu novelu (Krvavi most u Zagrebu), objavljuje sada jednu povijesnu dramu (Stjepan, posljednji kralj bosanski), dok se dubrovaki pjesnik Kazali javlja djelom, od kojeg se sauvao samo naslov Trista Vica udovica). I to je sve. Da, i jedan veliki kazalini dogaaj: premijera Freudenreichovih Graniara, koji e kroz nepunih sto godina biti najpopularniji puki komad naega dramskog repertoara. I tako u doba, kad Flaubert i Baudelaire obraunavaju s romantizmom, otvarajui nove knjievne vidike, mi se utjeemo historizmu i filologiji, a borei se za nacionalni opstanak kuamo formirati knjievni jezik i stvoriti knjievno--kazalinu publiku.1 1 Isp. P. Van Tieghem: Repertoire chronologique des Utteratures modernes publie par la Commission Internationale d'histoire Utteraire moderne (1937). Van Tieghem i njegovi suradnici voe rauna i o hrvatskoj knjievnosti, ali godine 1857. ne spominju nijedno nae djelo, to je s obzirom na gornji osvrt donekle i shvatljivo. 2. 2IVOT I LITERATURA

Budui pisac Gospoe Bovary rodio se u Rouenu, 12. prosinca 1821. (iste godine, kad i Baudelaire, koji je sedam mjeseci stariji), a umro je na obiteljskom posjedu u Croissetu nedaleko rodnoga grada, 8. svibnja 1880, ne navrivi pedeset i devet godina. Otac mu je lijenik, ak velikog Dupuytrena, a mati ki. lijenika. Djetinjstvo provodi u bolnici, gdje stanuje dr Flaubert sa brojnom svojom porodicom, igra se nadomak bolnike prosekture, a njemu i sestri najdraa je zabava popeti se na ogradu i virkati kroz prozor, to to otac radi. Srednju kolu polazi u rodnome mjestu, a 1840. polae maturu (neto je okasnio) i nakon ispita polazi na prvo svoje putovanje (Pi-rineji, Korzika). Idue godine morao bi u vojsku, ali izvlai dobar broj (jer kako nema ope vojne obaveze, to je stvar lutrije), ostaje kod kue i poesto odlazi u Trouville, koji jo nije slavno morsko kupalite, ali je ivahno turistiko mjesto. Roditelji ga alju u Pariz, da bi uio pravo, ali ga studij ne zanima, a kao provincijalac on se u velikom grau teko snalazi. Osjea se osamljen i nesretan. Bio je komplicirano, dijete, u koli je mnogo pitao, a jedino e mu utoite biti nekoliko prijatelja, koji ga prate kroz ivot. Studij e napustiti nakon dvije godine, poto se javie prvi znaci ivane bolesti, koja daje obiljeje njegovoj ivotnoj i knjievnoj karijeri. Flaubertu je dvadeset i tri godine, kad umire otac, iscrpljen od rada i voljen od sviju, pa luki radnici u Rouenu trae kao posebnu ast, da bi smjeli nositi njegov lijes. Iste godine sree u Parizu, kamo odlazi na krai boravak, Louisu Colet, promeurnu pjesnikinju, koja svoju fiziku privlanost kombinira s knjievnom karijerom, stalno dobiva nagrade i vjeto se probija kroz ivot. Njezina veza s Flaubertom, koji je mnogo mlai, traje desetak godina, a kako nisu zajedno ivjeli, nego su se povremeno sastajali, Flaubert joj esto pie, pa je ovo vaan dio njegove bogate korespondencije. O postanku Gospoe Boyary ne bismo bili obavijeteni tako fa-no i autentino, da nema pisama Gospoi X ..., u kojima se budui pisac, mislei da razgovara s ravnopravnim partnerom, iivljava, otkrivajui iz dana u dan svoje elje i nade, muke i nastojanja. Uoi burne godine etrdesetosme, koju e doivjeti kao gledalac i pomalo sudionik, pjeaci s prijateljem Maximeom Du Campom (koji je takoer sin slavnoga lijenika) Normandijom i Bretagnom. Putuje u zdravstvene svrhe, a svoje e dojmove fiksirati putopisnim biljekama. Oni tvore znaajan dio njegovih mladenakih spisa, koje nije objavio. Pisati je poeo kao djeak, navrivi deset godina. Dnevnik, novelistiki i dramski pokuaji, a evo nekoliko godina, ta radi na djelu, u koje polae velike nade. To je Iskuenje sv. Antuna, pjesniko filozofska rapsodija. Du Camp ga nagovara da poe s njime na Blizi istok (gdje je Du Camp ve jednom bio, a sada odlazi ponovo, u slubenoj misiji), ali 383Tlaubert hoe da prije zavri svoje djelo. Kao to je Goethe primio prvu pobudu za svoga Fausta, gledajui sajamske marionete, tako je i Flaubertova sv. Antuna pustinjaka inspirirao moda doivljaj iz djetinjstva. Misao ga odavno zaokuplja, a njegovo e Iskuenje biti rezultat knjievnih i ivotnih Iskustava, goleme lektire i nadasve upornog rada. Konano je djelo gotovo i mladi ga autor, koji se pribliio tridesetoj, ita dvojici prijatelja. Jedan je spomenuti Du Camp, Flaubertov vrnjak, drugi Loius Bouilhet, koji je nekoliko godina mlaL Obojica piu, neke su radove ve tampali, a s knjievnim ivotom Pariza imaju mnogo vie kontakta negoli Flaubert. S obzirom na prijateljstvo i s obzirom na knjievno iskustvo, njihov e sud biti mjerodavan. Flaubert ga doista prima, iako je porazan. Prijatelji mu savjetuju da baci rukopis u vatru i da se prihvati drugog, suvremenijeg siea. Eno, npr. sluaj Delamareove supruge, koja je svojski varala mua, skromnog seoskog lijenika i razoaravi se u svojim ljubavima dobrovoljno pola u smrt... Flaubert prihvaa prijedlog, koji je naoko barokan, ali je u skladu s novim realistinim smjernicama, i spremajui se na putovanje on se poinje baviti milju da obradi grau, koja se tako stubokom razlikuje od one, koju je obradio. Na odlazak se teko odluuje, pa ga Du Camp gotovo silom odvodi. Preko Marseillea i Malte stiu u Aleksandriju i Kairo odakle e dalje putovati Nilom. Flaubert se opaja novim ambijentom, koji intenzivno doivljava, ali ezne za rodnom Normandijom. A sve misli na roman, koji bi imao napisati i negdje na obali Nila, u srcu Egipta, nalazi ime za svoju junakinju. Zvat e se Emma, Emma Bovarv! To je bilo 1850. Iz Egipta putnici polaze u Bejrut, odatle na otok Rod, pa u Carigrad i najzad u Atenu. Proputovat e Spartu i najzad krenuti iz Peloponeza u Italiju. Brindisi, Napulj, Rim, Firenca odakle e kui. Sredinom 1851. Flaubert se vraa u Rouen, poto je izbivao punih dvadeset mjeseci. Nastanjuje se u Croissetu, gdje e odsada provoditi svoje dane, uspostavlja vezu s Louisom Colet (s kojom se bio posvaao) i daje se intenzivno na posao. Punih pet godina radi na svom romanu, koji 1. listopada 1856. poinje izlaziti u Revne e Pari, gdje je Du Camp vana linost. Ipak se mora pokoriti, kad Pichat, drugi urednik, trai da se neka mjesta ublae, druga izostave. I lokalni dnevnik (Nouvelliste de Rouen), koji je djelo srdano pozdravio i stao ga zatim objavljivati, paralelno sa asopisom, obustavlja publikaciju, a kada poetkom idue godine djelo izlazi u nakladi Michela Levvja dravno odvjetnitvo podie optubu zbog povrede javnog udorea. Dolazi do uvenog procesa, u kojem Flaubert biva rijeen, zahvaljujui svojim vezama i sjajnoj obrani Metra Senarda, prijatelja Flaubertove obitelji. To je bilo 7. veljae 1857. Knjiarski je uspjeh veoma znatan, pa spretni nakladnik, koji je za djelo platio 500 franaka, pravi izvrsne poslove. Kritika se buni, jer je smeta novost Flaubertova djela, no Sain-te-Beuve, koji ima razvijeno ulo za promjene javnog miljenja, osjea vrijeme koje dolazi i pie u slubenom Moni-teuru povoljnu recenziju. Gosp. Gustave Flaubert veli 384

slavni kritiar rukuje perom kao to lijenici rukuju skalpelom ... I aludirajui na nove realistine tendencije u knjievnosti, koje u "Flaubertovu romanu naoe umjetniki izraz, Sainte-Beuve zakljuuje: O anatomi i fiziolozi, svugdje nailazim na va trag! Da bi se odmorio od svakodnevne proze, koju stilistiki prekaljuje, dajui najgorim banalnostima vrijednost umjetnikog dokumenta, Flaubert se daje na posao da bi napisao povijesno-arheoloki roman, koji bismo mogli u stvari nazvati epopejom. To je Salarnbo. Kao to je u Gospodi Bovary uskrsnula rodna provincija, njeni ljudi i obiaji (premda to nije regionalistiki roman), tako e sada uskrsnuti stara Kar-taga i jedna davno pokopana kultura. God. 1858. putuje u Tunis, da bi se na licu mjesta dokumentirao poto je prouio brojna struna djela, a nakon etiri godine (koncem 1862) izlazi Salarnbo. Vanjski je uspjeh velik, pa je i nakladnik ire ruke (premda je i ovog puta pisca pljakao), ali kritika ne pokazuje nikakvo razumijevanje. Zatajio je i Sainte-Beuve, koji za ono, to je grandiozno (a Salambo zasluuje ovaj pridje-vak), nije nikada imao smisla. No kritike, ma kako bile nepovoljne, odaju izvjesni respekt. Flaubert nije vie nepoznati poetnik, on je linost i premda ne ivi u Parizu, o njem se vodi rauna. Mladi ga smatraju svojim voom, a njegove drutvene veze nisu na odmet. Posjeuje princezu Matildu, koja ga cijeni i uvaava, princa Jeromea Napoleona, koji ne tedi komplimentima, premda ga politika vie zanima nego knjievnost, druguje s uglednim i egzotinim strancima, kao to je Turgenjev, uestvuje u knjievno-mondenim priredbama. Usprkos drutvenim obavezama, koje samotnik iz Croisse-ta prihvaa kao neto tegobno, neto to se protivi njegovoj prirodi, jer se osjea nesiguran, Flaubert radi na novome djelu, koje mnogi tovatelji i poznavaoci smatraju njegovim najveim ostvarenjem. To je Sentimentalni odgoj (L'educa-tion sentimentale), autobiografski roman, u kojemu je prikazan sentimentalno-fizioloki i drutveno-politiki odgoj francuske omladine uoi etrdeset i osme. Razvitak pokoljenja, koje sprema i doivljava revoluciju, da bi dravnim udarom i uspostavom carstva bilo gurnuto u pozadinu, osueno da jalovo vegetira. Pisac je kolebao izmeu nekoliko naslova, a jedan je simboliki glasio Fruits secs, to e rei osueni plodovi ili slobodnije: suha grana. Uz to je Flaubert ovim romanom podigao spomenik svojoj velikoj ljubavi, Elzi Foucault (gospoi Arnoux u romanu), koju je upoznao kao mladi, gotovo djeak, ali je nikada nee zaboraviti. Kritika se ni ovom zgodom nije proslavila, a vojno-poli-tiki dogaaji (prusko-francuski rat, slom Drugog carstva, Komuna i kontrarevolucija) gurnut e Flaubertovo djelo u pozadinu. Potomstvo e ovaj propust ispraviti, a kritiari i historiari posvetit e ovom djelu najveu panju. Uoi I svjetskog rata osnovano je u Parizu drutvo prijatelja Sentimentalnog odgoja, kome pristupaju mnogi javni radnici, knjievnici i neknjievnici. Navrivi pedesetu godinu ivota Flaubert, koji je prije reda ostario, sve se vie povlai u se. God. 1872. umire nje25 Gospoa Bovary 385gova majka, koja je staroga momka pjestovala kao dijete. Flaubert prenosi svu ljubav na neakinju Carolinu. To vie, to je njezinu majku, koja je umrla pri porodu, od sve brae najvie volio. Poto se bez uspjeha okuao u drami, premda je bio uporan, ne klonuvi duhom vraa se Iskuenju sv. Antuna (ha tentation de saint Antoine) i sprema konanu verziju ovoga osebujnog djela, koje izlazi 1874. I ovo je djelo smelo kritiku, ali je smelo i itaoce, pa je lako zamisliti kako je neko moralo djelovati na Bouilheta i Du Campa. Od svih djela Flau-bertovih ovu je filozof sko-pjesniku rapsodiju najtee klasificirati. Da li je to epopeja ili drama, satira ili filmski scena-rio? A ipak je Flaubert svojim romanom o staroj Kartagi tako rei pripremio teren, pa e nam, ako upoznamo Salainbo, biti shvatljivije, premda na itaoca stavlja velike, upravo izvanredne zahtjeve. Posljednje Flaubertovo djelo, koje izlazi za njegova ivota jesu Tri prie (Trois contes, 1877), u kojima obrauje antiku, srednji vijek i moderno doba: Herodijada (Herodias), Legenda o sv. Julijanu Gostoprimcu (La legende de saint Julien VHos-pitalier) i Priprosto srce (Un coeur simple). Uspjeh je velik, a spomenute novele postaju doskora popularne, pa se i danas mnogo itaju, prevode, ilustriraju i komentiraju, jer predstavljaju kvintesenciju Flaubertova stvaranja, neku vrstu njegova digesta. Posljednje godine ivota, koje su zasjenjene oskudicom (sav je imutak poklonio neakinji, da bi njezina mua spasio od steaja), tjelesnim tegobama i sve veom samoom, posveuje golemom djelu, koje bismo mogli nazvati enciklopedijom ljudske gluposti, ali i brevijarom XIX stoljea, satirom na graansku civilizaciju, pozitivizarn i scijentizam. Djelo ostade nedovreno, pa i danas pobuuje polemike, jer se ne moe znati kako bi ga i u kojem duhu pisac zavrio tj. kojoj bi se od postojeih verzija konano priklonio. Respektirajmo stoga svileni rubac, kojim je pokrivao ispisane listie, da ih ne vidi profano oko. Listie, koji su ekali spremni i kobnog proljetnog dana, kada je pisca zatekla smrt. Idue godine izlazi nedovreni roman o Bouvardu i Pe-cuchetu (Bouvard et Pecuchet), izlaze memoari Maximea Du Campa, a 1884. poinje izlaziti Flaubertova korespondencija, koja e potomstvu otkriti novoga Flauberta, o kom za njegova ivota publika nije ni slutila. ovjeka osjetljiva i osjeajna, koji se uporno trudio da preboli romantino nasljee, i koji u svakodnevnoj (bolje svakononoj) borbi za knjievni izraz iscrpljuje svoje energije, ivei poput asketa. ovjek, koji moe da poslui kao uzvieni i neostiivi primjer umjetnikog potenja i fanatine odanosti knjievnom pozivu. 386

3. FLAUBERTOVA BOLEST Flauberta je kako znamo na samom poetku njegove karijere snala bolest, koja e ga dugo trajno obiljeiti, usmjerivi njegov ivot i rad u posebnom pravcu. Ona je od mladog ovjeka uinila knjievnog pustinjaka, martira umjetnosti; ona je nerazdvojno vezana s njegovim knjievnim stvaranjem. O toj bolesti mnogo se pisalo, a prva svjedoanstva izlaze uskoro nakon Flaubertove smrti. Svjedoanstva, koja su u najmanju ruku nepotpuna, a kako potjeu od laika, koji su osim toga lino zainteresirani (bio je to Maxime Du Camp,1 podmukli i tati prijatelj, neakinja Carolina2 ili Maupassant, koji je proglaen kumetom, sinovcem, pa ak i nezakonitim sinom Flaubertovim). Reena svjedoanstva nisu nikakve pa-tografije. Njima se, tovie, problem zamagljuje jer memori-jalisti Flauberta idealiziraju (kao Maupassant),' hoe da ispadnu lijepi ili interesantni (kao ga Commanville, koju je Flaubert jako volio, premda ga je znala dovesti u nemogue situacije) ili pak pravei se vani tota insinuiraju (kao Maxime Du Camp). Oko devetstote laaju se meutim ovog problema lijenici: Binet-Sangle, Gelineau, Michaut, Regnault, pa Cabanes i Fortin..., objavljujui svoja razmatranja u asopisu Chro-nique medicale (u kojem su postupno izali i Du Campovi pogledi na Flaubertovu bolest). Uoi I svjetskog rata pridruuje im se Reik, koji na Flauberta primjenjuje tada nove psihoanalitike spoznaje, a nakon rata Mandolini, koji se bavi patopsihologijom umjetnikog stvaranja. Kroz to vrijeme izlazi nekoliko patografskih djela opeg karaktera, u kojima je raspravljen i Flaubertov sluaj, te nekoliko posebnih patografija, koje su samo njemu posveene. Od opih djela ove vrste, koja se bave i Flaubertom, treba spomenuti Gouldova kliniko-biografska razmatranja,4 Grassetovo djelo o psihopatima, koji su tek napola ludi i napola odgovorni,5 Birnbaumove patopsiholoke dokumente," Heinzov psihi jatarski dnevnik,7 Conraova razmatranja o priroenoj epilepsiji, Braunovu knjigu o bolesti i smrti znaajnih linosti9 i standardno djelo Lange-Eichbauma, koji stvara novi pojam genija, unosei u svoja patografska istraiva1 M. du Camp: Souvenirs littraires (18821883), 2. sv., La rnaladie de Flaubert (Chronique medicale, 3, 1896). 2 Caroline Commanville: Souvenirs intimes sur Flaubert (1895). 3 G. e Maupassant: Etude sur Gustave Flaubert (1885). 4 G. M. Gould: Biographic Clinics (Philadelphia, 190309), 4 sv. s J. Grasset: Demifous et demiresponsables (1907). 6 E. Birnbaum: Psychopathologische Dokumente (Berlin, 1920). 7 W. Heinz: Tagebuch eines alten Irrenartztes (Linenthal bei Leip-Zig, 1928). 8 K. Conrad: Der Erbhreis der Epilepsie (G. Just: Handbuch der Erbbiologie, V, 2, Berlin, 1939). A. Braun: Krankheit und Tod im Leben bedeutender Menschen <Stuttgart, 1940). 387nja sociologiju.10 Prva se od ovih publikacija javlja poetkom naega stoljea, a posljednja se pojavila lani, pa je u njima skupljeno knjievno-medicinsko iskustvo posljednjih pedeset godina. Brojna su i specijalna djela o Flaubertu, koja potekoe iz pera lijenika ili medicinski upuenih laika. Prvi je Dumesnil, ovjek neobino svestran: lijenik, muzikolog, romanopisac i knjievni historiar. Dumesnil vrijedi kao najbolji poznava Flauberta i njegova kruga. Prvu svoju monografiju objavljuje 1905. pozabavivi se Flaubertovim hereditetom, njegovom okolinom i njegovom radnom metodom, koja je uvjetovana spomenutim faktorima.11 Dumesnilu se pridruuje Descharmes, koji 1909. tampa doktorsku tezu o Flaubertovu ivotu i karakteru, obuhvativi period od izlaska Gospoe Bovary.12 Umalo zatim javlja se spomenuti Reik, dajui psihoanalitike poglede na Flauberta s osobitim obzirom na Iskuenje sv. Antuna.13 Nakon I svjetskog rata prouava Louis Bertrand pariki period, dajui mu naslov: Flaubert u Parizu ili ivi mrtvac,1* to se odnosi na krizu, koju mladi Flaubert u to doba proivljava. Idue godine (1922) pojavljuje se prva medicinska teza o Flaubertu, u kojoj pisac A. G. A. Niel raspravlja o njegovoj ivanoj bolesti stavljajui s punim pravom navodnike.15 Pitanje nije iscrpljeno, jer se 1928. javlja jo jedan doktorat, koji obrauje Flaubertovu bolest (Allain),10 a 1932. trei (Brault).17 I etvrti (Jourdan).18 Iste godine daje Dumesnil novu monografiju o Flaubertu, koja se ne poklapa s prvom, jer ne tretira pojedinana pitanja ili skupine pitanja, nego itavog Flauberta kao ovjeka i pisca.19 Ovo djelo, koje doivljuje zaslueni uspjeh, moemo i danas smatrati najboljim uvodom u studij Gustavea Flauberta. Za vrijeme II svjetskog rata objavljuje Colling svoga Flauberta, osvrui se na knjievno-medicinsku stranu,'20 a nedavno je u zanimljivoj i veoma ivoj seriji Les Ecrivains de toujours objavljen dobar izbor knjievnih i slikovnih dokumenata, pa redaktor La Varende govorei o Flaubertu, daje rije i samome piscu, a brojnim ilustracijama, 10 W. Lange-Eichbaum i W. Kurth: Genie, Irrsinn urid Ruhm. Eine Pathographie des Cenies (MiinchenBasel, 1956). 11 R. Dumesnil: Flaubert, son herdite, son milieu, sa methode (1905). 12 R. Descharmes: Flaubert, sa vie, son caractere et ses iees avant 1857 (These, Pari, 1909). ls Th. Reik: Flaubert un. seine Versuchung des hl. Antonius (Min-en, 1912).

14 L. Bertrand: Flaubert a Pari ou le mort vivant (1921). " A.-G.-A. Niel: La maladie des nerfs \de Gustave Flaubert (These, Lille, 1922). 11 E. Allain: "Le mal de Flaubert (These, Pari, 1928). 17 J.-F. Brault: Considerations medicales sur la sensibllite de Flaubert (These, Bordeaux, 1932). 18 L. Jourdan: Essai sur la nevrose de Gustave Flaubert (These, Montpellier, 1932). 19 R. Dumesnil: Gustave Flaubert l'homme et l'oeuvre (1932, novo izdanje 1935). "> A. Colling: Gustave Flaubert, l'homme et l'oeuvre (1941). 388 koje sve odreda imaju dokumentirani znaaj, oivljava ovjeka i vrijeme, u kojem je ivio.21 S obzirom na toliki broj medicinsko-knjievnih publikacija o Flaubertu bila bi elja, koju je 1900. formulirao Mi-chaut, sugerirajui medicinarima, da se pozabave Flauber-tom, u punoj mjeri ispunjena.22 No spomenuti autori i drugi, koje nismo spomenuli, zastupaju tako oprena miljenja, da ova debata nije zakljuena, ma kako stvar izgledala jasnom.23 U prolom se stoljeu tvrdo vjerovalo, da je padavica ili epilepsija sveta bolest i da je prisno povezana s genijal-nou. Ovu je modu skrivio Lombroso,2*1 a po zakonu ustrajnosti ona se odrala i onda, kad je Lombroso od nje diskretno odstupio. Tvrdnju, da je Flaubert bolovao od padavice, prvi je iznio Du Camp, a za njim se povedoe brojni strunjaci: Gelineau i Binet-Songle (1900)," Heinz (1928), Braun (1940), Colling (1941), Brain (1949). Colling se gotovo doslovno povodi za Du Campom, premda je stvaralatvo pravih epileptiara veoma rijetka pojava. I stoga Michaut i Kegnault, koji su uz Gelineaua i Binet--Songlea prvi Flaubertovi patografi, odgovaraju odluno: ne. Uz njih pristaje Cabanes (1901), Dumesnil (1905), Birnbaum (1920), Dumesnil (1932) i La Varende (1956). Srednju liniju zastupa Grasset (1907), Conrad (1939), Lange-Eichbaum (1924), Kurth (1956). Grasset ostavlja otvorenim pitanje: epileptiar ili histeroepileptiar, to je naoko pitanje nomenklature, ali zalazi u sutinu stvari. Histeriki simptomi mogu da budu veoma nalik epilepsiji, ali ne znae epilepsiju, pa je razvitak bolesti posve drugaiji, a drukije su i mentalne sposobnosti, drugaiji bolesnikov karakter. Conrad istie, da su napadaji, koje Flaubert doivljava, u najmanju ruku nejasni, pa ne moemo zakljuiti nita pouzdano. Lange--Eichbaum smatra priroenu epilepsiju nevjerojatnom i priklanja se afektivnoj epilepsiji tj. histeriji. Govorei o Flau-bertovoj smrti (o kojoj su takoer voene teke diskusije) Michaut dokazuje, da Flaubert nije umro u epileptikom napadaju. Regnault veli, da je veliki pisac bolovao od histerije, Dumesnil nijansira i veli: histero-neurastenije i dodaje eluana krvarenja i ranu arteriosklerozu. Birnbaum takoer pledira za histeriju, a Cabanes dodaje lues, emu se naknadno priklanja Dumesnil, a po njemu i La Varende. Opasku o luesu, koji komplicira sliku bolesti dodaje u etvrtom (postumnom) izdanju Lange-Eichbauma njegov nastavlja i redaktor W. Kurth. 21 La Varende: Flaubert par lui-meme (1956). 22 Un Uvre a eerire sur Flaubert (Chronique medicale, 7. 1900). '" Od znaajnijih radova, koji su poslije rata izali u asopisima, spomenimo Uvije studije J. Pommiera, koji Flaubertu prilazi kao psiholog (Journal de Psvchologie normale et pathologique, 40, 1947; 42, 1948) i dvije studije R. W. Braina, koji raspravlja o patografiji genija (Eugenic Review, 40, 1948) i o piscu kao psihopatu, iznosei konkretne primjere, meu kojima je i Flaubert (BrltisU Medical Journal, 2, 1949). 24 C. Lombroso: L'uomo di genio (Milano, 1887); Sull' origlne e la natura el genio (Palermo, 1902). 389Histerijsku dijagnozu potvruje neizravno Fortin, govorei o Flaubertovoj autohipnozi prigodom knjievnog stvaranja. Psihoanalizom linosti bavi se kako znamo Reik, nalazei ii Flaubertu izraziti incestni kompleks. Istie njegov odnos prema majci i udatim enama s djecom. Na svoju navlai Gould, ameriki okulist, koji sve tegobe velikih ljudi objanjava onim oboljenjima, pa je Flaubert rtva nepoznate (!) one bolesti. Moralno-politiki ocjenjuje Flauberta Luke,25 proglaavajui ga mizantropom i nihilistom, to je, dabome, u vezi s njegovom boleu. Ta nije li patio od ivanih eluanih bolova, nije li trpio od glavobolje? Nije li zapadao u depresivna stanja, imao prisilne ideje? Nije li ga muila tjeskoba, motoriki nemir i razni tikovi? Ali na kraju krajeva, nisu li to vrlo openiti simptomi, koje nalazimo kod raznih neuroza, a nalazimo ih i kod histerija, pa kako ree Cabanes prof. Hardy lijei Flauberta kao histerinu enu. I prvi napadaj (kad se ono vraao s bratom iz Trouvillea) podsjea kau na histerinu krizu. Ni same okolnosti Flaubertove smrti nisu raiene ili drugim rijeima nijedna verzija nije openito prihvaena, premda za to nema razloga. Umro je od izljeva krvi u mozak, uslijed gumoznog tumora, koji je posljedica luetine zaraze. Arterite cerebrale specifique, veli Dumesnil, koji je kako znamo lijenik, a razgovarao je svojedobno s lijenikom, koji je Flaubertu imao pruiti prvu pomo, ali je doao prekasno. Toga je dana Flaubert ustao kao obino. Kako je radio nou, ostajao bi u postelji do 1011 sati, da bi se onda okupao. Kupelj je morala biti to vrua, tek toliko da se ne ope-e, a nalazei se u kadi, on bi pregledao potu i pri tom ispu-Sio nekoliko lula, jer bi se kupelj znala oduljiti. To vie, to je u kadi volio i zaspati.

Tako je bilo i kobnoga dana, no Flaubert je ini se kupelj skratio, jer se spremao u Pariz, pa je i runa prtljaga bila spremna. Ustavi iz kade nevoljko se osjeao. Pobojavi se, da se sprema kriza pozvao je sluavku i spomenuvi, da mu nije dobro poslao je po lijenika. Meutim se obukao, sjeo za pisai stol i pripalio lulu, jer se valjda naas pri-brao, ili je htio otjerati nelagodnost. No bit e, da mu je ponovo pozlilo, jer se ispruio na otomanu, koji se nalazio u radnoj sobi, gdje bijae smjetena i biblioteka. Legavi na otoman, izgubio je svijest. Dr Tourneux (koji je zamijenio dra Fortina, Flaubertova prijatelja) naao ga je kako rekosmo bez svijesti, a tek to ga je povrno pregledao pacijent je izdahnuo, a da se nije osvijestio. To su jedine sigurne injenice (koje je dr Tourneux saopio mladom kolegi). Carolina je svoju priu iskitila, premda nije bila prisutna. Sluavka je, donesavi doruak, nala svoga gospodara u nesvjestici: u desnoj je ruci grevito drao boicu s mirisavom soli, a doavi naas k svijesti on je neto !i Th. LUcke: Die Spaltungen Flauberts (Aufban, V, 3, 1949). 390 promucao, to sluavka nije shvatila, ali je Carolina naknadno objasnila. Umirui je veli ona zvao u pomo Victora Hugoa, o kome mu je sino priala. Flaubert je prema slavnom pjesniku gajio djetinje potovanje, ali je mnogo vjerojatnije da je (ako je ikoga zazivao) pomislio na prijatelja Hellota, ruanskog lijenika, s kojim je bio u prijateljskim odnosima i koji ga je povremeno lijeio. Do smijene je interpretacije dolo tako, da se stari Hugo nedavno bio preselio u Avenue Eylau, o emu je ga Commanville svoga ujaka obavijestila. Stoga Maxime Du Camp ima pravo, kad pobija sve navode, spominjui Hellota, koga pomutnjom pie Hallot. Ali nema pravo kad dodaje, da je njegov prijatelj umro od epilepsije, to svakako nije zgodno, a pomalo je i enantno (jer epileptiari znaju biti strani), pa je cijena, koju je Flaubert platio za svoju genijalnost bila velika. Ta je cijena doista velika, ali je ne treba traiti u tvrdnjama naivnih roaka ili perfidnih prijatelja, kakav je ini se bio Maxime Du Camp. Na osnovu dosadanjih istraivanja, koja su obilna i svestrana, nema razloga sumnjati, da je Gustave Flaubert bio psihopat, histerian ili histe-roidan, ime se njegove krize mogu dovoljno objasniti. Nema razloga sumnjati, da je uzrok smrti arterioskleroza odnosno stvaranje gumoznih tumora, koji pretpostavljaju staru lue-tiku zarazu. Dakle: Arteriitis cerebralis specifica. Da su Flaubertovi nadljudski napori i krajnje nehigijenski nain ivota njegovo stanje znatno pogorali, samo se po sebi razumije. Pisac Gospoe Bovary nije samo rtva svoga heredite-ta i fatalne nezgode (koja se mogla desiti za vrijeme njegova boravka u Egiptu) nego je i rtva svojih knjievnih ideala. Muenik umjetnosti, koja mu bijae prea od svega i kojoj je doista rtvovao sve. I linu sreu, i karijeru, i vanjski uspjeh, i ivot. 4. FLAUBERT U HRVATSKOJ Piui o prodiranju francuskog realizma u nau knjievnost Savkovi1 je s pravom konstatirao, da smo prema etvorici prvaka bili nepravedni. To je Stendhal, Balzac, Flaubert i Edmond de Goncourt. Ograniivi se na hrvatsku sferu rei emo, da je Balzac ipak prevoen, da je itan u njemakim prijevodima, pa i na francuskom. O Balzacu se neto i pisalo, dok Stendhal, Flaubert i braa Goncourt nisu u XIX stoljeu uope prevoeni, a hrvatska je publika za njih saznala tek onda, kada se na popritu pojavio Zola sa svojim na-turalistikim teorijama, tj. poetkom osamdesetih godina. Stendhal i Flaubert ima da poslue Zoli kao njegovi pretee i 1 M. Savkovitch: L'influence du realisme frangais dans le roman serbocroate (Bibliotheque de la Revue de Litterature Comparee, 107), 1935. 391jamci. Nai ih kritiari spominju samo zato, da bi obranili Zolu, a svoje informacije crpe uglavnom iz druge i tree ruke. No Stendhal je bio sam prorekao, da e pobuditi panju nakon pedeset godina, a to se proroanstvo svugdje obistinilo, pa se ne treba uditi, da nai realisti i naturalisti (ako ih tako smijemo nazvati) ne vode o njem rauna. Ni Flaubert nije privlaio mase italaca, ali je bio bolje sree od Stendhala, jer se znalo, da postoji, a neki ga umjetniki nastrojeni realisti (Vojnovi, alski, Draenovi) ipak itaju i njime se oduevljavaju. tavie, u djelima Vojnovia i alskog ima nesumnjivo tragova njegova utjecaja (pa e o tome biti jo govora), kao to u djelima Josipa Draenovia ima tragova Mau-passanta. to se tie brae Goncourt, lako je zamisliti, zato ih naa kritika i publika gotovo sasvim ignorira. Mlai od spomenutih prvaka, ali stariji od Zole, oni se naknadno priklanjaju naturalizmu, koji su pomogli stvarati, pa ni u samoj Francuskoj njihov poloaj nije jasan. Svojim stilistikim majstorijama odbijaju prevodioce, a kritiarima nisu dovoljno socijalni ni dovoljno odreeni, da bi se njima mogli posluiti u polemici oko naturalizma. Znaajno je za na realizam (a to vrijedi za Hrvate i Srbe), da je njihov prvi uzor Victor Hugo, pisac Jadnika. A znaajno je i to, da e njega zasjeniti Zola i paralelno sa Zo-lom Daudet. Prvi zastupa naunu ili pseuonaunu stranu naturalistikog pokreta; drugi njegovu poetinu stranu. Zola je ideolog, koji zastupa socijalno-umjetnike tenje pokreta. Daudet pjesnik, koji se obraa srcu i mati, pa se skladno dopunjuju. Kako se Zola poziva na Balzaca, manje na Flauber-ta, koji mu je u biti svojoj tu, a jo manje na brau Goncourt, kojima je antipatian, to je prvi korisnik Zoline mode u Hrvatskoj bio pisac Ljudske komedije, koji sada progovara prvi put na hrvatskom jeziku. God. 1887. izlazi Eugenie Gran-det,2 no ovaj prvi prijevod bit e zadugo i jedini, te uloga, koja je namijenjena Balzacu ostaje ipak dekorativna. Kumi-i, glavni propagator Zolinih teorija, slavi Balzaca, spominjui usput i Flauberta,3 nato kritiari iz protivnog tabora poinju Balzaca napadati, ograujui se od njegovih politikih ideja.4 No mladi pak ne poputaju, pa se diskusija nastavlja. Da pisac po svojim drutvenim nazorima moe biti reakcionaran, a svojim knjievnim ostvarenjima bez sumnje pro-

gresivan (a Balzac je zacijelo i jedno i drugo) to nikome ne pada na pamet. A znamo, da je Engels ba na Balzacovu primjeru ovu tvrdnju uvjerljivo ilustrirao.5 No slini se nesporazumi deavaju i danas, pa jedan istono-njemaki kritiar grdi Flauberta, proglasuj ui ga nihilistom. 2 Hrvatska. List ta politiku i narodne interese, III, 1887. br. 186223. 3 Hrvatska Vila, 1883. B. Galac, njegov istomiljenik, tvri da su Balzac i Flaubert naturalisti prije Zole (O romanu, Hrv. Vila, 1884). 4 Vijenac, 1883. 5 K. Marks-F. Engels: O knjievnosti i umetnosti (Biblioteka mark-sizma-lenjinizma), Beograd, 1946. Skraeno izdanje zbornika, koji je 1937. izaao u Moskvi pod naslovom Vber Kunst und Literatur, a 1938 takoer u Moskvi na ruskom jeziku (Ob isskustve). 8 Th. Luke, 1949. AufVau, V, 3. Vidi str. 425. 392 Flaubert nije volio Zolu, a bilo mu je, tavie, krivo, to ga ovaj svojata za sebe. Nije htio, da ga smatraju naturali-stom Zolina kova (a ni realistom, kakav bijae Champfleurv i njegovi sljedbenici).7 A ipak mu je Zola poravnao put u Hrvatsku. Jedan istaknuti kritiar, kome ni danas ne znamo pravoga imena (Podolski) velia Gospodu Bovary kao obrazac naturalistikog romana. Crtajui svakodnevno zbivanje Flaubert je iz knjievnog djela izluio romantine elemente, njegov je objektivizam savren te pisac potpuno nestaje u djelu: ne uplee se u radnju, ne moralizira, ne raznjeuje se.8 Hrvatski se kritiar divi i njegovu stilu, no ovjek se ne moe oteti dojmu, da to ini reda radi, ponavljajui ono, to je uo ili itao, a da nije sam doivio. To vrijedi i za druge branitelje naturalizma, sve do Janka Iblera, koji e prvi o tom pitanju progovoriti neto konkretni] e.9 Dok se listovi mladih: Sloboda (18781885), pa Hrvatska Vila (18821885) i Hrvatska (18851894), nastavak Slobode, teoretski zanose Balzacom i Flaubertom, konzervativni Vijenac ne poputa. Smatrajui ih potpornjima naturalizma (pa ih Zolini pristae stoga i citiraju) Vijenac je osudio Balzaca kao vjersko-politikog reakcionara, a sada osuuje i Flauberta. Ipak je zanimljivo, da se ne osvre na Gospou Bovary nego na Salambo, prigovarajui piscu da nagomilava grau, da postupa arheoloki-sitniavo, pa roman itaoca strahovito umara.10 Sline je zamjerke iznio jedan pristaa Champfleurv-jeva kruga, govorei o Gospoi Bovary, to je svakako znaajno, jer je Flaubertova metoda jedna te ista, bilo da obrauje realistinu ili romantinu tematiku.11 Spomenuli smo Iblera. Oduevljavajui se isprva Zolom on je na strani frankofila, koji su politiki pravai, dok je on politiki nezainteresiran. Njegova suradnja u slubenom listu, koji se zove Narodne novine (premda odavno nisu narodne) sama je po sebi razumljiva i tako rei normalna. Ibler je prvi iznio hipotezu, da se piui Baruna Ivicu Senoa moda prisjeao Flauberta (ali i Daudeta i Gonarova).12 Raspravljajui idue godine o Flaubertovu stilu Ibler tretira Flauberta kao umjetnika i realista najvieg tipa. Znaajno je, da se Ibler, jedini od svojih suvremenika, osvre na Flaubertovu metodu: kako uporno lista rjenicima, kako uporno trai mot propre (jedini adekvatni izraz), kako svoje reenice cizelira, itajui naglas ili urlajui to je napisao, to Flaubert smatra sigurnim testom (la preuve du gueuloir). Upuujui hrvatske pisce na Flauberta kao stilistikog majstora 7 Duranty, koji povodom Gospode Bovarjj u svom asopisu napada Flauberta (Le realisme, 15. III 1857). 8 Hrvatska, II, 1886, br. 98. s Narodne Novine, LIV, 1888, br. 141. 10 Vijenac, 1886. 11 Vidi Durantv, o. c. 12 Narodne novine, LIII, 1887, br. 81. 393Ibler kazuje neto novo. To vie, to se ne zadovoljava opim konstatacijama nego iznosi konkretne primjere. Ako je vjerovati Savkoviu," koji je svoj posao izvrio savjesno, ali nema sumnje, da mu je tota izmaklo, prvi hrvatski glas o Flaubertu nalazimo u asopisu, koji se zvao Hrvatski Svjetozor, a sam se karakterizira kao list za nae vrijeme, za obrazovanje i zabavu. God. 1877. Svjetozor javlja, da je Flaubert izdao Tri prie, to je dokaz, da je u ono doba naa publika za Flauberta znala, da je tono rije veliko ime. Osamdesetih i devedesetih godina takvi e osvrti bivati sve ei. O Flaubertu pie Sloboda (1881), Slovinac (1883), a slijedee godine nailazimo na Flauberta u Vijencu, zadarskoj Istri i Hrvatskoj Vili (1884). Ove godine izlazi prvi pregled francuske knjievnosti na hrvatskom jeziku, to ga je napisao Alfred Orekovi.14 Pisac nije sklon modernizmu, pa suvremene autore (a to su veliki realisti XIX stoljea od Stendhala do Zole) jedva spominje. Preutio je i Gospou Bo-vary, to mu je Hrvatska Vila jako zamjerila, jer da je ovo prvi naturalistiki roman u pravom smislu rijei. Ali Orekovi, hotei desavuirati naturalizam, morao je ovo djelo preutjeti ... Zanimljivih odjeka ima u slijedeih godina, a 1885. jedan mladi pisac, koji se krije pod pseudonimom Ksaver andor alski, citira u svom romanu Flauberta. Govorei o dojmu, to ga je na nj proizvela lektira Flauberta i Turge-njeva, njegov junak ne tedi komplimentima: istina i ljepota rijei, genijalnost, snaga... (U novom dvoru). God. 1886. Vijenac objavljuje podugaku studiju o modernom romanu, u kojoj pisac Josip Pasari, zagrieni protivnik naturalizma - priznaje isto i bistro, da je prolo vrijeme pjesniko-ide-alistikih snatrenja. Borba za opstanak, drutvena pitanja us-mjeruju knjievnost u realistikom pravcu. Eoman se osniva na dokumentima, a Flaubert je

u tom pravi manijak. Priznajui kako-tako, da je drutveni roman novoga tipa opravdan, Vijenev kritiar ne moe zavriti, a da se estoko ne okomi na Zolu i na njegov naturalizam. I Homer je objektivan, a tako i Shakespeare, ali uz rugobu oni crtaju i ljepotu, zakljuuje mudro Pasari. Iste godine Iskra napada Zolu, pozdravljajui zdravu reakciju, koja se javlja u Francuskoj. U isto vrijeme Hrvatska velia naturalistiku kolu, koja se svugdje afirmirala. Italija, panjolska, Rusija, Norveka ..., prihvatie naturalizam; samo Nijemci ekaju nadahnutog pjesnika, koga dosad nisu doekali. Tako pravaki list kombinira knjievnu teoriju s politikom praksom, dajui maha svome protunjema-kom stavu. " M. Savkovitch: Bibliographie es ralistes francais dans la litte-rature serbocroate (Jouve), 1935. 11 A. Orekovi: Kratica povijest francuske knjievnosti (Osijek, 1884). I tako se do konca stoljea nastavlja diskusija, koju e pojava Moderne uputiti u pravcu artizma i tzv. slobode stvaranja, ne zaboravljajui ipak drutvenu ulogu pisca, premda to nije uvijek jasno izraeno i premda postoje razlike, koje su uvjetovane podrijetlom i kolovanjem, individualnim sklonostima i mogunostima. Jedan od realista, koji e poslije prijei u tabors modernista (koji za Flauberta njegovu staru simpatiju ima vie smisla) izvjeuje 1887. o posjetu jednoga Poljaka i veli, da su mnogo razgovarali o Flaubertu, najsnanijem od velikih romanopisaca, knjievniku, koji je u stvari uenjak.15 Nekako u isto vrijeme Ibler pie O stil. Devedesetih godina nailazimo na reakciju, koja nije na specifikum, nego je odjek ope reakcije na pozitivizam i naturalizam, a saeto je izraena u zloglasnoj krilatici Bru-netiereovoj o bankrotu znanosti. To se svia pjesnicima kao to je Marin Sabi i listu kao to je Prosvjeto,10 to se raza-bire iz nekrologa Edmondu Goncourtu, u kome Vijenac konstatira, da je naturalistiki roman tako rei na samrti.17 To e utjecati na kritiara, kao to je edomil Jaka, koji u splitskom Novom Vijeku pokapa Zoline brutalnosti.18 A ipak ovaj katoliki sveenik (koji e po nalogu svojih crkvenih starjeina napustiti knjievnu kritiku), kuei Zolu hvali Flauberta, ubrojivi ga meu velike uitelje, kojima se obraaju mladi. Meu te uitelje ubraja Cedomil i Stendhala. To je-bilo 1898. God. 1880, jo za enoina ivota, izlazi u Vijencu podua novela, koja na samom poetku otkriva zanimljivu injenicu, da se mladi pisac ugledao u Flauberta. Novela se zove Gera-nium, mladi je pisac Ivo Vojnovi, a djelo, koje ga je inspiriralo, jest Priprosto srce. Vojnovi (kome su tada dvadeset i tri godine) veli, da su mu ima godinu dana dopale u ruke Prie Gustavea Flauberta, koji je svojom Gospoom Bo-vary stvorio realistinu kolu Francuske. Velikim rijeima, upravo grandilokventno velia genijalno pero Flaubertovo,, usporeujui ga s lijenikim skalpelom (vidi Sainte-Beuve), hvali plastinost i jasnou njegovih opisa i finu osjeajnost, kojom se francuski pisci, a napose Flaubert, odvajaju od svih ostalih. Jedna ga je novela duboko potresla, a to je Priprosto srce. Analizirajui Flaubertovo djelo Vojnovi na kraju otkriva, da ga je ova novela podsjetila na njegovo vlastito djetinjstvo. Sjetio se, to je tetka priala o nekoj staroj eni, koja ivei uvijek za druge ostade usidjelicom. I tako Flau-bertova Felicite postade Mare, ki seoskog biljenika, koja ivi bogatim nutarnjim ivotom, ali je runa i starmala, pa je roditelji, da bi je se rijeili, alju rodbini u Split. Onamo' 15 S Bronislawom Grabomskim (.Vijenac, 1887). ' Prosvjeta, 1896, br. 16. 17 Dinko Pollteo:, Edmond e Goncourt (Vijenac, 1893). Isp. nekro-loki lanak o Dauetu, gdje u poredbi sa Zolom Dauet ispada simpatian (Vijenac, 1897). 18 Mlai naraHaji u knjievnosti (Novi Vijek, 1898). 394 395'su otpremili i mlau ker Luu, koja je ivi kontrast Mari. Jadna Mare, eljna ljubavi, doivljava u Splitu svoje prvo i veliko razoaranje, koje e ju obiljeiti za itav ivot. Momak, u koga se zaljubila i koji je prema njoj veoma prijazan i drag, trai u stvari njezino posredovanje, jer ljubi sestru Luu. I to je sve, pa je oevidno, da Vojnovi pomie teite na ono, to je u Flauberta puka epizoda, pa njegova Felicite nije ni svjesna tragedije, koja se na nju sruila. Dok norman-ska seljanka reagira kao ranjena ivina (a pisac ne zapada u psihologiziranje) Mare suptilno pati i svjesno se rtvuje. Pokloni vi svoj bijedni miraz Luci i vrativi se u rodno selo, ona eka smrt. I Mare nalazi okrepu u radu, i ona se utjee dragome bogu. I ona prenosi obilje svojih osjeaja na blinje, a najzad i na ivotinje. No dok Felicite u svojoj ljubljenoj papigi nazire Duha svetoga, Mare pjestuje kanarinca, koji postaje simbolom stare ene, koja enom nikada nije postala. U poredbi s Flaubertovom primitivkom, Mare je gotovo intelektualka, a njezini su osjeaji veoma diferencirani. Dok Flaubert svjesno banalizira postizavajui time najvee efekte, njegov mladi sljedbenik nesvjesno romansira, unosei elemente, kojih u Flauberta nema. I zato usprkos nesumnjivim pozajmicama, oevidnim paralelizmima Vojnoviev prvijenac otkriva staru istinu, da pisac primajui i preraujui strane utjecaje otkriva sebe. Stoga se Geranium uza sve slinosti i direktno priznanje, u kojem hrvatski pisac spominje i hvali svoj uzor, od Priprostog srca bitno razlikuje. Ne samo po kvaliteti, nego i po duhu, koji ga proima. Do slinih zakljuaka doi emo, ogledavi oveu novelu Ksavera andora alskog, Marion, hrvatsku Emmu Bovary. alski, koji u Vijencu 1884. tampa Illustrissimusa Batto-richa, svoje prvo djelo, objavljuje iste godine i spomenutu novelu, svjesno se povodi za Flaubertom, ali i svjesno od njega odstupa. Htio bi ga naime dopuniti, upravo korigirati. Osnovna je zamisao ista ili bar veoma slina. Mlada djevojka, koja na selu vegetira i, hranei

se romantinom literaturom, gubi vezu sa stvarnou (poput Emme). Deformirana svojim nutarnjim proivljavanjem, Marion projicira svoje fantazije u stvarnost. U potrazi za romantinom ljubavi nagovara Janka, seoskog momka, da s njome pobjegne (kao to Emma nagovara Rodolphea), Janko, koji joj je neko spasio ivot, trijezni je momak, pa nee da je poslua, a ona polazi u smrt. To je okosnica romana, koja uza sve analogije otkriva i razlike izmeu Flauberta i alskoga. No razlike su mnogo vee i mnogo dublje. Marion nije obina seljanka nego poselja-ena plemkinja, a Janko je priprosti seljak. Njezin je otac imuan, Janko siromaan, pa u njegovu udvaranju ima i seljake lukavosti. Marion je napokon djevojka, pa se pitanje preljuba uope ne postavlja, a to je moda najvanije, svi njezini jadi nisu plod usijane mate, jer Marion ima i realnih tegoba. Poto je ostala bez majke, otac dovodi u kuu ilegalnu maehu, svoju ljubovcu, koja mladoj djevojci truje ivot. Okusivi neto naobrazbe Marion osjea svoju neukost, pa ezne za svijetom, koji za nju predstavlja vie obrazova-nj-e, kulturniji nain ivota. Nema dugova, ne pritjenjuju je vjerovnici, nije u stvari nita zgrijeila, pa se ubija samo zato, to se razoarala, ne u ljubljenoj osobi, sluajnom objektu svojih osjeaja, nego u ljubavi samoj. I njena je smrt pjesniki prekaljena, gotovo dekorativna, a ne tako bijedna kao Emmina. Ukratko, polazei s pozicije realizma, imajui pred oima Flaubertovo remek-djelo, alski je krenuo svojim putem. Udeava stvarnost, poetizira i dekorira, dajui maha sentimentalnosti, sve po starom i loem romantikom obiaju. I Flaubert je malu svoju Emmu usrdno zavolio (jer je njezine komplekse u sebi nosio), ali je u stvari superioran, pa mu simpatija ne zamagljuje pogled, dok se alski vidljivo raznjeuje, to osnovnu zamisao iz temelja mijenja. Pouka, koja zraci iz Flaubertova romana, jest upozorenje, da su jeftine iluzije, kojima se rado zanose slabii jednog i drugog spola, nadasve pogubne. Da se ne smijemo zavaravati, hotei biti ono, to nismo, hotei doivljavati vie nego to moemo. Gospoa Bovary najea je osuda bovarizma, to se za Marion ne moe kazati, premda alski romantine pretjera-nosti dekorativno osuuje. Razlika izmeu jednog i drugog djela nije, dakle, u kvaliteti, umjetnikoj vrijednosti (takva bi paralela bila preuzetna i pomalo smijena), nego u samoj inspiraciji, gledanju_na svijet i ljude. Vojnovi i alski bijahu dovoljno talentirani i knjievno kultivirani, da bi Flaubertovu veliinu osjetili. Ali njihove su mogunosti skromnije, a njihove sklonosti drugaije.19 Artizam nae Moderne (koji je dodue samo jedna, ali vrlo uoljiva komponenta) pribliava mlade pisce Flaubertu. No kako u taboru Mladih ima znatnih razlika, pa i naelnih opreka, to i sam odnos prema piscu Gospode Bovary nije ujednaen. Uz to ne valja zaboraviti, da ga mladi itaju u nje-makim prijevodima, a direktni dodir s Francuskom uspo-stavlja tek Mato, koji je najvei artist i najvei poklonik Flaubertov. Objanjavajui artizam kao pogled na ivot i svijet, Mato po svom obiaju gomila imena, ali mu najee dolazi pod pero ime Flaubertovo. Obrativi panju na piev izraaj, na tanost i ljepotu izraza imao je pred oima klasine francuske realiste XIX stoljea.20 Ipak je njegov najmi-liji uzor pisac Gospoe Bovary, pa je o njemu veoma esto pisao.21 Prvi njegov zapis o Flaubertu izlazi 1897. u Brankovu " Moda bismo doli do slinih zakljuaka, ogledavi reflekse Flaubertovih djela, napose Gospoe Bovary, u drugim nekim knjievnostima, koje u to doba imaju takoer provincijsko-periferijski znaaj. Eto Clarinova Regenta (188485) ili Effi Briest (1895) Theodora Fontana. Ili Egae Queiroz, uveni portugalski pripovjeda, Koji kombinira Zolu i Flauberta (O primo Basilio, 1878). Isp. F. Baldensperger W. P. Frieerich: Bibliography of Comparative Literature (Univer-sity of North Carolina. Studies in Comparative Literature, 1), 1950. 2" A. Barac: Hrvatska knjievna kritika (1938). 21 J. Tomi: Matoevo poznavanje francuske knjievnosti (1939). 396 397Kolu, a posljednji u Obzoru koncem 1913, tri mjeseca prije njegove smrti, pa se moe rei, da ga je Flaubert kroz cijeli ivot zaokupljao. Matoevi zapisi o Flaubertu (ima ih blizu 70) nisu jednaki po opsegu, a nisu ni jednako zanimljivi i vrijedni, ali nema sumnje da je Mato Flauberta poznavao, ne po uvenju nego izravno, pa je u svojoj biblioteci imao nekoliko Flaubertovih tekstova (meu njima i korespondenciju), te prvu Dumesnilovu monografiju. Drugi pripadnik generacije Mladih (zapravo Najmlaih, jer je desetak godina mlai od prvih naih modernista) jest Milutin Cihlar-Nehaj ev. Piui u Nadi (1901) zauzima stav prema suvremenom knjievnom zbivanju, nastojei obiljeiti situaciju, koja nije nipoto jednostavna. Negdanji se romantizam preivio, graanski romantizam takoer, ali Ne-hajev vjeto nijansira: ima romantizam i romantizam, idejni, zreli, naturalistiki romantizam, koji predstavlja Flaubert, i staraki iznureni, romantizam tipa fin de siecle, koji predstavlja Maeterlinck. Flaubertu e se Nehaj ev navraati i ubudue, a neke romantine motive, koji po Skokovim rijeima zalutae u nau Modernu on obrauje ugledavi se u Flauberta (Svjeica na grobu; Bijeg).32 Meu esejima, koje Matica Hrvatska izdaje nakon Ne-hajevljeve smrti, ima i jedan o Flaubertu.23 Nije bogzna to, jer je Nehajev tipini Wunderkind, koji je dobro poeo, a zlo doeo. Pa i zakljunu rije moemo shvatiti

ovako i onako: Umjetnost slui ovjeanstvu po tom, to postoji i ona predstavlja kod ovjeka viak sposobnosti, i za to ima svojih vlastitih pravila. Takovih pravila ima i drutveni proces. Trei modernist, koji u pokretu mladih zauzima posebno mjesto (to vrijedi i za Nehajeva) jest Ivan Krnic, ueni diletant, koji jedini od svojih vrnjaka ui sistematski strane jezike, pa Flauberta ita u originalu. Njegova je kultura opsena, a metoda impresionistika. S Modernom ga vee liberalizam, a s Flaubertom averzija protiv knjievnosti, koja je plitko utilitirana. A znaajno je najzad i to, da je Mato od svih kritiara svoga doba cijenio samo Krnica i Nehajeva. Vanija od novinskih i revijskih osvrta na Flauberta i njegovo znaenje jest injenica, da se poetkom XX stoljea pojavljuju prvi prijevodi. God. 1909. izlazi u Obzoru (ilustrirani prilog) Salambo, a 1912. izlazi u Vijencu (koji sa starim Vijencem nema nita zajedniko, nego je prilog spomenutom dnevniku) Gospoda Bovary. Prevodilac nije naznaen, ali se ini, da je oba djela preveo Andrija Zivkovi, srednjokolski profesor. Potakao ga je na taj posao Vladimir Lunaek, istaknuti kritiar Moderne, koji je Flauberta htio popularizirati, a bavio se milju da izda u hrvatskom prijevodu prvu verziju Sentimentalnog odgoja, koju je dakako itao na njemakom (Jules und Henry). " P. Skok: Francuska knjievnost u XIX i XX vijeku (1939). " M. Nehajev: Knjiga eseja (Suvremena knjinica Matice Hrvatske) 1936; Eseji, I (Djela, 10). 398 God. 1918. izdaje Nikola Andri, koji se u borbi Starih i Mladih bio priklopio Starima, Salambo u novom prijevodu Ivana i Jake Sedmaka, poprativi ga oveim predgovorom. Djelo je izalo u Zabavnoj biblioteci, koja se za vrijeme rata bila naglo razvila i nametnula publici. Nekako u isto vrijeme gledali smo u Zagrebu i jedan film, koji bi nam se danas inio zacijelo straan, ali ga neki tadanji gledaoci jo i danas asociraju s Flaubertovim povijesnim romanom. Izmeu dva rata ne pojavljuju se nikakovi novi prijevodi, a ini se, da interes za Flauberta jenjava, jer ni stota obljetnica roenja (1921), ni pedeseta obljetnica smrti (1930) ne pobuuje znaajnijih odjeka. Klasici XIX stoljea prolaze kroz historijsko istilite, a tom zakonu nije izmakao ni Flaubert. No kako poznavanje francuskog jezika naglo napreduje (pa francuski potiskuje njemaki, kao to e nakon II svjetskog rata engleski jezik potisnuti francuski) mnogo je vei broj onih koji pisca Gospoe Bovary itaju u originalu. Nakon Osloboenja poloaj se naglo mijenja. Gotovo svi nakladniki planovi spominju Flaubertovo ime, a obnovljena Matica Hrvatska preuzima zadatak, da izda sabrana djela. No dalek je put od zamisli do ostvarenja, pa se Matica mora zadovoljiti Sentimentalnim odgojem (1946) koji je preveo Ru-dolf Maixner. Preveo je i Tri prie, ali prijevod ostaje u rukopisu. 1948. godine izlaze u Maloj biblioteci Nakladnog zavoda Hrvatske (sadanjoj Zori) dvije studije o Flaubertu s predgovorom Ervina Sinka o realizmu i naturalizmu. Nakon predaha od dvije godine izdaje Zora jedno mladenako djelo Flaubertovo, koje potjee iz 1842, a predstavlja vanu etapu u pievu razvitku i dragocjen izvor za poznavanje njegove unutarnje biografije (Novembar). Djelo je svojevremeno preveo Tin Ujevi, a sada je ovu verziju dotjerao, pa je Novembar sigurno najbolji hrvatski prijevod Flauberta (to samo po sebi ne bi znailo mnogo, jer su spomenuti prijevodi prosjeni, ili su ispod prosjeka). Gospodu Bovary gledamo na filmskom platnu (1952), idue je godine gledamo u Hrvatskom narodnom kazalitu, ali nikako da doekamo roman. Film je dobar, tovie izvrstan (redatelj V. Minelli, produkcija MGM. Jenifer Jones kao Emma, a James Mason kao Flaubert, budui da je upleten u sudski proces).24 Kazalina je predstava zanimljiva, neke su glumake kreacije izvrsne (Ervina Dragman kao Emma, Alliger kao Bovarv, Jozo Petrii kao Homais, Veljko Marii Rodolphe, Viktor Leib Bournisien). Redatelj Tito Strozzi, koji je priredio i tekst, vjeto rjeava svoju zadau, premda slavnu Batvjevu predstavu u Theatre Montparnasse nije vidio, kao to nije vidio ni predstavu Komornog teatra u Moskvi, o kojoj se takoer mnogo prialo.25 Ipak je komad 21 Isp. Film, III, 21, Beograd, 1. I 1952. 25 Isp. Y. Golovachenko: Madame Bovary au theatre Kamerny (JAtt&rature sovietique. Moskva, 1964). O zagrebakoj izvedbi vidi: Narodni List, 23. I, Vjesnik, 24. i 25. I, Borba, 24. I i Studentski list od 28. I 1953. 399koncem sezone nestao s repertoara, doekavi jedva trinaestu predstavu. Meutim god. 1957, u povodu 100. obljetnice Flaubertova romana, itav je knjievni svijet taj datum zabiljeio, bilo je sveanih publikacija, a golema literatura o Flaubertu opet je u znatnom porastu. Mi smo taj datum proslavili doekavi konano novi prijevod Gospoe Bovary, koji prema dosadanjim prijevodima pokazuje uoljiv napredak, to dokazuje i ovo peto izdanje. IVO HERGEI SADRAJ PRVI DIO............. 9 DRUGI DIO............65 TREI DIO............20 OPTUBA, OBRANA I PRESUDA U KAZNENOM POSTUPKU PROTIV PISCA

Optuba dravnog odvjetnika Obrambeni govor branitelja . C Presuda" '.'""*,...... GUSTAVE FLAUBERT (Ivo Hergei) . 303 376 379 400Lektor dr Ljubica Kosar..{ Korektor Ljerka Depolo Izdava ZORA Izdavako knjiarsko poduzee Zagreb, Prilaz JA 2/II Za izdavaa Ivan Donevi Rkp. br. 1385 25V4 tiskanih arak. Tiskanje dovreno 15. XI 1967. u tiskari Vjesnika Zagreb, Oranska bb 52412/V